SINJSKE NOVINE
listopad 2011.g. broj 17
cijena 8,00 kn
tema:
Antagonizam između
“varošana” i “težaka”,
mit ili stvarnost
Za ovaj broj pišu:
JURICA PAVIČIĆ
ZLATKO GALL
SINIŠA LABROVIĆ
1
SINJSKE NOVINE
UVODNIČKA
SADRŽAJ
Tema ovog broja je „varošani i težaci“, odnos između onih koji
žive u gradu i onih koji žive na selu. Obradili smo kulturološke,
sociološke i humoristične aspekte te priče. Čak smo se mislili hoćemo
li uopće raditi temu jer su neki „dobronamjerni“, ali ja prije mislim
„iskompleksirani“ sugerirali da tu temu ne otvaramo jer je kao neka
vrsta tabua. Ali što je danas u suvremenom svijetu tabu, a pogotovu
takve pojave. Pa svi gradovi imaju svoja sela kao što i sva sela imaju
svoje gradove. Tako vam je i u Americi. Ako smo uspjeli onda ćete,
nakon što pročitate zaključiti da postoje samo razlike među ljudima
u smislu karaktera, odnosa prema bližnjima i okolini, naravno i
materijalne razlike, ali pravljenje razlika prema mjestu stanovanja ili
nekakvih običaja nije baš kvalitetna podloga za suživot i međusobno
uvažavanje. No, nadamo se da ćete se dobro zabaviti, možda ponešto
i naučiti te usvojiti za primjenu u životu. U ovom broju pišu i dva
priznata javna radnika, pisac, filmski kritičar i novinski kolumnist
Jurica Pavičić, te novinar, publicist i glazbeni kritičar Zlatko Gall.
Mislim da nam to služi na čast. Drago nam je što se ponovo javio naš
zagrebački suradnik Petar Kliškinić. Nekih rubrika nema, kao što je
Šaljiva foto priča, Sinj kroz prošlost, ali ubacili smo rubriku Naš svit.
Tako se ovaj puta posložilo. I dalje protežiramo mlade i uspješne,
koliko se u ovim recesijskim prilikama može biti uspješan. Kroz
prošli mjesec bilo je dosta priopćenja za javnost od strane političkih
stranaka. I na lokalnoj razini kao da je počela predizborna kampanja.
Tako su HSLS, HDZ i HSS prozivali vlast zbog proračuna, pa je
vlast odgovarala, zatim su HDZ-ovci prozivali vlast radi poskupljenja
cijena vode, pa je vlast odgovorila, a naravno i nezavisni Miro Bulj
je u više navrata javno kritizirao i opominjao zbog situacije u Domu
zdravlja, Autoprijevozu i slično. Odlučili smo, obzirom da nismo
dnevnik nego mjesečnik, samo spomenuti ta zbivanja na lokalnoj
političkoj sceni, a i dalje davati primat onom društvenom dijelu života
koji se odvija na sasvim drugačijim osnovama, a to su osnove rada
i angažmana za javno dobro. Ipak, izdvojiti ću u nizu priopćenja
jedno Mira Bulja, a to je ono da se svi vijećnici odreknu naknada i
drugih primanja u korist pokrivanja učeničkih i studentskih troškova
prijevoza. To onako zvuči dosta konstruktivno i usmjereno za opće
dobro, a takve inicijative treba uvijek podržati. Eto, mislim da je
bilo dosta „politike“, a što se tiče ostalih sadržaja u ovom broju još
bih izdvojio zanimljive tekstove Klaudije Krajine o umirovljeničkim
domovima te o najavi ujedinjenja muzeja, ekskluzivu o štrajku
učenika srednje strukovne škole koja je u ostalim medijima prošla
nezapaženo, a mi smo joj posvetili više pozornosti. I na kraju u rubrici
Dobri duhovi grada Sinja posthumno smo prostor posvetili dvojici
koji su to svakako zaslužili, nažalost pokojnim Dinku Ajdukoviću i
Stipanu Grabovcu, ljudi bez kojih bi naš grad bio siromašniji duhom.
02
UVODNIČKA
04
UKRATKO KROZ LISTOPAD
08
GRADSKO VIJEĆE
11
UDRUGE
14
KRITIČNO OKO
15
MJESNI ODBORI
16
VJESTICE
17
ŠKOLSTVO
18
DOBRI DUHOVI GRADA
21
VREMEPLOV
22
TEMA
28
NAŠ SVIT
30
PRIČA
32
KULTURA
36
SPORT
42
ČITATELJI PIŠU
Glavni urednik
IMPRESSUM
Grafička obrada: KUS
Sinjske novine broj 17 listopad 2011.g.
Lektura: KUS
Izlaze jednom u mjesecu (a po potrebi i kao dvobroj).
Tisak: Kerschoffset Zagreb
Cijena 8,00 kuna
Novinari u ovom broju: Vito Perić, Žarko
Kodžoman, Klaudija Krajina, Božena Romac
Godišnja pretplata 160,00 kuna(u cijenu uračunata poštarina)
Nakladnik: Grad Sinj
Izdavač: Kulturno umjetničko središte Sinj, Glavička 29 Sinj 21230
Glavni urednik: Vito Perić, telefon: 824-049, GSM: 099/217 09 31
e-mail: [email protected], [email protected]
2
Suradnici u ovom broju: Zlatko Gall, Filip Ratković, Boris
Filipović Grčić, Božidar Jadrijević, Pjerinko Dinarina Šimić,
Petar Kliškinić, Mirjana Živalj, Vesna Jukić Bračulj Jerko
Grubišić
Zahvaljujemo na pomoći portalima www.Ferata.hr i
Sinj.com.hr
SINJSKE NOVINE
3
UKRATKO KROZ LISTOPAD
SINJSKE NOVINE
Potpisivanje Ugovora o sufinanciranju izgradnje
nogostupa s javnom rasvjetom u Donjim Glavicama
Državni tajnik u Ministarstvu regionalnog razvoja,
šumarstva i vodnog gospodarstva, Karlo Gjurašić
i zamjenik gradonačelnika Sinja, Zoran Vujanović
potpisali su Ugovor o sufinanciranju izgradnje nogostupa
s javnom rasvjetom u Donjim Glavicama, dionica od
škole do naselja Jelinčići. Tim Ugovorom Ministarstvo
je u iznosu od 250.000 kn pomoglo projekt izgradnje
nogostupa. Inače, ukupna vrijednost radova izgradnje
iznosi 1.350.000 kn. Grad Sinj je osigurao najveći dio
sredstava iz proračuna (cca 1.100.000 kn) za dovršetak
projekta. Radovi su počeli u svibnju ove godine, a
planirani rok gradnje je 6 mjeseci. Izvođač radova je
tvrtka Asfaltne ceste d.o.o. Split koja je posao dobila
putem natječaja. Dužina nogostupa koji će biti uređen
kroz Donje Glavice iznosi 1170 metara, a iz gradske
uprave najavljuju nastavak radova sve do Labrovića i
Vučića, ovisno o prilivu sredstava u gradski proračun.
„Mi smo ministarstvo terena, odnosno trudimo se na licu
mjesta vidjeti što je potrebno lokalnim jedinicama. Isto
tako se trudimo utjecati svojim djelovanjem i potporom
projektima da se regije ravnomjerno razvijaju. U gradu
Sinju smo našli poželjnog partnera koji nam je ponudio
ovaj dobar „mali“ projekt, a upravo mali projekti mogu
biti „veliki koraci“ naprijed. Sinjski gradonačelnik
nam je ponudio jeftin i ekonomičan projekt za sportsku
dvoranu što smo uzeli u razmatranje. U svakom slučaju
radite dobar posao i s ovakvim pristupom Sinj ide prema
EU;“ rekao je optimistično državni tajnik Gjurković.
V.P.
POLOŽEN KAMEN TEMELJAC U GZK
ZA GRADNJU OBJEKTA TVRTKE
DELICIJE MAROVIĆ
U Gospodarskoj zoni Kukuzovac 7. listopada
upriličena je svečanost polaganja kamena
temeljca za izgradnju poslovnog objekta tvrtke
“Delicije Marović” d.o.o. iz Sinja. Investitor
“Delicije Marović” d.o.o., na parceli od 2262
m2 izgradit će pogon za preradu i sušenje mesnih
proizvoda te planira otvaranje 10-tak novih radnih
mjesta. Svečanom otvaranju radova nazočili su
gradonačelnik Sinja Ivica Glavan, dogradonačelnici
Elena Perković Paloš i Zoran Vujanović, direktorica
tvrtke Gospodarska zona Kukuzovac Diana Breko te
predstavnici investitora.
izvor: www.sinj.hr
NOVO U PONUDI
Prodaja i ugradnja
garažnih vrata
ROLO
I
SEKCIJSKIH
4
SINJSKE NOVINE
UKRATKO KROZ LISTOPAD
SINJSKE MAŽORETKINJE PONOVO
ZLATNE U EUROPI
Piše: Vesna JUKIĆ-BRAČULJ
Foto: Arhiv Sinjskih mažoretkinja
Na Europskom prvenstvu u mažoret plesu
održanom u Engleskom gradu Bathu
koje je trajalo od 30.09 do 02.10. Sinjske
mažoretkinje su četvrtu godinu za redom
osvojile naslov europskih prvakinja. Ove
godine naslov su osvojile u kategoriji
Tradicionalni mažoret ples seniori.
Sinjske mažoretkinje osvojile su još dvije
srebrne medalje i to u kategoriji Parad Corp
seniori i Parad Corp juniori gdje ih je od
prvog mjesta dijelio samo jedan bod, te
brončanu medalju u kategoriji Parad Corp mlađi
juniori. Visoko peto mjesto u finalu od 15 dueta
iz cijele Europe osvojile su juniorke Ana Buljan
i Stipana Domazet. Svojim nastupima istakle su se
Bruna Klarić Kukuz i Petra Ugrin koje su osvojile
sedmo mjesto u kategoriji duo s rekvizitima kadeti,
te Ana i Petra Vučić koje su također osvojile sedmo
mjesto u kategoriji duo s rekvizitima mlađi juniori.
Inače mažoret reprezentacija Hrvatske ostvarila je
izniman uspjeh s ukupno osvojenih 15 medalja od
čega 6 zlatnih, 4 srebrne i 5 brončanih medalja.
Dalmatinski dio reprezentacije ujedno i najuspješniji,
mažoretkinje iz Sinja, Splita i Segeta svoja tri zlata,
tri srebra i jednu broncu zajednički su proslavile
na centralnom trgu u Bathu, a u slavlju su im se
pridružili i građani Batha, te mnogobrojni turisti.
Tijekom boravka u Engleskoj, Sinjske i Splitske
mažoretkinje koje su zajedno putovale provele su
dva dana u Londonu što su iskoristile za obilazak
svih važnijih povijesnih i kulturnih znamenitosti
svjetske metropole te na taj način zaokružile svoju
englesku pustolovinu.
ALKARSKA VEČER U
MIMARI
Viteško alkarsko društvo održalo je
tradicionalnu Večer prijatelja i sponzora
Sinjske Alke u muzeju Mimara u
Zagrebu. Na večeri su dodijeljene
zahvalnice sponzorima i donatorima
296.Sinjske Alke. U ime generalnog
sponzora Privredne banke Zagreb
zahvalnicu je primio direktor Mijo
Jukić. Među uzvanicima su bili ministri
Božidar Kalmeta, Branko Bačić,
Radovan Fuchs, Petar Selem izaslanik
predsjednika Sabora RH, gradonačelnik
Zagreba Milan Bandić te sinjski čelnici
predvođeni gradonačelnikom Ivicom
Glavanom, predsjednikom VAD-a
dr. Stipom Jukićem, župnikom fra
Pavišom Norac-Kevo, te mnogobrojni
zagrebački Sinjani. Program je uljepšala
klapa Sinj i Inga Šarić-Romac,
Ladarice te Lidija Horvat Dunjko i
Članovi VAD-a sa predstavnikom generalnog sponzora g. Mijom Jukićem
Stjepan Mihaljinec.
V.P. Foto: Jerko Grubišić
5
UKRATKO KROZ LISTOPAD
Svehrvatska smotra Dani
kruha u Pregradi
Osnovna škola fra Pavla Vučkovića predstavljala je u
listopadu našu županiju na svehrvatskoj smotri za Dane
zahvalnosti i plodove zemlje u mjestu Pregrada pored
Krapine. Na lijepo osmišljenom štandu izloženi su se
dječji radovi u likovnoj i literarnoj tematici, te pekarski
proizvodi od brašna. Razna peciva zajedno sa autohtonim
kruhovima iz Dalmatinske zagore predstavila su županiju
u punom gaastro svjetlu. Kada se tome pridodaju jela,
kao sinjski arambaši, kruh ispod peke i kliški pršut,
domaći sir sa Bitelića i vino s Biska, ugođaj je bio za
pamćenje. Predstavnici škole i učenici dobili su pohvale
za prezentaciju kraja, a njihov odlazak na državnu smotru
pomogla je županija, grad Sinj, Dalmesso Klis i dobri ljudi
iz našeg kraja.
F.R.
Dan zahvale za plodove
jeseni
Djeca vrtića Bili cvitak zajedno s tetama i ostalim
osobljem proslavili su Dan zahvale za plodove
jeseni. Na zajedničkom stolu bilo u izobilju svega.
Kao tradicionalni čin iskazivanju zahvalnosti
prethodila je molitva koju je u vrtiću Maslačak
predvodio župnik fra Paviša Norac Kevo, a u
ostalim vrtićima djeca su skupa s tetama zahvalila
molitvom. Sve posluženo su izradila djeca,roditelji
i tete kuharice. Danima prije u vrtiću su djeca kroz
razne aktivnosti upoznali proces od SJEMENA DO
PLODA i od ZRNA DO KRUHA.
Poribljavanje Cetine
potočnom pastrvom
ŠRD Cetina Sinj poribilo je krajem listopada Cetinu i
njene pritoke sa potočnom pastrvom.Potočna mlađ od
12-15 cm ispuštala se na određenim lokacijama u rijeke
Grab, Rudu, Rumin i Cetinu. Prema lovno-gospodarskoj
osnovi 300 kg mlađi našlo se u rijekama i obogatilo
riblji fond. Do početka slijedeće sezone potrebno je još
niz aktivnosti na zaštiti voda, uređenju staza i okoliša,
kako bi zaljubljenici u prirodu i ribolov mogli uživati u
ovom športu. Iz udruge napominju da ribolov još traje za
predatora – štuku, na predjelu Plana i kanalima u sinjskom
polju do kraja godine, kada će se organizirati skupština
društva i ribarska večer za sve članove udruge. Do tada
„Bistro!“
F.R.
6
SINJSKE NOVINE
SINJSKE NOVINE
UKRATKO KROZ LISTOPAD
SINJSKI POLICAJCI PROSLAVILI
SVOJ BLAGDAN
Piše i foto: Božena ROMAC
Policijska postaja Sinj i ove godine je 29. rujna obilježila
dan zaštitnika policije Svetoga Mihovila. Kako nam je
rekla načelnica PP Sinj Vjera Malbaša na području PU
splitsko–dalmatinske se povodom dana Sv. Mihovila
odvijalo niz aktivnosti. U Vili Dalmacija u Splitu
dodijeljene su zahvalnice policijskim službenicima i
djelatnicama koji su iskazali izrazitu profesionalnost,
stručnost i učinkovitost u obavljanju policijskih poslova.
Zahvalnica za dugogodišnji rad dodijeljena je, među
ostalim, Luci Radman službenici iz PP Sinj koja je
zaposlena na mjestu upravnog referenta u referadi oružja,
za radni staž u policiji duži od 40 godina. Zahvalnica je
uručena i Željku Prelasu vlasniku Autoškole Semafor za
izniman trud u promicanju prometne kulture najmlađih
građana, školske djece, na području Cetinske krajine i
drugih gradova županije.
Djelatnici PP Sinj na sam blagdan svog zaštitnika
položili su vijence na grobove pripadnika PP Sinj koji
su poginuli u Domovinskom ratu, Mira Milanovića,
Ivana Kambera, Dušana Cvrlje, Marka Bešlića i
Ante Radana. Organizirano je i druženje sa djecom iz
vrtića Bili Cvitak. Načelnica Malbaša kazala je kako
im je želja da djeca u zajedničkom druženju s policijom
uklone strah od policijskih službenika. Djelatnici postaje
upoznali su ih sa radom policije, pokazali im prostorije
zgrade uključujući i zatvorske prostorije, a također su
razgledavali i službena policijska vozila.
Već tradicionalno policijski službenici posjetili su i
Centar za odgoj Juraj Bonaći, područno odjeljenje u
Sinju i korisnicima uručili DVD player i 2 digitalna
prijemnika. „Djeca iz centra Juraj Bonaći uvijek nam
prirede lijep i topao doček, a dobili smo i poklon od njih,“
rekla je načelnica Malbaša te dodala kako bi se i druge
institucije koje djeluju u gradu trebale aktivnije uključiti
i češće odlaziti u posjetu korisnicima Centra i uvjeriti
se kako je svaki susret sa njima jedno veliko, predivno i
neprocjenjivo iskustvo.
SINJSKO KAZALIŠTE GOSTOVALO U
ŠVICARSKOJI U TRI DANA IZVELO
ČETIRI PREDSTAVE
Sinjsko pučko kazalište vratilo se sa gostovanja
u Švicarskoj gdje su boravili na poziv Hrvatskog
kulturnog kluba iz Badena i Hrvatske katoličke
misije iz Berna. Tijekom gostovanja kazalištarci
su u tri dana izveli čak četiri predstave. Najprije
su nastupili u Zurichu, gdje su pred prepunom
dvoranom NK Hajduk Zurich izveli predstavu
Pometeni. Dan poslije gostovali su u Badenu,
gdje su u dvorani Rotethorneu izveli predstavu
Romeo i Julija iz Velikog Bunjišta. Poslije toga,
kao zahvalnost domaćinima i publici koja je do
posljednjeg mjesta ispunila dvoranu odigrali su i
predstavu Pometeni. Nakon predstava, kao i dan
ranije u Zurichu, upriličeno je zajedničko druženje
koje je uz pjesmu i veselje potrajalo do kasnih noćnih
sati. U nedjelju su Sinjani gostovali u Hrvatskoj
katoličkoj misiji u Bernu, gdje su poslije svete mise
izveli predstavu Romeo i Julija iz Velikog Bunjišta.
Među brojnom publikom u Bernu bio je i predstavnik
Hrvatskog veleposlanstva u Švicarskoj Tino KlarićKukuz koji se pridružio na svečanom ručku u
organizaciji misije. Kakvo zanimanje je izazvalo
gostovanje Sinjana u Švicarskoj najbolje svjedoči
činjenica da su u subotu na predstavi u Badenu
bili gledatelji iz Luzerna, Zuricha, Berna, Basela,
Geneve, Zuga i drugih gradova. „Posebno smo
zahvalni na pomoći pri organizaciji ovog gostovanja
u Švicarskoj svojim domaćinima Ani Macan,
Zvonimiru Mitru, fra Gojku Zovku i Tinu KlarićuKukuzu te gradonačelniku Ivici Glavanu“ rekli su
kazalištarci po povratku.
izvor: Sinjsko pučko kazalište
7
GRADSKO VIJEĆE
SINJSKE NOVINE
ODRŽANA 22. SJEDNIC
Usvojen plan uređenja vojarne Ivaniša Nelipića.
Vijećnici HDZ-a, HSLS-a i nezavisni Miro Bulj napustili sjednicu ne
o nepovjerenju predsjedniku GV-a Milanu Smolji.
Piše: Božena ROMAC
Foto: Sinjske novine
Nakon dva mjeseca stanke održana
je 22. sjednica
Gradskog vijeća (8.10.). Sjednica je počela sa pola sata
kašnjenja i bilo je prisutnih 12 od ukupno 19 vijećnika.
nije nazočilo 6 vijećnika HDZ –a kao ni HSLS – ov
Hrvoje Filipović Grčić, dok su se nezavisni Miro Bulj i
Dragan Podrug (HSLS) zadržali toliko da mogu objasniti
razloge svog odlaska. Naime, već u hodniku prije sjednice
šuškalo se o tome da, iako ima kvoruma, sjednica neće
početi bez Stipe Jadrijevića Cvrlje iz SDP-a jer će
HSLS i nezavisni vijećnik Miro Bulj bojkotirati sjednicu.
Bulj je odmah zatražio da se vijeće izjasni o nepovjerenju
predsjedniku Milanu Smolji zbog katastrofalnog rada
istog kao i odbora koji su totalno zakazali. Napomenuo
je kako su i porazni rezultati ove gradske vlasti te da se
moraju raspisati novi izbori. Predsjednik Vijeća Smoljo
pitao je Bulja je li prikupio dovoljno potpisa, te ako nije,
da to učini kako je Poslovnikom propisano. Nakon toga
Bulj je napustio vijećnicu.
Podrug je zamjerio predsjedniku Smolji preopširan
dnevni red te termine saziva. On smatra kako vijećnici
ne mogu dovoljno kvalitetno razmotriti dnevni red ni
biti konstruktivni iza 15 sati, a važne se točke u pravilu
ostavljaju za kraj sjednice kada su svi premoreni. Podrug
je napustio sjednicu rekavši da HSLS ne podržava takvu
praksu.
Usvojen DPU za vojarnu
Nakon vijećničkih pitanja prešlo se na dnevni red (25
planiranih točaka i 3 nadopune). Predstavnici Urbosa
Split prezentirali su detaljan plan uređenja bivše vojarne
Ivaniša Nelipića. Prijedlog Odluke o donošenju Detaljnog
plana uređenja vojarne usvojen je jednoglasno uz opasku
Stipe Jadrijevića Cvrlje (SDP) koji je pohvalio projekt, ali
izrazio veliku sumnju u njegovu realizaciju.
