STRATEGIJA ZA OČUVANJE STEĆAKA
Projekt HER.CUL: Valorizacija kulturne baštine srednjovjekovnih stećaka
na zapadnom Balkanu
Nositelj (korisnik) projekta: DUNEA – Regionalna razvojna agencija
Dubrovaĉo-neretvanske ţupanije (RH)
IzraĊivaĉ: Neir d.o.o. – Split
2013. godina
1
SADRŢAJ
I. UVOD
I. 1
Definicija Strategije za oĉuvanje stećaka
I. 2
Metodologija izrade Strategije za oĉuvanje stećaka
I. 3
Vizija i ciljevi Strategije za oĉuvanje stećaka
I. 4
Kratki povijesni kontekst i vrijednosti lokaliteta (arheološka, povijesna, umjetniĉka,
društvena i ekonomska vrijednost)
I.5
Topografija stećaka uţe regije
II. IDENTIFIKACIJA
II. 1
Opis lokaliteta
II. 2
Vlasništvo
II. 3
Pravni status
II. 4
Upravljaĉko tijelo
II. 5
Sudionici
III. ANALIZE
III. 1 Fiziĉko stanje lokaliteta i prostorni planovi
III. 2 Stanje istraţenosti i provedba mjere zaštite i nadzora
III. 3 Izvori i razine financiranja, zaštite i prezentacije
2
III. 4 Prezentacija i interpretacija
III. 5 Društveno-ekonomska analiza
III. 6 Analiza turistiĉkog potencijala/ analiza dionika/ stakeholdera
III. 7 Zajedniĉka SWOT analiza
IV. CILJEVI STRATEGIJE I AKCIJSKI PLAN
IV.1. Zajedniĉki akcijski plan dionika sa zaduţenjima i odgovornostima koje lokalni
dionici prihvaćaju
IV.2. Prijedlog daljnjih projekata u podruĉju valorizacije stećaka na ukljuĉenim
podruĉjima sa projektnim saţecima (tzv. project fiches)
V. LITERATURA I PRILOZI
3
I. UVOD
Nakon objavljenog natjeĉaja i pristiglih ponuda (temeljem „Opisa zadataka za ugovaranje usluga
u sklopu procedure pregovaranja“), ugovor za dio Projekta koji se odnosi na izradu „Strategije za
oĉuvanje stećaka“ povjeren je tvrtki Neir d.o.o. iz Splita. Radi se o tvrtki koja djeluje od 1993.
godine i ĉija je osnovna djelatnost konzervatorsko-restauratorski rad na pokretnim i nepokretnim
spomenicima kulture. To obuhvaća gotovo sve nivoe rada na spomeniku – od izrade snimaka
postojećeg stanja i konzervatorskih elaborata zateĉenog stanja pojedinih spomenika do
konkretnog rada na njihovoj konzervaciji i obnovi. Razlog tome je i u ĉinjenici što spomenuta
tvrtka zapošljava sve profile struĉnjaka potrebne za rad na gotovo svim vrstama spomenika
odnosno funkcioniranje firme ovakvog tipa: geodeti, arhitekti, graĊevinari, restauratori,
arheolozi, kemiĉari, ekonomisti itd. IzmeĊu brojnih projekata i poslova koje je odradila ova
tvrtka u posljednjih 20 godina istiĉemo one unutar spomenika s UNESCO-ve Liste svjetske
baštine – Povijesna jezgra Splita s Dioklecijanovom palaĉom (Historical Complex of Split with
the Palace of Diocletian) te Povijesna jezgra grada Trogira (Historic City of Trogir)
I.1 Definicija „Strategije za oĉuvanje stećaka“
U sklopu projekta HER.CUL – valorizacija kulturne baštine stećaka na zapadnom Balkanu
(Program EU: Preparatory actions for preserving and restoring cultural heritage in conflict areas
in the Western Balkans for year 2012 – EUROPEAID/131266/C/ACT/MULTI) jedan od glavnih
zadataka je i izrada „Strategije za oĉuvanje stećaka“. Radi se o dokumentu ĉiji je glavni cilj na
kvalitetan naĉin objediniti dosadašnja konkretna znanja o stećcima i njihovom stanju na prostoru
ĉetiriju regija ukljuĉenih u projekt: Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija (Republika Hrvatska),
Općina Pljevlja (Crna Gora), Turistiĉka zajednica Zapadne Hercegovine-Općina Ljubuški
(Bosna i Hercegovina), Općina Prijepolje (Srbija). Na temelju ovih i ostalih podataka koji će se
prikupiti (prostorno-planska dokumentacije, planovi razvoja, ljudski i ekonomski potencijal)
izradit će se SWOT analiza te zadati konkretni naĉini i ciljevi daljnjeg upravljanja lokalitetima sa
stećcima a u konaĉnici donijeti i akcijski plan za provedbu aktivnosti.
4
I.2 Metodologija izrade „Strategije za oĉuvanje stećaka“
Izrada ovog dokumenta zasnovana je na prikupljanju i analizi slijedećih podataka iz ĉetiri regije
ukljuĉene u projekt:
a) postojeće stanje lokaliteta sa stećcima
b) stanje istraţenosti
c) prostorno-planska dokumentacija
d) ljudski i ekonomski potencijala regija
e) ostali ĉimbenici vaţni za valorizaciju i oĉuvanje stećaka
Nakon prikupljanja podataka i analize stanja rezultat će biti skup uputa i smjernica za daljnje
postupanje (dijelom i upravljanje) s ovim spomenicima (uspostavljanje ujednaĉene/sliĉne forme
daljnjeg evidentiranja i istraţivanja lokaliteta sa stećcima, konzervatorsko-restauratorske upute,
prezentacija stećaka lokalnom stanovništvu, turistiĉka prezentacija, društvena i ekonomska
vrijednost stećaka).
Na temelju prikupljenih podataka izradit će se tzv.
SWOT analiza (Strengths-snage,
Weaknesses-slabosti, Opportunities-prilike, Threats-prijetnje) te zadati ciljevi za poboljšanje
trenutaĉnog stanja kao i akcijski plan za provedbu aktivnosti.
S obzirom na izuzetno veliki broj lokaliteta sa stećcima na predmetnom podruĉju (gotovo 190
lokaliteta) kao i veliki broj samih stećaka1, “Strategija“ neće moći obuhvatiti svaki pojedinaĉni
lokalitet već će se konkretne preporuke za daljnje upravljanje lokalitetima i njihovo ĉuvanje
lokaliteta bazirati na odabranim lokalitetima koji se izdvajaju u odnosu na ostale s obziroma na
svoje znaĉajke (saĉuvanost, arheološke karakteristike, vlasništvo, daljnji potencijal).
1
Vidi kasnije u tekstu I.5 – Topografija stedaka uže regije
5
I.3 Vizija i ciljevi „Strategije za oĉuvanje stećaka“
Vizija
Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – Stećci, po svim aspektima svoje pojave i razvoja su
izuzetno specifiĉan dio kulturne baštine svake od ĉetiriju drţava ukljuĉenih u projekt HER.CUL.
Kao takvi predstavljaju kvalitetan temelj za kulturnu suradnju ovih drţava, posebice na
poslovima zaštite i oĉuvanja ovih spomenika. Projekt HER.CUL kao i aktivnosti oko upisa
trideset lokaliteta sa stećcima na Listu svjetske baštine UNESCO-a dodatno naglašava vaţnost
stećaka. Oĉekivani rezultati ĉitavog „Projekta“ i same strategije su: kvalitetno upravljanje
ovakvim lokalitetima (gospodarstvo, turizam, prostorno planiranje), pravilan znanstveni pristup
(arheološki, konzervatorski, restauratorski itd.), razmjena znanja struĉnjaka i institucija,
povezivanje i umreţavanje institucija, stvaranje pretpostavki za zapošljavanje u lokalnim
sredinama te općenito doprinos razvoju regija ukljuĉenih u projekt.
Ciljevi
Opći cilj „Strategije“ je pridonijeti široj spoznaji o ovom specifiĉnom dijelu kulturne baštine u
riziku od nestajanja, koordinirati aktivnosti vezane za stećke te ponuditi naĉine za njihovo
oĉuvanje i razvijanje povoljnih društvenih i ekonomskih uvjeta.
U tom smislu „Strategija“ će predloţiti mjere i metode preko kojih bi se došlo do slijedećih
ciljeva:
a) poboljšavanje oĉuvanja i zaštite lokaliteta sa stećcima
b) poboljšavanje stanja istraţenosti
c) prezentacija lokaliteta javnosti i povećavanje svijesti društva o vaţnosti stećaka
d) razvijanje odrţivog gospodarskog korištenja lokaliteta
Na samom poĉetku izrade ovog dokumenta odnosno prilikom prikupljanja prvih podataka o
lokalitetima sa stećcima, primijećeno je kako izmeĊu partnerskih regija (i samih drţava) postoje
6
velike razlike u pristupu problematici stećaka prvenstveno izazvane ekonomskim uvjetima kao i
razliĉitim zakonodavnim i administrativnim okvirima na razini drţava kao i na razini lokalne
uprave tj. regija ukljuĉenih u projekt. Stoga će se „Staretgija“ bazirati i na „znanstvenom
prilogu“ tj. ponudit će koordinirane naĉine oko osnovnih naĉina dokumentiranja opisivanja,
katalogizacije i istraţivanja, konzervacije i resturacije ove vrste spomenika. Ovakav pristup je
potreban s obzirom da predviĊene mjere i metode za ostvarivanje ciljeva niti u jednom trenutku
ne smiju ugroziti vrijednosti i integritet spomenika.
I.4 Kratki povijesni kontekst i vrijednost lokaliteta2
I.4.a DUBROVAĈKO-NERETVANSKA ŢUPANIJA
S obzirom da tijekom povijesti, posebice srednjeg vijeka, današnje podruĉje Dubrovaĉkoneretvanske ţupanije ima ponešto razliĉit razvoj od regije do regije, povijesni pregled smo ovdje
razdvojili u više poglavlja.
Desna obala Neretve
Cjelokupno zapadno podruĉje Poneretvlja zasigurno predstavlja izuzetno bogato i vaţno
podruĉje u arheološkom i povijesnom smislu. Ovo podruĉje oduvijek je bilo na kulturnoj,
politiĉkoj i administrativnoj razmeĊi, ali i prirodnoj komunikaciji od probalja prema
unutrašnosti.
Bogatstvo plodnim površinama, vodom, ali i brdovita konfiguracija terena ovog prostora
povoljni su kao izuzetno naseobinsko i strateško mjesto za izbor naselja. Iz tog razloga nalazimo
brojne gradinske lokalitete iz vremena od kasnog eneolitika, kroz cijelo bronĉano i ţeljezno
doba. U istom kulturnom i kronološkom kontekstu nalazimo i kamene gomile kao mjesta
pogrebnog rituala za istaknutije stanovnike istih gradina. Kao etniĉki nosioci u razdoblju
2
Radi velikog broja lokaliteta (vidi poglavlje I.5) u ovom dijelu teksta obrađuje se povijest svake pojedine regije iz
„Projekta“ s naglaskom na srednjovjekovnu povijest te opdi povijesni kontekst nastanka i razvoja stedaka s
posebnim osvrtom na stedke u svakoj od regija
7
ţeljeznog doba na ovim prostorima nalazimo Daorse i Ardijejce. Razvojem helenizma na ove
prostore prodire grĉka, a potom i rimska civilizacija. Dakako, ovdje glavnu ulogu ima Narona,
prvotno kao emporij (trgovaĉko središte), a kasnije kao rimski grad sa statusom kolonije.
U neposrednoj blizini Grebina u Crnoĉi, na prostoru Staševice nalazimo ostatke crkve sv. Staša
koje vjerojatno moţemo datirati u ranokršćansko razdoblje. Uz ostale lokalitete iz tog vremena,
prije svega tri kasnoantiĉke bazilike u Naroni i crkva sv. Andrije u Saladincu, moţemo govoriti o
izvjesnoj naseljenosti ovih prostora i u razdoblju kasne antike i ranog kršćanstva. Nakon
razaranja Narone u 7. st. ovo podruĉje nalazi se u sklopu sklavinije Paganije, a kasnije se
spominje Neretvanska kneţevina. Od posljednje ĉetvrtine 11. st. sastavni dio je hrvatskog
kraljevstva da bi u prvoj polovini 12. st. opet bilo samostalna kneţevina. U razdoblju 1165-1180.
je pod Bizantom, a nakon 1180 dio Zahumlja. U doba Stjepana II Kotromanića u prvoj ĉetvrtini
14. st. postaje sastavni dio Bosne da bi od 1357. cijelo Donje Poneretvlje došlo pod Ugarsko
Hrvatsko kraljevstvo. Krajem 14. st. opet je pod Bosnom, a nakon smrti Tvrtka I 1391. na ovim
prostorima se izmjenjuje vlast pojedinih Bosanksih plemića (Hrvoje Vukĉić Hrvatinić, Sandalj
Hranić, Stjepan Vukĉić Kosaĉa). Sredinom 15. st. izmjenjuje se vlast Bosanskih velikaša,
Mljeĉana i Bosanskog kralja. Nakon pada Bosne 1463. Mleĉani zakratko 1465. zauzimaju Donje
Poneretvlje, a nakon njih vojne posade Matije Korvina uz suglasnost hercega Stjepana. Godine
1483. dolazi do pada Hecegovine pod Osmanlije da bi 1490. i cijelo Donje Poneretvlje došlo pod
njihovu vlast. Pod Osmanskim carstvom ovo se podruĉje naziva nahija Humska zemlja. U
turskom katastarskom popisu izraĊenom 1475-1477, u dţematu (skupina vlaha, moţe biti i više
sela) vojvode Dadoja, meĊu ostalim se spominje i selo Crnoĉa. Za vrijeme osmanske vlasti ovo
podruĉje je dio Hercegovaĉkog sandţaka, a od 1580. dio Bosanskog pašaluka. Nakon mletaĉko –
turskog rata 1499.g., zapoĉelo je masovnije raseljavanje ljudi sa biokovsko neretvanskog
podruĉja. Krajem Morejskog rata 1684 – 1699. sav prostor juţno od linije Vrgorac – Ĉitluk
dolazi pod mletaĉku vlast. Potpisivanjem Poţarevaĉkog mira 1718.g. prestaje turska opasnost
na ovim prostorima. Padom Venecije 1797. cijela Dalmacija (a u njenom sklopu i Donje
Poneretvlje) dolaze pod Austriju, a 1805. pod Francuze. Godine 1814. Dalmacija s Donjim
Poneretvljem opet se vraća pod Austriju.
Nakon raspada Austro-ugarske carevine 1918. godine, stvaraju se Jugoslavije u razliĉitim
inaĉicama što traje do 1991., odnosno do utemeljenja neovisne Republike Hrvatske.
8
Lijeva obala Neretve
Zahvaljujući povoljnom komunikacijskom poloţaju šire podruĉje Slivnog i Zaţablja predstavlja
izuzetno bogato i vaţno podruĉje u arheološkom i povijesnom smislu. Iz prapovijesnih razdoblja
poznate su nam brojne kamene grobne gomile koje flankiraju nekadašnju prapovijesnu, ali i
kasnije srednjovjekovnu, komunikaciju prema unutrašnjosti. Okvirno se mogu datirati u kraj
eneolitika, kroz cijelo bronĉano i ţeljezno razdoblje. Tom vremenu vjerojatno pripada i veće
gradinsko naselje na istoĉnom vrhu brda Orlovac, okruţeno s dva vijenca bedema. Kao etniĉki
nosioci u razdoblju ţeljeznog doba na ovim prostorima nalazimo Daorse i Ardijejce.
Pojavom helenizma i kasnije rimske civilizacije, šire podruĉje Slivnoga dijeli sudbinu ostalog
dijela Donjeg Poneretvlja. I ovdje glavnu ulogu i centralnu poziciju svakako zauzima Narona,
prvotno kao emporij (trgovaĉko središte), a kasnije kao rimski grad sa statusom kolonije.
Nakon razaranja Narone u 7. st. ovo podruĉje nalazi se u sklopu sklavinije Paganije koju
spominje bizantski car Konstantin VII Porfirogenet u glavama 30., 32. i 36. svog glasovitog djela
De administradno imperio (O upravljanju carstvom). Od posljednje ĉetvrtine 11. st. sastavni dio
je hrvatskog kraljevstva da bi u prvoj polovini 12. st. opet bilo samostalna kneţevina. U
razdoblju 1165-1180. je pod Bizantom, a nakon 1180 dio Zahumlja. Naselje Slivno u srednjem
vijeku bilo je vaţno središte humske ţupe Ţaba koja se kao takva spominje već sredinom 12. st.
u Ljetopisu popa Dukljanina. U jedinstvenom kontekstu Slivnoga je i Klek kao prirodna luka, a
stari grad Smrdan u isto vrijeme štiti i Klek i Slivno. U pisanim izvorima 14. i 15. st. spominje se
pomorski promet izmeĊu Slivna i Stona te carinarnica i trg soli i ţita u Kleku. Prvi spomen
naselja Slivno nalazimo iz 1358. u proglasu dubrovaĉke općine da nijedan Dubrovĉanin koji ima
konje u Dubrovniku, Stonu, Ratu i Slivnu u Neretvi ne smije ih prodati ni otuĊiti.
U doba Stjepana II Kotromanića u prvoj ĉetvrtini 14. st. Donje Poneretvlje postaje sastavni dio
Bosne da bi od 1357 cijelo Donje Poneretvlje došlo pod Ugarsko Hrvatsko kraljevstvo. Krajem
14. st. opet je pod Bosnom, a nakon smrti Tvrtka I 1391. na ovim prostorima se izmjenjuje vlast
pojedinih Bosanskih plemića (Hrvoje Vukĉić Hrvatinić, Sandalj Hranić, Stjepan Vukĉić
Kosaĉa). Nakon pada Bosne 1463. Mleĉani zakratko 1465. zauzimaju Donje Poneretvlje, a
nakon njih vojne posade Matije Korvina uz suglasnost hercega Stjepana. Godine 1483. dolazi do
pada Hercegovine pod Osmanlije da bi 1490. i cijelo Donje Poneretvlje došlo pod njihovu vlast.
U to vrijeme dolazi do masovnog raseljavanja stanovništvo s ovih prostora, kako na obliţnji
9
Pelješac, tako i znatno dalje na podruĉje Italije. Tako se na primjer spominju stanovnici Slivnog
koji nakon pada Brštanika 1483. iseljavaju u Italiju, prvo na podruĉje Lanciana, a od tamo u
Mazzagrognu.
Pod Osmanskim carstvom ovo se podruĉje naziva nahija Humska zemlja. Za vrijeme osmanske
vlasti ovo podruĉje je dio Hercegovaĉkog sandţaka, a od 1580. dio Bosanskog pašaluka. U
okviru Morejskog rata (1684-1699) izmeĊu Mleĉana i Turske oslobaĊa se i prostor Slivna.
Potpisivanjem Poţarevaĉkog mira 1718.g. prestaje turska opasnost na ovim prostorima koji
se od tada nalaze pod mletaĉkom vlasti. Padom Venecije 1797. cijela Dalmacija (a u njenom
sklopu i Donje Poneretvlje) dolaze pod Austriju, a 1805. pod Francuze kao dio Makarskog
okruga. Godine 1814. Dalmacija s Donjim Poneretvljem opet se vraća pod Austriju. Nakon
raspada Austro-ugarske carevine 1918. godine, stvaraju se Jugoslavije u razliĉitim inaĉicama što
traje do 1991., odnosno do utemeljenja neovisne Republike Hrvatske.
Pelješac
Poluotok Pelješac je smješten izmeĊu Neretvanskog i Malostonskog kanala na sjeveru, a
Pelješkog i Mljetskog kanala na jugu. Svojim kljuĉnim poloţajem na plovnom putu uzduţ
istoĉne obale Jadrana, te okrenutošću ušću rijeke Neretve, od najranijih vremena je prirodni
pravac i stajalište za sva prometna i kulturna strujanja u ovom dijelu Jadrana, pa i mnogo šire.
Povijest poluotoka Pelješca kontinuira od prapovijesti tj. vremena mlaĊeg kamenog doba pa sve
do suvremenih razdoblja. Tu se posebno istiĉe šire podruĉje Stona gdje je, gotovo uvijek,
naseljenost bila najgušća i u najĉvršćem kontinuitetu. Najbolji primjer je špilja Gudnja iznad
Poraĉa nasuprot sela Ĉesvinice. Tijekom eneolitika (bakrenog doba) najreprezentativniji
lokaliteti na Pelješcu su spomenute špilje Gudnja i Nakovana. Što se tiĉe naroda koji su nastavali
pelješko podruĉje u prapovijesnim razdobljima, zna se vrlo malo i to uglavnom iz povijesnih
izvora. Uvrijeţeno je da ove prostore nastanjuju Plereji, meĊutim spominju se i Ardijejci,
Parthini i dr. MeĊu lokalitetima se posebno istiĉe ilirsko svetište iz Nakovane u kojemu su
naĊeni iskljuĉivo grĉki helenistiĉki nalazi. Tijekom rimske uprave u administrativnom smislu
Pelješac je pripadao podruĉju provincije Dalmacije, odnosno ageru kolonije Narone (Vid kod
Metkovića). Najznaĉajnija rimska naseobina na Pelješcu bila je smještena u neposrednoj blizini
10
srednjovjekovnog Stona. U povijesnim izvorima navodi se njegovo ime: Stamnum ili Stagnum,
što znaĉi: stajaća ili mrtva, ili pak slana voda. Poĉetkom 7. st. dolazi do prvih valova seobe
Slavena na istoĉno jadranski, pa tako i ovaj prostor. Kroz 8. st. posl. Kr. definiraju se pojedina
slavenska podruĉja - Sklavinije, a prema podacima bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta
podruĉje Pelješca se nalazi u sklopu Zahumlja. Spomenici koje se vezuju za ovo razdoblje su
novoizgraĊene predromaniĉke sakralne graĊevine Sv. Mihajlo, Gospa od Luţina i Sv. Martin te
navedene starokršćanske crkve koje se adaptiraju tijekom ovog razdoblja. U jednom kratkom
periodu 992. do 1018. Zahumlje je bilo pod vlašću makedonskog cara Samuila, zatim opet biva
samostalno za vrijeme kneza Ljutovita nakon ĉije smrti 1042. potpada pod dukljanske vladare.
Sredinom 12. st. dukljanska vlast se zamjenjuje raškom, pa bizantskom, pa opet raškom. Krajem
12. st. Zahumlje osvaja hrvatski herceg Andrija i pripaja ga Hrvatskoj i Dalmaciji, da bi se kroz
13. st. ĉesto izmjenjivala ugarska ili raška vlast. MeĊutim, tek će Dubrovĉani 1333. godine uz
pomoć bosanskog bana Stjepana Kotromanjića i Raške kupnjom Stona s Pelješcom završiti
svoje nakane širenja prema zapadu. Zbog stalnih prijetnji sa rubnih podruĉja, odmah 1333.
godine Dubrovĉani zapoĉinju s izgradnjom obrambenog sustava. IzgraĊuju Veliki zid (duţine
1200 metara) na Prevlaci kako bi se zaštitili od susjeda. Njega ojaĉavaju izgradnjom tvrĊave
Korune u Malom Stonu, Pozvizdom na brdu poviše Stona, i tvrĊavom Velikim kaštiom do solila.
Stonske utvrde bez ikakve sumnje jedan su od najvećih onodobnih graĊevnih poduhvata ĉija
izvorna duţina iznosi 5500 metara. Njegova obrambena uloga traje do poĉetka 19. stoljeća, a
graditeljska i spomeniĉka kulturološki je resurs za sva vremena. Tijekom 19. stoljeća Pelješac
kao i ostala podruĉja Dubrovaĉke Republike proţivljava iste povijesne korijenite promjene.
Francuzi pod vodstvom maršala Marmonta 1806. godine osvajaju Dubrovnik, a nepune dvije
godine kasnije ukidaju Dubrovaĉku Republiku i ukljuĉuju u Kraljevinu Iliriju.
Dubrovaĉko primorje sa zapadnim dijelom grada Dubrovnika
Dubrovaĉko primorje prostire se od Imotice kod granice s Neumom pa sve do Brseĉina i
Mravinjca na istoku. Ovo podruĉje oduvijek je bilo na kulturnoj, politiĉkoj i administrativnoj
razmeĊi. Osim toga, priobalnim podruĉjem prolazi prirodna komunikacija koja je korištena
vjerojatno već od prapovijesti, a manje ili više prilagoĊena je kasnijim rimskim cestama koje su
11
bile osnova rimskog osvajanja, odrţavanja pod kontrolom pokorenih plemena i raznog
transporta.
Tragove ĉovjekova prisustva iz kasnog neolitika nalazimo u Moĉiljskoj špilji, kod Osojnika i
Vilinoj špilji iznad Roţata. Sliĉna situacija je i s eneolitikom. Kasnija prapovijesna razdoblja
(bronĉano i ţeljezno doba) predstavljena su brojnim lokalitetima i tada već moţemo luĉiti
pojedina etniĉki diferencirana ilirska plemena. Glavno obiljeţje ovih razdoblja su gradinska
naselja i gomile koja se zastupljene u velikom broju. Na ovom prostoru prvo se spominje pleme
Plereja, a kasnije i Ardijejci. Na prijelazu starijeg u mlaĊe ţeljezno doba, 5. – 4. st. pr. Kr. na
istoĉnoj jadranskoj obali se pojavljuju Grci. Nema tragova njihovih naselja u dubrovaĉkom
primorju, ali pojedinaĉni nalazi govore o postojanju odnosa s domaćim stanovništvom (trgovina,
pljaĉka i sl.). nakon burnih ratnih desetljeća, razdoblje rimske dominacije i širenja civilizacije u
punom smislu rijeĉi zapoĉinje u drugoj polovici 2. st. pr. Kr., a najefikasnije sredstvo osvajanja i
zadrţavanja osvojenog su rimske ceste. Širenje kršćanstva na istoĉnoj jadranskoj obali ostavlja
svoje tragove i u dubrovaĉkom primorju. U upravnom ureĊenju podruĉje današnjeg dubrovaĉkog
primorja nakon rimskog osvajanja najprije ulazi u sklop provincije Ilirik, a nakon 10. god. posl.
Kr. i podjele na provincije Panoniju i Dalmaciju, spada pod Dalmaciju s centrom u Saloni.
Poĉetkom 7. st. dolazi do prvih valova seobe Slavena na istoĉno jadranski, pa tako i ovaj prostor.
Stradavaju okolna veća naselja kao što su Narona i Epidaur, no ne moţe se govoriti o nestanku
domicilnog stanovništva. Kroz 8. st. posl. Kr. definiraju se pojedina slavenska podruĉja sklavinije, a prema podacima bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta podruĉje dubrovaĉkog
primorja nalazi se u sklopu Zahumlja. Godine 1399. bosanski kralj Ostoja prodaje svoj dio
Zahumlja, gdje je i Dubrovaĉko primorje Dubrovaĉkoj republici. Dubrovaĉko primorje kao
geografsko upravna jedinica, u doba Republike zvalo se Primorje ili Terre Nove, na ĉelu s
knezom. Od tada cijelo predmetno podruĉje dijeli sudbinu Dubrovaĉke Republike. Bosanski
kralj Stjepan Ostoja izdao je 15. sijeĉnja 1399. povelju na Usori kojom Dubrovniku daruje ĉitavo
Primorje od Dubrovnika (Kurila u Petrovom selu) do Stona, zajedno sa svim naseljima, ljudima,
vodama, pašama, šumama i svim ostalim. Zauzvrat Stjepan Ostoja dobiva 1500 dukata, kuću u
Dubrovniku i postaje dubrovaĉkim graĊaninom. Veliko vijeće 23. svibnja 1399. objavljuje
odredbe o Primorju, o pravima starosjedilaca i drugim mjerama. OdreĊuje se kako će se
Primorje, odnosno kako se sada zove Terre Nove, podijeliti meĊu vlastelom, a nešto malo i meĊu
12
graĊanima i Crkvom. Prilikom ovakve podjele zemlje potrebno je naglasiti kako bosanska
vlastela koju Dubrovĉani nazivaju Basticis – Baštići (mali plemići – didići), nisu dobili nikakvu
zemlju, odnosno njihova zemlja je jednostavno prisvojena. Po nekim izvorima Dubrovĉani su
htjeli zadrţati bosansku vlastelu ukoliko bi oni sami to htjeli, ali oni nisu pristali. No, prema
drugim izvorima (Junije Restić, Chronica Ragusina, str. 185 i M. Orbini, Il regno de gli Slavi,
str. 362) sva bosanska vlastela je protjerana. Ustvari, Baštići su mogli ostati ako će postati
seljaci i biti „ljudi“ nekog od dubrovaĉkih vlastelina. To je naravno izazvalo pobune kako
Baštića tako i nekih seljaka koji pale svoje kuće i imanja. Nesuglasice oko Primorja traju sve do
1419. kada Ostojin sin, Stjepan Ostojić u Zveĉaju potvrĊuje Dubrovĉanima sve stare povelje
Bosanskih vladara. Od tada je Dubrovaĉko primorje u potpunosti dio Dubrovaĉke republike, a
njegove nepromijenjene granice su i danas granica prema Bosni i Hercegovini.
U 15. stoljeću u Sredozemlju Turska poĉinje dominirati kao velesila, te se koncem 15. stoljeća
uĉvršćuje njihova vlast u dubrovaĉkom zaleĊu. U 16. i 17. stoljeću širi primorski pojas oko
današnjeg Neuma poprište je mletaĉko-turskih ratnih sukoba. Poĉetkom 19. st. Francuska je
vojska tijekom napredovanja prema Boki kotorskoj po dogovoru sa vladom Republike ušla u
grad. Vlada je dozvolila Francuzima prijelaz preko podruĉja Republike, no Francuzi se tog
sporazuma nisu drţali. Republika je formalno postojala još nešto više od mjesec dana, do 31.
sijeĉnja 1808. godine. Otkad je Dubrovaĉka republika prestala postojati i predmetno podruĉje
dubrovaĉkog primorja dijeli sudbinu njena teritorija u sklopu dalmatinske, odnosno hrvatske
politiĉke i društveno gospodarske povijesti. Granica iz vremena Republike danas je granica
Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Nakon Beĉkoga kongresa 1815. godine
Austrougarska Monarhija ponovno preuzima vlast na cijelome potezu Jadranske obale do Boke
Kotorske, ukljuĉujući i dubrovaĉko podruĉje. Nakon raspada Austro-ugarske carevine 1918.
godine, stvaraju se Jugoslavije u razliĉitim inaĉicama što traje do 1991., odnosno do utemeljenja
neovisne Republike Hrvatske.
Istoĉno dubrovaĉko podruĉje
U povijesnom kontekstu istoĉno dubrovaĉko podruĉje je obuhvaćalo nekadašnji prostor Astareje
i Konavala. U vrijeme Dubrovaĉke Republike njen se teritorij u upravnom pogledu dijelio na tri
13
podruĉja: grad i prostor od Kantafiga do Orsule, Elafiti, Astareja ( kopno uz more). Konavle
obuhvaćaju zemljopisno zaokruţeni i prirodno dosta izdvojeni, izduţeni, krajnji dio Hrvatske, od
granice Plata u Ţupi Dubrovaĉkoj na zapadu, do rta Oštro na Prevlaci na jugoistoku, i od mora
na jugu do granice s Bosnom i Hercegovinom na sjeveru. Povoljne prirodne komunikacije, kako
priobalne, tako i kopnene prema unutrašnjosti, pogodovale su ranom nastavanju ovih krajeva.
Razdoblje starijeg kamenog doba (paleolitika) na ovim prostorima gotovo
je u potpunosti
nepoznato. Zastupljeno je jedino pojedinaĉnim nalazima jednog kremenog strugala i jednog
strugala – šiljka, oba iz Pridvorja u Konavlima.
Neolitik i eneolitik zastupljeni su pojedinaĉnim nalazima dok su kasnija prapovijesna razdoblja
(bronĉano i ţeljezno doba) predstavljena su brojnim lokalitetima i tada već moţemo luĉiti
pojedina etniĉki diferencirana ilirska plemena. Glavno obiljeţje ovih razdoblja su gradinska
naselja i gomile koja se zastupljene u velikom broju.
Na ovom prostoru prvo se spominje pleme Plereja, a kasnije i Ardijejci.
Najistaknutiju i najvaţniju ulogu u vrijeme rimske dominacije ovima krajevima ima antiĉki
Epidaurum koji je prvo bio utvrĊeno ilirsko naselje, a nakon toga glavno rimsko naselje na ovom
podruĉju. Na podruĉju današnjeg Cavtata, ukljuĉujući oba poluotoka i vale, naĊeni su brojni
ostaci i tragovi nekadašnjeg rimskog grada.
Pored Epidauruma kao glavnog središta, ostaci manjih villa rustica i drugih zdanja naĊeni su na
brojnim lokalitetima u Ţupi Dubrovaĉkoj i Konavlima. Najvjerojatnije, nakon 313. godine posl.
Kr., kad je Milanskim ediktom car Konstantin izjednaĉio kršćanstvo s drugim vjerama, moţemo
oĉekivati i prve «prodore» na ove prostore. Prema pisanju Sv. Jeronima 365. godine Sv.
Hillarion boravi na podruĉju Epidauruma i ubija zmaja Boasa (simboliĉka pobjeda kršćanstva
nad poganskim religijama). U 6. st. posl. Kr. spominje se biskupija u Epidauru, a vjerojatno je
postojala već u 5. st. U aktima salonitanskih koncila kroz 6. st. spominju se tri biskupa.
Arheološke tragove iz ranokršćanskog vremena nalazimo na Gradcu u Donjem Brgatu, Spilanu
iznad Plata, u samom Cavtatu i na otoĉiću Mrkanu.
U upravnom ureĊenju podruĉje današnje Ţupe Dubrovaĉke i Konavala nakon rimskog osvajanja
najprije ulazi u sklop provincije Ilirik, a nakon 10. god. posl. Kr. i podjele na provincije
Panoniju i Dalmaciju, spada pod Dalmaciju s centrom u Saloni. Poĉetkom 7. st. dolazi do prvih
14
valova seobe Slavena na istoĉno jadranski, pa tako i ovaj prostor. Stradavaju okolna veća naselja
kao što su Narona i Epidaur, no ne moţe se govoriti o nestanku domicilnog stanovništva. Dio
stanovnika Epidaura se prema izvorima i predaji sklonio na utvrĊena naselja, a vjerojatno i na
podruĉje današnjeg Dubrovnika.
Kroz 8. st. posl. Kr. definiraju se pojedina slavenska podruĉja - sklavinije, a prema podacima
bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta u 9. st. zapadno od Dubrovnika je Zahumlje, a istoĉno
Travunija s Konavlima. Prema mišljenju pojedinih autora podruĉje Rijeke Dubrovaĉke i Ţupe
Dubrovaĉke od poĉetka je pod ingerencijom Dubrovnika, odnosno povezano je s vlasništvom
stanovnika Spilana i Gradca, a koji su povezani s naseljem u Dubrovniku.
U 11. st. Konavle su dio dukljanske drţave. Potkraj 12. st. dio su raške drţave gdje ostaju sve do
1371. (smrt cara Uroša V). Godine 1378. Konavle je zaposjeo bosanski kralj Tvrtko I, nakon ĉije
smrti su Konavle raspodijeljene bosanskim velikaškim obiteljima. Godine 1419. Dubrovaĉka
Republika od bosanskog velikaša Hranića kupuje istoĉne Konavle, a 1426. i zapadne Konavle s
Obodom i Cavtatom. Od tada je podruĉje Dubrovaĉke Republike zaokruţeno, te Rijeka i Ţupa
Dubrovaĉka s Konavlima dijele
sudbinu Dubrovaĉke Republike, odnosno uţivaju razne
prednosti koje nisu imala okolna podruĉja koja ubrzo dolaze pod tursku vlast.
Francuska je vojska tijekom napredovanja prema Boki Kotorsko po dogovoru sa vladom
Dubrovaĉke Republike ušla u grad. Vlada je dozvolila Francuzima prijelaz preko podruĉja
Republike, no Francuzi se tog sporazuma nisu drţali. Republika je formalno postojala do 31.
sijeĉnja 1808. godine. Nakon što je Dubrovnik pao pod francusku vlast, Rusi i Crnogorci prodrli
su na dubrovaĉki teritorij i opljaĉkali ga. Upravo su Konavle i Ţupa Dubrovaĉka najviše stradale
u tim pohodima. Otkad je Dubrovaĉka republika prestala postojati i predmetno podruĉje Ţupe
Dubrovaĉke i Konavala dijeli sudbinu njena teritorija u sklopu dalmatinske, odnosno hrvatske
politiĉke i društveno gospodarske povijesti. Granica iz vremena Republike danas je granica
Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
15
I.4.b OPĆINA PRIJEPOLJE
Prijepolje je grad i središte istoimene općine u jugozapadnom dijelu Srbije, u blizini granice s
Bosnom i Hercegovinom i na granici s Crnom Gorom. Administrativno pripada Zlatiborskom
okrugu. Prema posljednjem popisu iz 2002. godine u općini je ţivjelo 46.525 stanovnika. U
poĉetku Prijepolje je vaţna karavanska stanica u Polimlju koja, zahvaljujući svom poloţaju,
vremenom prerasta u najvaţnije urbano naselje toga podruĉja. Ovuda je prolazila takozvana
„Dubrovaĉka cesta“ koja je spajala središnje i istoĉne djelove Balkana sa srednjim dijelom
Jadranske obale. Odavde su polazile karavane za Trgovište, Sjenicu, Novo Brdo (Kosovo), Peć i
dalje na Carigradski „drum“. Sam grad osnovan je 1234. godine kada i Manastir Mileševa.
Prvi dokazi o nastanjivanju ovoga podruĉja potjeĉu iz mlaĊeg kamenog doba, a arheološki je
potvrĊeno da su ga nastanjivali Iliri, Kelti , Rimljani te Slaveni. Tijekom Velike seobe naroda
kroz Prijepolje prolaze Goti, Huni, Gepidi, Langobardi i Avari. Najzanimljiviji arheološki
lokalitet iz antiĉkog doba je rimska nekropola u današnjem Kolovratu s nalazima antiĉkog
stakla, srebra, keramike i zlata. Prijepolje se po prvi put spominje kod Gijom Adama 1332.g. dok
se u povijesnim izvorima spominje 1343. g. U ugovoru o prijevozu 100 tovara soli tada je
Prijepolje zabiljeţeno kao trgovište manastira Mileševe. Od 70-tih godina 14.st. preuzima ulogu
susjednog Brskova na rijeci Tari koje poĉinje slabjeti i postaje najznaĉajnije mjesto u širem
podruĉju. Prelazak u bosanske ruke 1373. godine nije smetao njegovom daljnjem razvoju.
