UNIVERZITET U SARAJEVU
MEDICINSKI FAKULTET
SARAJEVO
REFORMIRANI CURRICULUM
STUDIJA PRVE GODINE MEDICINE
SA SILABUSIMA PREDMETA
SARAJEVO, 2013.
AUTORI
Prof Dr Bakir Mehić
Prof Dr Amela Kulenović
Prof Dr Zakira Mornjaković
Prof Dr Amira Redžić
Prof Dr Jusuf Žiga
Prof Dr Dragana Nikšić
Prof Dr Senija Rašić
Prof Dr Semra Čavaljuga
Prof dr Zoran Hadžiahmetović
Prof Dr Selma Aličelebić
Prof Dr Slavka Ibrulj
RADNA GRUPA ZA EVALUACIJU CURRICULIMA
Prof Dr Senija Rašić
Doc. Dr. Almira Hadžović-Džuvo
Benjamin Vojniković, saradnik
IZDAVAČ
Medicinski fakultet
Univerziteta u Sarajevu
Za izdavača
Prof Dr Bakir Mehić
REFORMIRANI CURRICULUM STUDIJA MEDICINE
MEDICINSKOG FAKULTETA UNIVERZITETA U SARAJEVU
(prva generacija, akademska 2007/08 godina)
Ovaj dokument je rezultat napora nastavnika i saradnika Medicinskog fakulteta da curriculum
Medicinskog fakulteta usklade sa odredbama Zakona o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo
(“Službene novine Kantona Sarajevo” br: 43 od 31. decembra 2008. godine), Zakona o visokom
obrazovanju (prečišćeni tekst) (“Službene novine Kantona Sarajevo” br: 22 od 27. avgusta 2010.
godine), Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju (“Službene novine
Kantona Sarajevo” br: 15 od 18. aprila 2013. godine), Pravilnikom o polaganju ispita na
visokoškolskim ustanovama Univerziteta u Sarajevu za studente koji studiraju u skladu sa
Bolonjskim procesom (Univerzitet u Sarajevu, Senat, septembar, 2006) i Odluke o izmjenama i
dopunama pravilnika o polaganju ispita na visokoškolskim ustanovama za studente koji studiraju u
skladu sa Bolonjskim procesom (Univerzitet u Sarajevu, Senat, juli, 2009).
NAČINI I METODE PROVJERE ZNANJA STUDENATA
Provjera znanja ne predstavlja samo problem procjene znanja, već značajno određuje i instrukcioni
dizajn nastavnog procesa. Proces organiziranja i strukturiranja ispita uz aspekt izvodljivosti i
primjenjivosti ima i više edukativnih aspekata. Provjera znanja treba da stimulira studenta da
poboljša vlastito obrazovanje i nastavi dalje učenje. Ispit ne bi trebalo posmatrati kao metod
individualne procjene znanja, već je to integralni dio programa koji se prožima zajedno sa
edukativnim dijelom.
Izabrane metode provjere znanja moraju biti prihvatljive kako ispitivačima, tako i studentima, da bi
se obezbijedili relevantni rezultati ocjenjivanja. Planiranje ispita mora se bazirati na definiranim
ciljevima edukativnog procesa i mora osigurati vjerodostojnost sadržaja koji se evaluira. Ispitna
pitanja se određuju prema prethodno, u silabusu predmeta, precizno definiranim ishodima
učenja. Ishodi trebaju odražavati ciljeve nastave, te moraju biti jasni i kratki, ostvarljivi i mjerljivi.
Ishodi učenja moraju biti podržani konsultacijama i obaveznom literaturom, te se ne bi smjelo desiti
da se ispituje ono što nije podržano nastavnim procesom.
Oblici provjere znanja mogu biti pismeni, usmeni i praktični.
Provjera znanja se vrši u vidu kontinuirane provjere znanja u toku semestra (parcijalni ispiti,
seminarski radovi, eseji) kao i u vidu završnog ispita na kojem se utvrđuje konačna ocjena.
Kontinuirana provjera znanja
Rad studenata se prati i ocjenjuje kontinuirano u toku jednog semestra (godine) praćenjem
sveukupnog rada i usvojenog znanja studenata u svim oblicima nastave. Oblici vrednovanja
pojedinih studentskih aktivnosti utvrđeni su silabusima predmeta u formi propisanih oblika provjere
znanja i provode se kao jedinstvena cjelina predmeta tokom akademske godine. Ocjenjivanje se vrši
1
dodjeljivanjem bodova za svaki oblik aktivnosti i provjere znanja i vještina u toku semestra, o čemu
se vodi evidencija putem obrazaca, studentskih portfolija.
U strukturi ukupnog broja bodova najmanje 50% bodova treba biti predviđeno za aktivnosti
provjere znanja u toku semestra. Završni ispit se u strukturi ocjenjivanja može vrednovati sa
najviše 50% bodova (izuzetak od pravila se može odnositi na izborne predmete). Zadaci predviđeni
za individualni rad studenta (seminari, projekti, zadaće i dr.) moraju biti ravnomjerno raspoređeni u
toku semestra. Ukupni obim ovih zadataka mora biti usaglašen sa opterećenjem predviđenim na
predmetu, saglasno ECTS-u.
Način ispitivanja određuje matična katedra i prethodno je definiran u silabusu predmeta.
Predmetni nastavnici su obavezni da u toku realizacije nastave, izvršavanja samostalnih
zadataka od strane studenata, te njihovih priprema za savladavanje nastavnih sadržaja i
provjeru znanja, pomogne studentima organiziranjem i održavanjem redovnih, a po potrebi ili
na zahtjev studenata i dodatnih konsultacija.
Konsultacije mogu biti organizirane u vidu kabinetskih ili konsultacija u učionici, korištenjem
e-maila i drugih vidova elektronskih komunikacija, uz obavezu da se najmanje 5 sati
sedmično planira za kabinetske konsultacije.
U svrhu evidencije kontinuirane provjere znanja studenata formiraju se posebni obrasci
(portfolio) u koje se unose ocjene (bodovi) o uspješnosti studenata u usvajanju znanja i
praktičnih vještina.
Preporučene metode kontinuirane provjere znanja su kolokviji, parcijalni ispiti i drugi oblici
provjere znanja kao što su eseji, pismeni testovi (MCQ testovi, check liste itd).
Završni ispit
Završni ispit je završna provjera znanja stečenog za vrijeme nastavnog procesa, iz jedne ili
više sadržajno povezanih metodskih jedinku (modula). Završni ispit treba biti koncipiran
na način da omogući studentu polaganje svih dijelova gradiva koje nije polagao i
dijelova gradiva koje nije uspješno položio u toku kontinuirane provjere znanja. Ako
student za predviđene aktivnosti i provjere znanja tokom semestra osvoji broj bodova koji
zadovoljava kriterije za prolaznu ocjenu, nije obavezan izaći na završni ispit, osim kod
predmeta kod kojih je izlazak na završni ispit ujedno i zadnja pojedinačna provjera znanja, što
je prethodno predviđeno u silabusu predmeta.
Ispit se polaže iz obaveznih i izbornih predmeta. Završni ispit se obavlja u redovnom i
popravnom terminu ispitnih rokova. Redovni ispitni rokovi si ljetni i zimski. Redovni ljetni i
zimski ispitni rokovi odvijaju se u šesnaestoj sedmici semestra i dvije sedmice nakon
završetka semestra u kojem se sluša predmet. Popravni zimski i ljetni ispitni rok traje jednu
sedmicu nakon završetka zimskih i ljetnih redovnih ispitnih rokova. Vrijeme između izlaska
na ispit u redovnim i popravnim ispitnim rokovima iznosi dvije sedmice. Pored ljetnih i
zimskih redovnih i popravnih ispitnih rokova student ima pravo i na jedan jesenji ispitni rok,
koji traje prve dvije sedmice septembra. U ovom roku student ima pravo polagati ispite na
način utvrđen silabusom predmeta u jednom ispitnom terminu.
Popravni ispit treba biti koncipiran tako da omogući studentu polaganje svih dijelova gradiva
koje nije polagao ili nije uspješno položio do popravnog ispita. Između održavanja završnog
i popravnog ispita akademsko osoblje će konsultacijama studentima, pomoći da se
2
pripreme za polaganje popravnog ispita.
Završni ispit može biti pismeni, usmeni i praktični. Preporučena provjera znanja po Pravilima
Senata Univerziteta u Sarajevu je pismena. Svi oblici provjere znanja su javni.
Studentska služba fakulteta će organizirati i utvrditi termine polaganja ispita za
redovne studente tako da student može biti opterećen polaganjem najviše jednog ispita u
istom danu. Studentska služba nema obavezu organizacije i utvrđivanja termina
polaganja ispita na opisani način za studente koji ponovno slušaju i polažu jedan ili više
predmeta.
Rezultati pismenog dijela ispita moraju biti objavljeni u roku od pet dana od dana održavanja
ispita uz obavezno oglašavanje termina u kojem student može izvršiti uvid u svoj rad. Pismeni
ispitni radovi studenata se čuvaju do kraja studijske godine.
Predmetni nastavnik ne može vršiti provjeru znanja na završnom ispitu u prisustvu samo
jednog studenta. Ukoliko je ispit usmeni, za predmete gdje ima više od jednog ispitivača,
studenti se ravnomjerno raspoređuju javnim izvlačenjem, tako da svaki student pojedinačno
izvlači karticu sa imenom ispitivača kod kojeg polaže ispit.
Ukoliko je završni ispit samo pismeni, u strukturi ocjenjivanja može se vrednovati sa najviše
50% bodova. Pri kombiniranim oblicima ispita (pismeni i usmeni) ocjena na pismenom ispitu
sačinjava najmanje 40% ocjene na ispitu. Ako je uz usmeni uključen i praktični dio ispita,
ocjena na pismenom ispitu čini najmanje 30% ocjene na ispitu.
Ako je ispit kombiniran (pismeni i praktični ili pismeni, usmeni i praktični) prvo se polaže
pismeni ispit, ukoliko student nije isti već uspješno položio u toku kontinuirane provjere
znanja. Praktični dio ispita može se obaviti odvojeno od teorijskog dijela, a cijelokupni ispit
mora se završiti u roku 7 dana od početka ispita.
Pri kombiniranim oblicima ispita (pismeni, praktični, usmeni) studentu se priznaju svi
prethodno položeni oblici (pismeni i praktični) u narednim ispitnim rokovima u toku iste
akademske godine.za predkliničke predmete, a samo pismeni dio, na ispitima kliničkih
predmeta do kraja akademske godine.
Uspjeh studenata na ispitu i drugim provjerama znanja, vrjednuje se na način uporediv sa
(E)CTS sistemom. Ako je student ukupno mogao osvojiti 100 bodova (u toku kontinuirane
provjere znanja i završnom ispitu) konačna ocjena se zaključuje kako slijedi:
10 (A)
9 (B)
8 (C)
7 (D)
6 (E)
5 (F)
– (izuzetan uspjeh bez grešaka ili sa neznatnim greškama), nosi 95-100 bodova,
– (iznad prosjeka, sa ponekom greškom), nosi 85-94 boda,
– (prosječan, sa primjetnim greškama), nosi 75-84 boda,
– (općenito dobar, ali sa značajnijim nedostacima), nosi 65-74 boda,
– (zadovoljava minimalne kriterije), nosi 55-64 boda,
– (ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je neznatno više rada) 50-55
bodova,
5 (FX) - (ne zadovoljava minimalne kriterije i potrebno je znatno više rada) ispod 50
bodova.
3
U slučaju da niti jedan student ne postigne 95 bodova, što predstavlja minimum za ocjenu 10,
skala iz prethodnog stava može se korigirati prema najboljem postignutom uspjehu na prvom
ispitnom roku.
USLOVI ZA POHAĐANJE NASTAVE
U SKLADU SA (E)CTS BODOVANJEM
Prije početka nastave predmetu se dodjeljuje određeni broj (E)CTS kredita. Broj (E)CTS kredita se
određuje prema prethodno procijenjenom ukupnom radnom opterećenju studenta, a kroz
procentualno učešće aktivnosti u ukupnom sistemu ocjenjivanja. Ove aktivnosti uključuju aktivnosti
kako slijedi:
1) nastavne sate
- pohađanje nastave
- aktivnost na svim oblicima nastave i sl.
2) sate van nastave
- izrada seminarske radnje,
- priprema za seminar,
- izrada domaćeg rada,
- priprema ispita,
- priprema za predavanje i sl.
Zadaci predviđeni za individualni rad studenta (seminari, projekti, zadaće i dr.) moraju biti što
je moguće ravnomjernije raspoređeni u toku semestra. Ukupni obim ovih zadataka mora biti
usaglašen sa opterećenjem predviđenim na predmetu, saglasno (E)CTS-u.
Primjer broj 1:
U silabusu predmeta navedeno je da predmet ima slijedeće nastavne aktivnosti: predavanja,
praktične vježbe, seminarske radove, ispite.
Procjena procentualnog učešća u sistemu ocjenjivanja može izgledati na slijedeći način:
– obavezno prisustvo nastavi
10%
– praktične vježbe
10%
– seminarski rad
10%
– parcijalni ispit 1
20%
– parcijalni ispit 2
20%
– parcijalni ispit 3 – završni ispit 30%
Primjer broj 2:
– praktične vježbe
– seminarski radovi
– parcijalni ispit 1
– parcijalni 2 – završni ispit
25%
20%
25%
30%
NAPOMENA: U procjeni (E)CTS-a katedra mora uključiti i navesti sve silabusom
4
planirane aktivnosti.
Procentualno učešće aktivnosti studenta u sistemu ocjenjivanja procjenjuje Katedra, a
dostavlja se Uredu Dekana prije početka školske godine. Pri procjeni opterećenja studenta za
svaki oblik aktivnosti OBAVEZNO je izvršiti procjenu potrebnog rada kojeg student mora
uložiti u pripremi i realizaciji te aktivnosti izvan kontakt sati.
Student stiče ECTS bodove tek nakon uspješno ispunjenih, silabusom predmeta
planiranih i definisanih obaveza, uključujući uspješno polaganje svih planiranih oblika
provjere znanja.
Student može prenijeti u narednu godinu studija unutar jednog ciklusa studija
najviše šest (E)CTS studijskih bodova - kredita, ili najviše jedan nepoloženi predmet,
ukoliko on nosi više od šest (E)CTS studijskih bodova-kredita, pod uvjetom da
nepoloženi predmet koji se prenosi u narednu studijsku godinu nije preduvjet za
slušanje drugog predmeta u narednoj studijskoj godini, a što je definirano u silabusima
predmeta. Student može upisati parni (2., 4., 6., 8., 10. i 12.) semestar ukoliko zadovolji
prethodno silabusom predmeta definirane uslove.
Studenti koji ne polože ispit u redovnim i popravnom roku upisuju predmet ponovo, ako je
iz grupe obaveznih predmeta, a ako je iz grupe izbornih predmeta upisuju isti predmet ponovo
ili odabiru drugi izborni predmet da bi ostvarili potrebne (E)CTS studijske bodove.
Prilikom svakog ponovnog upisa predmeta (kojeg student ponavlja) student je dužan
uplatiti odgovarajuću naknadu čiju visinu svojom odlukom utvrđuje Senat Univerziteta
i Vlada Kantona.
ORGANIZACIJA NASTAVE
Tačan akademski kalendar organizacije i realizacije studijskih programa za studijsku
godinu utvrđuje i objavljuje Senat Univerziteta, najkasnije 60 dana prije početka nastave.
Nastava se organizira i izvodi prema utvrđenom rasporedu sati. Fakultet objavljuje raspored
sati najkasnije 10 dana prije početka nastave. Praktični rad i stručna praksa mogu se
organizirati i izvoditi kao sastavni dio redovne nastave ili kao zasebna cjelina. Karakteristika
Medicinskog fakulteta je praktični rad u zdravstvenim ustanovama (ferijana praksa) nakon
treće, četvrte i pete godine koji je sastavni dio nastavnog plana studija medicine. Bez
praktičnog rada unesenog u knjižicu praktičnog rada i ovjerenog od strane direktora
zdravstvene sutanove, student ne može ovjeriti VI, VIII i X semestar, odnosno upisati VII, XI
i XI semestar.
Za svaki predmet predmetni nastavnik utvrđuje plan rada i rokove, način provjere znanja
(testove, projekte i sl.) i dužan je da isti dostavi prodekanu za nastavu najkasnije 15 dana prije
početka predavanja. Nastavnik je dužan da u toku nastave, izrade samostalnih zadataka i
pripreme za provjere znanja, pomogne studentima organiziranjem konsultacija. Termini za
konsultacije trebaju biti usklađeni sa nastavom tako da su dostupni studentima.
Promjena rasporeda sati i plana rada u toku nastave, po pravilu nije dopuštena.
U slučaju nužne promjene rasporeda sati i plana rada predmetni nastavnik je
obavezan najkasnije 24 sata prije promjene na javan i transparentan način o tome
obavijestiti studente.
Šef katedre i predmetni nastavnik su u skladu sa obavezama utvrđenim nastavnim
planom i programom odgovarni za izvođenje svih oblika nastave: predavanja, vježbi,
5
seminara, praktičnog rada, kao i za praćenje aktivnosti studenata i provjeru njihovog
znanja.
Prijavljivanje izbornih predmeta i evidencija
Student prijavljuje izborne predmete koje želi da sluša i polaže u narednoj studijskoj godini
tri sedmice prije početka nastave u zimskom semestru, a za prvu studijsku godinu nakon
upisa. Silabusom predmeta Katedra koja izvodi nastavu izbornog predmeta definire
minimalan i maksimalan broj studenata koji može slušati izborni predmet. Prvenstvo u
izboru izbornog predmeta imaju studenti sa boljim prosječnim ocjenama u prethodnom
semestru. Studenti prvog semestra upisuju predmete po izboru do popunjavanja maksimalnog
broja koji može pohađati taj izborni predmet. Po isteku termina predviđenih za prijavljivanje
predmeta formiraju se spiskovi studenata po predmetima za nadolazeći semestar i objavljuju
na web stranici fakutleta i oglasnoj ploči za svaki studijski predmet. Predmeti koje je student
prijavio ne mogu se mijenjati nakon njihove verifikacije.
Studenti obavezne predmete ne prijavljuju posebno.
Prof Dr Bakir Mehić
DEKAN
6
PRVI SEMESTAR
(Zimski semestar 1. godine)
PREDAVANJA
(sati)
VJEŽBE
(sati)
SEMINARI,
interaktivna
nastava,.....
(sati)
UKUPNO
(sati)
ECTS
Anatomija čovjeka 1
45
60
15
120
10
Histologija 1
15
26
24+5
70
5.5
Biologija stanice i humana
genetika
40
35
75
6
Medicinska etika i sociologija
30
15
45
3.5
Metodologija naučnog
istraživanja u medicini 1
15
30
2.5
Izborni predmet
15
30
2.5
370
30
NAZIV PREDMETA
15
15
UKUPNO
Izborni predmeti prvog semestra:
Historija medicine (Katedra za socijalnu medicinu)
Prije nego smo rođeni (Katedra za histologiju i embriologiju)
Citogenetika u medicini (Katedra za medicinsku biologiju)
7
SILABUSI PREDMETA PRVOG SEMESTRA
Code BAM 011
Naslov predmeta: ANATOMIJA ČOVJEKA 1
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Status: obavezni
Sedmica: 15
Semestar I
ECTS kredita: 10
Ukupno časova:120
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Amela Kulenović
Uslov za pohađanje nastave: Nema uslova
1. Ciljevi predmeta
2. Svrha predmeta
3. Ishodi učenja
Anatomija proučava normalnu građu ljudskog tijela. Cilj je kroz
nastavu predmeta Anatomija čovjeka 1 proučiti Sistemsku
anatomiju-makroskopska obilježja organa, njihovu opskrbu krvlju,
limfnu drenažu i inervaciju. U sistemskom pristupu organi su grupirani
prema zajedničkoj funkciji. Poseban naglasak u nastavi daje se opštim
anatomskim načelima važnima za razumijevanje građe i funkcije
ljudskog tijela.
Svrha predmeta je upoznavanje studenta sa morfofunkcionalnom
organizacijom sistema organa ljudskog tijela, kliničkom važnosti
morfologije pojedinih organa i snalaženje u prostornoj orijentaciji
unutar tijela, što je neophodan poreduslov za daljnju nadogradnju i
usvajanje znanja i vještina iz Anatomije čovjeka2 i kliničke medicine.
Kroz nastavu iz predmeta Anatomija čovjeka 1 student će usvojiti
sljedeća znanja:
Modul 1. Lokomotorni sistem
Uvod u anatomiju, podjelu anatomije, anatomsku nomenklaturu,
orijentacione ravni ljudskog tijela.
Opšta i specijalna osteologija
Opšta i specijalna syndesmologia
Opšta myologija
Cilj modula: Studenta treba upoznati sa anatomskom nomenklaturom
i latinskom terminologijom, morfologijom kostiju glave, trupa i
ekstremiteta, skeletom kao cjelinom, kao i sa zglobnim sistemom u
cjelini, te osnovnim elementima građe muskularnog sistema.
Modul 2. Kardiovaskularni i respiratorni sistem
Systema vasorum, lymphaticum et nervorum - opšti dio
Cor -položaj morfologija i građa, vaskularizacija, inervacija, limfotok
pericard.
Systema respiratorium položaj, podjela, morfologija i građa,
vaskularizacija, inervacija limfotok. Pleura.
Sintopski odnosi organa kardiovaskularnog i respiratornog sistema.
Cilj modula: Studenta treba upoznati sa morfološkim principima građe
kardiovaskularnog i respiratornog sistema, vaskularizacijom, limfnom
drenažom i inervacijom pomenutih dijelova, kao i o holotopskim i
sintopskim odnosima istih.
8
Modul 3 Digestivni i urogenitalni sistem
Systema digestorium - Tubus ingestoruis, tubus digestorius, tubus
excretorius, dentes, gll. salivariae maiores et minores, jetra, pancreas,
slezena. Položaj organa. Morfologija i građa, vaskularizacija,
inervacija, limfotok, Peritoneum.
Sintopski odnosi organa digestivnog sistema.
Systema uropoeticum – položaj, makroskopska anatomija, građa i
sintopski odnosi, vaskularizacija, limfotok, inervacija.
Systema genitalia masculina et feminina - položaj morfologija i
građa. Sintopski odnosi, vaskularizacija, limfotok, inervacija.
Endokrini sistem i koža makroskopska anatomija, građa,
vaskularizacija
Cilj modula: Studenta treba upoznati sa morfološkim principima
građe digestivnog, urogenitalnog, endokrinog i integumentalnog
sistema, vaskularizacijom, limfnom drenažom i inervacijom
pomenutih dijelova, kao i o sintopskim i holotopskim odnosima istih.
Kroz nastavu iz predmeta Anatomija čovjeka 1. student će ovladati
slijedećim vještinama:
- Vještine koje student treba znati nakon odslušane nastave:
1.Razumjevanje anatomske nomenklature latinske terminologije
2.Orijentacija dugih kostiju sa posebnim osvrtom na poznavanje
zglobnih površina
3.Mehaniku kretanja u zglobovima pojedinačno, veze među zglobnim
tijelima.
4.Razlike između arterijskog, venskog i limfnog sistema.
5.Prepoznavanje makroskopske građe srca, organa respiratornog,
digestivnog, urogenitalnog, endokrinog sistema i kože
6.Prepoznavanje vaskularizacije, inervacije i limfne drenaže organa
kardiovaskularnog, respiratornog, digestivnog, urogenitalnog i
endokrinog sistema
- Vještine koje student treba znati praktično izvesti nakon odslušane
nastave:
1.Prepoznavanje svakog organa pojedinačno
2.Postaviti organ u tačan položaj i prepoznati njegove sintopske
odnose na anatomskim modelima
Nakon odslušane nastave iz predmeta Anatomija čovjeka 1 student bi
trebao usvojiti slijedeće stavove:
1.Posmatrati čovjeka kao morfo-funkcionalnu cjelinu kroz poznavanje
određene anatomske strukture sa aspekta sistematske anatomije.
2.Znati da bez usvojenih znanja iz Anatomije 1 neće moći naučiti i
razumjeti kompleksne topografske odnose unutar ljudskog tijela što
je neophodan preduslov da bi u daljnjem školovanju ovladao
znanjima i vještinama iz kliničke medicine.
4. Metode učenja
Nastava se izvodi u obliku:
- predavanja (45 sati) za sve studente
- seminari (15 sati) za grupe ne veće od 25 studenata
- vježbe (60 sati) za grupe ne veće od 10 studenata
9
predavanja - učenje makroskopske anatomije uz pomoć anatomskih
preparata, i kompjuterske simulacije
interaktivna nastava na:
a) seminarima - problem orijentisano učenje sa unaprijed
pripremljenim temama i aktivnim učešćem studenta
b) vježbama - nadgledano učenje na humanim preparatima,
vježbanje na izoliranim dijelovima skeleta, organima i
zglobovima
U toku trajanja nastave studentu će biti omogućeno samostalno
učenje na izoliranim dijelovima skeleta zglobova i organa.
5. Metode procjene
znanja
Parcijalni ispit 1 (lokomotorni sistem): MCQ test sa 30 pitanja +
praktični dio
1. MCQ test sa 30 pitanja:
16-18 tačnih odgovora
6 bodova
19-21 tačnih odgovora
7 bodova
22-24 tačnih odgovora
8 bodova
25-27 tačnih odgovora9 bodova
28-30 tačnih odgovora
10 bodova
2. Praktični dio se sastoji iz orijentacije pojedinačnih kostiju trupa i
glave, analize i prepoznavanja koštanih struktura na pojedinačnim
kostima, kao i prepoznavanja odgovorajućih zglobova trupa i glave
uz analizu elemenata i mehanike zgloba. Praktični dio sadrži 5
pitanja, 3 koštana i 2 zglobna preparata. Svako pitanje nosi
maksimalno 2 boda-ukupno 10.
Parcijalni ispit 1
MCQ test 10 bodova + praktični dio 10 bodova = ukupno 20 bodova.
Napomena: student može pristupiti praktičnom dijelu samo ukoliko
položi MCQ test.
Parcijalni ispit 2 (kardiovaskularni i respiratorni sistem): MCQ test
sa 30 pitanja + praktični dio
1. MCQ test sa 30 pitanja
16-18 tačnih odgovora
6 bodova
19-21 tačnih odgovora
7 bodova
22-24 tačnih odgovora
8 bodova
25-27 tačnih odgovora9 bodova
28-30 tačnih odgovora
10 bodova
2. Praktični dio se sastoji iz orijentacije pojedinačnih organa
kardiovaskularnog i respiratornog, analize i prepoznavanja
makroskopskih struktura na pojedinačnim organima, kao i
prepoznavanje odgovorajućih vaskularnih, limfnih i nervnih
elelemenata koji učestvuju u krvnoj, limfnoj i nervnoj obskrbi
pojedinačnih organa. Praktični dio sadrži 5 pitanja, kardiovaskularni
sistem (2 pitanja), respiratorni sistem (3 pitanja). Svako pitanje nosi
maksimalno 3 boda-ukupno 15.
10
Parcijalni ispit 2
MCQ test 10 bodova +praktični dio 15 bodova = ukupno 25 bodova.
Napomena: student može pristupiti praktičnom dijelu samo ukoliko
položi MCQ test.
Parcijalni ispit 3 (digestivni, urogenitalni, endokrini i
integumentarni sistem): 20 pitanja u formi MCQ testa + praktični
dio
1. MCQ test sa 30 pitanja
16-18 tačnih odgovora
6 bodova
19-21 tačnih odgovora
7 bodova
22-24 tačnih odgovora
8 bodova
25-27 tačnih odgovora9 bodova
28-30 tačnih odgovora
10 bodova
2. Praktični dio se sastoji iz orijentacije pojedinačnih organa
digestivnog, urinarnog, muškog i ženskog genitalnog i endokrinog
sistema, analize i prepoznavanja makroskopskih struktura na
pojedinačnim organima, kao i prepoznavanje odgovorajućih
vaskularnih, limfnih i nervnih elelemenata koji učestvuju u krvnoj,
limfnoj i nervnoj obskrbi pojedinačnih organa. Praktični dio sadrži 5
pitanja, iz svakog organskog sistema po jedno. Svako pitanje nosi
maksimalno 3 boda-ukupno 15.
Parcijalni ispit 3
MCQ test 10 bodova +praktični dio 15 bodova = ukupno 25 bodova.
Napomena: student može pristupiti praktičnom dijelu samo ukoliko
položi MCQ test.
STUDENTI
KOJI
SU
REDOVNO
PRISUSTVOVALI
PREDAVANJIMA,
PRISUSTVOVALI
I
REDOVNO
OVJERAVALI VJEŽBE I SEMINARE, TE POLOŽILI SVE
PARCIJALNE ISPITE, NE MORAJU IZLAZITI NA ZAVRŠNI
ISPIT. OCJENA NA ZAVRŠNOM ISPITU PREDSTAVLJA ZBIR
BODOVA IZ SVIH SASTAVNIH DIJELOVA PREDMETA, TJ.
PRISUSTVOVANJA
I
UČEŠĆA
NA
VJEŽBAMA,
PREDAVANJIMA I SEMINARIMA TE BROJA BODOVA SA
PARCIJALNIH ISPITA (vidi kumulativna ocjena). GRADIVO IZ
PARCIJALNIH DIJELOVA KOJE NISU POLOŽILI TOKOM
SEMESTRA PUTEM GORE DEFINIRANIH PARCIJALNIH
ISPITA, STUDENTI MORAJU USMENO ODGOVARATI NA
KRAJU SEMESTRA.
ZAVRŠNI ISPIT SE SASTOJI OD USMENOG I PRAKTIČNOG
DIJELA (IDENTIFIKACIJA STRUKTURA I ELEMENATA NA
HUMANOM PREPARATU) SA 10 ISPITNIH PITANJA:
11
ZAVRŠNI ISPIT (ukupno 70 bodova)
1. KOST TRUPA
2. ZGLOB ILI SPOJ TRUPA
3. KOST GLAVE
4. ZGLOB ILI SPOJ GLAVE
5. ORGAN RESPIRATORNOG SISTEMA
6. ORGAN KARDIOVASKULARNOG SISTEMA
7. ORGAN DIGESTIVNOG SISTEMA
8. ORGAN URINARNOG SISTEMA
9. ORGAN MUŠKOG ILI ŽENSKOG REPRODUKTIVNOG
SISTEMA
10.ENDOKRINA ŽLIJEZDA
STUDENTI KOJI SU POLOŽILI POJEDINE PARCIJALNE
DIJELOVE, OSLOBAĐAJU SE POLAGANJA TOG DIJELA
GRADIVA NA ZAVRŠNOM ISPITU.
1. Prisustvo na predavanjima + prisustvo i aktivan rad na vježbama +
prisustvo i aktivan rad na seminarima nose 30 bodova
2. Parcijalne provjere znanja (sve 3) sa ili bez završnog ispita nose 70
bodova.
Broj ukupno osvojenih bodova, dobivenih kroz sve oblike provjere
znanja, prevodi se u konačnu ocjenu kako slijedi:
ocjena
broj bodova
opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
5(F,FX)≤ 54
zadovoljava minimalne kriterije
6(E) 55-64
općenito dobar, ali sa značajnim nedostacima
7(D) 65-74
prosječan, sa primjetnim greškama
8(C) 75-84
iznad prosjeka, sa ponekom greškom
9(B) 85-94
izuzetan uspjeh bez ili sa neznatnim greškama
10(A) 95-100
6. Literatura
Obavezna
UDŽBENICI:
• Kulenović A., Kapur E., Voljevica A.: Lokomotorni sistem, DES,
Sarajevo, 2007.
• Jalšovec D: Sustavna i topografska anatomija čovjeka, Školska
knjiga, Zagreb, 2005.
• Anatomsko-hirurške regije ljudskog tijela, Institut za anatomiju.
Medicinski fakultet, Sarajevo
ANATOMSKI ATLASI
• Sobotta: Atlas anatomije čovjeka, Slap, Jastrebarsko 2001.
ili
• Netter F: Atlas anatomije čovjeka, Data status Beograd, 2004.
Proširena
• Perović D: Anatomija čovjeka I i II
• Krmpotić Nemanić J, Marušić A: Anatomija čovjeka, Medicinska
naklada Zagreb, 2004.
Dopunska:
• Leonhard, Kahle, Platzer: Priručni anatomski atlas, Medicinska naklada
Zagreb, 2006.
12
7. Napomena:
Predavanja, vježbe i seminari održavaju se prema izvedbenom
programu nastave Katedre za anatomiju. Broj studenata po asistentu
je 10. Parcijalnoj provjeri pristupaju studenti koji su pozitivno
ocijenjeni na vježbama i seminarima.
Opravdanost izostanaka sa vježbi dokazuje sa vjerodostojnim
potvrdama. Samo uz opravdanje student može nadoknaditi 20%
izostanaka sa cjelokupne nastave.
Termin konsultacija za studente je svaki radni dan od 12 - 14 sati uz
prethodnu najavu sekretarici Katedre ili na e-mail:
[email protected]
13
PLAN PREDMETA: ANATOMIJA ČOVJEKA 1
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Oblik nastave i gradiva
Broj sati
Predavanje: Uvod u anatomiju. Istorijski razvoj. Podjela
anatomije. Anatomski položaj i orjentacione ravni. Anatomska
terminologija. Podjela sistematske anatomije.
Opšta osteologija (razvoj, građa i tipovi kostiju). Opšta
sindezmologija (podjela spojeva među kostima, podjela i
karakteristike nepokretnih spojeva, zglobovi, elementi zgloba,
podjela zglobova). Opšta miologija (vrste mišićnog tkiva,
karakteristike poprečno prugastog mišićnog tkiva, pripoj i
vanjski izgled skeletnog mišića, pomoćne strukture, funkcija
mišića).
Columna vertebralis (opšte karakteristike, os sacrum, os
coccygis, veze i zglobovi kičmenog stuba).
Kralješci.
Opšte
karakterisitke.
Specijalne
Vježbe:
karakterisitke vratnih, grudnih i slabinskih kralješaka. Os
sacrum. Os coccygis.
Kičmeni stub kao cjelina. Primarne i sekundarne krivine. Veze i
zglobovi kičmenog stuba.
Seminar: Klinička anatomija kičmenog stuba
1
Predavanje: Kosti trupa ( sternum i opšte karakteristike rebara,
grudni koš kao cjelina, spojevi grudnog koša: artt.
sternocostales, artt interchondrales, artt. costovertebrales)
Kosti i spojevi ramenog pojasa i nadlaktice (scapula, clavicula,
humerus, art. sternocostalis, art. acromioclavicularis,
syndesmosis coracoacromialis, art. humeri)
Vježbe: Kosti trupa (sternum, opšte i specijalne karakteristike
rebara, zglobovi trupa)
Kosti i spojevi ramenog pojasa i nadlaktice (scapula, clavicula,
humerus, art. sternocostalis, art. cromioclavicularis,
syndesmosis soracoacromialis, art. humeri)
Seminar: Načini prikazivanja koštano-zglobnog sistema
gornjeg ekstremiteta, centri okoštavanja
1
Predavanje: Kosti podlaktice i šake
(Art. cubiti, artt. manus)
Vježbe: Kosti podlaktice (radius i ulna) i šake (carpus,
metacarpus, phalanges)
Spojevi kostiju podlaktice i šake
Seminar: Mehanika pokreta zglobova gornjeg ekstremiteta.
1
2
2
Predavanje: Koštana zdjelica kao cjelina
Femur, juncturae cinguli pelvici, art. coxae
Tibia, fibula, patela, art. genus
Vježbe: Os coxae, pelvis kao cjelina, femur, tibia, fibula, patela
Juncturae cinguli pelvici, art. coxae, art. genus, sindezmotski
spojevi potkoljenice
Seminar Klinički značaj zgloba kuka, zglob kuka kod djeteta,
1
1
1
2
2
1
1
2
2
1
2
2
2
1
2
1
1
14
klinički značaj koljenog zgloba i mehanika kretanja
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Predavanje: Ossa tarsi, ossa metatarsi, phalanges, zglobovi
stopala
Lubanja kao cjelina, kosti neurokranijuma-pregled i osnovne
karakteristike)
Vježbe: Ossa tarsi, ossa metatarsi, phalanges, zglobovi stopala
Os frontale, os occipitale, os parietale, os temporale, os
sphenoidale
Seminar: Sljepoočna kost, cavitas tympani, antrum
mastoideum, labyrinthus osseus, kanali u sljepoočnoj kosti
1
Predavanje: Krov i baza lubanje, otvori na bazi lubanje i
njihov anatomski značaj, meki tjemenci)
Kosti viscerocranijuma, pregled i osnovne karakteristike
Vježbe Baza i krov lubanje
Os ethmoidale, maxilla, os zygomaticum, os lacrimale, os
nasale, vomer, os palatinum, concha nasalis inferior,
mandibula, os hyoideum
Seminar: Klinička anatomija lobanje
1
Predavanje: Topografski prostori lobanje i kranio-facijalne
šupljine
Spojevi i zglobovi glave
Vježbe: Kosti viscerokranijuma, topografski prostori lobanje,
kranio-facijalne šupljine, orbita, cavitas nasi, fossa
infratemporalis et pterygopalatina, antropometrijske tačke
Vezivni i hrskavični spojevi među kostima glave, art.
temporomandibularis, atr. atlantooccipitalis i art. atlantoaxialis)
Seminar: Osifikacija kostiju glave i njen sudsko-medicinski i
antropološki znača, te građa kostiju glave.
