Novi uvez
GlasiloZagrebač kogaknjiž nič arskogdruš tva
Godina XII.
ISSN 1845-2434
Broj 21
Prosinac 2014.
http://www.zkd.hr
Novi uvez 21
Glasilo Zagrebačkoga knjižničarskog društva
Godina XII., prosinac 2014.
Izdaje:
Zagrebačko knjižničarsko društvo
Starčevićev trg 6, 10 000 Zagreb
Telefon: 4572-344, 4694-326; faks 3882-853
http://www.zkd.hr
Tajnica:
Marija Maja Šimunović ([email protected])
Glavna i odgovorna urednica:
Blaženka Peradenić-Kotur ([email protected])
Urednica:
Nika Čabrić ([email protected])
Uredništvo:
Svjetlana Ciglar, Katja Matković Mikulčić, Irena
Pilaš, Tomislav Silić
Lektorica:
Božica Dragaš-Matijević
Sadržaj:
Programi Narodne Knjižnice Petar Preradović
Bjelovar u svrhu promocije nacionalne kampanje za poticanje čitanja od najranije dobi Čitaj
mi!
2
Rubrika gosta: Top 10 Dražena Ilinčića
3
Projekt: Mladi i kreativni
6
Mala škola povijesti umjetnosti: umjetnost kao
platforma za razvoj kritičkog mišljenja i djelovanja
7
Mjesec hrvatske knjige u Knjižnici Španskosjever
8
Engleski u Knjižnici Jelkovec
10
Čimpanze u knjižnici
11
Psi u knjižnici
13
Statistika ljubavi u Knjižnici Kustošija
14
Likovna etno radionica Rože od papera (izrada
božićnog nakita)
16
Mjesec hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici
Samobor
17
S knjigom na ti! – gašenje književne tribine u
Gradskoj knjižnici Velika Gorica
18
Mjesec hrvatske knjige 2014. u Knjižnici Galženica Gradske knjižnice Velika Gorica
20
Mjesec hrvatske knjige 2014. u Gradskoj knjižnici Velika Gorica
22
Kućica za knjige
24
Proslavljena tridesetogodišnjica Knjižnice
Sloboština
26
UVODNA RIJEČ:
Drage kolegice i kolege, članovi i prijatelji Zagrebačkog
knjižničarskog društva,
Na početku pozdravljam novu predsjednicu Zagrebačkog
knjižničarskog društva, mr. sc. Blaženku Peradenić – Kotur te
joj zahvaljujem na ukazanom povjerenju i nastavku dosadašnje
suradnje kao urednice Novog uveza.
Zbog velikog broja članaka pristiglih za prosinački broj
Novog uveza, odlučili smo uz 20. broj izdati i ovaj 21. koji je
poglavito orijentiran na događanja u Mjesecu hrvatske knjige,
ali i na zasebne projekte pojedinih knjižnica. U ovom sretnom,
nenadanom 21. broju donosimo Vam i jednu novinu: povodom
40. obljetnice Zagrebačkog knjižničarskog društva, 2015. godine, odlučili smo uvesti novu rubriku nazvanu „Rubrika gosta –
Top 10“, u kojoj ćemo objavljivati listu deset najdražih knjiga
poznatog gosta iz svijeta kulture, znanosti ili umjetnosti. Poziv
na prvo gostovanje uputili smo piscu, filmskom kritičaru i TV
inovatoru, gospodinu Draženu Ilinčiću koji se je, na naše veliko
zadovoljstvo, odazvao.
21. broj Novog uveza otvara kolegica Snježana Berak iz
Narodne knjižnice Petar Preradović u Bjelovaru člankom koji se
bavi temom nacionalne kampanje za poticanje čitanja od najranije dobi Čitaj mi!. O raznovrsnim projektima, događanjima i
radionicama u Knjižnicama grada Zagreba izvještavaju mr. sc.
Iva Klak Mršić, koordinatorica Knjižnice Jelkovec, Petra Dolanjski iz Knjižnice Silvija Strahimira Kranjčevića, Jelena Pisačić iz Knjižnice Jelkovec, Dijana Štambak iz Knjižnice Špansko
– jug, Tanja Štignjedec Sulić iz Knjižnice Jelkovec te mr.sc.
Narcisa Potežica, umirovljenica KGZ-a. O događanjima i projektima u Gradskoj knjižnici Velika Gorica za vas su članke
pripremile Ivana Grubačević i Morana Peranić.
Glavna tema ovog broja svakako je Mjesec hrvatske
knjige 2014. koji se, kao i svake godine odvijao od 15. listopada
do 15. studenog. O događajima u Mjesecu hrvatske knjige pišu
Renata Vugrek iz KGZ Knjižnica Špansko – sjever, Ana Bakarić iz KGZ Knjižnice Jelkovec, Marina Putnik iz KGZ Knjižnice
Kustošija, Draženka Robotić iz Gradske knjižnice Samobor, mr.
sc. Marija Ivanović, voditeljica Knjižnice Galženica područna
knjižnica Gradske knjižnice Velika Gorica te Ivana Grubačević
i Lidija Badanjak iz Gradske knjižnica Velika Gorica.
Zahvaljujem se uredništvu Novog uveza, posebice
webmasteru, kolegi Tomislavu Siliću i lektorici, kolegici Božicu Dragaš – Matijević kojima se želim zahvaliti na nesebičnom
radu i pomoći.
Zahvaljujem se svim suradnicima – članovima i prijateljima Zagrebačkog knjižničarskog društva na raznovrsnim i
bogatim člancima kojima su još jednom pokazali da knjižnica
nije samo mjesto za posuđivanje knjiga, već da je ona mnogo
više i da je se s pravom može nazivati trećim životnim prostorom.
Dragi čitatelji, svoje komentare i prijedloge za članke
slobodno šaljite na [email protected].
Želim Vam sretan Božić, ugodne blagdane i uspješnu
novu 2015. godinu!
Nika Čabrić, urednica
1
PROGRAMI NARODNE KNJIŽNICE PETAR PRERADOVIĆ BJELOVAR U SVRHU PROMOCIJE NACIONALNE KAMPANJE ZA POTICANJE ČITANJA OD
NAJRANIJE DOBI ČITAJ MI!
—————————————————————————————————————
Snježana Berak ([email protected]),
Narodna knjižnica Petar Preradović, Bjelovar
Rana pismenost podrazumijeva ono što djeca
znaju o čitanju i pisanju prije nego počnu samostalno
čitati i pisati. Upravo ta rana dob vrijeme je najintenzivnijeg razvoja djeteta. Vrijeme je to u kojem se ono
što je propušteno teško ili nikako kasnije nadoknađuje.
Djeca kojoj se čita i priča od najranije dobi brže se razvijaju, zainteresiranija su za okolinu, brže uče, bolje se
snalaze u komunikaciji s drugima, razvijaju predčitalačke vještine. Razvoj tih vještina putem iskustva čitanja
i pričanja izravno je povezan s poslovnim uspjehom,
uspjehom u učenju i govornim sposobnostima. Naglašavanje kako s čitanjem valja započeti od rođenja djeteta, kako bi ono postalo dio svakodnevnoga ugodnog druženja roditelja i djece glavni su ciljevi nacionalne kampanje za poticanje
čitanja od najranije dobi Čitaj mi!. Kada roditelj ili bilo koja odrasla osoba čita djetetu, dolazi do stvaranja posebne emocionalne veze, kao i zadovoljstva, ugode, pozornosti, pamćenja,
mišljenja i logičkog zaključivanja kod djeteta. Sve to bogati maštu te pomaže djetetu da se
razvije. Komisija za knjižnične usluge za djecu i mladež HKD-a poznata po svom predanom
radu, nakon provedenog istraživanja o čitateljskim navikama najmlađih, u kojem su rezultati
bili poražavajući, odabrala je dobro vrijeme za početak prve nacionalne kampanje za tu najraniju dob, u Europskoj godini čitanja na glas. Kao partneri u tom pothvatu priključili su se
Hrvatsko čitateljsko društvo, Hrvatsko pedijatrijsko društvo, Hrvatsko udruga istraživača
dječje književnosti, UNICEF, a od ove godine i Hrvatsko logopedsko društvo.
Narodna knjižnica Petar Preradović Bjelovar županijska je knjižnica, a svojevremeno
je bila među 3 % knjižnica koje su kroz program za bebe i malu djecu do tri godine nudile te
usluge svojim korisnicima. Upravo u tom programu, okupljajući i roditelje najmlađih, iskoristila je priliku promoviranja čitanja od najranije dobi. Desetogodišnje iskustvo u radu s najmlađim korisnicima i njihovim roditeljima donijelo je i određene kompetencije, prepoznatljivost i vjerodostojnost. Pokretanjem nacionalne kampanje koja je uz knjižnice kao partnere
imala već na samom početku pedijatre, pokrenula je logopede, rodilišta, razne ustanove i udruge roditelja, otvorila je brojne mogućnosti suradnje. Znamo da je u svijetu uobičajena
praksa suradnje dječje knjižnice, predškolske i medicinske ustanove, na nacionalnoj razini, a
zatim i u svakoj lokalnoj zajednici, kako bi čitanje naglas postalo dio svakodnevnih aktivnosti djece baš od najranije dobi. Neposredno nakon što je kampanja predstavljena u Zagrebu,
održana je promocija i u Bjelovaru, na kojoj se okupio velik broj djece i roditelja, odraslih,
odgajatelja, knjižničara, književnika, pedijatara i ravnatelja ustanova. Čitao je bjelovarski
gradonačelnik i tako kao prvi gradonačelnik u Hrvatskoj dao podršku kampanji, zatim jedna
odgojiteljica, učitelj i dramska pedagoginja. Cilj je okupljanja ovako šarolikog društva bio
potaknuti i uključiti u nju sve one koji se bave djecom i imaju utjecaj na roditelje. Podijeljeni
letci i plakati te poziv na zajedničko čitanje u krugu obitelji prve su aktivnosti u njenom pokretanju. Knjižnici kao županijskom središtu i akteru brojnih događanja nije bilo teško raditi
na uključivanju i osmišljavanju novih, u ime nacionalne kampanje. Na poziv ravnateljice
Gradske knjižnice Slavka Kolara – Čazma održana je promocija kampanje Čitaj mi! na sličan način. Uz promotivni materijal, na naš zahtjev partner kampanje UNICEF izradio je bedževe kao dodatni promotivni materijal, što se pokazalo vrlo poticajno. Naime od tada svaka
2
osoba koja se aktivno priključi kampanji u svojstvu čitatelja, nosi bedž kao oznaku. Na
Skupštini Društva knjižničara Bilogore, Podravine i Kalničkog Prigorja, koje okuplja školske knjižničare i knjižničare narodnih knjižnica, kao i iz specijalnih iz dviju županija, Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogorske, predstavljena je kampanja Čitaj mi!, ujedno je
upućen poziv na sudjelovanje i promoviranje kroz događanja koja sami članovi mogu osmisliti. Neke su knjižnice odmah prihvatile poziv, uviđajući koliko je malo potrebno za pokretanje jednostavnog događanja – čitanja. Iskustva bjelovarske knjižnice pomogla su u tome.
U sklopu tjedne Igraonice za bebe i malu djecu, u kojoj sudjeluju i roditelji, promovirana je kampanja i čitanje kao obavezna dnevna aktivnost barem 15 minuta. U ovom programu baš kao i ostalim knjižničnim programima, slikovnica i priča neizostavan su dio okupljanja oduvijek.
Izvedena praktično pokazna aktivnost o tome gdje se sve i kako može čitati, odvela je
djecu i roditelje, knjižničare i slikovnice u park, gdje su se nasumce birane slikovnice zajednički čitale i listale. Pokrenuta je i eksperimentalna grupa djece s teškoćama u razvoju Igraonica +. Djeca i roditelji imali su priliku čuti o kampanji, a primjerene slikovnice bile su čitane djeci uz prezentaciju odabranih naslova namijenjenih posudbi. Dugogodišnja suradnja s
Pedijatrijskim odjelom bjelovarske bolnice i tjedni posjeti knjižničara omogućili su u okviru
kampanje okupljanje skupine volontera pod nazivom Tete čitalice, koji svakodnevno odlaze
čitati hospitaliziranoj djeci. Dvadesetak članova izmjenjuju se redovito prema rasporedu koji
je on line dostupan cijelog grupi.
Da bi medicinsko osoblje i pedijatri bili što bolje educirani i kako bi im se ukazalo na
njihovu važnost u procesu razvijanja rane pismenosti i poticanja čitanja od najranije dobi, za
njih je organizirano predavanje Čitaj mi u bolnici!, koje je ujedno uvršteno u njihovo stručno
osposobljavanje. Za gosta predavača pozvana je voditeljica pedijatrijskog odjela Opće bolnice Dubrovnik mr. sc. Marija Radonić, dr. med., specijalist pedijatrije. Kao relevantni stručnjak i osoba koja svojim iskustvima na području promidžbe čitanja u pedijatrijskim ambulantama i bolnicama može najviše govoriti, poticala je da se i u ostalim bolnicama postigne
nivo koji ima Dubrovnik.
