sadræaj uvodnik Sitne radosti i velika previranja Ivica Buljan ............................................................................................ str. 4 foto broja Duje Klarica ........................................................................................... str. 5 infopress .................................................................................................. str. 6 glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske Prvi broj izaπao je 1946. godine IzdavaË: Hrvatsko novinarsko druπtvo i Sindikat novinara Hrvatske, Zagreb, PerkovËeva 2/I tel. (01) 4828-333, fax (01) 4828-332 e-mail: [email protected] www: http://www.hnd.hr Za nakladnika: Zdenko Duka Æiro raËun: 2360000-1101234838 Glavni urednik: Ivica Buljan e-mail: [email protected] Redakcija: Jozo PetriËeviÊ Melisa Skender Goran BorkoviÊ Damir PetranoviÊ Redaktorica: Ankica TomiÊ 3500 primjeraka GrafiËki urednici: Danijel & Goran-Den PopoviÊ POP & POP, Novomarofska 27, Zagreb, tel. (01) 3023-334, fax (01) 3026-820, e-mail: [email protected] Tisak NOVI LIST Rijeka UreivaËki odbor: Viviana Ban Anton FiliÊ (predsjednik) Toni HnojËik Andrej MatijaπeviÊ Æarko ModriÊ (potpredsjednik) Æeljko PeratoviÊ Vlado VuruπiÊ Branimir ZekiÊ Hrvoje Zovko u srediπtu Slabiji je od prethodnog, ali ga treba iskoristiti Anton FiliÊ .............................................................................................. str. 9 dossier Gubljenje u πumi Melisa Skender...................................................................................... str. 11 medijska scena IstraæivaËko novinarstvo: je li ikada postojalo? Saπa LekoviÊ.......................................................................................... str. 20 medijska scena Seljakanje i poigravanje Informativnim programom Saπa VejnoviÊ ........................................................................................ str. 27 medijska scena Mediji u jugosferi Goran BorkoviÊ ..................................................................................... str. 30 medijska scena Ugroæeni piπu o ugroæenosti ........................................................ str. 33 medijska scena Sindikalci na udaru poslodavaca Ivica Buljan .......................................................................................... str. 35 medijska scena RPO - prava i obveze Branimir ZekiÊ...................................................................................... str. 38 iz rada HND-a i SNH Poboljπati financijsku situaciju Melisa Skender...................................................................................... str. 41 iz rada HND-a i SNH Izvrπnje proraËuna I - XII 2013. .................................................. str. 44 medijska scena ©to (uopÊe) znaËe novine za druπtvo? Ante GavranoviÊ.................................................................................... str. 46 recite im... Zemlja puna priËa Nives OpaËiÊ.......................................................................................... str. 49 struËni skup Izmeu dræave i kapitala Morana Panjkota.................................................................................. str. 50 feljton Novinarstvo oteto novinarima, mediji oteti javnosti ....... str. 53 intervju ivo πtiviËiÊ Moje serije i drame preæivjele su sva turbulentna vremena Jozo PetriËeviÊ ....................................................................................... str. 58 nove knjige - svijet medija Branko Na ........................................................................................... str. 62 in memoriam .................................................................................................................. str. 65 Ovaj broj ilustriran je fotografijama novinar BROJ 11-12/2014. Duje KlariÊa 3 foto broja uvodnik Piπe Ivica Buljan Foto Duje KlariÊ Sitne radosti i velika previranja U prosincu je teπko ne uæivati! Kraj godine, BoæiÊ, Nova godina, brojna slavlja (doduπe recesijska), pa smo se tako i mi obiËno sumorni novinari malo opustili i zabavili, Ëak pokazali i zrnce optimizma na svojem tradicionalnom predbladanskom novinarskom partyju, unatoË nezavidnoj situaciji u kojoj se nalazi i naπa cehovska udruga HND. Zabave neÊe nedostajati cijeli prosinac, a nastavit Êe se i u sijeËnju, jer i ove godine su pali predsjedniËki izbori koji nam svakih pet godina ukradu dio blagdana. No, novinarima Êe biti zanimljivo, jer veÊini nas to politiËko nadmetanje utjeËe na adrenalin pa su rasprave naπiroke, podugaËke, a Ëesto i jalove, kao i funkcija predsjednika dræave. Ipak nama je to igraËka koju volimo. Kada se tome doda da je konaËno zavrπilo i pitanje predsteËajne i vlasniËke trakavice oko EPH koji je dobio novog vlasnika, uz standardna okapanja na HRT-u, eto prave zabave i svakodnevnih radoznalih zavirivanja na portale i raspitivanja kod kolega, ali i onih koji su direktno involvirani u te procese i koji, pretpostavljamo, viπe 4 Pozivamo sve zainteresirane kolege fotoreportere da poπalju svoje radove za rubriku Foto broja na mail: [email protected] znaju πto se zapravo dogaa u naπim najmoÊnijim medijskim kuÊama. Na HRT-u se dakle po ko zna koji puta mijenjaju uredniËka i voditeljska imena, a Marijan HanæekoviÊ preuzima veÊinski paket u EPH-u, dok bivπem vlasniku Ninoslavu PaviÊu ostaje pet posto... No, to je tek poËetak i tek slijede pravi potezi novog vlasnika u popriliËno devastiranoj, ali joπ uvijek moÊnoj, medijskoj kuÊi. Za poËetak imenovani su neki novi, ali ostaju i neki stari kadrovi na Ëelu EPH koji bi trebali premostiti ovo prelazno razdoblje i zaposlenima dati nadu, ali i neke garancije, da Êe biti bolje. No, eto materijala za rasprave, uglavnom po kruæocima i birtijama, jer znano je da novinari vode raËuna o svima drugima i njihovim pravima, a kada se to tiËe vlastitih, obiËno uvuku rogove u glavu. Ni u glavnog konkurenta Styriji ne cvatu ruæe pa se ondje nastavlja s otkazima. U Buzinu, pak, stoluje pater Tolj pa su tamoπnji medijski djelatnici u ovo predboæiÊno, boæiÊno i novogodiπnje vrijeme blagoslovljeni. Naæalost, to su samo sitne radosti kojima se novinari u ovom sumornom vremenu mogu pozabaviti, a stvarnost nam je, to znamo, jadna i besperspektivna. ©to se tiËe izbora, preplavljeni smo svakodnevnim meusobnim blaÊenjem predsjedniËkih kandidata, Ëemu se svesrdno pridruæuju i njihove politiËke pristalice i voe! Za novinare je, a to proizlazi iz uredniËkih naloga, najvaænije da saznaju πto je ovaj ili onaj kandidat provalio na raËun drugog i ne daj Boæe da to ima konkurencija, a mi ne... I ma koliko se sami novinari upirali ozbiljno pratiti kampanju, opet Êe se sve svesti na partizane i ustaπe, gdje se najslabije snalazi Kolinda koja baπ najbolje i ne razumije to Karamarkovo desniËarenje, pa su joj draæi oni malobrojni, ali moÊni liberali koji Êe sigurno biti za nju, jer neoliberal MilanoviÊ je ipak na Ëelu “komunjara”. DesniËari su, barem oni umjereni, zanimljivi i JosipoviÊu, pa im se on svako malo upucava i ulizuje. I tako dolazimo do toga da Êe ostati malo onih koji Êe glasati za KujundæiÊa koji se pokuπava nametnuti upravo tom glasaËkom dijelu tijela. A ljeviËari... ©treberi Êe glasati za JosipoviÊa, pametniji Êe ostati kod kuÊe, a revoltirani Êe dati svoj glas onom malom Viliboru iz Æivog zida. Dakle, niπta novo i iduÊih pet godina s Ivom. A tko Êe za pet godina pratiti predsjedniËke izbore od novinara? Onaj tko preæivi novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 5 infopress infopress HanæekoviÊ preuzeo EPH Odvjetnik Marijan HanæekoviÊ nakon dugotrajnog procesa predsteËajne nagobe konaËno je preuzeo EPH i postavio svoje ljude u upravu EPH. Kako je izvijestio Jutarnji list Skupπtina Europapress holdinga, najveÊeg medijskog izdavaËa u Hrvatskoj, u Ëijem je vlasniËkom portfelju i Jutarnji list slijedeÊi promjenu vlasniËke strukture Holdinga, promijenila je sastav Uprave Holdinga, u koju je, kao zasad jedini Ëlan, imenovana Zrinka VukoviÊ BeriÊ, dosadaπnja direktorica financija i prokuristica OdvjetniËkog druπtva HanæekoviÊ i partneri. -Ga VukoviÊ BeriÊ na tom Êe mjestu zamijeniti dosadaπnjeg veÊinskog vlasnika i jedinog Ëlana Uprave Ninoslava PaviÊa. Tim korakom poËinje zavrπna faza restrukturiranja EPH koji bi, prema planu iz predsteËajne nagodbe, trebao postati konsolidirana kompanija. Nova Uprava oËekuje da Êe Europapress holding sa svojim brojnim izdanjima, meu kojima su, uz Jutarnji list s prateÊim izdanjima, i Slobodna Dalmacija, tjednici Gloria i Globus, mjeseËnik OK i hrvatsko izdanje magazina Forbes, te brojna druga manja izdanja, u relativno kratkom razdoblju postati zdrava i profitabilna kompanija, neovisna i otporna na bilo kakvu vrstu pritisaka. U najskorije vrijeme Uprava druπtva trebala bi dobiti joπ jednog Ëlana, a bit Êe imenovan i Nadzorni odbor druπtva koji Êe biti sastavljen od visokoobrazovanih, a politiËki neovisnih Ëlanova, piπe Jutarnji list. InaËe, nova Ëelnica EPH Zrinka VukoviÊ BeriÊ diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Kako piπe u njenoj sluæbenoj profesionalnoj biografiji zavrπila je program profesionalnog usavrπavanja Eduka u ZagrebaËkoj banci. Poloæila je ispit za investicijskog savjetnika pri Hrvatskoj udruzi financijskih analitiËara te brokerski ispit HANFA-e. Sudjelovala je na mnogobrojnim treninzima iz podruËja financijskog menadæmenta, menadæerskog raËunovodstva, menadæerskih vjeπtina, profesionalne komunikacije s klijentima i prodajnog pregovaranja. Prisustvovala je seminarima iz podruËja upravljanja rizikom, portfelj menadæmenta te brojnim struËnim seminarima iz podruËja financija, raËunovodstva i osiguranja. Karijeru je zapoËela u ZagrebaËkoj banci, gdje je radila pet godina, najveÊim dijelom kao privatni bankar. Nakon toga tri je godine bila Ëlan Uprave HOK-OSIGURANJA d.d. Od 2007. bila je direktorica financija u OdvjetniËkom druπtvu HanæekoviÊ & Partneri, a od 2012. i prokurist. 2008. godine postaje Ëlanicom Nadzornog odbora Genere d.d. InaËe, do posljednjeg trenutka, a naroËito nakon otkazane Skupπtine 9. prosinca na kojoj je prvotno trebalo izabrati novu Upravu tvrtke, nagaalo se o moguÊem dogovoru PaviÊa s HanæekoviÊem koji bi osnivaËu EPH omoguÊio da nastavi upravljati tvrtkom. Da od toga neÊe biti niπta postalo je jasno nakon πto se proËulo kako je Skupπtina navodno odbila dati razrjeπnice PaviÊu i WAZ-ovom direktoru u EPH Peteru Walteru Imbergu πto je obiËno poruka o nepovjerenju u rad Uprave. Tako je nakon skoro dva i pol desetljeÊa provedenih na Ëelu EPH s medijske scene siπao Ninoslav PaviÊ, koji je bio jedan od glavnih kreatora medijskog prostora i medijskih gibanja u Hrvatskoj. (ms,n) kadroviranja Smjene, imenovanja i otkazi u Styriji Novi glavni urednik 24sata bit Êe Goran GavranoviÊ, dosadaπnji zamjenik glavnog urednika, a Renato Ivanuπ, dosadaπnji glavni urednik, preuzima poziciju direktora tiskanih medija 24sata, organizacijske su promjene koje Êe nastupiti poËetkom iduÊe godine, a koje je austrijska Styria, izdavaË 24sata, VeËernjeg lista, Poslovnog dnevnika i ostalih tiskovina najavila u internom dopisu zaposlenicima. Kako prenosi Hina u u promjenama kojima je, tvrde u Styriji, cilj ‘osiguravanje stabilnosti Styria Grupe u Hrvatskoj te jaËanje konkurentske prednosti na hrvatskom træiπtu’ navedeno je i da 24sata dobiva novu odgovornu osobu za cjelokupno digitalno poslovanje, a tu funkciju Êe preuzeti Zoran TurkoviÊ na poziciji direktora digitalnih medija 24sata. U dopisu je naveden i izlazak Sande LonËar iz Uprave 24sata, VeËernjeg lista i Styrije Hrvatska ‡ medijski servisi te njezin prelazak na mjesto direktorice tvrtke Styria Digital Services GmbH u Austriji, te da Êe novi direktor razvoja i produkcije digitalnih medija biti Nikπa GopËeviÊ. Osim promjena u 24sata, u dopisu Styrije istaknuto je i da Poslovni dnevnik mijenja svog izdavaËa pa Êe tako cjelokupno poslovanje Poslovnog dnevnika poËetkom 2015. biti izdvojeno iz 24sata te pripojeno u VeËernji list. Sukladno tome, Andrea BoroπiÊ, direktorica Poslovnog dnevnika, preuzima i funkciju Ëlana Uprave VeËernjeg lista. Promjene su najavljene i u VeËernjem listu Draæen KlariÊ preuzima funkciju izdavaËkog direktora VeËernjeg lista, te Êe biti odgovoran za cjelokupan portfolio brenda VeËernji list, a Ivan JoziÊ, voditelj web razvoja, preuzima funkciju voditelja digitalnog razvoja i product managera za vecernji.hr. Prema financijskim izvjeπÊima, 24sata proπle je godine ostvario 260,5 milijuna kuna prihoda i Ëak 15,9 milijuna kuna dobiti, no bez obzira na pozitivno poslovanje u posljednjoj je optimizaciji poslovanja u listopadu desetak novinara dobilo otkaz, a veÊ se provode i najavljena smanjivanja plaÊa veÊini zaposlenih. Anton FiliÊ, predsjednik Sindikata novinara Hrvatske, ujedno i novinar VeËernjeg lista, osudio je odluku uprave Styrije o otkazima i smanjivanju plaÊa u 24sata, ocjeniviπi takvo ponaπanje “skandaloznim”. “Istina je da tiraæa pada i prihodi su manji, ali to joπ nije toliki pad da bi se posegnulo za ovako drastiËnim mjerama. Pa moæe se vlasniku u Austriji isporuËiti i neπto manja dobit, a ne da se svi problemi, pa i loπe odluke uprave, prelamaju preko lea zaposlenika”, poruËio je FiliÊ. (n) 6 nove stare novine Nacional ponovno na kioscima steËaj Gasi se magazin Banka »ak je i moÊna ZagrebaËka banka morala donijeti odluku o gaπenju svojeg tiskanog izdanja. Magazin Banka tako Êe nakon viπe godina, tijekom kojih se profilirao kao utjecajan poslovni magazin, prestati izlaziti. Magazin koji se prodavao pretplatom i distribuirao poπtom na adrese Ëlanova postao je prevelikim financijskim teretom. Visoki izdaci, od troπkova tiska do primanja i honorara profesionalnog i uredniËkog tima, nisu se mogli racionalizirati, a da pritom ne trpi sama kvaliteta magazina. Umjesto “krpanja”, ZagrebaËka banka odluËila je radije ugasiti magazin za Ëiju ambicioznu ureivaËku politiku viπe nema predvienih sredstava. Tjednik Nacional, nakon stanke od dvije i pol godine, od 9. je prosinca ponovno na kioscima, a izlaæenje je nastavio 867. brojem, πto je prvi sljedeÊi nakon lipnja 2012. kada je izdan posljednji broj tog tjednika, za koji novi glavni urednik Berislav JeliniÊ istiËe da Êe izlaziti utorkom u nakladi od 20.000 primjeraka. Kako je za Hinu rekao JeliniÊ, tjednik Nacional stvarat Êe urednici i novinari koji su u njemu radili zadnjih dvadesetak godina. Takoer, najavio je skoro pokretanje portala nacional.hr. Osim toga, redakcija koja Êe raditi na ovom projektu (14 novinara i urednika, tri fotografa, dva redaktora) pokrenut Êe i besplatne novine Zagrebnews za koje JeliniÊ kaæe kako joπ nije odluËeno hoÊe li izlaziti jednom ili dva puta mjeseËno. Ostavljena je moguÊnost da izlazi i svaki tjedan, a sve ovisi o interesu na træiπtu, kaæe JeliniÊ. Dodaje i kako je za Zagrebnews predvieno izlaæenje u 200.000 do 250.000 primjeraka. Nacional, kao politiËki tjednik, donosit Êe teme iz politiËkog æivota Hrvatske, neπto manje iz ekonomije, a neÊe mu nedostajati ni druπtvenih kao ni kulturnih rubrika, najavljuje JeliniÊ. Istovremeno, sestrinski Aktual, koji su takoer svojevremeno pokrenuli novinari tada ugaslog Nacionala, prestao je izlaziti. (n) FERAL NARODU Izaπla knjiga “Smijeh slobode - uvod u Feral Tribune” Knjiga “Smijeh slobode - uvod u Feral Tribune”, autora Borisa PaveliÊa, na 680 stranica opisuje i objaπnjava 25 godina kultnog politiËko-satiriËnog lista Feral Tribunea. Na temelju opseænih citata iz Feral Tribunea i drugih medija, intervjua s Feralovim autorima i drugim sugovornicima, te osobnih zapaæanja autora, rukopis rekonstruira pokretanje i razvoj Feral Tribunea od nastanka do prestanka izlaæenja. Kako je u intervju za Novi list rekao sam autor, vaæno je ispraviti namjernu krivotvorinu prema kojoj je Feral navodno zagovarao antihrvatstvo. “On je zagovarao prije svega slobodu, slobodu pojedinca i nesputanog duha, koja odbacuje svaku, a naroËitu vlastitu, hrvatsku nacionalistiËku iskljuËivost. Ideja za pisanje knjige roena je u trenutku Feralova gaπenja. Napisano je nekoliko tekstova, veÊinom nekrologa, a onda su svi uglavnom zaπutjeli. ©ute i danas i πute sve viπe. »im su novine ugaπene, Ëinilo mi se da treba napraviti sintezu tog fenomena Ëega ni danas nema. Mnogi su izdavaËi nudili feralovcima da piπu o tome, no oni su to iz nekih svojih razloga redom odbijali, πto smatram velikom πtetom. OdluËio sam, stoga, projekt napraviti sa svojeg stajaliπta”, rekao je PaveliÊ. Knjigu je izdala izdavaËka kuÊa AdamiÊ. (n) Foto Duje KlariÊ eph tranzicija novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 7 infopress u srediπtu Piπe Anton FiliÊ Foto Duje KlariÊ radio hrt Yammat na 102.5 kreÊe prije travnja iduÊe godine Smanjen broj zaposlenih Novi zagrebaËki radio Yammat s emitiranjem programa namjerava poËeti prije zakonom propisanog roka od 6 mjeseci nakon dobivanja koncesije, pa bi se tako poznati radijski glasovi Silvije ©eparoviÊ, Nataπe MagdaleniÊ BantiÊ, Siniπe ©veca, Milana Peha i brojnih drugih, meu kojima i glas vlasnika radijske postaje Alena Balena, veÊ poËetkom iduÊe godine mogli nastaniti na frekvenciji 102.5 MHz.”Imamo nevjerojatnu potporu svih kolega. Optimisti smo, nemamo natjecateljskih ambicija ukljuËiti se u utrku za najsluπaniji radio, a trenutaËnu situaciju na radijskoj sceni doæivljavamo kao izazov”, rekao nam je Alen Balen koji je okupio moÊnu gomilicu entuzijasta u zrelim godinama πto pristaju raditi za minimalac kako bi dobili priliku raditi ono u πto vjeruju. Koliko Êe ovaj koncept imati uspjeha na komercijalnom træiπtu, eksperiment je u koji su se zajedno upustili, a svoj su eter spremni otvoriti svakome tko æeli komunicirati s javnoπÊu na naËin koji ne podcjenjuje publiku. Vlasnik radio Yammata je istoimena tvrtka koja djeluje veÊ deset godina i uredno posluje, rekao je Balen upitan za vlasniËku strukturu medija. Radio Ëine ljudi od integriteta koji nikada ne bi prodali svoje pravo da slobodno odluËuju o sadræaju programa, tvrdi, opovrgavajuÊi nagaanja da iza radija stoji kapital Emila Tedeschija. (ms) portal Vjesnik.hr dodijeljen antifaπistima iz SABA Portal ugaπenog dnevnog lista Vjesnik dodijeljen je antifaπistima iz SABA RH, koji najavljuju angaæman kvalitetnih novinara, prenosi portal Novosti. Kako piπu Novosti, Savez antifaπistiËkih boraca i antifaπista RH (SABA) s Ministarstvom kulture dogovorio je da se portal ugaπenog dnevnog lista Vjesnik vrati, dodijeli i pokloni SABA-u, na adresi vjesnik.hr. Vjesnik se tako vraÊa onome tko ga je i stvorio, a to su borci, partizani i antifaπisti, jer je list Vjesnik formiran na Petrovoj gori, poËetkom Drugog svjetskog rata. Portal Êe biti vrlo koristan jer Êe biti svojevrsni prozor koji Êe antifaπisti otvoriti prema hrvatskom druπtvu i gdje Êe progovoriti o antifaπizmu. Okuplja se novinarski kadar i sastavlja ekipa, dogovaraju se angaæmani s najkvalitetnijim novinarima i novinarkama koji dræe do antifaπizma i koji bi bili suradnici portala. Informacije o svim svojim aktivnostima, proslavama godiπnjica brigada i jedinica do komemoracija Êe dostavljati i sve antifaπistiËke organizacije, od opÊine, grada do æupanije i dræave. (n) 8 Hrvatska radiotelevizija kraj ove godine doËekat Êe s 2970 zaposlenih, rekao je na posljednjoj sjednici Programskog vijeÊa HRT-a glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman. To je za oko 400 manje nego 2012. godine. Plan je da se taj trend nastavi i u 2015. i da se u iduÊoj godini broj zaposlenih svede na 2700. Racionalizacija poslovanja, restrukturiranje, pozitivno poslovanje, sve je to dio prijedloga Programa rada i Financijskog plana HRTa za 2015. πto ga je juËer prihvatilo Programsko vijeÊe HRT-a, piπe Novi list. Kako je naveo Radman, na proizvodnju programa iÊi Êe 330 milijuna kuna, 30 posto viπe nego 2014. godine. Glavni je ravnatelj najavio i da Êe HRT u 2015. nastaviti s postupkom tehnoloπkog osuvremenjavanja, s investiranjem u regionalnu infrastrukturu te kako Êe se dovrπiti investiranje u tzv. brzu medijsku proizvodnju, Ëime bi se osigurali uvjeti za kvalitetniji rad Informativnog medijskog servisa. (n) Slabiji je od prethodnog, ali ga treba iskoristiti Loπe strane: Olakπan je otkaz, omoguÊen dulji radni tjedan, radnici se mogu prebacivati iz tvrtke u tvrtku Dobre strane: Rok zastare poveÊan s tri na pet godina, na πtrajk se ne mora Ëekati 30 dana, zadræane su naknade za rad nedjeljom i noÊu novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 9 dossier u srediπtu N ovi Zakon o radu Sabor je prihvatio 15. srpnja ove godine, a objavljen je u Narodnim novinama broj 93/ 2014. U primjeni je od 7. kolovoza 2014., iako na neki naËin joπ nije potpun, jer u roku od πest mjeseci treba donijeti 17 podzakonskih akata. I πto nam je donio? Poslodavci su, kao i obiËno, kukali kako nisu dobili dovoljno ustupaka, a joπ nezadovoljniji su radnici i sindikati. Ministar Mirando MrsiÊ iskoristio je takvu situaciju da ustvrdi: “Nezadovoljni su i jedni i drugi, to znaËi da smo donijeli dobar zakon.” No, ta je tvrdnja daleko od istine. Novi ZOR za radnike je puno slabiji od prethodnog. Niπta novo, Hrvatska je samo slijedila trendove globaliziranog svijeta Ëiji je dio i EU. Brojni su teoretiËari joπ ranije zakljuËili da je globalizacija smanjila sposobnost dræave da πtiti radniËka prava jer to moæe dovesti do “bijega kapitala”. ©to neka zemlja ima bolje i praviËnije radno zakonodavstvo, to je manja vjerojatnost da Êe njezini graani neπto raditi. Globalizacija je velikim korporacijama, opsjednutim uveÊavanjem profita, omoguÊila da discipliniraju ne samo radniËku klasu, veÊ i nekooperativne dræave. Takve dræave uglavnom ne mogu raËunati na inozemne investicije, a mogu oËekivati i zatvaranje veÊ postojeÊih tvrtki. Proizvodnja se seli u siromaπnije zemlje, ponajprije one u Aziji. U industrijskom priobalju Kine radi se i po 70 sati tjedno, i to za plaÊu od samo 150 dolara mjeseËno. U Japanu radnici u prosjeku iskoriste samo sedam (od 18) dana godiπnjeg odmora, a 17 posto njih ne uzme ni dan godiπnjeg odmora. A na godiπnji se teπko odluËuju i Amerikanci jer se boje da Êe tako ostati bez posla. Novi Zakon o radu donosi manje prava za radnike, ali baπ zato ga radnici moraju iskoristiti maksimalno. No, to Êe teπko moÊi tzv. individualnim pristupom. Prava poniæenih radnih ljudi mogu se braniti i osvajati samo upornim kolektivnim akcijama, a njih mogu organizirati i provoditi samo radnici organizirani u sindikate 10 Piπe Melisa Skender Foto Duje KlariÊ Kad to znamo, lakπe nam je razumjeti promjene koje su se dogodile kod nas. A one se prije svega tiËu tjednog radnog vremena, otkaza i tzv. agencijskog zapoπljavanja. Puno radno vrijeme i dalje je 40 sati tjedno, ali se ono (prema Ël. 66) moæe razliËito rasporediti po danima, tjednima i mjesecima. Tako da radno vrijeme moæe biti i 50 sati za svakog radnika, a Kolektivnim ugovorom ono se moæe produljiti i do 60 sati tjedno. “Poslodavac u tom sluËaju mora unaprijed donijeti odluku o nejednakom radnom vremenu. On mora utvrditi razdoblje u kojem se radno vrijeme nejednako rasporeuje, a to razdoblje minimalno moæe biti mjesec dana, a maksimalno 12 mjeseci. Uvodi se neka vrsta ‘banke sati’, no na kraju se to radno vrijeme mora svesti na prosjek. U tom pitanju, kao i u drugima, prilagodili smo se potrebama prakse”, objaπnjava Marina KasuniÊ Peris, pomoÊnica ministra rada i mirovinskog sustava i bivπa sindikalna aktivistica. ©to se otkaza tiËe, novost je da u sluËaju poslovno i osobno uvjetovanog otkaza viπe nema obveze poslodavca da radnike prethodno pokuπa zaposliti na drugim raspoloæivim poslovima, niti obveze da radnike pokuπa obrazovati i osposobiti za neke druge poslove. Bolovanje viπe ne odgaa otkaz ili ga samo privremeno odgaa: radni odnos Êe prestati najkasnije u roku od πest mjeseci od uruËenja odluke o otkazu. Takoer, poslodavac viπe nije duæan donositi program zbrinjavanja viπka radnika. Poslodavac moæe svog radnika privremeno ustupiti u s njim povezano druπtvo neprekidno najdulje πest mjeseci, na temelju prethodnog sporazuma sklopljenog izmeu povezanih poslodavaca i pisane suglasnosti radnika. SliËno se navodi i za upuÊivanje radnika za rad u inozemstvo. Umjesto da se pokuπalo stati na kraj dosadaπnjoj praksi u kojoj su mnogi poslodavci (pa tako i neke naπe medijske kuÊe) za istu djelatnost imali nekoliko registriranih tvrtki, ova se praksa sada ozakonila. Iako onima koji ozbiljno obavljaju jednu djelatnost ne trebaju Ëetiri tvrtke za to. Osim da izigraju radnike i vjerovnike. No, ima i dobrih stvari. Rok zastare potraæivanja u radnim sporovima poveÊan je s dosadaπnje tri godine na pet, πtrajk zbog neisplate plaÊe moæe se organizirati odmah po njezinu dospijeÊu (ne mora se kao dosad Ëekati 30 dana). Zadræane su naknade za rad nedjeljom i noÊni rad (od 22 do 6), πto je novinarima posebno interesantno, ali nema regresa i troπkova prijevoza, iako se o tome govorilo, a i Slovenci su te kategorije propisali zakonom. Ukratko: novi Zakon o radu donosi manje prava za radnike, ali baπ zato ga radnici moraju iskoristiti maksimalno. No, to Êe teπko moÊi tzv. individualnim pristupom. Prava poniæenih radnih ljudi mogu se braniti i osvajati samo upornim kolektivnim akcijama, a njih mogu organizirati i provoditi samo radnici organizirani u sindikate Pravo na pristup informacijama Studija razvoja informacijskog druπtva u Hrvatskoj, koju je 2006. izradio IDC Adriatics, pokazala je da, dok su proraËunska sredstva za nabavu IT opreme i usluga u 2005. poveÊana za 56%, a 2006. zabiljeæen je novi rast od 47%, stupanj koriπtenja ICT u javnoj upravi joπ znaËajno zaostaje za europskim standardima, pa i kuÊnom upotrebom raËunala Gubljenje u πumi novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 11 dossier dossier N Foto Duje KlariÊ akon brojnih probijanja rokova, do kraja ove godine konaËno bi trebao biti otvoren portal data.gov.hr na kojem Êe biti objavljeni i prvi registri s javnim podacima koje prikupljaju tijela vlasti. Neke od njih veÊ je moguÊe pronaÊi na web stranicama nadleænih tijela poput Registra dræavne imovine ili pak knjiga elektroniËkih medija, upisnik kojih vodi Agencija za elektroniËke medije. Tako je u prvom sluËaju na internetskoj stranici podaci.duudi.hr omoguÊeno, primjerice, pretraæivanje nekretnina u dræavnom vlasniπtvu prema viπe parametara, no traæite li cjelovitu bazu sa æivim umjesto statiËkih podataka, malo Êete se viπe pomuËiti. Podaci su objavljeni na viπe od devet tisuÊa stranica s tablicama u kojima veÊina kolona, a ima ih toliko da ne stanu u jedan ekran, nije ni popunjena. Drugi sluËaj, onaj s otvorenim podacima o elektroniËkim medijima, a naroËito onima πto koriste frekvencije kao ograniËeni javni resurs, zapravo moæe posluæiti kao primjer koji je moguÊe preslikati na opÊu sliku stanja otvorenosti hrvatskih vlasti. Kad je u rujnu 2012. konaËno dobio presliku koncesijskih ugovora s Ëetirima televizijskim kuÊama za emitiranje πest nacionalnih programa, urednik portala h-alter Toni GabriÊ izvojevao je, kako se opravdano mislilo, veliku bitku za transparentnost rada VijeÊa i pripadajuÊe Agencije koja nadzire provoenje Zakona o elektroniËkim medijima. Ipak, iako je na web stranici emediji.hr sada moguÊe pronaÊi svu silu podataka, a sastav VijeÊa bitno je izmijenjen, programske osnove temeljem kojih su nakladnici dobili koncesijske ugovore i dalje se Ëuvaju kao poslovna tajna. Nakon viπemjeseËnog natezanja odluka “ustat il’ odustat” postaje pitanje inata i novinarske osobnosti, jer træiπte prioritete postavlja drugaËije. Cijena kartice osnovna je mjera, a svaki sljedeÊi dan podiæe tu cijenu viπe nego πto za proizvodom, reklo bi se, postoji potraænja. “Æelite li napraviti bilo πto kvalitetno, iluzorno je oËekivati da Êete to napraviti brzo, ali ako pratite neku priËu, onda se isplati Ëekati. Na kraju Êete sigurno dobiti informaciju koja bi trebala biti javno dostupna”, uvjerava nas Anamarija Musa, povjerenica za pravo na pristup informacijama. Serijal tekstova na temu “Koliko je ‘teπka’ Crkva u Hrvatskoj” financiran je sredstvima iz proraËuna Ministarstva kulture, a novinarka Ana BenaËiÊ veÊ ga je ocijenila kao cjeloæivotni projekt. “Kao dio istraæivanja zanimala su nas i ulaganja iz proraËuna Ministarstva kulture u sakralne objekte i drugu nepokretnu imovinu KatoliËke crkve, no ono πto smo na kraju dobili jest lista s tisuÊama objekata razliËitih namjena, sakralnih, civilnih, svih vjeroispovijesti iz kojih uopÊe nije bilo vidljivo kome je isplaÊeno i koliko novca. Proveli smo tjedne na sortiranju i proËiπÊavanju tih 12 podataka. Pored toga, podaci prije 2005. uopÊe nisu digitalizirani, niti usporedivi s podacima nakon te godine. SreÊom, to smo shvatili prije nego πto smo poËeli pretipkavati podatke s papira”, kaæe Ana BenaËiÊ koja je, priznaje, oËekivala veÊu kooperativnost barem u Ministarstvu koje je financiralo projekt na kojem radi s Jelenom Miloπ. “Istina, pozivali su nas na razgovore gdje su objaπnjavali kako je to teπko i zahtijeva vremena, dok na kraju nisu pukli i optuæili me da sam stvarno dosadna i ponaπam se kao dræavna revizija. Na kraju se sve to ipak rijeπilo i dobili smo sve podatke osim od Istarske æupanije za razdoblje prije 2005. godine”, govori novinarka kojoj nije jasno kako je moguÊe da neka tijela vlasti ne znaju koliko su proraËunskog novca isplatili kome. Informacijsko druπtvo Razvoj informacijskog druπtva postavljen je kao strateπki cilj Vlade RH za mandatno razdoblje 2003.