2 1 3 2) Tina Vidulin – Učenica Opće gimnazije u Puli. Volim - pisati, pjevati, svirati, sunce, koncerte, smijeh, more.... Ne volim - kišu. Želim - da uživaš u magazinu koji upravo držiš u ruci :-) 3) Lara Radošević – Prve trešnje i miris lipe/ pogled s dna na površinu vode/ hod kroz žitno polje raširenih ruku/ značajan pogled u oči/ brzo izrečeno „hvala”/ cvijet nemarno zataknut u kosu/ dobra priča/ miris starih, posuđenih knjiga/ medicina/ glazba/ sunce/ Istra/ sestrina energija/ „onaj“ osmijeh... 4 4) Ana Milovan – Optimizam. Zeleno. Voće. Ljudi. Priroda. Volontiranje. FERi. C(A (privremeno kaj). :-) 5 5) Zorica Višković – Volim poeziju i paradokse. 6 6) Vlasta Vujačić – Studentica novinarstva koja u svakome trenutku uživa u svome radu. 7) Hrvoje Badurina – Poput bezdana, tajanstven i pun života. 8) Maja Cukon – Bok, ja sam Maja. Volim prirodu, muziku, ljude, knjige i želim upoznati svijet. 7 9) Goran Blažević – Trenutačno je na nekoj putešestviji i nismo uspjeli dobiti informacije o njemu :) 8 10) Dunja Mickov – Uporan i neizlječiv idealist, perfekcionist i optimist. Strastveno ljubim: putovanja, dokumentarce o tzv. teorijama zavjere, crni humor, dobru glazbu... 11) Ivona Božinović – Studentica ekonomije u Puli, voli sve što vole mladi i želi mir u svijetu! :) 9 10 12) Carla Siljan – Jako uporna, pedantna i vesela vegetarijanka. Volim puno pričati, razmišljati, životinje, ljeto, plesanje, muziku. Volim se zabavljati i biti u društvu, ali ponekad je od svega toga bolje otići i samo uživati u prirodi i suncu... 13) Denis Sgagliardi – Jedine materijalne vrijednosti koje poštujem su voda, zrak, zemlja i sunce. 14) Matea Lacmanović – Volim spavati, motore i petljati oko PC-ja. Slušam sve, a najviše rock. Bojim se skakavaca i bogomoljki. Želim posjetiti Škotsku i Jamajku. 11 12 15 13 14 Godina: IV Broj: 11 Srpanj 2012. 1) Eva Rotar – Studentica Filozofskog fakulteta u Zagrebu, wannabe novinarka i grafička dizajnerica. 15) Diana-Dina Fiamengo – Znatiželja mi je pružila širok dijapazon interesa, od umjetnosti, znanosti pa sve do najjednostavnije primjene papira i olovke - pisanja. Najviše uživam u gledanju predstava u kazalištu, čitanju knjiga i razgledavanju časopisa o arhitekturi uz neku dobru glazbu u pozadini. IZDAVAČ: Centar za mlade Pula, Kandlerova 10, 52 100 Pula Telefon/faks: +385 (0) 52 211 364 Mobitel: + 385 (0) 99 211 6552 e-mail: [email protected] URL: www.mladipula.org NOVINARSKI TIM CENTRA ZA MLADE INFOTERENCI: Eva Rotar, Tina Vidulin, Lara Radošević, Zorica Višković, Ana Milovan, Vlasta Vujačić, Hrvoje Badurina, Maja Cukon, Goran Blažević, Dunja Mickov, Ivona Božinović, Carla Siljan, Denis Sgagliardi, Matea Lacmanović, DianaDina Fiamengo UREDNICA: Ana Žužić POMOĆNIK UREDNICE: Denis Sgagliardi LEKTURA I KOREKTURA: Lidija Menges FOTOGRAFIJA: Denis Sgagliardi, Ina Kihli, Goran Blažević, arhiva udruge Alfa Albona, Jetsen Van den Eede, Adela Rejc, http:// www.istria-tourism.eu/modrele. php, http://www.udruga-kameleon. hr/tekst/549/, Zorica Višković, Arhiva Robert Raste, Arhiva, Melisa Osmanović, Arhiva udruge ZUM, Zvonimir Čačić, Arhiva Skateboard klub August Šenoa, Arhiva Ana Mlinarić, Arhiva Suzana Šmitran, Arhiva Tijana Tufek, Arhiva Tin Franović, Arhiva Tina Maligec, Arhiva Teatar Naranča NASLOVNICA, DIZAJN I PRIJELOM: Zvonimir Čačić NAKLADA: 1500 primjeraka Tiskanje ove publikacije omogućeno je zahvaljujući financijskoj potpori Grada Pule i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva u skladu s Ugovorom Klasa: 421-02/11-26/2/09-06/01, Urbroj: 07578-11-01. