1. No category

“Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.” (Izreke

ZNACIVREMENA
“Prijatelj ljubi u svako vrijeme,
a u nevolji i bratom postaje.” (Izreke 17,17)
GODI©TE 36 • BR. 2 • GODINA 2012.
Istospolni
prijateljski
odnosi
ZV 2_2012_L11.indd 1
2012.06.20 10:45
Sadræaj:
tema broja: istospolni prijateljski
odnosi
Dragutin Matak
Wayne Blakely
Istospolni prijateljski odnosi ........ 2-3
Pružiti ruku .................................. 4-6
Istospolni prij
ovjek je biće odnosa.
Zauzimamo stavove i
stvaramo odnose prema
živoj i neživoj prirodi, prema
ljudima, stvarima, pojavama,
idejama i spoznajama.
Međutim, najizazovniji,
najsloženiji i najdublji su
odnosi među ljudima, kao
što su krvna srodstva, bračne
veze i prijateljstva, jer nas
Dr. sc. D. Matak
najpotpunije upućuju jedne na
urednik
druge. Koja je uloga muškog
i ženskog spola u tim važnim
odnosima, te koje je mjesto istospolnih prijateljskih
odnosa?
Istospolne prijateljske odnose razumijemo kao veze
privrženosti između očeva i sinova, majki i kćerki,
muškaraca koji su prijatelji i žena koje prijateljuju, bez
intimnih seksualnih čina koji su primjereni bračnoj
zajednici žene i muža.
U ovoj zahtjevnoj temi ustvrdimo samo da je narav
veze između spolova određena vrstom odnosa. Na
primjer:
Kao srodnici svi smo svoji, svi se poštujemo i volimo
bez obzira je li riječ o mami, tati, sinu, kćerki, baki,
djedu, strini, stricu, ujaku, ujni, rođaku ili rođakinji.
Spol ne uvjetuje odnos prijateljstva i međusobne skrbi
među srodnicima. Dakako, postoje kulturološki, vjerski
i fiziološki okviri vezani uz intimne odnose među
srodnicima. Brat ne ulazi u bračne odnose sa svojom
»
William G.
Johnsson
Dragutin Matak
Roy Adams
Biblijski brak.................................... 7
Začarani krug ............................... 8-9
Brak pod opsadom.................... 10-12
Istospolne prijateljske odnose razumijemo kao veze
privrženosti između očeva i sinova, majki i kćerki,
muškaraca koji su prijatelji i žena koje prijateljuju, bez
intimnih seksualnih čina koji su primjereni bračnoj
zajednici žene i muža.
Errol Webster
Željko Porobija
Slavica Marčeta
Krešimir Šimić
Leslie N. Pollard
Deanna Pitchford
Marko Zeko
Izgradnja dobrih odnosa ............... 13
Vatreno prijateljstvo ................. 14-15
Spolna identifikacija i
spolna socijalizacija .................. 16-17
“Obrnuti diskurs” .................... 18-28
Adventistički stav prema
homoseksualnosti .......................... 21
Plivati uzvodno ......................... 22-23
Orijentacija .................................... 24
Seksualnost i ljudska
cjelovitost ....................................... 25
duhovno razmiπljanje
Willie Edward
Hucks II.
Marvin Moore
Najopasnija molitva .................. 26-28
Je li poslušnost
uvjet za spasenje? ........................... 29
Naslovna stranica: Krešimir Godina
2
ZV 2_2012_L11.indd 2
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
ijateljski odnosi
sestrom, pa niti sa svojom rođakinjom do četvrtog
koljena. Djeca bliskih krvnih srodnika mogu imati
ozbiljnih zdravstvenih problema.
Bračni odnos je psihofizička veza između žene i muža,
a u kršćanskom svjetonazoru je ovako formulirana:
“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju
ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo?... Što, dakle, Bog
združi, čovjek neka ne rastavlja.” (Matej 19,5.6.) Bračni
odnos između žene i muža se ne svodi samo na rađanje
i podizanje djece, već ih brak i roditeljstvo ujedinjuje na
posebno dubok način. Supružnička veza podrazumijeva i
seksualni užitak jer to omogućuje i anatomija žene i muža.
Biblijski opis ove veze je uistinu snažan: “Raduj se sa
ženom svoje mladosti: neka ti je kao mila košuta i ljupka
gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina
ljubav zarobljava bez prestanka!” (Izreke 5,18.19.) Satkan
na ovakav način, dom i bračna zajednica su jedinstvena
sredina u kojoj se ostvaruju najdragocjeniji odnosi.
Odnosi među prijateljima odgovaraju na čovjekovu
potrebu za udruživanjem i međusobnom potporom.
Međutim, ti odnosi mogu biti promjenjivi. Poznati
biblijski tekst to ovako opisuje: “Ima prijatelja koji
vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.”
(Izreke 18,24.) Prirodno je da “prijatelji privrženiji od
brata” budu istoga spola, osim kada je riječ o srodstvu
ili bračnoj zajednici. U nekim kulturama postoje običaji
bratimljenja. Na Bliskom istoku može se vidjeti kako
odrasli muškarci hodaju ulicom držeći se za ruke. Iza
njih idu njihove žene koje mogu ići ruku pod ruku.
Ovaj običaj žena koje se prošetaju držeći se ispod ruke
vidljiv je i kod nas, dok muškarci tako ne izražavaju svoje
prijateljstvo. Oni će radije otići zajedno na utakmicu ili
na pecanje.
Dakle, istospolni prijateljski odnosi imaju svoje važno
mjesto u zajednici svih ljudi na svijetu. U složenim i
nestabilnim gospodarskim i društvenim događanjima
potrebno je imati što više prijatelja, ljudi od povjerenja.
Međutim, nema potrebe, niti ima smisla prijateljske
odnose između ljudi istoga spola pretvarati u bračne
odnose. Takve istospolne zajednice ne sadrže bitne
sastavnice doma u kojem se mama i tata nadopunjuju
u odgoju svoje kćeri ili sina. Čovjek je biće odnosa i to
raznovrsnih odnosa koji se ne smiju zlorabiti.
Dopustimo da svaka međuljudska veza bude primjerena
životnom području u kojem se ostvaruje. Neka veze
krvnih srodnika budu to najpouzdanije područje života,
jer nas ne zbližavaju samo zajednički preci, možda
vrijednosti i kultura, već i geni. Dobro je da bračna
veza bude temelj doma, najsigurnijeg gnijezda u kojem
odrastamo dok se spremamo za odlijetanje. A prijateljski
odnosi trebaju izgrađivati najširu osnovu pozitivnih veza
sa što većim brojem ljudi. Nije li takvo humanističko
usmjerenje ugrađeno u ljudsko dostojanstvo? Kršćanstvo
proširuje ovakvo gledanje na čovjeka i potiče sve ljude
da se smatraju sestrama i braćom jer im je isti nebeski
Roditelj. Ako slijedimo ovu misao, onda prijateljski
odnosi prerastaju u duhovno srodstvo, što je još jedna
lijepa kategorija mnogostrukih ljudskih odnosa.
Namjera ovog broja časopisa Znaci vremena je
istaknuti ljepotu i funkcionalnost odnosa među
ljudima, ponajprije ljudima istoga spola. U njemu ćemo
iznijeti i konstruktivno kršćansko stajalište u odnosu
na homoseksualne odnose. Opisat ćemo zlouporabe
u svim područjima odnosa među ljudima. Vjerujemo
da vladanje prema kršćanskim idealima jamči istinsku
slobodu od poigravanja sa životom i ostvarivanje
zdravijih odnosa u domu, čvršćih bračnih zajednica i
izvornijih prijateljstava.
“Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja očeva, i ne dolazi u kuću bratovu kad si u nesreći;
bolji je susjed blizu nego brat daleko.” ............................................................................................................................................(Izreke 27,10)
ZV 2_2012_L11.indd 3
3
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
Pruæiti ruku
Životna borba s homoseksualnošću
iz prve ruke
Wayne Blakely
eki ljudi smatraju da je nemoguće
postići ono što sam ja postigao.
Neki ne vjeruju da mi je bliska
povezanost s Bogom dovoljna da
me zadrži od onoga što sam uvijek
smatrao prirodnim.
Vjerujem da sam rođen kao
homoseksualac. Je li to moguće?
Znanstvenicima i biolozima to je
još uvijek pitanje bez odgovora. No
postavite li isto pitanje tisućama
homoseksualnih osoba, zaokupit će
vas bezbrojnim uvjerljivim pričama.
Moja je biološka majka vrlo
jasno tijekom trudnoće izjavljivala
kako će roditi jedino djevojčicu,
podsmjehujući se i samoj zamisli
da bi mogla roditi dječaka. Nakon
mog rođenja svima je bilo vidljivo
njezino razočaranje, i nije ni tražila
od medicinskih sestara da me
donesu u njezino naručje kako bi
me zagrlila s ljubavlju i naklonošću.
Prije no što sam napunio dvije
godine, ona mi je slomila ruku dva
puta. Otac mi je bio djelatnik u
vojnom zrakoplovstvu pa je stoga
vrlo rijetko bio kod kuće, tako da
nije mogao biti prisutan i vidjeti
majčin bijes i njezino zlostavljanje.
Jednog je dana ipak bio prisiljen
suočiti se s njom zbog povreda na
mojim rukama. Rekla mu je da
imam burzitis, a on je shvatio da me
mora maknuti od nje.
Moja teta i tetak su se ponudili da
me posvoje i otada sam ih nazivao
svojim roditeljima. Posljedice
mržnje moje biološke majke još
su me uvijek pratile. Prije no što
sam napunio tri godine, trčao sam
po kući vrišteći: “Ne želim biti
N
4
ZV 2_2012_L11.indd 4
dječak, želim biti djevojčica!” Ja
nisam oponašao značajke muškosti,
pa sam mog brata, čiji su me
roditelji posvojili, često dovodio u
neugodnu situaciju, što je dovelo do
ismijavanja i stalne nesloge.
Kako sam rastao, tako je
provociranje i uznemiravanje
postalo dio svakodnevice. Jednom
prigodom su moga prijatelja iz
razreda pretukli bezosjećajni školski
nasilnici, misleći da sam to ja.
Mrzio sam školu. Smatrao sam je
živim paklom koji su stvarali čak i
neki od mojih učitelja. Bilo je dana
kad sam došao kući, zaključao se
u kupaonicu i u suzama se udarao
pred zrcalom ljutito govoreći da
nisam nikada ni trebao biti rođen
i pitao se zašto me Bog ovdje drži.
Tjeskoba iz djetinjstva gotovo me
nikada nije napuštala.
Moj zabrinuti otac i neki
suosjećajni prijatelji pokušavali
su pobuditi u meni zanimanje za
sport ili automobile, ali te dosadne
“muške” stvari nisu me privlačile.
Želio sam se baviti unutarnjim
uređenjem ili aranžiranjem cvijeća.
To su bili jedini trenuci koji su mi
donosili osjećaj bijega od stvarnosti.
Bio sam društvena nesreća, no
nekako sam preživio.
Tijekom jednog određenog
perioda djetinjstva, povjerovao
sam da sam konačno prihvaćen
kao jedan od dječaka. Samo
djelić sekunde mislio sam da sam
normalan, no kratko je zadovoljstvo
ubrzo završilo. Ostali su dečki
odjednom imali djevojke, razvijali
normalne odnose i oženili se. Sve
mi je to bilo vrlo zbunjujuće i
zagonetno.
Činilo mi se da sam zapeo u
prirodnom tijeku, poput igle koja
preskače na staroj izgrebenoj
gramofonskoj ploči. Bio sam siguran
da ću se jednog dana probuditi,
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
2012.06.20 11:58
zaljubiti se u “onu pravu” i sve će
samo po sebi doći na svoje mjesto.
No, moji se osjećaji nisu promijenili,
već se razvijala još snažnija
privlačnost prema istom spolu.
Pokušao sam to zaobići tako što sam
povremeno imao djevojku, ali se
sav moj napor pokazao uzaludnim.
Osjećao sam se prisiljenim prihvatiti
svoje sužanjstvo naklonosti prema
istom spolu. Ovdje je ključna riječ
“osjećao sam”. Ako se u životu
ravnamo samo prema tome kako se
osjećamo, bez obzira na našu spolnu
orijentaciju, sigurno ćemo imati
mnogo problema.
Potraga za odgovorima
Moji su roditelji tražili smjer, a ja
sam tragao za odgovorima. Gruba
i tragična stvarnost bila je u tome
što je crkva nudila vrlo malo. Jedini
savjet bio je: “prestani griješiti”. A na
drugoj strani, raširenih ruku, stajala
je otvorena i naizgled puna ljubavi,
homoseksualna zajednica koja je
imala sve “ispravne” odgovore.
Nije bilo osuđivanja, nije bilo
zlostavljanja, već samo ljudi koji su
me bili spremni prihvatiti takvog
kakav jesam. Nešto je ipak bilo krivo
u ovoj slici. Kako to da je Božja
ljubav koju sam trebao iskusiti u
crkvi bila očiglednija među ljudima
koji su živjeli životom protiv kojeg
su me stalno upozoravali? Odraz
Božje istine i ljubavi koju su imala
Njegova djeca u crkvenoj obitelji
bio je nejasan
i nije nudio
odgovore. Jedina
činjenica koja mi
je bila jasna jest
da sam ja jedan
od onih koji će
biti uvučeni u
“najgori grijeh”,
“neoprostiv
grijeh”. Upravo
ova vrsta
grješnika često se nije osjećala
dobrodošlom u Božji dom.
Ima mnogo onih koji, poput
mene, rastu u ljubavi prema Isusu,
no pitaju se što je to krenulo po
zlu. Mnogima je bolno shvaćanje
da je u Božjoj Riječi tako malo
napisano o homoseksualnosti. No,
to nije ni manje ni više no što je Bog
namjeravao reći. Vjerujem da naš
Bog pun ljubavi ne bi ostavio niti
jednu dušu zarobljenu ili vezanu na
đavoljem terenu, a da nije omogućio
izlaz i mogućnost da ona postane
sličnija Kristu.
netko osuđuje. Sveti Duh me
osvjedočio da se trebam odreći
svojih sebičnih želja i sklonosti, i
naći utočište, nadu i praštanje u
Isusu. Otkrio sam da je istina upravo
onakva kakvu je Bog iznosi. Klečeći
posramljen zbog
svoje sebične
prošlosti, priznao
sam svoje grijehe,
tražio oproštenje
i pokorio svoj
život i svoju
volju Njemu.
Nakon kratkog
vremena posjetio
sam obližnju
adventističku
crkvu. Krov se nije urušio, i ja sam
nakon nekoliko mjeseci osobnog
proučavanja predao život Kristu i
ponovno se krstio.
Nakon svih ovih godina sada sam
u potpunosti ozbiljno shvatio da
sam tražio ispunjenje svojih vlastitih
želja umjesto da slijedim Božje
usmjerenje. Otkrio sam važnu istinu:
ne radi se ni o homoseksualnosti
ni o heteroseksualnosti, već se
radi o spolnoj čistoći. Radi se o
neprekidnom ostajanju u Kristu
i postajanju poput Njega. Pojam
suprotan homoseksualnosti nije
heteroseksualnost, već svetost.
U Rimljanima 6,19 piše: “…kao
što ste nekoć učinili svoje udove
podložnima nečistoći i razvratnosti
da se pokvarite, tako sada učinite
svoje udove podložnima pravednosti
da se posvetite!” A redak 22 kaže:
“Ali sada, dok služite Bogu, pošto
ste oslobođeni od grijeha imate za
rod posvećenje, a za svršetak vječni
život.”
Psihološko liječenje, uranjanje
ili postupak za popravljanje nisu
lijek. Rješenje je u održavanju
časnog i posvećenog odnosa s
Isusom Kristom. Ovo je rješenje
za sve Kristove sljedbenike. A još
uvijek mnogi od nas uzimaju u ruke
daljinski upravljač umjesto Biblije.
Bio sam siguran
kako ću se jednog
dana probuditi,
zaljubiti se u “onu
pravu” i sve će samo
po sebi doći na
svoje mjesto.
Boæje izbavljenje
Danas sa sigurnošću mogu reći da
Bog izbavlja, ali je trebalo proći
mnogo godina da to shvatim.
Tijekom tog vremena razvijao sam
svoje prirodne naklonosti, vodio
sam aktivan homoseksualni život.
Jednog subotnjeg jutra, nakon
gotovo 40 godina lutanja Sotoninim
putom prijevare, sjeo sam za svoje
računalo razmišljajući o pitanju
“smisla života” koje sam si kao dijete
često postavljao. Pretraživao sam
internet prema pojmovima “gay”
i “adventist”. Našao sam stranicu
jedne žene koja je bila adventistica,
stranicu Inge Anderson. Ona je
Božju ljubav godinama otkrivala
Njegovoj djeci koju privlače osobe
istog spola.
I dok sam čitao stranicu Inge
Anderson, našao sam Božju ljubav.
Čudno, ali nisam osjećao da me
Pobjeda je u odnosu
Snaga za pobjedu nad grijehom
osigurana je jedino osobnim
proučavanjem, molitvom,
“Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.” .............................................................................(Izreke 18,24)
ZV 2_2012_L11.indd 5
5
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
neprekidnim obitavanjem u Kristu i
pokoravanjem svoje volje Njegovoj.
Ovo zvuči kao vrlo jednostavno
rješenje, no shvatio sam da nije
učinkovito ako samo molimo ujutro
na početku dana i ponovno prije
odlaska na spavanje. Posvećen
odnos uspješan
je samo kada
sa svojim
Učiteljem i
Spasiteljem
provodim
kvalitetno
vrijeme.
Bez Krista
ni jednog
trenutka nisam
siguran.
Imajući
ovakav odnos
s Isusom,
shvatio sam
da, iako je
grijeh utjecao
na mene,
ipak mogu
pobijediti ne
prepuštajući
se zlim željama. Mogu prihvatiti
sebe tko sam, a opet živjeti životom
spolne čistoće.
U Prvoj Korinćanima 6,9-11
piše: “Ni spolno nemoralni…ni
preljubnici, ni muške prostitutke, ni
homoseksualni prijestupnici… neće
baštiniti kraljevstva Božjega. A to je
kakvi su neki od vas bili.” (Doslovni
prijevod biblijskog teksta navedenog
u članku, napom. prev.)
do toga da ljudske živote oblikuju