Prihvaćen je Prijedlog Odluke o izmjeni i dopuni Izjave o
osnivanju društva s ograničenom odgovornošću Kamičak
d.o.o. za upravljanje parkiralištima. Tom dopunom vijeće
je proširilo djelatnosti društva i to na održavanje javne
površine na Hipodromu, sportske djelatnosti upravljanja
i održavanja sportskih građevina, građenje- izvođenje
pripremnih radova, zemljanih radova, radova na izradi
građevinskih konstrukcija, građevinsko-završnih radova,
radova na ugradnji građevinskih proizvoda, ugradnji
postrojenja i opreme te drugih radova radi podizanja
nove građevine, rekonstrukcije, adaptacije i održavanja
8
uporabljive građevine ili radi promjene stanja u prostoru,
opremanje objekata, iznajmljivanje vlastitih nekretnina,
održavanje groblja i pogrebne i druge srodne djelatnosti.
Gradonačelnik je rekao kako se time vrše uštede jer se
neće morati otvarati nova tvrtka koja za sobom povlači
zapošljavanje nove administracije. Grad je dodijelio
koncesiju tvrtki Dimnjak d.o.o. Varaždin za obavljanje
dimnjačarskih djelatnosti na rok od četiri godine, a
naknada je 22.301,00 kn godišnje. Vodovodu i čistoći
je dana koncesija za obavljanje djelatnosti prijevoza
pokojnika na rok od četiri godine. Usvojen je Prijedlog
Odluke o izboru tvrtke AS EKO d.o.o Šibenik koja će
obavljati djelatnosti sakupljanje i zbrinjavanje izgubljenih
i napuštenih životinja, na temelju ugovora.
Izabrani novi članovi u gradske odbore
Kako su vijećnici HDZ-a, HSLS-a i nezavisni vijećnik
Miro Bulj podnijeli ostavke na članstvo u svim odborima ,
na njihova mjesta imenovani su novi članovi.
Novim članom Mandatne komisije imenovan je Milan
Smoljo, članovima Odbora za izbor i imenovanja
imenovani su Jelena Kekez-Poljak i Miroslav Barać.
Zamjenikom predsjednika Odbora za gospodarstvo,
komunalne djelatnosti, obnovu i razvoj Gradskog vijeća
imenovan je Sloven Poljak, a članovi su Stipe JadrijevićCvrlje i Davor Milošević.
Zamjenikom predsjednika Odbora za Statut, Poslovnik
i normativnu djelatnost Gradskog vijeća Grada Sinja
imenovan je Sloven Poljak, a članovi su Ivana Šabić i
Jelena Kekez-Poljak.
Predsjednicom Odbora za društvene djelatnosti
imenovana je Ivana Šabić, a članovi su Milan Smoljo
i Stipe Jadrijević-Cvrlje. Zamjenikom predsjednika
Odbora za izbor imena ulica i trgova u Gradu Sinju
imenovan je Stjepan Filipović-Grčić, a članovi su Davor
Milošević i Miroslav Barać. Zamjenikom predsjednika
Odbora za međugradsku suradnju imenovan je Davor
Milošević, a član je Stipe Jadrijević-Cvrlje;
Za članove Odbora za borbu protiv bolesti ovisnosti
Grada Sinja imenovani su Ivana Šabić, Sloven Poljak,
Stipislav Jadrijević, Milan Smoljo i Davor Milošević;
Za članove Odbora za Proračun i financijsku kontrolu
Grada Sinja imenovani su Sloven Poljak i Miroslav Barać.
Sufinanciranje prijevoza učenika i studenata
Prihvaćen je Prijedlog Ugovora o sufinanciranju prijevoza
učenika srednjih škola i studenata za školsku godinu
2011/12. između Grada i Autoprijevoza. Grad će i ove
školske godine sufinancirati 35% od trenutne cijene
mjesečne karte, a Autoprijevoz 20% na cijenu karte. To
SINJSKE NOVINE
GRADSKO VIJEĆE
CA GRADSKOG VIJEĆA
ezadovoljni radom Gradskog vijeća. Miro Bulj tražio izjašnjavanje
se odnosi na relaciju Sinj–Split i Sinj–Knin –Sinj. U tom
periodu korisnici bi mogli putovati i više puta dnevno
a mjesečni iznos cijene pokaza umanjivati će se za dane
državnih blagdana i školskih praznika.
Prihvaćen je Prijedlog Zaključka za prijenos osnivačkih
prava nad osnovnim školama na području Sinja.
Dobivanjem prava Grad želi unaprijediti odgojni i
obrazovni proces, te omogućiti materijalne i financijske
uvjete za rad škola kroz preuzimanje decentraliziranih
rashoda iz Proračuna RH kao i onih sredstava koje
osigurava u Proračunu, a ona se odnose prijevoz učenika i
djelatnika škole kao i ostala materijalna prava ugovorena
kolektivnim ugovorom.
PITANJA, PITANJA, PITANJA, ODGOVORI, ODGOVORI, ODGOVORI
Jelena Kekez Poljak (SDP): Da li je Vodovod i čistoća
povisilo cijenu vode za kućanstva?
Gradonačelnik: Cijena vode za kućanstva povećana je 7%
Odlukom Vlade RH.
Dogradonačelnica Elena Perković Paloš: Vlada je
donijela uredbu prema kojoj su sva društva koja se bave
ovom djelatnošću bila dužna napraviti novi obračun.
Temeljem toga došlo je do novog obračuna cijena vode i
samim tim do povećanja od 7 %, što je minimalno prema
zadanom.
Stipe Jadrijević Cvrlje(SDP): Postoji li mogućnost
cjelogodišnjeg rada Gradskoga bazena ili će i ubuduće
raditi samo tri mjeseca godišnje?
Dogradonačelnik Zoran Vujanović: S tvrtkom Tim sport
potpisan je ugovor o korištenju bazena na neodređeno
vrijeme. Daljnje korištenje definirati će se na sastanku
sa stečajnim upraviteljem, a bazen ne propada jer se
održava. Procjena je da bi za rad bazena od 15. 9. do 1.
6. trebalo izdvojiti oko 1,5 milijuna kn. Stav je Grada
da ove zime bazen neće biti otvoren jer bi davanja za
njegovo funkcioniranje bila puno veća od prihoda, ali da
će ponovno biti otvoren u lipnju dogodine.
Miroslava Barać (Nezavisni): Imaju li građani
pravo u uvid bruto osobnih dohodaka pojedinačno svih
zaposlenika Gradske uprave s opisom radnoga mjesta?
V.d. predstojnik Ureda Grada Igor Vidalina: Takvi
podaci su zaštićeni po Zakonu o zaštiti osobnih podataka,
mogu se davati samo uz privolu svakog pojedinca. Plaće
zaposlenika gradske uprave obračunavaju se odlukom
o koeficijentima koju je donijelo Gradsko vijeće, o
javni su. Opis poslova službenika je utvrđen i definiran
Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu upravnih odjela i
službi Grada Sinja.
Vidalina jeodgovorio i na pitanje Stipe Jadrijevića
Cvrlje (SDP) kojega je zanimalo dostavljanje kvartalnih
izviješća i kopija računa preko 1.000 kn za Udruge u
sportu i kulturi te korisnike gradskog proračuna. Udruge
su dužne dostaviti financijska izvješća Gradskom vijeću.
Jadrijević Cvrlje je tko je odgovoran što ni na ovu
sjednicu nije uvrštena točka o Udrugama i zašto se ne
poštuju jednoglasno donesene odluke GV.
Vidalina: Nakon što se isti zaprime izvješća udruga bit
će dostavljena Odboru za proračun i financije koji će ih
uputiti na vijeće.
B.R.
Pitali smo vijećnika HSLS-a Dragana
Podruga za komentar nakon što je
napustio sjednicu.
zaključak o preuzimanju osnivačkih prava nad osnovnim
školama odbacujemo kao sulud, o GZK nemamo što
reći osim da se to poduzeće mora hitno ukinuti kako bi
spasili barem dio debelo nagriženog proračuna. Na žalost
ovakvim dnevnim redom vijećnici su onemogućeni u
raspravi, iznošenju prijedloga i mišljenja. Nismo željeli
sudjelovati u toj farsi demokracije na Glavanov način i
stoga smo napustili sjednicu. Što se tiče budućih sjednica,
HSLS će javno iznijeti svoj stav vezan svaku bitnu točku,
ali nećemo pristati na smicalice aktualne vlasti koja
preopširnim dnevnom redom i stavljanjem bitnih točaka
za kraj sjednice pokušava izmoriti vijećnike i tako ih
onemogućiti u kvalitetnoj raspravi,“ rekao je Podrug.
B.R.
„Dugo sam gradski vijećnik i nikada uloga vijećnika nije
bila na ovako niskoj razini kao što je u ovom mandatu
kada je na vlasti ova koalicija. Dnevni red sa 28 točaka
je šarlatanski. Mi smo na sjednici trebali raspravljati o
izvršenju proračuna, o poslovanju GZK, o preuzimanju
osnivačkih prava nad osnovnim školama i još 25 raznih
točaka. Da se nas 19 osvrnulo sa po jednom minutom
na svaku od točaka trebalo bi nam 10 sati, a pojedine
točke zahtijevaju višesatnu raspravu. HSLS je javnost
izvijestio da je realizacija proračuna katastrofalna, da
9
GRADSKO VIJEĆE
SINJSKE NOVINE
ODGOVOR PREDSJEDNIKA GV-a MILANA SMOLJE NA
TRAŽENJE ZA IZGLASAVANJE NEPOVJERENJA OD
STRANE VIJEĆNIKA MIRA BULJA
Vijećnik Miro Bulj je predložio nadopunu
dnevnog reda točkom o izglasavanju nepovjerenja
predsjedniku GV-a potpuno nepripremljeno što
znači da u stvari to i nije bio njegov cilj te da je taj
prijedlog očito smislio na brzinu u nedostatku pravih
prijedloga i zbog toga što neke njegove točke koje
uporno predlaže nikako da dobiju potrebitu većinu.
Da je stvarno želio predložiti ovu točku tada bi
pročitao poslovnik GV-a i članak u kojem stoji tko i
na koji način može zatražiti ostavku predsjednika.
Članak 78. poslovnika glasi:
Na prijedlog Odbora za izbor i imenovanja
ili najmanje 1/3 vijećnika može se pokrenuti
postupak razrješenja predsjednika i
potpredsjednika Gradskog vijeća. Prijedlog
se dostavlja predsjedniku Gradskog vijeća u
pisanom obliku i mora sadržavati obrazloženje
prijedloga. Predsjednik, odnosno potpredsjednik
Gradskog vijeća imaju pravo očitovati se o
prijedlogu najkasnije u osam (8) dana od dostave
prijedloga. Predsjednik Gradskog vijeća dužan je
prijedlog uvrstiti u dnevni red sjednice Gradskog
vijeća koja se mora održati najkasnije u roku od
30 dana od kada je prijedlog zaprimljen.
Ako Gradsko vijeće donese odluku o razrješenju
predsjednika i oba potpredsjednika Gradskog
vijeća, mandat i prava na temelju obavljanja
dužnosti im prestaju izborom novog predsjednika
Gradskog vijeća.
Nakon upozorenja Bulj je napustio sjednicu što mu
je i bio cilj kad je utvrdio da se u vijećnici nalazi
koalicijska većina te da postoji kvorum za nastavak
pa neće moći na svoj specifičan način opstruirati rad
uz komentar da je pripremljeno previše točaka ali
naravno Bulj uvijek želi nabaciti još nekoliko koje
nisu prošle proceduru.
Sjednice GV-a traju točno onoliko koliko moraju
trajati, ja kao predsjednik, gradonačelnik i pročelnici
koji kreiraju dnevni red kvalitetno pripremamo
točke na odborima GV-a koji su par dana prije
sjednice. One su jednoglasno prihvaćene te nema
razloga da vijećnici koji sudjeluju na odborima
svojim klubovima ne pojasne točke kako bi svi
efikasnije radili.
Nejasnoće možemo otkloniti, međutim neki
vijećnici zaobilaze dnevni red, česte su replike i
10
sve to produžuje sjednicu. Moja je obaveza svakom
vijećniku dati riječ ako se javi na propisan način
i ja tako radim a vijećnici oporbe mogu učiniti da
sjednice traju kraće držeći se pravila
Rad GV-a je kvalitetno organiziran osim u dijelu
sudjelovanja pojedinih vijećnika u radu odbora. Rad
odbora je narušen od kada su vijećnici oporbe dali
ostavke. Nerad ima za posljedicu da se puno uzima
riječ i propituje na sjednici ali neki žele biti aktivni i
govoriti samo kad su prisutni predstavnici medija u
cilju samopromocije.
Tri vijećnika privremeno žive i rade u Zagrebu,
ostali vode obrte ili su kod drugog poslodavca pa
nas te okolnosti sputavaju u pripremi sjednica ali i tu
smo postigli ritam pa su sjednice u pravilu petkom
ili ponedjeljkom tako da i ti vijećnici mogu uskladiti
svoje radne obveze s vijećničkim. Razlozi koje
oporba navodi kao probleme GV-a ne stoje ukoliko
svi želimo odraditi posao vijećnika po poslovniku
i ostaviti politiziranje kad se odlučuje o točkama
bitnima za grad.
SINJSKE NOVINE
UDRUGE
20. obljetnica osnutka
126.
brigade HV Sinj
Piše i foto: Filip RATKOVIĆ
Ukazom vrhovnika dr. Franje Tuđmana 6. listopada 1991.
godine osnovana je 126. brigada HV Sinj. Naravno cetinski
kraj je davno prije znao za namjere srbo-četničke armade i
jugo vojske, te ustrojavao oružane snage hrvatske vojske.
Rat je počeo i trebalo je znatno ojačati naše postrojbe, te
ih tehničko–taktički ustrojiti i pripremiti za dugotrajno
borbeno djelovanje. Prvo postrojavanje obavljeno je u
vojarni Kula u Sinju gdje je bio 831 pripadnik HV. Oni
su činili zapovjedništvo brigade, 1.2.i 3. pješačku bojnu,
vod veze, laku bitnicu topničke skupine i PZO. Glavnina
naoružanja stigla je nakon uspješne akcije „Male Bare“ u
Pločama.
Nakon toga počeo je težak, ali slavan put sinjske brigade.
Put sa mnoštvom borbenih djelovanja i niza akcija od
Svilaje, Dinare, juga i Dubrovačkog ratišta, Posavine,
BIH..
Ponajbolja
pričuvna brigada
sudjelovala je u
akcijama Peruća
93, Zima 94, Ljeto
95, Oluja, Južni
potez….gdje
nisu samo čuvali
položaje,
već
stalno napredovali
i nikada nisu
izgubili niti jedan
dio
teritorija.
Na žalost danak
je
to
preko
sto
poginulih
Cetinjana u našoj
i drugim ratnim
postrojbama od Vukovara do Dubrovnika.
Od slijedećeg broja zahvaljujući
trudu našeg stalnog suradnika
Filipa Ratkovića uvesti ćemo
stalnu rubriku u kojoj ćemo
objavljivati tekstove i fotografije
vezane za djelovanje 126. brigade
HV-a. To će biti svojevrsni
feljton o povijesti brigade, o
događanjima u Domovinskom
ratu ali i o sadašnjem djelovanju
udruge Veterana 126. brigade
HV-a. Naravno, pozivamo i vas
dragi čitatelji, da date doprinos
u uređivanju ove rubrike. Pišite
nam, šaljite prijedloge, tekstove,
fotografije.
U spomen i sjećanje na minule dane okupljeni pripadnici
sinjske brigade iz svih mjesta cetinskog kraja 6. listopada
obilježili su 20. godina osnutka slavne postrojbe. Nakon
postrojavanja u vojarni Kula, mimohodom se išlo ulicama
grada Sinja. Položeni su vijenci i zapaljene svijeće za sve
poginule i umrle branitelje. Odano je dužno poštovanje i
položeno cvijeće kod biste prvog hrvatskog predsjednika
dr. Franje Tuđmana. U crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske
služena je misa zadušnica za hrvatske bojovnike. Nakon
toga u gradskom kinu na svečanoj akademiji čestitke za
obljetnicu uputili su izaslanik predsjednika RH, zamjenik
načelnika GS OSRH kontraadmiral Zdenko Simičić,
predstavnik MORH i GS general Mladen Fuzul, državni
tajnik za branitelje Zoran Komar, dožupan Luka Brčić i
sinjski gradonačelnik Ivica Glavan.
Vrhunac svečanosti bio je prigodni dokumentarni film o
126.brigadi našeg vrsnog ratnog snimatelja Petra Malbaše.
U sat vremena vidjelo se na desetke, davno zaboravljenih
ratnih akcija naših bojovnika koje su popraćene izjavama
ratnih zapovjednika i hrvatskih branitelja. Veliki dokaz i
doprinos malog kraja – cetinjana, velikog srca i priznatog
domoljublja. Sve za Hrvatsku, domovini uvijek vjerni,
pokoljenjima na znanje.
Dvadeseta godišnjica
stradavanja hrvatskih
branitelja na Dubovim vratima
Na mjestu pogibije dvojice mladića, pripadnika sinjske
brigade, okupili su se članovi obitelji te prijatelji i suborci
iz udruge „Veterani 126. brigade HV Sinj. kobnog dana 20.
listopada, 1991. grupa hrvatskih branitelja naišla je svojim
vozilom na minu.Svi su doživjeli ranjavanje, a dvojica
su svoj život položili na oltar domovine. Ozren Jelinčić
(r.1968.) i Stjepan Žigo (r.1966.) bili su mladići puni
snage, volje i odvažnosti da brane svoj prag i domovinu
za koju su dali ono najvrijednije – svoj život.U sjećanje
na tragični događaj okupljeni su položili vijence i zapalili
svijeće, te se prisjetili trenutaka tuge i ponosa na hrvatske
bojovnike. Ulaz na Vrdovo zvani Dubova vrata, svjedoči
spomen obilježjem na minule dane borbe i stradavanja za
domovinu Hrvatsku a koji zaslužuje da čovjek namjernik
i naša djeca zastanu na trenutak i pomole se za duše onih
koji su im omogućili mir i slobodu.
11
UDRUGE
SINJSKE NOVINE
ISTRAŽILI SMO TREBA LI SINJU STARAČKI DOM
SINJSKI UMIROVLJENICI ŽELE STARAČKI DOM ŠTO
PRIJE
„Pustili bi dicu u miru i otišli u dom, a bilo bi dobro
kad bi dom bio negdi na mirnom mistu, u prirodi,“
rekao je jedan od 10.500 umirovljenika koliko ih ima u
cijelom cetinskom kraju.
Piše: Klaudija KRAJINA
Foto: Klaudija KRAJINA
U Sinju i okolici su rijetki slučajevi da osobe treće životne
dobi provode svoje dane u staračkim domovima. Da li je
uzrok tome navika da se starost provode u krugu obitelji
ili nepostojanje staračkog doma pokušali smo otkriti. U
Klubu umirovljenika pronašli smo nekoliko umirovljenika
kako ispijaju svoju jutarnju kavu. U razgovoru s njima
otkrivamo kako misle da je u Sinju itekako potreban
starački dom. „ Pustili bi dicu u miru i otišli u dom,
posebice bi bilo dobro kad bi dom bio negdje na mirnom
mjestu , u prirodi !“ – govori nam jedan od umirovljenika.
Malo dalje na adresi Put Petrovca 1 odlazimo u Udrugu
umirovljenika kako bi saznali postoji li interes među
sinjskim umirovljenicima za smještaj u starački dom.
Tajnica Udruge Marija Mučalo na naše pitanja odgovara:
„Sinju je itekako potreban starački dom. već duže vrijeme
se osjeća potreba za tom ustanovom, mnogi naši članovi
pitaju kad će se otvoriti dom za umirovljenike. U našoj
udruzi je aktivnih 1 000 umirovljenika, od kojih je 8 već
smješteno u Domu za starije i nemoćne osobe Zenta.
Mnogi čekaju svoj red da bi bili smješteni u taj dom tri
do četiri godine. Prema nama dostupnim podacima na
području Grada Sinja i cijele Cetinske krajine ima 10
468 umirovljenika, pa ta brojka sama za sebe govori
koliko bi u našem kraju dobrodošao dom za starije i
nemoćne. U Sinju postoji samo Dom za stare i nemoćne
Sestara milosrdnica s tek 9 kreveta. Privatni domovi su
jako skupi za naše umirovljenike, te im je često potrebna
pomoć obitelji kako bi platili smještaj, dok su državni
domovi poput onog na Zenti puno pristupačniji. Osim
staračkog doma u kojem osobe treće životne dobi žive u
Sinju bi dobrodošao i dnevni boravak gdje bi se starije
osobe družile, provodile svoj dan, ručale, a navečer se
opet vraćale u svoj dom, “ nastavlja Marija. „Mislim da
bi za dom u Sinju bio velik interes, ali ukoliko bi cijena
bila velika malo bi bilo umirovljenika koji bi to mogli
plaćati, zato bi bilo dobro da se dom gradi u suradnji
s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi ili da se
iskoriste sredstva iz pretpristupnih fondova. Bivša vojarna
Ivaniša Nelipića (ex Tadije Anušića) u Sinju mi se čini
kao dobra lokacija za starački dom.
Vremena su se promijenila, samoća postaje najveća bolest
ljudi treće dobi, puno staraca živi samo dok im djeca
rade i žive u Zagrebu i drugim gradovima. Više nema ni
susjeda kao nekad koji će pomoći starijim osobama. Grad
Sinj u sklopu javnih radova zapošljava osobe koje se
brinu za starije i nemoćne što je jako dobra inicijativa jer
je tim osobama potrebna ne samo pomoć već i razgovor,
“ završava gospođa Marija.
12
Marija Mučalo
Cijene u privatnim i državnim domovima
Dom za starije i nemoćne Arkus je u privatnom vlasništvu
i ima svoje objekte u Sutini općina Muć te u Kaštel
Sućurcu. Cijena smještaja u domu u Sutini iznosi 5.000,00
kn dok cijena smještaja u domu u Kaštel Sućurcu iznosi
6.000,00 kn. Od ravnatelja doma Dragana Lučina smo
saznali da u domu ne postoje liste čekanja te je uvijek
moguće pronaći mjesto ukoliko je nekome potreban
smještaj.