Međunarodni dan darivanja knjiga volonterski je projekt kojim se djecu želi potaknuti
da više čitaju i kojim se kod njih želi probuditi ljubav prema čitanju i darivanju. Podrškom i
uključivanjem u akciju prikupljeno je više od 300 naslova za šest malih libroteka. Postavljene su u čekaonicama bjelovarskih pedijatrijskih ordinacija, u prigodno recikliranim policama/stalcima, sa promotivnim materijalima o važnosti čitanja, plakatom kampanje i uputom
roditeljima gdje i kako mogu posuditi knjigu za svoje dijete, koja je slikovnica primjerena za
pojedinu dob djeteta i dr. Svakodnevno tijekom ljeta čitano je djeci polaznicima programa u
Obiteljskom centru BBŽ, a okupljalo ih se dnevno i do pedesetero. Na provedenoj audiciji
izabrana je teta čitalica koja je ponedjeljkom u knjižnici posuđivala dvadesetak slikovnica na
tjedan dana, za zajedničko i samostalno čitanje i listanje. U sklopu Bjelovarskog ljeta organizirano je čitanje na otvorenom. Prve godine bilo je to u suradnji s Koestlinom Bjelovar, a
ove godine priključio se i Grad Bjelovar malom financijskom potporom. Svake subote od 10
do 12 sati djeca i roditelji mogli su poslušati odabranu priču tete čitalice, pročitati predložene
priče i prolistati slikovnice. Program je dobio i partnera, udrugu Zona kreative, pa je nakon
čitanja bila obavezna radionica u tehnici mokrog filcanja, vrlo dobra aktivnost za razvoj fine
motorike ruku. Dugogodišnje obilježavanje Dana pismenosti Mali maraton čitanja iz prostora Igraonice Dječjeg odjela Knjižnice preseljen je na otvoreno. Uključio je ovom prilikom
Tete čitalice koje su, organizirane prema rasporedu, čitale djeci, roditeljima i slučajnim prolaznicima, u vremenu od 10 do 13 sati, na maloj pozornici u centru grada. Dijeljenje letaka i
promocija kampanje za poticanje ranog čitanja kao akcija se odvija redovito. Predstavljanje
kampanje Čitaj mi! i njezinih ciljeva na poziv odgojitelja na njihovim odgojiteljskim vijećima, zatim učitelja, pedagoga, u sklopu roditeljskih sastanaka, interesantno je iskustvo svima, knjižničarima, odgojiteljima i roditeljima. Pitanja koja se otvaraju i savjeti koji se dijele
od neizmjerne su važnosti.
3
Podrška medija i donatora neophodna je. U suradnji s lokalnim radijem Radio Terezija, redovito već
dvije godine svake nedjelje emitira se priča za djecu u
emisiji Priča za dobro jutro.
Uspostavljeni su određeni kontakti s mogućim
sponzorima i donatorima, nekolicina se odazvala, što je
kampanji uvelike pomoglo u njezinu daljnjem djelovanju. Redovito se objavljuju aktivnosti i programi kampanje Čitaj mi! Narodne knjižnice Petar Preradović
Bjelovar kroz lokalne medije, stranicu na Facebooku i web stranicu kampanje.
Tijekom protekle dvije godine provođenja kampanje Čitaj mi! kroz navedena događanja i brojna manja, ali ne i manje važna, očekivani rezultati itekako su vidljivi. Povećan je
broj roditelja i djece u knjižnici, stopa čitanja djeci naglas od najranije dobi povećana je, a
plan je u suradnji s Gradom Bjelovarom i Općom bolnicom Bjelovar pokrenuti akciju u kojoj bi se u pedijatrijskim ordinacijama poklanjali edukativni paketi za novorođenčad i njihove roditelje. Edukativni paketi sadržavali bi materijale za poticanje glasnog čitanja od najranije dobi djeteta, slikovnicu i besplatnu člansku iskaznicu za gradsku knjižnicu.
Početi čitati djetetu nikada nije prerano.
RUBRIKA GOSTA: TOP 10 DRAŽENA ILINČIĆA
Povodom 40. obljetnice Zagrebačkog knjižničarskog društva, 2015. godine, odlučili smo uvesti novu
rubriku u kojoj ćemo objaviti listu deset najdražih knjiga poznatog gosta iz svijeta kulture, znanosti ili umjetnosti. Pored liste omiljenih knjiga gost bi u nekoliko
rečenica trebao objasniti razloge zbog kojih je određenu knjigu odabrao za prvo mjesto.
Poziv na prvo gostovanje uputili smo piscu, filmskom kritičaru i TV inovatoru, gospodinu Draženu Ilinčiću, koji se je na naše veliko zadovoljstvo odazvao i
iznenadio nas, napisavši o svakoj odabranoj knjizi ponešto.
Dražen Ilinčić rođen je u Zagrebu, 1962. godine.
Diplomirao je engleski i komparativnu književnost na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1984. radio je
kao filmski kritičar Večernjeg lista, a nadalje kao novinar u kulturnoj redakciji HTV-a Zagreb.
Mojih TOP 10:
1. Ante Kovačić: U registraturi
Sjajan roman velikoga hrvatskog pisca koji je opisao i ismijao uskogrudnost domaće
sredine. Njegove ocjene i njegova zapažanja stoje još i danas, te se ne treba čuditi što je hrvatska egzistencija jedna tragična, ili barem kronično nevesela, činjenica. Kovačićevo remek
-djelo praznik je ironijskog stila, a može se čitati nanovo i nanovo; kao što se uvijek može
gledati i odlična serija tadašnje Televizije Zagreb, snimljena prema knjizi u režiji Joakima
Marušića, gdje su izvrsni glumci i inače sočne Kovačićeve likove učinili još pamtljivijima.
4
2. Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi
To da je glasovita Krležina drama ne samo akademska već živahna literarna baština,
postalo mi je jasno prije dvadesetak godina, kada je jedan moj, znatno mlađi, redakcijski kolega, sasvim usput i uz kavu, izrecitirao čitave duge replike iz drame. Kada je tekst, naime,
prisutan na razini dnevnog ludizma, onda znate kako je riječ o nečem uistinu velikom. Različito od ranije spomenutoga Kovačićeva djela, koje nas prikazuje onakvima kakvi uistinu jesmo, ova iznimna dramska razmjena (koju iz današnje perspektive možemo definirati i elementima campa), prikazuje naše pretenciozne aspiracije, s jednako tragičnim rezultatom. Baš
danas, kada se sve češće govori o hrvatskom bankrotu, možemo samo konstatirati kako je to
urušavanje već naznačeno i zacrtano grandioznim glembajevskim bankrotom. Pasiva se broji
u milijunima, dapače milijardama...
3. Virginia Woolf: Gospođa Dalloway
Možda i najbolja početna rečenica ikada napisana: „Gospođa Dalloway reče da će sama kupiti cvijeće“. Samo tako, odjednom, kao da nam je taj izvanredan i elegantan roman
pao u krilo direktno s neba. Psihološka i literarna profinjenost Virginije Woolf jedinstvena
je, tako da se čitatelj ne može ne sjetiti ove knjige kada govori o deset najdražih.
4. Lav Nikolajevič Tolstoj: Ana Karenjina
Otac i mati velikih ljubavnih, ali i društvenih romana, štivo koje je formativno za svakog mladog čovjeka. Premda čvrsto temeljen na društvenoj podlozi svoga vremena, ovaj
Tolstojev roman pri vrhu operira svetim gralom naše civilizacije, velikom ljubavnom
pričom, što mu osigurava vječnu mladost.
5. Thomas Mann: Smrt u Veneciji
Čudesna pripovijest njemačkog klasika, razmatranje o dubinskim čežnjama koje je vlažno i zastrašujuće poput venecijanskih isparavanja. Oluja ludila u strogim i svečanim gabaritima aristokratske dokolice. Uglavnom, nezaboravno; naravno, u paketu je i sjajan Viscontijev film. Nije ni čudo da je noćenje u Hotelu des Bains na Lidu (koji je sramotno zatvoren
radi pretvaranja u luksuzni apartmanski kompleks), mjestu što zaokružuje priču, svojedobno
znalo stajati znatno više no u obližnjem, zvjezdicu jačem, Excelsioru.
6. Eugene Ionesco: Ćelava pjevačica
Prvi sam se put s tom dramom susreo na srednjoškolskom satu književnosti – čitali
smo je naglas, a ja sam na mnogim mjestima jednostavno umirao od smijeha. Apsurdistički
Ionescov ton potpuno me obuzeo i začarao. Velika je vjerojatnost da će čitatelj, godinama i
desetljećima poslije, shvatiti kako taj apsurd uopće nije daleko ni od naših života ni od dubinski iracionalne ljudske prirode, pa, ustvari, nije više tako čudno kada netko otvori plin,
misleći da je to češalj.
7. Jean Genet: Dnevnik lopova
Biblija alternativne seksualnosti i alternativnog načina života. Rasno djelo velikog pisca koji je uvijek išao s onu stranu ogledala, vidjevši ljepotu i čar ondje gdje su drugi vidjeli
prljavštinu i smeće.
8. John Irving: Svijet po Garpu
Vrlo bogat roman, neodoljiv, za koji vjerujem da ga mnogi njeguju na polici najdražih
knjiga. I, kao poseban očuđujući dodatak, priča unutar priče naziva Pansion Grillparzer. I
dan-danas kada putujem u Beč, sjetim se bake iz priče koja jadikuje kako su nekad odsjedali
u hotelu Ambassador, na samoj Kärntnerstrasse, a taj put njihovo je odredište bio skromni
pansion, imenom Grillparzer...
5
9. Patricia Highsmith: Talentirani gospodin Ripley
Umjesto junaka našeg doba, dobili smo junaka kakvog naše doba i naš svijet zaslužuju
– zastrašujućeg Ripleyja. Strah i udivljenje, te potvrda da je talent izuzetno zavodljiv – kako
talent gospodina Ripleyja tako i onaj gospođe Highsmith.
10. Francis Scott Fitzgerald: Veliki Gatsby
To nije veliki američki roman, već veliki roman o američkoj malenkosti. Bolećiv i nezaboravan, upravo onakav kakav priliči pripadniku izgubljene generacije. Pa ako se nekad
eufemistički govorilo kako je život san, nakon Velikog Gatsbyja može se reći kako je život,
ipak, samo iluzija.
Umjesto ovih deset, na popisu je lako moglo biti i nekih drugih i trećih deset djela.
Razloge odabira prepuštamo iracionalnom, nesvjesnom; tko zna zašto je to dobro.
PROJEKT: MLADI I KREATIVNI
—————————————————————————————————————
mr.sc. Iva Klak Mršić ([email protected]),
KGZ Knjižnica Jelkovec
Za Novi uvez već smo izvještavali o suradnji i
partnerstvu udruge „Iskra CES“ i Knjižnica grada Zagreba - Knjižnice Jelkovec. Uz već prije poznate projekte „Mali pitaju, veliki im čitaju“, „Škola za roditelje“, „Roditeljstvo u ogledalu“, „Iskra – centar za zajednicu i obitelj“, koji su obuhvaćali djecu i roditelje, u
rujnu ove godine krenuo je novi projekt: „Mladi i kreativni“.
Projekt je namijenjen mladim i nezaposlenim
osobama u dobi do 29 godina, a omogućava dostupnost novih primjenjivih znanja o socijalnom poduzetništvu te razvoj kreativnosti i vještina za samozapošljavanje, kao i jačanje uloge mladih u
društvu kroz podizanje razine informiranosti i poticanje motivacije za pokretanje vlastitih
poslova. Osnovne su aktivnosti projekta edukacijske radionice iz socijalnog poduzetništva te
kreativne radionice izrade uporabnih i ukrasnih predmeta. Radionice se održavaju uz potporu Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, a za polaznike su besplatne. Za pohađanje radionica mogli su se prijaviti mladi i nezaposleni u dobi od petnaest do
trideset godina života. Nakon on line prijave, obavljen je razgovor i ispitivanje motivacije, te
se formirala skupina od trideset mladih koji su pokazali najveći interes za edukaciju. Projekt
se provodio prema najavljenim terminima u Knjižnici Jelkovec.
Kreativne je radionice vodila Suzana Antonić, dipl. soc. radnica iz Omnes artes d.o.o.a
Kreativno izražavanje mladih poticano je usvajanjem osnova tehnika praktičnih vještina izrade nakita i uporabnih predmeta. Prva radionica bila je o scrapbookingu, odnosno načinima
izrade predmeta od papira, kao što je izrada čestitaka, pakiranje i izrada kartica za darove te
izrada dekorativnih elemenata od kartona. U sljedećoj radionici sudionici su izradom kutijica
za nakit mogli upoznati shabby chic u praksi (to je ujedno i radionica koja je izazvala najviše
interesa kako među sudionicima projekta tako i među ostalim korisnicima Knjižnice Jelkovec), a nakon toga održana je i radionica izrade nakita. U posljednjoj radionici sudionici su
mogli naučiti osnove oslikavanja tkanina pomoću crtanja i šablona.
Ciklus treninga o socijalnom poduzetništvu provodi se kroz četiri jednodnevna treninga u trajanju od četiri sata. Nakon uvodnog, teorijskog dijela o osnovama socijalnog poduze-
6
tništva održava se praktični rad u skupinama, razrada
poduzetničke ideje. Vrednovanje postignuća rezultata
izvršit će korisnici i izvoditelji aktivnosti, na temelju
broja prisutnih mladih uključenih u projekt, broja mladih koji su završili edukaciju i broja nastalih poduzetničkih planova. Nakon završetka projekta mladi će
ispunjavati evaluacijski upitnik i upitnik ishoda projekta. Nadamo se da ćemo se nakon završetka projekta
moći pohvaliti novom poduzetničkom idejom.
