Vera Kelava LIDERI U ŠKOLI – LIDERI U BUDUĆNOSTI Priručnik za vršnjačke edukatore Mreže savjeta/vijeća učenika BiH Izdavači: OKC, Banja Luka ACED, Banja Luka Art print, Banja Luka Za izdavače: Saša Marković Zoran Mićić Milan Stijak Autor: Vera Kelava Recenzent: Dragana Dragojević-Gajić Grafičko oblikovanje: Darko Domazet Štampa: Art print, Banja Luka Tiraž: 600 CIP - Каталогизација у публикацији Народна и универзитетска библиотека Републике Српске, Бања Лука 374.33(035) КЕЛАВА, Вера Lideri u školi - lideri u budućnosti : Priručnik za vršnjačke edukatore Mreže savjeta/ vijeća učenika BiH / [autor Vera Kelava].- Banja Luka : OKC : ACED : Art print, 2014 (Banja Luka : Art print). - 138 str. : ilustr. ; 21 cm Tiraž 600. - Bibliografija: str. 137. ISBN 978-99955-90-69-7 (Art print) COBISS.RS-ID 4355608 „Ova publikacija je urađena uz pomoć Evropske unije i National Endowment for Democracy (NED). Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost autora i ni u kom slučaju ne predstavlja stanovišta Evropske unije i NED-a”. LIDERI U ŠKOLI – LIDERI U BUDUĆNOSTI Priručnik za vršnjačke edukatore Mreže savjeta/vijeća učenika BiH Banja Luka, 2014. SADRŽAJ UVOD ............................................................................................................. 6 1. VRŠNJAČKA EDUKACIJA ............................................................................. 9 1.1. Šta je vršnjačka edukacija? .............................................................. 10 1.2. Koje su prednosti vršnjačke edukacije? ........................................... 10 1.3. Koje su mane odnosno izazovi vršnjačke edukacije? ...................... 12 1.4. Kroz koje aktivnosti i u kojim situacijama se može organizovati vršnjačka edukacija? ..................................... 15 1.5. Vođenje radionica ........................................................................... 19 1.5.1. Evaluacija ............................................................................... 31 1.5.2. Savjeti za rad u paru ............................................................... 32 2. POKAZATELJI RAZVOJA SAVJETA/VIJEĆA UČENIKA ................................... 35 3. TIMSKI RAD .............................................................................................. 43 3.1. Stilovi rukovođenja ......................................................................... 52 3.2. Donošenje odluka ........................................................................... 57 3.3. Vođenje sastanka ............................................................................ 63 3.4. Radionice ........................................................................................ 65 3.4.1. Upoznavanje i grupni ugovor ................................................. 65 3.4.2. Timski rad ............................................................................... 68 3.4.3. Izbori ....................................................................................... 70 3.4.4. Vježbe ..................................................................................... 73 4. KOMUNIKACIJA ........................................................................................ 76 4.1. Aktivno slušanje .............................................................................. 79 4.2. ‘’JA’’ govor ....................................................................................... 86 4.3. Rješavanje konflikta ........................................................................ 88 4 SADRŽAJ 4.4. Radionice ........................................................................................ 96 4.4.1. Komunikacija .......................................................................... 96 4.4.2. Aktivno slušanje ...................................................................... 99 4.4.3. ’’JA’’ govor ............................................................................ 101 4.4.4. Rješavanje konflikta .............................................................. 103 4.4.5. Vježbe ................................................................................... 105 5. VOLONTERIZAM ..................................................................................... 108 5.1. Kako savjeti/vijeća učenika mogu organizovati volontersku akciju? ......................................... 113 5.2. Kako provjeriti uspješnost akcije? ................................................. 117 5.3. Radionice ...................................................................................... 118 5.3.1. Volonterizam ........................................................................ 118 5.3.2. Kako motivisati učenike da se uključe u volontersku akciju? ....................................... 120 5.3.3. Planiranje volonterske akcije ................................................ 123 5.3.4. Vježbe ................................................................................... 126 6. KATALOG IGARA ..................................................................................... 128 7. LITERATURA ........................................................................................... 137 8. PREPORUČENE INTERNET STRANICE ..................................................... 138 5 UVOD Pred vama se nalazi priručnik koji je namijenjen učenicima srednjih škola u Bosni i Hercegovini koji žele da razvijaju SAVJETE/VIJEĆA UČENIKA u svojim školama. Svako društvo bi mladim članovima svoje zajednice trebalo da obezbijedi formu ili sistem kroz koji bi mladi udrženim snagama mogli da zadovoljavaju i promovišu svoje potrebe i interesovanja, te svoja prava i obaveze. Upravo SAVJETI/VIJEĆA UČENIKA srednjih škola predstavljaju modele koji pružaju takve mogućnost srednjoškolcima. Ova učenička tijela vam omogućavaju da se aktivno uključite u proces donošenja odluka i utičete kako na svoju budućnost tako i na budućnost zajednice i društva. Kroz rad u ovom školskom tijelu možete da razvijate partnersku saradnju između učenika, nastavnog osoblja, rukovodstva škole i savjeta roditelja kao i saradnju sa organizacijama i institucijama u lokalnoj 6 zajednici koji se bave mladima. SAVJETI/VIJEĆA UČENIKA razvijaju volonterizam srednjoškolaca kroz organizovanje volonterskih akcija koji imaju za cilj da motivišu i uključe mlade da daju svoj doprinos u rješavanju problema na koje škola i lokalna zajednica nailaze. SAVJETI/VIJEĆA su model za razvoj aktivizma među srednjoškolcima. Uče srednjoškolce da postaju aktivni građani društva u kojem žive. Omogućavaju vam da pokažete da su mladi dio rješenja problema i pozitivni resurs koji treba razvijati. Koristeći ovaj priručnik možete putem vršnjačke edukacije razvijati SAVJETE/VIJEĆA UČENIKA u svojim školama te organizovati i provoditi volonterske akcije i na taj način se uključiti u rješavanje problema u školi i zajednici. Prvi dio ovog priručnika ima za cilj da vam približi vršnjačku edukaciju te da pojasni proces učenja ovom metodom. Ovim dijelom UVOD nastojali smo da vam obezbijedimo uvid u način na koji se organizuje i provodi vršnjačka edukacija. Pošto se vršnjačka edukacija najčešće izvodi kroz vođenje radionica koje obrađuju određene teme prikazan je i način na koji se vode radionice, tehnike koje se koriste te način na koji se može provjeriti da li su ostvareni postignuti ciljevi odnosno evaluacija radionica. Srednjoškolcima je nekad, a pogotovo u početku, lakše izvoditi radionice u paru. Iz tog razloga dio priručnika o vršnjačkoj edukaciji sadrži i odjeljak koji daje korisne savjete za rad u paru. pomoći da unaprijedite svoj SAVJET/VIJEĆE UČENIKA. SAVJETI/VIJEĆA UČENIKA u srednjim školama funkcionišu na različitim nivoima i suočavaju se sa različitim problemima. U drugom dijelu ovog priručnika prezentovani su pokazatelji razvoja SAVJETA/VIJEĆA UČENIKA. Čitanje ovih pokazatelja može da vam pomogne u razmišljanju o nivou razvoja vašeg SAVJETA/VIJEĆA UČENIKA te da definišete slijedeće: šta je to što dobro funkcioniše, šta bi trebalo poboljšati, na koje prepreke nailazite, kako ih možete riješiti... Timski rad je veoma bitan za svaki SAVJET/VIJEĆE UČENIKA. Ako radite u timu možete postići bolje rezultate i razvijati međusobne odnose koji će vas motivisati za dalji rad. Treći dio priručnika obrađuje ovu temu kroz predstavljanje smjernica za dobar timski rad, navođenje poželjnih timskih uloga i potreba grupe. Načini vođenja tima prikazani su kroz stilove rukovođenja. Bitan faktor uspješnosti svakog tima je i način donošenja odluka. Iz tog razloga su prikazani i načini donošenja odluka u timu te prednosti i nedostaci svakog od njih. Sastanci su bitni događaji u svakom timu a naročito za SAVJET/VIJEĆE UČENIKA te u ovom dijelu možete naći i upustva za vođenje sastanaka. Nakon teorijskog prikaza bitnih elemenata timskog rada u nastavku se nalaze tri radionice koje vam mogu pomoći da svoje vršnjake upoznate sa timskim radom te da zajedno definišete kako će vaš SAVJET/VIJEĆE UČENIKA funkcionisati kao tim. U nastavku priručnika kroz teorijski okvir i prikaz radionica predstavljene su teme koje vam mogu Četvrti dio priručnika posvećen je komunikaciji. Čitajući ovaj dio možete se upoznati sa osnovnim pre7 UVOD duslovima za uspostavljanje komunikacije koja unapređuje međusobne odnose i razvija saradnju. Aktivno slušanje i ‘’JA’’ govor ukoliko se koriste na pravi način mogu postati ključni elementi za razvoj i unapređenje komunikacije u SAVJETIMA/VIJEĆIMA UČENIKA. Konflikti su svakodnevna i neizbježna pojava. Ima ih i u SAVJETIMA/VIJEĆIMA UČENIKA. Ukoliko im se pristupi na pravi način mogu postati poligon za učenje i razvoj produktivnih odnosa. Poglavlje o rješavanjima konflikata pruža vam mogućnost da shvatite prirodu i strukturu konflikta te načine na koje ljudi reaguju u konfliktnim situacijama. Kako su komunikacija i konflikt izuzetno žive i praktične teme ovaj dio priručnika nudi vam i radionice kroz koje sa svojim vršnjacima u SAVJETU/VIJEĆU UČENIKA možete usvajati načine na koje ćete uspješno upravljati ovim bitnim segmentima vašeg života. Volonterizam je tema predstavljena u petom dijelu priručnika. 8 Kroz ovaj dio možete naći odgovore na sljedeća pitanja: šta je volonterizam; zbog čega ga je potrebno razvijati; kako organizovati volontersku akciju; kako provjeriti uspješnost volonterske akcije; kako planirati akciju... Pozivamo vas da kroz praktične radionice sa svojim vršnjacima usvojite znanja o volonterizmu. To znanje bi svakako trebalo da primjenite u praksi kroz organizovanje volonterske akcije koja će uticati na rješavanje nekog problema i pružiti vam osjećaj zadovoljstva i motivaciju da nastavite dalje. Vršnjačka edukacija ima za cilj da obezbijedi proces učenja na kreativan i zabavan način. Iz tog razloga se u sedmom dijelu priručnika nalazi katalog igara koji vam može pomoći da budete uspješni u ulozi vršnjačkog edukatora. Na kraju priručnika navedena je literatura koju možete proučavati ukoliko želite da saznate više o izloženim temama. 1. VRŠNJAČKA EDUKACIJA 9 VRŠNJAČKA EDUKACIJA 1.1. Šta je vršnjačka edukacija Vršnjačka edukacija je međunarodno priznat metod, koji se smatra jednim od najvažnijih i nejefektivnijih metoda obrazovanja mladih. Vršnjačka edukacija je termin koji se najčešće koristi kada se želi opisati edukacija grupe ljudi koji su sličnog uzrasta (najčešće mladih). Ona takođe označava i edukativni proces u grupi ljudi sličnog nivoa znanja, vještina i kompetencija, kada se učenje u velikoj mjeri odvija po principu ‘’od učesnika ka učesniku’’. Pod pojmom vršnjak podrazumijeva se osoba koja pripada istoj društvenoj grupi kao osobe kojima se pruža vršnjačka edukacija. Društvena grupa može biti bazirana na uzrastu (djeca, mladi, odrasli, stari) polu, profesiji (đaci, studenti, profesori, ljekari), socioekonomskom statusu (zaposleni, nezaposleni) i dr. Edukacija kod osobe razvija znanja, stavove, uvjerenja ili određene oblike ponašanja koji su rezultat procesa učenja. U kontekstu ovog priručnika, vršnjačka edukacija je proces učenja koji se odvija na relaciji učenik-učenik, koji vode sami učenici i koji ima za cilj da u srednjim školama u Bosni i Hercegovini razvija i unapređuje savjete/vijeća učenika. Vršnjački edukatori su mlade i motivisane osobe koje organizuju različite aktivnosti sa svojim vršnjacima, sa članovima savjeta učenika i drugim srednjoškolcima, pomažući im da steknu nova znanja i vještine, kao i da usvoje pozitivne vrijednosti i stavove. Vršnjačkom edukacijom mladi dolaze do potrebnih informacija, lakše ih usvajaju i postaju jako motivisani da primjene novostečena znanja u razvoju savjeta/vijeća učenika. Da bi sve to uspjela vršnjačka edukacija treba da bude organizovana na interesantan, kreativan i zabavan način. 1.2. Koje su prednosti vršnjačke edukacije? Vršnjačka edukacija omogućava mladima da saznaju neke informacije ili steknu nove vještine i znanja koja su im inače teško dostupna. Uzmimo za primjer savjet/vijeće učenika. Da bi se razvio savjet/vijeće učenika te unapređivao njegov rad, srednjoškolci, odnosno članovi savjeta/ 10 VRŠNJAČKA EDUKACIJA vijeća učenika, pored osnovnih znanja o ciljevima i funkcijama savjeta/ vijeća učenika, treba da imaju neka znanja iz oblasti timskog rada, komunikacije, volonterizma, omladinske participacije i dr. Ova znanja se srednjoškolcima ne nude u okviru formalne nastave već uglavnom na seminarima i treninzima koje organizuju različita udruženja građana. Pošto je broj srednjoškolaca koji mogu da prisustvuju ovakvim edukacijama uvijek mali i ograničen, vršnjačka edukacija je jedan od najboljih načina kako da nova znanja i informacije budu dostupne svima ili bar većem broju srednjoškolaca. U realnosti to znači da srednjoškolci koji su prisustvovali određenim seminarima i treninzima mogu i trebaju da novostečena znanja prenose na druge vršnjake. Vršnjačka edukacija je dobar i uspješan način prenošenja znanja među mladima iz nekoliko razloga. Prije svega, prenošenje znanja, odnosno učenje, se odvija ‘’između jednakih’’ (po pitanju autoriteta) što u nekim situacijama olakšava učenje. Vršnjački edukator se ne doživljava kao neko ‘’ko ti govori šta moraš da uradiš i treba da naučiš’’, već više kao prijatelj ili poznanik koji daje savjet o nekom problemu ili situaciji koja je i njega mučila. Drugo, mladi ljudi uglavnom dijele slična interesovanja i uvjerenja, muče ih isti problemi, imaju slične potrebe. Ovakva situacija među njima povećava nivo povjerenja i razumjevanja što dalje olakšava učenje. Treće, mladi mogu lakše da definišu i kreiraju situacije koje su njihovim vršnjacima interesantne i privlačne za učenje, a isto tako lakše mogu da prepoznaju potrebe za novim znanjima kod svojih vršnjaka. Pored gore navedenih, izdvojićemo još neke prednosti vršnjačke edukacije. Vršnjačka edukacija je ekonomična jer omogućava da se edukuje veći broj mladih ljudi uz minimalne troškove. Mnogo je ekonomičnije da profesionalci obuče jednu grupu srednjoškolaca, koji će dalje, u svojim školama, razvijati savjete/vijeća učenika, nego da ti isti profesionalci u svakoj školi organizuju edukacije o savjetu/vijeću učenika. Pored toga što omogućava širenje znanja o nekim temama među vršnjacima, vršnjačka edukacija omogućava da se razvijaju kapaciteti sa11 VRŠNJAČKA EDUKACIJA mih vršnjačkih edukatora. Kada kažemo da se razvijaju kapaciteti mislimo na to da vršnjački edukatori prvo uče a kasnije i praktično primjenjuju određena znanja i vještine koja se u slučaju savjeta učenika odnose na timski rad, komunikaciju, volonterizam, ali i vještine prenošenja znanja na druge osobe, organizovanje grupnog rada, vođenje grupnih diskusija, prezentovanje, organizovanje akcija, praćenje ostvarivanja rezultata i dr. Vršnjački edukatori u stvari uče da budu lideri u svojoj školi i zajednici. Ovo specifično lidersko iskustvo i znanje pomaže im kasnije na fakultetu, na poslu i životu uopšte. Pomaže im da postanu aktivni građani koji mogu da prepoznaju probleme te iniciraju njihovo rješavanje. Vršnjačka edukacija ima još jednu veliku prednost koja se odnosi na povezivanje mladih ljudi u zajednici koji mogu da se uključe u rješavanje određenih problema. Kroz vršnjačku edukaciju mladi se povezuju i formiraju grupe. Ove grupe uče kako da djeluju u svojim školama i zajednicama i samim tim postaju pozitivna snaga svake škole i lokalne zajednice. 1.3. Koje su mane odnosno izazovi vršnjačke edukacije? Vršnjačka edukacija ima i određene mane. Ukoliko se one razumiju i tretiraju kao izazov onda one ne umanjuju njene prednosti i rezultate koje ostvaruje. Jedna od najvećih mana je ta što vršnjački edukatori, u ovom slučaju srednjoškolci (na opštu radost!) završavaju srednje škole i nadamo se, nastavljaju školovanje na fakultetima. U ovim situacijama se uvijek postavlja pitanje održivosti programa vršnjačke edukacije. U početku se ovo može činiti kao veliki problem, ali, ukoliko se osmisli dobra strategija ovaj problem u stvari otvara nove mogućnosti. Svaki vršnjački edukator bi trebao da oformi jednu manju grupu učenika koja mu u početku može pomagati u obavljanju zadataka. Posmatrajući i pomažući vršnjačkom edukatoru članovi ove grupe mogu da uče kako da i oni u budućnosti obavljaju iste ili slične aktivnosti. Sam vršnjački edukator bi mogao i da organizuje obuku kroz koju bi sa tim učenicima podije12 VRŠNJAČKA EDUKACIJA lio svoja znanja i obučavao nove vršnjačke edukatore. Novi vršnjački edukatori bi preuzeli vršnjačku edukaciju kada vršnjački edukator završi školu i ponovo bi obučavali nove učenike za isti posao. Tako se proces nastavlja iz generacije u generaciju. Pored toga vršnjački edukator koji je završio srednju školu može na fakultetu koji pohađa da obavlja iste ili slične aktivnosti i kroz vršnjačku edukaciju razvija studentsku organizaciju. Na ovaj način se širi program i postiže održivost. Drugi bitan izazov je znanje vršnjačkog edukatora. Znanje može biti izazov iz dva razloga. Prvo, vršnjački edukator, u ovom slučaju ima zadatak da pomaže u razvoju savjeta/vijeća učenika. On treba da organizuje razne aktivnosti (radionice, diskusije i sl.) kroz koje će prenositi svoje znanje i pomagati članovima savjeta/vijeća učenika da nauče nešto novo što im svima može pomoći da razvijaju svoj savjet/vijeće. Međutim vršnjački edukator i pored znanja koje posjeduje nekad nije u mogućnosti da odgovori na sve potrebe savjeta/vijeća ili da odgovori na sve problemske situacije. U svim ovim situacijama u kojima vršnjački edukator sam ili uz pomoć članova savjeta/vijeća procjeni da je znanje koje posjeduje nedovoljno treba da traži pomoć. Kakvu vrstu pomoći i na kojem mjestu da je traži ovisi od situacije i nastalog problema. Uzmimo za primjer da savjet/vijeće učenika želi da organizuje akciju kroz koju će srednjoškolci organizovati određene aktivnosti za djecu sa posebnim potrebama. Da bi uspješno obavili ovaj zadatak neophodno je da saznaju više o problemima sa kojima se suočavaju djece sa posebnim potrebama. Od vršnjačkog edukatora se u ovom slučaju očekuje da pronađe osobu koja članovima savjeta/vijeća može da približi ovu temu. Za pomoć može da se obrati pedagogu ili psihologu u školi, nekome u centru za socijalni rad ili nekom udruženju građana. Drugi razlog zbog kojeg znanje može biti izazov proizilazi iz odnosa koji vršnjački edukator ima prema svom znanju. Ukoliko pomisli da ‘’zna najbolje’’, ‘’da je jedini koji je pozvan o tome da priča’’ ili ‘’jedini koji može to da organizuje’’, teško će obaviti zadatak na pravi način. Ovakva uvjerenja i stavovi vršnjačkog edukatora mogu kod ostalih učenika da izazovu različite reakcije koje će otežavati proces vršnjačke edukacije. Jedan od osnovnih zadataka koji se postavlja pred vršnjačkog edukatora je da pomogne svojim vršnjacima da nešto novo nauče i da sa njima podjeli 13 VRŠNJAČKA EDUKACIJA ono što on zna. U ovom procesu podrazumijeva se da je vršnjački edukator obavio svoj zadatak onda kada vršnjaci koje je informisao ili učio imaju slično ili isto znanje o temi kao i on sam. Vršnjački edukatori bi trebali o svom znanju da misle kao o prilici koju su dobili da pomažu svojim vršnjacima u sticanju novih znanja. Vršnjački edukatori čije ponašanje bude odavalo ovakve stavove i uvjerenja imaće više uspjeha u radu i postizaće bolje rezultate. I za njih će znanje biti izazov samo u smislu njegovog daljnjeg širenja kako bi mogli biti bolji u svojoj ulozi. Vršnjački edukatori mogu da se nađu pred još jednim problemom. Često se dešava da se vršnjački edukator u školama vidi kao ‘’osoba za sve’’. Štagod da se pojavi kao problem adresira se na vršnjačkog edukatora ili se od njega očekuje da ga riješi. Prvo ideja vršnjačke edukacije nije u tome da vršnjački edukator rješava problem već da podstiče i uči svoje vršnjake da zajednički rješavaju probleme. Recimo, učenici se obrate vršnjačkom edukatoru po pitanju školske upisnine i zahtjevaju da sazna informacije o tome zašto se ona plaća. Kako vršnjački edukator treba da postupi u ovoj situaciji? Jedna od mogućnosti je da to pitanje istakne na savjetu/vijeću učenika i motiviše učenike da smisle plan djelovanja po ovom pitanju. Nakon toga savjet/vijeće učenika treba da se obrati savjetu roditelja jer je to tijelo koje predstavlja i zastupa roditelje u školi, a roditelji su oni koji u stvari plaćaju školsku upisninu za djecu. Na ovaj način vršnjački edukator može da pomogne u rješavanju nekog problema na pravi način. Ukoliko se nađe u nekoj situaciji za koju smatra da je van dometa njegovog znanja ili ovlaštenja onda je najbolje da upravo to i kaže. Zadaci koji se postavljaju pred vršnjačke edukatore nisu laki. Zbog toga bi oni uvijek trebali da obezbjede sebi određenu podršku od strane odrasle osobe iz njihove škole. Ova osoba može biti pedagog, psiholog, profesor zadužen za rad sa savjetom/vijećem učenika ili neki drugi profesor koji želi pomoći. Kadgod imaju neke nedoumice, nisu sigurni kako da nešto urade, imaju problem, nemaju dovoljno informacija ili jednostavno žele sa nekim da razgovaraju treba da se obrate ovoj osobi. Bilo bi dobro da dogovore redovne sastanke sa ovom osobom preko kojih mogu da kontinuirano prate i unapređuju svoj rad. 14 VRŠNJAČKA EDUKACIJA 1.4. U kojim situacijama se može organizovati vršnjačka edukacija? Vršnjačka edukacija može da se provodi kroz različite aktivnosti. Najčešće se koriste: o Radionice – organizovane sesije sa grupom učenika u kojima se koriste interaktivne tehnike rada koje omogućavaju učesnicima da se aktivno uključe, te da dobiju lično i grupno iskustvo o određenoj temi. o Igranje uloga/igrokazi koje obavezno prati grupna diskusija. o Neformalna komunikacija sa vršnjacima. Igranje uloga ili igrokaz interaktivna je tehnika rada koja se koristi u vršnjačkoj edukaciji. Kroz ovu aktivnost moguće je ostvariti nekoliko ciljeva. Prije svega mogu se obezbijediti informacije kroz zanimljive ili humoristične scene kojima se karikiraju svakodnevne životne situacije. Pored toga, igrokazi daju mogućnost srednjoškolcima i članovima savjeta učenika da kroz igranje uloga prikažu određene životne situacije u kojima se nalaze, a o kojima nerado pričaju. Ovo se naročito odnosi na određene probleme koje imaju u komunikaciji u školi. Igrokaz pored toga može da poveća motivaciju učesnika. Kroz igrokaz srednjoškolci mogu da istraže različite životne situacije koje inače izbjegavaju zbog određenih strahova ili neprijatnosti. Uzmimo za primjer situacija u kojoj se član savjeta/vijeća učenika treba obratiti nastavničkom vijeću i postaviti neko pitanje. Ova situacija izaziva strah, tremu, nelagodnost i većina srednjoškolaca je izbjegava. Ukoliko se ova situacija odglumi kroz igrokaz ona postaje manje ‘’strašna’’, jer više nije potpuno nepoznata i daje mogućnost da predvidimo neke situacije a samim tim da se pripremimo za njih. Igranje uloga omogućava i razvijanje određenih vještina i pomaže da se oblikuje određeno ponašanje. Kroz igrokaz se izuzetno dobro mogu uvježbati vještine dobre komunikacije i to aktivno slušanje i “JA“ govor, zatim, vještine timskog rada, a naročito proces donošenja odluka u timu. Mogu se istraživati i najbolji oblici rukovođenja timom u zavisnosti od zadate situacije. Na veoma zanimljiv način kroz igrokaz se mogu prikazati i različite konfliktne situacije te učiti 15 VRŠNJAČKA EDUKACIJA kako upravljati konfliktom. Svaki igrokaz treba da prati grupna diskusija kroz koju se razgovara o tome šta se desilo, kako je ko odreagovao u određenoj situaciji, kakve je reakcije ili posljedice izazvalo određeno ponašanje, kako se još moglo reagovati, šta nas sprečava da reagujemo na ‘’pravi’’ način, šta smo iz svega naučili i sl. Vršnjački edukator kroz diskusiju ili nakon nje treba da prezentuje, grupi učenika koji učestvuju u igrokazu, preporuke iz teorije o određenoj temi. Na taj način će se jasno definisati koji oblici ponašanja u kojim situacijama mogu dovesti do željenog ishoda. Na koji način vršnjački edukatori mogu da koriste igrokaz kao aktivnost vršnjačke edukacije? Prije svega treba definisati problem koji želite istražiti. Igrokaz se može koristiti za različite probleme, ali ponajviše za one koji su vezani za komunikaciju i upravljanje konfliktom. Kada definišete problem treba odrediti scenu ili scene koje će se igrati kroz igrokaz. Postoje dvije mogućnosti: ili izabrati scenu koja se u realnosti desila, znači realnu problemski situaciju ili je izmisliti. Recimo, ako primjetite da savjet/vijeće učenika ima problema u komunikaciji, da učenici ne poštuju pravila koja ste se dogovorili na sastancima i sl., onda možete izmisliti neku situaciju i ponuditi je u igrokazu. Vaš zadatak je da odredite mjesto i vrijeme za igrokaz i informišete učenike. Zatim treba da obavite određene pripreme. Prvo izdvojite uloge koje će biti u scenama i za svaku ulogu kratko opišete kroz nekoliko rečenica. (Npr. Mima je član savjeta/vijeća učenika, dolazi na svaki sastanak, ali je prilično pasivna. Očigledno je da joj je dosadno na sastancima. Međutim, kada se pojavi neka svađa ili konflikt ona se odmah uključi i zauzme nečiju stranu). Nakon što ste pripremili scene i uloge pripremite prostoriju za igrokaz. Treba da imate dovoljno prostora za scenu koju ste zamislili te dovoljan broj stolica za diskusiju koja će usljediti. Kada učenici dođu podijelite im uloge. Možete se odlučiti da svi imaju neku ulogu ili da neki učenici igraju uloge, a drugi dobiju zadatak da posmatraju scenu i zapisuju šta se dešavalo kako bi kasnije to mogli da iskoristite za diskusiju. Kada učenici pročitaju uloge provjerite da li im je jasno šta se od njih očekuje. Ukoliko je potrebno pojasnite individualno onima koji trebaju dodatna pojašnjenja i počnite igrokaz. Kada se završi pozovite ih da izađu iz svojih uloga, pohvalite ih na dobro obavljenom zadat16 VRŠNJAČKA EDUKACIJA ku i počnite diskusiju. Ako ste imali učenike koji su posmatrali onda ih zamolite da svima iznesu svoja zapažanja. Tokom diskusije koristite pitanja koja su već gore navedena i pokušajte da nađete vrijeme za teorijske preporuke koje ste već ranije pripremili. Na kraju obavezno zamolite učenike da vam kažu kako im je bilo, šta im se dopalo, šta bi trebalo uraditi drugačije i na koji način. Iz svega što čujete pokušajte izvući neke pouke za naredni igrokaz koji ćete organizovati. Igrokaz se, znači, možete koristiti u bilo kojoj problemskoj situaciji koja je vezana za komunikaciju. To može biti komunikacija unutar savjeta/ vijeća učenika, komunikacija između srednjoškolaca, između učenika i profesora, zatim savjeta/vijeća sa drugim školskim tijelima. Kadgod želite da učenici ili članovi savjeta/vijeća učenika uče o vještinama komunikacije, možete koristiti igrokaz. Isto vrijedi i za konfliktne situacije pa i za timski rad. Igrokaz kao aktivnost vršnjačke edukacije ipak ima određena ograničenja. Ona se odnose na situacije u kojima se vama kao vršnjačkom edukatoru obratio neki učenik sa svojim ličnim problemom o kojem ne želi da priča pred drugima (npr. problem koji ima u porodici). Ovaj problem nećete nikad staviti kao scenu u igrokaz jer može da bude povređujuće za učenika i što je važnije vršnjački edukatori za razvoj savjeta/vijeća učenika nisu obučeni da rješavaju ove probleme. Vaš zadatak, u takvom slučaju, je da pokušate obezbijediti informacije kome taj učenik treba da se obrati. U ovome vam može pomoći školski pedagog ili psiholog. Neformalna komunikacija sa vršnjacima jedna je od aktivnosti vršnjačke edukacije koja se svakodnevno može koristiti. Kada kažemo neformalna komunikacija mislimo na sve oblike razgovora između dva, tri ili više učenika koji se dešavaju u školi ili van nje. Kadgod ste u prilici možete pokušati da prenesete znanja koja imate na druge. To možete učiniti na dva načina: kada se pojavi neka diskusija koja vam se čini pogodna za razradu teme pokušajte da ubacite neke preporuke ili svoja iskustva; ili, sami pokrećete diskusiju na teme koje želite. Uzmimo za primjer da stojite u grupi učenika i razgovarate. Jedan učenik se žali na profesora i priča o problemu koji je nastao. Vaš zadatak je prvo da ga aktivno saslušate i upoznate se što bolje sa problemom. Nakon toga mu možete ponuditi savjet kako da reaguje u toj situaciji. Možete da poč17 VRŠNJAČKA EDUKACIJA nete sa rečenicom: ‘’Da se meni to dešava ja bih...’’. Ili drugi primjer: prolazite hodnikom i vidite učenike koji se svađaju. Priđete im, pokušate da smirite situaciju i ponudite im da razgovaraju. Bez obzira kada i na koji način koristite neformalnu komunikaciju kao aktivnost vršnjačke edukacije važno je da se prisjetite činjenice, o kojoj smo već pisali, da je znanje izazov vršnjačke edukacije. To koliko ćete biti uspješni u ovoj aktivnosti i kako će vas drugi doživjeti ovisi ponajviše o tome kakav stav imate prema svom znanju. Neformalna komunikacija kao aktivnost vršnjačke edukacije ipak ima neka ograničenja. Ona se uglavnom odnose na situacije u kojima dolazi do otvorenog sukoba u obliku svađa ili tuča među vršnjacima. Vršnjački edukator u ovim situacijama, prije svega, treba da zaštiti sebe i da traži pomoć odraslih. Vaš zadatak nije da rastavljate mlade koji se tuku niti da se uplićete u otvorene sukobe već da nađete pomoć i prepustite odraslima da se bave tom situacijom. Nakon ovog incidenta možete organizovati neku aktivnost vršnjačke edukacije kroz koju će akteri ovog događaja učiti kako treba da postupaju u određenim situacijama. Radionice su najčešći vid aktivnosti koji se koriste u vršnjačkoj edukaciji. One pružaju najbolju mogućnost da se na strukturiran način omogući učenje grupe. Iz tog razloga se u ovom priručniku, koji je namjenjen vršnjačkim edukatorima koji razvijaju savjete/vijeća učenika, nalazi set radionca kroz koje vršnjački edukatori mogu razvijati savjet/vijeće učenika. U dijelu priručnika koji slijedi pokušali smo približiti kako se one izvode. Aktivnosti vršnjačke edukacije mogu se koristiti u raznim situacijama. Prije svega treba sa svojim savjetom/vijećem učenika organizovati obuku kroz radionice koje se nalaze u ovom priručniku. Na taj način će članovi vašeg savjeta/vijeća i savjet/vijeće kao tim učiti nove vještine i sticati nova znanja i iskustva koja će pomoći savjetu/vijeću da radi bolje i više. Pored toga, kad god uočite da postoji neki problem koji je vezan za komunikaciju, timski rad, volonterizam ili upravljanje konfliktom, možete organizovati igrokaz ili radionicu. Vaš zadatak je i da kroz neformalnu komunikaciju sa srednjoškolcima prenosite svoja znanja na svoje vršnjake. 