2
2
2
2
1
2
2
2
1
1
2
2
1
PARCIJALNI ISPIT 1
Sedmica 8.
Respiratorni
sistem-osnovne
anatomske
Predavanje:
karakteristike, funkcija. Gornji dio respiratornog sistema-pregled,
nasus externus et internus, larynx (vaskularizacija, inetvacija
limfna drenaža)
Dušnik, dušnice i pluća
Vježbe: Respiratorni sistem
Seminar: Segmenta bronchopulmonalia, kliničko-anatomski,
radiološki i hirurški značaj
2
1
4
1
15
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Predavanje: Pluća-principi funkcionalne anatomije, arterijske i
venske vaskularizacije limfna drenaža i inervacija
Opšta angiologija, osnove građe krvnog i limfnog sistema,
veliki i mali krvotok
Srce
Vježbe: Respiratorni sistem
Srce
Seminar: Funkcionalna i primjenjena anatomija srca i perikarda
1
Predavanje: Srce, fetalna cirkulacija
Vježbe: Medijastinum, podjela i sadržaj
Srce
Seminar: Kliničko-anatomski značaj vaskularizacije srca
3
1
3
1
1
1
1
3
1
PARCIJALNI ISPIT 2
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Sedmica 13.
Predavanje: Usna šupljina, podjela, sadržaj, anatomski odnosi,
vaskularizacija, limfa i inervacija
Ždrijelo, jednjak, želudac, crijeva, makroskopska anatomija,
vaskularizacija inervacija i funkcija
Vježbe: Cavitas oris, usne, obrazi, zubi, krajnik, tvrdo i meko
nepce, palatum durum et molle, jezik, mišići i inervacija,
glandulae salivariae maiores et minores
Pharynx, gutanje (deglutio), oesophageus
Seminar: Usna šupljina i pharynx, put zalogaja, akt gutanjaanatomska osnova
1
Predavanje: Žlijezde s vanjskim i unutrašnjim lučenjem, jetra,
gušterača, sistem vene portae, crijeva
Razvoj mezenterijuma, peritoneum-opšte karakterisitke
Vježbe: Ventriculus, intestinum tenue, (duodenum, jejunum,
ileum), intestinum crassum, vaskularizacija, inervacija i
limfotok.
Hepar, sintopski odnosi jetre, jetra i peritoneum, izvodni žučni
vodovi, sistem v.portae, porto-kavalne anastomoze, pancreas,
izvodni vodovi, vaskularizacija, inervacija i limfotok
Seminar: Razvoj mezenterija i posljedice prirastanja dorzalnog
mezenterija
2
Predavanje: Urinarni sistem-pregled, bubrezi, makroskopska
anatomija, građa, nefron, ovojnice bubrega, vaskularizacija,
segmentacija i funkcija.
Izvodni aparat bubrega, ureteri, mokraćni mjehur, uretra
feminina
Vježbe: Urinarni sistem
Urinarni sistem i retroperitoneum
Seminar: Anatomija presjeka trbušne duplje i načini
prikazivanja (RTG, CT, MR, ERCP, UZ)
2
Predavanje: Polni organi žene-pregled, jajnik, jajovod,
2
2
2
2
1
1
2
2
1
1
2
2
1
16
Sedmica 14.
Sedmica 15.
materica, vagina, vanjski genitalni organi, vaskularizacija i
inervacija, veze polnih organa žene, limfna drenaža male
zdjelice u žene.
Polni organi muškarca-pregled, testis i skrotum, epididimis,
duktus deferens, vaskularizacija, limfotok i inervacija,
funiculus spermaticus, descensus testis.
Vježbe: Polni organi žene
Diaphragma pelvis i urogenitale.
Seminar: Primjenjena antomija reproduktivnog sistema
Predavanje: Polni organi muškarca, prostata, muška uretra,
penis
Endokrine žlijezde
Koža i derivati kože
Vježbe: Polni organi muškarca
Endokrine žlijezde, primjenjena anatomija i funkcija, koža i
derivati kože
Seminar: Klinička anatomija endokrinog sistema
2
2
2
1
1
1
1
2
2
1
PARCIJALNI ISPIT 3
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin
Ispit za studente koji nisu zadovoljili na parcijalnim ispitima ili
žele popraviti ocjenu.
Sedmica 18.
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
Sedmica 20.
POPRAVNI ISPIT Ova sedmica je namijenjena provjeri
usvojenih znanja i vještina studenata koji nisu stekli uslove za upis
završne ocjene u sedmici 16 i 18.
Prve dvije
sedmice
septembra
JESENJI ISPITNI ROK
17
Code BAM 012
Naslov predmeta: HISTOLOGIJA 1
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Semestar: I
ECTS kredita: 5.5
Status: obavezni
Sedmica: 15
Ukupno časova: 70
Odgovorni nastavnik: Prof. dr Zakira Mornjaković
Uslovi za pohađanje nastave: Nema uslova
1. Ciljevi predmeta
2. Svrha predmeta
3. Ishodi učenja
Steći znanja o morfofunkcionalnim karakteristikama stanica i tkiva
ljudskog organizma za čiju se opservaciju na nivou svjetlosne i
elektronske mikroskopije usvajaju i osnovna znanja iz histotehnologije.
Steći znanja o normalnoj strukturi tijela kroz integracije istovrsnih i
raznovrsnih staničnih populacija, te specifičnosti strukturnih elemenata
intercelularnog matriksa i vlakana.
Usvojena znanja iz Histologije 1 osnova su za razumijevanje
patomorfoloških promjena u etiopatogenezi bolesti na celularnom
nivou.
Svrha predmeta je osposobljavanje studenta da građu čovjekova tijela
shvati kao cjelinu sastavljenu od pojedinih međusobno integriranih
strukturnih komponenti i njihovih organizacionih modaliteta, te da na
temelju vlastitog iskustva mikroskopiranjem i analizom stekne sigurnost
u prepoznavanju važnih citoloških i histoloških struktura. Na
predavanjima, interaktivnoj nastavi i vježbama usvaja se teoretsko
znanje i savladava se vještina praktičnog mikroskopiranja histoloških
preparata i analize elektronskomikroskopskih snimaka.
Kroz nastavu predmeta „Histologija 1“ student će usvojiti slijedeća
znanja:
Modul 1. Funkcionalna citologija sa osnovama histotehnologije
Cilj modula je upoznati studenta s normalnom mikroskopskom i
submikroskopskom građom ljudskih stanica sa pozicija njihove
morfološke i funkcionalne raznolikosti, te značaj povezanosti promjena
strukturnih elemenata stanica s brižljivo izabranim klinički manifestnim
poremećajima, a na bazi različitih histotehnoloških pristupa.
Modul 2. Histologija tkiva
Cilj ovog modula je upoznavanje studenta s normalnom mikroskopskom
i submikroskopskom građom ljudskih tkiva i njihovim morfološkim i
funkcionalnim različitostima, te distribucijom u okrilju organa i
organskih sistema.
Vještine koje student treba znati praktično izvesti (zna kako i čini):
1. promatrati i analizirati citološke i histološke preparate
2. mikroskopirati preparate krvnih razmaza imerzionim objektivom
3. analizirati i interpretirati elektronomikrografe
4. samostalno nacrtati citološke i histološke preparate
5. samostalno obilježiti strukturne dijelove na crtežima citoloških i
histoloških preparata
Vještine koje student treba poznavati (zna kako):
1.histotehnološki postupci izrade preparata za nivo raspoloživih
histoloških tehnika i osnovnih metoda
18
4. Metode učenja
5. Metode procjene
znanja
Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće stavove:
1.Ispravno promatranje citoloških i histoloških preparata preduslov je za
dobru analizu.
2.Dobra analiza preparata preduslov je za dobro upoznavanje njegove
građe.
3.Dobro poznavanje normalne mikroskopske i submikroskopske građe
stanica i tkiva preduslov je za razumijevanje njihovih funkcija.
4.Poznavanje normalne građe i funkcije stanica i tkiva neophodan je
preduslov za bolje razumijevanje brojnih poremećaja.
Nastava (ukupno 70 sati) se izvodi u obliku:
•
Predavanja ex catedra (P) za sve studente - 15 časova
•
Praktične vježbe za grupe ne veće od 12 studenata – 26 časova
•
Interaktivno učenje (IU) za sve studente – 24 časa
•
Parcijalni ispiti – 5 časova
Napomena:
Interaktivna nastava (IU) označava:
1. testiranje samostalne pripreme studenta za praćenje teoretske
nastave koja će se izvesti bez najave jedanput u svakom od modula,
2. interaktivnu komunikaciju tokom izvođenja teoretske nastave.
Kriterij
ocjenjivanja za
Modul 1.
Znanja i vještine na
praktičnim vježbama
Znanja i aktivnosti u
interaktivnoj nastavi
Parcijalni ispit
Ukupno:
Kriterij
ocjenjivanja za
Modul 2.
Znanja i vještine na
praktičnim vježbama
Znanja i aktivnosti u
interaktivnoj nastavi
Parcijalni ispit
Ukupno:
Maksimalno bodova
Minimalno bodova
15
9
10
6
25
50
15
30
Maksimalno bodova
Minimalno bodova
15
9
10
6
25
50
15
30
KRITERIJ OCJENJIVANJA USVOJENIH ZNANJA I VJEŠTINA
NA PRAKTIČNOJ I TEORETSKOJ NASTAVI
Ovi kriteriji su identični za oba modula.
Znanja i vještine na
Maksimalno
Minimalno bodova
praktičnim vježbama
bodova
Znanja i vještine na
praktičnim vježbama
15
9
(ukupno)
Pojedinačno po vježbi
2,5
1,5
19
RAZRADA I TUMAČENJE OCJENJIVANJA - vježbe
Ocjena znanja
Bodovi po vježbi
Ne zadovoljava
0
Zadovoljava
1,5
Dobro
2,0
Vrlodobro, odlično
2,5
Napomene:
• U svakom modulu se ocjenjuje po šest vježbi, s tim da se prva
vježba modula 1 ispituje u programu druge vježbe.
• Ako student izostane s vježbe dobiva 0 bodova, a ako je
izostanak opravdan tu vježbu treba nadoknaditi.
KRITERIJ OCJENJIVANJA INTERAKTIVNE NASTAVE
Kriterij ocjenjivanja
Maksimalno
Minimalno bodova
za Modul
bodova po
po testiranju
testiranju
Znanja i aktivnosti u
10
6
interaktivnoj nastavi
RAZRADA I TUMAČENJE OCJENJIVANJA – interaktivna
nastava
Ocjena znanja
Bodovi po testiranju
6
6
7
7
8
8
9
9
10
10
KRITERIJ OCJENJIVANJA PARCIJALNOG ISPITA
Kriterij ocjenjivanja
Maksimalno
Minimalno bodova
za Modul
bodova
(bodovi za prolaz)
Parcijalni ispit
25
15
RAZRADA I TUMAČENJE OCJENJIVANJA – parcijalni ispit
Ocjena znanja
Bodovi
6
15
7
16
7
17
7
18
8
19
8
20
8
21
9
22
9
23
10
24
10
25
20
Napomena:
• Na vježbama se vrši kontinuirana provjera savladanih
vještina i znanja.
• Na interaktivnoj nastavi vrši se nenajavljeno testiranje
samostalno usvojenog znanja (jedanput u svakom od
modula) na postavljeni upit. Pisani rad ocjenjuje se i ostaje u
portfoliju studenta kao dokument.
• Parcijalni, završni i popravni ispit iz predmeta “Histologija
1” obavljaju se pismeno u formi eseja, a a uključuje
praktični rad na obradi 2 histološka preparata i jednog
elektronomikrografa.
Ocjena za pismeni i praktični dio ispita je zajednička.
Zbir svih bodova se prevodi u kumulativnu ocjenu kako slijedi:
ocjena
5(F,FX)
6(E)
7(D)
8(C)
9(B)
10(A)
6. Literatura
7. Napomena
broj bodova
≤ 54
55-64
65-74
75-84
85-94
95-100
opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
zadovoljava minimalne kriterije
općenito dobar, ali sa značajnim nedostacima
prosječan, sa primjetnim greškama
iznad prosjeka, sa ponekom greškom
izuzetan uspjeh sa neznatnim greškama
Napomena:
Kroz završni ispit u formi eseja ispitat će se gradivo pređeno kroz
module. Student koji nije ostvario dovoljan broj bodova za prolaz, bilo
u pojedinačnom modulu, bilo u oba, pristupa polaganju nepoloženog
modula u popravnom roku koji se organizuje nakon završene
dopunske nastave.
Također, u ovom terminu pruža se i mogućnost za korekciju ocjene
svim zainteresiranim studentima koji su već postigli pozitivne rezultate
na oba modula, kroz obnovljenu provjeru znanja i vještina za oba
modula.
Obavezna:
1. Junqueira Luis Carlos i Carneiro Jose. OSNOVI
HISTOLOGIJE. Prevod sa engleskog jezika jedanaestog izdanja
knjige Basic Histology. Izdavač: Data status, Beograd, 2005.
2. Hrnjičević Mustafa, Mornjaković Zakira i Oručević Amila.
FUNKCIONALNA CITOLOGIJA. Društvo anatoma BiH,
Sarajevo, 1999.
3. Mornjaković Zakira i saradnici. Praktikum-atlas “CD histoloških
preparata tkiva i organa”. Univerzitet u Sarajevu, Medicinski
fakultet, Sarajevo, 2005.
Dopunska:
1. Aličelebić Selma, Mornjaković Zakira, Šuško Irfan. Osnove
histološke tehnike, Univerzitet u Sarajevu, 2007.
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 11.30-13.00 h.
E-mail adresa: [email protected]
21
PLAN PREDMETA: HISTOLOGIJA 1
Sedmica
Sedmica 1.
Oblik nastave i gradiva
Predavanje: UVOD. Historijat, kadrovi i organizacija rada
Instituta. Uvod u predmet. Hijerarhijski model organizacije ljudskog
tijela sa čvornim tačkama u razvoju citologije, histologije i
embriologije. Međusobna uslovljenost oblika i funkcije. Osnovni
principi histoloških tehnika i metoda. Mjerni sistemi
Broj sati
3
2
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Vježbe: histološki laboratorij
1.
Obdukcija eksperimentalne životinje
2.
Izrada histološkog preparata
Predavanje: Indirektni i direktni dokazi o postojanju
PLAZMALEME: izgled na elektronskom mikroskopu. Molekularna
organizacija plazmaleme i osnovni podaci o hemijskom sastavu.
Matriks plazmaleme: fosfolipidi i holesterol. Njihova uloga u
celularnoj membrani. Funkcija matriksa: mehanička i u prometu
malih molekula - prosta difuzija. Proteini: integralni i periferni.
Doprinos proteina funkciji plazmaleme. Spektrin, Band 3 protein,
Glikoforin. Uloga transmembranskih proteina u transportu malih
molekula i jona. Proteinski kanali: akveusni i jonski. Proteinski
nosači: uniport, simport i antiport. Proteinski nosači i aktivni
transport: kalijum-natrijum pumpa, aktivni transport jona kalcijuma.
Jonofori: valinomicin i gramicidin. Karbohidrati bioloških membrana
i njihov funkcionalni značaj. Egzocitoza - konstitutivna i regulirana.
Endocitoza. Pinocitoza-tečna faza i receptorima posredovana faza.
Klatrinske i neklatrinske obložene vezikule. Fagocitoza: Fc receptori
i receptori za prepoznavanje oligosaharida. Transcelularni transport
malih molekula i transcitoza.
Vježbe: plazmalema
1.
okrugla stanica
2.
piramidna stanica
3.
stanična membrana (TEM)
4.
mikrovili (TEM)
Predavanje: ENDOSOMI, LIZOSOMI I PEROKSISOMI. Način
dokazivanja, građa granične membrane, pH i funkcija. Uloga
endosoma u distribuciji pinocitozom unesenog materijala: LDL
partikula, transferina i epitelnog faktora rasta (EGF-a). LIZOSOMI:
granična membrana, pH i enzimski sastav lumena organele. Način
identifikacije. Funkcija lizosoma i njeni poremećaji: inkluziona
celularna bolest. Peroksisomi: morfologija, identifikacija, funkcija
2 IU
1
2
2 IU
1
2
Vježbe: membranske organele
1.
lizosom (TEM)
2.
endosom (TEM)
3.
peroksisom (TEM)
22
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Predavanje: ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM I RIBOSOMI.
Granulirani i agranulirani ER (SM, TEM i druge tehnike koje
omogućuju međusobnu diferencijaciju). Ribosomi i sinteza proteina.
Ostale funkcije RER-a: glikozilacija proteina, sinteza oligosaharida,
modeliranje i remodeliranje peptidnih molekula i sinteza fosfolipida.
Funkcije SER-a: detoksikacija stranih supstanci, Ca-sekvestrirajući
odjeljak.
Vježbe: membranske organele
1. granulirani i agranulirani endoplazmatski retikulum
(TEM)
2. granulirani endoplazmatski retikulum (SM-indirektno)
3. agranulirani endoplazmatski retikulum (SM-indirektno)
Predavanje: GOLGI-JEV APARAT. Fotomikroskopska obilježja.
Ultrastruktura, cis, media i trans zona. Komunikacija među
cisternama. Funkcija pojedinih zona. Uloga TGR (Trans Golgi
Retikuluma) kao distributivnog centra biosintetskog materijala u
celuli: mehanizam selekcije i segregacije materijala. Uloga Golgi-a u
nastajanju zrelih formi polipeptidnih hormona, neuropeptida i
enkefalina. Sekretorne vezikule. MITOHONDRIJI. Mikroskopska
diferencijacija. Ultrastruktura. Građa i funkcija vanjske membrane.
Sastav intermembranskog prostora. Unutrašnja membrana: lipidikardiolipin. Proteini unutrašnje membrane: enzimi respiratornog
lanca, ATP- sinteze i specifični transportni proteini. Matriks
mitohondrija. Enzimi matriksa i njihova funkcija. Matriks granule.
Mitohondrijalna DNA i druge nukleinske kiseline. Sinteza proteina u
mitohondrijama. Razmnožavanje mitohondrija. Teorija porijekla
mitohondrija. Mitohondrijalne bolesti.
Vježbe: membranske organele
1.
Golgi-jev aparat (TEM)
2.
žljezdana stanica (gl. thyreoidea – SM i TEM)
3.
mithondrij (TEM)
Predavanje: CITOSOL. Opće odlike i sastav. Osobitosti proteina
sintetiziranih u citosolu. Proteini stresnog odgovora. Receptori
steroidnih hormona u citosolu. Dugovječni i kratkovječni proteini,
način njihovog prepoznavanja i uloga proteolitične mašinerije
citosola. Citoskelet. Aktinski filamenti: građa, distribucija, funkcija s
posebnim osvrtom na celularni korteks i mikrovile. Mikrotubuli.
Centrosom. Centriol i cilije: ultrastruktura i funkcija. Intermedijerni
filamenti, njihovi tipovi i medicinski značaj. Pridruženi proteini s
posebnim osvrtom na kinezin i citoplazmatski dinein. Specifični
sastojci citosola: glikogen, masne kapljice i pigmenti
Vježbe: citosol i njegovi sastojci
1.
mast u citosolu
2.
pigment u citosolu
3.
aktinski filamenti (TEM)
4.
intermedijerni filamenti (TEM)
5.
mikrotubuli (TEM)
6.
kinocilije (SM, TEM)
2 IU
1
2
2 IU
1
2
2 IU
1
2
23
Sedmica 7.
Sedmica 8.
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Predavanje: NUKLEUS I ŽIVOTNI CIKLUS CELULE.
Svjetlosnomikroskopske karakteristike: broj, forma, nukleoplazmatski
indeks, sastojci i njihov afinitet za boje. Ultrastrukturne karakteristike:
nuklearni omotač s osvrtom na porni kompleks, hromatin, nukleolus.
Celularni ciklus i starenje stanice s osvrtom na faktore rasta.
CELULARNE VEZE. Zonula adherens, zonula occludens, desmosom i
hemidesmosom, nexus i celula-matriks veze.
2 IU
1
Vježbe: nukleus i celularne veze
1.
nukleus (SM – broj i oblik, TEM)
2.
mehaničke celularne veze (TEM)
3.
komunikacijske celularne veze (TEM, SEM)
PARCIJALNI ISPIT MODULA 1.
Ispit se polaže pismeno u trajanju od jednog sata i praktično u
trajanju od jednog sata.
Predavanje: EPITELNO TKIVO. Definicija i klasifikacija tkiva s
osvrtom na embrionalno porijeklo. Pokrovni epiteli. Jednostavni
pokrovni epiteli: pločasti, izoprizmatični, prizmatični. Složeni pokrovni
epiteli: pločasto slojeviti epitel, epitel prelaznog tipa i
pseudostratificirani prizmatični epitel. Morfološke osobine, podgrupe,
rasprostranjenost i funkcija svih tipova pokrovnih epitela. Žljezdano
epitelno tkivo: morfofunkcionalne karakteristike žljezdanih epitelnih
stanica, žljezdani ciklus, klasifikacija žlijezda po obliku - cjevaste i
mjehuraste; po mehanizmu sekrecije - merokrine, holokrine i apokrine;
po mjestu izbacivanja žljezdanog produkta - endokrine, egzokrine,
parakrine i autokrine; po hemijskoj prirodi sekreta - polipeptidi,
glikoproteini i biogeni amini.
2
Vježbe: pokrovni i žljezdani epiteli
1.
bazalna lamina (TEM)
2.
jednoslojni pločasti epitel (SM)
3.
jednoslojni cilindrični epitel (SM)
4.
pseudoslojeviti epitel
5.
mnogoslojni pločasti neoroženi epitel
6.
prelazni epitel
7.
egzokrina žlijezda - tubulusna, alveolarna
Predavanje: VEZIVNO TKIVO. Uloga i klasifikacija. Rijetko vezivno
tkivo: morfološke, funkcionalne i ultrastrukturne osobine. Hemijski
sastav i tipovi vlakana. Celule rijetkog vezivnog tkiva: autohtone fibrociti, fibroblasti, adipociti, mezenhimne celule, histiociti, mastociti i
celule došljaci - Ne, Eo, Ba leukociti, limfociti i monociti. Morfološke,
funkcionalne i hemijske osobine intercelularne supstance, njena
mehanička i fizikohemijska svojstva. Retikularno vezivno tkivo: celule,
vlakna. Rasprostranjenost i uloga. Gusto vezivno tkivo: građa, uloga,
podvrste i rasprostranjenost. Elastično vezivno tkivo. Sluzno vezivno
tkivo. Njihova građa i uloga. Masno tkivo: unilokularno i multilokularno
(bijelo i mrko masno tkivo). Rasprostranjenost i uloga.
Vježbe: vezivna tkiva u užem smislu i s posebnim karakteristikama
1. mezenhim
2. retikularno vezivno tkivo
3. neformirano gusto vezivno tkivo
2
2 IU
1
2
2 IU
1
2
24
Sedmica 11.
Sedmica 12.
4. formirano gusto vezivno tkivo
5. bijelo masno tkivo
6. fibroblast (TEM)
Predavanje: HRSKAVIČNO TKIVO. Hijalina, elastična i vlaknasta
hrskavica. Ultrastrukturne, hemijske i funkcionalne osobitosti
hondrocita, intercelularne amorfne mase i vlakna. Fizičke osobine i
rasprostranjenost hrskavičavog tkiva. Ishrana hrskavice i njeno
prenošenje transplantatima. Koštano tkivo. Celule koštanog tkiva:
morfološke i funkcionalne osobitosti – osteociti, osteoblasti i
osteoklasti. Intercelularna supstanca: vlakna – hemijski sastav,
raspored i mehanička uloga; amorfna organska supstanca – sastav i
porijeklo; anorganske materije - hemijski sastav i mogućnost
supstitucije kalcijuma radioaktivnim metalima. Morfologija i
raspored kristala. Mrežasto i lamelarno koštano tkivo. Kompaktno i
spongiozno koštano tkivo. Arhitektonika cjevastih i pljosnatih
kostiju. Periost: građa i uloga. Osteogeneza: intramembranska i
endohondralna. Uobličavanje kostiju. Mehanička i metabolička uloga
koštanog tkiva.
Vježbe: potporno vezivno tkivo
1. hijalina hrskavica
2. elastična hrskavica
3. lamelarno koštano tkivo
4. endohondralno okoštavanje
5. osteocit (TEM)
Predavanje: KRV I LIMFA. Krv: krvna plazma – sastav i
fizikohemijska svojstva; uobličeni elementi krvi. Crvena krvna zrnca:
oblik, veličina, građa, hemijski sastav i uloga. Leukociti: granulociti
– neutrofilni, eozinofilni, bazofilni, agranulociti – limfociti i
monociti. Krvne pločice: porijeklo i građa. Tinktorijalna i
ultrastrukturna svojstva uobličenih elemenata krvi. Limfa: limfna
plazma, celularni sastav limfe i njeno porijeklo. Koštana srž.
Lokalizacija i rasprostranjenost u zavisnosti od životne dobi.
Histološka građa produktivne koštane srži. Razvoj uobličenih
elemenata krvi.
2 IU
1
2
2 IU
1
2
Sedmica 13.
Vježbe: krv i koštana srž
1.
Periferna krv
• eritrocit
• limfocit (SM, TEM)
• neutrofilni granulocit (SM, TEM)
• eozinofilni granulocit (SM, TEM)
• trombocit (SM, TEM )
2.
Razmaz koštane srži (imerzija)
MIŠIĆNO
TKIVO. Definicija i podjela mišićnog tkiva.
Predavanje:
Poprečnoprugasto mišićno tkivo. Nastanak, oblik i veličina
poprečnoprugastog mišićnog vlakna. Sarkolema, sarkoplazma, nukleusi i
miofibrili: svjetlosnomikroskopske i elektronomikroskopske osobine.
Hemijski sastav i molekularna organizacija miofibrila. Mehanizam
mišićne kontrakcije. Radna muskulatura srca: morfološka i
2 IU
1
25
Sedmica 13.
ultrastrukturna svojstva srčanih ultrastrukturna svojstva srčanih mišićnih
celula (kardiocita). Specifične intercelularne veze. Miofibrili: sličnosti i
razlike u odnosu na skeletno mišićno tkivo. Sprovodna i endokrina
muskulatura srca: porijeklo, građa, ultrastruktura, lokalizacija i uloga.
Glatko mišićno tkivo: oblik, veličina i građa glatke mišićne celule.
Specifičnosti u građi i mehanizmu kontrakcije glatkog mišićnog tkiva
Vježbe: mišićno tkivo
1. glatko mišićno tkivo
2. skeletno mišićno tkivo (SM, TEM)
3. srčano mišićno tkivo (SM, TEM)
4. sprovodna muskulatura srca (SM)
5. endokrini kardiomiociti (TEM)
Sedmica 14.
Predavanje: NERVNO TKIVO. Nervna celula, neuron: tijelo –
oblik, veličina, sastav. Produžeci nervne celule: dendriti i aksoni –
izgled, sastav i funkcija. Ultrastrukturne i histohemijske
karakteristike neurona. Nervno vlakno i njegovi omotači - mijelinska
i Schwann-ova ovojnica, struktura i substruktura. Histofiziologija
neurona. Sinapse: tipovi i substruktura. Neuromuskularna ploča motorna ploča. Nervno potporno tkivo: morfologija, substruktura i
funkcija ependimnih, makroglijskih i mikroglijskih celula.
Mehanizam i značaj degeneracije i regeneracije nervnog vlakna.
Morfofiziologija neuroglandularnih celula.
2
2 IU
1
2
Sedmica 15.
Sedmica 16.
Sedmica 18.
Sedmica 20.
Prve dvije
sedmice
septembra
Vježbe: nervno tkivo
1.
multipolarni neuron
2.
pseudounipolarni neuron i amficiti
3.
astrociti (TEM)
4.
oligodendroglija (TEM)
5.
mikroglija (TEM)
6.
nervna vlakna (SM, TEM)
PARCIJALNI ISPIT MODULA 2.
Ispit se polaže pismeno u trajanju od jednog sata i praktično u
trajanju od dva sata.
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin
(M1 za studente koji su položili M2; M1+M2 za studente koji nisu
položili niti jedan modul), korekcija ocjene modula, te upis završne
ocjene za studente koji su stekli uslove.
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
POPRAVNI ISPIT
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i vještina
studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u sedmici 16 i
18.
3
JESENJI ISPITNI ROK
26
Code BAM 013
Naslov predmeta: BIOLOGIJA STANICE I HUMANA GENETIKA
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Status: obavezni
Sedmica: 15
Semestar: I
ECTS kredita: 6
Ukupno časova: 75
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Amira Redžić
Uslovi za pohađanje nastave: Nema uslova
1. Ciljevi predmeta
2. Svrha predmeta
3. Ishodi učenja
Kroz predmet Biologija stanice i humana genetika studenti će se
upoznati sa osnovama savremene nauke o biologiji stanice i osnovama
genetike, a čija su dostignuća danas neophodna za razumijevanje,
dijagnostiku i terapiju bolesti kod čovjeka i što je najvažnije budućnost
medicine. Predmet obrađuje i dio molekularne biologije, razvojne
biologije, ekologije i genetike sa posebnim naglaskom na važne
molekularne mehanizme koji se svakodnevno otkrivaju i potvrđuju kao
integrativni faktori različitih područja biološke znanosti relevantne za
medicinsku problematiku.
Usvojena znanja će osposobiti studente za evaluaciju kompleksnih
odnosa humane stanice u organizmu, kao cjelini. Poznavanje osnovnih
načela genetike je neophodno za adekvatno pozicioniranje
nasljeđivanja (normalnih i patoloških stanja) i njegove uloge u kontroli
zdravlja čovjeka.
Kroz predmet “Biologija stanice i humana genetika” student će usvojiti
slijedeća znanja:
Modul 1. Biologija ćelije/stanice
Cilj modula: upoznavanje studenata sa tipovima ćelijske organizacije i
savremenim saznanjima o univerzalnoj strukturi i funkciji ćelijskih
organela.
Modul 2. Molekularna genetika ljudskog genoma
Cilj modula: upoznavanje studenata sa strukturom, molekularnom
organizacijom i funkcijom genetičkog materijala (DNK, geni,
hromosomi)
Modul 3. Molekularno-genetički mehanizmi reprodukcije
Cilj modula: upoznati studente sa načinima reprodukcije bioloških
sistema
Modul 4. Molekularna osnova i principi protoka genetičke
informacije
Cilj modula: upoznati studente sa temeljnim genetičkim mehanizmima
– Centralna dogma molekularne biologije – CDMB
Modul 5. Humana genetika
Cilj modula: upoznati studente sa zakonitostima i tipovima biološkog
nasljeđivanja normalnih i patoloških osobina.
Modul 6. Mutageneza, karcinogeneza, teratogeneza
Cilj modula: upoznati studente sa uzrocima, tipovima i posljedicama
poremećaja nasljedne osnove, mogućnostima reparacije, te genetičkim
27
uzrocima kancerogeneze i teratogeneze.
Modul 7. Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju
Cilj modula: upoznati studente sa osnovnim principima tehnologije
rekombinantne DNK i mogućnostima primjene u medicini.
Kroz nastavu predmeta ”Biologija stanice i humana genetika“ student
treba savladati slijedeće vještine:
- vještine sa kojima će se student upoznati:
1.uzimanje antropometrijskih podataka i obrada istih,
2.izrada nativnih preparata,
3.izrada trajnih preparata,
4.izrada kariograma,
5.slaganje kariograma i
6. pravilno čitanje i tumačenje kariograma
- vještine koje student treba praktično znati izvesti:
1.mikroskopiranje,
2.heredografiju.
4. Metode učenja
5. Provjera znanja
Nastava je organizovana u vidu predavanja i vježbi povezanih
jednakim tematskim cjelinama. Predavanja se održavaju u amfiteatru
po principu da se prezentira svo gradivo koje se kasnije razrađuje na
vježbama.
Vježbe se izvode u grupama po 25 studenata u sali za vježbe gdje se
posvećuje pažnja individualnom radu svakog studenta (u toku vježbi) u
cilju boljeg razumijevanja eksperimentalnog rada i razvijanja
praktičnih vještina.
Na seminarima studenti zajedno sa nastavnikom/nastavnicima
raspravljaju i rješavaju problem/e i slučajeve sa teorijskog i praktičnog
dijela nastave. U toku seminara se koriste različite metode rada:
projektni zadatak, prezentacija studenata u manjim ili većim grupama,
diskusija...
Konsultacije: se koriste se za dodatna pojašnjenja iz praktičnog ili
teoretskog dijela nastave svakim radnim danom prema potrebama
studenata.
Samostalan rad: priprema teorijskog dijela nastave ili seminarskog
rada ili domaće zadaće (priprema za praktičnu nastavu-vježbe),
savladavanje gradiva (učenje).
1. Praktični dio – vježbe vrši se kontinuirana provjera znanja i
savladanih vještina.
2. Teoretski dio
Polaže se parcijalno, u vidu tri testa koji se realiziraju tokom semestra
u kojem se nastava izvodi: prvi u 6-oj; drugi u 10-oj i treći u 15-oj
sedmici .
U toku interaktivne nastave se vrši stalna provjera znanja svakog
studenta iz sadržaja teme koja se obrađuje.
Na svakom testu se može osvojiti maksimalno po 30 bodova (ukupno
na tri testa 90 bodova), a za prolaznu ocjenu je neophodno najmanje
28
osvojiti po 16 bodova na svakom testu (ukupno 48 bodova), plus
najmanje po dva boda iz eseja.
Na kraju svakog testa se nalazi po jedno pitanje na koje student treba
da odgovori u formi eseja (opširnije, do ½ stranice teksta. Posebnu
težinu eseja ima tačno prikazan crtež/šema). Znači, treba
napisati/nacrtati/obilježiti najvažnije o tom problemu. Esejsko pitanje
nosi od 1 - 5 bodova i ti bodovi se dodaju (sabiraju) broju bodova
osvojenih na svakom pojedinačnom testu.
Ukoliko student nije zadovoljio na testu, ili nije zadovoljan ocjenom,
ima mogućnost ponovnog polaganja na završnom ispitnom roku.
Redovno pohađanje i aktivnost na nastavi, domaći zadaci, aktivno
učešće u interaktivnoj nastavi, na seminarima..... se ocjenjuje od
2 - 5 bodova.
3. Završni ispit:
Da bi student mogao pristupiti završnom ispitu morao je prethodno
prisustvovati predavanjima i vježbama (minimalno 80%), te imati
prolazno ocijenjenu aktivnost u toku nastave. Opravdanost izostanka sa
nastave (predavanja i vježbi) se dokazuje validnim opravdanjem.
Na završnom ispitu studenti polažu dio koji nisu položili tokom
kontinuirane provjere znanja.
Studenti koji su tokom kontinuirane provjere znanja uspješno položili
(osvojili bar minimum bodova neophodnih za pozitivnu ocjenu ) ne
moraju izlaziti na završni ispit i zaključuje im se konačna ocjena.
U popravnom roku koji se organizuje nakon završene dopunske
nastave pruža se mogučnost za korekciju ocjene svim zainteresiranim
studentima koji su već postigli pozitivne rezultate.
Formiranje ukupne-kumulativne (završne) ocjene:
Završna ocjena se formira na temelju ukupnog broja osvojenih bodova
po svim kriterijima: pismenom provjerom teorijskog zananja (test i
esej), redovno pohađanje i aktivnost na nastavi, mogući domaći zadaci.
Broj ukupno osvojenih bodova, dobivenih kroz sve oblike provjere
znanja, prevodi se u konačnu ocjenu kako slijedi:
ocjena
broj bodova
opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
5(F,FX)≤ 54
zadovoljava minimalne kriterije
6(E) 55-64
općenito dobar, ali sa značajnim nedostacima
7(D) 65-74
prosječan, sa primjetnim greškama
8(C) 75-84
iznad prosjeka, sa ponekom greškom
9(B) 85-94
izuzetan uspjeh bez ili sa neznatnim greškama
10(A) 95-100
6. Literatura
Obavezna:
1.Redžić A.: Hromosomi i ćelijski ciklus – uvod u citogenetiku.
Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2001.
2.Berberović LJ., Šošić B., Redžić A.: Vrijeme Genetike. Institut za
NIRR KCU Sarajevo, Sarajevo, 2007.
3.Diklić V. et al.: Biologija sa humanom gentikom. Medicinska knjiga,
Beograd, 1997.
4.Đuričić E, Ibrulj S.: Praktikum biologije i humane genetike. Jež,
29
Sarajevo, 2002.
Dopunska:
1.Ibrulj S., Haverić S., Haverić A: Citogenetičke metode-Primjena u
medicini. INGEB Sarajevo, Sarajevo, 2008.
2.Berberović LJ., Hadžiselimović R.: Rječnik Genetike. Svjetlost,
Sarajevo, 1986.
Proširena:
1.Cooper M. i sar.: Stanica - molekularni pristup. Medicinska naklada,
Zagreb, 2004.
2.Smajilagić A., Redžić A., Gavrankapetanović I. (2008):
Molekularno-biološki aspekti tkivnog inženjerstva kosti. Institut Za
NIRR KCU Sarajevo, Sarajevo.