Podruĉjem Prijepolja upravljao je rod Kosaĉa. Na tom se podruĉju u izvorima spominju i vlasi
(godine 1423. Spominje se Radivoj Biţić, vlah Drobnjak iz Prijepolja). Jedan od najstarijih
kartografskih dokumenata na kojima je prikazano Prijepolje nalazi se u „Regno della Servia detta
altrimentri Rasvia“ koju je izradio Giacomo Cantelli da Vignola, kartograf modenskog kneza
godine 1689. Za vrijeme otomanske vlasti izgraĊeni su brojni spomenici od kojih valja
spomenuti Ibrahim Pašinu dţamiju, vjerojatno sagraĊenu u 16. st. i Sahat kulu.
16
I.4.c OPĆINA PLJEVLJA
Pljevlja je grad i općinsko središte na sjeveru Crne Gore, u Sandţaku, blizu granice sa Srbijom i
BiH. Kroz grad protiĉu rijeke Ćehotina i Breznica. Općina Pljevlja je treća po veliĉini i broju
stanovnika u Crnoj Gori, nakon Podgorice i Nikšića. Prostire se na 1346 km². Općina broji oko
30.000 stanovnika.
Kulturna povijest ovog podruĉja zapoĉinje 20 000 g. pr.Kr. u gornjem toku Ćehotine, u
vruljanskoj, ljutićkoj i mataruškoj kotlini. Najstariji tragovi ĉovjekove prisutnosti otkriveni su u
pećini pod Gospića vrhom, izmeĊu Vrulje i Ljutića, u Mališinoj stijeni, pod Medenom stijenom i
u Crkvicama u selu Zenica. Znaĉajni arheološki nalazi su i tumuli u Lever Tari, Gotovuši i
Borovici.
Prvo naseljeno mjesto na podruĉju Pljevalja potjeĉe iz 1. st. a nalazilo se u blizini Komina. Tu su
ostaci rimskog naselja poznatog u struĉnoj literaturi kao „Muinicipium S“. Arheološkim
istraţivanjem 70-ih godina prošlog stoljeća, otkrivena je rimska nekropola iz 1. i 2. st.
Bizantski car Konstantin Porfirogenet, u 10.st., nabrajajući gradove spominje Dresnik koji se
ubicira na mjestu Breznik/Breznica a od sredine 10. st. bilo je u središtu Raške drţave. Breznica
je i istoimena srednjovjekovna ţupa koja se nalazila u srednjem toku rijeke Ćehotine. Prostirala
se otprilike od okoline Pljevalja na istoku, do Bukovice na sjeverozapadu. Po mnogima središte
ţupe predstavljalo je naselje pod istim imenom Breznica, a koje je prethodilo kasnijem naselju
Pljevlja.
U 13. st. kada Raška doţivljava snaţan ekonomski razvoj a u pljevaljskom kraju izmeĊu ostalog
oţivljava i rudarska djelatnost. Tragovi rudarenja saĉuvani su i u Kozici, gdje je, prema narodnoj
predaji bio Jerinin grad (današnji Koznik), ĉiji ostaci tvrĊave i danas postoje. Na podruĉju
spomenute ţupe Breznice nalazila se i veća utvrda Kukanj te naselje (podgraĊe) Podkuknajjedno od sjedišta obitelji Kosaĉa a posebice Sandalja Hranića-Kosaĉe. Uz to kod sela Ravan
saĉuvani su ostaci i tzv. Ravanskog grada.
Slabljenjem moći Nemanjićeve drţave, poslije smrti cara Dušana 1355. g., ovaj kraj našao se u
sastavu podruĉja kojima je gospodario Vojislav Vojinović, a poslije njegove smrti 1368. godine
njegovog nećaka, ţupana Nikole Altomanovića. Pljevaljski kraj krajem 14. st. dolazi pod vlast
17
bosanskog kralja Tvrtka I., a poslije njegove smrti poĉetkom 15. st. Pljevlja su u sastavu oblasti
Sandalja Hranića. U dubrovaĉkom arhivu zabiljeţen je u to vrijeme (1430. godine) i prvi spomen
naselja Pljevlja. U vrijeme Sandaljevog nasljednika hercega Stjepana Vukĉića Kosaĉe jaĉa
trgovinska veza sa Dubrovnikom koja se i kasnije nastavlja u doba osmanske uprave.
Dubrovaĉki trgovci su kupovali u Pljevljima olovo, ţeljezo, vosak, vunu itd. MeĊutim od sredine
15. stoljeća sve više jaĉa turski (osmanski) pritisak na ove krajeve što kulminira bitkom na
Breznici gdje je osmanska vojska porazila hercega Stjepana. Uz Osmanlije je tada sto i hercegov
sin Vladislav. O tome je ostavio kratak zapis ljetopisa manastira Sv. Trojice. ” To ljeto razbiše
Turci gospodina Hercega Stjepana u Hercegovini, na rijeci Breznici i primiše zahumskuju
zemlju.”
Oko 1465. godine Pljevlja postaju dio Osmanskog carstva. Do 1532. godine, u upravnoadministrativnom pogledu, ona su u sastavu nahije Kukanj koja je bila u nadleţnosti
prijepoljskog kadije. U vrijeme osmanske uprave Pljevlja su nosila naziv Taslidţa ( taš- kamen,
ilixa- banja). MeĊutim, tokom osmanske uprave koristila su se oba imena naselja. Znaĉajan
trgovinski i privredni razvoj Pljevlja doţivljavaju tijekom 17. stoljeća. Godine 1576. pa do 1833.
Pljevlja su bila sjedište Hercegovaĉkog sandţaka. Tada su prerasla u veće urbano naselje . Od
srednjovjekovnog trga postala su kasaba. U to vrijeme ovaj grad postaje jedan od znaĉajnijih
sudsko-administrativnih i gospodarskih središta bosanskog ejaleta.
18
I.4.d OPĆINA LJUBUŠKI
LJUBUŠKI (grad 4.700 ţitelja, općina 28.340 prema popisu puĉanstva iz 1991.) pripada
primorskoj, mediteranskoj Hercegovini, s prosjeĉnom nadmorskom visinom od 100 do 300 m.
Uz poznati krški hercegovaĉki reljef Ljubuški ima više plodnih polja, koje natapa troimena rijeka
Tihaljina – Mlada – Trebiţat. Grad se nalazi na znaĉajnim prometnicama prema Mostaru (36
km), Makarskoj (55 km), Splitu (120 km), Dubrovniku (130 km) i Sarajevu (170 km).
Ljubuški kraj s obiljem vode, bogatstvom flore i faune, zacijelo je bio nastanjen u pretpovijesno
doba, o ĉemu svjedoĉe kameni, koštani i metalni nalazi, koji se ĉuvaju u Muzeju Franjevaĉkoga
samostana Humac, najstarijemu muzeju u BiH, utemeljenom 1884. Prvi poznati stanovnici bili
su Iliri, u poĉetku Daorsi, koje su kasnije potisnuli ratoborni Ardijejci i Delmati. Od njih su
ostale brojne grobne kamene gomile i utvrĊene gradine (posebice smjerom Klobuk - Vitina Radišići - Ljubuški – Mostarska vrata - Studenci) po padinama i vrhuncima brda.
Rimljani su u 3. st. pr. Kr. zaratili s Ilirima i konaĉno ih pokorili poĉetkom I. stoljeća. Ljubuški
je u upravnom smislu potpao pod Naronitanski konvent (okrug), ĉiji je glavni grad bila Narona,
danas Vid pored Metkovića. O šest stoljeća rimskoga vladanja svjedoĉe brojni materijalni ostaci.
Znamo poimence za dva naselja: Bigeste i Pagus Scunasticus. U Ljubuškom i okolici su
egzistirala brojna poljoprivredna imanja, villae rusticae, vicus-i kao i ranokršćanske crkve,
bazilike, od kojih prednjaĉe one u Vojnićima, Vitini, Proboju i Crvenom grmu.
Nakon dolaska slavenskih i hrvatskih plemena u VII. stoljeću ljubuški kraj vjerojatno ulazi u
sastav hrvatske ţupanije Rastoke, koju u 10. st. spominje bizantski povjesniĉar car Konstantin
Porfirogenet. Iz tog doba zanimljivi su nalazi karolinškoga oruţja, maĉeva i ostruga, te Ljubuške
ploĉe, kamena spomenika s cvjetnim pleternim ukrasom, tipiĉnim za starohrvatsko
ranoromaniĉko razdoblje 9. – 11. st. (danas u Muzeju Humac). Ipak, najpoznatiji je spomenik
Humaĉka ploĉa, natpis na starohrvatskoj ćirilici s primjesama dvaju glagoljska slova (takoĊer u
Muzeju Humac) iz 12. st. Govori o gradnji crkve Sv. Mihovila, koju podiţe izvjesni Kresimir i
njegova ţena Pravica (?). Natpis, koji je teško u cijelosti odgonetnuti, na suvremenu hrvatskom
jeziku glasi: U IME OCA I SINA I SVETOGA DUHA. OVO JE CRKVA ARKANĐELA
MIHOVILA A ZIDAO JU JE KRESIMIR SIN SRETKOV (?) ŢUPI RASTOCI (?) I NJEGOVA
ŢENA PRAVICA (?).
19
Po brojnosti znaĉajni su srednjovjekovni spomenici stećci, kojih je na 45 lokaliteta evidentirano
oko 600 primjeraka (Studenci, Klobuk, Zvirići, Bijaĉa, Hardomilje, Grab, Veljaci i dr.). U 14. –
15. st. podignuta je na vrhu Buturovice tvrĊava, koja se obiĉno pripisuje hercegu Stjepanu,
premda je starija od njega. Osim hercega Stjepana Vukĉića Kosaĉe i njegovih sinova, istiĉu se u
15. st. velikaši Radivojevići-Jurjevići-Vlatkovići. Krajem 14. st. spominje se i selo Veljaci, koje
je bosanski kralj Dabiša darovao svojoj kćerci Stani. U pisanim izvorima Ljubuški se prvi put
spominje 21. veljaĉe 1444. pod nazivom Lubussa. Zna se da je imao podgraĊe i crkvu, vjerojatno
na predjelu Crkvina oko današnje crkve Sv. Kate u središtu grada, gdje je pronaĊena kamena
nadgrobna ploĉa.
Ljubuški je pao u turske ruke vjerojatno 1472., ubrzo nakon pada Poĉitelja. Turci su uĉvrstili i
proširili tvrĊavu, dogradili bedeme s puškarnicama i blizu tvrĊave podigli dţamiju. Ljubuški,
koji je u osmansko doba imao status kale (tvrĊave), pripadao je Imotskom kadiluku do 1718., a
nakon toga sam postaje sjedištem kadije. Nakon austro-ugarskoga zaposjednuća Bosne i
Hercegovine 1878. Ljubuški doţivljava znaĉajan gospodarski i kulturni razvoj. Prvi svjetski rat
nije donio dobra Ljubuškome, već glad, neimaštinu i bolesti. Nazadak se nastavio i u razdoblju
Kraljevine SHS te socijalistiĉke Jugoslavije. Ipak nakon 2. svj. rata grad i općina poĉeli su se
razvijati na industrijskom i gospodarskom planu. nakon krvavog rata u BiH, poslije mirovnih
pregovora 1994. u Washingtonu i 1995. u Daytonu Ljubuški je, u okviru Federacije Bosne i
Hercegovine, ušao u Zapadnohercegovaĉku ţupaniju i nastavio svoj gospodarski i kulturni
razvoj.
I.4.e Stećci (općenito) i njihova vrijednost
Stećci su srednjovjekovni nadgrobni kameni spomenici koje susrećemo na gotovo cijelom
podruĉju današnje Bosne i Hercegovine u istoĉnim dijelovima Srbije i Crne Gore te središnjim
odnosno juţnim dijelovima Hrvatske. Iako se u struĉnoj literaturi nalazi na podatke o pojavi
stećaka od druge polovine 12. stoljeća, sa sigurnošću moţemo tvrditi da su ovi nadgrobni
spomenici najĉešći tijekom 14., 15. i poĉetkom 16. stoljeća kada polako nestaju. Pojedini oblici
(ploĉa, kriţ) i ukrasni motivi traju i znatno duţe, ali to više nije klasiĉna „umjetnost stećaka“.
20
Povijesni kontekst njihovog nastanka i razvoja vezuje se za razvoj i ustroj srednjovjekovnog
društva na prostoru tadašnjih srednjovjekovnih drţava (kraljevstava) kao i niza obalnih komuna
(u prvom redu Dubrovaĉke republike). Kraj izrade stećaka vezuje se za pojavu i širenje
Osmanskog carstva od 2. polovice 15. i poĉetka 16. stoljeća.
Posljednji pokušaji prebrojavanja ovih spomenika došli su do brojke od oko 70 tisuća
evidentiranih stećaka na oko 3300 lokaliteta. MeĊutim, s obzirom na posljednje aktivnosti
(izmeĊu ostalog i ovu u sklopu projekta HER.CUL) znamo da je taj broj samo relativan te da se
unatoĉ njihovoj ugroţenosti sigurno radi o većem broj lokaliteta i pojedinaĉnih spomenika.
Prema oblicima u kojima ih se izraĊuje dijele se u pet tipova s varijacijama: ploĉa, sanduk,
sljemenjak, kriţina, stup. Po zastupljenosti najbrojniju skupinu ĉine sanduci i ploĉe, vjerojatno
najraniji i osnovni oblici), a najmanji broj je sljemenjaka. Naziv stećak (od glagola-stajati)
upotrebljava se tek od sredine 19. stoljeća dok su ih tijekom njihove izrade i upotrebe nazivali
najĉešće „kami“ (jednina kam) ili „bilizi“ (jednina bilig).
Stećci se u pravilu klešu od kamena vapnenca, a kamenolomi se najĉešće nalaze u blizini samih
grobalja radi lakše mogućnosti transporta s obzirom da se ĉesto radi o izuzetno teškim kamenim
blokovima. Ova vrsta nadgrobnih spomenika se postavlja na najrazliĉitijim mjestima: najĉešće
uz same putove i oko crkava ali i drugdje (prapovijesni tumuli-gomile, gradine, bunari itd.).
Umjetniĉko oblikovanje stećaka oĉituje se u formi i ukrasu. Osnovnu umjetniĉku kvalitetu
stećaka predstavljaju ukrasi izvedeni u dvije klesarske tehnike. Najĉešća tehnika je niski reljef
dok je graviranje odnosno urezivanje ili plitki reljef dosta rjeĊa tehnika.
MeĊu ukrasnim motivima na stećcima, uz njihov naglašeni simbolizam svojstven
srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaju se svjetovni i religiozni simboli te ostali ornamenti koji
se meĊusobno prepliću i upotpunjuju te u sebi povezuju srednjovjekovnu zbilju s prastarim
antiĉkim i prethistorijskim tradicijama. Ukrasni motivi mogli bi se podijeliti u nekoliko skupina:
socijalni i religiozni simboli (razliĉiti oblici kriţeva, oruĊe, oruţje, mladi mjesec i zvijezde,
antropomorfni ljiljani, solarni motivi itd.) figuralne predstave (prikazi muškaraca i ţena, borba,
turniri, lov, povorke ljudi, tzv. posmrtna kola, prikazi ţivotinja) te brojni vegetabilni i
geometrijski ornamenti. Postoje razliĉite teorije koje je pokušavaju rastumaĉiti više ili manje
21
naglašenu simboliku svih ovih prikaza ali njihovo bogatstvo i isprepletenost dozvoljava da ih se
promatra jedino u njihovom meĊusobnom odnosu na svakom pojedinom spomeniku te unutar
konteksta u kojem su nastali. Općenito uzevši ornamentika stećaka otkriva shvaćanja i osjećanja
cijelog jednog vremena, kako ljudi koji su sudjelovali u njihovoj izradi tako i pokojnika koji su
tu našli svoja zadnja odredišta, po ĉijoj su ţelji – kako kaţu pojedini natpisi – stećci i klesani.
Majstori koji klešu stećke sebe nazivaju kovaĉima. Na natpisima nam je saĉuvano desetak
njihovih imena. Analizirajući dekorativne motive koje susrećemo na stećcima pojedinog
podruĉja, oĉitavaju nam se i razliĉite regionalne skupine, kovaĉke odnosno majstorske radionice.
Pored regionalne razliĉitosti vidljive u upotrebi oblika, ornamentalnih motiva i kvaliteti izrade,
stećci se obiĉno nalaze koncentrirani u skupinama – u grobljima pojedinih obitelji sa svega
nekoliko primjeraka, u grobljima ĉitavih rodova prosjeĉno s 30 do 50 spomenika, konaĉno u
grobljima većih zajednica ponekad i s više stotina nadgrobnih spomenika. Od posebnog su
znaĉaja reprezentativna groblja pojedinih plemićkih obitelji pa ĉak i pripadnika kraljevske
obitelji toĉnije pripadnika bosanske vladarske dinastije!
S obzirom na rezultate arheoloških istraţivanja broj stećka na pojedinom lokalitetu daleko je
manji od broja grobova i ukopa s obzirom da svi grobovi nisu bili obiljeţeni nadgrobnim
spomenicima, jedan grob se mogao koristiti i više puta a i jedan stećak je mogao oznaĉavati više
grobova. Nalazi u grobovima (nakit, novac, dijelovi nošnje, rijetko oruţje te staklene ili
keramiĉke posude) znatno pomaţu pri toĉnijem datiranju stećaka i njihovom smještanju u jasniji
povijesni kontekst.
Natpisi na stećcima predstavljaju poseban fenomen iako ih je u odnosu na broj stećaka saĉuvano
malo (najviše na prostoru BiH) Njih sastavljaju ili klešu dijaci a odraz su pismenosti koja je
obuhvaćala gotovo sve slojeve društva, ponajviše plemstvo i crkvenu vlast. Natpisi su gotovo
redovito pisani tzv. bosanĉicom (verzijom ĉirlice) a po sadrţaju su uistinu razliĉiti i mogu se
podijeliti dvije osnovne skupine: vjerski ili religiozni i svjetovni (koji se opet dijele u manje
skupine zavisno o veliĉini i sadrţaju). Ovaj izuzetno vaţan aspekt pojavnosti stećaka predstavlja
organski dio kršćanske epigrafske kulture srednjovjekovlja Zapadne Europe.
22
Prva sustavna nastojanja na znanstvenoj valorizaciji stećaka zapoĉinju krajem 19. stoljeća (iako
su pojedini osvrti na njih poznati i u ranijoj literaturi razliĉitih formi). Stećci od tada postaju
predmetom multidisciplinarnih istraţivanja domaćih i inozemnih struĉnjaka, poĉevši od
povjesniĉara i arheologa do povjesniĉara umjetnosti, etnologa, jezikoslovaca, folklorista i
znanstvenika drugih usmjerenja.
Stećci predstavljaju izvanredno svjedoĉanstvo srednjovjekovne kulture europskog jugoistoka
koja se razvija u jedinstvenom povijesnom kontekstu na prostoru gdje se susreću
srednjovjekovne kulture i tradicije europskog zapada, istoka i juga a u pojedinim aspektima
naslanjaju se i na znatno ranije tradicije.
Razmjena razliĉitih vrijednosti posvjedoĉena je i kroz pokapanje pripadnika svih društvenih
slojeva pod stećke i to bez obzira na njihovu tadašnju etniĉku, politiĉku i vjersku pripadnost.
Arheološki gledano, nalazi u grobovima ispod stećaka prostor kojim se bavimo ponovo prikazuju
kao gotovo jedinstveni kulturni horizont.
Njihova glavna specifiĉnost koja najviše pridonosi iznimnoj vrijednosti je upravo njihova
brojnost kakva nije zabiljeţena u Europi – oko 70 000 spomenika! Nadalje, izrazita
karakteristika je i razliĉitost oblika u kojima ih se radi od kojih svaki dolazi u razliĉitim
inaĉicama. Reljefi na stećcima uistinu predstavljaju izvanredno svjedoĉanstvo srednjovjekovne
kulture koja je nestala a ĉiji su stećci ĉesto i jedini trag. Pojava razliĉitih natpisa dodatno
pridonosi njihovoj specifiĉnosti s obzirom da se radi o izuzetnim spomenicima srednjovjekovne
pismenosti koja zahvaća gotovo sve slojeve društva.
Srednjovjekovni nadgrobni spomenici – stećci od nastanka a posebice od vremena od kada ih se
više ne izraĊuje (poĉetak 16. stoljeća) pa sve do danas duboko su ukorijenjeni u razliĉite obiĉaje
i vjerovanja. U posljednjih 150 godina svjedoci smo suĉeljavanja razliĉitih mišljenja i stavova u
arheološkoj, povijesno umjetniĉkoj i povijesnoj interpretaciji ovih spomenika.
Epigrafika i reljefi stećaka znaĉajno su utjecali i na suvremenu knjiţevnost i ostale vidove
umjetnosti.
23
Koliko god bili povezani s općom srednjovjekovnom sepulkralnom praksom, upravo su brojnost,
monumentalnost ali i interkonfesionalnost stećaka dio našeg zajedniĉkog kulturnog naslijeĊa koji
ove prostore ĉine specifiĉnim u korpusu europske srednjovjekovne baštine.
Izabrani lokaliteti veĉinom su oĉuvane prostorne cjeline u skladnom prirodnom ambijentu. U
širem okruţenju sve intervencije koje je ĉovjek u novijem periodu naĉinio odraţavale su se na
naĉin da su graditeljske i prirodne vrijednosti isprepletene sa srednjovjekovnim spomenicima i
ĉine harmoniĉnu cjelinu. Osim toga, na pojedinim lokalitetima novije ili suvremene intervencije
se u velikoj mjeri mogu iskoristiti u smislu oĉuvanja i promocije ovih jedinstvenih spomenika. Iz
svega navedenog, osim znanstvene i spomeniĉke vrijednosti stećaka, proizlazi i njihova šira
društvena te potencijalna ekonomska vrijednost. Lokalno stanovništvo, ali i šira društvena
zajednica na razliĉite naĉine (s više ili manje razumijevanja) prepoznaje i prihvaća ovaj segment
kulturne baštine. Ekonomska vrijednost u prvom se redu razmatra kroz budući razvoj kulturnog
turizma i formiranja meĊudrţavnog puta kulture s temama iz srednjovjekovne povijesti,
umjetnosti i arheologije.
Sve ovdje nabrojane kvalitete potrebno je ĉuvati na najbolji mogući naĉin te sve potencijalne
rizike i prijetnje nadzirati i drţati pod kontrolom. Pri tome mislimo u prvom redu na odabrane
lokalitete te sve procese (stanje oĉuvanosti, klimatske prilike, razvojne procese, turizam,
prirodne nepogode itd.) koji mogu utjecati na njih kao kulturno dobro.
24
I.5 Topografija stećaka uţe regije
Ovim pregledom nastojalo se obuhvatiti što veći broj lokaliteta sa stećcima na svom od podruĉja
ukljuĉenih u projekt. S obzirom da se radi o topografiji, prilikom sastavljanja ovog dijela
„Strategije“ podaci su se prikupljali pregledom dostupne i relevantne literature (vidi na kraju) te
pregledom terena u suradnji s projektnim partnerima i struĉnjacima koje su partneri angaţirali.
Na taj naĉin se prikupilo dovoljno podataka kako bi se moglo pristupiti izradi pojedinih poglavlja
„Strategije“ koji su zadani u „Opisu zadataka za ugovaranje usluga u sklopu procedure
pregovaranja“. Prilikom rada na ovom dijelu projekta došlo je i do potrebe prilagoĊavanja ovdje
navedenih poglavlja stanju na terenu. Naime, nakon objedinjavanja prikupljenih podataka,
ponajviše onih o broju lokaliteta te njihovom stanju došlo se do broja od gotovo 190 lokaliteta
sa stećcima na ĉetiri podruĉja ukljuĉena u projekt s ukupnim brojem od 3321 stećaka:
a) Općina Ljubuški (BiH) – 48 lokaliteta (658 stećaka)
b) Općina Pljevlja (CG) – 16 lokaliteta (729 stećaka)
c) Općina Prijepolje (SRB) – 20 lokaliteta (631 stećak)
d) Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija (RH) – 106 lokaliteta (1303 stećka)3
Iz objektivnih razloga, toĉnije izutetno velikog broja lokalitata, nije bilo moguće obići sve
lokalitete sa stećcima. Na kraju je utvrĊen njihov konaĉni broj te su da „daljnju obradu“ u sklopu
ovog projekta odabrani samo pojedini. Cilj ovog poglavlja je ukazati na brojnost ovih
spomenika.
3
Prilikom utvrđivanja stanja na području Dubrovačko-neretvanske županije (RH) dodatni problem je predstavljala
činjenica da na tom području nalazimo i srednjovjekovna groblja bez stedaka ili s drugačijim ali sličnim nadgrobnim
spomenicima. Ali takva groblja nisu uvrštena u ovaj projekt. Broj lokaliteta bi u slučaju njihovog uvrštavanja u
županiji bio 196 a samih spomenika 1752! S druge strane, dijelove „Strategije“ biti de mogude primijeniti i na
ovakve lokalitete.
25
I.5.a Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija
Crkva sv. Jurja, Baćina- uz zid groblja leţi ulomak ploĉe s donjim dijelom maĉa. Literatura:
Tomasović 2007a, 60, 108, T. XX, 1
Crkva sv. Luke, Baćina - evidentirani su 4 ploĉe i 4 sanduka te nadgrobna ploĉa kao menza
oltara. Sanduk uzidan u proĉelje crkve je ukrašen reljefnim polumjesecom i cvijetom s rupicama.
Literatura: Tomasović 2007 a, 59-60, 108-109, T. XX, 2
Krstac, Baćina - na juţnoj strani vrha Krstaca, zapadno nalazi se amorfni kameni blok, moguće
ploĉa. Literatura: Tomasović 2007 a, 60, 109.
Dvorine, Baćina - s Dvorina, oko 500 m istoĉno od Krstaca, potjeĉe ulomak nadgrobne ploĉe
(danas u dvorištu obiteljske kuće bliţe Sladincu). Literatura: Tomasović 2007 a, 60; 109
Sladinac, Baćina - na Sladincu se, kod ostataka ranokršćanske i ranosrednjovjekovne crkve sv.
Andrije, sredinom XIX. st. nalazilo veliko groblje sa stećcima koje je uništeno gradnjom ceste
1937. Saĉuvan je ukrašeni sanduk (reljefni kriţ), 80-ak m iznad ceste. Ulomak drugog ukrašenog
stećka (polumjesec, sunce?) je uzidan je kuću u zaseoku Šipak. Literatura: Tomasović 2007 a, 8,
59-61; 109, T. XX, 3-4
Grebine u Crnoĉi - ovdje se nalazi 36 stećaka, većinom sanduka (22). Razliĉite su obrade, od
izvrsno izraĊenih sanduka do amorfnih oblika. Ukrašena su 4 sanduka (razliĉiti kriţevi,
osmerokrake zvijezde, tordirano uţe, polumjesec). Literatura: Sokol 1980, 272; Tomasović,
revizija 2008.
Grebine, Jezerce - na ostacima tumula na uzvisini iznad polja Jezerac nalaze se 22 sanduka i 1
ploĉasti sljemenjak. Orijentirani su u smjeru istok-zapad, dijelom pomicani. Ukrašeno je 7
primjeraka, 6 sanduka i sljemenjak (kriţevi, ratnik sa štitim i maĉem, kose crtice, kamenice,
romb). Literatura: Kaer 1887, 25-29; Jurišić 1968, 24-25; Tomasović, revizija 2008
Crkva Svih Svetih, Brista - uokolo crkve nalazi se 6 sanduka. Dva imaju obrub urezanih “S”
vitica, reljefnog polumjeseca i kruţnog vijenca. Literatura: Jurišić 1968, 25-26
26
Krvavac - prema literaturi u suhozidine je ugraĊeno 6 stećaka. Nema podataka o ukrasima.
Literatura: Jurišić 1968, 26
Grabine, Kuţića kuće - uopćeno se spominje nekoliko stećaka. Literatura: Jurišić 1968, 26
Grebine, kod Ţupne kuće - 1 veliki stećak s kriţem
Sv. Ivan na Zavali, Zapadna Plina
- na prostoru uokolo groblja s crkvom evidentirana su 4
sanduka i peti uz oltar. Ukrašen je sanduk zapadno od groblja (polumjesec, sunce, kriţevi,
rupice).
Grebine/Ĉeveljuš, Zapadna Plina - na lokalitetu uz prijevoj ka unutrašnjosti nalazi se, u
kontekstu nekoliko tumula, 20 sanduka i 3 ploĉe. Ukrašena su tri sanduka (ples ţene i muškarca,
konjanik, lov na jelena, kriţevi, ptice, tordirano uţe, štit).
Grebine, Perka - na Grebinama, sjeveroistoĉno od zaselka, postavljen je manji neukrašeni
kameni kriţ.
Zelenik/Eraci, Istoĉna Plina - uz donju stranu ceste izmeĊu Eraka i groblja na Obliĉevcu nalazi
se 5 sanduka, jedan u ulomku. Ukrašena su 3 sanduka (tordirani vijenac, polumjesec, urezani
kriţevi).
Krĉ, Istoĉna Plina - uz stari put istraţeno je groblje s 3 neukrašena sanduka te ulomci jednog
sanduka. Literatura: Ivišić – Vulić 2008
Ograde - na istraţenom tumulu u Ogradama nalazi se 7 sanduka. Ukrašena su 2 sanduka (kriţ,
maĉ s remenom). Treći ima kruţna udubljenja. Oko 150 m istoĉnije, evidentiran je neukrašeni
stećak-sanduk. Literatura: Tomasović 2008
Garište/Šarić Struga, Istoĉna Plina - na istreţnom tumulu se je nalazilo 3 stećka-sanduka bez
ukrasa. Literatura: Maljković 2008
Granica, Šarić Struga - na istraţenom tumulu nalazil su se 4 ploĉe i 1 sanduk (danas kod crkve
na Obliĉevcu). Jedna ploĉa ima antropomorfni prikaz. U blizini je naĊen i ukrašeni sanduk (kriţ,
noţ). Literatura: Maljković 2008
27
Draĉevac, Šarić Struga - na istraţenom lokalitetu su se nalazile, 4 neukrašene ploĉe i 1 sanduk.
Literatura: Maljković 2008
Vrbica, Šarić Struga - na istraţenom lokalitetu se nalaze 4 ploĉe i 1 sanduk. Ukrašene su 2
ploĉe i sanduk (štiti i maĉ, polumjesec, kruţni vijenac, trake s kosim crticama, povijena lozica).
Mišja Draga, Šarić Struga - uz put koji iz Šarića Struge vodi ka Vrbici nalazilo se u kontekstu
tumula 9 ukrašenih ploĉa i 2 sanduka (polumjesec, tordirani vijenac, tordirana vrpca, kriţ).
Literatura: Milošević 2008
Zanoga, Borovci - jugoistoĉno od groblja i crkve Sv. Nikole, evidentirana su 44 stećka bez
ukrasa, grupirana uokolo tumula. Na jednom su tri manja udubljenja, recipijenti za
blagoslovljenu vodu ili svijeće. Literatura: Tomasović 2001, 37-49
Mravinci, Borovci - na tumulu, oko 200 m jugozapadno od Zanoge, nalaze se 2 sanduka i
ulomak ploĉe. Jedan sanduk ima reljefni polumjesec. Jugozapadnije leţi amorfni nadgrobnjak i
odgurnuti ulomak. Literatura: Tomasović 2001, 49-50
Goraĉ, Borovci - uz izvor, sjeverno od Zanoge, nalazi se neukrašeni sanduk. Literatura:
Tomasović 2001, 51, bilj. 111
Crkva Gospe od Zdravlja, Borovci - uz proĉelje crkve nalazi se neukrašeni sanduk. Literatura:
Tomasović 2001, 51, bilj. 111
Crkva sv. Nikole, Borovci - pred proĉeljem crkve nalazi se ukrašeni kameni kriţ (kriţ,
cvijetovi, štiti i maĉ). Literatura: Tomasović 2001, 36-37
Grebine, Borovci - u zaseoku Vekići nalaze se dva neukrašena stećka-sanduka.
Groblje, Desne - u zapadni ogradni zid groblja uzidan je sanduk s dvama reljefnim maĉevima,
dok je na ulazu neukrašeni sanduk ili ploĉa. Treći blok je desno od ulaza. Oko 100 m zapadnije u
meĊi je uzidan sanduk te još tri ulomka. Literatura: Boţanić-Bezić 1965, 173-174
Vrućica, Nova sela - na granici s Hercegovinom nalaze se 4 neukrašena stećka te još 2 u
Kuštovini i na dnu Dvorina.
28
Greblje na Lušcu, Brestica, Zaţablje – na lokalitetu se nalazi 12 stećaka, većinom sanduka.
Ukrašeno je 6 stećaka ( kriţ, kamenice, te dviju paralelnih linija uz rub stećka). Na jednom su
vidljivi tragovi natpisa. U blizini je i kamenolom. Literatura: Vidović, 1993., 465-467.
Greblje kod Brestice, Zaţablje – na lokalitetu se nalazi 5 dislociranih stećaka- ploĉa.
Literatura: Vidović, 1993., 467-468.
Stećci na Podgrliću, Vidonje – na predjelu Podgrlića nalaze se dva sanduka od kojih je jedan
ukrašen motivom kriţa sa rozetom i polumjesecom sa zvijezdom. Literatura: Vidović, 1993.,
468-470.
Crkva sv. Ivana, Vidonje – na juţnom zidu stare ţupne crkve ugraĊen je ulomak ukrašenog
(dva kruga) stećka na kojem je trag natpisa a naknadno je upisan i natpis koji govori o izgradnji
crkve 1616. Literatura: Vidović, 1993., 470-471
Kuća Matića u Vidonjama – u ziĊu kuće nalazi se ugraĊen ulomak ukrašenog sanduka ukrašen
(kriţ u krugu, kamenice). Literatura: Vidović, 1993., 471
Crkva Male Gospe, Dobranje – u ziĊu stare ţupne crkve, ogradnom zidu groblja, te na groblju
oko crkve nalazi se više desetaka stećaka u obliku sanduka i ploĉa. Od ukrasa su prisutni motivi
kriţa, maĉa sa štitom, ĉovjeka, zvijezde, polumjeseca i tordiranog uţeta. Literatura: Vidović
1998., 397-399.; Jurić, 1984., 24, 35; Jurić, 2003., 337.
Torina, Bobovište – kraj puta koji vodi kroz Bobovište preostala su dva sanduka i jedan
sljemenjak. Dva su ukrašeni motivima zvijezde, polumjeseca, kriţa, rozete i tordiranog uţeta.
Literatura: Vidović 1998., 401-402.; Jurić, 2003., 337.
Zmijina glavica, Dobranje – pored kapele Svete obitelji nalazi se prapovijesna gomila a na
njenom vrhu veliki ukrašeni stećak u obliku ploĉe (tordirano uţe) s tragom natpisa. Literatura:
Vidović 1998., 399-400.; Jurić, 2003., 337.
Greblje u Proviću, Slivno – rijeĉ je o najvećoj srednjovjekovnoj nekropoli na ovom prostoru
koja sadrţi oko 90 cijelih, oštećenih ili razbijenih stećaka, najviše ploĉa i sanaduka te 2
sljemenjaka. Ukrašena su 33 primjerka (oruţje, rubne tordirane vrpce-uţeta, polumjesec i rozeta,
razni kriţevi, zmije, kombinacije motiva konja i kriţa). Literatura: Kaer, 1887., 30-39; Benac,
29
1953., 59-64.; Wenzel, 1965., tab. IV, XXIII, 15, 25, tab. XXVI, 20, tab. XXVII, 10, 24, tab.
XXX, 19, tab. XXXI, 25 i dalje; Bešlagić, 1971. 86.; Sokol 1980., 272-273.
Crkva sv. Mihajla, Imotica – utvrĊen je samo 1 ploĉa, na ulazu istoĉno od crkve, te 1 unutar
crkve.Stećaka je nekada bilo više. Literatura: Beritić, 1986., 414.
Crkva Sv. Trojstva, Štedrica – prema literaturi oko stare crkve nalazilo se nekoliko stećaka od
kojih su neki i ukrašeni. Literatura: Beritić, 1986., 415.
Crkva Gospe od Rozarija, Stupa - u dokumentaciji se uz crkvu spominju i stećci, koji zadnjim
uviĊajem na lokalitetu nisu naĊeni. Literatura: neobjavljeno
Crkva Male Gospe, Topolo – rijeĉ je o jednoj od najvaţnijih nekropola sa stećcima u
Dubrovaĉkom primorju. Nekad ih je bilo znatno više. Danas ih je oko 20. Cijele ili ulomke
stećaka nalazimo kao spolie u okolnim zgradama, meĊama, stepenicama i sl. Prema literaturi bilo
je 15 ploĉa, 11 sanduka, 3 sljemenjaka od ĉega ih je 10 ukrašeno (štit i ptica, štit i maĉ,
polumjesec, zvijezda, kolo, kolonade stupova). Literatura: Benac, 1953., 70-71; Bešlagić, 1971.
89.; Beritić, 1986., 416.
Crkva Sv. Luja, Topolo – kraj crkve se nalaze 2 stećka, ploĉa i sljemenjak s podnoţjem.
Literatura: Benac, 1953., 69-70; Bešlagić, 1971. 89.; Beritić, 1986., 416.
Greblje - Bistrina, Štedrica – na lokalitetu Greblje se nalaze 3 sanduka. Jedan je ukrašen sa
svih strana ( zmije, kriţ u kamenici, kriţevi, štit s maĉem, lov). Druga dva stećka ukrašena su
motivom štita s maĉem. Literatura: Benac, 1953., 72-73; Bešlagić, 1971. 89.; Beritić, 1986., 418.