18 VRŠNJAČKA EDUKACIJA Vršnjačka edukacija ipak nije primjenjiva u svim situacijama. Uvijek trebate imati na umu da je vaša uloga da razvijate savjet/vijeće učenika kroz aktivnosti vršnjačke edukacije, da podstičete članove savjeta/ vijeća da stiču nove vještine, da podstičete savjet/vijeće da organizuje volonterske aktivnosti, osmišljava načine na koje će motivisati druge srednjoškolce, komunicira sa drugim školskim tijelima, savjetima/vijećima učenika iz drugih škola, mrežama savjeta/vijeća učenika u BiH i udruženjima građana itd. Vaš zadatak nije da rješavate nastale probleme već da podstičete druge učenike da se uključe i zajedno osmišljavate i provodite moguća rješenja. Ukoliko se nađete u nekoj situaciji ili pred nekim problemom koji prevazilazi vaše kompetencije (po pitanju vašeg znanja i iskustva te vaših ovlaštenja kao vršnjačkog edukatora) vaš zadatak je da to jasno kažete i sebi i drugima. To mogu biti različite situacije i problemi kao što su nasilje u porodici, problemi ovisnosti itd. Ono što uvijek možete uraditi je da potražite pomoć neke odrasle osobe i prepustite joj da taj problem rješava. 1.5. Vođenje radionica Pod radionicom podrazumijevamo specifičan metod rada u kojem se naglasak stavlja na proces i način rada. Cilj svake radionice je da se učesnici usmjeravaju ka nekom zajedničkom radu, bilo to sticanje znanja i vještina ili izrada nekih konkretnih proizvoda, uz prisustvo voditelja koji usmjerava njihov rad. Struktura radionice Kostur jedne radionice obično izgleda ovako: Uvodna igra. Glavna aktivnost (ili više manjih aktivnosti koje su uvezane). Diskusija. Izlazna igra. Evaluacija. 19 VRŠNJAČKA EDUKACIJA Voditelji radionica, po pravilu, formiraju grupu na osnovu nekih kriterijuma koji ovise o tome šta se želi postići radionicom. Kada je voditelj u prilici da sam formira grupu onda zna ko su učesnici i šta može očekivati od grupe. Međutim, često nismo u situaciji da znamo šta nas čeka i zato trebamo biti spremni na iznenađenja i improvizacije. U ovakvim situacijama neophodno je da voditelj pokuša da sazna neke informacije o učesnicima kako bi se što bolje pripremio za rad. Razgovor sa učesnicima prije radionice od velike je pomoći. Slijedeći korak je osmišljavanje strukture radionice koji podrazumijeva proces u kojem postavljamo i odgovaramo na sljedeća pitanja: Koji cilj želite postići (koje teme obraditi)? Kako povezati aktivnosti da na kraju čine cjelinu? Koje igre za uvođenje i izvođenje iz radioničarskog procesa možete upotrijebiti? Koje tehnike koristiti u radu? Šta očekujete da će grupa dobiti od učešća na radionici? Šta očekujete da ćete vi dobiti od radionice? Čega se najviše plašite, šta se može dogoditi? Koliko vremena imate na raspolaganju? Potrebno je definisati koliko vam je vremena potrebno; procjenite koliko traje svaka od vježbi i koliko bi diskusija mogla trajati; pri procjeni vremena važno je da uzmete u obzir broj učesnika; logično pravilo je da veći broj učesnika uvijek zahtijeva i više vremena jer više ljudi diskutuje ili izvodi vježbu. (Radionice koje su opisane u ovom priručniku uglavnom je moguće izvesti za 45 do 60 minuta. Za svaku vježbu koja čini radionicu, kao i za diskusiju koja prati vježbu, definisano vam je optimalno vrijeme izvođenja sa grupom od 15 do 20 učesnika.) 20 VRŠNJAČKA EDUKACIJA Koji cilj želite postići? To je prvo pitanje koje treba sebi postaviti kada osmišljavate radionicu. Upravo od tog cilja zavise teme koje ćete obraditi. Vi želite da razvijate savjete/vijeća učenika. To znači da kroz radionice možete obrađivati sve teme koje se odnose na tim, komunikaciju, aktivizam itd. Prvo pokušajte da sagledate kako funkcioniše vaš savjet/vijeće učenika. To možete da uradite tako što ćete sazvati sastanak savjeta/vijeća i diskutovati sa svim članovima o sljedećem: koliko ste zadovoljni radom savjeta/ vijeća, koje probleme savjet/vijeće ima u radu, zbog čega se ti problemi javljaju, u kojim aktivnostima je vaš savjet/vijeće dobar a koje bi se mogle poboljšati, da li su članovi motivisani za rad, kako drugi učenici u školi doživljavaju savjet/vijeće i dr. Nakon diskusije donesite zajedničke zaključke o tome šta bi trebalo uraditi da se rad vašeg savjeta/vijeća poboljša. Bilo bi dobro i da o ovoj temi porazgovarate sa profesorom zaduženim za rad savjeta/vijeća učenika, pedagogom ili psihologom u vašoj školi. Možete ih i pozvati na sastanak savjeta/vijeća. Nakon toga vi kao vršnjački edukator na osnovu zaključaka odredite koje radionice možete odraditi sa vašim savjetom/vijećem i tako pomoći savjetu/ vijeću da unaprijedi svoj rad. Npr. ako vaš savjet/vijeće ima problema u komunikaciji između članova onda bi trebalo da radite radionice o komunikaciji. Ili, ako savjet/vijeće želi da poveća broj svojih aktivnosti onda bi bilo dobro da radite radionice na temu volonterizma i na taj način pomognete savjetu/vijeću da osmisli, a kasnije i provede, volonterske akcije koje mogu pridonijeti rješavanju nekih problema u školi ili vašoj zajednici. Kako povezati aktivnosti koje će na kraju dovesti do cilja? Kada ste definisali potrebe i cilj koji želite postići, sljedeći zadatak je da definišete plan rada. Kada osmišljavate plan vodite računa o redoslijedu tema, tj. da neke teme treba obraditi prije drugih. Uvijek je dobro radionicu početi sa upoznavanjem, čak i u situaciji kada se učenici međusobno poznaju jer se na ovaj način mogu upoznati bolje (npr. možete tražiti od učesnika da ispričaju neki zabavan događaj iz svog djetinjstva ili da kažu nešto o sebi što misle da drugi ne znaju). Nakon upoznavanja, treba odrediti pravila rada koja će grupa poštovati. Zatim, možete 21 VRŠNJAČKA EDUKACIJA preći na radionice o timskom radu, pa o komunikaciji, pa tek onda o volonterizmu. Ukoliko budete radili po ovom slijedu onda ćete razvijati vještine vašeg tima na prirodan način na koji se razvija grupa. Dakle, prvo se članovi upoznaju, pa zatim uče kako da komuniciraju i upravljaju konfliktima da bi mogli uspješno realizovati neke akcije. Kada pravite plan, možda nećete ići ovim redom odnosno ne morate raditi na svim temama jer to zavisi od potreba koje ste definisali. Ali ipak vodite računa da radionice o timskom radu radite prije volonterizma ili timski rad prije komunikacije. Kada napravite plan rada odredite koliko vam je vremena potrebno i kada ćete provesti to što ste planirali. Možete organizovati cjelodnevnu obuku za vaš savjet/vijeće, a možete organizovati obuku kroz nekoliko sedmica na način da ćete jednom sedmično organizovati po jednu radionicu na neku temu. Pored toga možete i u toku nekih aktivnosti savjeta/vijeća ubaciti neke vježbe ili koristiti neke tehnike koje će pomoći savjetu/vijeću u radu. Recimo brainstorming/ moždanu oluju (koji će dalje biti detaljno opisan) možete koristiti na sastanku kada je potrebno da se iznese što više ideja; ili ćete koristiti korake u izgrađivanju konsenzusa (koji su opisani u dijelu o komunikaciji) kada vaš savjet/vijeće treba da donese neku odluku. Ovakav način unapređivanja rada vašeg savjeta/vijeća možete koristiti i u situacijama kada je teško organizovati posebne obuke za članove savjeta/vijeća (zbog nedostatka prostora za rad u školi ili zbog toga što većina učenika putuje pa nije moguće organizovati aktivnosti poslije nastave). Kojom igrom početi radionicu? Na vama je odlučite. Ako vam nije prva radionica i ako ne morate raditi igre upoznavanja, onda se obično počinje sa nekom igrom koja će podići nivo energije u grupi i istovremeno napraviti mali uvod u radionicu koja je planirana. To su uglavnom kratke, dinamične igre i podsjećaju na dječije. Možete ih koristiti i u toku rada, ako primjetite da se grupa uspavala ili da im je pala koncentracija. Završne igre mogu biti za opuštanje. Često nisu povezane sa sadržajem kojim smo se bavili tokom radionice. Njihova svrha je da izvedu grupu iz procesa (grupne dinamike) i zatvore dan ili radionicu. U 8. poglavlju ovog priručnika nalazi se katalog igara koji sadrži 34 različite igrice koje možete koristiti u radu. 22 VRŠNJAČKA EDUKACIJA Koje tehnike koristiti u radu? Obično se u toku rada kombinuje više tehnika. Najčešće se koriste: Uvodne i završne igre (već opisane) Rad u parovima Rad u malim grupama Grupne diskusije “Brainstorming”/moždana oluja Igranje uloga (igrokaz) U scenariju radionica, koje su opisane u ovom priručniku, uvijek je navedena tehnika koja se primjenjuje i na koji način organizovati grupu za svaku pojedinu aktivnost. Međutim, voditelj pored navedenih tehnika proces vodi i uz pomoć svojih sposobnosti i kreativnih ideja. Koja su vaša očekivanja? Obično voditelj prije ulaska u prostoriju ima neka očekivanja. Ponekad se može desiti da ta očekivanja budu nerealna i prevelika, pa voditelj izađe sa radionice razočaran. Treba biti svjestan koliko se može ponuditi grupi kako u smislu sadržaja tako i voditelja radionice. Vaše je da ponudite, a koliko će grupa odnosno pojedinac u grupi uzeti od ponuđenog, to je njihov izbor. Prilikom kreiranja strukture radionice treba uzeti u obzir svoja očekivanja, prepoznati ih, i, ako su realna, u skladu sa njima utvrditi proces na papiru. U toku rada ćete saznati i očekivanja grupe kojim se treba prilagoditi “u hodu“. I za kraj: mislite na vrijeme dok budete osmišljavali strukturu. Bilo bi dobro kada biste orjentaciono znali minutažu svake aktivnosti tako da možete kontrolisati vrijeme u toku rada. Međutim, ni to ne pruža veliku sigurnost. Svaka grupa je drugačija i nemoguće je u potpunosti predvidjeti šta se može desiti u toku rada. Zato trebate biti spremni na improvizacije. Pripremite barem dvije do tri dodatne aktivnosti u slučaju da vam ostane više vremena. Ukoliko vam je premalo vremena onda zamjenite aktivnost koja dugo traje sa nekom kraćom. 23 VRŠNJAČKA EDUKACIJA Priprema prostora i materijala Dobro urađena priprema prostora i materijala nam omogućava ugodan i uspješan rad. Kod pripreme prostora treba obratiti pažnju na slijedeće: Veličina prostorije Oblik prostorije Osvjetljenost (položaj i većina prozora) Površina slobodnih zidova Namještaj koji se nalazi u prostoriji Izolovanost prostorije Za rad ove vrste potrebna je prostorija veličine prosječne učionice, topla, osvjetljena, velikih prozora, izolovana, slobodnih zidova, bez lomljivih predmeta i namještaja; u njoj treba da budu stolice, flip chart (pokretna tabla sa papirom) i kutija sa materijalom. Prostorija treba biti blizu toaleta radi bioloških potreba učesnika. Naravno, radionica se može održati i u prostoriji koja ne ispunjava ni pola ovih uslova, ali će zato rad biti otežan i neugodniji. Nije potrebno posebno objašnjavati zašto je potrebna prostrana, osvjetljena, topla i izlovana prostorija (u smislu da ima vrata i da zvuk spolja ne ometa rad), nego zašto treba obratiti pažnju na zidove, kako postaviti stolice i flip chart. Zidovi trebaju biti potpuno slobodni kako bi na njih mogli lijepiti ispisane papire koji su nam potrebni za dalji rad. Ako se na zidu nalaze slike, tapiserije i slično, onda ih treba skloniti kako bi dobili slobodnu površinu. Stolice se postavljaju ukrug. Potrebno je onoliko stolica koliko je učesnika + voditelj + dvije - tri više u slučaju da se pojavi više učesnika od očekivanog ili zatrebaju za neku aktivnost. Mogu se postaviti u obliku punog kruga ili u oblik potkovice. Flip chart se uvijek postavlja nasuprot prozora, ako oblik prostorije to dozvoljava. Ne bi bilo dobro da se prozor nalazi odmah iza flip charta jer će učesnicima smetati svjetlost i biće im naporno pratiti rad. Postavlja se malo izvan kruga, jer, ako je u krugu osobe koje sjede odmah do njega ne mogu da vide šta pišete. Zato ga treba malo izvući iz kruga. 24 VRŠNJAČKA EDUKACIJA Pripremili smo prostor, namjestili stolice, postavili flip chart. Sada prelazimo na pripremu materijala. Svaka aktivnost zahtijeva poseban materijal, što je i logično, mada postoji određeni univerzalni materijal koji se koristi u svakoj radionici. To je veliki papir za flip chart, markeri, papir A4, olovke, flomasteri, selotejp, makaze itd. Na flip chart postaviti dovoljan broj listova papira (oko 10). Pripremiti dovoljan broj markera u različitim bojama. Uglavno se koristi plavi i crni. Provjerite da li su svi ispravni. Isjeckati selotejp i zalijepiti iza flip chart-a koji ćete koristiti za pričvršćivanje ispisanih listova na zid. Na kraju provjeriti da li imate pripremljen sav ostali materijal koji ćete koristiti u radu prilikom izvođenja određenih aktivnosti. Kutiju sa materijalom postaviti izvan kruga, ali da bude u blizini. Ovo su bili savjeti za pripremu prostora za radionicu. Neki od ovih uslova i rekvizita često izostaju, pa se mnogim sredstvima improvizuje. Npr. ako radite u školi, koristite tablu, kredu i spužvu - to će biti dovoljno. Obratite se profesoru zaduženom za rad sa savjetom/vijećem učenika za omogućavanje što boljih uslova za rad. Uspostavljanje grupnih pravila Osmišljena je, dakle, struktura, pripremljen materijal i prostor. Dočekali ste učesnike. Predstavili se i počeli sa vođenjem radionice. Jedan od prvih koraka koji se poduzimaju u toku stvaranja grupne dinamike je uspostavljanje grupnih pravila. Uspostavljaju se uglavnom u svakoj grupi, a posebno kada se radi sa mladima. Na taj način voditelj uspostavlja dogovor sa grupom na koji način će se raditi i poziva grupu da kao saveznik učestvuje u vođenju i kreiranju radionice. Voditelj objasni grupi na koji način će definisati pravila o zajedničkom radu i da će definisana pravila svi poštovati, uključujući i voditelja. Pravilo se usvaja ako se cijela grupa složi sa predloženim pravilom. Voditelj ih zapisuje na list papira koji će, nakon završenog usvajanja pravila, biti postavljen na zid i tu ostati tokom cijele radionice. I voditelj ima pravo da ponudi pravilo za koje smatra da će olakšati rad, a grupa ga nije predložila. Neka od uobičajenih pravila su: 25 VRŠNJAČKA EDUKACIJA Dok jedan priča ostali slušaju. Dignuti ruku za riječ. Nema telefoniranja za vrijeme rada! Pravilo “dalje” (ukoliko učesnik ne želi da učestvuje u nekoj aktivnosti). Diskrecija. Nema vrijeđanja itd. Grupi treba naglasiti da lista sa pravilima nije konačna i da se nova pravila mogu dodati u toku rada ukoliko grupa, ili pojedinac, budu osjetili potrebu za novim pravilom. Ponekad se dogodi da se, u toku donošenja grupnih pravila, grupa ne složi oko nekog predloženog pravila i da se razvija diskusija. U početku dozvolite grupi da se sama izbori sa nastalom situacijom, ali ako osjetite da će ta diskusija otići u beskrajnu debatu, tada preuzmite stvar u svoje ruke, odnosno grupi predložite da svi zajedno pokušate doći do prohvatljivog rješenja za sve. Kao tehniku u tom procesu možete koristiti “brainstorming”/moždanu oluju, jer tu nema vrijednovanja (čime se sprečava dalje suprostavljanje mišljenja), već se prikupljaju sve moguće ideje koje mogu pomoći u riješavanju nastale situacije (čime se podstiče saradnja unutar grupe). Zatim sve dobijene prijedloge zajednički procijenite i izaberite one koje vode ka rješenju. Ukoliko dođe do kršenja pravila, što se često dešava, onda bi za voditelja bilo najbolje da se odmah pozove na pravilo. Osnovni cilj pozivanja na pravilo jeste da omogući učesnicima da postanu svjesni konkretnog ponašanja i da budu u stanju da i sami procjene u kojoj mjeri njime krše dogovoreno pravilo. Neke od tehnika koje koristimo u radu Kada smo govorili o kreiranju strukture radionice spomenuli smo da treba obratiti pažnju na tehnike koje ćemo koristiti. U nastavku ćemo opisati tehnike koje se najčešće koriste te navesti u kojim situacijama su prikladne. 26 VRŠNJAČKA EDUKACIJA o “Brainstorming” Ili na našem jeziku – mozgalica; bujica ideja; moždana oluja - različito se prevodi. Veoma jednostavna tehnika koja poziva grupu na zajednički rad. Uglavnom se koristi da grupu uvede u temu kojoj će biti posvećena pažnja tokom radionice. Može se koristiti i svaki put kada želite prikupiti što više ideja ili kada želite vidjeti kakve asocijacije kod učesnika izaziva određena tema. Kako se izvodi brainstorming? Voditelj prvo grupi kaže da će raditi brainstorming i koji je njegov cilj, npr: “Sada ćemo raditi jednu vježbu koja se naziva brainstorming i koja će nam pomoći da prikupimo što je moguće više ideja za riješavanje ovog problema.“ ili: “Da vidimo na šta vas asocira ova riječ.“ Nakon toga voditelj na tabli napiše riječ ili rečenicu (ako je u pitanju neki problem koji želite riješiti i hoćete da prikupite što je moguće više ideja), a zatim pozove učesnike da kažu svoje ideje kako vide riješenje tog problema. Ili ako želite da provjerite asocijacije i uvedete učesnike u neku temu zamolite ih da kažu prvu riječ koja im padne na pamet kada pročitaju riječ koja je napisana na tabli. Voditelj zatim redom zapisuje sve što je rečeno na tabli. Voditelj je u ulozi neutralne osobe, što znači da ne vrednuje prijedloge učesnika. Skoncetrisan je na proces, a ne na ishod, što znači da sa jedne strane omogućava svim učesnicima ravnopravno učešće, a sa druge uvodi grupu u proces i vodi je ka postavljenom cilju. Ne smije dozvoliti razvijanje diskusije i vrednovanje ideja od strane učesnika. Zato treba biti oprezan sa postavljanjem tema za brainstorming. To može biti riječ, pitanje ili rečenica. Ako se postavlja pitanje, treba voditi računa da ne bude zatvorenog tipa ili da ne ograničava izbor mogućih odgovora, jer se u tom slučaju ne dobija veliki broj ideja, već se razvija diskusija, što nikako nije cilj. Da biste spriječili razvijanje diskusije, kako oko same teme tako i oko nečije ideje trebate poštovati slijedeće principe. Možda vam izgleda komplikovano i teško, ali u stvarnosti je vrlo jednostavno. 1. Pripremite se: Budite otvoreni prema svakom učesniku i njegovim idejama. Ne komentarišite iznesene ideje. Vodite računa da se svi osjete dijelom grupe. 27 VRŠNJAČKA EDUKACIJA Oslobodite se sopstvenih predrasuda. Vodite računa da svako želi da bude saslušan. 2. Pozdravite ideje: Prema svakoj ideji odnosite se jednako. 3. Koncentrišite se na postupak i poštujte vremenske okvire: Opišite sam postupak na samom početku rada. Dogovorite se koliko ćete vremena posvetiti ovom postupku. Odredite nekog ko vam može mjeriti vrijeme ukoliko radite sami. Ako je neophodno više vremena, dogovorite se o tome sa grupom. 4. Poštujte uspostavljena pravila: Ne sudite o iznesenim idejama. Pratite proces u grupi. Pozovite se na uspostavljena pravila ponašanja. U toku brainstorminga voditelj je okrenut prema grupi i sluša njihove ideje ili asocijacije koje zatim zapisuje na tabli. Obratite pažnju na pisanje: provjerite da li svi vide tablu sa svojih mjesta. Prilikom pisanja pazite da ne zaklanjate ono što ste napisali. Nemojte pisati i govoriti u isto vrijeme, jer može nastati zbrka. Ponovite šta ste zapisali da biste provjerili sa učesnikom, koji je dao taj prijedlog da li ste ispravno napisali. Možete zamoliti i nekog učesnika da vam pomogne u pisanju, ali tada vodite računa da i on može da iznese svoje asocijacije ili ideje. Pišite brzo i čitljivo. Ne upotrebljavajte skraćenice koji nisu opšte poznate i ukoliko se učesnik ne slaže sa skraćenicom. Ne koristite brojeve, jer se može pomisliti da brojevi imaju neku vrijednost, a rekli smo da nema vrijednovanja. Objasnite da redoslijed zapisanih ideja nije bitan. Kada završite ovu vježbu zahvalite se učesnicima na tome što su bili aktivni. Ukoliko ste radili brainstorming da bi se upoznali sa asocijacijama učesnika onda možete prokomentarisati da ova tema/riječ/pojam očigledno izaziva različite asocijacije i da ćete u nastavku pokušati što više da je istražite. Na taj ste način uveli učesnike u temu i možete dalje nastaviti sa planiranim aktivnostima. Ako ste brainstroming koristili da 28 VRŠNJAČKA EDUKACIJA dobijete što više ideja onda pozovite učesnike da zajedno prodiskutujete svaku ideju i, ako je to vaš cilj, da izaberete onu koja vam se čini najprihvatljivija (kao kod koraka u izgrađivanju konsenzusa u dijelu priručnika o komunikaciji). o Rad u paru i rad u malim grupama Ove tehnike možete koristiti svaki put kada želite da vaši učesnici međusobno razmijene ideje, da prodiskutuju neki problem ili donesu neko odluku. Učesnicima prvo najavite da će raditi u paru ili u maloj grupi a zatim im objasnite šta treba da rade:npr. “Zamoliću vas da u paru prodiskutujete na koji način reagujete u konfliktnim situacijama.“, ili “Zamoliću vas da u maloj grupi prodiskutujete kako biste riješili ovaj problem“. Nakon toga učesnicima treba reći da će kada završe ovu aktivnost ukratko prezentovati šta su diskutovali ili se dogovorili (zavisno od toga šta ste im postavili kao zadatak). Zatim ih podijelite u grupe ili u parove. To možete obaviti na više načina, a najčešće tako što svakom učesniku dodijelite jedan broj; npr. ako želite da oformite 4 grupe, onda se učesnici broje na sljedeći način: 1,2,3,4; pa ponovo: 1,2,3,4; pa ponovo, sve dok ne dođete do posljednjeg učesnika. Nakon toga ih zamolite da formiraju grupe po brojevima koji su im dodjeljeni (jedinice u jednu grupu, dvojke u drugu itd.). Možete ih razvrstati u grupe i tako što ćete redom odvojiti po nekoliko učenika i reći im: vi ste jedna grupa, pa nastaviti dalje i odvojiti drugu grupu, i dalje sve do željenog broja grupa. Vodite računa o broju grupa: optimalan broj učesnika u grupama je 4 do 5, tako da, ako imate 20 učesnika, najčešće ih treba podijeliti na 4 ili 5 manjih grupa. Ako ih dijelite u parove, a broj učesnika je neparan, onda umjesto jednog para oformite trio. Kada istekne vrijeme koje ste dali učesnicima za rad pitajte ih da li su gotovi. Ako im treba još malo vremena zamolite ih da završe u nekoliko sljedećih minuta, a zatim ih pozovite da prezentuju. Način na koji će učesnici prezentovati svoj rad, tj. koliko će osoba prezentovati rad jedne grupe ili da li će oba člana para prezentovati, treba da bude odluka koji će donijeti vaši učesnici. Nakon svake prezentacije dozvolite drugim članovima parova ili grupa da postavljaju pitanja ili da diskutuju. 29 VRŠNJAČKA EDUKACIJA o Diskusija Ova tehnika je neizostavan dio u radionice. Koristimo je uvijek kada želimo da učesnici grupe razmijene mišljenja, iskustva i znanja. Diskusije su najuspješnije ukoliko se vode poslije neke intenzivne aktivnosti. Za vođenje diskusije potrebna je velika pažnja i usredsređenost voditelja, naročito u održavanju predviđenog pravca razgovora, kanalisanja njegovog toka, praćenja redoslijeda izlaganja učesnika kao i uklapanje diskusije u vremenske okvire. Ponekad je teško sve ispoštovati, ali zato možete koristiti donesena pravila kao sredstvo kontrole diskusije. Diskusija se može voditi na dva načina. Jedan je da se diskusija započne postavljanjem otvorenih pitanja koja će inicirati diskusiju, a zatim se kontroliše postavljanjem odgovarajućih zatvorenih pitanja. Zato je važno znati kako i kada da postavite pitanje jer upravo postavljenim pitanjima dajete instrukciju grupi u kom pravcu treba ići. Ne smijete dozvoliti da vam se diskusija rasprši. Drugi način je da zatvorenim pitanjima grupu dovedete na željeno mjesto (temu) sa koje ne može otići i tu im daljnim postavljanjem otvorenih pitanja date vremena i prostora da tu temu obrade. Napominjemo da su zatvorena pitanja ona na koja dobijate odgovor “da” ili “ne”, dok otvorena pitanja nude neograničene mogućnosti odgovora. o Igranje uloga Igranje uloga je tehnika koju koristimo kada želimo da učesnike stavimo u određene situacije, koje su slične ili drugačije od realnosti - da bi sagledali dešavanja iz nekog drugog ugla ili da bi prikazali način na koji reaguju ili se ponašaju u određenim situacijama. Najčešće se koristi kada učesnici usvajaju vještine komunikacije ili upravljanja konfliktom. Kao prvo, ona nam omogućava sagledavanje situacije iz druge perspektive, različite od sopstvene, što je najefikasniji i istovremeno izuzetno nenametljiv način da se kod učesnika podstakne decentracija, tj. ulazak “u kožu“ drugoga. Premještanjem iz uloge u ulogu i viđenje raznih situacija iz različitih perspektiva obogatiće shvatanje učesnika o pojedinim temama. Drugo, sticanje socijalnih vještina traži njihovo intenzivno 30 VRŠNJAČKA EDUKACIJA uvježbavanje, što igranje uloga omogućava. Da bi efekti ove tehnike bili što bolji, situacije i uloge koje se biraju moraju biti što uvjerljivije, što životnije i za učesnike što smislenije. 1.5.1. Evaluacija Voditeljima radionica evaluacija pruža mogućnost da: Da naprave osvrt na radionicu, utvrde dobre i loše strane, dobrobit za učesnike; Da se usmjere na buduće radionice i da rezultate evaluacije upotrijebe u njihovom planiranju; Da pruže učesnicima stalnu mogućnost da komentarišu, prilagođavaju i kontrolišu proces učenja. Evaluacija radionica može se raditi tokom izvođenja radionice i na kraju. Ukoliko se evaluacija radi u toku same radionice to nam omogućava da, ukoliko je potrebno, prilagodimo aktivnosti. Kada evaluaciju radimo na kraju radionice onda provjeravamo u kom stepenu smo ostvarili postavljene ciljeve. Brojni su faktori koji utiču na ishod radionice: grupna dinamika, način na koji se bavimo temom, konflikti u grupi itd. Iz ovoga sljedi pitanje: šta evaluirati? Najčešće se evaluiraju: rekcije učesnika, učenje, ponašanje nakon treninga i rezultati koji nastaju kao posljedica promjena u ponašanju. Evaluacija se može izvoditi pismeno ili usmeno, ili u njihovoj kombinaciji. Evaluacija koja se radi tokom radionice uvijek se izvodi usmeno, da ne oduzme previše vremena i na taj način poremeti tok radionice. Ukoliko radite evaluaciju na kraju radionice onda možete izabrati da je radite pismeno ili usmeno. Ako radite evaluaciju na kraju treninga (trening se sastoji od nekoliko radionica) onda obavezno uradite i pismeno i usmeno i to na način da učesnicima prvo date da popune evaluacioni upitnik, a zatim, kad završe, pozovete ih da komentarišu. Kada radite evaluaciju provjerite sljedeće (uvijek tražite da pojasne odgovor): 31 VRŠNJAČKA EDUKACIJA Da li su učesnici zadovoljni sa proteklom aktivnosti/radionicom/ treningom? Šta im se najviše svidjelo? Šta bi voljeli da je drugačije odrađeno? Šta im se nije svidjelo? Šta su naučili tokom radionica/treninga? Šta im je ostalo nejasno? Postoje li neke nedoumice ili otvorena pitanja vezana za temu? Na koji način misle da im to može pomoći u daljem radu? Kako će to pokušati da primjene u praksi? Koliko su zadovoljni svojim ličnim angažovanjem u radu? Koliko su zadovoljni sa radom čitave grupe? Kako su im se svidjele metode koje su korištene tokom rada? Rad voditelja radionice/treninga? Kaka bi bili u prilici da vode ovakav trening ili radionicu kako bi to oni uradili? Šta bi promjenili? Kada završite evaluaciju razmislite o rezultatima i obavezno promislite o tome koliko ste vi kao voditelj zadovoljni odrađenim poslom. Pri razmišljanju možete koristiti ista ona pitanja koja ste postavljali učesnicima. Budite iskreni prema sebi jer će vas to voditi ka još uspješnijem radu. 1.5.2. Savjeti za rad u paru Zašto rad u paru? Voditi radionice je uvijek daleko lakše i efikasnije se to radi u paru. U početku (a nekada uvijek) svaki nastup pred grupom izaziva određene strahove (Da li ću to dobro uraditi? Šta ako pogriješim? Šta ako ispadnem glup?). Ovi strahovi se mnogo lakše prevazilaze ako imate nekoga sa kim ćete ih podijeliti. Ako radite u paru smanjujete mogućnost da pogriješite prilikom izvođenja radionice jer uvijek imate još nekoga ko misli sa vama. Time dijelite i odgovornost za uspješnost radionice, jer, dok jedan voditelj vodi određeni dio, drugi voditelj može da prati šta se dešava sa učesnicima, kako reaguju tokom radionice, šta je pro32 VRŠNJAČKA EDUKACIJA pušteno, šta se može poboljšati, šta je potrebno ponoviti ili dodatno pojasniti itd. Pored toga, učesnicima je uglavnom daleko zanimljivije posmatrati rad dva voditelja (ako im se iz nekog razloga ne svidi pristup jednog voditelja vjerovatno će im se dopasti pristup drugog). I na kraju, rad u paru je daleko zanimljiviji i mnogo je prijatnije kada možete sa nekim da proslavite uspjeh. Iako rad u paru ima mnogobrojne prednosti, on sa sobom donosi i određene izazove. Najveći izazov je takmičenje među voditeljima koje se može pojaviti ukoliko se par dobro ne pripremi i ne izgradi međusobno povjerenje. Kada radite u paru trebate imati na umu da je cilj kome težite zajednički i da se može ostvariti samo ukoliko sarađujete i razvijate svoj odnos. U nastavku vam nudimo savjete koji mogu pomoći da se nosite sa izazovima i budete uspješni kao voditeljski par. Zajednički planirajte rad - Sastanite se prije izvođenja radionice i zajedno pročitajte materijal, razgovarajte, prođite kroz sve dijelove radionice, zapitajte se kako će učesnici reagovati, kojim djelovima radionice ćete posvetiti veću pažnju i zašto, stavite se u poziciju učesnika i pokušajte predvidjeti sve moguće okolnosti. Odlučite kako ćete podijeliti dijelove radionice - Prvo podijelite radionicu što “prirodnije’’, recimo: uvod, vježba i diskusija. Odredite ko će voditi koji dio (najbolje na osnovu toga šta vam više odgovara ili koliko se sigurno osjećate u pojedinim tehnikama ili temama). Pripremajte radionicu zajedno jer to što ćete voditi samo jedan dio nikako ne znači da ne trebate znati sve o drugom dijelu. Uzmite u obzir i kakvo treba biti vaše ponašanje dok vaš partner vodi određeni dio - Voditelj na radionici mora biti prisutan i tijelom i duhom. Nedopustivo je da radite nešto drugo (recimo: telefonirate, pišete, razgovarate itd.) dok vaš partner radi. Prvo, to je jako neprofesionalno, a kao drugo i najbitnije, to ometa učesnike i stvara atmosferu da taj dio radionice nije značajan, da vam je dosadno, da postoje zanimljiviji djelovi. Zapitajte se da li će učesnici slušati i učestvovati u nečemu što ni sam voditelj ne sluša i u čemu ne učestvuje. I zato budite dio svega: pratite 33 VRŠNJAČKA EDUKACIJA diskusiju, postavite se u poziciju učesnika i zapitajte se kako im je, da li im je jasno, da li im je zabavno, mogu li da shvate. Pratite svog partnera, pomozite mu ako negdje “zapne“, “uskočite“ sa nekim zanimljivim komentarom, postavite pitanje, ponudite odgovor... Budite aktivni. Dogovorite se da ne prekidate i ne ometate jednan drugoga - Radionica nije ring u kome se voditelji takmiče ko će više, ko će bolje, ko će pametnije, ko će zabavnije. Vi ste par i tako treba da vas vide. Učesnici primjete svaki pa i najmanji problem u komunikaciji između dva voditelja i to utiče na uspjeh radionice. Učesnici loše reaguju na konflikte između voditelja. Stvara se situacija u kojoj vi izgledate potpuno nepripremljeno. Zapamtite da voditelji koji se međusobno takmiče veoma često imaju potrebu da se takmiče i sa učesnicima, da im pokažu da oni znaju nešto što drugi ne znaju. To nije zadatak voditelja. Voditelj treba učesnicima da pomogne da uče u prijatnoj i podržavajućoj atmosferi, a ne da paradira svojim znanjem. Ako vaš partner napravi grešku koja po vašem mišljenju može loše uticati na sam tok i ishod radionice prvo razmislite koliko je to stvarno velika greška i zatim pronađite način da ispravite propust a da to niko ne primjeti (npr. recite: “A šta mislite da to uradimo ovako“, ili “Pala mi je na pamet jedna ideja, možda bi prije tog mogli...”). Nakon radionice razgovarajte kako je bilo, napravite evaluaciju svog rada - Razgovarajte kako je proteklo, da li ste uspjeli ono što ste planirali, kako su učesnici reagovali, da li im je bilo zanimljivo, kako ste se vi osjećali i najvažnije kako ste jedan drugom izgledali. Pokušajte izgraditi odnos u kome ćete moći bez ustučavanja i bez optuživanja reći jedno drugome šta je bilo dobro i šta je moglo biti bolje. Jedino na taj način možete napredovati i lično i kao voditeljski par. 34 2. POKAZATELJI RAZVOJA SAVJETA/VIJEĆA UČENIKA 35 POKAZATELJI RAZVOJA SAVJETA/VIJEĆA UČENIKA Pred vama se nalazi dio priručnika koji ima za cilj da vam pomogne da uvidite na kojem se nivou razvoja nalazi vaš savjet/vijeće učenika. Prije nego što počnete čitati ovaj dio razmislite o svom savjetu/vijeću učenika. Pokušajte da odgovorite na sljedeća pitanja: Zbog čega u mojoj školi postoji savjet učenika? Koje aktivnosti provodi? Da li smo zadovoljni rezultatima koje postiže? Kako drugi učenici u vašoj školi doživljavaju savjet/vijeće? Kako ga doživljavaju profesori? Da li vaš savjet/vijeće ima podršku od škole? Da li su članovi zadovoljni tom podrškom? Koje probleme vidite u vašem savjetu/vijeću? Kako bi se oni po vašem mišljenju mogli riješiti? Kada odgovorite na ova pitanja, pročitajte u nastavku pokazatelje razvoja savjeta učenika. Nakon čitanja odredite kakvo je stanje u vašem savjetu na osnovu ovih pokazatelja. Definišite šta bi trebalo da se uradi da se situacija u savjetu/vijeću poboljša. Kao vršnjački edukator, možete na sastanku savjeta/vijeća učenika da prezentujete ove pokazatelje jedan po jedan na način da ih pročitate pred članovima ili da ih prepričate. Nakon svakog pokazatelja zajedno sa članovima savjeta/vijeća prodiskutujte kakva je situacija u vašem savjetu/vijeću i šta bi trebalo da se uradi da se ona poboljša. Nakon što prezentujete sve pokazatelje napravite plan šta ćete uraditi, u kom vremenskom periodu. Odredite osobe koje su zadužene za određene aktivnosti. Vaš konačan cilj treba da bude savjet/vijeće koji služi za primjer drugima. Zašto su nam potrebni savjeti/vijeća učenika? Postoji mnogo razloga. Pored priče o uključivanju mladih u procese donošenja odluka mi ćemo istaći jedan drugi, a nama izuzetno važan razlog. Radeći godinama na razvoju savjeta/vijeća učenika imali smo priliku i veliko zadovoljstvo gledati kako sramežljivi i povučeni omladinci postepeno izrastaju u odgovorne, komunikativne, kreativne, asertivne, sposobne, samosvjesne, a ponajviše aktivne građane koji znaju kuda idu i, što je najvažnije, kako do tamo doći. Zbog njih, a i svih ostalih 36 POKAZATELJI RAZVOJA SAVJETA/VIJEĆA UČENIKA koji će takvi tek postati, neophodni su nam savjeti/vijeća učenika koji svojim radom očigledno pomažu razvoju ličnih kapaciteta svakog pojedinca koja učestvuje u njihovom radu. Savjeti/vijeća učenika su do sada uradili bezbroj humanitarnih i volonterskih akcija kako za svoje srednje škole, tako i za svoje zajednice. Realizujući ove aktivnosti pokazali su na koji način oni mogu da doprinesu rješavanju problema kako u školama, tako i u svojim zajednicama. Uključivanje mladih u procese donošenja odluka ne podrazumijeva isključivo dati im pravo da odlučuju, već dati im pravo i obavezati ih da učestvuju u rješavanju problema. Savjeti/ vijeća učenika svojim aktivnostima pokazuju da predstavljaju resurse koje treba razvijati da bi ih mogli koristiti. Ovom prilikom ne želimo izdvojiti ni jedan savjet/vijeće posebno, jer su mnogi zaslužili pohvalu i svojim radom svakodnevno pokazuju koliko vrijede i koliko su nam potrebni. Rad SAVJETA/VIJEĆA UČENIKA definisan je u članu 54. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini (www.mpc.gov.ba) Savjeti/vijeća učenika u nekim školama ne funkcionišu na zadovoljavajućem nivou. U nastavku teksta, predstavljanjem pokazatelja navešćemo konkretnije primjere lošeg funkcionisanja. Mnogi će ovakvo stanje pripisati apatiji mladih i cjelokupnom stanju u društvu. Mladi će reći da ih ne podržavaju i da ih sputavaju. Istina je kao i uvijek negdje na sredini. Kao što ni jedno dijete neće naučiti da govori i hoda ukoliko mu u tome kontinuirano ne pomažu roditelji (ili odrasli), tako se ni savjet/ vijeće učenika neće razvijati niti napredovati ako nemaju konstantnu podršku okoline u kojoj djeluje. Samo partnerski odnosi, u kojima su jasno razgraničene uloge i obaveze svih uključenih strana, urode plodom. Izborni proces: Predstavnike savjeta/vijeća učenika treba da biraju isključivo učenici. Zašto je ovo važno? Savjet/vijeće učenika čine izabrani predstavnici svih odjeljenja. U mnogim školama se još uvijek dešava da predstavnike bira razredni starješina uz sasvim logično objašnjenje da on ili ona najbolje poznaju kapacitete pojedinih učenika. Ovakav način 37 POKAZATELJI RAZVOJA SAVJETA/VIJEĆA UČENIKA izbora ne mora nužno da bude loš, jer se u mnogim slučajevima pokazalo da su učenici odabrani na ovaj način izuzetno aktivni. Nažalost, više je suprotnih primjera. Ispitujući ovu problematiku došli smo do sljedećeg zaključka. Učenici odabrani na ovaj način često ne pokazuju potreban stepen odgovornosti ili se osjećaju odgovorni profesoru koji ih je izabrao, a ne odjeljenju koje predstavljaju. Sa druge strane ni učenici odjeljenja ovako izabranog učenika ne prihvataju kao legitimnog predstavnika. Rezultat svega ovoga često se ogleda u neaktivnosti cijelog razreda u radu savjeta/vijeća učenika. Ako imamo u vidu da ovo nisu samo pojedinačni primjeri u jednoj školi, možemo procijeniti šanse za uspjeh savjeta/vijeća učenika. Da bi se obezbijedili osnovni preduslovi za funkcionalan rad savjeta/vijeća učenika potrebno je prije svega obezbijediti pravi izborni proces kako u svakom odjeljenju, tako i u okviru savjeta/ vijeća učenika (izbor za predsjednika, potpredsjednika itd.). Uspostavljanje kriterijuma za izbor, predlaganjem kandidata i omogućavanjem učenicima da se sami predlože, predstavljanjem kandidata, pa tek onda glasanjem, pružiće se svakom razredu mogućnost da na pravi način izabere svog legitimnog predstavnika. I, naravno, uvijek treba imati na umu da se ovaj proces može ponoviti svaki put kada predstavnici odjeljenja ili članovi savjeta/vijeća nisu zadovoljni radom izabranih predstavnika. Pravilnik o radu: Svaki savjet/vijeće učenika mora da ima izrađen pravilnik o radu ili statut rada. Ovim dokumentom definišu se ciljevi rada savjeta/vijeća učenika, članstvo, struktura, način donošenja odluka, dužnosti i obaveze izabranih predstavnika, način komunikacije savjeta/ vijeća učenika sa ostalim tijelima u školi itd. Ovaj dokument trebaju izraditi članovi savjeta/vijeća učenika uz pomoć profesora ili direktora. Nepostojanje pravilnika često uzrokuje nedosljednost u radu, neodržavanje sastanaka, nepisanje zapisnika i, generalno, utiče na efikasan rad savjeta/vijeća učenika. U nekim školama se dešava da se sastanci savjeta/vijeća učenika nikada ne održavaju, jer nije jasno i precizno definisano ko ih saziva i u kom vremenskom periodu. Ponekad se desi da usljed nepostojanja zapisnika o dogovorenim obavezama sa prošlog sastanka niko ne bude odgovoran i zadaci se ne izvrše. Nepostojanje pravilnika 38 POKAZATELJI RAZVOJA SAVJETA/VIJEĆA UČENIKA o radu i zapisnika sa sastanaka često uzrokuje da naredna generacija predstavnika savjeta/vijeća učenika nema nikakvu informaciju čime se bavio savjet/vijeće učenika u protekloj školskoj godini i na taj način se potpuno gubi kontinuitet u radu. Da bi učenici znali da koriste pravilnik i da bi ga poštovali, neophodno je da učestvuju u njegovom donošenju, kao i da imaju na umu da je to dokument koji je podložan promjenama ukoliko za tim postoji potreba. Čas odjeljenske zajednice: Redovno održavanje časa odjeljenske zajednice od izuzetne je važnosti za razvoj savjeta/vijeća učenika. Prije svega, na ovom času učenici jednog odjeljenja treba da biraju svog predstavnika u savjetu/vijeću učenika. Izabrani predstavnik na ovom času treba da informiše učenike o radu savjeta/vijeća učenika, da prikuplja prijedloge za rad savjeta/vijeća, da se informiše o problemima koje po mišljenju jednog odjeljenja treba da rješava savjet/vijeće učenika itd. Ukratko, čas odjeljenske zajednice je jedan od najefikasnijih načina komunikacije savjeta/vijeća učenika sa svim učenicima u jednoj školi. Svjedoci smo situacije u kojoj učenici u mnogim školama nisu upoznati sa aktivnostima savjeta/vijeća učenika. Neinformisanost čak ide do te mjere da učenici ne znaju ni ko je predstavnik njihovog razreda niti ko je predsjednik savjeta/vijeća učenika njihove škole. U ovim školama istovremeno se ne održavaju časovi odjeljenskih zajednica ili se koriste samo za pravdanje časova i nadoknadu propuštenog fonda časova iz pojedinih predmeta. Kontakt-profesor: Radeći u školama na razvoju savjeta/vijeća učenika došli smo do zaključka da je kontakt-profesor magična riječ za razvoj ovog tijela. Činjenica je da su savjeti/vijeća učenika u našem okruženju na početku razvoja i da trebaju podršku da bi dostigli željeni nivo, kao i svako dijete koje se razvija i koje očekuje orijentaciju i podršku od onih koji znaju kako. Savjeti/vijeća učenika u školama koji imaju kontakt-profesora koji radi sa savjetom/vijećem pokazuju znatno veći nivo razvoja, bolje rezultate i kontinuiran rad. Ko treba da bude kontakt-profesor? Pokazalo se da je najbolje ako se radi o motivisanoj osobi koja poznaje ciljeve savjeta/vijeća učenika, koja mlade vidi kao pozitivnu snagu i resurs, koja u savjetu/vijeću učenika ne vidi prijetnju ličnom 39 POKAZATELJI RAZVOJA SAVJETA/VIJEĆA UČENIKA autoritetu i autoritetu profesora u školi i, kao najvažnije, kojoj je za rad sa savjetima/vijećima učenika odvojen fond časova u okviru 40-časovne radne sedmice. Plan rada savjeta/vijeća učenika: Na početku svake školske godine savjet/vijeće učenika treba da izradi godišnji plan rada. Plan treba da sadrži sve aktivnosti koje će savjet/vijeće učenika provoditi iz mjeseca u mjesec tokom školske godine, a koje su u vezi sa sljedećim ciljevima: izgradnja partnerskih odnosa na relaciji profesor – učenik, razvoj partnerskih odnosa sa savjetom roditelja, način komunikacije sa školskim odborom, promocija i zaštita prava i obaveza učenika, realizacija volonterskih akcija u cilju rješavanja problema u školi i zajednici, rad na organizovanju vanškolskih aktivnosti, promocija rada savjeta/vijeća učenika, organizovanje humanitarnih akcija itd. Nakon izrade plana u kojem trebaju učestvovati svi članovi savjeta/vijeća učenika - plan treba istaći na oglasnu tablu savjeta/vijeća učenika, kako bi svi učenici škole mogli da se informišu i uključe u aktivnosti savjeta/vijeća. Ukoliko postoji plan, svaki savjet/vijeće može pratiti realizaciju postavljenih ciljeva i zadataka na taj način evaluira svoj rad, može rasporediti svoje aktivnosti kontinuirano i uvremenjeno tokom čitave školske godine i, naravno realizacijom plana može pokazati nivo odgovornosti izabranih predstavnika. Ako nema plan, savjet/vijeće učenika često u školama svoje aktivnosti svodi na sastanke na kojima se samo ističu problemi, kritikuju profesori, pa na taj način prikrivaju nezainteresovanost i slab nivo aktivizma izabranih predstavnika savjeta/vijeća. Komunikacija sa školskim odborom, vijećem nastavnika i savjetom roditelja: Savjet/vijeće učenika zastupa interese i potrebe učenika pred svim relevantnim školskim tijelima. Da bi se ovo ostvarilo, neophodno je uspostaviti efikasne mehanizme komunikacije između savjeta/vijeća učenika i ostalih tijela u cilju zajedničkog djelovanja po pojedinim pitanjima i učešća u procesu donošenja odluka. Prisustvo predstavnika savjeta/vijeća učenika na sastancima školskog odbora, nastavničkog vijeća i savjeta roditelja - kada se donose odluke koje su od važnosti za učenike - omogućava i učenicima da daju svoj doprinos i, što je najvažnije, da iskažu stavove onih u čije ime se donose odluke. 40 POKAZATELJI RAZVOJA SAVJETA/VIJEĆA UČENIKA Elitizam: Uspješan rad savjeta/vijeća učenika može da donese i neke neželjene rezultate. Naime, ponekad se dešava da sve aktivnosti savjeta/vijeća provodi jedna manja grupa učenika koja je često i vrlo zatvorena za ‘’druge koji žele učestvovati’’. Ukoliko su predstavnici savjeta/ vijeća učenika te škole pozvani na seminar, trening ili edukaciju, jedino se ‘’oni’’ mogu prijaviti i predstavljati svoju školu. Zatim ‘’samo oni’’ odlaze na sastanke, predstavljaju, prezentuju, odlučuju itd. Ovakva situacija onemogućava potencijalno aktivnim članovima da se uključe i razvijaju savjet/vijeće učenika na kvalitetniji način. Ne treba zaboraviti da je savjet/vijeće učenika tijelo koja predstavlja i zastupa sve učenike jedne škole i u čijem radu mogu učestvovati svi izabrani, pa i zainteresovani učenici. Način rješavanja problema u školi: Nerjetko učenici savjet/vijeće učenika doživljavaju kao servis za rješavanje problema. Ne treba zaboraviti da probleme uvijek treba rješavati prvo tamo gdje su nastali. Npr. učenik koji smatra da ima problem u odnosu sa nekim profesorom prvo treba da se obrati tom profesoru. Ukoliko se već na ovom koraku problem ne riješi (a najčešće se riješi), sljedeći korak je obraćanje razrednom starješini. Ako na ovom nivou ne dođe do željenog razrješenja problema, učenik se tek tada treba obratiti predstavniku svog odjeljenja koji će njegov problem izložiti savjetu/vijeću učenika, a koji će dalje, uz pomoć kontakt-profesora, poduzeti potrebne korake. Na ovaj način sastanci savjeta/vijeća neće se (kako se to često dešava) svoditi na rasprave o profesorima i pojedinačnim problemima, a i učenici će učiti adekvatniji put ka rješavanju problema na koji nailaze. Aktivizam: Koliko će savjet/vijeće učenika u jednoj školi biti efikasan i funkcionalan ipak ponajviše zavisi od samih članova savjeta/vijeća i, naravno, od aktivnosti predsjednika, potpredsjednika, radnih timova itd. Dešava se da učenici u školi nisu zadovoljni radom savjeta/vijeća, ali da ne poduzimaju nikakve korake da se ovo stanje popravi. Ukoliko nisu zadovoljni radom savjeta/vijeća, na njima leži odgovornost da utvrde koji su uzroci za ovakvo stanje i da pokušaju da ga riješe. U svakoj takvoj situaciji trebalo bi da se zapitaju šta su oni poduzeli i, naravno, šta očekuju od svojih predstavnika. Probleme treba rješavati 41 POKAZATELJI RAZVOJA SAVJETA/VIJEĆA UČENIKA korak po korak. Prvo pozvati na odgovornost izabrane predstavnike, razgovarati sa kontakt-profesorom po ovom pitanju i, ako je potrebno, izabrati nove predstavnike savjeta/vijeća ili predsjednika i ostale članove rukovodstva, a sve u cilju uspostavljanja funkcionalnog i efikasnog savjeta/vijeća učenika. Nadamo se da ste čitajući ovaj dio zaključili na kom nivou se nalazi savjet/vijeće učenika u vašoj školi i definisali probleme sa kojima se susrećete u radu, a koje bi trebalo otkloniti. Timski rad, komunikacija i volonterizam su ključne teme i vještine koje vam mogu pomoći da razvijate svoj savjet/vijeće. U nastavku ovog priručnika pokušali smo približiti vam ove teme i ponuditi radionice koje možete koristiti u vršnjačkoj edukaciji. Želimo vam uspješan rad. 42 3. TIMSKI RAD 43 TIMSKI RAD Poglavlje o timskom radu sastoji se iz dva dijela. Prvi dio pomaže da bolje razumijete timski rad, te da odredite šta je potrebno uraditi da bi se poboljšao timski rad u vašem savjetu/vijeću. U drugom dijelu ovog poglavlja nalazi se set radionica kroz koje, zajedno sa članovima savjeta/vijeća, možete unapređivati rad savjeta/vijeća učenika. Prije nego počnete čitati ovaj dio priručnika zastanite na trenutak i razmislite o sljedećem: Da li ste nekad imali prilike učestvovati u radu nekog tima? Kako biste najjednostavnije opisali timski rad? Volite li da radite u timu ili samostalno? Zbog čega? Kada ste odgovorili na gore postavljena pitanja, vratite se ponovo u školu, u vaš savjet/vijeće učenika i pokušajte o njemu razmišljati kao o timu. Kroz tekst koji slijedi pokušaćemo približiti timski rad i dati savjete na koji način vršnjački edukatori mogu unaprijediti timski rad u savjetu/vijeću učenika. Šta je tim? Timski rad je nešto s čim svako od nas ima iskustva. Timski rad pronalazimo kako u funkcionisanju porodice, vršnjačkih grupa, tako i u formalnim organizacijama, firmama, kompanijama i slično. Znači, svagdje gdje postoji grupa koja teži nečemu, javlja se i nužnost i potreba za timskim radom. Tim je skup pojedinaca koji zajedno rade da bi postigli više, bolje i brže nego da rade pojedinačno. To je specifična vrsta organizovane i strukturirane grupe koja ima zajedničke ciljeve i interese. Tim podstiče, koristi i razvija snage, vještine, znanja i iskustva svojih članova i tako nadoknađuje i prevazilazi individualne slabosti. 44 TIMSKI RAD Pogledajmo timski rad i savjet/vijeće učenika. Savjet/vijeće učenika je grupa koju čini različit broj učenika. Broj članova savjeta/vijeća uglavnom ovisi o broju odjeljenja u školi, jer svako odjeljenje treba imati po jednog ili više predstavnika (što je čest slučaj u školama koje pohađa manji broj učenika, npr. 100-200). Grupa učenika koja čini savjet/vijeće učenika ima svoje ciljeve koji se uglavnom odnose na povećanje učešća učenika u procesima donošenja odluka, promocija i zaštita učeničkih prava i obaveza, povećanje nivoa aktivizma i volonterizma među srednjoškolcima i sl. Pored ovih ciljeva zbog kojih i postoji savjet/vijeće učenika, grupa učenika koja čini savjet/vijeće ima i cilj da na što bolji način predstavlja i zastupa sredjoškolce jedne škole te da radi na rješavanju problema koji se javljaju u školi i lokalnoj zajednici. Razmislite kako bi to izgledalo da to rade odvojeno, svako za sebe. Koliko bi postigli? Ove zahtjevne zadatke više, brže i bolje mogu postići ako rade zajedno u timu. Zbog čega je to tako? Prvo, više učenika sigurno može uraditi više zadataka nego jedan učenik. Postavljeni zadaci se i brže izvršavaju kada ima više učenika. Sve ovo sigurno je već poznato. Međutim, najvažnije u timskom radu je ipak to što tim radi bolje, tj. postiže bolje rezultate. Savjet/vijeće učenika čine različiti učenici koji imaju različita znanja, vještine i sposobnosti. Uzmimo za primjer da je savjet/vijeće učenika dobio prostoriju za rad i žele da je urede. Jedan učenik zna lijepo slikati, pa se njemu dodijeli taj zadatak. Međutim, nedostaje boja za zid. Onda se javi drugi učenik koji kaže da u njegovoj garaži već dugo stoje neke boje, koje nikome ne koriste i koje će sutra donijeti. Jedna učenica se ponudi da će, sa još dva učenika, obići lokalna udruženja građana i prikupiti promotivne materijale, koje bi mogli postaviti u prostoriju i na taj način informisati učenike. Dva učenika se ponude da poprave stolove i stolice, jer su na praksi učili kako se to radi... Na kraju će ovaj savjet/vijeće učenika, koji djeluje kao tim, urediti svoju novu prostoriju na najbolji način uz resurse kojima raspolaže. Da bi lakše funkcionisao, savjet/vijeće učenika može oformiti različite timove kojima će biti dodijeljeni određeni zadaci. Timove možete napraviti po potrebi, kada želite obaviti neki zadatak. Na primjer, savjet/ vijeće učenika u školi želi da pomogne rukovodstvu škole u odabiru mjesta koja će se posjećivati tokom ekskurzije. Prije svega trebate raz45 TIMSKI RAD misliti na koji način možete pomoći i koje aktivnosti treba obaviti. Savjet/vijeće učenika ima zadatak da predstavlja stavove učenika u školi. Kako bi mogao to uspješno i obaviti, potrebno je da provjeri koji su to stavovi, a u ovom slučaju, gdje bi učenici željeli ići na ekskurziju. Kako to uraditi? Jedan od načina može biti da oformite mali tim od članova savjeta učenika (5 do 7 učenika) koji će napraviti kratku anketu i ispitati učenike. Kroz anketu možete provjeriti koje destinacije učenici žele da posjete, koliko novca njihovi roditelji mogu da odvoje za ekskurziju i sl. Ovaj tim možete nazvati tim za anketiranje. Možete oformiti i tim za informisanje, koji će posjetiti turističke agencije u vašem mjestu i saznati informacije o ponudama agencija. Ovaj tim takođe može sakupljati informacije o značajnim kulturnim i istorijskim znamenitostima koje je moguće vidjeti na određenim destinacijama, te običaje i zanimljivosti nekog kraja (pogotovo ako planirate ekskurzije u inostranstvu). Ovako oformljeni timovi, nakon obavljenog zadatka, uglavnom se rasformiraju ukoliko im se ne dodjeli novi zadatak. Pored ovakvih timova, savjet/vijeće učenika može, radi lakšeg rada, oformiti i timove koji će raditi tokom čitave godine. Tako možete oformiti tim za informisanje učenika o aktivnostima savjeta/vijeća. Ovaj tim će da brine da su svim učenicima u školi tokom školske godine dostupne informacije o aktivnostima savjeta/vijeća. Možete imati i tim za saradnju sa profesorima. Ovaj tim će tokom godine raditi na unapređenju saradnje na relaciju učenik – profesor. Možete oformiti i tim za saradnju sa savjetom roditelja, tim za promovisanje i zaštitu učeničkih prava i obaveza, tim za saradnju sa udruženjima građana, tim za organizovanje zabavnih aktivnosti za učenike u školi itd. Kako se razvija tim? Napraviti dobar tim nije nimalo lak zadatak i zato je potrebno određeno vrijeme. Tim kao grupa prolazi kroz različite faze u svom razvoju. U početku većina timova i njihovih članova počinje sa uzlaznom putanjom i sa entuzijazmom. Međutim, vrlo često, zbog nerealnih ciljeva ili međugrupnih konflikata, timovi mogu zapasti u krizu i neki se u foj fazi i ugase. Ipak, timovi koji prebrode ovu drugu fazu imaju veliku šansu i priliku da postanu djelotvorni, efikasni i produktivni, te 46 TIMSKI RAD da ostvare svoje ciljeve i misiju. U svom najboljem izdanju, tim predstavlja izvor profesionalnog i ličnog zadovoljstva, podrške, inspiracije i mjesto gdje se dijele radosti, uspjesi i odgovornosti. Uspješni timovi realizuju zadatak, istovremeno održavajući ili povećavajući koheziju između članova grupe. Vaš savjet/vijeće učenika može postati uspješan tim. U nastavku priručnika nalaze se konkretni savjeti i primjeri kroz koje možete graditi uspješan tim i prevazići potencijalne probleme i poteškoće koje se mogu pojaviti u pojedinim fazama razvoja. Na početku svake školske godine u školi se formira novi savjet/vijeće učenika. Bez obzira što u savjetu/vijeću učenika možete imati i neke ‘’stare članove’’ ipak je u pitanju nova grupa ljudi – došle su nove generacije prvih razreda, a i vi ste svi stariji za jednu godinu i imate drugačija iskustva i znanja nego prethodne godine. Iz ovog razloga bi trebalo timskom radu posvetiti posebnu pažnju upravo na početku nove školske godine. Gore smo naveli da su ciljevi koje tim sebi postavlja izuzetno bitni za razvoj i opstanak tima. Zbog toga je neophodno, kada se oformi savjet/vijeće napraviti godišnji plan rada na osnovu potreba u školi. Taj plan se sastoji od aktivnosti koje su raspoređene tokom čitave školske godine. Savjeti/vijeća učenika često prave greške pa u toku prvog polugodišta u plan uvrste previše aktivnosti, koje su često prezahtjevne. Ukoliko napravite nerealan plan to će svakako uticati na vaš tim. Plan se uvijek pravi na početku školske godine kada su učenici puni entuzijazma, odmorni i optimistični. Često imaju ideju da sve mogu i da za sve imaju dovoljno vremena. Međutim, kada dođe vrijeme za realizaciju mnogobrojnih aktivnosti, ubrzo shvate da oni pored savjeta/vijeća učenika imaju i druge obaveze i njihova motivacija počinje opadati. Trebate imati na umu da je vašem savjetu/vijeću učenika u početku potrebno vrijeme da se članovi upoznaju i da razvijaju dobre odnose, koji će im pomoći da lakše rade zajedno. Zbog toga, kada pravite plan trudite se da on bude ispunjen aktivnostima koje zaista možete obaviti. Pored toga, te aktivnosti (barem u početku) trebaju biti što zanimljivije, kako bi motivacija članova savjeta/vijeća rasla, a ne opadala sa vremenom. Rad u savjetu/vijeću učenika treba predstavljati zadovoljsto kroz koje se može mnogo naučiti i mnogo uraditi za svoju školu i zajednicu. 47 TIMSKI RAD Uloge u timu Doći do te faze kada tim efikasno odrađuje svoj posao i dostiže postavljene ciljeve, a pri tom svaki član uživa u svom poslu, svakako je umjetnost. Jedna od bitnih stvari jeste identifikovati i adekvatno raspodijeliti timske uloge. Svaka osoba je jedinstvena, posjeduje specifične talente i sposobnosti, te u skladu sa tim treba i da obavlja određeni posao u okviru tima. Uloga ima mnogo i svaka od njih ima svoje mjesto i važnost u funkcionisanju tima. Neke od bitnih uloga u timu su sljedeće: Koordinator – to je osoba koja organizuje aktivnosti, dobro komunicira, samopouzdan, sposoban itd. Mislilac – kreativna i maštovita osoba koja npr. predlaže ideje. Finišer – osoba koja gotovo ništa ne prepušta slučaju i vodi računa da se aktivnosti obave do kraja (da se posao završi). Istraživač – radoznala i snalažljiva osoba koju podstiču izazovi i problemi. Specijalista – osoba usmjerena na jedan cilj (zadatak), predana, posjeduje posebna znanja i vještine. Kritičar – samostalna osoba koja na stvari gleda iz drugog ugla i traži grešku kako bi je na vrijeme korigovali i ispravili. Sve ove uloge ne treba posmatrati kao zadate, nepromjenljive ili kao nekakav “zavežljaj” koji ljudi nose sa sobom prelaskom iz jednog u drugi tim. To su prije svega sklonosti i sposobnosti koje su određene kako individualnim, tako i grupnim faktorima. Znači, koju ćemo ulogu prihvatiti ili ponuditi da igramo u nekom timu zavisi ne samo od naših osobina ličnosti, već i od grupe kojoj pripadamo. Može se reći da će dinamika i kontekst različitih timova favorizovati i podsticati individualne osobine članova tima. Kada oformite savjet/vijeće pokušajte definisati uloge koje će članovi imati u timu koji čini savjet/vijeće učenika. Najjednostavnije je da zamolite članove savjeta/vijeća da opišu kakvi su u obavljanju određenog posla te da izdvoje osobine i vještine za koje smatraju da ih najbolje opisuju. Iz njihovih opisa pokušajte zajedno da dodjelite neke 48 TIMSKI RAD od gore navedenih uloga članovima savjeta/vijeća. Ne treba se ograničiti samo na uloge koje su navedene. Ukoliko se ukaže potreba, možete definisati i neke nove uloge koje se vama čine bitnim ili kombinovati neke postojeće. Sam naziv uloge nije toliko bitan. Važno je da pokušate uvidjeti koja sve znanja i vještine postoje u timu, odnosno šta su kapaciteti vašeg tima. Znanje i vještine koje posjeduju članovi savjeta/ vijeća ponaosob mogu krasiti čitav tim ukoliko to budete znali iskoristiti. Kada raspoređujete zadatke pokušajte razmisliti o tome ko će to najbrže i najbolje da uradi, a zatim koji član najviše uživa u takvim zadacima. Tek onda na osnovu odgovora na ova pitanja, zajednički se dogovorite ko će i šta uraditi. Bilo bi dobro i da učite jedni od drugih. Na taj način ćete još više jačati tim. To možete postići tako što ćete, člana tima koji je dobro i brzo obavio dodjeljeni zadatak, zamoliti da pokuša svoje znanje i iskustvo prenijeti na člana koji ima manje iskustva ili znanja u određenom polju. Ukoliko ovaj metod budete stalno koristili, vaš savjet/vijeće učenika će se razijati u tim u kojem svaka osoba, pored timskih ciljeva ispunjava i svoje lične ciljeve. Šta je to dobar timski rad? Pored gore navedenog, dobar timski rad zahtijeva i ispunjavanje još nekoliko bitnih uslova: shvatanje uloge svakog člana u grupi; shvatanje uloge i svrhe tima; dobra komunikacija među članovima tima; rješavanje unutrašnjih problema; sposobnost tima da radi sa drugim grupama i timovima; osjećanje povezanosti među članovima tima; liderstvo otvoreno za saradnju; demokratsko donošenje odluka. Pokušaćemo da odgovorimo šta bi to bio dobar timski rad u savjetu/ vijeću učenika kroz konkretizaciju indikatora koji su gore navedeni. Shvatanje uloge svakog člana u grupu, jednostavno rečeno, znači da svaki član savjeta/vijeća učenika može odgovoriti na pitanje zašto je u 49 TIMSKI RAD savjetu/vijeću. Pored timskih uloga, o kojima smo već pisali, svaki član savjeta/vijeća treba jasno razumjeti i prihvatiti činjenicu da je izabran da u savjetu/vijeću predstavlja svoje odjeljenje; da je njegov zadatak da prenosi informacije u oba smjera (od odjeljenja ka savjetu i obrnuto); da sama činjenica da ga je neko izabrao govori o tome da mu je ukazano povjerenje koje treba opravdati; da se od njega očekuje da bude aktivan i da svojim radom doprinese rezultatima čitavog savjeta/ vijeća učenika. Shvatanje uloge i svrhe tima podrazumijeva da je svim članovima jasno šta su ciljevi rada savjeta/vijeća učenika i zbog čega je dobro da savjeti/ vijeća postoje u školama. Takođe je dobro da znaju od kada postoji savjet/vijeće u vašoj školi, sa kojim se problemima susreće, koji su mu dosadašnji rezultati te na rješavanju kojih problema trenutno radi. Dobra komunikacija među članovima tima podrazumijeva da se u vašem savjetu/vijeću otvoreno komunicira i da su informacije dostupne svima; da postoji dogovoreno vrijeme za sastanke; da se svaki član tima podstiče da diskutuje na sastancima i uključuje u rad. To znači i da se informacije dobijaju na vrijeme, ali i to da postoji atmosfera u timu u kojoj svaki član može reći šta mu ne odgovara i šta želi da bude urađeno kako bi se eventualni problem otklonio. Dobra komunikacija znači i da su sastanci mjesto gdje članovi tima mogu da pohvale jedni druge i da se zajedno raduju novim uspjesima. Rješavanje unutrašnjih problema je jedan od najvećih izazova timskog rada. Ljudi su skloni tome da izbjegavaju konflikte te se najčešće o problemima diskutuje van sastanaka odnosno tamo gdje se problemi ne rješavaju. Bilo bi dobro da se, svaki put kada se uoči neki problem, on jasno istakne na sastanku savjeta/vijeća i da se ne sagleda po principu ko je kriv i kako ćemo ga kazniti, već šta možemo uraditi da se takvi problemi više ne dešavaju. Ovo nije nimalo lak zadatak, ali je ostvariv. Sposobnost tima da radi sa drugim grupama i timovima veoma je važna za savjet/vijeće učenika. Njegova priroda postojanja podrazumijeva da treba da sarađuje sa savjetom roditelja, školskim odborom, drugim savjetima/vijećima učenika, sa udruženjima građana itd. Savjet/vijeće 50 TIMSKI RAD treba da inicira i njeguje ovu komunikaciju. To znači da treba da odredite osobe koje će kontaktirati recimo, savjet roditelja i zamoliti ih da održite zajednički sastanak u cilju međusobnog informisanja i definisanje koraka buduće saradnje. Prvi sastanak nikada ne treba da bude i posljednji – savjet/vijeće treba uvijek iznova podsticati komunikaciju sa drugima jer je u njegovom interesu da bude prepoznato kao partner. Osjećanje povezanosti među članovima uglavnom nije teško postići u savjetima/vijećima učenika, ponajviše zbog toga jer su članovi približno istih godina i borave u istoj školi. Ali osjećanje povezanosti ipak najviše gradi uspjeh koji postižete i ponos koji osjećate nakon dobro odrađenog posla. Zato nastojte da proslavljate vaše uspjehe i da zahvalite članovima koji su po mišljenju svih, uspjehu najviše doprinijeli. Liderstvo otvoreno za saradnju izazov je svih timova. Lider savjeta/vijeća učenika odnosno predsjednik savjeta/vijeća treba što više uključivati članove u rad. To se može postići tako što će na sastancima zajednički dogovarati koje zadatke treba obaviti a zatim ih dodjeliti članovima. Predsjednik savjeta/vijeća učenika treba stalno podsticati članove da iznose svoje ideje i motivisati ih da te iste ideje provedu u djelo. Predsjednik sa članovima treba dijeliti svoja razmišljanja i ideje, i na taj način, pokazati im ličnim primjerom kakvu komunikaciju očekuje. Demokratsko donošenje odluka podrazumijeva da savjet/vijeće učenika ima dogovorene procedure na koji način donosi odluke (najčešće su procedure definisane u pravilniku o radu savjeta/vijeću učenika) te da se odluke donose zajednički bilo putem konsenzusa ili glasanjem (u nastavku su opisane ove metode donošenja odluka). Struktura tima podrazumijeva lidera i članove tima. Liderstvo je sposobnost kojom se postiže da određena grupa ili organizacija najuspješnije i najefikasnije koristi resurse da bi ostvarila dogovorene ciljeve. Lider se uglavnom definiše kao osoba koja ima sposobnost da na različite načine utiče na druge ljude, tako da oni sarađuju i zajedničkim naporima ostvaruju željene ciljeve jedne organizacije zbog kojih ona i postoji. Između ostalog, dobar lider mora da se angažuje, organizuje i upravlja cirkularnom komunikacijom u orga51 TIMSKI RAD nizaciji. Smatra se da su vještine kvalitetnog komuniciranja jedan od osnovnih atributa dobrog lidera. Takođe, dobar lider treba da posjeduje potencijal da vodi ljude, kao i jasno definisan cilj i pravac kojim će doći do njega, visoko razvijenu intuiciju i saosjećanje. Lider treba da je problemski orijentisan, da ne negira, obezvređuje, odlaže ili izbjegava probleme. Svaki savjet/vijeće učenika treba da ima svog lidera. To je predsjednik savjeta učenika. Njegova uloga u radu savjeta/vijeća je od izuzetne važnosti i zato je neophodno da se izboru predsjednika posveti značajna pažnja. Vršnjački edukatori mogu mnogo pomoći svom savjetu/ vijeću da napravi najbolji izbor. Članovi savjeta/vijeća prvo trebaju da se dogovore kakvog predsjednika žele i šta od njega očekuju. U nastavku ovog dijela je radionica Izbori u kojoj su prikazani svi koraci koje treba slijediti prilikom izbora predsjednika. Kada se taj proces obavi, treba uvijek imati na umu da je uloga članova savjeta/vijeća da pomažu predsjedniku da na najbolji mogući način obavi svoj zadatak i ostvari očekivanja savjeta/vijeća. Bitno je i da savjet/vijeće učenika bude svjesno činjenice da, ukoliko predsjednik ne obavlja dužnosti u skladu sa potrebama savjeta/vijeća, članovi su ti koji su dužni da ga pozovu na odgovornost. Ukoliko se situacija ne promjeni i pored primjedbi koje su date u dobroj namjeri, na članovima savjeta/vijeća je da izaberu novog predsjednika. Uloga vršnjačkog edukatora je da inicira procese koje će donijeti pozitivne promjene. 