neobuzdana i nebiblijska tumačenja.
Stoga, zbog nepripremljenosti crkve
neke skupine koje su imale dobre
namjere, ali iskrivljenu teologiju
i homoseksualne programe,
poput organizacije Seventh-day
Adventist Kinship
International,
ulove naivne
pojedince mamcem
suosjećanja i
sažalijevanja. Tužno
je što skupine
poput ove imaju,
čini se, program za
ostvarivanje prava
homoseksualaca
i za sebe nalaze
opravdanje, umjesto
da točno tumače
svetu Božju Riječ.
Trenutno se snima
dokumentarni film
o adventistima
homoseksualcima
Seventh-Gay
Adventists. Tema
filma usredotočuje
se na adventiste homoseksualce
koji su osjećali da nisu dobrodošli
u adventističku crkvu i smatrali
se prevarenim. Kako sada izgleda,
čini se da će biti prikazana samo
jedna strana priče, bez mogućnosti
predstavljanja kršćanskih pojedinaca
koje privlači isti spol, a koji ipak žive
čistim životom.
Mnogi takvi kršćani svakodnevno
pred Gospodina donose svoje
kušnje i slabosti. Ove posvećene
duše odabrale su obitavati u Isusu,
oduprijeti se kušnji i živjeti prema
Božjoj Riječi.
Iznenađuje da su mnogi pod
dojmom da pri krštenju ovakve
osobe ulaze u vodu homoseksualne,
a izlaze promijenjene. Iako je Bogu
moguće učiniti svako čudo koje
želi, On ne uklanja uvijek svaku
mogućnost kušnje.
Kada je osoba koju privlače
osobe istog spola obraćena, takvog
kršćanina homoseksualna zajednica
najčešće smatra izdajnikom, ali
crkvena zajednica takvu obraćenu
osobu ponekad može ušutkavati
Pojam suprotan homoseksualnosti nije
heteroseksualnost,
već svetost.
U Rimljanima 6,19
piše: “…kao što ste
nekoć učinili svoje
udove podložnima
nečistoći i razvratnosti da se pokvarite, tako sada učinite
svoje udove podložnima pravednosti
da se posvetite!”
Prevladavanje “faktora straha”
Članovi crkve ne mogu si više
priuštiti da budu neznalice ili da se
udaljuju od stvarnosti da Bog ljubi
i nudi spasenje svakom grješniku.
U crkvi se mora nadvladati “faktor
straha”. Bog poziva svoje vođe
i članove da prigrle grješnika, i
ponude nadu i spasenje u Isusu.
Bog može i hoće pružiti ruku prema
pojedincima koje privlače osobe
istog spola, i spasiti ih od njihovih
grješnih djela.
Važno je da zajedno proučavamo
Božju Riječ u potrazi za istinom.
Ako ne činimo tako, tada dolazi
6
ZV 2_2012_L11.indd 6
i zanemarivati. Ta osoba onda
ponovno proživljava istu onu
usamljenost i očaj kroz koji je
prolazila ranije. Kad se to dogodi,
Sotona nas ima u zamci razočaranja,
pa se neki vraćaju načinu života iz
kojega su nedavno bili izbavljeni.
Poziv na samoodricanje
Isus nas sve poziva na samoprijegor.
Put kojim ide heteroseksualna osoba
koja nije u braku nije drugačiji od
puta homoseksualne osobe. Svatko
od nas pozvan je na celibat, ako nas
Bog ne odvede do određene osobe
suprotnog spola. Kušnja može biti
zavodljiva, kao što je Evu privlačio
lijepi plod, ali on nam nije potreban,
nije neophodan. Možda ga želimo,
ali smo upozoreni i usmjereni na
poslušnost umjesto obožavanja sebe.
I kao što je to inače slučaj
u raspravama o prijepornim
pitanjima, moramo biti utemeljeni
u poznavanju istine koju nam je
Isus dao da po njoj živimo. Božju
Riječ nije potrebno ponovno pisati,
a Crkveni priručnik i upute za
crkvenu zajednicu trebaju ostati
netaknute.
Mnogi se ljudi bore s ovim
problemom u životu, no ako u
molitvi tražimo Božji savjet iz
Njegove Riječi i ako Njegovu
ljubav odražavamo prema svim
grešnicima, tada možemo prekinuti
šutnju, premostiti ponor i primiti
ih dobrodošlicom u zajednicu
punu ljubavi i potpore, u kojoj će
iskusiti slobodu koju samo Isus
može dati.
Wayne Blakely radi kao izvršni
računovođa za oftalmološku
kliniku u Oregonu, a živi u
Vancouveru, u Washingtonu.
Blakely je bio jedan od govornika
na Konferenciji o braku,
homoseksualnosti i crkvi održanoj
na Sveučilištu Andrews od 15.17. listopada 2009. Ovaj je članak
izašao 15. travnja 2010.
S Blakelyjem čitatelji mogu
izravno komunicirati preko
e-maila: knowgreaterlove
@comcast.net.
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
Biblijski brak
Mora li sklonost upravljati postupcima?
Dr. sc. William G. Johnsson
emam iluzija kad je u pitanju
učinak ovog kratkog članka koji
zastupa biblijsko viđenje braka.
Neki će čitatelji prosudbe autora
ovog članka smatrati staromodnima,
a zaključke ograničenima.
Nekršćanima koji ga možda
pročitaju može se učiniti dvoličnim i
pristranim.
Dok ovo pišem u američkim
medijima prevladava problem
homoseksualnih i lezbijskih odnosa.
Episkopalna crkva izabrala je svog
prvog biskupa homoseksualca,
Genea Robinsona. On je rastavljen
otac dviju odraslih kćeri. S drugim
je muškarcem javno živio trinaest
godina. Ova crkva blagoslivlja
istospolne zajednice. A sada se
pitanje ovakvih zajednica proširilo
i dalje: Trebaju li se istospolne
zajednice smatrati brakom?
Odgovor koji slijedi temelji se na
Bibliji. Ne brine me prije svega ono
što bi država trebala ili ne bi trebala
učiniti po pitanju priznavanja ovih
zajednica. Zbog usijanih emocija
i nesporazuma koje rasprava o
homoseksualnosti često izaziva, na
početku ću postaviti neke temelje.
Prvo, smatram da su svi ljudi,
bili oni homoseksualni, lezbijke ili
heteroseksualni, Božja djeca, sinovi
i kćeri nebeskog Oca koji ih sve
voli. Prezirem stavove i djela koja
izvrgavaju homoseksualce ruglu,
ismijavanju ili zlostavljanju.
Postavljam oštru granicu
između spolne orijentacije i
prakse. Homoseksualnost za
mene znači jedan novi element
stran mojemu sklopu i težak za
razumjeti. Ali, prihvaćam ono što
N
mnogi homoseksualci i lezbijke
kažu, kako su od svoje najranije
svijesti o spolnosti shvatili da su
“takvi”, te da su trpjeli i još uvijek
pate pokušavajući se snaći u ovom
identitetu, i da to nije nešto što
su oni slobodno izabrali. Iako mi
je teško razumjeti njihovu bol,
prihvaćam ju kao stvarnu.
Ali, sklonost ne mora određivati
djelovanje. Sve nas, a govorim ovdje
o kršćanima, mogu vući u ovom ili
onom smjeru činitelji koji potječu
iz naših gena ili odgoja. Nekima je
lakše lagati no govoriti istinu, ali,
Božjom milošću ne moramo lagati,
kao što ne moramo biti spolno
nemoralni ili postati pijanicom samo
stoga što naše biće naginje u tom
smjeru.
Smisao moderne misli sveden je
na zamisao: Zadovolji svoje spolne
prohtjeve. Ako je tvoja orijentacija
istospolna, nađi istospolnog
partnera; ako si heteroseksualna
osoba, nađi heteroseksualnog
partnera ili partnericu. Ali,
muškarac ili žena koji iskreno žele
slijediti Božju volju na svijetu žive
prema drugačijim pravilima: “…s
Kristom sam razapet na križ; živim –
ali ne više ja, nego Krist živi u meni:
život koji sada provodim u tijelu,
provodim u vjeri u Sina Božjega, koji
mi je iskazao ljubav i samoga sebe
za mene predao” (Galaćanima 2,20).
“Prema tome, bilo da jedete, bilo
da pijete, bilo da što drugo činite,
sve činite na slavu Božju” (Prva
Korinćanima 10,31).
Biblija ne odobrava homoseksualni
životni stil. Iako u zadnje vrijeme
postoje pokušaji kako bi se dokazalo
suprotno, Pavlovo dokazivanje
na mjestima poput Rimljanima
1,24-27 ne ostavlja mjesta dvojbi.
Evo povijesne činjenice: Grci su
prakticirali homoseksualnost,
ona je bila proširena u Rimskom
Carstvu, no rani kršćani u tome nisu
sudjelovali. Evo još jedne činjenice:
gotovo punih 2000 godina trajanja
kršćanske povijesti, zamisao o
svećenicima homoseksualcima i
homoseksualnim crkvama nije se
mogla ni izdaleka pojaviti na sceni,
a da o biskupima homoseksualcima
i istospolnim brakovima i ne
govorimo. Tek su u naše vrijeme
kršćani počeli razmišljati o takvim
odstupanjima.
Brižljivim proučavanjem
Svetog pisma njegov stav vis-à-vis
homoseksualne prakse postaje vrlo
jasan, pa ostaje samo pitanje: Jesu li
biblijska učenja i danas primjenjiva?
Za adventiste, narod koji nastoji
živjeti prema Božjoj Riječi, odgovor
mora biti potvrdan! Naš pogled na
spolne odnose proizlazi iz Postanka
gdje nalazimo Božji plan za brak.
Spolni čin svoje zakonito mjesto
nalazi u doživotnoj zajednici
muškarca i žene pod Božjim
pokroviteljstvom. Postanak ima
važnu ulogu kod adventista. Prva
dva poglavlja osnova su naših triju
temeljnih vjerovanja: stvaranje,
subota i brak. Ova vjerovanja ovdje
započinju, no podupire ih cijela
Biblija.
“Kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti;
i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.” ..................................................................................................... (Izaija 62,5.)
ZV 2_2012_L11.indd 7
7
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
ZaËarani krug
Dr. sc. Dragutin Matak
anifer se udaje! Ovakva se
vijest redovito prima s radošću
i zadovoljstvom, jer sadrži
ostvarenje želja i snova svake
djevojke. Na svadbenoj se svečanosti
okupila rodbina i prijatelji. Bio je tu
i obiteljski liječnik mlade Jenifer koji
mi je opisao ovo vjenčanje. Jenifer
je bila prekrasna brineta kojoj je
kristalna bjelina raskošne svadbene
haljine savršeno pristajala.
Na ovoj svadbi nije bilo
mladoženje, a njegovu je ulogu
preuzela Marry, najbolja Jeniferina
prijateljica, a odsada i životna
suputnica. Marry je podjednako
lijepo izgledala u svojoj bijeloj
vjenčanoj haljini. Njezina uvijena,
crna, dugačka kosa bila je njen
najizrazitiji prirodni ukras. Dvije
privlačne mlade djevojke stajale su
pred oltarom razmjenjivale vjenčano
prstenje i obećavale jedna drugoj
ljubav, vjernost i privrženost do
kraja života. Nakon svečanog obreda
vjenčanja uslijedila su čestitanja te
zajedničko druženje i objed.
Bilo je to u državi koja ozakonjuje
istospolne zajednice među odraslim
osobama i ispred oltara crkve koja je
spremna prizivati Božje blagoslove
na ovakvim vjenčanjima. Ono što
mi je još ispričao liječnik obitelji iz
koje potječe Jenifer daje potpuniju
sliku o Jenifer i Marry koje su
odlučile živjeti zajedno i ne dijeliti
svoj intimni i obiteljski život s
muškarcima.
Jenifer je bila jedino dijete
uglednog bankara i sveučilišne
profesorice koji su svaki na svom
području obavljali vrlo odgovoran i
važan posao. Nije teško pretpostaviti
da su pružili svojoj djevojčici sve
J
8
ZV 2_2012_L11.indd 8
što bi mogla poželjeti, osim svojeg
dragocjenog vremena i sebe. Još je
kao mala beba Jenifer uspjela biti
pri vrhu liste prioriteta svoje mame
i tate, jer je bila dražesno dijete, ali
kada je krenula u vrtić, te tijekom
škole, puberteta i adolescencije,
njezini su se roditelji pobrinuli
da ima sve najbolje što joj treba.
Pohađala je glazbenu školu, plesala
balet, učila španjolski i imala
puno prijatelja i prijateljica. Mama
i tata pratili su što se događa s
njihovom djevojčicom, ali su se
rijetko okupljali kao obitelj. U
to su vrijeme nastupili i bračni
problemi Jeniferinih roditelja. Nisu
se rastajali, a odnosi su postajali sve
više hladni i službeni, što je dodatno
otežalo odrastanje male Jenifer.
U svojoj najranijoj dobi Jenifer je
oponašala svoju mamu i živjela u
svijetu djevojčica. Dječaci njezine
dobi nisu je mnogo zanimali.
Brinula je o svojim lutkama, upravo
onako kako su i o njoj brinuli.
Svaka je beba imala svoju dudu
i toaletnu torbicu. Međutim, u
školi, a svakako u ranim godinama
puberteta, prirodno se budio
njen interes za dječake i trebala se
odrediti prema suprotnom spolu.
Tu joj je bio najviše potreban njezin
tata, jer je on bio najpouzdaniji i
najbliži pripadnik suprotnog spola.
Pomilovati tatinu oštru bradu,
opipati njegove mišiće, izaći s njim
u kino ili na večeru, postalo je za
Jenifer toliko važno i interesantno
da je čekala svaku takvu priliku s
nestrpljenjem. Ali, nažalost takvih
susreta nije bilo dovoljno. Tata
jednostavno nije bio tu. Zato se
Jenifer određivala prema suprotnom
spolu na vrlo neugodan način.
Potrebu za upoznavanjem suprotnog
spola njezini su vršnjaci i oni malo
stariji dečki smatrali seksualnim
zavođenjem, dok Jenifer nije bila
spremna za takvu vrstu odnosa.
Ona je jednostavno željela upoznati
dečke na prijateljski način i približiti
se ljudskim bićima koja su ponešto
drugačija od djevojčica.
Ovakvi učestali nesporazumi
doveli su je na glas kao laku
djevojku, a imala je svega jedanaest
godina. Tatina odsutnost i zauzetost
važnim poslovima poručivali
su joj da su njezine potrebe za
upoznavanjem suprotnog spola
djetinja fantaziranja, a ostali
“muškarci” u njezinom djetinjstvu
su je ili krivo razumjeli, ili
nastojali seksualno iskoristiti.
I tako je taj početni interes za
upoznavanje suprotnog spola
prerastao u odbojnost prema
površnim i bešćutnim dečkima
koji žele dominirati u društvu i
koji smatraju djevojke objektima
za zadovoljavanje svojih seksualnih
želja. Jedina ljudska bića s kojima
je bilo sigurno družiti se bile su
djevojčice, naročito one koje su
doživjele slične tegobe u svojemu
odrastanju. Neke djevojčice njihovi
su očevi ili rodbina seksualno
iskorištavali, što je jednostavno
užasno i pomisliti. Njihove su priče
bile još potresnije, a životne traume
dublje.
Informacije i demonstracije
životnih vrijednosti Jenifer je
primala i iz raznovrsnih medija,
koji su opet iz komercijalnih
razloga pretrpani nestvarnostima i
neistinama o ljudskoj sreći, smislu i
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
2012.06.20 10:45
potrebama. Najteže joj je padalo što
se osjećala strahovito usamljenom
iako se dnevno čula sa svojim
roditeljima i izmjenjivala poruke
sa svojim poznanicima. Sva je ta
komunikacija bila toliko beznačajna
koliko su i impulsi na mobitelu bili
jeftini ili besplatni. Ništa značajno
se nije događalo, gotovo da nije bilo
nikoga tko bi se iskreno zanimao
za nju. Roditelji su je smatrali
odraslom i zato su ju i poticali da se
odseli iz obiteljske kuće i osamostali.
Ostalima je bila interesantna dok bi
tulumarila s njima.
Jedina osoba koja ju je razumjela
i poštovala bila je Marry koja je
i sama štošta proživjela u životu.
Marry je imala pet godina kada su se
njezini roditelji utopili u moru, jer
je ribarica kojom su bježali iz Kube
u Ameriku potonula. Ona je čudom
spašena, a odrastala je u raznim
dječjim domovima i ustanovama za
siročad. Neimaština ju nije toliko
pogađala koliko izostanak nekog
svog, nekoga na koga može računati.
Bila je kućna pomoćnica u kući
Jeniferinih rođaka kada su se dvije
djevojke prvi puta srele. Ubrzo su
se sprijateljile i shvatile da mogu
vjerovati jedna drugoj. Počele su
se družiti i zbližavati i na kraju su
postale intimne i odlučile živjeti
zajedno.
Ubrzo nakon vjenčanja Jenifer
i Marry su odlučile imati djecu.
Jenifer je poželjela biti mamom.
Nakon nekoliko odlazaka u
odgovarajuću kliniku, Jenifer je
umjetno oplođena spermijem
anonimnog muškarca koji je
klinici prodao svoj spermij i dao
ga zamrznuti za ovakve namjene.
Jenifer je bila lijepa i vedra trudnica,
a Marry joj je zdušno pomagala.
Prije dvije godine rodila se mala
djevojčica Sara i došla u dom gdje su
je dočekale dvije mame.
Nakon ove istinite priče moj
poznanik liječnik i ja nastojali smo
izvući neke očite zaključke iz ove
životne priče. Jenifer se nije udala
za nekog od svojih prijatelja, ne
zato što su svi muškarci grubijani,
već uglavnom zato što je potekla
iz obitelji u kojoj se nije bavilo
djecom. Jenifer je bila situirano, ali
i zanemareno dijete. Kad joj je tata
bio najviše potreban nije ga imala,
a i mama je bila zauzeta svojom
karijerom. Marry je bila u još
nezavidnijoj situaciji, a posljedice su
bile slične.
Nedavno je Dr. Linda Nielsen
poznata profesorica psihologije iz
Sveučilišta Wake Forest izdala knjigu
Embracing Your Father: Building the
Relationship You Want with Your
Dad (Zagrliti svojega oca: Izgradnja
odnosa koji želite sa svojim tatom) i
na osnovi istraživanja 173 djevojaka
koje je pratila u dobi od vrtića
do devetnaest godina, ustvrdila
kako je utjecaj očeva na njihove
