Macha-Chmakoff KAPELANIJA SV. MIHAELA ARKANĐELA MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE PETA NEDJELJA KROZ GODINU 6 / 2015. IZ SADRŽAJA MEDITACIJA Molitva za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca 3 SLUŽBA RIJEČI LISTIĆ POLICIJSKE KAPELANIJE SV. MIHAELA ARKANĐELA MUP – SJEDIŠTE I RAVNATELJSTVO POLICIJE ČITANJA Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti 4 HOMILIJA Patnja mrvi umišljenost 6 KATEHEZA Godište X. (2015.), Broj 6(205) peta nedjelja kroz godinu 8. veljače 2014. Kontakt: RASTAVLJENI I PONOVNO OŽENJENI OZBILJNA BRIGA CRKVE Epikeja 8 UZ GODINU POSVEĆENOG ŽIVOTA Redovništvo 10 OBAVIJEST HODOČAŠĆE U LOURDES 12 O. Stjepan Harjač VE L JA Č A policijski kapelan tel.: 22 712; 84 048; Ned 8. V. NEDJELJA KROZ GODINU, Jeronim, Jozefina, Jerko, Mladen Pon. 9. Skolastika, Suncana, Sabina, Zora Vinko Bakula Uto. 10. Alojzije Stepinac Vjekoslav, Vilim pomoćnik policijskoga kapelana Sri. 11. Gospa Lurdska, Marija, Mirjana Tel.: 88 853; 82 805 Čet. 12. Zvonko, Zvonimir e-mail: [email protected] Pet. 13. Katarina Ricci, , Božidarka, Kristina e-mail: [email protected] [email protected] Sub. 14. Valentin, Zdravko 2 MEDITACIJA PETA NEDJELJA KROZ GODINU Molitva za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca G ospodine Bože, izvore svetosti i milosti, blaženoga Alojzija, pastira i mučenika, pozvao si da ti služi kao navjestitelj i branitelj istine i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi. Poslušan tvojoj Riječi i vođen Duhom tvoje ljubavi, zauzimao se za siromašne i obespravljene; ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti, pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju. Ponizno te molimo da nas obdariš svojom radošću te blaženoga Alojzija ubrojiš među svece sveopće Crkve, da bismo ga mogli još predanije slijediti i uteći se njegovu moćnom zagovoru u svojim životnim potrebama. Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve, koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva, praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije, Majke i Kraljice vjernoga ti naroda. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen! 3 PETA NEDJELJA KROZ GODINU Prvo čitanje: Job 7, 1-4.6-7 ČITANJA Otpjevni psalam: Ps 147, 1-6 Kinjim se dok se ne smrkne. Čitanje Knjige o Jobu Hvalite Gospodina: on liječi one koji su srca skršena! J H ob progovori: »Nije li vojnikovanje život čovjekov na zemlji i dani mu kao dani nadničara? Kao što trudan rob za hladom žudi i kao nadničar štono plaću čeka, mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene. Liježuć pomišljam: ’Kad li ću ustati?’ A dižuć se: ’Kad ću večer dočekati!’ I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade. Spomeni se: život moj samo je lahor i oči mi neće više vidjeti sreće!« Riječ Gospodnja valite Gospodina jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan! Gospodin gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce. ****** On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove. On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva. ****** Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj. Gospodin pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.