7. Napomena
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12 - 14 sati uz
prethodnu najavu kod sekretarice Katedre ili na e-mail
[email protected]
30
PLAN PREDMETA: BIOLOGIJA STANICE I HUMANA GENETIKA
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Broj sati
Predavanja: Stanica. Biologija danas, molekularna biologija
Sedmica 1. stanice.Evolucija prokariotskuh i eukariotskih stanica. Stanica
3
kao eksperimentalni model. Opći plan građe stanice, hemijska
građa stanice. Uloga enzima kao bioloških katalizatora.
Stanična membrana: strukture stanične membrane, transport
malih molekula, transport velikih molekula (endocitoza i
fagocitoza), struktura i organizacija matriksa, površina stanice,
međustanične interakcije, interakcije stanice i matriksa.
Citoskelet – mikrofilamenti. Intermedijalni filamenti,
mikrotubuli.
2
Vježba: Antropometrija i antroposkopija
Predavanja: Jedro, transport u/iz jedra: jedrov omotač,
Sedmica 2. hromatin, jedarce (struktura i funkcija). Endoplazmatski
3
retikulum, Goldžijev aparat, Lizosomi, Mitohondrije,
Ribosomi.Za sve organele građa, funkcija, posljedice usljed
poremećaja iste.
2
Vježba: Mikroskop i tehnika mikroskopiranja
Predavanja: Nukleinske kiseline.
Sedmica 3. Hromosomska organizacija genetičkog materijala (od DNK do
2
hromosoma).
Genom čovjeka (nuklearni i mitohondrijski).
Gen i genetička informacija: struktura (introni, egzoni, promotor,
terminator) i funkcija.
3
Vježba: Ćelijska dioba – mitoza (posmatranje preparata u
ćelijama vrška korijena luka Allium cepa)
Predavanja: Uvod u molekularnu biologiju: Replikacija DNK
Sedmica 4. (karakteristike, enzimi, značaj).
2
Stanični ciklus: Stanični ciklus eukariotske stanice, kontrolne
tačke, regulacija staničnog ciklusa. Jedro u mitozi, jedarce, faze
mitoze.
3
Vježba: Mejoza (preparati testisa skakavca )
Predavanja: Mejoza, gametogeneza:
Sedmica 5. Genetičko značenje mejoze, gametogeneza (spermatogeneza i
2
oogeneza).
Genetička rekombinacija:
- homologna: sinapsis, hijazme, crossing-over
- nehomologna (insercijske sekvence i transposomi)
Oplodnja, Determinacija i diferencijacija pola čovjeka (uloga
polnih hromosoma).
Vježba: Gametogeneza: Spermatogeneza (preparati miša Mus
3
musculus ), oogeneza.
2
Test I: Studenti podijeljeni u dvije grupe po 2 sata
Kariotip
čovjeka
(posmatranje
preparata
–
metafazni
Vježba:
Sedmica 6.
2
hromosomi u limfocitima periferne krvi čovjeka).
Sedmica 7. Predavanja: Načela medicinske genetike:
2
Konsekvence mejoze: porijeklo i uzroci nerazdvajanja
homologih hromosoma, hromosomske garniture.
Hromosomske aberacije: numeričke i strukturne.
31
Sedmica 8.
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Sindromi i patološka stanja kao posljedica hromosomskih
aberacija (etiologija,incidenca, karakteristike, posljedice i rizik
ispoljavanja/ponavljanja.
Vježba: Normalni i patološki kariogram
Predavanja: Biosinteza staničnih sastojaka. Sinteza i dorada
RNK – transkripcija:
Molekularna osnova i principi protoka genetičke informacije
Transkripcija – sinteza RNK (od DNK do RNK)
- enzim RNK polimeraza (struktura, tipovi, funkcija)
- faze procesa transkripcije
- transkripcija strukturnih gena – (DNK→ iRNK; kod→kodon;
karakteristike)
- struktura iRNK kod pro- i eukariota
- obrada (procesing) primarnog transkripta –preiRNK
- splajsing i alternativno prekrajanje
Vježba: Mehanizam nastanka numeričkih aberacija kod čovjeka.
(primarno nerazdvajanje autosoma).
Predavanja: Sinteza i dorada proteina:
Translacija genetičke informacije (od RNK do proteina),
genetički kod.
Aktivacija aminokiselina. Inicijacija, elongacija i terminacija
translacije.
- funkcija iRNK, tRNK, rRNK u procesu translacije
- karakteristični enzimi i proteinski faktori
Regulacija sinteze proteina kod pro- i eukariota.
Vježba: Primarno nerazdvajanje polnih hromosoma, sekundarno
nerazdvajanje.
Test II: studenti podijeljeni u dvije grupe po 2 sata
Vježba: Polni hromatin - Barrovo tijelo. Izrada nativnih
preparata ćelija bukalne sluznice i posmatanje pod mikroskopom.
Predavanja: Mutacije: molekularna biologija u medicini i
sisitem reparacije:
Biološki varijabilitet.
- tipovi genskih mutacija i posljedice (primjeri)
- mutageni agensi
Mehanizmi za reparaciju: prereplikativna i postreplikativna
reparacija.
Vježba: Osnovni zakoni nasljeđivanja–Mendelova pravila.
Predavanja: Načela medicinske genetike:
Mendelovsko i ne-Mendelovsko nasljeđivanje. Mendelovi
principi nasljeđivanja. Monohibridno nasljeđivanje.
Osnovne zakonitosti, principi i tipovi biološkog nasljeđivanja:
- hromosomska teorija nasljeđivanja (genski lokusi, aleli,
genotip, fenotip, raspodjela gena i osobina, ekspresivnost i
penetrabilnost gena)
- interakcija alelnih gena–monogensko nasljeđivanje:
(dominantno, recesivno, intermedijarno, kodominantno primjeri).
Vježba: Nasljeđivanje normalnih i patoloških stanja kod čovjeka
(autosomno nasljeđivanje, polno nasljeđivanje, primjeri). Zadaci
3
2
3
2
3
2
2
2
3
2
3
32
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
Sedmica 16.
Sedmica 18.
Sedmica 20.
Prve dvije
sedmice
septembra
iz genetike.
Predavanja: Mendelovsko i ne-Mendelovsko nasljeđivanje:
Interakcija nealelnih gena – poligensko nasljeđivanje (aditivna i
komplementarna poligenija; epistaza).
Nasljeđivanje vezano za polne hromosome (kompletno i
nekompletno polno vezano nasljeđivanje; polno ograničeno i
polno uslovljeno nasljeđivanje). Mitohondrijsko nasljeđivanje.
Slobodna kombinacija gena, genske karte.
Genetika tumora: razvoj i uzroci nastanka. Protoonkogeni,
onkogeni, tumor-supresor geni. Tumori – stanični ciklus,
apoptoza, uloga telomere u tumorima. Molekularna biologija u
sprečavanju i liječenju raka.
Vježba: Multipli aleli, nasljeđivanje krvnih grupa; poligensko
nasljeđivanje. Primjeri. Zadaci iz genetike.
Predavanja: Genetičko inženjerstvo:
Principi genetičkog inženjerstva. Oblici kloniranja. Etički
principi i načela. Tehnologija rekombinovane DNK. Banke gena.
Vektori.
Genska terapija: uloga i značaj
Vježba: Genetika, zadaci. Simboli u genealoškim shemama.
Rodoslovna stabla. Izrada heredograma.
Test III: studenti podijeljeni u dvije grupe po 2 sata
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
POPRAVNI ISPIT
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i vještina
studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u sedmici 16
i 18.
2
3
2
3
4
JESENJI ISPITNI ROK
33
Code BAM 014
Naslov predmeta: MEDICINSKA ETIKA I SOCIOLOGIJA
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Status: obavezni
Sedmica: 15
Semestar: I
ECTS kredita: 2,5
Ukupno časova: 45
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Jusuf Žiga
Uslovi za pohađanje nastave: Nema uslova
1. Ciljevi predmeta
2. Svrha predmeta
3. Ishodi učenja
Upoznati studente sa sociološko-medicinskim znanjima, neophodnim
za razumijevanje uzročno-posljedičnih veza bolesti i zdravlja ljudi,
uputiti ih u osnove bioetike, uključujući i kontroverze unutar iste, te
ukazati im na druge društveno važne izazove sa kojima će se susretati
u medicinskoj praksi.
Kroz aktivno sudjelovanje studenata u nastavi osposobiti ih da
uspješno koriste stečena znanja i vještine za razumijevanje ne samo
bioloških, nego i društvenih zakonitosti života, kritičko rasuđivanje o
nezdravom načinu življenja u modernim društvima, etičkim
sunovratima, biološko-ekološkim debalansima, kao i praćenje
najnovijih trendova u domenu promoviranja „umijeća življenja”,
odnosno društvenog angažmana u zaštiti zdravlja ljudi.
Kroz nastavu predmeta „Medicinska etika i sociologija“ studenti će
usvojiti sljedeća znanja:
Modul 1. Nastanak i razvoj medicinske sociologije
Cilj modula je upoznavanje studenata sa predmetom proučavanja
Medicinske sociologije, njenim odnosom prema drugim sociološkim
disciplinama (Sociologija rada; Sociologija morala; Sociologija
naselja; Sociologija porodice...), te metodama i tehnikama sa kojima
se služi.
Modul 2. Medicina i druge znanosti
Cilj modula je ukazati na značaj odnosa medicine i drugih graničnih
znanstveno-stručnih područja, upoznati studente sa potrebom
interdisciplinarnog dijaloga liječnika i filozofa, etičara, psihologa,
sociologa, pravnika, genetičara, teologa, među kojima su, nerijetko
prisutna kontroverzna stajališta o vrlo važnim pitanjima koja se tiču
medicinske djelatnosti, odnosno medicinske deontologije i bioetike.
Modul 3. Medicina i zdravlje
Cilj modula je osposobljavanje studenata za pojmovno razumijevanje
bolesnih i zdravih stanja, njihovih vanjskih i unutarnjih ishodišta,
opserviranje problematike društvenog stigmatiziranja ovisnika, HIVpozitivnih i hendikepiranih osoba, te upoznavanje sa najznačajnijim
međunarodnim organizacijama, konvencijama i dogovorima o zaštiti
zdravlja ljudi.
Modul 4. Normalno i devijantno u društvu
U okviru ovog modula studenti će se upoznati sa temeljnim
odrednicama normalnog i devijantnog ponašanja ljudi, njihovim
mogućim ishodištima i posljedicama sa posebnim osvrtom na
sociopatološka stanja, te odnosu medicine prema istim.
34
Modul 5. Socijalizacija ličnosti
Cilj modula je pojmovno razumijevanje socijalizacije ličnosti od
strane studenata, sa posebnim osvrtom na učenje profesionalne uloge
medicinara, specifičnosti liječničke profesije, te značaj odnosa
liječnika i pacijenta.
Modul 6. Novi trendovi u medicinskoj djelatnosti
Cilj modula je upoznati studente sa značajem interdisciplinarnog
pristupa u dijagnosticiranju i saniranju bolesnih stanja, kako ih, u
društvenom smislu prevenirati, kako se boriti sa izazovima sve većeg
narastanja broja osoba koje doživljavaju duboku starost, epidemijom
mentalnih problema u savremenim društvima i sl.
Modul 7. Čovjek, rađanje i eko-sistem
Cilj modula je upoznati studente sa alarmirajućim pokazateljima
narušavanja biološko-ekološke ravnoteže i drugih debalansa na
planetarnoj razini.
Modul 8. Zdravstvo i društvo
Cilj modula je upoznati studente sa značajem društveno-ekonomskih
pretpostavki za razvoj zdravstvene djelatnosti, sa evidentnim
ograničenjima u pravu na ravnopravnost pri zdravstvenoj zaštiti, te
izazovima vezanim za različite svojinske odnose u zdravstvenim
ustanovama.
Kroz nastavu predmeta „Medicinska etika i sociologija“ studenti će
ovladati slijedećim vještinama:
- Vještine koje student treba znati praktično izvesti:
1.Odabrati najadekvatnije metode i tehnike u prikupljanju relevantnih
sociološko-medicinskih informacija i podataka u društvu,
2.Primijeniti odgovarajuću obradu i evaluaciju prikupljenih podataka
iz oblasti bioetike i medicinske sociologije,
3.Primijeniti odgovarajuću metodologiju u pisanju i javnom
prezentiranju seminarskih radova,
4.Izrada elaborata za istraživački projekat u oblasti bioetike i
medicinske sociologije,
5.Primijeniti interdisciplinarni pristup u razumijevanju bolesnih i
zdravih stanja,
6.Usvojiti temeljne principe u učenju društvene uloge medicinara.
- Vještine koje student treba poznavati:
1.Prepoznavanje relevantne literature iz bioetike i medicinske
sociologije,
2.Pravilna upotreba literature iz bioetike i medicinske sociologije,
3.Služiti se internetskim bazama podataka vezanim za bioetiku i
medicinsku sociologiju.
Nakon odslušane nastave studenti bi trebali usvojiti slijedeće
stavove:
1.Nužnost interdisciplinarnog pristupa u razumjevanju bolesnih i
zdravih stanja,
2.Usvojiti biomedicinska načela,
3.Usvojiti temeljne principe u učenju uloge medicinara,
35
4.Imati pozitivan stav prema najznačajnijim međunarodnim
organizacijama, konvencijama i dogovorima o zaštiti zdravlja ljudi,
5.Imati kritički odnos prema narušavanju biološko-ekološke ravnoteže i
drugim alarmirajućim debalansima na planetarnoj razini,
6.Zalagati se za zaštitu zdravih, a ne samo saniranje bolesnih stanja ljudi
(„umijeće življenja“).
4. Metode učenja
5. Metode procjene
znanja
Nastava će se realizirati u oblicima:
- predavanja (30 sati) za sve studente,
- vježbe (15 sati), za grupe ne veće od 20 studenata,
- prezentiranje seminarskih radova,
- dijalozi o pitanjima iz nastavnog sadržaja (interaktivni angažman
studenata)
Način ocjenjivanja:
a) Parcijalna provjera znanja (esej)
Ocjene:
Ocjena A
- 20 studentskih bodova
Ocjena B
- 17 studentskih bodova
Ocjena C
- 15 studentskih bodova
Ocjena D
- 12 studentskih bodova
Ocjena E
- 10 studentskih bodova
Ocjena F
- 0 studentskih bodova
b) Parcijalna provjera znanja (test)
Ocjene:
Ocjena A
- 20 studentskih bodova
Ocjena B
- 17 studentskih bodova
Ocjena C
- 15 studentskih bodova
Ocjena D
- 12 studentskih bodova
Ocjena E
- 10 studentskih bodova
Ocjena F
- 0 studentskih bodova
c) Seminarski rad: 10 studentskih bodova
d) Završna provjera znanja (test)
Ocjene:
Ocjena A
- 50 studentskih bodova
Ocjena B
- 45 studentskih bodova
Ocjena C
- 40 studentskih bodova
Ocjena D
- 35 studentskih bodova
Ocjena E
- 30 studentskih bodova
Ocjena F
- 0 studentskih bodova
Broj ukupno osvojenih bodova, dobivenih kroz sve oblike provjere
znanja, prevodi se u konačnu ocjenu kako slijedi:
ocjena
broj bodova
opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
5(F,FX)≤ 54
zadovoljava minimalne kriterije
6(E) 55-64
općenito dobar, ali sa značajnim nedostacima
7(D) 65-74
prosječan, sa primjetnim greškama
8(C) 75-84
iznad prosjeka, sa ponekom greškom
9(B) 85-94
izuzetan uspjeh bez ili sa neznatnim greškama
10(A) 95-100
36
6. Literatura
7. Napomena
Obavezna:
– Jusuf Žiga, Sociologija medicine (V dopunjeno izdanje) BKC,
Sarajevo, 2003
Proširena:
– Slaven Letica, Gordana Cerjan-Letica, Medicinska sociologija,
Univerzitet u Bihaću, 2001.
– Ejub Ćehić, Koje je zanimanje za mene, Kultura, Beograd, 1990,
– Jovan Ristić, Medicina i društvo, Radnička štampa, Beograd, 1975,
– Erih From, Anatomija ljudske destruktivnosti, Naprijed, Zagreb,
1976,
Dopunska:
– BIMA journal br. 7/2006
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12 - 14 sati uz
prethodnu najavu kod sekretarice Katedre ili na e-mail
[email protected] ili [email protected]
37
PLAN PREDMETA: MEDICINSKA ETIKA I SOCIOLOGIJA
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Sedmica 8.
Oblik nastave i gradiva
Predavanje: Nastanak i razvoj medicinske sociologije;
Predmet i metode proučavanja medicinske sociologije; Odnos
prema drugim sociološkim disciplinama (Sociologija rada,
Sociologija morala; Sociologija naselja..), Uvod u medicinsku
etiku.
Vježbe: Podjela tema za seminarske radove
Broj sati
2
1
Predavanje: Medicina i druge znanosti (medicina i etika;
Kontroverze o pravu na život i „pravu na smrt“; Kontroverze o
genetskom inžinjeringu; Kontroverze o transplantiranju
ljudskih organa)
Vježbe: Prezentiranje seminarskih radova na teme:
„Kontroverze o humanom kloniranju; Kontroverze o
transplantaciji ljudskih organa
2
Predavanje: Medicina i druge znanosti (medicina i estetika,
medicina i društvene znanosti)
Vježbe: Prezentiranje seminarskih radova iz oblasti bioetike i
medicinske deontologije
2
Predavanje: Medicina i zdravlje (Pojmovno razumijevanje
bolesnih i zdravih stanja; Vanjska i unutarnja ishodišta bolesti i
zdravlja ljudi); Najznačajnije međunarodne organizacije,
konvencije i dogovori o zaštiti zdravlja ljudi.
Vježbe: Prezentiranje seminarskih radova vezanih za ishodišta
bolesnih i zdravih stanja ljudi
2
Predavanje: Normalno i devijantno u društvu
Vježbe: Priprema i realiziranje I parcijalne provjere znanja
(esej)
2
1
Predavanje: Sociopatološka stanja u društvu (Odnos medicine
prema sociopatološkim stanjima; Problem društvenog
stigmatiziranja ovisnika, HIV-pozitivnih i hendikepiranih
osoba)
Vježbe: Prezentiranje seminarskih radova iz oblasti socijalne
patologije
2
Predavanje: Socijalizacija ličnosti (Učenje profesionalne uloge
medicinara; Značaj profesionaslne orijentacije mladih)
Vježbe: Prezentiranje seminarskih radova vezanih za
socijalizaciju ličnosti
2
Predavanje: Značaj odnosa liječnik-pacijent (tipologija
odnosa)
Vježbe: Prezentacija seminarskih radova vezanih za odnos
liječnika i pacijenta
2
1
1
1
1
1
1
38
Predavanje: Novi trendovi u medicinskoj djelatnosti
(Redefiniranje odnosa prema mentalno oboljelim, prema licima
„treće dobi“)
Vježbe: Interaktivna rasprava na pomenutu temu
2
Predavanje: Čovjek, rađanje i eko-sistem (Neobarbarski ataci
na prirodne resurse; Alarmirajući debalansi..)
Vježbe: Priprema i realiziranje II parcijalne provjere znanja
(test)
2
Sedmica 11.
Predavanje: Izazovi demografske eksplozije
Vježbe: Prezentiranje seminarskih radova
populacionu politiku
2
1
Sedmica 12.
Predavanje: Uloga medicine u reguliranju rasta stanovništva
Vježbe: Interaktivna rasprava na temu „Značaj biološkoekološke ravnoteže“
2
1
Predavanje: Posljedice „medikalizacije ljudskog života“
Seminari: “Umijeće življenja” sa i bez lijeka
2
1
Predavanje: Medicina i društvo (Društveno-ekonomske
pretpostavke za razvoj zdravstvene djelatnosti); Pluralizam
vlasništva u zdravstvu
Vježbe: Panel rasprava na pomenutu temu
2
Predavanje: Pitanje jednakosti u pravu na zdravstvenu zaštitu
(Od deontoloških načela do egzistencijalnih limita)
Vježbe: Priprema za završni ispit
2
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
vezanih
za
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin
Sedmica 18.
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
Sedmica 20.
POPRAVNI ISPIT
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i vještina
studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u sedmici
16 i 18.
Prve dvije
sedmice
septembra
1
1
1
1
JESENJI ISPITNI ROK
39
Code BAM 016
Nivo:
dodiplomski
Status: obavezni
Naslov predmeta:
METODOLOGIJA NAUČNOG ISTRAŽIVANJA U MEDICINI 1
Godina: I
Semestar: I
ECTS kredita: 2.5
Sedmica: 15
Ukupno
časova:
30
Odgovorni nastavnik: Dr sci. Nedžad Mulabegović, redovni profesor
1.
predmeta
Ciljevi
Ciljevi nastave predmeta obuhvataju slijedeće:
- Upoznavanje sa osnovnim principima naučnoistraživačkog rada u
medicini
- Upoznavanje sa principima i različitim aspektima provođenja
eksperimentalno-laboratorijskih istraživanja
- Upoznavanje sa kliničkim i obzervacionim istraživanjima u
medicini
Osposobljavanje studenata za planiranje istraživanja, te
interpretiranje
rezultata
- Razvoj stava o neophodnosti etičkog i detaljnog pristupa
planiranju i
provođenju studija u biomedicini.
2.
predmeta
Svrha
Na ovom predmetu student treba da usvoji osnovna znanja o
metodologiji provođenja istraživanja u medicini (predklinička i klinička),
upozna se sa osnovnim odlikama dizajna istraživanja, te osnovama
prikazivanja i tumačenja rezultata istraživanja. Studentu će se dati
osnova potrebna za planiranje i dizajniranje istraživačkog projekta u
medicini.
3.Ishodi učenja
Kroz nastavu predmeta «Metodologija naučnog istraživanja u
medicini 1« student će steći slijedeća znanja:
Modul 1. Nauka u medicini
Historija razvoja naučne medicinske misli, medicina i paramedicina,
temelji i posebnosti naučnog načina mišljenja, naučna hipoteza i njeno
formiranje.
Modul 2. Eksperimentalno-laboratorijska medicina
Cilj modula je upoznati studente sa osnovnim karakteristikama in vivo i in
vitro eksperimenta, životinjama koje se koriste u eksperimentima.
Studenti će se okvirno upoznati i sa sigurnosnim aspektima rada u
laboratoriju. Predstavljaju se etički aspekti upotrebe životinja u
eksperimentima, regulatorni propisi za provođenje istraživanja, kao i
etički principi provođenja kliničkih istraživanja.
Modul 3. Istraživanja u medicini
Vrste istraživanja u medicini, eksperimentalne studije i kliničke
studije, formiranje uzorka za istraživanje, pravljenje protokola
40
istraživanja, prikupljanje podataka i njihova obrada, prikazivanje
podataka. Medicina bazirana na dokazima.
Kroz nastavu predmeta « Metodologija naučnog istraživanja u
medicini 1« student će ovladati slijedećim vještinama:
-
Vještine koje student treba da usvoji:
1. Adekvatno formuliranje naučnih i medicinskih problema i svrhe
istraživanja
2. Planiranje prikupljenja podataka, te poznavanje načina
interpretacije i prezentiranja rezultata istraživanja
3. Kritičko prosuđivanje dostupnih dokaza i efikasno korištenje
prikupljenih informacija u rješavanju postavljenog problema
4. Poznavanje karakteristika dizajna studija u biomedicini
Stavovi koje student treba usvojiti:
1. Nužnost interdisciplinarnog pristupa naučno istraživačkom
radu
2. Etički kriteriji se moraju poštivati u biomedicinskom istraživanju
3. Pristup planiranju i provođenju istraživanja u medicini mora biti
studiozan i sveobuhvatan
4. Neophodnost kritičkog razmišljanja, kako u naučnom radu, tako
i u kliničkoj praksi
4. Metode učenja
5.Metode
procjene znanja
Nastava se izvodi u obliku:
- predavanja (15 sati) za sve studente
- interaktivna nastava - seminari (15 sati) za grupe do 30
studenata
U toku seminara će se koristiti različite metode rada: rad u malim
grupama, diskusija, studija slučaja, prezentacije studenata.
Prilikom ocjenjivanja uzima se u obzir:
Kontinuirana provjera znanja
Esej 1
Uspješno urađen esej ocjenjuje se sa 5-10 bodova.
Parcijalni ispit 1 – test
Test obuhvata gradivo modula 1 i 2. Čini ga 5 MCQ pitanja i 5 pitanja
sa upisivanjem odgovora. Princip ocjenjivanja testa podrazumijeva da
svaki tačan odgovor nosi 1 bod, a tačan i potpun odgovor na pitanje sa
upisivanjem odgovora nosi do 6 bodova.
41
Parcijalni ispit 2 – test
Test obuhvata gradivo modula 3. Čini ga 15 MCQ pitanja i 5 pitanja
sa upisivanjem odgovora. Princip ocjenjivanja testa podrazumijeva da
svaki tačan odgovor nosi 1 bod, a tačan i potpun odgovor na pitanje sa
upisivanjem odgovora nosi do 6 bodova.
Završna provjera znanja – test
Studenti koji nisu položili gradivo u okviru jednog od parcijalnih ispita mogu to učiniti na završnom ispitu.
Formiranje kumulativne ocjene:
Ocjena 10 (A) –ukupno od 95-100 bodova
Ocjena 9 (B) - ukupno od 85-94 bodova
Ocjena 8 (C) - ukupno od 75-84 bodova
Ocjena 7 (D) – ukupno od 65-74 bodova
Ocjena 6 (E) – ukupno od 55-64 bodova
Ocjena 5 (F) – manje od 55 bodova (ne zadovoljava minimalne
kriterije)
6. Literatura
Obavezna:
1. Marušić M. i sur. Uvod u znanstveni rad u medicini. 3. izdanje,
Medicinska naklada Zagreb. 2004
Proširena:
1. Huković S., Konjhodžić F., Mulabegović N. Metodologija kliničkih
istraživanja, Jež, Sarajevo, 1997.
Dopunska:
1.Thomas L. Najmlađa znanost: bilješke promatrača medicine.
Zagreb: Medicinska naklada, 1995.
7. Napomena
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12 – 14 sati, uz prethodnu najavu kod sekretarice Katedre ili na
e-mail:
[email protected]
42
PLAN PREDMETA: METODOLOGIJA NAUČNOG ISTRAŽIVANJA U MEDICINI 1
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Sedmica 8.
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Oblik nastave i gradiva
Bro
j
časova
2
Predavanje: Historija razvoja naučne medicinske misli,
medicina i paramedicina. Temelji naučne misli i posebnosti
naučnog načina mišljenja. Naučna hipoteza i njeno formiranje.
2
Predavanje: Osnovi eksperimentalne medicine, in vivo i in
vitro eksperiment, sigurnosni aspekti rada u laboratoriju. Upute za
pisanje eseja o in vitro tehnikama.
2
Seminar: Osnovi eksperimentalne medicine - in vitro tehnike.
Izlaganje i ocjena eseja.
2
Seminar: Osnovi eksperimentalne medicine - animalni
eksperiment. Praćenje varijacije tjelesne težine laboratorijskih
životinja, konzumacije vode i hrane, te kliničkih znakova.
Poštovanje
četiri
osnovna
statistička
principa
u
eksperimentalnom
dizajnu:
replikacija,
randomizacija,
odgovarajuća kontrola i izbalansiranost eksperimenta.
2
Predavanje: Etički principi u biomedicinskim istraživanjima.
Dobra laboratorijska praksa.
2
Seminar: Prosuđivanje etičkog aspekta kliničke studije provođenje kliničkih istraživanja i principi dobre kliničke prakse.
Regulatorni zahtjevi u istraživanjima u medicini.
2
Predavanje: Randomizirana klinička i komparativna
istraživanja.
Parcijalni ispit 1
2
2
Predavanje: Vrste istraživanja u medicini.
Seminar: Definiranje dizajna biomedicinske studije.
Predavanje: Formiranje uzorka za istraživanje i pravljenje
protokola istraživanja.
2
Seminar: Prikupljanje, obrada i prikazivanje podataka
(varijable, relevantni zbunjujući faktori)
Predavanje: Medicina bazirana na dokazima.
2
Seminar: Kritička prosudba činjenica predočenih u
naučnoistraživačkom radu. Raščlanjivanje strukture i tumačenje
sadržaja naučnog rada.
2
Sedmica 15.
Parcijalni ispit 2
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin
Sedmica 18.
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
Sedmica 20.
Popravni ispitni rok
Zadnja sedmica
augusta-prve dvije
sedmice septembra
2
2
2
Dopunski augustovsko-septembarski ispitni rok
43
IZBORNI PREDMETI PRVOG SEMESTRA
Code BAM 018
Naslov predmeta: HISTORIJA MEDICINE
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Status: izborni
Sedmica: 15
Semestar: I
ECTS kredita: 2,5
Ukupno časova: 30
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Dragana Nikšić
Uslov za pohađanje nastave: Nema uslova
1. Ciljevi predmeta
Uočavanje neprekinute veze između prošlosti i sadašnjosti medicine
kao preduvjeta za razumijevanje mehanizama nužnih za oblikovanje
budućih stavova u ljekarskoj praksi.
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je da student prihvati historijski pristup posmatranja i
istraživanja u medicini uočavajući na konkretnim primjerima iz
medicinske prošlosti.
3. Ishodi učenja
U toku nastave predmeta Historija medicine student će usvojiti
slijedeća znanja:
Modul 1. Historija poimanja zdravlja i bolesti
Cilj modula je sagledati način posmatranja zdravlja i bolesti kroz
historiju sa stanovišta pojedinca, ljekara i društva
Modul 2. Historija narodnog i stručnog znanja o vodećim
bolestima
Cilj modula je dati hronološki pregled razvoja medicinske misli i
prakse kroz razvoj mjera zdravstvene zaštie preko primjene
najnovijih metoda dijagnostike i liječenja.
Modul 3. Velikani medicinske misli i prakse
Cilj ovog modula je upoznavanje sa vodećim naučnicima iz oblasti
medicine
Modul 4. Nastanak ljekarske profesije
Cilj modula je sagledati nastanak ljekarske profesije i doprinos
ljekara razvoju medicinske misli i prakse
Modul 5. Kratki pregled razvoja medicine u Bosni i Hercegovini,
sa osvrtom na specifičnosti pojedinih područja
Cilj modula je sagledati specifičnosti razvoja medicine na prostoru
Bosne i Hercegovine
Vještine koje student treba da usvoji:
1.pronalaženje historijskih izvora i njihovo pravilno korištenje
2.usvajanje metodologije izrade seminarskog rada
3.javna prezentacija seminarskog rada i vođenje diskusije na zadanu
temu
Nakon odslušane nastave student treba da usvojiti slijedeće stavove:
1.historija medicine je plod sila istine i zablude kao i neprekidnog
napretka misli kroz stoljeća
2.svako otkriće u medicini je rezultat rada velikog broja ljudi
naučnika entuzijasta
3.cijenjenje i poštovanje rada plejade učenih ljudi u ranijim
periodima razvoja nauke
44
4.razgraničavanje i produbljivanje medicinskih saznanja je preduslov
napretku zdravstvene zaštite
4. Metode učenja
5. Metode procjene
znanja
Nastava se izvodi :
Predavanja (15 predavanja) sa aktivnim učešćem studenata (tip
kratkih testova/kvizova sa 5 pitanja) i prezentacija seminarskih
radova.
Interaktivna nastava (15 sati vježbi) tipa diskusije i konsultacija za
izradu seminarskih radova i njihova prezentacija.
Provjera znanja studenta sadrži slijedeće elemente:
Kratki testovi/kvizovi - 5 kvizova. Svaki kviz ima 5 pitanja sa 3-5
odgovora. Maksimalni broj bodova 10, minimalan broj bodova 6
Seminarski rad/vježbe: prezentacija na predavanju: 20 bodova
prezentacija na vježbi:
17 bodova
bez prezentacije:
15-13 bodova
minimalni uslov:
11 bodova
Parcijalni ispit 1: sastoji se od MCQ testa i esejskih pitanja: (nosi
maksimalno 30 bodova, minimalno 17 bodova)
Parcijalni ispit 2: esej (maksimalno 40 bodova, minimalno 21 bod)
Završni ispit - Ukoliko studenti nisu zadovoljili na parcijalnim
ispitima/ispitu ili nisu zadovoljni ocjenom uspostavljenom na osnovu
parcijalnih ispita.
Broj ukupno osvojenih bodova, dobivenih kroz sve oblike provjere
znanja, prevodi se u konačnu ocjenu kako slijedi:
ocjena
broj bodova
opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
5(F,FX)≤ 54
zadovoljava minimalne kriterije
6(E) 55-64
općenito dobar, ali sa značajnim nedostacima
7(D) 65-74
prosječan, sa primjetnim greškama
8(C) 75-84
iznad prosjeka, sa ponekom greškom
9(B) 85-94
10(A) 95-100 izuzetan uspjeh bez ili sa neznatnim greškama
6. Literatura
7. Napomena
Obavezna:
1.Glezinger L. Povijest medicine. Zagreb, Školska knjiga, Zagreb,
1978
2.Stanojević V. Istorija medicine. Medicinska knjiga Bgd-Zg, 1962
3.Škrobonja A, Muzur A, Rotschild V. Povijest medicine za
praktičare. Adamić, Rijeka, 2003.
Proširena:
1. Jeremić R. Prilozi istoriji zdravstvenih i medicinskih prilika BiH pod
Turskom i Austrougarskom. Naučna knjiga Beograd, 1951.
2. Otto L. Bettmannn. A pictorial history of medicine. Charles C
Thomas, Spinglfield Illinois USA; 1956
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12-14 sati uz
predhodnu najavu sekretarici Katedre ili na e-mail:
[email protected]
45
PLAN PREDMETA: HISTORIJA MEDICINE
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Oblik nastave i gradiva
Broj sati
Predavanje: Uvod u izučavanje historije medicine (historijski
izvori, dokumentacija razvoja medicinske misli)
Vježbe - seminarski rad : Korelacija historije medicine sa
drugim naukama
1
Predavanje: Historija poimanja zdravlja i bolesti (način
sagledavanja i posmatranja zdravlja i bolesti kroz historiju sa
stanovišta pojedinca i društva)
Vježbe - seminarski rad : Poimanje zdravlja i bolesti u grčko rimskoj kulturi
1
Predavanje: Historija poimanja zdravlja i bolesti (način
sagledavanja posmatranja zdravlja i bolesti kroz historiju sa
stanovišta ljekara)
Vježbe - seminarski rad : Poimanje zdravlja i bolesti u XX
stoljeću
1
Predavanje: Historija narodnog znanja o vodećim bolestima
(hronološki pregled razvoja narodne medicine – vjerovanja,
načini liječenja, posmatranja bolesti)
Vježbe - seminarski rad: Magija i vjerovanja u narodnoj
medicini
1
Predavanje: Historija stručnog znanja i prakse o vodećim
bolestima (hronološki pregled razvoja stručnog znanja – načini
liječenja, posmatranja bolesti)
Vježbe - seminarski rad – Osnivanje prvih medicinskih škola i
fakulteta u svijetu
1
Predavanje: Mjere zdravstvene zaštie preko primjene najnovijih
metoda dijagnostike i liječenja
Vježbe - seminarski rad – Eradikacija vodećih zaraznih bolesti
1
Parcijalni ispit – modul 1,2
Predavanje Velikani medicinske misli i prakse (upoznavanje sa
vodećim naučnicima iz oblasti medicine iz perioda grčko-rimske
kulture i srednjovjekovnog perioda)
Vježbe -seminarski rad – Hipokrat i njegovo djelo
Sedmica 8.
Predavanje: Velikani medicinske misli i prakse (upoznavanje sa
vodećim naučnicima iz oblasti medicine iz perioda renesanse do
XIX stoljeća)
Vježbe - seminarski rad – Harvej i njegovo otkriće, te drugi
naučnici i njihov doprinos medicini iz ovih perioda
1
1
1
1
1
1
1
1
1
1
46
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
Predavanje: Velikani medicinske misli i prakse (upoznavanje
sa vodećim naučnicima iz oblasti medicine XX stoljeća)
Vježbe -seminarski rad: Ljekari Nobelovci, diskusija o
najznačajnijim naučnicima i njihovim otkrićima
1
Predavanje : Velikani medicinske misli i prakse (upoznavanje
sa vodećim naučnicima iz oblasti arapske medicine)
Vježbe - seminarski rad: «Kanon medicine» - diskusija o
doprinosu Avicene napretku medicine
1
Predavanje: Nastanak ljekarske profesije i žene ljekari
(uključivanje žena u medicinsku profesiju i njihov doprinos
medicini)
Vježbe -seminarski rad: Florens Nejtingel, doprinos razvoju
medicinske njege i značajne liječnice i medicinske sestre u
medicini
1
Predavanje: Kratki pregled razvoja medicine u Bosni i
Hercegovini (etape u razvoju medicinske misli)
Vježbe - seminarski rad: Počeci razvoja medicine u BiH
1
Predavanje: Medicina u Bosni i Hercegovini u doba otomanske
i austrougarske vladavine
Vježbe - seminarski rad: Prvi domaći školovani medicinski
kadar i njihov doprinos razvoju medicine u BiH
1
Predavanje: Medicina u Bosni i Hercegovini u doba između dva
svjetska rata i nakon Drugog svjetskog rata (početak rada
medicinskog, stomatološkog i farmaceutskog fakulteta i
medicinskih škola i uspjesi medicine).