3.1. Stilovi rukovođenja Autokratski – podrazumijeva prisilu, davanje naloga i komandovanje, a odlučivanje je jednostrano. Ovaj stil može da odgovara situacijama kada je potrebno brzo odlučivanje i kada se radi o jednostavnim problemima, a nikako nije pogodan kada se suočavamo sa manje jasnim situacijama, jer se tada postižu lošiji rezultati. Demokratski – ovaj stil podrazumijeva da su svi oni kojih se tiče neka odluka uključeni u njeno donošenje. Na ovaj način se članovi grupe osnažuju da sami preuzmu odgovornost za donošenje odluka 52 TIMSKI RAD i njihov ishod. Odluke mogu da se donose glasanjem ili konsenzusom. Ovaj stil je pogodan kada se radi o složenijim problemima, jer omogućava aktivno učešće svih članova grupe, a to doprinosi kreativnijim rješenjima. Laissez faire (lese fer) – u ovom slučaju, lider se ne obazire na ono što se dešava unutar grupe, već pušta da stvari idu svojim tokom. Postoji i takozvano situaciono rukovođenje koje podrazumijeva da se sa grupom postupa u zavisnosti od date situacije, ali i od zrelosti i razvijenosti grupe. Tu razlikujemo sljedeće stilove rukovođenja: Naređivanje – stil u kojem lider izdaje jasna uputstva i detaljno prati izvršenje zadataka. Vođenje – stil koji podrazumijeva da lider, osim što izdaje uputstva i nadgleda izvršenje zadataka, i obrazlaže odluke, podstiče nove ideje i prijedloge za napredak. Podsticanje – znači da lider pomaže i podržava napore članova svoje grupe koje oni ulažu pri izvršenju zadataka i zajedno s njima dijeli odgovornost za donošenje odluka. Delegiranje – kada lider prenosi na svoje saradnike odgovornost za donošenje odluka i rješavanje problema. Jedan od osnovnih ciljeva savjeta/vijeća učenika je da omogući srednjoškolcima da putem svojih izabranih predstavnika učestvuju u donošenju odluka na nivou škole, lokalne zajednice i države. Ostvarenje ovog cilja omogućava razvoj demokratskih procesa u društvu kojem živimo. Iz svega navedenog nije teško zaključiti koji stil rukovođenja bi bio najadekvatniji za rad savjeta/vijeća učenika. On podrazumijeva da se u savjetu/vijeću učenika zajednički donose odluke, te da predsjednik savjeta/vijeća stalno podstiče članove da učestvuju u ovom procesu. Potrebe grupe Kao što je već napomenuto, svaki lider prilikom rukovođenja treba da ima u vidu potrebe koje grupa ima. O optimalnim rezultatima grupe i njenih članova može se govoriti onda kada su te potrebe u najvećem omjeru zadovoljene. 53 TIMSKI RAD Najvažnije potrebe grupe su: Osjećaj pripadnosti; Učešće u planiranju; Realni ciljevi; Obezbjeđivanje vrijednosti (da je ono što se radi od nekog opšteg značaja ili humano...); Učešće u izradi pravila; Poznavanje očekivanja; Izazov (da ono što se radi nije svakidašnji posao); Progres (dobro je ako članovi osjećaju da se stvari pomijeraju, da utiču na napredak); Informisanost članova i dobar protok informacija; Povjerenje prema lideru; Nagrade (neposredno poslije dobro urađenog posla osoba treba biti nagrađena, a ako pogriješi da joj to na neki način bude ukazano). Na koji način presjednik savjeta/vijeća učenika, koji je lider ove grupe, može biti svjestan potreba koje ima grupa koju vodi. Pokušaćemo pojasniti kako se potrebe koje svaka grupa ispoljava ogledaju u situaciji savjeta/vijeća učenika. Osjećaj pripadnosti podrazumijeva da se svi članovi osjećaju dobrodošli u savjet. Da u savjetu/vijeću ne postoje grupe i grupice koje okupljaju ljude koji su ‘’dobri’’ i nisu baš u ‘’dobrim’’ odnosima sa ‘’drugima’’. Ukoliko grupe u savjetu/vijeću i postoje onda one trebaju biti oformljene kao mali timovi koji imaju određene zadatke (o tome smo već pisali). Posebno se treba voditi računa o novim članovima koji dolaze u savjet/vijeće. Predsjednikova dužnost je da razvija atmosferu u kojoj se novi članovi savjeta/vijeća doživljavaju kao pozitivna promjena kao i da novi članovi sa sobom donose novi optimizam, energiju i kreativnost. Oni možda ne posjeduju veliko iskustvo kao neki drugi članovi, ali to je, upravo, i zadatak savjeta/vijeća i njegovog predsjednika da im omogući da uče jedni od drugih. Na samom početku školske godine, već na pr54 TIMSKI RAD vom sastanku, predsjednik savjeta/vijeća ili neko drugi, ko u tom momentu vodi sastanak, može istaći koliko su bitni i dobrodošli novi članovi, te kolika je vrijednost toga što su u savjetu/vijeću još uvijek neki ‘’stari’’ članovi koji imaju iskustva i znanja koje će podijeliti sa drugima. Učešće u planiranju podrazumijeva da predsjednik ne sjedi kod kuće i smišlja šta bi savjet/vijeće mogao da uradi, već da se planiranje vrši zajedno na sastanku, koji se održava na početku školske godine. Zašto je ovo važno? Ljudi radije učestvuju u ispunjavanju ciljeva i zadataka koje su sami sebi postavili, nego ukoliko im je to neko nametnuo ili naredio. Uzmimo jedan vama izuzetno poznat primjer. Koliko se razlikuje vaša motivacija kada učite ili pišete školsku zadaću onda kada ste vi odlučili da treba to da radite ili kada vam roditelji kažu da morate to da radite. Realni ciljevi su izuzetno bitni. Ukoliko savjet/vijeće učenika sebi postavi nerealne i teško ostvarive ciljeve članovi savjeta/vijeća će biti frustrirani i njihova motivacija za rad će stalno opadati. To vam je kao kad navijate za neki sportski klub koji stalno gubi. Sa druge strane ljudi, a naročito mladi ljudi, su veliki optimisti u pojedinim situacijama i često ne vide prepreke koje im se postavite na putu ka ostvarenju cilja. Kada postavljate ciljeve i zadajete aktivnosti onda je bitno da se stalno preispitujete. (Na primer: Da li vi to zaista možete da postignete?; Imate li dovoljno vremena, znanja i iskustva?; Šta bi moglo da pođe neplanirano?) Kada imate realne ciljeve onda ih i lakše možete ostvariti, a to će donijeti veliko zadovoljstvo u vaš savjet/vijeće koji će se ponositi svojim članstvom i uspjesima koji on postiže. Obezbjeđivanje vrijednosti važno je sa aspekta da članovi savjeta/vijeća uvijek treba da imaju na umu da rade za interese svih učenika u školi, te da razvijaju aktivizam i volonterizam među srednjoškolcima. Postojanje i razvijanje savjeta/vijeća učenika je proces koji ima veliku društvenu vrijednost jer jača demokratske procese u društvu i omogućava mladim ljudima da pokažu da su oni resursi u svakoj zajednici. Učešće u izradi pravila je važno jer će članovi savjeta/vijeća lakše poštovati pravila ukoliko su učestvovali u njihovom donošenju. Ukoliko savjet/vijeće učenika već ima pravilnik rada savjeta/vijeća onda ga već na prvom sastanku treba prezentovati novim članovima. Ukoliko se si55 TIMSKI RAD tuacija u školi promjenila i vaš stari pravilnik više ne odgovara onda bi trebalo da ga izmjenite uz učešće svih članova savjeta/vijeća i uz pomoć profesora koji je zadužen za rad savjeta/vijeća učenika. Ukoliko nemate pravilnik onda ga na početku školske godine zajedno donesite. Poznavanje očekivanja je izuzetno važno. Na samom početku školske godine pitajte sve članove savjeta/vijeća šta očekuju da će dobiti od rada u savjetu/vijeću učenika, šta očekuju da će da postigne savjet/ vijeće i šta očekuju od predsjednika. Izazov za savjet/vijeće učenika je jedna od najvećih potreba. Ukoliko članovi savjeta/vijeća stalno rade iste aktivnosti onda to više nikome ne predstavlja izazov, koji će povećati motivaciju za rad. Pokušajte uvijek da zajedno osmislite kreativne aktivnosti koje su vam novina, a kad realizujete neke iste aktivnosti onda bar pomjerajte granice po pitanju rezultata koje očekujete. Tako se rađa novi izazov. Progres je u uskoj vezi sa realnim ciljevima. Ako članovi osjete da napreduju onda će im se i motivacija razvijati. Opet vam napominjemo, nema progresa ukoliko su vam ciljevi teško izvodivi i u neskladu sa vašim resursima. Informisanost članova i dobar protok informacija je potreba svake grupe pa tako i savjeta/vijeća učenika. Članovi treba da imaju mogućnost da saznaju sve informacije, a to ćete postići tako što ćete informacije saopštavati na sastanku i postavljati na oglasnu ploču. Bilo bi dobro da i učenicima koji nisu članovi savjeta/vijeća omogućite mjesto i vrijeme u kojem oni mogu sazati sve što ih zanima o savjetu/vijeću učenika. Povjerenje prema lideru je neobično važno jer se većina članova savjeta/vijeća ugleda na predsjednika savjeta/vijeća. On treba da bude spreman da radi i više od drugih, te da može da kaže koje stvari može da uradi sam, a za koje mu je potrebna pomoć. Ovakav stav, će grupi dati do znanja da su predsjedniku bitni ciljevi i aktivnosti, a ne to koliko želi da se pokaže moćan pred drugima. Nagrade su važne svima, a naročito srednjoškolcima. Predsjednikova je uloga da stalno ističe, i to pred drugima, pohvale i dobre rezultate 56 TIMSKI RAD članova i timova. U tom procesu bitno je napomenuti da se pored nagrada treba brinuti i o propustima članova i timova. Ukoliko neko napravi grešku bitno je da mi se skrene pažnja. Da li ćete to uraditi u četiri oka, ili na sastanku vaš je izbor. Mi vam savjetujemo da to prvo uradite nasamo sa tom osobom, a ukoliko se stanje ne popravi da to iznesete na sastanku. Bez obzira da li se radi o nagradi i kazni izuzetno je važno da ona dođe u pravo vrijeme. U protivnom ona gubi na vrijednosti kao kad vam rođak donese za poklon plišanog zeku, a vi, pri tom, slavite 17 rođendan. 3.2 Donošenje odluka Osnovni načini donošenja odluka Uobičajen način donošenja odluka koje se odnose na neku grupu, u našoj sredini, a i u mnogim drugim, jeste glasanje. Ono predstavlja demokratski, legitiman, brz i vrlo efikasan oblik grupnog odlučivanja. Kad god je važno donijeti neku odluku ili kad god se pojave suprotstavljeni predlozi i ideje, izgleda da je pristupanje glasanju najekonomičnije i najbolje rješenje. Međutim, iskustva pokazuju da u ovakvim slučajevima glasanje ima svojih prednosti, ali ima i mana. Posebno u situacijama kada odlučivanje glasanjem može da dovede u pitanje opstanak grupe. U takvim situacijama, ukoliko članovi grupe procijene da je važnije sačuvati grupu nego donijeti nekakvu brzu odluku, oni će tražiti alternative u donošenju odluka. Jedna od takvih alternativa jeste izgrađivanje grupnog konsenzusa. Zbog toga, možemo reći da su dva osnovna načina donošenja odluka glasanje i izgrađivanje konsenzusa. Kada čitate o osnovnim načinima donošenja odluka sigurno vam se postavlja pitanje koji način donošenja odluka treba da se primjenjuje u savjetu/vijeću učenika. Najjednostavnije rečeno - i jedan i drugi, a u zavisnosti od važnosti odluke koju savjet/vijeće donosi. Bilo bi dobro da se unutar savjeta/vijeća izgradi jasan stav o tome kada koristite glasanje, a kada konsenzus. Bolje je da koristite glasanje ukoliko imate malo vremena, savjet/vijeće broji veliki broj članova, a odluka koja se donosi nije od izuzetne važnosti za vaš savjet/vijeće. Međutim, ukoliko se radi 57 TIMSKI RAD o odlukama koje su izuzetno važne za savjet/vijeće, kao što je recimo odluka o tome koji volonterski projekat želite da realizujete, ili dogovor o stalnom terminu za sastanak, onda je bolje da koristite konsenzus. Kada bi, na primjer, u ovim situacijama koristili glasanje, odluka koju donesete, recimo o terminu održavanja sastanka, bila bi nepovoljna za one koji su glasali protiv predloženog termina. Posljedica toga bi bio izostanak tih članova sa sastanka savjeta/vijeća, što vašem savjetu/vijeću nikako nije cilj. Ili bi odluka o projektu, ako se donosi glasanjem, mogla da ima za posljedicu neučestvovanje onih članova koji nisu glasali baš za taj projekat. Imajući u vidu da članovi savjeta/vijeća treba da motivišu i druge učenike za učešće u volonterskom projektu, broj učenika koji učestvuje bi bio znatno manji od planiranog. Glavne karakteristike glasanja Odluke se donose obezbjeđivanjem većinske podrške jednoj poziciji ili mišljenju. Postupak i pravila donošenja odluka unaprijed su ustanovljeni i jasni. Proces donošenja odluka odvija se brzo. Prijedlozi moraju biti iskristalisani i tako izloženi grupi da pojedinci mogu da se opredijele “za” ili “protiv” njih. Proces odlučivanja dozvoljava i podstiče glasanje “za” ili “protiv” ponuđene opcije. Mogu se čuti samo relevantna viđenja i ideje. Pojedinci koji imaju neobičnije ideje obično ćute ili napuštaju raspravu jer ne žele da zbunjuju druge. Cilj diskusije može da postane obezbjeđivanje podrške za neku poziciju i “poražavanje” oponenata, a ne traganje za najboljim od ponuđenih rješenja. Odluka često nije rezultat diskusije, već može postati rezultat uspješne trgovine, odnosno međusobne razmjene usluga. Glasanje zahtijeva većinu grupe ili “kvorum” i može da ima za posljedicu saboterstvo ili otpadništvo manjinskog dijela grupe. 58 TIMSKI RAD Kada u savjetu/vijeću učenika donosite odluku glasanjem onda možete da postupite na sljedeći način. Prvo definišite jasno oko čega donosite odluku. Uzmimo za primjer da želite da odlučite o danu kada će učenici vaše škole da idu na izlet. Nakon toga, predsjednik savjeta predloži određene datume i pozove članove da, ukoliko žele, izlože svoje prijedloge. Zatim se prijedlozi napišu na tablu. Nakon toga se pozovu učenici da glasaju na sljedeći način. Pročitate prvi prijedlog i kažete da učenici koji su za taj prijedlog podignu žute papire, a učenici koji su protiv prijedloga podignu crvene papire. (Papire ili kartone možete ranije pripremiti, a u nedostatku njih možete koristiti olovke i sveske). Bitno je da svi glasaju istovremeno. Ukoliko učenici ne glasaju istovremeno dešava se da neki učenici, kada vide da je većina digla ruku za neki prijedlog, u trenutku promjene svoje mišljenje i podignu ruku, jer žele da glasaju kao i ostali (odnosno ne žele biti u manjini, ili žele da glasaju kao njihovi prijatelji, ili kao predsjednik savjeta učenika ...). Kada učenici glasaju za prvi prijedlog prebrojte glasove i zapišite rezultate na tablu. Zatim nastavljate glasanje za sve ostale prijedloge. Kada se glasanje završi, pogledajte koji je prijedlog dobio najviše glasova za, i jasno formulišite šta je rezultat glasanja, na primjer: ‘’danas smo odlučili da se na izlet ide...’’. Ukoliko vam se desi da su dva prijedloga dobila isti broj glasova onda ponovite glasanje dok ne dobijete konačnu odluku. Glavne karakteristike konsenzusa Odluke se donose kroz integraciju različitih pozicija i mišljenja. Postupak i pravila donošenja odluka mogu da variraju u zavisnosti od grupe ili facilitatora cijelog procesa. Proces donošenja odluka može dugo da traje. Prijedlozi mogu biti jasno iskristalisani, a mogu biti kroz grupnu diskusiju naknadno korigovani sugestijama i mišljenjima drugih. Proces odlučivanja dozvoljava i podstiče razmjenu mišljenja i diskusiju o svim prisutnim opcijama kroz koje se kreira “paket” ključnih tema. Mogu se čuti različita viđenja problema i različite ideje. 59 TIMSKI RAD Cilj diskusije je da se pronađe rješenje sa kojim se cijela grupa osjeća dobro. Odluka je isključivo rezultat diskusije i ne može se ničim isforsirati. Izgradnja konsenzusa zahtijeva učešće cijele grupe i ostavlja je cjelini. Koraci u izgrađivanju konsenzusa 1. Jasno formulisanje identifikovanog problema Neophodno je jasno i precizno formulisati identifikovani problem, kako bi se otklonile sve moguće nedoumice članova grupe oko toga šta se, u stvari, rješava. 2. Iznošenje ideja i prijedloga Ideje i prijedlozi mogu unaprijed biti pripremljeni od strane članova radne grupe, ili mogu da se prikupe od strane svih članova tokom sastanka. U svakom slučaju, lista ideja ostaje otvorena za sve, pa i one najneobičnije ideje. 3. Diskusija i razmjena mišljenja svih članova grupe U otvorenoj diskusiji izlažu se sve nedoumice, neslaganja, različita mišljenja o tome kako modifikovati i poboljšati prijedloge. Ukoliko postoje oni koji se uporno protive prijedlogu, oni su dužni da što jasnije obrazlože svoje protivljenje i pozivaju se da predlože konkretna alternativna rješenja. 4. Formulisanje konačnog prijedloga koji je prihvatljiv za sve Nakon što su sva mišljenja saslušana, integrativni prijedlozi se preformulišu i nude grupi kao konačan prijedlog. Tek kada je formulisan prijedlog rješenja za koji se može reći da je prihvatljiv za sve, jer je uvaženo svačije mišljenje, ide se dalje. 5. Posljednja provjera i usvajanje formulisanog rješenja Konačan prijedlog rješenja nudi se grupi na usvajanje tako što se još jednom provjeri da li je takva formulacija prihvatljiva za sve. Ukoliko se niko ne usprotivi, konsenzus je postignut. 60 TIMSKI RAD Donijeti neku odluku konsenzusom, znači prikupiti pojedinačne raznolike predloge i primjedbe svih članova grupe, a zatim ih integrisati u jedinstvenu i vrlo često kreativnu odluku koja će biti prihvatljiva za sve. Ukoliko neka grupa postigne konsenzus, to ne znači uvijek da je svaki pojedinac maksimalno zadovoljan donijetom odlukom, već da je zadovoljan kako su ga drugi saslušali ili razumjeli, ili u kojoj mjeri su uvažili njegovo mišljenje. Proces donošenja odluka konsenzusom daleko brže i nesmetanije teče ukoliko se grupa odluči da angažuje facilitatora tj. profesionalnog nezavisnog voditelja sa strane, čija je pozicija neutralna u odnosu na učesnike i problem koji se rješava. Uloga facilitatora je da pomogne učesnicima da upravljaju procesom odlučivanja, ali nikako da sugeriše moguća rješenja, ili da utiče na sam ishod konačne odluke. Kada se grupa odlučuje za izgradnju konsenzusa? Onda kada joj je u cilju da održi ili podigne na viši nivo grupnu kohezivnost. Konsenzus nije uvijek moguć, niti je uvijek odgovarajući način grupnog odlučivanja. Pogotovo u situacijama kao što su kratak vremenski rok, veliki broj članova grupe, loši međuljudski odnosi itd. Međutim, i takve situacije dozvoljavaju kombinaciju ova dva načina grupnog odlučivanja, ali u mjeri u kojoj to priroda samog problema, grupna atmosfera i ukupna situacija dozvoljavaju. Veoma važno je znati da konsenzus nije prihvatanje i slaganje sa mišljenjem vođe ili nekog drugog autoriteta, popuštanje i prihvatanje većinskog mišljenja usljed grupnog pritiska, niti lažna saglasnost čiji je cilj očuvanje sloge i mira u grupi. Ukoliko se neko protivi ponuđenom rješenju, a pri tom nema konkretan predlog koji bi zamijenio postojeći, tu je onda veoma važno utvrditi stepen i prirodu protivljenja predlogu, odnosno da li se radi o nepodržavanju ili rezervisanosti, ali i spremnosti da se predlog prihvati, uzdržanosti osobe i nespremnosti da provodi donesenu odluku ili se jednostavno radi o blokiranju donošenja odluke. Ako se ne ispoštuje unaprijed dogovoren i predviđen rok za donošenje odluke konsenzusom, grupa može primijeniti i drugi oblik grupnog odlučivanja, kao što je, na primjer, glasanje. 61 TIMSKI RAD Opisaćemo vam, na jedanom primjeru, kako u svom savjetu/vijeću učenika možete donijeti odluku konsenzusom. Prvo jasno formulišite problem, odnosno kakvu odluku želite da donesete. Uzmimo za primjer da je savjet/vijeće, učenika informisan da može da učestvuje u programu malih grantova za volonterske akcije savjeta/vijeća učenika srednjih škola. Zadatak vašeg savjeta/vijeća učenika je da osmisli volontersku akciju, da ispuni aplikacioni formular i da ga, do unaprijed definisanog roka, dostavi organizaciji koja provodi program. Sastali ste se na sastanku i treba da donesete odluku o tome koju volontersku akciju bi željeli da organizujete. To je problem koji želite da riješite, odnosno odluka koju trebate donijeti. Kada predsjednik savjeta/vijeća učenika formuliše problem, on onda pozove članove savjeta/vijeća da iznesu svoje ideje i prijedloge. Dok se iznose ideje, pokušajte se suzdržati od komentara i diskusija i kažite članovima da će priliku za to dobiti kasnije. Svaki prijedlog zapišite na tablu u dvije tri riječi. Kada su svi prijedlozi izneseni pozovite članove koji su iznijeli prijedloge da ih obrazlože. Nakon obrazloženja možete diskutovati prijedlog, postavljati pitanja, provjeravati mogućnost izvodivosti itd. Kada prodiskutujete o svim prijedlozima vjerovatno će se iskristalisati neki od njih koji se čine najbolji, najzanimljiviji i izvediviji. One koje ste tokom diskusije odbacili izbrišite sa table. Kada su na tabli ostali samo neki prijedlozi, pozovite članove da se zajedno dogovorite koji ćete od preostalih prijedloga izabrati. Diskusija se obično nastavi sve dotle dok ne ostane jedan prijedlog, koji je prihvatljiv za sve. Ukoliko vam ostanu, recimo, dva prijedloga oko kojih nikako ne možete da se odlučite, a nemate mnogo vremena na raspolaganju onda vam predlažemo da glasate i tako donesete odluku. Koristite isti metod glasanja, kao što smo već gore opisali. Možda vam se nameće pitanje kako je ovo konsenzus ako se koristi glasanje. Prije svega, da ste samo koristili glasanje onda ne biste imali priliku da diskutujete o prijedlozima, te bi imali mnogo manje informacija o samom prijedlogu. Diskusija je jako važna, jer ona omogućava da se iznesu stavovi, argumenti, primjeri i iskustva, što utiče na stvaranje jasnije slike o tome koliko je neki prijedlog dobar, izvediv, zanimljiv itd. Diskusija, dalje, daje mogućnost da se mijenjaju stavovi na osnovu nekih informacija koje su, možda, članovima bili nepoznate. Sve ovo nemate kod glasanja. Kada donesete konačnu odluku, zamolite sve članove savjeta/ 62 TIMSKI RAD vijeća da prokomentarišu sam proces donošenja odluka, te da kažu koliko su zadovoljni postignutim dogovorom. Ova provjera važna je iz dva razloga. Prvo, na taj način ćete biti još jednom sigurni da li se svi slažu oko postignutog dogovora. Drugo, a jako važno je to što ćete kroz ovaj razgovor dobiti informaiju o eventualnim propustima koje ste napravili, što vam može pomoći da ih ispravite u budućnosti. Ovaj primjer postizanja konsenzusa možete iskoristiti i kao vježbu koja vam može pomoći da članovi vašeg savjeta/vijeća uče na koji način izgrađivati konsenzus. Pored odabira volonterske akcije možete uzeti i neke druge probleme za rješavanje. 3.3. Vođenje sastanka Sastanci su iznimno važni za adekvatno funkcionisanje svake organizovane grupe. Na njima se se raspravlja o svim bitnim i aktuelnim pitanjima, prave planovi za naredni period i sl. Pored toga, sastanci su bitni jer se na njima i preko njih najbolje i najtransparentnije razmjenjuju informacije o aktuelnostima. Stoga, informisanost članova i predstavlja jednu od najbitnijih stvari za dobro funkcionisanje tima. Svaki sastanak mora biti prethodno pripremljen i organizovan. U protivnom, može se lako desiti da se sastanak ne održi do kraja, da bude prekinut ili da protekne u haotičnom toku, što se negativno odražava i na aktivnosti grupe i na motivaciju članova grupe. Kako bi se izbjegle ovakve i slične situacije, neophodno je da svaki sastanak bude strukturisan. Nekoliko savjeta za održavanje sastanaka: Dnevni red sastanka ustanoviti prije samog sastanka i dostaviti ga učesnicima sastanka. Tačka “razno”, poželjno je da stoji na kraju svakog dnevnog reda. Ona omogućava da svi učesnici diskutuju o temi za koju smatraju da je bitna. Vrijeme trajanja sastanka potrebno je odrediti na samom početku. 63 TIMSKI RAD Definisati ko je osoba koja vodi sastanak (da li se radi o predsjedniku neke grupe, lideru ili osobi koja je delegirana za ovu funkciju). Na samom početku potrebno je ustanoviti određena pravila rada za vrijeme sastanka. Dok jedan priča, ostali slušaju i ne prekidaju ga, jedno je od mogućih pravila, a doprinijeće i efikasnijem radu učesnika sastanka. Izuzetno je važno definisati na koji način se donose odluke na tom sastanku, tj. da li se radi o glasanju, konsenzusom, kombinaciji konsenzusa i glasanja. Sam kraj sastanka treba uvijek da završi sa jasnim zaključcima i odlukama, kao i planom implementacije odluka. Važno je da se odredi osoba koja će tokom cijelog sastanka sve bilježiti i koja će na kraju napraviti zapisnik sa svim donesenim odlukama. Sastanci su veoma bitni za funkcionisanje savjeta/vijeća učenika. Na sastancima se članovi međusobno mogu informisati o dešavanjima u školi, te, na taj način dobiti jasniju sliku potreba učenika koje predstavljaju. Sastanci takođe služe za planiranje aktivnosti. Na sastancima možete dobiti i informacije o izvršenim zadacima, kroz usmeno izvještavanje članova, što omogućava savjetu/vijeću da vrši kontrolu nad aktivnostima koje su u toku. Sastanci pored svega ovoga pružaju mogućnost da se bolje upoznate i da ,učite jedni od drugih kroz zajednički rad. Ukoliko nisu dobro organizovani i vođeni mogu predstavljati opasnost za vaš tim. Svi članovi savjeta/vijeća moraju biti informisani o terminu i trajanju sastanka te o dnevnom redu. Ukoliko se vaši sastanci ne održavaju uvijek u isto vrijeme onda je najbolje da se na svakom sastanku unaprijed dogovorite o terminu sljedećeg sastanka, te predložite dnevni red. Možete to ubaciti i kao pretposljednju tačku dnevnog reda. Informacije o sljedećem sastanku i predloženom dnevnom redu trebate okačiti na oglasnu tablu, te, i pored toga, zadužiti članove savjeta/vijeća koji će se 64 TIMSKI RAD pobrinuti da informacija o terminu sljedećeg sastanka dođe do članova koji nisu bili prisutni na sastanku. Trajanje sastanka bi trebalo ograničiti na maksimalno sat vremena, jer nakon toga učenicima opada motivacija i koncentracija. Izuzetno je važna uloga osobe koja vodi sastanak. Pošto je jedan od ciljeva savjeta/vijeća učenika da učite jedni od drugih, pokušajte da bar jednom date priliku svakom članu da vodi sastanak. Tako ćete jasnije definisati šta se očekuje od onoga ko vodi sastanka. Tačka razno trebala bi biti obavezna za svaki vaš sastanak, jer daje mogućnost da se deskutuje o nekim pitanjima koja su važna nekim članovima, pitanjima koja se pojave na samom sastanku, a nisu unaprijed definisana. Tačka razno je nekad prilika i da se zabavite i u dobrom raspoloženju završite sastanak. Svaka anegdota ili dosjetka, koja se pojavi na sastanku, može biti prebačena za tačku razno. Na taj način ćete održavati radnu atmosferu, a daćete priliku članovima da zabave jedni druge. Zapisnik je veoma bitan iz nekoliko razloga. Daje vam uvid u to šta ste se dogovorili i tako lakše možete pratiti ispunjavanje planova te postavljenih zadataka. Omogućava vam da vodite evidenciju o vašem radu, a koja može da posluži i narednim generacijama savjeta/vijeća učenika. Najbolje je da se zapisnici vode jednoj svesci, jer se može desiti da izgubite papire. 3.4. Radionice U nastavku se nalaze uputstva za izvođenje tri radionice koje vam mogu pomoći da sa svojim savjetom/vijećem učenika unapređujete timski rad. 3.4.1 Upoznavanje i grupni govor Radionica Upoznavanje i grupni ugovor se radi uvijek na početku radioničkog ciklusa. Ova radionica može da vam pomogne da se bolje upoznate, te da razvijate dobre međuljudske odnose u vašem savjetu/vije65 TIMSKI RAD ću. Pored toga, ovu radionicu možete iskoristiti i za definisanje grupnih pravila u savjetu/vijeću ili pravila koje ćete poštovati tokom sastanaka. Uputstvo za voditelja radionice: Učenici iz vašeg savjeta/vijeća učenika ili odjeljenja, vjerovatno, se dobro poznaju. Međutim, postoji način da se upoznaju još bolje. Kroz slijedeće dvije vježbe, učenici će imati priliku da predstave svoja interesovanja, planove za budućnost, stvari koje vole, prijatelje, za njih značajne ljude, svoju porodicu, šta žele da postanu itd. Prije samog izvođenja vježbe upoznajte učesnike sa temom radionice i vremenskim trajanjem. Pozovite ih da se aktivno uključe u rad i omogućite im da postave pitanja. Prva vježba: 1. Zamolite učenike da na listu papira (iz sveske), nacrtaju (olovkom) obrise svoga tijela (crtež svoje figure) i da odgovore na slijedeća pitanja (onako kako je prikazano na crtežu). Svaki učenik vježbu radi individualno, 10–15 minuta. Pitanja: Glava: ja sam...?; Grudi: šta i koga volim?; Ruka: šta voliš da radiš?; Druga ruka: šta namjeravaš da radiš u budućnosti?; Noga: moja porodica...?; Druga noga: moji prijatelji? 2. Kada svi učesnici završe crtež i odgovore na pitanja, zamolite ih da u krugu predstave svoj rad. Učenici treba jedan po jedan da prezentuju svoj crtež. Nakon prezentacije svakog rada dopustite drugim učesnicima da, ukoliko to žele, postavljaju pitanja učeniku koji prezentuje. 66 TIMSKI RAD Druga vježba: 1. Podijelite učenike u parove (najbolje je da se podijele onako kako sjede). 2. Zamolite svaki par da u narednih 10 minuta, svaki član para ispriča drugom članu kako sebe vidi u narednih pet godina? Kažite im da se pažljivo slušaju jer će u narednom koraku radionice, predstavljati jedan drugoga. 3. Nakon što su parovi obavili svoj zadatak, zamolite ih da svaki član para predstavi kako drugi član para vidi sebe u narednih pet godina? Nakon što ste odradili ove dvije vježbe zamolite grupu da u cilju boljeg rada na narednim radionicama zajednički donesete grupna pravila (grupni ugovor). Grupna pravila treba da definišu na koji način će grupa tokom radionica da funkcioniše, kojih će se pravila pridržavati i koje će principe poštovati. Svaki član grupe tj. učenik, kao i voditelj, ima pravo da predloži dijelove grupnih pravila. Ukoliko se čitava grupa usaglasi sa tim prijedlogom, onda se prijedlog piše na zajednički spisak. Kada se iznesu i usvoje svi prijedlozi voditelj na veliki list papira napiše grupna pravila. Bilo bi dobro da su grupna pravila, tokom svake radionice istaknuta na vidljivom mjestu, da bi se članovi grupe i sam voditelj mogli na njih pozivati, ukoliko dođe do kršenja ugovora, ili do problema u radu. Grupna pravila nikad nisu konačna i nepromjenljiva. Ona se tokom rada mogu mijenjati i dopunjavati na prijedlog učenika ili voditelja, ukoliko se čitava grupa usaglasi sa predloženim. U nastavku se nalazi primjer grupnih pravila. Primjer: Grupna pravila: Svi dolaze na vrijeme. Dok jedan govori ostali slušaju. Dignuti ruku za riječ. Svi aktivno učestvuju u radu. Fokusiranost na temu. 67 TIMSKI RAD Nema vrijeđanja... Nema tačnih i pogrešnih, ni glupih odgovora. ... ... Ukoliko ostane vremena, predložite učesnicima da za kraj odigrate jednu igricu (iz kataloga igara). 