« ****** 4 ČITANJA PETA NEDJELJA KROZ GODINU Drugo čitanje: 1Kor 9, 16-19.22-23 Evanđelje: Mk 11, 29-39 Jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Ozdravi mnoge koje su mučile razne bolesti. Čitanje Prve poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima Čitanje svetog Evanđelja po Marku B raćo: Što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, tà dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem. Jer ako to činim iz vlastite pobude, ide me plaća; ako li ne iz vlastite pobude – služba je to koja mi je povjerena. Koja mi je dakle plaća? Da propovijedajući pružam evanđelje besplatno ne služeći se svojim pravom u evanđelju. Jer premda slobodan od sviju, sām sebe svima učinih slugom da ih što više steknem. Bijah nejakima nejak da nejake steknem. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim. A sve činim poradi evanđelja da bih i ja bio suzajedničar u njemu. Riječ Gospodnja U ono vrijeme: Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. Riječ Gospodnja 5 PETA NEDJELJA KROZ GODINU HOMILIJA Patnja mrvi umišljenost Veliki biblijski likovi željeli su izići iz ustaljene slike o Bogu kojeg se prikazivalo kao onog koji nemilosrdno kažnjava. Pokušavali su promijeniti mišljenje o Stvoritelju koji traži vjernost a zauzvrat daje blagoslov i zdravlje. Ni biblijski pravednici nisu bili pošteđeni od bolesti, patnje i stradavanja. Unatoč tom nerješivom misteriju, nisu napuštali vjeru u Boga, nego im je patnja bila povod za još pročišćeniju i dublju osobnu povezanost sa Stvoriteljem. Patnja u životu pravednika P isac knjige o Jobu, prema mišljenju biblijskih stručnjaka, završio je posao oko 200 godina prije Krista. U toj se knjizi nalaze monolozi, dijalozi, mudre izreke, raspre, himan i tužaljke o temi boli i patnje. To spada među bisere svjetske književnosti o toj temi. Sadržaj knjige je u obliku priče o pravednom čovjeku koji je u sinagogi slušao o Bogu koji nagrađuje pravednika a kažnjava onoga koji čini zlo. Kod Joba je bilo sve u najboljem redu. Imao je veliko materijalno bogatstvo te brojne sinove i kćeri. Svi su živjeli u zdravlju i veselju i k tome su vjerno ispunjavali Božji zakon. Tako nije dugo trajalo. Neprijatelji Jobu uništiše sve bogatstvo, sinove i kćeri pobiše, a malo iza toga Job oboli od gube. U toj golemoj tragediji Job je preispitivao samoga sebe ne bi li pronašao razlog zašto ga je to zadesilo. Nije mogao pronaći nikakav prijestup pred Bogom. Njegova žena, prijatelji i znanci nisu mu vjerovali, već su se s njim prepirali ne bi li Job priznao svoju krivnju. Njihovo nerazumijevanje i sumnjičenje još više je povećavalo njegovu tužnu osamljenost te danonoćnu bol i patnju. Job je Bogu postavljao mučna i buntovna pitanja, ali ga nije proklinjao, niti se očajnički od njega udaljavao. Biti slobodan »od« biti slobodan »za« U devetom poglavlju Prve poslanice Korinćanima apostol Pavao govori o pozivu koji je primio od Isusa Krista da naviješta njegovo evanđelje, kojemu se on čitavim svojim bićem odazvao i predao. Iz te svojevrsne autobiografije razvidno je Pavlovo oduševljenje za taj poziv te dosljedna vjernost i ustrajnost unatoč mnogovrsnim poteškoćama. Pavlu je po nadahnuću Duha Božjega odmah u početku postalo jasno kako se on treba osloboditi od svega što bi ga moglo 6 HOMILIJA ometati za izvršavanje poziva. Osobnu slobodu, koju je shvatio i prihvatio po Duhu osloboditelju, odlučio je svjesno i odgovorno ulagati u naviještanje evanđelja poganima kako bi i oni živjeli i rasli u Kristovoj slobodi. Budući da je to svoje oduševljenje, tu