Dom za starije i nemoćne osobe Split, čiji je osnivač
županija također je smješten na dvije lokacije, na Zenti
i u Vukovarskoj ulici. Cijene smještaja također ovise
o lokacijama ali i o tome da li je osoba pokretna , teže
pokretna ili nepokretna. Smještaj za pokretne osobe
u jednokrevetnoj sobi na Zenti iznosi 2.120,00 kn, u
dvokrevetnoj sobi je iznos 1.948,00 kn. Smještaj za
pokretne osobe u objektu u Vukovarskoj ulici iznosi
1.848,00 kn za smještaj u jednokrevetnoj sobi, 1.675,00
za smještaj u dvokrevetnoj sobi te 1.462,00 kn za smještaj
u trokrevetnoj sobi.
Smještaj u stacionaru na Zenti za teže pokretne osobe
iznosi 2.249,00, a za nepokretne 2.400,00 kn. U objektu
u Vukovarskoj cijena smještaja za teže pokretne iznosi
2.149,00 kn, a za nepokretne 2, 306,00 kn. Ravnateljica
doma Milda Pancirov nam otkriva kako su liste za
smještaj u dom objektivno duge, ali dužina čekanja ovisi
i o tome na koji dio doma osoba čeka smještaj. Osobe
kojima mirovina nije dovoljna za cijeli iznos smještaja
u Domu za starije i nemoćne osobe Split mogu predati
zahtjev Centru za socijalnu skrb koji onda donosi rješenje
o tome da li osoba zadovoljava uvjete kako bi država
subvencionirala razliku u iznosu.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko
osiguranje prosječna mirovina u Splitsko – dalmatinskoj
županiji umanjena za porez i prirez iznosi 2.310,16 kn.
Taj iznos će zasigurno biti važan faktor umirovljenicima
pri donošenju odluke u koji dom će se smjestiti.
UDRUGE
SINJSKE NOVINE
što građani misle o otvaranju doma za
starije i nemoćne u sinju
Anketu priredila: Klaudija KRAJINA
Nada Liović (50), umirovljenica
SINJSKE NOVINE
Mislim kako je otvaranja doma za starije
u nemoćne dobra ideja. I sama bih išla
u dom ukoliko bi mi bio potreban. Bivša
vojarna Tadije Anušića se često spominje
kao lokacija za dom, te mislim kako bi to
bilo izvrsno mjesto, jer je kompleks velik i
na dobroj je poziciji.
PONUDA ZA OGLAŠAVANJE
Svetoslav Vuković (63), umirovljenik
Sinjske novine izlaze jednom
mjesečno
Nakladnik je Grad Sinj a izdavač
gradska ustanova Kulturno
umjetničko središte Sinj
( račun 2330003-1100128654 kod
Splitske banke d.d. - Sinj)
Poznam neke osobe koje su u domu i jako
su zadovoljne smještajem i svim ostalim.
Zato mislim da bi u Sinju otvorenje
doma dobrodošlo. Nekad se o starcima u
domovima nije puno brinulo, ali danas za
njih postoje razni programi, mogu slikati,
učiti jezike. Ipak mislim da će cijena doma
igrati veliku ulogu u tome da li će netko
otići živjeti u dom.
Glavni urednik. Vito Perić mob.
099/21 70 931 e-mail: sinjske.
[email protected], [email protected]
Slavka Krajina (70) umirovljenica
Naklada: 1000 primjeraka
I manje sredine od Sinja imaju dom, a mi
još nemamo. Dom za starije i nemoćne je
prijeko potreban u Sinju. Dok mogu sama
živjeti i obavljati kućanske poslove ne bih
išla u dom, ali mislim da je to dobra ideja.
Uostalom otvaranjem doma otvorila bih
se nova radna mjesta.
CJENIK OGLASNOG
PROSTORA
Osnovni podaci:
Tisak: Kerschoffset Zagreb
Format: A4, offset tisak, full color
90x65
200
90x130
300 kn
185x130
500 kn
185x260 1000 kn
Dragica Bilandžić (57) , nezaposlena
(napomena. dimenzije su u mm)
Otvorenje doma je dobro iz dva razloga,
otvorila bi se nova radna mjesta, a starije
osobe bi imale smještaj ukoliko im je
potreban. Trebalo bi se voditi računa
o tome da taj dom bude za sve starije
osobe a ne samo za one koje imaju
velike mirovine. Puno je osoba kojima je
potrebna skrb, a imaju male ili nikakve
mirovine. Njima bi država trebala
osigurati dom.
POSEBNA PONUDA
Pava Perić (75), umirovljenica
Neka se barem nešto otvori u našem
gradu. Bilo bi dobro kad bi se otvorio
i dnevni boravak za starije osobe i
kuhinja za umirovljenike. Također bi bilo
dobro kad bi postajala mogućnost da se
starijim osobama koje su pokretne ali ne
mogu kuhati donosi ručak u kuću. Ja se
još uvijek dobro osjećam i ne bih u dom,
ali kasnije tko zna?
Naslovnica
1500 kn
Zadnja stranica
1200 kn
Umetanje letaka 1700 kn (odnosi
se na nakladu od 1500 primjeraka)
Prilog po sredini 4 stranice 2500 kn
Prilog po sredini 8 stranica 4000 kn
POPUST
Za tri mjeseca oglašavanja 10%
Za šest mjeseci oglašavanja 15%
Za dvanaest mjeseci oglašavanja 20%
NAPOMENA
U cijenu oglašavanja nije uračunat
PDV jer je izdavač oslobođen istog
13
KRITIČNO OKO
SINJSKE NOVINE
KRITIČNO OKO
Rubrika za komunalne probleme
Priredile: Sinjske novine
Ovaj puta u našoj rubrici
ćemo istaknuti dva komunalna
problema. Sat na Kamičku o
kojem smo mnogo puta pisali
jer ima jedinstven mehanizam
za navijanje star više od jednog
stoljeća postao je i turistička
atrakcija, a da ne govorimo da
je cijeli sklop Kamička jedan
od simbola grada. E, kad to sve
znamo onda moramo stalno
upozoravati neodgovorne
osobe, a sugrađane podsjećati
da čuvaju to svoje blago.
Naime, uglavnom vikendom,
a i ostalim danima u tjednu,
naša draga razigrana mladež
ima neobičan način zabave.
Uzmu granu ili kakvu letvu i
namjerno zaustavljaju kazaljke
na satu i tako osim što oštećuju
sat, rade štetu i u funkcioniranju
mehanizma.
Drugi problem je u najmanju
ruku čudno ili nelogično
postavljanje prometne
signalizacije, označavanje
parking prostora na dijelu ulice
koja vodi prema bolnici. Upravo
na onom spornom dijelu gdje je
zahvaljujući potezima gradske
vlasti došlo do proširenja
ulice sad je ponovo došlo do
sužavanja prostora. Oznake za
parking su nacrtane upravo na
proširenju pa je tako ulica opet
dobila iste gabarite kao i prije
iako su svi bili složni da taj dio
treba biti širi prvenstveno radi
vozila hitne medicinske pomoći
kako bi što prije mogli izići na
intervenciju i vratiti se. Ali, evo
mi ćemo priznati da smo laici
u prometnoj struci, samo smo
se poveli za prigovorima koje
su preko nas nadležnima uputili
sugrađani.
14
SINJSKE NOVINE
MJESNI ODBORI
KAD NEKO VARI NA ČITLUKU U
ŠIMACA SE GASE TELEVIZIJE
Problem koji muči stanovnike nekoliko mjesnih odbora
(Radošić, Suhač, Lučane, Jasensko, Karakašica, Čitluk…)
traje već desetljećima. Radi se o napajanju kućanstava
električnom energijom. Zbog dotrajalosti vodova, stupova
i loše kvalitete te nedovoljne jačine isporučene električne
energije kućanstva imaju problema jer im stradavaju
aparati (frižideri, štednjaci, računala TV i radio prijemnici
i ostali). Stanovnici navedenih naselja,predsjednici
mjesnih odbora, mediji i mnogi drugi desetljećima
upozoravaju nadležne, i gradske službe i HEP no za sada
nije došlo do nikakvog pomaka. I nama su se obratili
građani da bar jednim tekstom ponovo skrenemo pažnju
odgovornima na ovaj problem koji je slikovito opisao
jedan duhoviti mještanin: „Kad neko elektrovari na
Čitluku nama u Šimaca se gasi televizija i frižider.“ V.P.
ZAHTJEV
aktivnostima nisam zadovoljan jer stanje je ostalo ne
promijenjeno,ako ne i gore.
Navodim primjer MO Suhač, a slično je i u ostalim
gorenavedenim MO gdje su vodovi zastarjeli,
PREDMET: Zahtjev za hitnim rješavanjem
ogoljene stare žice, stari dotrajali drveni stupovi
problema niskonaponske el. mreže na području od
koji ugrožavaju živote, poglavito djece. Ulaz u
sjevernog dijela općine Hrvace do sjeverozapadnog
školu Karakašica gdje se djeca igraju je eklatantni
dijela grada Sinja gdje spadaju MO Bajagić, MO
primjer gdje opasnost za djecu vreba od golih
Čitluk, MO Jasensko , MO Karakašica,MO Suhač,
žica koje prolaze kroz grane drveća i tako imamo
dijela MO Lučana (Karaguša),dijela MO Radošića
primjera u nedogled. Većina ovih dotrajalih vodova
i dijela MO Sinj (Šimci i Pavići) gdje živi oko 7000
prolazi preko privatnih parcela, a to vlasnicima
tisuća stanovnika
otežava radove na njihovim zemljištima, a HEP kao
- Postojeće mreža je postavljena prije više od 40
distributer štetu im ne nadoknađuje.
god. i nikako nije rekonstruirana. Velikim dijelom
U ime mještana zahtijevam da hitno uskladite Vaše
navedenog el.voda su dotrajali opasni nosivi drveni
stupovi sa neizoliranim vodičima i dovodi u opasnost investicijske planove i riješite problem slabog napona
i čestog nestajanja el. energije u gore navedenim
živote mještana. Zbog navedenog slab je napon i
učestalo nestaje el. energije što rezultira velike štete mjestima što uzrokuje velike štete na el. uređajima
u svim kućanstvima, te postavite betonske stupove
na el.uređajima.
i izolirane vodove(kabele) uz lokalne prometnice
OBRAZLOŽENJE
u navedenim područjima. Tako bi bilo omogućeno
Cetinski kraj ima veliki kapacitet za proizvodnju
i rješavanje javne rasvjete u ovim MO, na
el. energije, što HEP dobrano koristi ,a brojni su
zadovoljstvo svih, a poglavito oko 7000stanovnika
Cetinjani iseljavani zbog izgradnje hidrocentrala i
akumulacija na Cetini. Umjesto da u Cetinskom kraju ovog područja.
Strpljivost oštećenih mještana davno je istekla ,te
imamo najkvalitetniju isporuku el. energije,ona je
Vaš odgovor očekujemo u razumnom roku, jer ovim
na razini vremena između dva svjetska rata prošlog
zahtjevom kao i budućim zajedničkim aktivnostima
stoljeća. Žalosno da smo u 21 .st. prisiljeni već
navedenih MO tražimo ono na što imamo pravo,a što
godinama upozoravati da na navedenom području
ste nam Vi i dosada bili dužni osigurati.
grada Sinja učestalo dolazi do prekida el. energije,
doslovno kad vrebac preleti pored el. voda ili kad
Nezavisni vijećnik u gradskom vijeću Sinja
vjetar u Slavoniji zapuše kod nas struje nestane.
Miro Bulj
Slabi napon uzrokuje velike štete na el. uređajima
u svim kućanstvima. Kao predsjednik MO Suhač i
DOSTAVITI:
vijećnik u GV ovome problemu sam više puta imao
-n/r predsjedniku uprave HEP g-dinu Leo Bogović
razgovor sa direktorom HEP-a pogona Sinj, te na
sjednicama GV Grada Sinja ukazivao na problem te -n/r direktoru Elektrodalmacije g-dinu Renato Prkić
postavljao pitanja gradonačelniku što se poduzima na -n/r direktoru Elektrodalmacije pogona Sinj g-dinu
Dražen Šabić
rješavanje ovog problema. Nažalost odgovorima ni
15
VJESTICE
DAN NEOVISNOSTI
Grad Sinj je obilježio Dan neovisnosti, državni je
praznik kojim se Hrvatska prisjeća 8. listopada 1991.
kada je jednoglasno donesena saborska odluka o raskidu
svih državnopravnih veza s bivšom SFRJ. Sabor je tada
utvrdio da Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim
i legalnim nijedno tijelo dotadašnje države te da ne
priznaje niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa
u ime bivše federacije koja više kao takva ne postoji. U
organizaciji Grada Sinja pred spomenikom poginulim
braniteljima u Domovinskom ratu vijence su položili
predstavnici Grada Sinja na čelu s dogradonačelnikom
Zoranom Vujanovićem, predstavnici udruga proisteklih
iz Domovinskog rata, MUP-a, VAD-a, političkih stranaka
i drugi. Prigodnim riječima nazočnima se obratio
dogradonačelnik Zoran Vujanović, a Gradska glazba
UDRUGA ANTIFAŠISTA CETINSKOG
KRAJA OBILJEŽILA 25. LISTOPADA,
DAN OSLOBOĐENJA SINJA U II
SVJETSKOM RATU
U znak sjećanja na 25. listopada 1944. g. kada
su partizanske jedince oslobodile Sinj udruga
Antifašističkih boraca i antifašista Cetinske krajine,
položila je vijence kod spomen kosturnice u
Đardinu te na spomen ploču Anti Bakotiću- Baki
organizatoru proboja logoraša
iz zloglasnog ustaškog logora
Jasenovac. Predsjednik Udruge
antifašista Ante Veselica obratio
se okupljenima te podsjetio
kako se 25. listopada obilježava
sjećanje na dan kada su Sinj
i njegove garnizone napustile
neprijateljske formacije i krenule
prema Splitu. „Put od okupacije
do oslobođenja zemlje bio je
dug i težak. U tom razdoblju
stanovništvo Cetinske krajine je
desetkovano, ali je ipak dočekalo
dan kada će biti svoj na svome.
Danas kada smo pred samim
ulaskom u EU, antifašizam je
SINJSKE NOVINE
Sinj intonirala je Lijepu našu. Molitvu ispred spomenika
održao je sinjski župnik fra Pavao Norac Kevo.
Dopredsjednica Udruge roditelja i udovica poginulih
branitelja Domovinskog rata Sinja i Cetinskog kraja Đula
Šabić čestitala je Dan neovisnosti Republike Hrvatske.
„Čestitam Dan neovisnosti svim našim braniteljima,
invalidima i svim domoljubima, neka ga provedu u
miru. Sa krunicom u ruci i ponosom branili su i obranili
našu Domovinu, i zato moramo biti ponosni na sve.
Pozdravljam i sve naše generale, posebno Gotovinu i
Markača u Haagu. Sa krunicom i molitvom mi ćemo ih
spasiti’, rekla je Đula Šabić. U crkvi Čudotvorne Gospe
Sinjske služena je sveta misa za Domovinu i poginule
branitelje.
izvor: www.ferata.hr
jedna od naših najvećih vrijednosti što ih donosimo
u tu novu asocijaciju i sigurno smo ponosni što smo
nekada pripadali velikoj svjetskoj antifašističkoj
koaliciji. Zbog toga ne smijemo nikada zaboraviti da
su partizani sami oslobodili svoju zemlju i zbog toga
neka im je vječna slava i hvala,“ rekao je Veselica.
U arhivi Vjesnika cetinske krajine pronašli smo
fotografiju ulaska partizana u Sinj 25.10. 1944.g.
koju prilažemo uz ovaj tekst.
izvor. www.ferata.hr dopuna: Sinjske novine
NATJEČAJ ZA STIPENDIJE
Grad Sinj je 24. listopada je objavio je Natječaj za dodjelu stipendija studentima u akademskoj god. 2011./2012.
Natječaj je otvoren do 18. studenog 2011. godine (petak). Prijave se podnose na obrascu koji zainteresirani mogu
preuzeti u Uredu Grada (soba 37), gdje se mogu informirati o svim ostalim pojedinostima iz Natječaja.
16
ŠKOLSTVO
SINJSKE NOVINE
SINJSKI BUNTOVNICI S RAZLOGOM
ILI BEZ RAZLOGA?!
OTKRIVAMO: ZAŠTO SU ŠTRAJKALI MATURANTI SREDNJE
STRUKOVNE ŠKOLE BANA JOSIPA JELAČIĆA
Štrajk koji se dogodio 30. rujna u srednjoj školi
Bana Josipa Jelačića prošao je prilično nezapaženo u
javnosti. Potrudili smo se doznati iz „prve ruke“ zbog
čega su se pobunili maturanti.
Piše: Klaudija KRAJINA
Foto: Klaudija KRAJINA
Još prije nekoliko godina rijetko se događalo da cijeli
razred pobjegne iz škole, a kamoli da to naprave cijela
odjeljenja jedne škole i još pri tom organiziraju prosvjede.
Upravo to se dogodilo u Srednjoj strukovnoj školi
Bana Josip Jelačića 30. rujna. Svoj izostanak s nastave
maturanti su nazvali štrajkom sa svrhom ostvarivanja
svojih prava, točnije organiziranja priprema iz engleskog
jezika za državnu maturu. Maturanti već imaju
organiziranu dodatnu nastavu iz hrvatskog i matematike te
su tražili dodatnu nastavu i iz engleskog jezika. Zbog toga
su sva četiri razreda maturanata, njih oko 120 potpisali
peticiju i odnijeli je ravnatelju Borisu Grčiću Raki,
koji im i nakon peticije nije odobrio dodatnu nastavu iz
engleskog jezika. Za vrijeme velikog odmora zatekli smo
ispred škole nekoliko maturantica koje nam prepričavaju
svoje iskustvo prvog štrajka u životu. „Smatrali smo da
nam je itekako potrebna dodatna nastava iz engleskog
jezika jer polažemo državnu maturu po gimnazijskom
programu dok naš program nije opširan kao gimnazijski.
Kada naša peticija nije urodila plodom odlučili smo
se na štrajk te smo nakon toga dobili dodatnu nastavu
i iz engleskog jezika. Vrijedilo je štrajkati,“ rekle su
maturantice, koje su naravno željele ostati anonimne.
Ravnatelja Borisa Grčića Raku također smo sreli ispred
škole kako budnim okom prati svoje učenike za vrijeme
velikog odmora. U razgovoru nam otkriva kako se nije
iznenadio kad je u petak „otkrio“ četiri prazne učionice.
„Većina učenika bježi svaki dan s nastave, pa nije
iznenađujuće što su odlučili štrajkati i izostati s nastave,“
rekao je ravnatelj i nastavio; „Udovoljili smo njihovom
zahtjevu i osigurali im dodatnu nastavu iz engleskog
jezika. Nažalost razina znanja među srednjoškolcima je na
vrlo niskoj razini, sve se promijenilo, nekad su maturanti
znali napamet stihove Cesarića, Ujevića, a danas ih i ne
pročitaju, kamoli da bi ih znali recitirati. Najvažnije im je
ravnatelj Boris Grčić Rako
postalo za vrijeme odmora izaći vani zapaliti, gotovo svi
puše, žensko više nego muško. Nekad se učenike iz Sinja
prepoznavalo po najboljim rezultatima pri upisima na
fakultete“.
Pitali smo ravnatelja poduzima li nekakve mjere kako bi
se situacija u njegovoj školi poboljšala. „Sve polazi iz
obitelji, radne navike, ponašanje pa smo mi ograničeni
u svojim nastojanjima. Živimo u relativno maloj sredini
gdje se svi poznaju, pa su i profesori pod velikim
pritiscima da popuste pri ocjenjivanju. Učenicima se
popušta u osnovnoj školi samo da je završe, potom u
srednjoj samo da i nju završe, tako da je to već postao
začarani krug. Naša škola ima izvrsnu pedagošku službu
koja se trudi da u suradnji s roditeljima pomogne što više
mladima. Mnoge smo izveli na pravi put,“ rekao je na
kraju ravnatelj. Svojim štrajkom maturanti su pokazali da
se ne boje preuzeti samoinicijativu i pokrenuti stvari, ali
na tom putu ne trebaju zaboraviti da ipak treba poštivati
instituciju kojoj pripadaju. Stoga im želimo što više
odličnih ocjena na državnoj maturi, te manje izostanaka s
nastave jer na kraju za svaku školu ili za svaki posao u i
rezultat u životu treba truda, discipline i odricanja.
17
DOBRI DUHOVI
SINJSKE NOVINE
DOBRI DUHOVI
IN MEMORIAM
DINKO AJDUKOVIĆ-DINJAC 1958-2011
Nema više Dinjca i Konzula. Oba su, možemo s punim pravom napisati i izreći, bili dobri duhovi našeg grada.
i ljudskosti te svom ponašanju za života. Obojica dobri ljudi, spremni pomoć, omiljeni u svojim društvima, ple
stranice, nama koji smo ih poznavali na uspomenu, a mlađima na znanje, kako bi doznali više o dvojici sugrađ
znanstvena, gospodarska ili umjetnička djela, ali svojim životom i radom ovom gradu napravili su veliko djelo
života mnogo puta. Stoga ćemo kroz nekoliko priča bar na ovaj način odati počast Dinjcu i Konzulu za sve ono
Piše: Vito Perić
Foto: Arhiva obitelji AJDUKOVIĆ
DINJAC
Kad smo bili dica svi koji smo živili u
blizini bazena smo igrali na baluna po
cile dane. Tada na onoj velikoj ledini
nije bila školska zgrada Marka Marulića,
pa smo mi guštali, najviše vikendom
liti. Sićan se, uvik smo igrali mi iz kale
Novo naselje protiv kale Ćosin potok.
U njihovoj ekipi su igrali braća Zoričići,
Svalina, Kanaeti i drugi i važili su za jednu
od najboljih ekipa. Uz ove nabrojane
igrače imali su i jednog koji je već tada
slovio kao „zvijezda“. To je bio Dinjac,
Dinko Ajduković. I stvarno je bio odličan
nogometaš što se kasnije i potvrdilo u
njegovoj sportskoj karijeri. Ali, nije ovo
priča o nogometu. Dinjac je onda kao
stariji od nas nekoliko godina (2-3 godine)
bio autoritet u pozitivnom smislu riječi.