Vježbe - seminarski rad: Život i djelo Andrije Štampara i
drugih ljekara zaslužnih za razvoj medicine u BIH
1
Predavanje: Narodna i tradicionalna medicina u BiH (ljekaruše,
franjevci, travari)
Vježbe - seminarski rad: Tradicionalna mjesta liječenja u BiH
Parcijalni ispit 2 – moduli 3,4, 5
1
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT 1. Termin, ispit za studente koji nisu
zadovoljili na parcijalnim ispitima/ispitu ili žele popraviti ocjenu
Sedmica 18.
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
Sedmica 20.
POPRAVNI ISPIT
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i vještina
studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u sedmici
16 i 18.
Prve dvije
sedmice
septembra
1
1
1
1
1
1
1
JESENJI ISPITNI ROK
47
Code BAM 019
Naslov predmeta: PRIJE NEGO ŠTO SMO ROĐENI
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Semestar I
ECTS kredita: 2,5
Status: izborni
Sedmica: 15
Ukupno časova: 30
Odgovorni nastavnik: Prof. dr Selma Aličelebić
1. Ciljevi predmeta
Cilj predloženog predmeta je pružiti studentu dodiplomskog studija
medicine dodatne spoznaje o prenatalnom razvoju čovjeka čiji se
temelji uče u predmetu embriologija. Klinički orijentirani pristup
povezuje znanja embriologije s kliničkom praksom.
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je obuhvaćanje znanja koja su potrebna za praćenje
embrionalnog razvoja čovjeka i upoznavanje sa svim zbivanjima koja
prethode normalnom razvoju. To se prvenstveno odnosi na suvremene
spoznaje o normalnoj gametogenezi, mehanizmu oplodnje i građi
spolnih organa.
3. Moduli predmeta
Kroz nastavu predmeta „ Prije nego što smo rođeni“ student će usvojiti
sa ciljevima
slijedeća znanja:
modula
- produbiti znanja o suptilnim mehanizmima uključenim u embrio-i
fetogenezu.
- biti potaknuti na aktivno usvajanje novih spoznaja o normalnom i
abnormalnom razvoju čovjeka potrebnih kao temelj za razumijevanje
medicinskih disciplina (ginekologija, porodništvo, pedijatrija, korektivna
kirurgija).
- naučiti normalne parametre embrionalnog i fetalnog razvoja.
- spoznati osnovne pojmove teratologije i usvojiti značenje etiopatogenetskih
faktora ključnih za abnormalni razvoj.
- naučiti kritična i vulnerabilna razdoblja razvoja čovjeka s obzirom na
djelovanje teratogenih faktora.
- naučiti o medicinskom i socijalnom problemu anomalija razvitka.
- naučiti koji su utjecaji okoline na fetus, kako ih registrira i kako reagira na
stres.
- usvojiti mehanizam oplodnje, te samostalno razmotriti mogućnosti i uvjete
medicinski potpomognute oplodnje.
- naučiti šta je to reproduktivno zdravlje.
- podrobnije naučiti o mogućnostima testiranja na trudnoću, kontracepciji i
stimulacijskim sredstvima.
Vještine koje student treba znati praktično izvesti (zna kako i čini):
1. detaljno mikroskopirati i analizirati majčin dio na histološkim
preparatima placente
2. detaljno mikroskopirati i analizirati fetalni dio na histološkim
preparatima placente i pupkovine
3. nacrtati histološke preparate placente i pupkovine
4. obilježiti strukturne dijelove na crtežima histoloških preparata
placente i pupkovine
5. načiniti elementarne metode citogenetičke pretrage koja se koristi u
prenatalnoj dijagnostici.
Vještine koje student treba poznavati (zna kako):
1. promatrati, analizirati i izmjeriti svježu placentu i pupkovinu
48
2. primijeniti test za dokazivanje trudnoće
3. koristiti pregled amnionske tekućine u prenatalnoj dijagnostici
4. Metode učenja
5. Metode
procjene
znanja
Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće stavove:
1. povezivanje znanja stečenih u predmetima Biologija, Anatomija,
Medicinska biokemija, Fiziologija te Histologija i embriologija
pomoći će studentu pri usvajanju novih spoznaja i lakšem
razumijevanju kliničkih predmeta na kasnijim godinama studija
(ginekologija i porodiljstvo, pedijatrija).
2. značajno je upoznati uvjete koji moraju biti zadovoljeni da bi tok
trudnoće bio normalan, a embrionalni i fetalni razvoj neporemećen.
Nastava se izvodi u obliku:
•
Predavanja (12 sati) za sve studente
•
Praktične vježbe (6 sati) za sve studente
•
Seminari (12 sati) za sve studente
Pri ocjenjivanju uzima se u obzir: kontinuirana provjera znanja (praktične
vježbe i seminarski rad), te pokazano znanje na završnom/ popravnom ispitu.
Seminarski rad - skala ocjenjivanja ima maksimalno 10 bodova, a minimalan
uvjet za uspješno urađen seminarski rad je 2 boda.
Praktične vježbe - skala ocjenjivanja ima maksimalno 40 bodova. Student se
ocjenjuje na vježbama i seminarima (8 puta ukupno) na način da u pisanoj
formi testa odgovori na 5 kratkih pitanja. Svaki tačan odgovor nosi po 1 bod.
Završni/popravni ispit - skala ocjenjivanja ima maksimalno 50 bodova.
Ocjenjuje se pismeni rad studenta tj. odgovori na 10 esej pitanja. Svaki tačan
odgovor nosi 5 bodova.
Napomena: Uvjet za izlazak na završni/popravni ispit je redovno pohađanje
nastave.
Broj ukupno osvojenih bodova, dobivenih kroz sve oblike provjere
znanja, prevodi se u konačnu ocjenu kako slijedi:
ocjena
broj bodova
5(F,FX)
< 55
6(E)
55-64
7(D)
65-74
8(C)
75-84
9(B)
85-94
10(A)
95-100
6. Literatura
7. Napomena
opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
zadovoljava minimalne kriterije
općenito dobar, ali sa značajnim nedostacima
prosječan, s primjetnim greškama
iznad prosjeka, s ponekom greškom
izuzetan uspjeh s neznatnim greškama
Obavezna:
1.Aličelebić, S., Mornjaković, Z., Ibrulj, S.: Vodič za praćenje nastave
iz izbornog predmeta „Prije nego što smo rođeni“, Medicinski
fakultet, Sarajevo, – u pripremi
Dopunska:
2.Sadler TW: Langmanova medicinska embriologija, 7.izd., Školska
knjiga, Zagreb, 1996.
Grupa studenata koji pohađaju ovaj izborni predmet kreće se od
minimalno 20 do maksimalno 40 studenata.
Termin konsultacija za studente je svaki radni dan od 11,30-13,00 sati
uz prethodnu najavu sekretarici Katedre ili na e-mail:
[email protected] ili
[email protected]
[email protected]
49
PLAN PREDMETA “PRIJE NEGO ŠTO SMO ROĐENI”
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Sedmica 8.
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Broj sati
Oblik nastave i gradiva
Predavanje: Prenatalni razvoj. Značenje i svrha proučavanja
humane embriologije. Kritična razdoblja razvoja. Embrionalno i
fetalno razdoblje. Teratogeni faktori.
Predavanje: Gametogeneza. Na temelju znanja o građi spolnih
žlijezda obuhvatiti dobne promjene u odnosu na spolnu zrelost i
razvoj spolnih stanica i žlijezda kao pretpostavke normalne
reprodukcije.
Predavanje: Prvi mjesec razvoja. Spoznati bitne faze ranog
razvoja: oplodnju, brazdanje, implantaciju, gastrulaciju i
neurulaciju. Spoznati značaj morfogenetskih procesa u
embrionalnom razvoju.
Seminar: Fetalni rast i sazrijevanje. Faktori rasta zametka.
Mjerenje intrauterinog rasta. Intrauterini zastoj u rastu. Značaj
amnionske tekućine za normalni fetalni rast.
Seminar: Testovi za dokazivanje trudnoće. Imunologija trudnoće,
Rh-inkompatibilnost, rhesus imunizacija.
Seminar:
Koncepcija i kontracepcija. Pojam plodnost–neplodnost.
Kontracepcija i kontracepcijska sredstva u žena i muškaraca.
Seminar: Višeplodna trudnoća. Vrste i učestalost blizanačkih
trudnoća. Poremećaji višeplodnih trudnoća.
Predavanje: Morfofunkcionalne promjene organskih sistema žene
tokom trudnoće. Uloga hormonskih faktora i promjene majčinog
metabolizma u trudnoći.
Vježbe: Mikroskopiranje, crtanje i obilježavanje strukturnih
dijelova histoloških preparata placente i pupkovine.
Predavanje: Značenje embriologije u kliničkoj praksi. Proces
oplodnje i medicinski potpomognuta oplodnja. Klinički pristup i
indikacije medicinski potpomognutoj oplodnji.
Predavanje:
Prenatalna
citogenetička
dijagnostika.
Upoznati
osnove
citogenetičke dijagnostike, te indikacije i način primjene. Metode
klasične i metode molekularne citogenetike. Kromosomski
poremećaji u spontano pobačenim, mrtvorođenim i živorođenim
plodovima: tipovi - incidenca.
Tehnika
kultiviranja
stanica
periferne
krvi.
Vježbe:
Biodozimetrijska analiza. Ionizirajuće zračenje i reproduktivno
zdravlje. Metode klasične citogenetike: slaganje kariograma
sindroma Turner i Klinefelter.
Seminar: Svojstva i primjena matičnih stanica. Značenje
embrionalnih matičnih stanica u otkrivanju zakonitosti
embrionalnog razvoja, te u mogućoj primjeni u nadomjesnoj terapiji
stanicama.
Vježbe: Posjeta Klinici za ginekologiju i porodništvo. Preventivni
pregledi žena u ginekološkoj ambulanti i ambulanti za trudnice.
Praćenje toka trudnoće. Morfološki i dinamički razvoj embrija
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
2
50
Sedmica 16.
Sedmica 18.
prikazan trodimenzionalnim i četverodimenzionalnim ultrazvukom.
Seminar: Šta smo naučili? Ponoviti značenje ranog razvoja
čovjeka. Na temelju revija prikaza iz područja anomalija razvoja
zaključiti šta je normalan a šta abnormalan razvoj. Aktivno doći do
spoznaje da su normalni parametri razvoja bitni za razumijevanje
abnormalnog razvoja i posljedica u kliničkoj praksi.
Završni ispit 1. termin
Završni ispit 2. termin
Sedmica 20.
Popravni ispitni rok
Prve dvije
sedmice
septembra
JESENJI ISPITNI ROK
Sedmica 15.
2
51
Code BAM 019
Nivo: dodiplomski
Status: izborni
Naslov predmeta: CITOGENETIKA U MEDICINI
Godina: I
Semestar I
ECTS kredita: 2,5
Sedmica: 15
Ukupno časova: 30
Pdgovorni nastavnik
Prof dr Slavka Ibrulj
Uslov za pohađanje nastave: Nema uslova
Proširiti teoretska znanja o konstitucijskim i stečenim
1Ciljevi predmeta hromosomskim aberacijama, steći praktična znanja o tehnikama
klasične i molekularne citogenetike te mogućnostima njihove
primjene u dijagnostici, prevenciji i terapiji u različitim područjima
medicine i naučno-istraživačkog rada.
Stečena znanja omogućit će studentima:
2. Svrha predmeta
- razumijevanje značaja i udjela hromosomske konstitucije u
etiologiji, nasljeđivanju i ispoljavanju patoloških stanja u humanoj
populaciji;
- odabir adekvatne citogenetičke pretrage u dijagnostici
hromosomopatija;
- razumijevanje i interpretaciju rezultata;
- procjenu rizika ispoljavanja/ponavljanja bolesti/stanja i
- odgovarajuću genetičku informaciju pacijentu.
Kroz nastavu predmeta ” Citogenetika u medicini” studenti će
3. Ishodi učenja
usvojiti slijedeća znanja:
Modul 1. Citogenetika u medicinskoj praksi
Cilj modula je upoznati studente s ulogom i značajem citogenetičke
dijagnostike i hromosomske konstitucije u etiologiji, toku
(prognozi) i terapiji patoloških stanja u humanoj populaciji.
Modul 2. Metode klasične i molekularne citogenetike
Cij modula je upoznati studente s metodana klasične i molekularne
citogenetike,
njihovim
dijagnostičkim
potencijalom
i
mogućnostima primjene u prenatalnoj i postnatalnoj medicinskoj
dijagnostici i istraživanju.
Modul 3.Citogenetičke značajke i kliničke manifestacije
hromosomskih aberacija
Cilj modula je upoznati studente sa analizom konkretnih slučajeva iz
prakse i dostupnih izvora iz literature o udjelu hromosomskih aberacija
u etiologiji steriliteta, spontanih pobačaja, mrtvorođenja, malignih
oboljenja, fizičke i mentalne zaostalosti u razvoju.
Modul 4. Genetička informacija (savjet)
Cilj modula je upoznati studente s osnovnim postulatima i etičkim
načelima citogenetičke dijagnostike i pružanja genetičke
informacije.
Vještine koje student treba znati praktično izvesti (zna kako i čini):
− uspostaviti kulturu humanih limfocita periferne krvi
− napraviti i obojiti preparat humanog kariotipa
− mikroskopskom analizom prepoznati normalni i aberantni
kariotip
− prepoznati hromosomsku aberaciju (numeričku / strukturnu)
− složiti kariogram
52
− interpretirati nalaz kariotipa
− napisati odgovarajuću formulu kariotipa
− izraditi fotodokument nalaza na mikroskopu sa digitalnom
kamerom i njegov prenos na elektronski medij
− procijeniti rizik ispoljavanja / ponavljanja određene
hromosomopatije
− razlikovati konstitucijski i stečeni kariotip
− pretraživati, naći i razumijevati odgovarajuću literaturu
− napisati i prezentirati seminarski rad
Vještine koje student treba poznavati (zna kako):
− uzorkovati biološki materijal (koji i kad?) za odgovarajuće
prenatalne i postnatalne citogenetičke analize
− uspostaviti kulture stanica (amniocita, koštane srži,
fibroblasta, solidnih tumora) za odgovarajuću citogenetičku
analizu
− izabrati i primijeniti odgovarajuću metodu klasične i / ili
molekularne citogenetike
− izabrati i primijeniti odgovarajuću metodu kariotipizacije,
− pružiti pacijentu odgovarajuću genetičku informaciju
4. Metode učenja
5. Provjera znanja
Stavovi koje student treba usvojiti:
• Hromosomska konstitucija čovjeka je jedan od odlučujućih
faktora u etiologiji, ispoljavanju i nasljeđivanju patoloških stanja
u humanoj populaciji.
• Analiza kariotipa osobe doprinosi postavljanju (pravilne)
dijagnoze, praćenje toka i propisivanju terapije.
• Analiza kariotipa je neophodna u osoba s reproduktivnim
problemima, kongenitalnim anomalijama, zaostatkom u
fizičkom i mentalnom razvoju, oboljelim od carcinoma.
• Liječnik treba poštivati etičke norme u svim oblastima primjene
citogenetike u medicini.
Predavanja: 10 sati (za sve studente)
Vježbe:
14 sati (u Centru za genetiku) za grupe od najviše 8
studenata
Seminari: 6 sati (za sve studente)
Usvojeno znanje će biti provjeravano kontinuirano tokom
nastave i kroz završni i popravni ispit.
Kontinuirana provjera znanja obuhvata provjeru usvojenog
znanja kroz teoretsku nastavu putem dva parcijalna ispita, te
usvojenih znanja i vještina na vježbama i putem seminara.
Parcijalni ispiti (1. i 2. dio)
Provjera znanja obavljat će se kontinuirano tokom nastave kroz 2
parcijalna ispita: u sedmoj i petnaestoj sedmici. Parcijalni ispiti su
pismeni - test sa po šesnaest MCQ pitanja i po dva eseja. Svaki
tačan odgovor na MCQ pitanje nosi 1 bod, a na esej pitanje 4 boda,
ukupno 24 boda po parcijalnom ispitu. Da bi se ispit smatrao
položenim potrebno je osvojiti minimalno 13 bodova na svakom
53
parcijalnom ispitu. Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim
bodovima pri formiranju konačne ocjene. Student koji nije položio
parcijalni ispit/ispite, polaže nepoloženo gradivo na završnom
ispitu.
Praktični ispit
Podrazumijeva provjeru usvojenih znanja i vještina na vježbama.
Evaluacija će se obavljati na početku svake nove vježbe za gradivo
prethodne vježbe, izuzev za gradivo posljednje vježbe koje će se
polagati u 14 sedmici, kroz ispunjenje zadataka prethodno
definisanih u listama provjere, ukupno 5 lista. Maksimalan broj
bodova koje student može osvojiti po svakoj listi provjere je 8
(ukupno 40). Minimalan broj bodova koji student treba osvojiti po
svakoj listi provjere da bi se praktični ispit smatrao položenim je
4,5.
Studenti koji nisu osvojili minimalan broj bodova na prve 4
provjere imaju mogućnost ponovo polagati nepoloženi dio uz
polaganje gradiva definisanog u petoj listi provjere u 14 sedmici.
Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim bodovima pri formiranju
konačne ocjene.
Seminari
Teme seminara su definisane programom predmeta.
Seminar na zadanu temu priprema grupa od najviše pet studenata
(zavisno od ukupnog broja studenata).
U pripremi seminara studenti su dužni prikupiti odgovarajuću
literaturu, napisati seminarski rad, pripremiti prezentaciju i javno
prezentirati u predviđenom terminu u toku nastave, odgovoriti na
postavljenja pitanja od strane nastavnika i ostalih studenata
(interaktivna nastava).
Maksimalan broj bodova koji student može osvojiti je 12, a
minimalni broj bodova za pozitivnu ocjenu je 7.
Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim bodovima pri formiranju
konačne ocjene.
Završni ispit
Na završnom ispitu studenti polažu dio gradiva koji nisu položili
(ili nisu zadovoljni ocjenom) tokom kontinuirane provjere znanja,
na isti način kao i tokom kontinuirane provjere.
Uslov za polaganje teoretskog dijela nastave je prethodno
položen praktični dio nastave.
Studenti koji su tokom kontinuirane provjere znanja ostvarili bar
minimum bodova za pozitivnu ocjenu iz svih dijelova ispita ne
moraju izlaziti na završni ispit i zaključuje im se ocjena.
Popravni ispit
Ukoliko student nije položio dio ispita u toku kontinuirane
provjere i na završnom ispitu, nepoložene dijelove polaže na
popravnom ispitu.
54
Formiranje konačne ocjene
Broj ukupno osvojenih bodova ostvarenih kroz sve oblike
provjere znanja, prevodi se u konačnu ocjenu, kako slijedi:
ocjena
broj bodova
5(F,FX)
< 55
6(E)
55-64
7(D)
65-74
8(C)
75-84
9(B)
85-94
10(A)
95-100
6. Literatura
7. Napomena
opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
zadovoljava minimalne kriterije
općenito dobar, ali sa značajnim nedostac
prosječan, s primjetnim greškama
iznad prosjeka, s ponekom greškom
izuzetan uspjeh s neznatnim greškama
Obavezna:
Ibrulj S, Haverić S, Haverić A: Citogenetičke metode - primjena
u medicini. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju,
Sarajevo, 2008.
Proširena:
• ISCN 2013: International System for Human Cytogenetic
Nomenclature. KARGER, 2013.
Dopunska:
• Bilješke (“hand out”) s nastave
• Odgovarajuća literatura dostupna na internetu
Svi oblici nastave su obavezni. Student može imati maksimalno
20% izostanaka sa nastave (uz validno opravdanje).
Predavanja i vježbe će se održavati u Centru za genetiku.
Konsultacije: svaki radni dan uz prethodnu najavu na mail:
[email protected]
•
55
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Sedmica 8.
Sedmica 9.
PLAN PREDMETA: CITOGENETIKA U MEDICINI
Oblik nastave i gradiva
Predavanje: Uvod u citogenetiku: povijesni razvoj
citogenetike kao znanosti, mogućnosti i svrha primjene
u medicinskoj praksi.
ISCN- citogenetička nomenklatura i klasifikacija
humanih hromosoma.
Vježbe: Organizacija citogenetičkog laboratorija i
principi rada u istom. Metode klasične citogenetike: test
hromosomskih aberacija, mikronukleus test, test izmjene
sestrinskih hromatida.
Kultiviranje humanih limfocita periferne krvi.
Predavanje: Prenatalna i postnatalna citogenetička
dijagnostika konstitutivnih i stečenih hromosomskih
aberacija: indikacije, uzorci, metode i njihov
dijagnostički potencijal.
Seminar: Citogenetika steriliteta i infertiliteta:
hromosomske abnormalnosti spermija, oocita i ploda.
Vježbe: Provjera prethodno usvojenih vještina.
Preparacija kariotipa, bojenje (standardno, G-bend, Cbend) metafaznih hromosoma i mikroskopska analiza
preparata.
Predavanje: Citogenetičke značajke i kliničke
manifestacije čestih strukturnih i numeričkih
hromosomskih
aberacija
(etiologija,
incidenca,
karakteristike, posljedice i rizik ispoljavanja/ponavljanja,
korelacija fenotip/genotip).
Sindromi
mikrodelecija
i
Seminar:
mikroduplikacija; korelacija fenotip/genotip.
Vježbe: Provjera prethodno usvojenih vještina.
Mikroskopska analiza kariotipa, slaganje kariograma i
interpretacija nalaza.
Predavanje:
Parcijalni ispit 1.
Predavanje: Metode molekularne citogenetike:
FISH (fluoroscentna in situ hidridizacija), CGH
(komparativna genomska hibridizacija, SKY
(spektralna kariotipizacija).
Klinička primjena i dijagnostički potencijal u
identifikaciji i karakterizaciji hromosomskih bolesti
/stanja.
Vježbe: Interfazni FISH
Vježbe: Provjera prethodno usvojenih vještina.
Broj sati
2
2
1
1
2
1
1
2
2
1
1
56
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Interfazni i metafazni FISH: mikroskopska analiza i
interpretacija.
2
Seminar: Citogenetika malignih oboljenja.
Klinička važnost citogenetičkih nalaza u onkologiji;
značaj kariotipa u prognozi i terapiji bolesnika s
leukemijom.
Vježbe: Provjera prethodno usvojenih vještina.
Mikroskopska analiza kariotipa i identifikacija
različitih aberacija u bolesnika s leukemijom.
2
Predavanje: Genetička informacija (“savjet”):
indikacije (kome i kad?), postulati, ciljevi, značaj, faze,
procjena rizika ispoljavanja / ponavljanja, etička
načela.
1
Sedmica 16.
Sedmica 18.
Vježbe: Hromosomske promjene u kariotipu osoba
s poremećenim fizičkim i mentalnim razvojem.
Seminar:
-Reproduktivne
posljedice
balansiranih
hromosomskih preraspodjela.
-Prenatalni probir plodova rizičnih za pojavu
hromosomskih poremećaja.
Vježbe: Provjera usvojenih vještina (interpretacija
konkretnih citogenetičkih nalaza iz prakse).
Predavanje:
Parcijalni ispit 2.
Završni ispit 1. termin
Završni ispit 2. termin
Sedmica 20.
Popravni ispitni rok
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
Prve dvije
sedmice
septembra
2
1
2
2
2
JESENJI ISPITNI ROK
57
DRUGI SEMESTAR
(Ljetnji semestar 1. godine)
NAZIV PREDMETA
Anatomija čovjeka 2
SEMINARI,
PREDAVANJA VJEŽBE INTERAKTIVNA
(sati)
NASTAVA,.....
(sati)
(sati)
UKUPNO
(sati)
ECTS
45
60
15
120
9.5
14
26
14+24+9+8
95
7.5
25
20
45
3.5
Osnovi kliničke prakse
10
20
30
2.5
Uvod u biostatistiku
14
12
30
2.5
10
20
30
2.5
15
15
30
2
380
30
Histologija 2 i
embriologija
Socijalna medicina i
organizacija
zdravstvene zaštite 1
Urgentna medicinska
pomoć
Izborni predmet
UKUPNO
2+2
Izborni predmeti drugog semestra:
Legalni aspekti medicinske prakse
Klinička anatomija
Uvod u praktičnu epidemiologiju
Genetičko savjetovanje i ekogenetika
58
SILABUSI PREDMETA DRUGOG SEMESTRA
Code BAM 021
Naslov predmeta: ANATOMIJA ČOVJEKA 2
Nivo: dodiplomski Godina: I
Status: obavezni
Semestar II
Sedmica: 15
ECTS kredita: 11
Ukupno časova:120
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Amela Kulenović
Uslovi za slušanje predmeta: Odrađena teoretska i praktična nastava iz predmeta
Anatomija čovjeka 1
1.Ciljevi predmeta
2.Svrha predmeta
3. Ishodi učenja
Cilj je kroz nastavu predmeta Anatomija čovjeka 2 proučiti tzv.
topografsku anatomiju, što podrazumijeva učenje obilježja organa s
obzirom na njihov smještaj i međusobni odnos s okolnim strukturama
(skeletotopski, sintopski i holotopski odnosi). U topografskom pristupu
organi su grupisani prema lokaciji, tj. položaju u tijelu.
Svrha predmeta je upoznavanje studenta sa morfo-funkcionalnom
organizacijom ljudskog tijela kliničkom važnošću pojedinih regija i
snalaženje u prostornoj orijentaciji unutar regija, što je neophodan
preduslov za daljnju nadogradnju i usvajanje znanja i vještina iz kliničke
medicine.
Kroz nastavu iz predmeta Anatomija čovjeka 2 student će usvojiti
sljedeća znanja:
Modul 1
Topografska anatomija grudnog koša i gornjeg ekstremiteta.
Anatomsko-hirurške regije (muskulatura, krvni sudovi i živci,
anatomski odnosi sudovno-živčanih i koštanih struktura toraksa i
gornjeg ekstremiteta, skeletotopski i odnosi organa torakalne šupljine).
Cilj modula
Student treba da stekne znanje o zidovima grudnog koša, sadržaju i
sintopskim i skeletotopskim odnosima organa torakalne šupljine, krvno
živčanim elementima, elementima unutar torakalne šupljine, kao i
znanja o krvnim žilama, nervima, limfi i muskulaturi gornjeg
ekstremiteta. Projekcije i granice pleure i pluća.
Modul 2
Topografska anatomija abdomena zdjelice i donjeg ekstremiteta.
Anatomsko-hirurške regije (muskulatura, krvni sudovi i živci,
anatomski odnosi sudovno-živčanih elemenata abdominalne šupljine,
zdjelice i donjeg ekstremiteta, projekcije trbušnih i zdjeličnih organa).
Cilj modula
Student treba da stekne znanje o zidovima abdomena i karlice, položaju
sadržaju i sintopskim i skeletotopskim i holotopskim odnosima organa
59
abdomena, zdjelice, krvno živčanim elementima unutar abdominalne i
šupljine zdjelice, peritonealni retroperitonealni i ekstraperitonealni
prostor kao i znanja o krvnim žilama, nervima, limfi i muskulaturi
donjeg ekstremiteta.
Modul 3
Topografska anatomija glave i vrata. Anatomsko-hirurške regije vrata
(muskulatura, krvni sudovi i živci vrata, anatomski odnosi sudovnoživčanih i koštanih struktura, projekcije vratnih organa). Anatomsko
hirurške regije glave (muskulatura, krvni sudovi i živci glave,
anatomski odnosi sudovno-živčanih i koštanih struktura.
Cilj modula
Student treba da stekne znanje o regiji glave i vrata u cjelini,
muskulaturi, krvnim sudovima, limfi i inervacionionim područjima
kapitalnih živaca. Takođe treba da stekne znanje o topografskim
prostorima glave kao i o projekcijama i odnosima organa glave i vrata.
Modul 4
Neuroanatomija i Aesthesiologia. Anatomska i funkcionalna podjela.
Neuroanatomska terminologija. Orijentacije u CNS-u. Elementi građe (
neuron, neuroglija, sinapsa). Morfologija CNS-a. Pregled glavnih
senzibilnih, motornih i senzornih puteva CNS-a. Vaskularizacija i
ovojnice CNS-a. Opšti principi organizacije perfernog nervnog sistema.
Vegetativni
nervni
sistem.
Organum
visus,
organum
vestibulocochleare, organum gustatorium i organum olfactorium.
Cilj modula
Student treba da stekne znanja o morfologiji i topografiji dijelova CNSa i čula.
Kroz nastavu iz predmeta Anatomija čovjeka 2 student će ovladati
slijedećim vještinama:
- Vještine koje student treba poznavati nakon odslušane nastave
1.prepoznavanje struktura zidova grudnog koša,
2.sadržaj u i sintopskim i skeletotopskim odnosima organa torakalne
šupljine,
3.prepoznavanje krvno-živčanih elemenata unutar torakalne šupljine,
kao i prepoznavanje krvnih žila, živaca, limfe i muskulature gornjeg
ekstremiteta.
4.prepoznavanje struktura zidova abdomena i karlice,
5.sadržaj sintopskih, skeletotopskih i holotopskih odnosa organa sa
krvno živčanim elementima unutar šupljine,
6.prepoznavanje krvnih žila, živaca, limfe i muskulature donjeg
ekstremiteta.
7.prepoznavanje muskulature, krvnih sudova i limfe glave i vrata, te
inervacionih područja moždanih živaca.
8.prepoznavanje topografskih prostora glave i vrata, projekcije i odnosi
organa glave i vrata.
9.prepoznavanje morfologije i topografije dijelova CNS-a i čula.
- Vještine koje student treba znati praktično izvesti nakon odslušane
nastave
1.Disekcija topografskih regija ljudskog tijela na kadaveru
60
2.Orijentacija na horizontalnim, frontalnim i sagitalnim rezovima u
svim nivoima ljudskog tijela.
3.Praktična orijentacija u skeletotopskim i holotopskim odnosima
unutrašnjih organa na anatomskim modelima
Nakon odslušane nastave iz predmeta Anatomija čovjeka 2 student
mora usvojiti slijedeće stavove:
1.Posmatrati čovjeka kao morfološku cjelinu
2.Znati da bez usvojenih znanja iz Anatomije 2 neće moći naučiti i
razumjeti funkciju i patološke promjene u ljudskom organizmu, kao i
ovladati znanjima i vještinama iz oblasti dijagnostičke i terapijske
medicine
4. Metode učenja
5. Metode
procjene znanja
Nastava se izvodi u obliku:
-predavanja (45 sati) za sve studente
-seminari (15 sati) za grupe ne veće od 25 studenata
-vježbe (60 sati) za grupe ne veće od 10 studenata (disekcija).
Za savladavanje nastavnog programa nastava se izvodi u formi
predavanje-učenje topografije uz pomoć anatomskih modela, i
kompjuterske simulacije
interaktivna nastava na:
a) seminarima - problem orijentisano učenje sa unaprijed
pripremljenim temama i aktivnim učešćem studenta
b) praktičnim vježbema - disekcija regija na kadaveričnim
preparatima, uz predhodnu provjeru znanja studenta za disekciju
određene regije.
U toku trajanja nastave studentu će biti omogućeno samostalno učenje
na izoliranim dijelovima skeleta zglobova i organa
Parcijalni ispit 1 (topografska anatomija toraksa i gornjeg
ekstremiteta): MCQ test sa 30 pitanja+praktični dio
1. MCQ test sa 30 pitanja
16-18 tačnih odgovora
4 boda
19-21 tačnih odgovora
5 bodova
22-24 tačnih odgovora
6 bodova
25-27 tačnih odgovora
7 bodova
28-30 tačnih odgovora
8 bodova
Praktični dio se sastoji iz disekcije odgovarajuće regije toraksa i
gornjeg ekstremiteta, analize i prepoznavanja muskularnih, vaskularnih,
nervnih i limfnih struktura u dobijenoj regiji. Drugi dio praktičnog
ispita podrazumijeva praktičnu orijentaciju organa u topografskom
smislu na lešu ili anatomskom modelu. Na praktičnom ispitu student
može osvojiti maksimalno 12 bodova: disekcija 6 bodova i dva pitanja
iz topografije po 3 boda (ukupno 6).
Parcijalni ispit 1 nosi: MCQ 8 bodova +praktični dio 12 bodovaukupno 20 bodova.
Napomena: student može pristupiti praktičnom dijelu samo ukoliko
položi MCQ test. Ocjena na prvom parcijalnom ispitu (uz uslov
položenog MCQ testa) formira se zbrajanjem bodova sa testa i
praktičnog dijela ispita.
61
Parcijalni ispit 2 (topografska anatomija abdomena, karlice i donjeg
ekstremiteta): MCQ test sa 30 pitanja+praktični dio
1. MCQ test sa 30 pitanja
16-18 tačnih odgovora
4 boda
19-21 tačnih odgovora
5 bodova
22-24, tačnih odgovora
6 bodova
25, 27 tačnih odgovora7 bodova
28-30 tačnih odgovora
8 bodova
Praktični dio se sastoji iz disekcije odgovarajuće regije abdomena,
karlice i donjeg ekstremiteta, analize i prepoznavanja muskularnih,
vaskularnih, nervnih i limfnih struktura u dobijenoj regiji. Drugi dio
praktičnog ispita podrazumijeva praktičnu orijentaciju organa u
topografskom smislu na lešu ili anatomskom modelu. Na praktičnom
ispitu student može osvojiti maksimalno 12 bodova: disekcija 6 bodova
i dva pitanja iz topografije po 3 boda (ukupno 6).
Parcijalni ispit 2 nosi: MCQ 8 bodova +praktični dio 12 bodovaukupno 20 bodova.
Napomena: student može pristupiti praktičnom dijelu samo ukoliko
položi MCQ test. Ocjena na prvom parcijalnom ispitu (uz uslov
položenog MCQ testa) formira se zbrajanjem bodova sa testa i
praktičnog dijela ispita.
Parcijalni ispit 3 (topografska anatomija glave i vrata, centralni nervni
sistem, čula): MCQ test sa 20 pitanja +praktični dio
1. MCQ test sa 30 pitanja
16-18 tačnih odgovora
4 boda
19-21 tačnih odgovora
5 bodova
22-24, tačnih odgovora
6 bodova
25, 27 tačnih odgovora7 bodova
28-30 tačnih odgovora
8 bodova
Praktični dio se sastoji iz disekcije odgovarajuće regije glave i vrata,
analize i prepoznavanja muskularnih, vaskularnih, nervnih i limfnih
struktura u dobijenoj regiji. Drugi dio praktičnog ispita podrazumijeva
praktičnu orijentaciju organa u topografskom smislu na lešu ili
anatomskom modelu, analizu preprata CNS-a i presjeka mozga te
identifikacija sastavnih struktura čula vida, sluha i ravnoteže na
anatomskom modelu. Na praktičnom ispitu student može osvojiti
maksimalno 22 boda: disekcija 4 boda i dva pitanja iz topografije po 2
boda (ukupno 4), 2 preparata CNS-a po 4 boda (ukupno 8), analiza
presjeka 2 boda, identifikacija sastavnih struktura čula vida, ravnoteže i
sluha 4 boda.
Parcijalni ispit 3 nosi: MCQ test 8 bodova +praktični dio 22 bodaukupno 30 bodova.
Napomena: student može pristupiti praktičnom dijelu samo ukoliko
položi MCQ test. Ocjena na prvom parcijalnom ispitu (uz uslov
položenog MCQ testa) formira se zbrajanjem bodova sa testa i
praktičnog dijela ispita.
STUDENTI
KOJI
SU
REDOVNO
PRISUSTVOVALI
PREDAVANJIMA, PRISUSTVOVALI I REDOVNO OVJERAVALI
62
VJEŽBE I SEMINARE, TE POLOŽILI SVE PARCIJALNE
DIJELOVE, NE MORAJU IZLAZITI NA ZAVRŠNI ISPIT. OCJENA
NA ZAVRŠNOM ISPITU PREDSTAVLJA ZBIR BODOVA IZ SVIH
SASTAVNIH DIJELOVA PREDMETA, TJ. PRISUSTVOVANJA I
AKTIVNOG UČEŠĆA NA VJEŽBAMA, PREDAVANJIMA I
SEMINARIMA TE BROJA BODOVA SA PARCIJALNIH ISPITA
(vidi kumulativna ocjena). GRADIVO IZ PARCIJALNIH DIJELOVA
KOJE NISU POLOŽILI TOKOM SEMESTRA PUTEM GORE
DEFINISANIH PARCIJALNIH ISPITA, STUDENTI MORAJU
USMENO ODGOVARATI NA KRAJU SEMESTRA.
ZAVRŠNI ISPIT SE SASTOJI OD USMENO-PRAKTIČNOG
DIJELA (IDENTIFIKACIJA STRUKTURA I ELEMENATA NA
HUMANOM PREPARATU) SA 10 ISPITNIH PITANJA:
USMENO-PRAKTIČNI DIO (ukupno 70 bodova)
1. Muskularne, vaskularne, živčane i limfne strukture glave, topografija
glave
2. Muskularne, vaskularne, živčane i limfne strukture vrata, topografija
vratnih organa
3. Muskularne, vaskularne, živčane i limfne strukture torakalnog zida,
topografija organa i struktura torakalne šupljine
4. Muskularne, vaskularne, živčane i limfne strukture gornjeg ekstremiteta
5. Muskularne, vaskularne, živčane i limfne strukture abdominalnog zida i
topografija organa i struktura abdominalne i karlične duplje
6. Muskularne, vaskularne, živčane i limfne strukture donjeg ekstremiteta
7. CNS
8. Kapitalni živac
9. Čulo vida
10.Čulo sluha
STUDENTI KOJI SU POLOŽILI POJEDINE PARCIJALNE
DIJELOVE, OSLOBAĐAJU SE POLAGANJA TOG DIJELA
GRADIVA NA ZAVRŠNOM ISPITU.