MALA ŠKOLA POVIJESTI UMJETNOSTI: UMJETNOST KAO PLATFORMA
ZA RAZVOJ KRITIČKOG MIŠLJENJA I DJELOVANJA
—————————————————————————————————————
Petra Dolanjski ([email protected]),
KGZ Knjižnica Silvija Strahimira Kranjčevića
Volim, mislim, upoznajem, živim, razumijem,
osjećam umjetnost ideja je Male škole povijesti umjetnosti, čiji se program odvija na Dječjem odjelu Knjižnice S. S. Kranjčevića, samostalno ili u suradnji s Galerijom Prozori, kao sadržaj koji prati izlagačku koncepciju Galerije. Zašto učiti umjetnost, zašto u knjižnici te, naravno, glavno pitanje, zašto baš djecu? Krenimo redom. Prva asocijacija kada govorimo o suživotu/
suradnji knjižnice i (likovnih) umjetnosti povezana je s ilustracijom, u tom je kontekstu i rad
Galerije Prozori od osnutka, 1978. godine, bio usmjeren na izlaganje ilustracije i drugih grafičkih vrsta koje su usko povezane s knjigom, prema tome i knjižnicom, te s njima supostoje
kao cjelina. No od 2005. godine voditeljica Galerije Irena Bekić njezino djelovanje preusmjerava na izraze suvremene umjetničke prakse gdje Galerija „putem umjetnosti vrši sitne
tektonske pomake, ubacuje viruse destabilizacije hegemonijskih reprezentativnih društvenih
obrazaca“ , s otvorenim pozivom svakom korisniku, prolazniku, da u njoj participira.
Umjetnost je platforma za promicanje kulture dijaloga i razumijevanja drugog i drugačijeg, njezina provokativnost, tematiziranje Drugog, izravnost, britkost, neuvijenost potiču
na kritičko promišljanje, problematiziranje i raspravljanje, umjesto već automatiziranog prihvaćanja, usvajanja i reproduciranja propisanih i nametnutih sadržaja. U tom smislu knjižnica
se svojim programima koji nude interdisciplinarni pristup (književni, umjetnički, teorijski
itd.) određuje kao mjesto koje prepoznaje potrebe i probleme svojih mlađih i starijih članova,
te nudi znanje, razumijevanje i prostor unutar kojega mogu djelovati i sadržaj u kojem mogu
participirati.
S obzirom na to da se Mjesec hrvatske knjige sadržajno usmjerio na ljubav, u sklopu
Male škole umjetnosti održala sam predavanje Ljubav u umjetnosti za učenike sedmih i osmih razreda. Usmjerila sam se na razdoblje od kraja 19. stoljeća pa sve do primjera suvremene umjetničke produkcije s naglaskom na pomaku od realističnog prikaza prema eksperimentiranju s novim tehnikama, novim materijalima i novim medijima. Na primjerima modernističkog slikarstva i kiparstva, ali i snapshot fotografija, performansa i site specific instalacija, diskutirali smo o pretvaranju početnoga ljubavnog žara u brojne napetosti i slojevitosti, o raznovrsnim licima ljubavi, ali i o suvremenim prikazima u kojima se ljubav često interpretira kroz ekstenzivne konzumeracije sadržaja. Polazište škole jest učenje o umjetnosti
shvaćeno kao način približavanja povijesti koja tolerira individualne emocije, različita gledišta i obrasce tumačenja, za razliku od prenošenja pukih činjenica ili osobno obojenih mišlje7
nja. Treba istaknuti i predavanje Stanislava Habjana,
umjetnika koji se bavi pisanjem, dizajnom, likovnošću
i multimedijom, osmišljeno kao ilustrirani scenski iskaz osobnih iskustava vezanih uz pojam i objekt knjige, koje je održao za učenike 10. gimnazije kao dio
programa izložbe Uzmi, čitaj! s obje strane prozora
Galerije Prozori u Knjižnici S.S. Kranjčevića.
Zahtjev za umjetnošću u kojoj pojam „lijepo“
predstavlja središnji pojam oko kojega se vrti problematika njezina opravdanja, odavno je
zastario, a tim više potrebno je djelovati u smjeru koji omogućuje i olakšava razumijevanje i
uživanje u umjetnosti, napose onoj suvremenoj. Kako bismo razumjeli umjetnost, potrebno
ju je upoznati, kontekstualizirati, približiti publici. Tendencija je to koju su prihvatile brojne
vodeće svjetske, ali i hrvatske, muzejske i galerijske ustanove, koje predavanjima, vodstvima, radionicama i edukacijama djecu i mlade upućuju na umjetnost. U ovom kontekstu Mala
škola povijesti umjetnosti nije izoliran slučaj, već primjer dobre prakse, ali isto tako može
djelovati neovisno o radu Galerije Prozori. U tom bi smislu povjesničari umjetnosti zaposleni u narodnim knjižnicama mogli razmisliti o uvođenju takve vrste sadržaja u programe svojih odjela.
Polazak u srednju školu dobna je granica nametnuta kao samorazumljiva i neproblematična te je njome određen trenutak u kojem djeca postaju spremna učiti o umjetnosti. Još
je veći problem što povijest umjetnosti kao predmet u srednjoj školi slušaju samo učenici
gimnazija. Što je sa strukovnim srednjim školama? Takav elitistički koncept promašuje važnu ulogu umjetnosti u promišljanju, propitivanju i destabiliziranju dominantnih društvenih
struktura i pravila koja su nametnuta kao samorazumljiva, te artikulacija kroz umjetnost (p)
ostaje privilegija već ionako privilegiranih. U tom je ključu cilj Male škole umjetnosti dekonstruirati dobne i klasne granice, pokazati koliko su, zapravo, umjetne i dogovorene te na
njih odgovoriti artikuliranim mišljenjem te teorijskim i praktičnim djelovanjem.
MJESEC HRVATSKE KNJIGE U KNJIŽNICI ŠPANSKO-SJEVER
—————————————————————————————————————
Renata Vugrek ([email protected]),
KGZ Knjižnica Špansko - sjever
Mjesec hrvatske knjige 2014. godine obilježila je
tema kojom su se bavili gotovo svi umjetnici, pjesnici
opjevali, slikari pokušali dočarati svojim talentom, a
gotovo svi mi iskusili – tema ljubavi. Obilježavanje
Mjeseca hrvatske knjige u Knjižnici Špansko-sjever
započelo je već početkom listopada studijskom izložbom pod naslovom Velike male ljubavi. Izložba je prikazala zabavne i pomalo komične citate iz nekih od
poznatijih knjiga hrvatske dječje književnosti, koje su
se pozabavile temom prvih, dječjih i mladenačkih, ljubavi. Ovdje su se citirali pisci poput Mire Gavrana,
Sanje Pilić, Ane Đokić Pongrašić, Želimira Hercigonje, Branke Primorac i Ratka Bjelčića,
koji gotovo svakodnevno u knjižnicama dokazuju svoju popularnost kod mladih čitatelja.
Izložba je bila vesela, kako i priliči temi ljubavi, a trajala je od 3. do 31. listopada 2014. godine.
Drugu polovinu Mjeseca hrvatske knjige izloge Knjižnice Špansko-sjever krasila je
studijska izložba o Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom, povodom 125. godišnjice smrti toga velikog hrvatskog povjesničara, političara i književnika. Pritom je prikazana njegova bogata
8
ostavština te činjenice iz života jedne od važnijih osoba preporodnoga doba Hrvatske, s naglaskom na Ilirski pokret kao okvir njegova književnog stvaranja. Osim života Ivana Kukuljevića Sakcinskog, prikazana je
i povijest djelovanja zbora koji nosi njegovo ime. Izložba je otvorena 5. studenoga u 19 sati nastupom amaterskoga mješovitog pjevačkog zbora Ivan Kukuljević
Sakcinski iz Španskog. Uz zbor nastupila je i pjesnikinja Tereza Bognar, koja je čitala svoju poeziju. Njihovi nastupi popunili su knjižnicu i bili
nagrađeni velikim pljeskom.
Osim izložaba, u knjižnici je 22. listopada održana i Večer ljubavne poezije, kada smo
ugostilia mladoga pjesnika Gorana Gatalicu. On nas je počastio recitacijom nekoliko svojih
autorskih ljubavnih pjesama na štokavskom i kajkavskom. Jednako tako, nagrađen je velikim pljeskom.
Krajem listopada održan je i književni susret s dječjom spisateljicom Dubravkom Volenec. Autorica je predstavila svoju novu slikovnicu Vrapčić Prhko, kojom je podsjetila na
to da se ljubav i poštovanje mogu pružiti i životinjama u našoj okolini.
Temu ljubavi u Mjesecu hrvatske knjige u Knjižnici Špansko-sjever mogli smo vidjeti
i na poštanskim markama. Gospođa Željka Librić, članica Filatelističkoga kluba Zagreb,
strastvena filatelistica i voditeljica Male škole filatelije, na izložbi unutar prostora knjižnice
pokazala je maštovite marke koje promoviraju ljubav i priče vezane uz nju. Izložba je nazvana Markom o ljubavi, a popraćena je i filatelističkom radionicom, koju su vodile gospođe
Željka Librić i Iva Lipovac. Učenici obližnje škole pritom su napisali ljubavno pismo, sami
ukrasili omotnice i zalijepili odgovarajuće poštanske marke.
Već sljedećeg tjedna posjetila su nas djeca iz mješovite engleske grupe Dječjeg vrtića
Malešnica sa svojim odgojiteljicama Mersijom Plančić Dlačić i Lidijom Grobenski. Održana
je likovna radionica izrade knjižnih straničnika, ili kako to djeca u knjižnici vole nazivati zabilježavalica. Upitali smo djecu što za njih znači ljubav i naravno da je bilo raznih odgovora. Svoje su odgovore djeca pokušala nacrtati na prethodno pripremljenim kartonima, a
radove smo izložili u prostoru knjižnice kako bi svojim šarenilom i ljubavlju ukrašavali
zimske dane našim posjetitelja.
U Mjesecu hrvatske knjige Knjižnica Špansko-sjever započela je suradnju s Forumom
za slobodu odgoja te se na taj način pridružila nekim od Knjižnica grada Zagreba s kojima
Forum surađuje. U razdoblju Mjeseca hrvatske knjige održane su dvije radionice promicanja
tolerancije i nenasilnog rješavanje sukoba, gdje su prvašići naučili kako i oni sami mogu postati superjunaci pomažući ostalima i promovirajući tolerantniji način razmišljanja. Suradnja
će se nastaviti u obliku mjesečnih radionica i izložbe dječjih radova s temom tolerancije.
Tijekom cijelog Mjeseca hrvatske knjige u posjet knjižnici dolazili su prvašići iz obližnjih osnovnih škola, kako bi se upoznali sa svojom susjednom narodnom knjižnicom. Ostali
knjižnični članovi tijekom Mjeseca knjige svoj su trag i ljubavne misli mogli ostaviti na našem panou, gdje su flomasterima u boji mogli na post it papirićima napisati što za njih znači
ljubav. Započelo je sramežljivo, ali s vremenom su se ovdje našle i neke vrlo inspirativne
riječi – Ljubav je kad si sretan, a ljudi koji te okružuju su sretni zbog tvoje sreće.
9
ENGLESKI U KNJIŽNICI JELKOVEC
—————————————————————————————————————
Jelena Pisačić ([email protected]),
KGZ Knjižnica Jelkovec
Ovoga smo ljeta u Knjižnici Jelkovec započeli s
radionicama engleskoga jezika, s ciljem podizanja interesa djece za učenje stranoga jezika. Tri puta tjedno
okupljala se grupa „Engleza“ od oko dvanaestero djece
različitog uzrasta. Većini je to bilo prvo iskustvo učenja engleskoga jezika. Ljetni smo program bazirali na
edukativnim slikovnicama Open Court Reading, koje
je knjižnici donirala Američka ambasada. Te slikovnice već pedeset godina od mladih učenika stvaraju vješte čitatelje i potiču čitanje i učenje s razumijevanjem.
Open Court Reading program je koji se provodi u velikom broju vrtića i osnovnih škola u svijetu. Seriju slikovnica (i popratnu neknjižnu građu za
učenje jezika) objavio je američki izdavač SRA McGraw Hill sa sjedištima u Pennsylvania
Plazi i New York Cityju.
Aktivnost koja je prvotno bila planirana samo za vrijeme školskih praznika izazvala je
veliki interes i kod djece i kod njihovih roditelja te smo, na njihov prijedlog da s radom nastavimo i kroz godinu, uvrstili engleske radionice u redovne aktivnosti Odjela za djecu i mlade.
Učenje stranoga jezika već u ranoj dobi koristi djeci za bolju koncentraciju i komunikaciju. Rano učenje stranih jezika pomaže u kasnijem proširivanju znanja i kvalitetnijem usvajanju jezika. Također, olakšava i učenje materinjeg jezika te razvija društvene sposobnosti
i samopouzdanje kod djece. Iz tog su razloga i u mnogim vrtićima ponuđeni programi učenja
stranoga jezika. No kako su na radionice ubrzo počeli pristizati i učenici petih i šestih razreda, morali smo grupu transformirati u dvije manje – onu početnu i onu za djecu koja već imaju neko predznanje. Tako sada provodimo dvije zasebne radionice, svaku u svojem terminu, a gradivo koje prolazimo jest ono koje se uči i na nastavi u školi.
U opuštenijoj atmosferi negoli je to primjerice ona na školskoj nastavi, bez straha od
ocjena ili sankcije za neizvršenu domaću zadaću, ovakve manje grupe djece dobivaju veću
mogućnost za individualni rad. Vrijeme koje provedemo uz lekcije nije isprekidano opominjanjem nezainteresiranih pojedinaca, upravo zato što su radionicu sami odlučili pohađati.
Ostaje nam dovoljno vremena za višestruko ponavljanje teksta, vježbu i zabavna propitivanja uz crtanje i rješavanje osmosmjerka i križaljka s novo naučenim riječima, a oni s najboljim rezultatima nakon radionice igraju igre kao što su Guess Who ili križić-kružić.