3.4.2. Timski rad Radionica Timski rad ima za cilj da razvija timski rad kroz iskustvo donošenja odluka u paru, malim grupama i u velikoj grupi. Možete je koristiti na početku školske godine kada se formira savjet/vijeće, ali i onda kada uočite da u savjetu/vijeću imate poteškoće u donošenju odluka. Vježbe koje se rade tokom radionice mogu vašem savjetu/vijeću dati jasnu sliku o poželjnim i nepoželjnim ponašanjima tokom donošenja odluka. Nakon toga, vi kao voditelj radionice, možete ponuditi savjete koje mogu unaprijediti vaš timski rad, kao i metode donošenja odluka koje ste saznali čitajući dio priručnika o timskom radu. Uputstvo za voditelja: Tokom ove radionice učenici će imati priliku da na različite načine donose odluke. Cilj radionice je da učenicima pruži iskustvo učešća u procesu donošenja odluka i da se kroz diskusiju u čitavoj grupi donesu zaključci o efikasnim načinima donošenja timskih odluka. Radionica se sastoji iz dva dijela. Prvi dio je vježba kroz koju će učesnici prvo individualno, zatim u paru, pa u malim 68 TIMSKI RAD grupama i, na kraju, u velikoj grupi donositi odluke. Drugi dio radionice je diskusija u čitavoj grupi u kojoj treba da se definišu zajednički zaključci: na koji način se u timu efikasno donose odluke, šta može pomoći u komunikaciji, koja ponašanja otežavaju proces donošenja odluka itd. Prvo sa učesnicima odigrajte jednu igricu iz kataloga igara. Vježba: 1. Zamolite svakog učesnika da izdvoji pet stvari koje bi ponio sa sobom na pusto ostrvo. 2. Nakon toga, podijelite ih u parove i zamolite ih da u paru razmjene svoje popise stvari i da naprave zajednički spisak pet stvari. 3. Nakon toga oformite male grupe ( 5 do 6 učenika) i zamolite da ponove postupak. 4. Na kraju, kada su sve male grupe donijele grupne odluke, zamolite učesnike da se vrate u veliku grupu i da na nivou čitave grupe donesu zajedničku odluku (popis pet stvari koje bi sa sobom ponijeli na pusto ostrvo), sa kojom će se slagati svi članovi grupe. Recite učesnicima da za donošenje grupne odluke na raspolaganju imaju najviše 20 minuta i da svoju konačnu zajedničku odluku (popis stvari) treba da napišu na tabli. Diskusija: Nakon što su učesnici donijeli zajedničku grupnu odluku, zamolite ih da prokomentarišu situaciju donošenja odluka. Pitanja koja slijede mogu vam pomoći u vođenju diskusije: Na koji su način sastavljali spisak? Kako im je bilo donijeti odluku u paru u poređenju sa donošenjem odluka u malim grupama? Šta misle o procesu donošenja odluke na nivou čitave grupe? Kako su se osjećali tokom donošenja odluka? Da li su se aktivno uključili u donošenje odluke, ili su bili samo posmatrači? Da li su svi zadovoljni konačnom odlukom? 69 TIMSKI RAD Da li je tokom donošenja odluke u velikoj grupi neko od učenika preuzeo inicijativu, i ako jeste na koji način? Mogu li to da prokomentarišu? Koje su bile olakšavajuće, a koje otežavajuće okolnosti prilikom donošenja odluke? Na koji način donose odluke u nekim drugim situacijama npr. u društvu, u porodici, u školi itd.? Da li su svi učesnici imali dovoljno vremena da se izjasne o pojedinim pitanjima tokom donošenja odluka, da komentarišu svoje i stavove drugih učenika? Da li su se borili za usvajanje njihovih prijedloga i na koji način? Da li se zajednički spisak stvari slaže u potpunosti sa pojedinačnim spiskom nekog učenika? Na kraju diskusije izvucite zajednički zaključak o čemu treba voditi računa prilikom donošenja odluka, koji su to olakšavajući, a koji otežavajući faktori ili ponašanja u ovom procesu, koja pravila treba poštovati prilikom donošenja odluka itd. Na kraju radionice pitajte učenike da prokomentarišu, ukoliko žele: kako se osjećaju, šta im se dopalo tokom radionice, a šta ne itd. Za kraj, predložite im igricu. 3.4.3. Izbori Radionica Izbori može vam biti izuzetno korisna u situacijama kada trebate da izaberete osobu koja će vas predstavljati. To može biti situacija kada se bira predsjednik savjeta/vijeća učenika, ili kada se u okviru jednog odjeljenja bira predstavnik odjeljenja, koji će predstavljati odjeljenje u savjetu/vijeću učenika i tim izborom automatski postati član savjeta/vijeća učenika. Možete je koristiti i kada trebate odabrati člana savjeta/vijeća koji će vas predstavljeti na nekom dešavanju (u situacijama kada to nužno ne mora biti predsjednik savjeta/vijeća, ili kada je predsjednik spriječen). Kroz ovu radionicu, voditeljima se pruža prilika da uče svoje vršnjake o tome koliko je važno da aktivno učestvuju u svim izbornim procesima, te kako ti izborni procesi treba da izgledaju. 70 TIMSKI RAD Uputstvo za voditelje: U toku ove radionice učenici će imati priliku da stiču znanje o efikasnom načinu izbora svojih predstavnika. Obavezno je koristite prilikom izbora predsjednika savjeta/vijeća učenika, predstavnika odjeljenja za savjet/vijeće. Na ovaj način možete birati i lidera bilo koje grupe koja treba da odradi određeni zadatak, na primjer, volontersku akciju u vašoj školi. Prva aktivnost: Objasnite učenicima da će tokom ove radionice imati priliku izabrati predsjednika savjeta/vijeća učenika (ili predstavnika svog odjeljenja). Pitajte ih kako se do sada odvijao taj proces i recite im da ćete ih naučiti metodu izbora koja će zadovoljiti sve učesnike ovog procesa. Prvo im na tabli napišite korake u izbornom procesu: 1. Određivanje kriterijuma (vještina, osobina, znanje, itd.) koje treba da posjeduje izabrana osoba; 2. Predlaganje kandidata; 3. Predstavljanje kandidata; 4. Glasanje; 5. Proglašenje izabranog predstavnika. Druga aktivnost: Nakon što ste napisali korake, pitajte učenike koje osobine treba da posjeduje osoba koja će ih predstavljati? Kakvog predstavnika bi željeli da imaju? Koje su to vještine koje taj učenik treba da posjeduje? Ukoliko imaju poteškoća sa definisanjem ovih osobina postavite im sljedeća pitanja: Da li to treba da bude komunikativna osoba? Da li mora biti odgovorna? Treba li posjedovati neko iskustvo za ovu poziciju? Da li to treba biti aktivan učenik ili učenica? Da li ta osoba treba da ima dovoljno vremena za vanškolske aktivnosti? Treba li biti motivisana za ovu poziciju? Itd. Treća aktivnost: Nakon što ste sa učenicima definisali kriterijume za izbor (odnosno kakvu osobu želite), zamolite učenike da predlože svoje kandidate. Isto71 TIMSKI RAD vremeno pozovite učenike da se i sami predlažu. Nakon što su učenici predložili kandidate (broj kandidata nemojte ograničavati), napišite njihova imena na tablu. Četvrta aktivnost: Kandidate zamolite da pripreme prezentaciju u trajanju od pet minuta. Prezentacija bi trebalo da sadrži odgovor na dva pitanja: “Zašto smatram da bih ja bio najbolji predsjednik/predstavnik?” i “Šta namjeravam da uradim tokom perioda u kojem ću predstavljati savjet/vijeće/ odjeljenje?”. Predloženi kandidati mogu da kreiraju svoju prezentaciju kako god to oni žele. Kažite im da će nakon njihove prezentacije članovi savjeta/vijeća (ili učenici odjeljenja), pa i drugi kandidati imati priliku da im postavljaju pitanja. Dajte kandidatima 15 minuta da se pripreme. Dok se kandidati pripremaju vi uzmite list papira i isjecite ga na onoliko papirića koliko ima kandidata. Na svakom papiriću napišite broj (od 1 do ...), presavijte papirić i zamolite kandidate da izvuku svoj redni broj (broj kojim će se redom predstavljati). Peta aktivnost: Prozivajte kandidate onim redom kako su izvukli brojeve, mjerite im vrijeme predstavljanja i nakon što se predstave dozvolite drugim učenicima da postavljaju pitanja isključivo kandidatu koji se trenutno predstavlja. Nakon pitanja i odgovora, prozovite sljedećeg kandidata i tako sve redom do kraja. Šesta aktivnost: Zamolite učenike da na listić papira napišu ime kandidata za kojeg smatraju da najviše zadovoljava ranije uspostavljene kriterijume. Kada svi napišu svoj izbor, prikupite sve papiriće i prebrojite glasove. Napomena: Pošto se učenici u savjetu/vijeću (ili u razredu međusobno druže), da bi izbjegli situaciju da neko izabere svog prijatelja (jer misli da će mu se drug ili drugarica naljutiti ako ne glasa za njih), a ne kandidata za kojeg smatra da je najbolji, nemojte glasati dizanjem ruke. Sedma aktivnost: Proglasite pobjednika i čestitajte mu. A čestitajte i sebi, izabrali ste predsjednika savjeta/vijeća učenika (ili predstavnika razreda). Vama i 72 TIMSKI RAD ostalim učenicima preostaje da ga podržavate i da pratite njegov rad, pa i da ga smijenite i izaberete novog, ukoliko ne ispunjava svoje dužnosti. 3.4.4. Vježbe U nastavku ćemo vam ponuditi još dvije vježbe, odnosno problemske situacije, koje vam mogu pomoći da kao vršnjački edukatori pomažete svojim vršnjacima da razvijaju timski rad. Slučaj broj jedan vam može pomoći ukoliko niste zadovoljni sastancima vašeg savjeta/vijeća učenika. Prvo pročitajte ovaj slučaj, a zatim razmislite kakva su sastanci vašeg savjeta/vijeća. Da li vam se dešavaju slične situacije? Kao što je i opisano kroz ovaj slučaj pokušajte na sastanku savjeta/vijeća riješiti svoje probleme, kroz diskusiju i igranje uloga. Slučaj broj 1. Savjet učenika u vašoj školi sastaje se redovno, učenici su većinom motivisani za rad, ali imate problema na sastancima savjeta/vijeća. Uvijek vam se dešavaju isti problemi koda trebate da donesete neku zajedničku odluku. Jedna manja grupa učenika uglavnom, je aktivna na sastancima, oni stalno iznose svoje ideje, diskutuju o prijedlozima, iznose nove informacije itd. Veoma su motivisani za rad i čini vam se da su sve odluke savjeta/vijeća donesene upravo na njihovu inicijativu. Sa druge strane imate nekoliko učenika koji se na sastancima, uglavnom, ne uključuju, ne javljaju se za riječ, a kada ih prozovete onda se, uglavnom, slože sa mišljenjem nekih drugih članova. Ova situacija već dugo traje i vi želite da je promjenite jer bi savjet/ vijeće učenika trebao da funkcioniše kao tim u kojem se svaki član uvažava i podstiče da radi. Čini vam se da bi situacija u kojoj ste sada mogla da uzrokuje podjelu savjeta/vijeće i da bi neki članovi, koji se sada dovoljno ne uključuju, mogli da počnu da izbjegavaju sastanke. Sa druge strane svjesni ste činjenice da je ‘’aktivna’’ grupa ta koja, u stvari, nosi sve aktivnosti savjeta/vijeća i da ste sretni što vaš savjet/ vijeće ima takve članove. 73 TIMSKI RAD Šta možete da uradite? Savjetujemo vam da prvo na sastanku savjeta/vijeća ovo uvrstite kao tačku dnevnog reda, ili da sazovete vanredan sastanak savjeta/vijeća. (Vanredan sastanak je onaj sastanak koji nije redovan i na kojem se obično riješavaju neki iskrsli problemi, koji ne mogu da čekaju redovni sastanak). Na sastanku jasno, i bez ustručavanja, kažite šta ste primjetili, te da niste zadovoljni takvom situacijom i da se plašite da bi to moglo da utiče na rad vašeg savjeta/vijeća. Zatim pozovete učenike da o tome diskutuju, da kažu da li i oni vide problem kao i vi, kako to na njih djeluje i šta predlažu da se uradi. Već sama ova diskusija može vam pomoći i voditi vas da definišete neke preporuke (ili pravila ponašanja) za budući rad, koje će se odnositi na sve članove. Ukoliko primjetite da članovi ne žele da diskutuju, ili se ustručavaju da kažu šta misle predlažemo vam da uradite sljedeće: Na papiriće napišite imena svih članova savjeta/ vijeća. Zatim stavite papiriće na sredinu stola i zamolite sve članove da izvuku po jedan papirić i da nikome ne govore koje ime piše na njihovom papiriću. Vodite računa da članovi ne izvuku papirić sa svojim imenom (to možete uraditi tako da članovi izvlače papiriće jedan po jedan i da dodate papirić sa njihovim imenom nakon što su izvukli). Kada svi izvuku papiriće, kažite im da ćete sada imati sastanak, kao i obično, sa dnevnim redom koji predlažete, ali da će situacija na sastanku biti malo drugačija nego inače. Svaki član savjeta/vijeća treba da se na sastanku ponaša kao član čije je ime izvukao. Pri tome, do kraja sastanka ne smije da kaže kojeg učenika imitira. Kada završite sastanak, pozovite članove da pogađaju ko je koga imitirao na sastanku i da diskutuju kako im je to izgledalo. Postavite pitanja svim članovima da li su sada imali prilike da vide kako njihovo ponašanje izgleda na sastanku. Pitajte ih šta jedni od drugih očekuju u budućnosti i to definišite kao preporuke ili pravila ponašanja. Slučaj broj dva vam može pomoći u situacijama kada primjetite da članovi vašeg savjeta/vijeća ne ispunjavaju svoje obaveze po pitanju komunikacije sa odjeljenjem kojeg predstavljaju. Ukoliko primjetite da se vaš savjet/vijeće susreće sa tim problemom onda uradite vježbu sa članovima vašeg savjeta/vijeća kao što je i opisano u slučaju. Ovu vježbu možete raditi i kada se formira vaš savjet/vijeće i, na taj način, učiti članove šta se od njih očekuje. 74 TIMSKI RAD Slučaj broj 2. Želite da članovi vašeg savjeta/vijeća jasnije shvate svoj zadatak, a to je da predstavljaju svoje odjeljenje u savjetu/vijeću. Možete im zadati sljedeći zadatak. Do sljedećeg sastanka treba da pogledaju snimak neke (bilo koje) sjednice parlamenta (skupštine). Može da bude sjednica gradskog parlamenta, entitetskog, kantonalnog, državnog. Neka sami izaberu nešto od onoga što im se nudi na raznim televizijskim programima. Njihov zadatak je da sastave kratki izvještaj o svojim utiscima. Pored toga, treba da obave intervju sa 4 različite osobe (srednjoškolac, student, zaposlena osoba, penzioner) i da ih pitaju šta im se sviđa, a šta ne sviđa kod političara u našoj zemlji. Kada članovi savjeta/vijeća obave svoj zadatak, zakažite sastanak samo po ovom pitanju. Svi treba da pročitaju svoje izvještaje. Nakon toga, počnite diskusiju kroz koju ćete pokušati da definišete da li, po njihovom mišljenju, (na osnovu informacija koje imaju) političari (odbornici, poslanici ili zastupnici) ispunjavaju svoje obaveze. Diskusiju nastavite u pravcu savjeta/vijeća učenika i pokušajte da definišete koji su to konkretni zadaci koje članovi moraju redovno obavljati da bi ispunili svoj predstavnički zadatak. Odredite i način na koji ćete zajednički pratiti da li ispunjavaju svoju ulogu. 75 4. KOMUNIKACIJA 76 KOMUNIKACIJA Poglavlje o komunikaciji sastoji se iz dva dijela. Prvi dio će vam pomoći da bolje razumijete komunikaciju, te da odredite šta je potrebno uraditi da bi se komunikacija u vašem savjetu/vijeću poboljšala. Drugi dio ovog poglavlja nudi vam set radionica kroz koje možete unapređivati komunikaciju u savjetu/vijeću učenika zajedno sa članovima savjeta. Prije nego počnete čitati ovaj dio priručnika zastanite na trenutak i zamislite svijet u kojem živite bez komunikacije... Teško je to i zamisliti. Komunikacija je bit svega. Razlislite kako vi komunicirate? Šta volite u komunikaciji? Koliko vam pomaže u životu da ostvarite svoje ciljeve? Da li ste u stanju da nekog razumijete čak i kad ništa ne kaže? Kako to postižemo? Kada ste odgovorili na gore postavljena pitanja vratite se ponovo u školu, u vaš savjet/vijeće učenika, i razmislite o komunikaciju u vašem savjetu/vijeću učenika. Ili o komunikaciji srednjoškolaca u vašoj školi, komunikaciji sa profesorima. Sigurno uviđate stvari koje vam se dopadaju i one koje bi željeli da promjenite. Kroz tekst koji slijedi pokušaćemo da vam približimo komunikaciju i damo konkretne metode na koji način vi kao vršnjački edukatori možete da unaprijedite komunikaciju u vašem savjetu/vijeću učenika. Šta je komunikacija? Komunikacija je sredstvo i način razmjene ideja, stavova, vrijednosti, mišljenja, činjenica i slično. Uopšteno gledano, to je prenos informacija i značenja od jedne do druge osobe uz pomoć razumljivih simbola. Za komunikaciju se može reći da ona predstavlja onaj osjetljivi poligon ljudskih odnosa na kojem se sukobi rješavaju, ali često i nastaju. Svjedoci smo brojnih nesporazuma, konflikata i ne77 KOMUNIKACIJA uspjeha u radu zbog loše komunikacije, iskrivljivanja informacija, lošeg slušanja, neadekvatnog izražavanja itd. Zbog ovih, i mnogih drugih razloga, potrebno je više se zadržavati na komunikaciji da bi pravili manje grešaka, izbjegli nesporazume, a sve to da bi svaku aktivnost učinili produktivnijom. Stoga, možemo reći da je komunikacija vještina koju nije lako dostići i koju treba usavršavati. Komunikacija je suština svega, pa je, naravno, od iznimnog značaja i za rad savjeta/vijeća učenika. Važna je komunikacija unutar savjeta/ vijeća, jer je dobra komunikacija pokazatelj i dobrog timskog rada, a to vodi i boljim rezultatima. Važno je kako savjet/vijeće komunicira sa drugim tijelima u školi, sa savjetom roditelja, sa školskim odborom, sa nastavničkim vijećem. Važno je kako savjet/vijeće komunicira sa pojedincima unutar škole, profesorima, pedagogom, direktorom itd. Uloga savjeta/vijeća je i da ostvaruje saradnju i sa organizacijama iz lokalne zajednice, te sa savjetima/vijećima učenika iz drugih škola. Činjenica da se komunikacija dešava svakodnevno, i da je sveopšta pojava, ne znači da je ona nešto što svi umijemo da radimo na način koji odgovara i nama i drugima. Tačno je da svi komuniciramo. Na koji način to radimo, kakav je kvalitet naše komunikacije, odnosno koliko nam način na koji komuniciramo olakšava ili otežava svakodnevno funkcionisanje, je nešto po čemu se svi razlikujemo. Ali i nešto što možemo unaprijediti i naučiti. Kako to može svaki član tako to može i savjet/vijeće učenika u cjelini. Kvalitet komunikacije u nekom savjetu/vijeću učenika ovisi o mnogo faktora, a ponajviše o vještinama komunikacije koju posjeduju članovi savjeta/vijeća. Komunikacija se može unaprijediti kroz postavljanje jasnih pravila informisanja unutar savjeta/vijeća, kroz dobro vođene sastanke, kroz otvoren pristup problemima u savjetu/vijeću itd. Međutim, pored ovih aktivnosti koje pored unapređenja timskog rada vode ka boljoj komunikaciji, potrebno je da vi kao vršnjački edukator radite na unapređenju komunikacionih vještina članova vašeg savjeta/vijeća. U nastavku ćemo vam predstaviti vještine koje vode kvalitetnoj komunikaciji. 78 KOMUNIKACIJA Kako do kvalitetne komunikacije? Neki od osnovnih preduslova za stvaranje kvalitetne komunikacije sa drugima su sljedeći: vještine aktivnog slušanja; korištenje neoptužujućih ili “JA” poruka u obraćanju sa drugima; 4.1. Aktivno slušanje Aktivno slušati drugoga znači staviti u zagradu sve spoljašnje i unutrašnje ometajuće sadržaje, kao, na primjer: pretpostavke, lična iskustva, osjećanja, životne filozofije i sl. i otvoriti se prema drugome da bi saznali i razumjeli šta je to što onaj drugi, u stvari, hoće. Aktivno slušanje podrazumijeva da se više pažnje posveti slušanju sagovornika, kao i razumijevanje potreba i osjećanja sagovornika. Postoji čitav niz faktora od kojih zavisi nečija sposobnost, spremnost i volja da se slušaju drugi. Aktivno slušanje podrazumijeva postavljanje otvorenih pitanja, razumijevanje činjenica i osjećanja, parafraziranje, sumiranje i drugo. Za kvalitetno aktivno slušanje veoma veliki značaj ima neverbalna ekspresija. Pokušajte da odgovorite na pitanje šta je teže - slušati ili govoriti? Jedna stara poslovica kaže ‘’Da je lakše slušati nego govoriti čovjek ne bi imao dva uha, a jedna usta’’. Razmislite o tome koliko je u vašem savjetu/vijeću učenika bitno slušanje. Da li zaista slušate jedni druge na sastancima? Odgovor na to možete provjeriti tako što ćete se pokušati da se sjetite šta je ko govorio na prošlom sastanku savjeta/vijeća učenika. Vjerovatno pamtite samo neke zaključke ili anegdote. Odnosno, zapamtite samo ono što je vama bitno. I onda se često desi da nakon sastanka članovi savjeta/vijeća imaju različite informacije. Naravno da to zavisi i od toga kako je rečeno, da li je ponovljeno i naglašeno. Ali, ponajviše zavisi o toga koliko smo mi zasta bili spremni da slušamo i kako smo slušali. Koje su posljedice ovakvog slušanja po savjet/vijeće učenika? Već smo pisali o tome koliko je informisanost članova bitna 79 KOMUNIKACIJA za timski rad. Važan je i osjećaj pripadnosti savjetu/vijeću učenika, te povjerenje među članovima. Kako da se ono izgradi, ukoliko ne slušate jedni druge na dobar način. Ipak, najveća posljedica su konflikti. Neslušanje vodi ka neinformisanosti i nerazumijevanju. Ne razvija ni međusobno poštovanje. I onda je dovoljna samo mala varnica, koja će biti izrečena u nekoj rečenici, ili negativan stav iskazan kroz izraz lica, da se rasplamsa konflikt u kome će vladati nerazumjevanje i negativizam. Konflikte situacije su neizbježne i nude nam mnogo mogućnosti da učimo iz njih. Ali, ako njima ne znamo upravljati odnose nam previše energije i utiču na naše rezultate. A to svakako nije cilj niti jedne grupe, pa ni savjeta/vijeća učenika. Vratimo se na početak do slušanja. I to aktivnog. Da li ste slušali sebe dok ste ovo čitali? Navešćemo vam sada neke primjere kako to izgleda kada nekoga ne slušamo, a vi se pokušajte prisjetiti situacija u kojima se to vama dešavalo, bilo da ste bili onaj koji sluša, ili onaj koga treba saslušati. Načini (ne)slušanja 1. Lažno slušanje Slušalac neverbalno pokazuje da ne sluša sagovornika, na primjer, preturanjem po papirima, gledanjem kroz prozor, telefoniranjem i sl. 2. Jednostrano slušanje Kada slušalac ne obraća pažnju na neverbalne poruke, koje mu šalje njegov sagovornik, već samo na verbalne, gubi se značajan dio informacije. 3. Selektivno slušanje Slušalac prima samo ono što je po njegovim mjerilima važno, ili se uklapa u njegovu procjenu sagovornika ili situacije. 4. Otimanje riječi Slušalac vreba svaki trenutak da preotme riječ, na primjer, kada kaže: “Da čuješ samo šte se meni dogodilo...” 5. Dijeljenje savjeta Slušalac ne sluša osjećanja i potrebe sagovornika, već nastupa sa pozicije neformalnog autoriteta i objašnjava koji je najbolji način da se postupi u određenoj situaciji. 80 KOMUNIKACIJA 6. Zapitkivanje Slušalac postavlja gomilu pitanja, koja čine da se sagovornik osjeć kao u sudnici (Na primjer: “A zašto se to desilo, kada, kako itd.”). Pokušaćemo da vam kroz jedan sastanak savjeta/vijeća učenika predstavimo gore navedene situacije. U pitanju je jedan redovni sastanak savjeta/vijeća, nedostaju samo dva člana. Predsjednik otvara sastanak i pozdravlja članove. Zatim čita dnevni red. Dok to radi jedan učenik tipka poruku na svom mobilnom telefonu i zagonetno se osmjehuje (lažno slušanje). Vidjevši ovo, predsjednik zamoli učenika da ostavi mobilni telefon, jer su usvojili pravilo da se na sastanku ne služe mobilnim telefonima. U tom trenutku drugi učenik postavlja pitanje: ‘’Kada smo se to dogovorili, ja se toga ne sjećam, a možda nisam bio prisutan?’’ (zapitkivanje). Nakon toga se obraća učeniku, koji je pisao poruku na mobilnom telefonu i postavlja pitanje: ‘’Kome to pišeš poruku?’’. Predsjednik obavještava na kom su sastanku utvrđena pravila rada i poziva sve članove da se aktivno uključe u rad. Nastavlja da čita dnevni red. Tada se javlja jedna učenica koja kaže: ‘’Ja imam problem sa profesorom i hoću to sad da kažem.’’ (selektivno slušanje). Na to joj predsjednik kaže da je već napomenuo da je ovo samo prijedlog dnevnog reda i da je, kao što je već rekao, dnevni red otvoren za sve sugestije članova, ali kada on završi sa čitanjem. Učenica pokušava da kaže da to nije dobro čula, i u pola rečenice je prekida učenik koji kaže: ‘’Čuo sam šta ti se desilo, ali to nije ništa šta je profesor uradio u našem razredu kada je shvatio da ne slušamo gradivo koje predaje.’’ (otimanje riječi). Predsjednik, bez obzira na takvo ponašanje, ponovo mirnim tonom zamoli članove da se vrate na dnevni, te da razumije da su svi umorni jer se sastanak odvija nakon nastave. Sastanak se nastavlja i nakon njegovog završetka u prostoriji ostaju predsjednik i zapisničar. Predsjednik, već vidno umoran, kaže da ga je stvarno iscrpio sastanak i da jedva čeka da dođe kući, a zapisničar na njegovu konstataciju izjavi: ‘’Meni kad se ovako nešto desi, ja onda to obavim po kratkom postupku i izbacim sve one što ne paze i ne slušaju, a to si i ti trebao da uradiš, a ne onako da se isfuravaš, pa da svi vide koliko si ljut.’’ (jednostrano slušanje i djeljenje savjeta). 81 KOMUNIKACIJA Nadamo se da vam je prikaz ove iskarikirane situacije na jednom sastanku približio kako se ponašamo kada ne slušamo jedni druge. Pokazatelji aktivnog slušanja Verbalni i neverbalni pokazatelji aktivnog slušanja su sljedeći: 1. Imam vremena za tebe. Slušalac i riječima, a i cijelim svojim držanjem pokazuje da je spreman saslušati svog sagovornika. Na primjer, za razgovor se traži neka prijatnija prostorija, izbjegavaju se nervozne radnje: gledanje na sat, lupkanje nogom i sl. 2. Slušam tebe, a ne sebe. Slušalac je otvoren za ono što priča druga osoba, tj. sva svoja očekivanja i pretpostavke u vezi sa tim je stavio po strani i, pri tom, pazi da mu ništa važno ne promakne što je u vezi sa onim što sagovornik govori, osjeća i slično. Neverbalna ekspresija je veoma važna za kvalitetno slušanje. Nije dobro u toku razgovora ustajati sa stolice, nervozno šetkati, vrtiti glavom itd. Dobro je sjediti blizu sagovornika i biti okrenut licem prema njemu, primjerenim klimanjem glavom dati do znanja sagovorniku da ga slušate. Važno je za onog ko sluša da ne šeta pogledom okolo i ne odmjerava druge, već da gleda u oči svog sagovornika. Isto tako, veliki značaj ima i neverbalna signalizacija onoga koji priča i koji na taj način šalje neku poruku. 3. Da li sam dobro razumio? Čista i jasna komunikacija zahtijeva i povremenu provjeru toga da li se razumije ono što sagovornik priča. U tu svrhu mogu da posluže sljedeće vještine: Postavljanje pitanja: na taj način se traže dodatne informacije, ali ne prečesto i ne takvim tonom da izgleda kao požurivanje. Parafraziranje: sastoji se u vraćanju poruke sagovorniku, ali tako da ta poruka ostane neizmijenjena u značenju. Na primjer, ako sagovornik kaže: “Kada mi je to rekla, ostala sam potpuno poražena”, parafraziranje izgleda ovako: “To te je 82 KOMUNIKACIJA veoma pogodilio”. Ono može, međutim, da započne i sa pitanjem: “Da li sam te dobro razumio, te je to veoma pogodilo?” Sumiranje: i u toku razgovora, a i na kraju, može se kratko rezimirati ono što je sagovornik rekao. Na primjer: “Znači, ti si se povjerio svom prijatelju i obavezao si ga da tvoju priču ne širi dalje. Najviše te je pogodilo kad si doznao da nije održao obećanje. Osjećaš se kao da te je izdao, zar ne?” 4. Uvažavam tvoje stanovište. Poželjno je da aktivni slušalac koristi tzv. “pozitivni jezik”, a to podrazumijeva dobronamjerne izraze i način gledanja na stvari iz “kože” onoga ko priča. Pa tako, na primjer, umjesto da kaže svom sagovorniku “ti si nervozan”, on kaže “čini mi se da ti smeta galama” i slično. Aktivno slušanje u savjetu/vijeću učenika ne bi trebalo da bude prisutno samo na sastancima ili nekim drugim organizovanim i formalnim razgovorima. Bitno je u svakoj komunikacije pa čak i onoj koja se dešava na hodniku u prolazu. Uzmimo za primjer situaciju u kojoj postoji jedan član savjeta koji je inače povučen i tih. On ima problem sa terminom sastanka, jer u vrijeme kad se redovno odvija savjet/vijeće učenika on mora da obavi određene porodične obaveze. Ustručava se da to kaže na sastanku jer se plaši da će ga učenici pitati o kakvim se obavezama radi, a on ne želi o tome da priča. Odlučio je da svoj problem izloži lično predsjedniku za vrijeme školskog odmora. Možete da pretpostavite koliko je važno da on bude saslušan na adekvatan način i koliko je bitna komunikacije koju će voditi nasamo sa predsjednikom. Ukoliko ga bude slušao na pravi način predsjednik će moći da razumije situaciju u kojoj se učenik nalazi, te da razmišlja u pravcu kako da riješi taj problem. Dobra komunikacija u ovom slučaju može i da utiče na nivo povjerenja koje ovaj član savjeta ima prema predsjedniku. Kroz aktivno slušanje od strane predsjednika ovaj član može i da dobije poruku da je bitan dio savjeta/vijeća, što dalje može uticati na njegovu motivaciju za radne zadatke. Postavlja se pitanje kako da predsjednik ispuni zadatak koji se pred njega postavio u ovom trenutku i aktivno sasluša člana. Prije 83 KOMUNIKACIJA nego počnemo odgovarati na to pitanje pročitajte faktore koji utiču na našu spremnost da aktivno slušamo. Faktori koji mogu da utiču slušanje Svi smo ponekad bili u situaciji u kojoj smo shvatili da ne slušamo svog sagovornika. Postoje faktori koji mogu uticati na nespremnost da se sasluša sagovornik: Priroda odnosa sa sagovornikom (da li nam je sagovornik bliska i važna osoba, možda samo poznanik ili, čak, autoritet i dr.); Okupiranost sopstvenim sadržajem (problemom koji nas trenutno muči ili nečim što nam je prioritetnije nego sagovornikova priča); Jake emocije u vezi sa temom koju nam sagovornik saopštava (čiji nas sadržaj emotivno angažuje i onemogućava da pažljivo pratimo sagovornika); Neslaganje sa temom (kada se naš stav o temi koju sagovornik izlaže uveliko razlikuje i na taj način otežava aktivno slušanje sagovornika); Fizička neugodnost (npr. glad, pospanost, može našu pažnju preusmjeriti do te mjere da ne možemo slušati sagovornika); Nedostatak vremena (kada smo objektivno u nedostatku vremena spriječeni da sagovorniku ukažemo punu pažnju i saslušamo ga). Svi ovi faktori se mogu javiti pojedinačno, ali i kao splet okolnosti koje ne dozvoljavaju da se sagovornik pažljivo sasluša. Kao što se dešavaju situacije kada nismo u mogućnosti da saslušamo sagovornika, tako može da se desi da i mi u komunikaciji osjetimo da nismo slušani. U tom slučaju ne treba odustati od komunikacije ili, čak, ljutito napadački reagovati, već pokušati prepoznati da li naš sagovornik, kojem se obraćamo, ima neki svoj razlog zbog kojeg nas ne sluša ili ima nešto neophodno da nam saopšti. Ako se vratimo na prethodni primjer zamislimo da predsjednik savjeta/ vijeća zaista želi da sasluša svaku osobu koja mu se obrati u školi, a 84 KOMUNIKACIJA pogotovo ukoliko se radi o članu savjeta/vijeća. Pošto se ta komunikacija dešava na velikom odmoru pokušaćemo da pretpostavimo koji od gore navedenih faktora mogu da ga ometaju u želji da sluša. Prvo, i sigurno, je nedostatak vremena, jer veliki odmor, i pored naziva veliki, po mišljenju učenika uvijek kratko traje. Tu je vrlo vjerovatno prisutna i potreba za hranom, jer je ovo vrijeme za užinu. Ako pustimo mašti na volju onda možemo da zamislimo da predsjednik treba da odgovara na idućem času pa su mu misli usmjerene na gradivo koje pokušava da ponovi na odmoru. Ili gaji određene simpatije prema jednoj učenici, pa se pita kada će se ona pojaviti u školskom holu. Svukupno gledano, ovom predsjedniku je jako teško da odgovori na zadatak koji se pred njega postavlja. Kakve su mu opcije? Jedna je da se pretvara da sluša, dok mu pogled leti po holu (u potrazi za učenicom), a u mislima prelistava gradivo ili zamišlja sendvič i pita se kada će osoba ispred njega da prestane da priča. Druga je da kaže učeniku, koji mu se obratio, da mora da ide po sendvič i pozove ga da mu priča dok stoji u redu ispred školske kuhinje. Postoji još, vjerovatno, mnogo ovakvih opcija u kojima će predsjednik da zadovolji neke od svojih potreba i prioriteta i da usput sluša učenika. Najčešće se dešava da se upravo odlučimo za neku od ovih opcija, u nadi da ćemo postići sve. Međutim, ove opcije ne daju rezultate koje želimo. Prisjetimo se da se ovdje radi o predsjedniku koji zaista želi da sasluša druge. Kako da reaguje, a da zadovolji svoje želje i potrebe. Najjednostavnije je da mu, kada čuje o čemu član želi da razgovara, kaže da trenutno nema puno vremena jer je gladan, treba da odgovara itd. Sa druge strane vidi da je to o čemu član želi da priča jako važno, smatra da ta tema zahtijeva više vremena, te mu predloži da se nađu poslije škole, ili kad im već odgovara, da o svemu na miru porazgovaraju. Ovakva reakcija predsjednika bila bi najpoželjnija moguća u ovoj situaciji i proizvela bi rezultate kakve obje strane u komunikaciji žele. 85 KOMUNIKACIJA 4.2. “JA” govor “JA” govor je tehnika nenasilne komunikacije koja daje mogućnost iskazivanja sopstvenih želja, a da tom prilikom ne vrednujemo ponašanje drugog i ne izazivamo njegovu odbrambenu reakciju. Koristeći ovu tehniku, otvaramo komunikaciju i na taj način se usredsređujemo na ono što zaista hoćemo i stvarno trebamo. Ovo je tehnika koja ne ugrožava drugog. “JA” govor je pozitivan i konstruktivan, konkretan i usredsređen na specifičan problem i jasno govori o osjećanjima. Omogućava zastupanje samog sebe, kao i izoštravanje problema i prava svih strana u sukobu. Struktura “JA” govora: A. “Kada vidim da...” Navodimo postupak druge osobe, ali opis koji nije vrednovanje niti ocjenjivanje. B. “...ja osjećam...” ili “...poželim da...” Govorimo o sopstvenoj reakciji bez samooptuživanja ili pravdanja. C. “...