VATANOV SPOMENIK STEĆCI Stećci su srednjovjekovni nadgrobni spomenici najčešće zastupljeni po brdskim i planinskim visovima, često usred planinske pustoši. Različitog su oblika (u obliku ploče, sarkofaga i stupa), veličine, dekoracije i natpisa. Među najljepše stećke spada stećak nad grobom bana Stjepana I, koji se danas čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Najčešći motivi ili natpisi na stećcima su bili srcoliki štit, mač, polumjesec, ples, rozete, lav, likovi pokojnika, lovački prizori, stiliziran cvijet i dr. Vezani su za cijelo područje današnje Bosne i Hercegovine. Pojavljuju se od druge polovine XII ali se intenzivno klešu i ukrašavaju u XIV i XV stoljeću. U XVI stoljeću ova vrsta umjetnosti postupno nestaje. Piše: Mulalić Asima S tećci su srednjovjekovni kameni spomenici ukrašeni prizorima iz života i natpisima pisanih bosančicom, domaćom varijantom ćiriličnog pisma. Iako se susreću i u drugim krajevima BiH, prostori srednjovjekovnog Huma i najranije banovine Bosne njihovo je središnje područje. Stećci na području Bosne i Hercegovine više od stotinu godina predmet su historijsko-socioloških, arheoloških, historijsko-umjetničkih, demografskih i etnoloških istraživanja. Među ukrasnim motivima na stećcima, uz njihov naglašeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjetnosti, raspoznaju se svjetovni, religiozni simboli i ostali ornamenti koji se međusobno prepliću i upotpunjuju. Ljudske figure su poznate na nadgrobnim spomenicima još iz davnih vremena pa je logična njihova pojava i na stećcima. Međutim, problem je u njihovom značenju: neki tumače ljudske figure s uzdignutom rukom kao predstavnike feudalnih porodica koji su tu sahranjeni, ili kao molitvu tj. pozdrav Bogu ili pak kao simbol vlasti ili prijetnje za osvetu. Ako znamo da je u vrijeme nastajanja ovih stećaka na području Hercegovine živjelo samo kršćansko stanovištvo, jasan je sadržaj ovih simbola; tako uzdignuta ruka, a dlanom okrenutim prema vani označava Božiji blagoslov. Veliki broj 1 VATANOV SPOMENIK stećaka napravljen je u obliku križa. Sami križevi imaju različite oblike. Međutim, postoji veliki broj motiva na kojima je križ skriven u neku likovnu predstavu. Najčešće i najjednostavnije kombinacije ovog skrivenog križa jeste mač, koji probada u kombinaciji s štitom čiji rukohvat i štitnici simboliziraju oblik križa. Postavljanje stećaka nastavljeno je jedno vrijeme i u doba turske okupacije, ali sa raspadom i nestankom Crkve bosanske sve više je išezavao i ovaj zanimljivi običaj u kulturi Bosne. Snažan uticaj tradicije stećka naročito dugo se zapažao na muslimanskim nišanima, kako u arhitektonskom oblikovanju tako i u izvjesnim simbolima reljefa, a na nekim su epitafi muslimanskim pokojnicima napisani u potpunoj tradiciji kako u stilu i jeziku tako i u pismu (bosančicom). Takvi spomenici sa starim simbolima mogu se i danas vidjeti na sarajevskim grobljima, kao i u sarajevskoj okolici (Bulozi i drugi). Najpoznatija nekropola stećaka uopće, kod nas i u okolini svakako je Radimlje. Ona je inače postala sinonim za kulturu stećaka. Nekropola sa stećcima Radimlja – Stolac Nekropola na Radimlju kod Stoca pruža reprezentativan primjer visokih umjetničkih dostignuća, ne samo kada je riječ o istočnoj Hercegovini, nego i kada se radi o cijelom području rasprostiranja stećaka. Zato još i danas – pogotovo ako se računa s rapidnim propadanjem stećaka − ova nekropola ima kultni kulturološki karakter. Uzevši u obzir njihovu brojnost, kvalitetu klesanja i umjetničke obrade, originalnost reljefnih motiva kao i veći broj natpisa , područje Stoca u cjelosti predstavlja najbogatije i najkompletnije područje stećaka (Bešlagić, 1967.: 79). Radimlja kod Stoca broji 133 stećka, od kojih su ukrašena šezdeset i tri primjerka, dok ih je pet s natpisima. Značajna je po klesarskim ostvarenjima i očuvanim bogatstvom simbola. O ovim stećcima je najviše pisano do sada, a najčešći motivi ove nekropole jesu stilizirani križevi, ljudske i životinjske figure, vinova loza, motivi iz lova i motivi s oružjem. Stećci na Radimlju izgrađeni su od kamena krečnjaka koji se sjekao u lokalnim majdanima gdje se i danas vidi mjesto gdje je kamen sječen. Gruba 2 VATANOV SPOMENIK obrada vršena je u kamenolomu, a preciznije dotjerivanje i ukrašavanje na nekropoli. To nam govore stećci koji