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost autora i nužno ne izražava stajalište Izdavača i Donatora. Tekst novinarki Dunje Mickov i Ivone Božinović realiziran je kroz projekt “Metamedia Lab” udruge Metamedij koji financijski podupiru Grad Pula, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Vlasta Vujačić Ana Milovan 2 Eva Rotar 8 Denis Sgagliardi 12 Sitnicama do velikog osmijeha Tina Vidlin 16 Teatar Naranča Dunja Mickov Ivona Božinović 20 Ozračje multikulturalnosti Lara Radošević 26 Jedem li zdravo? Goran Blažević 30 Vrata Sahare Matea Lacmanović 36 Stažiranje u inozemstvu Carla Siljan 40 Samo Šenoa i skejtanje Maja Cukon 44 Priča o košarkašu Hrvoje Badurina 48 Istarski Stonehenge Zorica Višković 50 Nova medijska grupa Centra za mlade u Puli Diana-Dina Fiamengo 54 Bis Sana in Demofest Istrijana I ti imaš pravo na informaciju Mladi s invaliditetom na tržištu rada > Vlasta Vujačić & Ana Milovan Jedno od najvažnijih ljudskih prava jest pravo na informaciju. Problem nastane kada ljudi nisu svjesni važnosti tog prava. Neznanje o tome kako krenuti u potragu za informacijom te što učiniti s pronađenom informacijom “potresa” mlade u Hrvatskoj. Upravo je zbog toga pokrenuta kampanja “Informacija uPRAVO sad! – mladi pitaju”. Osnovna misao vodilja jest pomoći mladima i potaknuti ih na traženje i pronalaženje potrebnih informacija te ih uključiti u zagovaranje prava na informiranje. FOTOGRAFIJE: arhiva udruge Alfa Albona, Jetsen Van den Eede, Adela Rejc Na europskoj razini kampanju provodi Europska agencija za informiranje i savjetovanje mladih (Eryica) u partnerstvu s Vijećem Europe, a na nacionalnoj Zajednica informativnih centara za mlade u Hrvatskoj (Zajednica ICM). Početak kampanje, 17. travnja 2012., u Hrvatskoj je obilježen konferencijom na kojoj je ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić potpisala Europsku povelju o informiranju mladih, dokument koji pokazuje da Republika Hrvatska priznaje i prihvaća pravo na informiranje mladih. “Teško je govoriti koliko se to pravo poštuje jer kod nas među mladima uopće nije razvijena svijest o tom pravu, kao ni o važnosti informiranja. U svakodnevnom radu često se susrećemo s iskustvima mladih koji su uskraćeni za informaciju koju traže, posebno u dijelu studentskog života. U vrevi informacija koje se mogu pronaći uz moderne tehnologije mladima je teško prepoznati onu pravu. Kroz Adela Rejc 2 3 I ti imaš pravo na informaciju regionalne info-centre za mlade i razvijanje mreže info-centara za mlade poticat ćemo lokalne i regionalne vlasti, kao i širu javnost na promišljanje o važnosti osiguranja prava mladih na informaciju i prava da na postavljena pitanja dobiju odgovore. Zajednica ICM razvit će kriterije i standarde prema kojima će info-centri za mlade biti mjesta od povjerenja, gdje će mladi rado navraćati te gdje će se raditi i na razvijanju osobne odgovornosti svakog mladog čovjeka za traženje i pronalaženje prave informacije”, poručili su iz Zajednice ICM te dodali da svi njihovi članovi na lokalnoj razini provode razne aktivnosti za promociju kampanje. Jedni od sudionika kampanje iz Istre su i predsjednik udruge Alfa Albona Alen Halilović te potpredsjednica Jelena Batelić. Osim što su osnivači udruge, inicirali su osnivanje Info-centra za mlade Istarske županije. • Po čemu je kampanja “Informacija uPRAVO sad” važna i zbog čega je vaša udruga odlučila sudjelovati? Alen: ERYICA u 2012. godini lansirala je europsku kampanju “Informacija uPRAVO sad! - mladi pitaju” s namjerom podizanja svijesti, posebno u informiranju mladih i pravima mladih na informaciju. Udruga za mlade Alfa Albona odlučila je sudjelovati u kampanji prije svega zato što smo pokrenuli inicijativu osnivanja Info-centra za mlade Istarske županije te smatramo da preko te kampanje možemo pridonijeti razvitku i napretku na području informiranja mladih te osigurati kvalitetnu platformu za razvoj aktivnosti vezanih uz informiranje. • Koju ulogu konkretno ima vaša udruga u ovoj kampanji i kakve nas aktivnosti očekuju na području Istre? Jelena: Udruga za mlade Alfa Albona pokrenula je inicijativu osnivanja Info-centra za mlade Istarske županije. Inicijativa se uspješno privodi kraju, a od župana Istarske županije Ivana Jakovčića potpisivanjem Povelje o suradnji na osnivanju Info-centra za mlade Istarske županije dobili smo priznanje, potvrđena je kvaliteta i održivost inicijative te spremnost njezinih osnivača na buduće izazove. 