Manifestacija International Games Day @ your library, koja se uz potporu ALA-e
(American Library Association) i IFLA-e održava od 2008. godine po knjižnicama diljem
svijeta, ove je godine, kao i prošle, imala sudionike u Knjižnici Jelkovec. O samoj manifestaciji prošle je godine za Novi uvez (br. 18) članak napisala dipl. knjižničarka Lorena Banić.
Igra kojom su sve knjižnice povezane jest Global Gossip Game, igra pokvarenog telefona.
Ove je godine igralo 996 igrača, na 11 jezika, kroz 26,5 sati u 76 knjižnica i 17 zemalja. Početna je rečenica bila Games are intrinsic and narural feature of human nature. Završna je
glasila It's snowing.
Knjižnice koje sudjeluju organiziraju i razne igre za svoje korisnike. Dječji odjel Knjižnice Jelkovec imao je 35 sudionika. Od toga osmero je bilo prijavljeno na natjecanje u engleskom. Naime, u našoj je knjižnici organizirano natjecanje u sedam kategorija: turnir u
PlayStationu 3 uz igru PES 2013, Čovječe ne ljuti se, križić-kružić, Pictionary, pantomima,
hula-hup i natjecanje u engleskom jeziku. Ovogodišnje sudjelovanje engleske grupe na ma10
nifestaciji International Games Day dodatno je nastojanje da se učenje stranog jezika približi djeci i to kroz
igru, zabavno natjecanje te korištenje vještina i znanja
stečenog na radionicama.
ČIMPANZE U KNJIŽNICI
—————————————————————————————————————
Dijana Štambak ([email protected]),
KGZ Knjižnica Špansko - jug
Teško je zamisliti djetinjstvo bez priča o životinjama, a knjižnicu bez slikovnica i knjiga o životinjama. Međutim, životinje u pričama najčešće su toliko
antropomorfizirane da u njima ne ostane gotovo ništa
od onog životinjskoga. U Knjižnici Špansko-jug pokušali smo na specifičan način našim malim posjetiteljima predstaviti životinje onakvima kakve zaista jesu, a
o čijem životu zapravo ni prosječne odrasle osobe ne
znaju mnogo jer nam se znanje često zaustavi na pojednostavnjenoj i najčešće iskrivljenoj predodžbi stečenoj u djetinjstvu. Ovom smo prilikom
djeci, ali i odraslima u kojima još uvijek nije zamro interes za prirodni svijet, predstavili iznimno zanimljive i nama ljudima vrlo slične životinje (genetski gledano, razlikujemo se otprilike 2 posto) – čimpanze! U suradnji sa Zoološkim vrtom grada Zagreba priredili smo
izložbu njima u čast, nazvanu "Slikarska obitelj zagrebačkih čimpanza". Za ovu lijepu suradnju ponajviše možemo zahvaliti Tomislavu Krizmaniću, edukatoru Zoološkoga vrta. Naše su
izloge tako od početka do kraja rujna ove godine krasila platna oslikana spretnim rukama
maksimirskih čimpanza, ispod kojih smo izložili po našem izboru najbolje dječje knjige o
životinjama. Kako čimpanze slikaju? Umjetničko stvaralaštvo kod čimpanza nije novost. U
Zoološkom vrtu članovima obitelji čimpanza omogućeno je izražavanje kistom i bojama.
Proces je jednostavan: timaritelj drži slikarsko platno, a čimpanza kistom nanosi jestive boje
prema vlastitoj inspiraciji. Na taj način nastala su brojna umjetnička djela koja su ponos djelatnika Zoološkog vrta.
U Maksimiru živi pet čimpanza: King, Boris, Juba, Sara i Megi. Međutim, nemaju svi
jednako izražen gen za slikanje! King, na primjer, do sada nije pokazao velik interes za slikanje i njegovi pokušaji izražavanja kistom i bojama vrlo su sramežljivi. King se rodio u Zagrebu i trenutačno je najmlađi mužjak u obitelji čimpanza. Njegova je majka Suza, a otac
legendarni Deda. On je bio prvi mladunac rođen nakon dosta godina, usprkos ozbiljnim godinama svojih roditelja.
Boris je rođen 22. studenoga 1987. u njemačkom gradu Krefeldu. U Zagreb je došao
1994. i tu je godinama živio u sjeni mužjaka Dede. Oduvijek je bio vrlo energičan i impulzivan, a kada mu je pružena mogućnost slikanja, također nije pokazao interes. Više voli fizičke aktivnosti i manipuliranje predmetima. Ponosan je otac ženkica Megi i Sare, a njih dvije
su se pokazale pravim slikaricama! Sara je starija kći Jube i Borisa, rođena u Zagrebu 3. svibnja 1999. Iako nikada prva ne pokazuje inicijativu i uglavnom se povodi za majkom Jubom,
pokazalo se da je riječ o vrsnoj umjetnici. Njezini radovi bili su izloženi u Novinarskom do11
mu prilikom promocije prve knjige o Zoološkom vrtu
pod naslovom "Divlja djeca Maksimira".
Juba je u Zagreb stigla 1998. iz hannoverskog
zoološkog vrta, gdje je i rođena 1. studenog 1985. Majka je dviju ženkica: Megi i Sare. Ona se do sada pokazala kao strastvena likovna umjetnica koja zaista uživa
u stvaralačkom radu. Izložba u našoj knjižnici njezin je
treći proboj na umjetničku scenu jer je prethodno imala
dvije izložbe: u Zoološkom vrtu povodom EAZE-ine
kampanje za zaštitu čovjekolikih majmuna i u Novinarskom domu.
Megi je mlađa kći Jube i Borisa, a rođena je u Zagrebu 3. travnja 2007., na radost svih
posjetitelja Zoološkog vrta. Do sada je pokazala velik interes za slikanje i rado se izražava
bojama. Pred njom je deifinitivno velika "umjetnička karijera", a ovo je bila njezina druga
izložba.
Čimpanze (Pan troglodytes) najpoznatiji su čovjekoliki majmuni, a žive u tropskim
šumama središnje Afrike. Kao i mi, čimpanze su svejedi, sakupljaju sočne plodove, biraju
mlade izdanke, ali često se i organiziraju u lovačke grupe kako bi ulovile ručak. Izrazito su
inteligentne životinje i koriste se raznim oruđem prilikom lova, razbijanja oraha te sakupljanja mrava i termita. Mogu doživjeti duboku starost, ponekad požive i šezdesetak godina. Kako stare, tako polako počinju i gubiti dlaku na glavi. Dakle, ćelave kao i mi ljudi! S nama
dijele još jednu osobinu, a to je smijeh. Društvene su životinje i žive u velikim skupinama s
puno mužjaka i ženki te se vrlo dobro zna položaj svake jedinke u skupini. Čimpanze su među najomiljenijim životinjama u zoološkom vrtu. Vrlo su inteligentne životinje, ali zbog svoje grubosti i agresivnosti, izrazito zahtjevne za držanje.
Za vrijeme izložbe našu je knjižnicu posjetio timaritelj majmuna i morskih lavova Damir Kranjac. Na susret s njim došlo je pedesetak djece, učenika Osnovne škole Tituša Brezovačkog. Kad su čula koga će upoznati, djeca su se poveselila da će im dolazak u knjižnicu
biti prilika za pomaziti čimpanzu. Takvo nešto, naravno, nije moguće jer čimpanze ne smiju
napuštati Zoološki vrt i prilično su opasne životinje, čega djeca, a često ni odrasli, uopće nisu svjesna. Od timaritelja su djeca doznala mnogo toga što o majmunima prije nisu znala.
Novost im je bila da su čimpanze zapravo krupnije od onih koje smo navikli gledati u filmovima jer se za snimanje uglavnom koriste mladunci. Odrasla čimpanza, teška preko 60 kilograma, kao ni odrastao čovjek, ne bi bila oduševljena kad bi ju netko pokušao nosati u naručju. Djeca su doznala kako čimpanze slikaju, ali i to kako izgleda njihov trening, koji je važan zbog situacija u kojima im se, na primjer, mora pregledati zub, uzeti bris grla, izmjeriti
temperatura, pa trebaju biti spremne na takve zahvate. Čimpanze se na emocije oslanjaju daleko više nego ljudi pa je timaritelj zgodno za njih rekao da su "oštar nož" u odnosu na nas
ljude koji smo u odnosu na njih "tupi nož". Timaritelj je djecu podijelio u grupe u kojima su
neki učenici glumili čimpanze a neki timaritelje pa su uz pomoć klikera i sitnih nagrada
(keksi) jedni drugima pokušali dati do znanja koje je ponašanje poželjno, a koje nije. Djeca
su doznala i tužnu činjenicu da su čimpanze ugrožena vrsta jer ih u Africi jedu! A čuli su i
simpatičnu istinitu zgodu o bijegu (i sretnom povratku) čimpanze iz našega Zoološkog vrta.
Učenicima je također ukratko predstavljena knjiga o povijesti Zoološkog vrta, objavljena pod naslovom "Divlja djeca Maksimira", u kojoj je prikazan razvoj Zoološkog vrta od
skromnog početka s tri lisice i tri sove do vrta onakvog kakav je danas (nadamo se da će biti
i mnogo ljepši i ugodniji za životinje). Djecu smo također potaknuli da više čitaju i uče o
životinjama te da ih poštuju. Nekoliko dana nakon susreta u knjižnici, s grupom djece otišli
smo u Zoološki vrt vidjeti uživo, ali iz nove perspektive, životinje o kojima smo u knjižnici
mnogo naučili.
12
PSI U KNJIŽNICI
—————————————————————————————————————
Ana Bakarić ([email protected]),
Knjižnica Jelkovec
Povodom Mjeseca hrvatske knjige, i ove godine
ugostili smo brojne dječje književnike i ilustratore, ali i
neke druge goste. Ipak najdraži od njih, kao i prilikom
svakog gostovanja, bili su krzneni četveronožni ljubimci s kojima smo se imali priliku družiti čak dva puta u mjesec dana.
Naši su česti i vrlo dragi gosti Petra i Sisi iz skloništa Dumovec. Sklonište za nezbrinute životinje Grada Zagreba postoji od siječnja 2001. godine, nalazi se
na istočnom rubu grada, a prilagođeno je držanju i smještanju napuštenih pasa raznih pasmina. Svi imaju istu sudbinu neželjenih kućnih ljubimaca. U skloništu se također brinu i o macama, ali i pticama i divljim životinjama koje su nađene kako izgubljeno lutaju. Ipak u azilu
su našle privremeno utočište.
Prilikom svakog gostovanja ekipe iz Dumovca dogovorimo posjet predškolaca ili prvašića iz Osnovne škole Jelkovec kako bi poslušali zanimljivo predavanje kroz igru i druženje
sa psom Sisi. Djeca uče kako se ponašati i brinuti o psu, koje su mu potrebe, što psi smiju i
ne smiju te kako pravilno prići nepoznatom psu. Sve se to odmah pokazuje i u praksi s kujicom Sisi koju djeca imaju prilike hraniti, maziti, četkati i još mnogo toga.
Djeca, za razliku od odraslih, bez straha i nesigurnosti, postavljaju pitanja, pričaju o
svojim ljubimcima i ljubimcima svojih prijatelja, prepričavaju razne zgode i nezgode. Svjesni su da se sa životinjama loše postupa i neposredan doživljaj susreta s njima razvija u djece
znanje i razumijevanje o brizi za životinje. Prema Sisi djeca su bila vrlo nježna i pažljiva.
Vesela, umiljata i zaigrana, jednostavno je sve oduševila redom i lijepim ponašanjem. Čak i
oni malo strašljivi nisu joj mogli odoljeti: čista ljubav prema životinjama prevladala je svaku
nesigurnost i bojazan.
Nakon odslušane edukacije, svako je dijete dobilo i diplomu za pažljivost i stečeno osnovno znanje o psima.
Tea i Vida, Šira i Astra prvi put su gostovali u našoj knjižnici. Udruga Psi pomagači
provodi educiranje terapijskih timova s ciljem uključivanja u terapijske aktivnosti za potrebe
raznih korisnika. Cilj im je proširiti svijest u javnosti o pozitivnim učincima uključivanja
pasa pomagača u različite oblike terapijskih aktivnosti.
Nisu svi psi u dvorištima na lancu. Šira i Astra psi su pomagači. Pokazali su djeci nižih
razreda sve trikove koje znaju, razveselili ih, ali i naučili kako se za pse treba brinuti te kako
im oni uzvraćaju ljubav.
Psi pomagači školovani su za posebne uloge. Pomažu u rehabilitaciji, terapiji, u individualnom radu, kako u domovima za starije tako i u radu s djecom s poteškoćama.
Tijekom predavanja djeci je jednostavnim rječnikom objašnjeno na koji način pas utječe na korisnika te zbog čega su psi za nas ljude toliko posebni. Ono što je posebno zanimljivo jest osobnost psa pomagača, jer nije svejedno koji će pas biti odabran za edukaciju. Prepoznate su socijalne, psihičke i tjelesne dobrobiti uključivanja pasa u terapijske programe.
Pas je naš vjeran prijatelj, daje nam tako mnogo, a traži tako malo - samo ljubav i topli
dom. Nije ljubomoran, sebičan, ne zna osuđivati, ne zna za zlo, i ne pamti ga kao ljudi. Ali,
ispunjavamo li mi svoje dužnosti kao vlasnici životinja? Pružamo li im tu istu bezuvjetnu
ljubav, topao dom i osjećaj pripadnosti?
