Nelka Fikeys Krmić LICENCNI UGOVORI ZA RAČUNALNI SOFTWARE Nelka Fikeys Krmić* LICENCNI UGOVORI ZA RAČUNALNI SOFTWARE Budući software može biti zaštićen različitim vrstama prava intelektualnog vlasništva, licencni ugovori za software spadaju u jedne od najkompliciranijih ugovora. Da bi izbjegli probleme, sudske postupke i troškove za naknadu štete, licence za software trebaju se dobro proučiti prije početka korištenja određenog software-a. Ključne riječi: software, računalni program, licenca, proprietary software, open source software. Uvod Ne tako davno, 50-ih i 60-ih godina prošlog, 20. stoljeća kad je računalo zauzimalo prostor cijele sobe ili hale, proizvođači računala prodavali su hardware uz koji je išao software kao neka pertinencija bez naplate. Danas nam je nezamislivo da se tada software čak nije posebno iskazivao u cijeni proizvoda odnosno računalnog hardware-a. Programeri su software-e međusobno slobodno razmijenjivali. Međutim, krajem 60-tih i 70-tih godina razvoj i proizvodnja software-a postaju sve značajnija gospodarska djelatnost, a proizvođači software-a traže zaštitu intelektualnog napora i povrat financijskih sredstava i vremena uloženih u razvoj skupog software-a. U tom se periodu intenzivno raspravlja o tome kojim pravom zaštiti stvaratelje odnosno vlasnike software-a. I tako 80-tih godina software kao autorsko djelo ulazi u zakone o autorskom pravu širom Svijeta. Danas se sve više traži i patentna zaštita za software i to kao dijela uređaja ili procesa koji se može patentirati. Nadalje, traži se zaštita njegova imena trgovačkim žigom, a za neke software-e i zaštita poslovnom tajnom. Znamo da je software danas vrlo tražena, a često vrlo skupa roba na tržištu, jer čini „mozak“ gotovo svakog suvremenog uređaja, sustava ili procesa, od medicinske i pilotske opreme, upravljanja komunikacijskim sustavima do vođenja knjigovodstva i blagajni u dućanima. I makar se radi o robi, software je autorsko djelo, a to znači zaštićen moralnim i imovinskim pravima intelektualnog vlasništva. I upravo ga to u bitnome razlikuje od druge robe na tržištu, a autoru, vlasniku odnosno nositelju * Mr.sc. Nelka Fikeys Krmić, dipl.iur., Ericsson Nikola Tesla d.d. Zagreb. 123 Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo Volumen 10 (2009) 123-132 prava na software omogućuje zaradu prodajom ne samog software-a, već prodajom prava njegova iskorištavanja i to samo na način odnosno uz ograničenja koja je definirao vlasnik, autor odnosno nositelj autorskih prava na software u posebnom licencnom autorskopravnom ugovoru koji zaključuje sa korisnikom svog software-a. Što je to software i zašto ga prati licencni ugovor Mi stalno govorimo o software-u kao autorskom djelu odnosno robi na tržištu, a što je on zapravo, od čega se „u naravi“ sastoji? Software se sastoji od jednog ili više računalnih programa, opisa programa i dodatne/popratne dokumentacije. Svi ovi sastojci software-a su autorskopravno zaštićeni. Zaštićeno je i sučelje (engl. interface) računalnog programa, koje daje look and feel (u prijevodu izgled i osjet) računalnom programu. No, treba naglasiti da algoritam odnosno ideja na kojoj je temeljen software, nije zaštićen. Inače u praksi se termini „software“ i „računalni program“ često koriste kao sinonimi, ali to nikako nisu sinonimi. Računalni program je samo jedan dio složenog proizvoda informatičke tehnologije koji nazivamo software. Licencni ugovori prilikom definiranja pojmova koji se koriste u tekstu licence uglavnom izričito navode da software obuhvaća i računalne programe i njemu pripadajuću dokumentaciju. Budući se software ne kupuje, već se kupuje samo pravo korištenja na određeni način i uz određena ograničenja, svaki software prati pisani dokument koji definira „gabarite“ njegova korištenja koje korisnik mora dobro proučiti prije nego počne koristiti software. Naime, u načelu u autorskom pravu koje štiti i software kao intelektualni produkt vrijedi „zlatno pravilo“ da ona prava koja vlasnik, autor odnosno