4 Alen: Info-centar za mlade Istarske županije usmjeren je na opće informiranje mladih i prilagođava se svim pitanjima i potrebama mladog čovjeka od 15. do 29. godine te je prilagođen onima koji nemaju mogućnosti za istraživanje informacija, kao i onima kojima su postojeće mogućnosti nedovoljne. Osim što im pruža raznovrsne informacije na jednome mjestu, otvara se mogućnost stjecanja vještina u njihovu pronalaženju, ali i pridonosi razvoju kulture volontiranja. Tijekom kampanje očekuje nas osnivanje info-točki u gradovima i općinama na području Istarske županije kojima bi se poticala informiranost mladih, njihovo samoorganiziranje radi zadovoljenja vlastitih interesa i potreba na raznim područjima, kao i kreativno korištenje slobodnog vremena mladih. Zamišljena je kao pomoć mladima pri informiranju i savjetovanju o prilikama i mogućnostima koje su im dostupne, a pružala bi mogućnost za rad i razvoj mladih. Udruga Alfa Albona Teško je govoriti koliko se to pravo poštuje jer kod nas među mladima uopće nije razvijena svijest o tom pravu, kao ni o važnosti informiranja. • Kada kažemo pravo na informacije, na što se točno misli - informacije koje treba pružiti vlast, institucije ili nešto drugo? Jelena: Misli se na sve informacije od područja interesa mladih, a obuhvaća područja kao što su zapošljavanje i poduzetništvo, socijalna politika prema mladima, zdravstvena zaštita i reprodukcijsko zdravlje, aktivno sudjelovanje mladih u društvu, kultura mladih i slobodno vrijeme, formalno i neformalno obrazovanje, mogućnosti volontiranja te odlaska mladih na treninge i osposobljavanja vezana za područja njihova interesa. Želimo da Info-centar mladima bude mjesto gdje mogu saznati sve potrebne informacije od različitih izvora (neprofitni sektor, vlast, institucije, mediji...). • Riječ je o prvoj takvoj kampanji pa je pitanje je li dovoljna samo jedna takva kampanja. Što mislite postići njome? Jelena: Budući da u kampanji sudjeluju svi info-centri za mlade u Hrvatskoj, vjerujemo da će se podići razina informiranosti mladih o mogućnostima i izborima koji im se nude te povećati dostupnost različitih korisnih informacija. Svjesni smo da jedna kampanja nije dovoljna za osiguranje održivosti na području informiranja mladih, ali je svakako dobra prilika za razvijanje kvalitetnih i kontinuiranih aktivnosti vezanih uz informiranje. • Koliko su naši mladi uopće zainteresirani tražiti informacije? Je li pitanje osvještavanja mladih o pravu na informiranje problem koji je jedinstven za Hrvatsku ili se s time suočavaju i druge zemlje Europe? Alen: Različita istraživanja i studije na području Republike Hrvatske pokazale su da mladima nedostaju prave i ažurne informacije, ali i organizacije te portali koji omogućuju i potiču informiranost mladih, njihovo samoorganiziranje i slično. Pitanje osvještavanja mladih o pravu na informiranje problem je s kojim se, osim Hrvatske, suočavaju i druge zemlje Europe, no ondje postoje organizirani sustavi podrške mladima koji dobro funkcioniraju. 5 I ti imaš pravo na informaciju Info-centar za mlade Istarske županije usmjeren je na opće informiranje mladih i prilagođava se svim pitanjima i potrebama mladog čovjeka od 15. do 29. godine te je prilagođen onima koji nemaju mogućnosti za istraživanje informacija, kao i onima kojima su postojeće mogućnosti nedovoljne. • Što biste poručili mladima? Što oni trebaju učiniti da bi kampanja bila efikasnija? Jelena: Osnovni cilj kampanje je promovirati pravo mladih na informaciju kao jedno od osnovnih ljudskih prava, čijom se realizacijom stvaraju preduvjeti za uspješnu implementaciju svih politika i strategija u radu s mladima. Da bi kampanja bila efikasnija, mladi bi trebali aktivno sudjelovati u svim aktivnostima, zalagati se za prava na informacije i iskoristiti sve prilike koje im se pružaju tijekom