1. Prisustvo na predavanjima + prisustvo i aktivan rad na vježbama +
prisustvo i aktivan rad na seminarima - 30 bodova
2. Parcijalne provjere znanja (sve 3) ili završni ispit - 70 bodova
Broj ukupno osvojenih bodova, dobivenih kroz sve oblike provjere znanja,
prevodi se u konačnu ocjenu kako slijedi:
ocjena broj bodova opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
5(F,FX) ≤ 54
6(E) 55-64 zadovoljava minimalne kriterije
7(D) 65-74 općenito dobar, ali sa značajnim nedostacima
8(C) 75-84 prosječan, sa primjetnim greškama
9(B) 8 5-94 iznad prosjeka, sa ponekom greškom
izuzetan uspjeh bez ili sa neznatnim greškama
10(A) 95-100
7. Napomena:
Studenti su dužni da slijede sve predviđene aktivnosti i redovno
prisustvuju i aktivno učestvuju u svim oblicima nastave. Predavanja,
vježbe i seminari održavaju se prema izvedbenom programu nastave na
Katedri za anatomiju. Broj studenata po asistentu je 10. Parcijalnoj
provjeri pristupaju studenti koji su pozitivno ocijenjeni na vježbama i
seminarima. Opravdanost izostanaka sa vježbi dokazuje sa
63
vjerodostojnim potvrdama. Samo uz opravdanje student može
nadoknaditi 20% izostanaka iz cjelokupne nastave.
Termin konsultacija za studente je svaki radni dan od 12-14 sati uz
prethodnu najavu sekretarici Katedre ili na e-mail:
[email protected]
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
PLAN PREDMETA: ANATOMIJA ČOVJEKA 2
Oblik nastave i gradiva
Predavanje: Topografske regije grudnog koša i gornjeg
ekstremiteta-pregled, regio infraclavicularis et mammaria (mišići
prednjeg torakalnog zida, mm. intercostales externi et interni.
mm. levatores costarum, mm. subcostales, m. transversus
thoracis, međurebarni prostori) krvne i limfne žile i živci.
Diaphragma, mamma
Regio suprascapularis, reg. scapularis (leđni mišići, fasciae krvne
žile i živci)
Vježbe: Zidovi grudnog koša u cjelini, prednje-bočni aspekt
(skelet i zglobovi-pregled, krvni i limfni sudovi, živci zidova,
mišići, diaphragma)
Mamma, stražnji torakalni zid (krvni i limfni sudovi, živci
zidova, mišići)
Seminari: Položaj, građa, vaskularizacija, inervacija i limfa
dojke. Kliničko-anatomski značaj
Predavanje: Grudna šupljina (aorta ascendens, arcus aortae i
pars thoracica aortae, v. cava superior, a. thoracica interna, ductus
lymphaticus dexter, ductus thoracicus, tr. sympaticus, nn.
sphlanchnici) mediastinum-pregled.
Pleura i pluća (granice), topografija jednjaka, topografija srca,
srčana ušća, apsolutna i relativna srčana muklina
Vježbe: Cavitas thoracis, podjela, medijastinum-podjela i opis
struktura u pojedinim dijelovima medijastinuma
Topografija pluća, pleure i srca-kliničko-anatomski značaj
Seminari: Anatomija presjeka grudnog koša, načini prikaza
organa grudnog koša i njihovi topografski odnosi
Predavanje: Fossa axillaris, reg. brachii anterior, reg. brachii
posterior, reg. cubiti anterior et posterior, reg. antebrachii
anterior, reg. antebrachii posterior, reg. palmaris et dorsalis
manus (granice regija, mišići, krvno-žilni i živčani elementi,
topografski prostori
Prednje-bočni trbušni zid-pregled regija, mišića, fascija i
sudovno-živčanih elemenata
Vježbe: Fossa axillaris, reg. brachii anterior, reg. brachii
posterior, reg. cubiti anterior et posterior
Reg. antebrachii anterior, reg. antebrachii posterior, reg. palmaris
et dorsalis manus
Seminari: Klinički važni topografski odnosi elemenata u
pojedinim regijama gornjeg ekstremiteta
Broj sati
2
1
2
2
1
1
2
2
2
1
2
1
2
2
1
PARCIJALNI ISPIT 1
64
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Predavanje: Topografske regije prednje-bočnog trbušnog zida,
reg. hypochondriaca lat. dex. et sinistra, reg. epigastrica, reg.
umbilicalis, reg. abdominis lateralis dex. et sinistra, reg.
inguinalis dex. et sinistra (granice regija, mišići i fascije, krvnožilni i živčani elementi, vagina, m. rectus abdominis, canalis
inguinalis, herniae)
Topografske regije stražnjeg trbušnog zida (granice regija, mišići,
krvno žilni i živčani elementi)
Vježbe: Topografske regije prednje-bočnog trbušnog zida, reg.
hypochondriaca lat. dex. et sinistra, reg. epigastrica, reg.
umbilicalis, reg. abdominis lateralis dex. et sinistra, reg.
inguinalis dex. et sinistra (granice regija, mišići i fascije, krvnožilni i živčani elementi, vagina, m. rectus abdominis, canalis
inguinalis, herniae
Topografske regije stražnjeg trbušnog zida
Seminari: Mišićne, fascijalne i aponeurotične tvorevine prednjebočnog trbušnog zida i anatomska osnova nastanka hernija,
porto-kavalne anastomoze
Predavanje: Topografija organa trbušne šupljine (skeletotopski i
holotopski odnosi, aorta sa granama, v. cava inferior, v. portae,
limfa abdomena, ductus thoracicus),
Peritoneum
Vježbe: Topografija organa trbušne šupljine
Peritoneum (peritoneum parietale et viscerale, peritonealne
tvorevine, podjela organa u odnosu na peritoneum)
Seminari: Peritoneum abdomino-pelvične šupljine, peritonealne
duplikature, podjela peritonealne šupljine, odnos peritoneuma i
organa abdomino-pelvične šupljine
Predavanje: Topografija organa karlične šupljine i
retroperitoneum
Regio subinguinalis, trigonum femoris, reg. femoris ant, reg.
glutea, reg. femoris posterior
Vježbe: Podjela karlične duplje, organski i sudovno-živčani
prostori, krvni sudovi, živci i limfa karlice
Organi retroperitoneuma, krvni sudovi, živci i limfa
retroperitonealnog prostora
Seminari: Anatomija presjeka abdomena i karlice, načini prikaza
organa trbuha i karlice
Predavanje: Reg. genus anterior et posterior, regio cruris ant.,
reg.cruris post., reg dorsalis pedis, reg. plantaris pedis (granice
regija, mišići, krvno žilni i živčani elementi (granice regija,
mišići, krvno žilni i živčani elementi, topografija)
Topografske regije glave, reg. parotideomasseterica, reg
retromandibularis, reg. facialis
Vježbe: Regio subinguinalis, trigonum femoris, reg. femoris ant,
reg. glutea, reg. femoris posterior
Reg. genus anterior et posterior, regio cruris ant., reg. cruris post.,
reg dorsalis pedis, reg. plantaris pedis
Seminari: Klinički važni topografaski odnosi elemenata u
pojedinim regijama donjeg ekstremiteta
2
1
3
1
1
2
1
2
2
1
2
1
2
2
1
2
1
2
2
1
65
Sedmica 8.
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Sedmica 12.
PARCIJALNI ISPIT 2
Predavanje: Reg. oralis, reg. nasalis, reg. infraorbitalis, reg.
orbitalis (granice regija, mišići, krvno žilni i živčani elementi)
reg. frontalis, reg. temporalis, reg auricularis post., reg.
occipitalis. fossa temporalis, fossa infratemporalis, fossa
pterygopalatina)
Reg. colli lateralis, reg. colli media, projekcione tačke pharynxa i
larynxa, gl. thyroidea, pristup na larynx i cervikalni dio tracheae,
reg. submandibularis, reg. carotica, spatium retropharyngeum,
spatium parapharyngeum, reg. cervicalis post., reg. nuchae
(granice regija, mišići, krvno žilni i živčani elementi)
Vježbe: Regije glave i topografija glave na koronalnim,
sagitalnim i horizontalnim presjecima
Regije vrata, topografija vrata na koronalnim, sagitalnim i
horizontalnim presjecima
Seminari: Primjenjena antomija krvnih sudova i živaca glave i
vrata
Predavanje: Podjela nervnog sistema. Neuroanatomska
terminologija, elementi građe nervnog sistema (neuron,
neuroglija, sinapsa), razvoj
Medulla spinalis (vanjska morfologija, siva i bijela masa,
vaskularizacija, ovojnice, organizacija spinalnog nerva, živčani
pleksusi-pregled, anatomska podloga refleksnog luka)
Vježbe: Dijelovi CNS-a, periferni nervni sistem, orijentacione
osovine, medulla spinalis-vanjska morfologija
Medulla spinalis-unutrašnja građa, kičmeni živci, pleksusi i
periferni živci
Seminari: Funkcionalna i primijenjena anatomija kičmene
moždine i kičmenih živaca, dermatomi i miotomi
Predavanje: Truncus cerebri, položaj, dijelovi, medulla
oblongata, pons, mesencephalon, (vanjska morfologija,
organizacija sive i bijele mase)
Nn. craniales-pregled (porijeklo, vrste vlakana, tok, grane)
Vježbe: Medulla oblongata, pons, mesencephalon, vanjska
morfologija, unutrašnja građa, presjeci
Kranijalni živci, porijeklo i detaljan opis jedara u moždanom
stablu, izlazišta, distribucija i kliničko-anatomski značaj
Seminari: Relejna jedra moždanog stabla i njihov značaj
Predavanje: Cerebellum, (položaj, vanjska morfologija,
funkcionalna i filogenetska podjela, građa malog mozga)
Diencephalon (položaj i podjela, thalamus, morfologija i
unutrašnja građa)
Vježbe: Cerebellum, morfologija i unutrašnja građa
Diencephalon, podjela i vanjska morfologija, diencephalon na
presjecima
Seminari: Funkcionalna anatomija malog mozga, neuronski
krugovi
Predavanje: Epithalmus, epiphysis cerebri, metathalamus,
subthalamus, hypothalamus, hypophysis cerebri, morfologija i
1
2
2
2
1
1
2
2
2
1
2
1
2
2
1
2
1
2
2
1
2
66
unutrašnja građa).
Telencephalon (položaj i podjela)
Vježbe: Diencephalon, građa (preparat), hipotalamo-hipofizna
osovina.
Telencephalon, vanjska morfologija
Seminari: Funkcionalna anatomija retikularne formacije
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
Predavanje: Telencephalon (unutrašnja građa, funkcionalna
organizacija moždane kore, limbički sistem, commissurae i
asocijativni putevi telencephalona, bazalne ganglije)
Putevi CNS-a-pregled
Vježbe: Unutrašnja građa velikog mozga-presjeci
Ovojnice CNS-a, liquor cerebrospinalis, komorni sistem
Seminari: Aksijalni, koronalni i sagitalni presjeci mozga, način
prikazivanja, CT, MR
Predavanje: Vaskularizacija CNS-a
Organum visus
Vježbe: Sistem unutrašnje karotide i vertebrobazilarni sistem,
površne i duboke vene mozga, sinusi durae matris
Ovojnice oka, dioptrički aparat oka, pomoćni aparat oka
Seminari: Vidni sistem – principi organizacije, refleksni i relejni
centri, kortikalne prezentacije
Predavanje: Organum vestbulocochleare
Organum gustatorium et olfactorium
Vježbe:Auris externa, auris media, cavitas tympani, antrum
mastoideum, auris interna
Organum gustatorium et olfactorium, okusni i olfaktivni put
Seminari:Topografski odnosi vanjskog, srednjeg i unutrašnjeg
uha i njihov klinički značaj, statički i akustički put.
Sedmica 16.
PARCIJALNI ISPIT 3
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin
Ispit za studente koji nisu zadovoljili na parcijalnim ispitima
Sedmica 18.
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
Sedmica 20.
POPRAVNI ISPIT
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i
vještina studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u
sedmici 16 i 18.
Prve dvije
sedmice
septembra
1
2
2
1
2
1
2
2
1
1
2
2
2
1
2
1
2
2
1
JESENJI ISPITNI ROK
67
Code BAM 022
Naslov predmeta: HISTOLOGIJA 2 I EMBRIOLOGIJA
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Semestar: II
ECTS kredita: 7.5
Status: obavezni
Sedmica: 15
Ukupno časova: 95
Odgovorni nastavnik: Prof. dr Zakira Mornjaković
Uslovi za pohađanje nastave: Nema uslova
1. Ciljevi predmeta
Cilj je predmeta da studenta nauči osnovama morfofunkcionalnih
karakteristika organa i organskih sistema na razini svjetlosne i
elektronske mikroskopije, u okviru hijerarhijskog modela organizacije
organizma čovjeka. Istovremeno, kroz saznanja iz domena embriologije
student proučava razvoj zametka, što mu omogućuje razumijevanje
složenih odnosa u građi čovječjeg tijela. Ovo ima i praktično
medicinsko značenje kroz tumačenja načina nastanka anomalija
razvitka.
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je osposobljavanje studenta da građu i intrauterini
razvitak čovjekova tijela shvati kao cjelinu sastavljenu od pojedinih
međusobno integriranih sistema, te da na temelju vlastitog iskustva,
mikroskopiranjem histoloških preparata organa i zametka, kao i
analizom relevantne fotodokumentacije, stekne sigurnost u
prepoznavanju važnih histoloških i embrionalnih struktura.
Na predavanjima, vježbama i seminarima usvaja se teoretsko znanje i
savladava se vještina praktičnog mikroskopiranja histoloških preparata
organa i zametka, uz analizu elektronskomikroskopskih snimaka i
fotodokumentacije embrionalnih struktura.
3. Ishodi učenja
Kroz nastavu Modula 1 i 2 predmeta „Histologija 2 i embriologija“
student će usvojiti slijedeća znanja:
1. Histologija organa i organskih sistema
2. Opća i specijalna embriologija čovjeka
Cilj nastave ovih modula je upoznati studenta s histološkom građom
organa i organskih sistema, odnosno integriranih sistema organizma.
Istovremeno, student će se upoznati sa složenim zbivanjima tijekom
razvoja čovječjeg zametka s pozicija diferencijacije tkiva i organa,
načinom nastanka anomalija razvitka pojedinih organa i organskih
sistema i njihovim značajem za klinički važne poremećaje.
Vještine koje student treba znati praktično izvesti (zna kako i čini):
1. promatrati i analizirati histološke preparate organa i zametka
2. analizirati i interpretirati elektronomikrografe
3. ispravno interpretirati uočene morfološke strukture formiranih
organa i organa tokom razvoja
4. samostalno nacrtati histološke preparate
5. samostalno obilježiti strukturne dijelove na crtežima histoloških
preparata
68
4. Metode učenja
Vještine koje student treba poznavati (zna kako):
1. primjena esencijalnih znanja i vještina iz domena citologije i
histologije tkiva na razinu formiranih organa i na razinu njihovog
embrionalnog statusa
2. primjena integriranih znanja i vještina u interpretaciji normalnog i
abnormalnog razvoja tkiva i organa čovjeka
Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće stavove:
1. Ispravno promatranje i analiza preparata stanica i tkiva preduslov je
za dobro upoznavanje građe histoloških preparata formiranih organa
i za vrijeme razvoja.
2. Dobro poznavanje normalne mikroskopske i submikroskopske građe
organizma preduslov je za razumijevanje njegovih funkcija.
3. Poznavanje normalne građe i funkcije organa kroz hijerarhijske
nivoe organizacije neophodan je preduslov za razumijevanje
njihovih poremećaja.
4. Poznavanje normalnog razvoja čovjeka preduslov je za bolje
razumijevanje njegove složene građe i mogućnosti nastanka
anomalija razvitka.
Nastava (95 časova) se izvodi u obliku:
•
Predavanja ex catedra za sve studente – 14 časova
•
Vježbe za grupe ne veće od 12 studenata – 26 časova
•
Interaktivno učenje (IU) za sve studente – 14 časova
•
Seminarski radovi (S) za sve studente – 24 časa
•
Repetitorij praktične nastave za sve studente – 9 časova
•
Parcijalni ispiti – 8 časova
Napomena:
Interaktivna nastava označava:
1. testiranje samostalne pripreme studenta za praćenje teoretske
nastave koja će se izvesti bez najave jedanput u toku semestra,
2. interaktivnu komunikaciju tokom izvođenja teoretske nastave.
Seminarske radove na unaprijed određenu temu studenti će
prezentirati javno. Aktivnost studenata će biti evaluirana i bodovana.
5. Metode procjene
znanja
Kriterij
ocjenjivanja
Znanja i vještine na
praktičnim
vježbama Modula 1
Znanja i vještine na
praktičnim
vježbama Modula 2
Znanja i aktivnosti
u interaktivnoj
nastavi
Znanja i aktivnosti
u seminarskoj
nastavi
Parcijalni ispit
Maksimalno bodova
Minimalno bodova
15
9
15
9
10
6
10
6
25
15
69
Modula 1
Parcijalni ispit
Modula 2
25
15
Ukupno:
100
60
KRITERIJ OCJENJIVANJA USVOJENIH ZNANJA I VJEŠTINA
NA PRAKTIČNOJ I TEORETSKOJ NASTAVI
Ovi kriteriji su identični za oba modula.
Znanja i vještine na
Maksimalno
praktičnim vježbama
bodova
Znanja i vještine na
praktičnim vježbama
15
(ukupno)
Pojedinačno po vježbi
2,5
Minimalno bodova
9
1,5
RAZRADA I TUMAČENJE OCJENJIVANJA – vježbe
Ocjena znanja
Bodovi po vježbi
Ne zadovoljava
0
Zadovoljava
1,5
Srednje
2,0
Najbolje
2,5
Napomene:
Ako student izostane s vježbe dobiva 0 bodova, a ako je izostanak
opravdan tu vježbu treba nadoknaditi.
KRITERIJ OCJENJIVANJA INTERAKTIVNE NASTAVE
Kriterij ocjenjivanja
Maksimalno bodova Minimalno bodova
po testiranju
po testiranju
Znanja i aktivnosti u
10
6
interaktivnoj nastavi
KRITERIJ OCJENJIVANJA SEMINARSKE NASTAVE
Kriterij ocjenjivanja
Maksimalno bodova Minimalno bodova
Znanja i aktivnosti u
10
6
seminarskoj nastavi
RAZRADA
I
TUMAČENJE
OCJENJIVANJA
INTERAKTIVNA I SEMINARSKA NASTAVA
Ocjena znanja
Bodovi
6
6
7
7
8
8
9
9
10
10
–
70
KRITERIJ OCJENJIVANJA PARCIJALNOG ISPITA
Kriterij ocjenjivanja za Maksimalno bodova Minimalno bodova
Modul 1 i 2
(bodovi za prolaz)
Parcijalni ispit
25
15
RAZRADA I TUMAČENJE OCJENJIVANJA – parcijalni ispit
Ocjena znanja
Bodovi
6
15
7
16
7
17
7
18
8
19
8
20
8
21
9
22
9
23
10
24
10
25
•
•
•
•
Na vježbama se vrši kontinuirana provjera savladanih vještina i
znanja.
Na interaktivnoj nastavi vrši se nenajavljeno testiranje
samostalno usvojenog znanja (jedanput u toku semestra) na
postavljeni upit. Pisani rad ocjenjuje se i ostaje u portfoliju
studenta kao dokument.
Seminarski radovi na unaprijed određenu temu će biti
evaluirani i bodovani.
Parcijalni, završni i popravni ispit iz predmeta “Histologija 2 i
embriologija” obavlja se pismeno u formi eseja, a uključuje
praktični rad na obradi dva histološka preparata i jednog
elektronomikrografa.
Ocjena za pismeni i praktični dio ispita je zajednička.
Zbir svih bodova se prevodi u kumulativnu ocjenu kako slijedi:
ocjena
broj bodova
opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
5(F,FX)
≤ 54
zadovoljava minimalne kriterije
6(E)
55-64
općenito dobar, ali sa značajnim nedostacima
7(D)
65-74
prosječan, sa primjetnim greškama
8(C)
75-84
iznad prosjeka, sa ponekom greškom
9(B)
85-94
izuzetan uspjeh sa neznatnim greškama
10(A)
95-100
Napomena:
Kroz završni ispit u formi eseja ispitat će se gradivo pređeno kroz
module. Student koji nije ostvario dovoljan broj bodova za prolaz, bilo
u pojedinačnom modulu, bilo u oba, pristupa polaganju nepoloženog
modula u popravnom roku koji se organizuje nakon završene
71
6. Literatura
7. Napomena
dopunske nastave.
Također, u ovom terminu pruža se i mogućnost za korekciju ocjene
svim zainteresiranim studentima koji su već postigli pozitivne rezultate
na oba modula, kroz obnovljenu provjeru znanja i vještina za oba
modula.
Svi pisani materijali pohranjuju se kao ispitna dokumentacija u portfolio
studenta, zajedno sa zapisnikom ispitivača, u kojem je ovaj dužan da
ocjene dobivene po navedenim segmentima ispita prikaže i kroz
bodovni sistem.
Obavezna:
1. Junqueira Luis Carlos i Carneiro Jose. OSNOVI HISTOLOGIJE.
Prevod sa engleskog jezika jedanaestog izdanja knjige Basic
Histology. Izdavač: Data status, Beograd, 2005.
2. Mornjaković Zakira i saradnici. Praktikum-atlas “CD histoloških
preparata tkiva i organa”. Univerzitet u Sarajevu, Medicinski
fakultet, Sarajevo, 2005.
3. Sadler TW. LANGMANOVA MEDICINSKA EMBRIOLOGIJA.
Prijevod američkog izdanja knjige LANGMAN’S MEDICAL
EMBRYOLOGY, 7th ed. Izdavač: Školska knjiga, Zagreb, 1996.
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 11.30-13.00 h.
E-mail adresa: [email protected]
72
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
PLAN PREDMETA: HISTOLOGIJA 2 i EMBRIOLOGIJA
Oblik nastave i gradiva
Predavanje: Muški spolni organi. Testis: ovojnice i gradivni
elementi organa. Sjemeni epitel: sjemene i Sertolijeve celule,
odjeli, ciklus i stadiji sjemenog epitela i njihova regulacija.
Morfologija i ultrastruktura spermatozoida. Tkivnovaskularni
elementi intersticija testisa s naglaskom na ultrastrukturu i
funkciju Leydig-ovih celula. Građa testisa dječaka. Histološka
struktura spermiofornih kanala. Histofiziologija penisa, prostate
i bulbouretralnih žlijezda.
Predavanje: Ženski spolni organi. Ovarium. Histološka
organizacija i dobne razlike. Razvojne i regresivne forme
ovarijalnih folikula i žutog tijela. Ovarijalni ciklus. Građa i
funkcija jajovoda, uterusa s akcentom na promjene tokom
menstrualnog ciklusa, vagine i vanjskih spolnih organa.
Mliječna žljezda: djevojčice, spolno zrele žene, za vrijeme
trudnoće i dojenja i nakon menopauze.
Vježbe:
1. Testis
2. Epididimis
3. Duktus deferens
4. Penis
5. Prostata
Predavanje: Probavna cijev. Usna šupljina: usne, obrazi,
meko i tvrdo nepce, jezik, zubi – pulpa, dentin, caklina,
periodontium,
gingiva.
Gustativni
korpuskuli:
rasprostranjenost, građa i funkcija. Ždrijelo. Jednjak. Želudacspecifičnosti područja organa. Tanko crijevo- duodenum,
jejunum i ileum. Debelo crijevo, appendix vermiformis,
rektum, anorektalno područje.
Peritoneum. Stratifikacija,
histološka građa, ultrastruktura, inervacija, vaskularizacija i
histofiziologija segmenata digestivne cijevi i međusobna
funkcionalna povezanost.
Vježbe:
1. Ovarijum
2. Tuba uterina
3. Uterus
4. Vagina
5. Mliječna žlijezda - aktivna faza
Predavanje: Žlijezde pridružene probavnoj cijevi. Pljuvačne
žlijezde - parotis, submandibularis i sublingualis. Egzokrini i
endokrini pankreas - histološka građa i ultrastruktura: acinusa,
izvodnih kanala i Langerhansovih otoka. Difuzni
Broj sati
1 IU
1
1 IU
1
2
2 IU
2
2
2 IU
2
73
gastroenteropankreatični sistem. Jetra: lobulus, portobilijarni
prostor, hepatociti, Kupfferove celule, Itove celuleultrastruktura i funkcija. Nutritivni i funkcionalni krvotok.
Funkcionalni režnjić. Intrahepatični i ekstrahepatični žučni
vodovi, žučni mjehur.
Sedmica 4.
Vježbe:
1. Usna
2. Zub
3. Jezik
4. Jednjak
5. Želudac (SM: kardija, fundus, pilorus, TEM)
6. Tanko crijevo (SM: duodenum, jejunum, ileum, TEM)
7. Debelo crijevo (SM: kolon, crvuljak, analni kanal)
8. Gl. parotis
9. Gl. sublingualis
10. Jetra (SM, TEM, SEM)
11. Žučni mjehur
12. Pankreas
Predavanje: Vaskularni sistem. Kapilarni krvni sudoviosnovna građa. Kontinuirani, fenestrirani i sinusoidni kapilari.
Arterije i vene: osnovna stratifikacija. Arterija elastičnog i
mišićnog tipa: građa i funkcija. Vene. Lokalne razlike
endotelnih celula. Srce: endokard, miokard, epikard. Histološke
karakteristike
sprovodnog
sistema
srca.
Endokrini
kardiomiociti. Struktura limfnih sudova.
Predavanje: Respiratorni sistem. Nosna šupljina,
paranazalni sinusi, olfaktivna sluznica. Grkljan, dušnik,
primarni bronhusi. Bronhalno stablo: arborizacija i histološka
građa. Plućni režnjić. Plućne alveole. Interalveolarni septum.
Vaskularizacija i inervacija pluća sa osvrtom na barijeru krvzrak. Odbrambene strukture pluća Pleura.
Vježbe:
1. Arterija:
• elastična
• mišićna
2. Vena
3. Kapilare (TEM)
4. Nosna šupljina - olfaktivna sluznica
5. Epiglotis
6. Dušnik
7. Pluća (SM, TEM, SEM)
Sedmica 5.
Sedmica 6.
PARCIJALNI ISPIT MODULA 1.
Ispit se polaže pismeno u trajanju od dva sata i praktično u
trajanju od dva sata.
Predavanje: Urinarni sistem. Bubreg: kora i srž. Nefron:
morfologija i topografija osnovnih sastavnih dijelova. Bubrežno
tjelašce: Bowmann-ova kapsula, glomerul, mezangijalne celule,
ultrastruktura filtracione membrane. Sabirni kanalići i papilarni
2
1 IU
1
1 IU
1
2
4
1 IU
1
74
duktusi. Jukstaglomerularni aparat: jukstaglomerularne celule,
macula densa i ekstraglomerularne mezangijalne celule. Intersticijum
bubrega. Vaskularizacija i inervacija bubrega. Histofiziologija
bubrega. Calyces minores, calyces majores, pelvis renalis, ureter,
vesica urinaria, uretra.
Predavanje: Imuni sistem. Celule i tkiva imunog sistema.
Organizacija limfatičnih organa. Migratorne i sesilne celule.
Nelimfocitne i limfocitne celule. Histološka organizacija timusa.
Mikrovaskularizacija.
Vježbe:
1.
2.
3.
4.
Sedmica 7.
1
2
Bubreg (SM, TEM, SEM)
Ureter
Mokraćni mjehur
Uretra
Predavanje: Limfni čvor: osnovne histološke odlike,
odjeljci, migracija i recirkulacija limfocita, postkapilarne
venule sa visokim endotelom. Slezena: bijela i crvena pulpa,
mikrovaskularizacija i venski sinusi. Limfatična tkiva sluznica
(limfatično tkivo digestivnog trakta i respiratornog trakta).
Predavanje: Endokrini sistem. Strukturna i funkcionalna
tipizacija endokrinog tkiva. Adenohipofiza: sastavni dijelovi,
celule i njihova distribucija, hormoni, regulacioni mehanizmi
sekretorne aktivnosti s kratkim prikazom kliničke slike hiper i
hipofunkcionalnih stanja. Neurohipofiza: histologija sastavnih
Neuroglandularne
celule
supraoptičkog
i
dijelova.
paraventrikularnog nukleusa. Specifičnosti vaskularizacije i
inervacija hipofize. Građa, endokrina funkcija i dobne
promjene epifize.
Sedmica 8.
1 IU
Vježbe:
1. Tonzila palatina
2. Limfni čvor
3. Slezena
4. Timus
5. Obilježeni limfociti (SM)
Predavanje: Tiroidna žlijezda. Fotomikroskopske i
ultrastrukturne karakteristike tireocita i parafolikularnih celula i
njihove morfofunkcionalne promjene tokom staničnih ciklusa.
Značaj joda, mehanizam regulacije aktivnosti i prikaz kliničkih
slučajeva kod hipo i hipertireoidnih stanja. Vaskularizacija i
inervacija štitne žlijezde. Paratiroidna žlijezda. Gradivni
elementi, ultrastruktura celula, dobne razlike i prikaz kliničkih
slučajeva kod hipo i hiperfunkcije. Nadbubrežna žlijezda.
Građa nadbubrega: čahura, kora i srž. Fotomikroskopske,
ultrastrukturne i histokemijske karakteristike celula kore i srži.
Specifičnosti vaskularizacije nadbubrega. Difuzni endokrini
sistem: rasprostranjenost, tipizacija, morfofunkcionalne
osobitosti.
1 IU
1
1 IU
1
2
1 IU
1
75
Predavanje: Nervni sistem. Veliki mozak: građa sive i
bijele supstance s osvrtom na regionalne razlike. Mali mozak:
građa sive i bijele supstance. Medulla spinalis: izgled, građa
sive i bijele supstance, regionalne histološke razlike. Građa
ganglija, nerava i osjetnih tjelašaca. Moždano kičmene opne,
horoidne resice. Počeci i završeci nerava.
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Vježbe:
1. Hipofiza
2. Epifiza
3. Štitna žlijezda (SM, TEM, SEM)
4. Gl. paratireoidea
5. Nadbubrežna žlijezda
6. Enteroendokrina celula (TEM)
Seminarski rad: Histološke karakteristike kože i njenih
derivata s osvrtom na regionalne razlike. Histološke
karakteristike oka i uha.
Vježbe:
1. Cerebrum
2. Cerebelum
3. Medula spinalis
4. Ganglion spinale
5. Nervus spinalis
6. Korpuskulum lamelozum
Seminarski rad: Oplodnja. Trajanje trudnoće, razvojna
razdoblja i određivanje dobi zametka s osvrtom na
kontracepciju, neplodnost i potpomognutu trudnoću.
Brazdanje, blastocista, implantacija. Formiranje i diferencijacija
zametnih listića. Embrionalne i decidualne ovojnice. Placenta:
razvoj, građa i funkcija. Embrionalni mjehur. Blizanci. Podjela,
uzroci i tipizacija anomalija razvoja.
Vježbe:
1. Koža
2. Nokat
Seminarski rad: Razvoj probavnog sistema. Razvoj usne
šupljine i njenih organa. Najčešće anomalije. Razvoj i
diferencijacija probavne cijevi. Najčešće anomalije. Razvoj
žlijezda priključenih uz probavnu cijev i slezene. Najčešće
anomalije.
Vježbe:
1. Oko (retina, iris, kornea)
2. Gl. Lakrimalis
3. Cortijev organ
Seminarski rad: Razvoj srca i vaskularnog sistema.
Embrionalni i fetalni krvotok. Najčešći poremećaji.
Seminarski rad: Razvoj respiratornog sistema i tjelesnih
1 IU
1
2
4S
2
4S
2
4S
2
2S
76
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
šupljina. Razvoj nosne šupljine, grkljana, dušnika, bronhusa,
pluća, pleure. Najčešće anomalije.
Vježbe:
1. Placenta (SM, TEM, SEM)
2. Pupčanik (SM)
Seminarski rad: Razvoj urinarnog sistema. Faze razvoja
bubrega: pronephros, mesonephros i metanephros. Kloaka i
njena diferencijacija. Razvoj urinofornih puteva. Najčešće
anomalije.
Seminarski rad: Razvoj spolnog sistema. Indiferentni stadij
i spolna diferencijacija tokom razvoja gonada, spolnih kanala i
vanjskih spolnih organa. Najčešće anomalije.
2S
Vježbe:
1. Razvoj zuba
2. Razvoj nervne cijevi
3. Razvoj oka
Seminarski rad: Razvoj endokrinih žlijezda: hipofiza,
epifiza, tireoidea, paratireoidea, ultimobranhijalno tijelo,
nadbubreg, timus. Najčešće anomalije. Razvoj kože. Najčešće
anomalije.
Seminarski rad: Razvoj nervnog sistema. Morfogeneza i
histogeneza nervne cijevi. Nervni greben i njegova
diferencijacija. Najčešće anomalije. Razvoj oka i uha. Najčešće
anomalije.
2
2
2S
2S
2S
2S
Vježbe:
1. Endokrine žlijezde fetusa (SM)
2. Spolne žlijezde fetusa (SM)
2
Repetitorij praktikuma
9
Sedmica 16.
Sedmica 18.
Sedmica 20.
PARCIJALNI ISPIT MODULA 2.
Ispit se polaže pismeno u trajanju od dva sata i praktično u
trajanju od dva sata.
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
POPRAVNI ISPIT
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i
vještina studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene
u sedmici 16.
Prve dvije
sedmice
septembra
JESENJI ISPITNI ROK
4
77
Code BAM 023
Naslov predmeta: SOCIJALNA MEDICINA I ORGANIZACIJA
ZDRAVSTVENE ZAŠTITE 1
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Status: obavezni
Sedmica: 15
Semestar: II
ECTS kredita: 3
Ukupno časova: 45
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Dragana Nikšić
Uslovi za pohađanje nastave: Nema uslova
1. Ciljevi predmeta
Cilj predmeta je da pomogne studentima da steknu bazična znanja o
utjecaju socijalno medicinskih faktora na zdravlje i bolest te načinu
organiziranja i funkcioniranja zdravstvenog sistema i zdravstvene
zaštite.
2. Svrha predmeta
Svrha predmeta je da student usvoji socijalno medicinski pristup
posmatranja i istraživanja što će pomoći uspješnijoj praksi doktora
medicine u unapređenju zdravstvene zaštite stanovništva.
3. Ishodi učenja
Kroz nastavu predmeta «Socijalna medicina i organizacija
zdravstvene zaštite 1» student će usvojiti slijedeća znanja:
Modul 1. Socijalna medicina i javno zdravstvo
Cilj modula je shvatanje socijalne medicine kao dijela jedinstvene
medicine, njena orjentacija i značaj u praksi ljekara opće medicine
Modul 2. Poimanje i unapređenje zdravlja
Cilj ovog modula je shvatanje značaja zdravlja za pojedinca i
društvo, upoznavanje modela zdravlja, definisanje, prepoznavanje i
monitoring osnovnih determinanti zdravlja, prepoznavanje rizičnog
zdravstvenog ponašanja pojedinca, grupe i stanovništva i sticanje
znanja i vještina za provođenje promocije zdravlja i prevencije
bolesti
Modul 3. Zdravstveni odgoj zdravog pojedinca i populacije
Cilj modula je odrediti mjesto i ulogu zdravstvenog odgoja u radu
ljekara i razviti potrebne vještine za zdravstveni odgojni rad
pojedinca, grupe i zajednice u svrhu unapređenja i održanja zdravlja
stanovništva i prevencije bolesti ; ovladavanje bazičnim znanjima o
značaju komunikacije ljekara sa pacijentom, porodicom i društvenom
zajednicom
Modul 4. Stanovništvo i njegove socijalno medicinske
karakteristike sa socijalno medicinskim pristupom rješavanju
osnovnih zdravstvenih problema u stanovništvu
Cilj modula je shvatanje važnosti socijalno medicinskog pristupa u
rješavanju osnovnih problema pojedinca, primarnih zajednica i
populacionih grupa uz podršku osnovnih informacija o zdravlju i
bolesti.
78
Modul 5. Zdravstveni sistem i njegova organizacija
Cilj modula je sticanje bazičnih znanja o karakteristikama i
organizaciji zdravstvenog sistema i potrebnim zdravstvenim
resursima za funkcioniranje.
Modul 6. Uloga države u zdravstvenoj zaštiti stanovništva
Cilj modula je sticanje osnovnih znanja o značaju zdravstvene
politike, uloge države i međunarodne saradnje za zdravlje
stanovništva, kao i sticanje osnovnih znanja o načinima finansiranja
zdravstvene zaštite, načinu plaćanja zdravstvenih usluga, te cijeni
koštanja zdravlja i bolesti.