kćeri odlučujući u ostvarivanju
odnosa povjerenja prema dečkima;
u ophođenju prema autoritetima
– naročito muškim; pri osjećaju
samopouzdanja; te u osnaživanju
mentalnog zdravlja. Slična podrška
od majki važna je i za dječake u
stvaranju njihove predodžbe o
djevojkama i njihovom poimanju
međuspolnih odnosa. Jenifer i
Marry jednostavno nisu imale takvu
roditeljsku podršku.
Na kraju se pitamo, kakvi su
izgledi male Sare u doživljavanju
suprotnog spola kada ne zna ni
ime svojega tate? Čini se da se
životna priča njezine mame opet
ponavlja. Nalazimo se u začaranom
krugu iskrivljenih obiteljskih
odnosa čije su posljedice sustavno
razaranje osnovne svrhe i strukture
obitelji. Ovakve situacije nisu
samo problematične za djecu
koja odrastaju u homoseksualnim
zajednicama, već i u razorenim
domovima.
U skladu s kršćanskim idealima
odnos između muža i žene je
stavljen na najvišu razinu svetosti:
“Muževi ljubite svoje žene kao što
je Krist ljubio Crkvu i sam sebe
predao za nju… Dakle neka svaki
pojedini od vas ljubi svoju ženu
kao samoga sebe, a žena neka
poštuje svoga muža.” (Efežanima
5,25.33.) Roditeljstvo je dalekosežna
priprema djeteta za život uz puno
ljubavi i strpljenja: “Uči dijete prema
njegovu putu, pa kad i ostari, neće
odstupiti od njega.” (Izreke 22,6.)
U onoj mjeri u kojoj se udaljavamo
od božanskih ideala svetosti braka
i doma, nalazimo se u žalosnim
situacijama kada muškarci i žene
nalaze toplinu i razumijevanje
u neprirodnim istospolnim
zajednicama koje jednostavno nisu
u stanju niti stvarati niti cjelovito
podizati djecu.
Kada donosimo svoj sud o
istospolnim zajednicama odraslih
ljudi, koje neki od njih nastoje
nazivati brakom, onda valja imati
na umu ozbiljnost i slojevitost ovog
problema. Kada se ovoj priči još
dodaju neki drugi čimbenici, kao
faktori nasljednih sklonosti koji
nastaju u ovom začaranom krugu,
onda se još ozbiljnije valja pitati:
Koji su stvarni uzroci ovakvog
ponašanja? Je li naš dom mjesto
ljubavi, podrške i razumijevanja?
Koliko znamo o istinskim
potrebama svoje djece? Koliko
vremena poklanjamo svojoj djeci i
kakvo je ono? Kako ih poučavamo
o spolnosti? Je li naša bračna veza
pozitivni primjer našoj djeci?
Jedini izlazak iz začaranog kruga
prividnih rješenja ljudske izolacije i
otuđenosti je povratak na božanske,
prirodne i funkcionalne ideale žene
i muža u skladnom domu gdje su
djeca najveće blago i gdje se razvijaju
prisni odnosi, za što uvijek treba
odvojiti najkvalitetnije vrijeme.
“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.” ........................................................................................ (Matej 11,28)
ZV 2_2012_L11.indd 9
9
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
Brak pod opsadom
Srlja li ljudsko društvo u moralni kaos?
Dr. sc. Roy Adams
ačina zvuka se povećava već
desetljećima. Tijekom 1970-ih
bili su to samo izolirani uzvici.
U osamdesetima, glasniji zvuci
– usredotočeniji, osmišljeniji,
prodorniji. U devedesetima, tisak
u Sjedinjenim Državama i Kanadi
doslovno se ujedinio i jačina glasa
J
10
homoseksualaca i lezbijki porasla
je za mnogo decibela. Danas
je gotovo nemoguće umaknuti
zajedničkom naporu i nastojanju
dobro poduprtog i financijski
dobro stojećeg homoseksualnog
lobija na općem prihvaćanju
njihovog načina života, a i mediji
nastoje progurati takve programe.
No, događaj u Americi koji je
ukazao na ovaj problem dogodio
se prije nekoliko tjedana, a došao
je iz sasvim neočekivanog izvora.
Kada je američki Vrhovni sud 26.
lipnja donio svoju presudu protiv
protusodomijskog zakona u Teksasu
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
ZV 2_2012_L11.indd 10
2012.06.20 10:45
koji je zabranjivao privatni suglasni
seks između odraslih osoba istog
spola, mnogi su društveni analitičari
instinktivno znali da gledamo
uživo otvaranje Pandorine kutije
neplaniranih posljedica.
Usudio bih se reći kako velika
većina američkih građana nije znala
ni za postojanje ovog zakona u
Teksasu, niti bi se (opet se usuđujem
reći) velika većina građana zanimala
za nastavak njegova postojanja. Ali,
njegovo dramatično ukidanje koje
je došlo s Vrhovnog suda općenito
se smatra znakom nečeg mnogo
većeg od samog događaja. Priča
s naslovnice časopisa Newsweek
nazvala ga je “značajnom odlukom”
koja otvara put “revoluciji u
obiteljskom životu”. “Nije upitno”
– kaže se u članku – da “…slučaj
predstavlja veliku promjenu, ne
samo na Vrhovnom sudu,… već i u
društvu u cjelini.”1
Posljedice
Izražavajući mišljenje većine na
sudu, sudac Anthony M. Kennedy
je dodao kako američki Ustav
garantira “područje osobne slobode
u koje vlast ne treba ulaziti”. Primjer
za to njegovo mišljenje, rekao je,
jest kada se “dvije odrasle osobe… s
potpunim i uzajamnim pristankom
jedne i druge osobe… [upuste] u
seksualne odnose uobičajene za
homoseksualni način života.”2
Dakle, što ćemo onda kada se dvije
odrasle osobe (brat i sestra, otac i kći,
majka i sin), s punim pristankom
jedne i druge strane upuste u
ponašanje uobičajeno za rodoskvrni
način života? I na kojoj osnovi
društvo uopće više može zabranjivati
takvo ponašanje? A koje ćemo
moralno načelo uporabiti protiv
mnogoženstva kada su sve uključene
osobe odrasle i dale svoj pristanak?
“Odluka [suda] nije izrekla što
će to značiti kada u pitanje dođu
homoseksualni brakovi, usvajanje
djece u takve zajednice i slične
prijepornosti,” – primijetio je David
Von Drehle u svojoj analizi ove
odluke. “No, sudac Antonin Scalia,
koji se nije slagao s
odlukom, upozorio
je da su sada nestale
ustavne osnove
za opstanak ovih
zabrana.”3
Da je Scalia
potpuno u pravu
može se vidjeti po
onome što se već
događa drugdje. U
Ontariu, u Kanadi,
primjerice, gdje
je homoseksualni
način života
zapravo prihvaćen
već desetljećima,
vlada je sada
poduzela sljedeći
logičan korak.
10. lipnja najviši
sud u Ontariu
jednoglasno je
donio odluku
da “uobičajena
zakonska definicija
da je brak zajednica između ‘jednog
muškarca i jedne žene’ povrjeđuje
jednakost prava u državnom
Zakonu o pravima i slobodama.”4
Sličnu je odluku u svibnju donio
i Vrhovni sud u državi British
Columbia.
Uslijed ovakvog razvoja stvari,
naravno, kanadska je vlada donijela
prijedlog da se “ponovno definira
brak,” i proslijedila ga državnom
Vrhovnom sudu na odlučivanje o
njegovoj ustavnosti.5
Istospolni su brakovi danas
zakoniti u Nizozemskoj i Belgiji.
Episkopalna crkva je 6. kolovoza,
nakon odobrenja izbora prvog
homoseksualnog biskupa,
načinila idući logičan korak već
sljedećeg dana, donoseći odluku
da biskupijama daje “mogućnost
blagoslova istospolnih zajednica.”6
Očekujemo da će uskoro i Vrhovni
sud u Massachussetsu objaviti svoju
odluku o istospolnim zajednicama.
Iznenada je slučaj homoseksualaca
i lezbijki prerastao u pokret koji
napreduje poput parnog valjka
preko društvenog polja, lomeći
Anthony M. Kennedy
sve pred sobom i optužujući za
dvoličnost i homofobiju svakoga tko
se usudi podići svoj glas neslaganja
ili upozorenja. A kakav stav trebamo
zauzeti mi kao crkva?
Nije vrijeme za πutnju
Adventistička crkva ima jasno
definiran stav o braku. Brak je,
tvrdimo, “božanski uspostavljen u
Edenu i potvrdio ga je Isus Krist
kao monogamnu i heteroseksualnu
doživotnu svezu zajedništva i ljubavi
između muškarca i žene.”7 I biranim
se riječima Crkva u Izjavi izjasnila o
predmetu homoseksualnosti.8 Crkva
se ne oslanja ni na jednu državu
kako bi postavila svoje moralne
standarde. Prema autoritetu Pisma
smatramo da je brak zajednica
između jednog muškarca i jedne
žene. I unatoč tomu što je ta
zamisao bila stoljećima pod stalnim
napadima, nikada kao danas napad
na svetost braka nije bio drskiji i
prelazio svaku mjeru.
Adventisti vjeruju i zastupaju
odvojenost crkve i države, a tako
trebamo i nastaviti. Mudrost
prošlosti poučava nas kako postoje
“Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo jer dođe svadba Jaganjčeva, opremila se Zaručnica njegova!” ............................(Otkrivenje 19,7)
ZV 2_2012_L11.indd 11
11
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
neke moralne neophodnosti, neka
osnovna mjerila doličnosti, neki
temelji tradicionalnih vrijednosti
koji nadilaze različitosti vjere
i religije, a koji ne mogu biti
odbačeni a da društvo ne potone
u moralni kaos. Kada jedna
civilizacija ukloni moralni temelj
koji se nalazi u Judeo-kršćanskoj i
svim drugim zakonitim religijama,
ona se raspadne. Idemo li mi tim
putem?
Homoseksualci i lezbijke trebaju
uvijek naići na dobrodošlicu u
Adventističkoj crkvi, ali ipak ne kao
homoseksualci i lezbijke, već kao
ljudska bića stvorena na sliku Božju.
Osoba koja vrijeđa, ponižava ili na
drugi način povrjeđuje nekoga zato
što je homoseksualac ili lezbijka,
nije kršćanin. Ali, tko god iskreno
prihvaća autoritet Svetog pisma,
ne može podupirati ni odobravati
homoseksualni ili lezbijski način
života. Od nemjerljive je važnosti da
svaki adventist razumije ovu važnu
razliku.
Izrazito poštovan luteranski
teolog J. I. Packer bio je jedan
od onih koji su iz protesta izašli
kada je “u lipnju 2002. godine
sinoda anglikanske biskupije New
J. I. Packer
12
Westminster ovlastila biskupa
da pripremi službu za blagoslov
istospolnih zajednica.”9 U članku
u kojemu navodi razloge za svoj
postupak,
Packer tvrdi da
vestminsterska
odluka
“krivotvori
Kristovo
Evanđelje,
odbacuje
autoritet
Pisma, dovodi
u opasnost
spasenje drugih
ljudskih bića
i izdaje crkvu
koja ima
bogomdanu
ulogu bedema
i utvrde božanske istine.”10 Osvrnuo
se na, kako je on to nazvao,
“zabludu očekivanja od Boga,
zapravo traženja od Njega, da
posveti grijeh blagoslivljajući ono
što sam osuđuje. To je” – kaže on
– “neodgovorno, nečasno i doista
bogohulno.” Njegove me riječi
podsjećaju na Božje izravno pitanje
upućeno Izraelu u Psalmu 50,16:
“Što tumačiš naredbe moje, što
mećeš u usta Savez
moj? Ti, komu
stega ne prija, te
riječi moje iza leđa
bacaš?”
Sjećajući se
Martina Luthera,
Packer je naveo
izjavu velikog
reformatora o kojoj
sam razmišljao još
za studentskih dana.
Luther je rekao:
“Ako najglasnijim
riječima i
najjasnijim
tumačenjem
propovijedam svaki
dio Božje istine
osim baš one male
točke koju svijet
i đavao u ovom
trenutku napadaju,
ja ne ispovijedam Krista, koliko god
otvoreno propovijedao Krista. Tamo
gdje bitka bjesni, tamo se dokazuje
odanost vojnika, a biti čvrst na rubu
bojnog polja samo je
bijeg i sramota, ako
u onom trenutku
ustukneš.”11
Adventisti su
oduvijek govorili
o krizi posljednjih
dana. Kriza je tu.
Vidimo svojim
vlastitim očima
drzak, namjeran,
udružen napad na
tri temeljna stupa
iz knjige Postanka:
stvaranje, subotu i (u
ovom slučaju) brak.
Jasno je da iza svega
stoji zla sila, pa se s problemom
trebamo suočiti s krajnjom
ozbiljnošću. Šutnja nije rješenje.
Rizik je prevelik. Uobičajeno
uvažavanje snošljivosti i političke
ispravnosti ovdje nije primjenjivo, u
stvari, bilo bi neodgovorno.
Sada je vrijeme da vjerske
zajednice progovore, sa
suosjećanjem, jasnoćom i vjernošću.
Najstarija i najsvetija društvena
ustanova je napadnuta. Stabilnost
društva i kredibilitet crkve su na
kocki. Prema riječima Sandy Rios,
predsjednice udruge Concerned
Women for America, ono s čime
se danas ovdje suočavamo jest
“moralni Armagedon.”12
Brak je, “božanski
uspostavljen u
Edenu i potvrdio
ga je Isus Krist
kao monogamnu
i heteroseksualnu
doživotnu svezu
zajedništva i ljubavi
između muškarca i
žene.”
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
“The War Over Gay Marriage,” Newsweek, July 7,
2003, str. 38, 41.
Washington Post, 27. lipnja, 2003. str. A1.
“A Debate on Marriage . . . Now Looms,”
Washington Post, 27. lipnja 2003. str. A1.
Canada Online: “Ontario Court Pressures
Federal Government on Same-Sex Marriages,”
http://canadaonline.about.com/cs/samesex/a/
ontctappsamesex.htm.
Toronto Star, 6. kolovoza 2003.
Washington Post, 7. kolovoza 2003.
www.adventist.org/beliefs/main_stat16.html.
www.adventist.org/beliefs/main_stat46.html.
Riječ urednika u J. I. Packer, “Why I Walked,”
Christianity Today, siječanj 2003, str. 46.
Ibid., str. 47.
Ibid., str. 50.
Newsweek, 7. srpnja 2003., str. 42.
Roy Adams je zamjenik urednika
časopisa Adventist Review.
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
ZV 2_2012_L11.indd 12
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
Izgradnja dobrih odnosa
Errol Webster
ad je Angelina Jolie, koja živi s
Bradom Pittom, rodila njegovo
dijete, i izjavila kako se ne planira
za njega udati, to nam nije bila
neobična vijest. No, kada je Mick
Jagger 1970. godine rekao da se
neće vjenčati s Marion Faithful iako
ona očekuje njegovo dijete, bila je
to vijest na naslovnicama. Koliko li
su se stvari promijenile! U današnje
vrijeme gotovo 80 % parova živi
zajedno prije vjenčanja.1 Mnogi žive
zajedno i nikada se ne vjenčaju.
braćo, sve što je čestito, što je dično,
što je pravedno, što je nevino, što je
ljubezno, što je na dobru glasu, i sve
što je kreposno i hvale vrijedno, to
neka bude sadržaj vaših misli!”
K
Što sedma zapovijed
zabranjuje?
Izlazak 20,14: “Ne učini preljuba.”
Kako je Isus pokazao šire
značenje ove zapovijedi?
Matej 5,27.28: “Čuli ste da je
rečeno starima: ‘Ne čini preljuba!”
A ja vam kažem da je svaki koji s
požudom pogleda ženu već - u svom
srcu - s njom učinio preljub”.
Tko neće naslijediti Božjega
kraljevstva?
Prva Korinćanima 6,9.10:
“Nemojte se varati! Ni bludnici,
ni idolopoklonici, ni preljubnici,
ni mekoputnici, ni oskvrnitelji
dječaka… neće baštiniti kraljevstva
Božjega.”
Što nam Pavao predlaže?
Prva Korinćanima 6,18: “Bježite
od bludnosti! Svaki drugi grijeh koji
čovjek učini izvan tijela je, a bludnik
griješi protiv vlastitoga tijela.”
Procjenjuje se da se u Sjedinjenim
Američkim Državama svake
godine pojavljuje 19 milijuna novih
slučajeva zaraze spolno prenosivim
bolestima. Gotovo polovica tog
broja su mladi ljudi između 15 i 25
godina. Više od 15 000 puta godišnje
tinejdžeri su preko televizije izloženi
scenama seksa, a samo u 170 takvih
scena spominju se posljedice.2 U 99
% ovih scena radi se o seksu između
nevjenčanih osoba.3 Istraživanja
pokazuju da što su djeca ranije
izložena scenama seksa u medijima
(televizija, glazba, video, filmovi
i slično) to ranije postaju i sama
spolno aktivna.4
Što je Isusov ideal?
Matej 19,4-6: “Zar niste čitali da ih
je Stvoritelj, kad ih u početku stvori,
stvorio muško i žensko, i da je rekao:
‘Zato će čovjek ostaviti oca i majku
te će prionuti uz ženu svoju, pa će
oboje biti samo jedno tijelo?’ Prema
tome, oni nisu više dva, nego jedno
tijelo? Dakle: što je Bog sjedinio,
neka čovjek ne rastavlja!”
Sedma zapovijed kaže da su
razorni svi oblici spolnog čina izvan
braka.
Ima li nade za one koji
sagriješe?
Prva Ivanova 2,1: “Dječice moja,
ovo vam pišem da ne počinite
grijeha. Ali ako tko i počini grijeh,
imamo zagovornika kod Oca: Isusa
Krista, pravednika.”
Što je Isus učinio za nas
grešnike?
Rimljanima 5,8; 8,1: “Ali Bog
pokaza svoju ljubav prema nama
time što je Krist, dok smo još bili
grešnici, umro za nas.”
“Sad, dakle, nema više nikakve
osude onima koji su u Kristu Isusu.”
Više od 45 % brakova u Australiji
završava rastavom. Milijun djece živi
samo s jednim od svojih bioloških
roditelja, od jednog do drugog
roditelja redovito se seli 500 000
djece, a 25 % svih obitelji čine obitelji
s jednim roditeljem.5 Zlostavljanje
djece je u porastu, pa se tako
jedan slučaj zlostavljanja događa u
prosjeku svakih 13 minuta.6
Pokus seksualnog oslobođenja
započet 1960-ih nije uspio. Božji
način ostaje najbolji.
1
Koja osobina čini načelo sedme
zapovijedi?
Matej 5,8: “Blago onima koji su
čista srca, jer će Boga gledati.”
Na kakvim se stvarima, prema
Pavlovim riječima, naš um treba
zadržavati?