-2004. godine u skladu s preporukama EU iz programa e-Europe 2005. godine Studija razvoja informacijskog druπtva u Hrvatskoj, koju je 2006. izradio IDC Adriatics, pokazala je da, dok su proraËunska sredstva za nabavu IT opreme i usluga u 2005. poveÊana za 56%, a 2006. zabiljeæen je novi rast od 47%, stupanj koriπtenja ICT u javnoj upravi joπ znaËajno zaostaje za europskim standardima, pa i kuÊnom upotrebom raËunala. Istovremeno su pokrenuti brojni IT projekti poput hitro.hr, HITRONet, e-PDV, e-REGOS. “©to se tiËe digitalnog opismenjivanja sluæbenika, na tome se kontinuirano radi. Pri tome se inicijalno viπe paænje posveÊivalo edukaciji zaposlenih za koriπtenje raËunala na generalnoj razini, dok se sada edukacija viπe bazira na edukaciji za koriπtenje aplikacija pri uvoenju novih aplikativnih rjeπenja”, rekli su nam iz Ministarstva uprave nadleænog, meu ostalim, i za uvoenje novih tehnologija u rad ureda dræavne uprave u æupanijama. OpÊine se tu ne spominju, iako je istraæivanje πto ge je dræava naruËila od IDC Adriaticsa upozoravalo na problem informatiËke nepismenosti u opÊinskim uredima joπ prije osam godina. Usprkos uloæenim milijunima, taj je problem ostao jednako æilav do danas. GONG je nedavno objavio rezultate treÊeg u nizu istraæivanja o transparentnosti i odgovornosti tijela regionalne i lokalne samouprave. “Trebalo nam je πest mjeseci istraæivaËkog rada i viπe ljudi da se obradi svih 576 jedinica i rezultati su pokazali da su, primjerice, web stranice opÊina prepune podataka o povijesti i znamenitostima. No, kad je rijeË o, recimo, zapisnicima sa sjednica vijeÊa, prijedlozima proraËuna ili javnim nabavama, ti se podaci teπko i rijetko pronalaze. Kad ih i pronaete, nisu u standardiziranom formatu pa je nemoguÊe pokupiti sa stranica proraËune opÊina i Web stranice opÊina prepune su podataka o povijesti i znamenitostima, no kad je rijeË o, recimo, zapisnicima sa sjednica vijeÊa, prijedlozima proraËuna ili javnim nabavama, ti se podaci teπko i rijetko pronalaze gradova i staviti ih u jednu tablicu koju Êete moÊi pretraæivati. Tu ima svega, od PDF-ova, skenova, pa Ëak i fotografija papira na kojem je isprintani dnevni red”, kaæe Jelena BerkoviÊ, zamjenica izvrπnog direktora GONG-a, a s istim su se problemom u istraæivanju proraËunskih sredstava isplaÊenih Crkvi suoËile Ana BenaËiÊ i Jelena Miloπ. “Kada se obratite sa zahtjevom na temelju prava na pristup informacijama lokalnoj razini, oni se najËeπÊe prave kao da zahtjev nisu ni dobili. Od svih upita koje smo im poslale, odgovore smo dobile za jedva 10 posto. Ondje gdje smo ih uspjeli dobiti, radilo se o paleti razliËitih informacija, neusporedivih, nesistematiziranih. Dobijeπ, recimo, skupnu brojku izdvajanja za vjerske zajednice, a kad traæiπ specifikaciju, oni taj podatak nemaju i ne znaju te uputiti od koga bi informaciju trebalo traæiti”, svoja iskustva u ostvarivanju prava na pristup informacijama opisuje Ana BenaËiÊ koja tvrdi kako problemi, meutim, postoje i na dræavnoj razini. “Tako nam je baπ Ministarstvo pravosua odbilo zahtjev za podatke o povratu crkvene imovine iako sam ih prethodno dobila na niæim razinama, od svih æupanijskih ureda uprave. Ministarstvo pravosua kao drugostupanjsko tijelo u odlukama o povratu imovine odbacilo je zahtjev kao neosnovan, uz ocjenu da traæene podatke nisu duæni dati. To smo prijavili Uredu povjerenice za informiranje i od tada je proπlo veÊ pola godine. Ali, treba imati razumijevanja, zatrpani su poslom.” Ured povjerenice Anamarija Musa, iako je Ured kojim upravlja viπestruko premalen s obzirom na obim poslova koji obavlja, nije zadovoljna Ëinjenicom da je jedino πto graani znaju o Uredu povjerenice za pristup informacijama to da mu nedostaju sredstva. “Ali mi radimo, nepotrebno je stvoren imidæ ureda koji ne moæe raditi. Mi radimo, ali bismo radili joπ viπe kad bismo imali dovoljno sredstava”, upozorava povjerenica, a dugotrajne procedure dijelom opravdava i Ëinjenicom kako se mnoge stvari kod nas proglaπavaju tajnom jer tijela ne razumiju koji bi podaci trebali biti dostupni javnosti. Da se u Hrvatskoj, naæalost, moramo suoËiti s Ëinjenicom da se bilo koja stvar proglaπava tajnim podatkom, bilo klasificiranim ili, joπ ËeπÊe, poslovnom tajnom, dok u drugim zemljama Europske unije samo Ëetiri posto dokumenata “dolazi” do klasifikacije s povjerljivoπÊu i ograniËavanjem, priznao je nedavno i novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 13 dossier dossier potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Ranko OstojiÊ. Takvu je praksu nazvao “spornom i razlogom zbog kojeg moramo donijeti novi zakon”. Odgovor koji smo na pitanje o nacrtu izmjena Zakona o tajnosti podataka uputili MUP-u otkriva, meutim, drugi smjer. Na naπe pitanje zaπto skupini koja radi na izradi nacrta ne pripada, recimo, i povjerenica za informiranje, posebno ako je cilj uskladiti taj zakon sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, reËeno nam je da baratamo pogreπnim i neosnovanim pretpostavkama. OgraniËena prava Ustav koji jamËi pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti predvia i moguÊnost ograniËenja tog prava, stoji u odgovoru koji smo dobili od MUP-a, i gdje se napominje kako su izmjene Zakona o tajnosti podataka zapravo inicirane potrebom da se on uskladi s recentnim EU i NATO sigurnosnim propisima. Meuresorna Radna skupina tako je sastavljena od predstavnika dræavnih tijela koja postupaju ili s veÊom koliËinom klasificiranih podataka i/ili s podacima od osjetljivog sigurnosnog znaËaja za Republiku Hrvatsku, a ta su redom Ministarstvo unutarnjih poslova, Ured VijeÊa za nacionalnu sigurnost, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo obrane, Ministarstvo pravosua, Ministarstvo financija, Ministarstvo gospodarstva, Dræavno odvjetniπtvo i Hrvatska narodna banka. “Osim Zakona o tajnosti podataka, u pitanju su Zakon o informacijskoj sigurnosti i Zakon o sigurnosnim provjerama, a koja tri zakona Ëine cjelinu, odnosno usko su vezana, slijedom Ëega se istovremeno krenulo u postupak donoπenja njihovih izmjena i dopuna, πto posljediËno utjeËe i na rokove provoenja tog postupka”, objaπnjavaju u MUP-u zbog Ëega nacrt joπ nije zavrπen i otvoren za javnu raspravu koja je najavljena za 2014. godinu. Nasuprot ovom tumaËenju, Akcijski plan za provoenje inicijative Partnerstva za otvorenu vlast veÊ je u prvoj svojoj verziji predviao usklaivanje Zakona o tajnosti podataka sa Zakonom o pravu na pristup informacijama koji je bitno ojaËan posljednjim izmjenama i dopunama 2013. godine. “Budimo realni, ne bi se Zakon o pravu na pristup informacijama uspio promijeniti kao πto je promijenjen, da ga se ojaËa, da na tome nije inzistirala EU”, smatra Jelena BerkoviÊ iz GONG-a. “S jedne strane je ova Vlada napravila velik iskorak kad je uopÊe pristala na izmjene zakona i kad je izmijenila vlastito postupanje u dvije stvari. Za razliku od prethodne Foto Duje KlariÊ 14 Nedavno istraæivanje, koje su zajedno proveli Zbor istraæivaËkih novinara HND-a i GONG, pokazalo je, naime, da vrlo mali postotak ispitanih novinara (oko 5%) uopÊe zahtijeva ikakve dokumente od vlasti, iako svi redovito prate rad dræavnih tijela Za razliku od prethodne Vlade, aktualna vlast poËela je objavljivati dnevne redove sa zatvorenih sjednica, dakle sad ipak postoji odreena kontrola javnosti nad time πto se zbiva na tim sjednicama, i drugo, promijenila je poslovnik Vlade prema kojem svaki nacrt zakona koji se pojavljuje na sjednici mora doÊi uz papir koji opisuje kako je proπlo savjetovanje sa zainteresiranom javnoπÊu Vlade poËela je objavljivati dnevne redove sa zatvorenih sjednica, dakle sad ipak postoji odreena kontrola javnosti nad time πto se zbiva na tim sjednicama, i drugo, promijenila je poslovnik Vlade prema kojem svaki nacrt zakona koji se pojavljuje na sjednici mora doÊi uz papir koji opisuje kako je proπlo savjetovanje sa zainteresiranom javnoπÊu. To se moæe Ëiniti sitnom, proceduralnom stvari, ali puno znaËi jer onemoguÊava zakonu koji u nekom ministarstvu nije proπao javno savjetovanje da se uopÊe pojavi na dnevnom redu Vlade”, kaæe zamjenica direktora nevladine organizacije osnovane 1997. godine radi poticanja graana na aktivnije sudjelovanje u politiËkim procesima. Problem je i ovdje, naravno, u provedbi. “Prijedlozi izneseni u javnoj raspravi Ëesto se jednostavno otpisuju kao neprihvaÊeni, pa iako je Vlada napravila neke vrijedne iskorake, i u tom smo smislu postigli neki standard koji, nadam se, neÊe padati, to nije dovoljno. Istinska provedba izostaje”, ocjenjuje Jelena BerkoviÊ, a kao dokaz takvoj tvrdnji, navodi primjer osnivanja Ureda povjerenika za pristup informacijama. “Ne moæe se reÊi da nema nikakve politiËke volje, a i EU je stiskala da se izmijeni zakonski okvir, ali kad treba sad osigurati novac da se zaposle inspektori, ispada kako Zakon o pravu na pristup informacijama (ZPPI) nije niËiji resor.” je pohaalo 50-ak novinara. Priznajem da smo oËekivali veÊi odaziv jer se radi o alatu i praktiËnim uputama kako traæiti informaciju, koju vrstu informacije traæiti na koji naËin, kome se obratiti. Na primjer, novinari Ëesto komuniciraju iskljuËivo s glasnogovornikom, koji je ujedno i bivπi kolega novinar, a on ili ona moæda nisu upoznati sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, pa Êe jednostavno reÊi da ne moæe dati informaciju, umjesto da proslijedi zahtjev sluæbeniku za informiranje. Istina je da je postupak za ostvarivanje prava na pristup informacijama dulji od odgovora na upite po Zakonu o medijima, redovni rok je 15 dana za dobivanje informacije, ali novinari Ëesto ne Ëekaju niti se æale πto informaciju nisu dobili, jer veÊ imaju neki novi zadatak”, kaæe Anamarija Musa. Istina je da malo koji novinar vodeÊih nacionalnih medija sebi moæe dopustiti luksuz da na priËi radi mjesecima i skupi sve podatke kako bi se zaπtitio od moguÊih kaznenih progona prozivanih fiziËkih i pravnih osoba. Umjesto “cuπpajza” serviranog od razliËitih tijela ovlaπtenih za prikupljanje podataka, lakπe se osloniti na pouzdan izvor, πto je joπ jedan nalaz istraæivanja Iskustva novinara s otvorenoπÊu izvrπne vlasti dostupnog na stranici HND-a, hnd.hr. Manjkav uzorak Teorija i praksa Kao πto se u Hrvatskoj preËesto dogaa, zakoni kojima se na papiru nema πto prigovoriti manjkavo se provode. Tako i djelovanje povjerenice Anamarije Muse, iako neovisne i birane izravno od saborske veÊine, zapravo ovisi o dobroj volji aktualne Vlade. “Svugdje je Vlada ta koja predlaæe proraËun, ali pitanje je politiËkog kredibiliteta, odgovornosti, pa i politiËke kulture neovisnim tijelima odobriti novac potreban za njihovo nesmetano funkcioniranje. Neovisna tijela danas u Hrvatskoj su pravobranitelji, komisija za javne nabave, povjerenstvo za sukob interesa, povjerenik za informiranje i DIP. Zaista ne znam πto je u politiËkom sustavu vaænije od tih osam tijela, jer ako temeljna ljudska prava ne funkcioniraju, ako javna nabava ne funkcionira i ako ne regulirate sukob interesa i pravo na pristup informacijama, onda cijeli sustav krahira. Zato je i neovisnost tih tijela vrlo bitna”, smatra Anamarija Musa. Poseban je aspekt problema otvaranja vlasti i na novinarskoj struci. Nedavno istraæivanje, koje su zajedno proveli Zbor istraæivaËkih novinara HND-a i GONG, pokazao je, naime, da vrlo mali postotak ispitanih novinara (oko 5 %) uopÊe zahtijeva ikakve dokumente od vlasti, iako svi redovito prate rad dræavnih tijela. “Novinari nisu upoznati sa svojim pravima. U posljednjih pet mjeseci, u suradnji s Hrvatskim novinarskim druπtvom, odræali smo Ëetiri radionice koje VeÊina novinara koji su pristali odgovoriti na anketu (a bilo ih je toliko malo da je to moglo dovesti u pitanje i vjerodostojnost podataka skupljenih na tako manjkavom uzorku) oslanja se, naime, na izravne upite koje prosljeuje vlastitim kanalima jer, kako se pokazalo, najjaËe je “oruæje” novinara njegov adresar. “Naæalost, to je istraæivanje joπ jedan dokaz da novinari ne koriste ZPPI dovoljno i dalo bi se raspravljati πto je uzrok tome. Je li to zato πto novinari koji rade u redakcijama, ili su slobodni novinari, nemaju vremena za dugotrajne pripreme, jer time poveÊavaju i cijenu kartice u usporedbi s træiπtem koje ih tjera da πtancaju puno jeftinije?” pita se Jelena BerkoviÊ. VeÊina najproduktivnijih novinara tako bi moæda i imala vremena za Ëekanje na potrebne dokumente kad bi se oni dostavljali u formatu koji ne zahtijeva dodatne tjedne ËiπÊenja, sortiranja i prilagoavanja formata, posla kojim se upravo bave i dræavne sluæbe nadleæne za provedbu Inicijative za otvorenu vlast. “Tek sada je utvreno πto sve zapravo postoji od informacija, koje informacije se mogu objaviti i u kojem obliku te πto treba napraviti da se pretvore u odgovarajuÊe formate i budu ponovo iskoristive”, na skeptiËnost prema data.gov.hr optimizmom odgovara Anamarija Musa. Jelena BerkoviÊ na taj, sljedeÊi korak prema otvorenosti πto je obeÊava data.gov.hr, gleda sa skepsom. “»ekamo da vidimo kakav Êe biti taj portal i koliko Êe i novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 15 dossier dossier Foto Duje KlariÊ kojih baza podataka na njemu biti. Tu Êe se najbolje vidjeti i dokle je stigla ova izvrπna vlast s natjeravanjem tijela da uistinu i pripreme te podatke. Usporedbe radi, jedan New York ima viπe od 6000 baza podataka. Sad, ako mi imamo 6, 7, 8 tisuÊa tijela javne vlasti u Hrvatskoj, jasno je da ne mogu sva biti pod ingerencijom Vlade. Samo jedinica lokalne uprave i samouprave ima 576, a tu su i nezavisne agencije. Povjerenica za informiranje jedina je koja ih moæe natjerati da rade prema nekakvim standardima.” Istovremeno, neovisni struËnjaci The Independent Reporting Mechanism (IRM) svrstali su Hrvatsku meu tri najuspjeπnije zemlje po pitanju provedbe mjera Akcijskog plana Partnerstva za otvorenu vlast. “Meu najvaænijim uspjesima koje istiËu neovisni struËnjaci IRM-a jest usvajanje novog Zakona o pravu na pristup informacijama te uspostava institucije Povjerenika za informiranje kao neovisnog nadzornog tijela kojeg bira Hrvatski sabor. Takoer, zamijeÊen je napredak na podruËju suradnje s civilnim druπtvom te savjetovanja s javnoπÊu kod donoπenja novih zakona, drugih propisa i akata, pri Ëemu je vaæno istaknuti da je promijenjen Poslovnik Vlade RH kako bi se sva dræavna tijela obvezala izvjeπtavati o rezultatima provedenih savjetovanja. U IzvjeπÊu je pozitivnim ocijenjen i rad Savjeta inicijative POV (Partnerstva za otvorenu vlast) koji ukljuËuje predstavnike i predstavnice civilnog druπtva i dræave koji je osigurao sudjelovanje πireg kruga zainteresiranih dionika u praÊenju uspjeπnosti provedbe usvojenih mjera. Ujedno je izraæena i zabrinutost oko kapaciteta INICIJATIVA PARTNERSTVA ZA OTVORENU VLAST Vrstu upitnika koji ispituje spremnost za otvorene podatke objavila je na svojim internet stranicama i Svjetska banka kao alat za procjenu iskazane dobre volje. Otvoreni podaci obaveza su koju je Hrvatska preuzela s Direktivom o ponovnom koriπtenju informacija javnog sektora kao obavezom Ëlanica EU te pristupanju Inicijativi Partnerstva za otvorenu vlast kojoj je na svjetskoj razini 2011. pristupio predsjednik RH Ivo JosipoviÊ. Tu bi se reklo kako je zadovoljen prvi uvjet prema stvarno iskazanoj volji da se javni podaci koje prikupljaju tijela vlasti uistinu uËine dostupnima. Svjetska banka ovdje je istaknula primjer ameriËkog predsjednika Baracka Obame koji je memorandumom naloæio da se poduzmu sve potrebne akcije kako bi vlast otvorila svoje podatke graanima u roku od 120 dana. To, i Ëinjenica kako je Bijela kuÊa vrlo aktivno promovirala pravo ameriËkih graana da budu upuÊeni, rezultiralo je vodeÊom pozicijom kada je o ponovnom koriπtenju podataka rijeË Potvruje to i sve veÊi broj aplikacija koriπtenih na internetskim izdanjima vodeÊih medija te posebni odjeli za statistiËko ili podatkovno novinarstvo u kojima, uz novinare i programere, rade i grafiËari zaduæeni za pregledne i interaktivne vizualizacije. Tri godine poslije jedina politiËka figura koja gura inicijativu zapravo je Joπko KlisoviÊ koji je u vrijeme pristupanja Inicijativi bio predstojnik Ureda predsjednika JosipoviÊa. Kako je on preπao u Ministarstvo vanjskih i europskih integracija, tako je to Ministarstvo postalo nadleæno i za provoenje inicijative Ëijim Êe se pozivima JosipoviÊ uvijek protokolarno odazvati, ali osobno je slabo angaæiran na njezinom javnom zagovaranju. Pored zakonskog okvira koji je u Hrvatskoj prilagoen 2013. godine, Svjetska banka nuænim smatra i institucionalni okvir - toËnije, postojanje odgovarajuÊih institucija nadleænih iskljuËivo za provedbu ovih poslova i odgovornih za njihovo izvrπavanje. Koliko ima stalno zaposlenih ljudi zaduæenih za provoenje Inicijative otvorenih podataka, sljedeÊe je vaæno pitanje kojim se, prema alatu Svjetske banke, procjenjuje stvarna spremnost vlasti da bude transparentna. Jednako vaænim smatra se i ulaganje u otvorenost podataka, dok naπ dræavni proraËun uopÊe ne predvia tu stavku. Ispada na kraju kako su zakonski okvir i infrastruktura koja je internet uËinila dostupnim i na mobilnim ureajima, jedina dva uvjeta koja Hrvatska ispunjava 16 Pored otpora, oËit je i nedostatak financijskih i ljudskih resursa na temelju Ëega bi se dalo zakljuËiti kako otvorenost prema javnosti i dalje, usprkos svim potpisanim rezolucijama i direktivama, nije meu prioritetima onih na vlasti Ureda Povjerenika za uËinkovito provoenje nadzora te s tim povezanim odgovarajuÊim proraËunskim sredstvima za njegov rad, a bilo je i odreenih kaπnjenja u provedbi mjera fiskalne transparentnosti. OpÊenito treba reÊi da smo u odnosu na druge dræave sudionice inicijative ocijenjeni dosta dobro”, kaæe Igor VidaËak, predstojnik Ureda za udruge koji je preuzeo na sebe velik dio operativnih poslova na provoenju Akcijskog plana. Ipak, stari je Savjet POV-a u meuvremenu raspuπten, a novi joπ nije imenovan. Ured Povjerenice dobio je minimalna sredstva, a suradnju vlasti s civilnim druπtvom ocijenila je nedavno Platforma 112 vrlo slabom ocjenom. “Kad se kretalo u priËu o Partnerstvu za otvorenu vlast, treba se prisjetiti konteksta, on je zapravo bio predizborni, uoËi proπlih parlamentarnih izbora”, kaæe Jelena BerkoviÊ prisjeÊajuÊi se kako je Vlada u poËetku poticala predstavnike civilnog druπtva ne samo da se ukljuËe u izradu Akcijskog plana, veÊ ih je ukljuËila i u Savjet osnovan da nadzire njegovo provoenje. “ZPPI ima kvalitetno razraene nadzorne ovlasti, izmeu ostalog i za inspekciju pridræavaju li se sva tijela vlasti zadanih standarda i obaveza za proaktivnu objavu baza podataka”, pojaπnjava Jelena BerkoviÊ jednu od uloga inspektora za koje u uredu Povjerenice za pristup informacijama nema novca. Otpor prema uvoenju odredbe o inspekcijskom nadzoru u ZPPI postojao je, kaæe, od poËetka. Pored otpora, oËit je i nedostatak financijskih i ljudskih resursa na temelju Ëega bi se dalo zakljuËiti kako otvorenost prema javnosti i dalje, usprkos svim potpisanim rezolucijama i direktivama, nije meu prioritetima onih na vlasti. “Istina je da za aktivnosti predviene u Akcijskom planu nisu osigurana posebna sredstva, nego se pretpostavlja da svi oni koji sudjeluju u partnerstvu - razliËita ministarstva, povjerenik i tijela vlasti, trebaju imati u proraËunu osiguran novac za provoenje tih aktivnosti. Radi se uglavnom o ljudima koji trebaju provesti neke aktivnosti, a u manjoj mjeri o novcu za projekte ili druge troπkove. NajveÊi dio aktivnosti je na Ministarstvu financija, Ministarstvu uprave i naπem uredu, a te tri institucije redom su potkapacitirane. Ministarstva su tu, vjerujem, u joπ goroj situaciji od nas, ako uopÊe moæe biti gore. Naime, i u samoj centrali Ministarstva financija nedostaje ljudi koji se bave iskljuËivo novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 17 dossier dossier Foto Duje KlariÊ DATA.GOV.HR “Novim Akcijskim planom definirano je da bi se u prvih πest mjeseci trebali objaviti sljedeÊi registri: Registar dræavne imovine, Registar osoba koje podlijeæu odredbama Zakona o sprjeËavanju sukoba interesa, Registar ustanova i izvanproraËunskih fondova koji su od posebnog interesa RH ili od posebnog interesa za jedinicu lokalne, odnosno podruËne (regionalne samouprave), Registar trgovaËkih druπtava u kojima Republika Hrvatska ima dionice ili udjele u vlasniπtvu (kapitalu druπtva), Registar poslovnih subjekata koji podlijeæu ograniËenjima i Srediπnji katalog sluæbenih dokumenata Republike Hrvatske”, odgovorio je predstojnik Ureda za udruge Igor VidaËak na pitanje objava kojih javnih registara se najprije moæe oËekivati na data.gov.hr. ZnaËi li to i kako Êe se, primjerice, podaci dræavne riznice i ostale baze za pretraæivanje moÊi preuzeti i kao cjeloviti dokumenti, pitanje je s kojim nas je uputio na Ministarstvo uprave koje rjeπava sve tehniËke pojedinosti oko naËina objave i modaliteta pretraæivanja ovih i svih buduÊih baza podataka. Praksa objavljivanja sluæbenih dokumenata RH veÊ postoji, podsjeÊaju u Ministarstvu uprave na Srediπnji katalog sluæbenih dokumenata koji je moguÊe pretraæivati na internetskoj stranici digured.hr. Ali oni su, kao i veÊina od 400 skupova podataka koji su veÊ dostupni na internetu, objavljeni u formatima koji dopuπtaju samo prelistavanje ili eventualno pretraæivanje po parametrima. Dakle, ne samo da nisu strojno Ëitljivi, nego je i njihovo prebacivanje u neki od raËunalnih formata, a kako bi ih se bræe sortiralo i lakπe analiziralo, najËeπÊe dugotrajan posao koji zahtijeva ili programera ili poznavanje barem jednog programskog jezika. Tako su, na primjer, informacije o financiranju predizbornih kampanja hrpa PDF-ova za koje, tko ih æeli skupiti sve, mora kliknuti na svakog izbornog kandidata ili stranku posebno. “Ministarstvo uprave na svojim internetskim stranicama ima objavljeno dvanaest skupova podataka za ponovno koriπtenje i nadamo se da Êe i druga tijela slijediti naπ primjer, a implementacijom Direktive o ponovnom koriπtenju informacija javnog sektora u Zakon o pravu na pristup tim poslom, koji za taj posao odgovaraju i obavljaju ga svakodnevno. Tako se aktivnosti provode kad se uhvati vremena, pa se generalno moæe reÊi da se transparentnost shvaÊa kao neπto usputno, kao ako stignemo, ako budemo mogli, a ne kao prioritet”, zakljuËit Êe Anamarija Musa koja otvorenost podataka osobno smatra najveÊim prioritetom iz dva razloga: “Prvi je katastrofalno stanje javnih financija gdje treba gledati uπtedjeti svaku lipu, a to je moguÊe samo ako se dobro prati πto se radi i ako oni koji troπe znaju da ih se prati. Drugi razlog je borba protiv korupcije opÊenito, ne vidim koji bi ciljevi danas trebali biti vaæniji jer o njima ovisi moguÊnost ostvarivanja svega ostalog - gospodarskog rasta, socijalne sigurnosti, zapoπljavanja i drugog.” Informacijama protiv korupcije Dostupnost informacija graanima kao moÊan alat u borbi protiv korupcije vidi i Jelena BerkoviÊ: “Uvodi se stupanj kontrole koji je javni, dakle i graani, i novinari, i tijela mogu bolje pratiti πto se radi pa i sama ta Ëinjenica da se mogu upaliti reflektori moæe umanjiti spremnost na korupciju. Moæda bi se ona i dalje dogaala, ali u manjem opsegu. Kad tako gledate na stvari, nije zapravo jasno πto je tu prioritet.” 18 Transparentnost nije ukras, ona je u funkciji efikasnosti s jedne i odgovornosti s druge strane, tako barem razmiπlja Anamarija Musa. Kako trenutaËno funkcioniraju stvari, jako se puno vremena gubi na traæenje informacija koje bi trebale biti javne i dostupne. Pored toga, oni na vlasti zaziru i od naËina na koji se u medijima koriste dostupni podaci. »ak i oni koji bi od vlasti trebali biti neovisni, poput sudaca, ali i pravnika opÊenito, smatraju kako se sloboda izraæavanja u medijima Ëesto zloupotrebljava - πto su upotrijebili kao argument za uvoenje nove kaznene odredbe o sramoÊenju, usprkos europskoj inicijativi da se djela protiv ugleda i Ëasti potpuno izbace iz kaznenih zakona. “Stalno se zahtijevaju neke liste, stupovi srama. Tu javnu hajku i to stalno potenciranje konflikta smatram kontraproduktivnim. Stalno traæimo listu ovih koji su duæni, listu ovih koji imaju, koji nemaju, tako da se stalno naslaujemo ili ljutimo na nekoga. Ne znam koja je svrha toga”, retoriËki je vjerujemo postavila pitanje povjerenica za informiranje. Svrha toga je, naime, potpuno jasna. Jedina istraæivanja preferencija publike, a koja se ne temelje iskljuËivo na kvantitativnim podacima o prodanoj tiraæi, informacijama, objava u izvornom, otvorenom i strojno Ëitljivom obliku, radi ponovne uporabe postat Êe zakonska obveza”, kaæu u Ministarstvu uprave koje, za sad jedino, ima pristup otvorenim podacima na stranici gov.hr. “U tijeku je i uspostava kataloga otvorenih podataka koji bi, poËetkom sljedeÊe godine, trebao biti dostupan na internetskoj adresi data.gov.hr. Svrha mu je omoguÊiti pristup podacima u izvornom obliku radi informatiËkog povezivanja s drugim tehnoloπkim alatima. Osim skupova podataka koje objavljuju tijela javne vlasti, portal Êe moÊi agregirati i katalogizirati i programske aplikacije koje su nastale koriπtenjem skupova podataka”, najavljuje Ministarstvo. S obzirom na milijune koji su u proteklom desetljeÊu ulagani u projekte ElektroniËke uprave ili RaËunalno-komunikacijske mreæe tijela dræavne uprave, da bismo danas muku muËili s objavom javnih registara, opravdano je biti skeptiËan i prema sadræaju portala data.gov.hr koji bi trebao biti objavljen u prosincu. Povjerenica za PPI vjeruje da Êe usklaivanje podataka uzeti puno vremena, ali smatra kako u tome Hrvatska ipak dræi korak s veÊinom EU Ëlanica. “Naravno, u Europskoj uniji postoje i zemlje koje su po pitanju otvorenosti vlasti puno naprednije”, napominje Anamarija Musa, ali tvrdi kako Direktiva o ponovnom koriπtenju informacija javnog sektora ranije nije zahtijevala specifiËne formate kakve sada zahtijeva kako bi podaci bili strojno Ëitljivi - πto je i prvi preduvjet njihove iskoristivosti. Direktiva se, osim toga, iako je Hrvatska nastoji pratiti od 2003. godine, kod nas primjenjuje tek od lani, kada smo postali Ëlanica EU. Danska, primjerice, ima Zakon o pravu na pristup informacijama od 70-ih godina proπloga stoljeÊa, a njegovu regulaciju poznaje veÊ nekoliko generacija sluæbenika. NjemaËka ga je uvela tek 2006. “Uspjeh svakog akcijskog plana ovisi ponajprije o ljudskim i financijskim resursima dræavnih tijela koja su zaduæena za pojedine mjere te uËinkovitosti koordinacije u praÊenju provedbe mjera”, rezimira predstojnik Ureda za udruge Igor VidaËak moguÊnosti uspjeha novog Akcijskog plana koji se temelji na ponovnoj iskoristivosti podataka i centralnom mjestu na kojem Êe biti dostupni u strojno Ëitljivom formatu dosegu, gledanosti, sluπanosti ili klikanosti, provode joπ, iako sve rjee, multinacionalne marketinπke agencije za svoje klijente. Rezultati su tijekom duljeg razdoblja ionako ujednaËeni i govore kako je naπ najsnaæniji emotivni angaæman reagiranje na nepravdu, πto se marketinπkim jezikom naziva negativnim porukama, i provokacija superlativima u opremi πto je, ljudskim jezikom, reagiranje na osobito snaænu nepravdu. Komercijalno to znaËi da je potenciranje sukoba najisplativije, a ako je pritom ekskluzivno, skandalozno ili mega-tajno (πto je nova kategorija nakon ere lektora i redaktora u redakcijama), to sigurniji moæete biti da ste za taj dan vrhunski konzumirani. Otvorenost podataka πto ih prikupljaju tijela vlasti stoga nije korisna samo novinarima. Dojam je kako je javnost zapravo uskraÊena za relevantne informacije o naËinu na koji se upravlja dræavom koju plaÊaju jer su to dosadne priËe koje nikoga ne zanimaju. “PodruËje otvaranja podataka javnog sektora novo je i vrlo izazovno te oËekujem da Êe tu trebati uËiniti znaËajne dodatne napore te naÊi naËina da se djelotvorno poveæe entuzijaste iz javnog, privatnog i neprofitnog sektora te sve zainteresirane graane. Upravo u tom segmentu otvorenih podataka leæi najveÊi, joπ neotkriveni ekonomski i druπtveni potencijal pa se vrijedi potruditi”, kaæe Igor VidaËak, predstojnik Ureda za udruge. “Povezivanje razliËitih baza kako bi se od njih stvorila dodatna vrijednost, to je cilj koji bi trebao omoguÊiti da povuËete informacije iz katastra i informacije iz prometa i na temelju toga, na primjer, napravite aplikaciju ili provedete znanstveno istraæivanje, dakle stvorite neku novu druπtvenu vrijednost”, o potencijalu dostupnih baza podataka govori Anamarija Musa. To otvara i sasvim nove moguÊnosti za novinare, posebno ako se udruæe s programerima i sami svladaju barem logiku programskog jezika i pisanje koda ili koriπtenje aplikacija za analizu velikih setova podataka. Argument kako, pored sve viπe graana koji kopaju po kontejnerima, otvorenost vlasti ne moæe biti prioritet, izvrnuta je logika. Jasno je da bi prosvjed za otvorenost vlasti danas na Markovu trgu okupio tek malo geekova. Ali zahtjev za transparentnoπÊu i protiv korupcije u srcu je svakog ikad odræanog prosvjeda, i svih onih koji se na Markovu trgu tek imaju odræati novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 19 medijska scena Piπe Saπa LekoviÊ K slobodni istraæivaËki novinar i trener istraæivaËkog novinarstva (Centar za istraæivaËko novinarstvo) ada mi je urednik Novinara predloæio da napiπem tekst o tome postoji li u Hrvatskoj joπ uvijek istraæivaËko novinarstvo, moja prva reakcija bila je odgovor protupitanjima: Je li ikada istraæivaËko novinarstvo postojalo? Postoji li u Hrvatskoj viπe uopÊe novinarstvo? Naravno da bi kategoriËki odgovori NE na ova dva pitanja bili pretjerivanje i neodgovorno uopÊavanje te uvreda svim onim novinarima u zemlji koji znaju svoj posao i rade ga profesionalno, ali s obzirom na Ëinjenicu da sam u novinarstvu veÊ 35 godina kao novinar, urednik i edukator (ovisno o situaciji - u jednoj, dvije ili sve tri navedene uloge istovremeno), smatram da mi to iskustvo daje za pravo iznijeti miπljenje kako je hrvatsko novinarstvo u cjelini u gotovo nikada gorem poloæaju. Ovo, naravno, nije usamljeno miπljenje okorjeloga cinika (vjerojatno i mnogi od vas misle isto), a potvruje ga, naæalost , i obimno i sveobuhvatno istraæivanje o stanju medija i novinarske profesije u pet zemalja JugoistoËne Europe, meu kojima je i Hrvatska, zavrπeno proljetos. Cjelokupne rezultate istraæivanja moguÊe je pronaÊi na engleskom jeziku na web portalu projekta SE Media Observatory (http://mediaobservatory.net/radar/ media-integrity-matters-%E2%80%93-new-book-seemedia-observatory). PoËetkom listopada javnosti je na hrvatskom jeziku predstavljeno i cjelovito istraæivanje o stanju u hrvatskim medijima te saæetak istraæivanja u ostale Ëetiri zemlje (Albanija, BiH, Makedonija, Srbija) u knjizi “ZnaËaj medijskog integriteta”. Dijelove knjige u prethodnom i ovom broju prenio je i Novinar, a cjelovitu verziju knjige (kao i tonski zapis rasprave o medijskom integritetu odræane povodom predstavljanja knjige) moguÊe je pronaÊi na web stranici hrvatskog partnera u projektu, Centra za istraæivaËko novinarstvo / CIN (http://cin-ijc.com/ vijesti/promovirana-knjiga-znacaj-medijskog-integriteta/). Zloporaba medijskih platformi U najkraÊem, istraæivanje je pokazalo kako je nekadaπnji izravan utjecaj politike/politiËara na medije zamijenila simbioza centara financijske i politiËke moÊi s najmoÊnijim vlasnicima mainstream medija koji ih ne koriste kako bi zaradili informirajuÊi, a joπ manje kako bi zadovoljili javni interes. Postojanje tih klijentelistiËkih mreæa dovodi do Ëinjenice da urednici u tim medijima veÊinom nisu najiskusniji, najsposobniji i najodgovorniji Ëlanovi redakcije veÊ produæena ruka vlasniËkih interesa, a ti interesi postiæu se zloupotrebljavanjem medijskih platformi, pojedinaËnih novinara i Ëitavih redakcija, a time posljediËno i Ëitave novinarske profesije. Nije iznenaenje πto je s takvom medijskom slikom, prema posljednjem Indeksu percepcije korupcije, 20 medijska scena Foto Duje KlariÊ U zemlji u kojoj je korupcija metastazirala do razmjera koji onemoguÊavaju normalno funkcioniranje druπtva, istraæivaËko novinarstvo od æivotne je vaænosti, ali je istovremeno gotovo nemoguÊe u mainstream medijima koji su velikim dijelom i sami dio koruptivne mreæe IstraæivaËko novinarstvo: je li ikada postojalo? novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 21 medijska scena medijska scena Foto Duje KlariÊ Hrvatska peta najkorumpiranija zemlja u Europskoj uniji jer mediji izmeu ostaloga jesu i “ogledalo druπtva”, koliko god to zvuËalo kao izlizana floskula. Kakve to veze ima s istraæivaËkim novinarstvom? Samo je naoko apsurdno: ondje gdje je istraæivaËko novinarstvo najviπe potrebno, za njega postoji najmanje uvjeta, ali πto manje uvjeta postoji, to je istraæivaËko novinarstvo potrebnije. Ili ako hoÊete konkretnije: u zemlji u kojoj je korupcija metastazirala do razmjera koji onemoguÊavaju normalno funkcioniranje druπtva, istraæivaËko novinarstvo od æivotne je vaænosti, ali je istovremeno gotovo nemoguÊe u mainstream medijima koji su velikim dijelom i sami dio koruptivne mreæe, svialo se to novinarima koji u njima rade ili ne. Ili joπ preciznije: moguÊe je uglavnom kao eksces (jer se ponekad javni interes poklopi s osobnim ili