Toliko se pošteno i ljudski odnosio prema
svima da su ga sva dica zvala za suca
kada bi se oko nečega svađali. Dinjčeva je
procjena bila najpoštenija i rič najpravednija. A posebno
se pažljivo odnosio prema slabijima. Uvik se ponašao
zaštitnički i nije dao da slabiji budu u podređenom
položaju. Često puta je kada bi se mi dica malo povatali
i pošaketali ulića i razmiriva kad bi vidio da jači mlati
slabijeg ili kad je više dice na jednog krenilo. Sićan se
i jednog detalja, a nije zezanje to mogu potvrdit i drugi,
kad je Dinjac demonstrira svoju snagu. Nije on to činio
onako puvanderski nego više na naš nagovor, jer mnogi
od nas nisu virovali kad bi njegovi prijatelji pričali koliko
je jak. Dinjac je oduvik bio sportski tip, pa je tako između
ostalog vježba i dizanje utega. Jednon prilkon, bilo je
lito i već je počela sezona kupanja na bazenu, mi smo
nagovorili Dinjca da prova dignit u zrak neku gredu ili
debelu granu ( ne sićan se najpreciznije) ali pod uvjetom
da na svakoj strani sidi jedan od nas mlađih. Eto dopala
18
me čast da ja buden jedan od tih „utega“ na jednoj strani
grane. I Dinjac, onako sa svojin smješkon (a uvik je bio
nasmijan) čučne, poduvati tu gredu i uz glasno navijanje
okupljenih digne je iznad glave. Ne mogu van opisat
kakav je to osjećaj bio. Poslije san se svin prijateljima
falio kako mi je Dinjac frend jer sam s njim ima nastup.
A on bi se samo nasmija i onako mi malo razbuca kosu te
doda da ne pretjerujen. Kasnije su nam se putevi razišli,
ali kad smo se ka momci sretali u gradu uvik bi se onako
propitali. Dinjac je već igra u Tekstilaca pa u Junaka, a
mi smo ga gledali sa tribina na staron Junakovon i uvik se
divili njegovoj srčanosti i hrabrosti te fer pleju na terenu.
Eto, ima sam priliku i kao novinar pisati o njegovoj
avanturi u Indiji kad je hrabro ka i uvik krenio u borbu za
životom. Nije se da do zadnjeg trena, bio je veliki borac,
ali ipak na kraju je junačko srce moralo popuštat. Mogu
samo reć, bila mi je čast poznavat takvog čovika.
DOBRI DUHOVI
SINJSKE NOVINE
I GRADA SINJA
STIPAN GRABOVAC-KONZUL 1958-2011
Svaki na svoj način, čak potpuno suprotni po interesima koje su imali u životu , ali itekako slični po dobroti
emeniti i spremni pomoći drugima, i obojica su voljeli svoj grad.. Zato ovaj puta njima posvećujemo ove
đana koji su, svaki na svoj način bili dio povijesti i identiteta grada. Nisu oni napravili velika politička,
o, voljeli su svim srcem i punim plućima svoj grad i svoje bližnje kao i sve ljude bez razlike. To su potvrdili za
o što su nam pružili, a to je ljubav, humanost, dobrota i rad.
Prenosim tekst koji sam pisao prije nekoliko
godina za Jutarnji kada je naš Dinko još uvijek
vodio borbu za život. Ispričao mi je nevjerojatnu
priču o svom odlasku u Indiju na operaciju.
Iz njegove priče još jedanput se vidi koliki je
Dinko bio borac i koliko je bio hrabar u svojim
nastojanjima za ozdravljenje.
Dinko Ajduković (50) iz Sinja, nekada velika nogometna
nada i poznati sportski djelatnik, jedan je od 35 bubrežnih
bolesnika koji zbog kvara na postrojenju za dijalizu u
Sinju moraju tri puta tjedno putovati u Split kako bi
četiri sata proveli na aparatima. No, Dinkova priča o
presađivanju bubrega prije 17 godina u Mombaiju u Indiji
sliči na filmski scenarij.
- Igrao sam nogomet, čak sam dospio do Hajduka, zaigrao
20-ak minuta u prijateljskoj utakmici s reprezentacijom
Jugoslavije na Poljudu 1981. godine. No, 1983. počinjem
osjećati smetnje. Nakon odlaska u Zagreb i biopsije
ustanovljuju mi kroničnu bubrežnu bolest. Tada se
raspitujem o presađivanju. To se radilo jedino u Zagrebu
i Rijeci , ali morao si se upisati na listu i čekati 10 do 15
godina. Susjeda mi je donijela novine, sarajevski AS, u
kojim je pisalo o organiziranim odlascima u Indiju gdje
se uz plaćanje za mjesec dana mogao dobiti novi bubreg
- počinje Dinko priču. Svi ga znaju kao dobrog čovjeka,
pa je tada cijeli Sinj prikupljao novac za njegov put na
koji je krenuo 30. kolovoza 1991. godine s još troje ljudi,
dva muškarca iz Banje Luke i Travnika i jednom ženom
iz Fojnice.- U Mombaiju nas je u zračnoj luci dočekao
liječnik kojem smo dali novac za presađivanje bubrega.
Ja sam dao 11.000 dolara. Nakon toga smo odvedeni na
pregled i smješteni u hotel. Već sutradan smo odvedeni u
jednu zgradu gdje je u povećoj sali organizirana licitacija
bubrega - priča Dinko. U toj sali je njih četvero sjelo
za jedan stol, a ispred njih je 15-ak osoba nudilo svoje
organe na prodaju. Dinko je kupio bubreg za 1700 dolara.
- To je bila sirotinja, jer ovaj kojem sam dao novac za
bubreg mi je ljubio i ruke i noge. Tada je prosječna plaća
u Indiji bila oko 300 rupija. Ja sam promijenio 100 dolara
i dobio za njih 3000 rupija - kaže Dinko. On i njegovi
kolege operirani su u jednoj zgradi, za koju Dinko ne
može sa sigurnošću reći da je bila bolnica.
- Više mi je sličila na neku obiteljsku kuću. Polegli su
me na kuhinjski stol koji je bio kratak, pa su mi noge od
koljena visile preko ruba stola. Dali su mi tzv. blokadu
kralježnice, tako da sam uživo pratio operaciju. Na stol
pokraj moga su polegli mog donatora na trbuh i vadili mu
bubreg s leđne strane. Gledao sam kako mu vade bubreg,
stavljaju ga na tanjurić kao onaj od servisa za kavu, i
prenose do mene - nastavlja Dinko. Nakon operacije
pacijenti su premješteni su u lječilište. Za vrijeme
pripreme za povratak dogodila se tragedija. Preminuo je
Dinkov susjed u sobi, Vladimir iz Banje Luke.
- Jedan dan kada sam Vladimiru donosio ručak, on se
podigao s kreveta. U tom trenutku pukla mu je arterija i
krv je počela šikljati iz dijela gdje je operiran. Pokušao
sam zaustaviti krvarenje plahtom, zvao sestru i liječnika,
ali na žalost nije bilo spasa. Čovjek mi je umro na rukama
- priča Dinko s tugom u glasu.
Na žalost, avantura u Indiji nije pomogla Dinku. Naime,
nakon šest mjeseci ponovno su počele smetnje i morao
je odbaciti taj bubreg. Dinko živi u Sinju sa suprugom,
sinom i kćeri te tri puta tjedno odlazi na dijalizu. Hrabro
se nosi sa svojom bolešću.
Na povratku ga zaustavili četnici
Kada se 13. rujna 1991. vratio iz Indije u Jugoslaviju
Dinko je također proživio avanturu na povratku u rodni
Sinj. Naime, iz Beograda preko Sarajeva je stigao u
Mostar gdje se uvelike ratovalo. Počele su blokade na
cestama.
- Nekako sam uspio privoljeti vozača dobojskog autobusa
da me primi do Metkovića. Oko Čapljine su nas zaustavili
četnici i izvukli su jedna bračni par, a nas ostale pustili.
Na magistrali sam stopirao i do Makarske me prebacio
vozač kombija. Kada sam se tijekom vožnje počeo grčiti
jer su mi zbog trešnje počeli popuštati šavovi, vozač je
pitao što mi je. Nakon što sam mu ispričao vozio je do
Makarske 20 na sat - rekao je Dinko.
Vito Perić
19
DOBRI DUHOVI
SINJSKE NOVINE
KONZUL
Piše: Vito PERIĆ
Foto: Arhiv obitelji GRABOVAC
„Braco priroda je nešto najlipše na svitu. To triba čuvat i
pazit, braco smanji duvan, vidin ja da ti jednu za drugon
sučeš, triba braco volit prirodu, tice i sve životinje. Meni
je najlipše u prirodi, ali volin ja braco i naše društvo.
Neka oni mene zajebaju, al zajebajen ja i nji i tako svi
skupa se smijemo a to ti je braco lipo“ tako mi je govorio
naš Konzul na Alku navečer kad smo se zadnji put vidili
u gostioni i raspričali o Alci, Sinju, prirodi, ticama,
pomidorama i drugoj verduri iz njegovog čuvenog vrtla.
Eto, nažalost to je bio moj zadnji susret s njim prije nego
što je otiša u nebeski vrta. Stipan Grabovac kojeg smo
svi zvali Konzul ili Braco bio je sveprisutan u našem
gradu. Volio je društvo a i ono njega. Volio je sve sinjsko,
Alka mu je bila u srcu (uostalom potječe iz stare alkarske
obitelji op. V. P.). Volio je planinarit, volio je balote, drža
je tice, ima je priko 100 golubova, ima je i grdelina, volio
je konopaše, a u dane krnjevala bio je najsritniji ka malo
dite. Volio je ovaj grad i sve ljude u njemu. Stipan se vrlo
rano, već u 17. ili 18. godini zaposlio u komunalnom
poduzeću Vještić gora. Počeo je kao obični radnik, zatim
je bio mazač, a nakon završenog tečaja za rukovaoca
građevinskim strojevima postao je vozač viljuškara,
bagera i drugih strojeva. Volio je svoju firmu i čuva je ka
oko u glavi. Stariji pričaju da nije bilo šanse da ti da malo
ulja za auto ili kakve graše za podmazat iz svoje radione
koja je bila uredna ka apoteka. „Ti bi ulja, graše. Ajde šta
ti pada napamet, pa ne mogu ja oštetit firmu. Zamisli kad
bi svi pomalo uzimalo di bi mi prispili,“ tako je govorio
20
Braco. Jedna od omiljenih zabava bila mu je odlazak na
tradicionalni pazar u Benkovcu koji se održava svakog 10.
u mjesecu. Tamo su ga znali svi prodavači na štandovima,
a obavezno bi se iz Benkovca vratio sa kakvim pivčićem
za ekipu. Inače, Konzul je bio veliki meštar za čistiti
perad. Mnogi lovci a i drugi su dolazili u njega da im
sredi ili divlju ili domaću perad. Očistio bi tako dobro
da nije bilo niti najmanjeg traga od pera na koži. To ga
je naučila jedna bakica iz Slavonije koja je dolazila na
splitski Pazar a on je nekoliko puta odlazio u Split kod
bake na instrukcije. „Braco to ti smiruje živce, to mi je
veliki gušt radit,“ povjerio mi je na tom našem zadnjem
druženju. A za krnjevale Braco bi uvik bio u akciji. Velika
želja mu je bila bit udovica nakon smrti našeg dragog šjor
Ante Trljana, ali Žare bi ga stalno zezao kako neće proć
na natječaju. No Braco se nije da smest pa bi i on na ta
verbalna ubadanja uvik ima spreman odgovor. Sitićemo
se Brace kad dođu naši dani, a on će sigurno mislit na nas
tamo gori di sad piva sa svojin nebeskin ticama.
VREMEPLOV
SINJSKE NOVINE
VREMEPLOV
VJESNIK CETINSKE KRAJINE OD 15. STUDENOGA 1981.
Ovaj puta smo za vas izdvojili tekst iz gradske
rubrike VCK 15.11. 1981.g. U članku pod
naslovom „Jedno pitanje-četiri odgovora“
sugrađani, četvoro njih, odgovaraju na pitanje koji
problem u gradu im najviše smeta i što bi željeli
da se najprije riješi.
21
TEMA
SINJSKE NOVINE
„Varošani“ i „težaci
Što se krije iza ova dva naziva kojima se često koristimo
u Sinju kako bi označili ili opisali geografsko podrijetlo,
kulturološku poziciju i običaje određenih dijelova društvene
zajednice u našem kraju
Piše: Vito PERIĆ
„Šta će on govorit, on je težak, nema on pojma šta su
arambaši, šta je Junak, šta je Alka, šta je pijaca, šta
su krnjevali, šta je ovo, šta je ono, di su Kvartiri, di je
Palacina, di je stala šjora ova ili šjora ona.“ „Vidi ovi
varošana, ćoškara, samo stoje na pijaci, ništa ne rade,
nabivali bi guzice mukte, samo mudruju…“. Eto tako
bi otprilike komentirali jedni druge vječiti rivali našeg
grada i okolice, pače cijelog kraja, „varošani“ i „težaci“.
Izabrali smo ovu temu jer nam se učinilo zgodnim malo
istražiti sa više aspekata što se zapravo krije u cijeloj priči
o rivalstvu dvije društvene skupine. Po nekakvoj logici
ili prema sociološkim kriterijima ovo bi se dalo lako
objasniti. Naime, varošani bi trebali biti onaj urbani dio
a težaci onaj ruralni. To bi bilo jednostavno za objasniti s
geografskog stajališta i time bi priča završila da nije onog
drugog, mi ćemo ga ovdje nazvati kulturološkog aspekta.
Varošani su napredniji, pismeniji, obrazovaniji, prije
su prihvatili blagodati civilizacije kao što su namještaj
u kućama, kućne biblioteke, tehnološka pomagala u
domaćinstvima, bogatiji društveni život, uključivanje
u razne udruge, drugačiju vrsta glazbe, drugačiju vrstu
hrane i načina spravljanja hrane, profinjenije obrede
prilikom konzumiranja hrane, drugačije interese, češće
borave u velikim gradovima radi studiranja, posla ili
turistički. To bi mogla biti jedna varijanta objašnjenja
s kulturološkog aspekta. S druge strane težaci su po
tim uvriježenim „varoškim“ stavovima upravo suprotni
od svega navedenog. No, eto odmah problema. I u
„težaka“ ima lijepih i urednih (i izvana i iznutra) kuća,
i u njih se postavlja stol sa tavajom, i oni znaju skuhati
probrana jela, i oni imaju knjige i računala u kućama,
i oni studiraju u gradovima te ljetuju na moru, i oni
znaju biti uspješni u umjetnosti, gospodarstvu i drugim
djelatnostima. Pa u čemu je onda kvaka. Mi, naravno
nećemo dati konačni odgovor na ovo krucijalno pitanje,
niti nam je namjera razriješiti Gordijev čvor, ali pokušati
ćemo podastrijeti podatke i činjenice koristeći se pisanom
građom, povijesnom i sociološkom, te kroz mišljenja
javnih djelatnika i običnih građana bar malo „otopliti“
ovu temu. Naravno, odmah napominjemo da nam je
objektivnost, a nikako subjektivnost, na prvom mjestu.
Jer u konačnici i varošani su nekada bili težaci, kao što su
težaci nekada bili varošani pa se ne želimo opredjeljivati
niti navijački obraditi temu.
Povijest – formiranje varoša
Profesor Martin Vrgoč u svojoj knjizi Sinj pregled
22
povijesti piše da se za vrijeme mletačke uprave koja je
potrajala sve do 1797.g. formiraju prepoznatljivi obrisi
Sinjske varoši. „Razvojni tijek odredili su vojnički
značaj Sinja, tranzitna trgovina i veleposjed te djelatnost
sinjskih franjevaca. Iz katastarske knjige koju su 1780.g.
dali napraviti franjevci vidljiv je grad-tvrđava Sinj s
crkvom sv. Mihovila okruženom kućama i vojničkim
zgradama. Tvrđavu je 28. studenog 1769. oštetio potres
pa se stanovnici i vojska postupno spuštaju u Sinjski
podvaroš (naselje ispod grada-tvrđave) ili varoš koja se
počinje nazivati Sinj:“ Tako je zabilježio profesor Vrgoč.
On dalje navodi kako je središte Sinja, duhovno i fizičko,
bila i ostala crkva sv. Marije (Čudotvorne Gospe Sinjske).
Najzaslužniji za gradnju crkve bio je fra Pavao Vučković.
On je 1698. Sklopio ugovor s Ignacijem Macanovićem
iz Trogira, a nacrt Macanovićeve crkve, kako navodi prof.
Vrgoč, je poznat iz crteža inženjera Antonija Benonija iz
1708. godine. Radove je izveo Andrija Ruspini. Gradnja
je započela 1699., a crkva je dovršena 1714. Gradnjom
crkve podno Kamička naznačena je današnja jezgra
Sinja s trgom i ulicama u smjeru Vrlike, Livna i Splita
između četiri mosta: Krolin most preko Gorućice, most
prema Kuli, Baljkov most i Lumbinov most. Fontana
na trgu je podignuta 1745.g. Prvi sinjski bilježnik Ivan
Surić svrstao je 1782. u Podvaroš prostor oko Odrine,
Gorućice, ali i kuće Tomaševića i Vučkovića te one
Miloševića Arnauta. Mletačka utvrda Kamičak koja
zajedno s kvartirom (vojarnom za konjicu) čini jedan od
simbola urbanog Sinja, sagrađena je 1718. Nova vojarna
na Petrovcu (današnji Alkarski dvori) sagrađena je 1760.,
a na Kamičku je sagrađena jednokatna zgrada za časnike
pješaštva (Palacina). Vojničkih zgrada bilo je i na drugim
mjestima (Štalija, Han…). To su bili začeci arhitektonskog
formiranja urbane jezgre grada. Dalje kroz stoljeća grad
se širio na sve strane. Prema bregovitim dijelovima
i prema polju. Danas Sinj (prema zadnjem popisu
stanovništva) broji oko 12.000 stanovnika u samom gradu
(MO Sinj ili jezgra) a ukupno oko 24.000 stanovnika (svih
14 mjesnih odbora od kojih su najudaljeniji od središta
Zelovo, Gljev…). Ovaj kratki uvod o nastanku i širenju
Sinja do onog kakvog ga danas znamo je također važan
u razumijevanju teme koju obrađujemo. Naime umniji
ljudi koji su se bavili ovim sociološkim fenomenom ako
to nije pretenciozno tako nazvati (ruralni-urbani, SplićaniVlaji, ili općenito niz drugih primjera koji su pokazivali
animozitete među različitim društvenim skupinama) često
su isticali da je između ostalog do takvih sukoba dolazilo
upravo i zbog suprotstavljenih načina življenja i običaja
ponašanja. Predrag Matvejević je u Mediteranskom
SINJSKE NOVINE
TEMA
žaci“, mit ili stvarnost
brevijaru obradio ovu temu na primjeru mediteranskih
gradova koji su se zahvaljujući geografskom položaju,
potom materijalnom razvoju, trgovini, institucijama,
društvenom životu, kontaktu sa svijetom preko morskih
putova stvarali svoj način života, a s druge strane oni
koji su dolazili „iza brda“ iz kontinentalnih i nerazvijenih
krajeva, teško su se uklapali u takve društvene kanone pa
su čak i pružali otpor.
Kad seljak postane građanin a građanin malograđanin
Uopće, glupo bi bilo raspravljati o ovoj temi na način da
se istražuje čistunstvo ili broje krvna zrnca u smislu tko je
u gradu bio prvi, a tko je došao poslije. Kada bi se kopalo
po povijesnoj građi otkrili bi niz zanimljivih podataka
koje govore upravo suprotno. Tako bi prema nekim od
najstarijih katastarskih mapa ili vlasničkih karata Sinja
utvrdilo da su neke obitelji koje su sada na selu imale u
samom srcu grada zemlje i posjede, te kuće i gospodarske
objekte (primjerice Labrovići). No, vjerojatno iz
ekonomskih razloga takvi su odselili van Sinja jer su se
odlučili baviti poljoprivredom ili stočarstvom. Također,
neke od starih varoških obitelji su i same došle sa sela, pa
su zahvaljujući spretnosti, umijeću trgovanja ili drugim
načinima došli u posjed zemalja, dobro zarađivali.
Priličan broj tzv. varoških obitelji nije čak ni iz Hrvatske.
Talijanski trgovci, švicarski zanatlije, mađarski vojnici,
bosanski trgovci, svi oni su iz svojih razloga došli i ostali
u Sinju. No, svaka od tih obitelji je sa sobom donijela i
djelić svoje kulture, običaja i načina življenja koji su se
udomaćili u gradu i postali dio općeprihvaćene gradske
kulture. Također i dio sada uglednih obitelji iz varoša,
što bi se reklo od kolina vuče porijeklo iz okolnih sela
(Bitelić, Lučane, Čitluk, Tijarica, i druga sela). Zanimljiv
je i podatak da je kroz stoljeća manji broj gradonačelnika
Sinja bio iz grada, a veći iz okolice, odnosno porijeklom
iz ruralnih sredina. Ali u gradu je postojala određena
regula, stil suživota prije svega zahvaljujući tome što je
grad bio gospodarsko, administrativno i kulturno središte
kraja. U gradu je vladao i drugačiji komunalni red nego u
ruralnim sredinama. U gradu je bio raznovrsniji društveni
život, način zabave je bio suprotan od one na selu, i sve to
je uvjetovalo da se i stanovnici grada drugačije ponašaju
od onih iz okolice.
gradski niti građanski.“ Dakle, možemo zaključiti da taj
isforsirani antagonizam, odnosno dijeljenje na „naše i
vaše“ zbog drugačijih običaja ili načina života, nije baš
najpreciznije definiran. Često se događa da došljaci imaju
dobru asimilacijsku sposobnost pa slijedom toga i brže
napreduju i stvaraju bolje pozicije u društvu od domaćih.