Crkva Sv. Petra i Pavla, Ošlje – na recentnom groblju te u zidovima crkve nalazi se 5 stećaka
te nekoliko ulomaka. U literaturi se spominje 29 ploĉa i 9 sanduka, a sveukupno 5 ukrašenih (
kolo, kriţ i štit s maĉem). Literatura: Benac, 1953., 71-72; Bešlagić, 1971. 89.; Beritić, 1986.,
418.
Crkva Sv. Vida i Modesta, Smokovljani – u neposrednoj okolini crkve nalazi se 17 stećaka in
situ, dok ih je 13 ugraĊeno u prednju fasadu ţupne kuće, te 2 u zidu crkve. Uglavnom je rijeĉ o
sanducima i ploĉama. Od ukrasa nalazimo štit s maĉem, kolo, psa, jelena i konjanika. Literatura:
Bešlagić, 1971., 89.; Beritić, 1986., 422.
30
Vlaško groblje, Smokovljani – istoĉno od Sv. Vida i Modesta nalaze se 3 ukrašena sljemenjaka
i 1 sanduk (slijepe arkade, friz s lozicom, uţe). Literatura: Beritić, 1986., 422-423.; Bešlagić,
1971., 89.
Crkva sv. Ivana Krstitelja, Visoĉani – na mjesnom groblju smješteno je 7 stećaka u obliku
ploĉe i sanduka. Neki ukrašeni ( geometrijski i floralnm motivi, kriţ, tordirano uţe, štit s maĉem,
polumjeseco i rozeta. Tri ulomka ugraĊena su u ziĊu crkve. Literatura: Bešlagić, 1971., 89.;
Beritić, 1986., 423-424.
Crkva sv. Ilije, Visoĉani – nalazi se na istom lokalitetu gdje i crkva Sv. Ivana Krstitelja. Po
sredini crkve nalazi se 1 stećak u obliku ploĉe. Ukrašen je cik-cak trakom, valovitom vrijeţom s
listovima, štitom i maĉem, rozetama, ĉekićem i ljudskom šakom. Literatura: Beritić, 1986., 423.
Ţupna crkva Sv. Kuzme i Damjana, Toĉionik – uokolo crkve nalazi se 7 cjelovitih ili ulomaka
nadgrobnih ploĉa, Jedna je ukrašena kruţnicom podijeljenom na manja polja. Nekada je s juţne
strane crkve bilo 12 nadgrobnih ploĉa. Literatura: neobjavljeno
Crkva Sv. Ivana, Trnovica - uz crkvu se nalazi 10 ploĉs- stećaka. Ukrasi su rijetki (uţe, trolisna
vitica, kriţevi). Literatura: Bešlagić, 1971., 90.
Crkva Svih Svetih i Gospa od Rozarja, Lisac – na groblju je danas 5 stećaka-ploĉa od kojih su
3 iskorišteni kao oltari u crkvi Svih Svetih te nekoliko rustiĉnih kamenih kriţeva. Jedna ploĉa je
bila ukrašena štitom s maĉem, rozetama, lukom i strijelom, te trakom od dvije linije izmeĊu kojih
su cik-cak urezi. Literatura: Beritić, 1986., 424.
Novakovo greblje, Ĉepikuće – na prapovijesnoj gomili nalazi se 1 sljemenjak, 3 visoka sanduka
i 2 sanduka normalne visine. Ukrašena su 4 sanduka i 1 sljemenjak (arkade, trolisna vitica, štiti i
maĉ, lov). Literatura: Benac, 1953., 73-74; Beritić, 1986., 425-427.; Bešlagić, 1971. 90.;
Krstanović, 1991., 99.
Dobrštak, Ĉepikuće – u blizini Novakova greblja nekada je bilo 11 stećaka od ĉega je preostalo
5 od kojih su napravljeni stol i ĉetiri klupe. U blizini se nalazi i 5 kamenica izraĊenih od stećaka,
no mišljenja sam kako je rijeĉ o izvornim kamenicama zbog neposredne blizine izvora vode i
31
gustijerne. Nekad su bili ukrašeni no danas je sve neĉitko. Literatura: Benac, 1953., 74; Beritić,
1986., 425-427.; Bešlagić, 1971. 90.
Ţupna Crkva sv. Martina, Ĉepikuće – uokolo crkve nekada se nalazila najveća poznata
nekropola sa stećcima u Dubrovaĉkom primorju, a brojala je 200-300 primjeraka. Stećci se danas
nalaze ugraĊeni u ziĊe crkve, u ogradnom zidu crkve, na groblju, te u baštini preko puta crkve i
groblja. Danas je vidljivo 10 ploĉa, 20 sanduka i 4 sljemenjaka, od ĉega je 10 ukrašeno (vrpca
od kosih paralelnih linija, trolisna lozica, kriţ, ruka, antropomorfni kriţ). Literatura: Benac,
1953., 74.; Beritić, 1986., 425-427.; Bešlagić, 1971. 90.
Crkva Gospe Velike, Đonta Doli, Doli – nekada se uokolo crkve nalazilo 10 stećaka- ploĉa.
Danas su tamo 4 ploĉe od kojih su 3 ukrašene (zidarski kutomjer, ljiljan, kriţ, grozd, vitica, štit i
maĉ). Na lokalitetu se nalazi 5 grobova pokrivenih neukrašenim nadgrobnim ploĉama.
Literatura: Beritić, 1986., 437.; Beritić 1987., 146; Bešlagić, 1971., 90.
Crkva sv. Ane, Podimoĉ - u ogradnim zidovima nalaze ugraĊeni stećci u obliku sanduka i
ploĉa. Nekada ih je bilo 7 a danas preostalo 5. Rijetki su ukrašeni tordiranim uţetom uz rub
stećka, kriţem, polumjesecom i zvijezdom u obliku rozete, a na jednom je neĉitak natpis.
Literatura: Beritić, 1986., 429.; Bešlagić, 1971., 90.
Crkva sv. Kriţa, Miholjkrst, Podgora – u zapadnom dijelu groblja su 2 ukrašena stećkaploĉe. Saĉuvan je i 1 uĉelak s kriţem. Literatura: Beritić, 1986., 430.
Crkva sv. Ivana Krstitelja, Trnova – uz crkvu nalaze 2 stećka u obliku ploĉe. Literatura:
neobjavljeno
Trnova – istoĉno od sela, pokraj konjskog puta za Orahov do, nalazi se nekropola sa 7 stećakaploĉa od kojih je 6 ukrašeno (polumjesec, kriţ, rozete, štit i maĉ). Literatura: Bešlagić, 1971. 91.
Trnova – oko 800 m od prethodne nekropole, rasporeĊena u dvije skupine, nalazi se nekropola s
23 ploĉe i 10 sanduka. Ukrašena je samo 1 ploĉa (kriţ i „vodenica“). Literatura: Bešlagić, 1971.,
91.
Crkva Male Gospe, Mravnica –u okviru novog groblja nalazilo se 15-ak cijelih ili polomljenih
stećaka, uglavnom ploĉa. Pregledom terena nije uoĉen niti jedan stećak.
32
Spasova crkva, Brseĉine – u okolnim meĊama i kući ugraĊena su 4 sanduka. Svi su oštećeni.
Na 3 se vide ukrasi (štit i maĉ, kolo, ţivotinja). Nekada ih je bilo znatno više. Literatura:
Bešlagić, 1971., 91.
Grĉko groblje u Kruĉici, Banići – na lokalitetu nalaze se 2 sanduka, vjerojatno unutar rimske
vile. Jedan je ukrašen tordiranim uţetom i prikazom sunca. Literatura: Beritić, 1986., 436.;
Bešlagić, 1971., 91.
Crkva sv. Marije Mandaljene, Banići – u juţnom zidu crkve uzidana je nadgrobna ploĉa na
kojoj je natpis bosanĉicom i grb Ohmuĉevića. Literatura: Beritić, 1986., 437.
Kovaĉev brijeg, Slano - sam toponim upućuje na potencijalni lokalitet sa stećcima. Nekad se na
ovom lokalitetu nalazilo 8 stećaka, meĊutim danas ih je samo 5, od ĉega 3 ploĉe, 1 sljemenjak, te
2 komada sanduka. Od ukrasa su prisutni tordirano uţe, strijela i štit s maĉem. Na više mjesta
uoĉeni su tragovi branja kamena za stećke ili izgradnju Napoleonove ceste. Literatura: Beritić,
1986., 431.; Bešlagić, 1971., 91.
Crkva sv. Trojstva, Donji Majkovi – kraj crkve se nalazi 1 sanduk i 4 ploĉe. Nekada ih je bilo
17. Od ukrasa su prisutni motivi bordure od kosih paraleleica i rozete. Literatura: Bešlagić,
1971., 91.
Crkva sv. Stjepana, Gornji Majkovi – uokolo crkve i u njenom ziĊu, u ogradnom zidu i
obliţnjem ţupnom dvoru nalazi se oko 30 ploĉa te 1 mali sljemenjak koji danas sluţi kao nosaĉ
barjaka. Na groblju uokolo crkve nalaze se još 4 kamene grobne ploĉe. Literatura: neobjavljeno
Crkva sv. Ivana Krstitelja, Mravinjac – uokolo crkve nalazi se 9 neukrašenih nadgrobnih
ploĉa. Prema literaturi nekada ih je bilo 15. Na ulazu u groblje i crkvu ugraĊena su 2 ulomka
koja moţda potjeĉu sanduka, bez ukrasa. Literatura: Bešlagić, 1971., 90.
Crkva sv. Nikole, Mravinjac – 1veći fragment nadgrobne ploĉe ukrašen motivom uţeta, te štita
i maĉa upotrijebljen je za oltar, a na boĉnim fasadama je ugraĊena 1 cijela i 6 ulomaka
neukrašenih nadgrobnih ploĉa. Literatura: neobjavljeno
33
Crkva Sv. Šimuna Jude, Mrĉevo – na groblju se nalazi 11 nadgrobnih ploĉa od kojih su 3
ukrašene rozetama. Postoji i 12 nadgrobnih ploĉa iz kasnijeg vremena te 3 nadgrobna uĉelka u
obliku manje stolice, pravokutnika s trokutastim završetkom i kriţa. Literatura: neobjavljeno
Crkva Sv. Mihajla, Kliševo – nekada je uz crkvu na groblju bilo 16 nadgrobnih ploĉa od kojih
su 4 ukrašene (rozete, polumjesec, kriţ). Danas nije vidljiva niti jedna. Literatura: Bešlagić,
1971., 92.
Crkva Male Gospe, Gromaĉa – uz crkvu se nalazi 10 ploĉa. Tri su ukrašene (kriţ, spirale).
Literatura: neobjavljeno
Crkva sv. Vida i Modesta, Trsteno – pored crkve se nalaze 4 ploĉe i jedan sanduk. Tri su
Ukrašena je 1 ploĉa i sanduk (štit s maĉem, pas, lov).U blizini je i 8 neukrašenih nadgrobnih
ploĉa, te 1 ploĉa ugraĊena kao oltarna menza. Literatura: Bešlagić, 1971., 92.
Crkva sv. ĐurĊa, Orašac – u istoĉnom dijelu groblja nalazi se 12 nadgrobnih ploĉa, a samo ih
se 5 moţe pripisati kasnom srednjem vijeku. Na gornjem platou groblja nalazi se 1 uĉelak s
kriţem. Na stepeništu se nalazi ulomak nadgrobne ploĉe s štitom i maĉem. Literatura: Bešlagić,
1971., 92.
Crkva sv. Nikole Putnika, Poljice – na platou ispred crkve nalazi se 5 necjelovitih nadgrobnih
ploĉa od kojih je 1 ukrašena motivima štita.
Crkva sv. ĐurĊa, Ljubaĉ - na groblju se nalazi 6 rustiĉnih nadgrobnih ploĉa, bez ukrasa.
Kapela Male Gospe, Zaton Mali – juţno i zapadno od crkve i trijema vidljivo je nekoliko
neukrašenih nadgrobnih ploĉa.
Crkva sv. ĐurĊa, Osojnik – uokolo crkve su saĉuvani dijelovi nadgrobnih ploĉa i ulomci
stećaka uzidani u ogradni zid.
Crkva sv. Pankracija, Petrovo Selo – oko ostataka crkve nalazi se nekoliko srednjovjekovnih
nadgrobnih ploĉa.
Vrijesno brdo, Prijevor – na ostatcima prapovijesne gomile nalaze se 2 sanduka, 2 cjelovite i 1
polovica ploĉe. Literatura: Kusijanović, 1929., 353.; Luĉić, 1961., 176-177.
34
Crkva sv. Mihajla, Ĉajkovica, Šumet – unutar ostataka crkve nalazi se 1 stećak, a okolo ih još
5. Svi su u obliku sanduka, a 2 su ukrašena (luk i strijela, lov, lozica, rozeta, kriţ).
Crkva Gospe od Nuncijate (Blagovijesti), Gruţ – uz crkvu se nalazi se 1 uĉelak s reljefnim
kriţem. Literatura: Fisković, 1961., 152.
Crkva sv. Nikole, Pile – uz crkvu se nalazi 1 uĉelak s reljefnim prikazom kriţa. Literatura:
Fisković, 1961., 152.
Crkva Gospe Velike, Vrbica - uz crkvu se nalazi 1 uĉelak s reljefnim prikazom kriţa.
Literatura: Fisković, 1961., 152.
Kapela sv. Duha, Komolac – uokolo crkve nalazi se nekoliko nadgrobnih ploĉa od kojih su
pojedine ukrašene motivom štita i maĉa, te 1 uĉelak s reljefnim prikazom kriţa. Literatura:
Fisković, 1961., 152.
Crkva sv. Kuzme i Damjana, Šumet – uz crkvu se nalaze 2 uĉelka s reljefnim prikazom kriţa.
Crkva sv. Nikole, SuĊuraĊ, Šipan – uz crkvu se nalazi 1 uĉelak s reljefnim prikazom kriţa.
Crkva sv. ĐurĊa, Petraĉa – na višeslojnom arheološkom lokalitetu saĉuvano je 10 nadgrobnih
ploĉa, 1 sanduk, 4 ulomka sanduka te 2 uĉelka s kriţem. Danas su svi sekundarno upotrijebljeni
kao graĊevinski materijal za gradnju crkve, kao baza oltarne menze ili kao nadgrobne ploĉe
mlaĊih grobova. Svi su ukrašeni (trolisne vitice, uţe, arkade, rozete, , zvijezde, štit i maĉ,
polumjesec, kutomjer). Literatura: Fisković, 1961., 151-161.; Perkić M., 2008. 102-131; Perkić
D. i M., 2007., 32-37
Crkva sv. Ilara, Mlini – na groblju se nalazi se 15 cjelovitih i ulomaka nadgrobnih ploĉa, od
kojih je 9 ukrašeno (trolisne vitice, zvijezda, štit i maĉ, polumjesec, luk i strijela). Literatura:
Fisković, 1961., 161-165; Perkić D. i M., 2007., 48.
Crkva Velike Gospe, Plat – danas se kod crkve nalaze 2 stećka u obliku sanduka i ploĉe.
Nekada je bila i 1 nadgrobna ploĉa na kojoj je bio prikaz štita s maĉem. Istiĉe se visoki ukrašeni
sanduk (dvostruke vodoravne i okomite crte, nad kojima je široki pojas pravilno iskriţanih crta u
obliku linearne mreţe od rombova, a nad njima se niţu tzv. «pilini zubi» i krugovi s cvjetovma).
35
Drugi stećak je ukrašen s motivom pletenog uţeta. Literatura: Fisković, 1961., 147-151;
Bešlagić, 1971., 93.
Vidovo groblje iznad Spilana, Plat – na prapovijesnoj gomili i uokolo nje nalazi se 9 ploĉa i
sanduka, 4 su ukrašena (pleteno uţe, vitice, cvijet, maĉ i štit). Literatura: Perkić D. i M., 2007.,
42.
Crkva sv. Stjepana, Kupari - uokolo crkve nalazi se 20-ak nadgrobnih ploĉa od kojih su neke
ukrašene (polumjesec, zvijezda, štit). U ogradnom zidu su i 4 uĉelka s kriţem. Literatura:
Fisković, 1961., 168.; Perkić D. i M., 2007., 45.
Crkva sv. Matije na Maćelu, Ĉelopeci – na groblju su preostala 2 uĉelka s reljefnim kriţem, te
1 nadgrobna ploĉa s dvosjeklim kosijerom. Literatura: Fisković, 1961., 161.; Perkić D. i M.,
2007., 55.
Brdo Barbara, Gornji Brgat – na lokalitetu se nalaze dijelovi devastirane nekropole s stećcima.
Nekada ih je bilo desetak, a danas ih je preostalo 4 - 5 cjelovitih i ulomaka stećaka. Literatura:
Luĉić, 1961., 178-179.; Bešlagić, 1971., 93.; Perkić D. i M., 2007., 59.
Crkva sv. Ane, Gornji Brgat – u ogradni zid je ugraĊen 1 jedan uĉelak s reljefnim kriţem.
Ostale starije nadgrobne spomenike u potpunosti je prekrilo recentno groblje. Literatura: Perkić
D. i M., 2007., 58.
Crkva sv. Spasa, Krstac – u proĉelje crkve i stepenište ugraĊena su 2 uĉelka s kriţem.
Literatura: Perkić D. i M., 2007., 39.
Crkva sv. Trojice, Petraĉa – u ogradi zid groblja ugraĊen je 1 nadgrobni uĉelak s kriţem.
Literatura: Perkić D. i M., 2007., 38.
Crkva sv. Stjepana, Dubac – uokolo crkve se nalazilo groblje od kojeg su danas preostali
nadgrobni uĉelci razneseni po široj okolici, ulomci nadgrobnih ploĉa kao spolie u okolinim
kućama te spomen ploĉa u kojoj se govori o podizanju crkve 1366. Literatura: Bešlagić, 1971.,
93; Perkić D. i M., 2007., 49; Foretić, 1962., 165-176.
36
Crkva sv. ĐurĊa, Cavtat – uokolo crkve nalaze se 2 sanduka, 4 cjelovite i 1 polovica ploĉe, 2
polovice nadgrobne ploĉe te 1 uĉelak s kriţem. Na 3 ploĉe javljaju se motivi kola, rozete,
ţivotinja, rascvjetalog gotiĉkog kriţa, te polumjesec i ĉetverolist u krugu spletenog uţeta.
Nadgrobna ploĉa koja je prenesena u Cavtat (Bogišićeva zbirka) je uĉelak s kriţem i jedna je od
najvećih na ovim prostorima. Literatura: Fisković, 1961., 166-168; Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 7.
Crkva sv. Petra, Zvekovica – ispred crkve nalazi se 9 nadgrobnih ploĉa od kojih je jedna
ukrašena trolisnom lozicom. U obliţnjoj meĊi se nalazi 1 uĉelak s kriţem. Literatura: Ţeravica,
Kovaĉić, 2002., 10-11.
Crkva sv. Ilije, Obod - pred zapadnim proĉeljem nalaze se 3 zidane grobnice prekrivene
neukrašenim nadgrobnim ploĉama (nekada ih je bilo najmanje 10). Literatura: Bešlagić, 1971.,
93.
Crkva sv. Ane, Obod – oko crkve nalaze se 4 nadgrobne ploĉe (nekad ih je bilo 10) od kojih
jedna ima ukras (rozeta u kruţnici). Literatura: Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 12.
Crkva Sv. ĐurĊa, Moĉići – na groblju oko crkve nalaze se 23 srednjovjekovne nadgrobne
ploĉe. Tri su ukrašene (štit i maĉ, polumjesec, polukugla). U ogradnom zidu je ugraĊen uĉelak s
reljefnim kriţem. Literatura: Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 13.
Crkva sv. Ivana, Ĉilipi – na groblju je 5 nadgrobnih ploĉa od kojih su 2 ukrašene (štit i maĉ,
rozeta, kriţ, luk i strijela). Literatura: Brautović, 2005., 96.
Crkva sv. Trojstva, (sv. Nedjelja), Ĉilipi – uokolo crkve nalazi se nekoliko nadgrobnih ploĉa
od kojih su 3 ukrašene motivma polumjeseca, rozete, kriţa i maĉa sa štitom. Literatura:
Brautović, 2005., 97.
Crkva sv. Luke, Komaji - uokolo crkve je 10-ak nadgrobnih ploĉa od kojih su pojedine
ukrašene (rozeta, štit, tordirane trake) S jugozapadne strane crkve nalazi se sarkofag ukrašen s
ĉetiri polumjeseca. Na groblju se nalazi i 1 uĉelak ukrašen s uţlijebljenim kriţem. Literatura:
Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 14.; Brautović, 2005.,120-121.
Buganj greb, Komaji – gotovo u centru Konavoskog polja, nalazi se usamljena 1 neukrašena
nadgrobna ploĉa. Literatura: Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 14.
37
Crkva sv. Ivana, Gruda - uokolo crkve je groblje na kojemu je preostalo 5 neukrašenih
nadgrobnih ploĉa.
Crkva sv. ĐurĊa, Popovići - uokolo crkve se nalazi se nekoliko nadgrobnih ploĉa (od 80
zabiljeţenih) i 1 uĉelak s reljefnim kriţem. Pojedine ploĉe su bile ukrašene (kriţ, maĉ i štit,
trolisna vitica, pentagrami, kolo, konji) a imale su i natpise. Literatura: Vukasović, 1895., 237238.; Kapetanić, Vekarić, 1998., 23.; Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 15.
Crkva sv. Tome, Radovĉići - uokolo crkve nalazi se 15 nadgrobnih ploĉa od kojih su 2
ukrašene rozetom i uzduţnom profilacijom. Uz ploĉe preostala su in situ i 3 uĉelka s kriţem.
Literatura: Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 16.
Crkva sv. Luke, Radovĉići – uokolo crkve nalazi se 15-ak neukrašenih nadgrobnih ploĉa.
Literatura: Brautović, 2005., 137.
Crkva sv. Nikole, Radovĉići – na groblju se nalazi i nekoliko neukrašenih nadgrobnih ploĉa.
Literatura: Brautović, 2005., 136.
Crkva sv. Ane, Poljice – oko crkve ima 15-ak nadgrobnih ploĉa, od kojih su 2 ukrašene (lav,
luk i strijela). Literatura: Kapetanić 2000., 128.; Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 16.; Brautović, 2005.,
144.
Crkva sv. Ilije, Poljice – uz crkvu je preostalo 10-ak neukrašenih nadgrobnih ploĉa. Literatura:
Brautović, 2005., 145.
Crkva sv. ĐurĊa, Mikulići – preostalo je samo 10-ak neukrašenih nadgrobnih ploĉa. Literatura:
Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 17.
Crkva sv. Kriţa, Đurinići – na groblju se nalazi nekoliko neukrašenih nadgrobnih ploĉa.
Literatura: Brautović, 2005., 160.
Crkva sv. Spasa, Vitaljina – oko crkve je nekoliko neukrašenih nadgrobnih ploĉa iako starija
literatura spominje 10 ploĉa i 30 sanduka i 1 sljemenjak. Pojedini primjerci su bili ukrašeni.
Literatura: Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 18.; Bešlagić, 1971., 95.
38
Crkva sv. Nikole, Vataje – na lokalitetu Vojska nalazila se crkva sv. Nikole. Uz crkvu je bila
nekropola od koje su preostale 4 neukrašene nadgrobne ploĉe. Literatura: Ţeravica, Kovaĉić,
2002., 20.
Crkva sv. Petra, Karasovići – uz crkvu su ostatci nekropole s oko 90 ploĉa i sanduka. Rijetki
su ukrašeni (trolisna lozica, kriţ, luk i strijela). Literatura: M. i P. Novaković, 1990., 94.;
Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 21.; Brautović, 2005., 187-188.
Crkva sv. Pavla Apostola, Palje brdo – saĉuvano je 10-ak neukrašenih nadgrobnih ploĉa.
Literatura: Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 21.
Crkva sv. Ivana, Vataje-VodovaĊa – oko crkve vidljivo je nekoliko neukrašenih nadgrobnih
ploĉa. Literatura: Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 22.; Brautović, 2005., 193.
Crkva sv. Vida, VodovaĊa – oko crkve nalazilo se srednjovjekovno groblje od kojeg je
preostala tek 1nadgrobna ploĉa s vijencem u koji je upisan kriţ s proširenim hastama. Literatura:
Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 22.; Brautović, 2005., 192.
Crkva sv. Andrije, Bani, VodovaĊa – na groblju se nalazi nekoliko neukrašenih nadgrobnih
ploĉa i 1 s ukrasom u obliku ĉetverolisne rozete. Literatura: Brautović, 2005., 190-191.
Crkva sv. Kriţa, Piĉete, Dubravka – oko crkve je nekoliko nadgrobnih ploĉa i 1 sanduk
ukrašen prikazom antitetiĉno postavljenih zoomorfnih figura. Literatura: Ţeravica, Kovaĉić,
2002., 24.
Crkva sv. Mihajla, Gornja Dubravka – oko crkve je nekoliko neukrašenih nadgrobnih ploĉa.
Literatura: Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 24.
Crkva sv. Barbare, Varino brdo, Dubravka – najveća saĉuvana srednjovjekovna nekropola u
Konavlima gdje su saĉuvana 84 sanduka i ploĉe. Od ukrasa su prisutni motivi stiliziranih
vijugavih lozica s trolatiĉnim listićima, spirale, rozete, rozete s kriţevima, kruţna udubljenja
povezana sa ţljebovima, luk i strijela, ruka i šaka. Literatura: Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 25-27.
39
Crkva Male Gospe, Dunave – na groblju je preostalo nekoliko nadgrobnih ploĉa i sanduka (od
34 primjerka). Rijetke su ploĉe ukrašene dok su sanduci neukrašeni. Tu se nalazi i 1 uĉelak s
reljefnim kriţem. Literatura: Bešlagić, 1971. 94.; Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 28-29.
Crkva sv. Marije Uznesenje (Velike Gospe), Podbrajkovići, Zastolje – oko crkve se nalazi
nekoliko nadgrobnih ploĉa, od kojih neke imaju neĉitke reljefne ukrase. Literatura: Brautović,
2005., str. 214.
Crkva sv. Tome u Dobruši, Zastolje – uz crkvu se nalazi 10-ak stećaka-ploĉa od kojih su neki
ukrašeni motivima polumjeseca, kriţa, luka i strijele. Literatura: Brautović, 2005., 217.
Crkva sv. Ivana Krstitelja, Glavosjeka, Ljuta – uz crkvu je preostalo nekoliko neukrašenih
nadgrobnih ploĉa starija literatura spominje 10 ploĉa i 17 sanduka. Literatura: Bešlagić, 1971.,
94.; Brautović, 2005., 222.
Crkva sv. Ane, Lovorno – u ziĊu crkve, na ulazu u groblje i na groblju nalazi se nekoliko
neukrašenih nadgrobnih ploĉa i kamenih kriţeva. U njenoj unutrašnjosti nalaze se 4 ploĉe s
natpisma na latinskom jeziku a jedna ima urezani luk i strijelu iz vremena prije natpisa.
Literatura: Kapetanić, 2000., 68.; Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 32.
Crkva sv. Marije Uznesenja (Velike Gospe), Lovorno –oko crkve nalaze se ostatci
srednjovjekovne nekropole s nekoliko nadgrobnih ploĉa bez ukrasa. Literatura: Brautović, 2005.,
227.
Crkva sv. Ilije, Lovorno – uz crkvu se nalazi veći broj stećaka-ploĉa. Rijetki su ukrašeni
(svastika, kriţ, tordirano uţe, rozeta, maĉ i štit). Na pojedinim su latiniĉni natpisi iz 16. st.
Literatura: Vuletić-Vukasović, 1896., 103.; Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 33.; Brautović, 2005., 224.
Crkva sv. Nikole, Kuna – oko crkve nalaze se ostatci kasnosrednjovjekovnog groblja. Pojedini
grobovi su prekriveni neukrašenim nadgrobnim ploĉama. Literatura: Ţeravica, Kovaĉić, 2002.,
34.
Crkva sv. Tome, Kuna – oko crkve nalazi se nekoliko nadgorbnih ploĉa od kojih je samo 1
ukrašena osmerolatiĉnom rozetom. Literatura: Brautović, 2005., 249.
40
Crkva sv. SrĊa i Bakha, Pridvorje – postojeća ţupna crkva izgraĊena je na poloţaju
nekadašnje nekropole sa stećcima i vjerojatno starije crkve. Od stećaka su preostali 1 ukrašeni
sljemenjak i sanduk (jelen, konj, ljudska figura, ptica, tordirano uţe, kolo). Literatura: VuletićVukasović, 1896., 103.; Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 36; Brautović, 2005., 237.
Crkva sv. Trojstva, Pridvorje – u ogradnom zidu puta što vodi prema crkvi ugraĊeno je
nekoliko stećaka, a u ziĊu crkve 1i uĉelak s reljefnim kriţem. Literatura: Brautović, 2005., 236.
Crkva sv. Mihajla, Mihanići – oko crkve je 20-ak sanduka i ploĉa. Sanduci su bogatije ukrašeni
(kolo, arkade, konjanik s pticom, sunce, polumjesec). Ploĉe su rjeĊe ukrašene (tordirano uţe,
rozeta, štit i maĉ). Prema starijim podatcima tu je bilo 30 sanduka. Literatura: VuletićVukasović, 1896., 103.; Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 37.; Bešlagić, 1971. 94.
Crkva sv. Martina, Gabrile – uz crkvu i u njezinom trijemu nalazi se nekoliko nadgrobnih
ploĉa od kojih je 1 ukrašenarozetom u vijencu. Literatura: Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 38.
Crkva sv. Dmitra (Mitra), Gabrile – oko ranoromaniĉke crkvi nalazi se 16 ploĉa i 7 sanduka,
te 1 veliki uĉelak s reljefnim kriţem. Ploĉe su rjeĊe ukrašavane. Sanduka je ukrašeno 6 ( kolo,
lov, arkade, friz ţivotinja). Literatura: Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 39.
Crkva sv. Ilije, Uskoplje – oko crkve nalazi se nekoliko nadgrobnih ploĉa od kojih je 1
ukrašena tordiranim uţetom i rozetama. Literatura: Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 43.
Crkva sv. Luke, Brotnjice – oko crkve, u ogradnom zidu te na ulazu u groblje nalaze se 22
sanduka, 9 ploĉa i 1 sljemenjak. Na zapadnoj padini brda Osojnik nalaze se i ostatci
kamenoloma. Najbogatije je ukrašen sljemenjak s natpisom na bosanĉici koji spominje Ratka
Utješinoka (lov, kolo, fantastiĉne ţivotinje, ţenski lik, kriţ, jeleni, razliĉite bordure). Od ostalih
stećaka još ih je 5 ukrašeno motivima rozete, kriţa, polumjeseca i ţene u dugoj haljini.
Literatura: Bešlagić, 1962., 65-81.; Bešlagić, 1971., 95.; Ţeravica, Kovaĉić, 2002., 40-42.; Vego,
1961., 188-191.; Beritić 1987., 146.
Groblje iznad Kolića, Stravĉa – u blizini prapovijesne gomile nalaze se ostatci nekropole od
koje je preostalo nekoliko neukrašenih nadgrobnih ploĉa. Literatura: Brautović, 2005., 287.
41
Crkva sv. Spasa, Stravĉa – uz crkvu se nalazi groblje s nekoliko stećaka- ploĉa. Literatura:
Brautović, 2005., 289.
Crkva sv. Stjepana, Duba – oko crkve je preostalo 20-ak sanduka i nadgrobnih ploĉa. Jedna od
ploĉa ukrašena je motivom štita i maĉa. Literatura: Vukmanović, 1980., 440.; Ţeravica, Kovaĉić,
2002., 43.; Brautović, 2005., 291.
42
I.5.b Općina Prijepolje
Izbiĉanj - lokalitet se nalazi pored seoskog groblja gdje je pronaĊen jedan stećak u obliku stupa
s prikazom ratnika s maĉem, štitom kopljem i kriţem pod lukom te nekim oštećenim
ornamentom. Danas se nalazi u dvorištu Muzeja u Uţicu. Literatura: Bešlagić 1971, 425;
Zeĉević 2005, 127.
Seljašnica - udaljena 5km JZ od Prijepolja, na putu Prijepolje-Pljevlja. IzmeĊu Seljašnice i
Jabuke na lokalitetu Savin lakat nalazi se jedan stećak- stup ukrašen prikazom ljudskog poprsja.
Orijentacija Z-I. Literatura: Bešlagić 1971, 425; Zeĉević 2005, 161.
Poblaće - selo je udaljeno od Prijepolja oko 5km prema JZ. Lokalitet „Ocrkavlje“ nalazi se oko
crkve. Saĉuvano je 50 spomenika (44 ploĉe i 6 sanduka), a ostali su uzidani u ogradu oko crkve i
okolne zgrade. Orijentacija Z-I. Ukrasni motivi: maĉ, polumjesec i
tzv. djedovski štap.
Literatura: Bešlagić 1971, 425-426; Zeĉević 2005, 151.
Buĉje
1)
Lokalitet Crkvište nalazi se na platou padine u blizini Buĉevske rijeke. Nekad je bila veća
nekropola, sada je saĉuvano samo 13 stećaka (10 sanduka, 3 sljemenjaka). Orijentacija:većinom
Z-I. Ukrasi: maĉ, krug (koncentriĉni i spiralni), kriţ, polumjesec, krakovi (reljefne trake??).
Literatura: Zeĉević 2005, 98-99
2)
Lokalitet Svatovsko groblje nalazi se u juţnom dijelu klanca Oţalj. Saĉuvano je 8 stećaka (
5 sanduka, 1 dvojni sanduk, 2 ploĉe). Orijentacija SI-JZ. Uz njih je i 1 nedovršeni sanduk i
nekoliko amorfnih komada kamena. Ukras: ljudska glava, ptica (moţda sokolar?), ljudske figure
do pojasa, kriţ, plastiĉne trake. Literatura: Zeĉević 2005, 99-100
Velika Ţupa - lokalitet Sveta Gora (Grĉko ili Svatovsko groblje) nalazi se
u zaseoku
Kovaĉevac. Na grebenu se nalazi skupina od 5 tumula i nekropola od oko 200 stećaka (3
sanduka, 1 sljemenjak i oko 196 amorfnih primjeraka-Bešlagić). Ukrašeni su motivima kriţa,
kruga, kriţa u krugu, arkadama i stiliziranim prikazima pokojnika. Literatura: Bešlagić 1971,
426; Zeĉević 2005, 100-101, plan 4)
43
Vodice - lokalitet „Grĉko groblje“ nalazi se na današnjem seoskom groblju ispod utvrde Jerinin
grad. Na lokalitetu je nekoliko ploĉa bez ukrasa.
Mileševa - 5km od Prijepolja prema JI. U predvorju manastirske crkve nalazila su se 3 stećka u
obliku sanduka. Nisu ukrašeni. Kasnije su evidentirana još 2 (Zeĉević) a jedan od njih (sanduk)
ima natpis iz 15. st. Literatura: Bešlagić 1971, 426; Zeĉević 2005, 143.
Dumljani
1)
Lokalitet Mramori (Jošje) nalazi se na JZ strani sela oko 2km zapadno od Lima. Na platou s
tumulima nalazi se nekropola od 4 neukrašena stećka (3 ploĉe, 1 sanduk). Orijentacija SZ-JI.
Neki su uzidani. Literatura: Bešlagić 1971, 426; Zeĉević 2005, 124.
2)
Lokalitet Crkvine nalazi se na vrhu jednog uzvišenja. Oko gomile šuta (ostatci crkve) nalazi
se nekropola sa stećcima (, 1 sanduk i 1 stup, amorfno kamenje - ne navodi se broj). Neukrašeni
su. Literatura: Zeĉević 2005, 124-125.
Kuĉin - lokalitet Grĉko groblje. Nekropola od 26 spomenika (ploĉa) od lomljenog kamena,
neobraĊenih površina i amorfnog kamena. Nemaju ukrase. Literatura: Zeĉević 2005, 136.
Orašac - lokalitet Grĉko groblje nalazi se s obje strane puta Kamena Gora-Brodarevo u blizini
škole. Nekropola s 53 oĉuvana spomenika (52 jednostavne ploĉe, 1 sanduk). Sanduk je ukrašen
reljefnim kriţem. Literatura: Zeĉević 2005, 148.
Duĉevo - selo je 8km juţno od Prijepolja. Na lokalitetu Grĉko groblje nalazi se nekropola od
100-tinjak stećaka (26 ploĉa, 8 sanduka, oko 66 amorfnih kamenih spomenika – prema
Bešlagiću, a Zeĉević navodi da ih je prije bilo više od 150 a danas ih je saĉuvano 34 : 20 ploĉa, 8
sanduka i 6 neobraĊenih amorfnih komada kamena).
Orijentacija Z-I. Ukrasni motivi: kriţ i
rozeta, te oštećeni natpis koji spominje Desislavu i njenog sina koji podiţe biljeg. Literatura:
Bešlagić 1971, 426; Zeĉević 2005, 125.
Hisardţik - na lokalitetu Bijelo polje nalazi se nekropola od 30 oĉuvanih spomenika (ploĉe i
niski sanduci). Nemaju ukrasa. Literatura: Zeĉević 2005, 171.
44
Hrtav - selo je od Prijepolja udaljeno oko 13km prema JZ.
1)
Na lokalitetu Presegli (Grĉko groblje) koje je smješteno u šumi na lijevoj strani puta od
Dumljana prema Hrtama nalazi se nekropola s 28 stećaka (26 ploĉa i 2 sanduka). Orijentacija je
dvojaka: većina Z-I a 11 primjeraka SZ-JI. Ukrasni motivi: obiĉni i koncentriĉni krugovi.
Literatura: Bešlagić 1971, 426; Zeĉević 2005, 170 plan 29, 171-173.