Filipljanima 4,8: “Uostalom,
2
3
4
5
6
Pobronson.com, 23. lipnja 2006. Hugh Mackay,
3. ožujka 2005.
www.cdc.gov
Alvin Powell. “Omnipresent media hurts, helps
children”. Harvard Gazette, 11. listopada 2001.
W. Mueller, Understanding Today’s Youth
Culture, 1994, str. 131.
Journal of Adolescent Health, ožujak 2006.,
svibanj 2005. Pediatrics, travanj 2006.
Hugh Mackay, 3. ožujka 2005.
Objavljeno u časopisu Signs of the
Times u Australiji, kolovoz 2007.
“Slušajte glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.” ...... (Jeremija 7,23)
ZV 2_2012_L11.indd 13
13
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
Vatreno prijat
Mr. sc. Željko Porobija
vod
Jedan od najnovijih filmskih
hitova s ovih prostora, srpski
film Parada, između ostalog, na sebi
svojstven način interpretira i scenu
iz filmskog klasika Ben Hur. Susret
glavnog lika i njegovog prijatelja
iz djetinjstva Messale ponavlja se
u Paradi nekoliko puta, s jasnom
sugestijom da prizor zagrljaja
dvojice prijatelja ima pritajeno
homoseksualno značenje. Usput,
gledatelji koji se sjećaju radnje Ben
Hura, znaju da je to prijateljstvo
ubrzo propalo, premda na koncu
imamo jedno tragično pomirenje.
Ono što nas u ovom članku puno
više zanima jest pitanje mora li
se emotivno snažno prijateljstvo
dvojice muškaraca tumačiti kao
prikrivena homoseksualnost. Bavit
ćemo se jednim drugim, poznatijim
i postojanijim prijateljstvom,
koje je isto tako izazivalo različite
komentare u proteklim desetljećima.
Radi se o prijateljstvu biblijskih
junaka, Davida i Jonatana.
U
Biblijski prikaz
Već pri prvom susretu Davida
i Jonatana dogodila se snažna
emotivna reakcija: “Jonatanova
se duša prikloni Davidovoj duši,
i Jonatan ga zavolje kao samoga
sebe” (Prva Samuelova 1,18). Iste
riječi se ponavljaju i dva retka niže,
uz dodatak da je Jonatan skinuo
sa sebe i predao Davidu svoj plašt,
odoru, mač, luk i pojas. Imamo,
dakle, prijateljstvo koje je započelo
snažnim emocijama i izuzetnim
darivanjem.
14
Ljubav jača od ženske
I od tog trenutka imamo i
nerazdruživo prijateljstvo i politički
savez, u kojemu se Jonatan okreće
protiv svog nasilnog oca Šaula, te
brani Davida riskirajući i vlastiti
život i položaj. Praktički nema
teksta o Jonatanu i Davidu a da
se ne spominje i snaga emocija:
“Ali, Jonatan, Šaulov sin, vrlo je
volio Davida.” (1 Sam 19,1) “Tada
se Jonatan još
jednom zakune
Davidu ljubavlju
svojom, jer ga
je ljubio svom
ljubavlju duše
svoje” (20,17).
Oni te emocije
otvoreno iskazuju
i riječima i
dodirom i
poljupcem i (što
je za današnje
muškarce malo
neobično),
plačem (r. 41):
“Kad je momak
otišao, David
iziđe iza humka,
pade ničice na
zemlju i pokloni
se tri puta. Potom
se izljubiše i
plakahu zajedno
dok se nisu
isplakali.” Najdirljiviji opis emocija
nalazimo u Davidovoj žalopojki
nakon vijesti o Jonatanovoj pogibiji:
“Žao mi je tebe, brate, Jonatane!
Kako li mi drag bijaše ti veoma!
Ljubav tvoja bješe meni još od
ženske čudesnija.” (2 Sam 1,26)
MoguÊnosti tumaËenja
Tek u posljednjim desetljećima
nekim je tumačima biblijska priča
o Davidovom i Jonatanovom
prijateljstvu postala zanimljivom.
Oni su napravili s biblijskim
tekstovima isto što i redatelj Parade
s Ben Hurom. Svaki topli izraz
emocija između Davida i Jonatana
protumačen je kao nešto “više
od prijateljstva”,
kao izraz
homoseksualne
ljubavi, koji je
nužno prikriven,
jer se zbog takvih
stvari nekoć gubila
glava.
Naravno, s
takvim tumačima
Biblije teško je
uopće diskutirati.
Njih ionako ne
zanima što tekst
točno kaže, nego
istražuju skrivena
značenja. Od
tumača osobno
ovisi koja će
skrivena značenja
pronaći u tekstu, što
neporecivo ukazuje
na subjektivnost
takvog pristupa.
Nas u ovome
tekstu ne zanima što sve čovjek
tumač može pripisati Bibliji, bitno
je shvatiti da se radi o pristupu
koji može biti i zabavan i kadšto
poučan, ali nikada ispravan. Ovaj
način tumačenja više govori o
tumaču, nego o samome tekstu
Nama je danas
nemoguće sasvim
razumjeti kako
su na sve moguće
odnose gledali ljudi
koji su živjeli u
biblijsko vrijeme.
Davidove riječi da
je Jonatanova ljubav
bila čudesnija od
ženske vjerojatno
se mogu shvatiti
i u smislu da je
Jonatanova ljubav
bila postojanija,
trajnija od ženske
ljubavi.
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
ZV 2_2012_L11.indd 14
2012.06.20 10:45
ateljstvo
koji se tumači. Ljudi koji u svakom
toplom prijateljstvu vide i seksualno
značenje, očito nisu sposobni
misliti o toplini i emotivnosti bez
erotskih konotacija. Današnja epoha
seksualizira sve fenomene. Ali
to je problem epohe, ne problem
fenomena.
Vatreno prijateljstvo
Jedna od zabluda današnje epohe
jest da je prijateljstvo emotivno
slabije od zaljubljenosti. Uostalom,
toliko ste puta čuli frazu da su neki
prijatelji, najčešće neki muškarac i
neka žena, tijekom vremena postali
“više od prijatelja”. Nama taj izraz
znači da su oni sada ljubavni par,
da se sada vole strasno i da to
izražavaju i spolnim činom. Ta fraza
podrazumijeva da je prijateljstvo
nešto “mlako”, dok onaj pravi,
“vatreni” odnos jest samo ukoliko je
u to uključena seksualnost.
Takva shvaćanja karakteristična
su za ovu epohu, ali ne i za biblijsku.
Nama je danas nemoguće sasvim
razumjeti kako su na sve moguće
odnose gledali ljudi koji su živjeli u
biblijsko vrijeme. Davidove riječi da
je Jonatanova ljubav bila čudesnija
od ženske vjerojatno se mogu
shvatiti i u smislu da je Jonatanova
ljubav bila postojanija, trajnija od
ženske ljubavi. Ne treba iz toga,
dakako, izvlačiti opći biblijski stav
o ženama i ženskoj ljubavi, ovdje
govorimo samo o tome kako na to
gleda David. Premda je moguće
vjerovati da je to bio generalno
prihvaćen stav tadašnjih ljudi (što
ne treba značiti da je to i generalni
David i Jonatan nakon pobjede nad Golijatom
stav Biblije). Svakako bi se o ovim
pitanjima i dalje moglo raspravljati.
Ali ono što sigurno možemo
zaključiti, ne samo iz spomenutih
Davidovih riječi, nego i iz svih
tekstova koje smo naveli, jest da
su biblijski junaci mogli zamisliti
strasnu i neseksualnu ljubav. Mi
danas na ljubav zapravo gledamo
suženijim pogledom od onoga
kojega nalazimo u Bibliji. Iako
volimo sebi laskati kako smo
napredniji u odnosu na protekla
vremena, činjenica je da smo
u nekim temeljnim duhovnim
stvarima siromašniji od ljudi iz
prošlih epoha. Možda smo se uspjeli
riješiti nekih znanstvenih i sličnih
zabluda, no upali smo u neke
drugačije zablude. I jedna od njih
je svakako i zabluda da je strasno =
seksualno.
David i Jonatan su se voljeli,
istinski i strasno. A opet im je
svaka seksualna konotacija takve
ljubavi bila apsolutno stranom. Oni
su se mogli čvrsto zagrliti – baš
kao i junaci Ben Hura – a da taj
zagrljaj bude lišen svih libidinalnih
nagona. Oni su bili spremni i živjeti
i umrijeti jedan za drugoga, i opet
ostati čisti od svih spolnih strasti u
tom odnosu.
ZakljuËak
Biblija nas i dalje ima čemu naučiti.
Jedna od sigurno ključnih pouka
biblijskog prikaza prijateljstva
Davida i Jonatana jest da je pravo
prijateljstvo vatreno. Vatrenost
nije rezervirana za odnose među
ljubavnicima, čak ispada da je
ona jača – ili, barem, postojanija
– u prijateljskim odnosima. Isto
tako je jasno kako vatrenost nije
samo jedno puko izražavanje
emocija. Naprotiv, emocije moraju
biti djelotvorne, emocije (od
latinskog motus, “pokret”) nas
trebaju pokretati na djela istinske
požrtvovnosti, na spremnost da
se pomogne prijatelju kojega
volimo. Mi uistinu trebamo izaći
iz uskih okvira suvremenog doba.
Trebamo se naučiti ponovno voljeti
i svoju strasnu i prijateljsku ljubav
pretvoriti u djela pomaganja, zaštite
i požrtvovnosti.
“I sklopiše njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Horši, a Jonatan ode svojoj kući.” ..........................................(1 Samuelova 23,18)
ZV 2_2012_L11.indd 15
15
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
Spolna identifikacija i
Mr. sc. Slavica Marčeta, obiteljska savjetnica
bitelj je jedna od temeljnih
vrijednosti društva i kao takva
ima nekoliko socijalnih funkcija.
Prije svega ima izrazitu ulogu u
procesu socijalizacije i odgoja.
Obitelj je takozvani socijalni prostor
za rast, razvoj i sigurnost što uvelike
utječe na socijalne kompetencije i
samopoštovanje pojedinca. Obitelj je
najbitnija sastavnica i snaga budućih
generacija.
Vjerujem da smo više puta slušali
trudnice kako komentiraju pokrete
svoje bebe u trbuhu: “Ovo je sigurno
dečko jer udara kao nogometaš.”
“Samo me blago gurka pod rebra
– sigurno je curica.” Već i prije
rođenja djeteta počinjemo mu
pripisivati spolna obilježja.
Već od majčine utrobe kada
započinje, spolna socijalizacija
je proces koji traje sve do kraja
života. Preuzimanje specifičnih
spolnih uloga je kontinuirani proces
i neponovljivo životno iskustvo
svakog pojedinca.
Od prvih dana života beba je
ovisna o svojim roditeljima, stvara
kontakt s njima, prepoznaje ih po
mirisu, glasu, kasnije po izgledu. Ima
povjerenja u oba roditelja ukoliko su
oni oboje uključeni u svakodnevnu
brigu i njegu djeteta. Dakle, prve
mjesece i prve godine života dijete
uči od osoba u njegovoj neposrednoj
blizini, od roditelja, braće i sestara.
Tek u predškolskom periodu dijete
počinje promatrati i osobe izvan tog
uskog kruga i počinje mu biti važno
što oni rade, kako se ponašaju i kako
se odijevaju. Dijete je često izloženo
spolnim stereotipima. Na primjer:
Djevojčice uglavnom nose ružičastu,
ljubičastu ili crvenu odjeću, a
O
16
dječaci plavu. Odabir igračaka
je također prilično stereotipan.
Igračke za dječake su uglavnom
zahtjevnije, složenije, traže nekakvu
akciju, spretnost, potiču na logičko
razmišljanje dok igračke poput
lutaka, raznih kućanskih aparata
uglavnom su pasivne, no uvelike
pokazuju na podjelu uloga u
kučanstvu i daju nekakvu predodžbu
djetetu o njegovim budućim poljima
djelovanja i zanimanja.
Često znamo vidjeti djevojčice
kako hodaju u maminim cipelama
s visokim petama ili sjede pred
ogledalom i koriste maminu šminku,
jer žele biti lijepe kao mama. Dječaci
pak su vrlo susretljivi kada treba
mami nešto teško podići, imaju
zaštitnički osjećaj prema mami jer su
to vidjeli i naučili od svojega oca i
njegove uloge u obitelji. U našoj smo
obitelji doživjeli slične situacije. Svi
volimo planinariti, a moj sin bi često
znao doći do mene, kada bi prolazili
kraj nekakve provalije ili se uspinjali
stijenama i pružiti mi ruku i reći:
“Mama nemoj se bojati ja ću paziti
da ne padneš.” Iako je imao samo
četiri godine smatrao je da se treba
brinuti za mene, iako sam ja zapravo,
pazila na njega. No, njegov osjećaj
obveze jačeg spola je već u toj dobi
bio prilično uočljiv.
Kod neke djece u vrijeme spolne
identifikacije događa se suparništvo
između djevojčica i majki te sinova
i očeva, jer se oni ravnopravno bore
za pažnju i ljubav drugog roditelja.
Djeca znaju često reći - to je samo
moja mama ili to je samo moj tata ili
mama voli samo mene. No to je dio
normalnog spolnog razvoja i spolne
identifikacije.
Uz odgoj u obitelji vrlo važnu
ulogu ima i genetsko naslijeđe. Mi
se rađamo s muškim ili ženskim
spolnim obilježjima. “Na svoju
sliku stvori Bog čovjeka… muško
i žensko stvori ih.” (Postanak 1,27)
To je izvorno obilježje čovjekove
spolnosti u kojoj je očita praktična
i funkcionalna različitost između
spolova. Međutim i na području
spolnosti postoje određene
poteškoće.
Još davne 1965. u Winnipegu,
Manitoba rođeni su jednojajčani
blizanci. Zbog određenih poteškoća
morali su ih sa 6 mjeseci operirati.
Za vrijeme operacija jednom od
blizanaca (Bruceu) trajno je oštećen
penis nakon čega je Dr. John
Money, znanstvenik s područja
seksualnosti, savjetovao roditeljima
da u potpunosti dječaku odstrane
penis te da ga odgajaju kao djevojčicu
što su i učinili te dječaka nazvali
Brenda. Znanstvenik je podupirao
teoriju spolne neutralnosti kod djece
te tvrdio kako je odgoj isključivi
čimbenik pri spolnoj identifikaciji.
No kada se Brenda u 12. godini
usprotivila uzimanju hormona koji bi
spriječili nastajanje muških spolnih
karakteristika konačno su joj rekli
istinu o njezinom spolu. Od tada je
živjela kao muškarac i zvao se David.
Oženio se i usvojio djecu svoje žene.
Takva eksperimentiranja narušila
su obiteljske odnose, naročito s
njegovim bratom. Nakon što je njegov
brat blizanac umro od predoziranja
lijekovima Davidov život je krenuo
nizbrdo. Žena ga je napustila, a on
si je u 38. godini oduzeo život. Ovaj
slučaj je kao i mnogi drugi pokazao
kako ne postoji spolna neutralnost,
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
ZV 2_2012_L11.indd 16
2012.06.20 10:45
i spolna socijalizacija
već kako se mi rađamo s muškim ili
ženskim spolnim obilježjima te kako
genetska obilježja utječu na spolnu
identifikaciju.
Međutim, svjesni smo kako
društvo u kojemu živimo također
uvelike utječe i na stvaranje spolnog
identiteta. Mediji su pretrpani
ili spolnim stereotipima ili pak
odobravaju prevelike spolne slobode
i toleriraju nemoralno ponašanje.
Nažalost svakim danom se sve više
uvjeravamo u činjenicu kako pad
morala znači degradaciju društva.
U našem modernom, užurbanom
svijetu, dijete, uglavnom već od
prve godine života više od osam sati
dnevno provede izvan obiteljskog
doma, u vrtiću, školi, u grupi
vršnjaka tako da i te sredine postaju
značajni socijalno-odgojni čimbenici.
Na kraju, uzimajući u obzir
složenost i izazovnost razvoja
čovjeka, uključujući i njegovanje
spolnosti, valja istaknuti Božji
izvorni ideal obitelji kao uske
zajednice žene i muškarca koji su
ravnomjerno, svaki na svoj način,
uključeni u odrastanje svoje djece.
Društvena i kulturološka okružja se
mogu donekle razlikovati, ali nikako
ne mogu imati odlučujuću ulogu
u navodnom “odabiru” spolnosti
i spolne orijentacije. Psihofizičke
devijacije u razvoju ljudskog
bića koje generiraju neprirodna
ponašanja ne mogu biti mjerilo za
zdravu i funkcionalnu spolnost niti
njena alternativa.
Vidi: Gunnar Duttge, Wolfgang Engel, Barbara
Zoll (Hrsg.)(2010).Sexuelle Identität und
gesellschaftliche Norm. Göttinger Schriften
zum Medizinrecht - Band 10, Universitätsverlag
Göttingen, Göttingen.
“Jer koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli.” ...........................................................................................................(Izreke 3,12.)
ZV 2_2012_L11.indd 17
17
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
“Obrnuti diskurs”
Dr. sc. Krešimir Šimić
ilozofi su se od starih Grka pa sve
do polovice dvadesetog stoljeća
temom seksualnosti bavili tek
usputno: ona nije bila istinska
filozofijska tema, nego se njome
bavilo tek u kontekstu sustavne
rasprave o nekoj drugoj temi,
ponajprije etičkoj. Moguće je da je
filozofija seksualnosti u zapadnoj
kulturi zapostavljena stoga što je tu
kulturu uvelike obilježio dualizam
duh-tijelo. Postupni preokret
započinje u devetnaestom stoljeću
pojavom filozofijskog iracionalizma
i naturalizma (A. Schopenhauer i F.
Nietzsche). Kao samostalna grana,
filozofija seksualnosti utemeljila
se 60-ih i 70-ih godina dvadesetog
stoljeća u vrijeme feminizma,
pokreta za prava homoseksualaca i
F
Kulturološki izvori promišljanja
seksualnosti
opće liberalizacije seksualnih normi.
U to vrijeme u uglednim stručnim
časopisima pojavljuju se članci
koji se danas smatraju klasičnim:
je umnogome pomogla da se
na nov način pristupi ljudskoj
spolnosti i seksualnosti, pa i da
se rasvijetle neki funkcionalni
poremećaji povezani sa seksualnim
težnjama. Štoviše, njegova su
se psihoterapijska istraživanja
pretvorila u jednu gotovo opće
prihvaćenu teoriju kulture i morala:
ekonomiju libida. Kultura se tako
tumačila kao sredstvo sublimacije.
Kasnije je, smatrajući da su um i
dominacija sinonimi, H. Marcuse