S druge strane u Sinju ( a tako je i u drugim mjestima)
vlada specifičan humor koji katkad može biti prožet
neopravdanim osjećajem više vrijednosti što dovodi do
sukoba i nerazumijevanja između starosjedilaca i dođoša
ili onih koji nisu iz grada. Ali, treba kazati da građani i
sami nekada ne prihvaćaju pravila i tradiciju gradskog
načina življenja, primjerice ne konzumiraju kulturne
sadržaje, ne sudjeluju dovoljno aktivno u radu civilnih
udruga, nisu aktivni u pokretanju društveno korisnih
akcija. Takve bi mogli u duhovitom sinjskom stilu nazvati
„varoški težaci“. Oni koji ističu porijeklo i turaju ga pod
nos onima koji su došli s njive ili s brda, zaboravljaju da
su ne tako davno i oni u nekoj drugoj ili trećoj generaciji
s istih lokacija došli u grad. Grad je živo biće i utječe na
ponašanje građana. Ako volimo svoj grad i prema njemu
se odnosimo kao da je dio obitelji, tako ćemo voljeti i
ljude, graditi dobre odnose, zanemariti razlike, sve u
svrhu kvalitetnijeg zajedničkog života.
Varoški težaci
Treba praviti razliku između građanskog načina života (jer
prema mnogima koji su obrađivali ovu temu građanstvo
je stanje duha, a ne materijalno) i malograđanskog stila.
Kako je rekao jedan promatrač društvenih gibanja na
ovim prostorima „građani se drže građanima, ali ne
drže se građanskog načina života.“ Božo Majstorović,
bivši ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu i sam dio
tog, kako ga u Splitu vole nazivati „vlaškog miljea“
kaže kako je rasprava o vlajima i bodulima ili u našem
slučaju o težacima i varošanima dio folklora pristojne
i uređene sredine. „To se svodi na pseudosociološke,
antropološke i politološke rasprave koje je najbolje
označiti kao naklapanja. Dijeliti nekoga po porijeklu nije
23
TEMA
SINJSKE NOVINE
O VAROŠANIMA I TEŽACIMA LEŽERNO, OTVORENO,
VRCKAVO I DUHOVITO IZ PERA BOŽENE ROMAC
Kako varoško/težačko dite promišlja „po sinjski“ najveću misteriju i tabu
temu našeg grada
Piše: Božena ROMAC
Ja san znala da će mene kad – tad zapast ova tema. Kad
me Vito zovnio na razgovor o novom broju novina u svoju
kancelariju, odma san znala da će puknit neku temu koja
nije laka. Ali, da će me uvalit u ovo nije mi bilo ni na
kraj pameti. Kad mi je reka da ćemo pisat o Varošanin i
Težacin skoro da mi nije kap pala. A moj Vito diš o tome,
svit će poludit. Sve teme u ovom gradu moš otvorit - moš
pisat o lokalnin političarin, govorit ko je koga zaposlio,
čiji je did bio ustaša, a čiji partizan, ko od čega boluje, ko
je privario ženu, ko vara muža, ko je sinoć bio s kin i ko
je koga namagarčio. Možeš čak i pisat o tome ko je i kako
dobio koncesiju za radove, zašto Mara nije dala da priko
njene zemlje kopaju kanalizaciju, zašto su Ivi asfaltirali
put do kočaka, zašto su se i kako prominili oni kojima
smo dali vlast u ruke, pa čak i o tome da još uvik ima onih
žena koje kad zatrudne kažu da su uz vitar pišale. Ali, ne
možeš pisat o Varošanin i Težacin! Međutim, ovoga puta
Vito je bio nemilosrdan i neumoljiv i eto, sad ću pisat o
najvećem tabuu u gradu – o Varošanin i Težacin.
Prije dvadesetak godina u Sinju se točno znalo di je
kome misto. Varošani su bili na Pijaci, ispod crkve i kod
apoteke, a mišancija, kako ih je nazvala jedna moja prija,
u Glavičkoj ulici.
Varošani su znali reć da oni drže do svega. U kućama
se spremala spiza po protokolu, a to van je kad uzmete
knjigu Ante Hrste ‘Sinjska kuharica’ i pročitate šta se
u koji dan jide. Napomenit ću da i danas ima Varošana
koji se toga drže. Na stolu je svaki dan tavaja, jide se
iz dubokog i plitkog pijata, a važno je i kako neko drži
pinjur i nož u ruci. Juha se ne srče!
S druge strane, u seoskin kućama se nije držalo do toga,
a to je ljudi moji i za razumit, jer tada su ljudi na selu
obrađivali zemlju i držali blago, pa nisu stigli razmišljat o
tome kako će postavljat stol. Važno je bilo da se pojide i
amo dalje na posao.
Ipak, ako upitate Varošanina koja mu je spiza najdraža,
reć će van pršut, panceta, sir, domaće mliko itd... A to će
van reć i čovik Težak pa o tome rasprave nema.
Ja mislin da je ovde stvar bila u finesama. Sinjani su se
uvik držali ka gurmani, pa su tako spremali arambaše,
tingul, tice, njoke i drugu spizu za koju oš - neš triba i
vrimena. A seljaci su odgajani na puri i panceti, ali i na
pršutu, pulestrima i domaćoj teletini. Budimo i iskreni pa
kažimo da je selo uvik ranilo grad.
E sad, ovde nije stvar u spizi nego ko je kako sprema. A
Sinjani su se uvik dičili svojin kulinarskin umjećen.
Paradoks je kako muški u Sinju, a i u okolici, nikad neće
24
priznat da znaju
kuvat jer je to
ženski posa. A
onda kad dođe
ekipa, na stolu
se nađu same
delicije od
muških majstora
kužine i ne priča
se o tome čija
žena bolje kuva,
nego ko je od
njih (muških) bolje spremio arambaše, tripice, gulaš ili
divljač.
Težaci se nisu puno mučili oko knjige. Samo su oni
provićurni mogli studirat i za njih bi se našlo para, dok
je Varošanin nastavak školovanja iza srednje škole bila
normalna stvar.
Ispričat ću Van i priču o tinelima. Tinel su najprije imale
gospodske obitelji. Bila je to uglavnom jedna prostorija u
kući u kojoj su se nalazili kredenca, šemize, stol, katrige,
kauč i fotelja. Tinel je starin gradskin obiteljima bilo misto
di su se primali gosti.
Na selu dugo vrimena nije bilo tinela, ali onda kad su
došli do malo novaca tili su imat sobu za goste. U puno
slučajeva za tinel se uzimala jedna dičija soba, a dica su
se stiskala za spavanje po preostalim prostorijama kuće.
Moran naglasit da je po tin kaučin i po ciloj sobi moralo
bit sve vezeno i pleteno i da se u tu prostoriju baš i nije
ulazilo. Pogotovo ne dica. Ta soba je služila, ka, da se vidi
koliko si imućan. Kod Varošana su se u kredencan, osim
staklarije koja je bila od kristala, rakije i likera, držale i
knjige, a ljudi na selu nisu baš imali vrimena knjige čitat,
pa ih u početku u njihovin tinelin nije ni bilo. Međutim,
došli su novi regali i u njima je bilo predviđeno misto za
knjige pa su ljudi sa sela morali popunit i taj dio. I o tome
van moran ispričat jednu zanimljivu priču, kad je žena sa
sela došla u grad kupit knjige za tinel.
Došla van ona u knjižaru i pita trgovca :’Dajte mi malo
knjiga.’ Trgovac je upita: ‘Kakve van knjige tribaju, ženo
moja, nisu sve iste?’ A žena na to odgovori:’Sinko moj,
meni je svaka ista, meni samo triba dva metra knjiga za
napunit regal.’
I tako je tinel posta nešto zajedničko u seoskin i gradskim
domaćinstvima, te je bio stvar prestiža. U njega su dolazili
samo probrani gosti, pa ljudi kažu da bi se osjećali ka
kraljevi kad bi ih neko pozva u tinel i da se to definitivno
ne može mirit s našin dnevnin boravkon.
Varošani i Težaci različito su i govorili, a govore i danas.
U Sinju se za ljude sa sela kaže da imaju težački naglasak
i ako malo bolje poslušate, čut ćete razliku.
SINJSKE NOVINE
TEMA
A Varošani vam imaju ono ‘meko ć’, nikad ne
upotrebljavaju č. Reć’ će maćka, ćevap itd., a različito
će i izgovarat neke druge riči. Tako će Varošani reć
frigat, hrpa, mahune, dok će ljudi sa sela iste riči
izgovarat vrigat,’rpa, ma’une. Onda će van Varošani
više upotrebljavat talijanizme, dok ćete na selu čut više
germanizme i turcizme. I sad kod tih jezičnih razlika
često dolazi do netrpeljivosti, jer sad sve više ljudi mekše
govori pa in se voli reć da su se pogospodili, pogotovo
onima koji žive u Sinju.
Vi svi znate da se za Varošane drži da su škrti, pa ima ona
priča da se ni Židovi nisu mogli zadržat u Sinju, jer kad
je Židov na peškariji ‘tio kupit jedno jaje, onda mu ga je
Varošanin stavio na vagu.
Težaci se uvik znaju podsmijavat Varošanima kako
ćoškare na Pijaci, drže ruke u džepin i mudruju. Varošani
se znaju rugat Težacin kako se oblače i kakav naglasak
imaju.
A najveći problem u ovom gradu je odaklen su ti ćaća i
mater i kako se ti deklariraš. Ta pitanja došla su u novije
vrime na tapet jer se puno ljudi doselilo u grad sa sela.
Moran kazat, i oni koji se deklariraju ka Sinjani nisu
nužno Varošani, jer se zna da su varoške obitelji uvik bile
smištene između četri mosta i tako će ostat.
Ja san često debatirala sa mojin kolegon na poslu jer
smo po tom pitanju imali puno različito mišljenje. On
je drža da se nemaju šta predstavljat Sinjanima oni čija
pokoljenja do devetog kolina nisu rođena u Sinju, dok san
ja držala priču da svi ljudi koji su se rodili i žive u Sinju,
a prihvatili su gradski način života, mogu bit Sinjani.
Njemu je to, a i nekin drugin, strašno smetalo pa bi te
rasprave uvik završavale svađon i njegovon konstatacijon
kako mu se dite, iako živi već 20 godina u Sinju, neće
deklarirat ko Sinjanin. Živi bili pa vidili!!!
Ka šta seljak neće dozvolit da mu njivu kroji Varošanin,
tako ni Varošanin neće dozvolit da mu iko dira u Gospu,
Alku, Pijacu, Alkara i Junaka. Svi ljudi koji su rođeni
i žive u Sinju, a prihvatili su gradski način života, su
Sinjani. Teško da mogu naći izraz za ljude koji po 30-tak
godina žive i rade u Sinju, a znaju još uvik reć:’Sinju
grade pod Kamičkom smrade’.
Sinj i Sinjane ne čini stupanj naobrazbe, ni odjelo, a ni
naglasak kojim govore, nego ih čini način života i ljubav
prema svakoj kali, svakom kvartu i ono najvažnije, prema
svakom čoviku u Sinju.
Žarko Romac, varošanin, dite
s pijace, pokretač krnjevalske
udruge, glazbenik, bazenaš,
maligan, ćoškar, jedan od
simbola varoške kulture….
što danas
nije slučaj.
I Alka je
nekako bila
„gradskija“
nego sada
i tako niz
stvari. Zatim
tu valja
spomenuti
i razlike u
spremanju
spize. U
njih sarme,
što ako je prava sarma treba poštivati, a u nas arambaši.
Samo u Sinju se rade arambaši na originalan način, a
okolo su surogati. Sinj je imao prednost jer je bio grad
vojske, obrtnika, činovnika, profesora i ljudi koji su
obilazili svijet. Pa su se tako miješale i kuhinje i kulture,
puno toga nam je bilo dostupnije. Imali smo i gospodu,
primjerice Tripaliće koji su imali za ono doba visoke
urbane standarde. U njihovoj kući se govorilo talijanski
kako sluge ne bi doznale obiteljske tajne i spletke. S druge
strane bili su varoški proleteri koji su opet imali svoj stil
života, ali svakako građanski. Sinj je bio i sada je kulturno
središte ovog kraja i normalno je da se brže usvajao
urbani način života. Po mom sudu grad čine regule
ponašanja i prema susjedu i prema ostalim sugrađanima
te prema okolini. U nas nema skidanja glave za među,
naravno ima i tu ljubomore i pakosti, ali mislim da nije
toliko izraženo. No, dobro je da nestaje tog antagonizma,
jer svi smo isti, razlike se zahvaljujući suvremenom
načinu života brišu. I na kraju ističem da prije svega
treba cijeniti čovjeka, a za svoje ponašanje i navike svako
odgovara sam.“
„Nekad je taj navodni antagonizam između varošana
i težaka bio opravdan, a danas se, zahvaljujući
tehnologijama i drugačijem standardu života ta granica
briše. Sad je čak paradoksalno da težaci više borave na
pijaci nego varošani. Doduše, varošanima su nestala
kultna mjesta okupljanja, neke gostione i kafići, pa sad
traže neka druga mjesta. Svijet iz okolice češće dolazi u
grad upravo zbog toga što danas svatko ima auto pa nije
problem kao prije. Sjećam se u našoj mladosti kada su
bili plesnjaci koji su trajali do 22,30 vikendom uvečer,
negdje 15 minuta do deset sala bi bila puna, a iza deset
ostalo bi samo nekoliko ljudi iz grada jer su oni iz okolice
žurili na zadnji autobus-tarabasu. Izdaleka se ćutio taj
antagonizam, uvik je bilo podbadanja na pijaci. Oni su
imali možda nekakav kompleks, ali često puta mi nismo
o tome razmišljali, nekako smo bili više okrenuti Splitu
jer je to bio grad događanja. S druge strane Splićani su
nas doživljavali Vlajima, tak oda je antagonizama bilo
na sve strane. Ali moram reći da mi nismo iskazivali
toliki animozitet prema njima. Ta naša zajebancija bila je
onako vrckava i s duhom, a tko nije razumio to mi nismo
krivi. I način život u gradu se razlikovao od onog na selu.
Drugačiji susjedski odnosi, jer smo mi živili „utisno“ kako
bi se reklo pa se morao poštivati susjed i držati do nekog
kućnog reda i mira. U gradu se znala ura od odmora od 1
do 5 popodne i nije bilo arlauka i galame. Puno građana
je radilo u javnim službama pa nam je i to bila prednost,
25
TEMA
SINJSKE NOVINE
Stereotipi i generalizacije su vraška stvar
Piše: Zlatko Gall
Zapravo samo jedan su koračić daleko od rasizma,
šovinizma, ksenofobije... Čak i u lokalnim sredinama.
Ili, da se ispravim, posebno u njima. Sinj nije nikakva
iznimka. Jer, baš kao što i danas Splićani „od kolina“
smatraju „vlaškim sumnjivcem“ svakoga čiji preci nisu
bili ukopani na starom sustipanskom groblju, Imoćani sa
sumnjom gledaju na „došljake“ iz doline a „zagrepčanci“
prezrivo frkću na okupatore iz pasivnih krajeva koji
svake jeseni naviru u grad i, za razliku od Lassie se nikad
više ne vraćaju kući, i Sinjani imaju svoju socijalnu
topografiju s „urbanim“ Varošanima i „ruralnim“
Težacima. Nije baš da nije bilo (ili da još ponegdje nema)
razlike između žitelja-starosjedioca grada iz zone „u
četiri mosta“ te, stanovnika niti na puškomet, udaljenih
sela. Naime, baš kao i mnogi dalmatinski gradovi u
zaleđu poput Imotskog, Drniša, Knina, Skradina, i Sinj
je imao svoje strogo definirano urbano jezgro i svoju
„periferiju“. Oni prvi, sa salonima-tinelima, pijaninima,
kućnim bibliotekama i spizom koja je podjednako
baštinila lokalnu tradiciju i zrcalila venecijanske
ili austrougarske utjecaje, bili su mahom domovi
„advokata“, „profešura“ i „dotura“... Točnije rečeno,
građanstva koje je jednim uhom uporno osluškivalo
što se to događa u bijelome svijetu nastojeći, dakako
u skučenim uvjetima hrvatske provincije, barem mali
njegov dio utkati u vlastito okruženje i vlastiti svagdan.
Za reći pravo provincijskom građanstvu nije bilo lako
jer od četrdesetih godina prošlog stoljeća naovamo
protiv njega su radili i službena ideologija i život.
Nekontrolirane migracije svim su gradovima donijele rast
ali i gubitak negdašnjih – činilo se žilavih – građanskih
navika i tradicije koje su ponegdje doslovno preko noći
bile prebrisane ideološkom krpom. „Novo doba“ nije bilo
ništa nježnije jer su „novi građani“ na svoje nove adrese
nerijetko donosili svoju kulturološku prtljagu nespojivu s
normama građanskog života. Ipak, baš ništa u životu nije
jednostavno ili ukalupljivo u formule bez nepoznanica pa
tako ni stvarni razlozi „sumraka građanskog“. Uostalom,
ni „vlaji“, ni „dotepenci“, ni „težaci“ baš kao ni bilo koji
„uljezi“ u stara urbana tkiva, ne bi rastakali svoju novu
sredinu da se u njoj doista želilo sačuvati građanski duh.
Čak i brojnost pridošlica – daleko veća od prirodnog
dotoka svježe krvi – ne bi bila nikakav problem da su se
vrijednosti građanskog suživota te poštivanja one fine
„nematerijalne baštine“ građanskoga, željele sačuvati.
A one nisu samo u tradicijskim receptima za luganige
i arambaše ili u osebujnom „građanskom“ govoru
povijesne jezgre „u četiri mosta“, već prvenstveno
u prepoznavanju vrijednosti zajedničkog života i
zajedničkog (gradskog) dobra koje – ako i nije „privatno“
– nije ničije već svačije. U tom grmu leži zec kojeg se –
baš kao ni mitskog „vlaja“ iz splitskog urbano-rasističkog
vica – ne smije „ubiti“. Jer, dragi moji, grad i građane
naime ne čine ni „kolino“ ni „krvna zrnca“, ni mjesto
rođenja ni grobovi predaka već samo mjera građanskog
koja jeste ili nije u nama.
26
TEMA
SINJSKE NOVINE
Siniša Labrović, umjetnik i urbani
“težak” koji je iša u varoše u škole i sad
živi u Zagrebu, pače najvećem varošu u
Hrvata na zanimljiv način izrazio je svoje
viđenje odnosa varošana i težaka.
(Ne) volim te, (Ne) razumijem se
Varošani i težaci? Kao nule i jedinice u binarnom
kodu. Samo dvije informacije, 0 i 1, a oko njih je
sazdana osnova današnje informatike i elektronike.
U čistom stanju, ako su „same na svijetu“, njihov
je identitet samo negativan. Jer što je 0 ako nije
tek ne-1. I obrnuto, često 1 nije puno više od ne-0.
Njihovo sparivanje daje bogatstvo i razliku pa 2, 3,
4, i tako dalje, a u binarnom kodu oni su izraženi
kao 10, 11 i 100, mogu poći dalje od ne-identiteta.
(Meni najdraži dio onaj je „i tako dalje“. A on,
ako i može biti prenesen kao informacija binarnim
kodom, kontrainformatorskoga je duha jer naginje
metafori. Srž metafore je opet ono neizrecivo,
izrecivo šutnjom, za čovjeka najnapornijom radnjom.
Kad informacija pobjedi metaforu, možda ćemo
postati svemoćni, stopiti se s istinom, ali to će biti
kraj ljudskosti, dakle, i varošana i težaka.) No da se
vratim binarnom kodu koji mi nadaje jednu pouku:
bilo što što jeste ne može i nije čisti identitet (osim
Boga, nadam se), nego je uvijek i nužno i nešto
drugo, osim ako ne želi biti jedino ono „ne-nešto“.
Čisti „težak“ samo je „ ne-varošanin“, a stopostotni
„varošanin“ tek je „ne-težak“. Dakle, premda
tvorbeno nužni, a nužda ne podrazumijeva uvijek
čast i ljepotu, odnos je ono što gradi 2, 3, 4, pa čak i
ono „i tako dalje“. Odnos je, a ne (ne-)identitet ono
najvažnije. Kamen je čvrst, i drvo također, ali tek
njihov odnos krov gradi. Tipke na klaviru, i crne i
bijele, skladne su, ali se svirka čuje tek kad stupe
u odnos. Do graditelja je da krov bude uspravan, a
do svirača da svirka bude glazba. Kod „varošana“
i „težaka“, ma tko oni bili, kauboji i indijanci,
crnci i bijelci, srbi i hrvati, muškarci i žene, bogati
i siromašni, pobjednici i gubitnici, zanimljivost je
u činjenici da su upravo oni istodobno graditelji
i svirači, ali i kamen i drvo i tipke. U istom tijelu
majstori i alati/sredstva. Valjda zato počesto krov
se sruši, a svirka koja se čuje nije glazba, nego
rondanje i lupetanje.
Da završim ipak nekolikim priznanjima. Krov nikada
nisam gradio, i po tome sam ne-težak. Po klaviru sam
par puta lupao terorizirajući batiće i žice, ali nikada
nisam svirao, pa sam i ne-varošanin. O binarnom
kodu nemam pojma, i po tome sam utjelovljeni
težak. Ipak sam na tom neznanju sazdao ovaj tekst,
licemjerno, i po tome sam fetivi varošanin. No, kaj
da vam velim?! Bum preživel!
POZIV
POZIVAMO SVE KORISNIKE/VLASNIKE GROBNIH MJESTA (GROBOVA I GROBNICA) NA GROBLJU SV. FRANE U
SINJU KOJI DO SADA NISU EVIDENTIRANI U GROBNOM OČEVIDNIKU UPRAVE GROBLJA KAO I EVIDENTIRANE
KORISNIKE GROBNIH MJETA RADI PRIJAVLJIVANJA EVENTUALNIH PROMJENA PODATAKA UPISANIH U
GROBNI OČEVIDNIK DA SE DO 31.12. 2011.G. U VREMENU OD 8,00 DO 12,00 SATI SVAKIM RADNIM DANOM OD
PONEDJELJKA DO PETKA JAVE U ODJEL GRADSKIH GROBLJA I POGREBNOG SERVISA NA GRADSKOM
GROBLJU SV. FRANE U SINJU (TEL. 821-707).
PRIJAVE SU POTREBNE RADI USTROJAVANJA I AŽURIRANJA GROBNOG OČEVIDNIKA TEMELJEM ČL. 16 ZAKONA
O GROBLJIMA (NN 19/98) I ČL. 3 PRAVILNIKA O VOĐENJU GROBNOG OČEVIDNIKA I REGISTRA UMRLIH OSOBA
(NN 143/98).