Bilo je mnogo pitanja o tome kako sve to pas nauči. Tea Selaković, predsjednica Udruge psi pomagači objasnila je djeci da psi uče i ponavljaju jer tako mogu pridonijeti svojim
13
radom, osobnošću, igrama, pogledom i pusama.
Djeca su kući otišla oduševljena i sretna, s novim
znanjima o kućnim ljubimcima, psima, i svjesna koliko
su oni pametni, osjetljivi, druželjubivi i zaigrani.
Ne govori se bez razloga da je pas čovjekov najbolji prijatelj. Ove su životinje više od prijatelja i nekoga s kim ćete jednostavno provoditi slobodno vrijeme. Psi su stvorenja koja čine za nas nevjerojatne stvari i zaslužuju naše divljenje. Oni nisu samo životinje,
već i članovi naših obitelji. Osjećaju ljudsku patnju,
smanjuju stres, pomažu ljudima u socijalizaciji.
"Pas ima sve odlike čovjeka, a nijednu njegovu
manu." Vilim Svečnjak
STATISTIKA LJUBAVI U KNJIŽNICI KUSTOŠIJA
—————————————————————————————————————
Marina Putnik ([email protected]),
KGZ Knjižnica Kustošija
Progovoriti o ljubavi na drugačiji, statistički način bio je pravi izazov za nas u Knjižnici Kustošija tijekom ovogodišnjega Mjeseca hrvatske knjige. Odlučili smo knjižnične izloge ispisati statističkim podacima
koji se odnose na ljubav, seksualnost i brak u Hrvatskoj. Svi statistički podaci preuzeti su iz istraživanja
vodećih hrvatskih znanstvenika na tome području, dr.
Željke Kamenov, dr. Aleksandra Štulhofera i drugih, te
njihovih timova. Dio podataka preuzet je i od Državnoga zavoda za statistiku RH te Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora. Donosimo vam priču o statistici ljubavi, ispisanu na izlozima naše knjižnice:
Statistika ljubavi
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
•
oko 90 % ljudi u nekom trenutku svoga života uđe u brak
Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u planini."
•
2004. u RH sklopljeno je 22 700 brakova
•
2012. u RH sklopljeno je 20 323 braka
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
•
2004. u RH rastavljeno je 4 985 brakova
•
2012. u RH rastavljeno je 5 659 brakova
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
•
2/3 hrvatskih studenata i gotovo 1/2 studentica pokušalo je preuzeti tuđeg partnera
14
•
87 % bilo je barem donekle u tome uspješno
U noćima kao ova, bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
•
53 % ispitanih LGBT osoba u RH želi ili namjerava ozakoniti svoju vezu
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
•
čak 73 % LGBT osoba u Hrvatskoj doživjelo je nasilje zbog svoje seksualne orijentacije
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
•
oko 83,8 % mladih ispitanika u dobi od 18 do 25 godina (2010.) izjasnilo se za uvođenje seksualne edukacije u hrvatske škole
•
Voli me, ne voli me, voli me, ne voli me, voli me, ne voli me i voli me ipak - odgovor
je tu, na najvažnije i ponekad najbolnije životno pitanje. Sva sreća da je cvijetu ponestalo
latica u pravom trenutku jer što bi se desilo da je ostala još samo jedna latica?!
Kako ne bismo upropastili baš cijeli cvjetnjak tražeći odgovore na pitanja vezana uz ljubavnu problematiku, odgovore možemo potražiti i kod stručnjaka raznih profila. Danas gotovo
da i nema humanističke i društvene znanosti koja se u nekom segmentu ne zanima za fenomen ljubavi. Sociologija, psihologija, antropologija, povijest, pravna znanost te mnoge druge
znanstvene discipline izučavaju ljubav u njezinoj najširoj pojavnosti. No, ni prirodne znanosti nisu ostale imune na izučavanje ljubavi, pa se tako njome bave biokemičari, biolozi, fiziolozi, psihijatri i mnogi dr.
Kilometri knjižničnih polica ispunjeni su upravo ljubavnom literaturom, najvećim tugama i
čežnjama, kao i slavljem te opijenosti tim najuzvišenijim osjećajem. Teško je pronaći pisca
koji se u nekom razdoblju svoga književnog stvaranja nije pozabavio tom temom.
Stoga se s pravom možemo zapitati što je to toliko intrigantno u ljubavi čime ona od davnih
vremena pa sve do danas iznova budi interese najšire znanstvene i kulturne javnosti?
Znanstvenici se slažu da je ljubav teško jednoznačno odrediti, definirati, objasniti i kategorizirati jer se mora uzeti u obzir cijeli niz psihosocijalnih sastavnica toga fenomena kao i mnogobrojnost njezinih pojavnih oblika. Osim što razlikuju ljubav, seks i brak, znanstvenici razlikuju i ljubav od sviđanja te prijateljsku i romantičnu ljubav. Također, neki teoretičari razlikuju erotičnu ili romantičnu ljubav, egocentričnu, prijateljsku i pragmatičnu ljubav od altruistične ljubavi. No ljubav u smislu trajnijega socijalnog odnosa podrazumijeva i prijateljstvo i
strast i brigu za partnera.
Svi zaljubljeni, kao i oni koji to planiraju uskoro biti, pred našim su izlozima mogli provjeriti
koliko su strastveno zaljubljeni. Napisali smo i izložili
skalu strastvene zaljubljenosti prilagođenu prema Hatfieldu i Sprecheru (1986.). Bilo je dovoljno sjetiti se
osobe koju trenutno najstrastvenije volimo i popuniti
jednostavan upitnik, jer tko ne poznaje te strastvene,
vrtoglave osjećaje koji prate sviđanje, strast i zaljubljenost, kad srce luđački lupa i tlo izmiče pod nogama?!
15
F. Sagan kaže: „Ljubav je kao vožnja automobilom. Startaš naglo, voziš prebrzo, a kočiš kad
je već prekasno.“ Slažemo se sa Saganom i mišljenja smo da je brza vožnja jedan od najvećih užitaka, stoga kad niste na cestama, vozite jaaako brzo i nastojte ne kočiti jer i provalije,
ako su ljubavne, imaju dušu.
http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/u-mjesecu-knjige-na-kustosiji-statisticki-podaci-o-ljubavi966932
LIKOVNA ETNO RADIONICA ROŽE OD PAPERA
(IZRADA BOŽIĆNOG NAKITA)
—————————————————————————————————————
Tanja Štignjedec Sulić ([email protected]),
KGZ Knjižnica Jelkovec
U sklopu Internog četvrtka, u studenom 2014. u
Knjižnici Jelkovec održana je likovna etno radionica
Rože od papera.
Radionica izrade cvijeća od papira bila je među
prvima koje su se održavale u Zavičajnom muzeju Donja Kupčina nakon njegova ponovnog otvorenja 2007.
godine (muzej je bio zatvoren zbog posljedica razaranja u Domovinskom ratu). Inicirala ju je tadašnja kustosica muzeja Željka Petrović Osmak. Radionica je
poslije uvrštena u edukativno-pedagoški program Zavičajnoga muzeja Donja Kupčina s ciljem revitaliziranja
vještine slaganja cvijeća od krep-papira u tom kraju. S
obzirom na to da je posljednjih desetljeća u Donjoj
Kupčini običaj kićenja bora istisnuo slaganje božića od
borovih grančica, kao i njegovo ukrašavanje rožama i
drugim tradicionalnim ukrasima, mlađi naraštaji više
nisu bili upoznati s izradom cvijeća od krep papira.
Zbog toga su u muzeju organizirane redovite radionice
na kojima su starije žene iz sela (u početku) i zaposlenice muzeja (koje su to od njih naučile)
prenosile vještinu djeci i svima zainteresiranima. Osim uloge očuvanja etno baštine u lokalnoj zajednici, cilj je radionice bio i predstavljanje baštine široj publici. Osim što je održavana u muzeju, radionica je gostovala u zagrebačkim vrtićima, školama i knjižnicama. Tijekom
zimskih mjeseci 2012. i 2013. godine održano je nekoliko radionica u suradnji s djelatnicama Knjižnice Savica (Snježana Ercegovac), Dječje knjižnice Marin Držića (Ana Pavlek) i
Knjižnice Gajnice (Ana-Marija Malibašić i Morena Livaković).
Radionica Rože od papera namijenjena je djeci školskog uzrasta, ali je primjerena i za
korisnike srednje i starije životne dobi. Izrada cvijeća od papira pomaže razvoju fine motorike djeteta zbog manipuliranja papirom nježne strukture. S obzirom na to da postoji velik broj
kombinacija oblika tj. na različite načine izrađenih tučaka, latica i listova, te kombinacija
njihovih boja, također se potiče razvoj mašte i kreativnosti.
Cvijeće od krep-papira izrađivalo se u krajevima središnje i sjeverne Hrvatske. Izrađivale su ga žene prema vlastitoj kreativnosti i mašti, pripremajući tako ukrase za predstojeće
božićne blagdane. Podaci koje nadalje ovdje iznosim prikupljeni su od kazivačica iz Donje
Kupčine i odnose se na pedesete i šezdesete godine dvadesetog stoljeća. Prema njihovim kazivanjima, žene su kupovale krep-papir u lokalnom dućanu. Često bi se udružile dvije-tri u
16
kupnji papira kako bi uštedjele novac. Upravo zbog
štednje, cvjetovi su tada bili nešto manji u odnosu na
današnje. Sredinom dvadesetoga stoljeća, s obzirom na
to da je izbor boja tada bio manji, cvijeće je bilo isključivo crveno, rozo, bijelo i plavo, dok je za tučak birana
žuta, a za listove zelena boja. Kupčinke kažu da se
cvjetovi po obliku i načinu slaganja razlikuju od sela
do sela. U Donjoj Kupčini postoji oko četrdesetak vrsta
cvjetova od krep-papira koje stanovnici prepoznaju
kao dio tradicije svoga sela. Neke kazivačice kažu da
su upravo one zamislile i domislile način izrade pojedinih cvjetova. Osim cvjetovima od krep-papira, božić se
najčešće ukrašavao pozlaćenim ili posrebrenim orasima, malim crvenim jabučicama te svilenim bombonima. Tako ukrašene borove grane, povijene u kružnu
formu, zavjesile bi se u sveti ugao prostorije. Taj dio
prostorije naziva se sveti ugao jer su tu bile obješene
slike svetaca. Osim kao božićni ukras, cvijeće od kreppapira koristilo se u svadbenim običajima (mladenkin vijenac za glavu i buket te kite za sudionike vjenčanja) te u funeralnim običajima (nosilo bi se na grob mlađim osobama). Nije
bilo neobično da se životni prostor također ukrasi takvim cvijećem.
MJESEC HRVATSKE KNJIGE U GRADSKOJ KNJIŽNICI SAMOBOR
—————————————————————————————————————
Draženka Robotić ([email protected]),
Gradska knjižnica Samobor
Mjesec hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici Samobor obilježen je dvjema knjigama koje su osvježile
nakladništvo knjižnice i kojima je knjižnica obilježila i
Dan svojega grada: zbirkom kratkih priča s prošlogodišnjega Natječaja - Pišem ti priču - i zbirkom pjesama
samoborskoga pjesnika Marka Vukasovića.
Pišem ti priču – zbirka je priča pristiglih na 1.
natječaj za kratku priču Gradske knjižnice Samobor,
2013. Natječaj smo raspisali bez velikih očekivanja.
Veselili smo se spoznaji da će nam oni koji vole pisati poslati svoje priče. I to se i dogodilo:
pristigla je 151 priča. Žiri, koji su činili Ivica Prtenjača, Drenka Veronek, Marko Gregur i
Draženka Robotić, uhvatio se u koštac s pričama, a rezultati Natječaja objavljeni su u ovoj
zbirci! Pjesme Marka Vukasovića knjiga je koja je objavljena povodom 100. obljetnice rođenja i 70. obljetnice smrti samoborskoga pjesnika Marka Vukasovića. Marko Vukasović
vječna je poveznica i inspiracija za kulturnu sredinu današnjega Samobora, koja osjeća i misli da Vukasovićev rad zavređuje objavljivanje. Gradska knjižnica Samobor u sjećanje na
ovog zanimljivog, marljivog i svestranog intelektualca, objavila je knjigu u kojoj se uz Vukasovićeve pjesme nalaze i neki drugi materijali i fotografije, uz koje još jednom možemo
obnoviti sjećanje na ovog autora pjesama koje su i danas žive i svojevrsne su „samoborske
himne“!
Nakon Mjeseca hrvatske knjige na redu je Tjedan strane kulture. Ove godine to je bila
francuska kultura. U sklopu Tjedna francuske kulture u Samoboru, od 24. do 28. studenog,
Gradska knjižnica Samobor i Hrvatsko francusko društvo prijateljstva Samobor – Chassieu
17
pripremili su raznolik program prezentacija, multimedijalnih predavanja, izložbi i glazbenih produkcija.
Donosimo vam sažeti dnevnički zapis Tjedna
francuske kulture u Samoboru.
Ponedjeljak. U samoborskom je kinu priređena
projekcija dvaju francuskih filmova. Na jutarnjoj projekciji animiranog filma Ernest i Celestine bili su učenici drugih i četvrtih razreda samoborskih osnovnih
škola, a poslijepodne su Nicolasa na praznicima gledali učenici petih i sedmih razred. Samoborsko kino bilo
je popunjeno do zadnjeg mjesta, a reakcije na filmove
bile su vrlo pozitivne.
Utorak. Dan predviđen za suvremeni francuski
roman. U GKS-u gostovao je viši asistent na Katedri
za francusku književnost Odsjeka za romanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu dr. Marinko Koščec, i
održao predavanje o suvremenome francuskom romanu. Govorio je o književnim djelima prevedenim na
hrvatski, koja se mogu pronaći u našim knjižnicama i knjižarama. Zanimljivo predavanje,
koje je mnogima dalo odgovor na ono dobro znano pitanje: što čitati?