grupnim interesom vlasnika medija, odnosno onih koje medij promovira ili se barem izravno ne kosi s njihovim interesima), ali ne kao sustavna aktivnost u korist javnog interesa. No, nije mi namjera u ovom se tekstu baviti prebrojavanjem istraæivaËkih priËa u hrvatskim medijima i ocjenjivanjem pojedinih novinara i redakcija. To mi se ne Ëini ni malo smislenim u naËelnoj raspravi o znaËaju, ulozi i dosezima istraæivaËkog novinarstva. Izgleda mi mnogo logiËnijim o ovoj temi progovoriti iz pozicije osobe koja moæe temeljem vlastitog dugogodiπnjeg iskustva i saznanjima o iskustvima istraæivaËkih novinara πirom svijeta prenijeti informaciju o tome πto istraæivaËko novinarstvo jest, a πto nije, te moæda ponuditi poneku ideju kako postiÊi da u hrvatskom javnom prostoru bude viπe istraæivaËkog novinarstva. Definicija istraæivaËkog novinarstva Treba razjasniti πto je zapravo istraæivaËko novinarstvo. Ljudi su, naime, skloni nazivati stvari, pojave i procese imenima koja zgodno zvuËe, ali pritom ponekad istom pojmu pripisuju razliËit sadræaj. Ili o stvarnom sadræaju ne razmiπljaju. »ak i meu najistaknutijim istraæivaËkim novinarima nema jedinstvenog miπljenja o tome πto je zapravo istraæivaËko novinarstvo (pa tako ni jedinstvene definicije toga pojma). Ideje o tome πto je istraæivaËko novinarstvo dijametralno su suprotne: od toga da je to vrhunski doseg novinarstva i da su istraæivaËki novinari neki posebni ljudi, gotovo nadljudi, do toga da je to samo odliËno analitiËko novinarstvo kojim se bave ozbiljni profesionalci s viπe novinarskog iskustva i posebnih znanja od veÊine ostalih novinara. Jedno je sigurno - postoje istraæivaËke priËe. A one zadovoljavaju nekoliko osnovnih kriterija: donose novu informaciju koja nije bila javno poznata, rezultat su novinarskog istraæivanja, a ne samo puko prenoπenje informacija (makar to bili i super tajni i vaæni dokumenti) i od javnog su interesa. Takoer je nuæno da se priËa temelji iskljuËivo na provjerljivim Ëinjenicama, dokazima. Osnovna 22 razlika izmeu stvarnih istraæivaËkih priËa i onih koje se takvima neopravdano predstavljaju jest u tome da je u “istraæivaËkim” priËama objavljeno viπe nego πto autor zaista zna i moæe dokazati, a u stvarnim istraæivaËkim priËama objavljeno je samo ono πto autor moæe dokazati, dakle Ëesto i mnogo manje nego πto zapravo zna. Prikupljanje i analiza Tko god napravi stvarnu istraæivaËku priËu (pa bila ona o kuÊnim ljubimcima ili predsjedniku Vlade), u tom je trenutku istraæivaËki novinar/novinarka. Da bi se netko bavio iskljuËivo istraæivaËkim priËama, treba imati odreeno novinarsko iskustvo, posebne vjeπtine i znanja o alatima i metodama istraæivanja, te interes da do priËa ne dolazi samo induktivnom nego prvenstveno deduktivnom metodom. Pojednostavljeno, do najvaænijih priËa od javnog interesa ne dolazi se samo reagiranjem na pojedinaËne skandale ili njihovom proizvodnjom (iako je i to legitiman put do priËe ako se poπtuju sva profesionalna pravila), veÊ sustavnim prikupljanjem i analiziranjem informacija. To, na primjer, omoguÊava da novinar ne ovisi o jednom izvoru koji Êe mu, u skladu sa svojim motivima, dostaviti dokument o sumnjivoj javnoj nabavi ili sukobu interesa nekog dræavnog sluæbenika, veÊ Êe ih, koristeÊi mnoge izvore, sam pronaÊi i istraæiti mnogo viπe, dokumentirano pokazujuÊi graanima probleme od javnog interesa, sustavne pogreπke, manipulacije i nezakonitosti. Trend profesionalnog strmoglavljivanja hrvatskih medija anticipirao sam kad joπ ni izdaleka nije bio ovoliko uznapredovao, te sam, u proljeÊe 2003. godine dao otkaz, nakon 24 godine rada u razliËitim hrvatskim mainstream medijima, jer viπe nisam mogao naÊi niπu novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 23 medijska scena u kojoj bih se mogao ozbiljno baviti novinarstvom, pogotovo ne istraæivaËkim, koje mi je veÊ tada bilo osnovna preokupacija. Nakon otkaza poËeo sam raditi kao slobodni novinar i trener istraæivaËkog novinarstva (meunarodnu trenersku licencu dobio sam nakon jednogodiπnjeg specijalistiËkog obrazovanja joπ dok sam bio stalno zaposlen), a nekoliko mjeseci kasnije osnovao sam Centar za istraæivaËko novinarstvo (CIN), nevladinu, neprofitnu organizaciju kojoj je cilj promovirati istraæivaËko novinarstvo, pokretati samostalne projekte i sudjelovati u meunarodnim aktivnostima istraæivaËkih novinara. Bila je to prva takva organizacija u regiji. Te godine, s ostalim sudionicima 2. svjetske konferencije istraæivaËkih novinara u Kopenhagenu, sudjelovao sam u osnivanju Svjetske mreæe istraæivaËkih novinara. Danas je u toj mreæi, stalnom razmjenom informacija i pomaganjem u istraæivaËkom radu, aktivno viπe od 600 novinara iz cijeloga svijeta, a web portal (www.media.ba), viπe desetaka istraæivaËkih priËa nastalih u programu je nagraeno, a neki od sudionika programa postali su izuzetno cijenjeni istraæivaËki novinari iako prije sudjelovanja u projektu najveÊi dio sudionika nije nikada napravio istraæivaËku priËu. Najmanje sudionika bilo je iz Hrvatske. Vodio sam do sada i ukupno nekoliko desetaka radionica istraæivaËkog novinarstva u viπe od 10 zemalja na tri kontinenta. Najmanje ih je organizirano u Hrvatskoj. Stanje u regiji U Sarajevu je prije deset godina osnovan Centar za istraæivaËko novinarstvo Bosne i Hercegovine (www.cin.ba), a kao izravan rezultat projekta NetNovinar, nekoliko godina kasnije pokrenut je i Centar za istraæivaËko novinarstvo Srbije (www.cins.rs). Obje ove organizacije odgojile su ekipe odliËnih mladih novinara posveÊenih istraæivaËkom novinarstvu. Oni, pod uredniËkim vodstvom iskusnijih kolega, objavljuju rezultate svojih istraæivanja na vlastitim web portalima a, iako su mainstream mediji u poËetku ignorirali njihove priËe, s vremenom su ih poËeli prenositi. Za to postoje dva osnovna razloga: priËe su o vaænim temama i temeljene na dokazima, a njihovo prenoπenje na druπtvenim mreæama obesmislilo je “πutnju” medija. Oba navedena CIN-a su, s nizom drugih organizacija istraæivaËkog novinarstva, ujedno dio projekta OCCRP/ Organized Crime and Corruption Project (www.occrp.org), a rezultati prekograniËnih istraæivanja objavljuju se na web portalu projekta, ali i u mnogim medijima, ukljuËujuÊi i one svjetski poznate. Novinari okupljeni u OCCRP projekt za svoj su rad dobili veÊ niz nagrada. BIRN/Balkan Investigative Reporting Network (www.birn.eu.com) takoer je vaæna organizacija koja godinama prireuje iznimno kvalitetnu Ljetnu πkolu istraæivaËkog novinarstva i ima niz istraæivaËkih i analitiËkih projekata, te okuplja na desetke novinara i objavljuje njihove priËe od kojih su mnoge nagraivane. Uz veÊ spomenute, organizacije istraæivaËkih novinara postoje danas i u gotovo svim ostalim zemljama JugoistoËne Europe. Posljednji je nedavno osnovan i CIN u Crnoj Gori. Zbog Ëega sve ovo piπem? Æelim pokazati da postoji Ëitav paralelni svijet ozbiljnog istraæivaËkog novinarstva koji je najveÊim dijelom izvan mainstream medija, pa medijska scena tako i uglavnom nepoznat publici kojoj su ti mediji osnovni izvor informiranja. Nepoznat je taj paralelni svijet i onim samoprozvanim “istraæivaËkim” novinarima za koje je i poπtovanje osnovnih profesionalnih naËela nedostiæan cilj. U tom paralelnom svijetu oni su koji razumiju da je nemoguÊe ozbiljno se baviti (istraæivaËkim) novinarstvom bez stalnog uËenja i suradnje s drugim novinarima te bezuvjetnog poπtovanja strogih profesionalnih normi. Nekadaπnji izravni utjecaj politike/politiËara na medije zamijenila je simbioza centara financijske i politiËke moÊi s najmoÊnijim vlasnicima mainstream medija koji ih ne koriste kako bi zaradili informirajuÊi, a joπ manje kako bi zadovoljili javni interes Pale sam na svijetu Foto Duje KlariÊ Postojanje klijentelistiËkih mreæa dovodi do Ëinjenice da urednici u tim medijima veÊinom nisu najiskusniji, najsposobniji i najodgovorniji Ëlanovi redakcije veÊ produæena ruka vlasniËkih interesa 24 Kad sam prije 11 godina pomislio da je taj paralelni svijet ne samo moguÊ, veÊ i neophodan i u ovom kutku svijeta, osjeÊao sam se kao Pale sam na svijetu. VeÊ je godinama u svijetu trend da istraæivaËko novinarstvo iπËezava u redakcijama (Ëak i ondje gdje je svojevremeno imalo utoËiπte) i seli se u neprofitne organizacije, zaklade i projekte koji se uglavnom temelje na donacijama. Danas je to i ovdje stvarnost, u zemljama dugovjeËne tranzicije. Ali kao da te stvarnosti mnogi nisu svjesni. Iako aktualna situacija u medijima u Hrvatskoj ne pomaæe razvoju istraæivaËkog novinarstva, a novinari su velikim dijelom ærtve (zbog uglavnom loπih i nesigurnih primanja, sve viπe prekarnog rada, nametnute samocenzure itd.), ne moæe se novinare osloboditi baπ svake odgovornosti. Na primjer, od rezultata ovogodiπnjeg istraæivanja o GONG-a i Zbora istraæivaËkih novinara HND-a, o tome koliko su Vladina i dræavna tijela otvorena prema novinarima, za mene je najdramatiËniji podatak da se, po vlastitom priznanju novinara koji su sudjelovali u istraæivanju, samo 7% svih novinarskih zahtjeva za informacije upuÊenih tijelima javne vlasti odnosi na dokumente. To je jasan pokazatelj stanja u (istraæivaËkom) novinarstvu danas u Hrvatskoj. Dakako, ovo je ujedno i uzrok i posljedica stanja. Mnogo je novinara u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina ostalo bez posla. Kako su kriteriji za otpuπtanje temeljeni na svemu drugome samo ne na profesionalnoj kvaliteti novinara, jasno je da oni koji su otpuπteni nisu najgori novinari u Hrvatskoj kao πto ni oni koji joπ imaju stalan posao nisu najbolji. I meu jednima i meu drugima ima i loπih i dobrih. Naravno, i odliËnih. Naæalost, oni odliËni meu zaposlenima od svojih Êe poslodavaca prije biti kaænjeni nego nagraeni ako se æele baviti ozbiljnim istraæivaËkim novinarstvom. A odliËni meu nezaposlenima? VeÊina ih je odustala od novinarstva jer treba od neËega i æivjeti. Neki su, sreÊom, odluËili ostati u novinarstvu i ti su istinski slobodni novinari, uz dio novinara iz nekomercijalnih i alternativnih medija (uz Ëasne izuzetke koji joπ uspijevaju opstati u mainstream medijima, zapravo oni koji su prepoznali moguÊnosti umreæavanja i rada na istraæivaËkim priËama). Za razliku od senzacionalista, koji svoje “æute” uratke vole nazivati istraæivaËkima da bi im tako dali na znaËaju (a publika to Ëesto prihvaÊa u nedostatku medijske pismenosti te “istrenirana” da ne razlikuje stvarno bitno od spinova, smiπljenih dezinformacija ili ordinarnih gluposti), svrha rada pravih istraæivaËkih novinara nije Ëitanost, gledanost ili broj klikova na web portalima, veÊ iskljuËivo javni interes, Ëak i kada im se to ni na koji naËin ne isplati (ni financijski ni statusno). A to nije laka uloga tamo gdje je novinarstvo velikim dijelom postalo “novinarstvo”, a novinarske pse Ëuvare zamijenili su lovaËki ili joπ gore - psi trenirani za krvoloËne borbe do smrti. IstraæivaËki novinari uvijek (a u takvom okruæenju pogotovo) moraju imati ono πto danas kod nas nije na cijeni - jak karakter i potpuni integritet. Poput mnogih koji su zbog svog istraæivaËkog rada ubijeni, pretuËeni ili zatvarani kao, na primjer, draga kolegica Khadija Ismayilova iz Azerbajdæana, koja je nekoliko dana prije nego πto ovo piπem uhiÊena pod izmiπljenim optuæbama, a zapravo zato πto uporno otkriva korupcionaπke veze i upletenost u kriminal tamoπnjeg predsjednika Aliyeva. Posredstvom Svjetske mreæe istraæivaËkih novinara i na razne druge naËine, od trenutka kad je kolegica uhiÊena, u paralelnom svijetu istraæivaËkih novinara piπu se peticije za njeno puπtanje na slobodu, te prosvjedna pisma veleposlanstvima Azerbajdæana πirom svijeta. Ali to nije sve. Pokrenuta je inicijativa da zajedniËkim snagama istraæivaËki novinari πirom svijeta nastave istraæivati “prljave” poslove Aliyeva i njegove klike te objave dokaze koje pronau. Baπ kao kad je kao prije gotovo 40 godina ubijen Don Bolles, novinar lista Arizona Republic, jer je poËeo razotkrivati sluËajeve politiËke korupcije i organiziranog kriminala u Arizoni. Bolles je bio jedan od utemeljitelja organizacije Investigative Reporters and Editors (www.ire.org), prve organizacije istraæivaËkih novinara u svijetu. Nakon πto je Bolles ubijen, novinari iz 27 novinskih, radijskih i TV redakcija πirom SAD-a nastavili u istraæivati ono πto je kolega zapoËeo. Objavljene su ukupno 23 priËe i mnogi su kriminalci i korumpirani politiËari kaænjeni nakon πto su razotkriveni. Bila je to prva masovna akcija istraæivaËkih novinara, ne samo u SAD-u nego u svijetu. A proπle godine, u sklopu projekta Meunarodnog konzorcija istraæivaËkih novinara (ICIJ), kojim se razotkrivaju operacije “pranja” novca, izbjegavanja plaÊanja poreza i organiziranih kriminalnih djelatnosti posredstvom “off shore” poslovnih oaza, poËela je objava priËa (www.icij.org/offshore) koje su rezultat rada gotovo 100 novinara iz viπe od πezdeset zemalja. Naæalost, ponovo sam jedini novinar iz Hrvatske koji sudjeluje u projektu i, unatoË pozivu i ponuenoj pomoÊi, joπ se nitko drugi nije ukljuËio. Svi koji misle da mogu odgovoriti zahtjevima istraæivaËkog novinarstva, neka shvate ovaj tekst kao poziv za ulazak u paralelni svijet. On moæda nikada neÊe prevladati, ali samo s njim ideja o ulozi novinara kao Ëuvara javnog interesa ima smisla novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 25 medijska scena medijska scena Piπe Saπa VejnoviÊ Foto Duje KlariÊ S vojedobno je Nova TV, joπ dok je bila praktiËki jedina hrvatska komercijalna televizija s nacionalnom koncesijom i dok je njome vladao Ivan ∆aleta, pokrenula jedan dotad nevieni marketinπki projekt. Gledatelje su nagovarali da na svojim televizorima memoriraju Novu na prvi kanal, a uËine li to, imaju priliku osvojiti nagradu. Nije se darovao kiπobran, kapa ili kabanica, veÊ za to doba vrlo vrijedno kuÊno kino. No, to je bio samo prvi krug. U konaËnici je svaki prijavljeni gledatelj ulazio u bubanj za novi automobil. Gotovo svakodnevno tada poznata lica Nove TV zvonila su na vrata prijavljenih za ovu nagradnu igru, dræeÊi darove u rukama. Kamere su to snimale, pokuπavalo se zainteresirati πto viπe ljudi ne bi li promijenili raspored kanala na svom daljinskom upravljaËu. Bilo je to vrijeme u kojem je HTV suvereno vladao medijskim prostorom. Prvi program dræavne televizije bio je nedostiæno najgledaniji, pa je nekome palo na um da bi razlog mogao leæati i u tome πto taj program apsolutno svi imaju memoriran na broju jedan. Obaveza prema javnosti Seljakanje i poigravanje Informativnim programom 26 Danas znamo da to ipak nije presudno, jer svi i dalje na broju jedan imaju HRT 1, no NovaTV ga je po gledanosti odavno prestigla. Brojke za listopad, primjerice, kaæu da je udio u gledanosti Nove TV meu opÊom populacijom i tijekom cijelog dana, gotovo 24 posto, a Prvog programa neπto manje od 17 posto. JaËanjem konkurencije gledanost HRT-a strahovito je pala, no to je iznenadilo samo one koji ne razumiju odnose na televizijskom træiπtu. Joπ u vrijeme suverene premoÊi HRT-a, neki su Ëelnici dræavne televizije najavljivali da Êe ih uskoro preπiπati komercijalne televizije kojima je jedini cilj gledanost, dok HRT mora ispuniti i svoju obavezu prema javnosti. Istina, najavljivali su tada i da je hrvatsko televizijsko træiπte nedovoljno veliko za dvije nacionalne komercijalne televizijske kuÊe, te da Êe Nikad jedan “Labirint” neÊe privuÊu gledatelja poput “Masterchefa” ili “Big Brothera”, ali za javnu televiziju je iznimno vaæno da takve emisije ima, da su one u gledanom terminu i da su na atraktivnom kanalu novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 27 medijska scena se jedna morati ugasiti. Iako bi tome moæda za pravo dala i poslovna izvjeπÊa iz posljednjih nekoliko godina, obje se joπ dræe na nogama. No, HRT-u nije primarni cilj osvajanje veÊeg broja gledatelja komercijalnim sadræajima, veÊ zapravo ponuditi dovoljno kvalitetan javni sadræaj koji moæe privuÊi znaËajniji broj gledatelja. Nikad jedan “Labirint” neÊe privuÊu gledatelja poput “Masterchefa” ili “Big Brothera”, ali za javnu televiziju je iznimno vaæno da takve emisije ima, da su one u gledanom terminu i da su na atraktivnom kanalu. Odnedavno se, meutim, vrlo ozbiljno kuju planovi da se gotovo sve informativne emisije s Prvog presele na HRT 4, informativni kanal javne televizije, Ëiji program trenutaËno prate valjda samo obitelj i prijatelji onih koji se pojavljuju na ekranu. Na HRT 1 bi, prema tim planovima, ostale tek vijesti, a termini “Hrvatske uæivo”, “Labirinta” ili, primjerice, “Otvorenog” oslobodili bi se za neke komercijalno zanimljivije sadræaje. Cilj je osloboditi termine Prema podacima o gledanosti za listopad, koje je objavila Agencija za elektroniËke medije, HTV 4 tijekom cijelog dana biljeæi svega 2,75 posto udjela u gledanosti meu opÊom populacijom. Usporedbe radi, to je samo malo bolje od djeËjeg kanala RTL kockica. U udarnom terminu udio im je joπ manji i iznosi svega 1,65 posto. Jasno je da tom informativnom kanalu treba ozbiljna Foto Duje KlariÊ medijska scena “»etvrti kanal HTV-a je informativni kanal. TreÊi kanal je specijaliziran za obrazovanje i znanost. I onda me doista æivciraju pitanja mislim li seliti informativni sadræaj HRT-a na informativni kanal. Ne, mislim ga seliti na Mars”, kaæe ravnatelj programa Saπa RunjiÊ sadræajna injekcija ako se od njega namjerava uËiniti iole respektabilan kanal, no pitanje je smije li se dopustiti da HRT 1 ostane bez gotovo svih informativnih emisija. Na samu najavu takvog transfera uredniËki kadar se pobunio, no pobuna je bila kratkog vijeka. Uguπena je u ostavkama ili smjenama, ovisi o tome tko o tome govori. Sluæbeno, ravnatelj programa Saπa RunjiÊ predloæio je, a glavni ravnatelj Goran Radman prihvatio smjenu Gordane Mren s mjesta glavne urednice HRT 1, Maje TokiÊ s mjesta glavne urednice HRT 2 i Tamare Vudrag, glavne urednice Novih medija. Realno, bila je to izvrsna RunjiÊeva prilika da instalira svoje kadrove. Iako se o planovima za premjeπtanje informativnih emisija isprva srameæljivo govorilo, RunjiÊ ih je u konaËnici ipak potvrdio. U razgovoru za portal Index.hr isprva je tvrdio da se radi o πpekulacijama, a zatim rekao: “»etvrti kanal HTV-a je informativni kanal. TreÊi kanal je specijaliziran za obrazovanje i znanost. I onda me doista æivciraju pitanja mislim li seliti informativni sadræaj HRT-a na informativni kanal. Ne, mislim ga seliti na Mars”, rekao je RunjiÊ i u nastavku priznao da imaju ideju o seljenju nekih emisija na HRT 4, no nije htio precizirati koje. Pa iako bi RunjiÊ oËito htio osloboditi atraktivne termine na HRT 1, koje sada zauzimaju informativne emisije, i napuniti ih neËim komercijalno zanimljivijim, problem mu pritom stvara ugovor izmeu HRT-a i Vlade, a koji vrijedi do 2017. godine. Na temelju tog ugovora HRT dobiva sredstva od RTV pristojbe, a zauzvrat se obvezao proizvoditi i prikazivati odreeni program. Svjestan je toga i RunjiÊ, pa u istom intervjuu kaæe da HRT ima vrlo jasan zakonski okvir koji Ëine Zakon o HRT-u, Ugovor s Vladom i interni strateπki dokument koji definira strategiju svih kanala. “Mi se tog okvira moramo dræati i dræat Êemo ga se. A kako Êemo organizirati sadræaje unutar njega, to pustite nama koji primamo plaÊu za taj posao”, rekao je RunjiÊ. No, Ugovor definira da je svrha HRT 1 pruæiti sliku hrvatske stvarnosti na svim razinama ‡ dnevnih dogaaja u zemlji te kulturnog, obrazovnog, socioloπkog, religijskog i egzistencijalnog konteksta æivota hrvatskih graana. “Takva slika gradit Êe se nizom dnevnih i tjednih emisija uæivo koje otvaraju prostor za demokratiËan dijalog i gostovanja struËnih i uglednih osoba iz javnog æivota Hrvatske. Informiranje o vaænim dogaajima te obrada bitnih tema zastupljeni su tijekom cijelog dana”, kaæe se izmeu ostalog u Ugovoru. VeljaËa ili jesen? Potom se i precizira da Êe udio vijesti u ukupnom emitiranju HRT 1 biti 6,6 posto, a drugi informativni sadræaji Ëak 29,7 posto. Zastupljeniji je jedino igrani program s 35,1 posto, dok je meu ostalim sadræajima Ëija se zastupljenost iskazuje jednoznamenkastim 28 brojem istiËe zabava s 9,9 posto. Nakon posljednjih smjena/ostavki HRT-ovih urednika neπto su utihnuli i planovi o preseljenju informativnih emisija. Na HRT-u nitko sa sigurnoπÊu ne zna koje Êe se emisije i kada preseliti. Iako su prvotni planovi govorili o veljaËi, aktualni planovi predviaju da se pojedine informativne emisije prikazuju na HRT 1 sve do jeseni. VeÊina HRTovih novinara i urednika s kojima smo razgovarali uvjerena je da RunjiÊ od svoje ideje nije potpuno odustao, ali da je joπ nije do kraja razradio. Moæe se pretpostaviti i da Ëeka okonËanje natjeËajnog postupka da moæe postaviti nove glavne urednike, posebno glavnog urednika HRT 1. Dio njih vjeruje i da je priËa o prebacivanju emisija pokrenuta zbog “Hrvatske uæivo”, no isto tako smatraju da je od toga odustao ponajviπe zbog gledanosti. Naime, zbog kritiËnosti “Hrvatske uæivo” Ëelnici HRT-a su nerijetko izloæeni kritikama politiËkih moÊnika, pa bi svima odgovaralo da se ona baci u zapeÊak. Meutim, kako njihova gledanost nerijetko iznosi preko 20 posto, dok bi se ona vjerojatno mjerila u promilima prelaskom na HRT 4, takav bi se potez teπko mogao ekonomski opravdati. Zbog informativnog programa u posljednje dvije godine dogodilo se mnoπtvo smjena na HRT-u, a za dobar dio njih zasluæan je upravo HRT 4. VeÊ je samo njegovo pokretanje isprovociralo ostavku Sanje MikleuπeviÊ s mjesta glavne urednice Informativnog programa (tada je joπ vrijedio stari ustroj), koja je smatrala da Ëitav projekt nije dovoljno dobro pripremljen i da za taj iznimno zahtjevan kanal nisu osigurana dovoljna sredstva. Radmanovim promjenama uveden je Informativni medijski servis (IMS) Ëije je Ëelno mjesto postalo svojevrsni protoËni bojler, jer se na poziciji glavnog urednika nitko ne zadræava dugo. Tako su se dosad veÊ izredali Domagoj Novokmet, Nikola KristiÊ, Zoran ©prajc, Tomislav ©poljar, a onda je RunjiÊ privremeno na to mjesto postavio i samoga sebe, a i ovih dana se provode natjeËaji. Iz svega toga je jasno da problem nije u Ëovjeku, jer dosad ih se veÊ previπe promijenilo na tom mjestu. Problem vjerojatno nije ni u tome hoÊe li gledatelji do informativnih emisija dolaziti pritiskom na broj jedan, jer primjer Nove TV pokazuje da to nije presudno. Ali je kljuËno ulagati ozbiljan novac u informativni program, bez obzira na kojem Êe se kanalu prikazivati. »elnici HRT-a su se pohvali da su u prvih devet mjeseci ove godine poslovali sa 117,3 milijuna kuna dobiti. Da se samo mali dio toga novca usmjerio u poboljπavanje uvjeta za proizvodnju kvalitetnog informativnog programa, vjerojatno bi vrlo skoro i brojke o gledanosti izgledale drukËije, a prebacivanje emisija ne bi izazvalo masovne ostavke novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 29 medijska scena medijska scena Piπe Goran BorkoviÊ Foto Duje KlariÊ Mediji u jugosferi P oËelo je sa zatopljavanjem politiËkih odnosa, nedugo nakon zavrπetka svih onih balkanskih ratova devedesetih: meu prvima koji su poæurili iz Hrvatske u Srbiju bili su pioniri iz Europapress Holdinga, slijedeÊi svojeg tadaπnjeg (su)vlasnika, njemaËku izdavaËku kuÊu WAZ. Dok je WAZ uπao na velika vrata, preuzimajuÊi 50 posto Politike, 55 posto Dnevnika i poneπto dionica VeËernjih novosti koje - vaæno je naglasiti - nikada nisu dobili, EPH se probijao s Glorijom i Playboyem. Neuspjeπna avantura Avantura na istoËnom træiπtu, meutim, pokazala se neuspjeπnom. WAZ se povukao nakon πto je puno desetljeÊe, preko bivπeg πefa Pakta za stabilnost Bode Hombacha, pokuπavao prilagoditi tamoπnje træiπte sebi, kad se veÊ korporacija nije mogla prilagoditi njima. Promjenom vlasnika, Nijemci su digli ruke od Balkana i tiπe nego πto su 30 doπli, praznih dæepova, napustili Beograd. EPH se joπ uvijek dræi, i to prije svega zahvaljujuÊi tjedniku Glorija. SliËno su proπli i ostali hrvatski izdavaËi æeljni srpskih dinara. Prokuπane domaÊe recepte pokuπavali su primijeniti na kulturoloπki tako sliËnom, a opet dovoljno razliËitom træiπtu da ono nikako ne moæe biti isto. Jezik da, navika kupovanja novina joπ viπe, ali neπto je uvijek nedostajalo. A to neπto najËeπÊe se povezivalo s odnosima u srpskom izdavaπtvu, distribuciji, marketingu i oglasima. Tako je joπ WAZ æelio povezati distribuciju novina i cigareta, u Ëemu na kraju nije uspio, a za πto, tvrde akteri iz tog vremena, nisu zasluæni samo srpski partneri, nego i poslovne greπke zagrebaËkog vodstva EPH. U suprotnom smjeru nije bilo osobitih pokuπaja. Robert »oban prije nekoliko godina uπao je s nekoliko izdanja, ali niπta vrijedno paænje. Zapravo, prvi koji je pokuπao zaigrati na regionalnu kartu, vidjevπi u Najprije smo bili skupa, pa smo se zavadili, pa smo se dobro izmlatili, a sada nas, evo, opet skupa ujedinjenih u nekvalitetnim europskim pastama za zube, omekπivaËima, deterdæentima i previsokim eskontnim kamatnim stopama Prema najavama, u N1 raËunaju na izmeu 600 i 750 tisuÊa ljudi u Hrvatskoj koji imaju kabelsku televiziju, a za marketinπku raËunicu bilo bi im dovoljno da dnevno svaki korisnik prosjeËno Ëetiri minute prati program N1 marketinπkom povezivanju moguÊnost nekakve zarade, bio je Æeljko MitroviÊ koji je traæio nacionalnu televizijsku koncesiju za Hrvatsku, ali ni od toga na kraju nije bilo niπta. Televizijsko leno je i za domaÊe pretendente premalo. A onda je krenulo… Najprije su nas povezale brojne televizijske stanice koje emitiraju preko kabelskih operatera. Razni programi, kao πto su 24kitchen, Discovery, National Geographic, History, Sport klub, Arena, namijenjeni prije svega zabavi, “regiju”, “region”, “teritorij bivπe Jugoslavije”, “naπe podruËje” - ili kako veÊ sve ne zovu dræave nastale raspadom SFRJ - tretiraju kao jedinstveno træiπte. I marketinπki i kulturoloπki. Em tako smanje troπkove, em tako viπe zarade. Smjenjuju se reklame, neke na srpskom, neke na boπnjaËkom, a bogme neke i na hrvatskom. Tek tu i tamo pojavi se pokoji proizvod, rijetko banka, za koju mi “s ove strane” ne znamo ili da njega nisu Ëuli oni “s one strane”. Najprije smo bili skupa, pa smo se zavadili, pa smo se dobro izmlatili, a sada nas, evo, opet skupa ujedinjenih u nekvalitetnim europskim pastama za zube, omekπivaËima, deterdæentima i previsokim eskontnim kamatnim stopama. Strano vlasniπtvo Ono πto je zajedniËko veÊini tih programa strano je vlasniπtvo. Kad veÊ nismo znali sami, podmeÊuÊi noge jedni drugima svuda i uvijek kad je bilo moguÊe, priliku su iskoristili pametniji od nas. U poslovnim krugovima su, meutim, skeptiËni oko regionalnog reklamiranja. Kaæu da se ni oglaπivaËki budæeti tvrtki ne slaæu na takav naËin s obzirom na niske ekonomske benefite. Uostalom, samo rijetki su uspjeli na træiπtu s druge strane Dunava, mada Êete teπko naÊi poslovnog Ëovjeka koji Êe se protiviti ideji nastavka povezivanja. Ipak, ima i drugaËijih primjera. Prije nekoliko godina s regionalnim emitiranjem i vlastitim programom zapoËela novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 31 medijska scena medijska scena Foto Duje KlariÊ je Al Jazeera, katarska inaËica ameriËkog CNN-a, ali se u Hrvatskoj primila onoliko koliko je po svom formatu uopÊe mogla. Vlasnici koji su u njeno pokretanje uloæili dvadesetak milijuna eura odmah su rekli da im zarada, barem u prvom razdoblju, nije prioritet, s obzirom da nisu doπli da bi nakon godinu dana otiπli. Da misle ozbiljno, pokazali su uzevπi viπe kvalitetnih novinara u regiji te Gorana MiliÊa kao direktora. Uz centralu u Sarajevu, tu su i studija u Zagrebu, Beogradu i Skoplju, kao i dopisnici u Banjoj Luci, Podgorici, Priπtini, Bruxellesu i Londonu. SliËan koncept imaju i na televiziji N1 koju su njeni vlasnici predstavili kao tri televizije u jednoj, s obzirom da se dio programa emitira jednako za sve centre, dok je drugi dio poseban za svaki od njih. Dakle, za Zagreb, Beograd i Sarajevo. Vlasnici N1 ne kriju da im je cilj zarada. Profit Êe, meutim, ovisiti o gledanosti koja joπ nije javno dostupna. Direktor programa Dubravko MerliÊ objasnio je da ne zna hoÊe li ikada imati takvu informaciju, s obzirom da je rijeË o podacima koji su u vlasniπtvu operatera i ne mjere se javno. Po nekim drugim pokazateljima, kaæe, “smatramo da je gledanost dobra jer nas Ëesto citiraju, komentiraju i prenose”, s obzirom da kad netko danas kaæe N1, svi znaju o Ëemu je rijeË, πto nije lako postiÊi u samo mjesec dana. Marketinπka raËunica Prema najavama, u N1 raËunaju na izmeu 600 i 750 tisuÊa ljudi u Hrvatskoj koji imaju kabelsku televiziju, a za marketinπku raËunicu bilo bi im dovoljno da dnevno prosjeËno svako od korisnika Ëetiri minute prati program N1. ©to se tiËe regije, doseg N1 televizije u startu je veÊi od sedam milijuna ljudi. Njihov vlasnik i financijer United Group jedna je od vodeÊih “pay TV” platformi u JugoistoËnoj Europi. Vlasnici su i SBB-a, najveÊeg kablovskog operatora u Srbiji, Telemach Slovenije i Telemah BiH, takoer liderima u svojim dræavama, kao i satelitske platforme Total TV-a, πto je i preduvjet ekonomske raËunice s obzirom na to da vrte milijarde eura. Za razliku od Al Jazeere, koju i izvan naπih granica - s razlogom ili ne - znaju nazivati “politiËkim projektom” zbog vaæne uloge koju ima u arapskim dræavama te vlasniËkoj ovisnosti o katarskom πeiku i njegovom bogatstvu, N1 nijeËe bilo kakve politiËke poveznice. UnatoË tome, u Srbiji ponajviπe, nazivaju ih “ameriËkom televizijom”, πto ne treba Ëuditi s obzirom na veze sa CNN-om. Stoga se oËekuje da Êe N1 æustro lobirati u “guranju” te dræave u euroatlantske asocijacije. Kritike im stiæu i zbog “jugoslavenizacije” medijskog prostora, buduÊi da njihovi gledatelji preËesto Ëuju informacije iz drugih dræava u regiji na koje nisu navikli veÊ 25 godina ili ih jednostavno viπe ne zanimaju, zbog Ëega ih guraju u isti koπ s Yutelom. Ovdje nije kraj, buduÊi da su se razbudili i teπkom krizom pogoeni novinski izdavaËi. Tako je finska medijska grupacija Sanoma prodala tvrtku Adria Media Srbija novinskom poduzeÊu Kurir-info, s ciljem povlaËenja s balkanskog træiπta. Tako je Adria Media Srbija, odnosno Kurir, postao partner Styria Media grupi u Adria Media Zagreb koja izdaje Story, Cosmopolitan, Elle, National Geographic, Sensu i sliËne magazine u Ëijoj je niπi lider u Hrvatskoj. Za Fince premalo, ali za “urbani desni tabloid”, kako znaju “tepati” srpskom dnevnom listu Kurir, oËito dovoljno Foto Duje KlariÊ 32 Finska medijska grupacija Sanoma prodala je tvrtku Adria Media Srbija novinskom poduzeÊu Kuririnfo, s ciljem povlaËenja s balkanskog træiπta. Tako je Adria Media Srbija, odnosno Kurir, postao partner Styria Media grupi u Adria Media Zagreb koja izdaje Story, Cosmopolitan, Elle, National Geographic, Sensu i sliËne magazine u Ëijoj je niπi lider u Hrvatskoj Ugroæeni piπu o ugroæenosti Dok mnogi zapadni mediji imaju ureene kolektivne ugovore, u hrvatskim medijskim kuÊama ih je sve manje, a nacionalni kolektivni ugovor ostat Êe, Ëini se, samo kolektivno snivanje jer meu novinarima solidarnost nikada nije bila jaËa strana. Spremni su stati uz kolege samo ovisno o subjektivnim stavovima prema osobi, umjesto u obranu principa M i jako puno radimo, imamo dulje radno vrijeme nego veÊina europskih zemlja i ËeπÊe radimo prekovremeno. A to πto radimo prekovremeno i πto nam se to ne plaÊa, to je poseban fenomen, nemoguÊ u nekoj uljuenoj zemlji.” Tako je zborila Ljiljana Kaliterna LipovËan, pomoÊnica ravnatelja Instituta druπtvenih znanosti Ivo Pilar u nedavnom intervjuu za VeËernji list. Ostat Êe nepoznanica je li u pitanju bio propust urednika jer je po standardu danaπnjih vlasnika srednjostrujaπkih medija kao Ëuvara vladajuÊe ideologije pustio blasfemiËnu izjavu ili je odluka o objavi intervjua bila svojevrsna uredniËka diverzija. RijeË je o druπtvenom prostoru koji je mnogo uËinio na samorecepciji Ëitatelja, sluπatelja, gledatelja i vlastitih zaposlenika kao lijenih i preplaÊenih ljudi koji zasluæuju samo manje prava, a nikako plaÊene prekovremene sate. ZabrinjavajuÊi trend Negdje u isto vrijeme u Jutarnjem listu objavljen je komentar o slomu socijalne dræave u kojemu se lamentira nad zabrinjavajuÊim trendom sve veÊe nejednakosti i raslojavanju druπtva. Sve to nedugo nakon πto je sada veÊ bivπa novinarka pobijedila matiËni EPH dokazavπi novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 33 medijska scena da je bila u prikrivenom radnom odnosu i da je njezina tvrtka krπila radne i medijske zakone. Komentar je napisao bivπi glavni urednik lista preko kojega je nemali broj puta napadan javni sektor kako bi se ojaËali zahtjevi za manje dræave i manje radniËkih prava, pri Ëemu Êe ostati upamÊena poruka koja je kroz usta Svjetske banke puπtena na naslovnicu: Graani Hrvatske, ovom prilikom pokrπteni u Hrvate, lijeni su i æele plandovati prikljuËeni na posloviËno plodnu i dareæljivu dræavnu sisu. ZakljuËno, mnogi od njih, Ëini se, ne æele raditi mnogo viπe za mnogo manje ili Ëesto niπta. Trendovskim i flambojantnim rjeËnikom reËeno: ne æele biti konkurentni. A upravo su radnici u medijima prinijeli veliku ærtvu na oltaru konkurentnosti, pristavπi na kontinuirano srozavanje prava pa je, primjerice, glasno izreËen zahtjev za plaÊenim prekovremenima jednak teπkom kaznenom djelu prema svojem poslodavcu. Vapaj zaposlenih Zato intervju Liljane Kaliterne LipovËan odzvanja kao vapaj zaposlenih u medijima, poruka toliko sliËna onoj kineskih radnika u Foxconnu, megatvornici iza Ëijih reπetaka ponekad stignu priËe o radu ispod svakog ljudskog dostojanstva. Ali posao mora iÊi dalje, elektronika je profitabilna roba pa se sve nastavlja po starom. Pritisak na radna mjesta toliko je velik da poslodavci bez problema na ulici nalaze one koji su spremni raditi mnogo viπe za mnogo manje i koji zbog egzistencije neÊe talasati pitajuÊi za svoja prava. Da se razumijemo, ne govorimo o Foxconnu, nego o hrvatskim medijima u kojima je u posljednjih pet godina viπe od 2000 novinara ostalo bez posla, a da ne spominjemo radnike u ostalim djelatnostima, poput montaæera, grafiËara, fotografa... Treniranje strogoÊe I dok zaposlenici iz njihovih domicilnih zemalja uæivaju mnogo veÊa prava, ovdaπnji inozemni vlasnici domaÊih medija vjeæbaju dokle mogu iÊi sa srozavanjem prava pa se austrijska Styria sprema dati otkaz novinarki Poslovnog dnevnika koji joj je najavljen dok se nalazi na porodiljnom dopustu. Situacija nije niπta bolja u onom opjevanom parazitskom javnom sektoru jer na jednaki naËin funkcionira i javni servis, Hrvatska radiotelevizija na kojoj su brojni zaposlenici godinama protuzakonito honorarËili. “Ti ljudi nisu bili zaπtiÊeni radnim pravima, mnogima uopÊe nije iπao staæ, bili su u stalnoj situaciji svojevrsne ucjene, tj. ovisnosti o neËijem hiru ili milosti, premda su mnogi od njih radili posve isti posao u posve istim prostorima i uvjetima kao stalno zaposleni, s istim radnim vremenom i stupnjem odgovornosti”, navela je u tekstu objavljenom na portalu Lupiga Morana Panjkota koja je 14 godina radila na HRT-u bez dana radnog staæa. 