Vještine koje student treba znati praktično izvesti:
1.posmatranje životnih pojava u zajednici u
zdravstvenim događajima
2 pronalaženje izvora adekvatnih podataka
4.ispitivanje zdravstvenih stilova života
5.ispitivanje kvaliteta života
6.primjena metoda zdravstvenog odgoja
7.ispitivanje determinanti zdravlja porodice
8.procjena osiguranosti općine zdravstvenim kadrom
9.određivanje biološkog tipa stanovništva
korelaciji
sa
Vještine koje student treba poznavati:
1.kritička upotreba indikatora i primjena sociomedicinskih metoda i
tehnika,
2.sagledavanje problematike nezdravog načina života
3.ocjena međufunkcionisanja podsistema u sistemu zdravstva
4.ocjena demografskog stanja
stanovništva i savremene BiH
porodice
5.direktne i indirektne troškove zdravlja i bolesti
6.korištenje metoda i sredstava zdravstvenog odgoja
Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće stavove:
1.Najvažniji zadatak ljekara je održavanje i unapređenje zdravlja
pojedinca i zajednice
2. Individualno zdravlje je preduslov općeg kolektivnog zdravlja
3. Zdravlje porodice je odraz zdravlja njenih članova
4. Zdravlje je ekonomska kategorija
5. Zdravlje je društvena kategorija
6. Dobro organiziran zdravstveni sistem je jedan od preduslova dobre
zdravstvene zaštite u zemlji
4. Metode učenja
Nastava se izvodi :
Predavanja (25 predavanja) sa aktivnim učešćem studenata (tip
kratkih testova / kvizova).
Vježbe (20 sati vježbi) individualnog tipa zasnovane na stvarnim
primjerima iz prakse, problemski orijentirane sa izvođenjem na
terenu (praktični zadatak ocjenjen i predat u pismenoj formi).
Seminarski rad (do 5 studenta po jednoj seminarskoj radnji) uz
prezentaciju tipa interaktivne nastave.
79
Konsultacije (za svaku vježbu i pred završni ispit)
Procjena znanja studenta sadrži slijedeće elemente:
Kratki testovi / kvizovi / 5 kvizova. Svaki kviz ima po 5 pitanja sa 35 odgovora. Maksimalni broj bodova 5.
Na vježbama se vrši provjera savladanih vještina. Svaka pozitivno
ocjenjena vježba (ukupno 15 vježbi) nosi 0,5 -1 bod (maksimalno
15 bodova, minimalno 11 bodova). Seminarski rad nosi maksimalno
10 bodova.
Parcijalni ispit 1 (modul 1,2,3) se sastoji od praktičnog zadatka,
MCQ i esejskih pitanja iz teoretskog djela, koji nosi maksimalno 30,
minimalno 16 bodova.
Parcijalni ispit 2 (modul 4,5,6) je u pisanoj formi po tipu eseja.
Sastoji se od praktičnog zadatka i teoretskih pitanja po tipu eseja,
koji nosi maksimalno 40, minimalno 19 bodova.
Završni ispit za studente koji nisu zadovoljili na parcijalnim
ispitima/ispitu ili nisu zadovoljni ocjenom uspostavljenom na osnovu
parcijalnih ispita.
Zbir svih bodova prevodi se u kumulativnu ocijenu kako slijedi:
ocjena
5(F,FX)≤ 54
6(E) 55-64
7(D) 65-74
8(C) 75-84
9(B) 85-94
10(A) 95-100
6. Literatura
broj bodova
opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
zadovoljava minimalne kriterije
općenito dobar, ali sa značajnim nedostacima
prosječan, sa primjetnim greškama
iznad prosjeka, sa ponekom greškom
izuzetan uspjeh bez ili sa neznatnim greškama
Obavezna:
1. Nikšić D. Kurspahić Mujčić A. Praktikum iz socijalne medicine sa
teorijskim osnovama. Univerzitet u Sarajevu. Medicinski fakultet
Sarajevo, 2007.
Proširena:
1.Jakšić Ž. i saradnici. Socijalna medicina. Medicinski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2000.
2.Cucić V. i saradnici. Socijalna medicina. Medicinski fakultet u
Beogradu, Beograd, 2002.
Dopunska:
1.Health Promotion and Disease Prevention. . A Handbook for
Teachers, Researchers, Health Professionals and Decision Makers.
FP – SEE. Hans Jacobs , Germany, 2008.
2.Izvještaji Svjetske zdravstvene organizacije iz oblasti socijalne
medicine i organizacije zdravstvene zaštite
7. Napomena
Termin konsultacije za studente je svaki dan od 12-14 sati uz
prethodnu najavu kod sekretarice Katedre ili na e-mail
[email protected]
80
PLAN PREDMETA:
SOCIJALNA MEDICINA I ORGANIZACIJA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE 1
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Sedmica 8.
Oblik nastave i gradiva
Broj sati
Predavanje: Socijalna medicina i javno zdravstvo (prikaz
razvoja zdravstva i orijentacija, definicija i predmet, novo javno
zdravstvo)
Vježba: Uvod u praktičnu nastavu, upoznavanje sa metodama
rada u oblasti socijalne medicine
2
Predavanje: Poimanje zdravlja i kvalitet života (pregled definicija i
prikaz modela zdravlja, subjektivna procjena zdravlja i kvaliteta
života
Vježba: Prezentacija upitnika za mjerenje kvaliteta života
2
Predavanje: Determinante zdravlja i održavanje zdravlja
Upoznavanje sa definicijom, prepoznavanjem i monitoringom
osnovnih determinanti
zdravlja: pravičnost i jednakost u
zdravlju, sadržaj milenijumskih ciljeva; zdravstvena zaštita kroz
multisektorijalnu saradnju
Vježba: Analiza vrijednosti determinanti zdravlja u stanovništvu
Federacije BiH sa prikazom slučaja
2
Predavanje: Zdravstveno ponašanje
(rizično zdravstveno ponašanje, zdravstveni riziko faktori)
Vježba: Zdravstveno ponašanje (anketiranje zdravih pojedinaca
u odnosu na rizično zdravstveno ponašanje)
2
Predavanje: Zdravlje vulnerabilnih grupa stanovništva
Vježba: stil života
1
1
Predavanje: Unapređenje zdravlja - definicija, koncept, principi
i praksa promocije zdravlja
Vježba: Socijalni marketing na primjeru rješavanja vodećih
zdravstvenih problema (pušenje, konzumiranje alkohola, jodirana
so i sl.)
1
Predavanje: Zdravstveni odgoj - definicija, koncept, principi i
praksa zdravstvenog odgoja; motivacija, metode (individualne i
grupne) i sredstva
Vježba: Ideja za izradu jednog zdravstveno odgojnog sredstva
2
Parcijalni ispit - moduli 1,2,3
Predavanje: Stanovništvo i njegove socijalno medicinske
karakteristike; jedinice posmatranja u socijalnoj medicini
(pojedinac, primarne, sekundarne zajedice i populacione grupe);
1
1
1
2
1
2
2
81
zdravlje stanovništva u FBiH i svijetu; populaciona politika.
Vježba: Porodica i zdravlje, anketiranje dviju porodica po
socijalnomedicinskim obilježjima i analiza dobijenih rezultata
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Sedmica 12
Sedmica 13
Sedmica 14
Sedmica 15
2
Predavanje: Socijalno medicinski pristup rješavanju osnovnih
problema u zajednici ;prikupljanje, obrada podataka i postavljanje
socijalnomedicinske dijagnoze zajednice; indikatori zdravlja.
Vježba: Socijalno medicinska dijagnostika zajednice na primjeru
jedne općine (demografski , vitalni i indikatori zdravstvenog
sistema )
2
Predavanje: Uvod u zdravstveni sistem i njegovu organizaciju,
karakteristike zdravstvenog sistema i principi njegove organizacije.
Vježba: Shema organizacije zdravstvene zaštite prema nivoima
zaštite
2
Predavanje: Konstrukcija zdravstvenog sistema,
zdravstveni profesionalaci - obrazovanje i usavršavanje; etičke
dileme; zdravstvene ustanove - institucionalizacija zdravlja
Vježba: Mreža zdravstvenih ustanova na području jedne općine
2
Predavanje: Primarna zdravstvena zaštita u službi unapređenja
zdravlja stanovništva – odgovornost za zdravlje dobro definisane
populacije
Vježba: Rad ljekara u zajednici
1
Predavanje: Ekonomski aspekti zdravlja i bolesti,
direktni i indirektni troškovi zdravlja i bolesti, modeli finansiranja
zdravstvene zaštite, načini plaćanja zdravstvenih usluga
Vježba: Izdvojena sredstva za zdravstvenu zaštitu po korisniku
zaštite
2
Predavanje: Legislativa u zdravstvu i zdravstvena politika;
pravo na zdravlje i zdravstvenu zaštitu; pravni aspekti zdravlja;
funkcije države u zdravstvenoj zaštiti;
Vježba: Rasprava o Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom
osiguranju Federacije BiH sa prikazom interesantnih slučajeva
1
Predavanje: Međunarodni sistemi u zaštiti zdravlja
Vježbe: Prisustvo međunarodnih organizacija od značaja za
zdravlje u BiH danas i njihova uloga
Parcijalni ispit – moduli 4,5, 6
1
1
Sedmica 16
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin - Ispit za studente koji nisu zadovoljili
na parcijalnim ispitima ili žele popraviti ocjenu
Sedmica 18
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
Sedmica 20
POPRAVNI ISPIT
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i vještina
studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u sedmici 16
i 18.
2
1
1
1
1
82
Prve dvije
sedmice
septembra
JESENJI ISPITNI ROK
Code BAM 024
Naslov predmeta: OSNOVI KLINIČKE PRAKSE
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Status: obavezni
Sedmica: 15
Semestar: II
ECTS kredita: 2.5
Ukupno časova: 30
Odgovorni nastavnik: Prof. dr. Senija Rašić
Uslovi za pohađanje nastave: Nema uslova
1. Ciljevi predmeta
2. Svrha predmeta
3. Ishodi učenja
Upoznati studenta sa aspektima zdravstvene njege bolesnika, sa
odnosom ljekara prema bolesniku, te predstaviti studentu način
rješavanja osnovnih ljudskih potreba bolesnika.
Aktivno sudjelovanje studenta u provedbi dijelova procesa
zdravstvene njege kroz medicinsko tehničke postupke i praćenje
vitalnih parametara. Omogućiti studentu da poveže svoje znanje iz
bazičnih nauka sa kliničkim predmetima u opsegu koji je neophodan
za daljnje uspješno praćenje studija i za krajnji samostalni rad.
Kroz nastavu predmeta “Osnovi kliničke prakse” student će usvojiti
slijedeća znanja:
Modul 1. Uvod u kliničku medicinu
Cilj modula je upoznati studenta sa etičkim načelima u kliničkoj
praksi, sa administrativnim i medicinskim postupcima po prijemu
bolesnika u bolnicu.
Modul 2. Zdravstvena njega bolesnika
Cilj ovog modula je upoznavanje sa principima zdravstvene njege i
komplementarnim odnosom zdravstvene njege i liječenja.
Modul 3. Posmatranje i uzimanje tjelesnih izlučevina za pregled
Cilj nastave u ovom modulu je praktično upoznavanje sa pravilnim
uzimanjem humanog materijala i izlučevina za pregled.
Modul 4. Davanje propisane terapije
Cilj nastave u ovom modulu je naučiti tumačiti temperaturnu listu,
pravilno pripremati lijekove za različit način aplikacije, te
učestvovanje u davanju propisane terapije uz nadzor asistenta.
Kroz nastavu predmeta „Osnovi kliničke prakse” student će ovladati
slijedećim vještinama:
Vještine koje student treba praktično znati izvesti (zna kako i čini):
1. Antropometrijska mjerenja
2. Ocjena izgleda kože
3. Ocjena stanja svijesti (normalno, poremećeno)
4. Mjerenje tjelesne temperature
5. Mjerenje krvnog pritiska
6. Mjerenje pulsa
7. Mjerenje frekvence disanja
8. Provjera opšteg stanja pacijenta
9. Presvlačenje pacijenta
83
10. Presvlačenje posteljinog rublja
11. Okretanje nepokretnog pacijenta
12. Zamjena urinarne kese
13. Postavljanje guske i noćne posude
14. Posmatranje izgleda izlučevina
15. Priprema lijeka za intramuskularnu primjenu
16. Priprema lijeka za intravenoznu primjenu
17. Priprema infuzionih rastvora
18. Hranjenje bolesnika oralnim putem i mjerenje unosa tečnosti
Vještine koje student treba poznavati (zna kako):
1. Unos lijeka kroz usta (tablete, dražeje, kapsule, lingvalete)
2. Unos lijeka intramuskularnom injekcijom
3. Unos lijeka subkutanom injekcijom
4. Unos lijeka intravenskom injekcijom
5. Vađenje krvi
6. Uzimanje urina
7. Uzimanje briseva
8. Uzimanje sputuma
9. Uzimanje stolice
10. Priprema dokumentacije, obilježavanje i slanje materijala na
laboratorijski pregled
11. Hranjenje bolesnika putem nazogastrične sonde
Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće stavove:
1. Ispravno uzimanje uzoraka bioloških materijala je preduslov za
adekvatnu laboratorijsku analizu.
2. Ispravno uzimanje biološkog materijala je garancija dobovanje
ispravnog i iskoristljivog laboratorijskog nalaza.
3. Kvalitetna njega bolesnika, kada im je ona najpotrebnija i
najnužnija, uz maksimalno iskorišten medicinski kadar, omogućava
brži oporavak bolesnika.
4. Za djelatnosti u okviru njege bolesnika nužan je interaktivan rad
više svih profesija uključenih u zdravstvenu njegu.
5. Dobar liječnik praktičar mora poznavati principe pripreme terapije
i vještine apliciranja terapije.
4. Metode učenja
Nastava se izvodi u obliku:
-predavanja (10 sati) za sve studente
-vježbe (20 sati) za grupe ne veće od 8 studenata
Za savladavanje kliničkih vještina koristit će se metoda “4 koraka po
Peytonu”.
Provjera znanja studenata vršit će se kontinuirano u toku semestra i
kao završni ispit.
5. Metode procjene
znanja
Kontinuirana provjera znanja
Kontinuirana provjera znanja će se vršiti kroz parcijalni ispit prvi dio
i parcijalni drugi dio i provjeru savladanih vještina (OSCE) na
vježbama, koje su navedene u kartonu praktične nastave.
84
Parcijalni ispit prvi dio
Parcijalni ispit je pismeni, test sa 18 MCQ pitanja i 2 esej pitanja, a
obuhvata provjeru usvojenih znanja kroz module 1 i 2. Svaki tačan
odgovor na MCQ pitanje nosi 2 bod, a na esej pitanje 4 boda, ukupno
44 boda. Da bi se ispit smatrao položenim, potrebno je osvojiti
najmanje 24 bodova. Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim
bodovima pri formiranju konačne ocjene. Student koji nije položio
parcijalni ispit, polaže nepoloženo gradivo na završnom ispitu.
Parcijalni ispit drugi dio
Parcijalni ispit drugi dio je pismeni test sa 18 MCQ pitanja i 2 esej
pitanja. Ispitat će se znanja usvojena kroz module 3 i 4. Svaki tačan
odgovor na MCQ pitanje nosi 2 boda, a na esej pitanje 4 boda,
ukupno 44 boda. Da bi se ispit smatrao položenim, potrebno je
osvojiti najmanje 24 boda.
Praktična nastava – vježbe
Na vježbama se provodi kontinuirana provjera savladanih vještina,
koje su navedene u kartonu praktične nastave. Dvije pozitivne ocjene
sa vježbi (2+) vrijede jedan bod i pribrajaju se ukupnom broju
bodova postignutom na testu. Student mora iz praktične nastave
osvojiti najmanje 7 bodova, a maksimalno može osvojiti 12 bodova.
Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim bodovima pri formiranju
konačne ocjene.
Završni ispit
Ukoliko student nije položio parcijalni ispit/e, nepoloženo gradivo
polaže na završnom ispitu, odnosno popravnom ispitu.
Ukoliko polaže oba parcijalna ispita, pimeni dio završnog ispita ima
36 MCQ pitanja i 4 esej pitanja, kroz koje student može osvojiti 88
bodova. Minimalan broj bodova, da bi se ispit smatrao položenim,
iznosi 48. Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim bodovima i
formira konačna ocjena.
Uslov za polaganje završenog ispita su savladana znanja i vještine,
navedene u kartonu praktične nastave.
Formiranje konačne ocjene
Konačna ocjena se formira na osnovu ukupnog broja ostvarenih
bodova na parcijalnim ispitima ili završnom ispitu, kao i bodova
ostvarenih na praktičnoj nastavi za savladana znanja i vještine.
Broj ukupno osvojenih bodova prevodi se u konačnu ocjenu kako
slijedi:
ocjena
broj bodova
ocjena uspjeha
ne zadovoljava minimalne kriterije
5(F,FX)
≤ 54
zadovoljava minimalne kriterije
6(E)
55-64
općenito dobar, ali sa značajnim nedostacim
7(D)
65-74
prosječan, sa primjetnim greškama
8(C)
75-84
85
9(B)
10(A)
6. Literatura
7. Napomena
85-94
95-100
iznad prosjeka, sa ponekom greškom
izuzetan uspjeh sa neznatnim greškama
Obavezna
• Rašić S, Vanis N. Osnovi kliničke prakse. Medicinski fakultet
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011.
Proširena
• Uvod u medicinu, II izd. Elit-Medica, Beograd, 2004.
Dopunska
• Interne bolesti s njegom, Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva, Beograd, 2002.
Svi oblici nastave su obavezni.
Predavanja i vježbe održavaju se prema izvedbenom programu
nastave u odgovarajućim nastavnim bazama Katedre za internu
medicinu. Broj studenata po asistentu je između 6 i 8 (optimalno 7),
a broj pacijenata po studentu je 10. Raspored studenata po grupama
bit će na oglasnoj ploči amfiteatra Medicinskog fakulteta u krugu
KCU. Vježbama mogu pristupi samo studenti koji imaju važeću
sanitarnu knjižicu.
Završnom pismenom ispitu pristupaju studenti koji su pozitivno
ocjenjeni na vježbama. Položene vježbe se priznaju i na sljedećem
ispitu.
Opravdanost izostanka sa vježbi dokazuje se valjanim potvrdama.
Samo uz opravdanje student može nadoknaditi vježbe (maksimum do
20% izostanaka).
Termin konsultacija za studente je svaki dan uz prethodni dogovor sa
predmetnim nastavnikom ili uz najavu na e-mail: [email protected]
86
Sedmica
Sedmica 1.
PLAN PREDMETA: OSNOVI KLINIČKE PRAKSE
Oblik nastave i gradiva
Predavanje: Prijem bolesnika u bolnicu (pristup pacijentu,
odnos prema bolesnicima, profesionalna tajna, postupak sa
bolesnikom, otvaranje istorije bolesti, položaj bolesnika u
postelji, prenos bolesnika)
Broj sati
1
Sedmica 2.
Vježbe: Učešće ujutarnjim vizitama (studenti posmatraju)
Predavanje: Posmatranje bolesnika (vitalni znaci: temperatura,
puls, krvni pritisak, disanje, stanje svijesti)
1
1
Sedmica 3.
Vježbe: Učešće ujutarnjim vizitama (studenti posmatraju)
Predavanje: Posmatranje bolesnika (disanje, stanje svijesti,
posmatranje izlučevina)
1
1
Vježbe: Procjena stanja bolesnika (studenti posmatraju,
pomažu i izvode pod nadzorom)
• posmatranje bolesnika
• procjena stanja svijesti (normalno, poremećeno)
• mjerenje tjelesne težine i visine
Predavanje: Zdravstvena njega bolesnika u krevetu (Njega
bolesnika i zdravstvena njega kroz medicinsko tehničke
postupke, interaktivni rad sa drugim profesijama u zdravstvenoj
njezi, medicinska sestra – saradnik ljekara)
1
Vježbe: Procjena stanja bolesnika (studenti posmatraju,
pomažu i izvode pod nadzorom)
• procjena izgleda kože (registrovanje upadljivih
promjena)
• mjerenje tjelesne temperature
• mjerenje frekvence disanja
• mjerenje pulsa
Predavanje: Značaj održavanja lične higijene pacijenta
(higijena kože i sluzokoža, borba protiv dekubitusa, higijena
posteljnog rublja)
1
Sedmica 4.
Sedmica 5.
1
1
1
Sedmica 6.
Vježbe: Njega i higijena bolesnika u postelji (studenti pomažu i
izvode)
• provjera i pomoć u održavanju lične higijene bolesnika
• presvlačenje pacijenta
• presvlačenje posteljine
• prevencija dekubitusa
Predavanje: Principi specijalne njege bolesnika (oboljelih od
respiratornih oboljenja, oboljelih na kardiovaskularnom
sistemu, oboljelih na organima digestivnog trakta, oboljelih od
oboljenja bubrega i odvodnih mokraćnih puteva)
1
87
1
Sedmica 7.
Sedmica 8.
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Vježbe: Njega i higijena bolesnika u postelji (studenti pomažu i
izvode)
• zamjena urinarne kese
• postavljanje guske i lopate
• registrovanje izgleda izlučevina
Predavanje: PARCIJALNI ISPIT 1. DIO
1
Vježbe: Ishrana bolesnika (student pomaže i izvodi)
- upoznavanje sa osnovnim dijetama
- hranjenje bolesnika oralnim putem
Predavanje: Ishrana bolesnika (organizacija ishrane bolesnika
u bolnicama, prirodna ishrana, vještačka ishrana)
1
Vježbe: Ishrana bolesnika (student pomaže i izvodi)
- ishrana bolesnika putem nazogastrične sonde
- registrovanje unosa tečnosti
Predavanje: Uzimanje uzoraka za laboratorijske analize (za
hemijske analize, hemokulture, analize urina, sputuma, uzoraka
tjelesnih šupljina, cerebrospinalne tečnosti, bioptičke uzorke,
obilježavanje uzoraka)
1
Vježbe: Uzimanje uzoraka za laboratorijske analize (studenti
posmatraju)
- uzimanje uzorka sputuma za laboratorijski pregled
- uzorka krvi za hemijsku analizu
- uzimanje uzorka krvi za hemokulturu
- uzimanje uzorka urina za laboratorijski pregled
- uzimanje uzorka urina za urinokulturu
Predavanje: Principi pripreme i davanja terapije (peroralna,
sublingvalna, subkutana, intramuskularna, intravenozna,
infuziona terapija)
1
Vježbe: Uzimanje uzoraka za laboratorijske analize (studenti
posmatraju)
- sakupljanje 24-ro satnog urina
- uzimanje uzorka stolice za laboratorijski pregled
- uzimanje uzorka stolice za koprokulturu
- upoznavanje sa popratnom dokumentacijom za laboratorijske
preglede
1
1
1
1
88
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
Vježbe: Uzimanje uzoraka za laboratorijske analize (studenti
posmatraju i pomažu)
- uzimanje uzorka sputuma za laboratorijski pregled
- uzimanje uzorka krvi za hemijsku analizu
- uzimanje uzorka krvi za hemokulturu
- uzimanje uzorka urina za laboratorijski pregled
- uzimanje uzorka urina za urinokulturu
- sakupljanje 24-ro satnog urina
- uzimanje uzorka stolice za laboratorijski pregled
- uzimanje uzorka stolice za koprokulturu
- upoznavanje sa popratnom dokumentacijom za laboratorijske
preglede
Vježbe: Davanje propisane terapije (studenti posmatraju i
pomažu)
- priprema lijekova za :
• oralnu primjenu
• za parenteralnu primjenu
• korištenje jednokratnog medicinskog materijala uz
poštivanje principa sterilnosti
• pripremanje infuzionih rastvora
• pripremanje instrumentrija za sterilizaciju
Vježbe: Davanje propisane terapije (studenti izvode uz nadzor)
- tumačenje temperaturne liste
- davanje peroralne terapije tableta, kapsula, dražeja, primjena
lingvaleta)
- davanje parenteralne terapije
- unos lijeka subkutanim putem
- unos lijeka intramuskularnim injekcijama
- unos lijeka intravenoznim injekcijama
- unos lijeka u vidu infuzija
Vježbe: PARCIJALNI ISPIT 2. DIO
2
Vježbe: Davanje propisane terapije (studenti izvode uz nadzor)
- tumačenje temperaturne liste
- davanje peroralne terapije tableta, kapsula, dražeja, lingvaleta)
- davanje parenteralne terapije
- unos lijeka subkutanim putem
- unos lijeka intramuskularnim injekcijama
- unos lijeka intravenoznim injekcijama
- unos lijeka u vidu infuzija
Vježbe: Davanje propisane terapije (studenti izvode uz nadzor)
- tumačenje temperaturne liste
- davanje peroralne terapije tableta, kapsula, dražeja, primjena
lingvaleta)
- davanje parenteralne terapije
- unos lijeka subkutanim putem
- unos lijeka intramuskularnim injekcijama
- unos lijeka intravenoznim injekcijama
- unos lijeka u vidu infuzija
1
2
2
1
2
89
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT (1. termin), ispit za studente koji nisu
zadovoljili na parcijalnim ispitima ili žele popraviti ocjenu.
Sedmica 18.
ZAVRŠNI ISPIT (2. termin)
Sedmica 20.
POPRAVNI ISPITNI ROK
Prve dvije
sedmice
septembra
JESENJI ISPITNI ROK
Code BAM 025
Naslov predmeta: UVOD U BIOSTATISTIKU
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Status: obavezni
Sedmica: 15
Semestar: II
ECTS kredita: 2.5
Ukupno časova: 30
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Semra Čavaljuga
Uslov za pohađanje nastave: Nema uslova
1. Ciljevi predmeta
2. Svrha predmeta
3. Moduli predmeta
sa ciljevima modula
Cilj nastave je da se studenti, odmah na početku svoje edukacije iz
medicine, upoznaju sa osnovnim metodama u prikupljanju i analizi
podataka neophodnih u zdravstvenim istraživanjima. Osposobit će se
za samostalno prikupljanje podataka i dizajniranje jednostavnijih
istraživanja u službi unapređenja kvalitete razumijevanja stručne
litarature, kandidata za korektnu upotrebu izvora zdravstvenostatističkih pokazatelja. Student će naučiti kako procijeniti
primjerenost primijenjenih statističko-analitičkih postupaka i
prezentacije rezultata u medicinskoj literaturi i uopšte.
Kandidati bi trebali da ovladaju bazičnim elementima i primjenom
metoda i načina prikupljanja podataka, te osnovama istraživanja u
zdravstvu i drugim bazičnim istraživačkim metodama obrade
podataka neophodnih u daljnjoj edukaciji na studiju medicine radi
lakšeg usvajanja naprednijih znanja i razumijevanja.
Kroz nastavu predmeta „Uvod u biostatistiku“ student će usvojiti
slijedeća znanja:
Modul 1. Uvod u biostatistiku (Zašto biostatistika?)
Cilj modula je da se studenti upoznaju sa korijenima nastanka
biostatistike, te predmetom, metodama, definicijama i elementima
biostatistike i mjestu statistike i biostatistike u medicinskoj nauci i
praksi.
Modul 2. Metode prikupljanja podataka
2.1. Načini i metode prikupljanja podataka sa organizacijom
podataka
2.2. Uvod u metode uzorkovanja
3.3. Uvod u metode pripreme i izrade upitnika
90
Cilj modula je da se studenti upoznaju sa organizacijom statističkog
istraživanja, vrstama, načinima i metodama prikupljanja podataka,
grupisanja i sređivanja podataka (šta su statističke serije i koje vrste
imamo?), te nauče osnove metode uzorkovanja i dizajna upitnika na
praktičnim primjerima.
Modul 3. Uvod u metode statističke obrade podataka
3.1. Tabelarni i grafički prikaz rezultata
3.2. Deskriptivna biostatistika
3.3. Interpretacija i analiza rezultata
3.4. Reprezentativnost rezultata
Cilj modula je da studenti nauče osnovne elemente pravilnog
tabelarnog i grafičkog predstavljanja prikupljenih podataka, te
ovladaju osnovnim metodama obrade i analize prikupljenih podataka,
frekvencijama i distribucijama frekvencija i rezultata kroz analizu
stvarnih primjera iz medicinske prakse.
Modul 4. Uspostavljanje ciljeva, i hipoteza u kvantitativnim
istraživanjima
Cilj modula je da studenti nauče pravilno postavljenje ciljeva
istraživanja, shvate šta je hipoteza i nauče kako se formiraju hipoteze
i jednostavnim istraživanjima
Modul 5. Demografska i vitalna statistika sa mjerama učestalosti
bolesti
Cilj ovoga modula je upoznavanje sa osnovama demografske i
vitalne statistike i njihova primjena u medicini.
Modul 6. Analiza i obrada podataka primjenom IT.
Kroz nastavu predmeta „Uvod u biostatistiku“ student će ovladati
slijedećim vještinama:
Vještine koje student mora znati praktično izvesti (zna kako i čini):
1. znati objasniti neophodnost učenja i ovladavanja znanjem iz
biostatistike u medicinskoj nauci i praksi
2. prikupiti podatke iz raspoloživih izvora i sopstvenim
istraživanjem
3. grupisati, srediti i šifrirati (po potrebi) prikupljene podatke
4. naučiti osnovne metode uzorkovanja (prosti slučajni i
stratitificirani) i odabrati reprezentativan uzorak
5. dizajnirati statistički ispravnu i jasnu tabelu
6. odabrati adekvatnu vrstu grafikona i dizajnirati isti na
statistički ispravan način
7. izračunati i protumačiti srednje vrijednosti (sredine i srednje
brojeve) podataka dobivenih istraživanjem
Vještine koje student mora poznavati:
1. određivanje veličine uzorka
2. složenije načine uzorkovanja
3. razlikovati reprezentativne od nereprezentativnih podataka i
istraživanja
4. dizajniranje upitnika za specifične studije
5. tumačiti različite pojave predstavljene različitim vrstama
91
grafikona
6. protumačiti razlike i odnose izmedju pojedinih srednjih
vrijednosti
7. razlikovati pojedine oblike distribucije frekvencija
8. formulisati ciljeve u istraživanjima
9. formulisati hipoteze
10. argumentirati razliku između dobre i loše prezentacije
podataka i rezultata.
Stavovi koje bi student morao usvojiti nakon odslušane i položene
nastave iz predmeta Uvod u biostatistiku:
1. Poznavanje osnovnih metoda i elemenata biostatistike
olakšava razumijevanje literaturnih podataka, ali i pomaže
u svakodnevnoj medicinskoj nauci i praksi.
2. Postoje reprezentativni i nereprezentativni podaci.
3. Statistički korektno napravljene tabele i grafikoni daju
jasne predodžbe o problematici koja se želi prikazati, za
razliku od statistički nekorektnih.
4. Samo adekvatnom metodologijom izbora i prikupljanja
podataka rezultati koje ćemo prezentirati su validni.
5. Poznavanje metodologije izračunavanja srednjih
vrijednosti i njihovo tumačenje je veoma korisno i za
daljnju medicinsku edukaciju.
6. Svako istraživanje mora da ima ispravno postavljen cilj
(ciljeve) i pretpostavke - hipoteze koji se istražuju.
7. Samo istraživanja sa adekvatno odabranim uzorkom i
postavljenim ciljevima i hipotezama mogu imati naučno
validne i praktično aplikabilne rezultate.
4. Metode učenja
Nastava je organizovana po sedmicama: svake druge sedmice su 2
sata predavanja odnosno 2 časa vježbi u istom terminu.
Svako predavanje traje 2 školska časa. Uvodna predavanja su
klasičnog tipa, po principu kolektivnog učenja, dok su sva ostala
predavanja organizovana ili po principu 'sendviča' tj. izmjene
kolektivnog učenja i individualnog učenja interaktivnim pristupom
predavača. Gdje god je to moguće, dati su stvarni primjeri
istraživačke i biostatističke prakse.
Svaki termin vježbi traje 2 školska časa. Kompletne vježbe iz
ovoga predmeta su koncipirane interaktivno, na problem
orijentisanom učenju i primjerima iz stvarne prakse. Studentske
grupe bi trebale biti 10, a maksimalno 15 studenata.
Po semestru biti:
Ukupno 14 časova predavanja - 7 termina predavanja po dva
časa.
Ukupno 12 časova vježbi + 2 časa na izradi seminarskih
radova:
6 termina vježbi u sali / kontakt sa asistentima (ukupno 10 kontak
sati sa asistentima), dok su 2 sata vježbi planirana za samostalan rad
na izradi zadatih seminarskih radova - po 1 u semestru
92
2 časa seminara – prezentacija seminarskih radova za ocjenu
Seminarski rad se sastoji od odlaska studenata na teren i pisanja
grupnih seminarskih radova na temu: Dizajn jednostavnog upitnika i
statističke obrade istog sa prezentacijom rezultata.
Seminarski rad, u dogovoru sa predmetnim nastavnikom i
odgovornim asistentom, se radi po metodologiji izrade projekta (npr.
Izrada jednostavnog upitnika za određenu studiju na namjernom
uzorku sa deskriptivnom obradom) i prezentuje se javnom
prezentacijom svim ostalim studentima.
5. Metode procjene
znanja
Procjena znanja studenata se sastoji od:
- kratkih testova/kvizova - ukupno 2 kviza u toku jednog
semestra
- parcijalni ispit po MCQ metodologiji sa ponuđenih 4-5
odgovora na 2/3 pitanja i 1/3 pitanja po tipu eseja / izračunavanja:
- pismeni ispit u sredini prvog semestra – nakon odslušane
nastave
- seminarski rad urađen u vidu projekata samostalno i uz
konsultacije sa predmetnim nastavnikom i asistentima - ukupno 1
Usmeni završni ispit se organizuje za studente koji žele višu
ocjenu odnosno za izuzetne studente.
Ocjenjivanje se vrši dodjelom bodova za svaki oblik aktivnosti i
provjere znanja tokom semestra i na završnom ispitu.
Struktura ocjenjivanja:
- kratki testovi/kvizovi
20% ukupne ocjene
- pismeni ispit
50% ukupne ocjene
- seminarski radovi
20% ukupne ocjene
- aktivnost na nastavi
5% ukupne ocjene
- domaća zadaća
5% ukupne ocjene
Zaključna ocjena se izračunava kao ponderisana aritmetička
sredina svih ocjena tokom semestra (odnosno zajednička aritmetička
sredina).
Da bi se izvela završna ocjena student mora ostvariti prolaznu
ocjenu iz svih elemenata provjere znanja osim kvizova.
Svaki kviz/test ima 5 pitanja sa ponudjenih 4-5 odgovora i traje
maksimalno 10 minuta. Organizuje se prije početka predavanja.
Ocjenjuje se prošao/nije prošao (+/-), a student je prošao ako
odgovori na 3 i više pitanja. U slučaju da student ne prođe test, na
konačnom ispitu će imati za svaki nepoloženi test 1 pitanje više.
Kada student položi kviz u toku nastave dobiva 10, dok je položen
kviz naknadno ocjena 8.
Ukupni broj osvojenih bodova, dobijenih kroz sve oblike provjere
znanja, prevodi se u konačnu ocjenu kako je prikazano:
ocjena
5(F,FX)
6(E)
7(D)
8(C)
broj bodova
opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
≤ 54
zadovoljava minimalne kriterije
55-64
općenito dobar ali sa značajnim nedostac
65-74
prosječan, sa primjetnim greškama
75-84
93
9(B)
10(A)
6. Literatura
7. Napomena
85-94
95-100
iznad prosjeka, sa ponekom greškom
izuzetan uspjeh sa neznatnim greškama
Obavezna:
1. Čavaljuga S, Čavaljuga M. Biostatistika: Osnovni principi i
metode. Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2009.
2. Čavaljuga S. i saradnici. Deskriptivna biostatistika: teoretske
osnove sa primjerima. Medicinski fakultet Univerziteta u Sarajevu,
2011.
Proširena:
1. B. Petz: Osnovi statistike za nematematičare. NAKLADA
Slap.
Zagreb, 2002.
2. H. Harris and G. Taylor. Medical Statistics Made Easy. Taylor
& Fransis, 2004.
Dopunska:
1. R. Beaglehole, R. Bonita, T. Kjellstrom: Basic Epidemiology.
World Health Organisation Geneva, 1993.
Na nastavu nije dozvoljeno donositi neautorizivane kopije
literature!
Svi oblici nastave su obavezni. U slučaju više od 20% izostanaka sa
nastave (opravdanih ili neopravdanih) studenti su obavezni
kolokvirati i propuštena predavanja i vježbe u dogovoru i najavi sa
asistentima, odnosno predmetnim nastavnikom.
Nepoloženi ili propušteni kvizovi se mogu još jednom polagati u
okviru pismenog ispita.