2)
Na lokalitetu Grĉko Groblje koji je smješten na vrhu jednog šumovitog breţuljka oko
1,5km udaljen od Tomaševića kuća je skupina od 54 stećka (37 ploĉa, 17 sanduka od kojih je 1
kombiniran sa sljemenjakom). Prema Zeĉević, na tzv. „Gornjoj“ nekropoli saĉuvana su 33
spomenika (18 sanduka i 12 ploĉa te 3 amorfna komada koja naliĉe ploĉama), a na „Donjoj“ koja
je oko 60 m udaljena od prethodne, nalazi se skupina od 21 djelomiĉno vidljive ploĉe. Obrada je
nejednaka ; neki su lijepo a neki vrlo grubo raĊeni, a mnoge su ploĉe samo pritesane. Više je
primjeraka oštećeno, utonulo u zemlju i zaraslo. Orijentacija je Z-I, s malim otklonima. Prema
Bešlagiću, ukrašeno je je 14 primjeraka (7 ploĉa i 7 sanduka) ukrasnim motivima arkada,
tordirane vrpce, kruga, kriţa u krugu te maĉa. Zeĉević navodi da je ukrašeno ukupno 18 stećaka.
U blizini se nalazi lokalitet „Kuline“gdje se naziru ostaci nekih zidova. Literatura: Bešlagić
1971, 426; Zeĉević 2005, 171-173.
3)
Lokalitet Utrina, zaseok Tomaševići. Na jednom tumulu i oko njega nalazi se 20 stećaka.
Orijetacija Z-I. Ukras: krugovi , koncentriĉni krugovi i kanelure. Literatura: Zeĉević 2005, 173.
Dţurovo - na lokalitetu Grĉko groblje nalazi se manja nekropola od 23 stećka. Na zemljištu M.
Ĉolovića takoĊer se nalazi manja nekropola od 18 stećaka. Neukrašeni. Literatura: Zeĉević
2005, 174.
Gornje Mataruge - selo je od Prijepolja udaljeno
15-ak km prema jugu. Na lokalitetu
Komaran-Orašac nalazi se nekropola s 20 stećaka (10 ploĉa i 10 sanduka). Orijentacija Z-I.
Ukras: kriţ (na jednom stećku). Literatura: Bešlagić 1971, 426; Zeĉević 2005, 111.
Brodarevo - selo se nalazi na obali Lima, a od Prijepolja je udaljeno oko 18km prema JI.
1)
Pored manastira Davidovica nalaze se 4 stećka (2 ploĉe i 2 stupa), a unutar crkve nekoliko
ploĉa. Orijentacija Z-I. Ukrasni motivi: obiĉna vrpca, štit, stilizirane palmete i prikazi donatora,
45
medaljoni, prazan štit u medaljonu, natpisi. Lokalitet je istraţen. Literatura: Bešlagić 1971, 426427: Zeĉević 2005, 98.
2)
Na lokalitetu Groblje u dvorištu i voćnjaku R.Mandića nalazi se veća nekropola od 76
stećaka (ploĉe). Neukrašeni. Orijentacija Z-I. Literatura: Zeĉević 2005, 98.
Gostun - selo pokraj Lima, od Prijepolja udaljeno oko 25km prema JI. U blizini seoskih kuća,
pokraj ceste nalazi se nekropola sa 17 stećaka (6 ploĉa, 10 sanduka i 1 sljemenjak). Orijentacija
Z-I. Ukras: prikaz ljudskog poprsja (1 sanduk). Nekropola je djelomiĉno uništena izgradnjom
puta, a dio spomenika je uzidan u okolne graĊevine. Literatura: Bešlagić 1971, 427; Zeĉević
2005, 112, 113, plan 12.
46
I.5c Općina Pljevlja
Boljanići - pored ceste prema Ĉajniĉu, oko 25 km SZ od Pljevalja. Lokalitet Bijelo groblje,
skupina od 10 stećaka ( 9 ploĉa, 1 sljemenjak). Orijentacija Z – I. Ukrašen je samo jedan sanduk
motivom kriţa. Na lokalitetu ima i nekoliko kriţina. Literatura: Bešlagić 1971, 431.
RaĊevići - selo pored Boljanića, oko 26 km SZ od Pljevalja. Lokalitet se nalazi na breţuljku
Mramorje, pored puta ka Strahov-Dolu. Skupina od 3 neukrašena stećka (2 sanduka i 1
sljemenjak). Literatura: Bešlagić 1971, 431.
Piţuri - selo u blizini Boljanića, oko 24 km SZ od Pljevalja. Na lokalitetu Livadice (Kaursko
groblje), 2km zapadno od sela nalazi se nekropola od 230 stećaka (226 sanduka i 4 sljemenjaka).
Orijentacija Z – I. Ukras: obiĉan, T i stilizirani kriţ, „vodenica“, štit i prikaz ruke do ramena.
Literatura: Bešlagić 1971, 431.
Poblaće - selo udaljeno 30 km SZ od Pljevalja prema SZ. Na lokalitetu Podrid, ispod brda Rid
(Hrid), nalazi se nekropola sa 177 stećaka (168 sanduka i 9 sljemenjaka). Orijentacija većinom Z
–I. Ukras: kriţ i kriţ unutar kruga. Literatura: Bešlagić 1971, 431.
Glisinica - selo je udaljeno oko 21km od Pljevalja.
1)
Lokalitet pored zaseoka Podglavica, pored pravoslavnog groblja. Nekropola s 22 stećka (17
sanduka, 3 sljemenjaka i 2 stupa). Orijentacija S – J i Z-I. Ukras: polumjesec, krug, jabuka,
stilizirani kriţa, luk i strijela, maĉ, koplje, jelen, ruka s maĉem.
2)
Na lokalitetu Ĉardak u zaseoku Rovići nalazi se manja nekropola s 4 neukrašena stećka u
obliku sanduka. Orijentacija Z – I .
3)
Na Mirovića groblju koje je udaljeno oko 500 m istoĉno od Ĉardaka, nalazi se skupina od
takoĊer 4 neukrašena stećka u obliku sanduka (ranije ih je bilo više). Orijentacija I-Z i S – J.
4)
Na lokalitetu Brdo u zaseoku ZaviĊen, na posjedu M. Lakovića nalazi se nekropola s 18
stećaka u obliku sanduka. Orijentacija S-J i I-Z. Ukras:maĉ (samo 1 sanduk). Literatura: Bešlagić
1971, 431-432.
47
Gradac - selo i rudarsko mjesto 21km SZ od Pljevalja. Lokalitet se nalazi u Gornjem Gracu
pored ispod ceste. Nekropola od 4 neukrašena stećka (3 sanduka i 1 sljemenjak). Orijentacija Z –
I. Literatura: Bešlagić 1971, 432-433.
Brvenica - selo se nalazi pored ceste prema Gracu, udaljeno 17km od Pljevalja prema SZ. U
zaselku Pod u Donjoj Brvanici na današnjem pravoslavnom groblju nalazi se skupina od 40
stećaka (36 sanduka i 4 sljemenjaka). Orijentacija: ZS – JI. Ukras motiv ruke koja drţi maĉ
(samo 1 sljemenjak). Literatura: Bešlagić 1971, 433.
Kruševo - selo 7 km JZ od Pljevalja. Na sjevernom podnoţju brda Gradina pored manjeg
pravoslavnog groblja nalazi se skupina od 4 stećka u obliku sanduka. Orijentacija : Z-I (osim 1
koji leţi u pravcu S-J). Ukras motiv maĉa (je samo 1 sanduk). Literatura: Bešlagić 1971, 433.
Kakmuţi - selo udaljen 10km od Pljevalja prema JZ. Na breţuljku Grobnice, nalazi se nekropola
sa 37 stećaka (35 sanduka i 2 sljemenjaka). Orijentacija; Z- I (većina), Ukras: motivi rozete,
kriţa, urezane linije, maĉa i ruke savijene u laktu. Literatura: Bešlagić 1971, 433.
Odţak - selo udaljeno 10 km od Pljevalja prema jugu. Na breţuljku pored zaseoka Ljeljenak,
nalazi se osamljeni stećak u obliku sanduka. Ukras: štit, maĉ, krug, jelen i kula te neki nejasni
motivi. Literatura: Bešlagić 1971, 433.
Podpeće - selo udaljeno 13km od Pljevalja prema jugu. Na lokalitetu Luke u zaseoku Gornje
Selo , pored ceste se nalazi nekropola od 78 stećaka (77 sanduka i 1 sljemenjak). Orijentacija:
većinom Z – I. Ukras: kriţ, štit, list i kula. Literatura: Bešlagić 1971, 433.
Mataruge - selo je udaljeno 12km od Pljevalja prema JI. Na brijegu Molika, uz pravoslavno
groblje nalazi se skupina od 44 stećka (2 ploĉe, 35 sanduka i 7 sljemenjaka). Orijentacija:
većinom Z-I. Ukras: arkade, cik-cak frizovi, kruţna udubljenja, pravokutna polja, jabuke i
polumjeseĉasti dodaci. Literatura: Bešlagić 1971, 433.
Vrulja - selo se nalazi pored ceste prema Bijelom Polju , a udaljeno je od Pljevalja oko 18km
prema JI. U Marinoj šumi, na pravoslavnom groblju, nalazi se skupina od 53 stećka (37 sanduka,
15 sljemenjaka i 1 stup). Orijentacija: većinom Z-I. Ukras: arkade, povijene ili cik-cak linije kao
frizovi, kruţna udubljenja, kruţići ili kruţni vjenĉići, tordirane vrpce, povijene lozice sa
48
spiralama, nizovi spirala, lukovi sa strijelama, štita, štita s maĉem, ruka s maĉem, kriţ, jabuka,
cik-cak vrpca i bordura, S-spirala, rozeta u vijencu, biljna stilizacija, vrpca spojena s 3
koncentriĉna vijenca, mreţa rombova, prikaz ţene i muškarca. Jedan sljemenjak je u parku u
Pljevljima. Literatura: Bešlagić 1971, 433-434.
49
I.5d Općina Ljubuški
Dole - selo je udaljeno 11 km od Ljubuškog prema SZ. Na lokalitetu Torine u blizini tumula
nalazi se nekropola sa 19 stećaka (14 sanduka, 5 sljemenjaka). Neki su ugraĊeni u ograde.
Orjentacija Z-I. Ukras: kriţevi, vrpca, polumjesec, tordirani vijenac i „vodenica“. Literatura:
Bešlagić 1971, 311.
Vojnići - selo je od Ljubuškog udaljeno oko 14km prema SZ. Na katoliĉkom groblju Graĉine
nalazi se nekropola od
12 stećaka (11 ploĉa 1 sanduk). Orijentacija S-J. Ukras: štitovi s
maĉevima, bordura od cik-cak linije ili povijene lozice s trolistovima , rozete i kriţevi.
Literatura: Bešlagić 1971, 311.
Klobuk - selo je udaljeno 11km od Ljubuškog, prema SZ. Na lokalitetu Borje uz cestu, na
tumulu se nalazi nekropola s 28 stećka od ĉega je 8 ukrašeno. Ukras: štitovi s maĉem, rozete,
kriţevi, polumjesec, vrpce, bordure, kruţni vijenci, luk i strijela, scene kola i turnira te figura
ĉovjeka. Literatura: Bešlagić 1971, 311.
Šipovaĉa - selo je udaljeno 14km od Ljubuškog prema SZ.
1) Na njivi zvanoj Latice, nalazi se nekropola sa 17 stećaka (6 ploĉa, 11 sanduka).
Dobro su obraĊeni i saĉuvani. Orijentacija Z-I. Ukras: bordure od kosih i cik-cak
crtica ili lozica sa spiralama, polumjesec, rozeta, maĉ, štit s maĉem, „vodenica“ u
tordiranom vijencu, kriţ i prikazi jelena i psa. Literatura: Bešlagić 1971, 311.
2) Na polju pored rijeke Mlade i puta Vitina-Veljaci u temeljima kapele (ruševne) i u njenoj
blizini nalazi se 30 stećaka (28 sanduka i 2 sljemenjaka). Orijentacija Z-I. Ukrasi:
arkade, povijena lozica s trolistovima, kriţ, rozeta i štit s maĉem. Literatura: Bešlagić
1971, 311.
Vitina - selo udaljeno 7 km SZ od Ljubuškog. Na tumulu koji se naziva Lazine, nalazi se
nekropola s 5 stećaka (ploĉe). Orijentacija: Z-I. Ukrasni motivi: bordure od povijenih lozica s
trolistovima, a unutar toga štitovi s maĉevima i rozete. Literatura: Bešlagić 1971, 311.
Grab - udaljeno od Ljubuškog 9km, prema SZ. Na skupini lokaliteta lokalitetima Grebine,
Guvine, Lazina, Kostenica, Gaj (Gomile), Vujevića kuća ima 43 stećka od ĉega je 8 ukrašenih.
50
Ukras: kriţevi, bordure od cik-cak linija, polumjeseci, rozete i štitovi s maĉem. Literatura:
Bešlagić 1971, 311-312.
Utvica-Vitina-Klobuk - od Ljubuškog udaljeno oko 10km prema SZ.
1) Na lokalitetu Lastva-Grabovo vrilo, oko 500m udaljenom od ceste prema Grudama na
brijegu se nalazi nekropola s 15 stećaka (14 sanduka i 1 kriţina). Osrednje su obraĊeni i
oĉuvani. Orijentacija: većinom SZ-JI. Ukrašena su 3 sanduka. Ukrasi: povijena lozica sa
spiralicama, poumjesec, rozeta i prikaz ĉovjeka s lukom.
2) Na lokalitetu Tabakovac (Klobuĉke Lazine) oko 1km od sela prema Grudama na glavici
se nalazi 5 ukrašenih stećaka. Ukras: povijena lozica s trolistovima, rozeta i štit s maĉem.
Literatura: Bešlagić 1971, 312.
Radišići - selo je od Ljubuškog udaljeno 3 km prema SZ. Na lokalitetu Ĉesmine u Donjim
Radišinima nalazi se nekropola sa 26 stećaka (24 sanduka i 2 sljemenjaka). Orijentacija Z-I.
Ukras: tordirana vrpca i kriţ (samo 2 primjerka). Na obliţnjim lokalitetima Krvnica i Stećak
(Marića kuća) nalazi se još 6 primjeraka. Literatura: Bešlagić 1971, 312.
Veljaci - na poloţaju Drinova Draga in situ su saĉuvana 22 stećka od ĉega su samo tri ukrašena.
Kutac-Humac - udaljen od Ljubuškog 2 km prema Z. Na lokalitetu Kriţine nalazi se nekropola
s 14 stećaka od kojih su tri ukrašena. Orijentacija Z-I. Ukras: arkade, rozete, kriţevi, maĉevi,
povijene lozice s trolistovima i scene lova i maĉevanja. Literatura: Bešlagić 1971, 312.
Lipno - selo izmeĊu Ljubuškog i MeĊugorja. U selu su stećci saĉuvani na tri lokaliteta (Glavica,
Greblje, Šuplja gomila). Ukupno ih je 18 od ĉega je samo 1 ukrašen.
Ljubuški - na dva lokaliteta (Crkvica i Crkvina) saĉuvano je ukupno 13 stećaka od ĉega su tri
ukrašena.
Cerno - selo je udaljeno oko 6km od Ljubuškog prema istoku.
1) U polju na lokalitetu Vlahina ograda se nekropola sa 9 stećaka (sanduci) i nekoliko
fragmenata. Orijentacija Z-I. Ukras: povijena lozica s trolistovima i polumjesec.
51
2) Na lokalitetu Tulekovina nalaze se dva lokaliteta s 25. stećaka (sanduci). Orijentacija:
SI-JZ. Ukrašena su 2.
Miletina - selo je udaljeno oko 6 km od Ljubuškog prema istoku. Na lokalitetu Luĉine, u šumi,
nalazi se nekropola na tri lokacije s 27 primjeraka i ako ih je prije bilo više od 30. Orijentacija ZI. Ukras: bordura od spirala, friz od cik-cak linija i spirala, kriţ, polumjesec, rozeta, „vodenica“ i
uzduţna pruga. Na lokalitetu Dubrava jedan je stećak. Literatura: Bešlagić 1971, 312.
Vitaljina - selo je na lijevoj strani Trebiţata oko 4km JI od Ljubuškog.
1) Lokalitet Grebine u polju ispod Luburića kuća nalazi se 7 stećaka (5 sanduka i 2 ploĉe).
Orijentacija Z-I u nizovima. Osrednje su obraĊeni, ukras imaju 2 ploĉe: bordura od
povijene lozice sa trolistovima, štit s maĉem, polumjesec, rozeta i prikaz ĉovjeka (?)
2) Njiva L. Grbavca oko 100m zapadno od Grebina. 20 stećaka (sanduci). Orijentacija Z-I.
Nisu ukrašeni. Literatura: Bešlagić 1971, 312.
Studenci - od Ljubuškog je udaljeno selo oko 5km prema JI. Pored katoliĉkog groblja na
lokalitetu Mramorje nalazi se nekropola od 74 stećka od ĉega su 24 ukrašena. Orijentacija: Z-I.
Ukras: motivi kriţeva, polumjeseca, rozeta, štita s maĉem, „vodenice“ , tordirane vrpce, povijene
lozice s trolistovima, ljudske figure (sliĉe antropomorfnim kriţevima). Lokalitet je zaštićen kao
nacionalni spomenik. U istom selu nalaze se još 4 stećka na lokalitetu Kajtazovina i 3 na predjelu
Rašića groblje. Literatura; Bešlagić 1971, 313.
Crveni Grm - selo je od Ljubuškog udaljeno oko 5km prema JZ. Na lokalitetu Greda-Soboĉ,
oko 1km JI od sela, nalazi se nekropola s 34 stećka (u literaturi ih je do sada bilo poznati 15). Tri
su ukrašena. Orijentacja Z-I u nizovima. Ukras: kriţ, ptice, muške figure. Literatura: Bešlagić
1971, 313.
Hardomilje – u dolini Trebiţata, oko 5 km udaljeno od Ljubuškog.
1) Lokalitet Pojilo pored rijeke - nekropola od 15 stećaka (sanduci). Samo je 1 primjerak
ukrašen kriţem u kruţnom vijencu. Neki su uzidani u okolne zidove. Literatura: Bešlagić
1971, 313.
52
2) Lokalitet Pivnice – saĉuvano je 15 stećaka od ĉega su 3 ukrašena
3) Lokalitet Pisak – saĉuvano je 5 primjeraka od ĉega su 2 ukrašena
4) Lokalitet Jelavuša – ovdje se nalazi 5 neukrašenih stećaka
Hrašljani- lokalitet Grebine – saĉuvano je 27 stećaka od ĉega su samo dva ukrašena. Na
obliţnjem lokalitetu Polje nalazi se jedan stećak.
Grljevići - u zaseoku u Kraljevića kući ugraĊena su 4 ulomka koji pripadaju stećcima.
Bijaĉa - udaljeno od Ljubuškog oko 7km, prema jugu.
1) Lokalitet Draţnica/Trnovac - na brdu lijevo od ceste uz tumul se nalazi nekropola od 28
stećaka iako ih je prije bilo poznato samo 19. Ukrašena su dva. Orijentacija; Z-I. Ukras:
kriţ i polumjesec, lozica s trolistovima. Literatura: Bešlagić 1971, 313
2) Lokalitet Prţine/Tomića ograda - nekropola s 4 stećka od ĉega su 3 ukrašena. Ukras:
bordura od S-spirala, štit s maĉem, luk i strijela, polumjesec, rozeta, tordirani kruţni
vijenac i scena lova na jelene.
3) Lokalitet Dilić/Galića ograda - nekropola s 33 stećka (12 ploĉa, 20 sanduka i 1
sljemenjak) Ukrašeno ih je 17. Orijentacija SZ-JI. Ukrasni motivi: povijena lozica s
trolistovima, kriţevi i štitovi s maĉevima, luk i strijela, polumjesec, rozeta, tordirane
vrpce, arkade, prikazi pojedinaĉnih ljudskih figura, scene kola i lova. Lokalitet je zaštićen
kao nacionalni spomenik. Literatura: Bešlagić 1971, 313.
4) Lokalitet Plase (Rupĉića štale) – na lokalitetu je 5 neukrašenih stećaka
Zvirići
Selo pokraj ceste Ljubuški - Vid, 9km prema JI. Stećci su saĉuvani na nekoliko lokaliteta.
1) Lokalitet Grabovine (u blizini Trebiţata) - nekropola s 30 stećka ( ranije 24). Orijentacija:
SI-JZ. Ukras ima 8 stećaka (4 ploĉe, 3 sanduka 1 sljemenjak). Motivi: bordure i
vrpce od povijene lozice s trolistovima, tordirane vrpce, kriţevi, tordirani vijenac, štit
s maĉem, rozeta i stilizirani ljiljan, ptice, scene kola i lova.
53
2) Lokalitet Crkvina (Poratak) – Saĉuvano je 15 stećaka ( ranije samo 3). Ukrašena su dva
primjerak. Uz njih su temelji stare katoliĉke crkve.
3) Lokalitet Paprikuša nalazi se u polju oko 500m istoĉno od sela, 4 stećka (sanduci), bez
ukrasa.
4) Lokalitet Bunar oko 800 m SI od sela - nekropola od 10 stećaka (po ranijoj literaturi
samo 7). Ukras (kolo) je na dva primjerak.
5) Lokalitet Kosa oko 1300 m SI od sela - mala skupina od 3 stećka (ranije 5). Orijentacija
Z-I, neukrašeni.
6) Lokalitet Zadruţni dom – saĉuvana su 4 stećka od ĉega je 1 ukrašen
54
II. IDENTIFIKACIJA
(Napomena: radi lakšeg praćenja ovog poglavlja napravljena je manja izmjena u sadrţaju
na naĉin da su zadrţani svi njegovi dijelovi ali su rasporeĊeni po pojedinim identificiranim
lokaltetima)
Unutar ovog poglavlja obraĊuju se identificirani tj. odabrani lokaliteti iz svake od ĉetiri regije
ukljuĉene u projekt (Dubrovaĉko-neretvanska ţupanije-RH, Općina Ljubuški-BiH, Općina
Pljevlja-CG, Općina Prijepolje-SRB). Nakon pregleda topografije stećaka na svakom pojedinom
podruĉju te literature vezane za njih, pristupilo se procesu identifikacije pojedinih lokaliteta koji
imaju potencijala za daljnji razvoj kako u smislu znanosti o stećcima i zaštite spomenika tako i u
svojevrsnom gospodarskom, toĉnije, turistiĉkom smislu. Odabir je vršen na temelju nekoliko
kriterija:
1) oĉuvanost lokaliteta i njegove neposredne okolice
2) pristupaĉnost lokaliteta i mogućnost prezentacije
3) vlasništvo
4) stanje dokumentacije lokaliteta
Tijekom odabira ovih lokaliteta nastojalo se kontaktirati što više predstavnika lokalne zajednice
iz regija ukljuĉenih u projekt i to predstavnike: više i niţe lokalne uprave, turistiĉkih zajednica,
lokalnih muzeja ili institucija za zaštitu prirodne i kulturne baštine, ustanova za prostorno
planiranje itd. Nakon odabira, lokaliteti su prezentirani većem broju potencijalnih sudionika u
eventualnom daljnjem razvoju ovog projekta kako bi se od istih dobilo još više informacija
potrebnih za jasnije definiranje ovog poglavlja. Naknadnih intervencija ili primjedbi je tijekom
procesa informiranja lokalne zajednice bilo izuzetno malo a oni koji su se javili su uvršteni u
ovaj dokument. Prednost pri identifikaciji lokaliteta imali su reprezentativni i dobro oĉuvani
lokaliteti u što bolje oĉuvanom okolišu, oni lokaliteti gdje postoji mogućnost relativno laganog
pristupa, lokaliteti koji se nalaze na katastarskim ĉesticama koje su u vlasništvu drţave te lokalne
ili regionalne uprave ili bilo kakvom „javnom“ vlasništvu (drţavne firme i ustanove, crkvene
zajednice i sl.) i lokaliteti s pripremljenom dokumentacijom (što je predstavljalo najveći
55
problem). Gdje god je to bilo moguće nastojalo se u što većoj mjeri poštovati ove kriterije te
ţelje i potrebe projektnih partnera i lokalne zajednice! Odabrani lokaliteti su oni koji imaju
potencijal u znanstvenom i turistiĉkom smislu te se stoga preporuĉuju za daljnju razradu projekta
i programa. Financiranje takvih projekata moguće je iz sredstava lokalne uprave i samouprave
(općine, gradovi i ţupanije), drţavne uprave te svih dostupnih fondova. Pri tome mislimo
prvenstveno EU fondove namijenjene financiranju većih i znaĉajnijih projekata. Nakon poglavlja
Identifikacija i slijedećeg poglavlja Analiza, izabrat će se oni projekti s podruĉja svake od ĉetiri
regije ukljuĉene u ovaj Projekt koji će se eventualno dalje financirati iz EU fondova (tzv.
projects fiches).
II. 1 DUBROVAĈKO-NERTEVANSKA ŢUPANIJA
1. Grebine u Crnoĉi, Gnjeĉi-Ploĉe
Opis
Lokalitet se nalazi juţno od naselja Gnjeĉi, uz današnju, ali i staru, komunikaciju od priobalja
prema unutrašnjosti. Iz prapovijesnog razdoblja, vjerojatno bronĉanog ili ţeljeznog doba,
vidljiva je kamena grobna gomila na jugoistoĉnom rubu groblja, dok iz kasnog srednjeg vijeka
imamo 35 stećaka. Prema uvrijeţenoj tipologiji stećaka na ovom groblju nalazimo 20 sanduka i
15 ploĉa. Ukrašena su svega 4 stećka sanduka, meĊu kojim se posebno istiĉe onaj gdje se na
gornjoj plohi nalazi u reljefu prikaz malteškog kriţa i ĉetiri osmerokrake zvijezde (rozete) u
uglovima, sve obrubljeno bordurom od tordiranog uţeta koja se nastavlja i na boĉne stranice.
Ispod tordiranog uţeta na boĉnim stranicama nastavljaju se urezani motivi niza visećih trokuta.
Na ostalim sanducima nalazimo motive kriţa i polumjeseca u reljefu, a jedan sanduk ima blago
zakošene rubove s gornje strane ĉime se dobiva dojam krova na ĉetiri vode. Prema ukrasima na
stećcima moguće je njihovo okvirno datiranje u 14. i 15. st. Većina stećaka nalazi se iznad
izvornih grobnih mjesta, meĊutim njih 6 je dislocirano pa se moţe samo pretpostaviti njihova
povezanost s odreĊenim grobnim mjestom. Naime, pored stećaka utvrĊeno je postojanje i još 35
grobnih mjesta iznad kojih danas nisu stećci. Neki su vjerojatno uništeni ili odneseni, no neki
grobovi vjerojatno nisu ni imali nadgrobnjake u obliku stećka. Slijedom navedenog, za sada je
56
na ovom groblju utvrĊeno postojanje najmanje 64 grobna mjesta od kojih su stećci saĉuvani
iznad njih 29 te još 6 dislociranih stećaka. Svi stećci su orijentirani u smjeru sjeverozapad –
jugoistok, što donekle odstupa od najĉešće orijentacije istok – zapad. Vjerojatni uzrok tome
moţemo traţiti u prilagoĊavanju groblja poloţaju neposredno uz komunikaciju koja je u tom
dijelu isto tako orijentirana. Lokalitet je detaljno oĉišćen od raslinja, napravljena je geodetska
podloga i arhitektonska snimka stanja te katalog nalaza svih stećaka s odgovarajućom
fotodokumentacijom.
Vlasništvo
Katastarska ĉestica 753/1 k. o Pasiĉina na kojoj se nalazi lokalitet je u vlasništvu Republike
Hrvatske.
Pravni status
Lokalitet je zaštićen Prostornim planom grada Ploĉa – 6.2.2 Odredbe za provoĊenje zaštite pov.
graĊevina, ĉlanak 405.
57
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Grad Ploĉe
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Grad Ploĉe, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, Arheološki
muzej Narona
2. Grebine, Ĉeveljuša-Ploĉe
Opis
Lokalitet se nalazi na brdskoj zaravni, istoĉno od vrha Kuke (kota 254 m) i oko 500 m
sjeverozapadno od zaselka Ĉeveljuše, na rubu krškog polja zvanog Dolac, a u okviru grada
Ploĉa. UtvrĊeno je postojanje 22 stećka koji su smješteni izmeĊu ili neposredno uz prapovijesne
kamene gomile što svjedoĉi o izvjesnom pogrebnom kontinuitetu poloţaja. Od ukupno 22 stećka
njih 18 je više ili manje obraĊeno dok su 4 amorfna. Većina stećaka pripada ploĉama, a 5 je
sanduka. Dio stećaka, najmanje 10 je dislociran okretanjem. Kod onih koji su saĉuvani in situ
primjetna je orijentacija sjeverozapad-jugoistok, jugozapad-sjeveroistok i istok-zapad, moguće
ovisno o gibanju sunca u odreĊeno doba godine. Ukrasi su utvrĊeni na dva sanduka i to na
jednom u vidu srcolikog štita s udubljenom gornjom stranom na gornjoj plohi, dok su na drugom
ukrašene boĉne stranice urezanim kriţem, scenom lova s konjanikom i košutom, samostalno
konjanikom te bordurom od tordirane trake.
58
Vlasništvo
Pravni status
Lokalitet je zaštićen Prostornim planom grada Ploĉa – 6.2.2 Odredbe za provoĊenje zaštite pov.
graĊevina, ĉlanak 405.
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Grad Ploĉe
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Grad Ploĉe, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, Arheološki
muzej Narona
3. Pozla Gora / Dubrave-Pojezerje
Opis
Lokalitet se nalazi na brijegu istoĉno od crkve sv. Mihovila izmeĊu, izmeĊu 7 prapovijesnih
gomila (tumula). UtvrĊeno je postojanje 6 stećaka, od ĉega 5 sanduka i 1 sljemenjak. Dva
59
sanduka su ukrašena, jedan motivom kriţa u reljefu, a drugi adorantom u reljefu. Osim toga
vidljivo je još najmanje 7 grobova zatrpanih kamenjem, a koji pripadaju istom groblju.
Vlasništvo
Katastarska ĉestica 11489 k. o. Struge je u vlasništvu firme Hrvatske šume, Šumsko
gospodarstvo Metković
Pravni status
Lokalitet je oznaĉen kao „arheološki lokalitet – Skupina gomila sjeveroistoĉno od Struga“ u
Prostornom planu Općine Pojezerje u toĉki 6.0.0. MJERE ZAŠTITE KRAJOBRAZNIH I
PRIRODNIH VRIJEDNOSTI I KULTURNO – POVIJESNIH CJELINA
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Pojezerje
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Pojezerje, Konzervatorski odjel u Dubrovniku,
Arheološki muzej Narona
60
4. Prović-Slivno Ravno
Opis
Lokalitet „Greblje“ u Proviću nalazi se sjeverno od sela Prović, na juţnim padinama brda
Orlovac, juţno od nekadašnje Napoleonove ceste u okviru naselja Slivno Ravno. Rijeĉ je o
najvećem, a moţda i o najvaţnijem, srednjovjekovnom groblju sa stećcima na podruĉju lijeve
obale Neretve. Smješteno je uz današnju, ali i staru, komunikaciju od priobalja prema
unutrašnjosti. Groblje je nekada sadrţavalo više od 100 stećaka , no zbog kasnijih intervencija
ĉovjeka, erozije zemljišta i drugih razloga dio groblja i stećaka je devastiran, odnosno dio
stećaka je slomljen i odnesen s lokaliteta. Danas je vidljivo 117 stećaka, od ĉega 84 cjelovitih i
33 ulomka stećaka. Prema uvrijeţenoj tipologiji stećaka na ovom groblju nalazimo 2 sljemenjaka
od kojih je jedan s podnoţjem, a drugi bez, 57 sanduka i 51 ploĉu, te 7 nerazvrstanih ulomaka.
Za sada je poznato 29 ukrašenih stećaka. MeĊu prikazima na stećcima mogu se izdvojiti motivi
kriţa, maĉa i štita, maĉa i vijenca, konja i zmije, ruke, zvijezde (rozete), polumjeseca, a od
bordura (rubnih ukrasnih motiva) nalazimo tordirano uţe i nizove rombova . Pored stećaka
vidljivi su i tragovi ili ostatci brojnih grobnih mjesta bez stećaka. Rijeĉ je o grobovima gdje su
stećci dislocirani ili ih nikada nije ni bilo. Prema spoznajama s ostalih lokaliteta sa stećcima
moţemo pretpostaviti da je grobova bez stećaka bilo i do tri puta više nego onih s njima. Za sada
je vidljivo oko ĉetrdesetak takvih grobnih mjesta. Lokalitet je detaljno oĉišćen od raslinja,
napravljena je geodetska podloga i arhitektonska snimka stanja te katalog nalaza svih stećaka s
odgovarajućom fotodokumentacijom. Trenutaĉno je u tijeku 3D skeniranje stećaka.
61
Vlasništvo
Katastarska ĉestica 10493/1 k. o Slivno na kojoj se nalazi lokalitet je u vlasništvu Republike
Hrvatske.
Pravni status
Lokalitet je zaštićen kao kulturno dobro (arheološka baština) pod brojem Z-4966 u Registru
kulturnih dobara Ministarstva kulture RH.
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Slivno Ravno
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Slivno Ravno, Konzervatorski odjel u Dubrovniku,
Arheološki muzej Narona
5. Crkva Male Gospe, Dobranje-Zaţablje
Opis
Lokalitet se nalazi na krajem istoĉnom dijelu Dobranja, 300-tinjak metara udaljen od drţavne
granice s BiH na prostoru oko crkve Male Gospe. Uzidovima crkve sagraĊene 1612. godine,
ogradnom zidu groblja, te na groblju oko crkve nalazi se više desetaka stećaka u obliku sanduka i
ploĉa. Dio ih je dislociran iako je jedan broj vjerojatno in situ. Od ukrasa su prisutni razliĉiti
motivi kriţeva, maĉ sa štitom, ĉovjek, zvijezde i polumjeseca, tordiranog uţe, bordura s
trolisnom viticom. Jedan stećaka se nalazi na obliţnjoj uzvisini Zmijska glavica.
62
Vlasništvo
Katastarska ĉestica 195 k.o Dobranje na kojoj se nalazi lokalitet je u vlasništvo Ţupne crkve
PoroĊenja BDM – Dobranje.
Pravni status
Lokalitet (stećci i crkva) zaštićeni su kroz Prostorni plan Općine Zaţablje – ĉlanak 119 i 121.
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Zaţablje
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Zaţablje, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, Ţupa
Dobranje-Bijeli Vir, Arheološki muzej Narona
63
Karta zapadnog dijela Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije s oznaĉenim lokalitetima4
4
Brojevi na svim kartama odgovoraju rednom broju lokaliteta u poglavlju II. Identifikacija. Karte su preuzimane iz
prostornih planova pojedinih regija (opdina i županije) uključenih u projekt HER.CUL
64
6. Crkva Male Gospe, Topolo-Dubrovaĉko primorje
Opis
Lokalitet se nalazi s istoĉne strane ceste, oko 250 m jugoistoĉno od naselja Topolo uokolo ţupna
crkva Male Gospe. Rijeĉ je o jednoj od najvećih i najbogatijih nekropola sa stećcima u
Dubrovaĉkom primorju. Nekad ih je bilo znatno više, ali velik broj je uništen kasnijim
infrastrukturnim radovima, te cijele ili ulomke stećaka nalazimo kao spolije u okolnim zgradama,
meĊama, stepenicama i sl. Na lokalitetu se pojavljuju sve osnovne vrste stećaka: sanduci,
ukošeni sanduci, visoki sljemenjaci, i ploĉe. Pregledom terena utvrĊeno je oko 20 primjeraka
stećaka od ĉega ih je 10 ukrašeno. Ukrašavanje je u obliku kombinacije štita i ptica, štita i maĉa,
polumjeseca, rozeta, prikaza kola, kolonade stupova . Stećci se datiraju u 14. do 16. st., a
postojeća crkva u 17 st. (spominje se 1671. u vizitacijama nakon potresa 1667.) , s tim da je za
oĉekivat i stariju crkvu manjih gabarita na istom poloţaju.
Vlasništvo
Veći broj katastarskih ĉestica na kojima se nalazi lokalitet je u vlasništvu ţupe Topolo, Općine
Dubrovaĉko primorje i Republike Hrvatske.
Pravni status
Lokalitet (stećci i crkva) zaštićeni su kroz Prostorni plan Općine Dubrovaĉko primorje – ĉlanak
161.
65
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Dubrovaĉko primorje
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Dubrovaĉko primorje, Konzervatorski odjel u
Dubrovniku, Turistiĉka zajednica Općine Dubrovaĉko primorje, Ţupa Male Gospe-Topolo
7. Greblje - Bistrina, Štedrica
Opis
Na podruĉju zvanom Greblje, sa zapadne strane ceste što vodi prema zaljevu Bistrina, oko 100 m
sjeverno od obale mora nalazi se groblje s tri saĉuvana stećka. Ovdje se nalazi jedan od
najraskošnije ukrašenih stećaka na ovom podruĉju sa reljefnim prikazom zmija i kriţem u
kamenici na gornjoj površini. Ukrašene su mu i sve ĉetiri boĉne strane motivima kriţa, štita s
maĉem, scenom lovca na konju u lovu na jelena. Zbog prikaza zmija, ovaj se stećak ponekad
naziva i zmijski kamen. Druga dva stećka ukrašena su motivom štita s maĉem.
Vlasništvo
Parcele na kojima se nalazi lokalitet su privatno vlasništvo.
Pravni status
Lokalitet je zaštićen kroz Prostorni plan Općine Dubrovaĉko primorje – ĉlanak 161.
66
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Dubrovaĉko primorje
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Dubrovaĉko primorje, Konzervatorski odjel u
Dubrovniku, Turistiĉka zajednica Općine Dubrovaĉko primorje
8. Crkva Sv. Vida i Modesta i Vlaško greblje, Smokovljani
Opis
Crkva se nalazi uz cestu u juţnom dijelu naselja Smokovljani. Sama crkva se datira u 14. st., a
spominje se kao crkva sv. Vita 1399. godine. U neposrednoj okolini crkve nalazi se 17 stećaka in
situ, dok ih je 13 ugraĊeno u prednju fasadu ţupne kuće, te dva u zidu crkve. Uglavnom je rijeĉ o
sanducima i ploĉama, ali koji su bogato ukrašeni. Prisutni su ukrasi u obliku štita s maĉem, kola,
psa, jelena i konjanika. U fasadi ţupne crkve ugraĊene je i jedan antiĉki efigrafiĉki natpis iz 2. –
3. st. posl. Kr.