kampanje. Poster • Koliko su sami mladi zainteresirani za uključivanje u kampanju te kakva su iskustva vaše udruge po tom pitanju? Ima li dovoljno mladih koji rade na kampanji? Alen: Iskustva su pokazala da ovakve kampanje uvelike ovise o samoj promociji i pristupu prema mladima. Osim toga, bitna je otvorenost i dostupnost na svim razinama, čime svim mladima želimo omogućiti priliku da se uključe. Udruga za mlade Alfa Albona uz članove ima i desetak aktivnih volontera uključenih u razne projekte, pa tako i u ovu kampanju, što pokazuje da postoji zainteresiranost mladih za uključenje u ovakve projekte. Smatramo ih ambasadorima kampanje koji svojim radom omogućuju širenje njezine pozitivne slike i poruke. 6 Važnu ulogu u motivaciji mase mladih ima i grupa od 25 mladih ambasadora iz 13 različitih europskih zemalja. “Sudjelovanje mladih ljudi od presudne je važnosti u radu s mladima i kada govorimo o informacijama za mlade. Osjećali smo da ih je neophodno uključiti da bismo bili sigurni da ne govorimo samo o mladima i u njihovo ime nego da to radimo zajednički. Pri tome želimo osigurati da oni budu sastavni i aktivni dio kampanje jer su kao mladi ljudi danas i u budućnosti izravno pogođeni rezultatima”, objasnila je Lea Benirschke, asistentica u ERYICA-i, važnost uključivanja mladih ambasadora. “Svrha mladih ambasadora je da budu lice i srce kampanje. Oni su glasnogovornici ciljeva i vrijednosti kampanje, ohrabreni da prisustvuju svim aktivnostima, da razgovaraju s donositeljima odluka i promiču kampanju među vršnjacima”, dodatno je pojasnila njihovu ulogu. Iako ih je većina zaposlena ili volontira u organizacijama mladih, dodatno su educirani od 17. do 22. svibnja na Malti na treningu “Mladi ambasadori za pravo mladih na informaciju”, a Hrvatsku Logotip udruge Alfa Albona je u Marsaxlokku predstavljala članica Upravnog odbora udruge ZUM Ana Milovan. Na treningu su mladi ambasadori s trenerima raspravljali o tome kakav bi trebao biti idealan mladi ambasador, učili o važnosti informacija za mlade, tko sve i na koji način ima pravo na njih, načinu na koji moraju komunicirati s različitim sudionicima te kako u tu svrhu koristiti i društvene mreže. Razmijenili su iskustva, proučili važne dokumente, međusobno se upoznali i motivirali na zajedničku, kreativnu promociju kampanje. Na treningu je sudjelovala i studentica iz Slovenije Adela Rejc koja nam je objasnila što ju je motiviralo da se u kampanju uključi baš kao mlada ambasadorica: “Odlučila sam se na to najprije zato što u MISSS-u (Mladinsko informativno svetovalno središče Slovenije) odrađujem praksu, a zanima me sve što je povezano s mladima jer studiram socijalni rad i imam predmet socijalni rad s mladima. Zanimalo me je i kakav sustav informiranja mladih imaju druge europske države i kakve su njihove prakse. Znala sam da će to biti dobro iskustvo i da ću mnogo naučiti te dobiti ideje što bi bilo potrebno poboljšati u Sloveniji. Kampanja mi se čini vrlo važna jer za mlade postoji puno informacija, ali oni ne znaju gdje ih mogu pronaći i kako si s njima pomoći.” Budući da je jedan od zadataka mladih ambasadora i jačanje suradnje mladih iz različitih dijelova Europe i protok informacija među njima, upitali smo Manuela Quaringa (Luksemburg) na koji način misli surađivati sa svojim kolegama: “Budući da dolazimo iz 13 europskih zemalja, internet i društvene mreže su jako korisni za razmjenu podataka s drugim mladim ambasadorima pa možemo izmijeniti informacije i povezati neke Osnovni cilj kampanje je promovirati pravo mladih na informaciju kao jedno od osnovnih ljudskih prava. regionalne aktivnosti. Ipak, glavni način suradnje bit će razmjena ideja za promociju kampanje i informacija za mlade.” Adela je dodala i da će ambasadori zajedno s ERYICA-om birati najbolje fotografije Facebookova fotonatječaja, ali i da se nada da će ERYICA organizirati još jedan susret na kojem će svi zajedno evaluirati kampanju. Na mladim