34 medijska scena Piπe Ivica Buljan Foto Duje KlariÊ Nacionalni kolektivni ugovor I dok mnogi zapadni mediji imaju ureene kolektivne ugovore, u hrvatskim medijskim kuÊama ih je sve manje, a Nacionalni kolektivni ugovor ostat Êe, Ëini se, samo kolektivno snivanje jer meu novinarima solidarnost nikada nije bila jaËa strana. Spremni su stati uz kolege samo ovisno o subjektivnim stavovima prema osobi, umjesto u obrani principa. Negdje usput zaboravili su da Êe jednoga dana zasigurno zakucati i na njihova vrata samo πto neÊe biti nikoga da podigne glas. RijeË je i o dosadaπnjem elitistiËkom stavu novinara prema sebi i svojem zanatu i znaËajnom slabljenju Sindikata novinara Hrvatske koji se pretvorio iskljuËivo u fond za plaÊanje sudskih troπkova u radnim sporovima novinara. Danas su novinari jedna od najugroæenijih profesionalnih skupina podvrgnuta nezakonitim postupanjima vlasnika, potpuno srozanih prava i profesionalnih standarda, dok se istovremeno od njih oËekuje da piπu i obavjeπtavaju javnost o nepravilnostima i krπenjima zakona. Za to vrijeme vlasnici medijskih kuÊa nastavljaju s treniranjem strogoÊe i pomicanja granica. Kako dræava nema volje ni snage provoditi zakone i silom ako treba, onda smatra da je mrkva jedino rjeπenje. Prije neπto viπe od godinu dana veÊina je redakcija dnevnih listova preko noÊi usvojila statute koji su bili uvjet za dræavno smanjenje PDV-a za dnevne listove s 10 na 5 posto. Kako je pisao H-Alter, to se u praksi pokazalo tek poreznom olakπicom za vlasnike medija, nije pomoglo ni poboljπanju poloæaja novinara, a usto se zbog nepostojanja kontrole naËelno pozitivne odredbe statuta sustavno i nekaænjeno krπe. Zadnjih deset godina dræava nije imala mehanizme za sankcioniranje medijskih kuÊa koje nisu imale statute (πto je bio sluËaj kod gotovo svih), a sada, kad su ih donijeli, dræava nema mehanizme za sankcioniranje njihova masovnog neprovoenja. Na pokretnoj traci »ini se da mrkva ima samo jedan kraj, baπ kao i batina odloæena u redakcijama, koja sluæi samo za discipliniranje novinara. Rezultati svega su jasni, baπ kao πto je to primijetila Sandra BaπiÊ Hrvatin u intervjuu H-Alteru: “Danaπnji mediji ne trebaju novinare. Zato novinari napuπtaju novinarstvo. Ono πto danas nazivamo novinarstvom postalo je nekakav novodobni kastni sustav u kojem na vrhu postoji mala grupa dobro plaÊenih pisaca i ogroman broj onih koji rade u prekarnom statusu bez ikakve zaπtite.” Svoje prekovremene neplaÊene sate provode puneÊi stranice i programe kao na pokretnoj traci bez suviπnih pitanja o smislu svojega rada. Bez suviπnih pitanja o samoorganiziranju i bez pitanja vlastima o provoenju vlastitih zakona. Pitanja ionako slaæu vlasnici i urednici. Na novinarima je samo da ih prenesu. (ib) Sindikalci na udaru poslodavaca U veÊini medijske scene na povrπini je borba za goli æivot i kakav-takav posao. U takvom okruæenju Sindikatu novinara Hrvatske i svim njegovim podruænicama u medijskim kuÊama posao nikada nije bio teæi S ve je apsolutno zamrlo. Kolektivnog pregovaranja na nacionalnoj razini nema, polako nestaje i na razini medijskih kuÊa. U veÊini medija na djelu su pravilnici o radu kojima se reguliraju pravila ponaπanja - kako obaveze, tako i materijalna prava medijskih radnika. Tek u nekolicini medija podruænice Sindikata novinara Hrvatske uspijevaju saËuvati kolektivne ugovore, a pitanje je do kada Êe to uspijevati. Gotovo katastrofiËna medijska slika danas je, zapravo, najveÊi udar i najveÊi pritisak na novinare i ostale medijske radnike, a time i sindikalne povjerenike koji bi u njihovo ime trebali zboriti s poslodavcima. S obzirom na rapidno propadanje medija, i sve izraæeniji stav da se posao moæe obavljati i bez novinara i ostalih medijskih radnika, zapravo je i pitanje koga Êe se u skoroj buduÊnosti uopÊe moÊi sindikalno zastupati. Drugim rijeËima, hoÊe li u medijima uopÊe biti medijskih radnika, organiziranih u zaπtiti svojih prava?! Naprosto, propadanje medijske scene njezin je najveÊi problem danas. U takvim uvjetima - u zemlji u kojoj kada je rijeË o medijima, svijest o sindikatu, zajedniπtvu, borbi za kolektivna prava, nikada nije bila na visokoj razini - zajedniËko djelovanje i borba za kolektivna prava padaju novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 35 medijska scena medijska scena Foto Duje KlariÊ u drugi, treÊi plan. I opstaju samo u starim medijima koji su se sindikalno organizirali u protekla dva desetljeÊa. U veÊini medijske scene na povrπini je borba za goli æivot i kakav-takav posao. U takvom okruæenju Sindikatu novinara Hrvatske i svim njegovim podruænicama u medijskim kuÊama posao nikada nije bio teæi. A da njihovo zalaganje i borba za postavljanje standarda u redakcijama itekako mogu biti kaænjeni, ponajbolje su osjetili povjerenici sindikata novinara u dnevniku Glas Istre. “Uprava Glasa Istre ove je godine nagradila sindikalne povjerenike za godine borbe za prava radnika. Nagrada je bila - uruËiti otkaz veÊini aktualnih i bivπih povjerenika sindikata, kao i predsjedniku podruænice HND-a”, podsjeÊa Paulo GregoroviÊ, povjerenik SNH u Glasu Istre, navodeÊi kako je Uprava te medijske kuÊe tijekom ovogodiπnje izrade programa zbrinjavanja viπka radnika, kojim je najavljivala uruËiti otkaz za 30 radnika, predvidjela raskinuti i ugovor sindikalnim povjerenicima. Uprava Glasa Istre tijekom izrade programa zbrinjavanja viπka radnika nije se obazirala na usmena i pismena upozorenja sindikata koji nije bio suglasan s takvom odlukom i koji je ukazivao na njenu nezakonitost. Danas je, nakon πto je poËetkom ljeta Uprava provela svoj naum, u tijeku sudski postupak kojim sindikat dokazuje nezakonitost takve odluke. Bodovanje novinarskog rada “Kada se problem promatra dublje u povijest, vidi se kako je Uprava davno smiπljala plan kako da se rijeπi sindikalnih povjerenika u tvrtki. Naime, 2012. godine donesen je program bodovanja rada novinara po kojem su novinarima-sindikalnim povjerenicima drastiËno poniπtavani steËeni bodovi za postignuti rad ili dio njihova rada nikad nije bodovan jer im je glavni urednik Ëesto odbijao objaviti gotove teme na Ëiju bi izradu utroπili dan-dva pa i tri”, istiËe GreguroviÊ. Kao primjer iznosi podatak da je dnevna norma glavnog sindikalnog povjerenika 20 bodova. “Ako su urednici tog novinara nagraivali i s viπe od 20, pa i 30 bodova za napisanu temu, on bi na koncu dobio najviπe 15 bodova. Odnosno, ne bi ispunio dnevnu normu”, veli naπ sugovornik objaπnjavajuÊi kako je takvo poniπtavanje rezultat rada takozvanih cenzora bodova koji su obavljali “prljavi posao te bi svaku objavljenu temu, bez obzira radilo se na njoj dan ili dva, prikazali kao poludnevni rad i revalorizacijom dodijelili najviπe 15 bodova”. “Tako su sindikalni povjerenici doπli pred gotov program zbrinjavanja viπka radnika kao oni koji svojim radom nisu u moguÊnosti ispuniti normu i poslodavac im je uruËio otkaz, odnosno uvrstio ih na listu viπka radnika”, veli GregoroviÊ. Bundæije i neradnici? Praksa s kojom se suoËio Glas Istre nije novijeg datuma. Sindikalni povjerenici u medijima uvijek su bili “na udaru” poslodavaca. Okarakterizirani kao “oni koji se uvijek neπto bune”, nerijetko su opisivani i kao “neradnici”. Taj takozvani nerad u stvarnosti je bio posljedica Ëinjenice da za rad, bez obzira koliko i πto pisali, nije bilo prostora za objavu. Osim πto im je umjetno Otkaz predsjednici Sindikata medija Crne Gore Da je situacija i u okruæenju ista ili joπ gora osvjedoËili su se i kolege crnogorski novinari i ostali medijski radnici koji su u rujnu dobili jasno upozorenje. Nakon gotovo 14 godina rada za nezavisni dnevnik “Vijesti” Marijana CamoviÊ proglaπena je tehnoloπkim viπkom. Po povratku s godiπnjeg odmora doËekala ju je vijest da poslodavcu viπe nije potrebna. Moglo bi se reÊi - ni prvi, ni zadnji otkaz u medijima. No, u ovom sluËaju on je uruËen predsjednici Sindikata medija Crne Gore, jednom od najmlaih novinarskih sindikata u regiji i po svemu sudeÊi je posljedica sindikalnog angaæmana Marijane CamoviÊ. Tome u prilog vjerojatno ide i informacija da nije dobila objaπnjenje zbog Ëega joj se otkazuje ugovor, niti su postojali kriteriji za formiranje liste tehnoloπkog viπka. Predsjednica Sindikata medija Crne Gore tuæila je poslodavac zbog nezakonitog otkaza, a kako nam je sama kazala proglaπena je tehnoloπkim viπkom i to bez kriterija koji su trebali presuditi u odluci. - Takoer, do mog otkaza nije smjelo doÊi dok sam na poziciji predsjednice granskog Sindikata medija Crne Gore jer je to zabranjeno odredbama Zakona o radu i OpÊeg kolektivnog ugovora koji propisuju da predstavnik sindikata na odgovarajuÊoj razini za vrijeme obavljanja sindikalnih aktivnosti i πest mjeseci nakon njihova prestanka, ne moæe biti proglaπen kao zaposleni za Ëijim je radom prestala potreba. Obavjeπtenje o otkazu sam dobila 1. rujna (na 17. godiπnjicu osnivanja Vijesti) i na dan kada sam se vratila s godiπnjeg odmora. 36 Sedam dana kasnije radni odnos mi je prestao iako Zakon o radu propisuje otkazni rok od 30 dana. Mojem su otkazu prethodile i Ëetiri novËane kazne koje je poslodavac tijekom 2014. godine izricao bez obrazloæenja i voenja disciplinskog postupka, Ëemu sam se protivila (pismeno 15 dana prije otkaza). Prije 2014. godine nikada nisam imala bilo kakvih problema ili sukoba s uredniπtvom, kazala je CamoviÊ. Sindikat medija Crne Gore osnovan je u travnju proπle godine. Kolegica CamoviÊ, kao i njene kolege uredno su ukazivali na probleme s kojima se medijski radnici u Crnoj Gori svakodnevno suoËavaju. Ukazivala je da se novinari na jednoj strani otpuπtaju kao navodni tehnoloπki viπak, dok se istovremeno na njihova radna mjesta prima nova, mlaa radna snaga. No, ne na ugovor o radu, veÊ honorarno ili na odreeno vrijeme i za puno niæu plaÊu od otpuπtenih novinara. U neπto viπe od godinu dana, zajedno s kolegama uspjela je izgraditi novinarski sindikat, a onda joj je poslodavac za taj angaæman uruËio nagradu koja je jasna poruka svim ostalim novinarima sindikalni angaæman, borba za prava medijskih radnika, moæe vas stajati radnog mjesta. InaËe, u travnju ove godine crnogorski sindikati izborili su se za OpÊi kolektivi ugovor koji predvia da povjerencici, pa tako i predsjenici sindikata ne mogu biti proglaπeni tehnoloπkim viπkom dok su na funkciji, kao niti πest mjeseci nakon isteka mandata. (ib, af) Iako sam tuæio VeËernji list zbog nezakonitog smanjenja plaÊe, presude ni nakon Ëetiri godine nema. To govori da su radnici u Hrvatskoj, pa i novinari, potpuno nezaπtiÊeni. S takvim pravosuem poslodavci mogu raditi πto hoÊe suæavan prostor, kako bi ih se moglo diskvalificirati, sindikalnim povjerenicima nikada nije bilo lako napredovati. Uglavnom su smjeπtani u “kuÊice” iz Ëijih se okvira i nakon desetljeÊa rada nisu micali. Minorni su primjeri u kojima su sindikalni povjerenici uspjeli poboljπati svoj status u mediju u kojem rade. VeÊini je Ëast sindikalnog povjerenika donosila i donosi niæu plaÊu od one koju bi, s obzirom na posao koji obavljaju, trebali imati. Na to ukazuje i Anton FiliÊ, predsjednik Sindikata novinara Hrvatske, koji se i sam uvjerio πto sindikalni rad nosi. Joπ dok je bio povjerenik SNH u VeËernjem listu, tuæio je poslodavca zbog mobinga te sniæavanja plaÊe. “Iako sam tuæio VeËernji list zbog nezakonitog smanjenja plaÊe, presude ni nakon Ëetiri godine nema. To govori da su radnici u Hrvatskoj, pa i novinari, potpuno nezaπtiÊeni. S takvim pravosuem poslodavci mogu raditi πto hoÊe”, kaæe FiliÊ istiËuÊi kako danas radi viπe nego ikada, osim za matiËnu medijsku kuÊu, radi i za njezin sportski tjednik, pa normu prebacuje nekoliko puta. “Imam zavrπeni fakultet i 25 godina iskustva. I uz sve πto radim imam najniæu plaÊu od svih zaposlenih novinara u VeËernjem listu. Nije teπko procijeniti jesam li onda diskriminiran zbog svoje sindikalne aktivnosti ili nisam”, istiËe FiliÊ koji se u svom radu suoËavao i sa situacijama da mu poslodavac, praktiËno u zadnji tren, otkaæe veÊ dogovoreni sluæbeni put pa i da to pravda smanjenjem troπkova, kojih nije bilo. No, novinar nije poslan na dogaaj s kojeg je trebao izvjeπtavati, a redakcija je zbog prekasnog otkazivanja puta morala platiti troπak prijevoza i smjeπtaja. Ni na nebu, ni na zemlji U zadnje vrijeme, moæda najbuËniji primjer, pritiska na sindikalni rad onaj je na Radiju 101. Povjerenik SNH u toj radijskoj kuÊi Matko AntonoviÊ, u trenutku pisanja ovog teksta, joπ je bio “ni na nebu, ni na zemlji”. Odnosno, joπ se nije znalo ostaje li raditi ili Êe mu poslodavac uruËiti otkaz. Sindikalni povjerenik na sastanku redakcije s vlasnikom radija “podigao je glas” i istresao sve πto mu je bilo na duπi kada je rijeË o voenju firme. Sastanak se odvijao iza zatvorenih vrata, no AntonoviÊu je zbog izgovorenog uruËen izvanredni otkaz ugovora o radu. Taj izvanredni otkaz poslodavac je potom povukao i sindikalnog povjerenika, prepoznatljiva radijskog glasa, premjestio na mjesto novinara. Iako pismenih dokaza o tome nema, AntonoviÊu je praktiËno zabranjeno da se svojim glasom pojavljuje u programu. Iskustvo je sindikata da su povjerenici pod velikim pritiskom, posebno u malim medijima. Uostalom, koliko je taj “posao” neprivlaËan, svjedoËi i Ëinjenica da se unutar redakcija teπko moæe naÊi osoba koja se spremna, bez “cimanja” i nagovaranja, upustiti u avanturu sindikalnog povjerenika - a koji je uvijek na udaru i Ëlanstva i poslodavca. »lanstva koje od povjerenika oËekuju da bude “superman” i poslodavca koji povjereniku nastoji “skresati krila” novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 37 medijska scena medijska scena Piπe Branimir ZekiÊ Foto Duje KlariÊ sklopio ugovor o radu, ako poslodavac ne dokaæe drugaËije.” Vojska novinara u najveÊim hrvatskim dnevnim listovima, dijelom i u elektroniËkim medijima, u svakom je zarezu preslika upravo ovog zakonskog Ëlanka. Formalno freelanceri, u ugovorima s izdavaËima nerijetko imaju odredbu o zabrani rada za druge poslodavce ili se ona preπutno podrazumijeva, svakodnevno dolaze u redakciju, u obavljanju novinarskog posla koriste iskljuËivo radne prostorije i sredstva rada izdavaËa, imaju striktno nadreene urednike i obvezu deæurstava vikendom. Inspektorat rada, kako nam tumaËi TadiÊ, Ëlanak 10. Zakona o radu ne uzima kao mjerodavan, veÊ se kod inspekcijskih nadzora poziva na lex specialis, u ovom sluËaju Zakon o medijima. U tom se zakonu, osim kao radnik kod poslodavca, novinar definira i kao nositelj samostalne djelatnosti, pa za inspektore rada nema krπenja zakona niti prikrivenog radnog odnosa ako je slobodna djelatnost uredno registrirana kod nadleænih tijela. Terenski nadzor u redakcijama, koji Ëesto upuÊuje na odnos radnikposlodavac, u tom sluËaju nije Inspektoratu bitan. “Mogu se sloæiti da ima prostora za preispitivanje tih odredbi. Zakon o medijima ne razrauje nikakve kriterije kad su u pitanju novinari kao samostalna djelatnost, ali Inspektorat ne moæe mijenjati zakone. To je posao resornih ministarstava, prije svega Ministarstva kulture. Ne znam zaπto stavljamo naglasak na novinare kad postoji cijeli niz slobodnih profesija koje rade na ugovoru o poslovnoj suradnji, od keramiËara do prevoditelja i odvjetnika”, kaæe TadiÊ i dodaje da novinari pravnu satisfakciju mogu traæiti na nadleænim sudovima. RPO prava i obveze »lanak 10 Zakona o radu kaæe: “Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor, koji s obzirom na narav i vrstu rada ima obiljeæja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, ako poslodavac ne dokaæe drugaËije.” No, u stvarnosti nije baπ tako. Tko nije shvatio zakon, a tko samo pere ruke od odgovornosti? Medijska strategija P etnaest je godina proπlo otkad su prvi novinari u Hrvatskoj upisani u Registar poreznih obveznika (RPO), a gotovo toliko traje i javna polemika oko njihova radnopravnog statusa. Na kljuËna pitanja: jesu li RPO-ovci samo formalno samostalna djelatnost, a zapravo jeftina i nezaπtiÊena radna snaga, svih tih godina odbijaju se otvoreno oËitovati barem dva ministarstva, kulture i financija, te Inspektorat rada u ministarstvu Miranda MrsiÊa. Od Ilije TadiÊa, ravnatelja Inspektorata rada u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, pokuπali smo iz prve ruke doznati kako izgleda inspekcijski nadzor u medijskim 38 kuÊama s RPO-ovcima koji: a) svakodnevno rade na sredstvima poslodavca b) primaju za to fiksnu naknadu c) koriste plaÊeni godiπnji odmor d) ne smiju raditi za druge poslodavce. Ili jednostavnije, πto inspektor radi kad u redakciji zatekne RPO-ovca koji ima sve obveze i samo rijetka prava iz radnog odnosa, a nije stalno zaposlen? “Ako tijekom nadzora utvrdimo da nakladnici imaju poslovne odnose s novinarima koji imaju registriranu samostalnu profesionalnu djelatnost, ti ljudi za nas nemaju status radnika. RijeË je o ugovoru obveznog, tj. graanskog prava, a ako postoji mana volje, odnosno ako jedna strana smatra da je ucijenjena prilikom sklapanja ugovora, za tu vrstu sporova nadleæni su sudovi, a ne Inspektorat rada”, tvrdi ravnatelj TadiÊ. Zakonske odredbe KreÊemo s citiranjem zakona, a kako razgovaramo s prvim meu inspektorima rada, logiËnim se Ëini Zakon o radu. »lanak 10. “Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor koji s obzirom na narav i vrstu rada ima obiljeæja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom Temeljni dokument za pokretanje izmjena Zakona o medijima i spornog Ëlanka koji bavljenje novinarstvom definira (i) kao slobodnu djelatnost, Medijska je strategija Ministarstva kulture. Pisala se viπe od dvije i pol godine, a kroz 308 stranica teksta dostupnog na web stranicama Ministarstva, problem RPO-ovaca uzgred se spominje tek na nekoliko mjesta, kao instrument za dokidanje novinarskih radniËkih prava. “Urednici i novinari koji se prilikom dolaska na radno mjesto registriraju magnetskom karticom, kako bi se poslodavac uvjerio da ispunjavaju osmosatno, a Ëesto i dulje radno vrijeme, ne mogu se smatrati vanjskim suradnicima, angaæiranim putem autorskog ugovora koji im ne jamËi pravo na otkazni rok ni otpremninu, niti bilo kakvu sigurnost zaposlenja.” S navodima iz Strategije, da je stalni i svakodnevni angaæman slobodnih novinara zapravo prikriveni radni odnos, uglavnom se ne slaæu suci kojima na stol stiæu tuæbe protiv poslodavaca. Osim presude koju je protiv Slobodne Dalmacije dobila novinarka Nataπa ©kariËiÊ, u novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 39 medijska scena ostalim parnicama oni redom presuuju u korist tuæenih medijskih izdavaËa. U obrazloæenju nekolicine presuda koje su ove godine dobile pravomoÊnu potvrdu na Æupanijskom sudu opet nema Zakona o radu: za hrvatske se suce autorski ugovor dviju strana, koliko god obiljeæja radnog odnosa imao, ne moæe tumaËiti po Zakonu o radu! Suci se, jednako kao i inspektori rada, vole pozivati na Zakon o medijima. »im utvrde da je novinar slobodnjak uplaÊivao poreze i doprinose, tuæba na sudu pada, neovisno i o iskazima kolega ili urednika koji su kao svjedoci u parnici imali petlje potvrditi ono πto je bjelodano; da je tuæitelj imao identiËne radne obveze kao i stalno zaposleni novinari u redakciji tuæenoga. Nazire li se rjeπenje? Profesor katedre za radno pravo sa zagrebaËkog Pravnog fakulteta Viktor Gotovac, na jednoj od HND-ovih tribina “Novinarska srijeda”, joπ krajem studenoga 2012., bio je priliËno skeptiËan. “U trenutnoj situaciji u kojoj poslodavci bez ikakvih sankcija krπe zakon i posluju po modelu kojim su liπeni bilo kakve odgovornosti, teπko je vidjeti zbog Ëega bi odluËili poslovati po novom legalnom modelu, kakav god on bio. Iz dobrote srca? Dok Inspektorat ne poËne sankcionirati njihovo trenutaËno ponaπanje, teπko je oËekivati da Êe izdavaËi odustati od modela prikrivenog radnog odnosa”, kazivao je tom prilikom Gotovac. Ministrica kulture Andrea Zlatar VioliÊ u Opatiji je na Danima elektronskih medija najavila da Êe medijsku strategiju prezentirati javnosti do kraja godine. Tada kreÊe i javna rasprava, nakon Ëega bi se trebao mijenjati Zakon o medijima. Bez prava na πtrajk Na domaÊem medijskim træiπtu RPO-ovaca je danas nekoliko stotina, status slobodnjaka uglavnom nisu odabrali svojom voljom, otkaz mogu dobiti u svakom trenutku, bez obrazloæenja. Zakinuti su za veÊinu prava iz Zakona o radu, ukljuËujuÊi i pravo na πtrajk. Najslikovitije se to vidjelo tijekom πtrajka novinara VeËernjeg lista u rano proljeÊe 2011. godine. U 26 dana obustave rada novine su nesmetano izlazile, tekstove su pisali RPO-ovci bez zakonskog uporiπta za πtrajk, jer ih zakon i ne definira kao radnike. SluËaj VeËernjaka ukazao je i na rastuÊi antagonizam izmeu stalno zaposlenih i “unajmljenih” novinara. ©trajkaπi su apelirali na kolegijalnu solidarnost, RPO-ovci punili stranice uzvraÊajuÊi da se ne mogu solidarizirati s onima koji su godinama πutke promatrali njihov drugorazredni radnopravni status. Bivπi ministar financija Slavko LiniÊ za Novinar kaæe da je u ministarskom mandatu pokrenuo nekoliko poreznih nadzora u kojima je velikim izdavaËima naplaÊena razlika poreza za stalne RPO-ovce. 40 “Dnevni listovi u Hrvatskoj angaæirali su iz sustava slobodnih ‘umjetnika’ ne samo novinare, nego i urednike i glavne urednike, redovni radni odnos jednostavno su zamijenili jeftinijom radnom snagom. Ako netko koristi urede poslodavca i ide na godiπnji odmor, tada to nije RPO nego redovni radni odnos, samo se ne plaÊaju sva davanja. Obveze se prebacuju na novinara, to je prikriveni radni odnos samo da bi se platilo manje poreza. Za Ministarstvo financija i Poreznu upravu prihvatljiv je bio sustav u kojem novinari rade za viπe redakcija, ako su oni zaista slobodni poduzetnici. U tom sluËaju moraju samo shvatiti da su duæni samostalno plaÊati porez i imati struËnu osobu za knjigovodstvo, jer smo imali brojne sluËajeve poreznih dugova i ovrha baπ kod novinara”, rekao je LiniÊ. Bivπi ministar, doduπe, kod dijeljenja savjeta o poreznoj disciplini vjerojatno ni danas ne razumije da se ulazak u RPO godinama provodi po naËelu “uzmi ili ostavi” kao jedini moguÊi model poslovne suradnje s izdavaËem. LiniÊ zato tvrdi da je nadzorom Porezne uprave smanjen broj RPO-ovaca i da su neki od velikih izdavaËa upravo nakon poreznih akcija svojim slobodnjacima ponudili radni odnos. Dogodilo se to u VeËernjem listu, ali uz manji netto iznos plaÊe, zbog Ëega je dio novinara i dalje nastavio ploviti u nesigurnim RPO vodama. ©to je RPO, osim freelancera mogli bi pokoju reÊi i njihovi knjigovoe. Kako bi smanjili poreznu osnovicu kod godiπnje prijave poreza, novinarima savjetuju da prikupljaju R1 raËune gdje god stignu. Od prijatelja, obitelji i rodbine, za kupljeni namjeπtaj, gorivo ili tehniËku opremu. Sve to prikazuje se kao troπak poslovanja ili opremanja poslovnih prostora, iako i poreznici do danas zasigurno veÊ znaju da su im radni prostori - poslodavËeva redakcija. Ni tu nije kraj propisima koji nemaju baπ nikakve veze sa stvarnoπÊu. Tako RPO novinar u svojim navodnim prostorijama za rad, koje je prijavio kod registracije djelatnosti, najËeπÊe stanu, mora imati vidno istaknutu naljepnicu da izdaje raËun, u protivnom ga Porezna uprava moæe novËano kazniti. Nepregledna lista propisa egzistira samo da bi zamutila pogled pred bitnim: RPO-ovci u Hrvatskoj nisu slobodna djelatnost, vec paravan za outsourcing. Pioniri outsourcinga godinama prije nego nam je stigao kao tema za potencijalni referendum iz rada HND-a i SNH Urednici i novinari koji se prilikom dolaska na radno mjesto registriraju magnetskom karticom, kako bi se poslodavac uvjerio da ispunjavaju osmosatno, a Ëesto i dulje radno vrijeme, ne mogu se smatrati vanjskim suradnicima, angaæiranim putem autorskog ugovora koji im ne jamËi pravo na otkazni rok ni otpremninu, niti bilo kakvu sigurnost zaposlenja SREDI©NJI ODBOR HND-a Mjerama πtednje predvia se smanjenje plaÊa za petoro zaposlenih u Tajniπtvu HND-a i naknada za predsjednika, Ëime bi, prema simulaciji, Druπtvo smanjilo redovite troπkove za 104 tisuÊe kuna. Predloæeno je i smanjivanje broja stranica strukovnog glasila Novinar te umanjenje honorara svim suradnicima redakcije Novinara i uredniku S Poboljπati financijsku situaciju rediπnji odbor HND-a odræao je sredinom prosinca posljednju sjednicu u 2014. godini na kojoj je zakljuËeno kako Êe Radna skupina (Diana Koller, Zdenko Duka, Slavica LukiÊ, Ana RaiÊ KneæeviÊ, Boæena MatijeviÊ) nastaviti s radom na prijedlozima za poboljπanje, odnosno stabilizaciju stanja financija Hrvatskog novinarskog druπtva. Do sljedeÊe sjednice od Tajniπtva HND-a zatraæena je nova sistematizacija radnih mjesta kao i prikupljanje ponuda za odræavanje raËunalnog sustava, usluge telekomunikacija i usluge knjigovodstva. Pored toga, uz uplatnice za Ëlanarinu u Druπtvu, svim Êe Ëlanovima biti poslan i anketni upitnik na kojem Êe se moÊi izjasniti jesu li za ukidanje tiskanog izdanja glasila i njegovo prebacivanje na internetsku stranicu hnd.hr. Treba razmotriti kakve su moguÊnosti racionalnijeg poslovanja Druπtva, odluËeno je na 55. skupπtini HND-a, nakon Ëega je Srediπnji odbor imenovao Radnu skupinu, o Ëijim se zakljuËcima i prijedlozima na sjednici raspravljalo najveÊi dio vremena. Izvrπni odbor koji je o izvjeπtaju Radne skupine raspravljao uoËi sjednice Srediπnjeg odbora, nije zauzeo stajaliπte o predloæenim mjerama πtednje jer je 4 od 7 Ëlanova Izvrπnog odbora bilo suzdræano u glasovanju (troje ih je bilo za te mjere). Plan πtednje oko kojeg su se, nakon Ëetiri odræana sastanka, sloæili svi Ëlanovi Radne skupine predstavila je Diana Koller. Njime se, meu ostalim mjerama πtednje, predvia smanjenje plaÊa za petoro zaposlenih u Tajniπtvu HND-a i naknada za predsjednika, Ëime bi, prema simulaciji, Druπtvo smanjilo redovite troπkove za 104 tisuÊe kuna. Predloæeno je i smanjivanje broja stranica strukovnog glasila Novinar te umanjenje honorara svim suradnicima redakcije Novinara i uredniku. To bi bilo novo smanjenje sredstava za isplatu honorara za Novinar, jer je veÊ poËetkom ove godine taj iznos smanjen za oko 20 posto. Oko ovih prijedloga Radna skupina Êe nastaviti s radom, dok su prijedlozi o prikupljanju ponuda za odræavanje raËunalne opreme i osuvremenjivanje sustava, za usluge knjigovodstva i telekomunikacijske usluge usvojeni veÊinom glasova. VeÊinom glasova potvren je i prijedlog da se predsjednicima Ogranaka i Zborova HND-a dostavi popis Ëlanova koji posljednje tri ili pet godina nisu plaÊali Ëlanarinu kako bi se s njima dogovorili o statusu njihova Ëlanstva. Tom je prilikom Zdenka Seleπ, poslovna tajnica HND-a, istaknula kako veÊ postoji mjera plaÊanja Ëlanarine u iznosu od samo pet kuna za nezaposlene Ëlanove Druπtva te da se Tajniπtvu mora samo uputiti zahtjev za tom mjerom. Kako je u sklopu mjera πtednje navedeno i rezanje troπkova glasila Novinar, Ëime bi se uπtedjelo nekih 50 tisuÊa kuna, na Srediπnjem odboru raspravljalo se i o moguÊnosti gaπenja tiskanog izdanja i prebacivanja glasila na internetsku stranicu Druπtva. PredsjedavajuÊi Srediπnjeg odbora Luko Brailo raspravu je zakljuËio ocjenom kako se o tako ozbiljnoj odluci trebalo dodatno ispitati najprije πto misle Ëlanovi, a potom odluËiti o troπkovima tiskanog izdanja i projekcijama troπkova za izdanje na internetu. Osim o rezanju troπkova, rasprava se vodila i oko novih moguÊnosti poveÊanja prihoda. Zdenka Seleπ napomenula je kako HND trenutaËno ima neπto viπe od 2500 Ëlanova, a Hrvoje Zovko, predsjednik Zbora istraæivaËkih novinara, pitao je zbog Ëega nacionalne medijske kuÊe osnovane nakon 2000. godine joπ nemaju HND-ove podruænice. Slavica LukiÊ, potpredsjednica HND-a, predloæila je da se napravi katalog nacionalnih medija i objavi koji meu njima nemaju HND-ove