Lokalitet Vlaško groblje nalazi se oko 70 m istoĉno od Crkve Sv. Vida i Modesta. I ovdje je rijeĉ
o groblju sa stećcima, s tim da su ovi na Vlaškom groblju nešto veći, ali su dosta mehaniĉki
oštećeni. Postoji mogućnost da su nešto stariji od onih pred crkvom. Sveukupno ima 4 stećka, od
kojih su 3 sljemenjaka i jedan sanduk. Ukrasi su u obliku polukruţnih slijepih arkada, friza s
lozicom i uţeta.
67
Vlasništvo
Općina Dubrovaĉko primorje, Ţupa sv. Vida Smokovljani
Pravni status
Crkva i lokalitet sa stećcima su zaštićeni kroz Prostorni plan Općine Dubrovaĉko primorje –
ĉlanak 161. Lokalitet „Vlaško groblje“ je zaštićen kao kulturno dobro pod brojem Z-965 u
Registru kulturnih dobara Ministarstva kulture RH.
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Dubrovaĉko primorje
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Dubrovaĉko primorje, Konzervatorski odjel u
Dubrovniku, Turistiĉka zajednica Općine Dubrovaĉko primorje, Ţupa sv. Vida-Smokovljani
9. Greblje, Trnovica
Opis
Lokalitet se nalazi oko 2,5 km zapadno od Trnovice, uz stari put i povijesnu komunikaciju prema
Neumskom Gradcu. Groblje je rašireno na većem prostoru, grupirano u 3 manja dijela, a sadrţi
12 stećaka u obliku ploĉa i jednu kriţinu. Većina stećaka, njih 10, je ukrašena. Od bordura
najĉešće je zastupljeno tordirano uţe (6 stećaka) ili kombinacija tordiranog uţeta uz duţe
stranice, a uz kraće nizovi trokuta (4 stećka). Motiv osmerokrake rozete nalazimo na tri stećka,
dvije urezane i jedna u reljefu. Na jednom stećku moguće je da su bili prikazi dva krajnje
stilizirana, plitko urezana, maĉa. Motiv štita i maĉa prisutan je na dva primjerka. Pored opisanih
ukrasa i tipova stećaka, zanimljiva je i orijentacija grobova, odnosno stećaka. Naime osam
stećaka je orijentirano sjeverozapad – jugoistok, dok je ĉetiri u smjeru sjeveroistok – jugozapad.
68
Vlasništvo
Lokalitet se nalazi na k.ĉ. 597/1, k.o. Trnovica koja je u posjedu bivše Općine Dubrovnik tj,
Općine Dubrovaĉko primorje
Pravni status
Lokalitet nije zaštićen
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Dubrovaĉko primorje
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Dubrovaĉko primorje, Konzervatorski odjel u
Dubrovniku, Turistiĉka zajednica Općine Dubrovaĉko primorje
10. Lokaliteti sa stećcima na podruĉju Ĉepikuća
Na prostoru naselja Ĉepikuće nalaze se tri lokaliteta sa stećcima: oko Crkve sv. Martina,
Dobrštak i Novakovo greblje.
Novakovo greblje, Ĉepikuće
Dokumetiranje
ovog
lokaliteta
(geodestki
i
arhitektonski
snimak
postojeće
stanja,
fotodokumentacija, 3D scan dijela stećaka, elaborat) financirano je tijekom 2011. godine iz
69
sredstava Ministarstva kulture RH (Programi zaštite i oĉuvanja kulturnih dobara) dok su
arheološko istraţivanje, konzervatorsko-restauratorski radovi i przenetacija financirani iz ovog
projekta. Obavljeno je arheološko istraţivanje većeg dijela lokaliteta kojim je definirano i 6
grobova s dvije faze ukopvanja datiranim C-14 metodom. Jedan grob (odnosno nakupina kostiju)
datirana je u 8/9 stoljeće (C14 710. – 890). Druga faza datira se u vrijeme od 13. do 15. st.
Jedino grob 4 je moguće izravno dovesti u vezu sa stećkom 1 tj. sljemenjakom, a koji je datiran
C14 1300. do 1410. godine što predstavlja neke nove rezultate u prouĉavanju stećaka.
U poglavlju III. Analiza u sklopu „Preporuka“, daju se primjeri tj. naĉini i metode arheološkog
istraţivanja odnosno dokumetiranja i konzervatorsko-restauratorskih radova. Koriste se primjeri
s ovog lokaliteta.
Dobrštak i crkva sv. Martina, Ĉepikuće
Opis
Rijeĉ je o mogućim ostatcima groblja sa stećcima koje se nalazi oko 150 m sjeverno od
Novakova greblja, izmeĊu izvora Dobrštak i prostora gdje je danas podignut zadruţni dom.
Prema starijim podatcima nekada je sadrţavalo 11 stećaka , a danas ih je vidljivo 10. Od njih 5
napravljen je stol i ĉetiri klupe, a 5 ih je sekundarno upotrijebljeno i preklesano za kamenice za
napajanje stoke s obliţnjeg izvora. Pojedini stećci su bili ukrašeni tordiranom i cik-cak trakom,
viticama s trolistom, kriţem i predstavom jelena, no danas je sve neĉitko. S obzirom da niti jedan
stećak nije saĉuvan in situ, upitno je da li je rijeĉ o dislociranim stećcima s obliţnjih groblja kod
sv. Martina i Novakova greblje ili je rijeĉ o izvornom lokalitetu.
Crkva sv. Martina smještena je na poĉetku sela Ĉepikuće. Moţe se razluĉiti nekoliko faza u
razvoju crkve: vjerojatno ranokršćansku, predromaniĉku i romaniĉku te barokizaciju crkve i
intervencije u novom vijeku. Oko crkve nekada se nalazila najveća poznata nekropola sa
stećcima u Dubrovaĉkom primorju, a brojala je 200 do 300 primjeraka, od kojih je preostao
znatno manji dio. Stećci se danas nalaze ugraĊeni u ziĊe crkve, u ogradnom zidu crkve, na
groblju, te na parcelama preko puta crkve i groblja. U okviru današnjeg groblja nalazi se i 22
novovjeka kriţa (kraj 19. st.) s ćiriliĉkim natpisima, vjerojatno od Hercegovaca iz vremena
Nevesinjske bune. Ĉišćenjem raslinja iza crkve (sjeverno) utvrĊeno je postojanje 8 stećaka i 1
70
ulomak stećka (sljemenjaci i sanduci). Ukrašena su 4 stećka i to bordurom u vidu vitica s
trolistom i tordiranim uţetom (sve u visokom reljefu na sljemenjaku), bordurom u vidu tordirane
trake i cik-cak ureza u traci, a od prikaza nalazimo motiv malteškog kriţa i vijenca, oboje u
plitkom reljefu. Uokolo crkve i u samoj crkvi nalazi se svega 6 ukrašenih stećaka: tri s
bordurama u vidu vitica s trolistom od kojih jedan ima i tordirano uţe, jedan stećak s uparanim
kriţem s popreĉnim urezima na krajevima hasta, jedan s prikazom štita i maĉa i jedan ulomak s
natpisom na bosanĉici.
Vlasništvo
Ĉestice na kojima se nalaze lokaliteti (1277, 1165, 1108, 1110 k.o. Ĉepikuće) su u vlasništvu
Općine Dubrovaĉko primorje, ţupe te u privatnom vlasništvu)
Pravni status
Lokaliteti su zaštićeni kao kulturno dobro pod brojevima Z-3836 i P-1742 u Registru kulturnih
dobara Ministarstva kulture RH te kroz Prostorni plan Općine Dubrovaĉko primorje – ĉlanak
161.
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Dubrovaĉko primorje
71
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Dubrovaĉko primorje, Konzervatorski odjel u
Dubrovniku, Turistiĉka zajednica Općine Dubrovaĉko primorje, ţupa Gospe od Ruţarija - Lisac
11. Groblje stećaka na gomili i izmeĊu gomila, Trnova
Opis
Rekognosciranjem terena utvrĊeno je da se ovaj lokalitet nalazi na podruĉju Simova Doca, oko
1250 m sjeveroistoĉno od Trnove, uz stari put prema Orahovom dolu. Rijeĉ je o većem groblju
na širem prostoru, oko 100 x 80 m. Dva stećka (ploĉe) su u neposrednoj blizini gomile, dok su
ostali na zaravni izmeĊu ostalih gomila u okolici. Danas su vidljiva 24 stećka, od ĉega 22 ploĉe i
2 sanduka. I prije je bila samo jedna ukrašena ploĉa motivom kriţa i „vodenice“, dok je danas
vidljiv ukras u obliku cik cak bordure na dvije ploĉe. Dio stećaka je dislociran i oštećen, pa je
upitna njihova orijentacija, no prevladavaju oni istok – zapad.
Vlasništvo
Pravni status
Lokalitet nije zaštićen
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Dubrovaĉko primorje
72
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Dubrovaĉko primorje, Konzervatorski odjel u
Dubrovniku, Turistiĉka zajednica Općine Dubrovaĉko primorje
12. Kovaĉev brijeg, Slano
Opis
Lokalitet se nalazi na blagoj uzvisini, sjeverozapadno od Slanog, uz duboki usjek današnje
magistralne ceste. Sam toponim upućuje na potencijalni arheološki lokalitet (nekropola ili
kamenolom stećaka), pogotovo imajući na umu da su srednjovjekovne klesare koji su izraĊivali
stećke nazivali kovaĉima. Prema starijim podacima nekad se na ovom lokalitetu nalazilo 5 , 6 ili
8 stećaka, meĊutim danas ih je manje. Od ukrasa su prisutni tordirano uţe, strijela i štit s
maĉem. Pregledom terena utvrĊeno je kako se na predmetnom poloţaju nalazi 5 stećaka, od
kojih 3 ploĉe, 1 sljemenjak, te 2 komada jednog stećka u obliku izduţenog sanduka sa
završetkom u obliku luka i polumjeseĉastim udubljenjem po sredini . TakoĊer je utvrĊeno kako
cijelo podruĉje Kovaĉeva brijega predstavlja antiĉki lokalitet jer se na površini nalaze brojni
ulomci antiĉkih keramiĉkih posuda i crijepa. Na više mjesta uoĉeni su tragovi branja kamena,
meĊutim za sada nije moguće tvrditi da li je rijeĉ o branju kamena za stećke ili izradu obliţnje
Napoleonove ceste.
73
Vlasništvo
Katastarske ĉestice 96/4 i 98 u k. o Slano na kojima se nalazi lokalitet su privatno vlasništvo.
Pravni status
Lokalitet je zaštićen kroz Prostorni plan Općine Dubrovaĉko primorje – ĉlanak 161.
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Dubrovaĉko primorje
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Dubrovaĉko primorje, Konzervatorski odjel u
Dubrovniku, Turistiĉka zajednica Općine Dubrovaĉko primorje
13. Crkva sv. Stjepana i kamenolom u Vrijesima, Gornji Majkovi
Opis
Crkva se nalazi u zaselku Prodanići, na povišenom poloţaju iznad današnje ceste što vodi iz G.
Majkova prema Dubravicama. Datira se u 14. st., s tim da je najstariji apsidalni dio, a ostali su
kasnije nadograĊivani. Uz crkvu se nalazi i ruševni ţupni dvor. Crkva je nekada bila posvećena
sv. Jurju, a kasnije je nakon obnove promijenjen titular u sv. Stjepana. Pregledom terena
utvrĊeno je postojanje 31 stećka, uglavnom u obliku ploĉa, a samo jedan u obliku sljemenjaka
(neobiĉno mali – moţda djeĉji grob) koji danas sluţi kao nosaĉ barjaka . Niti jedan stećak se ne
nalazi in situ, nego su kao spolie ugraĊeni u ziĊe laĊe (najviše u juţnom zidu iznad temelja) i
trijema crkve, prilazne stepenice na plato crkve, ogradni zid, a 6 ih je posluţilo kao dovratnici i
nadvratnici na ţupnom stanu. Osim toga, u stepenicama koje vode na kat ţupnog stana vidljiv je
veći broj ploĉa koje se vjerojatno preklesane od stećaka, ali kako se vidi samo njihovo proĉelje,
to nije moguće i tvrditi. Na groblju uokolo crkve nalaze se još 4 kamene grobne ploĉe koje se
svojim izgledom razlikuju od stećaka, ali su zasigurno od starijih grobova. U ogradnom zidu se
nalazi i jedan rustiĉni kriţ s izdubljenom rupom po sredini, a na groblju još jedan kriţ s
74
jabukama na hastama koji je kasnije datacije (19. st.), a ukrašen je u tradiciji stećaka.
Kamenolom se nalazi na podruĉju Vrijesa, oko 600 m juţno do jugozapadno od Crkve sv.
Stjepana. Prema preostalim ulomcima slomljenih ili nezavršenih proizvoda moţe se pretpostaviti
kako su ovdje izraĊivane
kamenice, mlinsko kamenje, stećci i drugi kameni proizvodi.
Kamenolom je prilagoĊen konfiguraciji terena te su uţe lokacije gdje su vidljivi tragovi obrade
kamena ili slomljenih proizvoda meĊusobno dislocirane.
Vlasništvo
Ĉestica 185 k. o. Gornji Majkovi s crkvom, ţupnim dvorom i grobljem je u vlasništvu ţupe
Presvetog trojstva u Majkovima. Podruĉje kamenoloma je u privatnom vlasništvu.
Pravni status
Lokalitet je zaštićen kroz Prostorni plan Općine Dubrovaĉko primorje – ĉlanak 161.
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Dubrovaĉko primorje
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Dubrovaĉko primorje, Konzervatorski odjel u
Dubrovniku, Turistiĉka zajednica Općine Dubrovaĉko primorje, ţupa Presvetog TrojstvaMajkovi
75
Karta lokaliteta na podruĉju Dubrovaĉkog primorja
76
14. Crkva sv. ĐurĊa, Petraĉa
Opis
Lokalitet se nalazi na razmeĊi sela Buići i Petraĉa u Ţupi Dubrovaĉkoj. Rijeĉ je o višeslojnom
arheološkom lokalitetu gdje sa sigurnošću moţemo govoriti o postojanju crkve i pripadajućeg
groblja iz 10-11. st., moţda i ranije, s kontinuitetom sve do današnjih dana. U jednoj fazi, u 14. –
15. st., obavljano je i sahranjivanje pod stećcima i nadgrobnim ploĉama. Sveukupno je saĉuvano
10 nadgrobnih ploĉa, jedan cjeloviti stećak u obliku sanduka, 4 ulomka stećka, takoĊer u obliku
sanduka, te dva nadgrobna uĉelka s reljefnim prikazom kriţa. Danas su svi sekundarno
upotrijebljeni kao graĊevinski materijal za gradnju crkve. Svi saĉuvani stećci su ukrašeni
motivima vijugavih vitica s trolistom, pletenim uţetom, motivima slijepih polukruţnih arkada,
rozete u upisanoj kruţnici, a 4 nadgrobne ploĉe motivima ĉetverokrake zvijezde, maĉa i štita,
polumjeseca i zidarskog kutomjera. Specifiĉnost ovog lokaliteta ogleda se u ĉinjenici da se na
jednom mjestu nalaze stećci, nadgrobne ploĉe sa štitovima i maĉevima (koje nisu stećci) i
nadgrobni uĉelci s kriţevima.
Vlasništvo
Katastarska ĉestica 1437 k.o. Buići je u vlasništvu Ţupe sv. Marije Magdalene-Mandaljena
Pravni status
77
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Dubrovaĉko primorje
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Ţupa Dubrovaĉka, Konzervatorski odjel u
Dubrovniku, Turistiĉka zajednica Općine Ţupa dubrovaĉka, Ţupa sv. Marije MagdaleneMandaljena
78
Karta lokaliteta na podruĉju Ţupe Dubrovaĉke i Grada Dubrovnika
79
15. Crkva sv. ĐurĊa, Popovići
Opis
Nalazi se na dominantnoj uzvisini izmeĊu više zaselaka Popovića. Postojeća crkva je iz 18. st.,
ali na mjestu starije. Uokolo crkve se nalaze ostatci kasnosrednjovjekovnog groblja od koje je
preostalo svega nekoliko nadgrobnih ploĉa, a u 19. st. ih je zabiljeţeno oko 80 (i to iskljuĉivo
ploĉa). Na najmanje 17 ploĉa nalazili su se natpisi (ponekad samo po par slova), od kojih je
saĉuvan tek jedan . Natpisi su pisani ćirilicom s miješanjem glagoljskih slova i datiraju se u 1314. st. Od ukrasa su bili zastupljeni motivi kriţa, maĉa i štita ili maĉa samostalno, konj,
pentagram, polumjesec i razne bordure (tordirano uţe, djetelina – vitice, dok su danas saĉuvani
samo rijetki u obliku vitica s trolistom, tordirane trake, prikaza kola, konja, moţda koze i
nedefiniranih ţivotinja u pokretu. Saĉuvan je i jedan nadgrobni uĉelak s reljefnim prikazom
kriţa. Bešlagić na ovom lokalitetu spominje 65 stećaka (64 ploĉe i 1 sanduk), a ukrašeno je njih
8 (7 ploĉa i 1 sanduk).
Vlasništvo
Katastarska ĉestica na kojoj je lokalitet je u vlasništvu ţupe Presvetog Trojstva-Gruda
Pravni status
Lokalitet i crkva su zaštićeni kroz Prostorni plan Općine Konavle – ĉlanak 146.
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Dubrovaĉko primorje ili Muzeji i galerije Konavala
80
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Konavle, Konzervatorski odjel u Dubrovniku,
Turistiĉka zajednica Općine Konavle, Muzeji i galerije Konavala, ţupa Presvetog TrojstvaGruda
16. Crkva sv. Petra, Karasovići
Opis
Lokalitet se nalazi oko 800 m sjeverozapadno od naselja u Karasovićima, u podnoţju Ilijina
brda, na rubu Konavoskog polja, uz antiĉku i srednjovjekovnu cestu. Crkva se spominje u 15. st.,
a na istom mjestu je vjerojatno bila i ranokršćanska crkva . U srednjem vijeku crkva je bila
matiĉna crkva ovog dijela Konavala, a ponekad se naziva Petkova crkva. Uz crkvu su ostatci
kasnosrednjovjekovnog groblja.Zadnjim pregledom terena vidljivo 53 steĉka, od ĉega 50 u
obliku ploĉa i 3 u obliku sanduka. Rijetki su ukrašeni, a od ukrasa su prisutni ornamenti bordura
s trokutasto sloţenom lozicom i trolatiĉnim cvjetovima, luk i strijela, kriţ (drvo ţivota).
Cjelokupni prostor uokolo crkve gdje se nalazi većina stećaka u potpunosti je zarastao u gusto
raslinje, pa se moţe pretpostaviti kako izvjestan dio stećaka nije vidljiv. Prema broju nadgrobnih
ploĉa, ovo je jedno od najvećih saĉuvanih srednjovjekovnih groblja na podruĉju šire dubrovaĉke
regije.
81
Vlasništvo
Katastarska ĉestica 543 k. o. Palje Brdo na kojoj je lokalitet je u vlasništvu ţupe Gospe
Karmelske-Ploĉice.
Pravni status
Lokalitet je zaštićen kao kulturno dobro pod brojem Z-4481 u Registru kulturnih dobara
Ministarstva kulture RH te kroz Prostorni plan Općine Konavle – ĉlanak 146
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Dubrovaĉko primorje ili Muzeji i galerije Konavala
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Konavle, Konzervatorski odjel u Dubrovniku,
Turistiĉka zajednica Općine Konavle, Muzeji i galerije Konavala, ţupa Gospe Karmelske Ploĉice
17. Crkva sv. Barbare, Varino brdo, Dubravka
Opis
Nalazi se na sjeveroistoĉnom kraju Konavala, u podnoţju brda Sokoline, na terasastima
padinama koje se spuštaju prema Konavoskom polju. Sjeverno od sela nalazi se prijevoj koji je
glavna i jedina prirodna veza istoĉnog dijela Konavala sa zaleĊem. U kasnom srednjem vijeku
dionica ovog karavanskog puta poznata je pod nazivom „via comunis“, dalje prema istoku kao
„via gluta“ ili „via de Plamine“. Crkva sv. Barbare jedna je od najstarijih crkvica u Konavlima.
Prema pojedinim autorima izgraĊena je 1880. na mjestu starije crkve ili 1896. ili općenito u 19.
st. Uokolo crkve nalazi se najveće saĉuvano srednjovjekovno groblje u Konavlima. Grobovi su
uglavnom orijentirani sjeveroistok – jugozapad i istok – zapad s manjim odstupanjima, a
postavljeni su u redove po padini brda. Crkveni i grobni prostor je ograĊen suhozidnom meĊom
u okviru kojeg su dva ulaza, sjeveroistoĉni i jugozapadni, oba flankirana s po dva neukrašena
82
stećka u sekundarnoj upotrebi kao dovratnici. U neposrednoj blizini juţnog ulaza s njegove
zapadne strane nalazi se kamena gomila promjera oko 16 m. Ovdje se zasigurno radi o
prapovijesnoj gomili kao mjestu ukopa, a još nekoliko gomila evidentirano je u neposrednoj
blizini. Kasnosrednjovjekovno groblje je manjim dijelom devastirano neposredno uz crkvu s
juţne i zapadne strane novijim ukopima od kojih najstariji datira u 19. st. Prema zadnjim
uvidima na terenu utvrĊeno je postojanje ukupno 104 stećka od ĉega 94 cjelovita i 10 ulomaka.
Prema uvrijeţenoj tipologiji stećka nalazimo 69 ploĉa (od ĉega 10 ulomaka ploĉa) i 35 sanduka
(visokih i niskih) . Ukrašeno je 13 cjelovitih ploĉa, 2 ulomka ploĉa i 16 sanduka. Od ukrasa su
prisutni motivi vitica s trolistom, tordirane trake, tordiranog uţeta, te nizova spirala i rozeta s
kriţevima kao bordura, a kao središnje motive nalazimo udubljene ili reljefne vijence, rozete,
kriţeve , kruţna udubljenja povezana sa ţljebovima ili trakama, luk i strijela samostalno ili u
kombinaciji s ispruţenom rukom, štit i maĉ, uzduţni ţlijeb po sredini stećka i sl. Na jednom se
primjerku (stećak 24) nazire u potpunosti neĉitak natpis. Pored navedenih stećaka vidljivo je i
nekoliko grobnih mjesta (raka) zatrpanih kamenjem, pa je za pretpostaviti postojanje još niza
grobova s kojih su stećci dislocirani ili ih nisu ni imali. Lokalitet je upisan na Tentativnu listu
UNESCO-a te je za njega izraĊena dokumentacija postojećeg stanja s elaboratom.
Vlasništvo
Ĉestica 1620 k. o. Dubravka je u vlasništvu ţupe sv. Nikole – Dubravka
83
Pravni status
Lokalitet je zaštićen kao kulturno dobro pod brojem Z-6046 u Registru kulturnih dobara
Ministarstva kulture RH te kroz Prostorni plan Općine Konavle – ĉlanak 146
Upravljaĉko tijelo
Trenutaĉno ne postoji ali je „“Plan upravljanja“ izraĊen u sklopu aktinosti oko upisa stećaka na
Listu svjetske baštine (IzraĊivaĉ; Ministarstvo kulture RH, 2013. godine)
18. Crkva sv. Dmitra (Mitra), Gabrile
Opis
Lokalitet se nalazi na glavici iznad Konavoskog polja, iznad trase antiĉkog vodovoda. Rijeĉ je o
ranoromaniĉkoj crkvi juţnohrvatskog tipa iz 11./12. st.
Većina stećaka na lokalitetu je
dislocirana kod kasnijih ukopavanja uokolo crkve, a danas su vidljiva 23 stećka, njih 16 u obliku
ploĉa i 7 u obliku sanduka, te jedan veliki nadgorbni uĉelak s reljefnim kriţem u juţnom
ogradnom zidu. Ploĉe su rjeĊe ukrašavane, samo dvije i to motivima kriţa , štita i maĉa. Sanduka
je ukrašeno 6 primjeraka. Od ukrasa su prisutni motivi kola ţena koje drţe cvjetove, scene lova
(konjanik, sokol i jelen), arkade, friz ţivotinja.
Vlasništvo
Katastarska ĉestica 1125 k. o. Gabrili je u vlasništvu ţupe sv. Nikole-Ćilipi.
84
Pravni status
Lokalitet je zaštićen kao kulturno dobro pod brojem Z-928 u Registru kulturnih dobara
Ministarstva kulture RH te kroz Prostorni plan Općine Konavle – ĉlanak 146
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Dubrovaĉko primorje ili Muzeji i galerije Konavala
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Konavle, Konzervatorski odjel u Dubrovniku,
Turistiĉka zajednica Općine Konavle, Muzeji i galerije Konavala, Ţupa sv. Nikole-Ćilipi
19. Crkva sv. Luke i kamenolom Voznik, Brotnice
Opis
Lokalitet i crkva se nalaze juţno od Brotnjica, uz srednjovjekovnu cestu koja je vodila od
Cavtata do sela. Sama crkva okvirno se datira u 16. st . Prema posljednjem rekognosciranju na
prostoru groblja utvrĊeno je najmanje 29 stećaka, od ĉega 1 sljemenjak na postamentu, 10
sanduka i 18 ploĉa. Ukrase nalazimo na ukupno osam stećaka. Najbogatije je ukrašen jedini
sljemenjak gdje se ukrasi nalaze na svim uspravnim stranama. Od ukrasa su prisutni prikazi lova
(muškarac na konju i ptica), kolo, fantastiĉne ţivotinje, jeleni, ţena u neobiĉnoj pozi, kriţ, razne
bordure i natpis na bosanĉici koji spominje Ratka Utješinoka. Predstavlja jedan od najljepših
stećaka dubrovaĉkog podruĉja. Datira se u kraj 14. ili prvu polovinu 15. st. Od ostalih ukrasa
prisutni su motivi rozete, kriţa, polumjeseca i ţene u dugoj haljini. U okviru groblja provedena
su manja arheološka istraţivanja pod vodstvom Z. Ţeravice u okviru kojih su istraţena dva
groba. Navodno se ispod (juţne) ograde groblja, na zemljištu zvanom Crkvina nalazi još
nekoliko stećaka, kao i sjeverno od ograde .
Sjevernije od lokaliteta na poloţaju „Voznik-Osoje“, na sjeverozapadnim padinama brda Osojnik
(kota 551). Rasprostire se na podruĉju od oko 80 x 100 m, a omeĊen je sa sjeverne i zapadne
strane starim putovima i meĊama. Na cijelom prostoru vidljivi su brojni tragovi eksploatacije
85
kamena, škart kamenih blokova, ali i 7 stećaka koji su slomljeni u tijeku obrade. Od toga 4
stećka ploĉe i 3 stećka sanduka. Posebno je zanimljiv jedan sanduk na kojemu je vidljiva završna
obrada u smislu izrade ukrasa. Na jednoj uţoj boĉnoj strani, u plitko izdubljenoj niši, u reljefu je
prikaz konjanika, na suprotnoj boĉnoj strani samo plitka niša bez prikaza, na (istoĉnoj) široj
boĉnoj strani motiv arkada u reljefu, a na suprotnoj prikaz kola od 9 ljudskih figura koji se drţe
za ruke. Opisano nam svjedoĉi kako se u ovim, a vjerojatno i ostalim sluĉajevima, završna
obrada stećaka radila u samom kamenolomu, a ne kako je do sada bilo uvrijeţeno na mjestu
upotrebe – groblju. S obzirom na prostor koji obuhvaća kamenolom, ali imajući u vidu i broj
slomljenih i ostavljenih stećaka, moţe se pretpostaviti kako je predmetni kamenolom korišten ne
samo za potrebe groblja u Brotnjicama, nego i šire. Za pretpostaviti je kako je u ovom
kamenolomu radio i klesar (kovaĉ) Ratko Utješenić i njegov djed Druško, koji se spominju na
sljemenjaku kod sv. Luke .
Vlasništvo
Katastarska ĉestica na kojoj se nalazi crkva s grobljem je u vlasništvu Općine Konavle (kat. ĉest
433 k. o. Brotnice) odnosno ţupe sv. Jurja-Stravĉa (ĉest.zgr. 41. K.o. Brotnice). Ĉestice na
kojima se nalazi kamenolom (kat.ĉest. 271/7 k.o. Brotnice) su privatno vlasništvo.
86
Pravni status
Lokalitet je zaštićen kao kulturno dobro pod brojem Z-913 u Registru kulturnih dobara
Ministarstva kulture RH te kroz Prostorni plan Općine Konavle – ĉlanak 146. Kamenolom nije
zaštićen.
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Dubrovaĉko primorje ili Muzeji i galerije Konavala
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Konavle, Konzervatorski odjel u Dubrovniku,
Turistiĉka zajednica Općine Konavle, Muzeji i galerije Konavala, Ţupa sv. Jurja-Stravĉa.
87
Karta dijela Konavala s oznaĉenim lokalitetima
88
20. Crkva Gospe od Rozarja, Putnikovići 5
Opis
Lokalitet se nalazi oko crkve Gospe od Rozarja i unutar groblja. Saĉuvano je 26 nadgrobnih
ploĉa (18 cijelih) i jedan nadgrobni uĉelak s reljefnim prikazom kriţa ugraĊen u crkvu. Jedna
nadgrobna ploĉa ukrašena je s motivom tordiranog uţeta, maĉa, dva polumjeseca i „ĉetvrtaste“
rozete. Još u prošlom stoljeću na ovom groblju je bilo oko 60 ploĉa, s tim da je gore spomenuta
ploĉa imala i kriţinu.
Vlasništvo
Groblje i crkva (kat. ĉest 393, 394 i 395 i ĉest. zgr. 82 k.o. Tomislavovac) su u vlasništvu Ţupe
sv. Marije Magdalene-Putnikovići
Pravni status
Crkva (bez lokaliteta sa stećcima) štiti samo se kroz odredbe Prostornog plana Općine Ston –
1.1.4.7. Ocjena stanja kulturno-povijesnog nasljeĊa, 3.4.4. zaštita kulturnog nasljeĊa (Odredbe za
provoĊenje ĉlanak 101).
5
Na poluotoku Pelješcu ne postoje stedci (za sada) u pravom smislu te riječi ved više ili manje slični srednjovjekovni
nadgrobni spomenici (ploče, tzv. učelci s križevima itd.). Ovdje su obuhvadeni samo oni najvažniji tj. najsačuvaniji.
89
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Ston
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Ston, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, Turistiĉka
zajednica Općine Ston, Ţupa sv. Marije Magdalene-Putnikovići.
21. Crkva sv. Petra (i Pavla), Potomje
Opis
Uokolo crkve, na pripadajućem groblju, nalazi se oko 40 nadgrobnih ploĉa, te veći broj ulomaka
ploĉa ugraĊenih u okolne meĊe i objekte. Samo jedna ploĉa je ukrašena motivom štita i maĉa,
odnosno još jedna iskorištena kao uĉelak (?) na kojoj je urezan latinski kriţ raširenih krajeva.
Vlasništvo
90
Pravni status
Crkva se štiti samo se kroz odredbe Prostornog plana Općine Orebić – 1.1.4.3.4.6. Povijesne
graĊevine i sklopovi sakralnog sadrţaja (Odredbe za provoĊenje, ĉlanak 106).
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Orebić
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Ston, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, Turistiĉka
zajednica Općine Orebić, Ţupa Velike Gospe-Kuna
22. Crkva sv. ĐurĊa/Jurja, Podvlaštica
Opis
Ispred crkve nalazi se u sekundarnoj upotrebi 6 nadgrobnih ploĉa, od kojih je jedna ukrašena
motivom urezanog luka i strijele, kriţa i rozete. Na groblju uz crkvu nalaze se i 3 nadgrobna
uĉelka s reljefnim prikazom kriţa.
Vlasništvo
91
Pravni status
Crkva se štiti samo se kroz odredbe Prostornog plana Općine Orebić – 1.1.4.3.4.6. Povijesne
graĊevine i sklopovi sakralnog sadrţaja (Odredbe za provoĊenje, ĉlanak 106).
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Orebić
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Općina Ston, Konzervatorski odjel u Dubrovniku, Turistiĉka
zajednica Općine Orebić, Ţupa Pomoćnice Kršćana-Orebić
23. Crkva sv.Vida i Modesta, Trsteno
Opis
Pokraj crkve saĉuvane su 4 ploĉe-stećka i jedan sanduk, 8 neukrašenih nadgrobnih ploĉa te jedan
upotrebljena kao menza oltara. Najvaţniji na cijelom lokalitetu je sanduk s prikazima lova te
maĉa s štitom na kojemu je reljef psa. Sliĉnih stećaka nalazimo na širokom prostoru prema
unutrašnjosti (Istoĉna Hercegovina)
Vlasništvo
92
Katastarska ĉestica 1633 k.o. Trsteno i ostale u neposrednoj blizini su u vlasništvu Ţupe sv. Vida
u Trstenom
Pravni status
Crkva i okolica su preventivno zaštićeni kao kulturno dobro pod brojem P-4093 u Registru
kulturnih dobara Ministarstva kulture RH.
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Grad Dubrovnik
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Grad Dubrovnik, Konzervatorski odjel u Dubrovniku,
Turistiĉka zajednica Grada Dubrovnika, Ţupa sv. Vida-Trsteno
24. Crkva Male Gospe, Gromaĉa
Opis
Uokolo crkve nalazi se 10-ak ploĉa od koji su tri ukrašene razliĉitim motivima – kriţevi, spirale.
S obzirom na svoj sadašnji poloţaj, dio ploĉa je pomaknuta sa svog izvornog mjesta
.
93
Vlasništvo
Katastarska ĉestica 454 k.o. Gromaĉa je u vlasništvu Bratovštine Gospe od PoroĊenja u Gromaĉi
Pravni status
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Grad Dubrovnik
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Grad Dubrovnik, Konzervatorski odjel u Dubrovniku,
Turistiĉka zajednica Grada Dubrovnika, Ţupa sv. Vida-Trsteno
25. Crkva sv. Šimuna Jude, Mrĉevo
Opis
Pokraj crkve saĉuvano je 11 nadgrobnih ploĉa od kojih su tri ukrašene roztama. Osim toga na
lokalitetu se nalazi i nekoliko nadgrobnih ploĉa iz kasnijeg vremena te nekoliko uĉelaka.
Najzanimljiviji nalaz na cijelom lokalitetu je manja kamena stolica koja se vezuje za fenomen
stećaka. radi se o jedinom saĉuvanom primjerku ovakvog spomenika u RH. Kamane stolice su
istovremene stećcima (14. i 15. stoljeće) a puno ĉešće su na prostoru susjedne BiH.
94
Vlasništvo
Katastarska ĉestica 1 k.o. Mrĉevo je u vlasništvu crkve sv. Šimuna odnosno Ţupe sv. MihovilaKliševo
Pravni status
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Grad Dubrovnik
Sudionici
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija, Grad Dubrovnik, Konzervatorski odjel u Dubrovniku,
Turistiĉka zajednica Grada Dubrovnika, Ţupa sv. Mihovila-Kliševo
95
II. 2 OPĆINA PRIJEPOLJE (Republika Srbija)
1. Grĉko Groblje, Hrta
Opis
Arheološko nalazište Grĉko groblje u selu Hrta nalazi se oko 18 juţno od Prijepolja. Arheološko
nalazište ĉine Donje i Gornje groblje, sa spomenicima razmještenim na površinama dva humka
(prapovijesna?) okruţena seoskim putem i potokom. Gornje groblje ĉini 37 spomenika (9
spomenika u obliku sanduka, 3 spomenika u obliku sanduka na postolju, 23 ploĉe i 2 amorfna
spomenika), a na Donjem se nalazi 42 primjerka od kojih je većina amorfna a tek par primjeraka
mogu se nazvati ploĉama.
Ovo je rijetko groblje u zapadnoj Srbiji ĉija su nadgrobna obiljeţja u tako velikom broju
ukrašena uklesanim motivima. Na Grĉkom groblju je ukrašeno 18 spomenika, od kojih samo
jedna ploĉa i sanduk sa motivom kriţa upisanog u krug pripada Donjem groblju.
Na stećcima na Gornjem groblju nalaze se razliĉiti motivi ukrašavanja: kriţ upisan u krug ĉiji
krajevi se završavaju koncentriĉnim krugovima, kriţ upisan u koncentriĉnim krugovima,
heraldiĉki motivi – štit sa grbom porodice, predstave maĉa, jelen, bordure od valovite linije sa
rozetama ili u vidu uţeta. Na boĉnim stranama većih sanduka nalaze se reljefno izvedene arkade.
Poznato je da se u blizini nalazi lokalitet Kuline, gde su se nekada vidjeli ostaci zidova.
Lokalitet je upisan na Tentativnu listu UNESCO-a te je za njega izraĊena dokumentacija
postojećeg stanja s elaboratom!
96
Vlasništvo
Arheološko nalazište Grĉko groblje nalazi se na kat. ĉest. 297 k.o. Hrta u vlasništvu drţavne
firme Srbijašume, Beograd - Šumsko gazdinstvo „Prijepolje“.
Pravni status
Lokalitet je zaštićen rešenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kraljevo i Skupštine opštine
Prijepolje o utvrĊivanju arheološkog nalazišta Grĉko groblje u selu Hrta, „Opštinski sluţbeni
glasnik“ Prijepolje br. 633-7/83-III-03 od 31.01.1984.
Upravljaĉko tijelo
Trenutaĉno ne postoji ali je predviĊeno "Planom upravljanja“ izraĊenim u sklopu aktivnosti oko
upisastećaka na Listu svjetske baštine (IzraĊivaĉ; Republiĉki zavod za zaštitu spomenika kultureBeograd, 2013)
Sudionici
Općina Prijepolje, Mjesna zajednica Mijane, Republiĉki zavod za zaštitu spomenika kultureBeograd
2. Manastir Davidovica, Brodarevo
Opis
Oko 18 km na jugoistok od Prijepolja kod sela Brodarevo, na samoj obali Lima, nalaze se ostaci
crkve manastira Davidovica. Crkvu je podigao kao svoju zaduţbinu, 1281/2 ţupan Dimitrije, u
monaštvu David, unuk Nemanjin. Unutar crkve naĊeni su usadnik u vidu ploĉe grubo klesan,
sekundarno upotrebljen kao ploĉa nad grobom (XIV–XV veka) sa plitko usjeĉenom predstavom
grba (?) i masivna nadgrobna ploĉa iz vremena zidanja crkve, ukrašena predstavom praznog štita
u medaljonu. U istom prostoru naĊeno je još nekoliko ukrašenih ploĉa od kojih je jedna
mramorna zaobljena na jednom kraju na kojemu je u kruţnom plastiĉnom medaljonu prikazan
prazan štit oko je ispisan tekst. Druga ploĉa, sada pored oltara, takoĊer s ukrasom u vidu grba
Vukanove porodice-prazan štit u medaljonu.