nositelj prava nije izričito prenio ugovorom na korisnika, kupca licence, zadržao je za sebe. No, čak i sami licencni ugovori izričito navode da ovim ugovorom software nije „prodan“, već da je kupljeno samo pravo korištenja jedne kopije na određeni način i uz brojna ograničenja. Ugovor o pravu korištenja software-a Dokument odnosno ugovor kojim se stječe pravo korištenja software-a je i autorskopravni ugovor i licencni ugovor. Da vidimo prvo što znači autorskopravni ugovor. Naš Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN br. 167/03 i 79/07) u članku 51. propisuje da je autorskopravni ugovor takav ugovor na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava i da mora biti sklopljen u pisanom obliku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Nadalje, članak 55. propisuje da se na sva pitanja u svezi s autorskopravnim ugovorima koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju obvezni odnosi. Članak 699. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08) definira ugovor o licenci, pa kaže da se njime davatelj licence obvezuje ustupiti stjecatelju licence u cjelosti ili djelomično pravo iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a stjecatelj licence obvezuje se platiti mu za to određenu naknadu. Članak 700. propisuje da takav ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku. Dakle, radi se o ugovoru koji mora imati 124 Nelka Fikeys Krmić LICENCNI UGOVORI ZA RAČUNALNI SOFTWARE pisanu formu, jer je u protivnom ništetan. Inače, zakonski tekst koristi termin licencija, a ne licenca. No, za potrebe ovog članka koristi se termin licenca. U koje od nabrojenih kategorija predmeta zaštite ugovora o licenci bi mogli smjestiti software? Zapravo u više kategorija, u izume, znanja i iskustva, te žigove. Znamo da je software zaštićen autorskim pravom, no pod određenim uvjetima software može steći i patentnu zaštitu. Točnije software sam se ne može zaštitit patentom, ali se patentom može zaštititi kao dio nekog uređaja ili procesa koji udovoljava uvjetima patentne zaštite. Nositelji prava na software sve češće traže i zaštitu ugovorom o poslovnoj tajni, a njegovo ime štite žigom. Kad govorimo o ugovoru o licenci, prema našem Zakonu o obveznim odnosima licenca za iskorištavanje patentiranog izuma ne može biti sklopljena za vrijeme dulje od trajanja zakonske zaštite patenta. Ugovorom o licenci stjecatelj licence stječe isključivo pravo iskorištavanja predmeta licence samo ako je to izrijekom ugovoreno (isključiva licenca), dok ostale mogućnosti iskorištavanja predmeta licence zadržava davatelj licence. Međutim, ako u ugovoru o licenci nije naznačeno o kakvoj je licenci riječ, smatra se da je dana neisključiva licenca. Nadalje, pravo iskorištavanja predmeta licence može biti prostorno ograničeno samo ako to nije protivno hrvatskom Ustavu i zakonima. Ako pak ovim ugovorom nije prostorno ograničeno pravo iskorištavanja predmeta licence, smatra se da je licenca prostorno neograničena. Kako su predmeti ugovora o licenci uglavnom vrlo sofisticirani, davatelj licence dužan je stjecatelju licence u određenom roku predati predmet licence, dokumentaciju potrebnu za praktičnu primjenu predmeta licence, te sve upute i obavijesti koje su potrebne za uspješno iskorištavanje predmeta licence. Osim toga, davatelj licence jamči stjecatelju licence izvodljivost i uporabljivost predmeta licence. Jamči i da pravo iskorištavanja koje je predmet ugovora, pripada njemu, da na njemu nema tereta i da nije ograničeno u korist nekoga trećega. Kod isključive licence davatelj licence jamči da pravo iskorištavanja nije ustupljeno drugome ni potpuno ni djelomično. Čak je davatelj licence dužan čuvati i braniti ustupljeno pravo od svih zahtjeva trećih osoba. Ako je ugovorana isključiva licenca, davatelj licence ne može ni u kojem obliku sam iskorištavati predmet licence, niti njegove pojedine dijelove, niti to povjeriti nekome drugom u granicama prostornog važenja licence. Stjecatelj licence dužan je iskorištavati predmet licence samo na ugovoreni način, u ugovorenom opsegu i u ugovorenim granicama. Ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno, stjecatelj nije ovlašten iskorištavati naknadna usavršavanja predmeta licence. To se kod software-a zove „upgrade“ (u prijevodu dograđen, poboljšan) software ili „update“ (u prijevodu ažuriran) software. Isto tako stjecatelj licence može samo ako za to ima izričito odobrenje u licencom ugovoru, software redistribirati unutar svog vlastitog software-skog produkta ili servisa. Odredbe licencnih ugovora u tom su pogledu vrlo detaljne. I ne samo to, licencni ugovor upozorava stjecatelja licence da krajnjeg korisnika „preprodanog“ software-a upozori na licencni ugovor odnosno uvjete korištenja definirane baš za samog krajnjeg korisnika. Dakle, na stjecatelja licence se prebacuje obveza davanja upozorenja na to krajnjem korisniku, a to znači da ako stjecatelj takve licence to propust, odgovor- 125 Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo Volumen 10 (2009) 123-132 nost za moguću naknadu štete prevaljena je na stjecatelja, a ne krajnjeg korisnika „preprodanog“ software-a. Ako predmet software-ske licence čine nepatentirani izum ili povjerljivo znanje i iskustvo, stjecatelj ga je dužan čuvati u tajnosti. Stjecatelj licence ne može pravo iskorištavanja predmeta licence dati drugome u podlicencu bez dopuštenja davatelja licence. No, stjecatelj isključive licence može ustupiti drugome podlicencu, ali samo ako ugovorom o licenci nije drukčije određeno. Kad je za davanje podlicence potrebno dopuštenje davatelja licence, ovaj ga može odbiti stjecatelju isključive licence samo iz ozbiljnih razloga. Davatelj licence može otkazati ugovor o licenci bez otkaznog roka ako je podlicenca dana bez njegova dopuštenja, kad je to prema zakonu ili prema ugovoru potrebno. Iako se ugovorom o podlicenci ne stvara poseban pravni odnos između stjecatelja podlicence i davatelja licence, čak ni kad je davatelj licence dao potrebno dopuštenje, ipak davatelj licence može, radi naplate svojih tražbina od stjecatelja licence nastalih iz licence, zahtijevati neposredno od stjecatelja podlicence isplatu iznosa koji ovaj duguje davatelju podlicence po osnovi podlicence. Ugovor o licenci sklopljen na određeno vrijeme prestaje protekom vremena za koje je sklopljen i zato nije potrebno da bude otkazan. Uglavnom u slučaju prestanka licence za software, ugovara se da stjecatelj licence mora davatelju licence vratiti software ili ga uništiti. Kad nakon proteka vremena za koje je licenca bila sklopljena, stjecatelj licence nastavi iskorištavati predmet licence, a davatelj licence se tome ne usprotivi, smatra se da je sklopljen novi ugovor o licenci neodređenog trajanja, pod istim uvjetim (glede ograničenja u korištenju, visine naknade za korištenje itd.) kao i prijašnji. Licenca čije trajanje nije određeno prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj strani, poštujući ugovoreni otkazni rok. Ako ovaj rok ugovorom nije određen, otkazni rok iznosi 6 mjeseci. U slučaju smrti davatelja licence, licenca se nastavlja s njegovim nasljednicima, ako drukčije nije ugovoreno, a u slučaju smrti stjecatelja licence ona se nastavlja s njegovim nasljednicima koji nastavljaju njegovu djelatnost. Međutim, u slučaju smrti, prestanka pravne osobe i otvaranja stečaja stjecatelja licence, davatelj licence može raskinuti ugovor. Sadržaj licencnih ugovora treba vrlo detaljno proučiti Većina licencnih ugovora za korištenje na tržištu traženih software-a ima i na desetke stranica pisanog teksta, često vrlo sitnog tiska poput ugovora osiguravajućih kuća ili banaka za koje također znamo kako ih je važno dobro proučiti kako ne bi u budućnosti bili iznenađeni da neko pravo za koje smo mislili da imamo zapravo nemamo odnosno da ne bi povrijedili prava intelektualnog vlasništva ne samo vlasnika software-a za kojeg smo kupili pravo korištenja, već možda i nekog trećeg, jer današnji software-i često u sebi sadrže software u vlasništvu trećih osoba, pa