Termin konsultacija za studente svaki dan od 13-15 sati uz
predhodnu najavu kod sekretarice Katedre za epidemiologiju ili na
e-mail: [email protected]
94
PLAN PREDMETA: UVOD U BIOSTATISTIKU
Sedmica
Sedmica1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Oblik nastave i gradiva
Broj sati
Predavanje:Uvod u biostatistiku (Zašto biostatistika?)
a. razvoj biostatistike
b. predmet i metod biostatistike
c. osnovni pojmovi i elementi
d. ciljevi i zadaci biostatistike
1
Metode prikupljanja podataka I
a. načini i metode prikupljanja podataka
i. po vremenu
ii. prema obuhvatu
b. organizacija prikupljenih podataka
A.
numeričke serije
i. proste statističke serije
ii. serije distribucije frekvencija
iii. intervalne statističke serije
B.
ostale vrste serija
C.
vrste podataka (kontinuirani i
kategorični)
1
Vježbe: Organizovanje prikupljenih podataka
Postavljanje prikupljenih podataka u serije
Predavanje: Metode prikupljanja podataka II
c. uvod u metode uzorkovanja- teorija uzoraka
i. uzorci iste vjerovatnoće
(prosti slučajni uzorak,
stratificirani uzorak, uzorak
skupina...)
ii. uzorci različite vjerovatnoće
d. uvod u metode pripreme i izrade upitnika
Vježbe:Vrste i načini odabira uzorka u istraživanju i naučnim
studijama sa izradom primjera
2
2
2
95
Uvod u seminarski rad: izrada jednostavnog upitnika
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Sedmica 8.
Predavanje: Uvod u metode statističke obrade podataka I
a. tabelarno predstavljanje podataka
b. grafičko predstavljanje podataka
c. frekvencija, distribucije frekvencije, oblik
(normalan, zakrivljen)
d. kumulativna frekvencija
Tabelarno
prikazivanje
podataka
Vježbe:
istraživanjem
Vrste i izbor grafikona sa praktičnom izradom
2
dobivenih
Predavanje: Uvod u metode statističke obrade podataka
Srednje vrijednosti
• sredine (aritmetička, geometrijska, harmonijska,
logaritamska)
• srednji brojevi (modus, medijana i medijala)h nfoundin
Vježbe: Primjena metoda deskriptivne biostatistike (praktični
primjeri izračunavanja)
Predavanje: Interpretacija i analiza prikupljenih i analiziranih
podataka u rezultatima Reprezentativnost rezultata
Predavanje: Uspostavljanje ciljeva i hipoteza u kvantitativnim
Sedmica 10.
istraživanjima
Vježbe: Formulisanje ciljeva i hipoteza
Sedmica 11. Analiziranje postojećih rezultata pojedinih istraživanja sa
posebnom pažnjom na reprezentativnost
Sedmica 9.
2
2
2
2
2
2
Sedmica 12. Vježbe: Samostalni rad studenata na izradi seminarskog rada
2
Predavanje:
Sedmica 13. - Demografska i vitalna statistika
- Mjerenje učestalosti bolesti
2
Sedmica 14.
Analiza i obrada podataka i rezultata primjenom IT
2
Sedmica 15.
PISMENI ISPIT - PARCIJALNI
Seminar: Prezentacija seminarskih radova za ocjenu
1
1
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT (1. termin), ispit za studente koji nisu
zadovoljili na parcijalnom ispitu ili žele popraviti ocjenu.
Sedmica 18.
ZAVRŠNI ISPIT (2. termin)
Sedmica 20.
POPRAVNI ISPITNI ROK
Prve dvije
sedmice
septembra
JESENJI ISPITNI ROK
96
Code BAM 026
Naslov predmeta: URGENTNA MEDICINSKA POMOĆ
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Semestar: II
ECTS kredita: 2,5
Status: obavezni
Sedmica: 15
Ukupno časova: 30
Odgovorni nastavnik: Prof.dr Zoran Hadžiahmetović
Osposobiti studente 1. godine studija za nesmetano pružanje
1. Ciljevi predmeta
urgentne medicinske pomoći u situacijama kada je ona neophodna i
opravdana u okvirima određenih normi i standarda.
Omogućiti studentima da povežu svoje znanje iz fundamentalnih
2. Svrha predmeta
nauka sa kliničkim predmetima u onom obimu koji je neophodan za
daljnje uspješno praćenje studija a sa osnovom u prepoznavanju i
preduzimanju odgovarajućih postupaka kod životno ugroženih
pacijenata uključujući i one sa zastojem životnih funkcija.
Kroz nastavu predmeta „Urgentna medicinska pomoć“ student
3. Ishodi učenja
će usvojiti slijedeća znanja :
Modul 1. Uvod u urgentnu medicinu
Cilj modula je upoznati studenta sa etičkim normama u pružanju
neodložne urgentne medicinske pomoći i postupcima kod bolesnih
ili povrijeđenih koji se ukazuju na svakom mjestu gdje za to postoji
potreba.
Modul 2. Utvrđivanje povreda i kliničkih promjena kod
životno ugroženih pacijenata
Cilj modula je upoznavanje sa svim kliničkim parametrima i
manifestacijama na koje treba obratiti pažnju pri neposrednoj
egzaminaciji i evaluaciji u vanbolničkim uvjetima koje su bitne za
preživljavanje.
Modul 3.
Upoznavanje sa principima i postupcima
urgentnog zbrinjavanja
Cilj nastave je praktična primjena postupaka i vještina koja su
uvjetovane određenim oboljenjima ili povredama.
Modul 4. Kardiopulmonalna reanimacija
Cilj nastave ovog modula je savladavanje specifičnosti osnova
bazičnih životno spasavajućih postupaka odraslih i djece kroz BLS
protokol.
Vještine koje student treba znati praktično izvesti (zna kako i
čini):
1. Trijaža i pregled oboljelog / povrijeđenog
2. Procjena stanja pacijenta
3. Oslobađanje prohodnosti gornjih dišnih puteva
4. Tehnike umjetnog disanja
5. Vanjska masaža srca kod odraslih i djece
6. Kontrola vanjskog (unutarnjeg) krvarenja
7. Imobilizaciona sredstva i njihova primjena kod povreda
ekstremiteta i kičme
8. Zavoji i previjanje
9. Prijenos i transport povrijeđenih
Vještine koje student treba poznavati (zna kako):
1. Postupak kod ugriza i uboda zmija, insekata, životinja
2. Strana tijela u dišnom putu (Heimlichov hvat)
97
3. Postupak kod opeklina i smrzotina
4. Postupak kod akutnih trovanja
5. Postupci kod hipertermije, hipotermije, utapanja, električnog
udara, dekompresivne bolesti
6. Porođaj u nepripremljenim uvjetima
Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće
stavove:
1. Ovladati načinom pravilne procjene stanja oboljele ili
povrijeđene osobe.
2. Ispravno preduzeti sve mjere i postupke koji su najpotrebniji u
tom trenutku za pružanje pomoći životno ugroženoj osobi (BLS
protokol).
3. Provoditi i podržavati neophodne reanimacione postupke sve
do ukazivanja definitivne medicinske pomoći.
Nastava se izvodi u obliku
4. Metode učenja
- Predavanja (10 sati) za sve studente
- Vježbe (20 sati) za grupe ne veće od 8 studenata
Način ocjenjivanja;
5. Metode procjene
Parcijalni ispiti
znanja
Svaki parcijalni ispit (test) sačinjen je od po 30 pitanja
višestrukog izbora (MCQ) i 5 esej pitanja po principu dopunjavanja
odgovora. Tačan odgovor na svako pitanje nosi po 1 bod, a za esej 2
boda. Skala ocjenjivanja ima maksimalno 40 bodova, a minimalan
uvjet za svaki uspješno urađen test je 25 bodova. Student koji položi
obadva parcijalna ispita uz savladana predviđena znanja i vještine
na praktičnoj nastavi nije obavezan izlaziti na završni ispit.
Praktična nastava/vježbe
Na vježbama se provodi provjera savladanih vještina koje su
studentu navedene u kartonu praktične nastave. Pet pozitivnih
ocjena sa vježbi vrijede po 4 boda. Negativne ocjene na vježbama
ne oduzimaju se ukupnom broju bodova postignutim na testovima.
Savladana predviđena znanja i vještine navedene u kartonu
praktične nastave su uvjet za formiranje konačne ocjene.
Završni ispit
Ukoliko student nije položio parcijalni ispit/e, ima mogućnost
ponovnog polaganja na završnom ispitnom roku, odnosno
popravnom ispitu.
Konačna ocjena se formira na osnovu ukupnog broja ostvarenih
bodova na parcijalnim ispitima ili završnom ispitu kao i bodova
ostvarenih na parktičnoj nastavi za savladana znanja i vještine.
Broj ukupno osvojenih bodova, dobijenih kroz sve oblike
provjere znanja, prevodi se u konačnu ocjenu kako je prikazano:
ocjena
broj bodova
opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
5(F,FX)
≤ 54
zadovoljava minimalne kriterije
6(E)
55-64
općenito dobar ali sa značajnim nedost
7(D)
65-74
prosječan, sa primjetnim greškama
8(C)
75-84
iznad prosjeka, sa ponekom greškom
9(B)
85-94
izuzetan uspjeh sa neznatnim greškama
10(A)
95-100
98
6. Literatura
7. Napomena
Obavezna:
1. Hadžiahmetović Z. Urgentna medicinska pomoć, Elektronski
optički disk (CD – ROM), Dover & Co, Sarajevo, 2011.
Proširena:
2. Hadžiahmetović Z. Urgentna medicinska pomoć u
prehospitalnom postupku, U Šišić F. Ratna hirurgija za
studentne medicine,NIR, Sarajevo, 2001; 75 – 91.
3. Dopunska:
Hadžiahmetović Z., Vavra – Hadžiahmetović N.
Traumatologija, Avicena, Sarajevo, 2005.
Svi oblici nastave su obavezni.
Predavanja i vježbe održavaju se prema izvedbenom programu
nastave u odgovarajućim nastavnim bazama Katedre za hirurgiju.
Broj studenata po asistentu je između 6 i 8. Raspored studenata po
grupama bit će izvješen na oglasnoj tabli Amfiteatra Medicinskog
fakulteta u KCUS-u. Bez uredne sanitarne knjižice nije moguće
pohađati vježbe.
Položene vježbe se priznaju i na slijedećem ispitu u toku jedne
školske godine.
Opravdanost izostanka sa nastave dokazuje se valjanim
potvrdama. Student može nadoknaditi vježbe samo uz opravdanje
(najviše do 20 % izostanaka).
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12 - 14 sati uz
prethodni dogovor sa predmetnim nastavnikom ili na e–mail
[email protected]
99
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
PLAN PREDMETA: URGENTNA MEDICINSKA POMOĆ
Oblik nastave i gradiva
Broj sati
urgentnog
1
Predavanje: Značaj, uloga i principi
medicinskog zbrinjavanja oboljelih i povrijeđenih
Vježbe: Utvrđivanje kliničkih prioriteta (trijaža, stepeni
hitnosti) u urgentnom zbrinjavanju
Predavanje: Anatomija gornjih dišnih puteva.
Topografska anatomija srca i velikih krvnih žila i mjesta za
palpaciju pulsa
Sedmica 3.
Vježbe: Pregled bolesnika, postupak sa povrijeđenom
osobom, utvrđivanje stanja svijesti, disanja, cirkulacije A,B,C,D protokol (metode provjeravanja), utvrđivanje smrti
Predavanje: Šok, kvalifikacija povreda i promjena, rane i
krvarenja (vanjska i unutarnja), traumatske amputacije
Sedmica 4.
Vježbe: Oslobađanje prohodnosti gornjih dišnih puteva
(defleksija glave, podizanje donje čeljusti, evakuacija
povraćenog sadržaja)
Predavanje: Kraniocerebralne povrede i poremećaj
svijesti
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Vježbe: Oslobađanja zračnog puta i tehnike umjetnog
disanja (usta na usta, usta na nos, upotreba samoširečeg
balona i maske, upotreba Guedelovog tubusa), NATO
položaj, Heimleichov hvat
Predavanja: Povrede grudnog koša, trbuha, ekstremiteta,
kičme i karlice
1
1
1
1
1
1
1
1
PARCIJALNI ISPIT I
Predavanje: Akutne bolesti/stanja koja ugrožavaju život
(nesvjestica-sinkopa, srčani udar – infarkt miokarda,
moždani udar – infarkt mozga ili izljev krvi u mozak,
epilepsija – padavica, hipoglikemija, hiperglikemija,
dijabetična koma, gastrointestinalna krvarenja)
1
1
Vježba: Vanjska masaža srca (određivanje mjesta
sternalne kompresije, kompresivna dubina i frekvenca,
odnos sa brojem ventilacija). Prekordijalni udarac.
Oživljavanje sa jednim i dva spasioca. Principi
defibrilacije.Oživljavanje u specifičnim uvjetima (djeca,
povrijeđeni, pothlađeni, utopljenici, kod udara električnom
strujom, otrovanja)
Predavanje: Opekline i smrzotine, akcidentalna stanja
(strana tijela u dišnom putu, utapanje, vješanje, hipertermija,
hipotermija, udar električnom strujom, udar groma,
dekompresijska/kesonska/ bolest)
1
1
100
Vježba: Urgentna medicinska pomoć pri gušenju stranim
tijelom (kod djece do 1 godine, djece od 1 – 8 godina),
alternativne metode pomoći (PD konikotomija)
Predavanje: Otrovanja (gljivama, biljkama, pesticidima,
kiselinama i bazama, etilen glikolom, bojnim otrovima) ,
alergijske reakcije na hranu i lijekove
1
Vježbe: Privremene metode zaustavljanja krvarenja; bez
odgode – digitalna kompresija bez zavojnog materijala,
digitalna kompresija
pritiskom na ranu zavojnim
materijalom, stabilizirajuće mjere sa odgodom –
kompresivni zavoj, tamponada, prinudne mjere bez odgode –
podvezivanje (Escmarch, Garoux)
Predavanje: Ugrizi i ubodi zmija, insekata, životinja
1
Vježbe: Principi i tehnike postavljanja tipičnih zavoja i
poveza (zavoj prsta, silazna osmica šake, okretajni zavoj
podlaktice, razilazna kornjača lakta, uzlazna osmica ramena)
Predavanje: Kardiopulmonalna reanimacija (kada i kako
Sedmica 10. je primjeniti). Specifičnosti reanimacijskih postupaka kod
odraslih i djece. AED defibrilacija.
1
Vježbe: Transport pacijenata u okviru mjera urgentne
medicinske pomoći; izbor sredstava za transport, transportni
položaji;
Vježbe: Principi i tehnike postavljanja tipičnih zavoja i
poveza (osmica vrata, veliki zavoj vrata i leđa, zvijezda na
leđima i prsima, uzlazna osmica prednje i stražnje strane
kuka, prilazna kornjača koljena, silazna osmica stopala,
povez šake tipa smotuljka, široki povez cijele ruke, osmica
lakta, kružni povez nadlaktice i podlaktice, povez ramena,
grudnog koša, povez amputacijskog bataljka, povez kuka sa
dvije marame, široki povez potkoljenice, kornjača pete,
Ruska kapa, čvorasti zavoj slijepoočnice, zavoj za jedan
obraz, zavoj za jedno i oba oko, kornjača uha, praćka za nos,
zavoj za potiljak)
Vježbe: Ciljevi i principi imobilizacije. Sredstva za
(priručnu – atipičnu) imobilizaciju (priručna – atipična).
Skidanje zaštitne kacige
Vježbe: Namjenska (standardna) sredstva imobilizacije;
Kramerove udlage, trakciona udlage, pneumatske vakumske
udlage uz odgovarajući zavojni materijal. Imobilizacija
gornjih, donjih ekstremiteta, kičme, vilica
Vježbe; Urgentni medicinski postupci u situacijama;
ujeda zmija i insekata (serum, press bandaža), trovanja
(identifikacija, eliminacija otrova, kontrola životnih funkcija
i eventualna primjena osnovnih principa BLS), opekotina i
smrzotina (nakon provedene procjene), porođaja u
nepripremljenim uvjetima
2
Sedmica 8.
1
1
Sedmica 9.
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Sedmica 13.
Sedmica 14.
1
2
2
2
2
101
Sedmica 15.
PARCIJALNI ISPIT II
1
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT za studente koji nisu položili
parcijalni/e ispit/e ili žele popraviti ocjenu
Sedmica 18.
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
Sedmica 20.
POPRAVNI ISPIT
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i
vještina studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene
u sedmici 16 i 18.
Prve dvije
sedmice
JESENJI ISPITNI ROK
septembra
102
IZBORNI PREDMETI DRUGOG SEMESTRA
Code BAM 027
Naslov predmeta: LEGALNI ASPEKTI MEDICINSKE PRAKSE
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Status: izborni
Sedmica: 15
Semestar: II
ECTS kredita: 2.5
Ukupno časova: 30
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Dragana Nikšić
Uslovi za pohađanje nastave: Nema uslova
1. Ciljevi predmeta
2. Svrha predmeta
3. Ishodi učenja
Upoznavanje sa značenjem i ulogom pravne regulative u medicini u
svrhu zaštite prava ljekara i pacijenta
Svrha predmeta je da student prihvati temeljne kriterije medicinske
deontologije i pravne odgovornosti zdravstvenih profesionalaca,
posebno ljekara
U toku nastave predmeta Legalni aspekti medicinske prakse student
će usvojiti slijedeća znanja:
Modul 1 Ljudska prava i medicinsko pravo
Cilj modula je upoznati temeljna načela medicinskog prava
Modul 2 Pravna priroda odnosa ljekar - pacijent
Cilj modula je sagledati pravnu odgovornost ljekara u vršenju
njegove profesije
Modul 3 Kaznena odgovornost ljekara
Cilj ovog modula je upoznavanje sa postojećim zakonskim
sankcijama u slučajevima nesavjesnog, samovoljnog liječenja te
nepružanja medicinske pomoći
Modul 4. Građanskopravna odgovornost ljekara
Cilj modula je upoznavanje sa slučajevima naknada štete nanesene
pacijentu i načini osiguranja ljekara
Modul 5 Prekršajna, disciplinska i strukovna odgovornost
ljekara
Cilj modula je uočavanje odgovornosti ljekara u uvjetima timskog
rada
Modul 6 Osnovna prava, dužnosti i odgovornosti pacijenta
Cilj modula je upoznavanje sa razvojem osnovnih prava pacijenta,
njegovim dužnostima i obavezom da se brine o vlastitom zdravlju.
Vještine koje student treba da usvoji:
1.pronalaženje izvora iz oblasti medicinskog prava
2.pravilno korištenje bitnih izvora medicinskog prava (zakoni,
pravilnici i ostali dokumenti)
3.način zaštite prava ljekara putem komunikacije sa relevantnim
subjektima i institucijama ( komore, sudovi, osiguravajuća društva i
sl.)
4.usvajanje metodologije izrade seminarskog rada
5.javna prezentacija seminarskog rada sa vođenjem diskusije na
zadanu temu
103
Nakon odslušane nastave student bi trebao usvojiti slijedeće stavove:
1.Ljekarska praksa zakonski je regulisana
2.Ljekar mora obavljati praksu u skladu sa važećom legislativom
zemlje jer će u protivnom kazneno odgovarati.
3.Ljekar mora da poznaje svoja zakonska prava i da ih zaštiti,
4.Ljekar mora da poznaje prava pacijenta kako bi ih mogao poštovati
4. Metode učenja
5. Metode procjene
znanja
Nastava se izvodi :
Predavanja (15 predavanja) sa aktivnim učešćem studenata (tip
kratkih testova / kvizova sa 5 pitanja)
Vježbe (15 sati vježbi) interaktivna nastava tipa konsultacija za
izradu seminarskih radova, njihova prezentacija i diskusija.
Seminarski radovi (do 5 studenta po jednoj seminarskoj radnji) uz
prezentaciju tipa interaktivne nastave.
Provjera znanja studenta sadrži slijedeće elemente:
Kratki testovi - 5 kvizova. Svaki kviz ima 5 pitanja sa 3-5 odgovora.
Maksimalni broj bodova 10, minimalan broj bodova 6.
Seminarski rad/vježbe: prezentacija na predavanju: 20 bodova
prezentacija na vježbi:
17 bodova
bez prezentacije:
15 -13 bodova
minimalni uslov:
11 bodova
Parcijalni ispit 1 - test MCQ pitanja i esejska pitanja (maksimalno 30,
minimalno 17 bodova.)
Parcijalni ispit 2 - tip eseja (maksimalno 40 bodova, minimalno 21
bod).
Završni ispit - Ukoliko studenti nsu zadovoljili na parcijalnim
ispitima/ispitu ili nisu zadovoljni ocjenom uspostavljenom na osnovu
parcijalnih ispita.
Broj ukupno osvojenih bodova, dobivenih kroz sve oblike provjere
znanja, prevodi se u konačnu ocjenu kako slijedi:
ocjena
broj bodova
opis ocjene
5(F,FX)
≤ 54 ne zadovoljava minimalne kriterije
6(E)
55-64 zadovoljava minimalne kriterije
7(D)
65-74 općenito dobar, ali sa značajnim nedosta
8(C)
75-84 prosječan, sa primjetnim greškama
9(B)
85-94 iznad prosjeka, sa ponekom greškom
10(A)
95-100 izuzetan uspjeh
6. Literatura:
Obavezna:
• Smajkić A. Nikšić D; Bahtijarević R. Ljudska prava na život, zdravlje
i socijalnu egzistenciju u Bosni i Hercegovini. Fokus-medical d.d.
Sarajevo, 2004.
Proširena:
• Odabrani članci – zakonske odredbe u BiH (Ustav, Zakon o
zdravstvenoj zaštiti FBiH, Krivični zakon FBiH, pravila ljekarske
komore, pravilnici zdravstvenih ustanova i dr.)
Bošković Z.. Medicina i pravo. Pergamena, Zagreb,2007
Dopunska:
• UNDP. Socijalna uključenost u BiH (odabrana poglavlja),2008.
104
7. Napomena
Termin konsultacija za studente je svaki dan od 12-14 sati uz
predhodnu najavu sekretarici Katedre ili na e-mail:
[email protected]
105
PLAN PREDMETA: LEGALNI ASPEKTI MEDICINSKE PRAKSE
Sedmica
Oblik nastave i gradiva
Broj sati
Predavanje: Ljudska prava i medicinsko pravo (Evropska
konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih ljudskih sloboda)
Vježbe - seminarski rad: Konvencija o pravima djeteta
1
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Sedmica 8.
1
Predavanje: Pravo na najviši mogući standard zdravlja
(Evropske i svjetske Konvencije o zaštiti prava korisnika
zdravstvenih usluga)
Vježbe-seminarski rad: Konvencije o zaštiti pacijenata oboljelih
od različitih bolesti (Havajska konvencija i sl )
1
Predavanje: Pravna priroda odnosa ljekar - pacijent
(pravna odgovornost ljekara u vršenju njegove profesije – Zakon o
zdravstvenoj zaštiti)
Vježba - seminarski rad: Članovi zakona o zdravstvenoj zaštiti
koji se odnose na pravnu odgovornost ljekara i diskusija sa
primjerima
1
Predavanje Kaznena odgovornost ljekara (nesavjesno i
samovoljno liječenje)
Vježba - seminarski rad: Članovi Krivičnog zakona FBiH koji se
odnose na kaznenu odgovornost ljekara i diskusija sa primjerima
1
Predavanje: Nepružanja medicinske pomoći, ljekarska greška
(okolnosti pružanja medicinske pomoći, hotimična greška,
nehotimična greška, okolnoisti nastanka greške)
Vježba - seminarski rad: Prikaz ljekarske greške u medijima odnos javnog mjenja prema ljekarima
1
1
1
1
1
Predavanje: Granice odlučivanja, neovlašteno presađivanje
dijelova ljudskog tijela (trgovina ljudskim organima, jatrogeni i
terapijski doktor)
Vježba - seminarski rad: Donorske kartice – mogući problemi sa
mladim osobama kao donorima
1
Predavanje: eksperimenti na ljudima (uslovi i posljedice
eksperimenata na ljudima)
Vježbe - Seminarski rad: Zloupotreba položaja ljudi u svrhu
dobivanja pristanka za eksperiment
1
1
1
Parcijalni ispit 1 (modul 1, 2, 3)
Predavanje Građanskopravna odgovornost ljekara
Naknada štete nanesene pacijentu nesavjesnim liječenjem i
osiguranje ljekara ( modeli osiguranja u svijetu )
1
Vježbe - seminarski rad: Mogućnosti nagodbe ljekar pacijent u
slučaju nesavjesnog liječenja sa primjerima
1
106
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
Predavanje: Odgovornosti ljekara u uvjetima timskog rada (rad u
medicini je danas isključivo timski, ljekar je odgovoran za rad
svojih saradnika, pravni značaj medicinske dokumentacije).
Vježbe - seminarski rad: Interni pravni dokumenti u zdravstvenim
ustanovama – upoznavanje i prikaz
1
Predavanje: Posebni slučajevi odgovornosti ljekara i članova tima
(dijagnostičke greške, širenje infekcija, estetske operacije i sl.)
Vježbe - seminarski rad: Inspekcijski organi u zdravstvu
1
Predavanje: Osnovna prava pacijenta (kratki pregled razvoja
osnovnih prava pacijenta i današnje stanje)
Vježbe - seminarski rad: Historijski pregled razvoja prava na
zdravstvenu zaštitu u Evropi
1
Predavanje: Konvencije o pravima pacijenta
(Lisabonska konvencija o pravima pacijenta. i dr.)
Vježba - seminarski rad: Razrada i diskusija o Amsterdamskoj
deklaraciji o pravima pacijenta
Predavanje: Pravo na informirani pristanak,
(pravo na povjerljivost i privatnost, pravo na žalbu)
Vježba - seminarski rad: Slučajevi iz medija o nepoštovanju
formalnog pristanka
1
1
1
1
1
1
Predavanje: Deontološki principi u radu ljekara
(moralne vrijednosti zdravstvenog radnika i odnos prema
obavljanju radnih zadataka)
Vježbe - seminarski rad: Nepoštovanje deontoloških principa od
strane zdravstvenih radnika
1
Predavanje Dužnosti i odgovornosti pacijenata, sukrivica pacijenta
(obaveza pacijenta da se brine o vlastitom zdravlju i da sarađuje sa
ljekarom, pacijentovo nerazumijevanje medicinske terminologije))
Vježbe - seminarski rad: Obaveza pojedinca da vodi zdrav način
života – primjeri iz vlastitog iskustva
Parcijalni ispit 2 (modul 4,5, 6)
1
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT 1. Termin za studente koji nisu položili
parcijalni/e ispit/e ili žele popraviti ocjenu
Sedmica 18.
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
Sedmica 20.
POPRAVNI ISPIT
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i vještina
studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u sedmici 16 i
18.
Prve dvije
sedmice
septembra
1
1
1
JESENJI ISPITNI ROK
107
Code BAM 028
Naslov predmeta: KLINIČKA ANATOMIJA
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Status: izborni
Sedmica: 15
Semestar II
ECTS kredita: 2.5
Ukupno časova: 30
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Amela Kulenović
Uslovi za pohađanje nastave: Nema uslova
1. Ciljevi predmeta
2. Svrha predmeta
3. Ishodi učenja
Cilj je da nastavom iz predmeta Klinička anatomija, kroz klinički
pristup student objektivizira znanje iz anatomije i shvati
svrsishodnost dobrog poznavanja morfologije ljudskog tijela.
Svrha predmeta je upoznavanje studenta sa morfo-funkcionalnom
organizacijom ljudskog tijela kliničkoj važnosti pojedinih regija i
snalaženje u prostornoj orijentaciji unutar regija, što je neophodan
preduslov za usvajanje znanja i vještina iz kliničke medicine.
Kroz nastavu predmeta „Klinička anatomija” student će usvojiti
slijedeća znanja:
Modul 1. Uvod u kliničku anatomiju, klinička anatomija
kičmenog stuba i kičmene moždine, osnove površinske anatomije
Uvod u kliničku anatomiju. Klinička anatomija kičmenog stuba,
zigapofizijalni zglobovi, prelomi kičme, prolaps intervertebralnog
diskusa, refleksni mišićni spazam, ozljeda perifernog živca, kliničke
procedure (lumbalna punkcija, spinalna anestezija, epiduralna
anestezija). Upoznavanje sa površinskim karakteristikama klinički
važnih struktura uz korelaciju tih struktura sa funkcijom (za pokrete i
refleks), što čini anatomski temelj fizikalnog pregleda
Cilj modula: Student treba da stekne znanje o značaju kliničke
anatomije, u modernoj medicinskoj edukaciji kao i o interakciji
anatomija - klinička anatomija. Znanje o pravilnoj interpretaciji RTG
snimaka kičme, uočiti razliku između normalne građe poremećenih
struktura, a kroz upoznavanje sa kliničkim procedurama treba znati
pristup na određene dijelove kičmenog stuba i kičmenih ovojnica kao
i raspored izlaska spinalnih nerava u interventnoj medicini.
Modul 2. Klinička anatomija toraksa
Površinska anatomija i prominentne koštane tačke, prednji torakalni
zid, topografija dojke, limfna drenaža i njen značaj u širenju
karcinoma dojke. Projekciju i topografiju dušnika, bronhusa pluća,
pleure i srca. Auskultatorne tačke, i klinički značaj vaskularizacije
srca u koronarografiji. Analiza srčane sjene na RTG
snimcima.Intererkostalni nervni blok. Odnos donjih rebara, pleure i
bubrega i jetre. Otvori na dijafragmi i njihov klinički značaj.
Segmentacija pluća i njen značaj u kliničkoj praksi.
Cilj modula: Student treba da stekne znanje o zidovima toraksa,
njihovu vizualizaciju na RTG snimcima, te da uoči razliku između
normalne anatomske građe i malformacije zidova grudnog koša.
Praktični značaj projekcija organa i seroznih opni torakalne šupljine.
108
Modul 3. Klinička anatomija abdomena i zdjelice
Zidovi abdomena, topografija prednjeg abdominalnog zida.
Projekcije trbušnih organa topografske tačke. Slaba mjesta prednjeg
trbušnog zida Kliničko anatomski značaj portokavalnih anastomoza
Segmentacija jetre i njen klinički značaj. Hepato-duodeno-pancreas.
Vaskularizacija i limfna drenaža organa abdomena i zdjelice, značaj u
širenju malignih oboljenja. Opstrukcije šupljih organa, posljedice
opstrukcije izvodnih kanala žlijezda koje pripadaju organima trbušne
šupljine. Visceralni bol. Porođajni kanal. Značaj poznavanja koštanog
zdjeličnog obruča pri porođaju.
Cilj modula
Student treba da stekne znanje o zidovima trbušne šupljine,
praktičnom značaju projekcija organa, i palpatornih tački pojedinih
organa na prednjem trušnom zidu. Student treba kroz CT i MRI
snimke da upotpuni znanje iz topografske i sistemske anatomije
abdomena i zdjelice,
Modul 4. Klinička anatomija gornjeg i donjeg ekstremiteta
Odnos sudovno živčanih i koštanih struktura. Radiološki prikaz i
klinička anatomija zgloba ramena, lakta, kuka, koljena i stopala.
Lezije nerava gornjeg i donjeg ekstremiteta, simptomatologija i
klinički značaj. Perkutana arterijska kateterizacija.
Cilj modula
Student treba da proširi znanje o klinički važnim topografskim
prostorima gornjeg i donjeg ekstremiteta te da ispade funkcije
pojedinih dijelova prati narušavanje normalnog anatomskog
integriteta.
Modul 5. Klinička anatomija glave i vrata
Angiografski prikaz vaskularizacije mozga. Hematoencefalična i
hematolikvorna barijera. Poremećaji u cirkulaciji cerbrospinalnog
likvora i humor aquosusa. Kliničko - anatomski aspekt
hidrocephalus-a.
Anatomsko radiološka korelacija aksijalnih, koronalnih i sagitalnih
CT i MRI skenova mozga. Klinički značaj poznavanja građe larynx-a
kod Vicq-Azyrove koniotomije. Blokada cervikalnog i brahijalnog
pleksusa (supraklavikularni pristup)
Kroz nastavu iz predmeta „Klnička anatomija” student treba usvojiti
slijedeće vještine:
1.prepoznavanje normalnog i narušenog anatomskog integriteta,
koštano-zglobnog sistema čovjeka.
2. prepoznavanje i orijentaciju na CT, MRI i RTG snimcima
3. prepoznavanje anatomsko-funkcionalnih korelacija
Kroz nastavu iz predmeta „Klnička anatomija” student mora
praktično izvesti slijedeće vještine:
1. palpacija izbočenja na kostima gornjeg i donjeg ekstremiteta
2. inspekcija, palpacija i pokretanje zglobova ljudskog tijela
3. palpacija perifernih pulzacija krvnih žila vrata, gornjeg i donjeg
ekstremiteta
109
4. palpacija struktura prednjeg torakalnog zida uz praćenje disanja
5. palpacija struktura prednjeg trbušnog zida i ingvinalnog kanala
Nakon odslušane nastave iz predmeta Klinička anatomija student
će usvojiti slijedeće stavove:
1. Posmatrati čovjeka kao morfo-funkcionalni nedjeljivu cjelinu
2. Kliničkim pristupom student objektivizira znanje iz anatomije i
shvata svrsishodnost dobrog poznavanja normalne morfologije
ljudskog tijela.
4. Metode učenja
5. Metode procjene
znanja
Nastava se izvodi u obliku:
- predavanja (15 sati) za sve studente koji se opredijele za ovaj
izborni predmet
- vježbi (15 sati) za grupe ne veće od 10 studenata.
Za savladavanje nastavnog programa nastava se izvodi u formi
interaktivne nastave i to:
predavanja - problem orijentisano učenje sa unaprijed pripremljenim
temama i aktivnim učešćem studenata,
vježbe - disekcioni pristup na klinički važne regije na preparatima
kadavera, kao anatomsko-radiološka korelacija RTG, CT i MRI
snimaka
Test : MCQ test sa 30 pitanja
16,17 tačnih odgovora
11 bodova
18-21 tačnih odgovora
14 -20 bodova
22-25 tačnih odgovora
21-27 bodova
26-29 tačnih odgovora
28-34 bodova
29-30 tačnih odgovora
35-40 bodova
2. Analiza snimka (RTG, CT, MR, UZ) i identifikacija sa
kliničko-anatomskog aspekta - do 10 bodova
Završna ocjena
1.Prisustvo na predavanjima do 15 bodova
2.Prisustvo i aktivan angažman na vježbama do 35 bodova
3.Test do 40 bodova
4.Analiza snimka do 10 bodova
Broj ukupno osvojenih bodova, dobivenih kroz sve oblike provjere
znanja, prevodi se u konačnu ocjenu kako slijedi:
ocjena
broj bodova
opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
5(F,FX)
≤ 54
zadovoljava minimalne kriterije
6(E)
55-64
općenito dobar, ali sa značajnim nedosta
7(D)
65-74
prosječan, sa primjetnim greškama
8(C)
75-84
iznad prosjeka, sa ponekom greškom
9(B)
85-94
izuzetan uspjeh sa neznatnim greškama
10(A)
95-100
6. Literatura
Obavezna
UDŽBENICI:
• Kulenović, Kapur,: Priručnik kliničke anatomije (u pripremi)
• Milisavljević M.: Klinička anatomija, Nauka Beograd 2002.
ANATOMSKI ATLASI
110
• Sobotta: Atlas anatomije čovjeka, Slap, Jastrebarsko 2001 ili
• Netter F.: Atlas anatomije čovjeka, Data status, Beograd 2004
Proširena
• Nikolić V, Keros P: Klinička anatomija abdomena, Naklada
Ljevak, Zagreb 2000.
• Malobabić S., Gudović R.: Klinička neuroanatomija. Zavod za
udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 1995.
• Moore KL, Dalley AF. Clinically oriented anatomy. Philadelphia:
Lippincott Williams & Wilkins, 1999.
• Standring S,: Gray’s Anatomy: The Anatomical Basis of Clinical
Practice, 2004.
• Snell R,: Clinical Anatomy, Paperback 2003
Dopunska:
• Leonhard, Kahle, Platzer: Priručni anatomski atlas, Medicinska
naklada, Zagreb 2006.
• Keros P, Pećina M, Funkcionalna anatomija lokomotornog sistema
Naklada Ljevak, Zagreb 2007.
7. Napomena
Studenti su dužni da slijede sve predviđene aktivnosti i redovno
prisustvuju i aktivno učestvuju u svim oblicima nastave. Predavanja,
i vježbe održavaju se prema izvedbenom programu nastave iz
Kliničke anatomije na Katedri za anatomiju. Grupa studenata koji
pohađaju ovaj izborni predmet je 30 - 50 studenata. Broj studenata po
asistentu je 10.
Opravdanost izostanaka sa vježbi i predavanja dokazuje sa
vjerodostnojnim potvrdama. Samo uz opravdanje student može
nadoknaditi 20% izostanaka iz cjelokupne nastave.
Termin konsultacija za studente je svakim danom od 12-14 sati uz
prethodnu najavu sekretarici Katedre ili na e-mail:
[email protected]
111
PLAN PREDMETA: KLINIČKA ANATOMIJA
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Sedmica 4.
Sedmica 5.
Oblik nastave i gradiva
Predavanje: Definicija kliničke anatomije.
-Značaj kliničke anatomije u modernoj medicinskoj edukaciji.
-Interkacija anatomija-klinička anatomija. Mjesto kliničke
anatomije u medicinskom kurikulumu.
-Osnovni pojmovi i terminologija.
Predavanje: Kičmeni stub. Kliničko-anatomski značaj
primarnih i sekundarnih krivina kičmenog stuba. Veze između
pršljenova i njihov klinički značaj. Protruzija intervertebralnog
diskusa (nivoi i simptomatologija).