UPOZORAVAJU SE NEPRIJAVLJENI KORISNICI/VLASNICI GROBNIH MJESTA DA SE TEMELJEM ČL. 14 ZAKONA
O GROBLJIMA GROBNO MJESTO ZA KOJE GROBNA NAKNADA NIJE PLAĆENA DESET GODINA SMATRA
NAPUŠTENIM I MOŽE SE PONOVO DODIJELITI DRUGIM KORISNICIMA.
KORISNICI /VLASNICI TREBAJU PRILIKOM PRIJAVE U ODJEL GRADSKIH GROBLJA I POGREBNOG SERVISA
PREDOČITI OIB I BROJ GROBNOG MJESTA
VODOVOD I ČISTOĆA SINJ D.O.O.
UPRAVA GROBLJA
PLAĆENI OGLAS
27
NAŠ SVIT
BOBO
SINJSKE NOVINE
KNEŽEVIĆ
NAŠ ČOVIK U BELOM ZAGREB GRADU NA
PRIVREMENOM (STALNOM) RADU
Još kao dječak, gutajući filmove kultnog Rockya Balboe i čitajući o antičkim junacima,
Bobo Knežević maštao je kako će upravo on napraviti svoju jednu malenu priču koja će
odjeknuti prostorima Lijepe naše. Malo hrabrosti i odvažnosti, te jedan veliki hit radi
kojeg je protestnu notu uputilo Češko ministarstvo turizma, bili su dovoljni da ovaj
36-godišnji Sinjanin dosegne ono o čemu je sanjao. Danas napuni svaki prostor u kojem
svira, uživa u životu i s ponosom se sjeća rodnoga kraja.
Razgovarao: Petar Kliškinić
Foto: Arhiva Bobe Kneževića
„Rođen sam jednog vrućeg srpanjskog dana 1976. godine
u sinjskom rodilištu. Osnovnu školu sam pohađao na
alkarskom trkalištu koja se tada zvala Frano Masnić, i
taman u to vrijeme napisao sam i svoju prvu pjesmu koja
se zvala Dijete iz epruvete jer sam dan prije gledao neku
emisiju o umjetnoj oplodnji. Ne sjećam se točno stihova,
ali znam da me je razrednica poslala kod pedagoga,“
počinje nam Bobo priču u svom prepoznatljivom
duhovitom tonu.
Ističe kako je već tada prepoznao svoje uzore, spomenute
u prvoj rečenici ovog teksta, tako da je je odmah otklonio
dvojbe čime se želi baviti jednoga dana. „Rocky je
uklesan u moje biće. Svaki njegov dio ja sam osjećao,
i još uvijek osjećam u sebi. On nikad ne odustaje, i kad
bude imao 150 godina on će i dalje udarat. S druge
strane, antički junaci su atlete koje sviraju harfu i tako se
izražavaju. To je moj bio moj ideal.“
Po završetku srednje škole Bobo odlazi u Zagreb gdje i
danas živi i radi. Upisao je Kineziološki fakultet i završio
za trenera fitnessa. „ Nije mi Sinj bio premali, nego sam
jednostavno htio nešto više. Otišao sam zbog fakulteta,
ali i zbog želje da šira publika čuje moju glazbu. Sjećam
se, na početku tog zagrebačkog perioda života svirao
sam po zaista opskurnim mjestima. Moja prva gaža
bila je otvorenje malog Mobile shopa gdje sam izvodio
pjesme od Tajči. Kako svi veliki glazbenici imaju svoje
umjetničko ime, tako sam se i ja prozvao Divlja svinja iz
Sinja.“
Ubrzo stižu prvi nastupi po klubovima, sve veći broj
posjetitelja i poklonika njegove glazbe, a 2007. stvara
pjesmu radi koje je i danas najviše prepoznatljiv u
hrvatskoj javnosti. „Co to maš“ je to ljeto žarila i palila
cijelom Hrvatskom. „Istina, to je moj najveći hit i svi
me prepoznaju preko te pjesme koja je, nažalost, totalno
pogrešno shvaćena i toliko je odjeknula u prijateljskoj
Češkoj da je njihova nacionalna televizija danima
raspravljala o tome. Sjećam se da joj je čak Miljenko
28
Jergović posvetio cijelu jednu kolumnu, ali i nakon
bezbroj slušanja nitko nije zapravo skužio da se u pjesmi
radi o Čehu, a ne o Čehinji koja je zapostavila svoju
osobnu higijenu. Inače, posvećena je jednoj studentici
šumarstva,“ s osmijehom na licu zaključuje ovu
međunarodno zanimljivu temu.
Bobo je nedugo nakon toga izdao i svoj prvi album
„Bobotomija“, napunio kultnu zagrebačku dvoranu
Tvornicu kulture, i zaslužio epitet hrvatskog princa trash
glazbe čime se iznimno ponosi. „ Bolje da sam princ nego
da sam kralj. Kralj ima obavezu, uspostavlja bilateralne
odnose, dok princ samo šeta okolo i zafrkava se.“
Priznaje i kako je činjenica što dolazi iz kraja poznatog po
duhovitosti pomogla u pisanju urnbesnih tekstova na koje
je teško ostati ravnodušan. „Drvo bez korijena se zove
truplo. Svi ti tekstovi, njihova inicijalna kapsula se nalazi
u mom Sinju, u mojoj Štaliji. Sinjsko društvo me oblikalo
kao osobu. Humor koji se dolje gaji je dosta britak i ja
sam ga samo prebacio u taj fonetički dio.“
U rodnom kraju je svirao nekoliko puta. Prvi put na
S.A.R.S. festivalu 2008. godine, a zatim dva puta u
bivšem caffe baru Ajcoola. Na te koncerte je iznimno
ponosan jer, kako kaže, u prva tri reda ti dođu prijatelji i
rodbina tako da se totalno opustiš pred svojim ljudima.
Uputio je i malu kritiku, to moramo naglasiti, jer Sinj
naprosto nema prostora u kojem bi mladi slušali nešto
drugačiju glazbu od ovih standardnih „žena, majka i
kraljica“. „Dođem dosta rijetko, ali kad sam tu uvijek
ne nezaboravno. Uglavnom je to u privatne svrhe jer mi
još uvijek rodbina tu živi, ali svejedno jedva čekam novi
nastup u svom gradu.“
Bobo trenutno radi kao privatni fitness trener u jednoj
teretani na Zagrebačkom velesajmu, priprema novi album
i svoj prvi roman nazvan „Čudovište iz fitnessa“. – To je
trash horor u kojem glavni lik, Antoan Antonov, susreće
se s čudovištem iz teretane. Roman će izaći skupa s novim
albumom „Bobdukacija“.
Kako je u posljednje vrijeme moderno posvećivati
intervjue, tako mi je Bobo na kraju našeg ugodnog
razgovora šapnuo da ovaj tekst posvećuje najvećem
sinjskom umjetniku Tonću Bandalu. Rispekt!
SINJSKE NOVINE
NAŠ SVIT
JOŠKO DELIĆ ZURZI sinjski glazbenik
„Kvalitetna glazba je svugdje cijenjena pa tako i u Sinju.
Piše: Žarko KODŽOMAN
Foto: Arhiva Joška DELIĆA
Joško Delić-Zurzi cijeli je život posvetio glazbi.
Već kao dijete nastupao je na školskim dječjim
priredbama, a prvi javni nastup imao je s nepunih 11
godina na natjecanju pjevača amatera „Mikrofon je
vaš“ gdje je osvojio prvu nagradu.
„Od tog dana želio sam samo pjevati i svirati, a to
se i ostvarilo te sam postao profesionalni glazbenik.
U 30 godina bavljenja glazbom surađivao sam sa
svim sinjskim glazbenicima, a posebno iskustvo
stekao sam sa pokojnim Stipom Šarićem od kojeg
sam mnogo naučio. S njim sam svirao u hotelima
diljem Jadrana. Moj glazbeni opus je širokog spektra,
volim sve, od rocka do klasične glazbe,“ priča nam
Zurzi. „Tako su zvali dida, ćaću pa i mene. Nadimak
je talijanskog porijekla,” pojasnio je Joško svoj
nadimak. Najveći glazbeni uspjeh Zurzi je ostvario u
poznatoj grupi Anđeli.
Grupa Anđeli, velike nade hrvatske pop glazbe
„ Anđeli su osnovani 1990. g. Tada smo počeli raditi
na prvoj ploči. Članovi grupe, uz mene, bili su Boris
Domazet, Vedran Gavrić i Oliver Mandić – Oki
. Ploču smo snimali u splitskom studiju Tomislava
Mrduljaša koji je i skladatelj, pisao je pjesme za
Severinu, Giuliana, svirao u grupi Tutti Frutti od
koje sam i sam imao ponudu za pjevača. Surađivali
smo s brojnim glazbenicima. U Zagrebu smo snimili
i spotove za pjesme Niknut će iz pepela, Kiša i
Sjećanja. Prikazivali se se na HTV-u i lokalnim
televizijama. Nastupali smo u elitnim emisijama
počevši od prvog izbora za Miss Hrvatske, preko
Sedme noći pa do Dore-hrvatskog izbora za pjesmu
Eurovizije, bili na Zagrebačkom festivalu 1993.,
imali četiri nastupa na Melodijama Jadrana od
Zdenka Runjića. Foto session za plakat radio nam je
priznati fotograf Damir Hoyka. Na ulici su nas znali
zaustavljati i tražiti autograme jer smo već postali
poznati zahvaljujući TV nastupima tražili autograme.
U vrijeme Domovinskog rata kojeg sam i sam bio
sudionik kao pripadnik MIO službe (Motrenje i
Obavješćivanje op. p.) Anđeli su radili slabijim
intenzitetom,“ prisjeća se Delić koji ne žali što nije
napravio još jedan iskorak prema naprijed u svojoj
karijeri.
„Nije mi žao što nismo napravili karijeru, život
nas je odveo u drugim smjerovima.“
„Imali smo sve, kvalitetan materijal, bili smo
prepoznatljivi, ali zbog rata život je krenuo drugim
smjerom. Ja sam i dalje pjevao, skladao, nastupao
na humanitarnim koncertima, a grupa je pala u drugi
plan. Ipak, ne žalim za ničim jer mi je na prvom
mjestu uvijek bila obitelj i domovina.“
„Na humanitarnim koncertima sudjelovao sam sa
Anđelima, ali i samostalno. Zaista se sada teško
sjetiti svih humanitarnih nastupa ali izdvojit ću
mnogobrojne prisege, nastupe za zakladu Ana
Rukavina, za potporu generalu Mirku Norcu,
za pomoć narodu Haitija koje je bio pogođenim
razornim potresom, koncert za Žanu Lelas i Lucijana
Ćosića....“
Sinj je grad odličnih glazbenika
Delić je poznat i po pjesmama koje odišu ljubavlju
prema Sinju i Cetinskoj krajini.
„To su Grade moj i Alkarska i dvije prekrasne
pjesme o nebeskoj majci, Gospi Sinjskoj te Zaslavit
će sinjska zvona. A za 100. rođendan Hajduka, s
obzirom da sam navijač bilih, snimio sam pjesmu
Naprid splitski bili koja je na internetu jako
slušana. Što se tiče glazbe u Sinju prije i sada, u
mojoj mladosti glazba je jako kvalitetna i njom su
se bavili talentirani. Nezaboravni su bili plesnjaci
na košarkaškom igralištu i u bašti Livno. Poznati
su bili Obrtnički i Vatrogasni ples te Junakova
plava noć. Kvalitetna glazba je svugdje cijenjena
pa tako i u Sinju. Ovdje djeluju odlični glazbenici.
Inače, mislim da danas u Hrvatskoj od glazbe
mogu živjeti poznati pjevači, ali za amatere je vrlo
teško,“ komentirao je Zurzi stanje na glazbenoj
sceni. „Radim jedan novi glazbeni projekt, imam
mnogo ideja, napisanih pjesama. Neke ću pjevati
sam, a neke drugi glazbenici, moji prijatelji. Mogu
reći da mi je drago što sam još uvijek u glazbenim
vodama, često nastupam na raznim svečanostima,
obljetnicama i drugim prigodama,“ rekao je na kraju
popularni Zurzi.
29
PRIČA
SINJSKE NOVINE
Književnik, filmski kritičar, kolumnist, dobitnik niza nagrada i
priznanja, britko pero dalmatinske i hrvatske današnjice, Jurica
Pavičić darovao nam je jednu priču, doduše ne o Sinju nego o Trilju.
Pročitajte i otkrijte zašto je izbor pao na Trilj.
TRILJ
Piše: Jurica PAVIČIĆ
Rođenjem, ja sam pravo dijete s asfalta. Rođen sam
u Splitu, odrastao u socijalističkoj višekatnici koju je
šezdesetih godina za svoje radnike izgradio kemijski
industrijski kolos Jugovinil. Po obiteljskim korijenima,
moji su svi stopostotni košer Dalmatinci, i to svi s mora:
mater iz splitskog Velog Varoša, očeva mater iz Trogira, a
očev otac iz Vrbanja na Hvaru, težačkog sela u kopnu iz
kojeg je ponikao renesansni buntovnik Matij Ivanić.
Svijet iza prvog reda brda, Sinjska krajina, Zagora, ili
ono što u Splitu zovu „Vlaška“ za mene je stoga najveći
dio života bio nepoznati svijet. Nisam imao familije na
selu, nisam u te prostore nikad odlazio, ono što sam o
njemu načuo bio je tek splet šovenskih predrasuda koje
je prema „svijetu iza“ gajio stari, grintavi Split. Prolazeći
kroz tunel popločan tucanikom na staroj cesti Solin-Klis
najveći dio života osjećao sam kao da ulazim u neku
drugu zemlju koja nije i ne može biti potpuno moja, koju
ne razumijem do kraja i u koju sam upuzao bez pasoša. Pa
ipak, s tom zemljom iza prvog reda planina moja je obitelj
imala jednu nit veze, a to nije bila ni krv, ni podrijetlo, ni
svojta – nego posao. Posao mog oca. Koncem šezdesetih,
kad sam ja bio još dijete, moj otac – inženjer kemije Ivo
Pavičić – odlučio je napustiti Jugovinil koji je već tada
postao ono što će biti do kraja: neposlovni, birokratski
mastodont osuđen na cuclanje banaka. U to doba, nekom
je u općini Sinj palo napamet da na ledini pokraj Trilja
napravi tvornicu plastične galanterije. Bila je to – kako
se danas kaže – greenfield investicija – tvornica koja će
dobiti ime Cetinka i tijekom idućih desetljeća proizvoditi
folije za prehrambenu industriju, zidne tapete, ormariće,
kućišta za ručne bombe i još sijaset plastičnih stvari koje
su učinile mogućom prvu veliku eru jugoslavenskog
potrošačkog društva. Moj otac bio je među prvima koji su
u tvornici počeli, i ostao u njoj cijeli preostali radni vijek.
Danas to zvuči nestvarno, ali i takva su vremena jednom
bila: iz tvornice uz triljsku magistralu tih je godina
roba odlazila diljem svijeta, Cetinka je bila sedamdeset
postotni konvertibilni izvoznik, njihova prehrambena
ambalaža odlazila je u Italiju, folija u Britaniju i
Njemačku, slavni C3 ormarići putovali su čak u Kinu.
30
Šleperi i šleperi robe tih su se godina punili u triljskom
skladištu i nosili ono što je sinjska industrija proizvela u
Vels, u Milano, u Leipzig i Bremen. Treba i to pamtiti,
jednom je i to bilo, da se u tim danas praznim i polupanim
halama pravilo nešto što su i najzahtjevniji kupovali.
Da to bude tako, bio je posao mog oca. Bio je kemijski
inženjer i dužnost mu je bila smućkati tu plastiku da
bude čvrsta, nepoderiva, nekancerogena, žilava, zdrava.
Laboratorij je bio njegov svijet, tvornica istinska strast.
Njega, kao i sve splitske zaposlenike Cetinke, tvornički je
autobus kupio rano, oko pet ujutro ispred kuće. Slijedila
bi vožnja sat vremena do tvornice, vožnja tijekom koje
bi trudbenici ulovili još malo sna, a moj stari – ljubitelj
klasične muzike- jedino se žalio što u autobusu baš nikad
ne slušaju Mozarta ili Verdija. Splitski radnici imali su
zbog dugog puta pravo na sat vremena kraći radni dan,
koji su odrađivali svake četvrte, radne subote. Tako je moj
otac iz kuće odlazio u pet, vraćao se u tri, kad su stvari
bile redovne. Kad nisu bile redovne – recimo, kad bi se
u pogon puštao novi kalander ili preša – ostajao bi do
debelo u noć. Cetinka je – ako nisam subjektivan – u to
doba bila luč moderniteta u zaostalom kraju. Donosila je
radna mjesta, donosila znanje. Otvarala je filijale u Vrlici,
Tijarici i Zmijavcima, a dio njih otvaran je prinosima
gastarbajtera koji su time sebi kupili radna mjesta: koliko
znam, nikom od njih to nije priznato u privatizaciji.
Cetinka i cetinska krajina živjele su u zanimljivoj i
neobičnoj simbiozi. Pomagala je jedna drugu, ali i druga
prvu: sjećam se kako mi je otac pričao da katkad ne bi
uvijek bilo novca za plaće. Kako u to vrijeme nije bilo
moguće da plaća na sjedne točno na dan (bilo bi to kao da
ujutro ne iziđe sunce, posve nezamislivo), ljudi Cetinke
otišli bi kod slavnog i imućnog krčmara Jaše koji bi im
pozajmio za par dana, a oni bi mu koji dan potom vratili
od slijedeće uplate. Moj otac čudio se Sinjanima, a koliko
znam i oni njemu. Njima je bio neobičan inženjer koji
ne pije alkohol i vozi 20 godina stari Renault 8, on se
pak čudio živopisnom, neobuzdanom svijetu cetinske
krajine, radnicima koji su znali koji put pod opasne rotore
dolaziti pripiti, ali i lokalnim animozitetima (s čuđenjem
je pričao kako Triljani Sinjane zovu „kopilad varoška“).
Ipak, strašno je volio Cetinku i krajinu, a tvornica je bila
doslovce njegov život. Koji bih put kao dijete otišao s
SINJSKE NOVINE
PRIČA
njim na jedan radni dan u „fabriku“ (samo je tako zvao), i
mislim da ga nigdje drugdje nisam vidio sretnijeg.
Kad je stigla ‘90, moj je otac vjerovao da za jednu
poslovnu, izvozničku, europsku firmu dolazi dobra
budućnost. Jednog dana, negdje u ljeto ‘90, došao je doma
i sa nevjericom rekao „zamisli one hadezeovce, koje
lude. Oni misle da će sad oni šefovat fabrikom kako je
prije šefovao komitet. Kako su naivni!“ Pokazalo se da
nisu oni bili naivni, nego on. Cetinkom su doista počeli
šefovati oktroirani HDZ-ovi kadrovi koji su lopovlukom,
nestručnošću i smicalicama fabriku otjerali u propast.
Moj otac neko se vrijeme tome pokušao opirati, zakratko
se aktivirao kao mali dioničar, a onda je odustao i dvije
godine prije roka otišao u prijevremenu penziju. U tom
odurnom novom svijetu koji nije poštovao znanje i
proizvodnju nije za njega bilo mjesta. „Oni su uništili
tvornicu da bi je sveli na svoju mjeru, da bude tako mala
da s njom budu u stanju upravljati“ govorio je u vrijeme
kad je Cetinka spala na četvrtinu zaposlenih. Uskoro, i
ta četvrtina je zbrisana, a od tvornice nije ostalo ništa.
Iako moj otac nikad nije bio u partiji, potkraj života
promijenio je uvjerenja i postao gorljivi nostalgičar. Doba
socijalizma i Tita pamtio je po onom što je njemu bilo
važno: kao doba kad su rad i stvaranje bili ispred svega.
Zemlja i sustav kojoj ne trebaju tvornice nisu bili zemlja i
sustav koji je mogao voljeti. Gorak, odbijao je odlaziti na
obljetnice i svečanosti. Mislim da nakon umirovljenja nije
ni kročio u staru halu uz cestu Sinj – Aržano. Zato su ga
stari suradnici često pohodili, dolazili bi ga obići, donijeli
bi mu bocu vina ili neku sitnicu. Ne bi mnogo pričali,
samo bi sjedili i šutjeli, i pamtili prošlost.
Moj otac umro je na Gospu od Karmena 2009., jednog
vrelog srpnja, od srčanog udara. Nekoliko tjedana poslije,
u novinama sam pročitao da je i zadnji relikt relikta
Cetinke definitivno otišao u stečaj. U stare hale uselio
je SMS, da bi i sam kao po nekom prokletstvu završio
propašću, žrtvovan kao pijun u velikoj korporacijskoj
kombinaciji Podravke, Fime i tko zna koga još. Ne znam
što je sad sa halama – ali vjerujem da stoje, prazne,
polupanih stakala, kao tolike slične diljem Zagore, od
Kistanja do Tijarice, od Sinja do Imotskog. Stoje tako,
kao memento jednog vremena kad se Zagori nisu udvarali
kao „hrvatskoj Provansi“, nego su od nje pravili hrvatski
Ruhr. Takvo je bilo vrijeme mog oca, i takva je bila
njegova Cetinska krajina, krajina modrih trliša, rumenih
zora i rada.
31
KULTURA
SINJSKE NOVINE
Projekt objedinjavanja muzeja
Piše: Klaudija KRAJINA
Foto: Arhiv Sinjskih novina
Projekt objedinjavanja tri muzeja, Arheološke
zbirke Franjevačkog samostana, Alkarskog
muzeja i Muzeja Cetinske krajine u jedinstveni
muzej najavljen je u sklopu obilježavanja
300 –te godišnjice Alke. Gradonačelnik
Ivica Glavan i gvardijan fra Bože Vuleta
potpisali su ugovor o zamjeni nekretnina
između Grada Sinja i Franjevačkog samostana
Čudotvorne Gospe Sinjske. Navedenim
ugovorom Grad je ustupio šest neuseljivih
stanova Franjevačkom samostanu u zamjenu
za zemljište na Alkarskom trkalištu kojeg Grad
koristi za parking i ulicu uz zgradu Franjevačke
gimnazije. Ugovorom je osiguran prostor za
budući jedinstveni muzej koji bi se nalazio
na Trgu kralja Tomislava. Kako napreduje
najavljeni projekt saznajemo od fra Bože
Vulete.