podruænice. Rekla je kako ne oËekuje da Êe taj potez samo po sebi imati velikog uËinka, ali da odnekud treba krenuti. Raspravljalo se i o ukidanju novËanog iznosa tradicionalnih HND-ovih nagrada za novinarsku izvrsnost pa se mogao Ëuti i prijedlog da se nagrade prestanu dodjeljivati novinarima koji nisu Ëlanovi HND-a. Zbog kratkih rokova odluËeno je da se nagrada u 2015. dodjeljuje pod istim uvjetima kao i dosad, a o buduÊnosti se treba raspraviti i na Skupπtini HND-a. Utvreno je kako se Izborna Skupπtina HND-a treba odræati do kraja travnja 2015. godine. Do tog bi se razdoblja trebali sastati i svi odbori i zborovi druπtva kako bi izabrali novo vodstvo i delegate na Skupπtini Melisa Skender novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 41 iz rada HND-a i SNH ©okirani intervjuom sa ©eπeljem na OsjeËkoj TV Hrvatsko novinarsko druπtvo πokirano je pojavom ËetniËkog vojvode i ratnog zloËinca Vojislava ©eπelja u emisiji “Bujica” Velimira Bujanca u srijedu na OsjeËkoj televiziji. Ne samo da je ©eπelj bio jedan od ratnih voa u ratu protiv Hrvatske 90-ih godina, nego propagira mrænju i danas, nakon πto ga je iz potpuno nejasnih razloga Haaπki sud pustio na slobodu. Bujanec je obznanio gledateljima da mu se ©eπelj javio u studio pa je s njim porazgovarao 15-ak minuta. Treba imati nevjerojatno jak razlog javnog interesa, promicanja nekog javnog dobra, da bilo koja televizija, a valjda pogotovo hrvatska, s takvim Ëovjekom napravi intervju. Kad se zna tko je Velimir Bujanec i tko je vlasnik OsjeËke televizije, jasno je da im je ©eπelj trenutaËni saveznik u domaÊim politiËkim obraËunima, u trenutaËnoj predsjedniËkoj predizbornoj kampanji. HND osuuje takve i svaku sliËnu nisku medijsku manipulaciju i poziva sve medije da odræe prijeko potrebnu profesionalnu razinu u predizbornoj kampanji, stoji u priopÊenju HND-a Milki BaboviÊ nagrada “Franjo BuËar” Na prijedlog Hrvatskog zbora sportskih novinara, Odbor Dræavne nagrade za sport “Franjo BuËar”, u sastavu prof. dr. sc. Igor JukiÊ, Samir BaraË, Ratko KovaËiÊ, Ognjen NagliÊ, Igor Boraska, Alvaro NaËinoviÊ, Zoran Primorac, Ana Srπen, Marija AnzuloviÊ, na sjednici odræanoj 16. listopada 2014. godine donio je odluku da godiπnju nagradu za sport dodijeli Milki BaboviÊ. »estitamo! UnatoË Ëinjenici da je veÊ dulje vrijeme u mirovini, njezin novinarski zanos i stvaralaËki duh uopÊe ne miruje, nego se iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, dokazuju kroz brojne novinarske, spisateljske i druπtvene aktivnosti. Njezino ime u hrvatskoj je javnosti i dalje sinonim za vedar duh, istinu i vjerodostojnost. Odgojila je ga. Milka BaboviÊ generacije i generacije novinara, uspostavila i izgradila sportsku redakciju na nekadaπnjoj Televiziji Zagreb, cijelo vrijeme strogo poπtujuÊi etiËki kodeks novinarstva i sporta u njegovoj biti. I dok je ga. BaboviÊ dobro znana po svojim atletskim rezultatima (viπestruka je najbolja sportaπica dræave) i po svojem radu kao novinarka i komentatorica na televiziji, manje su poznate njezine uloge u druπtvenom æivotu grada Zagreba, u olimpijskom 42 odboru, u zalaganju za izgradnju sportskih dvorana i djeËji sport, njezin doprinos u poboljπanju uvjeta u æenskim zatvorima bivπe dræave, na psihijatrijskim klinikama i posebice skrb za slijepe i slabovidne osobe. To je vidljivo u priloæenom æivotopisu, no smatramo da je nuæno sve te karakteristike i u ovom prijedlogu iskazati. Naime, i danas ga. BaboviÊ aktivno sudjeluje u æivotu grada i dræave. Uostalom, kad netko u 81. godini æivota kupi kompjutor i nauËi se njime sluæiti, slati e-poπtu i koristiti se internetom, svakako treba naglasiti da se radi o itekako aktivnoj osobi. Posljednjih godina Milka BaboviÊ sudjeluje ne samo u TV emisiji “Ples sa zvijezdama” kao sudac, veÊ istodobno piπe knjige za djecu o sportaπima i sportovima, a aktivna je i kao novinarka te u svakom broju Ëasopisa Zagreb, moj grad objavljuje tekstove o povijesti grada, vaænim liËnostima ili dogaajima koji su obiljeæili povijest Zagreba. (HZSN) Prijedlozi za godiπnje nagrade i priznanja HZSN-a Izvrπni odbor HZSN-a donio je odluku o tradicionalnim godiπnjim nagradama i priznanjima svojim Ëlanovima, na temelju prijedloga Ëlanova, u bilo kojem mediju. Za godiπnje nagrade kandidirati se moæe u kategoriji novinara godine i za æivotno djelo te za sve novinarske forme (vijest, komentar, intervju, osvrt, kolumnu…), kao i razliËite vidove novinarstva (tisak, radio, televizija, internetsko novinarstvo), zatim izdavaπtvo, lokalno novinarstvo, sportsku fotografiju, press centar i ostale uratke, dosege i projekte u sportskom novinarstvu. Imate li prijedlog, poπaljite ga πto prije, a najkasnije do 9. sijeËnja 2015., na e-adresu [email protected] kako bi vaπ prijedlog bio na vrijeme u konkurenciji za glasanje. Prijedlog moæete poslati i u kuverti na naπu adresu: HND, Zagreb, PerkovËeva 2 (za HZSN). Svaki prijedlog mora sadræavati: • ime i prezime predlagaËa, koji MORA biti Ëlan HZSN-a • ime i prezime predloæenog »LANA HZSN-a (popis je dostupan na web stranici pod rubrikom »lanovi) • toËan datum i medij gdje je novinarski uradak objavljen (za seriju kolumni priloæiti minimalno dvije kolumne) • fotokopiju, prijepis, web link, videouradak ili sliËan naËin uvida u predloæeni uradak • kratko obrazloæenje ZA©TO se kolegicu/kolegu predlaæe za nagradu NOVINAR GODINE HZSN-a, napisanih na minimalno pet, a maksimalno 15 novinskih stupaca. Sve prijedloge Izvrπni odbor zaprima do 9. sijeËnja 2014. godine iz rada HND-a i SNH Oduprijet Êemo se MarasoviÊevim politiËkim prijetnjama HRT-u Hrvatsko novinarsko druπtvo odluËno upozorava hrvatsku, a upozorit Êe i europsku javnost na prijetnje HDZ-ova zastupnika Dujomira MarasoviÊa koji je u raspravi u Hrvatskom saboru rekao kako je prvo πto moraju napraviti kad se promijeni vlast za godinu dana - “pomesti sve s Hrvatske radiotelevizije”. Radi se o klasiËnoj i primitivnoj politiËkoj prijetnji, uobiËajenoj i prepoznatljivoj kad je rijeË o nedemokratskim strankama. Moæda je MarasoviÊu to neoprezno “izletjelo” iz usta, kao πto mu zna izletjeti joπ poneπto. No, kao profesionalna novinarska udruga, pribojavamo se da moæda o tome snuju i MarasoviÊevi stranaËki πefovi, ali to nisu obznanili. Svi imaju pravo i najoπtrije kritizirati voenje, ureivanje i rad HRT-a, ali Êe se ovakvim i sliËnim prijetnjama politiËkim smjenama HND na sve dopuπtene naËine oduprijeti, navodi se u priopÊenju HND-a koje potpisuje predsjednik Zenko Duka OGRANAK UMIROVLJENIH NOVINARA Treba πtedjeti Izvrπni odbor Ogranka umirovljenih novinara, na sjednici odræanoj 3. prosinca, pod predsjedanjem prof. Branke StarËeviÊ, raspravljao je o stanju u HND-u i o prijedlozima za πtednju. Izneseno je da trenutaËno financijsko stanje HND-a nije bajno i da je veoma teπko skupljati sredstva za sve raznolikiju djelatnost druπtva u Ëijim se redovima nalazi 3500 Ëlanova. Upozoreno je da se osipa Ëlanstvo - broj Ëlanova HND sve je manji, pa prema tome i prihodi od Ëlanarine, zbog Ëega je Fond solidarnosti u iznimnim teπkoÊama. ImajuÊi sve to u vidu, reËeno je da je nuæno πtedjeti gdje god je moguÊe. »lanovi Izvrπnog odbora upoznati su da Êe se redovita izborna godiπnja Skupπtina HND-a odræati u travnju iduÊe godine, te da se i mi moramo pripremiti za taj skup. O kandidatima za odreene funkcije u Druπtvu bit Êe govora na godiπnjem sastanku Ogranka u oæujku 2015. (j.p.) Na tradicionalnom novinarskom partyju u Novinarskom domu ove se godine okupio mnogo kolega koji su se dobro zabavili uz glazbu No Limits Banda i karaoke Foto T. HnojËik novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 43 iz rada HND-a i SNH iz rada HND-a i SNH Foto Duje KlariÊ IZVR©ENJE PRORA»UNA I - XII 2013. RASHODI 2013. 2013. PLAN IZVR©ENJE I-XII INDEKS Uredski materijal 20.000,00 Utroπena energija (struja, plin) 30.000,00 Troπkovi poπtarine, telefona 70.000,00 Nabava i odræav. inventara; odræav. zgrade 70.000,00 »iπÊenje, garderoba i deæurstvo 60.000,00 Student servis 10.000,00 Odvjetnik i sudski Troπkovi 5.000,00 Zaπtita Sokol MariÊ 4.000,00 Komunalne usluge 23.000,00 Ostali servisi (bravar, staklar i sl.) 20.000,00 PlaÊe i naknade 560.000,00 Reprezentacija (sjednice) 2.000,00 Premije osiguranja 12.000,00 Knjigovodstvo 35.000,00 Tisak i struËna literatura 1.500,00 Platni promet i bankarski Troπkovi 3.000,00 Konferenc. tehniËar i ostalo uz dvorane 28.000,00 Ostalo - neplanirano 5.000,00 ZajedniËka priËuva 190.000,00 NOVINAR i newsletter 200.000,00 UKUPNO 1.349.000,00 16.757,00 37.652,00 73.092,00 72.617,00 62.557,00 83,79 125,51 104,42 103,74 104,26 600,00 1.570,00 18.094,00 3.155,00 575.159,00 11.562,00 32.760,00 2.568,00 3.425,00 27.265,00 7.329,00 188.973,00 270.096,00 1.405.231,00 12,00 34,89 78,67 15,78 102,71 0,00 96,35 93,60 171,20 114,17 97,38 146,58 99,46 135,05 104,17 PRIHODI RASHODI SALDO 1.945.161,00 1.405.231,00 539.930,00 NEPROFITNA DJELATNOST PRIHODI 1. »lanarina (60%) 2. Ostali prihodi (kamate i sl.) 3. Od stanara 2013. 2013. PLAN IZVR©ENJE I-XII INDEKS 385.000,00 3.000,00 7.000,00 395.000,00 333.725,00 11.437,00 6.618,00 351.780,00 86,68 381,23 94,54 89,06 RASHODI 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 2013. 2013. PLAN IZVR©ENJE I-XII INDEKS Izrada iskaznica Uredski materijal Utroπena energija (struja, plin) Troπkovi poπtarine, telefona, internet. Troπkovi sl. putovanja (tajniπtvo) Nabava i odræav. inventara Autorski honorar Novinarske nagrade Usluge ËiπÊenja Student servis Komunalne usluge Ostali servisi (bravar, staklar, vijenci i sl.) PlaÊe, naknade i naknada predsjedni Dnevnice i putni Troπkovi tijela HND-a Reprezentacija (sjednice) Premije osiguranja Platni promet i bankarski troπkovi »lanarine IFJ/EFJ Knjigovodstvo Ograncima i zborovima Tisak i struËna literatura Ostalo - neplanirano Skupπtina HND »lanarina GIU ICEJ UKUPNO 15.000,00 20.000,00 36.000,00 40.000,00 4.000,00 25.000,00 35.000,00 105.000,00 15.000,00 23.000,00 8.000,00 25.000,00 396.000,00 110.000,00 10.000,00 6.000,00 3.000,00 29.000,00 23.000,00 20.000,00 3.000,00 10.000,00 90.000,00 24.000,00 1.075.000,00 10.533,00 15.123,00 35.658,00 50.645,00 4.036,00 28.150,00 6.209,00 96.327,00 12.398,00 29.398,00 5.308,00 22.288,00 407.022,00 106.894,00 8.855,00 6.226,00 2.244,00 31.240,00 22.050,00 8.294,00 2.485,00 21.352,00 20.810,00 9.593,00 963.138,00 70,22 75,62 99,05 126,61 100,90 112,60 17,74 91,74 82,65 127,82 66,35 89,15 102,78 97,18 88,55 103,77 74,80 107,72 95,87 41,47 82,83 213,52 23,12 39,97 89,59 PRIHODI RASHODI SALDO 395.000,00 1.075.000,00 -680.000,00 351.780,00 963.138,00 -611.358,00 1. 2. 3. 4. 5. 44 Najam poslovnog prostora Najam dvorana Ostali prihodi Od stanara Od oglasa u Novinaru UKUPNO 2.064.000,00 1.349.000,00 715.000,00 FOND SOLIDARNOSTI IZVR©ENJE PRORA»UNA ZA I-XII 2013. GOD. PRIHODI A Redovna Ëlanarina (40%) B »lanarina umirovljenika C Ostali U K U P N O: 2013. I-XII/2013. INDEKS 257.000,00 85.000,00 2.000,00 344.000,00 222.484,00 97.715,00 85.619,00 405.818,00 86,57 114,96 4,280,95 117,97 2013. I-XII/2013. INDEKS 150.000,00 175.000,00 12.000,00 70.000,00 5.000,00 ∑ 412.000,00 76.780,00 192.620,00 10.500,00 65.636,00 0,00 51,19 110,07 87,50 93,77 345.536,00 83,87 RASHODI PROFITNA DJELATNOST PRIHODI 2013. 2013. PLAN IZVR©ENJE I-XII 1.656.000,00 1.540,790,00 350.000,00 362.207,00 13.000,00 18.997,00 25.000,00 23.167,00 20.000,00 2.064.000,00 1.945.161,00 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. INDEKS 93,04 103,49 146,13 92,67 0,00 94,24 A B C D E F PomoÊ Ëlanovima Posmrtnine Naknada za nezgodu PomoÊ na mirovinu Otpis Troπkovi fonda U K U P N O: novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 45 medijska scena medijska scena Piπe Ante GavranoviÊ Foto Duje KlariÊ Previranja na svjetskoj medijskoj pozornici I ©to (uopÊe) znaËe novine za druπtvo? z izvjeπÊa Svjetske udruge novinskih izdavaËa (sredinom listopada iziπlo u javnost) proizlaze neke brojke i Ëinjenice koje se ne mogu zanemariti i koje same po sebi zahtijevaju ozbiljna promiπljanja o buduÊnosti tiskanih medija i njihove uloge u druπtvu. Spomenut Êu samo neke koje su sadræane u najnovijem izvjeπÊu World Press Trends: • viπe od 2,5 milijardi ljudi πirom svijeta Ëita dnevne novine; 800 milijuna ih konzumira u digitalnom obliku; • novinska industrija generira viπe od 160 milijardi prihoda od prodaje, oglasa i drugih diversificiranih oblika izvora uvjetovano novim platformama; • analize pokazuju da 93 posto prihoda novinskih kompanija joπ uvijek dolazi iz tiskanih medija. U uvjetima kad je veÊina svjetskih novinskih kompanija preπla na multimedijske platforme ovi pokazatelji govore kako, usprkos sve veÊem prodoru druπtvenih mreæa u svaku poru naπe svakidaπnjice, joπ nisu pronaeni poslovni modeli koji bi do kraja pratili te krupne promjene. Gotovo viπe od deset godina najavljuje se smrt masovnih medija i televizije na uπtrb novih medija.To je uvjetovano znatnim padom naklada i ubiranjem sredstava od oglaπavanja. upravo na 46 spomenutim medijima. Najnovije izvjeπÊe Reuters Institute for the Study of Journalism (Oxford Universery) istiËe kako - usprkos Ëinjenici da mladi Ëitatelji i gledatelji svoje novosti traæe i pronalaze online - TV i dalje predstavlja za veÊinu graana najvaæniji izvor informacija. Usporedna analiza deset zemalja (meu kojima su SAD, Japan i neke druge visokorazvijene zemlje) pokazuje da novine proπiruju svoj domet u kombinaciji s vlastitim onlinekorisnicima i da na tom podruËju ima joπ mnogo manevarskog prostora za daljnji prodor. »isti internetski mediji poput Huffington Posta za sada su se uspjeπno etablirali samo na træiπtu SAD-a. I evaluacija 56 izvjeπÊa pojedinih zemalja (Open Society Foundation) jasno pokazuje kako etablirani masovni mediji i dalje dominiraju u stvaranju javnog mnijenja. Utjecaj graanskog novinarstva u otvorenim raspravama ostao je, usprkos velikim oËekivanjima, na margini, posebno u SAD i zapadnoj Europi. Iako novinari istiËu kako su im koriπtenjem internetskih usluga dostupni dodatni izvori, akteri druπtvenih rubnih skupina ne dolaze u novinskim napisima ËeπÊe do rijeËi u javnosti. Poneπto drukËiju sliku dobivamo analizom previranja na medijskoj pozornici u zemljama u razvoju. U autori- Kakvo znaËenje za razvoj demokracije imaju novine danas? Koje su vrijednosti novina za opÊedruπtvena kretanja? Kakva je buduÊnost novina? OËito, niz i dalje otvorenih pitanja na koja nema jednoznaËnih odgovora tativnoj Kini novinari koriste uËestalo tzv. “microblogging“ usluge za istraæivanje i ujedno nude akterima i alternativnu platformu u odnosu na sluæbene obavijesti. AnalitiËari naglaπavaju kako u Egiptu, na primjer, Ëitatelji ËeπÊe koriste druπtvene mreæe kako bi kritizirali masovne medije i kako bi medijske institucije prisiljavali na poveÊanu profesionalizaciju. IzvjeπÊa takoer pokazuju da dræavne institucije preplavljuju digitalne kanale odreenim informacijama i spinovima kako bi utiπale opozicijske glasove. Takva kretanja u srediπte pozornosti dovode pitanje kvalitete novinarskoga rada. OpÊenito se novinari u svim zemljama æale na sve loπije uvjete. Tu posebno naglaπavaju kako ubrzano πirenje novosti putem interneta enormno poveÊava pritisak na brzinu izvjeπtavanja te nedostaje vremena za ozbiljnija istraæivanja. Spomenuto izvjeπÊe ukazuje da se u mnogim zemljama poveÊava broj netoËnih vijesti i plagijata. To postavlja pitanje opada li zbilja kvaliteta novinarstva? Istraæivanja na Baskijskom sveuËiliπtu pokuπavaju na to pitanje odgovoriti svojim projektom “Mediji, druπtvo, obrazovanje“. AnalitiËari su pokuπali prouËiti kvalitativne razlike izmeu online i offline izdanja pet kvalitetnih novina - Frankfurter Allgemeine Zeitung, Financial Times, Corriere della Sera, Le Monde i El Pais. Utvrdili su da je tih pet istraæenih dnevnih novina u posljednjih 13 godina zadræalo svoje standarde kvalitete, iako se pokazalo kako u online izdanjima tih novina kontrola kvalitete poËesto zakazuje. Pokazalo se da su vijesti i Ëlanci koji se javljaju u online izdanjima novina (osim u Le Mondeu) manje kvalitetni od onih u tiskanim izdanjima. Posebno je zapaæeno da se to oËituje u uËestalim pogreπnim vijestima, brojnim gramatiËkim pogreπkama, ekstremno dugim reËenicama, ponavljanju konfuznih ideja, loπem layoutu, kao i pogreπnim dodatnim informacijskim elementima poput grafika i fotosa. Analize pokazuju da samo Le Monde pokazuje veliku brigu za svoje online Ëitatelje s dobro formuliranim, pomno istraæenim vijestima i analizama. Odmah se postavlja pitanje: zaπto mnoge redakcije ne ulaæu u kvalitetan internetski nastup? U Financial Timesu smatraju da se tiskane novine i online izdanje komplementarno dopunjavaju i tako funkcioniraju, pa korisnici trebaju koristiti oba kanala. Kod drugih se stjeËe dojam da veÊu pozornost i dalje posveÊuju tiskanom mediju, iako primjer Le Mondea pokazuje da se kvaliteta i u online izdanjima isplati. Merkel na kongresu izdavaËa novina Praksa pokazuje da su tiskane novine sve izloæenije konkurenciji drugih medija, istaknuto je na nedavnom kongresu izdavaËa novina u NjemaËkoj. To odavno nisu moÊne novinske medijske kuÊe koje se meusobno nadmeÊu, nego je rijeË o velikim TV kuÊama, odnosno Googleu ili Facebooku. S tim u vezi zatraæeno je da se izmijeni zastarjeli zakon o medijskim kartelima jer “danaπnji pravni okvir viπe ne πtiti preæivljavanje novinskog pluralizma, nego potiËe na smanjivanje broja medijskih jedinica“. No, Ëuli su se i drukËiji tonovi. Manji izdavaËi sretni su πto postojeÊi zakon onemoguÊava karteliziranje jer bi u tom sluËaju opstali samo veliki. Probleme novina neÊe rijeπiti zakonska rjeπenja. “Google nema 1500 lokalnih izdanja. Ta su izdanja samo u naπim rukama. Novine su u svojoj biti sustav solidarnosti s Ëitateljima. Tu snagu Ëitatelja tiskanih medija, osobito lokalnih, morali bismo viπe iskoristiti, pri Ëemu ne smijemo zaboraviti da novine, πto se tiËe aktualnosti, osjetno zaostaju jer donose vijesti od juËer. Jedina ozbiljna moguÊnost preæivljavanja je vjerodostojnost, pri Ëemu se mora voditi raËuna o tome da se Ëitatelje ne vara, veÊ ih treba uvjeriti objektivnoπÊu, profesionalnoπÊu i etiËkim postavljanjem“, reËeno je na kongresu izdavaËa novina. Upozoreno je pritom da politiËari rado govore o vaænoj ulozi novina za razvoj demokracije u druπtvu. U stvarnosti je to drukËije, pa se i oni, osim “nedjeljnih govora“, malo brinu za istinsku sudbinu novina. IzdavaËi su u meuvremenu postali svjesni Ëinjenice da se gubici u nakladama mogu nadoknaditi iskljuËivo kvalitetnim pristupom, novim sadræajima, ali i poveÊanim cijenama. Jednostavno, tiskani mediji moraju viπe pozornosti posvetiti produbljivanju Ëinjenica, povezivanju i analitiËkom pristupu. No, potrebna im je i druπtvena podrπka. Ne pamtim da je istaknutiji politiËar u nas prisustvovao nekoj skupπtini novinara ili novinskih izdavaËa. Za njih je medijska politika neπto sporedno, pa za previranja na naπoj medijskoj pozornici ne troπe mnogo vremena. Na nedavno odræanom kongresu njemaËkih izdavaËa novina prisustvovala je kancelarka Angela Merkel, pokazujuÊi i time koliko su tiskani mediji i nadalje vaæan stup demokratskog razvitka svakoga druπtva. Saæeto, ona je u svom nastupu upozorila da izdavaËi moraju i dalje ulagati u kvalitetno novinarstvo i, upravo na taj naËin, poveÊavati svoje suπtinske kompetencije u odnosu na ostale medije. “IzdavaËi ne bi smjeli potpasti jako naglaπenom iskuπenju da masivnim uπtedama u redakcijsko-ureivaËkom podruËju proigraju supstancu“, poruËila je gospoa Merkel i dodala: “Bez ulaganja u zahtjevno novinarstvo, izgubit Êe se temeljna kompetencija nakladnih kuÊa.“ Usputno je obeÊala svoj angaæman i podrπku nastojanjima da se unutar EU izmijene odnosi prema porezu na dodanu vrijednost koji bi obuhvatili i digitalne novine, odnosno Ëasopise, a ujedno je potvrdila svoju predanost da se osigura veÊa zaπtita autorstva i na druπtvenim mreæama. “Zaπtita intelektualnog vlasniπtva suπtinsko je pitanje za razvoj kreativnoga gospodarstva.“ novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 47 medijska scena Udruga njemaËkih novinara DJV pozdravila je istup kancelarke nazivajuÊi ga “pledoajeom za odræanje kvalitetnoga novinarstva“. Predsjednik DJV Michael Konken dodao je kako “trajne uπtede izdavaËa na raËun redakcijskih radnih mjesta sve viπe egzistencijalno ugroæavaju tiskano novinarstvo. Na kongresu izdavaËa novina apelirao je na izdavaËe da napuste takvu politiku i izrazio stav “da onaj tko viπe ne pruæa pretpostavke za kvalitetu, stavlja sjekiru na korijene demokracije“. Ujedno je pozdravio kancelarkina nastojanja oko zaπtite intelektualnog vlasniπtva i samu Ëinjenicu da je pitanje opstanka novina i zaπtite intelektualnog vlasniπtva u medijima, bez obzira na kanale i platforme, postalo temom za saveznu vladu. Kvalitetno novinarstvo ima buduÊnost Opetovano je na dnevni red doπlo pitanje: imaju li kvalitetne novine buduÊnost? Medijski struËnjak Guenther Rager s Instituta za novinarstvo na TehniËkom univerzitetu iz Dortmunda smatra kako “kvalitetno novinarstvo sigurno ima buduÊnost barem dok ljudi demokratsko druπtvo budu smatrali neophodnim i nezamjenjivim. Ako æelimo poentirati, zakljuËak bi glasio: kvalitetno novinarstvo je buduÊnost, samo ne znamo hoÊe li se pojavljivati kod novinskih izdavaËa“. KljuËno, ujedno i najintrigantnije pitanje, jest tko Êe financirati kvalitetno novinarstvo. Povremeno se javljaju izgledne inicijative, projekti, zakladniËki modeli i, uvijek iznova, ideje da se kvalitetno novinarstvo financira doprinosima, kao πto je sluËaj s javno-pravnim subjektima. Meutim, praksa upuÊuje na drukËiji naËin razmiπljanja i djelovanja: potrebno je Ëitateljstvo naviknuti da kvalitetu treba platiti i onda kad nije isporuËena samo kroz tiskani medij. Isto tako, izdavaËi moraju realizirati projekte, pa i u mreæi, kojima mogu zaraivati novac. Joπ ima nakladniËkih kuÊa koje zarauju i na tiskanim novinama. To su one koje su pravodobno reagirale, na vrijeme smanjivale nepotrebne troπkove i ulagale u inovacije, a distribuciju i proizvodnu tehnologiju postavili u optimalne okvire. Mediji moraju postati snaæni brandovi Nitko ne moæe reÊi koliko Êe dugo to potrajati, ali za sada joπ donosi novac. Studija WAN-IFRA (o Ëemu smo govorili u uvodnom dijelu) otkriva da novinske kuÊe i dalje viπe od 90 posto prihoda ostvaruju iz tiskanih izdanja. Kad u neodreenoj buduÊnosti viπe ne bude dovoljno poklonika papirnatih izdanja, izdavaËi Êe sreÊu potraæiti u brandovima na online platformama. Bitna je, meutim, spoznaja da mediji moraju izrasti u snaæne brandove. Snaæni mediji naÊi Êe svoje istaknuto mjesto na web stranicama, putem Facebooka Êe se pretplatiti na njih, slijedit Êe ih na Twitteru, a svojim ugledom 48 sigurno mogu viπe prodati - bilo da je rijeË o specijaliziranim edicijama o vinu, zdravlju, putovanjima, obrazovnim temama ili umjetnosti. Veliki kvalitetni listovi pronaπli su taj put. “Iza toga stoji uvijek pametna glava” slogan je FAZ-a na kojem su im mnogi zavidni. Oni su poslovno uspjeπni i u teπkim vremenima. Pamtite li joπ koji slogan neke novinske izdavaËke kuÊe? Za slogan “Dahinter steckt immer ein kluger Kopf” mnogi zavide FAZ-u Zaokret sa zadrπkom »injenica je da su mnogi novinski nakladnici zapostavljali istraæivanja i razvoj te premalo ulagali u te aktivnosti. “Sada se najËeπÊe hitno traæi prikljuËak jer taj nedostatak treba prevladati ako se æeli opstati, odnosno πto viπe prodavati vlastite proizvode. To se odnosi i na novinare, pri Ëemu se javlja novi problem: novinari tiskanih medija najËeπÊe su doæivljavali online i print kao dva odvojena procesa, koji su usporedo, Ëesto i kao protivnici, dva desetljeÊa djelovali, ali su rijetko suraivali. Poπli su od (oËito pogreπne) pretpostavke da je online manje vrijedan. Manje ga se cijeni i slabije je plaÊen pa je tek sada u tijeku proces izjednaËavanja novinara tiskanih i online izdanja. Pritom je potpuno jasno da novinarstvo poprima drukËiji diskurs: proÊi Êe vjerojatno barem joπ jedna generacija dok se postojeÊi antagonizam potpuno ukloni, ali je sigurno da nema alternative - svaka Êe redakcija, Ëak i svaki novinar, razmiπljati kako ubuduÊe najuspjeπnije prodavati svoj posao. To znaËi da Êe svoje tekstove i slike “rasporeivati” na sve moguÊe kanale kako bi preko raznih platformi doπao do zainteresiranog Ëitatelja. No, uz promociju vlastitoga rada vaæno je pokazati Ëitateljima da novinarstvo ima svoju vrijednost i da radni uËinak koji novinari dnevno stvaraju traæe rad, vrijeme i novac. Jednostavno, vlastiti radni uËinak moraju staviti u prvi plan, tvrdi Guenther Rager. Svi relevantni medijski struËnjaci polaze od toga da Êe kvaliteta godinama biti kamen temeljac profesionalnog novinarstva. Istodobno su svjesni Ëinjenice da Êe u buduÊnosti biti sve manje Ëitatelja klasiËnih novina. KolaË se, naime, stalno smanjuje. Tiskane novine vjerojatno Êe jednoga dana izlaziti samo jednom tjedno, a u daljnjoj perspektivi neÊe ukljuËivati papir. Upravo zbog te vizije buduÊnosti vaæno je da Ëitateljice i Ëitatelji shvate kako je kvalitetno novinarstvo potrebno platiti. Zanimljivo, kancelarka Merkel je na spomenutom kongresu njemaËkih izdavaËa izrekla i jednu veliku istinu: “Ja sad imam 60 godina. Moju generaciju viπe ne morate uvjeravati, ali to morate uËiniti kod mladeæi.” To je danas novinskim izdavaËima vjerojatno najveÊi izazov recite im... Piπe Nives OpaËiÊ Skloniji smo promatrati kretanja na medijskom træiπtu angloameriËkih medija, a pritom poËesto zaboravljamo na europska, iako su nam ona po mnogoËemu bliæa sadræajem, layoutom, pa i zajedniËkim problemima. NjemaËko medijsko træiπte najveÊe je u Europi, a ubraja se i meu najveÊe na svijetu. Zanimljivo je da njemaËko novinsko træiπte u meunarodnim usporedbama nije loπe proπlo: za razliku od SAD-a, u NjemaËkoj nema “beznovinskih zona“. I brojke su impresivne - izlaze 362 dnevna i nedjeljna novinska izdanja s ukupnom nakladom s otprilike 20 milijuna primjeraka na dan. Preteæno je rijeË o regionalnim i lokalnim novinama. Nadregionalne novine (FAZ, Die Welt, Sueddeutsche Zeitung) pritom u træiπnom natjecanju igraju, usprkos svom ugledu i politiËkom utjecaju, manje vaænu ulogu. NjemaËki medijski model pokazuje da koncentracija na regionalno i lokalno ima smisla. Gledano s novinarskog stajaliπta, konkurencije tu gotovo da i nema. IzdavaËi koji su se orijentirali na jaËanje redakcijskih sadræaja, ne upuπtajuÊi se u razliËite avanturistiËke eksperimente, i dalje su privredno zdrava poduzeÊa. No, i regionalni listovi moraju razmiπljati o digitalnoj buduÊnosti. Njima nedostaje potrebno znanje u tom pogledu, a poËesto i potreban kapital, pa i hrabrost da se upuste u nepoznato. Godinama su bez ËvrπÊih reagiranja promatrali kako sræ njihovih financijskih probitaka - mali oglasnici - prelaze na online platforme. Jednostavno su prespavali nuæne promjene i prilagodbe πto bi im se uskoro moglo obiti o glavu K Zemlja puna priËa oja je to sretna zemlja, gotovo kao iz priËe? Teπko se domisliti? Ne, pa to je Hrvatska! Jer se u njoj niπta i ne radi doli samo „priËam ti priËu“. Te su priËe katkada tako nevjerojatne, bajkovite, premda njihovi kazivaËi nisu neki suptilni tipovi. I ne obraÊaju se briæno djeci prije spavanja. Suhi su birokrati, dosadni, i gone na povraÊanje Ëim se pojave na TV-ekranu. No oni kao navijeni priËaju i priËaju (jedno te isto). Ne znam, moæda bih za njihovu mjeseËnu plaÊu i ja optimistiËki mljela i mljela. Glagol priËati ispada kao pravi maËo u istjerivanju drugih sliËnih glagola, zato neka govoriti i razgovarati umru muπki! ©to znaËi glagol priËati? ZnaËi usmeno kazivati, izricati kakav sadræaj, pripovijedati. Modalni oblik priËa se takoer se dobro snaπao u naπoj gostoljubivoj sredini (znaËi da se glasina veÊ proπirila u javnosti). Kao i sve neprovjereno, kod nas ima daleke odjeke. No novinarsko lansiranje (i ne samo njihovo, Ëujem to i u akademskim krugovima!) svekolikoga priËanja, poglavito ondje gdje mu nije mjesto, πefove nimalo ne dira. Jer zacijelo i sami tako govore i piπu (tekstopisci reklama ne æele zaostati, pa i oni zduπno prihvatiπe „jer narod tako traæi“). A mene onda ljudi - Ëuvπi i vidjevπi stanje u medijima - zaustavljaju na ulici (joπ nas ima, joπ normalnih Hrvata!) i ljutito komentiraju: „Zaπto sluπamo reËenice poput: Oni dobro priËaju engleski ili PriËajte jeftinije?! Recite im neka tako ne govore!“ Kao da im nisam veÊ stoput i rekla i napisala! Sve proπirenijoj uporabi izriËaja: ne priËam dobro hrvatski, vrlo uËestaloj upravo meu potomcima hrvatskih iseljenika, nisam se mogla dovoljno naËuditi dok sam takve polaznike imala na teËaju hrvatskoga jezika za strance. Naime, ti ljudi, æiveÊi mahom u Americi i/ili Australiji - dakle na engleskom govornom podruËju - u engleskom jeziku nikada neÊe reÊi: I say English ili I tell English, nego uvijek i samo I speak English. Zaπto se tako ne ponaπaju i kad govore hrvatski? Pravilno je reÊi: dobro ili loπe govorim hrvatski, engleski, njemaËki itd. No oËito je to utjecaj njihovih roditelja, kojima je to uobiËajen kuÊni izraz, jer ga primjeÊujem i meu hrvatskim govornicima iz Hercegovine, odakle se munjevito πiri po svim sredinama u kojima ti ljudi æive i rade. Reklama PriËajte jeftinije zacijelo nije ciljala na jednu osobu i njezin monolog nego na dijalog dviju osoba, dakle na njihov razgovor. Pa zaπto se onda nije tako i reklo: razgovarajte jeftinije? Dakako, i glagol priËati ima svoje mjesto u hrvatskom jeziku i znaËi usmeno kazivati, opisivati neki dogaaj, pripovijedati o Ëemu (pa i unedogled). Glagol govoriti moæe znaËiti izgovarati rijeËi u suvislu nizu, dakle imati sposobnost prenoπenja poruke govorom, no ta se sposobnost ne mora uvijek i ostvariti. Dakle, pogreπan izriËaj: On dobro priËa engleski trebalo je reÊi: On dobro govori engleski, jer se htjelo reÊi kako on tim jezikom dobro vlada, no ne i da mu taj jezik izlazi iz usta od 0 do 24 sata. Ili: On svira trubu - znaËi da vlada tim umijeÊem, no ne prakticira ga od jutra do sutra (na radost ostalih stanara). Moæda Êe vam se uËiniti paradoksalnim: govoriti moæete katkada i tako da ne otvorite usta (On govori dva strana jezika). Naravno, moæete i satima otvarati usta i govoriti bez kraja i konca. No za priËanje uvijek morate otvoriti usta (ili sve pretoËiti u pismo). Tako i na televiziji sve vrvi od priËa, premda nije rijeË o djeËjem programu i priËanju priËa prije spavanja.. Novinari (u Dnevniku) sve rjee najavljuju priloge, reportaæe, a sve ËeπÊe Ëujemo: „Evo priËe!