Vježbe: Radiološki prikaz cervikalne, torakalne i lumbalne
kičme (analiza snimaka)
Predavanje: Kičmena moždina i kičmeni živci. Struktura
kičmene moždine. Moždinske ovojnice. Kliničko-anatomski
aspekt vaskularizacije kičmene moždine. Organizacija kičmenog
živca. Dermatomi i miotomi. Lezije kičemene moždine
(poliomijelitis, tabes dorsalis, Brown-Sequardov sindrom,
siringomijelija, traume kičmene moždine-hemisekcija i
kompletna transverzalna sekcija kičmene moždine). Kliničke
procedure (lumbalna punkcija, spinalna anestezija, epiduralna
anestezija)
Vježbe: Mape dermatoma i miotoma. Mijelografija. CT i MR
prikaz kičmene moždine.
Predavanje: Površinska anatomija i prominente koštane
orijentacione tačke. Koštana anatomija grudnog koša.
Interkostalni prostori i njihov sadržaj. Prednji torakalni zid.
Topografija, vaskularizacija, inervacija i limfa dojke. Kliničkoanatomski značaj benignih i malignih tumora dojke sa posebnim
osvrtom na infiltrativni duktalni karcinom.
Vježbe: Identifikacija i analiza koštanih i mekotkivnih struktura
na RTG snimcima grudnog koša. Radiografski prikaz dojke;
duktogram, kosi i kraniokaudalni mamogram. UZ dojke.
Predavanje: Projekcije i topografija dušnika, dušnica, pluća,
pleure i jednjaka. Topografija srca. Projekcije srčanih ušća.
Auskultacione tačke. Klinički značaj. Plasiranje centralnog
venskog katetera. Postduktalna koarktacija aorte. Aneurizma
aorte. Disrupcija aorte. Ubodne rane u predjelu prednjeg
torakalnog zida. Bipsija skalenskih limfnih čvorova. Lateralni i
stražnji torakalni zid. Kliničko-anatomski značaj. Torakostomija.
Interkostalni nervni blok. Fraktura donjih rebara. Odnos donjih
rebara, pleure, bubrega i jetre. Medijastinum. Podjela i kliničkoanatomski značaj. Dijafragma. Otvori na dijafragmi i njihov
kliničko-anatomski značaj.
Broj sati
1
1+1
1+1
1+1
1+1
112
Vježbe: Anteroposteriorni i kosi RTG snimci grudnog koša.
Radiološko-anatomski
prikaz
i
evaluacija.
Aorta
i
anteroposteriorni aortogram. Radiološko-anatomski prikaz i
evaluacija.
Sedmica 6.
Sedmica 7.
Sedmica 8.
Srce.
Perikard.
Tamponada
srca
i
Predavanje:
perikardijakocenteza. Kliničko-anatomski značaj vaskularizacije
srca. Ishemična bolest srca. Kongenitalne anomalije srca
(tetralogija Fallot, ventrikularni i atrijalni septalni defekt,
perzistentni duktus arteriozus).
Vježbe: Posteroanteriorni RTG snimak grudnog koša. Analiza
srčane sjene i njen značaj. Evaluacija položaja, oblika i veličine
srčane sjene.UZ srca. Transezofagealna ehokardiografija.
Koronarografija.
Predavanje: Zidovi abdomena. Topografija prednjeg
abdominalnog zida. Paracenteza. Anatomija abdominalnih
incizija kod pristupa trbušnim organima (medijalna,
paramedijalna, transrektalna, subkostalna, transverzalna, kosa i
torako-abdominalna incizija). Projekcije trbušnih organa na
prednjem trbušnom zidu. Topografske tačke od značaja za
palpaciju. Slaba mjesta na prednjem trbušnom zidu. Hernije.
Ingvinalni kanal. Skrotum. Defekti u razvoju (kriptorhizam i
hidrokela).
Peritonealna duplja. Parijetalni i visceralni peritoneum. Podjela
peritonealne duplje. Peritonealne strukture (omentumi i ligamenti).
Retroperitoneum, kliničko-anatomski i hirurški značaj.
Vježbe: Analiza topografsko-hirurških odnosa abdominalnih
struktura na kadaveru.
Predavanje: Krvne žile u abdomenu. Abdominalna aorta i njen
grane. Klinički značaj (aneurizma abdominalne aorte i akutna
mezenterijalna ishemija). Venozna drenaža u abdomenu. Sistem
vene azigos i hemiazigos i njihov značaj u kolateralnoj
cirkulaciji. Sistem donje šuplje vene. Portalni venski sistem.
Veze vene porte i ostalih venoznih sistema. Kliničko-anatomski
značaj porto-kavalnih anastomoza.Trbušni organi koji pripadaju
digestivnom sistemu. Abdominalni dio jednjaka, želudac, tanko i
debelo crijevo. Jetra i žučni vodovi. Projekcije i kliničkoanatomski značaj. Segmentacija jetre i njen hirurški značaj.
Pankreas, topografija i pristupi. Kliničko-anatomska veza i
značaj hepato-duodeno-pankreasa. Slezena. Klinička anatomija i
funkcija. Klinički značaj (ruptura slezene, splenomegalija,
hipersplenizam, splenektomija).
Vježbe: Arteriografski prikaz abdominalne aorte i jenih
visceralnih grana. Radiološke dijagnostičke metode u evaluaciji
patologije pankreasa. Radiološki prikaz želuca i crijeva
kontrastnim metodama. Endoskopske metode pretrage digestivne
cijevi. ERCP i ultrazvuk žučnih kanala. Transverzalni CT i MR
prikaz abdomena na različitim nivoima.
1+1
1+1
1+1
113
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Sedmica 12.
Predavanje: Urinarni sistem. Bubreg, topografija, opšte
karakterisitike i unutrašnja struktura. Kliničko-anatomski značaj
vaskularizacije bubrega. Segmentacija bubrega i njen hirurški
značaj. Kliničko-anatomski aspekt transplantacije bubrega.
Vježbe: Radiološke metode prikaza bubrega i njegovih izvodnih
kanala, intravenska pijelografija. Prikaz krvnih sudova bubregaarteriografija.
Predavanje: Ženski reproduktivni sistem. Ovarijum i tuba
uterina, topografija i projekcije. Kliničko-anatomski aspekt
vanmaterične trudnoće. Uterus. Topografija i odnosi. Rektouterina ekskavacija i njen značaj u ginekologiji. Vaginalna
porcija uterusa sa posebnim osvrtom na karcinom cerviksa.
Veze i položaj materice i njihov kliničko-anatomski značaj u
obstetriciji. Vagina i vanjski genitalni organi. Muški
reproduktivni sistem. Testis
i izvodni kanali testisa.
Vaskularizacija testisa i njen značaj sa nastanak varikokele.
Ingvinalni kanal, descensus testis, kriptorhizam. Prostata. Odnosi
prostate. Benigna hiperplazija i karcinom prostate. Zdjelica i
perineum. Foramen ishiadicum majus et minus. Pudendalni
nervni blok. Mehanizam porođaja. Epiziotomija (medijalna i
mediolateralna)
Vježbe: Analiza topgrafsko-hirurških odnosa zdjeličnih organa
na anatomskom modelu i kadaveru. Histerosalpingografija.
Ultrazvuk gravidne materice.
Predavanje: Gornji ekstremitet. Koštana anatomija. Odnosi
sudovno-živčanih i koštanih struktura. Rameni, lakatni i zglobovi
šake i njihov kliničko-anatomski značaj. Vaskularizacija gornjeg
ekstremiteta. Kolateralna cirkulacija i njen značaj u hirurgiji i
traumatologiji. Plasiranje ligatura. Brahijalni živčani splet.
Organizacija i kliničko-anatomski značaj. Erb-Duchennova i
Klumpkeova paraliza. Lezije nerava gornjeg ekstremiteta i
njihova simptomatologija (n. thoracicus longus, n. axillaris, n.
musculocutaneus, n. medianus, n. ulnaris i n. radialis).
Suprakondilarni prelomi humerusa i njihov kliničko-anatomski
značaj. Šaka sa kliničko-anatomskog i hirurškog aspekta.
Vježbe: Radiolški prikaz koštano-zglobnih struktura gornjeg
ekstremiteta. Evaluacija snimka kod spiralnog preloma humerusa
i tipične frakture radijusa. Analiza RTG snimaka šake.
Predavanje: Donji ekstremitet. Koštana anatomija. Odnosi
sudovno-živčanih i koštanih struktura.Bedreni, koljeni i zglobovi
stopala i njihov kliničko-anatomski značaj. Vaskularizacija
donjeg ekstremiteta. Femoralna arterija i perkutana arterijska
kateterizacija. Akutna i hronična arterijska ishemija. Kolateralna
cirkulacija i njen značaj u hirurgiji i traumatologiji. Plasiranje
ligatura. Venozna drenaža. Površne vene donjeg ekstremiteta i
varikoziteti. Lumbo-sakralni živčani splet. Organizacija i
kliničko-anatomski značaj. Lezije nerava donjeg ekstremiteta i
njihova simptomatologija(n. femoralis, n. obturatorius, n. gluteus
1+1
1+1
1+1
1+1
114
superior et inferior, n. Ischiadicus i njegove terminalne grane).
Vježbe: Kliničko-anatomski značaj femoralnog trokuta i
perkutana arterijska kateterizacija. Radiološki prikaz koštanozglobnih struktura donjeg ekstremiteta.
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
Predavanje: Glava. Vaskularizacija struktura glave. Sistem
unutrašnje karotide i vertebrobazilarni sistem i kliničkoanatomski aspekt vaskularizacije mozga. Venska drenaža i
značaj kavernoznog sinusa. Veze vanjskih vena glave i sinusa
dure matris. Epiduralna, subduralna, subarahnoidalna i
ekstrakranijalna hemoragija. Značaj CT-a i MR-a u evaluaciji
intrakranijalnih krvarenja. Moždano stablo. Lezije kapitalnih
nerava i njihova simptomatologija. Kliničko-anatomski aspekt
vegetativnog nervnog sistema. Mali mozak. Cerebelarna ataksija.
Vježbe: Anteroposteriorni i lateralni arteriogram. Digitalna
subtrakciona karotis angiografija. Značaj CT-a i MR-a u
evaluaciji intrakranijalnih krvarenja.
Kliničko-anatomski
aspekt
međumozga.
Predavanje:
Hipotalamo-hipofizna osovina. Endokrini sistem. Hipo i
hiperfunkcija
endokrinih
žlijezda.
Veliki
mozak.
Citoarhitektonska podjela korteksa i njen kliničko-anatomski
značaj. Bazalne ganglije i ekstrapiramidni sistem-klinički apsekt.
Kliničko-anatomski aspekt limbičkog sistema. Hipokampus i
njegova uloga u procesima pamćenja. Glavni motorni, senzibilni
i senzorički sistemi u neuroanatomiji i njihov kliničko-anatomski
značaj. Cerebrospinalni likvor i ventrikularni sistem.
Funkcionalni značaj hematoencefalične i hematolikvorne barijere
Vježbe: Analiza aksijalnih, koronalnih i sagitalnih CT i MR
skenova mozga. Anatomsko-radiološka korelacija.
Predavanje: Vrat. Lateralne anatomsko-hirurške regije vrata.
Blokada cervikalnog i brahijalnog spleta (supraklavikularni
pristup). Larinks i traheja. Laringoskopija. Vicq-Azyrova
koniotomija. Gornja i donja traheotomija.
Vježbe: Analiza topografsko-hirurških odnosa vratnih organa na
kadaverima i anatomskim modelima.
Ispit iz predmeta Klinička anatomija
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin, ispit za studente koji nisu
zadovoljili na parcijalnim ispitima ili žele popraviti ocjenu.
Sedmica 18.
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
Sedmica 20.
POPRAVNI ISPIT
1+1
1+1
1+1
1
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i vještina
studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u 16 i 18 sedmici
Prve dvije
sedmice
septembra
JESENJI ISPITNI ROK
115
Code BAM 029
Naslov predmeta: Uvod u praktičnu epidemiologiju
Nivo: dodiplomski
Godina: I
Status: izborni
Sedmica: 15
Semestar: II
ECTS kredita: 2.5
Ukupno časova: 30
Odgovorni nastavnik: Prof. Dr Semra Čavaljuga
1. Ciljevi predmeta
2. Svrha predmeta
3. Ishodi učenja
Cilj nastave je da se studenti odmah na početku svoje edukacije iz
medicine upoznaju sa praktičnim radom na terenu u epidemiološkim
straživanjima. Studenti će se potpuno osposobit za samostalno
prikupljanje podataka i deskriptivnu analizu
jednostavnijih
istraživanja u službi unapređenja kvalitete razumijevanja stručne
litarature. Student će naučiti kako pristupiti i uraditi jedno praktično
terensko istraživanje, upoznati se sa predmetom istraživanja, te će
uraditi analizu i prezentirati rezultate sopstvenog istraživanja.
Kandidati će ovladati elementima i primjenom metoda i načina
terenskog prikupljanja podataka, te osnovama deskriptivne analize
prikupljenih podataka, kao i praktičnim aspektima terenskog
istraživanja.
Kroz nastavu predmeta „Uvod u terensku/praktičnu epidemiologiju“
student će usvojiti znanja iz slijedećih modula:
1.Uvod u terensku/praktičnu epidemiologiju
Cilj modula je da se studenti upoznaju sa osnovama terenskih
epidemioloških istraživanja, te predmetom, metodama, definicijama i
elementima praktične epidemiologije i mjestu epidemiologije u
medicinskoj nauci i praksi. Studentima će biti predstavljene osnovne
determinante fizičkih, bioloških, demografskih, okolišnih i socioekonomskih efekata uticaja na zdravlje i bolest u populaciji.
2. Dizajniranje terenskog istraživanja
Cilj modula je da studenti praktično ovladaju pravilnim izborom
deskriptivne epidemiološke studije sa ciljevima i hipotezama,
osnovama pretraživanja literature i dizajniranju jednog deskriptivnog
istraživanja.
3. Praktični aspekti u deskriptivnoj epidemiologiji
3.1. Praktično prikupljanje podataka sa organizacijom podataka
3.2. Metode pretraživanje literature
3.3. Uzorkovanje u praksi
3.4. Pripreme i izrada upitnika
3.5. Biasi/greške, vrste biasa
Cilj modula je da se studenti upoznaju sa organizacijom
epidemiološkog terenskog istraživanja, te ovladaju vrstama, načinima
i metodama prikupljanja podataka, i nauče osnovne metode
pretraživanja literature, uzorkovanja i dizajna upitnika na praktičnim
primjerima.
4.Primjena
metoda
statističke
obrade
podataka
u
terenskoj/praktičnoj epidemiologiji
4.1. Tabelarni i grafički prikaz prikupljenih podataka i rezultata
analize
4.2. Deskriptivna analiza prikupljenih podataka
116
4.3. Interpretacija i analiza rezultata odabrane studije
4.4. Reprezentativnost rezultata
4.5. Prednosti i limitacije deskriptivnih studija
Cilj modula je da studenti ovladaju osnovnim elementima pravilnog
tabelarnog i grafičkog predstavljanja vlastitih prikupljenih podataka,
te nauče osnovne metode deskriptivne analize prikupljenih podataka i
rezultata kroz analizu stvarnog istraživanja.
5. Prezentacije podataka i rezultata
Cilj ovoga modula je da studenti ovladaju pravilima prezentovanja
prikupljenih podataka i dobivenih rezultata.
Kroz
nastavu
predmeta
„Uvod
u
terensku/praktičnu
epidemiologiju“ student će ovladati slijedećim vještinama:
Vještine koje svaki student mora znati praktično izvesti nakon
odslušane nastave iz biostatistike
1.znati dizajnirati jednostavno praktično terensko istraživanje
2.savladati osnove pregleda literature i prikupiti podatke sopstvenim
istraživanjem
3.znati osnovne metode uzorkovanja (prosti, slučajni i stratificirani) i
odabrati reprezentativan uzorak
4.ovladati
metodama
deskriptivne
analize
jednostavnijih
deskriptivnih istraživanja - dobivenih istraživanjem
Vještine koje svaki student treba poznavati:
1.dizajniranje upitnika za specifične studije
2.vrste deskriptivnih epidemioloških studija
3.protumačiti razlike i odnose između pojedinih deskriptivnih studija.
4.identificirati osnovne efekte fizičkih, bioloških, demografskih,
okolišnih i socio-ekonomskih determinanti zdravlja i bolesti u BiH
5.analizirati rezultate deskriptivnih epidemioloških studija
Nakon odslušane i položene nastave iz Uvoda u
praktičnu
epidemiologiju student bi morao usvojiti slijedeće stavove:
1.poznavanje osnovnih metoda i elemenata istraživanja u terenskoj
epidemiologiji olakšava razumijevanje literaturnih podataka ali i
pomaže u svakodnevnoj medicinskoj nauci i praksi.
2.postoji više vrsta biasa/grešaka u terenskim istraživanjima koje je
moguće izbjeći.
3.poznavanje metodologije izbora adekvatne epidemiološke studije
dovodi do relevantnih rezultata istraživanja
4.samo terenska istraživanja sa adekvatno odabranom metodologijom
mogu imati naučno validne i praktično primjenjljive rezultate
5.poznavanje prednosti i limitacija deskriptivnih epidemioloških
studija rezultira adekvatnom primjenom deskriptivne epidemiologije
u medicinskoj praksi.
4. Metode učenja
Nastava je organizovana po sedmicama: svake druge sedmice su 2
časa predavanja odnosno 2 časa vježbi u istom terminu.
Uvodna predavanja su klasičnog tipa, po principu kolektivnog učenja,
dok su sva ostala predavanja organizovana po principu seminarske
nastave. Gdje god je to moguće dati su stvarni primjeri istraživačke i
epidemiološke prakse. Svaki termin vježbi traje 2 školska časa.
117
Kompletne vježbe iz ovoga predmeta su koncipirane interaktivno, na
problem orijentisanom učenju i primjerima iz stvarne prakse.
Studentske grupe bi trebale biti 10, maksimalno 15 studenata.
Seminarski rad je obavezan, samostalni rad studenata. Studenti će
samostalno raditi na unaprijed dogovorenu temu.
U okviru
seminarskog rada, studenti će ići na teren da bi obavili istraživanje i
napisali projekat epidemiološkog istraživanja sa rezultatima.
Ukupno po semestru će biti:
- 4 termina predavanja - ukupno 8 časova predavanja
- 5 termina vježbi u sali/kontakt sa asistentima (ukupno 10 kontakt
sati sa asistentima) dok je 6 časova vježbi planirano za odlazak na
teren i izradu seminarskih radova - ukupno 1 seminarski rad u
semestru
ukupno 10 časova vježbi u sali+5 časova terenskog rada.
- 6 časova seminara, od čega 4 za dizajn i izradu seminarskog rada, 1
čas za finaliziranje izvještaja studije - seminarskog rada i 1 čas za
prezentaciju studentskih radova uz pitanja i diskusiju
Seminarski rad se sastoji od odlaska studenata na teren i pisanja
grupnih seminarskih radova na temu:
1.terensko epidemiološko istraživanje faktora koji utiču na zdravlje
populacije.
Seminarski rad, u dogovoru sa predmetnim nastavnikom i
odgovornim asistentom, se radi po metodologiji izrade projekta i
prezentuje se javnom prezentacijom svim ostalim studentima.
5. Metode procjene
znanja
Evaluacija znanja se vrši dodijelom bodova za svaki oblik aktivnosti i
provjere znanja tokom semestra i na završnom ispitu. Struktura
ocjenjivanja:
- aktivno učešće tokom nastave
10% ukupne ocjene
- seminarski rad
60% ukupne ocjene
- prezentacija rada sa usmenim odgovorima na postavljena pitanja u
toku prezentacije kao završni ispit 30% ukupne ocjene
Zaključna ocjena se izračunava kao ponderisana aritmetička sredina
svih ocjena tokom semestra (odnosno zajednička aritmetička sredina)
Broj ukupno osvojenih bodova, dobivenih kroz sve oblike provjere
znanja, prevodi se u konačnu ocjenu kako slijedi:
ocjena
broj bodova
opis ocjene
ne zadovoljava minimalne kriterije
5(F,FX)
≤ 54
zadovoljava minimalne kriterije
6(E)
55-64
općenito dobar, ali sa značajnim nedosta
7(D)
65-74
prosječan, sa primjetnim greškama
8(C)
75-84
iznad prosjeka, sa ponekom greškom
9(B)
85-94
izuzetan uspjeh bez ili sa neznatnim
10(A)
95-100
greškama
118
6. Literatura
7. Napomena
Obavezna
– S. Čavaljuga i M. Čavaljuga: Biostatistika, osnovni principi i
metode, Medicinski fakultet, Sarajevo, 2009.
Proširena
– Z. Radovanović. Terenska epidemiologija. Medicinski fakultet
Univerziteta u Beogradu. 2000.
Dopunska
– R. Beaglehole, R. Bonita, T. Kjellstrom: Basic Epidemiology.
World Health Organisation Geneva, 1993.
Na nastavu nije dozvoljeno donositi neautorizivane kopije
literature!
Maksimalan broj studenata za ovaj predmet je 50!
Seminarski rad je obavezno predati najkasnije 5 dana prije
predavanja sa prezentacijom.
Svi oblici nastave su obavezni. U slučaju više od 20% izostanaka sa
nastave (opravdanih ili neopravdanih) studenti su obavezni
kolokvirati i propuštena predavanja i vježbe u dogovoru i najavi sa
asistentima, odnosno predmetnim nastavnikom.
Termin konsultacija oglašen je na katedri uz prethodnu najavu na
e-mail: [email protected]
119
PLAN PREDMETA: UVOD U PRAKTIČNU EPIDEMIOLOGIJU
Sedmica
Sedmica 1.
Sedmica 2.
Sedmica 3.
Oblik nastave i gradiva
Predavanje
1. Uvod u terensku praktičnu epidemiologiju
a. istorijat i osnovni principi epidemioogije
b. predmet i ciljevi epidemiologije, sa posebnim osvrtom na
praktičnu epidemiologiju
c. osnovni pojmovi i elementi
d. mjesto epidemiologije u medicinskoj nauci i praksi.
e. osnovne determinante fizičkih, bioloških, demografskih,
okolišnih i socio-ekonomskih efekata uticaja na zdravlje i
bolest u populaciji
Vježbe
Metode pretraživanja literature
Predavanje
2. Deskriptivne epidemiološke studije
a. studija slučaja – case report
b. studija serije slučajeva – case series report
c. ekološke studije
d. presječne studije
3. Formiranje ciljeva
4. Formiranje hipoteza
5. Diskusija za odabir teme
Sedmica 4.
Vježbe
Dizajniranje deskriptivne epidemiološke studije na dogovorenu
temu
Sedmica 5.
Predavanje
6. Uzorkovanje: Prednosti i nedostaci uzorkovanja u praksi
7. Priprema i izrada upitnika
Sedmica 6.
Vježbe
Odabir uzorka i izrada adekvatnog upitnika u odnosu na
odabranu temu
Broj sati
2
2
1
1
2
1
1
2
Sedmica 7.
Vježbe
Prezentacija uzorka i upitnika i diskusija
2
Sedmica8–11.
Samostalni rad studenata
Terenski rad – prikupljanje podataka na terenu
8
Sedmica 12.
Predavanje
9. Primjena metoda statističke obrade podataka u terenskoj
epidemiologiji
a. Tabelarni i grafički prikaz prikupljenih podataka i
rezultata analize
2
120
b. Deskriptivna analiza prikupljenih podataka
c. Interpretacija i analiza rezultata odabrane studije
10. Osnovni elementi prezentacije podataka i rezultata
Sedmica 13.
Vježbe
Analiziranje podataka deskriptivne studije
2
Sedmica 14.
Samostalni rad studenata
Finaliziranje izvještaja studije – seminarskog rada
2
Sedmica 15.
Predavanje
Prezentacija studentskih radova uz pitanja i diskusija
Ispit
Sedmica 16.
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin, ispit za studente koji nisu
zadovoljili na parcijalnim ispitima ili žele popraviti ocjenu.
Sedmica 18.
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
Sedmica 20.
POPRAVNI ISPIT
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i vještina
studenata koji nisu stekli uslove za upis završne ocjene u sedmici
16 i 18.
Prve dvije
sedmice
septembra
2
JESENJI ISPITNI ROK
121
Naslov predmeta: GENETIČKO SAVJETOVANJE I
EKOGENETIKA
Nivo: dodiplomski
Godina: prva
Semestar: II
ECTS kredita: 2
Status: izborni
Sedmica: 15
Ukupno časova: 30
Odgovorni nastavnik: Prof. dr. Amira Redžić
Code BAM 021
1. Ciljevi predmeta
2. Svrha predmeta
3. Ishodi učenja
Omogućiti studentu da genetičko savjetovanje shvati kao proces
komunikacije za sprečavanje nastanka ili prenošenja genetičkog
poremećaja, koji kasnije prenatalna dijagnostika neinvazivnim
postupcima može izdiferencirati kao specifični hromosomski i
monogenski poremećaj.
Student treba razumjeti da je kancerogeneza višestepeni proces u kome
učestvuju mnogi genetički i epigenetički događaji u proto-onkogenima,
tumor supresorskim genima i antimetastatskim genima.
Kroz nastavu iz predmeta Genetičko savjetovanje i ekogenetika
student će razumjeti značaj prenatalne dijagnostike u efikasnom
liječenju ploda in utero (prenatalno liječenje), te prihvatiti savemeno
poimanje ekogenetičkih dešavanja (“katastrofa”) i drugih oblika
vanrednih stanja na zdravlje ljudi, sa mjerama konkretnog djelovanja,
prevencije i održivog upravljanja vlastitim zdravljem.
U toku nastave iz predmeta Genetičko savjetovanje i ekogenetika
studenti će usvojiti sljedeća znanja kroz module:
Modul 1. Genetičko savjetovanje
Cilj modula je upoznati studente sa utvrđivanjem mogućeg uzročnika,
izračunavanjem i predočavanjem rizika razmatranjem mogućnosti unutar
genetičkog savjetovanja, komunikacije i podrške.
Modul 2. Prenatalna dijagnostika i reproduktivana genetika
Cilj modula je pojašnjenje da li je potrebna prenatalna dijagnostika ili
ne. Ishodi su sa posebnim osvrtom na reproduktivno zdravlje i moguće
probleme.
Modul 3. Geni u ponašanju čovjeka
Cilj modula je upoznati studenta sa ocjenom, tj. načinom aplikativnosti
ispoljavanja gena u životu čovjeka.
Modul 4. Ekogenetika
Cilj modula je približiti studentu uticaj genetičke konstitucije čovjeka i
efekat bioloških, hemijskih i fizičkih agenasa iz okoline na zdravlje
čovjeka kroz mjere ekološke prevencije.
Modul 5. Kancerogeni u radnoj i životnoj sredini
Cilj modula je upoznati studenta da je transformacija ćelija posljedica
multiplih genskih mutacija koje se dešavaju svuda oko nas, čime uzrokuju
nastajanje onkogena.
Vještine koje student treba poznavati (zna kako):
− komunikacija sa osobom kojoj je potrebno genetičko savjetovanje
− pružiti pacijentu odgovarajuću informaciju o mogućnosti
kancerogenog djelovanja određenih supstanci i materijala iz
životne i radne okoline, koje ugrožavaju zdravlje čovjeka.
Stavovi koje student treba usvojiti:
• Sintetička ocjena rezultata ekogenetike je aplikativna na zdravlja
čovjeka u biomedicinskim naukama.
122
•
4. Metode učenja
5. Metode procjene
znanja
Liječnik treba poštivati rezultate ekogenetike i mogućnosti njene
primjene u prenatalnoj dijagnostici.
Didaktički oblici rada:
a. predavanja - 15 sati
b. seminarski rad u grupi ili individualno - 11 sati
c. rad studenata na terenu (broj studenata u grupi shodno problemu
istraživanja) i ex situ opservacije odabranih slučajeva, sa
uključenom diskusijom svih studenata - 4 sata
d. konsultativni rad
Studenti će biti provjeravani kontinuirano tokom nastave i kroz
završni i popravni ispit.
Kontinuirana provjera znanja obuhvata provjeru usvojenog znanja
kroz teoretsku nastavu putem dva parcijalna ispita, te usvojenih znanja i
vještina putem medicinsko-ekogenetičkog eseja, seminara i ex situ
opservacije odabranog slučaja.
Parcijalni ispiti (1. i 2. dio)
Parcijalni ispiti 1. i 2. su pismeni ispiti u vidu MCQ testa sa po 25
pitanja. Svaki tačan odgovor na MCQ pitanje nosi 1 bod, ukupno 25
bodova po parcijalnom ispitu. Da bi se ispit smatrao položenim
potrebno je osvojiti minimalno 14 bodova na svakom parcijalnom
ispitu. Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim bodovima pri formiranju
konačne ocjene. Student koji nije položio parcijalni ispit / ispite, polaže
nepoloženo gradivo na završnom ispitu.
Medicinski eko-genetički esej
Na ovom dijelu ispita će se obrađivati zadate teme. Student kroz ovaj
oblik ispita može osvojiti maksimalno15 bodova. Da bi se ovaj dio
ispita smatrao položenim, student mora osvojiti minimalno 8 bodova.
Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim bodovima pri formiranju
konačne ocjene.
Seminari
Teme seminara su definisane programom predmeta.
Seminar na zadanu temu priprema grupa od najviše pet studenata.
Student je dužan napisati seminarski rad, pripremiti prezentaciju i javno
je prezentirati u predviđenom terminu u toku nastave, uz mogućnost
interaktivnog sudjelovanja više studenata. Maksimalan broj bodova koji
student može osvojiti je 20, a minimalni broj bodova za priznavanje
ovog dijela ispita je 11. Osvojeni broj bodova dodaje se ostalim
bodovima pri formiranju konačne ocjene.
Za uspješno realizovanu opservacija odabranog slučaja student
može osvojiti 5 bodova. Kroz redovno prisustvo predavanjima i
seminarima student može dobiti 5 bodova.
Svi osvojeni bodovi se dodaju ostalim stečenim bodovima pri
formiranju konačne ocjene.
Završni ispit
123
Na završnom ispitu studenti polažu dio gradiva koji nisu položili (ili
nisu zadovoljni ocjenom) tokom kontinuirane provjere znanja, na isti
način kao i tokom kontinuirane provjere.
Popravni ispit
Ukoliko student nije položio dio ispita u toku kontinuirane provjere i
na završnom ispitu, nepoložene dijelove polaže na popravnom ispitu.
6. Literatura
7. Napomena
Formiranje konačne ocjene
Broj ukupno osvojenih bodova dobivenih kroz sve oblike provjere
znanja prevodi se konačnu ocjenu na sljedeći način:
ocjena
broj bodova
opis ocjene
5 (F, FX)
< 54
ne zadovoljava minimalne kriterije
6 (E)
55-64
zadovoljava minimalne kriterije
7 (D)
65-74
općenito dobar, ali sa značajnim nedosta
8 (C)
75-84
prosječan, sa primjetnim greškama
9 (B)
85-94
iznad prosjeka, sa ponekom greškom
10 (A)
95-100
izuzetan uspjeh sa neznatnim greškama
Obavezna
1. Berberović Lj., Šošić B., Redžić A. Vrijeme genetike. NIR, Klinički
centar Univerziteta u Sarajevu, 2007.
2. Berberović Lj. Bioantropologija. Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo,
2005.
3. Radmilović VD. Kancerogeni u radnoj i životnoj sredini. IP
„Velarta”, Beograd, 2002.
Proširena:
1. Brown PJ, Inhorn MC. The Anthropology of Infectious Disease:
International Health Perspectives. Routledge, 1998.
Dopunska:
 Journal of Public Health
 EcoHealth
 Conservation Medicine: Human Health
 The Journal of Primary Prevention
http://www.springer.com/medicine/journal/10935
 Prevention Science
http://www.springer.com/public+health/journal/11121
 Quality of Life Research · An International Journal of Quality of
Life Aspects of Treatment, Care and Rehabilitation - Official
Journal of the International Society of Quality of Life Research
http://www.springer.com/medicine/journal/11136
 Global Public Health : An International Journal for Research, Policy
and Practice
http://www.tandfonline.com/toc/rgph20/current#.Uhr8qBtpmXY
 Journal of Nutritional & Environmental Medicine
http://www.tandf.co.uk/journals/journal.asp?issn=13590847&subcategory=HS160000
Svi oblici nastave su obavezni. Student može imati maksimalno 20%
izostanaka sa nastave (uz validno opravdanje).
Konsultacije za studente su svaki dan od 12- 14 sati, uz prethodnu
najavu sekretarici Katedre na e-mail: [email protected]
124
PLAN PREDMETA: GENETIČKO SAVJETOVANJE I EKOGENETIKA
Broj sati
Sedmica
Oblik nastave
Predavanje: Koncept genetičkog savjetovanja kao procesa
komunikacije i edukacije, koji se odnosi na razvoj i/ili
2
Sedmica 1.
prenošenje nasljednih bolesti.
Utvrđivanje parametara koji upućuju ka preciznijoj
dijagnozi u medicinskoj genetici
Predavanja: Izračunavanje i predočavanje rizika,
kvantifikacija - numerička vrijednost rizika, kvalifikacija 2
Sedmica 2.
priroda rizika, smještanje rizika u kontekst i razmatranje
mogućnosti rizika, komunikacija i podrška.
Predavanja: Genetičko savjetovanje direktiva ili ne. Ishod
genetičkog savjetovanja. Posebni problemi u genetičkom
2
Sedmica 3.
savjetovanju: konsangvinitet, incest, usvajanje i genetički
poremećaji, osporavanje očinstva.
Seminar za sve studente koji je rezultat prethodnih
2
predavanja:
Sedmica 4.
Izrada upitnika sa podacima validnim za genetičko
savjetovanje
Predavanja: Urođeno i stečeno u ponašanju čovjeka.
Fenotipska plastičnost
i norme reakcija. Genetička
2
asimilacija i Boldvinov efekat. Identifikacija gena
Sedmica 5.
uključenih u kontrolu ponašanja. Efekat pojedinačnih gena.
Analiza vezanosti gena, genetičkih markera i ekstremnih
fenotipova. Metode procjene genetičkih i sredinskih uticaja
na ponašanje čovjeka.
Predavanja: Genetičke osnove poremećaja i variranja
Sedmica 6.
kognitivnih sposobnosti ljudi.
2
Ponašanja sa urođenom osnovom i okolinskom dogradnjom.
Seminar za sve studente koji je rezultat prethodnih
1
predavanja:
Analiza upitnika sa podacima validnim za genetičko
Sedmica 7.
savjetovanje.
Sedmica 8.
Sedmica 9.
Sedmica 10.
Sedmica 11.
Seminar:
PARCIJALNI ISPIT 1. dio
Samostalni rad studenata:
Terenski rad – prikupljanje podataka o prethodno urađenim
temama.
Samostalni rad studenata:
Terenski rad – prikupljanje podataka o prethodno urađenim
temama.
Seminar:
Prezentacija podataka sa terena, izrada anketnih upitnika,
diskusija i donošenje zajedničkih zaključaka
Predavanja: Ekogenetika- razlike u osjetljivosti na
biološke i infektivne agense.
1
2
2
2
2
125
Sedmica 12.
Sedmica 13.
Sedmica 14.
Sedmica 15.
Sedmica 16.
Sedmica 18.
Sedmica 20.
Prve dvije
sedmice
septembra
Razlike u riziku na razvoj kolagenih bolesti i fenomen
asocijacije
Predavanja: Različita osjetljivost na hemijske agense,
inhalante. Mehanizmi kancerogeneze.
Seminar: Diskusija uz navođenje vlastitih primjera i
iskustava o reakcijama na različite vrste alergena.
Predavanja: Maligne bolesti čovjeka i ekogenetika.
Teorija o genima uključenim u kancerogenezu i mehanizmi
tumorske geneze.
Seminar: Prezentacija studentskih radova o biološkim,
fizičkim i hemijskim agensima i njihov uticaj na pojavu
malignih bolesti kod čovjeka uz pitanja i diskusiju.
Seminar: Biomarkeri i ocjena rizika za mjerenje interakcije
između biološkog sistema i agenasa u spoljnjoj sredini.
Seminar:
PARCIJALNI ISPIT 2. dio
ZAVRŠNI ISPIT 1. termin, ispit za studente koji nisu
zadovoljili na parcijalnim ispitima / ispitu ili žele popraviti
ocjenu.
ZAVRŠNI ISPIT 2. termin
1
1
2
2
1
1
POPRAVNI ISPIT
Ova sedmica je namijenjena provjeri usvojenih znanja i
vještina studenata koji nisu stekli uslove za upis završne
ocjene u sedmici 16 i 18.
JESENJI ISPITNI ROK
126

Pravilnik o polaganju ispita

letak - Poliklinika Sveta Nedelja

Kliknite ovdje! - Visoka škola za turizam i menadžment Konjic

Testovi za osnovnu skolu-15.10.2011

Pravila osnovne studije

redoviti strucni studij

PRIJAVA NA JAVNI KONKURS ZA PRIJEM PRIPRAVNIKA U

REFORMIRANI CURRICULUM STUDIJA PRVE GODINE

REFORMIRANI CURRICULUM STUDIJA TREĆE GODINE

hrvatska verzija - Udruga "O Tempora"

reformisani nastavni plan i program odsjeka za islamsku vjeronauku

i semestar - ISLAMSKI PEDAGO?KI FAKULTET