U kojoj fazi je trenutno projekt
objedinjavanja muzeja?
Sve zainteresirane strane trebaju donijeti Akt o
osnivanju muzeja. Osnivačkim aktom nitko ne
gubi prava koja ima na svoje vlasništvo, u ovom
slučaju Franjevački samostan, Muzej Cetinske
krajine i Viteško alkarsko društvo ukoliko se za
to odluči. Osnivača može biti više. Osnivač će
biti Županija splitsko dalmatinska, Franjevački
Samostan Čudotvorne Gospe Sinjske, Grad
Sinj i VAD. Kroz osnivanje sve strane ostvaruju
svoje pojedinačne interese, ali se ostvaruje i
širi interes za cijelu zajednicu, grad Sinj i cijeli
Cetinski kraj. Objedinjavanjem muzeja poboljšava se
čitava infrastruktura, zaposlenici, uz već postojeće mogu
se zaposliti novi. Imamo zajamčeno stručno održavanje
muzeja, zajednički marketing. U tom slučaju muzej
dobiva na vrijednosti i svrstao bi se na peto mjesto u
Hrvatskoj. Osim toga muzej bi imao atraktivnu lokaciju
i pristupačno mjesto uz Crkvu Gospe Sinjske. U Sinju
je do sada najviše prisutan vjerski turizam, koji svakim
danom sve više raste. Već nekoliko nedjelja zaredom
imamo posjete od 20 i više hodočasničkih grupa. Tako bi
hodočasnici lakše posjetili muzej kad bi bio neposredno
uz crkvena vrata. Objedinjavanje muzeja također daje
mogućnost da se ustanova podigne na državnu razinu, što
ona i zavrjeđuje. Ova faza najviše ovisi o nama, o našoj
ažurnosti i prepoznavanju interesa.
Kako će se projekt financirati?
Osiguravanje sredstava za uređenje muzeja može ići
32
paralelno s pripremom muzejske građe. Dok se uredi
muzejska građa mogu teći radovi na infrastrukturi tj.
samoj zgradi muzeja. Uz trenutno stanje u državi ne
očekujemo velike investicije, ali najvažnije je započeti.
Kad se nešto započne vremenom će uroditi plodovima i
dovesti do konačnog cilja.
Da li je moguće projekt financirati iz pretpristupnih
fondova Europske zajednice?
Postoje mogućnosti financiranja takvih projekata, ali
moramo stvoriti preduvjete kako bi dobili sredstva.
Kako bi se zvao novi muzej koji bi objedinio
Arheološku zbirku, Alkarski muzeji i Muzej Cetinske
krajine?
U imenu se treba zadovoljiti sve zainteresirane strane, to
može biti jedan zajednički nazivnik, a u podnaslovu mogu
biti imenovani svi suosnivači tj. vlasnici muzejske građe.
SINJSKE NOVINE
KULTURA
Arheološka zbirka Franjevačkog samostana u
Sinju na četvrtom mjestu u Hrvatskoj po starini i
vrijednosti
Ako poželite barem nakratko osjetiti dašak starog Rima dovoljno je da posjetite Arheološku zbirku
Franjevačkog samostana u Sinju. Tamo se među čak 1300 predmeta nalaze rimski spomenici koji vjerno
svjedoče o povijesti našeg kraja. O važnosti zbirke te načinu na koji se zbirka čuva razgovarali smo s
kustosom fra Mirkom Marićem koji o zbirci brine već 15 godina.
Razgovarala: Klaudija KRAJINA
Foto: Arhiv zbirke
Kolika je vrijednosti Arheološke zbirke
Franjevačkog samostana?
Po starini i po vrijednosti zbirka se nalazi na
četvrtom mjestu u Hrvatskoj, starije i vrednije zbirke
imaju samo gradovi Split, Zadar i Zagreb. Vrijednost
zbirci u prvom redu daju takozvani rimski spomenici.
Mjesto Čitluk je nekad bilo kolonija rimskog cara
Klaudija I. Zvala se Colonia Claudia Aequum, a
poslije Solina je bila najveće rimsko naselje na
ovom području. Upravo je u Čitluku 1860. počelo
prvo iskapanje gdje su nađeni najvredniji eksponati
u našoj zbirci, Heraklova glava, desna ruka i dio
batine, zatim božica Dijana, donji dio imperatora.
Ti predmeti
daju apsolutnu
vrijednost
ovoj zbirci.
U zbirci se
također nalaze
rimski novčići
koji tvore
numizmatički
dio zbirke.
Zatim bi
spomenuo
vrlo vrijednu
kolekciju
antičkog stakla.
Osim rimskih
spomenika
arheološka
zbirka
Franjevačkog
samostana
posjeduje velik
broj predmeta iz
pretpovijesnog
doba. Ti nam
predmeti
govore čime su
se ljudi iz tog
doba služili, kakvo im je bilo oruđe, oružje. Još bih
spomenuo srednjovjekovne kršćanske eksponate.
Osim ove zbirke franjevački samostan posjeduje još
četiri zbirke, paleontološku, etnografsku, filateliju i
numizmatiku.
Koji su eksponati po vama najzanimljiviji i
najvrjedniji?
Cijela je zbirka zanimljiva kao i svaki njeni eksponat.
Ipak najvredniji su predmeti iz kolonije Aequum cara
Klaudija kao što su Heraklova glava, Božica Dijana i
donji dio imperatora.
Da li se zbirka čuva u zadovoljavajućim
uvjetima?
Zbirka ima donekle zadovoljavajuće uvjete ali to
je daleko od onoga što ova zbirka zavrjeđuje. To
su eksponati vrlo vrijedni koji bi trebali puno veći
prostor, puno veću rasvjetu i bolju klimatizaciju.
Ova arheološka zbirka je privatna zbirka čiji je
vlasnik Franjevački samostan u Sinju. Stoga je
financiranje i održavanja ove zbirke ograničeno za
razliku od državnih muzeja kojima država pomaže
što je i logično. Održavanje ove zbirke financira naša
zajednica franjevačka provincija, a tek nešto malo
uspijemo sakupiti od ulaznica. Sve je to skromno.
Koliko je zbirka posjećena?
Što se tiče posjeta jako smo zadovoljni, gotovo smo
najposjećeniji muzej u Dalmaciji.
Najčešće nam dolaze stranci, uglavnom Englezi,
organizirano preko agencije. To su turisti koje
su došli nešto naučiti o našoj kulturi. Često nas
posjećuju školska djeca sa svojim nastavnicima.
Što nam ova zbirka govori o važnosti našeg kraja
u prošlosti?
Na ovim prostorima je život pronađen prije 6 000
godina, još iz kamenog doba kad su ljudi živjeli
u pećinama i služili se onim što su našli u prirodi.
Kako je civilizacija napredovalo tako je dolazilo i
do promjena na ovom području, zna se da su ovdje
živjeli Iliri, Grci, posebno Rimljani te od 7. stoljeća
Hrvati.
33
KULTURA
SINJSKE NOVINE
KULTURNA ZIMNICA PROGRAM KULTURNO
UMJETNIČKOG SREDIŠTA SINJ
Nakon uspješnog pilot projekta Svibanj mjesec filma uz
izložbe, te najkvalitetnijeg dijela programa ovogodišnje
manifestacije Dani Alke i Velike Gospe (Kulturno
ljeto KUS-a) u kojem su nastupile umjetničke zvijezde
poput Tamare Obrovac, Stefana Milenkovicha i Edina
Karamazova, Kulturno umjetničko središte je priredilo i
Kulturnu zimnicu , raznovrstan program koji je otvoren
nastupom zbora Zoranić iz Zadra sredinom listopada
u galeriji Sikirica, a trajati će sve do sredine prosinca.
Tijekom programa biti će izvedena jedna kazališna
predstava, jazz koncert, performans, tri izložbe, književna
večer , a KUS-ovci planiraju na kraju pozvati sve koji
rade u sinjskoj kulturi kako bi na zajedničkom okruglom
stolu razgovarali o stanju, perspektivi i planiranju razvoja
kulture u našem gradu. Tako iz KUS_a ostvaruju ono što
su najavili, a to je kontinuitet u organiziranju programa.
„Kako smo i zamislili te prezentirali nadležnima,
želimo ovakvim načinom rada ostvariti kontinuitet da
zadovoljimo kulturne potrebe naših sugrađana. Trudimo
se pažljivim izborom i provjerom kvalitete programa koje
nudimo biti aktualni i suvremeni. Uz već tradicionalnu
ponudu naše lokalne amaterske kulture koju daju razne
udruge. Kazalište, likovnjaci i drugi, želimo ponuditi i
kvalitetu jer Sinj to zaslužuje. Ovaj grad ima tradiciju
konzumiranja kvalitetnih kulturnih programa a prije
svega i publiku koja ima istančan ukus i koja traži
ovakva događanja. Evo, potvrda toga je i zaista vrhunski
i na zavidnoj umjetničkoj razini ostvaren koncert zbora
Zoranić kojim smo otvorili program. Svi koji su bili na
tom koncertu zaista su oduševljeni i izvedbom i, a gosti
iz Zadra prijemom,“ poručili su organizatori programa iz
KUS-a. Evo, što dalje slijedi u programu KULTURNA
ZIMNICA:
14. 10. u 20 sati Galerija Sikirica koncert mješovitog
pjevačkog zbora Zoranić Zadar
28. 10. u 20 sati Gradsko kino kazališna predstava
Picasso teatar Playdrama Split
11.11. u 20 sati Galerija Sikirica književna večer sa
Juricom Pavičićem
18. 11. u 20 sati Galerija Galiotović izložba slika ak.
slikara Vinka Barića (Split)
26.11. u 20 sati Galerija Sikirica performans „Kriv“ autor
Borisa Kadina (Zadar)
02. 12. u 20 sati Galerija Galiotović izložba fotografija
Marine Lekić (Ljubljana)
10. 12. u 20 sati Galerija Sikirica jazz koncert Joe i Lela
Kaplowitz
16.12. u 20 sati Galerija Galiotović izložba arhivske
građe iz bivšeg Doma mladih, „Dom mladih centar
urbane kulture Sinja 1986-1997“
Okrugli stol na temu „Stanje u kulturi grada Sinja“
(vrijeme i mjesto održavanja biti će utvrđeni na kraju
programa)
Izvor: KUS Sinj
ZADRANI ODUŠEVILI SINJANE
Zbor Zoranić otvorio program Kulturna zimnica
Piše: Vito PERIĆ
Foto: Boris Pisanski
Zbor Zoranić iz Zadra svojim nastupom uveličao je
otvorenje novog programa Kulturno umjetničkog središta
Sin,j Kulturna zimnica. U petak 14. listopada Zadrani su
svojim vrhunskim nastupom oduševili publiku u galeriji
Sikirica. Oko 40 članova mješovitog pjevačkog zbora pod
ravnanjem maestra Jurice Šoše (diplomirao i magistrirao
34
klavir na Glazbenoj akademiji u Zagrebu kod profesora
Đorđa Stanettija) koji je ujedno i umjetnički ravnatelj
glazbenih večeri u sv. Donatu u programu koji je trajao
oko 50 minuta otpjevalo je hrvatske duhovne pjesme (
program je otvoren pjesmom Nikole Jerolimova Zdravo
Marijo), potom crnačke duhovne i na kraju pjesme
hrvatskih autora posvećene Dalmaciji (J. Gotovac O more
duboko, K. Magdić Sutra će te ponit, J. Njikoš Sušna
zikva na škoju, J. Kaplan Mat naša i druge). Program su
završili pjesmom Jakova Gotovca Jadranu. Publika je s
najvećim pljeskom popratila izvedbe crnačkih duhovnih
SINJSKE NOVINE
napjeva Kum Ba Yah i Hark, I
hear the harps eternal, a malo
iznenađenje bilo je izvođenje
jednog „vječnozelene“ pjesme
W. Younga When i Fall In Love.
Po završetku programa zboru se
na njihovom prvom nastupu u
Sinju zahvalio dogradonačelnik
Zoran Vujanović, uručio im na
dar monografiju Cetina profesora
Velimira Borkovića te ih pozvao
da još jednom nastupe u Danima
Alke i Velike Gospe. Nakon
program Zadrani su se družili s
domaćinima i ponovo se raspjevali
tako da su otišli kući s pjesmom
na usnama što je najbolja pohvala
organizatorima. Inače zbor Zoranić
je jedno od najstarijih i ponajboljih
pjevačkih društva u Hrvatskoj.
Osnovani su kao Hrvatsko pjevačko
glazbeno društvo 1908.g. kada
se pjevačka sekcija Hrvatskog
sokola osnovanog 1885.g. u Zadru
izdvojila u zasebno društvo koje
je nazvano po autoru prvog romana na hrvatskom jeziku,
Petru Zoraniću. U okrilju zbora tijekom iznimno bogate
povijesti nastale su dramske i baletne grupe, vokalnoinstrumentalni sastavi, a zanimljivo je da je prije deset
godina u zboru osnovana i prva ženska klapa u Hrvatskoj,
Zadranke. „Prije nastupa u Sinju provjerili smo u svojoj
bogatoj arhivi i ustanovili da nam je ovo prvi nastup
u vašem gradu. Mislim da bi trebali češće nastupati u
KULTURA
našim gradovima pogotovu ovima koji su nam bliže.
Obišli smo cijelu Hrvatsku i Europu, ali vidite, ovdje gdje
nam je najbliže, nastupili smo po prvi puta. Prihvatili
smo vaš poziv, nadamo se, ako uskladimo termine, da
ćemo doći za Alku i Veliku Gospu, a ako ne možemo se i
ranije vidjeti, evo već za Božić. U svakom slučaju hvala
na gostoljubivosti, i mislim da je ovo dobar put prema
dugoročnoj suradnji,“ rekao je dirigent Šoša na rastanku.
Klapa Sinj dobila prestižnu međunarodnu turističku
nagradu
Na svečanosti u Solinu sredinom
prošlog mjeseca klapa Sinj dobila
je međunarodnu turističku nagradu
„Povelja F.E.S.T. 2011“ za izuzetan
klapski i kulturološki doprinos razvoju
turizma. Ovo priznanje svake godine se
dodjeljuje na manifestaciji INTERSTAS,
ITF CROO I KEA/EFE-CRO,
međunarodnoj smotri turizma, filma i
krajobraza te predstavljanju hrvatskih
gradova i mjesta za Zlatni cvijet
Europe. Ove godine manifestacija je
održana u hotelu President u Solinu pod
pokroviteljstvom grada Solina i visokim
pokroviteljstvom predsjednika RH dr.
ive Josipovića te Ministarstva turizma
Rh. U obrazloženju priznanja klapi Sinj
navedeno je da je zbog prezentacije i
očuvanja izvorne dalmatinske klapske
pjesme te za sjajan kulturološki doprinos
koji traje 30 godina klapa zaslužila ovo
visoko priznanje. Ovim priznanjem klapa
Sinj je ušla u Međunarodni klub zaslužnih za turizam.
Inače ovu manifestaciju je utemeljila Europska federacija
turističkih novinara prije 27 godina u Italiji. Predsjednik
uprave manifestacije u Hrvatskoj je g. Vojko Pleština. Na
manifestaciji u Solinu nazočio je i predsjednik Federacije
g. Antonio Conte.
35
SPORT
SINJSKE NOVINE
SPORT - Vjestice
Piše: Žarko KODŽOMAN
ŽRK Sinj
ŽRK Sinj, novi član elitnog razreda hrvatskoga ženskog
rukometa, u prvih sedam prvenstvenih kola ubilježio
je dvije pobjede i pet poraza. Sinjanke su poražene od
Zameta 24-27, Arene 17-28, Zeline 27-36, Dalmatinke 2429 i Lokomotive 24-31, a svladale su u petom kolu ekipu
Tvin Trgocentra 21-17 te u šestom Orijent 27-25.
RK KAMIČAK
Rukometaši Kamička odigrali su nekoliko kola u 2. HRL
- Jug. Sastav je ostao isti kao i lani, a od prinova je stigao
pivot Tihomir Mustapić iz HRK Krilnik. U prva četiri
kola svladali su Krilnik 38-31, Trilj Pršut Voštane 26-23 i
Knin 44-29, a poraženi su od Hrvatskog dragovoljca 3036.
ŽOK Sinj
Održan je međunarodni odbojkaški turnir Sinj 2011. za
mlađe kadetkinje. Uz Sinjanke, na njemu su još nastupile
odbojkašice iz slovenske Kuzme, Čilipa i Šibenika.
Sinjanke su uspjele obraniti naslov od prošle godine.
Krenula je i nova sezona u 2. Hrvatskoj odbojkaškoj ligi Jug. Ženski odbojkašku klub Sinj u prvom je kolu svladao
ekipu Bibinja 3-0 u setovima (25-14, 25-18, 25-19).
Ragbi klub Sinj
U rujnu je počelo Prvenstvo Hrvatske - regija Jug.
Ragbijaši Sinja u prvih šest kola ostvarili su tri pobjede i
tri poraza. Svladali su doma Makarsku rivijeru 17-13, a
Zadar u Sinju 21-10 te u gostima 38-13. Poraženi su od
Nade 6-76 i 0-71 te od Makarske rivijere 24-29 u gostima.
NK Tekstilac
Zahuktalo se prvenstvo Prve županijske lige. Nogometaši
Tekstilca su dobro startali u novu sezonu.U prvih sedam
kola pobijedili su Trogir 3-1, Vrliku 3-0, Jadran (S) 3-2,
Hvar 2-0 i Poljičanin 1-0, remizirali s Trogirom 1912 0-0,
a poraženi su jedino od Adriatica 3-0.
NK Glavice
Započelo je prvenstvo 4. HNL – Jug (B). Trener
NK Glavice Mladen Kalinić u odnosu na prošlu
sezonu ima na raspolaganju i neke nove igrače.
Glavičani su u prvih pet kola prvenstva pobijedili
Slogu (M) 8-2 i Orkan 2-0, poraženi su od Uranije
1-3, Croatije 3-4 i Omladinca 1-3, a remizirali su s
Postirama 0-0.
Kickboxing klub „Knez“ Sinj
U Crikvenici je 15. listopada održan međunarodni
kickboxing turnir „5. Jadran Kup“. Na njemu su
nastupili i članovi Kickboxing kluba „Knez“ Sinj
36
pod vodstvom trenera Ljube Kneza. Sinjani su osvojili po
jednu zlatnu i brončanu medalju te jedno četvrto mjesto.
Zlatni je bio Luka Jukić u kategoriji semi contact mlađih
kadeta do 42 kg, a broncu je u mlađim kadetima do 45
kg osvojio Jozo Stupalo. Silvio Grčić je bio četvrti u
kategoriji starijih kadeta.
Atletski klub Sinj
U organizaciji Zagrebačkog atletskog saveza 9. listopada
održano je 20. jubilarno izdanje Zagrebačkog maratona.
Nastupilo je čak 259 maratonaca i 660 polumaratonaca.
Zapažene rezultate imali su i članovi Atletskog kluba
Sinj. Petar Delaš je u polumaratonu osvojio ukupno 14.
mjesto s vremenom 1:17:32 što je šesti najbolji rezultat
od hrvatskih atletičara koji su nastupili u ovoj utrci. U
polumaratonskoj utrci za žene članovi AK Sinj ubilježili
su solidne nastupe. Milena Macan osvojila je 20. mjesto
s vremenom 1:41:18, a Ana Domazet Lošo je bila 27. s
1:45:49.
VAŠE PRIČE, SLIKE
I
PRIMJEDBE ŠALJITE
NA
e-mail:
[email protected]
SPORT
SINJSKE NOVINE
TINO LAGATOR napadač Junaka
Optimistička predviđanja u nastavku sezone
„Što vrijeme prolazi, bit ćemo bolji i kompaktniji. Mislim da na polusezoni možemo biti
među prvih pet momčadi Druge HNL. Jedino su Pomorac i Dugopolje kvalitetniji od
ostalih ekipa, a svi ostali su tu negdje.“
Piše: Žarko KODŽOMAN
Foto: Arhiva NK Junak
Na početku ove sezone u momčad Junaka vratio
se Tino Lagator. Ovaj kvalitetni 24-godišnji
napadač svoju je karijeru započeo u OSK-u iz
Otoka s 12-13 godina, a u spomenutom je klubu
za seniore počeo igrati s 15-16. Osim OSK-a i
Junaka, igrao je još za Hrvace i Dugopolje. Prošlu
sezonu nije previše igrao.
„Izgubio sam dosta vremena zato što sam bio
u Njemačkoj dva mjeseca, prošao probu u
Duisburgu, zadovoljio tamo sve uvjete, međutim
nešto se zakompliciralo oko transfera, ni dan
danas ne znam što je bilo, a nije ni bitno. Vratio
sam se natrag u Hrvatsku, najprije sam dva
mjeseca čekao da vidim hoću li naći neki drugi
klub u inozemstvu. No, prošlo je dosta vremena,
nisam se mogao nigdje vani registrirati te sam
onda otišao na pola sezone u Hrvace,“ priča nam Lagator.
Potom slijedi njegov povratak u Junak.
Otok-Sinj-Hrvace-Dugopolje-Dusiburg-Sinj
„Hrvace su ipak Treća liga, ona je amaterska, trenira se
jednom dnevno, a Druga je poluprofesionalna. Ako misliš
napredovati, uvijek moraš težiti višemu,“ kaže Tino koji
je polivalentan igrač.
„Mogu igrati i desnoga i lijevog i prednjeg veznog te
napadača. Prve dvije-tri utakmice sam igrao desnoga
veznog pa polušpicu, a kad je počelo prvenstvo
napadača.“
Lagator je komparirao ovu sadašnju momčad Junaka s
onom od prije dvije godine za koju je igrao cijelu sezonu.
„Ta je ekipa sigurno bila jača, bilo je puno iskusnijih
igrača. Igrali su Petričić i Čulić, igrači koji mogu zadržati
loptu, Luka Gusić je nastupao pola sezone za nas, Tvrtko
Topić je bio u obrani... Sada ipak ima dosta mladih
igrača. Možda smo i najmlađa momčad u ligi. No, nitko
nije očekivao da ćemo krenuti ovako dobro u prvenstvo.