želio/la bih da...” ili “...volio/la bih da...” Govorimo o ishodu bez naredbi i ucjena. Na primjer, jedna “JA” poruka mogla bi da glasi: “Kada vidim da suđe nije oprano, naljutim se, jer si mi obećao da ćeš ga oprati. Volio bih da održiš svoja obećanja”. Da li će nas komunikacija koju vodimo zaista i odvesti tamo gdje želimo da idemo ovisi i o tome koje poruke koristimo. U svakodnevnom govoru skloni smo tome da koristimo TI poruke. Kroz njih govorimo o drugima, a ne o sebi (‘’tebi se stalno dešavaju takve situacije’’). Ocjenjujemo postupke drugih ljudi (‘’glupo si postupio’’ ili ‘’mogao si ti to i bolje’’), vrednujemo ponašanje (‘’stvarno si nemoguć ponekad nikako da shvatiš šta ti želim reći’’), zahtjevamo određene ishode (‘’nemoj više da kasniš), pa čak i ucjenjujemo (‘’ako se to još jednom ponovi...’’). Sve ovo nas vodi daleko od razumijevanja, a veoma blizu konfliktima. Ako postavimo pitanje zašto komuniciramo, vjerovatno ćemo dobiti mnogo odgovora. Jedan od njih je i taj da bi nas drugi razumjeli i shvatili, te da bi drugima približili naše razmišljanje. Kroz TI poruke se to teško posti86 KOMUNIKACIJA že. Pogotovo u onom djelu u kojem želimo da približimo drugima sebe i svoja razmišljanja. To jedino možemo ako koristimo JA poruke. Kroz JA poruke nastojimo da opišemo kako se osjećamo. Šta zaista vidimo i šta očekujemo da će se dogoditi odnosno koje su naše potrebe i želje. JA poruke su izuzetno jednostavne, ali i pored toga nemamo naviku da ih koristimo. Zbog toga je potrebno da ulažemo trud neko određeno vrijeme, kako bi naučili da ih koristimo. Kada ste u komunikaciji sa nekom osobom i kada vam je bitan odnos sa tom osobom, ili sama ta osoba, ili ishod komunikacije, ili želite da vas razumije i prihvati, onda vam korištenje JA poruka može biti od velike pomoći. Prvo što treba da uradite je da razmislite o onome šta želite reći. Sagledajte situaciju, pokušajte da prvo u sebi opišete kako se ta osoba ponaša. Pri tom, vodite računa da ne ocjenjujete i ne vrednjujete ponašanje. Nije isto kada nekome kažete: ‘’Vidim da ti je teško slušati kad ti o ovome govorim.’’, umjesto ‘’Što se ljutiš dok ti pričam.’’, ili ‘’Baš si nervozan.’’, ili ‘’Znam ja šta ti sad misliš’’. I pored toga što smo skloni da vjerujemo da možemo da prepoznamo emotivna stanja u kojima se nalaze osobe koje su sa nama u komunikaciji to i nije baš tako. Mi ne čitamo misli drugih ljudi, iako bismo željeli da to možemo. Kada osobi kažete ‘’ti si’’, to često prouzrokuje odbranu te osobe, jer i izgleda kao napad kroz koji mi sebe postavljamo u situaciju da znamo bolje nego sama ta osoba kako se ona trenutno osjeća. Znači, mi možemo pričati samo i isključivo o našim osjećanjima, jer je to jedino u šta zaista možemo biti sigurni. Dakle, kada opišete kako se osoba ponaša, kažite iskreno kako to ponašanje utiče na vas i šta osjećate. To može da se kaže, kao, na primjer: ‘’Vidim da ti je teško slušati kad ti o ovome govorim, ali me to dekoncentriše i teško pratim svoje misli’’. A može i da zvuči kao: ‘’Što se ljutiš dok ti pričam, uvijek me prekidaš svojim upadicama i ja nikada ne uspijem da završim priču’’. Kada ste opisali šta osjećate onda vam preostaje i možda najvažniji dio, a to je da kažete šta želite da se desi, odnosno šta očekujete da druga osoba uradi. Pa bi cjelokupna rečenica kroz JA poruku izgledala ovako: ‘’Vidim da ti je teško slušati kad ti o ovome govorim, ali me to dekoncentriše i teško pratim svoje misli, pa te molim da se malo strpiš da završim šta sam počeo’’. Ova rečenica pokazuje da razumijete osobu, ali i da želite i očekujete da i ona vas razumije. 87 KOMUNIKACIJA Kroz nju vi pokazujete i da vam je stalo do osobe i da želite da gradite odnos sa njom, a ne da ulazite u konflikt. Da ponovimo još jednom, prvo opišite ponašanje osobe, zatim recite kako se osjećate zbog toga i na kraju šta želite da ta osoba uradi. To ne mora da bude izrečeno baš ovim redom, ali mora da sadrži sva tri navedena dijela. Razmislite sada koliko je u savjetu/vijeću učenika važno korisititi JA poruku. Izuzetno je bitno, jer vam je važno da razvijate tim, za tim je od presudnog značaja dobra komunikacija, a dobre komunikacije nema bez JA poruka. Kao vršnjački edukator razmislite u kojim sve situacijama možete koristiti JA poruke i pokušajte sa svojim savjetom/vijećem da napravite spisak situacija kada je dobro da ih koristite. Spisak možete podijeliti na dva dijela. U jednom dijelu opišite situacije u školi, a u drugom situacije koje nisu vezane za školu. Spisak, zatim možete okačiti u prostoriju savjeta/vijeća, ili tamo gdje održavate sastanke, a može i da vam služi kao podsjetnik na pravila komunikacije koja ste usvojili. Svaki put kada tokom rada ili sastanka uvidite da situacija nalaže JA poruku, a učenici je ne koriste upozorite ih (a možete uvesti bodovanje da vam bude zanimljivije). Kada vidite da učenik i bez upozorenja koristi JA poruku onda ga pohvalite ili mu dodjelite pozitivne bodove. Članove savjeta/vijeća sa najviše pozitivnih bodova možete, na kraju nekog perioda (koji ste unaprijed odredili), da nagradite. Na ovaj način, sigurno ćete na zabavan način vježbati JA poruke i tako učiti novu vještinu koja će vam pomoći ne samo u savjetu/vijeću, već i u svakodnevnom životu. 4.3. Rješavanje konflikata Definicija konflikta Postoji mnogo definicija konflikta. Konflikt je proces koji počinje kada jedna strana smatra, da je druga strana negativno uticala, ili se sprema da izvrši negativan uticaj na nešto što je za prvu stranu od velikog značaja. Konflikt se rađa kada se strane ne slažu oko podjele materijalnih ili simboličkih sredstava i djeluju na bazi ovih shvaćenih neslaganja. 88 KOMUNIKACIJA Konflikta situacija nastaje kada jedan subjekt blokira postizanje cilja drugog subjekta. Kada učesnici u ovakvoj situaciji postanu svjesni nastalog odnosa, možemo utvrditi postojanje konflikta. Konflikt je socijalno stanje u kojem sudjeluju najmanje dvije strane (pojedinci, grupe, države) koje imaju sasvim različite polazne tačke, na prvi pogled nepomirljive, i teže različitim ciljevima, koje može ostvariti samo jedna od partija i/ili koje upotrebljavaju sasvim različita sredstva za ostvarivanje određenog cilja. Pojednostavljeno rečeno konflikt je uvijek sukob različitih djelovanja ili motiva. Ponašanje u konfliktu U konfliktnim situacijama linije komunikacije među ljudima se prekidaju – ljudi prestaju razgovarati, ne žele da čuju drugu stranu. Rezultat je međusobno nerazumijevanje, nepovjerenje, izgradnja stereotipa i strah. Svaki konflikt sa sobom nosi strah od nekog mogućeg gubitka i kao takav budi u nama intenzivna osjećanja. Osjećamo se ranjivi i instiktivno zauzimamo odbrambeni stav. Ironično je da nas ova prirodna reakcija čini još više ranjivim. U tim momentima imamo dva izbora – produbiti konflikt kroz instiktivno odbrambeno –agresivno reagovanje ili proaktivno reagovanje tj. okrenuti se u potrazi za rješenjem konflikta. Ponašanje u konfliktu određuju 2 značajna faktora: o Procjena važnosti predmeta sukoba; o Procjene osobe ili grupe sa kojom smo u sukobu. Kao treći faktor ne smijemo izostaviti procjenu koju će uraditi druga strana. Ako obje strane procjene da je druga strana manje značajna od predmeta sukoba dobijamo pravu kompetitivnu situaciju (obe strane se odlučuju da igraju na pobjedu). Konflikt je sastavni dio našeg života pa tako i savjeta/vijeća učenika. Iako bismo to možda željeli, nemoguće je zamisliti savjet/vijeće učeni89 KOMUNIKACIJA ka bez konflikta. Konflikt po sebi ne mora isključivo da bude loš. Ljudi smatraju da je konflikt destruktivan, jer se često veže za nasilje. Međutim, konflikt je sastavni dio ljudskog postojanja, bitan za postojanje istorije, društvenih promjena i transformacija. Ako ovako posmatramo konflikt onda možemo reći da je on nekada i poželjan. Uzmimo za primjer jednu situaciju u savjetu/vijeću učenika. Savjet/ vijeće je oformljen na početku školske godine i dogovoren je plan rada. Održali ste ukupno tri sastanka međutim četvrti je otkazan jer predsjednik nije bio u mogućnosti da prisustvuje. Od tada nikako niste održali sastanak, a prošlo je već dva mjeseca i približava se kraj prvog polugodišta. Većina učenika je nezadovoljna ovom situacijom, članovi često pričaju o tome, ali ništa ne poduzimaju. Čuli su da je predsjednik postao član neke organizacije i da ima jako malo vremena za savjet/ vijeće. Nekoliko učenika je čak pokušalo da mu skrene pažnju da niste imali sastanak, ali se on opravdao zauzetošću i obećao da će se situacija promjeniti. Međutim, ništa se nije desilo. Obratili ste se i profesoru zaduženom za rad savjeta/vijeća učenika, ali vam je on rekao da to riješite sami sa osobom koju ste izabrali da vodi savjet/vijeće. Očigledno je da morate promjeniti situaciju i pozvati predsjednika na odgovornost, ali se plašite da uđete u konflikt i odlučujete da čekate još da vidite šta će da se desi i da li će neko nešto da uradi. Ova situacija nije tako rijetka u savjetima/vijećima. Razmislite kuda ona vodi? Kako će se ona odraziti na savjet učenika? Ukoliko ovaj savjet/ vijeće (u nastojanju da izbjegne moguću konfliktnu situaciju) odluči da ništa ne poduzme u očekivanju da će ‘’neko drugi’’ nešto da poduzme, vjerovatno će dočekati kraj školske godine i neće realizovati ništa od onoga što su isplanirali. Šta im je druga opcija? Da reaguju. Da sazovu sastanak savjeta/vijeća i da na sastanku pozovu predsjednika na odgovornost. Da jasno opišu situaciju i svoja strahovanja u pogledu opstanka i rada savjeta/vijeća, te da definišu šta žele da urade. Najvjerovatnije će doći do smjene predsjednika savjeta/vijeća. Možda će aktuelnom predsjedniku i dati drugu šansu, ali će ovaj put dobro nadgledati da li obavlja svoju ulogu. Ako članovi savjeta/vijeća ovako reaguju onda će njihov savjet/vijeće imati perspektivu, i moći će da se ponose, jer 90 KOMUNIKACIJA su uradili nešto za dobrobit svih. To znači da su ušli u konflikt i konstruktivno ga riješili. U ovom slučaju, možemo reći da je konflikt bio poželjan i dobrodošao. Savjet/vijeće je nastavio sa radom. Izabrali su drugu osobu (ili dali drugu šansu) koja će voditi savjet/vijeće. I što je najvažnije, članovi savjeta/vijeća su naučili kako da produktivno riješe problem odnosno reaguju na konflikt. Slijede pravila za neproduktivne i produktivne konflikte. Pravila za neproduktivne i produktivne konflikte Neproduktivni konflikti: Mora postojati pobjednik i gubitnik. Svako vjeruje da upravo on zna pravo rješenje. Lični integritet i čast su ugroženi. Drugi je viđen kao loš. Sve ili ništa. Produktivni konflikti: Niko nema monopol nad istinom i ne posjeduje sve odgovore. Postoji vjerovatno više nego jedno rješenje problema koje bi bilo zadovoljavajuće. Zadovoljavanje interesa drugih ne znači nužno žrtvovanje interesa drugog. Svi sarađuju u procesu pronalaženja rješenja problema. U nastavku ćemo vam prikazati na koji način reagujemo u konfliktnim situacijama. Pozivamo vas da pažljivo iščitate ovaj tekst i da pokušate da identifikujete koji stil vi najčešće koristite. Konfliktni stilovi i kad da se koji koristi Nadmetanje, pritisak i otvoreno sukobljavanje Odobravaju se u sljedećim situacijama: U hitnim situacijama. Kad ste sigurni da ste u pravu i kad vam je bitnije dokazati da ste u pravu nego sačuvati dobre odnose. 91 KOMUNIKACIJA Kad je problem beznačajan i drugima nije bitno o čemu se radi. A neprihvatljivi su: Kad se nije niti pokušalo sa primjenom saradnje. Kad je saradnja svake od strana bitna. Kad se ova metoda koriste rutinski za gotovo svaki problem. Kad se nepotrebno umanjuje samopoštovanje kod drugih uključe nih u konfliktnu situaciju. Saradnja i kooperativnost Odobravaju se u sljedećim situacijama: Kad su problemi bitni, ali isto tako i kad je bitno sačuvati dobre odnose među svim stranama. Kad je kooperacija veoma bitna. Kad je bitno doći do kreativnog rješenja. Kad postoji opravdana nada da će rješenje do kog se dođe ovim stilom da zadovolji sve strane. A neprihvatljivi su: Kad nema dovoljno vremena. Kad problemi nisu od velikog značaja. Kad ste pretrpani materijalom koji treba da se razmatra da bi se došlo do rješenja. Kad su ciljevi druge osobe, uključene u sukob, očito pogrešni. Kompromis Odobrava se: Kad je suradnja bitna, ali ju je teško primjeniti zbog ograničenog vremena i nedostatka podataka. Kada je doći do nekog rješenja, čak ako i nije najbolje moguće, bolje no ostati bez rješenja. Kad bi se insistiranje na suradnji pogrešno shvatilo, ili smatralo nametanjem. 92 KOMUNIKACIJA A neprihvatljiv je: Kad je veoma bitno da se nađe što je moguće kreativnije rješenje. Kad ne možete prihvatiti posljedice ovog rješenja. Izbjegavanje/povlačenje Prihvatljivo je: Kad je problem od manje važnosti. Kad je odnos između stranaka beznačajan. Kad nema dovoljno vremena, a odluka nije od velike važnosti. Kad nemate mnogo uticaja, ali još uvijek želite da se barem nekako suprostavite svom suparniku. A neprihvatljivo je: Kad vam je stalo i do odnosa između stranki i kad je problem bitan za vas. Kad se ovaj model najčešće koristi. Kad bi posljedica upotrebe ovog stila budila negativna osjećanja s druge strane. Ako bi zbog ovakvog vašeg ponašanja druga strana došla lakše do svog cilja. Izlaženje u susret Prihvatljivo je: Kad vam zaista nije stalo do problema. Kad nemate nikakvog uticaja, ali isto tako nemate namjeru da se suprostavite suparniku. A neprihvatljivo je: Kad ovakvo vaše ponašanje da izazove prezir. Kad je uobičajena praksa da se ovaj model koristi sa ciljem da vas ljudi prihvate. Kad druga strana želi da ostvari saradnju, i zbog vašeg izlaženja u susret čini se da oni nameću svoje rješenje. 93 KOMUNIKACIJA Nadamo se da ste uspjeli odrediti koji stil vi najčešće koristite. Bilo bi dobro da sa svojim savjetom/vijećem učenika pokušate da razradite ove stilove na sljedeći način. Prvo im prezentujte sve stilove, a zatim zajedno pokušajte definisati koja bi životinja mogla da predstavlja svaki stil, na osnovu osobina, koje im pripisujemo. Možda vam može pomoći lista životinja, a vi pokušajte da odredite kojoj od ponuđenih životinja najviše odgovara koji stil. Životinje su: lisica, delfin, kornjača, ovca i paun. Kada obavite ovaj zadatak, pozovite članove savjeta/vijeća da razmisle koji stil oni najviše koriste, u kojim situacijama i iz kojih razloga. Pokušajte da zajedno definišete za koje konfliktne situacije u savjetu/vijeću bi bio najprihvatljiviji koji stil. Kružno putovanje kroz konflikt Kada su ljudi u konfliktu, najčešće su zauzeti formulisanjem odgovora koji će dati. Oni pretpostavljaju da su ono što druga strana govori čuli već mnogo puta, pa umjesto da obraćaju pažnju na ono što druga strana govori, fokusiraju se na davanje odgovora. Umjesto da uspore cijeli proces, njihova reakcija je brza i nepromišljena. Ako je vaša odluka da vaš odgovor na konfliktnu situaciju bude više aktivan nego tek reakcija, vaš pristup zasnujte na pet koraka Kružnog putovanja kroz konflikt. Na Kružnom putovanju će vam biti potrebne sve one vještine komunikacije o kojima smo ranije pisali. Korak 1: Identifikacija problema Šta je suština problema? Šta je prouzrokovalo sukob? Ko je sve uključen u sukob? Definisanje problema ne podrazumijeva detaljnu analizu, već je to sažeto i neutralno definisanje. Na primjer, ukoliko u u savjetu/vijeću učenika dolazi do sukoba usljed nezadovoljstva pojedinih članova stepenom njihove informisanosti, problem se treba odrediti kao “sistem informisanja”, a ne kao “zadržavanje i prikrivanje informacija”. Takođe, definicija problema ne sadrži i potencijalno rješenje kao npr. “redovni sastanci”. Korak 2: Suočiti se sa sobom – vaše najvažnije potrebe U momentu konfrontacije, umjesto negativne reakcije potrebno je “stati na loptu” i postaviti sebi važno pitanje: Što je to što želim? Gdje je linija ispod koje neću ići? Koja su moja strahovanja vezano 94 KOMUNIKACIJA za problem? U ovoj fazi bitno je da znamo jasno prepoznati svoje potrebe i interese. Korak 3: Suočite se sa interesima druge strane Isto pitanje važi i za drugu stranu: Koje su najveće potrebe osobe sa kojom smo se konfrontirali? Šta je za nju najvažnije? Koja su njena strahovanja vezana za problem? U ovoj fazi koristimo vještine decentriranja. Decentrirati se znači uložiti napor da se iz tuđeg, za nas neprirodnog ugla osmotri neka situacija, da bismo bolje razumjeli postupke druge osobe i bili u stanju da mudrije reagujemo. Korak 4: Aktivno slušanje Poslušajte drugu stranu i pokažite joj da ste čuli njene potrebe. To mora biti iskreno i mora biti pokazano sve vrijeme. Igra u kojoj ćete dokazivati svoju moć nije način rješavanja konflikta u ovoj fazi. Ne požurujte i ne forsirajte. Što više napora uložite u ovoj fazi, to su veće šanse da će konflikt biti pozitivno riješen. U ovoj fazi od krucijalnog su značenja naše vještine aktivnog slušanja, empatije i decentriranja. Korak 5: Pronalaženje rješenja – Dajte prijedlog Ne zaboravite pri tome dvije važne stvari: vaše najvažnije potrebe i potrebe druge strane. Ponuđeno rješenje treba biti u obliku prijedloga, a nikako davanja gotovih odgovora. Poželjno je da ponudite više rješenja, čime ćete pokazati drugoj strani da ste fleksibilni i spremni da pregovarate i da ne namećete odgovore. Posmatrajte reakcije druge strane i pokažite spremnost da saslušate komentare vezane za kritične tačke. Kod davanja prijedloga obratite pažnju na ton, geste i riječi koje upotrebljavate, a koje trebaju pokazati vaše dobre namjere. Takođe, pokažite poštovanje prema drugoj strani, te naglasite njene postupke koje cijenite. Najvažnije tačke ne stavljajte na prvo mjesto, ali ih ne ostavljajte ni za kraj izlaganja. 95 KOMUNIKACIJA Pokušajte da vježbate kružno putovanje kroz konflikt na sljedeći način. Pozovite članove savjeta/vijeća učenika da zajedno izdvojite neke konfliktne situacije u školi i u savjetu/vijeću. One mogu biti realne, a možete pustiti mašti na volju, pa pretpostaviti neke situacije. Zatim, zajedno pokušajte riješiti jednu po jednu situaciju koristeći ove korake. Da bi vam bilo zanimljivije i da bi lakše mogli da se udubite u problem, pokušajte da odglumite aktere pojedinih situacija. Tako ćete vježbati i komunikacijske vještine i na zabavan način nešto novo učiti. 4.4. Radionice U nastavku se nalaze četiri radionice koje vam mogu pomoći da sa svojim savjetom/vijećem učenika unapređujete komunikaciju i razvijate vještine komunikacije. 1.4.1. Komunikacija Radionica komunikacija ima za cilj da razvija komunikaciju i da vam pomogne da izdvojite najčešće probleme u komunikaciji. Možete je koristiti na početku školske godine kada se formira savjet/vijeće, ali i onda kada uočite da u savjetu/vijeću imate poteškoće u komunikaciji. Vašem savjetu/vijeću učenika ova radionica može biti dobra polazna osnova da definišete značaj komunikacije, te da utvrdite faktore koji vam svakodnevno otežavaju komunikaciju. Bilo bi dobro da vi kao vršnjački edukator pokušate da približite članovima vašeg savjeta/vijeća koliko je bitna komunikacija za razvoj timskog rada u savjetu/vijeću, te da ih motivišete da rade na razvoju novih komunikacionih vještina. Uputstvo za voditelje: U toku ove radionice učenici će imati priliku da razviju vještine komunikacije i da uvide osnovne probleme u komunikaciji. Radionica se sastoji od dvije vježbe i diskusija na kraju svake vježbe. Vježba broj 1 1. Pronađite jednog učenika dobrovoljca. Njega zamolite da ostane u učionici, a ostale da izađu van. 96 KOMUNIKACIJA 2. Učeniku dobrovoljcu kažite da ćete mu sada pročitati jedan tekst, koji on treba što bolje da zapamti. Tekst koji slijedi dobrovoljcu pročitajte dva puta. ‚‘Nizak smeđokosi dječak viče na visokog plavokosog dječaka zbog toga što je sestra niskog smeđokosog dječaka bila vrlo gruba prema bratu visokog plavokosog dječaka, ali sad su ponovo svi prijatelji.‘‘ 3. Nakon što ste dobrovoljcu pročitali ovu rečenicu, zamolite ga da to što je čuo što tačnije prenese sljedećem učeniku koji ulazi u učionicu. Zatim uvedite jednog učenika u učionicu i kažite mu da će sada da čuje od učenika dobrovoljca jednu priču i da treba što pažljivije da sluša, a da, pri tom, ne može da postavlja pitanja niti da zapisuje. Kada učenik dobrovoljac ispriča priču drugom učeniku, zamolite drugog učenika da to što je čuo ispriča sljedećem. Postupak ponavljajte sve dotle dok se svi učenici ne izredaju. Pri tom, učenike koji se nalaze u učionici zamolite da budu tihi, da ne komentarišu proces i da prate šta se dešava sa pričom. 4. Posljednji učenik pred svima saopštava ‚‘verziju‘‘ priče koju je čuo. Najbolje je da zamolite posljednjeg učenika da priču napiše na tabli, radi lakšeg poređenja. 5. Voditelj zatim pročita početnu verziju priče pred svim učenicima i poredi do kakvih promjena je došlo. 6. Nakon što ste odradili vježbu zamolite učesnike da prokomentarišu. U toku diskusije treba voditi računa o sljedećim pitanjima: Šta se desilo sa sadržajem priče? Zbog čega? Da li im je situacija iz vježbe poznata iz svakodnevnog života, sa čim mogu da je uporede (tračevi, mediji, propaganda, itd.)? Kako su se osjećali dok su učestvovali u vježbi? Koliko su se trudili da zapamte tekst, na koji način su ga pamtili? Koliko im je bila otežana situacija instrukcijom da ne mogu da postavljaju pitanja, niti da zapisuju? Koji su, po njihovom mišljenju, bili otežavajući faktori? Na koji način se komunikacija u ovoj vježbi mogla poboljšati? 97 KOMUNIKACIJA 98 KOMUNIKACIJA Vježba broj 2 1. Ponovite isti postupak kao i u vježbi broj 1. samo što ovaj put umjesto teksta primijenite crtež koji se nalazi na prethodnoj stranici. Učeniku dobrovoljcu pokažite crtež iz brošure i zamolite ga da isključivo verbalnim putem (govorom) prenese sljedećem učeniku šta je vidio. 2. Postupak ponovite sa svim učenicima. 3. Posljednji učenik treba da nacrta na tabli ono što je čuo od pretposljednjeg učenika. 4. Sa učenicima zatim prokomentarišite kao i u prethodnoj vježbi, i pokušajte zajedno utvrditi da li su postojale razlike između izvođenja prve i druge vježbe, koliko je teško informaciju o crtežu prenositi isključivo verbalnim putem itd. Na kraju radionice zamolite učesnike da zajedno ili u malim grupama (ukoliko vam je ostalo dovoljno vremena) definišete: faktore koji ometaju komunikaciju (proces prenošenja informacija); faktore koji olakšavaju komunikaciju. 4.4.2. Aktivno slušanje Radionica aktivno slušanje ima za cilj da razvija jednu novu vještinu kod članova savjeta/vijeća učenika. Možete je koristiti na početku školske godine kada se formira savjet/vijeće, ali i onda kada uočite da u savjetu/vijeću imate poteškoće u komunikaciji. Važno je da kroz ovu radionicu približite vašim vršnjacima koliko je značajno aktivno slušanje za dobru komunikaciju u savjetu/vijeću učenika. Uputstvo za voditelja: Kroz ovu radionicu učenici će imati priliku upoznati se sa značajem aktivnog slušanja u svakodnevnoj komunikaciji. Radionica se sastoji od vježbe i diskusije. Prije radionice voditelj treba da se pripremi tako što će pročitati dio iz brošure koji se odnosi na aktivno slušanje i da pripremi igrice koje će koristiti tokom radionice (na početku ili na kraju). 99 KOMUNIKACIJA Vježba: 1. Podijelite učenike u parove. Zamolite da svaki par odredi po jednog dobrovoljca iz svog para. 2. Izvedite dobrovoljce van učionice i kažite im da kada se vrate u učionicu drugoj osobi iz para ispričaju jedan radostan, za njih veoma značajan, događaj iz njihovog života. 3. Zamolite učenike koji se nalaze van učionice da ostanu tu dok ih vi ne pozovete. Vi se vratite u učionicu i preostale učesnike zamolite da dok im osoba iz para bude nešto pričala pokušaju da je ne slušaju i da to otvoreno pokazuju, na primjer: okreću glavu, imaju nezainteresovan izraz lica, gledaju u stranu, zijevaju, stalno gledaju na sat, pokušavaju čuti šta priča neko drugi, odvezuju i zavezuju pertle na cipelama itd. (pri tome im ne odajete uputstvo koje ste dali učenicima koji se nalaze van učionice). 4. Pozovite učenike da uđu u učionicu i zamolite ih da sa svojim parom urade ono što ste od njih tražili. 5. Kada se priča među parovima utiša zamolite ih da ponovo izađu van učionice isti oni učenici kao i u prethodnom dijelu. Učenicima koji su pričali događaj iz svog života kažite da kada se vrate u prostoriju pažljivo slušaju šta će im ispričati druga osoba iz para. Učenicima koji su u prethodnom dijelu glumili da ne slušaju, recite da ispričaju jedan sretan događaj iz svog života isključivo pantomimom, ne koristeći riječi, dakle neverbalnim putem. 6. Zamolite učenike da uđu u prostoriju i da u paru urade ono što ste od njih tražili. 7. Nakon što su parovi završili počnite diskusiju. Diskusija: Sa učenicima počnite diskusiju u kojoj možete koristiti sljedeća pitanja: Kakav je osjećaj kada vas neko ne sluša, a kakav kada vas neko sluša? Kako ste se osjećali dok ste bili slušatelj, odnosno osoba koja se trudi da ne sluša? U kojem dijelu vježbe ste se najbolje osjećali, a kada vam je bilo najteže? 100 KOMUNIKACIJA Koliko dobro ste u vježbi, kada je korištena pantomima, uspjeli razumjeti osobu koja vam nešto saopštava i kako su se osjećali oni koji su trebali da nešto saopšte ne koristeći govor? Zamolite učenike da navedu pokazatelje aktivnog slušanja, dakle na osnovu čega oni donose zaključak o tome da li ih osoba sluša ili ne? Tokom diskusije zapišite na tabli: Koje su to pokazatelje neslušanja učenici identifikovali i izdvojili kao značajne i bitne za dobru komunikaciju? Koje su to pokazatelje slušanja učenici identifikovali i izdvojili kao značajne i bitne za dobru komunikaciju? Ukoliko vam je ostalo dovoljno vremena ponudite učenicima da zajedno odigrate jednu igricu koju ste pripremili iz kataloga igara. 4.4.3. „JA“ Govor Radionica JA govor ima za cilj da razvija jednu novu vještinu kod članova savjeta/vijeća učenika. Možete je koristiti na početku školske godine kada se formira savjet/vijeće, ali i onda kada uočite da u savjetu/ vijeću imate poteškoće u komunikaciji. Važno je da kroz ovu radionicu podstaknete članove vašeg savjeta/vijeća da što više koriste JA govor ili JA poruke kako biste unaprijedili svoje komunikacijske sposobnosti. Uputstvo za voditelja: U toku ove radionice učenici će imati priliku da se upoznaju sa nenasilnom komunikacijom i da direktno vježbajući kroz igrokaz – teatar primijene znanje stečeno na radionici u praksi. Radionica se sastoji iz tri dijela. U prvom dijelu učenici će prikazati jednu scenu u kojoj dominira loša komunikacija. Nakon toga, u drugom dijelu voditelj radionice će učenike upoznati sa strukturom jedne od tehnika nenasilne komunikacije – „JA“ govorom. U trećem dijelu radionice učenici će ponoviti scenu koju su prikazali u prvom dijelu, pokušavajući primijeniti tehniku koja im je predstavljena. Za ovu radionicu nije potrebno da pripremate igrice jer je dinamika radionice vrlo živa i aktivno uključuje sve učenike. Prije radionice voditelj treba da pročita i pripremi dio iz brošure koji se odnosi na „JA“ govor. 101 KOMUNIKACIJA Vježba broj 1 1. Podijelite učenike u male grupe (5-6 učenika). Kažite im da u malim grupama osmisle scenu iz svakodnevnog života, a najbolje iz škole, u kojoj dominira loša komunikacija. Za osmišljavanje i pripremu scene koju prikazuju imaju na raspolaganju 10 minuta. Pojasnite učenicima da je potrebno da pripreme scenu tako da svaki učenik u sceni koja se prikazuje ima svoju ulogu i tekst koji izgovara. Tu scenu će svaka mala grupa predstaviti nakon 10 minuta ostalim učenicima. 2. Nakon 10 minuta (vodite računa o proteklom vremenu da bi uspjeli da realizujete čitavu radionicu) pozovite male grupe da jedna po jedna predstave scene loše komunikacije koje su pripremili. 3. Nakon prezentacije svih scena (ili svake pojedinačno, u zavisnosti od broja grupa, dužine trajanja scena i različitosti tema koje dominiraju scenama) prodiskutujte sa učesnicima (postavljajući pitanja) o elementima loše komunikacije koje su primijetili u pojedinoj ili svim scenama. Vježba broj 2 1. Upoznajte učenike sa „JA“ govorom i predstavite im strukturu „JA“ govora (pročitajte dio u brošuri koja se odnosi na „JA“ govor i pripremite se prije radionice da to prezentujete pred učenicima. Najbolje bi bilo da strukturu „JA“ govora i ponešto iz teorije, što na najbolji način prikazuje vaše razumijevanje ove teme pripremite unaprijed tako što ćete to što učenicima želite da kažete unaprijed napisati na velikom listu papira ili tabli). 2. Struktura „JA“ govora A. ‚‘Kada vidim da...“ govorimo o postupku druge osobe; opisujemo situaciju onako kako se stvarno i desila bez vrednovanja ili ocjenjivanja; B. ‚‘... ja osjećam...‘‘ ili ‚‘...poželim da...‘‘ govorimo o svojoj reakciji koju je kod nas izazvalo takvo ponašanje bez samooptuživanja i pravdanja; C. ‚‘...želio bih da...‘‘ ili ‚‘...volio bih...‘‘ govorimo o ishodu (odnosno o onome kako želimo da se ta situacija završi ili razriješi) bez naredbi i ucjena. 102 KOMUNIKACIJA 3. Nakon što ste prezentovali strukturu „JA“ govora možete učenicima pokazati njegovu praktičnu primjenu u svakodnevnom životu, a evo i kako. Recite im da pokušaju da zamisle situaciju (u kojoj se svako od njih može naći) da dolaze umorni iz škole i da nailaze na nered u njihovoj sobi koji je načinio njihov mlađi brat ili sestra. Pitajte ih kako bi oni reagovali u toj situaciji? Najćešće se u takvim situacijama reaguje optužujući drugu osobu i često možemo da čujemo izjave tipa: ‚‘Dosta mi je više tebe!!!‘‘, ‚‘Ti meni ovo uvijek priređuješ!!!‘‘, ‚‘Ti si nemoguća osoba, sa tobom se ne može nikako izaći na kraj!!!