pisao o novom čovjeku, biću
oslobođenom represivnog uma,
biću nove osjetilnosti. Središnja bi
dimenzija novog čovjeka trebao
biti eros. Naravno, nije riječ o
oslobađanju libida naprosto, nego
o premještanju fokusa sa spolnosti
F. Nietzsche
A. Schopenhauer
18
Seksualna perverzija Thomasa
Nagela, Seksualne paradigme
Roberta Solomona i Seks i ništa više
Alana Goldmana. Igor Primorac
je na hrvatskom jeziku priredio
zbornik Suvremena filozofija
seksualnosti (2003.) u kojem se,
osim spomenutih članaka, nalaze
i drugi važniji radovi suvremene
filozofije seksualnosti. Međutim, da
bismo bolje razumjeli suvremene
rasprave o seksualnosti, potrebno je
učiniti kronološki korak unatrag i
spomenuti tri važna autora.
Prije svega riječ je o S. Freudu
i njegovoj teoriji libida, koja
S. Freud
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
ZV 2_2012_L11.indd 18
2012.06.20 10:45
ograničene samo na seksualnost na
erotizaciju cjelokupne osobnosti
(genitofugalna težnja libida). Na
mjesto pobunjenika Prometeja u
novoj kulturi trebali bi doći Orfej
i Narcis. Oni su likovi radosti i
ispunjenja, glas koji ne zapovijeda
nego pjeva, gesta koja nudi i
prima, oni izmiruju eros i thanatos,
konačno, oni prizivaju u sjećanje
iskustva slobode koja će razriješiti
snage erosa sputane represivnim
oblicima kulture. Orfej i Narcis
donose iskupljenje užitka, zastoj
vremena, apsorbiranje smrti,
tišinu, san, noć, raj. Njima se
pridružuje Dionis. Konačno, nužno
je istaknuti Michela Foucaulta,
jednog od najreferencijalnijih autora
postmodernističke teorije kulture.
Foucaultovo djelo je usredotočeno
na tri bitna kruga pitanja: čovjek i
subjektivnost, znanje i znanosti o
čovjeku, suodnos znanja i moć. To
nisu nova pitanja, ali ih je Foucault
razmatrao na nov način, posebno u
odnosu na tradicionalnu sociologiju,
filozofiju i povijesne znanosti.
Ispitivanje čovjeka i subjektivnosti
polazi od krize univerzalizma i
rastakanja metafizičke filozofije.
Univerzalno i vječno za Foucaulta
su “glomazne konstrukcije” koje
prekrivaju “igru pojedinačnosti,
značenje pojedinačnosti i njezino
prolazno, ali zbiljsko očitovanje
u svakom povijesnom sloju”.
Stoga uzdizanje čovjeka do općeg
pojma znači u biti smrt zbiljski
živućeg čovjeka. Prema Foucaultu
treba afirmirati pojedinačnu
subjektivnost, a to znači život u
svim njegovim razlikama. Subjekt
prava stoga bi trebao biti život kao
nosilac pojedinačnosti, “punoće
mogućega”, a ne čovjek kao “forma
vječnosti”. Život kao zahtjev i cilj
prodire u sve diskurzivne oblike što
ih je moderna civilizacija stvorila
ne samo kao sredstva svoga razvoja
nego i kao moduse discipliniranja
subjekta. “Život, mnogo više nego
pravo, postaje ulogom u političkim
borbama, čak i kada se one očituju
preko afirmacije prava. Pravo na
život, pravo na tijelo, na zdravlje,
na sreću… to je pravo potpuno
nerazumljivo klasičnom pravnom
sustavu”, tvrdi Foucault. Odatle
proizlazi da se odnos subjektivnosti
i istine, a to znači između zbiljskog
čovjeka i univerzalnih vrednota,
ne može razumjeti na temelju
neke opće povijesti koja bi slijedila
jednosmjerni tok. Taj se odnos
može pokazati samo na temelju
posebnih povijesti. Zato je cijeli
Foucaultov istraživačko-analitički
projekt usmjeren na dokazivanje
takvog metodološkog stajališta. On
istražuje povijest ludila u razdoblju
klasicizma, povijest medicinskih
nazora na prijelazu 18. u 19. st.,
povijest zatvora od Revolucije do
1840. godine, i konačno povijest
seksualnosti. Na Povijesti seksualnosti
radio je od sredine sedamdesetih
godine pa sve do svoje smrti.
Završio je svega tri od planiranih
šest svezaka: Volja za znanjem
(1976), Upotreba užitaka (1984) i
Briga za sebe (1984).
U Upotrebi užitaka i Brizi za
sebe Foucault je istraživao antičku
kulturu seksualnosti, dok je u
Volji za znanjem ustvrdio da je
naše društvo, prekidajući s ars
erotica (to je umjetnost u kojoj se
istina izvodi iz samog uživanja,
uzetog kao praksa i sabranog kao
iskustvo), ustanovilo jednu scinetia
sexualis. Točnije rečeno, prionulo
je na zadatak da stvori riječi istine
o spolu i to tako što je, ne bez
muke, podešavalo stari postupak
priznavanja (ispovijed) pravilima
znanstvenog govora. Nadalje,
Foucault seksualnost promatra kroz
prizmu vlasti, odnosno stvaranja
izvjesnog tipa znanja o seksualnosti.
Vlast je za Foucalta “skup ustanova i
aparat koji omogućuje podčinjenost
građana u državi”. Pod vlasti, dakle,
ne podrazumijeva ni podčinjavanje
koje bi, za razliku od nasilja, imalo
oblik pravila, ni neki opći sustav
vladavine što ga jedan element
ili skupina provodi nad drugim
i čiji učinci presijecaju društvo.
Pod vlasti misli ponajprije na
mnogostruke odnose sile koji
su imanentni području u kojem
djeluju i koji su bitni dijelovi svoje
ustrojenosti. Stoga intencija vlasti
nije nastojanje da se stekne nadzor
nad seksualnosti, niti da se bolje
upravlja njome, nego je posrijedi
samo proizvođenje seksualnosti.
Seksualnost, naime, ne treba
zamišljati kao datost koju treba
ukrotiti, niti kao mračno područje
s kojega bi znanost trebala malo
pomalo skinuti veo. Seksualnost
je naziv koji bi se mogao dati
jednom povijesnom mehanizmu:
ne stvarnost odozdo nad kojom bi
se onda vršili tegobni zahvati, već
M. Foucaulto
velika površinska mreža na kojoj
se poticanje tijela, pojačavanje
zadovoljstva, poticaj na govor,
stvaranje znanja, pojačavanje
nadzora nadovezuju jedni na druge
prema nekoliko velikih strategija
znanja i vlasti.
Foucaultovi interpretatori
njegovo polazište, kada je riječ
o seksualnosti, ovako sažimaju:
“seksualnost nije prirodno svojstvo/
činjenica ljudskog života i nema
biološko izvorište već se njezino
polazište nalazi u povijesti,
društvu i kulturi”. Seksualnost je
iskonstruirana iskustvena kategorija.
Spol, kao najbitnija odrednica
“Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!” ........................................................................................... (Psalam 89,48.)
ZV 2_2012_L11.indd 19
19
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
seksualnosti, također je i društveni
konstrukt. Takvo tumačenje
prihvaća cijela queer teorija. Tijelo
je, tako gledajući, poput tabule rase
po kojoj društvo samo ispisuje,
utiskuje i označuje svoja kulturna
tumačenja. Iz toga proizlazi da,
bez obzira što spolovi imaju očite
određene biološke razlike, fokus na
genitalije odvodi na krivi put. Iako
je Foucaultovo mišljenje naišlo na
kritiku transpokreta, nedvojbeno
je da je i za njega i za transpokrete
zajedničko da spol smatraju
društvenom, a ne biološkom
kategorijom. Takvo stajalište može
se nazvati i postmodernim.
Iako pronicljiva, treba se zapitati
vodi li nas uistinu Foucaultova
kritika moći k slobodi? Također
se trebamo zapitati ne postaje li
marcuseovski novi čovjek, biće
oslobođeno tzv. represivnog
uma, biće nove osjetilnosti, žrtva
umilnog Orfejevog glasa i Narcisove
ljupkosti. Možda bi ovdje bilo
primjereno citirati Foucaultovog
i Marcuseovog velikog učitelja,
“proroka Božje smrti” F. Nietzschea:
“Što učinismo kad odriješismo
zemlju od njezinog sunca? Kud li
M. Dostojevski
se ona sada kreće? Kuda li idemo
mi? Dalje, dalje od svih sunaca? Ne
padamo li neprestance? I to natrag,
naprijed i na svaku stranu? Ima li
još kakvo gore i dolje? Ne lutamo li
kao kroz neko neizmjerno ništavilo?
Ne osjećamo li dah praznog
prostora? Nije li postalo hladnije?
Ne dolazi li neprestance samo noć,
sve dublja noć?” Postoji li dakle,
da se poslužim foucaultovskim
izrazom, “obrnuti diskurs” koji može
raskrinkati diskurse moći i donijeti
Michelangelo stvaranje Eve - Sikstinska kapela
20
slobodu? Postoji li osim Orfeja i
Narcisa netko drugi tko uistinu
oslobađa?
Za razliku od tzv. postmodernog
stajališta, koje spol smatra
društvenim konstruktom, a
ne biološkom kategorijom,
tradicije monoteističkih religija
ističu tzv. naravni zakon. Prema
skolastičkoj teologiji zasnovanoj na
aristotelizmu, priroda nije mrtva
stvarnost obilježena protežnošću i
mjerljivošću, već počelo zbivanja,
samorazvitka. Još više, priroda
je svojevrstan odraz beskrajnog
stvaralačkog Uma. Dakle, tijelo
nije tabula rasa, već je u njega, u
njegovu biologiju, upisan naravni
zakon. Posljedično, seksualnost
nije kulturološki konstrukt, već
mjesto očitovanja “forme vječnosti”,
i to najvažnije mjesto. Da je eros
za biblijsku tradiciju proročki,
vidljivo je već prema starozavjetnoj
antropologiji: Adamova pjesma
“gle, evo kosti od mojih kostiju;
mesa do mesa mojega” (Post 2,23)
nije samo izraz ushićenosti Evom
nego i navještaj utjelovljenja Riječi.
To je umjetničkom ingenioznošću
prikazao Michelangelo na početku
svog fresko-ciklusa na svodu
Sikstinske kapele: u središtu prikaza
Adamova i Evina erosa nalazi se
Bog. Dakle, imamo dva isključujuća
polazišta – postmoderno i religijsko
– koja naoko ne pružaju gotovo
nikakvu osnovu za dijalog. Jesmo
li stoga osuđeni na trajnu borbu?
U neku ruku da, samo pogubno je
ako je ta borba jalova, ako su žrtve
uzaludne.
Zanimljivo – prvi navjestitelji
“Božje smrti” i njegova uskrsnuća,
govorili su “različitim jezicima” a
“svaki pojedini čuo je gdje govore
njegovim jezikom” (Dj 2,6). Očevici
su bili zapanjeni i pitali su se što bi
to moglo biti. Ubrzo im je apostol
Petar razjasnio da je riječ o Duhu
Svetom. Prema Petrovu navještaju,
Smrt Boga – Riječi koja je postala
tijelom – i Njegovo uskrsnuće
doveli su do izlijevanja Duha,
koje se manifestiralo glosolalijom:
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
ZV 2_2012_L11.indd 20
2012.06.20 10:45
“obrnutim diskursom”. Kao odgovor
na babilonsku pomutnju diskursa,
dogodio se “obrnuti diskurs” Duha
ljubavi. Odgovor nasljedovatelja
Raspetoga na “obrnuti diskurs”
queer teorija trebao bi biti govor
Duha, a ne “ideološka” obrana
religijskih istina. Samo, ne znači li
to opasno zanemarivanje, odnosno
besadržajno spiritualiziranje religije?
Nipošto, jer Duh Kristov je Duh
istine, ali istine koja je osoba, i to
Isus iz Nazareta. Upravo u tome
– navještaju da je u jednoj osobi
ljudske povijesti koncentrirana istina
– skandaloznost je kršćanstva. Nije
mi namjera otupjeti skandaloznost
takvog vjerovanja, štoviše duboko
sam uvjeren da je spomenuta borba
između postmoderne kulture i
kršćanske vjere smislena upravo ako
je riječ baš o ovoj skandaloznosti.
Tek ako je do žrtve došlo zbog
svjedočenja o skandaloznosti
Raspetoga Boga, ona ima smisla
jer je tada riječ o pokazivanju
ljubavi. Završit ću svojevrsnim
preokretanjem glasovite misli F.
M. Dostojevskog o tome da je sve
dopušteno ako nema Boga: samo
ako postoji Bog, i to raspeti Bog,
Bogočovjek koji umire, moguća
je sloboda. Tek takav Bog istinski
oslobađa ljudski eros. Ukoliko takav
Bog ne postoji, osuđeni smo na
kaotičnost života ili determinizam.
Dakako, nužnost raspetog Boga
za istinsku slobodu nije dokaz da
takav Bog uistinu postoji, kršćanski
navještaj ne temelji se na teorijskom
dokazivanju, već na životnom
svjedočenju.
AdventistiËki stav prema
homoseksualnosti
ršćanska adventistička crkva
priznaje vrijednost svakog
ljudskog bića u Božjim očima
i nastoji u Kristovu duhu služiti
svim muškarcima i ženama.
Vjerujemo jednako tako da
Božjom milošću i potporom
zajednice u vjeri osoba može
živjeti u skladu s načelima Božje
Riječi.
Adventisti vjeruju da spolna
bliskost spada jedino unutar
bračnog odnosa muškarca i žene.
Ovo je plan koji je Bog utemeljio
prigodom stvaranja. Sveto pismo
izjavljuje: “Stoga će čovjek ostaviti
oca i majku da prione uza svoju
K
ženu, i bit će njih dvoje jedno
tijelo” (Postanak 2,24). Ovaj
heteroseksualni obrazac potvrđuje
se posvuda u Pismu. Biblija ne
ostavlja prostora homoseksualnoj
aktivnosti ili odnosima. Spolni
činovi izvan braka su zabranjeni
(Levitski zakonik 20,7-21;
Rimljanima 1,24-27; Prva
Korinćanima 6,9-11). Isus Krist
je ponovno potvrdio namisao
Božanskog stvaranja: “Zar niste
čitali da ih je Stvoritelj, kad ih u
početku stvori, stvorio muško i
žensko, i da je rekao: ‘Zato će čovjek
ostaviti oca i majku te će prionuti
uz ženu svoju, pa će oboje biti samo
jedno tijelo?’ Prema tome, oni
nisu više dva, nego jedno tijelo”
(Matej 19,4-6). Ovo su razlozi
zbog kojih se adventisti protive
homoseksualnoj praksi i odnosima.
Adventisti nastoje slijediti
Isusove upute i primjer. On
je potvrdio dostojanstvo svih
ljudskih bića i sa suosjećanjem
pristupao osobama i obiteljima
koje su podnosile posljedice
grijeha. Nudio je brižnu službu i
riječi utjehe ljudima koji su patili,
istodobno praveći razliku između
svoje ljubavi prema grješnicima
i svojeg jasnog učenja o grješnim
postupcima.
Ova je izjava izglasovana na godišnjem sastanku Izvršnog odbora Generalne konferencije održanom u
nedjelju, 3. listopada 1999. godine u Silver Springu u Marylandu.
“Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi!” ................................... (Luka 15,17)
ZV 2_2012_L11.indd 21
21
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
Plivati uzvodno
Dr. sc. Leslie N. Pollard
este li se ikada osjećali kao da
plivate uzvodno? Uzvodno – kao
kada upadljivo stršite na nekom
javnom skupu. Uzvodno – kao kada
kažete nešto što nije popularno.
Uzvodno – kao kada izrazite
stajalište koje se tare sa stavovima
velike skupine. Ja sam se nedavno
tako osjećao.
Bio sam pozvan predstaviti
naše stajalište u San Franciscou,
na konferenciji čija je tema bila
‘Zdravstvena skrb i raznolikost’.
Naime, zbog porasta rasne, etničke i
kulturne raznolikosti, te raznolikosti
u načinu života u Sjevernoj Americi,
zdravstveni sustav preispituje svoju
službenu praksu. Na konferenciji se
okupio velik broj administrativnih
djelatnika, opskrbljivača i
zaposlenika, te predstavnika mnogih
poznatih bolnica.
Jedna zajednička sveprisutna tema
vrtjela se oko susretljivosti prema
spolnoj orijentaciji i načinu života
zaposlenika. Mnoge su bolnice
izvijestile oduševljeno slušateljstvo
o svojim naporima u pružanju
različitih beneficija partnerima
svojih homoseksualnih zaposlenika,
o nastojanjima da zaposlenike
regrutiraju iz homoseksualnih
zajednica ili organiziraju skupine
za potporu svojih homoseksualnih
zaposlenika i prihvaćanje njihove
različitosti kad je u pitanju način
života. Dva cijela dana za vrijeme
trajanja skupa, od jednog do
drugog izlaganja, prije svega je
J
22
prevladavala nepristranost i uzdizala
se tolerancija.
Kada je došao red na mene, počeo
sam prikazivati video-prezentaciju
“Diversity Makes a Difference”
(Raznolikost čini boljim), koju
rabimo u novim smjernicama za
zaposlenike u Adventističkom
medicinskom centru Sveučilišta
Loma Linda. Nastavio sam s
iznošenjem načina obučavanja naših
uposlenika. Podijelio sam primjerke
radnih listova za obuku djelatnika
za skrb i pristup raznolikosti. Nakon
50 minuta prezentacije otvorio sam
diskusiju.
Čovjek koji je predstavljao
jednu od nacionalnih bolničkih
korporacija podigao je ruku.
“Kakav je stav Loma Linde prema
seksualnoj orijentaciji?” – upitao je.
Odgovorio sam: “Loma Linda
ima jedno načelo primjenjivo i na
heteroseksualne i na homoseksualne
osobe: celibat prije braka,
monogamija u braku.”
Odmah je uzvratio: “Zapošljava li
Loma Linda aktivne homoseksualce
i daje li beneficije njihovim
partnerima?”
“Koliko mi je poznato, ne.”
Očigledno nezadovoljan mojim
odgovorom, nasmijao se: “Kako
možete biti takvi?”
Volio bih da ste mogli čuti tišinu
koja je zavladala u sobi. Tiho sam se
molio: “Gospodine, daj mi milosti
da mogu prekinuti ovu zategnutu
situaciju tako da nikoga nepotrebno
ne povrijedim.”
Pogledao sam ljude i rekao:
“Prijatelji, slažemo li se svi u
tome da Loma Linda, kao vjerski
utemeljena crkvena ustanova ima
pravo zapošljavati osobe koje su u
skladu sa zajedničkom vjerom?”
Slušateljstvo je potvrdilo kimanjem