97
Uz vanjske zidove crkve s juţne i istoĉne strane nalazi se više ploĉa i monumentalnih amorfnih
spomenika. Uglavnom su pravilne orijentacije i postavljene u redove po ĉemu se moţe zakljuĉiti
da su in situ. Jedan dio ploĉa je sekundarno upotrebljen (naknadno stavljan nad mlaĊe grobove ili
korišten kao podno poploĉanje). Jedina ploĉa koja ima ornament nalazi se u narteksu i na samoj
sredini ima reljefnom trakom izveden medaljon. Inaĉe tu se nalazi i jedan fragmentirani stećak u
obliku stuba, koji na jednoj strani ima grubo isklesanu reljefnu predstavu sveca s knjigom te
ukras u obliku palmeta.
Vlasništvo
Spomenik kulture Manastir Davidovac nalazi se u selu Brodarevo, općina Prijepolje, u vlasništvu
Srpske pravoslavne crkve.
Pravni status
Zaštićeni spomenik kulture
- Rješenje Zavoda za zaštitu i nauĉno prouĉavanje spomenika kulture NRS o utvrĊivanju
Manastira Davidovac u Brodarevu, opština Prijepolje, 32/52 od 26.01.1952.
- Rješenje o utvrĊivanju Manastira Davidovac za kulturno dobro od velikog znaĉaja za
Republiku Srbiju, „Sluţbeni glasnik“ SRS 14/79.
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Prijepolje/Srpska pravoslavna crkva
Sudionici
98
Općina Prijepolje, Srpska pravoslavna crkva-manastir Davidovica, Republiĉki zavod za zaštitu
spomenika kulture-Beograd
3. Sveta Gora (Grĉko ili Svatovsko groblje), Velika Ţupa
Opis
Arheološki lokalitet Sveta Gora nalazi na zaravnjenom grebenu iznad puta koji vodi od
Prijepolja, preko Mioske, za Kamenu goru. Cijelim grebenom se pruţa grupa tumula i više od
stotine nadgrobnih spomenika i amorfnog kamenja. Spomenike odlikuje siromaštvo obrade i
oblika. RaĊeni su od razliĉitog kamena – od više vrsta vapnenca, pješĉenjaka, škriljevca, breĉe i
dr. Najveći broj ĉine bezobliĉne kamene mase bez tragova obrade. Kod onih obraĊenih uoĉavaju
se ovalni rubovi i gornje površine, ali i ravne zasjeĉene linije. MeĊu njima se nalaze i tri
ukrašena sanduka s reljefima krugova (plitke kanlure), kriţevi (antropomorfni, proširenih
krajeva, ljudsko tijelo, arkade i sl.)
Vlasništvo
Arheološki lokalitet Sveta gora nalazi se u selu Velika Ţupa, općina Prijepolje, k. o. Velika
Ţupa u vlasništvu drţavne firme Srbijašume-Beograd, Šumsko gazdinstvo „Prijepolje“
Pravni status
Arheološki lokalitet Sveta gora u selu Velika Ţupa je dobro pod prethodnom zaštitom,
evidentirano u registru nepokretnosti Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kraljevo
99
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Prijepolje
Sudionici
Općina Prijepolje, Zavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo, Republiĉki zavod za zaštitu
spomenika kulture-Beograd
4. Gostun
Opis
Selo Gostun se nalazi pored rijeke Lim, na 25 km jugoistoĉno od Prijepolja, uz put Prijepolje–
Bijelo Polje. Na imanju Haduna Jukovića, s desne strane puta, na blagom uzvišenju, nalazi se
srednjovjekovno groblje sa stećcima. Saĉuvano je 17 spomenika: šest ploĉa, 10 sanduka i jedan
sljemenjak. Spomenici su utonuli u zemlju i nisu ukrašeni, osim nejasnog ispupĉenja na jednom
spomeniku koje je prvobitno, moţda, predstavljalo poprsje ili figuru. Dobro su obraĊeni i
orijentiranio u smjeru zapad–istok. Groblje je dijelom devastirano a dio stećka je uništen
prilikom izgradnje put Prijepolje–Bijelo Polje. Prema kazivanju mještana, nekoliko ukrašenih
stećaka je ugraĊeno u kuću Bešira Jukovića u Gostunu.
100
Vlasništvo
Arheološki lokalitet Gostun nalazi se u selu Gostun, opština Prijepolje, k.o. Gostun u vlasništvu
Haduna Jukovića (privatno).
Pravi status
Arheološki lokalitet Gostun u selu Gostun je dobro pod prethodnom zaštitom, evidentirano u
registru nepokretnosti Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kraljevo
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka:Općina Prijepolje
Sudionici
Općina Prijepolje, Zavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo, Republiĉki zavod za zaštitu
spomenika kulture-Beograd
5. Bijelo polje, Hisardţik
Opis
Na lokalitetu Bijelo polje u selu Hisardţik nalazi se srednjovjekovno groblje sa 30 spomenika u
obliku ploĉa i niskih sanduka. Grubo su obraĊeni i nemaju ukrasa. U groblju je nekoliko grobova
ograĊenih kamenjem poredanim u nepravilne krugove. Lokalitet je smješten na jednom od
planinskih vrhova odakle se pruţa pogled na širu okolicu Prijepolja. U blizini se nalazi lovaĉka
kuća.
101
Vlasništvo
Arheološki lokalitet Bijelo polje u selu Hisardţik, opština Prijepolje, k.o. Hisardţik je u
privatnom vlasništvu.
Pravni status
Arheološki lokalitet Bijelo polje u selu Hisardţik je dobro pod prethodnom zaštitom,
evidentirano u registru nepokretnosti Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kraljevo
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka:Općina Prijepolje
Sudionici
Općina Prijepolje, Zavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo, Republiĉki zavod za zaštitu
spomenika kulture-Beograd
102
Lokaliteti na podruĉju Općine Prijepolje
103
II. 3 OPĆINA PLJEVLJA (Crna Gora)
1. Marina šuma, Vrulja
Opis
Vrulja je selo udaljeno od Pljevalja oko 18km prema JI. U Marinoj šumi, na mjestu gdje se danas
nalazi pravoslavno groblje, nalazi se skupina od 53 stećka (37 sanduka, 15 sljemenjaka i 1 stup).
Veći dio stećaka nije in situ već je pomican tijekom gradnje novih grobnica. Ukrašen je 31
primjerak: 17 sanduka i 14 sljemenjaka. Najĉešći ukras su obiĉne arkade, te povijene ili cik-cak
linije kao frizovi, zatim kruţna udubljenja, kruţići ili kruţni vjenĉići, tordirane vrpce, povijene
lozice sa spiralama, ili samo nizovi spirala te lukovi sa strijelama, štit, štit s maĉem, ruka s
maĉem, kriţ (obiĉni, stilizirani ili kriţ- rozeta), jabuka, cik-cak vrpca i bordura, S-spirala, rozeta
u vijencima, biljne stilizacije, vrpcom spojena 3 koncentriĉna vijenca, mreţa rombova, te
primitivnog prikaza ţene i muškarca. Za jedan je stećak iskorišten rimski miljokaz(?). MeĊu
sljemenjacima dva imaju krov na 4 vode. Najljepši primjerak sljemenjaka prebaĉen je u park u
Pljevljima a dio stećaka u Narodni muzej Crne Gore na Cetinje te se danas nalaze u „lapidariju“
Biljarde na Cetinju.
Vlasništvo
Lokalitet se nalazi na seoskom groblju te je u vlasništvu Općine Pljevlja.
104
Pravni status
Lokalitet nije zaštićen osim kroz Prostorni plan općine.
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Pljevlja ili Zaviĉajni muzej u Pljevljima
Sudionici
Općina Pljevlja, Zaviĉajni muzej u Pljevljima
2. Molika, Mataruge
Opis
Selo je udaljeno 12km od Pljevalja prema JI. Oko 200 m juţno od seoskih kuća uz današnje
pravoslavno groblje i unutar njega se skupina od oko 40 stećaka svih oblika. Dio stećaka je
vjerojatno in situ (rasporeĊeni su u nizove) iako ih ima koji su utonuli ili su prevrnuti. Ukrašeno
je 7 primjeraka (2 sanduka i 5 sljemenjaka). Motivi koji se pojavljuju su : jednostavne arkade,
urezani i malo povijeni cik-cak frizovi, kruţna udubljenja, pravokutna polja, jabuke i
polumjeseĉasti dodaci. Na 4 sljemenjaka nalaze se krovovi na 4 vode. Manji broj stećaka
ugraĊen je u ruševine crkve-kapele na juţnom dijelu groblja gdje je saĉuvano i nekoliko kriţine
(krstaĉa). Tijekom 2012. godine s ovog lokalitetna nekoliko stećaka je odneseno u Narodni
muzej Crne Gore na Cetinje te se danas nalaze u „lapidariju“ Biljarde na Cetinju.
105
Vlasništvo
Lokalitet se nalazi na seoskom groblju te je u vlasništvu Općine Pljevlja.
Pravni status
Lokalitet nije zaštićen osim kod prostorni plan općine
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Pljevlja ili Zaviĉajni muzej u Pljevljima
Sudionici
Općina Pljevlja, Zaviĉajni muzej u Pljevljima
3. Livadice/Kaursko groblje, Piţuri/Boljanići
Opis
Lokalitet se nalazi u blizini Boljanića, oko 24 km SZ od Pljevalja. Na lokalitetu se nalazi oko
200 stećaka, većinom sanduka i mali broj sljemenjaka. Iako je lokalitete najvećim dijelom
zarastao u šumu i makiju jasno je da se radi o jednom od najvećih lokaliteta u ovom dijelu Crne
Gore. S obzirom da je udaljen od sela, prometnica i obradivih površina lokalitete je jako dobro
saĉuvan. na nekoliko stećaka su primijećeni jednostavni ukrasi: T-kriţ, stilizirani kriţ, obiĉni
kriţ, štit i prikazom ruke do ramena.
106
Vlasništvo
Pravni status
Lokalitet nije zaštićen osim kroz prostorni plan općine
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Pljevlja ili Zaviĉajni muzej u Pljevljima
Sudionici
Općina Pljevlja, Zaviĉajni muzej u Pljevljima
4. Podrid, Poblaće
Opis
Lokalitet je udaljen oko 30 km SZ od Pljevalja. Uz napuštenu zgradu osnovne škole ispod puta
nalazi se nekropola s oko 170 stećaka većinom sanduka i mali broj sljemenjaka. Najveći broj
stećaka je vrlo dobro obraĊen te su rasporeĊeni u pravilne redove s pravilnom orijentacijom I-Z
što upućuje da ih je većina in situ. Ukrašeno je vrlo malo primjeraka. Manji broj stećaka
pomaknut je prilikom gradnje lokanog makadamskog puta ali se s obzirom na broj i raspored
stećaka ovdje i dalje radi o jednom od saĉuvanijih lokaliteta u ovom dijelu Crne Gore.
107
Vlasništvo
Pravni status
Lokalitete nije zaštićen osim kroz prostorni plan općine
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Pljevlja ili Zaviĉajni muzej u Pljevljima
Sudionici
Općina Pljevlja, Zaviĉajni muzej u Pljevljima
108
Lokaliteti na podrućju Općine Pljevlja
109
II. 4 OPĆINA LJUBUŠKI (BiH)
1. Mramorje, Studenci
Opis
Lokalitet "Mramorje" nalazi se uz suvremeno katoliĉko groblje u Gornjim Studencima, oko pet
km zraĉne linije jugoistoĉno od Ljubuškoga. Pedesetih godina 20. st. evidentirana su 74
primjerka stećaka (biliga): 44 ploĉe, 25 sanduka, 4 sljemenjaka i jedan sanduk s postoljem.
Urešena su 24 spomenika, i to s motivom kriţa (11), s mladim mjesecom (5), s rozetom (5), štit s
maĉem (4), kamenica (3), tordirana vrpca (3), ljudska figura (3), antropomorfna figura (1) i vitica
s trolistom (1).
Vlasništvo
Katastarska ĉestica 2189 k.o. Studenci, pod nazivom "Staro groblje", je u posjedu ţupnog ureda
u Studencima (Crkveno vlasništvo).
Pravni status
Odlukom Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika BiH (Sluţbeni glasniku BiH“, broj
86/08) lokalitet je proglašen nacionalnim spomenikom kulture BiH te je zaštićen i Prostornim
planom Općine Ljubuški (3.10.1 – Zaštita povijesnog naslijeĊa)
110
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Ljubuški
Sudionici
Općina Ljubuški, Turistiĉka zajednica Zapadne Hercegovine, Zavod za zaštitu spomenika BiH
2. Grabovine, Zvirići
Lokalitet "Grabovine" nalazi se neposredno uz regionalnu cestu R 423 Teskera-HardomiljeZvirići-Prud (RH), 12 km od Ljubuškoga. Evidentirano je 30 spomenika, od kojih je nekoliko
oštećeno. Od oblika preteţu sanduci (16), ploĉe (12) i 2 sljemenjaka. Ukrašeno je 12 primjeraka,
a uresi us bordure (10), kriţevi (3), kolo (2), ljudske figure (2), ljiljan (1), rozeta (1), štit s maĉem
(1), ptice (1) i scena lova (1).
111
Vlasništvo
Katastarska ĉestica 706/1, k.o. Zvirići je u posjedu Općine Ljubuški
Pravni status
Lokalitet je zaštićen Prostornim planom Općine Ljubuški (3.10.1 – Zaštita povijesnog naslijeĊa)
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Ljubuški
Sudionici
Općina Ljubuški, Turistiĉka zajednica Zapadne Hercegovine, Zavod za zaštitu spomenika BiH
3. Greda, Crveni Grm
Opis
Lokalite „Greda“ (šire podruĉje Soboĉ) nalazi se u Crvenom grmu oko jedan km sjeveroistoĉno
od sela, 200 m istoĉno od makadamskoga puta Crveni Grm-Teskera. Evidentirana su 34
primjerka stećaka (biliga): 24 ploĉe i 10 sanduka. Ukrašeno je pet stećaka: kriţevi (5), figuralne
predstave (2), kruţni vijenac (2), rozeta (1), mladi mjesec (1), kamenica (1) i bordura (1). Dio
spomenika je utonuo u zemlju, dok je grobište ĉesto prekriveno grmljem i korovom, jer se nalazi
unutar listopadne šume.
112
Vlasništvo
Lokalitet se nalazi na privatnim posjedima Mate i Ivana Niţića (kat. ĉest. 3793 i 3794 k. o.
Crveni grm)
Pravni status
Lokalitet je zaštićen Prostornim planom Općine Ljubuški (3.10.1 – Zaštita povijesnog naslijeĊa)
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Ljubuški
Sudionici
Općina Ljubuški, Turistiĉka zajednica Zapadne Hercegovine, Zavod za zaštitu spomenika BiH
4. Dilić, Bijaća
Opis
Lokalitet Dilić (Galića ograda) se nalazi uz prometnicu Hardomilje-Prud (RH) jugoistoĉno od
Ljubuškog. Radi se o jednom od najsaĉuvanijih lokaliteta sa stećcima na ovom podruĉju.
Saĉuvana su 33 stećka i to većinom sanduka, nekoliko ploĉa i jedan sljemenjak. Ukrašeno je 17
stećaka vrlo bogatim motvima – vegetabilne bordure, tordirano uţe, kriţevi, rozete, maĉ i štit,
polumjesec, arkade, ljudski likovi, kolo, lov. Tijekom trajanja ovog projekta na lokalitetu je
izraĊen snimak postojećeg stanja te su izvršeni konzervatorski i restauratorski zahvati ĉišćenja i
zaštite stećaka. Lokalitet je upisan na Tentativnu listu UNESCO-a.
113
Vlasništvo
Katastarske ĉestice 395 i 396 k.o. Bijaĉa su privatno vlasništvo.
Pravni status
Odlukom Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika BiH (Sluţbeni glasniku BiH“, broj
53/11) lokalitet je proglašen nacionalnim spomenikom kulture BiH te je zaštićen i Prostornim
planom Općine Ljubuški (3.10.1 – Zaštita povijesnog naslijeĊa)
Upravljaĉko tijelo
Ne postoji. Preporuka: Općina Ljubuški
Sudionici
Općina Ljubuški, Turistiĉka zajednica Zapadne Hercegovine, Zavod za zaštitu spomenika BiH
114
Karta lokaliteta na podruĉju Općine Ljubuški
115
Zakljuĉak i napomena uz poglavlje „II – IDENTIFIKACIJA“
U ovom poglavlju obraĊeno je (izdvojeno/identificirano) sveukupno 38 lokaliteta sa sva ĉetiri
podruĉja ukljuĉena u projekt HER.CUL. MeĊutim broj zastupljenih lokaliteta s podruĉja
Republike Hrvatske odnosno Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije je veći u odnosu na ostale regije.
Toĉnije 25 od sveukupno 38 lokaliteta (Prijepolje - 5 lokaliteta, Pljevlja – 4. lokaliteta, Ljubuški
– 4 lokaliteta). Takva situacija je nastala iz više razloga:
1. Ukupni broj lokaliteta na podruĉju Dubrovaĉko neretvanske ţupanije je veći u odnosu na
sve ostale. Toĉnije od 190 lokaliteta s podruĉja sve ĉetiri regije, 106 ih je na prostoru
Du.-ner. ţupanije s obzirom da je to podruĉje (kao i Općina Ljubuški i dijelom Općina
Prijepolje) imalo aţuriranu topografiju lokaliteta sa stećcima.
2. Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija je podijeljena u 22 grada i općine pa je stoga vodeći
partner i nositelj ovog projekta –DUNEA- od izraĊivaĉa studije traţila da u ovom dijelu
ukljuĉi što veći broj zainteresiranih općina i gradova. To je i uĉinjeno te se tijekom izrade
kontaktiralo s 10 općina i gradova (od 22 u ţupaniji) na ĉijem teritoriju postoje lokaliteti
sa stećcima.
Prema mišljenju izraĊivaĉa studije (poštujući pri tom i teritorijalnu raspodjelu) ali i sukladno
dosadašnjem radu na sliĉnim projektima, potencijal za daljnje financiranje s većim iznosima na
podruţju Du.-ner. ţupanija imaju oni lokaliteti (11) koji se izdvajaju svojom kulturnopovijesnom vrijednošću i/ili pripremljenom dokumentacijom. A to su:
Općina Konavle: sv. Barbara-Dubravka, sv. Petar-Karasovići, Crkva sv. Luke i kamenolom
Voznik-Brotnjice
Općina Ţupa Dubrovaĉka: Crkva sv. ĐurĊa, Petraĉa
Općina Dubrovaĉko primorje: Dobrštak i crkva sv. Martina-Ĉepikuće, Greblje-Trnovica, Crkva
Sv. Vida i Modesta i Vlaško greblje-Smokovljani, Crkva Male Gospe-Topolo
Općina Slivno Ravno: Prović
Općina Pojezerje: Pozla Gora / Dubrave
116
Grad Ploĉe: Grebine - Crnoĉa
Ostali lokaliteti s podruĉja ţupanije navedeni u ovom poglavlju se mogu financirati i manjim
iznosima iz razliĉitih izvora, ponajviše drţavnog i lokalnih proraĉuna. MeĊutim, s obzirom na
buduće planiranje vaţno je da su našli svoje mjesto unutar ovog dokumenta.
Od 38 lokaliteta, najveći broj je u nekom obliku javnog vlasništva - crkveno vlasništvo (14
lokaliteta), drţava/drţavne firme/grad/općina – 10 lokaliteta. U privatnom vlasništvu je 6
lokaliteta dok se za 8 lokaliteta vlasništvo nije moglo utvrditi!
Gotovo svi lokaliteti imaju jedan od oblika pravne zaštite (rješenja nadleţnih institucija za
zaštitu kulture baštine, zaštitu kroz prostorne planove). Pet (5) lokaliteta s podruĉja Dubrovaĉkoneretvanske ţupanije nemaju status zaštite. Tri lokaliteta (Grĉko groblje/Hrta/Prijepolje, sv.
Barbara/Dubravka/Konavle, Bijaĉa/Ljubuški) su upisana na Tentativnu listu UNESCO-a u
sklopu aktivnosti koje drţave (Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora) provode u
sklopu upisa stećaka na Listu svjetske baštine.
Nigdje ne postoji upravljaĉko tijelo koje bi se na adekvatan naĉin brinulo o zaštiti i prezentaciji
ovih lokaliteta. Ono je predviĊeno na spomenuta tri lokaliteta upisna na Tentativnu Listu
UNESCO-a! IzraĊivaĉ studije preporuĉuje da se evenutalno daljnje
upravljanje ovakvim
lokalitetima formira u okviru jedinica lokalne uprave (općine, gradovi) koje bi obavezno kao
partnere trebale uzimati predstavnike lokalnog stanovništva, lokalnih muzejskih ustanova i
turistiĉkih organizacija te predstavnike institucija nadleţnih za zaštiti kulturne baštine.
117
III. ANALIZE6
III. 1 Fiziĉko stanje lokaliteta i prostorni planovi
Opće fiziĉko stanje lokaliteta na sva ĉetiri podruĉja ukljuĉena u projekt je vrlo sliĉno stoga su i
dosadašnja saznanja o istome ovdje objedinjena.
Brojĉano stanje stećaka definitivno nije onakvo kao se navodi u sluţbenoj i dostupnoj literaturi
starijeg datuma (70-te i 80-te godine 20. stoljeća). To se odnosi na broj lokaliteta kao i na broj
samih stećaka. Detaljnijim pregledom terena koji je proveden u posljednjih nekoliko godina na
prostoru Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije (RH) i Općine Ljubuški (BiH) uvelike je povećan
broj lokaliteta (pa tako i samih stećaka). Prema dostupnoj literaturi (kojom se sluţi i Komisija za
nacionalne spomenike BiH) na prostoru Općine Ljubuški nalazi se 27 lokaliteta s oko 390
stećaka. Tijekom izrade ove „Startegije“ u kontaktu s projektnim partnerima i njihovim
suradnicima na prostoru ove općine evidentirano je 49 lokaliteta s oko 670 stećaka. Broj od 106
lokaliteta s oko 1300 stećaka na podruĉju Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije je znatno veći od
broja s kojim se raspolagalo do 2008. godine kada su ovi novi podaci i objavljeni te postali
dostupni široj javnosti. Naţalost, za podruĉje općina Prijepolje (SRB) i Pljevlja(CG) još uvijek
raspolaţemo sa starim podacima: Općina Pljevlja – 16 lokaliteta (729 stećaka), Općina
Prijepolje – 20 lokaliteta (631 stećak). MeĊutim već prilikom prvog posjeta jednom od lokaliteta
u Prijepolju (Grĉko groblje, Hrta) ustanovljeno je da je broj stećaka na terenu 69 dok su se
dosadašnji podaci kretali od 40-ak do 54 stećka. Naţalost, i novija istraţivanja ovog fenomena u
Srbiji su se zadrţala većinom na do sada poznatim lokalitetima donoseći minimalne izmjene
brojĉanog stanja stećaka. S druge strane, takva istraţivanja na prostru Crne Gore gotovo da nisu
raĊena (ili još uvijek nisu dostupna) te se tamo još uvijek sluţbeno barata brojkama iz starije
6
Uz svaku pojedinačnu analizu ovdje se odmah daju i „Preporuke“ koje za cilj imaju daljni rad na stedcima i
poboljšanje njihovog stanja.
118
literature koje su i ovdje navedene. Dakle, unatoĉ katastrofiĉnim pretpostavkama o drastiĉnom
smanjenju broja stećaka ovdje donosimo potpuno drugaĉije viĊenje stvari te odgovorno tvrdimo
da je broj lokaliteta sa stećcima kao i broj samih stećaka znatno veći od dosadašnjeg. Tvrdnju
temeljimo na ovdje navedenim iskustvima iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine te dijelom Srbije a
navodimo je kao dodatnu vrijednost dosadašnjim podacima.
Preporuka: Angažiranjem nadležnih (lokalnih) muzejskih ili konzervatorskih institucija ažurirati
postojeći broj lokaliteta detaljnijim pregledom terena. Za početak samo evidentirati broj i opće
stanje novih lokalitata te ažurirati stanje poznatih lokaliteta.
S druge strane fiziĉko stanje stećaka nije zadovoljavajuće. Faktori koji utjeĉu na stanje su
gotovo svugdje identiĉni ili barem vrlo sliĉni te negativni u većoj ili manjoj mjeri. Radi se o
slijedećima:
Prirodni faktori
Razvoj (demografski rast, turizam, infrastruktura, poljoprivreda)
Nedostatak redovnog odrţavanja
Nedostatak struĉnjaka, nedostaci postojeće zakonske regulative
Ostalo (prirodne katastrofe, ratovi)
Prirodni faktori
Najjaĉi nepovoljni utjecaj dolazi od strane prirodnih pojava tj. atmosferilija koje su zapravo
neizbjeţne jer se radi o lokalitetima na otvorenom od koji je veliki broj (posebice u Crnoj Gori i
Srbiji) na podruĉjima gdje je klima izrazito kontinentalna, toĉnije s dosta kiša i hladnijim
zimama. Radi se u prvom redu o štetnom djelovanju vode na kamen (vapnenac) a tijekom
zimskih mjeseci i leda. Posebno se to odnosi na pukotine na kamenu koje voda dodatno
119
produbljuje i ispire a ukoliko se u njima zimi zadrţava te zaleĊuje moţe doći i do pucanja samog
kamena.
Nadalje, nepovoljni vanjski utjecaji odnose se i na one biološke utjecaje. Oni se dijele u dvije
vrste: veće raslinje (trava, makija, niţe i više raslinje) te razliĉite vrsta gljiva, lišajeva i mahovina
(tzv. mikroflora). Veće raslinje susrećemo oko stećaka i ono utjeĉe na zadrţavanje vlage na
stećcima a njihovo korijenje šteti najviše grobovima ispod stećaka. Biološki utjecaji gljiva
lišajeva i mahovina vezani su za kemijsko-fizikalna djelovanja na samim stećcima pri ĉemu se
mijenja i oštećuje (pri ĉemu u prvom redu stradavaju reljefi stećaka) ali „dublji“ dijelovi (i do
nekoliko milimetara) ĉime šteta postaje veća. Posebno su agresivne gljive i lišajevi koji stvaraju
razliĉite vrste kiselina jako agresivnih prema kamenu (korozija kamena). Sve vrste biološkog
obraštaja na samim stećcima razvijaju i korijenje ili sliĉne strukture koje dodatno oštećuje
površinu kamena pojaĉavajući djelovanje vlage ili stvarajući rupiĉavost kamena.
Problem mogu predstavljati i soli koje su vlagom došle u pore kamena – kristalizirane soli
svojim rastom u mikroporama kamena takoĊer izazivaju njegovo pucanje. Ipak s obzirom na
konstantno ispiranje kamena vodom (kiša) pojedina istraţivanja na stećcima u RH (Cista VelikaImotski, Dubravka-Konavle) ili na lokalitetima ukljuĉenima u ovaj projekt (Bijaĉa-Ljubuški,
BiH, Novakovo greblje-Ĉepikuće, RH) su pokazala vrlo male ili nikakve koncentracije soli u
stećcima, ĉak i onima koji se nalaze uz veće prometnice gdje bi se oĉekivale veće koncentracije
soli iz ispušnih plinova i sl.
Djelovanje divljih (i domaćih) ţivotinja na fiziĉko staje stećaka nije zabiljeţeno. Postoji
mogućnost stvaranja soli i/ili kiselina u reakciji kamena, vode i ţivotinjskog izmeta ali takvi
sluĉajevi su izuzetno rijetki a soli su, kako smo već naveli, na stećcima zabiljeţene
u
zanemarivim koncentracijama. Divlje ţivotinje eventualno mogu uništiti grob ispod samog
stećka ukoliko se „usele“ u njega (krtice, voluharice, miševi, zeĉevi i sl.).
Preporuka: Prilikom bilo kakvog rada na stećcima napraviti detaljnje kemijsko-biloško-fizikalne
analize kamena te utvrditi uzroke propadanja stećaka. Preporučujemo slijedeće metode: opsežan
opis fizičkog zatečenog stanja uz detaljnu fotodokumentaciju; analiza procesa propadanja uz
laboratorijske analize o koncentraciji štetnih topljivih soli u kamenu i laboratorijska
istraživanja, identifikaciju i determinaciju mikroflore na stećcima; probe i dokumentiranje
120
konzervatorsko-restauratorskih radova i materijala zbog odabira najpogodnijeg načina čišćenja
i zaštite; ispitivanje vodoupojnosti i vrste kamena kako bi se odabrala najpogodnija vrsta
hidrofobne zaštite
Izuzetno je važno bilo koji oblik kemijskog čišćenja ili zaštite stećaka provoditi nakon što se
grob(ovi) ispod i oko stećka arheološki istraže. Naime, kemijska sredstva mogu oštetiti i
mijenjati strukturu kostiju i pokretnih nalaza iz groba. Posebno se to odnosi na kosti s obzirom
da se danas na njima provode različita kemijsko-biološka istraživanja (datiranje C-14
metodom, DNA analiza kostiju itd.)
U slučajevima kada zbog različitih faktora (veliki broj stećaka, loše fizičko stanje stećaka i
potreba za hitnim konzervatorsko-restauratorskim intervencijama, nedostatak financija itd.)
nije moguće izvršiti arheološka istraživanja preporučujemo zaštitu terena oko stećaka na
način da se prilikom kemijskog čišćenja stećka oko njega postavi PVC folija koja bi spriječila
otjecanje vode direktno u tlo oko stećka.
Razvoj (demografski rast, turizam, infrastruktura, poljoprivreda.)
Pritisak demografskog rasta na svim regijama ukljuĉenim u projekt je minimalan s obzirom da
se najveći broj lokaliteta nalazi u ruralnim ili manje urbaniziranim podruĉjima gdje se gotovo
konstantno biljeţi demografski pad što izaziva probleme koji se odraţavaju i na lokalitete sa
stećcima (o tome više u poglavlju o društveno-ekonomskoj analizi). MeĊutim u Općini
Ljubuški zabiljeţen je porast broj stanovnika ( od 28340 - 1991 godine do 29521 – 2013.
godine). meĊutim radi se o minimalnom pocvećanju uzmemo li u obzir da se rdai o razdoblju od
23 godine. Sliĉno je u
pojedinim dijelovima Dubrovaĉko-nertevnaske ţupanije gdje je
zabiljeţen porast broja stanovnika izmeĊu 2001. i 2011. godine. Općina Konavle tako biljeţi
porast u desetogodišnjem razdoblju od 8258 stanovnika do 8577, dok Općina Ţupa
Dubrovaĉka u istom razdoblju biljeţi porast od gotovo 1700 stanovnika (od 6663 do 8331).
Radi se o prostorno maloj općini (22,8 km²) s ograniĉenom mogućnošću širenja graĊevinskih
podruĉja do ĉega ipak dolazi. To za sobom povlaĉi gradnju nove infrastrukture. Svi ti procesi
potencijalno mogu odovesti do većeg stupnja ugroţenosti pojedinih lokaliteta kulturne baštine
121
ukljuĉujući i one sa stećcima. Ipak, negativni procesi izazvani demografskim rastom su
trenutaĉno teško mogući
Turizam takoĊer još uvijek ne djeluje negativno na lokalitete sa stećcima s obzirom da su oni
posjećeni vrlo rijetko ili gotovo nikako. Upravo je i jedan od ciljeva ovog projekta (HER.CUL) u
razumnoj mjeri aktivirati i turistiĉki potencijal stećaka. Unatoĉ svim nedostacima manji broj
posjetitelja na ovim lokalitetima ima i odreĊenu prednost s obzirom da se u sluĉaju povećanja
broja posjetitelja isti moţe kontrolirati unaprijed pripremljenom strategijom.
Stećke kao turistiĉku destinaciju gotovo uopće ne nalazimo u turistiĉki najrazvijenijoj regiji iz
projekta odnosno Dubrovaĉko-neretvanskoj ţupaniji (prema podacima Hrvatske turistiĉke
zajednice na tom je podruĉju tijekom 2011. godine boravilo 1 159 791 turista i ostvareno je 5
748 505 noćenja). Manje informacije o njima moţemo dobiti na portalima pojedinih turistiĉkih
zajednica (Konavle, Ţupa dubrovaĉka) ili portalima pojedinih općina i gradova u ţupaniji
(Konavle, Ţupa Dubrovaĉka, Dubrovaĉko primorje, Zaţablje). Lokalitet Novakove grbljeĈepikuće uvršetn je u turistiĉku ponudu Općine Dubrovaĉko primorje nakon radova koji su se
financirali iz ovog projekta!
U Bosni i Hercegovini, toĉnije Općini Ljubuški, turistiĉke informacije o stećcima su takoĊer
minimalne
i
najĉešće
ih
se
ne
ubraja
u
znaĉajniji
turistiĉki
potencijal
(http://www.visithercegovina.com/, Ljubuški) ili im se tek predviĊa znaĉajniji potencijal (vidi
„Turistiĉki master plan općine Ljubuški“, izraĊivaĉ: Institut za turizam, Zagreb 2010; naruĉitelj:
Federalno ministarstvo okoliša i turizma). Ipak u okolici Ljubuškog putokazima (tzv. smeĊa ili
turistiĉka signalizacija) su oznaĉeni pojedini lokaliteti (Bijaĉa-Dilić, Studenci-Mramorje).
Općina Prijepolje, odnosno Turistiĉka organizacija Prijepolje, turistiĉku ponudu ovog prostora
vezanu za kulturnu baštinu temelji na drugim lokacijama (npr. manstir Mileševa) dok su oni sa
stećcima samo nabrojani ili usputno opisani i to upravo oni koji su obraĊeni i u ovom dokumentu
(Davidovica, Hrta). Mali broj lokaliteta sa stećcima je oznaĉen turistiĉkom (smeĊom) ili nekom
drugom signalizacijom.
Općina Pljevlja u svojoj turistiĉkoj ponudi nema lokalitete sa stećcima niti su oni na prostoru
općine oznaĉeni bilo kakvom signalizacijom iako postoji turistiĉka signalizacija za druge
122
lokacije kulturne baštine (manastir sv. Trojice, rimski lokalitet Komini). MeĊutim, u
„Strateškom planu razvoja Opštine Pljevlja 2013-2018, (http://www.pljevlja.me/) stećci se
usputno navode kao jedan od turistiĉkih potencijala (poglavlje 3.4 Turizam, str. 26; projekt 56 Razvoj ruralnog turizma, str. 101)
Poljoprivredne djelatnosti (stoĉarstvo, zemljoradnja), iako ĉeste oko lokaliteta sa stećcima
znaĉajnije ne utjeĉu na iste.
Preporuka: označavanje lokaliteta na terenu, bolja prezentacija dostupnih lokaliteta na terenu,
ažuriranje postojećih web-stranica turističkih organizacija i općina podacima o stećcima,
kontrolirani broj posjetitelja (u budućnosti)
Utjecaj infrastrukture i ostali sliĉni utjecaji se mogu gledati dvojako. U najvećoj mjeri oni
znaĉajnije ne utjeĉu na odabrane lokalitete s obzirom da na njihov smještaj tj. udaljenost od
naselja ili znaĉajnijih infrastrukturnih objekata. Ipak u prošlosti su zabiljeţeni takvi utjecaji –
naroĉito prilikom gradnje novih ili proširenja starih putova uz koje se nalaze lokaliteti sa
stećcima. Takvi utjecaji su i zabiljeţeni i na lokalitetima u sklopu ovog projekta: Slivno-Prović
(RH), Topolo-crkva Male Gospe (RH), Bijaĉa-Dilić (BiH), Grabovine-Zvirići (BiH), PodridPoblaće (CG). Ipak ni takvi negativni utjecaji nisu znaĉajnije utjecali na lokalitet u cjelini već
samo na manji broj stećaka (i pripadajućih grobova).
MeĊutim postoje procesi koji uvelike mogu negativno utjecati na kulturnu baštinu pa tako i
lokalitete sa stećcima a koji su prisutni na svim projektnim podruĉjima. To su: širenje
graĊevinskih zona, planiranje i gradnja poslovnih zona, planiranje i gradnja turistiĉkih zona
posebice u tradicionalno turistiĉkim podruĉjima i onima koja većinu svoje ekonomije baziraju na
turizmu (Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija), planiranje i gradnja nove infrastrukture za
spomenute zone – sve su to procesi. Pri tome je potrebno naglasiti da rješenje samo iznimno
treba traţiti u istraţivanju i premještanju lokaliteta sa stećcima s obzirom da se time u velikoj
mjeri gubi njihova izvornost i veza s krajolikom u kojem se nalaze stoljećima
Veliki broj odabranih lokaliteta se nalazi uz crkve ili na grobljima koja su još uvijek u upotrebi:
sv. Petar-Karasovići, sv. Luka-Brotnice, sv. Martin-Ĉepikuće, sv. Vid i Modest-Smokovljani,
123
Marina šuma-Vrulja, Mataruge, Mramorje-Studenci. Naţalost, širenjem grobalja tu dolazi do
jaĉih negativnih utjecaja na lokalitete u cjelini: stećci se pomjeraju i premještaju te se gubi njihov
prostorni raspored a ĉesto ih se i fiziĉki uništava, kopanjem novih grobnica uništavaju se raniji
grobovi ispod stećaka.