‘‘, ili nešto slično. Najčešće ovakva optužujuća komunikacija dovodi do konflikta i može da utiče na odnos sa tom osobom. Pitajte zatim učenike kako bi trebalo da izgleda komunikacija u kojoj se koristi tehnika „JA“ govorau ovoj situaciju? Postepeno ih navodite da prvo opišu situaciju, pa zatim da kažu kako se osjećaju i na kraju kako bi voljeli da riješe tu situaciju, odnosno šta žele da druga strana uradi da bi se oni bolje osjećali. To može da izgleda ovako: ‚‘Kada nakon napornog dana u školi dođem kući i vidim ovaj nered koji se nalazi u mojoj sobi, jako se iznerviram i naljutim i stvarno bih želio da to pospremiš.‘‘ Ovakva rečenica najčešće neće izazvati svađu i obje strane u toj komunikaciji će se bolje osjećati nego u prethodnoj situaciji. Vježba broj 3 Zamolite učenike da ponovo u malim grupama pokušaju da scenu koju su prezentovali na početku radionice, u kojoj je dominirala loša komunikacija, prezentuju ponovo, ali ovaj put koristeći elemente „JA“ govora (ukoliko vam nije ostalo dovoljno vremena odlučite se za manji broj grupa ili samo jednu grupu koja će prezentovati scenu). 4.4.4. Rješavanje konflikta Radionica Rješavanje konflikta radi se u cilju upoznavanja članova savjeta/vijeća učenika sa koracima koji nam pomažu da upravljamo konfliktom. Možete je koristiti svaki put kada mislite da se vaš savjet/vijeće treba podsjetiti na ove vještine tj. kada identifikujete neki konflikt. Bilo bi dobro da tada mijenjate problemsku situaciju koja se nalazi u radionici (umjesto tvornice i stanovnika Dolingrada osmislite nešto drugo). 103 KOMUNIKACIJA Uputstvo za voditelja: Tokom ove radionice učenici će imati priliku da učestvuju u rješavanju konflikta. Cilj ove radionice je da se učesnicima pruži iskustvo u rješavanju konfliktne situacije kroz identifikovanje pozicija i sekundarnih interesa učesnika u konfliktu te da im se pruži prilika da koriste korake kružnog putovanja kroz konflikt. Radionica se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu učesnici će zajedno sa voditeljem kroz diskusiju prezentovati svoja iskustva u konfliktnim situacijama. Tokom drugog dijela učesnici će imati priliku da kroz praktičnu vježbu primjenjuju korake kružnog putovanja kroz konfliktne situacije. Vježba 1 1. Zamolite svakog učesnika da se prisjeti jedne konfliktne situacije u kojoj je učestvovao. 2. Nakon toga ih zamolite da pokušaju da definišu šta im je u toj konfliktnoj situaciji bilo najteže. 3. Pozovite zatim učesnike da sa drugima podijele svoja iskustva u konfliktnim situacijama (da bi im bilo lakše napomenite ih da tokom izlaganja ne koriste imena osoba uključenih u sukob). 4. Prodiskutujte u grupi i pokušajte da zajednički zaključite kako ljudi najčešće reaguju na sukobe, koji su to momenti koji dovode do eskalacije sukoba, kakav jezik koristimo u sukobima, i dr. Vježba 2 1. Voditelj učesnicima prezentuje kružno putovanje kroz konflikt (napišite korake na tabli, a zatim objasnite svaki posebno). 2. Podijelite učenike u dvije grupe. 3. Recite svakoj grupi da će sada učestvovati u riješavanju jednog zamišljenog konflikta. Opišite im sljedeću konfliktnu situaciju (možete osmisliti i neku drugu). U mjestu koje se zove Dolingrad postoji velika tvornica. Tvornica proizvodi mnogo korisnih stvari za društvo, mnogo ljudi je zaposleno u tvornici i ako bi se ikada zatvorila, mnoge porodice ne bi više imale dovoljno novaca da kupe hranu. Međutim, stanovnici Dolingrada smatraju da tvornica stvara veliku zagađenost, baca svoj otpad u rijeku iz koje stanovnici Dolingrada 104 KOMUNIKACIJA crpe pitku vodu. Boje se da bi zagađena voda mogla naštetiti zdravlju stanovnika Dolingrada. 4. Nakon što ste grupama opisali (ili pročitali) konfliktnu situaciju zamolite ih da svaka grupa posebno pokuša da osmisli način na koji će da riješi ovaj konflikt koristeći kružno putovanje kroz konflikt. Kažite im da imaju 15 minuta da obave ovaj zadatak. 5. Kada su grupe završile pozovite ih da prezentuju kako vide riješenje konfliktne situacije. Nakon prezentacije svake grupe omogućite članovima drugih grupa da postavljaju pitanja. 6. Nakon što se prezentacije završe počnite diskusiju. Diskusija: Sa učenicima počnite diskusiju u kojoj možete koristiti sljedeća pitanja: Da li je bilo lako ili teško odlučiti o rješenju sukoba? Zašto? Kakva su bila stajališta strana u konfliktu, odnosno, šta žele stanovnici Dolingrada? Šta žele predstavnici tvornice? Koji su bili interesi stanovnika Dolingrada, a koji su interesi predstavnika tvornice? Koji su interesi bili zajednički objema grupama? Šta im je bilo najteže u procesu osmišljavanja načina na koji će riješiti konflikt? Da li su imali različite prijedloge, kako su ih usaglašavali? Da li ih ova zamišljena situacija podsjeća na neke druge konflikte i koje? Koliko kružno putovanje kroz konflikt može da im pomogne? Da li mogu da identifikuju situacije u kojima bi mogli da primjene kružno putovanje kroz konflikt? Zamolite ih da opišu. 4.4.5. Vježbe U nastavku ćemo vam ponuditi još dvije vježbe, odnosno problemske situacije, koje vam mogu pomoći da kao vršnjački edukatori pomažete svojim vršnjacima da razvijaju komunikaciju. Slučaj broj jedan vam može pomoću da razvijate vještine riješavanja konfliktnih situacija. Prvo pročitajte ovaj slučaj, a zatim razmislite da li se u vašoj školi dešavaju slične situacije? Ovu vježbu možete da ko105 KOMUNIKACIJA ristite u situacijama kada vam se pojavi ovakav problem, ali i kao vježbu kroz koju ćete kod članova savjeta/vijeća ili drugih srednjoškolaca razvijati vještine upravljanja konfliktima. Kroz igranje uloga, kako je u nastavku i opisano, možete sa članovima savjeta/vijeća,kao i sa drugim srednjoškolcima, istraživati načine na koje možete uspješno da riješite neke konflikte. Slučaj koji je opisan možete uzeti kao primjer, a možete osmisliti sami ili pitati učenike da predlože neke konfliktne situacije na čijem bi riješavanju željeli da rade. Slučaj 1. Vašem savjetu/vijeću učenika obratio se jedan učenik i izložio sljedeći problem. Prije nekoliko dana je dobio ocjenu pismenog rada iz hemije. Bio je izuzetno iznenađen ocjenom koju je dobio i tražio je od profesora da pogleda svoj pismeni rad. Profesor je rekao da će mu taj rad pokazati na sljedećem času jer trenutno nema radove. Na sljedećem času kada se učenik obratio profesoru za rad, profesor mu je odgovorio da rad opet nije kod njega i da će ga donijeti kad mogne, na nekom od slijedećih časova. Ovo je veoma razljutilo učenika te je kategorično počeo da zahtjeva da mu profesor odmah pokaže rad. Ubrzo je komunikacija između učenika i profesora izgubila svaku kontrolu jer je učenik počeo da viče, te ga je profesor zamolio da napusti čas. Nakon toga učenik je odmah odlučio da se obrati savjetu/vijeću učenika za pomoć. Šta vi kao vršnjački edukator možete da uradite u ovoj situaciji? Zapamtite da vršnjački edukator u ovim situacija ne bi trebao da bude posrednik u rješavanju konflikta. Vaša uloga u ovoj situaciji je da pomogne učenicima da razviju vještine komunikacije i upravljanja konfliktom. Kako možete iskoristiti ovu situaciju i razvijati vještine komunikacije u vašem savjetu/vijeću? Jedan od načina je da zajedno osmislite na koji način ćete pokušati riješiti ovaj problem. Ovdje imate dvije važne činjenice. Učenik se veoma neprimjereno ponašao prema profesoru i time prekršio svoje obaveze. Sa druge strane, profesor je prekršio pravo učenika jer mu nije pokazao pismeni rad onda kada je izvještavao o ocjenama. Osmislite kako možete zajedno riješavati ova dva problema, razradite ih korak po 106 KOMUNIKACIJA korak i vježbajte komunikaciju koja očekujete da se dogodi. Imajte na umu zlatno pravilo da se problem rješava tamo gdje je nastao - što u ovom slučaju znači da se učenik treba obratiti profesoru i pokušati da rješi svoj problem. Ukoliko to ne uspije, onda se obraća razrednom starješini, pa tek onda savjetu/vijeću učenika koji se treba uključiti onda kada su svi koraci ranije obavljeni. Ali, savjet/ vijeće svakako može odigrati svoju ulogu i u ovoj situaciji tako što će pomoći učeniku da razvije vještine komunikacije i da mu ukaže na to kako bi problem trebao da rješava. Pripremite učenika za razgovor sa profesorom tako što ćete ga naučiti vještinama aktivnog slušanja i JA porukama. Zatim ga kroz igranje uloga pokušajte pripremiti za situaciju koja predstoji. Vježbajte i druge situacije u kojima se svi vi možete naći (razgovor sa razrednim starješinom, razgovor sa pedagogom, sa direktorom, obraćanje nastavničkom vijeću, savjetu roditelja i školskom odboru). Naredna vježba vam može pomoći da razvijate vještine komunikacije kroz konkretne problemske situacije sa predstavnicima savjeta/vijeća učenika ili drugim učenicima u vašoj školi. Vježba 2. Zamolite učenike vašeg savjeta/vijeća da u svojim odjeljenjima definišu koje probleme u komunikaciji na relaciji učenik – profesor uočavaju. Ovi problemi mogu poticati i od učenika i od profesora. Na sljedećem sastanku savjeta/vijeća zamolite učenike da pročitaju probleme i problemske situacije. Zatim ih zamolite da kroz igranje uloga približite ostalim članovima savjeta/vijeća kako ti problemi izgledaju u stvarnosti. Nakon toga pokušajte svaki od navedenih problema riješiti koristeći pravila dobre komunikacije. Ponovite situacije kroz igranje uloga (igrokaz), ali ovaj put koristite aktivno slušanje i JA poruke. Kada završite članove savjeta/vijeća zamolite da pokušaju da primjene stečeno znanje i da uče druge učenike, u svojim odjeljenjima, vještinama dobre komunikacije. 107 5. VOLONTERIZAM 108 VOLONTERIZAM Poglavlje o volonterizmu sastoji se iz dva dijela. Prvi dio će vam pomoći da bolje razumijete volonterizam, te da odredite šta je potrebno uraditi da bi se razvijao volonterizam u vašem savjetu/vijeću. Drugi dio ovog poglavlja nudi vam set radionica kroz koje možete unapređivati rad savjeta/vijeća učenika zajedno sa članovima savjeta/vijeća. Prije nego što počnete čitati razlislite o sljedećem: Šta je za vas volonterizam? Da li ste do sada imali priliku da učestvujete u nekim volonterskim aktivnostima? Možda u savjet/vijeću učenika? Ili vaši roditelji u savjetu roditelja? Zbog čega ljudi volontiraju? Koje osobine čovjek mora da posjeduje da bi postao volonter? Kada ste odgovorili na gore postavljena pitanja razmislite o tome koliko vaš savjet/vijeće učenika organizuje volonterske akcije ili učestvuje u volonterskim programima koje organizuju druge organizacije. Kroz tekst koji sljedi pokušaćemo da vam približimo šta je to volonterizam, te kako možete unaprijediti volonterizam u vašem savjetu/vijeću učenika. Šta je volonterizam? Volontiranje se, u najširem smislu, definiše kao neprofitna i neplaćena aktivnost kojom pojedinci doprinose dobrobiti svoje zajednice ili cijelog društva. Ova aktivnost se javlja u raznim oblicima, od tradicionalnih običaja uzajamne samopomoći (npr. kada neko gradi kuću napravi se akcija i dođu komšije da mu pomognu) do organizovanog djelovanja zajednice u kriznim periodima, kao i do pokušaja pomoći u sprečavanju i zaustavljanju sukoba i suzbijanju siromaštva. Volontiranje je dio istorije gotovo svake civilizacije. I kako počiva na ideji da globalno ne završava nego tek počinje sa lokalnim, zavređuje posebnu pažnju. Pažnju koja pravilno usmjerena može 109 VOLONTERIZAM dovesti do širenja pozitivnih ideja i akcija sa lokalnog na istorijski, da ne kažemo civilizacijski nivo. Volonteri i volonterke danas igraju važnu ulogu u dobrobiti i napretku u razvijenim zemljama, zemljama u razvoju i unutar nacionalnih i UN programa za humanitarnu pomoć, tehničku saradnju i promociju ljudskih prava, mira i demokratije. Ponos i osnova mnogih nevladinih organizacija, profesionalnih udruženja itd., predstavljaju upravo ljudi koji svoj rad dobrovoljno poklanjaju blagostanju zajednice i društva u kojem egzistiraju. Da bi se jedna aktivnost mogla podičiti svojim volonterskim karakterom mora ispuniti najmanje tri uslova. Prvo mora biti dobrovoljna, što znači da srednjoškolac svjesno pristane da nešto radi. Mora biti neprofitna i neplaćena, što znači da se putem nje ni škola, ni savjet/vijeće učenika, ni organizacija neće bogatiti, odnosno uvećavati svoj materijalni kapital. Ali to nikako ne znači da se putem ove aktivnosti ne može uvećati ljudski potencijal kroz sticanje novih znanja i vještina. Dakle, obogaćivanje u ovom smislu je dozvoljeno i poželjno. Srednjoškolci koji volontiraju za svoj rad ne treba da očekuju materijalnu nadoknadu (čitaj platu), ali bi bilo dobro da im se nadoknade troškovi koje imaju tokom volontiranja (prevoz i hrana). Često se volonterizam vidi kao besplatna aktivnost. To što se neko odluči da ponudi svoje vrijeme, a samim tim i radne sate, te odluči da to ne naplati, ne znači da to ne treba vrednovati, baš suprotno. (Uzmimo za primjer jednog profesora matematike koji odluči da tokom sedmice dva sata daje instruktivnu nastavu za učenike koji su socijalno ugroženi i da im ne naplaćuje svoje usluge). Društvena korist ili opšta dobrobit je treći uslov koju neka aktivnost mora posjedovati da bi bila volonterska. Ona mora na neki način da doprinese dobrobiti zajednice u kojoj se dešava kao i društvo u cjelini (npr. ako savjet/vijeće učenika kroz volontersku akciju uredi park u jednom gradu, onda je to volonterska aktivnost koja koristi svim građanima). 110 VOLONTERIZAM I za srednjoškolce postoje još neki bitni uslovi. Morate biti sretni dok volontirate, spremni da prihvatite izazove, da naučite nešto novo, steći nove prijatelje, veze i da otkrijete sebi i drugima jednu novu, humaniju stranu sebe. Šta sve dobijaju volonteri kroz volonterski rad? Vrijednost – Neki ljudi vjeruju da je potrebno i važno pomagati drugima i onda volontiraju i tako na djelu ispoljavaju i promovišu svoja uvjerenja i dobra djela. Razumijevanje – Ljudi imaju potrebu da razumiju sebe, ljude kojima pomažu, organizaciju kroz koju to rade ... i onda volontiraju. Karijera – Ljudi, naročito mladi, shvate da je važno da počneš i to što prije. Oni znaju da je jaz od mašte do realnosti veći ukoliko više oklijevaju. I onda počnu da rade, zatim grabe i na kraju se zadovoljno smješkaju dok čitaju svoju biografiju u časopisu za uspješne u kojoj obično stoji ... počeo je kao volonter u savjetu/vijeću učenika i ... Društvo – Neki su povučeni i previše zatvoreni. Jednog dana odluče da to promijene i steknu veliki krug prijatelja, drugara i kolega. ... A neki opet nikako ne mogu bez društva, zabave i druženja, upoznavanja novih ljudi, jedinstvenih ljubavnih prilika... Poštovanje – Kada pomognete starijoj osobi u nečemu kako se osjećate? Veličanstveno, zar ne? A kako li VAS drugi vide kada odradite neko dobro djelo i kako tek vi vidite da VAS vide... I eto nam dovoljne motivacije. Zaštita – Ponekad nam je teško na nekim mjestima, preživljavamo teške trenutke. Uz rad i društvo o tome se ne misli, stvari počinju da se čine drugačije i ne osjećamo više da smo sami. Pokušajmo da definišemo šta sve srednjoškolci mogu da dobiju kroz volonterski rad. Prije svega društvo, jer kroz volonterski rad srednjoškoci upoznaju nove osobe, stiču nove prijatelje, produbljuju već postojeće odnose. Značaj prijatelje i društva je nemjerljiv u tinejdžerskim godinama. Poštovanje je takođe jako bitno. Kada radite korisne i dobre stvari više poštujete sami sebe, a i drugi vas više poštuju. Kroz volonterske aktivnosti srednjoškolci mogu da razvijaju nove vještine (timski 111 VOLONTERIZAM rad, komunikacija, ...), te stiču nova znanja. Ona vam mogu pomoći i u budućnosti kada se npr. budete zapošljavali. Činjenica je da mladi koji su recimo učestvovali u nekim volonterskim akcijama ili u radu savjeta/vijeća učenika posjeduju mnogo više znanja i iskustva nego oni koji to nisu. To im svakako u nekim situacijama može omogućiti da imaju prednost u odnosu na druge. Volonterizam među srednjoškolcima je izuzetno značajan sa aspekta vrijednosti. On kod srednjoškolaca razvija društveno poželjne vrijednosti koje nam svima omogućavaju da živimo bolje i kvalitetnije. Jedna od najznačajnih vrijednosti koje se razvijaju je potreba da se svi uključimo u rješavanje problema na koje nailazimo u svojim zajednicama, školama, ulicama. Kako možete motivisati volontere srednjoškolce? Ukoliko želite da u određenu aktivnost uključite srednjoškolce volontere prvo morate da ih pronađete u svojoj školi, a to znači da razvijete proces izbora i regrutovanja volontera. Najjednostavnije je da promovišete akciju koju provodite putem oglasne table ili razglasa i da pozovete sve zainteresovane srednjoškolce da vam se pridruže. Zatim kod ostalih u vašem savjetu/vijeću učenika razvijajte atmosferu u kojoj svi uključeni imaju pozitivan stav prema srednjoškolcima volonterima. To možete činiti na način da ističete koliko će vam značiti pomoć srednjoškolaca volontera u provođenju akcije, i šta bi se dogodilo ukoliko bi ona izostala. Kada vam se potencijalni volonter pojavi na vratima (ili sastanku savjeta/vijeća učenika) saznajte prave razloge volontiranja. Jednostavno ga pitajte zbog čega se prijavio da učestvuje u akciji i šta očekuje. Proces uključivanja morate odraditi tako da vaš budući volonter bude upoznat sa ciljevima i zadacima savjeta/vijeća učenika, sa učenicima koji ga čine, pravilima ponašanja i procedurama koje postoje, kao i sa načinima kako se zabavljate kada to radite. Na prvom sastanku na kojem prisustvuju srednjoškolci volonteri koji su se javili da vam pomognu u provođenju akcije ukratko ih upoznajte sa članovima savjeta/vijeća učenika, predstavite im ciljeve 112 VOLONTERIZAM rada kao i cilj akcije koju želite realizovati. Zatim ih zamolite da se i oni predstave čitavoj grupi. Kada dođe volonter srednjoškolac će biti zbunjen. Olakšajte mu i odredite mu jasne uloge i postavite ciljeve. Pružite mu priliku za trening i za obrazovanje. Uključite ih u vršnjačku edukaciju koju organizujete. Pružite im priliku da učestvuju na nekom seminaru na koji je pozvan vaš savjet/vijeće učenika. Sjetite se da se i vi niste naučeni rodili. Nagrađujte ga novim vještinama i znanjima, prodajte mu poneki trik, tako će i vaš trik postati poznatiji. Zadovoljite mu potrebe. Naravno, samo one koje su u vašoj moći i nadležnosti, za neke stvari postoje granice kako dobrog ukusa, tako i granice vaše moći. Kada želite da odrade neku aktivnost pitajte ih šta misle o tome, imaju li kakvu ideju? A onda ukoliko im ideje nisu sulude, dopustite im da ih realizuju. Komunicirajte, pričajte, razgovarajte, održavajte sastanke, formalno, neformalno ... tako ćete ih informisati da mogu adekvatno obaviti svoj posao, upoznaćete ih sa svim dešavanjima, znaće kuda idete i kako do tamo namjeravate stići. To će vam samo olakšati posao i postizanje cilja. Podržite ih i nadgledajte. Dajte im informaciju o tome kako vam se sve to skupa čini. Upozorite ih na eventualne propuste, pomozite im da sagledaju zašto je do njih došlo i naravno POHVALITE IH i pri tome, bez straha, neće se pokvariti, samo će postati samosvjesniji i zadovoljniji, a vi ćete znati da ste odradili dobar posao. 5.1. Kako savjeti/vijeća mogu organizovati volontersku akciju? Humanitarne volonterske akcije podrazumijevaju dobrovoljan rad usmjeren na poboljšanje uslova i kvaliteta života socijalno ugroženih osoba. Da biste uspješno organizovali akciju ovakvog tipa potrebno je da prvo provjerite koji problemi i potrebe postoje u vašoj zajednici. Kada definišete probleme i potrebe, identifikujte one (za početak jed113 VOLONTERIZAM nu) na čije rješavanje vi svojom akcijom možete uticati. Nakon toga izradite plan akcije (cilj akcije, koje aktivnosti želite da uradite, u kojem vremenskom periodu, koliko vam je volontera potrebno, na koji način ćete organizovati promociju akcije da biste dobili što veću podršku, odredite tim koji rukovodi akcijom, načine praćenja ostvarivanja rezultata itd.) – pogledaj u priručniku radionicu ‚‘Planiranje volonterske akcije‘‘. Imajte u vidu da je određivanje cilja akcije izuzetno važno i da vaš cilj treba biti specifičan, mjerljiv, dostižan, realan i vremenski dobro određen. Navešćemo vam primjer organizovanja jedne humanitarne volonterske akcije koju već nekoliko godina u Bosni i Hercegovini, organizuje Mreža savjeta/vijeća učenika BiH - mreSVUBIH. Akcija se zove ‚‘Jedan slatkiš - jedno dijete‘‘. Cilj akcije je sakupljanje slatkiša ili igračaka za novogodišnje paketiće za djecu socijalno ugroženih porodica. Akcija se najčešće organizuje tokom decembra i januara svake godine. Savjeti/vijeća učenika umreženi u mreSVUBIH organizuju ovu akciju kroz sljedeće korake: 1. Prve sedmice u decembru organizuje se sastanak savjeta/vijeća učenika na kojem se učenici informišu da će se organizovati akcija i odredi se tim učenika koji će rukovoditi akcijom. Zakaže se novi sastanak za sljedeću sedmicu. 2. Tim koji rukovodi akcijom u roku od sedam dana (a prije drugog sastanka savjeta/vijeća učenika) zatraži dozvolu i podršku za organizovanje ove akcije od rukovodstva škole i profesora. 3. Na drugom sastanku savjeta/vijeća učenika potrebno je odrediti sljedeće: Na koji način ćete prikupiti podatke o broju djece socijalno ugroženih porodica? Potrebno je da tim koji organizuje akciju stupi u kontakt sa Centrom za socijalni rad (Opštinom ili sa mjesnim zajednicama) u vašem mjestu i da zajedno sa njima odredite broj djece za koje će se sakupljati novogodišnji paketići, kao i način na koji će se paketići dostaviti korisnicima akcije. 114 VOLONTERIZAM U koje vrijeme (datumi) će se vršiti sakupljanje slatkiša? Obično se odrede tri dana tokom kojih učenici mogu donositi slatkiše. Potrebno je precizirati datume tokom radne sedmice. Najbolje je da to budu srijeda, četvrtak i petak, kako biste mogli da ponedjeljak i utorak iskoristite za informisanje učenika putem oglasa ili razglasa. Šta se očekuje od učenika vaše škole? Učenicima jasno stavite do znanja da je akcija dobrovoljnog tipa, ali i da se od svakog učenika očekuje da u njoj učestvuje. Potrebno je da svaki učenik donese po jedan slatkiš (ili više ako želi) i na taj način učestvuje u akciji. Informišite učenike da se sakupljaju samo slatkiši fabrički zapakovani (kućna radinost ne dolazi u obzir), čiji je rok trajanja najmanje tri mjeseca i koje nije potrebno držati u frižideru. Na ovaj način obezbjeđujete da ne dođe do kvarenja slatkiša, što bi moglo da vam pokvari akciju. Odredite mjesto na kojem će se sakupljati slatkiši! Najbolje je da sa profesorima i direktorom obezbijedite jednu prostoriju koja se zaključava (jer svi vole slatkiše, ali njima u ovom slučaju nisu namijenjeni). Na koji način ćete informisati sve učenike škole o učešću u akciji? Najefikasnije je da to uradite putem predstavnika savjeta/vijeća učenika svakog odjeljenja, koji će na času odjeljenske zajednice upoznati ostale u odjeljenju o akciji. Pored toga koristite oglasnu tablu, razglas ili čitanje oglasa po odjeljenjima. Oglas (bilo koje vrste) mora da sadrži cilj akcije, datum prikupljanja slatkiša i mjesto na koje slatkiše treba dostaviti. Kada i kako ćete pakovati slatkiše u novogodišnje paketiće? Sortiranje i pakovanje slatkiša obično traje jedan do dva dana. Odredite učenike koji će ovo izvesti. Slatkiše prvo sortirajte po vrsti i veličini i pakujte novogodišnje paketiće imajući u vidu da svaki paketić otprilike treba da bude iste ili slične sadržine. Za pakovanje paketića potrebne su vam vrećice za novogodišnje paketiće. One su izuzetno jeftine i obično ih učenici nabave putem donacija privatnih 115 VOLONTERIZAM lica (vlasnika firmi, prodavnica, preduzeća itd.). Često se dešava da vlasnici samostalnih trgovinskih radnji žele da učestvuju u akciji donirajući kesice za paketiće. Iskoristite njihovu volju i želju. 4. Pratite korake realizacije akcije! Tim koji rukovodi akcijom treba stalno da vrši nadgledanje da li se akcija odvija onako kako ste se dogovorili. 5. Organizujte dodjelu novogodišnjih paketića. U saradnji sa Centrom za socijalni rad, ukoliko je moguće, pozovite djecu kojoj ste namijenili paketiće u vašu školu. Ako želite možete im organizovati prigodan program (Djed Mraz, skečevi, muzika, itd.). Ukoliko ovo ne možete ostvariti organizujte, u saradnji sa Centrom, podjelu paketića, bilo da djeca dođu po paketiće u Centar, bilo da im vi dostavljate na kućne adrese. U svakom slučaju učestvujte u podjeli paketića. Osmjesi i veselje na licima mališana biće vam ogromna nagrada za uloženi trud. 6. Uradite evaluaciju akcije! Sastanite se i popričajte o tome kako je akcija tekla, šta se moglo još bolje uraditi kako bi sljedeće godine izbjegli početničke greške. I na kraju proslavite uspjeh svoje akcije, zaslužili ste. Napomene za kraj. Tokom akcije sakupljajte isključivo SLATKIŠE, a nikako novac. Ukoliko neki učenik ili drugo lice (vlasnik prodavnice) želi da na taj način učestvuje u akciji zamolite ga da za taj novčani iznos on sam kupi slatkiše ili vrećice za novogodišnje paketiće. Ukoliko želite da vaša akcija ima još veći uspjeh stupite u kontakt sa savjetima/vijećima učenika iz drugih srednjih škola u vašem mjestu. Udružite snage i krenite u akciju. Pored akcije ove akcije, možete organizovati i sakupljanje stare odjeće, školskog pribora, udžbenika i knjiga za socijalno ugrožene osobe. Ili to osmislite sami, na osnovu potreba koje uočavate. 116 VOLONTERIZAM 5.2. Kako provjeriti uspješnost akcije? Provjera uspješnosti akcije ili evaluacija vam pruža informaciju koliko ste bili uspješni, odnosno, da li ste postigli ono što ste planirali. Može se raditi dok je akcija još uvijek u toku i kada se završi. Kada se radi tokom izvođenja akcije onda vam evaluacija daje sljedeće informacije: da li ste na dobrom putu da postignete krajnji rezultat; jeste li ostvarili šta ste do tog vremena planirali; na koje poteškoće nailazite i najvažnije kako ih možete prevazići. Dakle, ova evaluacija vam pomaže da ispravite greške ukoliko postoje i nastavite pravim putem. Ukoliko evaluaciju radite po završetku akcije onda vam ona pruža informacije o ispunjenosti ciljeva i rezultatima koje ste postigli. Kroz nju se definišu i poteškoće koje ste imali, ali na koje više ne možete uticati jer se akcija završila. Ipak ova vam informacija mnogo znači, jer vam daje iskustvo kako trebate postupiti slijedeći put kada se nađete u sličnoj situaciji. Kako možete izvršiti procjenu uspješnosti ili evaluaciju akcije u savjetu/ vijeću učenika? Predlažemo vam da se tokom realizacije akcije redovno sastajete i da pratite šta se dešava. Procjenite dokle ste stigli tako što ćete podnijeti jedni drugima izvještaj o aktivnostima koje ste u timu trebali uraditi. Tokom izvještaja insistirajte na definisanju poteškoća i izbjegavajte rečenice ‚‘to ćemo srediti‘‘, ili još gore ‚‘lako ćemo‘‘, i ‚‘imamo dovoljno vremena‘‘. Kada odredite poteškoće zajedno pokušajte naći način kako ćete ih prevazići. Ukoliko ne nađete rješenje pozovite nekoga (npr. profesora) da vam pomogne. Bitno je da ne odustajete i da imate ideju da se problemi uvijek mogu riješiti, ako im se pristupi na vrijeme i na pravi način. Kada definišete šta treba da se uradi, podijelite zadatke u timu i odredite novi datum sastanka. Kada se akcija zavši potrebno je proslaviti uspjeh. Prije toga naravno morate utvrditi da li ste i koliki uspjeh postigli. Organizujte evaluacioni sastanak. Na njega pozovite sve koji su učestvovali u akciji ,te osobe iz škole i zajednice koje su vam pomagale ili koje su bile korisinici vaše akcije. Obavezno im recite da se radi o provjeri uspješnosti akcije i pozovite ih da prije sastanka razmisle o tome koliko je po njima akcija bila uspješna, na osnovu čega su donijeli takve zaključke, te koji su po 117 VOLONTERIZAM njima bili propusti i šta se moglo i na koji način uraditi bolje. Na sastanku postavite ova ista pitanja i pokušajte da kroz razgovor dođete do zajedničkih zaključaka. Bilo bi dobro da procjenite kako ste funkcionisali kao tim, kakva je bila komunikacija u timu, da li su članovi tima ispunjavali svoje zadatke, šta ste naučili i kao tim i svako ponaosob. Dalje, koje ste rezultate postigli i u kojoj mjeri? Prisjetite se ciljeva koje ste postavili kada ste planirali akciju i sagledajte šta ste od toga ostvarili. Možete da procjenite i kakav je uticaj imala vaša akcija na imidž savjeta/vijeća učenika u školi, u zajednici. Kada završite evaluaciju obavezno proslavite uspjeh bez obzira na zaključke evaluacije. Imajte na umu da je već to što ste akciju doveli do kraja i procjenili njenu uspješnost dovoljan razlog za veliko slavlje. Kao vršnjački edukator možete članovima svog savjeta/vijeća učenika prezentovati način na koji se provjerava uspješnost akcije. Prvo sa članovima osmislite neku akciju, a zatim im prezentujte način na koji se provjerava uspješnost akcije. Nakon toga možete definisati plan kroz kroz koji ćete odrediti koliko sastanaka bi trebalo da imate tokom izvođenja akcije, koja pitanja ćete diskutovati na sastancima, kako ćete rješavati eventualne probleme i poteškoće, kako ćete provjeriti da li ste dobro funkcionisali kao tim i sl. U nastavku se nalaze tri radionice koje vam mogu pomoći da sa svojim savjetom/vijećem učenika razvijate volonterizam te planirate i organizujete volonterske akcije. 5.3. Radionice 5.3.1. Volonterizam Radionica Volonterizam radi se u cilju upoznavanja članova savjeta/ vijeća učenika sa pojmom volonterizam te prednostima volonterizma. Možete je koristiti na početku, kada se formira savjet, ali i onda kada trebate da osmislite volontersku akciju. 118 VOLONTERIZAM Uputstvo za voditelja: Ova radionica ima za cilj da učenike upozna sa pojmom volonterizma, sa prednostima i nedostacima volonterizma. Radionica se sastoji iz dva dijela. Voditelj treba da prije radionice pripremi i igrice iz kataloga igara koje učenicima može da ponudi na početku, između dva dijela i na kraju radionice. Vježba broj 1 1. Na tabli napišite velikim slovima VOLONTERIZAM. 2. Zamolite učenike da kažu šta im prvo pada na pamet kada čuju ili pročitaju riječ volonterizam. 3. Na tabli (oko riječi VOLONTERIZAM) zapisujte SVE asocijacije (riječi) koje učenici dobiju kada čuju ovu riječ. Voditelj tokom ove vježbe ne diskutuje niti postavlja pitanja zbog čega pojedini učenici imaju određene asocijacije. Važno je da SVE što je rečeno, bez vrednovanja ili ocjenjivanja tačnosti, bude zapisano na tabli, jer svaka asocijacija koja se pojavila zavređuje pažnju. Pored toga voditelj može (naročito ukoliko učenici nemaju u početku dovoljno asocijacija, a u cilju poticanja aktivnosti) da zapiše i svoje asocijacije na ovu temu. 4. Nakon što su iscrpljene sve asocijacije, voditelj treba da pročita SVE što se nalazi na tabli i da kratko sa učenicima prokomentariše bogatstvo različitosti asocijacija (riječi) koje su se pojavile tokom vježbe. 5. U toku diskusije pitajte učenike šta je volonterizam za njih? Ukoliko se učenici ustručavaju da daju odgovor na ovo pitanje recite im da od njih ne očekujete definiciju već samo njihovo razmišljanje o volonterizmu. 6. Na samom kraju diskusije izvucite zaključak, odnosno odredite zajedničku definiciju volonterizma sa kojom se učenici mogu složiti i napišite to na tablu. Odigrajte jednu igricu koju ste ranije pripremili ili pitajte učenike da ponovite neku od igrica koju ste u prethodnim radionicama igrali, a koja se njima posebno dopala. 119 VOLONTERIZAM Vježba broj 2 1. Podijelite učenike u male grupe (5-6 učenika). 