Srijeda. Treći dan ovoga zanimljivog, francuskog Tjedna, ujedno je i središnji događaj.
U 19 sati u Gradskoj je knjižnici otvorena izložba fotografija Lica svijeta francuske senatorice Michele André. Izložbu je otvorila veleposlanica Republike Francuske u Hrvatskoj Michele Boccoz.
Četvrtak. Dan rezerviran za dva multimedijska predavanja. U Odjelu za djecu bilo je
govora o Francuskim zabavnim parkovima, a malo poslije u Odjelu za odrasle održano je
multimedijsko predavanje o Nepoznatoj Francuskoj. O nepoznatoj Francuskoj govorili su
Sanja Černko Delarue i njezin suprug Régis Delarue. A o zabavnim parkovima, mlađim posjetiteljima, svoja znanja prenijela je Mirjana Komočar-Ljubić. Posebnost je i uključenost
ostalih kulturnih ustanova Samobora pa je tako u Glazbenoj školi Ferdo Livadić priređena
glazbena produkcija polaznika glazbene škole koji su izvodili djela francuskih autora.
Petak. Završni dan u Tjednu strane kulture može se imenovati kao red stripa – red
priče i red francuskih delicija. Gost Odjela za djecu i mladež Darko Macan, poznat dječjoj
publici kao književnik i crtač stripa, predstavio je dva nova naslova Asterixa, ali u ulozi prevoditelja stripa. Uz uvijek vrijedno ponavljanje gradiva iz povijesti Gala i Rimljana, susret je
završio crtačkim majstorijama Darka Macana, koje su s oduševljenjem gledali i pokušali oponašati učenici samoborskih osnovnih škola. Nakon jutarnje uvertire, predvečer istoga dana
održana je i projekcija animiranih filmova o Asterixu. Na odjelu za odrasle u velikom finalu
ovoga tjedna održano je predavanje prof. Rikarda Bakana o francuskoj gastronomiji, uz degustaciju francuskih delicija. Zadovoljstvo posjetitelja, naših sugrađana i korisnika knjižnice,
bilo je očito, a mi samo možemo dodati: definitivno su sva čula uživala!
S KNJIGOM NA TI! – GAŠENJE KNJIŽEVNE TRIBINE U
GRADSKOJ KNJIŽNICI VELIKA GORICA
—————————————————————————————————————
Ivana Grubačević ([email protected]),
Gradska knjižnica Velika Gorica
Književna tribina S knjigom na ti! pokrenuta je u Središnjem odjelu za odrasle Gradske knjižnice Velika Gorica početkom 2012. godine, a zamišljena je kao niz književnih susreta s poznatim i nepoznatim piscima i njihovim knjigama – ukratko - susret s knjigom na
18
drugačiji način! Tribine su se održavale jedanput mjesečno, u stalnom terminu ponedjeljkom u devetnaest, a
voditeljica i moderatorica susreta bila je velikogorička
književnica Darija Žilić, pjesnikinja, esejistica, književna kritičarka, organizatorica književnih susreta, aktivistica, pjevačica, prevoditeljica i osvajačica književne nagrade Kiklop. Izbor gostiju bio je prepušten moderatorici, a nastojalo se da to uvijek budu zanimljivi i
drugačiji autori te knjige koje zaslužuju čitateljsku pozornost. Do studenoga 2014. godine, kada je održana
posljednja tribina, u Gradskoj knjižnici Velika Gorica
na ukupno 17 susreta gostovali su: psihologinja Mirjana Krizmanić, pjesnikinje Dorta Jagić i
Sonja Manojlović (Vesni Parun uz 90. rođendan), urednik Kruno Lokotar i mlada književnica Antonija Novaković (tribina Birali ste broj koji se ne koristi), predsjednica Matice hrvatske Sisak i urednica časopisa Riječi Đurđica Vuković, novinar Vijenca Andrija Tunjić i sisačka pjesnikinja Nataša Nježić (na večeri O Matici, Riječima i Srebrnoj ljuljački), književnica
Nada Gašić, pjesnikinja i aktivistica za zaštitu životinja Ana Horvat (Poznajete li Anu Horvat?), spisateljica, prevoditeljica i znanstvenica Irena Lukšić (Priče o putovanju gradovima,
selima, dvorcima), književnica Ljerka Car Matutinović i dramski umjetnik Dubravko Sidor
(Vrijeme punog mjeseca), književnici Ludwig Bauer i Lidija Dujić (Knjiga o Sunčani i Severu), književnici Alojz Majetić i Branislav Glumac (Pedeset nijansi suvremeniji), osnivač
Festivala fantastične književnosti i urednik zbornika festivalskih priča Davor Šišović te nakladnik, fotograf i pisac Zoran Filipović (Fantastika na istrijanski), književno-bračni par Ivana
i Roman Simić Bodrožić, voditelj radionica kratke priče Centra za kreativno pisanje Miroslav Mićanović te spisateljice Suzana Bosnić i Tajana Obradović (Putovanje u središte kratke priče), književnik i prevoditelj Boris Perić (Filip Latinović u krznu), književnica i novinarka Maja Hrgović i književnik i kolumnist Željko Špoljar (arteist.hr), književnik Milko
Valent (Umjetne suze Milka Valenta) i književnica Marina Šur Puhlovski (Energija uklapanja).
Zanimljivim naslovima i najavama tribina nastojali smo potaknuti velikogoričku (i širu) publiku na posjet tribinama i upoznavanje sa zaista zanimljivim, svestranim i elokventnim gostima koje je Darija Žilić kroz neformalan razgovor navodila da kažu ponekad i više
od onog što su namjeravali. Tako su tribine nerijetko završavale raspravama i bilo je tu i
smijeha i neslaganja i svega onoga što čini dobra i konstruktivna književna druženja. Tribina
je stekla i stalne posjetitelje, ali kao što to obično biva, u nedovoljnom broju da bi se održala.
Zbog drugih obveza moderatorica Darija Žilić odlučila je s krajem ove godine napustiti
vođenje tribine, a iako smo razmišljali o tome da zadržimo formu i naslov, bez nje kao voditeljice i dobre poznavateljice suvremenih književnih strujanja i recentnih prilika na hrvatskoj
književnoj sceni, tribina bi jednostavno izgubila svoj dosadašnji smjer.
Među svim kvalitetnim i posebnim Darijinim gostima teško je izdvojiti najzanimljivije, ali ipak valja istaknuti neke od susreta: najposjećeniji su, očekivano, bili susreti s popularnim autorima kao što su Mirjana Krizmanić i Ivana Simić Bodrožić, među najenergičnijima
je, neočekivano, bio susret s predstavnicima Ogranka
Matice hrvatske iz Siska i nezaboravnim Andrijom Tunjićem, kao najinteresantniji istaknuli su se predstavljanje Centra za kreativno pisanje (CeKaPe) i susret s
mnogima do tada nepoznatim istarskim književnim
aktivistom Davorom Šišovićem, književni doajeni Alojz Majetić i Branislav Glumac dokazali su kako popularnost erotske književnosti nije rezervirana samo za
današnje vrijeme u kojem vladaju sve nijanse sive, romani samozatajne Nade Gašić, jedne od naših najmi19
nucioznijih književnica, planuli su u knjižnici nakon njezina gostovanja na tribini, a Milko
Valent u energičnom čitalačkom raspoloženju zdušno je branio vrijednosti Umjetnih suza –
trećega najduljeg romana u hrvatskoj književnoj povijesti.
Književnost, pjesništvo, aktivizam, izdavaštvo, pisanje – tijekom dvije i pol godine
tribina S knjigom na ti! u Gradskoj knjižnici Velika Gorica bila je mjesto razmatranja i promišljanja ovih tema. Druženje s knjigom i autorima izvukli smo iz standardnih okvira pukog
predstavljanja knjige, iz standardne sheme u kojoj o knjizi pričaju svi – od urednika do recenzenta i interpretatora teksta – osim samih autora. Na ovim su tribinama upravo oni bili u
prvom planu kako bi ih stari i neki novi čitatelji upoznali i poželjeli pročitati ponešto od onoga što su stvorili. Potaknuti pitanjima moderatorice pružili su nam uvide u svoja djela i otvorili prozore u svoje intimne svjetove. Svjesni onoga što nestaje s gašenjem ovih susreta, sa
žaljenjem pozdravljamo ovu književnu tribinu, ali s nadom u nova zanimljiva književna druženja u našoj knjižnici ipak idemo dalje!
MJESEC HRVATSKE KNJIGE 2014. U KNJIŽNICI GALŽENICA
—————————————————————————————————————
mr.sc. Marija Ivanović ([email protected]),
Knjižnica Galženica Gradske knjižnice Velika Gorica
Ivanu Mažuraniću, jednom od najznačajnijih Hrvata 19. stoljeća, u povodu 200. obljetnice rođenja bio
je posvećen veći projekt: Ivan Mažuranić – pjesnik i
političar. Sastojao se od informativno-animacijske
izložbe, nagradne igre za odrasle sugrađane i završnog
programa s prigodnim predavanjem. Glavni mu je cilj
bio popularizirati raznoliko djelovanje i zasluge ovoga
znamenitog Hrvata.
Izložba Ivan Mažuranić – 200. obljetnica rođenja
(17. 10. - 5. 11. 2014.) preslikama je i kraćim tekstovima predstavila Mažuranića kao pjesnika, poliglota, leksikografa, vrsnog pravnika, pripadnika ilirskog preporoda, političara i državnika, prvoga
hrvatskog bana pučanina, prosvjetnog reformatora, utemeljitelja važnih institucija. Autor
povijesnog spjeva Smrt Smail-age Čengića (objelodanjenoga u više od 150 izdanja, prevedenoga na sve veće svjetske jezike) manje je poznat po svojim društveno-političkim idejama i
zaslugama za stvaranje moderne europske države.
Na temelju te izložbe u izlogu knjižnice napravljen je upitni listić s 10 pitanja. Zainteresirani za sudjelovanje u nagradnoj igri na njih su najlakše mogli odgovoriti pozorno gledajući izložbu. Poticanjem korisnika knjižnice na uključivanje u nagradnu igru u kojoj će 15
sudionika dobiti godišnje besplatno učlanjenje, ostvarena je iznimno svrhovita komunikacija
o čemu svjedoči činjenica da je desetak sugrađana zatražilo presliku upitnog listića nakon što
su se potrudili odgovoriti na postavljena pitanja („Pokazao bih to svom unuku…“).
Do određenog roka u sandučić je ubačeno četrdesetak ispunjenih listića.
Na završnom programu obilježavanja 200. obljetnice rođenja Ivana Mažuranića, 4. studenoga u 19 sati, zanimljivo predavanje o Mažuraniću i njegovu vremenu održala je Tanja
Horvat, prof. povijesti, velikogorički srednjoškolci Dorijan Brozović i Lukas Žgela pročitali
su nekoliko ulomaka iz spjeva Smrt Smail-age Čengića, a dio nastupnoga govora prvoga bana pučanina u Saboru 29. rujna 1873. pročitao je Tvrtko Kovačević, član dramske skupine
Ogranka „Seljačke sloge“ iz Buševca. Sudionici programa izvukli su 15 listića sretnih rješavača koji dobivaju besplatno (godišnje) učlanjenje u knjižnicu.
U uspješnoj organizaciji završnog programa sudjelovale su Mara Matić, prof. i Ljiljana
Godinić, dipl. knjižničarka iz Ekonomske škole Velika Gorica.
20
Predstavljanje knjige I na početku i na kraju bijaše kava Julijane Matanović 21. listopada 2014. okupilo je brojne poklonike spisateljice koja je književnu slavu stekla prozom Zašto
sam vam lagala, a koju prepoznaju po „nepodnošljivoj“ lakoći pripovijedanja, psihološkosocijalnom i intimističkom senzibilitetu te snažnoj emocionalnosti. „Žena koja je književni
tekst proglasila jedinim istinskim ljubavnikom“, (običnoj!) kavi kao psihološkom i sociološkom lakmusu odnosa i veza među ljudima, posvetila je prelijepu knjižicu koja će ponovno
svjedočiti: „Pravoj priči treba darovati vrijeme.“ Najnovija Julijanina knjiga kratkih priča o
kavi već je osvojila srca brojnih čitatelja i pretvorila se u najpoželjniji dar svakoj dragoj osobi! Susret s ovom osobitom književnicom odvijao se uz mnoštvo različitih šalica s
„ukuhanom“ crnom kavom za sve nazočne.
U cijeloj Hrvatskoj već se nekoliko godina istoga dana i u isto vrijeme, 23. 10. u 12
sati, održava akcija populariziranja čitanja čitanjem književnih tekstova na javnim mjestima..
Čitajmo naglas, čitajmo o ljubavi…u knjižnici, pred knjižnicom, na trgu bio je naziv ovogodišnjega programa Knjižnice Galženica u Velikoj Gorici.
Odabrane pjesničke i prozne tekstove s temom ljubavi (najviše prema osobama, ali i
prema prirodi i domovini!) čitala su 32 učenika (samo u knjižnici, zbog kiše!): učenici iz OŠ
J. Habdelića (voditeljica Goranka Braim Vlahović, dipl. knjižn.) i iz Ekonomske škole
(voditeljice Ljiljana Godinić, dipl. knjižničarka te profesorice Sanja Primorac i Mara Matić).