vjeru u oslobođenje i spasenje po Isusu Kristu primio kao besplatan dar, onda nije htio od ljudi ništa naplaćivati za svoj trud i napor koji je podnosio u tijeku navješćivanja. Pavao je time, za sva vremena, kroz osobni primjer dao na znanje kako navjestitelj evanđelja ne bi smio od Božjega poziva i evangelizacijskoga rada učiniti unosno zanimanje. Novi sustav vrijednosti Stanovništvo Palestine u Isusovo vrijeme satirali su gospodarski, politički i religijski problemi. Narod je priželjkivao vrijednosti koje bi mogle olakšati njihove egzistencijalne teškoće. Isus iz Nazareta, vođen Duhom Božjim, počeo je upozoravati na način življenja u kojem bi religija, politika i gospodarstvo trebali biti u službi rasta ljudskosti. Svoj novi pokret nije htio privezati uz postojeće društveno političke ni religijske strukture, jer bi ga one sputavale, činile ovisnim, a i zato što su upravo one gušile procvat ljudskosti pa je i njih trebalo pročišćavati i humanizirati. To se je brzo pročulo, pa je stanovništvo iz 7 PETA NEDJELJA KROZ GODINU sela i gradova hrlilo k njemu. U njegovim riječima i djelima pronalazili su upravo ono što su u dubinama svojih bića i priželjkivali. Ulomak iz Evanđelja po Marku, koji je predviđen za liturgiju ove nedjelje, upućuje na Isusa koji se ne upušta u teoretsko razglabanje problema boli i patnje. Evanđelist predstavlja novog, izvanrednog, putujućeg proroka kao onog čije riječi i iscjeliteljska djela upozoravaju na zbiljsku mogućnost efikasnog olakšanja egzistencijalne problematike i unose nadu za cjelovit, spasonosan i sretan rasplet u onostranosti. Zbog ljudsko-božanske vizije mogućega ostvarenja novoga sustava vrijednosti koje usmjeravaju prema rastu i razvitku čovječnosti Isus je stekao takvu zainteresiranost kod naroda da su mu njegovi najbliži suradnici, vidjevši to, dojavili riječima: »Svi te traže.« Isusu nije bilo do trenutačne senzacionalnosti već do korjenite promjene sustava vrijednosti kako bi ljude upozorio da oni jedni drugima mogu s ljubavlju olakšavati mnogovrsne probleme, boli i patnje. Ivo Martinić PETA NEDJELJA KROZ GODINU KATEHEZA Rastavljeni i ponovno oženjeni ozbiljna briga Crkve Krepost epikeje Zakonodavac nije htio staviti pod slovo zakona izvanredne situacije. To stoga što kršćanski moral uvijek traži ono što je za čovjeka podnošljivo, traži jednu realnu angažiranost, uz uporabu normalnih psihičkih i fizičkih snaga u ostvarenju dobra. U pravilu nikada ne traži heroizme. Heroizmi su iznimke i ne mogu služiti kao pravilo. Epikeja sprečava da ne postanemo legalisti, farizeji, kojima je na prvom mjestu izvršenje zakona, a ne ostvarenje dobra. Naime, epikeja, sukladno definiciji Kajetana, jest usmjerenje zakona tamo gdje je manjkav zbog svoje univerzalnosti. Ta je krepost čista suprotnost onome "činim što me volja". Ona nije relativizam. Ponašajući se sukladno kreposti epikeje, znači da čovjek u iznimnim situacijama smatra kako je za njegovo integralno dobro ili za opće dobro bolje slijediti vlastitu savjest nego napisanu normu. To međutim ne znači da epikeja uvijek oslobađa od nekih dužnosti i predstavlja "lakši put" ili jeftini kompromis. Ona može značiti i prihvaćanje obveza koje inače napisana norma u nekim situacijama ne propisuje. S pravom sv. Albert Veliki epikeju naziva natpravednost. Čovjek se u prosudbi pojedinih čina poziva na moralna načela više razine od