“ Amerikanijada, dakako. Theese are their Stories. Jer se zna samo jedno znaËenje. A da to nisu moæda njihovi (policijski) sluËajevi, nikomu nije palo na pamet novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 49 struËni skup struËni skup Piπe Morana Panjkota Pravo i mediji S Izmeu dræave i kapitala kup je svojim izlaganjem otvorio SveuËiliπni profesor Ivan Padjen koji je istaknuo problem nedovoljne javnosti prava, objasnivπi to nedovoljnom javnoπÊu medija koja, kako je rekao, postoji zbog nedostataka prava javnih medija, no nemalim dijelom rezultat je i prijenosa moÊi s dræave na kapital. Kao najvaænije vrijednosti skupa “Pravo i mediji” naveo je vladavinu prava, pravo izraæavanja i socijalnu demokraciju. NajveÊa su pravna vrijednost Ëovjekova prava, rekao je Padjen, a vladavina prava je i ograniËavanje politiËke vladavine putem prava. Pravo mora biti poznato onima kojih se tiËe, a vladavinu prava karakteriziraju naËela, ustanove i postupci koji su vaæni za zaπtitu pojedinca od proizvoljne vladavine, te mu omoguÊuju da uæiva ljudsko dostojanstvo. Javni mediji, meu ostalim, potiËu na raspravu i djelovanje te su po svojem utjecaju - najviπa pravna moÊ. Ako javni mediji ne izvjeπÊuju ili nestruËno izvjeπÊuju o pravu i djelovanju pravosua i ako ne omoguÊuju da o njima pravnici i graani iznose stajaliπta, pravosue neÊe 50 obavljati svoj posao, pa ne moæe biti ni vladavine prava. Vladavine prava ima samo tamo gdje su javni mediji najviπa pravna instanca u pravnom sustavu, naveo je Padjen. U vezi s vladavinom prava istaknuo je i vaænost objave tj. dostupnosti izabranih, anonimiziranih i svrstanih zbirki sudskih presuda, ukljuËujuÊi i prvostupanjske jer je, naglasio je, samo iz prvostupanjskih presuda moguÊe nauËiti pravo, buduÊi da samo one u nekoj mjeri biljeæe Ëinjenice koje su pravno relevantne, kazao je Padjen. Nepojmljiva umreæenost vlasniπtva Profesor prava Mihajlo Dika govorio je o odnosu javnosti i suenja. Ustvrdio je da pravna dræava pretpostavlja postojanje nezavisnih, nepristranih, kompetentnih sudova te da u ureenom druπtvu suditi imaju pravo samo sudovi. Smatra da u demokratskim druπtvima, u kojima se mediji ne mogu kontrolirati, postoji opasnost od suenja unaprijed, putem medija. Dika se zapitao kako motivirati medije da prate odreene Hrvatski pravni centar, nevladina udruga osnovana radi uspostave i unapreivanja vladavine prava, socijalne pravde i demokracije te promicanja vaænosti civilnog druπtva i zaπtite ljudskih prava, sredinom lipnja obiljeæio je dvadesetogodiπnjicu svoga rada struËnim skupom u Novinarskom domu pod nazivom “Pravo i mediji” na kojem je sudjelovalo mnogo uglednih struËnjaka iz svih sfera javnog æivota sudske postupke te zakljuËio da su naπi mediji uglavnom polusenzacionalistiËki usmjereni, pa ih zanimaju samo neke afere. Postavio je i pitanje kompetentnosti (moæe li novinar “opÊe prakse” pratiti ono πto se dogaa u sudnicama) te dodao da je upitno i kako ih pratiti maksimalno neutralno i uz obavezno koriπtenje rijeËi “navodno” ili novinari imaju pravo presuivati? Bivπa sutkinja Ustavnog suda Agata RaËan govorila je o javnosti vlasniπtva medija i njihovoj vlasniËkoj strukturi. Vladavina prava, javnost, javni interes, to je temelj demokratskih druπtava. Bez njih nema pravnog poretka niti pravne dræave. Javni interes je dobrobit javnosti u odreenoj uæoj ili πiroj zajednici, zakljuËila je. Godine 2011. VijeÊe za nacionalnu sigurnost zasjedalo je u vezi s vlasniËkom strukturom medija, a posljedica toga bila je zakonska odredba: zabranjuje se prikrivanje vlasniËke strukture. Dakle, svaki pravni posao koji prikriva vlasniËku strukturu niπtetan je po sili zakona. Dionice i udjeli moraju biti na ime. To je zakonsko naËelo i odredba, i po sili zakona mora se primjenjivati, naglasila je RaËan. Postavila je i pitanje ispunjavaju li sva regulatorna tijela nadleæna za medije (naroËito Hrvatska gospodarska komora) pretpostavke koje vladavina prava od njih zahtijeva. Kritizirala je i VijeÊe za elektroniËke medije jer nije objavilo zbirne podatke o broju radijskih nakladnika, televizijskih, tiskanih medija itd., nego ih Ëovjek mora sam zbrajati. Ugovori o koncesijama takoer, koliko je njoj poznato, nisu dostupni javnosti. Novinski nakladnici upisani su u sudski registar kao dioniËka druπtva, druπtva s ograniËenom odgovornoπÊu i Agata RaËan je ocijenila da je tu uglavnom rijeË o nepojmljivoj umreæenosti. Kada u traæilicu ukucate EPH medije, doete do toga da je u toj strukturi medija dominantno vlasniπtvo strane pravne osobe. VeËernji list: sto posto u vlasniπtvu Styrije. Styria ulazi u svojevrsni duopol - u tisak, 24sata i zapravo u elektroniËke publikacije, πto je upitno sa stajaliπta koncentracije, ali to moæe procijeniti samo konkretna analiza, rekla je. Novi list: otprilike 80 posto je vlasniËki kapital tvrtke Andre, a ona je u vlasniπtvu jedne fiziËke osobe. Novi list ima i male dioniËare (s 2 posto), tu je i banka Hypo Alpe Adria s 3 posto. Slobodna Dalmacija je dioniËko druπtvo u kojem je dominantni dioniËar EPH. Imamo i interferenciju u lokalne tjednike, pa je Glas Istre u 100-postotnom vlasniπtvu tvrtke Andre koja je 80-postotni dioniËar Novog lista. ©ibenski list: Slobodna Dalmacija 73 posto, DubrovaËki vjesnik 26 posto. Glas Slavonije, koji ima i radio i tisak: tu je dioniËar OsjeËki list 75 posto, Alpe Adria s 14 posto, Glas Slavonije (dakle list) s 3 posto i mali dioniËari itd., Ëak i opÊina »epin. DubrovaËki vjesnik: Slobodna Dalmacija 94 posto i πest osoba s malim udjelima. Spomenula je i Ëlanak o nestanku lokalnih tiskovina, koje su opstale u samo 19 hrvatskih gradova. Lokalni radio je dominantan za lokalne zajednice. Ponekad je situacija ovakva: osnivaËi su 100 posto lokalne zajednice - opÊina, odnosno grad, udjelniËari su sve tvrtke koje obavljaju poslove iz nadleænosti opÊine, a cilj je vjerojatno utjecaj na medijsku politiku. Teæak radnopravni status novinara Direktorica HPC-a Vesna GrubiÊ govorila je o radnopravnom statusu novinara. Naglasila je izuzetno teæak poloæaj novinara na hrvatskom træiπtu rada, osobito poloæaj novinara koji rade u statusu takozvanih RPO-ovaca. Navela je sljedeÊi podatak iz jednog istraæivanja o novinarima: “U baltiËkim zemljama, ©panjolskoj, Portugalu, Maarskoj i Bugarskoj smanjenje broja zaposlenika bilo je ËeπÊe, dok su u Velikoj Britaniji, Belgiji, Nizozemskoj redakcije ËeπÊe zadræavale isti broj zaposlenika ili ga Ëak poveÊavale.” Dakle, ipak se kriza drukËije odraæava u pojedinim zemljama, zakljuËila je Vesna GrubiÊ. No podatak da je porazno mnogo hrvatskih novinara u prekarnoj radnoj situaciji (najËeπÊe u RPOu), Ëime je, zbog stalnog straha za radno mjesto, poslodavcu lakπe manipulirati njima, nametati im autocenzuru itd. i suæavati im prostor autonomije i slobode, neπto je πto bi trebalo itekako zabrinuti svakoga tko ozbiljno promiπlja o buduÊnosti hrvatske demokracije. HoÊe li se ubuduÊe presuivati u neskladu sa zakonom ako zakonski utemeljena presuda moæe naπkoditi nekom moÊnome i hoÊe li se uniæavati ljudsko dostojanstvo i ugled hrvatskog pravosua da bi se takvima pogodovalo, sablasna su pitanja koja se nameÊu u vezi s ovom temom. Saborski zastupnik Josip Kregar Kregar, nakon navedenih izlaganja, upitao se u kakvoj mi to dræavi æivimo. Nadalje je ustvrdio da æivimo u postautoritarnom druπtvu te da su se sva sredstva za koja se smatralo da sluæe kontroli vlasti i spreËavanju autoritarnosti pokazala donekle neuspjeπnima: “Od podjele vlasti, zatim - evo sada ilustrirano - nezavisnosti pravosua, pa do onoga o Ëemu Êu ja govoriti, a to je javnost i otvorenost vlasti.” Profesor na zagrebaËkom Fakulteta politiËkih znanosti Nenad Prelog ustvrdio je da je kriza u medijima dijelom i rezultat uvoenja novih tehnologija. Proizvodnja vijesti, rekao je, nekada je imala cijenu: nitko nije oËekivao da Êe besplatno doÊi do podatka. S druge strane, znalo se i gdje je smjeπtena medijska industrija, gdje su zgrade u kojima uvijek nervozni novinari pokuπavaju svladati rokove, a od ljudi koji rade u medijima oËekivala su se odreena znanja. Postoji niz onih koje je sirenski zov novinarskog poziva otrgnuo sa studija prije diplome, no za rad u novinama ipak je potrebno neko πkolovanje. Pojavom novih, digitaliziranih medija ta tri kriterija postala su nebitna i o njima danas gotovo nitko ne vodi raËuna, rekao je Prelog te dodao da je etika novih medija tek u nastajanju. novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 51 struËni skup feljton ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (2) Dominacija komercijalnih medija Docentica s Pravnog fakulteta u Rijeci Ivana Kunda govorila je o pravnom ureenju elektroniËkih medija. Napomenula je da novi medij omoguÊuje prikrivanje identiteta osoba koje priopÊavaju sadræaj, kao i onih koje ga primaju. Postoje servisi koji, zbog slobode govora, ne dopuπtaju saznavanje podataka o osobi koja je odreenu informaciju postavila na internet. Oni sluæe za zaπtitu identiteta osoba koje dolaze iz dræava u kojima je sloboda govora ograniËena, meutim ponekad se takvi servisi zloupotrebljavaju. Zakonodavna rjeπenja rezultat su uspostavljanja ravnoteæe izmeu suprotstavljenih interesa, no otvoreno je pitanje je li ona uspostavljena na odgovarajuÊi naËin, navodi Kunda. UoËava se i da je interes industrije vrlo snaæno obiljeæio neke aspekte djelovanja u elektroniËkom svijetu, s obrazloæenjem da je to nuæno kako bi se intenzivirala poslovna aktivnost i kako bi sudionici bili πto konkurentniji. Savjetnik za medije u Ministarstvu kulture Milan F. ÆivkoviÊ ustvrdio je da je hrvatski medijski sustav danas dominantno komercijalan. Od 3,9 milijardi kuna, koliko su 2012. iznosili ukupni godiπnji prihodi hrvatskih medija, Ëak 63 posto otpadalo je na komercijalne, privatne medije. Joπ uvijek snaæan javni medijski sektor zadræao je 36 posto prihoda, a joπ veoma mali neprofitni mediji raspolaæu s nepunih 1 posto, naveo je. Dominaciju komercijalnih medija hrvatskim medijskim prostorom ilustrirao je i Ëinjenicom da Êemo ono πto ujutro proËitamo na naslovnicama privatnih dnevnih novina naveËer vidjeti u vijestima ne samo komercijalnih, nego i javne televizije. Na taj naËin se, kaæe, oglaπivaËko-vlasniËki formirani sustavi filtriranja vijesti iz komercijalnih medija proπiruju ispod radara ma kako definiranog javnog interesa i zauzimaju srediπnju poziciju. Pad prihoda medija mnogo je veÊi nego pad BDP-a, a prodaja novina opada veÊ sedmu godinu zaredom. Drugi strukturni problem hrvatskih medija jest pad zaposlenosti s 12.500 na 9300 ljudi, dakle za 25 posto od 2008. do 2012. godine. Kao i padu prihoda, i tome su najviπe izloæeni tiskani mediji, u kojima je zabiljeæen gubitak od 47 posto radnih mjesta. Dio pada oglaπivaËkih prihoda moæe se smatrati privremenim rezultatom ekonomske recesije. Meutim, navodi ÆivkoviÊ, na dugi rok viπe zabrinjava preseljenje oglaπivaËkih prihoda na internet, prvenstveno na inozemne internetske traæilice, koje zasad ne proizvode novinarstvo. Kako oglaπivaËki prihodi padaju, tako vlasnicima medija novinari postaju sve skuplji i sve manje vaæni. Upola loπiji proizvod koji proizvodi upola manje novinara, naravno, imat Êe i barem upola manje Ëitatelja, Ëiji broj, kao πto je poznato, moæe privuÊi oglaπivaËe. Posljedica je da vlasnici kreÊu u novi krug otkaza novinarima, iako znaju da Êe to dovesti do daljnjeg pada kvalitete novinarstva, a time i prihoda od prodaje i oglaπavanja itd., kaæe ÆivkoviÊ. 52 Podrπka privatnim medijima koji sluæe javnosti Saborski zastupnik Gvozden Flego ustvrdio je da se medijima toliko bavimo zato πto su oni posrednici u neËemu πto zovemo javnost ili javni prostor - a demokracija nije moguÊa bez javnosti niti je danaπnja demokracija moguÊa bez medija - te zato πto se u medijima zbiva i prakticira sloboda izraæavanja bez koje ne bi bilo onoga πto nazivamo demokratskim druπtvom. Moæe se reÊi da u veÊini Ëlanica VijeÊa Europe sloboda medija postoji jer je moguÊe objaviti bilo koji sadræaj. Meutim, sloboda medija u praksi se suæava u slobodu novinara, tj. pitanje sigurnosti novinara, koju je podijelio na vanjsku i unutarnju: vanjsku kada su novinari fiziËki napadani ili im se prijeti, odnosno od njih se traæi ovo ili ono, πto je katkad i pogibeljno, no puno je sloæeniji i suptilniji naËin djelovanja na novinare preko takozvane unutarnje nesigurnosti koja se pokazuje u nereguliranim radnim odnosima, nedogovorenim uvjetima rada itd. Toga ima sve viπe, Ëak i u velikim, starim Ëlanicama Europske unije, rekao je. Novinare se “pritiπÊe” i arbitrarnim, netransparentnim naËinima financijskog nagraivanja, razliËitim financijskim i egzistencijalnim ucjenama. Umjesto dogovora, sve ËeπÊe se govori o nalozima ili zahtjevima urednika ili pak transferiranim zahtjevima vlasnika ili izdavaËa. Ako novinari ne æele izvrπavati to πto se od njih traæi, slijedi niz konzekvencija ili sankcija. Predsjednik HND-a Zdenko Duka rekao je da privatni mediji, barem prema prihodima, zauzimaju dvije treÊine hrvatskog medijskog træiπta te da je jedan od glavnih problema kako pridobiti privatne medije da se bave i ozbiljnim novinarstvom, da temama i obradom izraæavaju javni interes. Posljednjih nekoliko godina, nakon πto je postalo jasno da se teπko moæe oËekivati oporavak tiskanih medija, i na razini Europske unije razmiπlja se o tome kako da dræava, barem posredno, intervenira u medijsko træiπte, kako bi opstala novinarska profesija, rekao je Duka te dodao kako je mnogo primjera u Europi da se razliËitim olakπicama pomaæu i privatni, a ne samo javni, mediji. Naravno, rekao je, bitno je da dræava izravnom ili neizravnom financijskom potporom ne naruπava træiπnu utakmicu. U Hrvatskoj je rijeË o barem 30-ak posto izgubljenih radnih mjesta, ali i viπe, u posljednjih nekoliko godina, istaknuo je te dodao kako je proπle godine PDV na dnevne novine smanjen na 5 posto, a zahtjev je i ostalih informativnih listova da im se smanji PDV (oni sad plaÊaju meustopu od 13 posto) - zahtjev koji, rekao je Duka, HND podræava. Smatra i da bi dræava mogla financijski poduprijeti one privatne tiskane medije koji zadovoljavaju javni interes, a njihovi nakladnici poπtuju novinarske slobode i norme radnog prava (npr. kolektivnim ugovorom u redakcijama) Novinarstvo oteto novinarima, mediji oteti javnosti U drugom nastavku feljtona “ZnaËaj medijskog integriteta VraÊanje medija i novinarstva u sluæbu javnosti” donosimo dijelove iz poglavlja Regionalni pregled autorica Sandre B. Hrvatin (Univerzitet Primorska Slovenija) i Brankice PetkoviÊ (Mirovni institut Ljubljana) „Stvorene su novine koje su zapravo desetak godina, do velike krize, pokuπavale πtampati novac, a ne tekstove. Novac, a ne novine. … Vlasnici novina bili su manje-viπe ortaci vladajuÊih politiËara, vladajuÊih elita. ... Neπto πto je trebalo biti javna stvar oteto je javnosti, neπto πto bi trebalo biti novinarstvo otelo se novinarima, ali nije im nitko oteo sam, sudjelovali su (novinari) sami u svemu tome, naæalost. Mislim da su novinari i urednici novina glavni krivci. Tu nije bilo obrane profesionalnog integriteta. Tu je bilo previπe dobre volje da se sluæi vlasnicima i njihovim interesima, Ëak i viπe nego πto bi to vlasnici i oËekivali i viπe nego πto bi to bilo koji faktor na træiπtu oËekivao. U meuvremenu se profesija srozala i u zanatskom i na moralnom nivou. Ipak je to profesija gdje je ljudska Ëast pod posebnim poveÊalom. ... Glavni kapital medija su zapravo vjerodostojnost i kvaliteta koji bi se trebali podrazumijevati. Uruπio se Ëitav sistem. Pobjegli su oglaπivaËi. ... »itaoci. ...” Navedeni tekst opis je trenutaËnog stanja medija i novinarstva prema rijeËima uglednog hrvatskog novinara Predraga LuciÊa. Mediji (i novinarstvo) nisu „tu gdje jesu” igrom sluËaja, nego nakon dugogodiπnjeg procesa (prema LuciÊevim rijeËima) „eutanazije i analgezije” profesije i sustava koji bi trebao biti u sluæbi javnosti, a ne pojedinaËnih interesa. Za njegovu procjenu nikako se ne moæe reÊi da opisuje samo „lokalnu” situaciju ili da je karakteristika medija i druπtvenih sistema analiziranih u ovoj knjizi. Moæe se primijeniti na svaki medijski sustav i svako druπtvo u kojem su desetljeÊima mediji bili izloæeni samovolji vlasnika, neefikasnoj regulaciji, nesudjelovanju dræave u zaπtiti javnog interesa i pomanjkanju djelotvorne politike koja je u stanju medije novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 53 feljton ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (2) ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (2) postaviti na mjesto koje im pripada - u sluæbu javnosti. Prije deset godina, 2004. godine, naπim istraæivanjem „Medijsko vlasniπtvo i njegov utjecaj na neovisnost i pluralizam medija” oblikovan je okvir za pitanje postavljeno u ovoj studiji. Osnovni rezultati tog istraæivanja i danas su valjani. Jedina je razlika u tome πto su problemi identificirani 2004. godine u meuvremenu postali dio sustava koji se Ëini nedodirljivim i samim tim otpornim na promjene. ©toviπe, ono πto je na prvi pogled izgledalo kao „problem postsocijalistiËkih zemalja” pokazalo se globalnim problemom medija. U tom pogledu ne postoje viπe nikakve razlike izmeu Istoka i Zapada. »injenica je da je nejednakost medija globalna pa, u skladu s tim, zahtijeva i globalne mjere. Reforma medija mora biti globalna U veljaËi 2014. godine novinari francuskog lista Libération organizirali su πtrajk upozorenja kako bi skrenuli pozornost na neprihvatljive planove dioniËara njihovog medija usmjerene na rjeπavanje financijskih poteπkoÊa. „Mi smo novine“, grmio je golemi naslov. „Nismo restoran, ni druπtvene novine, ni televizijski studio, ni bar, ni start-up inkubator.“ U uvodniku je stajalo da najnoviji plan dioniËara nema nikakvih izgleda za uspjeh i da Êe „svesti Libération na puki brend”.1 Novine osnovane da daju glas onima „koji ga nemaju“ postale su ærtva medijske politike koja se prema novinarstvu i njegovim sadræajima odnosi kao da su prateÊi tekst uz reklame. Skandal u koji su bile upletene britanske novine News of the World jasno je stavio do znanja da i zapadni mediji poËinju preispitivati nedodirljivost postojeÊih vlasniËkih modela i dominantne modele regulacije medija. „Pokazalo se da je korporativna korupcija u medijima prijetnja slobodi izraæavanja i demokraciji. Ali, ona je samo dio rasprostranjene korupcije u javnom æivotu, koji je iznad svega voen privatizacijom”, napisao je Seumas Milne u Guardianu. Prva povrπna tumaËenja, koja u ovom „skandalu” nisu vidjela niπta viπe do „nekoliko podmiÊenih novinara i nekoliko problematiËnih dioniËara”, na kraju su smjeπtena u odgovarajuÊi kontekst. Koruptivne prakse u medijima i novinarstvu nisu po svojoj prirodi strukturne, nego sustavne. Drugim rijeËima, u odreenom trenutku postojeÊi medijski sustavi i prije svega postojeÊi sustavi financiranja i strukture vlasniπtva u medijima neminovno transformiraju novinarstvo iz „Ëetvrte sile” u najunosniju sporednu djelatnost reklamne industrije i industrije politiËke komunikacije. „Korporativni mediji u stvari su gigantske prijevare: toboænji graanski aktivistiËki kriæarski pohodi u sluæbi interesa elite. (...) Osnovna svrha novinarstva je da poziva vlast na odgovornost. 54 feljton Ta je svrha savrπeno okrenuta naopaËke ”, kaæe George Monbiot i predlaæe uvoenje novinarske Hipokratove zakletve (viπa razina nefunkcionalne samoregulacije) koja bi obavezala novinare da djeluju u javnom interesu. „Naπ osnovni zadatak je pozivati vlast na odgovornost. Prioritet Êemo dati priËama i problemima koji otkrivaju interese vlasti. Bit Êemo oprezni u odnosima koje stvaramo s bogatima i moÊnima i paziti da ne postanemo sastavni dio njihovog druπtva. NeÊemo se dodvoravati politiËarima, poslovnim i drugim dominantnim grupama ne preispitujuÊi njihove poslove ili prilagoavajuÊi priËu tako da odgovara njihovim interesima.” Ako na trenutak ostavimo po strani Ëinjenicu da novinari svakako trebaju raditi u javnom interesu (upravo to razdvaja novinarstvo od drugih profesija koje su okrenute uvjeravanju, kao πto su oglaπavanje i PR), osnovni problem kojim se novinari trebaju baviti je sukob interesa koji je neprihvatljiv u novinarstvu, a u drugim sferama javnog æivota jednostavno je nazvan korupcijom. UnatoË postojanju samoregulatornih tijela, meu kojima je najutjecajnija Novinska komisija za æalbe Velike Britanije, prema Ëijem su modelu utemeljena samoregulatorna tijela u Srednjoj i IstoËnoj Europi, postalo je jasno da mediji imaju nekontroliranu moÊ koju zloupotrebljavaju, pri Ëemu nikome nisu odgovorni. U vrijeme rasprave o utjecaju medija na politiku i o stupnju povezanosti medija i (posredovane) politike, moæda je najtragiËnija posljedica iznevjerenog povjerenja u institucije upravo Ëinjenica da nijedan od dosad osmiπljenih mehanizama za uspostavu efikasne kontrole medija nije bio uËinkovit. Naprotiv, upravo institucije koje je medijska industrija osnovala da bi regulirala vlastitu moÊ jasno pokazuju nesposobnost medija da sluæe javnom interesu2 i da samostalno, a ne zbog pritiska izvana (dræavnog), poπtuju profesionalne standarde koji postoje radi oËuvanja javnog interesa. Ideja samoregulacije ostala je „zakopana” ispod gomile koruptivnih i klijentelistiËkih odnosa medija i politike. Stoga sa sigurnoπÊu moæemo tvrditi da u ovom trenutku ne postoje efikasni mehanizmi zaπtite prava graana na kvalitetnu i vjerodostojnu informaciju, ni na nacionalnoj ni na nadnacionalnoj (EU) razini. Nedostatak uËinkovite medijske regulative i oslanjanje iskljuËivo na dobru volju medija da sluæe javnom interesu jasno pokazuju zaπto se dræava ne moæe (i ne treba) odreÊi svoje aktivne uloge u zaπtiti osnovnih prava. Ne bismo smjeli zaboraviti da su sloboda izraæavanja i sloboda medija temeljna prava, te da je bilo koji pokuπaj da se njihova zaπtita ostavi na milost i nemilost dobroj volji medijske industrije tipiËan primjer privatizacije javnog interesa (prelazak s res publica na res privata) - to je neπto o Ëemu nikada nije postojao konsenzus u okviru javnih politika. Osnovni zadatak nam je pozivati vlast na odgovornost. Prioritet Êemo dati priËama i problemima koji otkrivaju interese vlasti. Bit Êemo oprezni u odnosima koje stvaramo s bogatima i moÊnima i paziti da ne postanemo sastavni dio njihova druπtva. NeÊemo se dodvoravati politiËarima, poslovnim i drugim dominantnim grupama ne preispitujuÊi njihove poslove ili prilagoavajuÊi priËu tako da odgovara njihovim interesima Korupcija je ponajprije snaæan pokazatelj slabog zdravlja demokracije jer ukazuje na to da je politiËka klasa postala ciniËna, nemoralna, da nikome ne polaæe raËune te da je izgubila vezu s javnoπÊu Mediji koji nisu u sluæbi javnog interesa s u korumpirani Da bismo razumjeli πtetan utjecaj sadaπnjih oblika odnosa izmeu politike/politiËara i medija, moramo se pozabaviti korupcijom. Osnovna je teza ove analize da su mediji koji nisu u sluæbi javnog interesa - korumpirani. GovoreÊi to, nemamo u vidu konkretnu medijsku kuÊu ili odreenu novinarsku praksu, nego medijske sustave u okviru kojih mediji posluju. GovoreÊi na meunarodnom forumu o privrednim komunikacijama, odræanom u veljaËi 2010. godine u Bruxellesu, Wolfgang Hetzer, savjetnik glavnog direktora Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), rekao je da su financijska industrija, gospodarstvo i politika djelomiËno postali polje rada organiziranog kriminala. Istaknuo je da financijska kriza nije kriza, nego rezultat predvidivih i neizbjeænih posljedica sustavnih pogreπaka izazvanih kolapsom etike, profesionalnom nekompetentnoπÊu, nemarom politiËara i kriminalnim radnjama. Financijske potrebe politiËkih stranaka, æudnja za utjecajem politiËara i æelja za profitom komercijalnih kompanija spojili su se na destruktivan naËin. Prema njegovu miπljenju, korupcija je osnovni problem suvremenog druπtva jer omoguÊuje organiziranom kriminalu da elegantno dosegne svoje ciljeve, ne poseæuÊi za oruæjem. Istina je da novac kvari ljude, ali isto tako moæe ukloniti sve prepreke. Tako je, kaæe Hetzer, stvoren zaËarani krug. Antonio Maria Costa, bivπi izvrπni direktor Ureda UNa za drogu i kriminal sa sjediπtem u BeËu (UNODC), rekao je da je globalizacija svjetsko financijsko træiπte pretvorila u kasino s katastrofalnim posljedicama. ©toviπe, meunarodne organizirane kriminalne mreæe infiltrirale su se u ekonomiju i proπirile cijelim svijetom. U osnovi svega je korupcija: vlade su dopustile divljanje sustava i njihovih vaænih dijelova te zaæmirile na njihovo uruπavanje, a financijeri i poslovni ljudi nesmetano su nastavili gomilati bogatstvo. Korupcija je ponajprije snaæan pokazatelj slabog zdravlja demokracije, jer ukazuje na to da je politiËka klasa postala ciniËna, nemoralna, da nikome ne polaæe raËune te da je izgubila vezu s javnoπÊu. Dokaz da su mediji korumpirani traæit Êemo na nekoliko razina. Najprije Êemo pokazati zaπto mediji ne mogu sluæiti javnom interesu premda je ta misija okvir novinarskog rada. U sljedeÊem koraku pokazat Êemo da je upravo prevladavajuÊi izvor prihoda (oglaπavanje) to πto spreËava medijsku industriju da bude „demokratizirana iznutra”. U tom smislu posebnu pozornost posvetit Êemo situaciji u kojoj su novinari, prevladavajuÊim novinarskim praksama i njihovoj (ne)sposobnosti da kritiËki sagledaju vlastite postupke. KonaËno, skrenut Êemo pozornost na problem izgubljenog povjerenja u Vladine institucije (nepovjerenja nastalog zato πto druπtvo oËekuje viπe demokratske standarde) i pokazati da zahtjevi za radikalnom transparentnoπÊu institucionalnog rada moraju biti praÊeni mehanizmima pragmatiËne demokracije, to jest demokracije usmjerene prema zajedniËkom rjeπavanju problema. U tom procesu osnovna je uloga medija definirati i interpretirati metakoncepte, πto seæe dalje od postojeÊih interpretacija druπtvenih procesa.3 Trebali bismo ukazati i na nekoliko drugih analitiËkih okvira. Iako ova analiza obuhvaÊa zemlje koje se u politiËkom smislu (i unutar politiËki voenog akademskog diskursa) nazivaju „zemljama u tranziciji” ili postsocijalistiËkim i postkomunistiËkim zemljama, oËito je da su razmatrani problemi svojstveni svim zemljama bez obzira na njihovu (bivπu ili sadaπnju) ideoloπku strukturu. No, za analizu je vaæno uzeti u obzir poseban splet okolnosti koje su utjecale na oblikovanje medijskih sustava u tim zemljama. Najprije treba uzeti u obzir obavezu da se zakonski okvir usuglasi sa standardima Europske unije (prevladavajuÊi diskurs „pribliæavanje EU” bio je glavni argument za usvajanje zakona). Iako su u veÊini tih zemalja postojali ovakvi ili onakvi zakonski sustavi i premda njihovi mediji nisu funkcionirali u „pravnom vakuumu”, promjena politiËkog sustava potaknula je brzopleto usvajanje odreenih zakonskih standarda koji su jednostavno preuzimani od drugih zemalja bez razmatranja ili πire javne rasprave. Uz nedostatak politiËke volje, to je osnovni razlog zbog kojeg doneseni zakoni nisu primijenjeni u praksi. Korumpirani mediji dovode do smrti demokracije Jedna od osebujnih odlika medijskih sustava obuhvaÊenih ovom analizom jest rezultat donacija. Donacije su omoguÊile razvoj paralelnih (umjetno stvorenih) medijskih sustava, πto je, na dulje staze, kad je prestao dotok novca, dovelo do joπ netransparentnije privatizacije i do toga da su mediji postali zarobljenici politiËkih interesa. Nuæno je dodati da je uruπavanje tog dijela medijskog sektora koji se oslanjao na inozemne izvore financiranja, i samim tim bio u stanju barem neko vrijeme odræavati odreene profesionalne standarde, negativno utjecalo i na povjerenje javnosti. Njihov raspad i kasnija pljaËka lokalnih vlasnika (drugi krug privatizacije) doveli su do gubitka povjerenja javnosti u to da je moguÊ drugaËiji medijski sustav. KonaËno, tu je i pitanje instrumentaliziranog civilnog druπtva. U stvari, najveÊi dio aktivnog civilnog druπtva spomenutim je politiËkim promjenama postao dio politike, dok je upraænjeno mjesto popunjeno institucijama Ëiji je osnovni cilj bio zadovoljavati politiËke i ekonomske interese njihovih financijera, a ne graana. novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 55 feljton ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (2) ZNA»AJ MEDIJSKOG INTEGRITETA (2) Sve to treba smjestiti u πiri kontekst. Zapravo, odluka veÊine zemalja da izjednaËi demokraciju s kapitalistiËkim sustavom proizvodnje i stigmatizira dræavu u njezinoj ulozi aktivnog zaπtitnika javnog interesa unatoË navodno neutralnom funkcioniranju træiπta stvorila je situaciju u kojoj je pitanje privatizacije druπtvenog i dræavnog vlasniπtva postalo iskljuËivo politiËko, a ne ekonomsko. Rezultat je bila korumpirana privatizacija koja je dovela do zamjene dræavnog vlasniπtva prividno privatnim vlasniπtvom politiËki motiviranih klijentelistiËkih grupa. PostojeÊi vlasniËki odnosi u medijskom sektoru slikovito pokazuju kako funkcionira vrtuljak politike i medija. Da bi se razumjelo kako korupcija funkcionira, treba razumjeti njezin osnovni princip, to jest, kako korupcija utjeËe na vlast ili, da budemo precizniji, kako loπa vlast uniπtava demokraciju. Demokracija od onih koji su na vlasti zahtijeva da vladaju u korist (ne u interesu) svih, a poËiva na slobodi izraæavanja, slobodi govora i slobodi medija. Korumpirani mediji dovode do smrti demokracije. Oni su duboko nedemokratske institucije koje dræavu pretvaraju u privatnu tvrtku. Demokracija, meutim, nije ni imenica ni pridjev. Demokracija je glagol koji oznaËava stalno provjeravanje koliko oni koji su trenutaËno na vlasti u nekom trenutku rade za dobrobit svih. U skladu s tim, korupcija nema nacionalni prefiks ni zemljopisno porijeklo - ona je globalni problem. Kriza koja je zahvatila medijsku industriju i novinarstvo iznad svega je kriza postojeÊih modela rada medija. Stoga se slaæemo s Paulom Starrom, koji s pravom skreÊe pozornost na izravnu vezu izmeu uruπavanja novinske industrije i uspona novih oblika korupcije: „Izvjeπtavanje nije sve πto su nam novine dale. One su javnosti pruæile moÊno sredstvo utjecaja na vlast i ta je moÊ sada u opasnosti. Ako ozbiljno prihvatimo da su novine Ëetvrta sila ili Ëetvrta grana vlasti, kraj ere novina navijeπta promjenu u naπem politiËkom sustavu. Novine su pomogle kontroli koruptivnih tendencija i u Vladi i u poslovanju. Ako æelimo izbjeÊi novu eru korupcije, morat Êemo prizvati tu moÊ na druge naËine. S novim tehnologijama ne nestaju stare odgovornosti.” Borba protiv korupcije u medijima, ukljuËujuÊi razotkrivanje netransparentnih vlasniËkih odnosa i naËina financiranja te kritiku propasti novinarstva kao prakse javne kontrole rada dræavnih institucija, istovremeno je borba za demokraciju. Svrha ove analize nije da samo identificira loπe primjere rada medija, nego da uspostavi nove oblike rada medija pri Ëemu Êe borba za njihov integritet biti jedan od kljuËnih politiËkih zahtjeva. Djelotvorna medijska politika je ona koja uspostavlja dijalog izmeu medija (novinara) i javnosti te stvara okruæenje za rad medija koje im omoguÊuje da odbace jaram ovisnosti o privatnim centrima moÊi i postanu ovisni o javnosti. Da bi se postigao taj cilj, potrebno je 56 feljton preispitati postojeÊe modele upravljanja, financiranja i vlasniπtva u medijskom sektoru. Novinari Pitanje jesu li novinari ærtve ili su dio struktura i odnosa koji spreËavaju medije u obavljanju njihove demokratske uloge donijelo je odgovor koji opravdava zakljuËak da su novinari, uz javnost i druπtvo u cjelini, bili najveÊi gubitnici u procesu dugom dva desetljeÊa. U bivπoj Jugoslaviji novinarstvo je bilo ugledna i utjecajna profesija koju je pratio priliËno visok druπtveni status, a po primanjima su novinari pripadali srednjem druπtvenom sloju. Danas, meutim, biti novinar u BiH, Hrvatskoj, Makedoniji i Srbiji znaËi biti druπtveno degradiran na slugu biznismena, profesionalno sveden na „dræaËa mikrofona” (termin koji su Ëesto koristili intervjuirani novinari) i ekonomski sveden na obespravljenog radnika s nesigurnim zaposlenjem, Ëija je zarada Ëesto manja od nacionalnog prosjeka, a ponekad kasni i po nekoliko mjeseci. Tu se misli na prosjeËnu novinarsku plaÊu koja moæe biti izmeu 250 i 350 eura (osim u