Preporuka: stećke maksimalno čuvati u njihovom izvornom okružju, kvalitetnije kontrolirati
prostorno planiranje te sve radove (graĎevinske i slične) u blizini lokaliteta sa stećcima,
ograničiti pravce širenja pojedinih grobalja, arheološki istražiti manje lokalitete na postojećim
grobljima te stećke premjestiti u neposrednu blizinu
Nedostatak redovnog odrţavanja
Nedostatak redovnog odrţavanja lokaliteta (ne samo onih sa stećcima) predstavlja jednu od
glavnih prepreka u njihovoj prezentaciji ali i društveno-ekonomskoj valorizaciji. Takvo stanje je
još teţe razumljivo uzme li se u obzir ĉinjenica da su za redovito odrţavanje lokaliteta potrebno
relativno mala financijska sredstva. Ipak, odrţavanje postoji na nekoliko identificiranih
lokaliteta. MeĊutim ono je na pojedinim lokalitetima vezano više za odrţavanje grobalja ili
okoliša crkava gdje nalazimo stećke. Lokaliteti koji se odrţavaju gotovo u pravom smislu te
rijeĉi su:
a) lokaliteti za koje se priprema nominacija na UNESCO-vu Listu svjetske baštine (Grĉko
groblje, Hrta-SRB; sv. Barbara, Dubravka-RH; Dilić, Bijaĉa-BiH)
b) lokaliteti na kojima se pripremaju razliĉiti oblici dokumentacije postojećeg stanja
(Prović, Slivno-RH, Crnoĉa, Ploĉe-RH, Marina šuma, Vrulja CG)
Zakonska regulativa gotovo svih drţava ĉije su regije ukljuĉene u ovaj projekt, najĉešće
odrţavanje ovakvih lokaliteta s drţavne razine prebacuje na lokalnu upravu ili podruţnice
drţavne uprave na lokalnoj razini.
Redovno odrţavanje ukljuĉuje: ĉišćenje lokaliteta, ĉišćenje raslinje, godišnji pregled lokaliteta
u cjelini i stećaka pojedinaĉno (najmanje 3 puta godišnje u redovnim inervalima). Dodatno
odrţavanje bi ukljuĉivalo i konzervatorsko-resturatorske zahvate na stećcima tj. na onim
124
lokalitatima gdje su oni provedni, toĉnije: ĉišćenje površine stećaka, obnovu hidrofobne zaštite,
sanaciju pukotina.
Preporuka: s obzirom na mala financijska sredstva potrebna za ovu aktivnost pokušati
organizirati redovno održavanje većih tj. važnijih lokaliteta (npr. onih iz poglavlja II –
IDENTIFIKACIJA ili onih na preporuku nadležne službe za zaštitu spomenika). U suradnji s
državnim institucija i/ili iz drugih izvora osigurati sredstva za dodatno održavanje stećaka.
Nedostatak struĉnjaka, nedostaci postojeće zakonske regulative
Prisutnost struĉnjaka razliĉitih profila na svim projektnim podruĉjima je razliĉit. Profili
struĉnjaka se mogu podijeliti u tri osnovene grupe.
1) znanstvenici s podruĉja humanistiĉkih znansoti (arheologija, povijest, povijest
umjetnosti)
2) restauratori/konzervatori
3) turistiĉki djelatnici
Prva grupa struĉnjaka uvelike ovisi o sustavu visokog školstva, toĉnije o filozofskim
fakultetima gdje postoje odjeli/odsjeci na kojima stećci mogu biti zastupljeni u većem ili manjem
obimu. MeĊutim , ĉinjenica je da su se znanstveni kadrovi (u prvom redu arheolozi a onda i
povjesniĉari, povjesniĉari umjetnosti, etnolozi, antropolozi itd.)
donedavno tijekom svoga
obrazovanja vrlo malo ili nikako susretali s problematikom stećaka iako je ozbiljna znanstvena
literatura na tu temu dostupna i brojna. Trenutaĉno samo na Filozofskim fakultetima u Sarajevu i
Beogradu, odnosno tamošnjim odsjecima za arheologiju postoje kolegiji iskljuĉivo na temu
stećaka. U sluĉaju da se tijekom studija ova tem i obraĊuje – to se radi usputno u nutar pojedinih
kolegija s općim temama i kasnog sredneg vijeka. Takav odnos pomalo i zaĉuĊuje s obzirom da
je znanstvena litertura o stećcima (posebice iz BiH) vrlo bogata i javlja se kontinuirano u
posljednjih 150 godina, ali je najĉšeće ovisila o nekoliko istaknutijih pojedinaca.
125
S obzirom na fiziĉko stanje stećaka, druga grupa struĉnjaka (konzervatori/resturatori) se za sada
ĉini potrebnija. Stanje je tu razliĉito od podruĉja do podruĉja te ćemo ga više promatrati na
razini pojedinih drţava (s obzirom da i uvelike ovisi o drţavnim institucijama). Općenito
gledajući stanje nije loše ali je s obzirom na stanje samih spomenika potreba za novim i struĉnim
kadrovima sve veća.
Cjelovita i sustavna edukacija na zaštiti i upravljanju kulturnom baštinom u Republici
Hrvatskoj ne postoji i samo je fragmentarno obuhvaćena programima visokoškolskog
obrazovanja. S druge strane edukacija u konzervaciji i restauraciji svih vrsta spomenika je vrlo
dobro obuhvaćena visokoškolskim obrazovanjem: Umjetniĉka akademija u Splitu – Odsjek za
konzervaciju i restauraciju, Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu-Odsjek za konzerviranje i
restauriranje umjetnina. Nadalje, u regionalnim konzervatorskim odjelima (u ovom sluĉaju
Dubrovniku) radi veliki broj struĉnjaka razliĉitih profila (arheolozi, arhitekti, povjesniĉari
umjetnosti, etnolozi, pravnici) koji su tijekom godina stekli razliĉita znanja i iskustva u zaštiti
kulturne baštine. Restauratorska djelatnost sustavno se provodi kroz rad javne ustanove Hrvatski
restauratorski zavod (HRZ) te kroz restauratorske radionice muzejskih institucija ili privatne
restauratorske firme.
U Republici Srbiji u okviru sustava visokoškolskog obrazovanja na Filozofskom fakultetu,
Arhitektonsko-graĊevinskom fakultetu, Pravnom fakultetu, raznim tipovima Umjetniĉkih
akademija sa smjerom za konzervaciju obrazuju se struĉnjaci u oblasti arheologije, povijesti
umjetnosti, etnologije, arhitekture, konzervacije i prava koji u okviru ustanova zaštite i kulture
obavljaju poslove na zaštiti i prezentaciji nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara. Djelatnost
zaštite, dokumentiranja i istraţivanja nepokretnih kulturnih dobara obavlja se u institucijama kao
što su Republiĉki zavod za zaštitu spomenika kulture – Beograd i u teritorijalno nadleţnim
zavodima za zaštitu spomnika kulture u Republici Srbije (za podruĉje Općine Prijepolje to je u
Kraljevu), kao i u okviru Centralnog instituta za konzervaciju, Arheološkog instituta i drugih
ustanova. Djelatnost zaštite pokretnih kulturnih dobara obavlja se putem muzejske mreţe gdje
prpidada i muzej u Prijepolju a koju koordinira Narodni muzej u Beogradu.
Cjelovita edukacija na zaštiti i upravljanju kulturnom baštinom u Bosni i Hercegovini ne postoji
i samo je djelomiĉno obuhvaćena programima visokoškolskog obrazovanja. S druge strane
126
edukacija o konzervaciji i restauraciji svih vrsta spomenika je vrlo dobro obuhvaćena
visokoškolskim obrazovanjem: Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu, Arhitektonski
fakulteti u Sarajevu i Banjoj Luci; u drţavnoj, entitetskim i kantonalnim institucijama zastite
baštine radi veliki broj struĉnjaka razliĉitih profila (arheolozi, arhitekti, povijesniĉari umjetnosti,
etnolozi, pravnici) koji su tijekom godina stekli razliĉita znanja i iskustva u zaštiti kulturne
baštine. Postojeće stanje moţe se ocijeniti relativno dobrim te još drugo treba raditi na njegovu
poboljšanju (u smislu daljnjeg obrazovanja struĉnjaka, meĊusobne koordinacije i sl.) Za prostor
Općine Ljubuški konzervatorsko-resturatorski poslovi se moraju odvijati uz suglasnot i u
suradnji s Zavodom za zaštitu spomenika pri federalnom Ministarstvu kulture i sporta.
Na podruĉju Crne Gore evidentan je deficit struĉnih kadrova iz oblasti kulturne baštine, zbog
nedostatka odgovarajućih visokoobrazovnih institucija. Ovome doprinosi ograniĉena politika
zapošljavanja i neadekvatna organizacijska struktura institucija. Kada je rijeĉ o Općini Pljevlja,
dosadašnje aktivnosti na valorizaciji, zaštiti, dokumetiranju i sl. su bile vrlo male i obavljale su ih
nacionalne ustanove i struĉni timovi, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Crne Gore tj
Uprave za zaštiti kulturnih dobara ili su obavljane u sklopu djelatnosi muzeja u Pljevljima. Ovdje
moramo napomenuti da je tijekom 2012. godine došlo do ugroţavanja dvaju lokaliteta na
podruĉju Pljevalja (Marina šuma i Mataruge) od strane Ministarstva kulture Crne Gore. Naime,
nekoliko stećaka s tih lokaliteta prebaĉno je u Narodni muzej na Cetinju (jedan stećak je još prije
30-ak i više godina postavljen u gradski park u Pljevljima). Bez obzira na potrebe i naĉine na
koje je to uraĊeno, potrebno je još jednom istaknuti da su stećci:
a) nadgobni spomenik i dio groba (ili više njih)
b) sastavni dio okoliša (ma kakav on bio) u kojem se izvorno nalaze
Stoga, sve ovakve i sliĉne aktivnosti uvelike degradiraju ove spomenike nasilno im mijenjajući
kontkst u kojem su nastali i postojali više stotina godina.
Treća grupa struĉnjaka, toĉnije trustiĉki djelatnici, postoji i ima moţda najrazgranatiju mreţu
razliĉitih lokalnih ispostava. MeĊutim, sami stećci su kao turistiĉki potencijal gotovo zanemareni
i vrlo malo ukljuĉeni u turistiĉku ponudu (ĉak i na turistiĉki „jakim“ podruĉjima). Stoga znanje o
njima unutar ove grupe gotovo ne postoji.
127
Preporuka: prezentacijom i daljnjom razradom (vidi „Project fiches“ i Akcijiski plan) ovog i
sličnih projekata dolaziti do novih stručnjak s ova tri područja i omogućti njihovo zapošljavanje
u okvirima lokalnih zajednica, premještene stećke iz Pljevalja pokušati vratiti na njihove izvorne
položaje
Postojeća zakonska regulativa je relativno zadovoljavajuća u na svim podruĉjima (drţavama)
ukljuĉenim u projekt. Donekle se izdvaja Bosna i Hercegovina.7
Ostalo (prirodne katastrofe i nepogode, ratovi)
Poţari predstavljaju najrealniju prijetnju za gotovo sve lokalitet, osobito tijekom ljetnim mjeseci
kada su i najĉešći.
Sva ĉetiri podruĉja ukljuĉena u projekt su seizmotektonski više ili manje aktivna (posebno
istoĉni dio Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije). Koncentracije i pojave potresa velike jakosti
kroz povijest ukazuju na stalno prisutnu tektonsku aktivnost. Ipak, potresi ne mogu u bitnoj mjeri
fiziĉki ugroziti spomenike niti se to u dogaĊalo od kada se konkretnije prati stanje na njima.
S obzirom na smještaj i dosadašnje praćenje stanja, poplave ne predstavljaju prijetnju.
Ostale prirodne nepogode nisu zabiljeţene.
Ratovi i oruţani sukobi trenutaĉno ne predstavljaju prijetnju iako na prostoru Hrvatske, toĉnije
Dubrovaĉko-nertvanske ţupanije, postoje lokaliteti sa stećcima ukljuĉeni i u ovaj projekt
(Ĉepikuće) na kojima je moguće dokumentirati ratna djelovanja nastala tijekom okupacije tog
prostora u Domovinskom ratu (oštećenje stećaka, postojanje minksih polja oko stećaka).
Preporuka: omogućiti pristup vatrogasnim službama do pojedinih lokaliteta, razminirati
područja oko lokaliteta sa stećcima
7
Za zakonsku regulativu vidi poglavlje III.3 Izvori i razine financiranja, zaštite i prezentacije
128
Prostorni planovi
I u pogledu tretiranja lokaliteta sa stećcima u prostornim planovima pojedinih regija ukljuĉenih u
projekt postoje razlike.
U prostornom planu Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije („Sluţbeni glasnik Dubrovaĉkoneretvanske ţupanije“, broj 06/03., 03/05., 03/06., 07/10. 04/12.-isp. i 09/13.) popisan je veliki
broj lokaliteta kulturne baštine pa tako i stećaka. MeĊutim s obzirom na obuhvat toga plana u
njemu su navedene opće mjere zaštite kulturnih dobara pa tako i arheoloških lokaliteta u koje se
ubrajaju i lokaliteti sa stećcima (toĉka 8.3.2 Mjere zaštite kulturnih dobara, 3.1.2 kartografski
prikaz). Lokaliteti sa stećcima su detaljnije obraĊeni uz jasne mjere zaštite u Prostornim
planovima pojedinih općina unutar kojih je popisan najveći broj lokaliteta sa stećcima-u samom
tekstu plana kao i na pripadajućim kartografskim prikazima (vidi poglavlje II Identifikacija,
Dubrovaĉko neretvanska ţupanija, Pravni status pojedinih lokaliteta). Radi se o prostornim
planovima slijedećih općina: Općina Konavle (Sluţbeni glasnik Općine Konavle 9/2007,
Odredbe za provoĊenje, 6.2 Mjere zaštite kulturno-povijesnih dobara), Općine Ţupa Dubrovaĉka
(Sluţbeni glasnik Općine Ţupe dubrovaĉke, br. 06/08, 6.2. Zaštita kulturnih dobara), Općine
Dubrovaĉko primorje (Sluţbeni glasnik Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije 9/2012, 6.1.2
Kulturna baština), Općina Orebić (Sluţbeni glasnik Općine Orebić 2/2008, 2/2010), Općina Ston
(Sluţbeni glasnik Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije 9/2010), Općine Pojezerje (Neretvanski
glasnik 4/2010), Grad Ploĉe (Sluţbeni glasnik Grada Ploĉa 07/2007, 2/2008, 4/2011), Općina
Zaţablje (Neretvanski glasnik 3/2007).
U Prostornom planu Općine Prijepolje („Sluţbeni glasnik opštine Prijepolje“ broj 3/2011)
navedni su gotovo svi lokaliteti sa stećcima na prosotru općine, toĉnije od 20 za sada poznatih
tamo ih je navedeno 12 (kao nepokretna kulturna dobra velikog znaĉaja ili samo kao evidentirana
nepokretna kulturna dobra).
U Prostornom (urbanistiĉkom) planu Općine Pljevlja popisano je svih 17 do sada poznatih
lokaliteta sa stećcima na podruĉju općine. Lokaliteti su takoĊer oznaĉeni na pripadajućoj
kartografskoj podlozi.
129
U Prostornom planu Općine Ljubuški navedni su gotovo svi lokaliteti sa stećcima na podruĉju
općine, toĉnije od 46 za sada poznatih tamo ih je navedeno 33 (kroz I., II. i III stupanj zaštite) te
su svi oznaĉeni na pripadajućoj kartografskoj podlozi.
Preporuka: prilikom izmjena i dopuna navednih prostornih planova u iste dokumente „ubaciti“
što veći broj lokalitatat sa stećcima s pripadajućim mjerama zaštite (vidi preporuke za
„Infrastrukturu“)
III. 2 Stanje istraţenosti i provedba mjere zaštite i nadzora
S obzirom na broj lokaliteta sa stećcima (bilo da uzmemo pretpostavljeni broj svih lokaliteta ili
samo onih ukljuĉenih u ovaj projekt), stanje istraţenosti je relativno dobro iako i ovdje postoje
iznimke i razlike izmeĊu pojedinih regija. Općenito gledajući zanimanje za stećke intenzivnije
poĉinje tijekom 19. stoljeća da bi od 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća poĉelo njihovo detaljnije
prouĉavanje i istraţivanje koje s prekidima traje do danas (s naglaskom na prostor Bosne i
Hercegovine i Hrvatske). Autori koji se pri tome istiĉu su: Alojz Benac, Šefik Bešlagić, Đuro
Basler, Dimitrije Sergejevski, Marko Vego, Marian Wenzel, Nada Miletić, Pavao AnĊelić, Lovre
Katića, Stipe Gunjaĉe, Cvite Fiskovića, Ljube Karamana, AnĊele Horvat, Ante Miloševića, V.
Đurić, Jovan Ivović, Slobodan Raiĉević, Mirjana Ćorović-Ljubinković, Dubravko Lovrenović,
Marinko Tomasović, Emina Zeĉević. Naţalost, iako je od prvih znanstvenih sinteza (Šefik
Bešlagić, Stećci – kataloško topografski prikaz, Sarajevo 1971) prošlo više desetljeća i dalje se
barata s podacima iz te i sliĉnih publikacija. Radi se o vrijednim doprinosima bez kojih je
bavljenje stećcima nezamislivo, ali jasno je da je potrebno njihovo konstantno aţuriranje.
Najbolji primjeri za to su: izloţba odrţana u u Zagrebu (RH) 2008. godine, velika istraţivanja u
sklopu infrastrukturnih radova od kraja 90-ih godina 20. stoljeća u Hrvatskoj te pokretanje
nekoliko projekata (izmeĊu ostalog i ovog) koji se bave stećcima. Iz takvih akcija izašla je šira
potreba usklaĊivanja pristupa fenomenu stećaka (na razini svih drţava) te revidiranja dosadašnjih
znanja o ovim srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima i to od osnovnih stvari kao što su
topogfaija lokaliteta te broj i saĉuvanost stećaka, preko jasnijeg prouĉavanja njihovog nastanka i
razvoja do detaljnijih pristupa u smislu njihove zaštite i konzervacije.
130
Na podruĉjima ukljuĉenim u project HER.CUL stanje istraţenosti takoĊer varira i ono se nabolje
oĉituje na brojaĉnom stanju lokaliteta i samih stećaka (vidi III.1) te na provoĊenju konkretnih
arheoloških istraţivanja lokaliteta sa stećcima.
Na prostoru Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije, osim arheološkog rekognosciranja, u
posljednjih 20-ak godina na nekoliko lokaliteta su provoĊena veća ili manja arheološka
istraţivanja ili/i izrada dokumentacije pojedinih lokaliteta: Eraci-Ploĉe, Vataje-Konavle, sv.
ĐuraĊ-Petraĉa, VodovaĊa-Konavle, sv. Barbara-Dubravka, Dunave-Konavle, sv. LukaBrotnice, Novakovo greblje-Ĉepikuće, Crnoĉa-Ploĉe, Prović-Slivno (istaknuti su oni
lokaliteti koji se spominju u ovom projektu).
Na prostoru Općine Ljubuški nije bilo znaĉajnijih arheoloških istraţivanja lokaliteta sa stećcima
osim topografskih pregleda terena, evidentiranja novih lokaliteta ili izrade dokumentacije
postojećeg stanja kao na lokalitetu Dilić-Bijaĉa.
Na prostoru Općine Pljevlja nije bilo znaĉajnijih arheoloških istraţivanja grobalja sa stećcima.
Istraţivanja su se svela na ona osnovna u prvome redu evidentiranje lokaliteta. Na lokalitetu
Marina šuma-Vrulja izraĊena je dokumentacija postojećeg stanja.
Na prostoru Općine Prijepolje nije bilo znaĉajnijih arheoloških istraţivanja grobalja sa
stećcima. Istraţivanja su se svela na ona osnovna u prvome redu evidentiranje lokaliteta.
Pojedina groblja ukljuĉujući i ona “Identificirana” na prostoru ove općine bili su predmet
evidentiranja sedamedsetih godina 20. stoljeća u suradnji struĉnjaka Zavoda za zaštitu
spomenika kulture BiH u Sarajevu i Arheološkog instituta u Beogradu. Dokumentacija o tome
se nalazi u Arheološkom insitutu u Beogradu – dosije broj 378. Djelomiĉno je istraţivan lokalitet
Davidovica-Brodarevo dok je na lokalitetu Grĉko groblje-Hrta izraĊena dokumenatcija
postojećeg stanja.
Preporuke: u suradnji s lokalnom upravom, muzejskim ustanovama, institucijama nadležnima za
zaštitu kulturne baštine te fakultetima evidentirati broj i opće stanje novih lokalitata te ažurirati
stanje poznatih lokaliteta, započeti izradu dokumentacije pojedinih lokaliteta kao osnoven radnje
koja prethodi svim drugima (primjeri na kraju ovog dokumenta), planirati arheološka
istraživanja pojedinih lokaliteta, planirati konzervatorsko-resturatorske zahvate na pojedinim
lokalitetima poštujući preporuke iz teksta „Prirodni faktori“
131
ProvoĊenje mjera zaštite zakonski je takoĊer regulirano s više ili manje uspjeha što ovisi o
mogućnosti organizacije pojedinih sluţbi na terenu.
Na podruĉju Republike Hrvatske te Republike Srbije sustav provoĊenja mjera zaštite i
istraţivanja relativno je decentraliziran (iako postoji “nadzor” nadleţnog Ministarstva kulture).
Za provoĊenje mjera zaštite i zakonskih odredbi (vidi poglavlje III.3) kao i za kontrolu nad svim
radnjama unutar i oko lokaliteta sa stećcima, za prostor Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije
nadleţan je Konzervatorski odjel u Dubrovniku kao ustrojstvena jedinica Ministarstva kulture
RH.
Za provoĊenje mjera zaštite i zakonskih odredbi (vidi poglavlje III.3) kao i za kontrolu nad svim
radnjama unutar i oko lokaliteta sa stećcima, za prostor Općine Prijepolje zaduţen je Republiĉki
zavod za zaštitu spomenika kulture – Beograd (jedan od partnera na projekt HER.CUL), kao i
teritorijalno nadleţni Zavod za zaštitu spomenika kulture u Kraljevu. Na svim aktivnostima
vezanim za mjere tehniĉke zaštite, konzervaciju, istraţivanje i prezentaciju vrši nadzor
Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije u okviru svoje djelatnosti u Sektoru za
kulturno nasleĊe. Mjere zaštite arheoloških nalazišta i lokaliteta provode se na osnovu Zakona o
kulturnim dobrima („Sluţbeni glasnik Republike Srbije“ broj 71/94) i mjera i uslova zaštite i
korištenja nepokretnih kulturnih dobara u prostornim planovima.
Crna Gora (Općina Pljevlja) još uvijek svu nadleţnost u smislu mjera zaštite i istraţivanja
lokaliteta kulturne baštine ima u rukama Minisratsva kulture tj. Direktorata (Uprave) za kulturnu
baštinu koji djeluje u sklopu spomenutog ministarstva.
Na podruĉju Bosne i Hercegovine, sukladno kompleksnosti tamošnje zakonske regulative (vidi
poglavlje III.1), teško je odrediti tko ima nadleţnost i obvezu provoĊenja pojedinih mjera zaštite
i istraţivanja kulturnih dobara. Na podruĉju Općine Ljubuški, vrijede zakonski akti s podruĉja
Federacije Bosne i Hercegovine gdje Zavod za zaštitu spomenika (koji djeluje u sklopu
Federalnog ministarstva kulture i sporta) obavlja sve struĉne i druge poslove u oblasti zaštite
kulturno-povijesne baštine te suraĊuje s Komisijom za oĉuvanje nacionalnih spomenika BiH i
Zavodom za zaštitu spomenika Republike Srpske. S druge strane temeljem Zakona o zaštiti i
korištenju kulturno-povijesne i prirodne baštine („Narodne novine ŢZH“, 6/99) za pojedine
132
poslove iz resora kulturne baštine nadleţno je i Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i
športa Ţupanije (kantona) zapadno-hercegovaĉke!
Preporuke: uspješnije provoditi postojeće mjera zaštite, uskladiti provoĎenje mjera zaštite s
lokalnom upravom (posebnice u BiH), uspostaviti mjere zaštite na lokalitetima koji nisu zaštićeni
III. 3 Izvori i razine financiranja, zaštite i prezentacije
Pravna zaštita lokaliteta sa stećcima na projektnim podruĉjima osigurana je na drţavnoj razini
zakonskim regulativama koje se primjenjuju u svim drţavama - Republici Hrvatskoj, Republici
Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini - kao i meĊunarodnim konvencijama koje su drţave
ratificirale (prvenstveno Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, UNESCO,
1972). Iako djeluju razliĉiti pravni i administrativni sistemi za zaštitu i upravljanje kulturnim
naslijeĊem u drţavama, oni osiguravaju najviši stupanj zaštite svim lokalitetima koji imaju
pravno rješenje o zaštiti a u pojedinim sluĉajevima to se osigurava i bez obzira na stupanj zaštite.
Od vaţnijih zakonskih akata izdavajamo one koje se direktno tiĉu kulturne baštine a koji su u
većoj ili manjoj mjeri usaglašeni s ostalim zakonima (u prvom redu onima iz oblasti zaštite
priride i prostornog planiranja:
a) Republika Hrvatska: Zakon o zaštiti i oĉuvanju kulturnih dobara (˝Narodne novine˝ br.
69/99, 151/03, 157/03), Pravilnik o arheološkim istraţivanjima (˝Narodne novine˝ br.
30/05, 102/10)
b) Republika Srbija: Zakon o kulturnim dobrima („Sluţbeni glasnik Republike Srbije“ broj
71/94)
c) Crna Gora: Zakon o zaštiti kulturnih dobara („Sl. list Crne Gore”, br. 49/10)
d) Bosna i Hercegovina ima kompleksniju situaciju u vezi zaštite kulturnih dobara.
133
Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski mirovni sporazum),
Aneks 8. – Sporazum o Komisiji za oĉuvanje nacionalnih sporazuma, 1995;
Odluka Predsjedništva Bosne i Hercegovine o Komisiji za oĉuvanje nacionalnih
spomenika, 2001. (Sluţbeni list Bosne i Hercegovine, br. 1/02 i 10/02);
Pravilnik o aktivnostima Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika u pogledu
meĊunarodne saradnje, 2002. (Sluţbeni list Bosne i Hercegovine, broj 29/02);
Kriteriji za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima, 2002/2003. (Sluţbeni list
Bosne i Hercegovine, br. 33/02 i 15/03; Sluţbene novine Fedeacije Bosne i Hercegovine
FBiH, broj 59/02; Sluţbeni glasnik Republike Srpske [RS], broj 79/02);
Zakon o provedbi odluka Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene
prema Aneksu 8. Dejtonskog sporazuma, 2002, kojeg je usvojio Parlament Federacije
Bosne i Hercegovine (Sluţbene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 2/02 i 27/02,
6/04, 51/07);
Zakon o sprovoĊenju odluka Komisije za oĉuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene
prema Aneksu 8. Dejtonskog sporazuma 2002, kojeg je usvojio Parlament Republike
Srpske (Sluţbeni glasnik Republike Srpske broj 9/02, 70/06 i 64/08);Zakon o zaštiti i
oĉuvanju kulturnog, historijskog i prirodnog nasljeĊa iz 1985., dopunjen 1987, 1993. i
1994, primjenjuje se u Federaciji Bosne i Hercegovine i provodi u kantonima koji nemaju
svoje zakone.
Zakon o kulturnim dobrima Republike Srpske iz 1995. godine i Zakon o izmjenama i
dopunama zakona o kulturnim dobrima, 2008. godina, reguliše sistem zaštite, reţim
vlasništva, korištenje kulturnih dobara i utvrĊuje uslove za rad sluţbi zaštite u RS.
(Sluţbeni glasnik Republike Srpske br. 11/95, Sluţbeni glasnik Republike Srpske br.
103/08)
Zapadnohercegovaĉki kanton: Zakon o zaštiti i korištenju kulturno-povijesne i prirodne
baštine („Narodne novine ŢZH“, 6/99);
134
Preporuke: pokrenuti postupak zaštite identificiranih i ostalih lokaliteta na državnoj razini tj.
temeljem zakonske regulative pojedinih zakona o zaštiti kulturne baštine, daljni rad na
poboljšanju zakonske regulative u smislu boljeg uključivanja stručnjaka koji konkretno provode
odredbe postojećih zakona te usklaĎivanje ovog zakonodavstva s drugim resorima (turizam,
graditeljstvo, prostorno planiranje, zaštita prirode)
Temeljem GAP ANALIZE ZAKONODAVSTVA BOSNE I HERCEGOVINE U PODRUČJU
KULTURE
(Završni
izvještaj,
Izradio
dr.
sc.
Jadran
Antolović,
veljača,
2012.
www.ekulturars.com/.../GAP%20ANALIZA%20KULTURE%20BIH%20-ZAV.) zaključeno je da
je zakonodavni sustav BiH s područja kulturne baštine nedovoljno usklaĎen kako s
meĎunarodnim konvencijama tako i unutar same BiH te postoji više pararelnih struktura
meĎusobno nepovezanih. Za pojedine zakone i ovdje citirane ( npr. Zakon o zaštiti i korištenju
kulturno-povijesne i prirodne Zapadnohercegovačkog kantona/županije) daju se brojne
preporuke kako bi ih se poboljšalo.
Izvori financiranja istraţivanja, zaštite i prezentacije svih kulturnih dobara pa tako i lokaliteta
sa stećcima su u svim drţavama priliĉno sliĉni te se ponajviše zasnivaju na sredstvima iz
drţavnog proraĉuna te vrlo malo na sredstvima iz proraĉuna jedinica lokane uprave ili
sredstvima pojedinih investitora prilikom gradnje razliĉitih objekata.
Glavni izvor financiranja istraţivanja, dokumentiranja i zaštite lokaliteta u Republici Hrvatskoj
su sredstva drţavnog proraĉuna i to kroz programe zaštite i oĉuvanja kulturnih dobara i programe
arheološke baštine koje jednom godišnje raspisuje Ministarstvo kulture. Financiranje je moguće
ostvariti i sredstvima lokalne samouprave, donacijama i iz drugih izvora ili sredstvima pojedinih
investitora prilikom gradnje razliĉitih objekata. Naravno, ukoliko se nastavi s kvalitetnim
upravljanjem i planiranjem otvara se i mogućnost financiranja iz strukturnih fondova EU.
Nositelji tih programa su muzejske i znanstvene ustanove te jedinice lokalne samouprave, a
radove izvode muzejske i znanstvene ustanove te tvrtke struĉno osposobljene za rad na kulturnim
dobrima. Identificirani lokaliteti s podruĉja Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije (sv. BarbaraDubravka, Prović-Slivno, Crnoĉa-Ploĉe) tj. radovi na njima su financirani iz sredstava
drţavnog proraĉuna (Ministarstvo kulture RH, Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU) a
135
manji dio iz sredstva UNESCO-a (sv. Barbara-Dubravka). Radovi na lokalitetu Novakovo
greblje-Ĉepikuće su financirani iz sredstava ovog drţavnog proraĉuna tj. Minsitarstva kulture
(izrada dokumentacije postojećeg stanja) te iz sredstava ovog projekta - IPA projekta HER.CU (arheološko istraţivanje, konezervacija, restauracija, prezentacija).
U Republici Srbiji financiranje kulturnih dobara realizira se najviše sredstvima iz drţavnog
proraĉuna a uznatno manjem dijelu sredstvima iz proraĉuna lokalnih zajednica, putem donatora i
kroz projekte uglavnom evropskog karaktera. Ministarstvo kulture i informisanja Republike
Srbije putem javnog natjeĉaja financira programe i projekte iz oblasti zaštite nepokretnog
kulturnog nasljeĊa. Pored toga, Ministarstvo kulture i informisanja financira materijalne troškove
kao i programsku delatnost Republiĉkog zavoda za zaštitu spomenika kulture – Beograd, kao
nacionalne institucije zaštite nepokretnog kulturnog nasljeĊa, ali i posebne projekte te institucije
prema prioritetima koji su u skladu sa kulturnom politikom Republike Srbije. Ministarstvo
kulture i informisanja Republike Srbije godišnje financira veliki broj programa i radova u oblasti
zaštite nepokretnog kulturnog nasleĊa kao što su arheološka istraţivanja, radovi na konzervaciji i
rekonstrukciji nepokretnih kulturnih dobara, radovi na prezentaciji, izdavanje publikacija,
izloţbe i sliĉno. Do sada izvedeni radovi na lokalitetu Grĉko groblje-Hrta su financirani iz
sredstava drţavnog proraĉuna Srbije te sredstvima ovog projekta. Za taj lokalitet, sredstva za
rašĉišćavanje, izradu dokumentacije i promociju osigurani su u 2013. godini na osnovu IPA
projekta HER.CUL iz fonda Evropskog savjeta za kulturu („Preparatory actions for preserving
and restoring cultural heritage in conflict areas in the Western Balkans for the year 2010 –
EUROPEAID/131266/C/ACT/MULTI“) u iznosu od 15 000 €.
Projekti kulturne baštine na prostoru BiH financiraju se iz tri izvora: javna sredstva, redovni
vladin prpraĉuna na drţavnom i entitetskim nivoima (FBiH, RS, Brĉko Distrikt) ili u manjoj
mjeri na općinskim nivoima; privatna sredstva: uglavnom vlasnika (vjerske zajednice, vlasnici
stambenih i javnih objekata i sl); strane donacije ili meĊunarodna sredstva. Rad drţavnih
institucija financira se iz proraĉuna institucija BiH. Do sada nije uspostavljen redovan godišnji
proraĉuna za financiranje projekata zaštite kulturne baštine. Institucije nadleţne za zaštitu
kulturne baštine na entitetskom nivou financiraju se iz entitetskih proraĉuna preko entitetskih
ministarstava nadleţnih za kulturu. Vlade entiteta su posebnom zakonskom odredbom obavezale
136
turistiĉke zajednice da izdvajaju dio prihoda za obnovu kulturno-historijskog naslijeĊa. Niti
jedan od navedenih izvora financiranja do sada nije izdvojio sredstva za financiranje lokaliteta sa
stećcima na prostoru Općine Ljubuški dok su radovi na lokalitetu Dilić-Bijaĉa financirani iz
sredstava ovog projekta - IPA projekta HER.CUL.
U Crnoj Gori zaštita i oĉuvanje kulturnih dobara, financira se iz sredstava vlasnika i drţaoca
kulturnih dobara, općih prihoda proraĉuna Crne Gore, proraĉuna općina, donacija i drugih
prihoda, u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara. Kao posebna zakonska obaveza je i
financiranje kroz utvrĊivanje Godišnjeg programa zaštite i oĉuvanja kulturnih dobara, kojeg
donosi Vlada Crne Gore, na prijedlog Ministarstva kulture. Niti jedan od navedenih izvora
financiranja do sada nije izdvojio sredstva za financiranje lokaliteta sa stećcima na prostoru
Općine Pljevlja dok su radovi na lokalitetu Marina šuma-Vrulja financirani iz sredstava ovog
projekta. Za taj lokalitet, sredstva za rašĉišćavanje, izradu dokumentacije i promociju osigurani
su u 2013. godini na osnovu IPA projekta HER.CUL iz fonda Evropskog savjeta za kulturu
(„Preparatory actions for preserving and restoring cultural heritage in conflict areas in the
Western Balkans for the year 2010 – EUROPEAID/131266/C/ACT/MULTI“) u iznosu od 15
000 €.
Preporuke: početak financiranja aktivnosti oko stećaka na lokalnoj razini (porračuni općina i
županija), apliciranje lokalne uprave programimam vezanim za stećke na druga sredstva
(državni proračuni, EU), nastavak ovakvih i sličnih projekata u smilsu istraživanja i prezenatcije
ovog dijela kulturne baštine
III. 4 Prezentacija i interpretacija
Prezentacija i interpretacija svih kulturnih dobara pa tako i lokaliteta sa stećcima su u svim
drţavama priliĉno sliĉni te se ponajviše zasnivaju na sredstvima iz drţavnog proraĉuna te vrlo
malo na sredstvima iz proraĉuna jedinica lokane uprave. Sve drţave su u svoj zakonodavni
sustav ugradile instrumente kojima se regulira, potiĉe i konkretno provodi prezentacija,
promidţba i oĉuvanje kulturnih dobara što je posao nadleţnih ministarstva kulture te zavoda za
zaštitu spomenika i sliĉnih institucija.
137
Za poslove prezentacije, u prvom redu oznaĉavanja kulturnih dobara, su zaduţene i turistiĉke
zajednice pojedinih regija. U našem sluĉaju to su: Hrvatska turistiĉka zajednica, Turistiĉka
zajednica Konavle, Turistiĉka zajednica Ţupe Dubrovaĉke, Turistiĉki ured Prijepolje, Turistiĉka
organizacija Crne Gore, Turistiĉka zajednica zapadne Hercegovine.
MeĊutim, s obzirom na njihovu brojnost oznaĉen je vrlo mali broj lokaliteta sa stećcima dok za
sada samo jedan od identificiranih lokaliteta ima interpretacijsku tablu (Dilić-Bijaĉa). Lokalitet
Novakove grblje-Ĉepikuće uvršetn je u turistiĉku ponudu Općine Dubrovaĉko primorje nakon
radova koji su se financirali iz ovog projekta!
Preporuka: označavanje lokaliteta na terenu, bolja prezentacija dostupnih lokaliteta na terenu,
ažuriranje postojećih web-stranica turističkih organizacija i općina podacima o stećcima,
postavljanje interpretacijskih tabli na „identificirane“ lokalitete
III. 5 Društveno-ekonomska analiza
Društvena analiza
Vjerojatno od svog nastanka stećci imaju posebno mjesto unutar zajednica u kojima nastaju. Od
tada a posebice od vremena od kada ih se više ne izraĊuje (poĉetak 16. stoljeća) pa sve do danas
duboko su ukorijenjeni u razliĉite obiĉaje i vjerovanja. Takvi procesi postoje unatoĉ svojevrsnom
prekidu povijesnog pamćenja i baštinjenja ovih spomenika što je ponajviše izazvano razliĉitim
migracijama tijekom kasnog srednjeg i ranog novog vijeka. Stoga fenomeni vezani uz stećke
(nazivi lokaliteta, praznovjerja, narodna tradicija, priĉe) pokazuju nekoliko vrlo sliĉnih obrazaca
koje susrećemo na ĉitavom prostoru njihova rasprostiranja što nam i dalje govori o jedinstvenosti
i vrijednosti ovog kulturnog i društvenog fenomena.