onih u napisanoj normi. Sv. Toma to pojašnjava ovako: Norma veli da valja vratiti oduzeto jer to traži pravednost. No, to se katkada pokaže štetnim: kada npr. neki luđak izgubi mač, nije uputno vratiti mu ga dokle god postoji bolest uma. Konkretna situacija nalaže da se hic et nunc odustane od potpunog ostvarenja kreposti pravednosti kakvu nalaže napisana norma. Zapravo, to je savršenije ostvarenje kreposti pravednosti. Epikeja i prosudba valjanosti prvoga braka Božji zakon pridaje braku dimenziju nerazrješivosti. Prema tome, sukladno Učiteljstvu Crkve, krepost epikeje nije primjenji va na pitanje pristu pa sakramentima rastavljenih i ponovno oženjenih. U svezi primjene epikeje stvar je jasna kada se radi o zakonima koje je čovjek stvorio. No, jesu li mogući slučajevi u kojima epikeja mora ispraviti naravni moralni zakon? Tijekom povijesti mišljenja su bila različita, i to ovisno o tome kako se poimao naravni zakon. Neki su ga smatrali područjem ponašanja reguliranih moralnim krepostima, a neki područjem koje regulira pozitivni božanski zakon. No, čini se da su 8 KATEHEZA uvijek svi bili složni u tvrdnji kako jedan čin zabranjen negativnom naravnom normom ne može postati dozvoljen zbog epikeje. To tvrdi i Veritatis splendor. Je li moguće na temelju kreposti epikeje stvoriti diferenciranu praksu pristupa sakramentima rastavljenih i ponovno oženjenih katolika? Uporaba epikeje značila bi da pojedini vjernik, koji se rastavio i ponovno civilno oženio, na temelju subjektivne prosudbe smatra kako univerzalna norma koja to zabranjuje i priječi mu pristup sakramentima nije predvidjela njegovu situaciju te on može postupiti sukladno subjektivnom uvjerenju. Naravno da je preduvjet pristupa sakramentima valjanost ili nevaljanost prvog braka. Postavlja se dakle pitanje: Ako je neki vjernik uvjeren da je njegov prvi brak bio ništavan, pa i ako nije uspio dobiti proglašenje ništavnosti, ne bi li, na temelju epikeje, mogao sklopiti drugu kanonsku zajednicu i ne bi li to Crkva trebala dopustiti? To bi pogotovo vrijedilo kada mjerodavni crkveni sud iz samo tehničkih razloga odugovlači donošenje prosudbe o ništavnosti prvoga braka. To se, usput rečeno, događa u praksi mnogih crkvenih sudova i u nas. To znači da, sukladno klasičnoj definiciji epikeje i kriterijima njezine uporabe, ne bi postojala obveza obdržavanja prvog braka: 1) ukoliko bi to rezultiralo protivno zajedničkom dobru vjernika, 2) ukoliko bi nametnulo teški i nepodnošljivi teret koje zajedničko dobro ne zahtijeva, 3) ukoliko je očito da zakonodavac, premda je mogao obvezati i u tom slučaju, to nije 9 PETA NEDJELJA KROZ GODINU namjeravao. Teško je, međutim, uvidjeti kako ta tri kriterija mogu biti ostvarena u našoj problematici. Aktualna crkvena disciplina nastoji upravo zaštititi zajedničko dobro vjernika jer barem donekle štiti od subjektivne samovolje, pogotovo u suvremenim prilikama kada nerazrješivost gubi na snazi zbog kulture koja je sklona rastavi. Zatim, uporaba epikeje moguća je samo ako je norma, zbog svoje univerzalnosti, nedostatna i ne pokriva sve pojedinačne slučajeve te time nameće preteški teret u pojedinim situacijama. Je li to moguće ustvrditi za Kristove riječi: "Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja"? Konačno, nije moguće ustvrditi da je zakonodavac tu materiju, u iznimnim slučajevima, namjeravao prepustiti privatnoj prosudbi