glave. Onda sam dodao: “Znam da
neki mogu naslutiti tragove lova
na vještice i nesnošljivosti kada je
u pitanju ovakvo stajalište, ali to
nije Loma Linda koju ja znam i u
kojoj radim. Pružanje skrbi nije
uvjetovano spolnom orijentacijom
niti životnim stilom.”
SveuËilište Loma Linda
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
ZV 2_2012_L11.indd 22
2012.06.20 10:45
Volio bih da mogu izvijestiti kako
je slušateljstvo ustalo i zapljeskalo
stajalištu naše crkve. Ali, oni to
nisu učinili. Mogu se samo moliti
da je moj odgovor, vjeran Pismu
i stajalištu Adventističke crkve,
odražavao istinu na najljubazniji
mogući način.
Plivati uzvodno nije nimalo
lako! Kultura Sjeverne Amerike
teško prihvaća čvrsta moralna
stajališta. Počevši sa zakonom koji
štiti prava pojedinca, s oblikom
vlade odlučne da neće vršiti
prisilu na savjest građana, izrasla
je kultura čulnih užitaka koja je
vremenom gurnula religiju u
područje privatnosti, uzdigla
toleranciju na razinu jedne od
najviših društvenih vrijednosti
i – voilà! – nas koji stojimo
uz Božju Riječ često smatra, u
najboljem slučaju ograničenima,
a u najgorem slučaju vjerskim
dvoličnjacima.
Sjećam se trojice mladića
koji su prije mnogo godina
plivali uzvodno. Njihov je kralj
bio odlučan. Lik je izgrađen.
Zapovijed je izdana (vidi Daniel
3). No, trojica su Hebreja stajala
dok su se mnogi njihovi kolege
pognuli. Što je bilo u njihovim
mislima? “Naš Bog je moćan.”
Ellen White je napisala: “Onaj
koji je hodao s hebrejskim junacima
po užarenoj peći, bit će sa svojim
sljedbenicima gdje god se našli.”
(Proroci i kraljevi, str. 326)
Zato skočite u vodu! Uzvodno je
jedini smjer koji Bog poznaje!
Leslie N. Pollard je
dopredsjednik ureda za
raznolikost Adventističkog
centra zdravstvenih znanosti na
Sveučilištu Loma Linda.
“Zadrži moje riječi u svojem srcu, poštuj moje zapovijedi i živjet ćeš.” ............................................................................................(Izreke 4,4)
ZV 2_2012_L11.indd 23
23
2012.06.20 10:45
istospolni prijateljski odnosi
Orijentacija
Deanna Pitchford
Pitanje: Zabrinuti smo za svojeg
petnaestogodišnjeg sina. On je
sklon “dramatiziranju” i uživa u
pjevanju i umjetnosti. Djeca u školi
mu se rugaju, pa je izbila tučnjava,
a onda su mu u autobusu dječaci
upaljačem za cigarete opekli nogu.
Prema nama je vrlo osjećajan i mi
ga jako volimo, no teško se nosimo
s njegovim upadljivim ponašanjem.
Odgojen je u kršćanskom duhu, no
24
čini nam se da pokazuje znakove
homoseksualnosti.
Odgovor: Pokrenuli ste teško
pitanje koje se u kršćanskim
krugovima često izbjegava. Problem
homoseksualnosti je prijeporan
stoga što neki misle kako je to pitanje
izbora i kako homoseksualne osobe
odabiru svoju spolnu orijentaciju.
To bi značilo da homoseksualci
mogu načiniti drugačiji odabir, a
mnogi kršćani smatraju da i trebaju.
Drugi su mišljenja kako je spolna
orijentacija određena prije rođenja i
osoba ju ne može svjesno nadzirati.
Dokazi kazuju da o ovome ne znamo
dovoljno da bismo po tom pitanju
mogli zauzeti čvrsti stav, a pogotovo
ne dovoljno da bismo osuđivali ili
kritizirali.
Vaš sin treba stvoriti vlastiti
identitet. Možda on samo
eksperimentira s različitim načinima
“samoostvarivanja”, pa ga nemojte
označavati. Mnogi kreativni ljudi
teško se uklapaju u kalupe koje
nameće društvo, no naš bi svijet
bez njih bio dosadan. Stvari za
koje se vaš sin zanima obično se
ne smatraju “muškima”, a to znači
da će imati problema uklopiti se u
okolinu u kojoj se sport više cijeni
od umjetnosti. Ipak, ako se tu nalazi
njegova nadarenost, bilo bi pogrešno,
i u konačnici štetno, prisilno ga
usmjeravati na nešto što mu ne
odgovara. No, važno je izložiti ga
nizu različitih aktivnosti, hobija, te
područjima za koja se drugi zanimaju
kako bi imao priliku istražiti i druge
opcije koje život nudi.
Razgovarajte s njim o ismijavanju
i zlostavljanju koje proživljava
i budite mu od pomoći u
pronalaženju načina na koji se
može s tim nositi. S petnaest godina
sigurno ne želi da oko toga u školi
dižete buku, no morat ćete to učiniti
ako stvari izmaknu kontroli.
Životna zadaća pronalaženja
vlastita identiteta uzbudljiva je, ali i
zbunjujuća. Budite mu kao roditelji
na raspolaganju za razgovor, imajući
otvoren um za ono što govori i
kako postupa, jer bi to mogao biti
najbolji način da mu pomognete
u sređivanju problema s kojima se
suočava.
Usvojite neosuđujući pristup
pokazujući mu bezuvjetnu ljubav.
Na duge staze, odluku mora donijeti
vaš sin, pa ako smatrate vrijednom
svoju roditeljsku ulogu i odnos s
njim, tada komunikacijske veze
održite otvorenima.
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
ZV 2_2012_L11.indd 24
2012.06.20 10:46
istospolni prijateljski odnosi
Seksualnost i ljudska
cjelovitost
Marko Zeko, dipl. teolog
ljučni tekst biblijske antropologije
u Postanku 2,7. utvrđuje
pozitivne poglede na čovjekovo
tijelo i seksualnost. “Jahve, Bog,
napravi čovjeka od praha zemaljskog
i u nosnice mu udahne dah života.
Tako postade čovjek živa duša.”
Čovjek je živo biće, zajednica tijela
i duha. Čovjek nema dušu, već on
sam je duša. U ovakvom pristupu
ljudskoj prirodi nema mjesta za
platonsko – filonsku dihotomiju
tijela i duše. Isključuje se dualistička
ideja po kojoj je tijelo zlo, a prema
tome i seksualni užitak.
Holistički pogled na čovjeka,
kako je opisan u Postanku 2,7, znači
da ljudska seksualnost ne može biti
podijeljena na ono što je tjelesno
nasuprot onome što je duhovno.
Čovjek je seksualno biće i njegova
se seksualnost očituje u svakom
aspektu njegovog postojanja. Ovaj
holistički pristup seksualnosti
znači da tjelesno iskustvo muža i
žene (Post 2,24) uključuje ne samo
seksualni čin, već također jedinstvo
i cjelovitost u fizičkoj, senzualnoj,
društvenoj, intelektualnoj,
emocionalnoj i duhovnoj dimenziji
života. Holistički koncept tjelesnog
odnosa između muža i žene,
podrazumijeva da nije dovoljno
tražiti samo fizički sklad u braku, već
jednako tome, bitna je i harmonija
između samog tijela i duha.1
K
Seksualnost i intimnost
Čovjekovu intimnost naglašava
sljedeći redak iz Postanka:”Stoga će
čovjek ostaviti oca i majku da prione
uza svoju ženu, i bit će njih dvoje
jedno tijelo.” (2,24) Zapazimo da
zajednica “jednog tijela” dolazi nakon
prianjanja. Spolni odnos u zajednici
“jednog tijela” prirodan je unutar
braka, što su Adam i Eva konzumirali
u Edenskom vrtu prije pada u grijeh.
Isti ideal spolnog odnosa postoji i
nakon pada u grijeh što se odnosi na
život izvan Edena (Post 4,1).2
Prokreacija i zajedniπtvo
Sljedeći vid ljudske seksualnosti iz
Postanka 1. i 2. poglavlja, odnosi se
na prokreaciju. Čovjek je stvoren
prema uzoru na Boga:”Na svoju sliku
stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on
ga stvori, muško i žensko stvori ih.”
Slijedeći redak u Postanku ističe da
je prokreacija jedna od primarnih
namjena seksualnosti, “Plodite se i
množite.” (1,28) Međutim, zapazimo
da ljudska prokreativna sposobnost
nema svoje izvorište u “stvaranju na
Božju sliku,” (1,27) već u posebnim
riječima blagoslova iz 28. retka:”I
blagoslovi ih Bog i reče im:’ Plodite
se i množite…’”3.Stoga seksualnost
ne može u cijelosti biti podređena
samo prokreaciji. Prokreativni
blagoslov izrečen je također i
nad pticama i ribama petog dana
stvaranja (1,22), ali samo je čovjek
stvoren na sliku Božju. Postanak 1
ističe da je čovjekova seksualnost
Božji posebni dar u svrhu razvijanja
odnosa i zajednice između muškarca
i žene.4
Osim ovih biblijskih shvaćanja
seksualnosti, psihologija sugerira da
čovjek u seksualnom činu postaje
dio nečega većeg nego što je on sam.5
Tijekom seksualnog odnosa ljudi
se mijenjaju zato što se sjedinjuju
s tijelom i duhom druge osobe.
Zajedništvo muškarca i žene, koje
proizlazi iz seksualnog odnosa,
također nas podsjeća na duhovnu
stvarnost po kojoj zajednica Tijela
Kristovog je moguća samo kada smo
sposobni nadmašiti granice naše
individualnosti da bismo postali dio
nečeg većega.6 U nastojanjima da se
otmu nametanjima prokreativnih
seksualnih normi, neki od
suvremenih kršćanskih teologa i
etičara počeli su naglašavati pojam
komplementarnosti. Upotpunjenje je
ideja da muškarac i žena posjeduju
različite prirode, osmišljene s Božje
strane, kako bi upotpunile jedna
drugu. Za muškarca i ženu, koji
vole jedno drugo i traže jedinstvo,
seks ispunjava Božju zamisao
povezivanjem tih dviju različitih,
nepotpunih dijelova u jednu cjelinu.7
U ovako proširenom pogledu
na seksualnost, bračni par svoj
seksualni odnos može prakticirati
bez prokreacijskih pritisaka.
Upotpunjenje muškarca i žene
također nam pomaže da seksualnost
i tjelesnost ne gledamo kao nešto što
je sporedno, ili u krajnjem slučaju
nepotrebno, kao što je bio slučaj
u povijesti kršćanske Crkve. Ovaj
pogled na seksualnost, pomaže nam
da se vratimo prvobitnoj Božjoj
namjeri za čovjeka kao tjelesno i
duhovno biće. Samo kroz holistički
pristup čovjeku u kojem nema mjesta
za razdvajanje na duhovno i na
tjelesno možemo potpunije razumjeti
Božji prvobitni ideal za spolni odnos
između muškarca i žene.
1
2
3
4
5
6
7
R. M. Davidson, Flame of Yahweh (Peabody:
Hendrickson Publisher, 2007.), str. 37.
Isto, str. 47.
G.v.Rad, Genesis:A Commentary (Philadelphia:
Westminister, 1961.), citirano u R. M. Davidson,
Flame of Yahweh, str. 49.
R. M. Davidson, Flame of Yahweh, str.49.
K. Rudy, Sex and the Church: Gender,
Homosexuality, and the Transformation of
Christian Ethics, str. 111. [knjiga on – line]
(Boston: Beacon Press, 1997, pristupio 21.
svibanj 2012.); dostupno na http://www.questia.
com/PM.qst?a=o&d=82262631; Internet.
Isto, str. 112.
Isto, str. 117.
“I stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva – čovjek.” ..................................................................... (Postanak 5,2)
ZV 2_2012_L11.indd 25
25
2012.06.20 10:46
DUHOVNO RAZMIŠLJANJE
Najopasnija molitva
Willie Edward Hucks II.
ezervirajući povratnu kartu za let
od Washingtona prema Dallasu
znao sam da je datum povratka
11. rujna 2011. - deseta obljetnica
napada na nebodere Svjetskog
trgovačkog centra (World Trade
Center) i na Pentagon. Nisam imao
druge mogućnosti izbora datuma
povratka na istočnu obalu.
Kako se taj vikend bližio tako
su se množile priče o mogućim
prijetnjama interesima Sjedinjenih
Američkih Država koje nisu bile
ograničene samo na New York
R
26
City i Washington. Iako nisam
osjećao strah, znatiželja mi je naglo
porasla rano ujutro te subote, 10.
rujna, kada sam opazio, vozeći
prema središtu Dallasa, kako je
policijski službenik zapriječio ulicu
u koju sam trebao skrenuti prema
garaži za parkiranje. Može li to biti
povezano s mjerama nacionalne
sigurnosti?
Kako se vikend bližio kraju tako
sam se uhvatio u razmišljanju
o onome što sam ranije odbijao
prihvatiti kao moguće. Što ako
Amerika bude ponovno napadnuta?
Što ako se nezamislivo ipak dogodi
u našem zrakoplovu na povratku
kući? Što ako se pokaže da je 11.
rujna dan mog kraja?
Jesu li moje molitve sebiËne?
Kao i obično, tako sam i 11. rujna
prije polijetanja zrakoplova molio
za osobnu zaštitu, za posadu
zrakoplova i kontrolore leta. I kao na
svakom putovanju, bez obzira koliko
dugo ono trajalo, kada bi došlo
posljednjih 48 sati do povratka kući,
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
ZV 2_2012_L11.indd 26
2012.06.20 10:46
ja sam mogao misliti samo na svoju
ženu i djecu. Pretpostavljam da su
deseci ljudi prije više od 10 godina
mislili isto, bilo da su se nalazili u
jednom od kobnih zrakoplova ili
se pak netko od njihovih voljenih
trebao vratiti kući. Željno su
iščekivali radosne susrete, ali ih nisu
dočekali.
Što ako Bog dopusti da se nesreća
dogodi? Što ako Bog ne odgovori
na moju molitvu na način na koji ja
želim da to učini? Je li sebično moliti
za ono što ja želim, predviđajući da
je to isto što i Bog želi? Poziva li me
ovo na drugačiji način molitve od
onoga na koji sam navikao?
Prije uhićenja i raspeća Isus je
iskusio najveću kušnju u životu
na zemlji. Ellen G. White je o tom
trenutku rekla: “Ljudska priroda
Božjeg Sina zadrhtala je u tom
času kušnje. Sad se nije molio za
svoje učenike da njihova vjera
ne klone, već za svoju dušu koja
je bila u kušnji i velikoj patnji…
Krist je mogao čak i sada odbiti
čašu dodijeljenu grešnom čovjeku.
Još nije bilo prekasno. Mogao je
otrti krvavi znoj sa svoga čela i
ostaviti čovjeka da pogine u svom
bezakonju. Mogao je kazati: Neka
prijestupnik primi kaznu za svoj
grijeh, a ja se vraćam svome Ocu.”1
Isus je ipak izmolio molitvu čiji prvi
dio ima odjeka u mom srcu, ali je
drugi njezin dio vrlo stran mojemu
načinu razmišljanja: “Oče! Ako
hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene!
Ali neka ne bude moja, nego tvoja
volja!” (Luka 22,42)
Luka rabi imperfekt kako bi
opisao Isusov način molitve u Luki
22,41. Imperfekt podrazumijeva
ponavljanje. Isus je, dakle, više puta
molio svoga Oca da na molitvu
odgovori onako kako je Njemu
ugodno, no više puta je molio i da
se u konačnici ispuni Očeva volja.
Ovakva je molitva najopasnija
molitva koju neka osoba može
moliti, jer na taj način Bogu daje
svoj pristanak da dopusti nešto što je
suprotno onomu što ta osoba
doista želi.
Ujutro 11. rujna 2011. molio sam
Boga da me sigurno dovede kući.
Iskreno, ne sjećam se jesam li uopće
pomislio na druge ljude koji su sa
mnom bili u istom zrakoplovu, ali
pretpostavljam da sam vjerovao
kako moleći za sebe molim i za
ostale putnike. Molio sam također
i da se Božja volja
ispuni. Ali, nisam
baš siguran da sam
i mislio ono što sam
rekao. Što bi bilo
s mojom ženom?
Što bi bilo s našom
djecom? Kako bi na
njih utjecala ovakva
tragedija? Sve su mi
ove misli prolazile
glavom, ali nikako
nisam želio da se
moja obitelj suoči s
ovakvim stvarima.
Stoga mi je bilo lakše nadati se i
moliti da Bog vidi stvari onako kako
ih ja vidim, neka samo odgovori na
moju molitvu prema mojoj volji.
pretrpjeti od svoje braće koja su ga
bacila u isušen zdenac i na kraju
ga prodala u roblje (redci 23-28).
Ipak je Bog to dopustio, jednako
kao što je dopustio da Josip bude
nepravedno utamničen zbog lažnih
optužbi (Postanak 39,11-20).
Što ako Božja dopuštajuća volja
u mom životu
negativno utječe
na mene? Jesam
li voljan moliti
opasnu molitvu
“Ali neka ne
bude moja, nego
tvoja volja!”?
Jesam li spreman
sučeliti se sa
stvarnošću koja
može nastati
kao posljedica
molbe da Bog
ispuni svoju
volju namjesto moje vlastite? Prije
kretanja na put, moja obitelj i ja
uvijek molimo za božansku zaštitu.
No, što ako Bog dopusti da netko
od nas, ili više nas, zadobije ozbiljne
ozljede? Molim se Bogu za zdravlje
moje supruge, djece, roditelja,
rođaka, poslovnih suradnika i
drugih. Ali što ako moja supruga
dobije laboratorijski nalaz koji
potvrđuje da ima neizlječivu bolest?
“Bog nikada svoju
djecu nije vodio
drugačije no što bi
ona sama izabrala
da budu vođena
kada bi od početka
mogla vidjeti
kraj…” (E.G.White)
Boæja dopuπtajuÊa volja
Prije dvadeset godina, dok sam bio
u pastoralnoj službi, imao sam u
jednoj mjesnoj crkvi starješinu koji
je stalno govorio o razlici između
Božje savršene volje i Njegove
dopuštajuće volje. Shvatio sam da
je mislio kako Bog želi da se stvari
dogode na određeni način, ali često
dopušta da one teku drukčije.
Sveto pismo je prepuno primjera
Božje dopuštajuće volje. Bog nikada
nije želio da Izrael bude kraljevstvo,
ali je to dopustio (Prva Samuelova
8,6-9). Bog nije Bog nesuglasica i
gorčine, no dopustio je da čovjekova
odluka odredi slijed događaja
između Pavla i Barnabe (Djela
15,36-39). Moj najdraži primjer
Božjeg dopuštanja onoga što nije
njegov prvi izbor jest Josipov život.
Izgledalo je kako Josip, vjerojatno