MeĊutim, tu nalazimo i odreĊene nelogiĉnosti u razumijevanju i prihvaćanju ovih spomenika
unutar pojedinih regija (i drţava) ukljuĉenih u projekt. S obzirom da smo u prethodnim
poglavljima obradili pravni i institucionalni pristup stećcima ovdje bi se zadrţali na kraćoj
138
analizi njihovog znaĉenja u pojedinim zajednicama (kako znanstvenim tako i širim), što moţe
predstavljati prednost ali i problem u daljnjem tretiranju ovih spomenika.
Ĉinjenica je da se, unatoĉ znanstvenoj neutemeljenosti takvih pogleda, stećke i dalje katkad
pokušava vezati iskljuĉivo za jednu od pojedinih nacija na ovim prostorima te ih se iskorištava u
dnevno-politiĉke svrhe ĉime oni gube na svom istinskom znaĉenju i vrijednosti. Postoje i
drugaĉiji procesi koji takoĊer dugoroĉno mogu donekle štetiti ovim spomenicima. Naime,
najĉešće zbog imena lokaliteta (npr. Tursko groblje) ili nacionalnog sastava stanovništva u
pojedinim dijelovima Srbije i Crne Gore (tako i na prostoru Općine Pljevlja i Općine
Prijepolje) stećcima se ponekad pridaje tursko/islamsko (osmansko) podrijetlo te ih se smatra
drugorazrednim spomenicima. Takvi procesi nisu zabiljeţeni na podruĉju Općine Ljubuški ili u
Dubrovaĉko-neretvanskoj ţupaniji.
U najvećem broju sluĉajeva lokalitete sa stećcima se u širem društvenom kontekstu prepoznaje
kao nešto vrijedno radi njihove starosti, veliĉine, reljefa te natpisa. Ipak ĉinjenica je da ih se
tijekom povijesti koristilo na razliĉite naĉine (vrlo ĉesto kao graĊevni materijal) što se negdje
zadrţalo i do današnjih dana. U tom smislu su najugroţeniji lokaliteti na grobljima koja su još
uvijek u funkciji (vidi poglavlje III.1). Takav dvojaki odnos prema stećcima rezultat je općeg
odnosa prema kulturnoj baštini unutar šire društvene zajednice kao i nezainteresiranosti većeg
dijela znanstvene javnosti za fenomen stećaka. Ĉinjenica je da su se znanstveni kadrovi (u prvom
redu arheolozi a onda i povjesniĉari, povjesniĉari umjetnosti, etnolozi itd.) donedavno tijekom
svoga obrazovanja vrlo malo ili nikako susretali s problematikom stećaka iako je ozbiljna
znanstvena literatura na tu temu dostupna i brojna. Trenutaĉno samo na Filozofskim fakultetima
u Sarajevu i Beogradu, odnosno tamošnjim odsjecima za arheologiju postoje kolegiji iskljuĉivo
na temu stećaka.
Prilikom društvene analize posebnu pozornost treba usmjeriti na demografske procese toĉnije
konstantni pad broja stanovnika na podruĉjima ukljuĉenim u projekt (uz prije navedene iznimke
oznaĉene u tablici ţutom bojom).8
8
Koriste se podaci državnih zavoda za statistiku Hrvatske, Srbije, Crne Gore te Federalnog zavoda BiH –
www.dzs.hr, www.stat.gov.rs, www.mostat.org, www.fzs.ba
139
Broj stanovnika 2001
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija
Broj stanovnika 2011
122 870
122568
- Općina Dubrovaĉko primorje
2216
2170
- Općina Konavle
8258
8577
- Općina Pojezerje
1233
991
- Općina Zaţablje
912
757
6663
8331
10834
10135
Broj stanovnika 2002
Broj stanovnika 2011
41188
36713
Broj stanovnika 2003
Broj stanovnika 2011
35806
31060
Broj stanovnika 1991
Broj stanovnika 2013
28340
29521
- Općina Ţupa Dubrovaĉka
- Grad Ploĉe
Općina Prijepolje
Općina Pljevlja
Općina
Ljubuški
(preliminarni
izvještaj)
Pad broj stanovnika u bojedinim podruĉjima te smanjeni broj mlaĊeg stanovništva negativno
utjeće na kulturnu baštinu kao i na lokalitete sa stećcima. Naime, takvi procesi neminovno
dovode do:
1) gubitka ljudi koji poznaju topografiju i toponomastiku pojedinih podruĉja kao osnovnih
sastavnica kulturne baštine
2) nestanak tradicija vezanih za stećke i druge dijelove kulturne baštine
140
3) dodatno smanjivanje svijesti o stećcima
4) dodatnu zapuštenost lokaliteta sa stećcima.
Svakako, ovih nekoliko natuknica o prihvaćanju i razumijevanju stećaka unutar razliĉitih
društvenih procesa i zajednica pokazuju koliko je bila potreba za ovim projektom kao i sliĉnima
na ovu temu (Upis stećaka na UNESCOV-u Listu svjetske baštine).
Preporuke: edukacija stručnjaka s područja arheologije, povijesti umjetnosti, povijesti,
etnologije i turizma o fenomenu stećaka, edukacija lokalne uprave o vrijednosti stećaka,
edukacija lokalnog stanovništva o vrijednosti stećaka,
Ekonomska analiza/ analiza turistiĉkog potencijala 9
Općenito gledajući ekonomksa situacija regija ukljuĉenih u projek je vrlo razliĉita pa je takav i
pristup lokalitetima sa stećcima i općenito kulturnoj baštini. Najrazvijenija regija je upravo
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija zahvaljujući turistiĉkom razvoju pojednih podruĉja ţupanije.
Ostale regije su znatno slabije razvijene što se vidi i u odnosu prema kulturnoj baštini odnosno
nemogućnosti znaĉajnjeg financiranja obnove i zaštite kulturne baštine.
U trenutku kada je gospodasrtvo u ekonomskoj krizi i kada na prostoru pojedinih regija gotovo i
da nema većih investicija i ulaganja u razvoj bilo kojeg oblika gospodarstva (osim trgovine i
usluga), vrlo teško je oĉekivati ulaganje u obnovu i zaštitu kulturne baštine.
MeĊutim, gotovo sve regije uljuĉene u projet vide turizam, u svim njegovim aspektima, kao
osnovi pokretaĉ razvoja te su ga kao takvog ugradile i u streteške ili prostorne planove. To se u
prvom redu odnosi na resurse prirodne baštine i samo pojedinih dijelova kulturne baštine (npr.
Prijepolje – rijeka Lim, manastir Mileševa; Pljevlja – kanjon Tare, manastir sv. Trojice; Ljubuški
– MeĊugorje, slapovi Kravice, muzej na Humcu, Stari grad Ljubuški).
9
Ovdje je došlo do manje izmjene u sadržaju s obzirom na naslov pa je analiza turističkog potencijala obrađena u
ovom poglavlju
141
S druge strane, turistiĉki potencijal stećaka još uvijek nije prepoznat s obzirom na mala ulaganja
u taj dio kulturne baštine. Na posruĉju Pljevlja i Prijeoplja tu posotje i drugi problemi unutar
lokalnih zajednica (vidi III.5 Društvena analiza). Trenutaĉno, samo općina Dubrovaĉko primorje
u svojoj ponudi (pjeĉašĉke i biciklistiĉke staze) ima lokalitet Novakovo grblje-Ĉepikuće, ĉije su
istraţivanje i prezentacija financirani iz sredstava ovog projekta.
Najviše šanse za prezentaciju i „ekonomsko iskorištavanje“ ovog dijela kulturne baštine imaju
Dubrovaĉko-neretvanska ţupanija te općina Ljubuški s obzirom na promet i broj turista na tim
podruĉjima. Ostale dvije regije ukljuĉene u projekt (Prijepolje i Pljevlja) za sada zaostaju u
turistiĉkoj ponudi kao i osnovnoj turistiĉkoj infrastrukturi (npr. mali broj smještajnih kapaciteta).
Ovaj dokument ne moţe detaljnije ulaziti razloge ovakvog stanja već samo dati preporuke za
naĉin poboljšanja stanja vezano za lokaliteta sa stećcima. U tom smislu vrlo vaţni su projekti
koji mogu biti nastavak ovog projekta (vidi naprijed, „projesct fiches“ – Projekt br. 2)
Preporuka: Općina Ljubuški i Dubrovačko-neretvanska županija moraju prve pokrenuti
„ekonomsko iskorištavanje“ stećaka te ih staviti u svoju turističku ponudu (vidi prije označavanje lokaliteta, info i interpretativne table, redovno održavanje), na temelju iskustava iz
ova dva prodručja isto moraju početi primjenjivat i općine Pljevlja i Prijepolje
III. 6 Analiza dionika/ stakeholdera
Na samom poĉetku projekta HER.CUL i izrade ovog dokumenta primjećeno je da su projektni
partneri prema svojim karakteristikama i nadleţnostima vrlo razliĉiti. Radi se o ĉetiri „vrste“
partnera: općine i ţupanija, turistiĉka zajednica institucije za zaštitu kulturne baštine, fakulteta
(koji nije znaĉajnije sudjelovao u radu na projektu).
Isto tako se vrlo brzo pokazalo kako je za nastavak i završetak projekta potrebno angaţirati i veći
broj suradnika i razliĉitih dionika koji više ili manje mogu biti zainteresirani za „strateški“ odnos
prema stećcima. To su u prvom redu odnosi na ukljuĉivanje ostalih institucija za zaštitu kulturne
baštine ili muzejskih institucija te pojedinaca (Ministarstvo kulture RH, Konzervatorski odjel u
Dubrovniku, Zavod za zaštitu spomenika BiH; Zaviĉajni muzej Pljevlja, Muzej i galerija
Konavala).
142
Nadalje, pojavila se potreba za većim angaţiranjem lokalne uprave (općine i gradovi) ili
pojedinih dijelova uprave (turistiĉki uredi, uredi za prostorno planiranje). To se ponajviše odnosi
na prostor Dubrovaĉko-neretvanske ţupanije radi njenog teritorijalnog i administrativnog
ustrojstva (22 grada i općine).
Takav pristup je jedini moguć u pokušavju sagledavanja problematike i davanja smjernica za
poboljšanje pojedinog stanja (preporuke, akcijski plan). S druge strane, pristup se mora strogo
kontrolirati s obzirom da moţe otići u krivom smjeru. Konkretno, u ovoj situaciji potrebno je
naglasiti da lokalna zajednica mora imati inicijativu i biti ukljuĉena u odluĉivanje (npr. odabir
lokaliteta sa stećcima za daljnji rad) ali jedino imajuću u vidu stanje na terenu (ugroţenost
lokaliteta) te poštujući kriterije i preporuke nadleţene sluţbe za zaštitu kulturne baštine.
Tijekom rada na poglavlju II. Identifikacija te utvrĊivanja vlasništva nad pojedinim lokalitetom
primjećeno je da je njih oko 36 % (14 od ukupno 38) u vlasništvu crkvenih organizacija
(Katoliĉke i Pravoslavne crkve) te da se radi većinom o lokalitetima na grobljima koja su još
uvijek aktivna. Iako je za pretpostaviti da rad na takvim lokalcijama treba usuglašavati s
lokalnom upravom (koja ima jurisdikciju nad lokalnim grobljima), od izuzetne je vaţnosti u
daljnjim aktivnostima u procese odluĉivanja ukljuĉiti i predstavnike pojedinih crkvenih
zajednica. Ponajviše radi njihovog utjecaj unutar lokalnih zajednica u kojijka djeluju, pri ĉemu
imamo u vidu edukaciju i poveĉavanje svijesti lokalnog stanovništva o vrijednosti stećaka.
Dakle, dionici (partneri i suradnici) u razradi ovog projekta te budućim sliĉnim projektima
uvelike ovise jedni o drugima. Ta ĉinjenica se moţe promatrati dvojako:
1) kao prepreka u ostvarivanju pojedinih ciljeva radi nemogućnosti angaţiranja većeg broj
suradnika (nedostatak financija)
2) kao mogućnost suradnje razliĉitih partnera na budućim projektima što svakom pojedinom
projektu dodatno daje na vrijednosti
143
III. 7 Zajedniĉka SWOT analiza10
Stanje istraženosti i mjere zaštite
Fizičk stanje i prostorni planovi
Teme
Strengths
/snage
- djelomično ažuriran
broj i stanje lokaliteta
(Du.-ner. županija,
Općina Ljubuški)
- prostorno-planska
dokumentacija
postoji
Weaknesses
/slabosti
- izloženost stećaka
propadanju s
obzirom na njihov
smještaj i veliki broj
lokaliteta
- neodržavanje
lokaliteta
- svi lokaliteti nisu u
prostorno-planskoj
dokumentaciji kao
prvoj razini zaštite
Opportunities
/prilike
- ažuriranje broja
lokaliteta i uvid u
njihovo stanje
- organizacija
redovnog održavanja
lokaliteta
- nadopuna
prostorno-planske
dokumentacije
– manja arheološka
istraživanja i
dokumentacija
napravljani
- postojanje
institucija koji se
mogu brinitu o
lokalitetima i
propisivati mjere
zaštite
- povijesna,
umjetnička i
arheološka vrijednost
lokaliteta
– vrijednost krajolika
oko lokaliteta u
većem broju
slučajeva
– izostanak većih
istraživanja i detaljne
dokumentacije o
najvećem broju
lokaliteta
- nepoznato detaljno
stanje stećaka i
lokaliteta u cjelini
– stećci su izloženi
propadanju zbog
prirodnih procesa
– moguća izrada
dokumentacije
- moguće planirati
arheološka
istraživanja
– mogućnost
obrazovanja domaćih
stručnjaka za
arheološka
istraživanja,izradu
dokumentacije o
lokalitetima te
poboljšanje znanja o
stećcima
– mogućnost
razmjene iskustva sa
zemljama u
okruženju
Threats
/prijetnje
- opsanost od
ubrzanog propadanja
spomenika radi
različitih faktora
(prirodnih, ljudskih,
nepostojanja
prostorno-planske
dokumentacije
vezane za njih)
- ugroženost
infrastrukturnim
radovima
- problem grobalja u
funkciji i stećaka na
njima
- nagli demografski
rast
- propadanje stećaka
i općenito lokaliteta
te nestajanje
„fenomena stećaka“
radi neprovođenja
mjera zaštite,
nepostojanja
dokumntacije i
neprovođenja
arheoloških
istraživanja
10
Prema mišljenu dijela partnera iz projekta te izrađivača „Strategije“ SWOT analaliza nije trebala biti dio ovog
dokumenta s obzirom da je „Upravljanje“ (za što se inače rade ovakve analize) samo manjim dijelom cilj
predložene „Strategije“
144
Financiranje
i pravna zaštita
Prezentacija, interpretacija, upravljanje
Društveno/ekonomsko/turistički
Aspekt
- postojanje različitih
izvora i mogućnosti
financiranja
- postojanje
zakonske regulative
- vrlo malo
financiranja lokaliteta
sa stećcima iz svih
dostupnih izvora
(većinom državni
proračuni)
- neusklađena
zakonska regulativa
(posebice BiH)
- mogućnost
apliciranja na
različite izvore
financiranja
- poboljšanje
zakonske regulative
- daljnje propadanje
lokaliteta sa stećcima
i općenito „fenomena
stećaka“ radi
izostanka
financiranja
- veliki broj lako
dostupnih i turistički
zanimljivih lokaliteta
- izostanak osnovne
infratsrukture vezane
za lokalitete sa
stećcima (putokazi,
oznake,
interpretacijski i
promotivni materijali
– izostanak
infrastrukture za
prihvat turista
– postojeće
publikacije nisu
dovoljno popularne
za širu javnost
– moguće je
uspostaviti sličan
pristup upravljanju
lokalitetima
- mogućnost izrade
osnovne
infratsrukture i
promotivnih
materijala
– mogućnost
izobrazbe vodiča po
lokalitetima
– opasnost od
pretjerane
komercijalizacije
lokaliteta (osobito u
turistički razvijenijim
područjima)
- veliki broj lako
dostupnih i turistički
iskoristivih lokaliteta
- postojanje
institucija potrebnih
za daljnji razvoj u
svim aspektima
- unatoč padu broja
stanovništva ono još
postoji u dovoljnom
broju
- opće loše stanje
gospodarstva
- mali broj
smještajnih
kapaciteta na
pojedinim područjima
(Prijepolje)
- pad broj
stanovništva i daljnji
procesi
- mala svijest o
vrijednosti stećaka
kod lokalnog
stanovništva
– mogućnost razvoja
kulturnog turizma i
općenito
gospodarstva u
kombinaciji stećaka s
ostalom turističkom
ponudom (prirodna
baština, ostala
kulturna baština itd.)
- angažiranje
lokalnog stanivništva
i razvoj lokalnih
zajednica
- edukacija lokalnog
stanovništva
– opasnost od
pretjerane
komercijalizacije
lokaliteta (osobito u
turistički razvijenijim
područjima)
145
IV. CILJEVI STRATEGIJE I AKCIJSKI PLAN
Opći cilj „Strategije“ je pridonijeti široj spoznaji o ovom specifiĉnom dijelu kulturne baštine u
riziku od nestajanja, koordinirati aktivnosti vezane za stećke te ponuditi naĉine za njihovo
oĉuvanje i razvijanje povoljnih društvenih i ekonomskih uvjeta (vidi poglavlje I.3 Vizija i ciljevi
„Strategije za oĉuvanje stećaka“)
U tom smislu vaţno je da se partneri u projektu sloţe oko preporuka (iz poglavlja III. Analize)
za poboljšanje sveukupnog stanja stećaka te da na sebe preuzmu provoĊenje onih preporuka za
koje su pravno i institucionalne nadleţni a to su: poboljšanje prostornih planova, bolje planiranje
infratsurkture u odnosu prema stećcima, dio prezentacije i interpretacije, redovno odrţavanje,
dio financiranja, dio edukacije lokanog stanovništva. Drugi dio preporuka je vezan za tzv. više
razine, toĉnije drţavne institucije.
IV.1. Zajedniĉki akcijski plan dionika sa zaduţenjima i odgovornostima koje lokalni
dionici prihvaćaju11
Na poĉetku je vaţno napomenuti da su projektni partneri prema svojim karakteristikama i
nadleţnosti vrlo razliĉiti. Radi se o tri „vrste“ partnera: općine i ţupanija, turistiĉka zajednica te
institucija za zaštitu kulturne baštine. Stoga je akcijski plan bilo teško uskladiti na naĉin da se
moţe primijeniti na sve jednako. Preporuka je da ga se primjenjuje na onaj naĉin i u onom obimu
u kojemu je to moguće s obzirom na posao i nadleţnosti svakog pojedinog partnera. S druge
strane vrlo vaţno je napomenuti da u provoĊenju velikog dijela akcijskog plana partneri uvelike
ovise jedni o drugima kao i o velikom broju suradnika, ponaviše, visokoškolskim ili muzejskim
institucijama, institucijama za zaštitu kulturne baštine te turistiĉkim organizacijama.
11
Provođenje akcijskog plana započinje nakon završetka ovog projekta tj. 2015. godine – vrijeme do tada se može
iskoristiti za pripremu i dogovore oko načina provođenja plana.
146
Ciljevi „Akcijskog plana“
Cilj 1 - Oĉuvanje i zaštita lokaliteta12
1.1 uvoĊenje i provedba plana sustavne zaštite stećaka
- propisivanje pravila za korištenje lokaliteta
- uvoĊenje pravila za ĉišćenje, odrţavanje i redovni pregled lokaliteta
1.2 konzervatorsko-restauratorski radovi na oštećenim/srušenim stećcima
- utvrĊivanje prioriteta konzervatorsko-restauratorskih radova na pojedinim stećcima (vidi cilj
2.1)
- izvedba konzervatorsko-restauratorskih radova
1.3 jaĉanje kadrovske razine koja se brine o lokalitetima
- osposobljavanje osoba za odrţavanje lokaliteta
- odreĊivanje i obuka konzervatora za brigu o lokalitetima
1.4 povećanje svijesti lokalne zajednice o vaţnosti oĉuvanja lokaliteta
- sustavna edukacija lokalnog stanovništva o vrijednostima lokaliteta
- identificiranje medija prikladnih za promociju vrijednosti lokaliteta (TV, radio, tisak)
Cilj 2 - ProvoĊenje sveobuhvatnih istraţivanja
2.1 izrada detaljne dokumentacije o svakom lokalitetu
12
Aktivnosti iz plana se odnose u prvom redu na „Identificirane“ lokalitete iz II. poglavlja
147
- izrada elaborata postojećeg stanja s osnovnom dokumentacijom (opisi, fotodokumentacija,
arhitektionske i geodetske snimke, mjere zaštite – vidi cilj 1.2)
- 3D skeniranje stećaka
- geofiziĉka snimanja lokaliteta
2.2 arheološka istraţivanja lokaliteta
- provedba sustavnih arheoloških istraţivanja grobova
- objava rezultata arheoloških istraţivanja (ĉlanci, monografije)
2.3 podupiranje antropoloških istraţivanja
- provedba antropoloških analiza
- objava rezultata antropoloških analiza
2.4 prouĉavanje tehnika izrade spomenika
- identificiranje struĉnjaka koji se bave povijesnim tehnikama obrade kamena i izrade stećaka
- objava rezultata eksperimentalnog korištenja povijesnih tehnika izrade stećaka
Cilj 3 - Poboljšanje prezentacije lokaliteta i njihova promocija
3.1 poboljšanje pristupa lokalitetima
- razvoj cestovne signalizacije do lokaliteta
- izrada letaka s oznakama cestovnih pravaca do lokaliteta
3.2 uvoĊenje/razvijanje interpretacije lokaliteta i razvoj turistiĉke infrastrukture
- priprema brošura o lokalitetima (hrvatski, srpski, crnogorski, engleski i dr. jezici)
- identifikacija i osposobljavanje lokalnih vodiĉa za lokalitete
148
- izgradnja turistiĉke infrastrukture (parkiralište, sanitarni ĉvorovi)
3.3 opće povećanje svijesti o vrijednostima i vaţnosti lokaliteta (od lokalne do meĊunarodne
razine)
- izrada internetskih stranica o lokalitetima i povezivanje s drugim internetskim stranicama
- izrada promotivnog materijala namijenjenog medijima (TV, radio, tiskovine), školama i
turistiĉkim djelatnicima
- izrada promotivnih materijala za nacionalnu i meĊunarodnu razmjenu (brošure, razglednice,
posteri, CD i sl.)
Cilj 4 - UnapreĊenje upravljanja lokalitetima
4.1 ukljuĉivanje lokalne zajednice u upravljanje lokalitetima
- uspostaviti upravljaĉko tijelo na lokalnoj razini
- dva puta na godinu organizirati radne sastanke svih dionika
- redovita revizija akcijskog plana
4.2 omogućiti da lokaliteti donose korist za zajednicu
- omogućiti da lokalno stanovništvo ostvari aktivnosti koje donose zaradu (npr. prodaja lokalnih
proizvoda iz domaće proizvodnje, povećanje smještajnih kapaciteta)
- razvijanje programa baziranih na kulturnom turizmu
4.3 omogućiti razmjenu iskustva svih dionika u zemljama koje su nominirale dobra
- odrţavanje godišnjih radnih sastanaka predstavnika svih nominiranih lokaliteta radi razmjene
iskustava i planiranja daljnjih aktivnosti
149
Naĉini postizanja ciljeva/Akcijski plan po projektnim partnerima
1) Svi partneri: oznaĉavanje „glavnih” lokaliteta (smeĊa/turistiĉka signalizacija, info i
interpretativne table), izrada turistiĉkih brošura, ukljuĉivanje lokaliteta sa stećcima u
turistiĉku ponudu, postojeće i buduće turistiĉke staze bilo koje vrste; rok kontinuirano;
suradnici; muzejske institucije, institucije za zaštitu kulturne baštine, turistiĉke
organizacije
2) Pljevlja/Prijepolje: arheološko rekognosciranje i utvrĊivanje stvarnog broja lokaliteta i
stanja lokaliteta na podruĉju općine; rok 2015-2018; suradnici: muzejske institucije,
institucije za zaštitu kulturne baštine, fakulteti
3) Pljevlja/Prijepolje/Ljubuški:
Istraţivanje,
dokumentiranje,
konzervatorsko-
restauratorski radovi i prezentacija minimalno tri (3) lokaliteta (od identificiranih) po
izboru partnera; rok 2015-2020; suradnici: muzejske institucije, institucije za zaštitu
kulturne baštine, fakulteti
4) Du.-ner. ţupanija: Istraţivanje, dokumentiranje, konzervatorsko -restauratorski radovi i
prezentacija minimalno pet (5) lokaliteta (od identificiranih) po izboru partnera; rok
2015-2020; suradnici: muzejske institucije, institucije za zaštitu kulturne baštine,
fakulteti13
5) Svi partneri: detaljno dokumentiranje ostalih lokaliteta; rok-kontinuirano od
2015;
suradnici: muzejske institucije, institucije za zaštitu kulturne baštine
6) Svi partneri: Izrada monografija o stećcima za svako projektno podruĉje posebno; rok
2018-2020; suradnici: muzejske institucije, institucije za zaštitu kulturne baštine, fakulteti
13
Kod izrade dokumentacije odnosno 3D scanova važno je naglasiti da je potrebna raditi 3D prostorno skeniranje a
ne 3D modele pojedinih stedaka koji su lošiji i neupotrebljiv oblik dokumentacije (radi se zapravo o nekoj vrsti „3D
fotografije“)
150
7) Svi partneri: edukacija lokalnog stanovništva o vrijednosti stećaka, popularizacija
stećaka; rok: kontinuirano; suradnici: muzejske institucije, crkvene organizacije,
institucije za zaštitu kulturne baštine, turistiĉke organizacije
Na sastancima jednom godišnje utvrĊivala bi se razina postignutog iz akcijskog plana.
151
IV.2. Prijedlog daljnjih projekata u podruĉju valorizacije stećaka na ukljuĉenim
podruĉjima sa projektnim saţecima (tzv. project fiches)
Uvod
Tijekom obilaska lokaliteta sa stećcima na podruĉjima ukljuĉenim u projekt te rada na prvom
dijelu „Strategije“ (I.4 - Kratki povijesni kontekst i vrijednosti lokaliteta te I.5 - Topografija
stećaka uţe regije) došlo se do zakljuĉka da na svim spomenutim podruĉjima postoje odreĊene
sliĉnosti. To se u prvom redu odnosi na raspored lokaliteta sa stećcima te njihov odnos s ostalim
kulturno povijesnim spomenicima ili objektima koji nemaju spomeniĉku vrijednost, ali ih se radi
blizine i drugih karakteristika moţe iskoristiti u smislu promocije stećaka i kulturne baštine
općenito. Stoga smo se odluĉili predloţiti i ukratko opisati dva razliĉita projekta koji ukljuĉuju
sadašnje projektne partnere. Cilj ovih projekta bio bi daljnji rad na lokalitetima sa stećcima,
njihova bolja zaštita i prezentacija te oĉuvanje i prezentacija drugih dijelova kulturne baštine kao
i poboljšanje turistiĉke ponude općenito.
Projekt br. 1 – „Stećci i srednjovjekovne utvrde“
Partneri: Općina Ljubuški-BiH, Općina Prijepolje-SRB, Dubrovaĉko-neretvanska
ţupanija - RH (Općina Konavle, Općina Slivno Ravno)
Opis: Stećci kao iskljuĉivo srednjovjekovni nadgrobni spomenici stoje u bliskom odnosu
sa srednjovjekovnim utvrdama. Nastaju i razvijaju u isto vrijeme, najviše tijekom 14. i
15. stoljeća. Povezanost ovih kulturnih dobara postoji i na drugim razinama. Stoga se
potreba i logiĉnost istraţivanja, obnove, zaštite i prezentacije ovih dvaju vrsta kulturnih
dobara nameće sama po sebi. Na teritorijima predloţenih partnera u neposrednoj blizini
lokaliteta sa stećcima saĉuvane su i srednjovjekovne (ili ranonovovjekovne) utvrde: Stari
grad Ljubuški-Ljubuški, utvrda Mileševac (moţda i manastir Milševa)-Prijepolje,
Smrdangrad-Slivno Ravno, Sokol kula-Konavle.
152
Cilj projekta: povezivanje stećaka i srednjovjekovnih utvrda, obnova kulturnih dobara,
prezentacija kulturnih dobara, stvaranje novih kulturno-turistiĉkih destinacija ili
poboljšanje ponude na već postojećima, poveĉavanje svijesti lokalnog stanovništva o
vrijednosti stećaka i povezanosti s drugim kulturnim dobrima (Općina Prijepolje)
Prednosti projekta: Spomenuta utvrda u Konavlima najvećim dijelom je obnovljena i
otvorena za posjetitelje u proljeće 2013. te biljeţi veliku posjećenost. Njeno povezivanje
s okolnima lokalitetima sa stećcima (npr. sv. Barbara-Dubravka) dodatno bi naglasilo
vrijednost ovakvih lokaliteta i pruţilo brzu mogućnost „testiranja“ ovog projekta.
Nadalje, za jedan dio predloţenih lokaliteta (utvrda i lokaliteta sa stećcima) postoji
minimalna tehniĉka (geodetski snimci, snimci postojećeg stanja) i konzervatorska
dokumentacija ili je dokumentacija u postupku izrade.
Aktivnosti projekta (po redoslijedu): odabir lokaliteta za projekt (prednost imaju oni s
većom razinom pripremljenosti dokumentacije), izrada dokumentacije gdje ona ne postoji
(tehniĉko-projektna dokumentacija, studije izvodljivosti i sl.), konzervatorsko i
arheološko istraţivanje lokaliteta, prezentacija lokalitata sa stećcima in situ, sanacija i
obnova utvrda, prezenatcija utvrda i meĊusobno povezivanje lokalitata na razini
prezentacije i interpretacije
Trajanje projekta: 3 – 4 godine
STARI GRAD LJUBUŠKI-BiH
TVRĐAVA MILEŠEVAC, PRIJEPOLJE – Srbija
153
SMRDAN GRAD, SLIVNO – Hrvatska
SOKOL, KONAVLE - Hrvatska
154
Projekt br. 2 – „Interpretativni centri-centri za posjetitelje“
Partneri:
Općina
Pljevlja-CG,
Dubrovaĉko-neretvanska
ţupanija-RH
(Općina
Dubrovaĉko primorje)
Opis: U neposrednoj blizini dvaju lokaliteta s na podruĉju navedenih projektnih partnera
postoji relativno dobro saĉuvana i trenutaĉno neiskorištena infrastruktura (objekti) unutar
kojih je moguće organizirati „centre za posjetitelje“ . na podruĉju Općine Pljevlja to je
napuštena zgrada stare škole udaljena oko 50-100 m od lokaliteta „Poblaće-Piţuri“. Na
podruĉju Općine Dubrovaĉko primorje radi se takoĊer o zgradi stare škole-zadruţnog
doma u Ĉepikućama (Dobrštak) koja je od lokaliteta „Novakovo greblje-Ĉepikuće“, i
„sv. Martin-Ĉepikuće“ udaljena 100-tinjak metara a od lokaliteta „sv. Vid i Modest
/Vlaško greblje-Smokovljani“ 10-ak km cestom. Nakon eventualnog istraţivanja,
konzervacije i przentacije ovih lokaliteta in situ, njihova detaljnija prezentacija se moţe
napraviti i unutar ovih objekata. Naravno, s obzirom na njihovu veliĉinu i iskoristivost u
istima je moguće planirati prezentaciju ostalih kulturnih i prirodnih dobara s projektnih
podruĉja kao i cjelokupne turistiĉke ponude.
Cilj projekta: prezentacija i povezivanje kulturnih i prirodnih dobara, jaĉanje turistiĉke
ponude
Prednosti projekta: spomenuti objekti se nalaze u javnom vlasništvu (općine ili drţava).
Za jedan dio (Ĉepikuće) već postoji dio tehniĉke dokumentacije.
Aktivnosti projekta: odabir lokaliteta za projekt (prednost imaju oni s većom razinom
pripremljenosti dokumentacije), konzervatorsko i arheološko istraţivanje lokaliteta sa
stećcima, prezentacija lokalitata sa stećcima in situ, sanacija i obnova objekata/budućih
centara za posjetitelje, povezivanje stećaka i centara za posjetitelje, stavljanje „centara“ u
funkciju opće turistiĉke ponude
Trajanje projekta: 2-3 godine
155
POBLAĆE, PLJEVLJA – Crna Gora
DOBRŠTAK, ĈEPIKUĆE - Hrvatska
156
LITERATURA I PRILOZI:
a) literture vezana za stećke
Marko Vego, Srednjovjekovni nadgrobni spomenci BiH, sv. IV – Ljubuški, Sarajevo 1954
Šefik Bešlagić, STEĆCI kataloško-topografski pregled, Sarajevo 1971
Šefik Bešlagić, STEĆCI - kultura i umjetnost, Sarajevo 1982
Emina Zeĉević, Mramorje - stećci zapadne Srbije, Beograd 2005
M. Tomasović, D. Perkić, I. Alduk, Topografija stećaka u Hrvatskoj, Stećci-katalog izloţbe, str.
58 – 117, Zagreb 2008 (s detaljnim popisom literture)
Ţeljko Kalezić, Topografija stećaka u Crnoj Gori, Stećci-katalog izloţbe, str. 236-245, Zagreb
2008
D. Lovrenović, Stećci, bosansko i humsko mramorje srednjeg vijeka, Sarajevo 2009. (s detaljnim
popisom literture)
R. Dodig, Greda – Srednjovjekovna nekropola u Crvenom Grmu, Hercegovina 4, Mostar, 1985.,
73-80.
R. Dodig, Stećci u Drinovoj Dragi u Veljacima, Kršni zaviĉaj 29, Humac, 1996., 49-53.
Дудић, Н., Стара гробља и надгробни белези у Србији, Београд 1995.
Спасић, Д., Средњовековни утврђени градови средњег Полимља, Милешевски записи 2,
Пријепоље 1996, 35 – 69.
Станић,
Р.,
Стећци
у средњем
Полимљу,
Симпозијум
Сеоски
дани
Сретена
Вукосављевића IV,
Пријепоље 1976, 111 – 128.
Љубинковић, М., Археолошка ископавања у Давидовици, Саопштења IV, Београд 1961,
113–122.
157
Z. Ţeravica, L. Kovaĉić, Konavle, srednjovjekovna groblja, Dubrovnik, 2002.
M. Wenzel, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, 1965.
b) literatura vezana za „upravljanje“ lokalitetima kulturne baštine
Bernard M. Feilden and Jukka Jokilehto, Management Guidelines for World Cultural Heritage
Sites, ICCROM, Rome, 1998
Management Planning for Archaeological Sites, The Getty Conservation Institute, Los Angeles,
2002
Arthur Pedersen, Managing Tourism at World Heritage Site: a practical manual for words
heriatge site managers. World heritage manuals 1, UNESCO, Paris, 2002
Conservation of Ruins, (ed. John Ashurst), Oxford, 2007.
Illustrated glossary on stone deterioration patterns, ICOMOS ISCS (International scientific
committee for stone), MONUMENTS AND SITES XV, 2008
158
PRILOG 1
a) SADRŢAJ
ELABORATA
ZA
REKOGNOSCIRANJE
LOKALITETA
SA
STEĆCIMA
1. Poloţaj lokaliteta (opisno, gps toĉka, katastarska ĉestica)
2. Opis lokaliteta i okolice
3. Broj i kratki opis zateĉenih stećaka (veliĉina-okvirno, tipovi, raspored)
4. Broj stećaka s ukrasom i opis ukrasa
5. Prilozi – skice lokaliteta, fotografije, karte, litertura i izvori
b) SADRŢAJ KONZERVATORSKOG ELABORATA ZA LOKALITETE SA
STEĆCIMA
1. Uvod (poloţaj i kratki opis lokaliteta)
2. Povijesni kontekst i razvoj lokaliteta
3. Pregled literature, izvora i povijesti istraţivanja lokaliteta (ukoliko postoji)
4. Stanje oĉuvanosti i ĉimbenici koji ugroţavaju lokalitet14
5. Katalog stećaka s fotografijama/crteţima/3D scanovima i osnovnim podacima o
svakom stećku (dimenzije, opis, stanje)
6. Mjere zaštite lokaliteta i preporuke za daljni rad
7. Prilozi – karte, izvadci iz prostorno-planske dokumentacije i sl.
8. Literatura i izvori
14
Vidi poglavlje III. 1 Fizičko stanje lokaliteta i prostorni planovi – faktori koji utječu na stanje lokaliteta
159
9. PRILOG 2
PRIMJERI DOKUMENTACIJE LOKALITETA SA STEĆCIMA
SKICE LOKALITETA SA STEDCIMA, Studenci-Ljubuški, BiH; Sveta Gora, Prijepolje, Srbija
160
Geodetski snimak zateĉenog stanja lokaliteta (Novakovo greblje-Ĉepikuće) s kat. ĉesticama i
slojnicama (izohipsama)
161
Arhitektonski snimak zateĉenog stanja lokaliteta (Novakovo greblje-Ĉepikuće) s jednim
pogledom (snimak sluţi i tijekom arheološkog istraţivanja a moţe se napraviti i nakon radova na
lokalitetu ukoliko je došlo do većih promjena)
162
Karton
-
tabla
stećka (Novakovo greblje-Ĉepikuće) s pripadajućom dokumentacijom (poloţaj na snimku,
fotografije, crteţ ili 3D scan)
163
3D scan stećka (stećak br. 1, Novakovo greblje-Ĉepikuće)
164
Snimak postojećeg stanja lokaliteta „Dilić“ u Bijaĉi kod Ljubuškog
165
Karton (tabla) stećka s pripadajućom dokumentacijom – lokalitet „Dilić“ u Bijaći kod Ljubuškog
166
167

STEĆCI

pdf , Hrvatski, Str. 7

LIKOVNA UMJETNOST - radni materijal za 3. razred

Broj 45 - Kršćanska adventistička crkva

Isus u mome domu? - Župa sv. Leopolda Mandića, Požega

Broj 14 - Kršćanska adventistička crkva

pdf radnje

GLASNIK ŽUPE SV. MIHOVILA ARKANĐELA, JELENJE

- Franjevci

Zagreb, katedrala, 25. listopada 2014.

STEĆCI – SREDNJEVIJEKOVNI NADGROBNI SPOMENICI

tehnike izrade kalupa od modrina mf