treba paziti da ne povrijedimo prava intelektualnog vlasništva i ovih trećih osoba. Mnogi licencni ugovori upućuju na web linkove gdje će stjecatelj licence i/ili krajnji korisnik naći još detaljnije uvjete korištenja kupljene licence s tim da vlasnik licence 126 Nelka Fikeys Krmić LICENCNI UGOVORI ZA RAČUNALNI SOFTWARE čak pridržava pravo promjene ovih uvjeta bez prethodne obavijesti stjecatelju i/ili krajnjem korisniku. Nedavno sam čitala licencni ugovor koji je upućivao na čak 19 različitih web linkova. Uz to stjecatelju licence se često nameće i obaveza da vlasniku licence daje podatke o krajnjem korisniku njegovog software-a i da vodi brigu da krajnji korisnik poštuje licencne uvjete i naravno da ne skida autorskopravnu oznaku (copyright notice), žig (trademark), logo i naznaku povjerljivosti (confidentiality notice) sa njegovog software-a. I ne samo to, već stjecatelj licence mora poštivati pisanu politiku (policy) vlasnika software-a na koji način se logo i druge oznake moraju stavljati odnosno koristiti. Kako je za razumijevanje ovih licenci često potrebno znati mnogo više od „abecede“ autorskog prava i informacijske tehnologije, bolje je da ugovore pročita stručni tim, dakle ne samo pravnik specijaliziran za ovo područje, već i informatičar te ekonomist radi uvjeta plaćanja i uvozno-izvoznih propisa. Uz to, bolje je unaprijed pitati i ako treba od vlasnika software-a tražiti pojašnjenje odredbi koje ne razumijemo, nego da kasnije plaćamo visoke naknade štete i troškove skupih i dugotrajnih sudskih postupaka. Ono čega se treba uvijek sjetiti svaki stjecatelj licence za software je da sva prava koja vlasnik, autor odnosno nositelj autorskog prava na software nije izričito prenio na zakonitog korisnika, zadržao je samo za sebe. Ako korisnik odnosno stjecatelj licence nije siguran da li je neko pravo na njega kao korisnika preneseno, najbolje je to provjeriti pisanim upitom kod davatelja licence. Međutim, tu zakoni o autorskom pravu širom Svijeta, Direktiva Europske unije o pravnoj zaštiti računalnih programa iz 1991.g., a i naš Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima, predviđaju iznimke. Tako prema članku 110. našeg Zakona zakonitom stjecatelju licence za software, odobrenje nositelja prava nije potrebno za: 1. trajno ili privremeno reproduciranje računalnog programa bilo kojim sredstvom i u bilo kojem obliku, djelomično ili u cijelosti, što uključuje i učitavanje, prikazivanje, izvođenje, prenošenje ili pohranu računalnog programa za koje je potrebno takvo reproduciranje, te za prijevod, prilagodbu, obradu i bilo koju drugu izmjenu računalnog programa, ako su te radnje zakonitom stjecatelju neophodne za korištenje računalnog programa u skladu s njegovom namjeravanom svrhom, uključujući i za ispravljanje pogrešaka; 2. izradu sigurnosnog primjerka (tzv. back up copy); 3. promatranje, proučavanje ili ispitivanje rada programa radi utvrđivanja ideje i načela na kojima se zasniva bilo koji element programa, ako to čini prilikom izvođenja bilo koje od radnji učitavanja, prikazivanja, izvođenja, prenošenja i pohranjivanja računalnog programa. Razne vrste licenci za software Na tržištu se javlja gotovo bezbroj različitih vrsti/imena licenci za software, ali ih sve možemo grupirati u nekoliko glavnih skupina koje često i nisu strogo odvojene, jer jedan licencni ugovor može imati karakteristike nekoliko tipova licenci odnosno načina distribuiranja software-a. Tako prvenstveno imamo vlasnički, zaštićeni, engl. proprietary software odnosno software kod kojeg je nositelj prava zadržao sva autorska prava. Zato se naziva i copyright software. Suprotno tomu imamo software otvorena izvornog koda ili engl. 127 Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo Volumen 10 (2009) 123-132 open source software kod kojeg je nositelj prava omogućio slobodno korištenje nekih autorskih prava, pa se zato ovakav software naziva i copyleft software. Nadalje, imamo slobodni ili engl. free software. Podjelu možemo napraviti i