iz naivnosti, gospodari nad svojim
ocem i braćom stoga što im je
ispričao svoje snove (Postanak
37,5-11), ali to nikako nije moglo
opravdati zlostavljanje koje je morao
Iznad ljudskog razumijevanja
Razumijevanje Božje volje izazov je
našim umnim sposobnostima. Lako
nam je vjerovati da ispravan život
logički vodi k zdravlju, napretku
i mnogim drugim blagoslovima.
Stvarnost ipak otkriva kako nema
povezanosti između poslušnosti i
života bez razočaranja.
Ezekija je ostao vjeran onome što
je Jahve od njega tražio da učini.
“On je uklonio uzvišice, srušio je
stupove, sasjekao je ašere i razbio
zmiju od mjedi, koju bijaše načinio
Mojsije.” (Druga knjiga o kraljevima
18,4.) Ali, Ezekija se razbolio.
Kad mu je Izaija rekao: “Uredi
kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš
ozdraviti” (Druga o kraljevima
20,1), Ezekija nije bio spreman
“O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreću nam daj!”................................................................................................................. (Psalam 118,25)
ZV 2_2012_L11.indd 27
27
2012.06.20 10:46
DUHOVNO RAZMIŠLJANJE
uzimao za gotovu činjenicu, poput
jednostavnog pokreta stavljanja
jednog stopala ispred drugog, sada
nisam mogao postići. Tijekom tih
pet dana imao sam puno vremena
za molitvu. Što ako više nikada ne
budem mogao hodati? Što ako nešto
krene po zlu na operaciji? Što ako
nikad više ne budem mogao igrati
košarku sa svojim sinom? Molio sam
za ozdravljenje, ali sam istodobno
uvidio vlastitu bespomoćnost i
potpunu ovisnost o Bogu. I, dok
sam želio proslavljati Boga stojeći
na vlastitim nogama, molio sam i
prihvatio dar da budem zadovoljan
odluči li Bog da Ga proslavljam u
invalidskim kolicima.
prihvatiti Božju volju, nije bio
spreman moliti da se ispuni Božja
volja. Žalosna povijest naraštaja
nakon njega posvjedočila je kako
je Ezekija trebao prihvatiti Božje
sveznajuće planove.
Isus i njegovi sljedbenici susreli
su se s čovjekom koji je rođen slijep.
Učenici su upitali Isusa:
“Rabbi, tko je sagriješio, on ili
njegovi roditelji, da se slijep rodio?”
Kristov odgovor ostaje poučan do
danas: “…već (je rođen slijep) da bi
se na njemu očitovala Božja djela.”
(Ivan 9,2.3)
Razlog zbog kojeg je dobri kralj
Ezekija morao umrijeti, njemu
samom nije bio jasan. Razlog zbog
kojeg je onaj čovjek rođen slijep
nije bio jasan ni njemu ni drugima.
Tako je mnogima teško upamtiti
kako “znamo da Bog čini da sve
pridonosi dobru onih koji ga ljube”
(Rimljanima 8,28), te kako je
sigurno moliti onu opasnu molitvu
kojom Bogu dajemo dopuštenje da
izvrši svoju volju za naš život, iako
to nadilazi logičko poimanje našega
razuma.
OËekujte neoËekivano
Poslijepodne 20. travnja 2010.
godine proveo sam sagnut nad
računalom u hotelskoj sobi, kada
28
sam iznenada osjetio bolove u
leđima. Sljedećeg sam se dana
zrakoplovnom linijom preko
Chicaga vratio u Baltimore. Nakon
slijetanja u zračnoj luci O’Hare
osjetio sam slabost u nogama i
nesigurnost pri koračanju. Stigavši
u Baltimore, polako sam otišao iz
zračne luke prema mjestu na kojem
me čekala supruga kako bi me
odvezla kući.
Kada sam se tog četvrtka, 22.
travnja ujutro, probudio kako bih
otišao u ured, nisam mogao ustati.
Odmah sam probudio suprugu
i rekao joj kako trebamo otići u
bolnicu. Pretraga magnetnom
rezonancijom pokazala je da su
mi dva diska među kralješcima
pritiskala leđnu moždinu, a to me
učinilo privremeno paraliziranim
od struka na dolje. Na moju žalost,
liječnik hitne službe rekao mi
je kako je operacija moja jedina
opcija. Nakon što su me tog
poslijepodneva zbrinuli, prevezli su
me helikopterom u drugu bolnicu,
nekoliko dana promatrali i konačno
pripremili za operaciju.
Čekajući operaciju, pet sam dana
ležao u bolničkom krevetu, ne
znajući što budućnost nosi. Znao
sam samo da ne mogu ustati, a još
manje hodati ili trčati. Sve što sam
Bog najbolje zna
Kako bismo mogli moliti
najopasniju molitvu potrebna nam
je zrela vjera, a dostizanje te razine
povjerenja u Boga može doći samo
kao dar od Boga. Uvijek je bilo
lakše ići putem koji vidimo, ali to
nije uvijek i Božji plan, barem što
se tiče naše dugotrajne dobrobiti.
Svakome od nas život donosi jedno
za drugim razočaranje: veze koje
završavaju slomljenim srcem,
neočekivane bolesti i smrt naših
voljenih ili prijatelja, gubitak posla,
unaprjeđenje koje je dobio netko
s manje sposobnosti od nas, broj
bodova koji nije bio dovoljan za
prolaz važnog ispita, i popis se
nastavlja. Mnoga od ovih bolnih
iskustava izvan su našeg nadzora i
spadaju u područje Božje dopustive
volje. Ellen G. White nam kaže
da “Bog nikada nije svoju djecu
vodio drugačije no što bi ona
sama izabrala da budu vođena
kada bi od početka mogla vidjeti
kraj, i razabrati slavu svrhe koju
ispunjavaju kao Njegovi suradnici.”2
O, kakve li vjere koja se pouzdaje
u Boga i onda kad Ga ne možemo
razumjeti! 1
2
Ellen G. White, The Desire of Ages (Mountain
View, Calif.: Pacific Press Pub. Assn., 1898),
str. 690.
Ellen G. White, Conflict and Courage
(Washington, D.C.: Review and Herald Pub.
Assn., 1970), str. 278.
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
ZV 2_2012_L11.indd 28
2012.06.20 10:46
DUHOVNO RAZMIŠLJANJE
Je li posluπnost
uvjet za spasenje?
Marvin Moore
rije nekoliko godina napisao
sam članak za časopis Signs of
the Times (Znaci vremena) u
kojemu sam rekao kako poslušnost
nije uvjet za spasenje. Jedan se
čitatelj snažno usprotivio ovoj
tvrdnji rekavši kako su vjera
i poslušnost poput sijamskih
blizanaca: ako ih odvojimo, uništit
ćemo oba.
Websterov rječnik
(Webster’s New World
Dictionary) definira
uvjet kao „bilo što
postavljeno kao zahtjev
prije izvršenja ili
dovršetka nečeg drugog;
… preduvjet.“ Drugim
riječima, A je zahtjev
koji treba ispuniti kako
bi se B moglo dovršiti.
Dakle, je li poslušnost
uvjet ili zahtjev koji
trebamo ispuniti prije
no što nas Bog može
spasiti? Sjedi li Bog na
nebu i kaže: „Čim me
Marvin Moore posluša (ili počne
slušati), ja ću mu dati spasenje“?
Moj je odgovor: ne. Poslušnost
je nešto što činimo nakon što smo
spašeni, a ne nešto što činimo da
bismo bili spašeni. Razlog je vrlo
jednostavan. Prava poslušnost
uključuje naša vanjska djela, no ne
sastoji se samo od naših vanjskih
djela. Prava poslušnost se sastoji i
P
od vanjskog čina i od unutarnjeg
pokretačkog motiva.
Muškarac koji odbije imati
izvanbračnu vezu poslušan je izvana,
ali ako u svom srcu gaji seksualnu
požudu prema drugoj ženi, on nije
poslušan na način na koji to Bog
zahtijeva. Isus je mislio upravo na
to kada je rekao da „svaki koji s
požudom pogleda ženu, već je – u
svom srcu – s njom učinio preljub“
(Matej 5,28). Prava poslušnost
zahtijeva da za bližnje skrbimo u
tolikoj mjeri da ne želimo imati
izvanbračnu vezu.
Mnogi se neobraćeni ljudi često
mogu uzdržati da ne učine vanjski
čin preljuba. Sretni smo što je tomu
tako jer njihova samokontrola
pomaže da imamo dobro uređeno
društvo. No, oni ipak nisu poslušni
u biblijskom smislu, sve dok nisu
iskusili preobrazbu koju nazivamo
„obraćenjem“ ili „novim rođenjem“.
Jedina Bogu prihvatljiva poslušnost
jest ona koja proizlazi iz obraćenog
srca.
Zaključak je sljedeći: prvo se mora
dogoditi spasenje, pa je tek onda
moguća ovakva poslušnost.
Dopustite mi da se
poslužim analogijom. Recimo
da se želim istuširati i oprati
j sam znojan i prljav zbog
jer
toga što sam cijeli vrući, ljetni
dan proveo radeći u dvorištu.
Pretpostavimo sada da je
uvjet da odem pod tuš to
da moram biti čist. To ne bi
imalo smisla! Tuš je mjesto
gdje postajem čistim, stoga
biti čist ne može biti uvjet za
odlazak pod tuš.
Kako bi bila spašena, svaka
osoba mora biti obraćena,
a obraćenje je ono što
omogućuje pravu poslušnost.
Ljudi koji nisu spašeni ne mogu
biti istinski poslušni Bogu. Stoga
Bog ne može kao uvjet za spasenje
zahtijevati ono što ljudi mogu
učiniti samo nakon što su spašeni.
Vjera je uvjet ili osnova za
spasenje. Poslušnost je rezultat
spasenja. Ljudi koji nisu spašeni ne
mogu biti poslušni. Ljudi koji su
spašeni bit će poslušni.
“Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha
– na smrt, bilo poslušnosti – na pravednost.” ....................................................................................................................... (Rimljanima 6,16)
ZV 2_2012_L11.indd 29
29
2012.06.20 10:46
PORU KA iz etera
Jesi
li u ukondiciji?
Ljubav
braku
edan se časnik vratio iz vojne
misije s Dalekoga istoka u pratnji
svoje žene. Kada je njihov brod
pristao u luku, prošli su carinski
pregled, ali je zbog boravka u
nerazvijenim zemljama trebalo proći
i zdravstvenu kontrolu.
Nakon što ih je pregledao i
zaključio da je s njima sve u redu,
liječnik ih je ispratio do izlaza. U
znak pozdrava žena je pružila ruku,
a liječnik je, spustivši pogled, na
njenoj ruci primijetio poveću bijelu
točku. Zamolio ih je da pričekaju,
uzeo svoje povećalo i pregledao
kožu na ruci. Tada se uspravio i
rekao: “Gospođo, žao mi je,
ali vi morate ostati u našoj
karanteni jedno vrijeme. Ova
mi bijela točka izgleda kao
lepra.”
Bračni se par zaprepastio.
Ona je počela uvjeravati
liječnika da ju ništa ne boli,
da je to samo ubod kukca, da
ih vani čekaju rođaci, ali je
liječnik ostao neumoljiv.
Sutradan, nakon
temeljitoga pregleda,
prognoza se obistinila.
Žena je bila zaražena leprom, a da
to nije znala. Dobila je uputnicu
za izoliranu kliniku koja se bavi
tim rijetkim slučajevima. I ona i
njen muž bili su očajni. Liječnik ih
je uvjeravao da će je tamo liječiti
stručnjaci, ali su oboje znali da je
bolest neizlječiva.
Pri njenom odlasku u bolnicu,
suprug joj je, sa suzama u očima,
rekao: “Sunce moje, volim te
jednako kao i prije, kao kada smo se
vjenčali.”
Bolnica za leprozne bolesnike bila
je ograđena visokim zidom i posjeti
bolesnicima nisu bili dopušteni.
U tim surovim okolnostima, smrt
je još jače prijetila nježnoj ženi.
J
30
J. N. Slankamenac
Chris Smith
Međutim, njezin se muž dosjetio
kako da ostane u kontaktu s njom.
Unajmio je sobu u privatnoj kući,
čiji je prozor gledao upravo preko
visokoga zida u bolničko dvorište.
Tako je svaki put kada su bolesnici
šetali tim dvorištem, on mahao
svojoj ženi, pozvao je bliže i rekao:
“Ljubavi, volim te jednako kao
i prije.” I tako je činio svaki dan
njenoga boravka u bolnici.
Nakon nekoliko mjeseci liječnik
je pozvao časnika. Sav ozaren
osmijehom, rekao mu je još na
vratima: “Gospodine vi ste sretan
čovjek. Vaša je žena ozdravila!
te jednako kao i prije i voljet ću te
uvijek.”
Ljubav je u braku najvažniji
sastojak. No, tu se može pogriješiti
kada se pravu ljubav zamjenjuje s
erosom, ljubavlju koja svoju radost
nalazi u zadovoljenju nagona i koja
zavisi od vanjske ljepote. Eros je
važan sastojak braka, ali je pravi
temelj braka ipak mnogo postojaniji.
Jedna od najpoznatijih kršćanskih
spisateljica prošloga stoljeća, Ellen
G. White pisala je ono što mnogi
ni danas ne znaju: “Ljubav je
dragocjeni dar koji primamo od
Boga. Čista i sveta naklonost nije
osjećaj, već načelo. Oni koje
pokreće prava ljubav nisu ni
nerazumni ni slijepi.
“Prava je ljubav uzvišeno
i sveto načelo, koje se
potpuno razlikuje od ljubavi
utemeljene na nagonu i koja
iznenada umire kad se nađe
pred ozbiljnim ispitom.
“Ljubav je biljka nebeskog
porijekla, koja se mora
njegovati i hraniti. Odana
srca, iskrene i ljubazne riječi
učinit će obitelji sretnima
i pozitivno utjecati na sve one s
kojima dolaze u dodir.
“Prava ljubav nije jaka i
neobuzdana strast. Naprotiv, ona
je po prirodi mirna i duboka. Ona
se ne zaustavlja na vanjštini, već je
privlače unutarnje osobine. Ona je
puna mudrosti i rasuđivanja, i njena
je odanost stvarna i trajna.”
Podsjećaju li vas te riječi na
ljubavno iskustvo časnika i njegove
bolesne žene? Ona je zahvaljujući
takvoj ljubavi ozdravila, jer prava je
ljubav sila koja postoji među nama
i u nama. Zato nemojte propustiti
svojemu supružniku poneki put
iskreno reći: “Volim te jednako kao
i prije.”
Dogodilo se pravo čudo. Našao se
jedini lijek koji se mogao primijeniti
u njezinome slučaju. Možete je
voditi kući.”
“Fantastično”, zbunjeno je
odgovorio čovjek. “Ali, kakav je to
lijek? Nisam do sada čuo za takvo
što.”
“Gospodine, to je ono što ste joj vi
davali svakoga dana s prozora vaše
sobe. Vaša je nepopustljiva ljubav za
nju bio jedini lijek. Zbog toga ona
nije očajavala, jačala je njena životna
energija koja je svladala bolest. Eno
je, upravo dolazi!”
Supružnici su se snažno zagrlili
i muž je opet iskoristio priliku da
joj šapne riječi: “Zlato moje, volim
Z n a c i v r e m e n a 2 • 2012.
ZV 2_2012_L11.indd 30
2012.06.20 10:46
Biblija nudi odgovore na
najvaænija æivotna pitanja
Otkuda dolazimo?
Kako æivjeti kvalitetnim i sretnim æivotom?
Kakva nas buduÊnost oËekuje?
Godiπte 36, br. 2, god. 2012.
Nudimo vam tri teËaja:
BIBLIJA GOVORI
je prvi stupanj a sastoji se od 24 kratke lekcije namijenjen za one koji
æele nauËiti osnovne istine Biblije.
CREDO ∑ VJERUJU RANOG KR©ΔANSTVA
je drugi stupanj za one koji æele temeljitije i dublje prouËavati Bibliju.
RADOSNA VIJEST
je treÊi stupanj koji nudi viπe i πire poznavanje i prouËavanje Biblije
na temelju osobnog prouËavanja i praktiËne primjene tih znanja.
NARU»ITE JO© DANAS BESPLATNE LEKCIJE DOPISNE ©KOLE
Naπa adresa je: Znaci vremena Centar za prouËavanje Biblije Prilaz Gjure DeæeliÊa 75
• Poπtanski pretinac 925 • 10 000 Zagreb • Tel: 01/37 74 283
FREKVENCIJE »ETIRIJU ODA©ILJA»A:
107,1 MHz - Varaædin
103,2 MHz - Novi Marof
91,4 MHz - Ludbreg
93,3 MHz - Ivanec
EMISIJE “MISLI IZ BIBLIJE” U PRIPREMI
ADVENTISTI»KOG RADIJA “GLAS NADE”
SVAKU NEDJELJU U 11.30 sati
REPRIZA PONEDJELJAK U 08.15 sati
Pišite nam na adresu: “Misli iz Biblije”, Ivana Milčetića 6,
42000 Varaždin ili [email protected]
»asopis za osobnu, obiteljsku i
druπtvenu duhovnost utemeljenu
na Bibliji
OsnivaË:
KrπÊanska adventistiËka crkva —
Adventisti sedmoga dana u RH,
Zagreb, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77
IzdavaË:
CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure
DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb
(NakladniËki odjel KAC u RH)
Glavni urednik:
Dragutin Matak
Prevoditelj:
Dobrila Sabo
Lektor:
Darko FilËiÊ
Korektor:
Darko FilËiÊ
Oblikovanje i priprema:
PLStudio d.o.o.
Tisak:
Tipomat
Naklada:
Ovaj broj je tiskan u 10.000
primjeraka
Cijena ovom broju je 10 kuna
Cijena 4 broja u jednogodiπnjoj
pretplati, s poπtarinom, 40 kuna
Izlazi tromjeseËno
Rukopisi se ne vraÊaju
ISSN 0353-0434
UDK 286
Prvi broj Ëasopisa Znaci vremena
na hrvatskom jeziku izaπao je 1910.
godine. Od 1969. godine izlazi
tromjeseËno, a poslije prekida od
nekoliko godina tromjeseËno, pa
sada opet tromjeseËno. Pod istim
nazivom i sa sliËnom tematikom
Ëasopis izlazi na mnogim jezicima
diljem svijeta — na talijanskom,
portugalskom, πpanjolskom,
francuskom, nizozemskom,
njemaËkom (dva izdanja), danskom,
πvedskom, norveπkom, finskom,
poljskom, Ëeπkom, ukrajinskom,
grËkom, engleskom (pet izdanja),
arapskom, hebrejskom, kineskom,
korejskom, fidæi, japanskom...
Urednikov e-mail:
[email protected]
DOPISNA ZDRAVSTVENA ŠKOLA U 10 LEKCIJA
Na znanstven, suvremen i našim uvjetima prilagođen način besplatni tečaj u
10 lekcija. Saznajte kako načinom života uvelike smanjiti rizik obolijevanja
od vodećih uzroka smrti u našoj zemlji — srčanog infarkta, moždanog udara i
sedam najraširenijih vrsta raka.
Naša adresa je: Procvat zdravlja P.P. 925, 10001 Zagreb
DOK ČITAMO NISMO SAMI!
ZV 2_2012_L11.indd 31
31
2012.06.20 10:46
Um, karakter i osobnost je knjiga bestseler u dva
sveska o praktičnoj psihologiji koja se neprekidno
potvrđuje u primjeni, bez obzira na vrijeme,
jer je utemeljena na trajnim vrijednostima.
dva sveska • tvrdi uvez • više od 1000 stranica