Pričalo se da ako uhvatimo u prvih pet kola dva-tri boda
da će to biti plafon, a mi smo ih uzeli osam. Krenuli smo
dobro, vidjet ćemo kako će na kraju sve ispasti.“
Podsjetimo, Junak je u prvih sedam kola pobijedio
Hrvatski dragovoljac 2-1, HAŠK 4-2, remizirao s
Pomorcem 0-0, Croatijom iz Sesveta 1-1, Mosorom 0-0,
Goricom 0-0, a jedini poraz doživio je od Marsonije u
gostima, 0-1.
„Bit ćemo među prvih pet u polusezoni.“
„Mislim da na polusezoni možemo biti među prvih pet
momčadi Druge HNL. Jedino su Pomorac i Dugopolje
kvalitetniji od ostalih ekipa, a svi ostali su tu negdje. No,
Pomorac recimo zato nema agresiju, srce. Svatko svakoga
u ovoj ligi može dobiti i u gostima i kući, „ kaže Lagator
koji je dobro startao u prvenstvo.
„Zabio sam dva gola Dragovoljcu i jedan Croatiji iz
Sesveta. Najvažnije je da mi pobjeđujemo, a za ostalo
ćemo lako. Svi su na početku prvenstva mislili da ćemo
biti kanta za napucavanje, tada je bilo puno lakše igrati,
protivnik bi ušao opuštenije. Sad je opet svaka utakmica
„na nož“. Međutim, što vrijeme više prolazi, bit ćemo sve
bolji i kompaktniji. Hoće li se na polusezoni dovoditi neki
novi igrači, ne znam. Što se tiče mojih igara u budućnost,
nema tu puno filozofije, treba trenirati, raditi, davati sve
od sebe i naravno probati zabiti što više golova,“ kaže
mladi napadač „plavih“.
Lagator nam je na kraju iznio i svoje planove za
budućnost.
„Završit ću sezonu u Junaku, a nadam se da bi na kraju
nje mogao imati i neke konkretne ponude te otići u jači
klub, na moje i zadovoljstvo Junaka. Ipak je cilj svakom
igraču da napreduje, što se više zadržavaš u istoj ligi, ipak
stagniraš.“
37
SPORT
SINJSKE NOVINE
NIKOLA GAURINA Povratnik u redove Alkara
„Možemo izboriti Ligu za prvaka.“
„Što se tiče ove sezone, A-1 liga će biti jača nego prošla jer će u njoj igrati prošlosezonski NLB ligaš
Zadar. Ligi su pristupila i dva kluba s privatnim sponzorima, šibenski Jolly i Prigorje financije iz
Križevaca, a Zabok i KK Brod Svjetlost su angažirali iskusne bivše reprezentativce,“ kaže Gaurina
Piše: Žarko KODŽOMAN
Foto: Arhiv Nikole GAURINE
Momčad Alkara doživjela je poprilične izmjene u
odnosu na proteklu sezonu. Stiglo je i jedno novo/
staro lice - Nikola Gaurina.Košarku je počeo igrati
u Alkaru gdje je prošao sve selekcije. Godinu dana
juniorskog staža odradio je u Sloveniji u Slovanu iz
Ljubljane. Potom je godinu dana bio u KK Split te
pola godine u Posušju. Uslijedile su dvije godine u
Dubrovniku pa ponovno sezona u Splitu, zatim dvije
godine u Alkaru i jedna u Šibeniku.
„Bilo me je svugdje,“ kaže Gaurina i dodaje; „pola
sam prošle sezone proveo u KK Trogir i pola u
KK Brotnjo iz Čitluka. Početkom osmog mjeseca
kontaktirao me trener Boris Poljak i izrazio želju da
se vratim u Alkar. I eto, tu sam.“
Alkar je u prošloj sezoni ostvario veliki uspjeh
Gaurina je pun hvale za proteklu sezonu sinjskoga
košarkaškog kluba.
„Alkar je ostvario veliki uspjeh. Možda se moglo
i više, da nije bilo onih nesretnih poraza protiv
Borika i Cibone u Sinju, ali, sve u svemu, prošla je
sezona bila više nego uspješna. Alkar po tradiciji
i navijačkom korpusu pripada u sam vrh hrvatske
košarke. Kvaliteta prvog sastava nije konstantna jer
uvelike ovisi o financijskim sredstvima za pojedinu
sezonu. Uz to, naš klub nema adekvatne uvjete za
rad da bi se kvalitetom približio jačim klubovima,“
smatra Gaurina koji je potom iznio i svoj pogled na
sezonu 2011./2012.
„Što se tiče ove sezone, A-1 liga će biti jača nego
prošla jer će u njoj igrati prošlosezonski NLB ligaš
Zadar. Ligi su pristupila i dva kluba s privatnim
sponzorima, šibenski Jolly i Prigorje financije iz
Križevaca, a Zabok i KK Brod Svjetlost su angažirali
iskusne bivše reprezentativce. Mislim da možemo
izboriti Ligu za prvaka jer u nju ove sezone ulazi pet
klubova, a i sastav nam je dovoljno kvalitetan da to
ostvarimo, pogotovo jer smo jaki u kvoti zaštićenih
igrača. Tu mislim na pridošlicu Rogića, a i naši
mladi domaći igrači Kanaet i Librenjak su pokazali
da se na njih može računati. Na poziciji jedinice smo
38
dobili čvrstinu i
iskustvo Franje
Bubala premda ima
samo 23 godine. Na
četvorci se odličnim
na pripremnim
utakmicama
pokazao Stipe
Tešija. Mislim da
nam uz Župića
i Ćurkovića
nedostaje još jedan
unutarnji igrač
jer su se klubovi
za novu sezonu pojačali na poziciji klasične petice
(Kaštropil, Perajica, Sobin, Josipović, Čolak).
Veliki su nam problem ozljede braće Modrić i
uigranost jer je otišlo pet kvalitetnih igrača pa će
trebati vremena da se stvori kemija i zajedništvo iz
prošle sezone. U prvih pet pripremnih utakmica smo
pobijedili što naravno ne mora biti pokazatelj da će
tako biti i u prvenstvu. U svakom slučaju, nadam
se da ćemo svojim igrama i zalaganjem ponovno
uveseljavati naše Maligane s kojima se nijedna
košarkaška publika u Hrvatskoj ne može mjeriti.“
Svake su pripreme najgori dio sezone
Gaurina se osvrnuo i na pripremni period.
„Pripreme su za svakog igrača pa tako i za mene
najgori dio sezone. Zbog velikih vrućina u kolovozu
i rujnu, ove su bile zaista naporne i iscrpljujuće,
ali bez kvalitetne fizičke spreme nema ni rezultata.
Što se mene osobno tiče, kroz treninge i pripremne
utakmice sam osjetio da trener ima povjerenja u moje
sposobnosti što mi je na poziciji beka šutera jako
bitno jer me puni samopouzdanjem kod prvih šuteva
na utakmici.“
Nikola ne gleda previše unaprijed što se tiče njegove
daljnje karijere.
„Nastojim se fokusirati na svoju izvedbu na svakom
sljedećem treningu i utakmici. To je najdalje što
planiram u svojoj karijeri. Kad god bih imamo neke
planove za dalju budućnost, to bi se izjalovilo. Volio
bih samo da me, kao i do sada, zaobiđu ozljede,“
kaže na kraju Gaurina.
SINJSKE NOVINE
SPORT
POBJEDOM NAD NADOM
KADETI SINJA OSIGURALI
FINALE PRVENSTVA HRVATSKE
RK NADA- RK SINJ 0-7 (0-0)
Split 23.10.2011. „Stari plac“
Uzvratna utakmica prvenstva Dalmacije
za prvenstvo Hrvatske.
Piše i foto: Pjerinko DINARINA ŠIMIĆ
Pobjedom u Splitu mladi ragbijaši Sinja u kategoriji
kadeti 15 godina osigurali su nastup u finalu
prvenstva Hrvatske koje će se igrati 19. studenog u
Splitu. Pobjeda iako minimalna ipak slatka. Pulenima
trenera Ivana Klarić Kukuza trebalo je dosta truda
da slome žilav otpor domaćina. Prvi dio završio
je bez polaganja, gosti (Sinj) nikako da realiziraju
prilike koje su se redale jedna za drugom, no bilo bi
nepravedno reći da i domaći igraći nisu imali šanse.
Ipak junak utakmice je bio korpulentni Marin Vrgoč
koji polovinom drugog dijela utakmice u prostor
zgoditka s loptom u rukama unosi i pola Nadinog
skupa. Mladi Ivan Tomašević koji sve više i češće
igra i za stariju kategoriju nepogrešivo pretvara za
0-7. Slijedi žilavih 10 minuta obostranih napada. U
jednom trenutku Nadini igrači unose loptu u prostor
zgoditka Sinja no lopta im ispada i sudac dosuđuje
skup na pet metara.
Jaka sinjska obrana otklanja opasnost, osvajaju loptu
a kako je regularno vrijeme isteklo a u ragbiju se igra
sve dok traje napad, izbacuju je u aut i sudac svira
kraj.
Za Sinj igrali i zgoditke postigli: Smoljo, Gaurina,
Vrgoč 5, Župić, Pavić, Čurković, Čugura, Cvrlje,
Samardžić, Trgovac, Tomašević, Bogdan, Majić,
Žigo i Poljak.
Trener Ivan Klarić-Kukuz
Za Nadu igrali: Djakun, Z.Prijić, Milković, Peović,
Gotovac, Vuletić, Tomičić, Komar, Kušeta,
Dodoja, Vrdoljak, Livio, Ojdanić, Vučko, Banić,
Plazibat, Orkan i Malić.
Trener Luka Bjelanović
39
SPORT
SINJSKE NOVINE
FINANCIRANJE SPO
Oko ovog se pitanja često lome koplja svugdje u Hrvats
previše ili premalo, jesu li „mali“ klubovi zakinuti na r
Kodžoman.
Piše: Žarko KODŽOMAN
Foto: Arhiv Sinjskih novina
U prošlom broju Sinjskih novina obradili smo
tematiku odnosa sporta i politike. Vrlo važno
pitanje koje barem djelomično spada i u tu
domenu je ono vezano za financiranje sportskih
klubova. Oko toga se lome koplja svugdje u
Hrvatskoj pa tako i u našem gradu. Dobivaju li
Junak i Alkar previše ili premalo, jesu li zakinuti
ostali sportski klubovi koji su na teret gradskog
proračuna, koja su najbolja rješenja… Barem
smo djelomično to pokušali odgonetnuti. U tome
su nam pripomogli „alfa i omega“ ŽRK Sinj
Ljiljana Borozan i sportski direktor NK Junak
Siniša Anušić. Postavili smo im pet identičnih i
konciznih pitanja vezanih za financiranje sporta
u našem gradu, a oni su nam dali i konkretne
odgovore.
LJILJANA BOROZAN: Kod nas se
nagrađuje nerad
SINIŠA ANUŠIĆ: Financiranje sporta
sigurno nije bačen novac
Dobivaju li Junak i Alkar od Grada Sinja previše ili
premalo financijskih sredstava za svoje djelovanje te
jesu li drugi klubovi s područja Grada Sinja po Vama
zakinuti?
Ljiljana Borozan: Junak i Alkar dobivaju koliko im treba
iako bi ta dva kluba željeli ukinuti cijeli sport u našem
gradu i međusobno podijeliti proračunski kolač. Svaki
klub smatra da je zakinut, a ja smatram da su loši kriteriji
za raspodjelu sredstava.
Siniša Anušić: Sve ovisi sa koje strane
gledate na ovaj problem. Za Junaka i Alkara,
s obzirom na rang i proračune drugih klubova
s kojima se natječu, to je premalo. S druge
pakstrane, gledajući gospodarsku situaciju u gradu, veliku
stopu nezaposlenosti i veliku nelikvidnost, možda se
više i ne može izdvojiti za klubove koji su najpopularniji
u našem gradu. U situaciji kada je malo financijskih
40
sredstava za Junak i Alkar, normalno je da su i ostali
klubovi u gradu nezadovoljni raspodjelom financijskog
kolača koji njima pripada.
Koji kriteriji po Vama trebaju važiti pri raspodjeli
novca iz gradskog proračuna za sport u Gradu Sinju?
Ljiljana Borozan: Ako se novac ne može ni donekle
pošteno podijeliti, onda treba svim klubovima platiti
hladan pogon. Ne bi se smjelo događati da klubovi iz
nižerazrednih liga, da bi funkcionirali, plaćaju igrače iz
dotacija Grada.
Siniša Anušić: Osnovni bi kriteriji sigurno trebali
biti rang natjecanja i troškovi koji iz toga proizlaze,
a mišljenja sam da bi svi sportski djelatnici trebali
savjesno upravljati povjerenim im sredstvima. Vrlo dobro
znam kada smo dolazili u Junak 2009. godine kakvu
smo financijsku situaciju naslijedili u klubu. Trošiti
se treba racionalno ili ćemo svojim nasljednicima u
klubovima ostaviti takvu financijsku dubiozu da se nitko
razuman i pametan neće prihvatiti bilo kakvog rada u
sportu. Smatrate li da se u Sinju premalo ili previše izdvaja
za sport, a gledajući sveukupnu gospodarsku situaciju
u našem gradu? Bili po vama barem dio novca koji se
izdvaja za sport bilo pametnije preusmjeriti u razvoj
gospodarstva?
SINJSKE NOVINE
SPORT
ORTSKIH KLUBOVA
skoj pa tako i u našem gradu. Dobivaju li Junak i Alkar
račun „velikih“. Tu temu je istražio naš novinar Žarko
te kakav bi Vi model konkretno primijenili za
financiranje sportskih klubova u našem gradu?
Ljiljana Borozan: Gledajući sa sportske strane, uvijek
je malo. S ekonomske strane je sigurno puno jer moramo
priznati da gospodarstva u ovom gradu gotovo i da nema.
Siniša Anušić: Mislim da se izdvaja onoliko koliko je u ovoj gospodarskoj situaciji najviše moguće iako bi
klubovi sigurno htjeli više. Financiranje sporta u gradu
sigurno nije bačen novac jer su i Alkar i Junak, a sada i
naše rukometašice, brand po kome se naš grad prepoznaje.
Inače, na Junaku i Alkaru su se u Sinju i izbori dobivali.
Nažalost, novca je malo i za sport i za poticanje razvoja
gospodarstva. Nadam se da nas ipak čekaju svjetliji dani u
svim segmentima društva. Rade li uprave sportskih klubova u Sinju kvalitetno ili
pak premalo i preslabo na privlačenju sponzora?
Ljiljana Borozan: Po meni, 70 % uprava ne radi ništa
već održavaju klub od proračunskih sredstava, a ostale
bih, u današnje vrijeme, mogla svrstati između dobrih i
vrlo dobrih.
Siniša Anušić: Vrlo je teško doći do bilo kakvoga
sponzorskog novca, ali pojedini gospodarstvenici i
prijatelji Junaka koji su prepoznali rad u klubu izlaze nam
u susret i pomažu kako bi sve normalno funkcioniralo. S
obzirom da se u klubovima većinom radi volonterski i u
slobodno vrijeme, normalno je da se marketinški dio ne
odradi na najbolji mogući način. Financijski dio koji se
tim putem namakne sigurno nije dovoljan. Koliko ste upoznati s modelom financiranja sportskih
klubova u Europi, koliko gradovi i jedinice lokalne
samouprave participiraju financijski u svemu tome
Ljiljana Borozan: Dosta dobro sam upoznata sa
zapadnim i istočnim modelima financiranja, ali oni nisu
primjenjivi na naše područje. Teško je odlučiti za koji
se model opredijeliti, ali pošto svatko voli sebe i svoj
klub, mislim da je najbolje da grad svima plaća hladan
pogon, ukinuti dvostruke klubove ili im dati do znanja
da se ne mnogu financirati iz proračuna. Dat ću Vam i
jedan primjer. Kod nas Grad financira četiri nogometna
kluba koji godišnje troše oko četiri milijuna kuna viđenih
sredstava ili u neviđenim pokrivenim troškovima.
Problem je da neki klubovi ispadaju iz lige, a nemaju
gdje ispasti, no unatoč tome dobivaju veću financijsku
potporu od onih koji imaju rezultate i ulaze u veći rang
natjecanja. Mi smo sredina koja financijski ne može pratiti
plaćanje igrača da bi se pod svaku cijenu stvarao rezultat i
to sve na teret Grada, a uprave ne rade ništa osim osobne
promidžbe. Grad nema niti jedan kriterij po kojem bi
klubovi koji stvaraju kvalitetne igrače za nastup na
europskim i svjetskim smotrama bili adekvatno nagrađeni.
Uostalom, klubovima u ovom gradu nije dozvoljeno
niti da transparentno sudjeluju u raspodjeli financijskih
sredstava. Gradski se vijećnici nikad nisu zapitali zašto
dižu ruku i tko i kako troši proračunski novac namijenjen
sportu. Evo, baš kad mi postavljate ovakva pitanja, čitam
Sportske novosti (prva polovica listopada, op.a.) u kojima
piše da jedan naš klub ovaj tjedan kupuje šest igrača sa
strane dok drugi klub u Prvoj ligi ne može svojim curama
dati ni 100 kuna za sok. I onda se pitam tko dozvoljava da
toliko igrača sa strane igra u ovoj maloj sredini i jesu li svi
djelatnici toga istog kluba nesposobni da nešto naprave
s domaćim igračima. Na kraju, mislim da je neke stvari
suvišno uopće komentirati kad smo svi podijeljeni na
podobne i nepodobne i ne znamo cijeniti rad. Kod nas se
nagrađuje nerad, a rad se svim sredstvima nastoji ugušiti.
Siniša Anušić: Koliko mi je poznato, u Europi je
sasvim drugačiji model financiranja sporta. Klubovi su
privatizirani i financirani privatnim kapitalom koji preko
sporta nastoji da se oplodi i donese vlasnicima nekakvu
dobit. Mislim da je to budućnost i našeg sporta, ali prije
toga moramo postaviti vrlo jasna pravila igre. Nogometu, a i sportu općenito, moramo vratiti njegov izgubljeni
dignitet i vjeru u poštenje kako bi ponovno vratili publiku
te još dugi niz godina uživali u pobjedama Junaka, Alkara
i drugih sportskih klubova u Sinju.
41
ČITATELJI PIŠU
SINJSKE NOVINE
AVANTURIZAM SINJ
Piše: Mirjana ŽIVALJ
Foto: Vlado ALEBIĆ
Vožnja bicikla nije više samo pomodni trend nego novi i zdraviji način življenja kojeg prakticira sve više ljudi. Razne
mogućnosti, od avanture, sportskog duha, pa čak i sve kvalitetnijih i atraktivnijih modela bicikla privlače su sve više
obožavatelja ovakve rekreacije i sporta. Tako se i jedna ekipa sinjskih amatera biciklista odvažila i krenula u na
avanturu na dva kotača Lijepom našom. U sastavu ekipu su bili prijatelji Vlado, Vito, Joško, Dado, Dragan. Pipe,
Soldić, Frano, Karlo i Zoki.
SVETI JURE
Prvi izazov bio je odvoziti se biciklima do
vrha Sv. Jure što je bilo izuzetno zahtjevno i
naporno ali uz dobru volju i kondiciju stigli
su do cilja. Tu su uživali u lijepom pogledu
nakon čega su se odmorili i prizalogajili.
Vrh Sveti Jure
Pod Šatorom
PLANINA ŠATOR
Odvažno su postavili sebi i sljedeći avanturistički pothvat. Pomno su
isplanirali novu pustolovinu dugu 75 km.Prašnjavim stazama obliveni
znojem krenuli su u pohod na osvajanje planine Šator u Bosni. U Livnu su
ih dočekali lokalni biciklisti i zajedno su krenuli do Grahova i prema cilju.
Očarala ih je ljepota netaknute prirode, mirisi šume i ugođaj tišine. Usred
same planine na 1500 m nalazi se jezero iznimne čistoće u kojem su se neki
odvažili i osvježiti. Kad su stigli na odmorište koje se nalazi na samom
vrhu, spremili su marendu i kratko se odmorili prije samog povratka.
Zahvalni svojim domaćinima na gostoprimstvu pozvali su ih na uzvratni
susret u naš kraj. Poziv je prihvaćen i 20 biciklista-avanturista je stiglo iz
Livna i Tomislavgrada, a domaćini su ih dočekali na ulazu u Hrvace.
42
ČITATELJI PIŠU
SINJSKE NOVINE
JSKIH BICIKLISTA
IZVOR CETINE
Zahvalni svojim domaćinima na
gostoprimstvu pozvali su ih na uzvratni susret
u naš kraj. Poziv je prihvaćen i 20 biciklistaavanturista je stiglo iz Livna i Tomislavgrada,
a domaćini su ih dočekali na ulazu u Hrvace.
Gostima su pokazali izvor rijeke Cetine na što
su naši prijatelji ostali zadivljeni. Odmarajući
u hladu uživali su u ljepoti prirodnog
okruženja i bistroj vodi.
Nakon toga pripremili smo im večeru sa
gradela kod Zokija u Lučanima gdje smo
uz pjesmu i druženje završili naš susret sa
nadom da ćemo i dalje njegovati novostečena
poznanstva.
Dobra volja i snaga mišića
Slijede nove pustolovine, a ozbiljno razmišljamo
o osnivanju Udruge sinjskih biciklista. Živi bili pa
vidjeli!
43
SINJSKE NOVINE
44

PDF

Preuzmi PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

Preuzmi PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF

Preuzmi PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

Preuzmi PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

276. ALKA – 1991. Vojvoda: NIKOLA TOMAŠEVIĆ Narode

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

PDF - Kulturno umjetničko središte Sinj

2. Popis sektorskih dokumenata i propisa koje je bilo potrebno

Odluka - mijenjanje gradonačelnika zbog spriječenosti

09-Krsto Stosic_Vlasi i kmeti sibenskog kotara (1936)

REZULTATI UPISA DJECE U JASLICE/VRTIĆ ZA 2013./14