su započeti, a nisu u potpunosti dovršeni. Najljepše su ukrašeni stećci u obliku sanduka. Ovaj izuzetni segment kulturnog nasljeđa Bosne i Hercegovine je 2002. godine proglašen nacionalnim spomenikom, ali je i zbog danas primjetne ambijentalne degradacije ovaj lokalitet uvršten i na Listu ugroženih spomenika Bosne i Hercegovine. Slika 1. Nekropola Radimlja (Stolac) Nekropola stećaka na Blidinju Nekropola na Blidinju svjedoči koliko je stvaralački duh kulture stećaka bio prisutan i razvijen svuda u Bosni, Humu, u dolinama kraj rijeka i na planinama. Na ukupno pet obrađenih nekropola ovog područja, evidentirano je oko 244 spomenika. Većina je ploča normalnih dimenzija, ali ih ima i manjih prilično nepravilnih oblika kao i oštećenih. Stećci u obliku sanduka, kojih je 51%, dominiraju Blidinjem, tri su na nekropolama u Barama, Dugom polju i Risovcu izuzetno velikih dimenzija, a sedam ih je položeno na postolje. Na Blidinju nema tzv. stajaćih oblika spomenika karakterističnih za istočnu Bosnu. Za stećke manjih dimenzija smatra se da označavaju dječije grobove. 3 VATANOV SPOMENIK Bordure u raznim varijantama su jedan od čestih motiva Blidinja, dok se stilizacija ljiljana koja podsjeća na čovjeka raširenih ruku javlja u dijelu ove oblasti povezane s Duvanjskim poljem i dalje s Kupresom i Livnom, što svjedoči da je stilizacija ljiljana karakteristična za zapadni i jugozapadni dio Bosne. Osim ovih motiva, prisutni su: kružni vijenac, okrugla ispupčenja, ruka, štit s mačem, mač, sidro, simboli kovača i slično. Nekropola sa stećcima Dugo polje proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2004 godine. (Službeni glasnik BiH br. 21/4, 2004.) Slika 2. Dugo Polje (Blidinje) Nekropola stećaka Boljuni – Stolac Ovdje je sačuvano 269 stećaka, od čega su ukrašena devedeset i dva stećka. Za razliku od nekropole Radimlja koja se ističe bogatstvom, raznovrsnošću i visokom kvalitetom izrade reljefnih motiva, nekropola u Boljunima ističe se velikim brojem natpisa. Na boljunskim je stećcima najčešći ukras križ, a potom povijena lozica sa trolistom (motiv je karakterističan za cijelu Hercegovinu, a ovdje se pojavljuje prilično često), štit s mačem, kao i rozete, potom razne bordure, polumjesec, scene lova, turniri, kola itd. U Boljunima se nalazi i grob čuvenog vojvode Vlatka Vukovića na čijem križu piše: ”Ase leži dobri čoek Vlatko Vuković”. 4 VATANOV SPOMENIK „Posebno je zanimljiv stećak Taraha Boljunovića koji ima ukrase na svim uspravnim stranama i natpise na istočnoj i zapadnoj strani, te stećak sa likom majke koja u naručju drži dijete. Nekropola Boljuni jedan je od najznačajnijih kulturno-historijskih spomenika te vrste u BiH, a nedavno je kandidiran za UNESCO-vu listu svjetske baštine“ (Pergan, 2013). Slika 3. Nekropola Boljuni (Stolac) Najveće nekropole stećaka u BiH su Radimlja (Slika 1.), Boljuni (Slika 3.), Biskup − Konjic, Kalufi − Nevesinje, Borak selo Burati – Rogatica, Maculje − Novi Travnik, Dugo Polje (Slika 2.), Gvozno − Kalinovik, Grebnice − Bunčići u selu Radmilovića Dubrava – Bileća, Bijača − Ljubuški, Olovci − Kladanj, Mramor u selu Musići – Olovo, Stare kuće u naselju Donje Breške – Tuzla, Kučarin Donje Polje selo Žilići – Goražde, Umoljani − Trnovo, Laburića Polje − Sokolac, Mramorje u selu Buđ – Pale, Selo Bečani – Šekovići, Mramor (Crkvina) u mjestu Vrbica – Foča, Čengića Bara − Kalinovik, Ravanjska Vrata − Kupres itd. Iz Bosne i Hercegovine su na Tentativnu listu UNESCO-a upisane sljedeće nekropole stećaka: Nekropola sa stećcima Radimlja − Stolac, Biskup − Konjic, Kalufi − Nevesinje, Borak – Rogatica, Maculje − Novi Travnik, Dugo Polje – Jablanica, Gvozno − Kalinovik, Grebnice – Bunčići u selu Radmilovića Dubrava − Bileća, Bijača – Ljubuški, u Olovcima kod Kladnja – Kladanj, na lokalitetu Mramor u Musićima − Olovo, Donje Breške − Tuzla Donje polje – Goražde, 5 VATANOV SPOMENIK Boljuni − Stolac, Umoljani − Trnovo, u Luburića polju − Sokolac, Potkuk u Bitunji-Berkovići, Mramorje u selu Buđ − Pale, Bečani − Šekovići, na lokalitetu mramor u Vrbici − Foča, Čegića bara − Kalinovik, Ravanjska vrata – Kupres. U stećcima je tajna Bosne, rekao nam je Mak Dizdar, a veliki Miroslav Krleža reče: „Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku ! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj.“ 6
© Copyright 2024 Paperzz