Hrvatskoj, gdje su plaÊe viπe), odnosno jednake su cijeni jednodnevnog smjeπtaja u Bruxellesu u koji se predstavnici novinara pozivaju na rasprave o znaËaju njihova rada na promicanju demokracije ili na pregovore njihovih zemalja o pristupanju EU. Profesionalna i ekonomska degradacija nije, meutim, izazvala organiziran otpor novinara. »ak i danas, u okolnostima koje veÊina opisuje kao „gore nego ikad”, oni ostaju pasivni, polarizirani i razjedinjeni. Njihova politiËka i etniËka pripadnost Ëesto viπe utjeËe na njihove stavove prema problemima novinarstva od njihove svijesti o hitnosti zajedniËke akcije za izgradnju i obranu profesionalnih standarda i identiteta. Udruæenja novinara postoje i pokuπavala su podiÊi svijest o situaciji u kojoj su novinari, ali su njihova moÊ i kapaciteti slabi. Ta su udruæenja i sama Ëesto polarizirana, a njihova vodstva Ëesto politiËki pristrana. U Albaniji su se novinari samoorganizirali na inicijativu donatora i meunarodnih organizacija, ali su njihove aktivnosti obiËno prestajale kada su vanjski izvori financijske podrπke iscrpljeni. Novinarska udruæenja u Srbiji ukljuËila su se u kreiranje medijske politike, u izradu medijske strategije i reforme medija, Ëak su zanemarila prijaπnje politiËke nesuglasice i formirala medijsku koaliciju. No, njihov angaæman u kreiranju medijske politike i regulacije, iako ostavlja dojam sudjelovanja i utjecaja na donositelje odluka, joπ nije dao æeljene rezultate. Rezultat je da svakodnevna pitanja i manifestacije katastrofalnog stanja profesije ostaju ili u sjeni ili su potpuno zanemareni. Sindikati su tu i tamo stekli odreenu, premda joπ nedovoljnu snagu uglavnom jer im nedostaju ugledni, snaæni lideri i sposobnost da prevladaju brojne prepreke. Izvjeπtavanje nije sve πto su nam novine dale. One su javnosti pruæile moÊno sredstvo utjecaja na vlast i ta je moÊ sada u opasnosti. Ako ozbiljno prihvatimo da su novine Ëetvrta sila ili Ëetvrta grana vlasti, kraj ere novina navijeπta promjenu u naπem politiËkom sustavu. Novine su pomogle kontroli koruptivnih tendencija i u Vladi i u poslovanju. Ako æelimo izbjeÊi novu eru korupcije, morat Êemo prizvati tu moÊ na druge naËine. S novim tehnologijama ne nestaju stare odgovornosti Novinari koji rade za lokalne medije u posebno su loπoj situaciji, koja zasluæuje zasebnu istraæivaËku studiju. Lokalni mediji su, ustvari, joπ podloæniji politiËkoj i poslovnoj volji, a lokalni novinari imaju malo drugih moguÊnosti za zaposlenje. U istraæivanim zemljama postoje stotine nezaposlenih novinara, svatko moæe postati novinar bez odgovarajuÊih vjeπtina i kvalifikacija, a vlasnici medija sve to koriste da bi snizili cijenu rada i vrπili pritisak Vlasnici komercijalnih medija spreËavaju ili zabranjuju ukljuËivanje u sindikalne organizacije. Sindikalni aktivisti izloæeni su pritisku; u Makedoniji je predsjednici nacionalnog sindikata raskinut ugovor o radu. Istraæivanje je pokazalo da je uloga urednika Ëesto faktor degradacije i instrumentalizacije novinarskog posla i novinarstva u sluæbi zadovoljenja privatnih interesa vlasnika i/ili politiËkih interesa klijentelistiËkih grupa. U Makedoniji je njihova uloga opisana kao „posredniËka” u klijentelistiËkom lancu, jer urednici vode raËuna da interesi vlasnika medija - politiËara, tajkuna ili oglaπivaËa - budu ostvareni i da se odraæavaju u konkretnim novinarskim proizvodima i medijskim sadræajima, Ëak i ako to zahtijeva izravnu uredniËku cenzuru novinarskog Ëlanka. No, najuobiËajenija praksa sastoji se od postavljanja lojalnih i posluπnih ljudi na kljuËne pozicije u redakciji te marginaliziranja i kaænjavanja novinara koji izraæavaju kritiËko miπljenje ili æelju za autonomijom. Urednici u zemljama obuhvaÊenima ovom studijom uglavnom nisu ni prvi ni najbolji meu jednakima (novinarima), nego posluπnici vlasnika medija koji su se za uredniËki posao kvalificirali zahvaljujuÊi servilnosti i nedostatku etiËkih ograda. Novinari koji rade za lokalne medije u posebno su loπoj situaciji, koja zasluæuje zasebnu istraæivaËku studiju. Lokalni mediji su, ustvari, joπ podloæniji politiËkoj i poslovnoj volji, a lokalni novinari imaju malo drugih moguÊnosti za zaposlenje. U istraæivanim zemljama postoje stotine nezaposlenih novinara, svatko moæe postati novinar bez odgovarajuÊih vjeπtina i kvalifikacija, a vlasnici medija sve to koriste da bi snizili cijenu rada i vrπili pritisak. U takvim okolnostima predatorskog kapitalizma, prema rijeËima mnogih intervjuiranih novinara, etiËka se pitanja smatraju „luksuzom” ili neËim πto stvara mnoge poteπkoÊe ako se pridræava etiËkih standarda. Novinarima prijete, optuæivani su i napadani. U BiH je novinarska organizacija BH Novinari osnovala besplatnu Liniju za pomoÊ novinarima, koja godiπnje registrira oko 40 sluËajeva pritisaka, prijetnji i napada. U Republici Srpskoj novinarima je onemoguÊen rad ili su izloæeni zastraπivanjima Vladinih predstavnika, dok je kritiËki usmjerenim novinarima onemoguÊen pristup informacijama ili im se ne dopuπta izvjeπtavanje o dogaajima u organizaciji dræavnih tijela. U Srbiji je u posljednje vrijeme postignut napredak u istrazi nekih ubojstava novinara u proπlosti, ali istovremeno ima novinara kojima se morala pruæiti cjelodnevna policijska zaπtita zbog prijetnji kojima su izloæeni. Posebno su u opasnosti novinari istraæivaËi. Ipak, rijetki optimizam u pogledu moguÊnosti novinara da obavljaju svoj posao vjerodostojno i posveÊeno u odnosu na javnost sreÊe se upravo kod novinara istraæivaËa. Na primjer, Artan Hohxa (iz Albanije) objasnio je da novinari koji svoj posao rade sa straπÊu i hrabroπÊu ne samo da odbijaju pokleknuti u teπkim okolnostima, nego pojaËavaju napore da podignu razinu profesionalnosti. Novinari istraæivaËi samo rijetko rade za mainstream medijske kompanije (kao πto je sluËaj s Insajderom, koji se emitira na televiziji B92). VeÊina ih radi za alternativne organizacije kao πto su centri za istraæivaËko novinarstvo, Balkanska istraæivaËka mreæa (BIRN) i sliËno. Tim organizacijama pomaæu donacije koje ih podræavaju, a istraæivaËke priËe Ëesto se distribuiraju putem on line medija koje su osnovali i njima upravljaju sami novinari. Drugim rijeËima, u regiji obuhvaÊenoj ovim istraæivanjem novinari istraæivaËi i istraæivaËko novinarstvo su vrsta otpadnika protjeranih iz mainstream medija koji su pod kontrolom lokalne politiËke i poslovne elite. U isto vrijeme oni su neka vrsta novinarskih vitezova lutalica koji rade pod pokroviteljstvom meunarodne zajednice. PriËa je alegorijski prikaz onoga πto je zadesilo medijske sustave u ovim zemljama na njihovom vjeËnom marπu prema demokraciji. Novinarske i medijske prakse Mainstream novinarstvo je praktiËno potpuno podleglo instrumentalizaciji u komercijalne svrhe i u svrhu politiËkog paralelizma. Studije sluËaja predstavljene u ovoj knjizi otkrivaju drastiËne primjere politiËke pristranosti, na primjer politiËki orkestrirane brutalne kampanje objavljene u politiËkim tabloidima u Srbiji koje su bile usmjerene protiv odreenih politiËkih aktera tijekom politiËke borbe. Izvjeπtavanje o etniËki motiviranim dogaajima u Makedoniji bilo je πkolski primjer pristranosti i manipulacije zaposlenih na dva kanala javnog servisa. Podreivanje novinara komercijalnim ciljevima u Hrvatskoj ilustrirano je Ëinjenicom da u Hrvatskoj ne postoji viπe ni jedan dnevni list velikog formata. Izvjeπtavanje o druπtvenim protestima u BiH jasno je pokazalo da je svaka druπtveno kompleksna tema postala neπto s Ëim se mediji nisu u stanju nositi te da u izvjeπtajima uvijek prevladava stajaliπte vladajuÊih struktura. Najavljena, ali neostvarena neposluπnost privatnih televizijskih stanica u Albaniji, koje je izborna komisija prisilila da emitiraju snimke πto ih je pripremila politiËka stranka, svjedoËi o izdaji povjerenja gledatelja i pobjedi politiËkih interesa nad javnim novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 57 intervju ivo πtiviËiÊ intervju ivo πtiviËiÊ Razgovarao Jozo PetriËeviÊ Moje serije i drame preæivjele su sva turbulentna vremena 58 G Najlakπa uloga bila mi je kad sam bio urednik u redakciji. Mogao sam putovati, a da nitko ne pita gdje sam, πto radim u Skoplju, Beogradu, Sarajevu, Splitu. Takvu elastiËnu dramaturgiju dopuπtenja rijetko je tko imao. A za to sam zahvalan, prije svega, Ivanu ©iblu, generalnom direktoru RTV Zagreb otovo svi filmski i televizijski stvaraoci i kritiËari od imena i ugleda za Ivu ©tiviËiÊa s pravom istiËu da je najpopularniji, najplodniji i na koncu najbolji scenarist kojega je dala Hrvatska, o Ëemu ponajbolje svjedoËi njegov opus. Njegov briljantni scenarij za Kuda idu divlje svinje u tzv. olovnim vremenima pokazao je da se i u takvim uvjetima moglo ostvarivati vrhunske umjetniËke dosege. Ta serija i druge ©tiviËiÊeve drame prikazivale su se na programima TV kuÊa bivπe zajedniËke dræave i u viπe europskih zemalja: Poljskoj, DR NjemaËkoj itd. Televizijske drame raene su prema Krleæi, Matoπu, MarinkoviÊu, LaliÊu, Dostojevskom, Brechtu, Durrenmattu, Galsworthyju i drugim velikanima pisane rijeËi. Vjerojatno sumirate ono πto ste radili cijeli æivot. ©to biste istaknuli kao osnovnu potku i motivaciju u ukupnom stvaralaπtvu? Ne bavim se sumiranjem - neÊu o sebi govoriti i ponavljati ono πto sam napravio. Ono πto sam napravio zapisano je, ono πto postoji nalazi se u arhivi. Napravite izuzetak, prisjetite se drama koje ste napravili. Iz onoga πto sam napravio izdvojit Êu drame i scenarije: Balkon, Vraæji otok, TreÊi je doπao sam, Svadba, VuËjak, Sektor De, Pijana noÊ 1944., Kandidat smrti, Usnuli ratnik, Dvostruki obruË, Mokra koæa, Prikupljanje hrabrosti, Sedam i petnaest, Kokoπari, Kuda idu divlje svinje, Istarska rapsodija 1921., Tomo Bakran, Puπka u cik zore, Brisani prostor, Tamburaπi, Putovanje u VuËjak, Horvatov izbor, Sjeta i skepsa, U potrazi za zaviËajem, UskrsnuÊe nade, Planetarij, 20 emisija glumaËkih portreta, radiodrama Zeleni dan... Proπli ste sve faze kao dramaturg, scenarist i urednik. Koja vam je uloga bila najlakπa, a koja najteæa? Najlakπa uloga bila mi je kad sam bio urednik u redakciji. Mogao sam putovati, a da nitko ne pita gdje sam, πto radim u Skoplju, Beogradu, Sarajevu, Splitu. Takvu elastiËnu dramaturgiju dopuπtenja rijetko je tko imao. A za to sam zahvalan, prije svega, Ivanu ©iblu, generalnom direktoru RTV Zagreb. Imao sam njegovu podrπku u svemu. Kada je trebalo, stao bi uz mene. Znao je reÊi - pustite ©tiviËiÊa na miru. Nemojte traæiti od njega da vam doe u 8 sati na posao. Ne piπu se scenariji i ne stvaraju se drame za radnim stolom u kancelariji na Televiziji. Pisali ste TV drame, TV scenarije i adaptacije dramskih tekstova. Neke su naprosto “nestale”, ne samo vaπe nego i drugih autora? Najviπe mojih radova je saËuvano, ali mnogi su izbrisani. Izbrisano je πest mojih suvremenih drama zbog toga da bi urednici imali prazne vrpce. Preko noÊi su tako nestale i neke druge odliËne drame koje viπe ne pamtiπ jer ih nema. Tek kad godine prou, vidiπ zapravo πto se dogaalo iza tvojih lea. Tako se meni dogodila neobiËna i nesvakidaπnja stvar. Nakon emitiranja drame Usnuli ratnik, u tisku su izaπle sjajne kritike. Drama je bila suvremena i aktualna - govorila je o raspodjeli moÊi na temelju uloge odigrane u revoluciji. KritiËari su veÊ spominjali da je na sljedeÊoj smotri TV drame ona apsolutni dobitnik nagrade. Nisu znali da je noÊ poslije emitiranja drama izbrisana. Kad ste napisali prvu TV dramu? Kako se zvala i kakav je odjek imala? Prvu sam dramu napisao u redakciji Studentskog lista u Zagrebu potkraj pedesetih godina. Tada sam bio kritiËar i pisao sam likovne, kazaliπne i filmske kritike u redakciji koja je bila sastavljena od istinskih zaljubljenika u taj posao. Nedjeljko DragiÊ je bio grafiËki urednik, a Ëlanovi redakcije i suradnici bili su Muharem KulenoviÊ, Ivo Ban, Mirko Boπnjak i Stipe ©uvar koji je kao glavni urednik okupio mnoga velika imena znanosti, kulture i umjetnosti. Tekstove nam je pisaÊim strojem prepisivala Vera, buduÊi da smo svi pisali rukom. U redakciji Studentskog lista napisao sam svoj prvi scenarij pod naslovom TreÊi je doπao sam. Nadalje, u toj redakciji u Varπavskoj 4, napravio sam scenarij po romanu Mihajla LaliÊa,crnogorskog pisca kojega sam cijenio zbog njegove istine, stava, Ëistoga odnosa prema ljudima, ratu, revoluciji, zbog kritiËkog odnosa prema svemu. ©to vas je u tom poslu najviπe inspiriralo? Literatura. To je izvor. Sve drugo pripada mojem slobodnom spisateljskom temperamentu. Javnost vas najviπe veæe uz serijal Kuda idu divlje svinje. Dosad sam o seriji Kuda idu divlje svinje toliko rijeËi izgovorio, da viπe afirmacija, s bilo koje strane doπle, za samu seriju ne znaËi niπta. Divlje svinje su ostale, emitiraju se i danas, a nedavno su proglaπene najboljom serijom. Napisana je i knjiga o njoj Subverzivna poetika Ive ©tiviËiÊa i Ivana Hetricha. Autor je Silvio MiroπniËenko, redatelj dokumentarnih filmova i esejist. A sada o Krleæi... Krleæa je, kao i Matoπ i Ranko MarinkoviÊ, bio moja gimnazijska literarna opsesija. Kako sam brzo doπao u moguÊnost da o njima razgovaram kroz objektiv televizijske kamere, znaËi kroz slog nove dramaturgije, to sam mislio da, prije svih Krleæa, mora imati svoje posebno mjesto i mora imati prednost. Krleæa je neponovljiv dramski pisac jer je svaka njegova reËenica kumulativna energija dramskoga konflikta. Rijetki su pisci koji svakom svojom reËenicom izazivaju konflikt, jednostavno interpretiranje. Prvo me privukao Vraæji otok. Napisao sam scenarij po njemu i s njime otiπao Krleæi. Primio me srdaËno i paæljivo sasluπao πto sam o realizaciji Vraæjeg otoka imao reÊi. A Krleæa je rekao: “Radite i pozovite me kad bude gotova priËa, kad bude premijera.” Pozvali smo ga i bio je itekako zadovoljan. Vraæji otok bio je senzacija. Bio je to prvi Krleæa na TV ekranu sa novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 59 intervju ivo πtiviËiÊ samostalnom dramaturgijom televizijske priËe. Nije to bila adaptacija, nego literatura, literatura pretvorena u dramu, dramski slog. Uslijedio je Kandidat smrti, priËa koja je nagraena na festivalu u Ljubljani, gdje je poljski ambasador zatraæio da se prevede i na poljski, pa je varπavski studio pozvao svoje glumce i interpretirao djelo na poljskom jeziku. Tu smo veÊ uπli u meunarodnu suradnju, a za Kandidata smrt dobili smo na domaÊim festivalima nekoliko nagrada. Otvorili ste temu domobranstva. To je moja omiljena tema. VuËem je joπ iz djetinjstva. Domobranstvom se bavim konstantno u svojoj dramaturgiji. Ono najviπe dolazi do izraæaja u TV dramama Kokoπari, Tamburaπi pa i u Putovanju u VuËjak te Kuda idu divlje svinje. Svugdje provlaËim domobrane koji nisu skloni ratovati za neπto πto im donosi zlo, kolektivitet zajedniËkog, kako se tada govorilo, zajedniËkog kazana i zajedniËkog rada. Njihova ljudska, seljaËka i domobranska intima bori se protiv toga. Naπ je Ëovjek imao malo zemlje, malo imanje, intervju ivo πtiviËiÊ ali je imao svoje. I taj je dio stvari branio. RijeË je o psihologiji opstanka - braniti svoje. Tom sam se idejom uvijek vodio. U biografiji vam piπe da ste s Televizije Zagreb otiπli kao nepoÊudan. Zbog Ëega i zbog koga ste otiπli? Da, otiπao sam. Dok sam bio urednik Dramskoga programa, okupio sam mlade ljude. Vidio sam da nema druge, nego okupiti nove mlade snage -Vinka Breπana, Lukasa Nolu, Hrvoja Hribara, Snjeæanu Tribuson i joπ neke. Dao sam im da rade filmove. Dramska redakcija proizvela je film Kako je poËeo rat na mom otoku. Bila je to prva prava projekcija i novog urednika, i novih snaga, i novih ideja i onoga πto smo govorili da televizija treba biti. Napustio sam uredniËku duænost na televiziji jednostavno zbog toga πto sam u emisiji Planetarij uzimao prostor, tri do Ëetiri minute, i govorio o stvarima koje se nisu ticale samo televizije i televizijskog programa. Bile su to moje opservacije na stvari πto su se dogaale oko nas - bio je to moj otpor poniæenju koje se svakodnevno pojaËavalo i pretvaralo u pravu represiju nad pameÊu i slobodom govora. ÆIVOTOPIS Novinar, urednik i knjiæevnik Ivo ©tiviËiÊ roen je 13. svibnja 1936. godine u Reπetarima kod Nove Gradiπke. Tijekom studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu objavio je prve tekstove i reportaæe, filmske i kazaliπne kritike u Studentskom listu; od 1959. do 1963. filmski je kritiËar Radio Zagreba. Potom je preπao na televiziju gdje je dramaturg, scenarist, urednik i odgovorni urednik Dramskog programa. »lanom druπtva Hrvatskih knjiæevnika postao je 1966., Hrvatskog druπtva pisaca 2002., a Druπtva novinara Hrvatske 1964. godine. Piπe TV drame, TV scenarije i adaptacije dramskih tekstova. Autor je brojnih scenarija i adaptacija za televiziju i film. Dramama Treba zaklati pijetla, Kokoπari i Tamburaπi diskretno je naËeo temu o hrvatskim domobranima. TV serija Kuda idu divlje svinje 1971. razrada je motiva domobranstva. Od daljnjih projekata izdvajaju se Tomo Bakran (1978.), Putovanje u VuËjak (1985.) te Pijana noÊ 1918. To je kazaliπna drama i potpuno autorsko kazaliπno djelo Shakespeare u Kremlju. Napisao je takoer nekoliko kriminalistiËkih drama koje dotada nitko nije pisao, meu kojima Jutro joπ nije dan, VruÊi zrak, Ulica bez izlaza. Sve su popraÊene sjajnim kritikama. Pet ekraniziranih TV drama objavio je u knjizi Ratnici 1968. godine. Bio je savjetnik za umjetniËka i dramska pitanja glavnog urednik HTV te predavaË dramaturgije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je Nagrade grada Zagreba i Nagrade Ivan ©ibl za æivotno djelo te niza drugih priznanja 60 Dok sam bio urednik Dramskoga programa, okupio sam mlade ljude. Vidio sam da nema druge, nego okupiti nove mlade snage Vinka Breπana, Lukasa Nolu, Hrvoja Hribara, Snjeæanu Tribuson i joπ neke. Dao sam im da rade filmove. Dramska redakcija proizvela je film Kako je poËeo rat na mom otoku. Bila je to prva prava projekcija i novog urednika, i novih snaga, i novih ideja i onoga πto smo govorili, da televizija treba biti Usred slavlja nakon sveËane premijere filma Kako je poËeo rat na mome otoku obavijestili su me da viπe nisam urednik Dramskog programa. Koga od redatelja pamtite? Pamtim redatelje s kojima sam suraivao: Antu Viculina, Marija Fanellija, Savu Mrmka, Antona Martija, Nikolu Tanhofera, Edu GaliÊa, Joakima MaruπiÊa, Duπka AniÊa, Danijela MaruπiÊa i nadasve sjajnog kolegu, spikera i reæisera Ivana Hetricha. On je redatelj mnogih mojih drama - veliki poπtovalac piπËeve rijeËi. Bio je rijetko poπten Ëovjek. I ne samo to. SuosjeÊao je s drugima, a to je najvaænija stvar u ovome poslu. Mi se bavimo poslom koji je stalno ugroæen u svojoj ljudskoj dimenziji. ©to imate od minulog rada? Od minulog rada imam, moglo bi se reÊi, na kraju krajeva ipak - sreÊu. SaËuvano mi je i emitiraju se ovoga trenutka u reprizi, drugoj i treÊoj, petoj ili desetoj, pojedine drame. Tamburaπi su dosad emitirani u sedam termina i u svakom su vremenu postigli velik uspjeh. NajveÊe mi je priznanje za Tamburaπe odao urednik Dramskoga programa Draæen SiriπËeviÊ koji me nazvao poslije emitiranja i pitao: “Ivo, je li moguÊe da smo mi ovo snimili?” Dakle, napisao sam drame i serije koje Êe biti na programu i prikazivat Êe se. Za serije Kuda idu divlje svinje i Putovanje u VuËjak najzasluæniji su Ivo BojaniÊ i Branko PuhariÊ. Bez njih dvojice ne bi bilo tih serija, a bez Palme KataliniÊ ne bi bilo Tamburaπa. Dobar sluh za ono πto smo radili Edo GaliÊ i ja imao je Miroslav LiliÊ. On nam je omoguÊio da snimimo 15 epizoda serije Putovanje u VuËjak. Tko su vam najbolji prijatelji? NeÊemo ih nabrajati. Imam ih mnogo, jako mnogo, ne samo u glavnom gradu Lijepe Naπe, nego i u drugim mjestima i susjednim dræavama. Kada ste u æivotu bili najsretniji? Kad mi se rodila Tena. I kad sam u njeno ime od rektora ZagrebaËkog sveuËiliπta primio Rektorovu nagradu πto ju je dobila za svoju prvu dramu Nemreπ pobjeÊ od nedjelje. Danas njezinu dramu Tri zime igraju u National Theatreu u Londonu,jednom od najprestiænijih svjetskih kazaliπta, a oskarovac Danis TanoviÊ priprema film po njezinu scenariju, koji je napisala po svojoj drami Invisible. Mogu li reÊi - krenula je tatinim putem? Ona je poπla svojim putem. Kada bi tata krenuo njenim putem, brzo bi se umorio i stao bi. Moæete li je πire predstaviti? Razumije se da mogu. Diplomirala je dramaturgiju na Akademiji za dramsku umjetnost u Zagrebu, a 2002. godine magistrirala je na londonskom Goldsmiths Collegeu, na odsjeku za dramsko pismo. Drama Nemreπ pobjeÊ od nedjelje, Na smrti, Dvije, Fragile, Krijesnice, Felix, Invisible i drame za djecu Parsifal i Psssst! izvode se u brojnim europskim zemljama, prevedene su na viπe od deset jezika i dobile su mnoge nagrade, meu kojima, za dramu Nemreπ pobjeÊ od nedjelje, i Nagradu Marin DræiÊ za najbolje hrvatsko dramsko djelo 2000. godine; Zlatni smijeh za najbolji tekst na Danima satire u Zagrebu 2006. za dramu Fragile!; Europsku autorsku nagradu za inovativni tekst Heidelberg Stückemarktu 2008. za dramu Fragile i Nagradu za najbolji dramski tekst na MaruliÊevim danima u Splitu 2008. za dramu Krijesnice. Godine 2007. napisala je jednoËinku za omnibus drama Goldoni Terminus koje su premijerno izvedene na Venecijanskom bijenalu. Za kazaliπte Ulysses adaptirala je Krleæinu Pijanu noÊ 1918., za koju je osvojila nagradu za dramaturgiju na Festivalu malih scena u Rijeci. Drama Sedam dana u Zagrebu prvi put je izvedena u sklopu projekta Orient Expressa, Europske kazaliπne konvencije. Drama Invisible praizvedena je u New Wolsey Theatreu u Engleskoj 2012. i trenutaËno je u pripremi kao igrani film. Godine 2013. drama Europa praizvedena je u ZKM-u i krenula je na europsku turneju. Od 2003. piπe kolumne za Ëasopis Zaposlena, koje su objavljene u zbirkama Odbrojavanje i Vrag ne spava u izdavaËkoj kuÊi Profil. Æivi i radi u Londonu i Zagrebu i piπe na hrvatskom i engleskom. Da vam je sada 18 godina, koju greπku ne biste ponovili? Sa 18 sam godina povlaËio poteze i akcije koje nikome ne bi pale na pamet. Meni su pale i pokazalo se da su dio mene. Sa 18 godina putovao sam od Reπetara do Beograda i Zagreba. Tu je moj temperament dobio pravu mjeru. Ne bih se mijenjao, ne bih greπke u tim godinama ni spominjao. A bilo ih je. Ne moæeπ doÊi iz jednoga malog mjesta, sa sela, i postati pisac, ne moæeπ se pojaviti u velegradu i postati televizijski pisac, autor drama i serija, a da prije toga nisi imao nikakvu pouku. Naprimjer, nitko te nije slao u Italiju, Englesku, Francusku da vidiπ kako se zapravo stvaraju TV drame. Bio sam samouk. Za svoje greπke ne moæeπ nikoga kriviti, s greπkama se nosiπ kako znaπ. Sva turbulentna vremena moje su drame i serije izdræale. Da se ponovno rodite, πto biste voljeli biti? Tata Tene ©tiviËiÊ novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 61 nove knjige - svijet medija nove knjige - svijet medija Priredio Branko Na KRIMI∆ JE PORUKA Drago Hedl Izborna πutnja Naklada Ljevak; godina izdanja: 2014; Broj stranica: 350; uvez meki Na poËetku prikaza romana kolege Drage Hedla Izborna πutnja, moram reÊi da nisam baπ fan krimiÊa i da mi je najbolje djelo iz toga popularnoga æanra ZloËin i kazna Fjodora MihajloviËa Dostojevskog, a s Ëime se mnogi ljubitelji krimi literature vjerojatno ne bi sloæili. Ali fan sam Drage Hedla te njegov drugi roman, pravi pravcati krimiÊ, Izborna πutnja u izdanju Naklade Ljevak, smatram vrsnim djelom klasika u postajanju. Naime, novinar i knjiæevnik, jednom rijeËju pisac Hedl, objavio je dosad jedan roman, Donjodravska obala, kod istoga izdavaËa, a tom prilikom napisao sam da je reËeno πtivo primjer za potvrdu teze da pisano umjetniËko djelo vrijedi upravo onoliko koliko je i kako u njemu iskazan piπËev originalni talent. Sve ono drugo πto procjene temelji na valerima, kao πto su spisateljska dosljednost æanru, odnjegovani stil ili hrabro ulaæenje u teme, odnosno virtuozno lako prebacivanje iz fakcije u fikciju i obratno, samo je argumentiranje jedine Ëitateljima konkretne prosudbe - preporuËuje li se neko djelo za Ëitanje ili ne. Kad je autor Drago Hedl u takvome pitanju, onda je odgovor, sudeÊi o i po novome krimi romanu, samo pozitivan - da, preporuËuje se! Jer taj novinar, publicist i knjiæevnik jednostavno je dobar pisac bez obzira na rod u kojem se iskazuje. ©iroj javnost najpoznatiji je kao ponajbolji i zacijelo najhrabriji istraæivaËki novinar koji je radio u redakcijama Glasa Slavonije, Slobodne Dalmacije, Novoga lista, Ferala Tribunea i to ponajËeπÊe na istraæivanjima tema koje su mu nerijetko bile i po æivot opasne. BuduÊi da je suraivao i u nekim uglednim inozemnim novinama i magazinima, za takav je novinarski rad dobio osim hrvatskih i nekoliko znaËajnih meunarodnih nagrada. Uz ovakve retke obiËno se doda i ono Æivi i radi, a u Hedla to je u Osijeku i Zagrebu, kao profesionalni novinar, ali sve ËeπÊe i kao knjiæni autor. Zapravo, karijeru pisca zapoËeo je u knjiæevnom krugu i bio urednik osjeËkoga Ëasopisa Revija. Objavio je tako dvije zbirke kratkih priËa, tri publicistiËke knjige te knjigu feljtona i intervjua, a s uspjehom se okuπao i kao autor triju dramskih tekstova te nekoliko filmskih scenarija. Ti podaci Êe mnoge njegove novinske Ëitatelje i iznenaditi jer najpoznatiji je ipak po æurnalistiËkom angaæmanu u istraæivaËkom novinarstvu, primjerice u otkrivanju istine i istjerivanju pravde u vezi s Branimirom Glavaπem osuenim nakon duge sudske trakavice za ratne zloËine u Osijeku. Grad Osijek je inaËe viπe nego prepoznatljivo mjesto dogaanja u oba dosadaπnja romana Drage Hedla. Posebice u Donjodravskoj obali Hedl je odan svojem temeljnom umijeÊu u kojem se precizno opisuje zbilja od toka Drave kroz grad, ulice, kriæanja i poloæaje zgrada bitnih gradskih institucija. Sve je to i u novome romanu, krimiÊu Izborna πutnja podjednako veristiËki uklopljeno u radnju. »itatelj bi s tom knjigom u rukama mogao lako obiÊi i pronaÊi sva bitna mjesta radnje romana. Iz takvih upravo krimirealistiËki intoniranih reËenica, zahvaljujuÊi autorovu utemeljenju u novinarstvu, od kojeg on nije samo æivio nego ga je i æivio, upravo kulja svekolika uvjerljivost piπËeva osnovnoga diskursa. Na fakciju on kalemi fikciju na naËin za koji je malo reÊi da je majstorski ili maestralan. Jer ono nakalemljeno Ëisti je viπak vrijednosti koji nipoπto nije s viπka nego je literarno æanrovska konstitutivna kreacija. Primjerice, naËin na koji je 62 opisan stambeni neboder na obali Drave u slavonskoj metropoli primjer je kako Ëvoriπno mjesto radnje naracijski logiËno funkcionira. Jednako kao poznati dravski most, vizualni simbol modernoga Osijeka, u toj ravni u blizini je i glavni locus delicti gdje lijeËeni peteespeovac pronalazi trupla ærtava. Policijska istraga predugo se ne miËe od poËetka, a naπ nam autor predstavlja cijelu galeriju likova od kojih mnogi mogu biti ubojice. Akteri su tu mnogi manekeni metastatski korumpirana druπtva, kao da nema tu onih kojih nema, tu su politiËari, dræavni i lokalni funkcioneri, tajkuni veliki i mali te narkomani i pedofili, a ne nedostaje i ostalih izvrπnih snaga - plaÊenih ubojica. Sve je to naπ autor, radeÊi tolike godine u istraæivaËkom novinarstvu, oËito sretao jer ih upravo suvereno skicira, ali i precizno portretira i to ponajviπe njihovim govorom. Osobita je zanimljivost πto Hedl otkriva i Ëinjenicu da se u karikama zloËina kao izvrπitelja ubojstava nalaze plaÊeni ubojice iz susjedne Srbije, a tamo pak isto odrauju plaÊenici iz Hrvatske. I taj se detalj ne Ëini uopÊe da je iz onoga sloja fikcije u ovoj Izbornoj πutnji, a ni u bilo kojoj drugoj. No, kao u svakome pravom krimiÊu, postoji detektiv, inspektor Vladimir KovaË koji je u ovome sluËaju tipiËan good guy, koji unatoË svemu Ëime ga bad guys pokuπavaju onemoguÊiti, uspijeva pomaknuti istragu s mrtve toËke. Dalje o sadræaju ovdje neÊe biti ni rijeËi da se buduÊim Ëitateljima ne pokvari bilo koji element iznenaenja i napetosti. Ali, ima neπto πto svakako treba naglasiti kao potpunu originalnost, sasvim nestandardnu i neuobiËajenu u kriminalistiËkom æanru. A to je da postoji stanovit dualizam u protagonizmu ovoga romana; nositelj radnje nije samo inspektor Vladimir KovaË, nego i novinar Stribor Kralj. Drago Hedl, novinar, kao da se nije do kraja pouzdao u knjiæevnika Dragu Hedla. Moæda je stoga inspektoru Vladimiru KovaËu pridodao novinara Stribora Kralja tako da oni zapravo vode komplementarne istrage. Tu su posrijedi dva knjiæevna lika, dva razliËita karaktera koji doduπe pridonose dramatiËnosti cijele radnje, ali i Ëitatelja mogu navoditi da za njih, u svom poimanju priËe, uvede neku vrstu kompetencije likova. Ni ostali likovi u ovom romanu nisu, kako to obiËno biva u krimiÊima, samo ovlaπ karakterizirani radi lakπeg voenja radnje. Svi oni imaju i korelacije s drugim viπe ili manje vaænim subjektima, a i multilateralne kontakte s protagonistima i antagonistima. Likovi protagonista imaju i snaæne antagoniste u svojim nadreenima koji obiËno funkcioniraju naizgled na strani zakona. Sve u svemu, Drago se Hedl odliËno snaπao u svom drugom romanu izabravπi æanr krimiÊa, i to ne samo zato πto ta vrsta literature ima veoma brojno i vjerno Ëitateljstvo, nego i jer je on oËito dobro, a Ëini se i dubinski (i to nerijetko metodom vlastite koæe) upoznao upravo taj métiers d’ art. Osim toga, on je u ovome romanu taj æanr uspio posvema ponaπiti i to ne samo tako da je radnju locirao u suvremeni Osijek, nego je istodobno upozorio i na opÊu krimogenu situaciju suvremene Hrvatske. I sve to u lako Ëitljivu i iznimno primjerenu knjiæevnome æanru i u visokoj pismenosti kakva je sve rjea u svekolikim hrvatskim medijima. ©tivo njegovo je uz to prepuno slikovitih prizora, s dramatiËnim izmjenama paralelnih tokova pripovijedanja te s efektnim poentiranjem ulomaËkih cjelina, pa je zacijelo i podatan materijal za ekranizaciju. Glavni likovi su kompleksni, æivotni i doraeni, a i pozitivci i negativci impregnirani su politikom, aktivno ili pasivno. Ostalo je Izborna πutnja Mario Boπnjak Mirko Tepavac Florence Hartmann Moj Drugi svetski rat i mir - o ratu posle rata (autobiografski zapisi) ZviædaËi neËista savjest naπih demokracija IzdavaÊ: Razlog, 2013.; 228 str., meki uvez IzdavaËka kuÊa RAZLOG d.o.o. iz Zagreba, Ëija je urednica novinarka Mira Boæica Brkan Ledina ACUMEN d.o.o., 2014.; 260 str., tvrdi uvez N edavno je, toËnije 12. studenoga, na Interliberu na ZagrebaËkom velesajmu, predstavljeno novo djelo iznimno plodne novinarke, pjesnikinje i knjiæevnice Boæice Brkan, njezin treÊi roman pod naslovom “Ledina”. Roman “Ledina” je literalna rekonstrukcija æivota obitelji Brkan u viπe od tri stoljeÊa i desetak naraπtaja. Povijesno, æena u obiteljskoj zadruzi u moslavaËkome dijelu Vojne krajine, na granici tadaπnjih svjetova uz rijeku »esmu, intimno je mnogo πire od panonske nizinske priËe neizmjerna univerzalna tuga, preπuÊena i gurnuta u zaborav, posvemaπnji damnatio memoriae. Iz krhotina pristranih sjeÊanja, varavih i zamagljujuÊih obiteljskih legendi te rijetkih dokumenata oæivljavaju æenska svjedoËenja o upornosti i nemoguÊnosti odustajanja, gorËinama i strasti, ljubavi i mrænje, ponosu, patnji i osveti. Uz nisku suputnica πeherezadski se smjenjuju autoriËine pretkinje: Matija, koja krnju obitelj iz jednog carstva dovodi u drugo kao u obeÊanu zemlju; Mara, koja zbog ljubomore i osvete postaje palikuÊa i