pojedinca. To izričito tvrdi kanonsko pravo (kan. 1085, 2 i 1671), a u više navrata ponavlja i Ivan Pavao II. Bez obzira na to što svi zagovornici uporabe epikeje u tim slučajevima opetovano ponavljaju kako takvu odluku pojedinac ne donosi sam nego u ozbiljnom razgovoru s duhovnim savjetnikom i nakon dužeg razdoblja dubokog razmišljanja, očito je da subjektivno uvjerenje zadobiva primat pred objektivnom normom. I crkveno Učiteljstvo i mnogi teolozi uvjereni su da je tako nešto nedopustivo, budući da se radi o materiji božanskog i naravnog zakona gdje je nužno doseći veritas rei, za što nije dovoljno subjektivno uvjerenje. Traži se objektivna prosudba od strane kompetentnih osoba i tijela, kao što je crkveni sud. Josip Grbac, Glas-koncila PETA NEDJELJA KROZ GODINU UZ GODINU POSVEĆENOG ŽIVOTA Redovništvo K ršćansko redovništvo može se shvatiti samo ako se polazi od biti kršćanstva i Crkve. U njemu se nalazi dio nepatvorenog samoostvarenja Crkve. Svoje podrijetlo zahvaljuje evanđelju. Ono želi da u nasljedovanju Krista ostvari posvemašnje predanje Bogu, i to time što će vjerno slijediti tri »evanđeoska savjeta«. »Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka.,, uzme svoj križ i neka me slijedi! Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga. Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život?« (Mt 16,24 i si.). Postojati samo za Boga i živjeti od njegove svete karizme (= milosti) cilj je tog Kristovog nasljedovanja. Da bi to postigli i da se na tom putu ničim ne bi dali zadržati, pravi se učenici Kristovi odriču svoje imovine (siromaštvo), svog tijela i obiteljske sreće (celibat, odricanje od braka za volju kraljevstva nebeskog) i na kraju svog vlastitog ja (poslušnost, podložnost drugima). Neki to rade više, neki manje; u Evanđelju nije postavljena apsolutna mjera. Samo onom »koji to može razumjeti« (Mt 19,12) savjetuje se potpuno predavanje, i to savjetuje se, a ne nalaže. U pracrkvi često susrećemo takve asketske likove. Bili su u službi zajednica, smatrali su ih uzorima, a u vrijeme progona blistali su kao zvijezde. Pavao se već u svojoj Poslanici Korinćanima obraća jednoj od tih skupina (1 Kor 7). Za njega je enkreteia, uzdržljivost zbog kraljevstva nebeskog, osobito darovana milost, milost koja zbog skorog svršetka svijeta sve to više znači. Ali Pavao kaže doslovce i ovo: »Svatko neka ostane u onom stanju u kojem ga je zatekao (Božji) poziv« (1 Kor 7,20). Istodobno pojavljuju se i prve hereze, kad »evanđeoski savjet« postaje obveznim zakonom za sve i svakog. U općem oduševljenju koje je u drugom stoljeću zahvatilo kršćanski svijet, stalno su se pojavljivali »enkratiti« tvrdeći da se svi kršćani moraju odreći braka; da kršćanski živjeti znači samo jedno: živjeti enkratitski; onaj tko to ne želi ili ne može, tome tobože nije mjesto u Crkvi. Oni su maštali o »Crkvi svetaca«, »čistih« (katharoi, otud riječ »katari«), o Crkvi »savršenih« iz koje će biti isključeni svi slabi i grešni. Marcion, Tacijan, Montan, Tertulijan i Donat - kratko rečeno: svi heretici traže to isto, nastupajući pod lozinkom savršenstva, svetosti i produbljene religioznosti. Pod tom će parolom u daljnjem toku povijesti, sve do dana današnjega, nastupati sve hereze protiv katoličke Crkve grdeći je za popustljivost, otpadništvo i krivotvorenje evanđelja. Zadatak redovništva sastoji se u tome da onu odmaknutost