2. Kažite im da u malim grupama odrede koje su po njima prednosti, a koji su nedostaci volonterizma (odnosno koje sve pozitivne promjene u društvu može da donese volonterizam, šta svaki član društva može da dobije volonterizmom, na koji način društvo vrednuje volonterizam, kakvi su stavovi i razmišljanja ljudi u zajednici o volonterizmu, kakva su razmišljanja među mladima, srednjoškolcima, roditeljima o osobi koja je volonter, itd.). Dajte im 10 do 15 minuta da to urade i zamolite ih da prednosti i nedostatke zapišu na list papira koje će jedan ili dva učenika prezentovati ostalim učenicima. Nakon svake prezentacije dozvolite učenicima da postave pitanja grupi koja prezentuje ukoliko postoje neke nejasnoće ili zainteresovanost za određeni dio prezentacije. 3. Kada se završi rad u malim grupama (vodite računa o vremenu) pozovite grupe da jedna po jedna prezentuju svoj rad. 4. Na kraju kada su se sve prezentacije završile izdvojite sve prednosti i nedostatke koje su učenici naveli i ukoliko želite zapišite ih na tablu ili papir koji možete okačiti u vašem razredu. 5.3.2. Kako motivisati učenike da se uključe u volontersku akciju? Radionica Kako motivisati učenike da se uključe u volontersku akciju? se radi kada želite sa svojim savjetom/vijećem učenika da osmislite načine na koje možete motivisati učenike vaše škole da se uključe u volontersku akciju. Možete je koristiti na početku, kada se formira savjet/ vijeće, ali i onda kada trebate da realizujete volontersku akciju. Uputstvo za voditelja: Kroz ovu radionicu učenici će imati priliku da rasvijetle svoju motivaciju za uključivanje u volonterske aktivnosti, odnosno motivaciju da postanu volonteri. Pored toga učenici će raditi na osmišljavanju postupaka koji bi omogućili uključivanje većeg broja srednjoškolaca u volonterske akcije. Radionica se sastoji iz dva dijela (vježbe i diskusije) i potrebno je pripremiti igrice koje se sa učenicima mogu odigrati na početku ili na kraju radionice. 120 VOLONTERIZAM Vježba: 1. Podijelite učenike u dvije grupe i to plavu i žutu. 2. Učenicima iz plave grupe dajte papirić na kojem ste zapisali sljedeće: PLAVA GRUPA Vi ste grupa učenika koji su vrlo aktivni u školi i odlučili ste da u narednih mjesec dana organizujete akciju čišćenja školskog dvorišta. Vi smatrate da čistoća školskog dvorišta nije isključivo problem uprave vaše škole, odnosno osoba koje održavaju čistoću u vašoj školi, već da je to zajednički problem svih osoba, i učenika i profesora i uprave škole. Stvarno vam je dosadilo da gledate tu nagomilanu prljavštinu u školskom dvorištu i odlučili ste da učinite nešto povodom ovog problema. Razgovarali ste sa direktorom i profesorima i oni su podržali vašu akciju. Međutim, vaša grupa je mala i čini je nedovoljan broj učenika (oko 15), a da bi kvalitetno i brzo odradili taj posao potrebno vam je da se uključi veći broj ili svi učenici u vašu akciju. Pored toga razmišljali ste, o tome da, nakon akcije organizujete neku aktivnost (zabavno veče ili slično) u vašoj školi, kroz koju će se učenici dobro provesti i proslaviti svoj rad. Organizovali ste sastanak na koji ste pozvali neke učenike i na kojem želite da ih ubjedite da se uključe u vašu akciju. 3. Učenicima iz žute grupe dajte papirić na kojem ste zapisali sljedeće: ŽUTA GRUPA Vi ste grupa učenika koji su čuli da se u vašoj školi sprema akcija čišćenja školskog dvorišta. Niste mnogo zainteresovani da se uključite u tu akciju jer nemate dovoljno informacija o akciji. Nejasno vam je ko to organizuje, kada će se to desiti, da li će taj dan biti nastave ili ne itd. Pored toga smatrate da je čistoća školskog dvorišta isključivo problem uprave škole, odnosno osoblja koje se brine o čistoći i vi ne vidite mnogo razloga da se sada vi uključite u tu akciju. Pozvani ste na sastanak za koji su vam rekli da će se tamo predstaviti akcija čišćenja. Vas najviše interesuje da se u školi održi zabavno veče, jer smatrate da su učenici zaslužili da im se pruži šansa da se provedu i zabave na takav način. 4. Nakon što ste dali uputstva na papiru plavoj i žutoj grupi, zamolite svaku grupu da ih ne komentarišu sa drugom grupom, već da se 121 VOLONTERIZAM unutar svake grupe pripreme za sastanak. Grupama za pripremu dajte 15 minuta. Recite im da će nakon pripreme održati zajednički sastanak kako im je i napisano u uputstvu. Sugerišite im da priprema za sastanak uključuje određivanje osoba koje vode sastanak, osoba koje će predstaviti ideje, dalje, davanje mogućnosti da se postave pitanja i razriješe nejasnoće, uključivanje svih prisutnih u diskusiju itd. 5. Nakon što su se grupe pripremile, zamolite ih da se vrate u veliki krug i da počnu sastanak. Sastanak traje onoliko koliko grupe to žele, odnosno dok se ne donese zajednički zaključak ili ne zakaže sljedeći sastanak ili dok se ne iscrpi diskusija. Diskusija: Tokom trajanja sastanka pratite šta se dešava kako bi nakon sastanka mogli da sa grupama prokomentarišete sljedeće: Kako je vođen sastanak? Da li su imali dovoljno vremena da se pripreme? Koji su zaključci sastanka? Da li su se tokom sastanka poštovala pravila grupnog ugovora, na primjer, da li su svi pričali u isto vrijeme, da li su poštovali drugačija mišljenja, da li su se međusobno slušali? Kako se sastanak završio, u kakvoj atmosferi je počeo i kakva je bila cjelokupna atmosfera tokom sastanka? Da li su grupe uspjele da argumentuju svoje stavove? Da li je grupa koja organizuje akciju čišćenja uspjela da dobro predstavi razloge zbog kojih bi SVI učenici trebalo da se uključe u akciju? Koji su im bili zajednički interesi? Da li je želja za organizacijom zabavne večeri prepoznata kao zajednički interes i da li je mogla da dovede do najboljeg rješenja u kojem bi učenici prvo organizovali akciju čišćenja, a zatim organizovali zajedničku proslavu? Postavite pitanje učenicima žute grupe šta je tokom sastanka odlučilo o tome da li žele da se uključe u akciju ili ne? Koji argumenti bi učenike, koji nikako ne žele da se uključe u akciju, doveli do toga da promijene svoje mišljenje. 122 VOLONTERIZAM Na kraju diskusije na tabli napišite zajedničke zaključke o tome na koji način je moguće uključiti što veći broj učenika u volonterske akcije. 5.3.3. Planiranje volonterske akcije Radionica Planiranje volonterske akcije radi se kada želite sa svojim savjetom/vijećem učenika da isplanirate volontersku akciju koju će realizovati vaš savjet/vijeće. Možete je koristiti, na početku kada se formira savjet/vijeće, kada želite da napravite godišnji plan rada savjeta/vijeća, ali i onda kada trebate da osmislite i realizujete volontersku akciju. Uputstvo za voditelja: Kroz ovu radionicu učenici će prvo imati priliku da definišu koji trenutno problemi postoje u njihovoj školi, šta oni mogu poduzeti po tom pitanju i kako isplanirati jednu volontersku akciju. Radionica se sastoji iz dva dijela i između njih, ukoliko je potrebno, voditelj može ubaciti jednu igricu. Vježba broj 1 1. Podijelite učenike u manje grupe (5–6). 2. Zamolite ih da u malim grupama odrede koje akcije može poduzeti njihova grupa (razred, savjet/vijeće učenika), a koje bi mogle uticati na smanjenje nekih problema na koje oni nailaze (npr.: neuređene učionice, školsko dvorište, nepostojanje sekcija u školama, uništavanje školskog namještaja, organizovanje zabavne večeri, prikupljanje donacija za učenike slabog imovinskog stanja ili za određene institucije, pomoć u učenju učenicima sa slabim školskim uspjehom, organizovanje sportskih takmičenja odnosno turnira u školi itd.). Za rad u malim grupama dajte im 10 minuta. 3. Nakon što završe rad, zamolite ih da prezentuju akcije koje su odredili. Vježba broj 2 1. Kažite učenicima da se vrate u ranije oformljene male grupe i zamolite ih da odgovore na sljedeća 4 pitanja: 123 VOLONTERIZAM Navedite sve ono što smatrate da je snaga vaše grupe (razreda, savjeta/vijeća učenika), a što vam može pomoći kada organizujete neku volontersku akciju (npr. motivisani učenici, veliki broj učenika, iskustvo u organizovanju nekih aktivnosti, prostor i materijal koji posjedujete, slobodno vrijeme itd.) Navedite sve ono što smatrate da su slabosti vaše grupe (razreda, savjeta/vijeća učenika), a koje vas mogu omesti ili otežati organizaciju neke volonterske akcije (npr. nezainteresovanost određenog broja članova vaše grupe za akciju, slaba iskustva u organizovanju sličnih događaja, slaba informisanost o nekim pitanjima koja su važna za organizovanje akcije itd.). Napomena: prilikom odgovaranja na ova dva pitanja možete imati iste ili slične odgovore npr. jedan broj učenika može biti motivisan za akciju, a drugi broj nezainteresovan. U to slučaju nastojte da pojasnite odgovor odnosno da budete što precizniji. Kako okolina u kojoj djelujete može uticati na vašu akciju? Koji su to faktori koji mogu omesti akciju, a šta je po vašem mišljenju može olakšati? Ovdje se radi o faktorima koji ne dolaze iz vaše grupe, već iz okoline, i na koje imate uglavnom mali ili neznatan uticaj (npr. postoje roditelji koji bi vam pomogli u realizaciji akcije - savjet roditelja; podržavaju vas profesori; imate dobre odnose sa udruženjima građana iz vaše zajednice koji vam žele pomoći; ili uprava škole ne podržava rad savjeta/vijeća učenika, pa vam to može otežati izvođenje akcije; u vašoj zajednici se stalno dešavaju neke humanitarne akcije i građani, a naročito mladi ljudi, su zasićeni i neće vas podržati i sl.) Pokušajte sagledati cjelokupnu situaciju i napraviti plan kako da prevazićete svoje slabosti, koristeći svoje snage? Kako da smanjite uticaj nepovoljnih faktora iz okoline, koristeći opet svoje snage i povoljne okolnosti koje vam idu u prilog? Napišite ova pitanja na tablu i dajte grupama 20 minuta vremena da obave ovaj zadatak. 2. Zamolite grupe da prezentuju svoj rad. Ukoliko se tokom prezentacije pojave neke nejasnoće zamolite ih da pojasne i dajte priliku članovima ostalih grupa da postavljaju pitanja i komentarišu izloženo. 124 VOLONTERIZAM Vježba broj 3 1. Nakon prezentacije, recite svakoj maloj grupi da se odluči za samo jednu aktivnost na kojoj će raditi u ovoj vježbi. Bilo bi dobro da se akcije ne ponavljaju, odnosno da svaka mala grupa odabere drugačiju akciju. 2. Kada su grupe odabrale akciju, zamolite ih da sada naprave plan akcije koji treba da uključi sljedeće (za ovu vježbu dajte im 15–20 minuta): Koji je cilj njihove akcije, odnosno šta akcijom žele da postignu? Koliko će trajati akcija? Kada će početi i kada će završiti? Koliko ukupno učenika učestvuje u akciji? Koliko će učenika organizovati akciju, a koliko učenika će učestvovati u aktivnostima koje su planirane? Šta im je potrebno da organizuju akciju (koji materijal, prostor, novčana sredstva...) i kako će se to obezbijediti? Od kojih se aktivnosti (tj. šta će raditi) sastoji akcija? Koliko učenika organizuje tu akciju, koji su to učenici, na osnovu čega su izabrani i šta je njihov zadatak, odnosno, koja su im zaduženja? Na koji način i ko će informisati profesore i direktora o akciji koju žele poduzeti? Kako će znati da je akcija uspjela? 3. Nakon što su učenici u malim grupama osmislili plan akcije zamolite ih da to prezentuju. Nakon svih prezentacija dogovorite se sa vašim učenicima sljedeće: Koju od svih predstavljenih akcija će vaš savjet/vijeće učenika ili razred prvo odraditi? Koje akcije i kojim redom ćete realizovati u budućnosti, nakon što organizuje prvu? Odaberite tim (5–7 učenika) koji će biti odgovoran da ovo što ste se dogovorili zaživi u stvarnosti! Zakažite sljedeći sastanak tima na kojem će krenuti organizacija akcije! 125 VOLONTERIZAM 5.3.4. Vježbe U nastavku ćemo vam ponuditi još dvije vježbe, odnosno problemske situacije, koje vam mogu pomoći da kao vršnjački edukatori pomažete svojim vršnjacima da razvijaju volonterizam. Slučaj broj jedan vam može pomoći da razvijate volonterizam među učenicima. Pročitajte slučaj i razmislite da li ste bili ili se možete naći u takvoj situaciji. Pokušajte da vježbate sa članovima savjeta/vijeća razgovore sa potencijalnim volonterima ili osmišljavajte načina na koje ćete privući srednjoškolce da se prijave za volonterske akcije. Slučaj 1 Vašem savjetu/vijeću učenika su se obratili sredenjoškolci koji žele da postanu volonteri, ali ne znaju kako. Šta možete da uradite? Prvo bi trebalo da ispitate motivaciju ovih učenika te njihovo znanje o volonterizmu. To možete uraditi kroz jedan razgovor. Kroz razgovor pokušajte da otkrijete zašto učenik želi da bude volonter, koje aktivnosti bi želio da radi, koliko vremena može da odvoji za volontiranje, koja su mu interesovanja, posjeduje li neke vještine ili znanja koja bi mogao da prenese na druge (npr. izuzetno je dobar u matematici pa bi mogao da pomogne učenicima koji imaju problema u savladavanju gradiva iz ovog predmeta). Vjerovatno će postojati potreba da ove učenike više informišete o volonterizmu. Možete organizovati vršnjačku edukaciju za učenike u vašoj školi i pozvati i ostale zainteresovane. Tokom vršnjačke edukacije učenici mogu isplanirati jednu volontersku akciju. Vaš zadatak je da ih pratite i podržavate dok je realizuju. U vašoj opštini sigurno djeluju udruženja građana u kojima bi volonteri srednjoškolci bili izuzetno dobrodošli. Raspitajte se, prikupite informacije, obiđite udruženja i povežite ih sa srednjoškolcima iz vaše škole koji žele da volontiraju. Slučaj broj dva vam može pomoći da sa učenicima vašeg savjeta osmišljavate volonterske akcije. Pročitajte slučaj pa ga prezentujte kao vjež126 VOLONTERIZAM bu vašem savjetu/vijeću i pokušajte da osmislite volontersku akciju. Možete da osmislite i druge primjere. Slučaj 2 Na sastanku vašeg savjeta/vijeća učenika jedan učenik je izložio problem koji želi da pokuša da riješi. U njegovom naselju živi nekoliko starih osoba, o kojima nema ko da se brine i on se pita da li bi savjet/vijeće mogao nekako da pomogne. Pokušajte zajedno da osmislite kako možete da doprinesete rješavanju ovog problema. Jedna od mogućnosti je da organizujete grupe volontera srednjoškolaca koji će poslije škole obići ove stare osobe i pomoći im u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Postoje li i druge mogućnosti? Postoje li i druge stare osobe u vašoj opštini kojima treba pomoć? U osmišljavanju ove akcije obavezno se obratite profesoru koji je zadužen za rad sa savjetom/vijećem učenika i zamolite da vam pomogne. Možete da uključite i savjet roditelja. 127 6. KATALOG IGARA KATALOG IGARA Pred vama se nalazi dio priručnika u kome su opisane ukupno 34 igre koje se mogu korisiti tokom vršnjačke edukacije. Ljudi lakše usvajaju nova znanja i djele postojeća iskustva u opuštenoj i zabavnoj atmosferi. Cilj ovih igara je upravo opuštanje i zabavljanje učesnika radionice i stvaranje pozitivne atmosfere u kojoj se svi dobro osjećaju. Kako izabrati igru? Predlažemo da ih jednu po jednu sve pročitate. Zatim pokušajte zamisliti kako izgleda igra i kako ćete se vi ili vaši učesnici osjećati. Najbolje je da igru probate (u svom društvu, u porodici...), jer ćete tek tada biti sigurni u njene efekte. Pored toga mnoge igre vam se mogu učiniti nezanimljive kada ih čitate, a kada ih izvedete mogu vam postati omiljene. Uvijek planirajte više igara i pokušajte ih korstiti onda kada su grupi potrebne. Igre u kojima se učesnici moraju kretati koristite kada vidite da je grupa uspavana i kada je ucesnicima opala koncentracija. Nasuprot tome kada imate ‘’nemirnu’’ grupu onda im ponudite neku više statičnu igru. Uživajte dok se igrate i koristite ih onda kada je potrebno. Nemojte dopustiti da vam radionica protekne u igranju igrica. To nije cilj vršnjačke edukacije. 1. KOD TEBE MI SE SVIĐA (10 minuta) Svi sjede u krugu, voditelj kaže: “Sada pokušajte da osobu sa desne strane predstavite na pozitivan način. Recite njeno ime i nešto što vam se kod nje sviđa ili na njoj samoj.” Na primjer: “Ovo je Dragana, dopada mi se što je vesela.” 2. IMENA I PRIDJEVI (5 minuta) Hajde sada neka svako kaže svoje ime ili nadimak i pridjev koji počinje sa istim slovom. Npr. cvrkutava Ceca, raspjevani Reuf, tufnasta Tinde... itd. Idemo u krug. 3. ZNAM ŠTA VOLIM I ŠTA NE VOLIM (20 minuta) Napišite na papiru tri stvari koje veoma volite i tri stvari koje ne volite. Zatim se slobodno šetajte po učionici u potrazi za onom osobom koja 129 KATALOG IGARA ima iste ili slične stvari koje voli i ne voli kao vi, ili što veći broj tih sličnih elemenata (na primjer, dvije iste stvari koje voli i dvije iste stvari koje ne voli, dakle, ukupuno četiri zajednička elementa). Kada ste takvu osobu pronašli, u paru tražite drugi par koji ima ukus sličan vašem. Tako ćete formirati grupe od po četiri člana. 4. GRIMASE (15 minuta) Učenici stoje u krugu. Predlažem da malo razdrmamo svoja lica. Svako od nas će da napravi jednu smiješnu, bleskastu grimasu, da iskrivi i iskerebeči lice kako god hoće. Ostali treba pažljivo da gledaju i da ponove istu grimasu. Gledajte pažljivo, jer nije lako postići da grimasa bude potpuno ista. Kada onaj koji pokazuje grimasu završi, pljesnuće rukama i to će biti znak za ostale da ponovimo njegovu ili njenu grimasu. 5. ATOM (5 minuta) Slobodno se krećite po cijelom prostoru, na način koji vam odgovara – lagano ili brzo, skakućući ili lijeno šetajući. Ako viknem “Atom!” zaustavićete se, a ako viknem na primjer “Atom 3!”, zaustavićete se i uhvatiti za ruke sa dvije najbliže osobe do sebe i tako napraviti trojku – to je “atom 3”. Ako viknem “Atom 5!” napravićete grupu od pet članova, itd., zavisno od broja koji izgovorim poslije riječi ATOM. Poželjno je da voditelj varira igru tako što izgovori ATOM plus neki broj, pa zatim daje instrukciju da učesnici nastave šetnju, i to se ponavlja nekoliko puta, da bi posljednji broj bio onaj koji čini željeni broj članova malih grupa. 6. LJULJAŠKA (10 minuta) Za ovu igru potrebne su nam grupe od osmoro. Sedmoro će rukama napraviti “ljuljašku”, a osmi će leći na njihove ruke. Važno je da rukama podupremo vrat, ramena, struk i koljena onog kog ljuljamo. Zatim ga lagano i nježno pomjeramo naprijed – nazad. Svako može da isproba kako to izgleda, redom kako se dogovorite. Hajde da probamo, vodite računa da se onaj koga ljuljamo osjeća krajnje bezbjedno. 7. STONOGA (10 minuta) Svi ćemo da stanemo u krug, koji treba da bude što pravilniji. Okrenimo se nalijevo, tako da gledamo jedni drugima u potiljak, i približimo što je više moguće do onoga ispred sebe, ali tako da ne pokvarimo krug 12.u 130 KATALOG IGARA vaše grupe. Šta god je to, za sada je jedino važno da svi u maloj grupi znaju kako da to urade, za koji zvuk i pokret se opredjeljuju. Imate pet minuta da se dogovorite”. Pošto su se grupe odlučile za svoj znak, svaka grupa pokaže ostalim dvjema svoj izbor i onda svi zajedno ponove taj zvuk i pokret da bi se vidio efekat kada svi učesnici to rade. Voditelj zatim daje novu instrukciju: “Dobro, sada smo vidjeli kako je svaka grupa pokazala kombinaciju zvukova i pokreta kojom je predstavila svoju grupnu energiju. Sljedeći zadatak je da se u svojim malim grupama dogovorite koja bi kombinacija od prikazane tri bila najbolji pokazatelj energije cijele grupe. Imate dva minuta.” Voditelj zatim provjerava da li su se svi u malim grupama opredijelili za određenu kombinaciju, i nastavlja: “Stanite svi u centar učionice i kada odbrojim – jedan, dva, tri! – izvedite onu kombinaciju zvukova i pokreta koja po mišljenju vaše male grupe predstavlja najbolji pokazatelj energije cijele grupe. Hajde da probamo, jedan, dva, tri!” Bilo da sve tri grupe odaberu istu kombinaciju ili različite (npr. svako svoju), efekat je podizanje grupne energije i opšte atmosfere. 12. VELIKI VJETAR DUVA (10 minuta) Prije početka igre voditelj postavi stolice u krug i jednu stolicu izbaci. Voditelj stane u sredinu kruga i obrati se učesnicima: “Kad kažem – veliki vjetar duva za one koji nose farmerke, treba da ustanu svi koji na sebi imaju to što se traži, u ovom slučaju to su farmerke i da zamijene mjesta, odnosno, treba da se potrude da zauzmu neku od slobodnih stolica. Pošto u krugu nedostaje jedna stolica, uvijek će neko ostati bez mjesta. Tada onaj ko je ostao bez stolice preuzima vođenje igre i postavlja novi uslov. Svaki učesnik smišlja novi uslov na licu mjesta, vodeći računa o karakteristikama članova grupe.” Da počnemo: “Veliki vjetar duva za sve one koji nose... sat na ruci”. 13. DRAGA, DA LI ME VOLIŠ? (5 minuta) Svi sjede u krugu. Idemo u krug jedan po jedan. Svako od vas će da se obrati svome susjedu sa lijeve strane sa riječima: “Draga, da li me voliš?”. Njegov susjed treba da odgovori: “Da draga, volim te, ali nikako ne mogu da ti se nasmiješim”. Naravno on to mora i govoriti tako da se ne nasmije. Oni učesnici koji se ipak nasmiju ispadaju iz igre. 131 KATALOG IGARA 14. IMA LI MEMLE U VAŠIM MUŠTIKLAMA? (10 minuta) Svi sjede u krugu. Idemo u krug jedan po jedan, svako od vas će da se obrati svom susjedu sa lijeve strane sljedećim riječima: “Ima li memle u vašim muštiklama?”. Susjed treba da odgovori: “Ne, ali pitaću svog komšiju”, a zatim se okrene onome ko sjedi sa njegove lijeve strane i ponovi pitanje: “Ima li memle u vašim muštiklama?”. Pazite, pitanje i odgovor treba da izgovorite tako da vam se nikako ne vide zubi dok govorite, kao i da se ne nasmijete. Hajde da probamo. 15. ISPREPLETENE RUKE (15 minuta) Voditelj podijeli učenike na grupe od po petoro i kaže: “Dvije ruke mogu da se rukuju, četiri mogu da naprave stolicu u koju neko može da sjedne, šest može da napravi krug, itd. Vaš zadatak je da smislite bar tri nova načina na koje se vaših deset ruku mogu uplesti, ukrstiti. Pri tome, neke mogu biti u figuri koju napravite, a neke ostati slobodne, nije neophodno da svih deset učestvuju u toj neobičnoj kompoziciji. Jedino je bitno da svaki član grupe da bar jednu svoju ruku. Prvo eksperimentišite, isprobavajte razne načine ukrštanja, a onda izaberite tri koja vam se najviše dopadaju. Smislite za njih imena, na šta vas podsjećaju, mogu li biti simbol za nešto?”. Voditelj daje učenicima 10 minuta da osmisle svoje kompozicije, a onda svaka grupa predstavlja ono šta je osmislila i govori ime za svaku kompoziciju. 16. ZAČARANI ZAMAK (10 minuta) Učenici stoje u krugu i drže se za ruke trudeći se da krug bude što veći. Voditelj kaže: “Ova igra se zove ZAČARANI ZAMAK. Svi učenici koji se drže za ruke predstavljaju zidine zamka. Zidine imaju kapiju, to su dva učenika koji se ne drže za ruke i koji stoje na pola metra razdaljine. U krugu, tj. u zidinama zamka, nalazi se zatvorenik. On ima vezane oči, a njegov zadatak je da nađe kapiju. Zatvorenik se kreće po unutrašnjosti kruga, ali ne smije rukama da dodiruje ostale učenike dok traži kapiju. Kako će onda pronaći kapiju? Kreće se prateći zvuk, jer oni koji čine zidine zamka sve vrijeme proizvode različite zvukove: zvižde, pjevaju, huče kao vjetar, itd. Samo ona dvojica koja su kapija zamka ćute. Zatvorenik prati zvuk, tamo gdje se ništa ne čuje, tu je kapija, tu će on probati da nađe put do slobode. Kad nađe kapiju, drugi učenik ga zamjenjuje. Hajde da probamo!”. 132 KATALOG IGARA 17. LOVAC I ZVEČARKA (10 minuta) Ustanite i uhvatite se za ruke, tako da napravite što veći krug. Unutar kruga su dva igrača koji igraju lovca i zvečarku. Lovac treba da uhvati zvečarku, ali posao mu je otežan – ne smije da gleda (ima povez preko očiju). Zvečarka zveči (ima u ruci zavežljaj ključeva) i bježi od lovca unutar kruga. Lovac pokušava da je uhvati na osnovu zvuka koji prati, kada je uhvati, drugi par započinje igru. 18. PRIKRIVENI DIRIGENT (10 minuta) U ovoj igri svi mi predstavljamo orkestar, a jedan od nas, koga budemo odabrali, biće dirigent. Dirigent pravi različite pokrete rukama ili glavom (češka se, briše nos, pjeska, klima glavom, itd.), a orkestar ga gleda i oponaša šta on radi. Neko drugi biće u ulozi detektiva koji treba da otkrije ko je dirigent. Detektiv će izaći iz sobe dok se dogovorimo ko je dirigent. Posao detektiva neće biti lak, jer dirigent mijenja pokrete, i to u trenutku kad ga detektiv ne gleda. Ni orkestar mu neće mnogo pomoći, jer neprimjetno posmatra ponašanje svog dirigenta. Detektiv ima pravo tri puta da pogađa ko je dirigent, ako ne pogodi, zamjenjuje ga drugi igrač i igra se ponavlja. Igra naročito postaje zabavna kada voditelj predloži da detektiv bude dirigent, tako da orkestar oponaša pokrete detektiva. 19. ZMAJEVI (10 minuta) Učenici se podijele u male grupe od po šest do osam članova i stoje u nizu, jedan iza drugog tako da svako uhvati svog prethodnika oko struka. Sada ste vi zmajevi, mladi i razigrani. Kao svim mladuncima, npr. malim kučićima, omiljena vam je zabava da lovite svoj rep. Znači glava zmaja, prvi u koloni, pokušaće da uhvati svoj rep, odnosno, posljednjeg u koloni. Svi između treba da se trude da to spriječe, tako što će se kretati tamoamo, uvrtati, ali nikako ne smijete puštati onog ispred sebe. Kada glava uspije da uhvati rep, onda ide na kraj kolone i postaje rep. Drugi u nizu će postati glava i sada će on pokušavati da uhvati posljednjeg. 20. GLAS (15 minuta) Učenici sjede u krugu, voditelj kaže: “Izabraćemo jednog dobrovoljca koji će sjesti ovdje, u sred kruga, i vezaćemo mu oči. Ja ću ići oko kruga i koga dotaknem, taj treba da se obrati onom u krugu, ali izmijenjenim glasom. Može da ga pozove po imenu ili da kaže nešto drugo, ali da 133 KATALOG IGARA tako izmijeni glas da ne bude odmah prepoznatljiv. Zadatak onoga u krugu je da pogodi ko ga je zvao. Kada pogodi, onaj čiji je glas prepoznao, ulazi u krug, vezujemo mu oči, pa sad on pogađa’’. 21. RECEPCIONAR (15 minuta) Grupa treba da sjedne tako da formira oblik potkovice. Oni predstavljaju, svi zajedno, recepciju u hotelu, odnosno recepcionara. Jedan član grupe igra hotelskog gosta, koji je nečim nezadovoljan i dolazi da se žali na recepciji. Svoj problem on izražava pantomimom, a recepcionar (odnosno svi ostali) pokušavaju da postavljanjem pitanja otkriju šta gost želi da kaže (može se zamisliti da gost ne zna nijedan drugi jezik osim svog maternjeg, a dolazi iz Tunguzije, tako da mora potpuno da se koristi pantomimom). Gost objašnjava sve dok ne saopšti potpuno tačan sadržaj poruke, koju će dobiti ispisanu na papiru. Kada je poruka shvaćena, gost zauzima mjesto za recepcijom, a neko drugi igra gosta. Primjeri za poruku nezadovoljnog gosta: Tražio sam sobu sa pogledom! Mislio sam sa pogledom na more, a ne na parking! Moj muž je u zatvoru zato što je fotografisao statuu na glavnom trgu. Želim da pozovem moju ambasadu. Moja žena leži i ima glavobolju. Imate li aspirin? Nemojte misliti da sam luda, ali duh svake noći dolazi u moju sobu, pri tom mi pjeva “Tvoja mala ručica se smrzla...”. Želim da promijenim sobu. Jedan čovjek sa crvenom bradom me je pratio na ulici. Ako pita za mene, nemojte reći da ste me ikada vidjeli. Nisam oka sklopila zbog komaraca. Imate li sprej protiv insekata? Dođite! Leteći tanjir se spušta na parking! Izgubila sam novčanik juče u akvarijumu. Možete li da im telefonirate i pitate da li je nađen? Možete li mi reći adresu Kluba konstruktora drvenih brodića u boci? 22. RAZLIČITE NAMJENE (15 minuta) Podijelite se u grupe od po petoro. Vaš zadatak je da napravite listu od 10 načina na koje se čarapa može iskoristiti osim svoje uobičajene 134 KATALOG IGARA namjene. Za to imate 10 minuta. Kad završite svaka grupa će objasniti drugima svoje tri najbolje ideje. 23. BOMBA I ŠTIT – IGRA ZAGRIJAVANJA Svako izabere dvije osobe – jednu koja će mu predstavljati bombu i drugu koja će mu predstavljati štit, ali ne govori koga je izabrao. Na dati znak svi bježe od svoje bombe krijući se iza svog štita. 24. LEDENI ČIKA Jedna osoba je “ledeni čika”. Koga ledeni čika dotakne taj je zaleđen. Učesnici koji nisu zaleđeni mogu “odlediti” one koji su zaleđeni dotaknuvši ih. Zadatak ledenog čike je da pokuša da zaledi sve ostale učesnike. 25. LISICA Jedan od učesnika igra lisicu sa repom koga čini peškir, šal ili slično. Lisica lovi učesnike i “zamrzava” ih dodirom. Učesnici treba da se trude da uhvate lisičin rep i ako su uspješni oni zauzimaju ulogu lisice. 26. LOVAC, BAKA, LAV Lovac se plaši lava (lovac puca iz puške), lava se plaši baka (lav podiže “prednje šape” i rikne), baka se plaši lovca (baka prijeti kažiprstom). Učesnici se podijele u dve grupe. Članovi obje grupe nezavisno se dogovore koju ulogu će da igraju, cijela grupa istu ulogu (lovca, lava ili baku). Zatim stanu u red, jedni naspram drugih i na znak voditelja “odigraju” ulogu koju su izabrali. Grupa koja pobijedi (“uplaši” drugu osobu) dobija poen. Igraju se tri kruga. 27. MAČKA I MIŠ Učesnici formiraju krug stojeći po dvoje ili troje u vrsti. Jedan učesnik je mačka, jedan miš. Mačka lovi miša koji, da bi se zaštitio, može da stane na početak jedne od vrsta učesnika. Posljednji iz ove vrste je tada novi miš i biće lovljen. Čim mačka ulovi miša ona se integriše u vrstu, a ulovljeni miš će biti mačka. 28. PRAONICA Učesnici formiraju dvije vrste okrenute jedna prema drugoj i “peru” svakog čiji je red da prođe kroz ovaj tunel. 135 KATALOG IGARA 29. RAČIĆI Svi se podijele u grupe od po troje, dok voditelj daje uputstvo: “Vaša grupa predstavlja jednog račića koji treba da hoda, a ima 12 nogu. Sada račić ima 9 nogu, pa 7, pa... (broj nogu se smanjuje do 3). 30. ŠTO MANJI PROSTOR Grupa se podijeli na dve ili tri manje grupe. Zadatak svake grupe je da kao grupa zauzme što manji prostor. Pobjednik je ona grupa koja zauzme najmanji prostor. 31. TRI REČENICE O MENI... Svi imaju zadatak da napišu tri rečenice o sebi, s tim što jedna od njih treba da bude neistinita. Redom svi čitaju što su zapisali, a ostali pogađaju koja rečenica je neistinita. 32. VAMPIR Svi imaju zatvorene oči i kreću se po prostoriji. Osoba koju voditelj dotakne postaje “vampir”. Vampir hoda sa ispruženim rukama i kad napipa nečiji vrat glasno se i jezivo nasmije, a osoba koja je “uhvaćena” za vrat vrisne i tada i ona postaje vampir. Igra se završava kada svi postanu “vampiri”. Cilj igre je oslobađanje od stresa i relaksacija. 33. ČAROBNA KUTIJA Jedna po jedna osoba iz “čarobne kutije” (koja može biti šešir ili neka kutija) izvadi jedan “nevidljivi predmet” – predmet koji sama zamisli, potom pantomimom objasni ostalima koji je to predmet, a ostali pogađaju. 34. VOĐENJE PO ZVUKU Grupa se podijeli na parove. Po jedna osoba iz svakog pojedinačnog para će u prvom dijelu vježbe biti u ulozi da vodi drugu osobu i to na sljedeći način: parovi se međusobno dogovore o zvuku (npr. imitacija nečega), koji će im služiti za prepoznavanje. Tokom sljedeća tri minuta jedna osoba će voditi drugu samo pomoću tog zvuka (bez dodira), dok će vođena osoba imati zatvorene oči. Svi parovi rade vježbu istovremeno. Nakon tri minuta se uloge zamjenjuju. 136 7. LITERATURA BOSPO,(2005): Priručnik za aktiviste OKC, (2001): ‘’Jedno je drvo’’ OKC, (2002): Vodič za razvoj Savjeta UČENIKA OKC, (2003): Razvoj Savjeta UČENIKA u 65 škola Republike Srpske OKC, (2004): Nešto malo o volonterizmu za velikog volontera OKC, (2004): Mi volonteri možemo promijeniti svijet OKC, (2006): Priručnika za razvoj savjeta učenika i volonterizma u okviru časova odjeljenske zajednice OKC, (2007): 10 Zašto – 10 Zato o volonterizmu Grupa autora, (1998): Pametniji ne popušta, Grupa Most, Beograd Grupa autora, (1996): Učionica dobre volje, Grupa Most, Beograd VCZ, (2001): Brošura o volonterizmu, Volonterski Centar Zagreb, Zagreb 137 8. PREPORUČENE INTERNET STRANICE www.mresurs.net (Na ovoj stranici možete saznati informacije o radu savjeta učenika u svim srednjim školama u Repulici Srpskoj, te aktivnostima Mreže savjeta učenika Republike Srpske – mRESURS.) www.mrevuk.net (Na ovoj stranici možete saznati informacije o radu vijeća učenika u kantonima, te aktivnostima Mreža vijeća učenika u kantonima Federacije BiH mreVUKFBiH.) 138
© Copyright 2025 Paperzz