prema načinu distribucije software-a i njegove licence. Oni se mogu distribuirati preko Interneta, pa se takvi software-i zovu on-line software, a one druge nazivamo offline software, jer njihova distribucija ide klasičnim putem, dakle ne preko Interneta. Gotovi software-ski paketi nam mogu doći sa shrinkwrap ili clickwrap tiskanim obrascem licencnog ugovora u obliku tzv. shrinkwrap ili clickwrap licenci. Vidimo ih otisnute ispod prozirnog omota u kojem se nalazi software-ski paket ili na ekranu računala. S druge strane imamo posebno krojene software-e koje prate i posebno krojeni licencni ugovori. Po načinu distribucije software dijelimo i na tzv. abandonware, adware, baitware, beerware, careware, crippleware, demoware, donateware, free software, freeware, greeneware, guiltware, hostageware, loyaltyware, malware, nagware, open source, postcardware, ransomware, shareware, shovelware, spyware, vaporware. Vlasnički, zaštićeni (proprietary/copyright (proprietary/copyright)) software Već sam naziv kaže da se radi o software-u na kojem je nositelj prava zadržao sva svoja autorska prava. Tu spadaju prvenstveno komercijalni software-i koji se prodaju radi zarade i profita. Za korištenje takvog software-a moramo tražiti dozvolu autora/vlasnika odnosno nositelja prava i platiti mu za to naknadu. Uz to možemo ga koristiti samo u svrhu, na način i uz uvjete koje je definirao autor/vlasnik odnosno nositelj prava u licencnom ugovoru. Kod ovih software-a nositelj prava, dakle davatelj licence, daje određena, točno definirana prava stjecatelju/korisniku licence, a sva druga autorska prava zadržava samo za sebe. Ovakve licence daju i jamstva na software kao proizvod. Davatelj licence odgovara stjecatelju/korisniku licence za moguće štete od software-a. Nadalje, davatelj licence se obvezuje naknaditi štetu stjecatelju/korisniku licence u slučaju da netko treći pokrene i uspije u parnici za povredu prava intelektualnog vlasništva na tom software-u. Veliki proizvođači software-a odnosno software-skih paketa, poput osiguravajućih kuća i banaka, imaju već gotove obrasce licencnih ugovora, pa je njihov sadržaj zapravo nemoguće mijenjati. No, kada se dogovara izrada posebno krojenog software-a po narudžbi, stjecatelj licence može više utjecati na njegov sadržaj baš zato što plaća njegov razvoj odnosno traženu izradu. Software otvorena izvornog koda ((open open source/copyleft) source/copyleft Software otvorena izvornog koda vrlo često pogrešno smatraju javnim dobrom (public domain). Međutim, on uživa autorskopravnu zaštitu u određenom opsegu, jer se daje na korištenje uz određena ograničenja, ali se nositelj prava odriče ostalih autorskih prava. Primjera radi, modificirana verzija ovog software-a mora se dalje slobodno distribuirati. Bitno je da korisnik licencnog prava, ima pravo pristupa izvornom kodu. Ima pravo slobodno ga koristiti, reproducirati, modificirati i distribirati i to u 128 Nelka Fikeys Krmić LICENCNI UGOVORI ZA RAČUNALNI SOFTWARE izvornom obliku, kao dio drugog software-a ili kao modificiran od samog korisnika. Primjeri ovakvog software-a su Linux, Apache, Sendmail. Od korisnika se traži da software koji je razvio na temelju otvorenog izvornog koda mora dati slobodan na korištenje drugim korisnicima. Neki vlasnici ovakvog software-a traže plaćanje određene manje naknade za korištenje, npr. naknadu za fizički transfer kopije software-a. Postoje stotine različituh licenci za software otvorenog izvornog koda i zato kad hoćemo koristiti takav software treba prateću licencu jako, jako dobro proučiti. Najpoznatija takva licenca je GNU General Public Licence (GPL) razvijena od strane američke Fondacije za slobodni software-a (Free Software Foundation). Takva je i Linux licenca. Ona dozvoljava korisniku licence modificiranje licenciranog programa ili dijela programa, te umnožavanje i distribuciju takvih modifikacija ili izvedenog djela pod uvjetima GLP, a to znači bez plaćanja naknade. Zato treba biti vrlo oprezan onaj koji svoj vlasnički