narudžbe:
www: znaci-vremena.com
mail: [email protected]
tel.: 01/3740-530
ZV 2_2012_L11.indd 32
2012.06.20 10:46

 Download  Report
PRIČA O LJUBAVI, JANU I SREĆI Ima jedan dječak imenom

PRIČA O LJUBAVI, JANU I SREĆI Ima jedan dječak imenom

Govor Sabor Angeljeka Darko Fiket.doc

Govor Sabor Angeljeka Darko Fiket.doc

pogledaj pdf

pogledaj pdf

(36), ožujak 2015. Dragi župljani, blagdanom PEPELNICE ušli

(36), ožujak 2015. Dragi župljani, blagdanom PEPELNICE ušli

smrt nije kraj - Zupa

smrt nije kraj - Zupa

[C1 - C2] LJUBAV (KKC 1822 – 1829) OPIS KREPOSTI: Ljubav je

[C1 - C2] LJUBAV (KKC 1822 – 1829) OPIS KREPOSTI: Ljubav je

REPERTOAR GRUPE LOCO:

REPERTOAR GRUPE LOCO:

Zabavno / Pop

Zabavno / Pop

Meditacija koju predlaže Hilda

Meditacija koju predlaže Hilda

organizacija nastave

organizacija nastave

GRANIČNE, MIKRO I NOŽNE SKLOPKE

GRANIČNE, MIKRO I NOŽNE SKLOPKE

Paperzz.com

Your Paperzz

© Copyright 2024 Paperzz