bjegunica u Ameriku; JulËa, koja se nosi s muæem bez nosa i sinom s grbom; JanËa koju udaju veÊ u djetinjstvu i koja sinovom smrÊu ostaje sama na svijetu. Ravnopravne antiËkima i πekspirijanskima, i stvarne i romansirane, te su junakinje davale æivot ledini i proraËunato joj ga uskraÊivale, odluËno su podizale hiæu i predano je razgraivale, pokuπavale i zemlju i sebe odræati plodnima dok su njihovi muπkarci ratovali za ove i one careve i kraljeve. Da æive danas, zacijelo bi predvodile feministiËke akcije prisvajajuÊi sebi povijest i osvajajuÊi buduÊnost. SmatrajuÊi da su zasluæile da im dade rijeË, autorica “Ledine”, kao njihov stvarni posljednji izdanak, kao hommage oæivljava tu æensku priËu svojih pretkinja i nastavlja je zavodeÊi Ëitatelja oporim i bajkovitim sadræajem i osebujnim, plitkim stilom. Promotori romana –uro VidmaroviÊ i Maja MatkoviÊ s pravom su ukazali da su “Ledine” dosad najbolje djelo Boæice Brkan i nisu niπta pretjerali. Pisano je na jeziku i dijalektu koji je gotovo izumro. Autorica je oæivila jedan gotovo mrtvi dijalekt, oæivila kajkavski kulturni krug. Knjiæevnica, novinarka i urednica Boæica Brkan (r. 1955.) dosad je napisala viπe desetaka knjiga, a njezina poezija i proza viπestruko je nagraivana brojnim priznanjima i nagradama. (Jozo PetriËeviÊ) ©uvar, objavila je knjigu pod naslovom “Moj Drugi svetski rat i mir - o ratu posle rata - autobiografski zapisi”, Ëiji je autor poznati i priznati novinar i diplomat, dugogodiπnji direktor Radija i Radiotelevizije Beograd, direktor i glavni urednik beogradske Politike Mirko Tepavac. Knjiga Titova ministra vanjskih poslova i Ëlana Predsjedniπtva SKJ, obuhvaÊa njegove autobiografske zapise o rodnom Zemunu uoËi Drugog svjetskog rata, o okupaciji, odlasku u partizane, povratku u Zemun i akcijama skojevaca, hapπenju i torturama u ustaπkim zatvorima, ponovnom odlasku u NOB, borbenom putu dugom 800 kilometara, posljednjim danima okupacije itd. BuduÊi da je Mirko Tepavac, dosljedni antifaπist od rane mladosti do nedavne smrti u 92. godini æivota, promocija knjige posveÊena je upravo tom tuænom dogaaju. O vrijednosti ove iznimno zanimljive i knjige i Mirku Tepavcu, ambasadoru, ministru, novinaru i spisatelju, na predstavljanju odræanom 17. studenoga u velikoj dvorani Saveza antifaπistiËkih boraca i antifaπista Republike Hrvatske, govorili su Jovan VejnoviÊ, Tomislav JakiÊ, Boris PaveliÊ i Mira ©uvar. Prema ocjeni autora predgovora, novinara Tomislava JakiÊa, TepavËevi su zapisi maksimalno autentiËni, do grubosti otvoreni i iskreni, prividno gotovo hladni, ali ne i liπeni emocija. Za svakog Ëitatelja, pripadnika mlade ili mlae generacije, osobito za one stasale nakon raspada Jugoslavije, u vrijeme grube i agresivne revizije povijesti i laænog prikazivanja svega πto se zbivalo u Drugom svjetskom ratu (a πto u manjoj ili veÊoj mjeri vrijedi za sve dræave nastale na tlu nekadaπnje jugoslavenske federacije), ova Êe knjiga biti pravo otkriÊe. Ako bi mladi trebali saznavati o tome kakva je bila NOB, a trebali bi, te joπ viπe o tome kakvi su bili ljudi koji su je vodili, kakav je bio njihov moral, kakva motivacija, te u kakvim je uvjetima ta borba voena, onda bi bilo apsolutno dovoljno da posegnu za sjeÊanjima Mirka Tepavca. (Jozo PetriËeviÊ) Jasen Boko Za Aleksandrom Velikim u srce Azije IzdavaË: Profil knjiga, 2014.; 360 str., meki uvez Ugledni splitski novinar, urednik, pisac, publicist, samostalni umjetnik, dramaturg, ravnatelj Drame splitskog HNK, producent, po zanimanju joπ i nomad i svjetski putnik, Jasen Boko, podario nam je joπ jedno djelo, bogato ilustrirano, pod naslovom “Za Aleksandrom Velikim u srce Azije”. Na predstavljanju tih zapisa iz zemalja gdje mitovi joπ æive, posljednjeg dana Interlibera, govorili su Gordan NuhanoviÊ i autor. Ovo je Bokina jedanaesta knjiga, a za svoje dosadaπnje pisanje dobio je viπe priznanja i nagrada, meu kojima i Kiklop 2012. za najbolju publicistiËku knjigu godine. Jasena Boku mnogi smatraju avanturistom; putuje po zemljama na rubovima rata, vozi se prijevozom kojim se koriste lokalci, spava gdje se zatekne, najËeπÊe u hotelima koje stanovnici tih zemalja smatraju pristojnima, no daleko su od europskih standarda, i upuπta se u razgovor sa svakim tko æeli govoriti. Autor u knjizi prati tragove Aleksandra Velikog, koji je u osvajanju svijeta krenuo iz Pele na sjeveru GrËke, a Boko u potragu za njim iz Skoplja u Makedoniji. Proπavπi GrËku, Tursku, Iran, Afganistan, Uzbekistan i Egipat, pisac istraæuje kakav se Ëovjek krije iza mita, koliko je Aleksandar doista bio taπt i megaloman i πto ga je tjeralo da ide dalje. Pritom razmiπlja o znaËenju globalizacije, o spajanju kultura Europe i Azije, o predrasudama koje se putovanjem ukidaju te koliko je sjeÊanje na najveÊeg vojskovou joπ æivo. Boko takoer donosi zabavne priËe o ljudima koji se nakon sedamdesetak godina sjeÊaju jezika svojih djedova, o onima koji mogu nabaviti gotovo svaku sitnicu, o onima koji æele pobjeÊi iz svoje zemlje i onima koji grobnicu æele zamijeniti mercedesom. Ipak najzabavnije su dogodovπtine na granicama, u taksijima i kad u veleposlanstvima traæi vize. Uvjeren kako postoji svjetska zavjera protiv njega, on te susrete doæivljava kao nevjerojatne drame ili urnebesne komedije. Ovaj put Boko ne putuje sam - plavokosa i plavooka arheologinja Nikolina izazivat Êe veliko zanimanje svih stanovnika zemalja kojima su proπli, pokrenut Êe razgovor o poloæaju, ulozi i slobodama æena u muslimanskim zemljama, a Boki otkriti neke prednosti putovanja udvoje. (Jozo PetriËeviÊ) IzdavaË: Profil, 2014.; 188 str., meki uvez Knjiga o modernom svjetskom fenomenu zviædaËa, o ljudima spremnima ærtvovati karijere i sigurnost kako bi javnosti otkrili zloupotrebe i nezakonitosti dræavnih institucija i velikih korporacija na koje su naiπli radeÊi za njih. U knjizi su opisane sudbine πest poznatih zviædaËa iz razliËitih zemalja. To su ameriËki vojnik Bradley Manning, zasluæan za otkriÊa ratnih zloËina u Iraku, na internetskoj stranici WikiLeaksa, ameriËki obavjeπtajac Edward Snowden, koji je razotkrio masovno elektroniËko prisluπkivanje ameriËke tajne sluæbe NSA-e, Izraelac Mordechai Vanunu, koji je otkrio izraelske nuklearne tajne, britanski znanstvenik David Kelly, koji je razotkrio mraËne poteze britanske vlade prije invazije na Irak, hrvatska bankovna sluæbenica Ankica Lepej, koja je razotkrila financijske tajne obitelji Tuman, i ameriËki istraæivaË Daniel Ellsberg, koji je objavio tzv. Pentagonske papire i tako pridonio kraju rata u Vijetnamu. Njihove priËe zavrπile su vrlo razliËito: neki su zavrπili u zatvoru, neki viπe nisu na æivotu, neki su ogorËeni naËinom na koji se javnost ponijela prema njima. Jedino je ameriËki istraæivaË Daniel Ellsberg danas u svojoj domovini slavljen kao veliki borac za slobodu govora. No, nitko od njih nije poæalio zbog onoga πto je uËinio. ©toviπe, ponose se time. Autorica, govoreÊi o zviædaËima, prvo iznosi analizu tog modernog fenomena, razmatra politiËki, pravni, medijski i etiËki aspekt te pojave, posebno u svjetlu ustavnih rjeπenja u raznim zemljama kada je rijeË o slobodi govora i politiËkog djelovanja. Tko je zviædaË, ona ovako definira: “Da bi netko mogao tvrditi da je zviædaË, nije dovoljno da neπto prijavi, veÊ usto pred oËi javnosti treba iznijeti i dokaze za svoje optuæbe ili barem opipljive elemente koji Êe opravdati njegove sumnje. ZviædaË se ne bavi klevetanjem. U suprotnom je varalica i zakon mu u Francuskoj, kao i u Hrvatskoj, predvia strogu kaznu. ZviædaË nije laæljivac i ne motivira ga namjera da nekomu naπteti, nego æeli sprijeËiti katastrofu ili zaustaviti sporne radnje. Raspolaæe bilo apsolutnim dokazima o protuzakonitim radnjama, bilo joπ nesavrπenim dokazima, opipljivim znakovima ili, u sluËaju znanstvenog istraæivanja, lepezom uvjerljivih indicija koje predstavljaju signale za uzbunu vezanu uz neku neposrednu opasnost ili opasnost koja se pomalja. Za organizaciju Transparency International, koja se bori protiv korupcije i za zaπtitu onih koji je prijavljuju, zviædaË je osoba koja u svojoj profesionalnoj djelatnosti svjedoËi radnjama koje su nezakonite ili opasne za okolinu, i koja iz graanske duænosti odluËi o njima obavijestiti vlasti koje ih mogu zaustaviti.” Premda se to nekima moæda neÊe svidjeti, zviædaËi nisu profesionalci za uzbunjivanje javnosti. Oni su osobe “koje u svojoj profesionalnoj djelatnosti svjedoËe radnjama koje su protuzakonite ili opasne za ljude”, primorane na to da se opredijele ili za svoju profesionalnu obvezu diskrecije ili za graansku duænost. Sve te osobe stavljaju na kocku svoju karijeru, plaÊu, privatni æivot, a katkad i slobodu. Za razbijanje tiπine potrebna je hrabrost i, uvijek, ærtva. Govorenje istine ima svoju cijenu. (Branko Na) novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 63 nove knjige - svijet medija Sanda Ham, Jadranka Mlikota, Borko Baraban i Alen OrliÊa Hrvatski jeziËni savjeti IzdavaË: ©kolska knjiga, 2014.; 188 str., meki uvez 64 Hajrudin HromadæiÊ Zlatko DizdareviÊ i Tomislav JakiÊ Medijska konstrukcija druπtvene zbilje Istina iza vrata IzdavaË: AGM d.o.o., 2014.; 166 str., meki uvez H rvatski jeziËni savjeti autora Sande Ham, Jadranke Mlikote, Borka Barabana i Alena OrliÊa nastajali su od 2010. do 2012. dijelom na Facebook stranicama Ëasopisa Jezik, a dijelom kao graa iz jeziËne emisije Eci, peci - reci! Hrvatskoga radija Radio Osijeka. U koncepciji je naslijeen i usavrπen model pisanja popularnih strukovnih Ëlanaka iz rubrike Pitanja i odgovori u Ëasopisu Jezik, gdje se veÊ desetljeÊima ogledaju najistaknutiji hrvatski jezikoslovci, oblikujuÊi poseban tip maloga jeziËnoga savjeta s kratkim povijesnim uvodom u aktualni problem i njegovim rjeπenjem. Sanda Ham je profesorica na Filozofskom fakultetu u Osijeku, Jadranka Mlikota je docentica na istom fakultetu, Borko Baraban je s Odjela za kulturologiju osjeËkoga SveuËiliπta, a Alen OrliÊ je profesor u KlasiËnoj gimnaziji u Zagrebu. Prema rijeËima recenzentice Nataπe BaπiÊ, u knjizi su obuhvaÊene jeziËne i pravopisne dvojbe u vrlo πirokom rasponu. Tu su, kako je istaknula, obraene morfoloπke, terminoloπke, leksikoloπke, leksikografske i pravopisne dvojbe. “Ponueni su odgovori na pitanja iz rjeËotvorja, sroËnosti, sklonidbe i porabe pojedinih padeænih oblika, poloæaja tuica i njihovih hrvatskih zamjena te naËelno rijeπena mnoga pravopisna pitanja, poput pisanja velikoga i maloga slova, stranih rijeËi, imena i naziva, pisanja i sklonidbe kratica”, istiËe BaπiÊ dodavπi kako je posebna vrijednost savjetovnika RjeËnik s popisom obraenih pojmova, kojemu su pridruæene i stranice na kojima je o pojedinom pojmu raspravljano. Prema rijeËima autorice Sande Ham, savjeti su u javnosti zbog jednostavnosti bili prihvaÊeni, a posredovanjem Hrvatskoga katoliËkog radija i Hrvatskoga glasa iz Berlina mogli su se Ëuti i izvan hrvatskoga govornog podruËja. Jadranka Mlikota istaknula je kako su tekstovi u knjizi pisani tako da sadræaj mogu pribliæiti svakom Ëitatelju i, “bez obzira na to πto ih je radilo Ëetvero autora, pisani su tako kao da ih je radila jedna ruka”. (Branko Na) in memoriam T ema ove knjige nesumnjivo je vrlo znaËajna kako za podruËje medijskih studija u uæem smislu, tako i za πira suvremena istraæivanja socioloπkih fenomena kojih su mediji neizostavan dio. Osnovno nastojanje dr. sc. Hajrudina HromadæiÊa u ovoj studiji sugerirano je i samim naslovom knjige - preispitati utemeljenost teza o medijskoj konstrukciji druπtvene realnosti. StruËnoznanstvena literatura iz domena medijskih studija ili sociologije medija, posveÊena temama medijskih reprezentacija druπtvenog svijeta, spomenuti fenomen preteæito analizira obradom primjera rasnih, etniËkih, vjerskih, spolno-rodnih ili socijalno-klasnih problema. IstraæivaËko-teorijski naglasak u studiji dr. sc. Hajrudina HromadæiÊa postavljen je pak na druπtveno recentnije manifestacije fenomena medijske spektakularizacije druπtvenog svijeta. U knjizi su analizirani razliËiti vidovi predstavljenog problemskog motiva koji se manifestiraju kroz niz pojedinaËnih medijsko-æanrovskih karakteristika, odnosno produkcijskih praksi u domeni medija tiska, televizije, interneta, mobilne telefonije… ne samo na primjeru Hrvatske, veÊ i u kontekstu regije (Slovenija, BiH), ali i πire (Velika Britanija). Izvedena je, dakle, svojevrsna “studija sluËaja” (case study), to jest analiza palete konkretnih primjera (televizijske sapunice i novele, hot-line Ëasopisni oglasi, celebrity trendovi na primjeru novinske fotografije, internetski virtualni svijet Second Life, tzv. happy slapping nasilje itd.) kroz koje je moguÊe, ali i potrebno, promiπljati kompleksan fenomen medijske konstrukcije socijalne zbilje. Ovim analizama prethode poglavlja namijenjena trasiranju teorijskih koncepata aplikativnih za ovako definiran tip studije. Hajrudin HromadæiÊ roen je u BihaÊu (BiH). Diplomirao je novinarstvo na Fakultetu politiËkih znanosti u Sarajevu 1999., a doktorirao u studenome 2004. na Institutum Studiorum Humanitatis, Fakultetu za poslijediplomski studij humanistike u Ljubljani, program Antropologija svakodnevnog æivota, smjer Medijski studiji (kao stipendist Open Society Instituta iz Budimpeπte; High Educational Support Program/HESP). Dr. sc. Hajrudin HromadæiÊ objavio je knjigu “Konzumerizam: potreba, æivotni stil, ideologija” (Jesenski i Turk, Zagreb, 2008). Autor je viπe od dvadeset znanstvenih i struËnih tekstova s podruËja medijskih studija, antropologije i sociologije svakodnevnog æivota te kulturalnih studija, objavljenih na hrvatskom, engleskom i slovenskom jeziku, kao i veÊeg broja publicistiËkih i esejistiËkih radova te prijevoda koji se bave πirim spektrom aktualnih druπtvenih fenomena. Suradnik je na nekoliko tekuÊih meunarodnih projekata u Hrvatskoj i inozemstvu. Potpredsjednik je Hrvatskog druπtva za integralistiku i Ëlan uredniπtva znanstvenog Ëasopisa Holon. Urednici knjige su Dragutin LuËiÊ Luce i Grozdana Cvitan. (Branko Na) klepsidru (2004.), Imao sam sreÊe (2006.), Pariz -u srcu studenta (2008.) i Na pragu buduÊnosti (2010.), zatim TisuÊu glazbenih anegdota (2012.) i Pregrπt glazbenih anegdota i drugih zgoda (2013)., a upamÊen je i kao osnivaË i urednik zagrebaËkog mjeseËnika Novi omanut, posveÊenog æidovskoj kulturi i tradiciji. Poznavali smo ga i kao poliglota. Iz Pariza je donio diplomu Visoke πkole za profesora francuskog jezika u inozemstvu, te dvije godine studija ruskog jezika na ©koli istoËnih jezika, a u Zagrebu je neposredno prije dolaska na Radio diplomirao engleski jezik i knjiæevnost s odliËnim uspjehom ( j.p.) IzdavaË: Rabic- Sarajevo Nenad Figenwald (1938.-2014.) I zdavaËka kuÊa RABIC iz Sarajeva objelodanila je nedavno opseænu knjigu pod naslovom “Istina iza vrata”, Ëiji su autori novinari i publicisti - diplomati Zlatko DizdareviÊ i Tomislav JakiÊ. Na predstavljanju knjige u Bijeloj dvorani Hrvatskog novinarskog druπtva, 5. prosinca, govorili su Goran MikuliÊ, Ivica –ikiÊ, Bogoljub LacmanoviÊ, Boris PaveliÊ, Branko MijiÊ i Stjepan MesiÊ, kao i sami autori, DizdareviÊ i JakiÊ. “I dok ih nisam osobno poznavao, smatrao sam obojicu vrsnim analitiËarima, ljudima koji nisu skloni razmiπljati ‘po zapovijedi’ i koji se neÊe bojati reÊi ono πto misle i po cijenu da ih to dovede u sukob s ‘onima iznad njih“. Taj se dojam, prema rijeËima Stipe MesiÊa, samo potvrdio i uËvrstio u godinama suradnje sa savjetnikom JakiÊem i veleposlanikom BiH u Zagrebu DizdareviÊem, a dodatno ga je pojaËalo ono πto piπu, otkako su se vratili novinarstvu. Upravo to je ponueno na stranicama ove knjige. Tekstovi u knjizi, a rijeË je o Ëlancima dvojice vrsnih pisaca objavljenih u medijima, svojevrsna su profesionalna, ali i ljudska legitimacija njihovih autora. Oni dokazuju zrelost promiπljanja, utemeljenost analiza, ali i hrabrost da se pliva matici usprkos, da se ne prihvaÊa zadani i prevladavajuÊi diskurs gledanja na ovaj ili onaj fenomen, nego da se stvari nazovu pravim imenom, i to bez zadrπke, dræi MesiÊ. Prema miπljenju Ivice –ikiÊa, svaka dobra knjiga dolazi u pravo vrijeme, odnosno svako je vrijeme dobro za dobru knjigu, ali Ëini mu se da JakiÊeva i DizdareviÊeva knjiga tu stiæe u pravo vrijeme. Djelo “Istina iza vrata” jest knjiga dvojice uglednih novinara o novinarstvu. A njih dvojica, Zlatko DizdareviÊ i Tomislav JakiÊ, pripadali su osamdesetih godina proπlog stoljeÊa samom vrhu jugoslavenskog i ne samo jugoslavenskog novinarstva. NaroËito u drugoj polovici osamdesetih, profesionalno novinarstvo u Jugoslaviji, usprkos jednopartijskom sistemu, joπ uvijek snaænoj politiËkoj kontroli javnog æivota i ograniËenoj slobodi govora, doæivljavalo je ozbiljan uzlet. (j.p.) Mateja Burgund Drach (1969.-2014.) Nakon duge i teπke bolesti u Zagrebu je 22. rujna umrla Mateja Burgund Drach, dugogodiπnja novinarka Hrvatske izvjeπtajne novinske agencije, u kojoj je bila zaposlena viπe od dvadeset godina. Mateja se rodila 21. veljaËe 1969. u –urenovcu, a osnovnu i srednju πkolu zavrπila je u Naπicama. Diplomirala je na Fakultetu politiËkih znanosti u Zagrebu, a joπ se tijekom studija poËela baviti novinarstvom, ponajprije suraujuÊi u Studentskom listu. U Hini je poËela raditi prije viπe od dvadeset godina kao honorarni suradnik 1992. godine, a dvije godine poslije dobila je stalni posao. Meu uæim podruËjima koja je pratila bilo je obrazovanje te kultura i znanost, no pokrivala je i mnoge ostale vaæne dogaaje, s kojih je izvjeπtavala. U ratnim godinama pratila je udruge stradalnika, a kasnije i mnoge druge vaæne politiËke i druπtvene dogaaje. Svoj posao obavljala je vrlo profesionalno i odgovorno, uz poπtovanje pravila novinarske profesije i etike, te je kroz godine rada postala vrsna agencijska novinarka i znatno pridonijela naπoj agenciji. Njezin je rad bio cijenjen i meu onima o kojima je pisala i meu kolegama iz drugih redakcija. S teπkom boleπÊu suoËila se 2006., kada je imala samo 37 godina i bila u naponu snage, supruga i majka dviju djevojËica. Viπe od osam godina s boleπÊu se nosila hrabro i samozatajno, nikoga ne optereÊujuÊi, a istodobno zadræavπi vedar duh i Ëvrstu vjeru u ozdravljenje. Upravo je zbog toga mnoge u Hini i u drugim medijima iznenadila tuæna vijest o njezinu preranom odlasku. Nama, njezinim kolegama i prijateljima, ostat Êe u sjeÊanju Matejina vedrina i vjeËiti osmijeh koji joj nije silazio s lica ni u najteæim trenucima (H) Redove Hrvatskog novinarskog druπtva napustio je 25. studenoga dugogodiπnji novinar i urednik zagrebaËkog VeËernjeg lista Nenad Figenwald, a posljednji ispraÊaj obavljen je u krematoriju na Mirogoju 27. studenoga. Novinar Figenwald roen je 1. travnja 1938. godine u Zagrebu gdje je zavrπio i gimnaziju 1956. te apsolvirao na Pravom fakultetu ZagrebaËkog sveuËiliπta. U novinarstvo se ukljuËio 31. prosinca 1957. u Narodnom listu, najprije u gradskoj pa u unutraπnjopolitiËkoj rubrici. Nakon spajanja Narodnog lista i VeËernjeg vjesnika, Figenwald nastavlja u VeËernjem listu. Od 1970. do 1973. u Plavom vjesniku zamjenik je glavnog urednika, a od 1973. radi u Vjesniku u srijedu. Od 1974. do 1976. urednik je gradske rubrike u VeËernjem listu, a potom u statusu urednika prati kreditno-monetarnu politiku. Dobitnik je Zlatnog pera DNH 1979., a nagradili su ga i TuristiËki savez Zagreb, Narodna tehnika Zagreb i ZagrebaËki velesajam. Takoer, Josip Broz Tito odlikovao ga je Ordenom rada sa srebrnim vijencem 1979. Nenad Figenwald ostao je u sjeÊanju kolegica i kolega svoje generacije kao vrlo marljiv novinar, uvijek jasan i sreen, ali i kao pisac britkih osvrta i komentara o najvaænijim druπtveno-politiËkim dogaanjima u zemlji (p) Ljubo Milazzi (1921.-2014.) U 93. godini, 8. srpnja 2014., napustio nas je doajen novinarstva Ljubo Milazzi. Roen je u Rijeci 14. travnja 1921. godine. Zavrπio je Ekonomski fakultet i poËeo raditi prvo kao novinar na Radio Zagrebu, pa onda u Informatoru kao privredni komentator. »lan je Hrvatskog novinarskog druπtva od 1950., a bio je Ëlan i Druπtva ekonomista. Bio je izuzetno plodan i cijenjen autor koji je tekstove i analize objavljivao u Primorskim novinama, Vjesniku, Globusu, Narodnom listu i drugim novinama. Izdao je i jedan Informativni priruËnik o struËnim πkolama te TuristiËki priruËnik 1957. (n) Branko PoliÊ (1924.-2014.) Draæen Baun (1958.-2014.) Doajen hrvatskog radijskog novinarstva i jedan od naπih najobrazovanijih i najplodnijih novinara, Ëuveni glazbeni urednik i pisac - sjajan komentator, veliki Ëovjek i dragi prijatelj, Ëije su se emisije itekako rado sluπale. Roen je 24. travnja 1924. u Zagrebu, gdje je po zavrπetku klasiËne gimnazije diplomirao engleski i francuski jezik i knjiæevnost na Filozofskom fakultetu 1950. Sudionik je NOB-a. »itav svoj radni novinarski vijek proveo je na Radio Zagrebu, danas Hrvatskom radiju. Urednik je Knjiæevnih veËeri, ciklusa Iz neobjavljenih djela naπih knjiæevnika, autor ciklusa Antologija svjetskih pjevaËa (1956.-1957.), MuziËka djela ponovno otkrivena (1961.-1962.), Shakespeare i muzika (1964.), MuziËka djela - Blagoje Bersa u svjetlu svojih uËenika (1973.1974.), Od menueta do praπnjavih opereta (1982.-1984.), Note i anegdote (1997.-2004.), Interpreti i njihova ostvarenja (1964.1990.) itd. Napisao je bezbroj komentara, eseja i kritika. Pamtimo ga i kao glazbenog urednika ciklusa Muzika i mi (1955.-1958.), Komparativnih interpretacija (1964.-1967.). S Ivom VuljeviÊem i Ivom Bosnarom inicirao je osnivanje glazbenog dokumentarnog arhiva 1957. Dobitnik je nagrada Radio Zagreba 1951. i 1980. te nagrade za emisije na - natjeËajima JRT-a 1958. i 1961. godine. “Na svoj 90. roendan bacio sam pero u trnje. Ipak se joπ jednoruËno sluæim pisaÊim strojem i kemijskom olovkom”, rekao nam je kad smo ga posjetili u njegovu obiteljskom domu na Tuπkancu. Ostat Êe upamÊen i kao izvrstan spisatelj; u poznim godinama napisao je viπe knjiga, meu kojima Vjetrenjastu Roeni Eseker (15. prosinca 1958.), s novinarskim se radovima pojavio joπ kao srednjoπkolac, da bi se poslije diplome na Pedagoπkom fakultetu (hrvatski jezik i knjiæevnost), sasvim priklonio izvjeπÊima s raznih kulturnih dogaanja. Potkraj sedamdesetih godina proπlog stoljeÊa veÊ je, osim kao honorarac u Glasu Slavonije, stjecao dragocjena iskustva kao vanjski suradnik drugih medijskih kuÊa; pripremao je emisije za Radio Osijek i Hrvatsku televiziju te pisao u mnogim naπim revijama i Ëasopisima, potom ureivao razliËita izdanja i za to veÊ tada primio nekoliko priznanja. Na neki naËin svojim je tekstovima u tom davnom dobu bio preteËa stvaranja celebrity okruæenja kulture u gradu na Dravi! Bio je i ostao trajni zaljubljenik u kazaliπte, iako su ga, osobito kad je 1. oæujka 1986. postao profesionalac, novinar jedinog slavonsko-baranjskog dnevnog lista, svakodnevne obveze odvele u posve drugi svijet. Kao da je znao da Êe se to i dogoditi, Draæen Baun niz je svojih dotadaπnjih razgovora s poznatim umjetnicima ukoriËio u autorsku knjigu “Kazaliπna druæenja” koja od korica do korica, prije svega, odiπe ljubavlju prema osjeËkim kazaliπtarcima. I rijeË-dvije o Draæenovoj privræenosti novinama Ëiji je bio prepoznatljiv sinonim. Tek πto bi petak oznaËio kraj joπ jednog projekta u suradnji s nizom stalnih, poπtovanih suradnika, u subotu prijepodne veÊ bismo se susre(ta)li - u redakciji! VeÊ je poËeo kovati planove za sljedeÊi Obzor, ne razmiπljajuÊi previπe o radnom vremenu; kroniËarski zanesen iskljuËivo naËinom na koji Êe Ëitatelji iduÊih tjedana biti joπ zadovoljniji i time viπe voljeti Glas (D.Keræe) novinar novinar BROJ 11-12/2014. BROJ 11-12/2014. 65 in memoriam se i publicistikom, napisao je monografiju o klubu Dinamo Croatia u Sttutgardu, zatim vodiË HNS-a i dvije knjige o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, od utakmice sa ©vicarskom 1940. do danaπnjih dana /hr./ Mario DumanËiÊ Dumba (1973.-2014.) Kad netko umre u 41. godini, ostaju velika bol i praznina. Televizija Slavonije i Baranje ostala je bez prijatelja Marija DumanËiÊa kojeg je pokosio infarkt 25. srpnja 2014. Roen je 11. svibnja 1973. u Osijeku, a na TV je poËeo raditi 1996. godine kao snimatelj. Uvijek pun ideja i planova, stvorio je niz prepoznatljivih kadrova, od politike i sporta do gospodarstva i zabave. S lakoÊom se prilagoavao snimateljskim zadacima i izazovima, pa ne Ëudi πto su njegove priloge objavljivale i svjetske televizijske agencije. Gubitkom Dumbe, Televizija Slavonije i Baranje, a i gledatelji, ostali su prikraÊeni za joπ mnoga otkriÊa i kadrove koje je Mario DumanËiÊ trebao snimiti i zabiljeæiti (n) Ivan Matunci (1924.-2014.) U 90. godini, 24. srpnja, u Bjelovaru je umro Ivan Matunci. Roen je 13. studenoga 1924. u Novigradu Podravskom. »lan HND-a je od 1950. godine, a radio je u Bjelovarskom listu, Borbi, a od 1954. godine bio je dopisnik Vjesnika iz Bjelovara. Kasnije je tri godine bio glavni urednik Bjelovarskog lista. Ivan je bio izuzetan druπtveno-politiËki radnik koji se borio za novinarsku profesiju, dugogodiπnji potpredsjednik udruæenja listova kotara, a poznate su i njegove aktivnosti u organizaciji Crvenog kriæa. Dobitnik je viπe priznanja i plaketa u opÊini Bjelovar i organizaciji Crvenog kriæa (n) Marijan RogiÊ (1928.-2014.) Na put bez povratka otputovao je 16. srpnja ugledni sportski novinar i doajen hrvatskog sportskog novinarstva Marijan RogiÊ, a pokopan je 21. srpnja na groblju Mirogoj. Tijekom svoje bogate novinarske karijere za nekoliko televizijskih i radijskih kuÊa pratio je sportska zbivanja, a bavio se i politiËkim novinarstvom. Reporterski posao obavljao je vrlo pedantno, struËno, odgovorno. Roen je 1928. u Posedarju, sudionik je NOB-a, a novinarstvom se poËeo baviti poslije osloboenja. Pripadao je naraπtaju sportske redakcije TV Zagreb u kojoj su djelovali Hrvoje MacanoviÊ, Mladen DeliÊ i Ivan TomiÊ. Prve novinarske korake uËinio je u Narodnom sportu, kasnijim Sportskim novostima, da bi nakon europskog nogometnog prvenstva 1954. u ©vicarskoj preπao u sportsku redakciju TV Zagreb. Prvi je uæivo prenosio nogometnu utakmicu, ogled Hajduka i Dinama 1963. godine, a iz Dubrovnika je u jesen iste godine prenosio utakmicu za ostanak u prvoj dræavnoj vaterpolo ligi izmeu Juga i PO©K-a. Njegov zadnji prijenos bio je na Novu godinu 1965. iz njemaËkog Garmisch-Partenkirchena, otkuda je prenosio skijaπke skokove da bi nekoliko mjeseci kasnije otiπao u emigraciju, gdje je proboravio 31 godinu. U NjemaËkoj je djelovao u sportskoj redakciji ZapadnonjemaËkog radija i televizije (WDR) u K?lnu te u redakciji emisije za sugraane iz zemalja tadaπnje Jugoslavije u NjemaËkoj. Uspostavom hrvatske dræave devedesetih godina vraÊa se u Zagreb i nastavlja raditi u Hrvatskom nogometnom savezu, u Odjelu za suradnju s hrvatskim klubovima izvan domovine. Jedan je od idejnih zaËetnika odræavanja Svjetskog prvenstva hrvatskih nogometnih klubova izvan domovine. Bavio 66 Stjepan Vadla (1947.-2O14.) Napustio nas je Stjepan Vadla, koprivniËki novinar koji je svojim radom ostavio dubok trag u brojnim medijima. Njegovo srce prestalo je kucati u veËernjim satima srijede 12. studenoga, a posljednji ispraÊaj bio je na Gradskom groblju Pri Svetom Duhu u Koprivnici 14. studenoga. Radni vijek proveo je u Centru za informacije Koprivnica, Bilokalniku, Glasu Podravine, NovinskoizdavaËkoj i πtamparskoj radnoj organizaciji Varaædin, VeËernjem listu i Podravskom listu. Takoer, bio je dopisnik Sportskih novosti iz Koprivnice. U novinarstvu je ©tef, kako su ga kolege zvali, bio punih 46 godina te se, osim kao novinar i reporter, dokazao i kao glavni urednik Podravskog lista te listova poduzeÊa Bilokalnik i Rapid. Dobitnik je æupanijske zahvalnice Dana KoprivniËkokriæevaËke æupanije 2008. godine. Pisati je poËeo joπ kao srednjoπkolac u Koprivnici i Krapini, a po zavrπetku gimnazije postao je profesionalac u Glasu Podravine. Sedamdesetih godina bio je jedan od aktivnih sudionika prerastanja tog tjednika u suvremene lokalne novine, prateÊi sva podruËja æivota. Bio je preteËa novih novinarskih poimanja kada je rijeË o praÊenju tamne strane æivota kroz sudske kronike; nije se bavio samo suhim podacima i Ëinjenicama, nego je imao u vidu ponajprije æivotne sudbine pojedinih sluËajeva. Iz ©tefova pera nastale su tako brojne priËe iz svakodnevnog æivota, uglavnom obiËnog podravskog Ëovjeka. Iako je prije dvije godine otiπao u mirovinu, i dalje je dolazio u redakciju i izdaπno pomagao mlaim kolegama za koje je uvijek imao strpljenja i razumijevanja. Njegova duhovitost i specifiËan smisao za humor uËinili su ga omiljenim kod svih, uglavnom mlaih kolega i suradnika koji su s tugom i nevjericom doËekali vijest o njegovu preranom odlasku. Njegov veseli pozdrav “bok, Ëovek!” nikad neÊemo zaboraviti ( z.j.) Jura Orlovac (1933.-2014.) U 81. godini preminuo je Jura Orlovac, bivπi djelatnik HRT-a. Zavrπio je Srednju tehniËku graevinsku πkolu u Zagrebu. Od 1955. stalni je suradnik Narodnog lista, odakle 1957. prelazi u VeËernji vjesnik, najprije kao urednik gradske rubrike, a kasnije urednik reporter. Nakon osnivanja TVZ u prvom novinarskom sastavu tadaπnje Televizije Zagreb radio je kao samostalni urednik reporter, od 1963. je bio urednik emisije JuËer, danas, sutra, a od 1968. urednik Dnevnika. Od 1972. javljao se reportaæama iz Kine, Tajlanda i Hong Konga a od 1973. radio je seriju emisija Svijet na ekranu o zemljama Juæne Amerike, »ileu, Peruu, Venezueli i Kolumbiji. Pokrenuo je serije emisija Prometni krug, Neugoeni prometni orkestar i Putokaz. Sudjelovao je kao scenarist i pisac tekstova za 48 dokumentarnih filmova (n) novinar BROJ 11-12/2014. Mirko Kelek (1937.-2014.) Tiho i iznenada, u samoÊi svoje skromne vikendice u Povljani na otoku Pagu, napustio je ovaj svijet Mirko Kelek, umirovljeni varaædinski novinar, publicist i pisac romana, drama i humoreski, ali prije svega - istinska ljudska legenda. Roen je 5. srpnja 1937. godine u Ludbregu, a umro je 8. listopada 2014. godine. Prvi je novinar s podruËja sjeverozapadne Hrvatske koji je nagraen svojevremeno najviπim novinarskim priznanjem godine Zlatnim perom. Od tvorniËkog radnika u Varteksovoj tkaoni postao je vrsni novinar, od tvorniËkog lista Visov Vjesnik do republiËkog sindikalnog tjednika RadniËke novine, u kojem je odradio zadnjih 15 godina novinarskog staæa, sve do steËaja. Godinama je objavljivao radove u Vjesniku, na Radio Zagrebu, Varaædinskim vijestima, listu Samoupravljanje itd. Napisao je nekoliko knjiga pripovijedaka o sudbinama malih, obiËnih, skromnih ljudi, dimnjaËara, vodoinstalatera, radnika, fuπera, seljaka, poπtenih ljudi, kakav je i sam bio, ljudi koji bi, kako je govorio, „rajπi hrdali trdu koru kruha, nek’ poπtenje prodali“. Njegova najpoznatija monodrama DimnjaËar, koju je varaædinski glumac Ljubomir Kerekeπ uprizorio u kazaliπnu predstavu joπ 1992. godine i dosad odigrao viπe od tisuÊu puta, svojevrsni je kulturoloπki fenomen (I. Njegovec) ISPRIKA IVO JURI©I∆ VODIO JE PRESS SLUÆBU NA A’ 90 Uglednom novinaru, dugogodiπnjem uredniku sportske rubrike Slobodne Dalmacije Ivi JuriπiÊu, ispriËavamo se, toËnije ispravljamo navod objavljen u Novinaru broj 8-10. 2014. da je pokojni Vilko Luncer vodio press-sluæbu na A’ 90. Naime, Vilko Luncer je na atletskom prvenstvu Europe 1990. u Splitu bio gost Atuna Vrdljaka, dok je press-sluæbu uzorno organizirao i vodio naπ kolega Ivo JuriπiÊ.
© Copyright 2024 Paperzz