računalni program pod punom zaštitom autorskih prava, želi kombinirati sa programom sa GPL licencom (nekad možda i sa samo nekoliko linija GPL koda), jer će biti u obvezi omogućiti njihovo korištenje pod GPL uvjetima, što znači uz pristup izvornom kodu uz dozvolu modifikacije i redistribucije, a bez plaćanja naknade. Poznati primjeri ovih licenci su i LGPI te BSD. LGPI licenca ili GNU Lesser General Public Licence razvijena je od strane već spomenute Free Software Foundation. BSD licenca je razvijena od strane Sveučilišta Berkely u Kaliforniji. Za njih je specifično to što omogućavaju svojim korisnicima da zadrže vlasništvo svog software-a, makar ovaj u sebi sadrži software otvorenog izvornog koda. Na taj ga način štiti da bude modificiran ili inkorporiran u drugi software otvorenog izvornog koda. Tipično za licence software-a otvorenog izvornog koda je to da one ne daju nikakva jamstva, isključuju bilo kakvu odgovornost davatelja licence ili je pak bitno ograničavaju. Nadalje, ne daju pravo na nikakvu odštetu u slučaju da netko treći pokrene i uspije u parnici za povredu prava intelektualnog vlasništva. Osim toga, uvijek postoji mogućnost da je netko tko razvija software otvorenog izvornog koda, uzeo i neke kodove iz software-a pod punom autorskopravnom zaštitom. Veliki je problem pitanje vlasništva ovog software-a. Često imamo slučaj da je veliki broj onih koji su sudjelovali u njegovu razvoju i to stvara problem definirati tko je zapravo vlasnik odnosno nositelj autorskih prava tog software-a i time ima pravo davati drugima dozvolu za njegovo korištenje i sam način korištenja, te pokrenuti postupak za zaštitu prava ukoliko dođe do povrede prava na software-a otvorenog izvornog koda. Moralna prava doduše uvijek ostaju kod autora, jer su neprenosiva, ali GPL licence uopće ih i ne spominju. Koristeći software otvorenog izvornog koda korisnik može namjerno ili nenamjerno povrijediti software-ski patent treće osobe. Još nešto, licenca za ovakav software uglavnom nije ugovor klasično potpisani od strane davatelja i stjecatelja licence. Najčešće se radi o ugovoru koji se prihvaća na način da korisnik licence nakon što pročita licencne uvjete na ekranu, pritiskom na polje acceptance (u prijevodu prihvaćanje) daje do znanja da prihvaća licencne uvjete i nakon toga nastavlja s korištenjem takvog software-a. Zato se ovakve licence nazivaju i clickwrap ili on line licence, jer se distribuiraju putem Interneta. 129 Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo Volumen 10 (2009) 123-132 Licence za software otvorenog izvornog koda uglavnom ne sadrže odredbe o tome koje se pravo na njih primijenjuje te koji će sud biti nadležan u slučaju mogućeg spora. Ako ih sadrže, to su uglavnom pravo i nadležnost suda u USA, a ponekad pravo i nadležnost suda u UK ili u nekoj drugoj europskoj državi. Slobodni ili free software Slobodni ili free software je software koji se može koristiti, umnožavati, proučavati, modificirati i redistribuirati bez ograničenja. Dakle, u tome što nema ograničenja u korištenju, razlika je u odnosu na software otvorenog izvornog koda. Korisnik također ima pristup izvornom kodu. Takav se software uglavnom distribuira on line bez plaćanja naknade, a vrlo rijetko off line uz plaćanje naknade za trošak distribucije. Freeware software Za razliku od slobodnog ili free software-a, kod freeware (u prijevodu slobodna roba) software-a nositelj prava je zadržao autorsko pravo, ali software daje na korištenje besplatno. Nositelj prava odnosno davatelj licence može nametnuti i druga ograničenja, pa korisnik zapravo nema punu slobodu njegova korištenja. Shareware software Shareware software (u prijevodu roba koja se dijeli) zovu i „try before to buy“ (u prijevodu „isprobaj prije nego kupiš“) ili demoware (u prijevodu roba za demonstriranje) ili pak trialware (u prijevodu roba na probu) software. Zapravo se radi o prodaji software-a na način da potencijalni kupac prava korištenja besplatno dobiva probnu verziju software-a preko