Voditeljica programa upoznala ih je s velikom Mažuranićevom obljetnicom i njegovom ljubavnom pjesmom Peru. Učenici su s novim iskustvom i osnaženi u svom odnosu prema literarnom tekstu napustili knjižnicu izražavajući želju da ponovno sudjeluju u sličnom programu.
Knjižnica je programom Prevoditeljice iz Velike Gorice i njihovi recentni prijevodi
književnih djela održanim 28. listopada nastavila lani započeti projekt Razgovori o prevođenju i prevedenim knjigama, koji ima cilj upoznavanja javnosti poglavito s književnim prevoditeljstvom, važnim, složenim i nedovoljno poznatim intelektualnim i kreativnim poslom koji
još od Jeronimova prijevoda Biblije pridonosi vezama među kulturama, civilizacijama, narodima. Susret i razgovor s profesoricama, Velikogoričankama Romanom Perečinec (prevodi s
njemačkog, nizozemskog i flamanskog jezika) i Anom Pranjković (prevodi s njemačkog,
španjolskog i portugalskog jezika) približio je zainteresiranim sugrađanima probleme, izazove i ljepote ove profesije. Romana i Ana govorile su vrlo zanimljivo o desetak knjiga koje su
prevele ili upravo prevode. Pitanja i komentari iz publike obogatili su ovaj razgovor.
Izložba fotografija Knjiga svaki dan (5.-18. studenoga 2014.) u izlogu knjižnice Galženica nastala je u suradnji Gradske knjižnice i čitaonice u Požegi i Hrvatskoga fotosaveza te
Gradske knjižnice i čitaonice Ante Jagar Novska, kroz javni natječaj na zadanu temu i fotoradionicu koju je priredio Hrvatski fotosavez u Požegi, a u kojoj su sudjelovali mladi autori iz
Požege, Vinkovaca, Jarmine, Našica i Valpova. Osnovna je tema izložbe knjiga i čitanje kao
svakodnevna aktivnost, kao potreba, hobi, oblik druženja s književnim likovima te čitanje
kao širenje znanja i iskustva.
Povezivanje videovezom (skypeom) knjižnica u Požegi i Velikoj Gorici pri otvorenju
izložbe prvi je takav događaj u ovoj knjižnici, a svjedočilo mu je, uz nazočnost dogradonačelnika Ervina Kolarca (koji je izložbu i otvorio), predstavnika Hrvatskoga fotosaveza (Predraga Bosnara i
Zlate Medak, voditeljice programa rada s mladima),
nekoliko poznatih fotoamatera i ljubitelja fotografije te
skupina velikogoričkih gimnazijalaca s kojima je bila
Helena Podvorac, dipl. knjižničarka.
Na Dan hrvatskih knjižnica, 11. studenoga, u
Knjižnicu Galženica u jutarnjim satima na svom putu u
Sisak na središnje obilježavanje ovoga dana, svratila je
u kratki posjet skupina knjižničara i studenata knjižničarstva iz Zagreba, koji vozeći bicikle u skupinama na21
stoje promicati knjižničnu djelatnost diljem Hrvatske. Ideja je „europska“, a u Gorici su ovi
biciklisti dočekani lijepo i sa zanimanjem sugrađana te nakon okrijepe ispraćeni na put prema Sisku.
Mjesec hrvatske knjige jedinstvena je prigoda populariziranja odnosa prema (dobroj)
knjizi, poticanja čitanja (dobre) knjige, poticanja vrednovanja izdavačke aktualne produkcije
(kojeg je sve manje!) te reafirmiranja uloge narodnih knjižnica u sve „virtualnijoj“ stvarnosti klasične i elektronske knjige. Uz književnike i druge autore (stručnjake, publiciste, znanstvenike), prevoditelji, urednici i ilustratori te Krležine „kutije olovnih slova“, koju je čovjek
jedinu izumio u obranu svoga ljudskog dostojanstva“, barem u ovih mjesec dana postaju
nezaobilazna tema medijskih priloga što knjižnice trebaju iskoristiti.
MJESEC HRVATSKE KNJIGE 2014. U
GRADSKOJ KNJIŽNICI VELIKA GORICA
—————————————————————————————————————
Ivana Grubačević ([email protected]) i Lidija Badanjak
([email protected]), Gradska knjižnica Velika Gorica
Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige u Gradskoj
knjižnici Velika Gorica obilježio je niz događanja koja
afirmiraju ljubav, prije svega prema čitanju, ali i ljubav
u svim njezinim oblicima, pod motom O čemu čitamo
kad čitamo o ljubavi, parafrazom naslova zbirke Carverovih kratkih priča.
Kao i svake godine, omogućili smo besplatan
upis prvašićima u knjižnicu. Osnovali smo prvi čitateljski klub, gošća nam je bila Julijana Matanović, družili smo se s velikogoričkim prevoditeljicama, edukativnim kvizom o Ivanu Mažuraniću obilježili smo 200. obljetnicu njegova rođenja, organizirali javna čitanja, predstavljali knjige za
djecu i odrasle te pripremali prirodnu kozmetiku.
Sasvim nenadano, u Mjesecu hrvatske knjige 2014. ugostili smo knjižničare na biciklima! U utorak 11. studenoga, u sklopu obilježavanja Dana hrvatskih knjižnica, skupina knjižničara na biciklima odvozila je rutu od Zagreba do Siska, gdje je održana središnja svečanost. Knjižničare-bicikliste na prvom odmorištu na putu do Siska ugostili su velikogorički
knjižničari u Područnoj knjižnici Galženica. Ta je inicijativa domaći odjek europskoga pokreta zagovaranja za knjižnice Cycling for Libraries, u kojem knjižničari iz zemalja diljem
Europe jedanput godišnje bicikliraju našim kontinentom s ciljem zagovaranja knjižničarske
struke i podizanja svijesti o vrijednim uslugama i informacijskim resursima koje knjižnice
pružaju lokalnoj i široj zajednici. Osim zagovaranja za knjižnice i davanja podrške ulozi
knjižnica u zajednici, pokret Cycling for Libraries nastoji jačati i razvijati međunarodnu suradnju među knjižničarima, daljnju suradnju knjižnica i njihovih korisnika u osmišljavanju
novih usluga i tako osigurati slobodan protok informacija i dijeljenje znanja.
Inicijativu Biciklima u Sisak pokrenula je tajnica Zagrebačkoga knjižničarskog društva
Marija Šimunović, koja je uz Vesnu Stričević iz Knjižnica grada Zagreba sudjelovala na
knjižničarskoj konvenciji Cycling for Libraries 2013., na ruti od Amsterdama do Bruxellesa.
U Središnjem odjelu za odrasle u Mjesecu hrvatske knjige osnovan je prvi čitateljski
klub Gradske knjižnice Velika Gorica Književni sladokusci, a svi koji su željeli saznati kako
takvi klubovi funkcioniraju i oni koji su se željeli uključiti u rad našega kluba, sve informacije mogli su dobiti na predstavljanju knjige Ivane Bašić O čitateljskim grupama. Nama knjižničarima, kao i svima ostalima koje zanimaju čitateljske grupe kao oblik biblioterapije, Iva22
na Bašić predstavila je svoju iznimno vrijednu knjigu, a tim smo događanjem nastojali motivirati članove knjižnice da se priključe našem novoosnovanom čitateljskom klubu. Tako sada, nakon prvoga održanog sastanka upravo u Mjesecu hrvatske knjige, klub broji 11 članova i dvije voditeljice, a početkom prosinca očekuje nas i prva čitateljska rasprava.
U sklopu akcije Čitajmo zajedno, čitajmo o ljubavi u ovogodišnjoj Lektiraonici – programu za poticanje čitanja za srednjoškolce – ove godine prigodno nazvanoj Reci mi to pjesmom - gosti su nam bili gimnazijalci iz Velike Gorice pod vodstvom profesorice hrvatskog
jezika Dubravke Cundeković. Tijekom susreta razgovarali smo o važnosti poezije i njezina
uvrštavanja u lektiru, a učenici su dobili priliku iznijeti svoja razmišljanja o čitanju, lektiri,
pjesništvu i vlastitoj volji i ljubavi prema čitanju. Nakon rasprave organizirali smo javno čitanje poezije po izboru učenika sudionika Lektiraonice, koje se trebalo održati u Labirintu
osjećaja u parku dr. Franje Tuđmana, ali smo zbog hladnog i kišnog vremena čitali u prostoru knjižnice.
U Područnoj knjižnici Galženica, u sklopu te akcije, također je organizirano javno čitanje književnih tekstova, a odabrane pjesničke i prozne tekstove čitali su učenici iz OŠ J.
Habdelića (voditeljica Goranka Braim Vlahović, dipl. knjižničarka) i iz Ekonomske škole
(voditeljice Ljiljana Godinić, dipl. knjižničarka i Sanja Primorac, prof.). Također zamišljeno
kao čitanje na trgu ispred knjižnice, ispred kafića, na autobusnoj postaji, radi lošeg vremena
nažalost je, ali zato ne i s manje žara, održano u prostoru knjižnice.
Velikogoričanka Ivana Lovrić, aktivna članica Udruge ZMAG, zaljubljenica je u prirodnu kozmetiku, koju i sama proizvodi, a u Mjesecu hrvatske knjige predstavili smo njezinu
nedavno objavljenu knjigu Prirodna kozmetika iz vlastite kuhinje. Gosti predstavljanja imali
su priliku saznati kako se zdravo i uz malo novca kvalitetnije brinuti za vlastito tijelo, a autorica je demonstrirala i izradu tradicionalnoga balzama za njegu kože, koji su prisutni dobili
na dar.
U Područnoj knjižnici Galženica u povodu 200. obljetnice rođenja Ivana Mažuranića
organizirana je informativno-animacijska izložba s nagradnom igrom posvećena ovom poliglotu, leksikografu, vrsnom pravniku, pjesniku, autoru povijesnoga spjeva Smrt Smail-age
Čengića (objelodanjenom u više od 150 izdanja, prevedenom na sve veće svjetske jezike),
prosvjetnom reformatoru, prvom banu pučaninu i jednom od najznačajnijih Hrvata 19. stoljeća. Na temelju izložbe o Mažuraniću u izlogu Područne knjižnice Galženica organizirana
je nagradna igra, a u završnom programu 15 najsretnijih sudionika osvojilo je besplatno godišnje učlanjenje u Knjižnicu.
Popularna književnica Julijana Matanović predstavila je u Galženici svoju najnoviju
knjigu I na početku i na kraju bijaše kava, a na ugodnoj književnoj večeri uživali su – naravno, uz kavu – brojni zainteresirani Velikogoričani. Julijana Matanović je na svoj prepoznatljiv, pristupačan i topao način govorila o pričama i ljudima koji su našli svoj put do stranica
ove knjige.
U suradnji s Hrvatskim fotosavezom, Gradskom knjižnicom Požega i Gradskom knjižnicom i čitaonicom Ante Jagar Novska, u Područnoj knjižnici Galženica postavljena je izložba fotografija Knjiga svaki dan, koja je nastala u suradnji Gradske knjižnice i čitaonice u Požegi i Hrvatskoga fotosaveza kroz javni natječaj na zadanu temu i fotoradionicu koju je priredio Hrvatski fotosavez u Požegi, a u kojoj su sudjelovali mladi autori iz Požege, Vinkovaca, Jarmine, Našica i Valpova. Osnovna je tema izložbe bila knjiga i čitanje kao svakodnevna aktivnost, kao potreba, hobi, oblik druženja s književnim likovima, te čitanje kao širenje
znanja i iskustva. Izložba je bila postavljena od 5. do 18. studenoga 2014. u izlogu i prostoru
Područne knjižnice Galženica.
Ono što već postaje svojevrsna tradicija u Područnoj knjižnici Galženica jest gostovanje velikogoričkih prevoditeljica Romane Perečinec i Ane Pranjković, koje su na živahnoj
književnoj večeri okupljenima pripremile pravi show i predstavile svoj prevoditeljski rad.
Kroz predstavljanje najzanimljivijih knjiga koje su nedavno prevele ili ih upravo prevode,
progovorile su i o samozatajnoj i kod nas nedovoljno cijenjenoj profesiji književnog prevo23
ditelja, o upoznavanju pisaca, specifičnostima nakladnika i s tom tematikom nas uvele uz niz anegdota iz
prevoditeljske branše.
Dječji odjel je za najmlađe (i one malo starije)
pripremio raznolik program – učenici prvih razreda
osnovnih škola tijekom Mjeseca hrvatske knjige imali
su mogućnost besplatnog učlanjenja u knjižnicu, a svatko je od upisanih dobio Čitatovnicu – čitalačku putovnicu za putovanje svijetom knjiga. Čitatovnica je projekt Dječjeg odjela koji se provodi od prošle godine, a
namijenjen je poticanju čitanja kod djece rane školske
dobi. Tijekom školske godine u nju će za svaku posudbu knjiga na Dječjem odjelu dobiti žig,
a za one koji je najbrže ispune slijedi i mala nagrada. Svi vlasnici ispunjenih Čitatovnica dobivaju i pohvalnicu.
Na i inače aktivnoj Facebook stranici Dječjeg odjela svakog dana tijekom Mjeseca hrvatske knjige mogli ste pročitati neke od slavnih ljubavnih stihova po izboru knjižničarki.
Za djecu je organizirano gostovanje mlade dječje književnice Jelene Pervan, čije su
slikovnice zanimljivim pričama i veselim crtežima osvojila srca malih čitatelja. Jelena je do
sada napisala tri slikovnice (Pjegava Iva, Hrkalo te Hrkalo i kamilica), koje lijepo i nenametljivo djeci poručuju da je u redu biti drugačiji. Na gostovanju je autorica oduševila djecu
svojim nastupom te glumljenjem likova iz svojih slikovnica, a u toj su igri mogla aktivno
sudjelovati i djeca.