od svijeta koja je potrebna svemu što je kršćansko predstavlja i predočuje svojim životom kao uzor. U tome nema ni neprijateljstva prema svijetu ni bijega pred njim, već jednostavno: to je bitna crta kršćanskog samoostvarenja u Crkvi. Redovništvo mora 10 UZ GODINU POSVEĆENOG ŽIVOTA PETA NEDJELJA KROZ GODINU Evanđeoski savjeti tu zadaću ispunjavati u svim vremenima, jer Crkva se uvijek nalazi u opasnosti da se izgubi u svijetu. U nekim razdobljima to je iskušenje veće, u drugima manje. A možda nikada nije bilo tako veliko kao u 4. stoljeću. »Konstantinovski preokret« oslobodio je neizmjerno velike snage; te su snage prokrčile sebi put u golemoj vjerovjesničkoj težnji da se svijet osvoji i prožme kršćanskim duhom. Aktivisti su možda mogli pomisliti kako se taj cilj da postići površnim političkim sredstvima. Ali, kršćanska vjera ne podnosi nikakvog razvodnjavanja ni politizacije. I tada se iznutra, kao Božji odgovor na bijedu onog vremena, pojavilo redovništvo. Elementarnom silinom izbilo je na površinu u konstantinovskom razdoblju; u 4. i 5. stoljeću nabujalo je i postalo pokret koji je zahvatio sve slojeve kršćanskog svijeta. Ovo vrijeme nosi uopće snažnu asketsku crtu, a ona je potjecala još iz vremena posljednjih progona. Najbolji među kršćanima osjećali su obavezu da se u sebi uzdignu do svetosti prema riječima Evanđelja. U kršćanskim asketama i redovnicima oživjelo je nešto od prakršćanske karizme, nešto od oduševljenja i eshatološki usmjerene pobožnosti prvih vremena. Mučenički duh preobratio se u duh konačnog, potpunog predanja Bogu i asketskom nasljeđivanju Krista. Ljudi su odlazili u pustinju da bi za Krista dali svjedočanstvo i da sebe potpuno poklone Bogu. August Franzen, Pregled povijesti Crkve 11 R edovnikom se postaje slobodnim prihvaćanjem evanđeoskih savjeta. Evanđeoski savjeti su vrline ili kreposti koje se preporučuju a ne nalažu, kako bi se postiglo savršenstvo u kršćanskom životu. To su: evanđeosko siromaštvo, čistoća (tj. djevičanstvo i celibat) te evanđeoska poslušnost. Savjeti su duhovna protuteža trima oblicima požude, oholosti, putenosti, lakomosti ili trima napastima posjedovanju, uživanju i vladanju. 1. Siromaštvo - Isus odgovara mladiću koji se pridržavao zapovijedi cijelog života, "Jedno ti nedostaje: idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." Ta zgoda predviđa dvije razine odgovaranja Bogu: nižu - pridržavanje zapovijedi i višu - prihvaćanje siromaštva; što vjernika čini "savršenim". (usp.:Mk 10,17-22; Mt 19,16-22; Lk 18,1823), 2. Čistoća - U Prvoj poslanici Korinćanima (7,25-35) Pavao preporuča, a ne zapovijeda onima koji nisu u braku da se odreknu braka da ih "brige" i "tjeskobe" ne odvuku od potpune predanosti Bogu. Taj tekst tumači se Matejevim tekstom (19,10-12) gdje Isus govori o "onima koji sebe čine 'eunusima' radi kraljevstva nebeskog", ali odabir trajnog spolnog uzdržavanja nije za svakoga “nego samo kojima je dano". 3. Poslušnost - Ne postoje izravni novozavjetni tekstovi koji izričito traže poslušnost na koju se zavjetuju redovnici i redovnice, ali postoji više tekstova iz kojih se iščitava zapovijed poslušnosti autoritetima. (primjerice 1Sol 5,12 i sl.) PETA NEDJELJA KROZ GODINU ZNATE LI? Sve informacije: - pomoćnik policijskoga kapelana, tel.: 88 853 ;82 805 - Samostalna služba za suradnju s Vojnim ordinarijatom u RH, 12
© Copyright 2024 Paperzz