Interneta ili magazina na kompakt disku odnosno CD-u. Nakon što istekne pokusni period za daljnje zakonito korištenje korisnik licence mora plartiti vlasniku licence naknadu. Izvorni kod nije dostupan korisniku ove licence. Adware software Naziv adware je kratica od advertising-supported software (u prijevodu software koji podržava reklame). Radi se o sofware-skom paketu koji automatski izvodi ili skida reklamni materijal nakon što je software instaliran u računalo ili dok se koristi određena software-ska aplikacija. Inkorporiran je u ili povezan sa drugim softwareom koji korisnik može koristiti besplatno ili uz malu naknadu. Korisniku se može dati opcija da plati registriranu licenciranu kopiju i tada se reklamni materijal makne i tako ne ometa izvođenje software-ske aplikacije. 130 Nelka Fikeys Krmić LICENCNI UGOVORI ZA RAČUNALNI SOFTWARE Careware software Careware (u prijevodu roba za skrb) ili charityware (u prijevodu roba za dobrotvorne svrhe) je software koji se distribuira na način da služi u dobrotvorne svrhe. Neki se distribuiraju besplatno, a drugi traže uplatu priloga u određene dobrotvorne svrhe, npr. za pomoć oboljelima od AIDS-a ili za žrtve rata i slično. Postcardware i beerware software Ovaj software je sličan gore navedenom shareware software-u. Da bi stjecatelj licence bio ovlašten odnosno registrirani korisnik, od njega se traži da autoru/vlasniku software-a pošalje razglednicu (postcardware u prijevodu znači roba za razglednicu) ili da mu plati pivo (beerware u prijevodu znači roba za pivo). Crippleware software Crippleware (u prijevodu osakaćena roba) se još naziva i nagware (u prijevodu roba za prigovor) ili hostageware (u prijevodu roba taoc) software. On se distribuira sa određenim ograničenjima u funkcioniranju, a kad korisnik licence plati traženu naknadu nositelj prava mu isporučuje software bez ograničenja u funkcioniranju. U praksi se mogu naći i druge licence odnosno kombinacije navedenih licenci. 131 Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo Volumen 10 (2009) 123-132 SUMMARY SOFTWARE LICENSES AGREEMENTS Nelka Fikeys Krmić From one side software is copyrightable work protected by material and moral rights of intellectual property, first of all by copyright law provisions. On the other side software is required and valuable good on market. Nowadays software is a “brain” of almost each contemporary equipment, system and process. Software development asks often the significant financial investments, a lot of time and intellectual efforts of numerous human resources. Therefore software is often very expensive good. The owners of software use not only copyright protection, but if there are legal conditions for that, the patent protection too as well as trademark protection and protection by business secret. Due to that software mainly can’t be bought. It is possible only to buy the right to use the copy of software under limitations defined by author and/or rightholder of software. The right to use is bought by license agreements. There are so many different kinds of software licenses which we can group in several main groups that are not strictly separated, because one license agreement can have characteristics of several kinds of licenses and software distribution. When we buy the right to use software, particularly from well-known big software producers, we can’t influence the software license content, but we have to study it in all details, because it defines very precisely the buyer rights and limits in using software. In practice, in general license agreements provide in very short text what is allowed to software buyer and in very long text the warning what is not allowed to buyer. If we do not understand some license provisions, we have to ask the explanation from the software owner in written, because if one day we face with legal procedures for damages, such omission could be very expensive. In addition to that we could loose the bought right to use. 132
© Copyright 2024 Paperzz