Spremni za novi početak? bio je naziv prve u jesenskom nizu psihoedukativnih radionica za roditelje i odgajatelje koje se redovno tijekom godine održavaju u Dječjem odjelu i
kojima se odaziva velik broj stručnih odgajatelja, ali i stalna grupa zainteresiranih roditelja.
Prva ovojesenska radionica bila je posvećena problemima početka nove školske i vrtićke godine. Često se misli da je to razdoblje stresno samo za djecu, a osjećaji roditelja, odgojitelja i
učitelja stavljaju se u drugi plan te je zato ova radionica bila namijenjena odraslim članovima kako bi se što lakše prilagodili na nove uloge koje im jesen donosi.
KUĆICA ZA KNJIGE
—————————————————————————————————————
Morana Peranić ([email protected]),
Gradska knjižnica Velika Gorica
Projekt Kućica za knjige vuče korijene daleko u prošlost, međutim svoj današnji prepoznatljiv oblik dobio je početkom 2009. godine. Tada je Todd Bol iz Hudsona izradio prvu
kućicu u spomen na svoju majku učiteljicu, koja je jako voljela knjigu i čitanje. Kućicu je
stavio u dvorište, napunio je knjigama i ona je izazvala oduševljenje susjeda i prijatelja. Uskoro je svoj projekt, nazvan Little free library, počeo širiti po susjedstvu, a na svaku postavljenu kućicu stavio je natpis besplatne knjige.
Do ljeta 2010. misija i svrha ovih malih kutija
punih knjiga bila je jasnija. Svaka od njih bila je unikatna, međutim sve su imale istu svrhu – razmjenu dobrih knjiga i širenje zajedništva među pojedincima jedne
zajednice.
Projekt se iz SAD-a polako ali sigurno širio u sve
krajeve svijeta. Danas ovakve male knjižnice na otvorenom možemo naći u više od 70 država. Svaka od njih
ima svoje specifičnosti. Neke su više namijenjene dje-
24
ci, neke odraslima, neke su postavljene u dvorišta, neke u parkove, neke ispred pošta, banaka, škola, a zajedničko im je da se nalaze na mjestima koja su prometna,
kojima se kreće velik broj ljudi. Mnoge od njih postavljene su s nekim specifičnim ciljem - negdje je on ekološki pa su kućice izgrađene isključivo od recikliranih
materijala, negdje je to promocija umjetnika koji ih
oslikavaju, negdje je svrha humanitarna, ali sve ih povezuje ista svrha - promocija knjige i čitanja kao i širenje zajedništva i solidarnosti među pojedincima zajednice u koju su postavljene.
Dječji su knjižničari stalno u potrazi za novim idejama kojima bi približili djeci knjigu
i čitanje. Prije dvije godine, kada smo se prvi put susreli s primjerom kućice za knjige, znali
smo da je to jedna od onih ideja koju moramo prihvatiti i pokušati provesti i u našoj Velikoj
Gorici. Dobili smo potporu ravnateljice i polako krenuli u pripremanje za realizaciju ovog
projekta. A to nije bilo jednostavno. Kao prvo, uvijek su problem financijska sredstva. Osim
toga, za postavljanje kućice na javnu površinu trebali smo dobiti i dozvolu grada Velike Gorice. Javio se je i strah od isplativosti jer smo se bojali da će kućica biti uništena ubrzo nakon
postavljanja. Međutim, nismo se dali obeshrabriti i malo po malo sve je došlo na svoje mjesto. Svake godine u našem gradu provodi se akcija Velika Gorica – grad prijatelj djece, kojoj
je ovogodišnja tema bila vezana uz dječju kulturu. U dogovoru s Poglavarstvom našega grada odlučeno je da prva turopoljska Kućica za knjige bude postavljena u sklopu obilježavanja
tog tjedna. Za mjesto postavljanja odabrali smo dječje igralište u Parku dr. Franje Tuđmana,
koji se nalazi u centru grada, odmah pokraj knjižnice i mjesto je okupljanja velikog broja
djece. Osim toga, pokraj igrališta nalazi se osnovna škola, dječji vrtić i dom zdravlja. Prve
knjige osigurao je Dječji odjel Gradske knjižnice Velika Gorica vodeći računa da se za svaku dječju dob nađe neki zanimljiv naslov. Na knjige smo stavili naljepnicu na kojoj piše Ova
knjiga pripada kućici za knjige. Međutim, daljnja uspješnost kućice ovisi o sudjelovanju našim sugrađana koji to mogu napraviti tako da: posude knjigu: ako u kućici nađu knjigu koju
žele pročitati, mogu je posuditi; podijele knjigu: knjigu mogu vratiti u kućicu ili je posuditi
prijatelju; donesu knjigu: mogu nam pomoći da kućica uvijek bude puna zanimljivih knjiga
tako da u nju donesu svoj omiljeni naslov.
Kućicu je izradio naš sugrađanin gosp. Delač, stolar, koji je prihvatio sve naše prijedloge, ali ih i oblikovao prema svome profesionalnom iskustvu. Rezultat je prekrasna kućica,
napravljena od drva sa staklenim vratima i premazana zaštitnim bojama, tako da su knjige
koje se u njoj nalaze suhe i očuvane i nakon najjačih kiša. Kućicu je oslikao naš poznati ilustrator Mato Lovrić.
Ono što nas je posebno razveselilo bile su pozitivne kritike već i prije otvaranja kućice,
kod same njezine najave. Naši su nam se sugrađani javljali, hvalili inicijativu i molili da projekt proširimo i u njihov park. A naš cilj je postaviti ovakve male knjižnice u sve velikogoričke parkove, a nakon toga i u mjesta koja pripadaju Velikoj Gorici, ali su udaljenija od samoga grada. Djeci koja u njima žive naša je knjižnica teže dostupna i time bi im se omogućilo da na brz i lak način dođu do knjiga. Posebno dobru suradnju imamo s odgojiteljicama
dječjih vrtića, koje su prihvatile i podržavaju ovaj naš projekt, vode djecu do kućice, posuđuju i vraćaju knjige te im objašnjavaju na koji način ona funkcionira.
Iako je prošlo samo nekoliko mjeseci od postavljanja kućice, možemo reći da je ona
ispunila naš cilj, izazvala veliki interes građana i medija te dobila mnogo pozitivnih reakcija.
Kućica nikada nije prazna i po tome vidimo da su naši sugrađani shvatili koliko su i oni važni u ovom projektu. Ponekada u njoj nađemo i igračke koje, kao i knjige, ubrzo nađu svoj
novi dom.
Kućice za knjige dobar su primjer kako jednostavna ideja može potaknuti promjene.
Naša je privukla mnogu djecu koja iz raznih razloga nikada nisu bila u knjižnici. Neka od
25
njih su se prvi put susrela s procesom posudbe i povrata knjiga. Potaknula je roditelje, djedove i bake da uzmu slikovnicu u ruku i u predahu od igre pročitaju je djetetu. Potaknula je naše male sugrađane da se odvoje od nekih svojih pročitanih naslova, koji bi inače stajali na
polici i možda više nikada ne bi bili otvoreni. Neke vrtićke grupa napravile su svoju kućicu u
prostoru vrtića, pozivaju nas k sebi u goste da im govorimo o knjigama, o čitanju, o razmjeni
slikovnica, da im čitamo priče i uljepšamo ove duge zimske dane. A nama je učvrstila vjeru
u naš grad, u naše male i velike sugrađane, učvrstila vjeru da dobri projekti mogu opstati i
zaživjeti. Nadamo se da ćemo se do Mjeseca hrvatske knjige 2015. godine moći pohvaliti s
još nekoliko kućica za knjige, koje će krasiti naše parkove, a djecu hraniti lijepom riječju,
razvijati im maštu i pokazati im da je važno i davati, a ne samo primati. Jer, kako kaže naša
poznata spisateljica Melita Rundek, „Knjiga nije predmet. Ona je čarolija. Dobre knjige moraju putovati iz ruke u ruku.“
PROSLAVLJENA TRIDESETOGODIŠNJICA KNJIŽNICE SLOBOŠTINA
—————————————————————————————————————
mr.sc. Narcisa Potežica ([email protected]),
umirovljenica KGZ-a
U rujnu ove godine prigodnom izložbom, priredbom i proslavom obilježena je tridesetogodišnjice
Knjižnice Sloboštine, koja sa središnjom Knjižnicom
Novi Zagreb, u Travnom, i ostalih pet ogranaka čini
novozagrebačku knjižničnu mrežu. A sve je, u novoizgrađenim naselju Sloboštini, počelo osamdesetih godina prošlog stoljeća, tako što je na inicijativu tadašnje
voditeljice mr. sc. Narcise Potežica, a radi poboljšanja
života i rada građana Novog Zagreba, Knjižnicama
grada Zagreba ponuđen lijep prostor od 106 m2 u Ulici Vladimira Varičaka 6. U kratkom roku od šest mjeseci nabavljena je oprema i knjižni fond, pa je na Dan općine 7. rujna 1984. svečano otvorena nova knjižnica s fondom od oko 3.000 knjiga, s odjelom za odrasle i dječjim odjelom.
Već sljedeće godine uređuje se u gornjem prostoru čitaonica za časopise i dnevni tisak te se
povećava broj sati rada s korisnicama. U knjižnici se u to vrijeme organiziraju književne
večeri i predstave uz osvjetljenje plinskih lampi i treptaj svijeća, pa se još pamti monodrama
"Barunica Casteli" u interpretaciji dramske umjetnice Nade Subotić, kada svi zainteresirani
nisu mogli ući u knjižnicu. Česte su i prigodne priredbe za djecu, s obzirom na to da je iste
godine kada se otvara Knjižnica Sloboština počela raditi i nova velika osnovna škola. U izlozima knjižnice svaki se mjesec postavljaju nove likovne izložbe pa Knjižnica Sloboština postaje malo žarište kulture ovog područja. Posebno je značajno što se u obližnjem Domu za
starije i nemoćne osobe sv. Ana u Sopotu 1988.godine osniva stacionar knjiga koji vodi
knjižničarka iz Knjižnice Sloboština, a za umirovljenike se organiziraju i različiti programi,
od književnih susreta do glazbenih večeri i putopisnih tribina, te tematske izložbe knjiga i
druge građe. Ta se uspješna suradnja s Domom sv. Ana nastavila do danas. U Knjižnici su
bile zapažene i priredbe kazališta lutaka Kvak, u izvedbi Jadranke Čunčić-Bandov, tadašnje
djelatnice Knjižnice Sloboština, a koja je sada na proslavi tridesetogodišnjice nastupila kao
gošća.
Poslije dvadeset godina Knjižnice grada Zagreba dobivaju novi prostor pa se stara
Knjižnica Sloboština godine 2007. preseljava u novi, veći prostor, 167 m2 na lokaciji Karela
Zahradnika 8, u istom novozagrebačkom naselju Sloboština. U nove prostore knjižnice omogućen je pristup osobama koje za kretanje koriste invalidska kolica, tako što se postavlja pristupna rampa, zatim dizalo, te prilagođeni sanitarni čvor. To je iznimno važno jer je odmah
26
nakon otvorenja nove knjižnice knjižničarka Vanja
Pavlovski otpočela gotovo svakodnevnu suradnju s
obližnjim Društvom za cerebralnu i dječju paralizu.
Korisnici s posebnim potrebama doživljavaju ovu knjižnicu kao novi dom i mjesto gdje mogu izraziti svoje
kreativne mogućnosti. Tako je o promociji već pete
zbirke pjesama pjesnikinje Zdenke Kirin u Knjižnici
Sloboština objavljeno više članaka u stručnim časopisima o invalidima, kao i o događanjima u knjižnici na
koja se kombijem dovoze starije osobe iz već spomenutoga Doma sv. Ana. Dugi niz godina knjižničarka
Nataša Šicer ostvarivala je dobru suradnju s osnovnom školom, pri čemu su se provodili
mnogobrojni i raznovrsni kulturno-pedagoški programi za djecu i mlade (učenje glagoljice,
likovne radionice i izložbe).
Knjižni fond Knjižnice Sloboština sada obuhvaća 17.243 svezaka knjiga, nabavlja se
16 naslova periodike, knjižnica ima 3.501 člana, a posuđuje godišnje 38.288 jedinica građe.
Već dvadeset godina koordinator je knjižnice Ivan Butorac, dipl. knjiž., koji i sada, s novom
mladom ekipom, mnogim događanjima za djecu i zanimljivim izložbama u izlozima knjižnice, želi skrenuti pozornost na djelovanje ove male i uspješne knjižnice. Zato je na proslavi
tridesetogodišnjice Tihana Rašeta, dipl. knjiž. i voditeljica Knjižnice Novi Zagreb od 2012.
godine, mogla samo iskazati zadovoljstvo što i mali knjižnični prostori na rubu grada imaju
značajnu ulogu u širenju misije približavanja knjige svim članovima i korisnicima kojima
širom otvaraju vrata.
27

PRIČA O LJUBAVI, JANU I SREĆI Ima jedan dječak imenom

smrt nije kraj - Zupa

(36), ožujak 2015. Dragi župljani, blagdanom PEPELNICE ušli

Govor Sabor Angeljeka Darko Fiket.doc

[C1 - C2] LJUBAV (KKC 1822 – 1829) OPIS KREPOSTI: Ljubav je

REPERTOAR GRUPE LOCO:

Zabavno / Pop

pogledaj pdf

Novi uvez broj 19 - ZKD – Zagrebačko knjižničarsko društvo

ČASOSLOV

ČITANJE KAO PROCES