je ambasadorima i njihovim organizacijama da se povežu, kreiraju kampanju i osvijeste javnost o važnosti informacija za mlade, a dvoje od njih u rujnu će u St. Peterburgu (Rusija) sudjelovati na konferenciji ministara odgovornih za mlade na temu “Pristup mladih pravima: razvoj inovativnih politika za mlade”. Informacije o kampanji i događajima možete pratiti na www.informationrightnow.eu. 7 > Eva Rotar FOTOGRAFIJE: arhiva Roberta Raste i Melise Osmanović Zaposlene osobe s invaliditetom po dobi Kad je riječ o pronalasku posla, mladi danas nisu u zavidnoj situaciji. Većina nas to može okusiti i na vlastitoj koži. Poslodavci ne gledaju blagonaklono na zapošljavanje mladih osoba jer su oni većinom bez prethodnog radnog iskustva i nisu imali prilike pokazati svoju uspješnost ili neuspješnost u poslu. Robert Raste Ova česta praksa zapravo je kršenje odredbi europske Direktive 2008/78/EC i Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN, 85/08). Do neizravne ili indirektne diskriminacije dolazi kada se osobe stavlja u nepovoljniji položaj zbog rase ili etničke pripadnosti, vjere, invaliditeta, dobi ili seksualne orijentacije u odnosu na druge osobe u istoj situaciji. Dolazak turističke sezone i otvaranje brojnih sezonskih poslova nekima je omogućio da odahnu na koji mjesec, no to nije trajno rješenje. U još su težoj situaciji mladi s invaliditetom prema kojima se društvo i dalje često odnosi kao da su u najmanju ruku nevidljivi i da nemaju što tražiti na sve surovijem tržištu rada. 8 “Otkad sam završila Srednju ekonomsku školu, nisam našla nijedan posao. Slala sam puno molbi raznim poslodavcima i uglavnom mi ne bi ni odgovorili, a kada bi me i nazvali, čim bih rekla da sam u kolicima, pristojno bi me odbili”, rekla je 19-godišnja Melisa Osmanović iz Pule koja od svoje treće godine boluje od mišićne distrofije. Sada razmišlja o tome da upiše i Ekonomski fakultet da bi si na taj način jednoga dana možda povećala šanse za zaposlenje. Robert Raste ima drugačija iskustva: “Osobno nisam imao nekih prevelikih poteškoća u pronalaženju posla zbog svoje dijagnoze i činjenice da sam u potpunosti sposoban za rad, ali opet ne baš za sve fizičke poslove. Prvo zaposlenje našao sam odmah nakon škole 2001. godine. Ali to je bilo samo sezonsko zaposlenje, radio sam kao kuhar. Nakon toga sam odradio još nekoliko sezona. U međuvremenu sam probao raditi svašta i u bravariji, zidariji, telekomunikacijama, ali to su sve bili kratkotrajni poslovi. Trenutačno nemam stalno zaposlenje. Radim s jednim timom na velikom projektu vezanom za marketing i preko sezone odradim dva-tri mjeseca kao kuhar u nekom restoranu.” “Mislim da se osoba s invaliditetom (OSI) mora specijalizirati u nekom području da bi mogla dobiti posao. Ovisi i od čega boluje i u kolikoj mjeri je sposobna za rad. Velik utjecaj u zaposlenju čini i njezina okolina. U zdravoj okolini koja invaliditet ne uzima kao prepreku osoba s invaliditetom ima veću šansu naći zaposlenje”, rekao je Robert. “Na području Istre puno se radi s osobama s invaliditetom. Udruge i društva OSI pokušavaju stvoriti suradnju s javnosti te državnim i gradskim upravama, školama i poslodavcima u smislu bolje informiranosti i socijalizacije članova i cjelokupnog društva. Tu je i zadruga OSI čiji je cilj pomoći osobama s invaliditetom i teško zaposlivim osobama da se zaposle ili preko njih pokrenu nekakve projekte i tako si nađu zaposlenje. Postoji i Zajednica saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) u koju je učlanjeno više od 250 udruga i djeluje na 9 Mladi s invaliditetom na tržištu rada U još su težoj situaciji mladi s invaliditetom prema kojima se društvo i dalje često odnosi kao da su u najmanju ruku nevidljivi i da nemaju što tražiti na sve surovijem tržištu rada. Melisa Osmanović promicanju invaliditeta kao ljudskog prava, posebno kroz primjenu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom.” Istarska županija je na osmom mjestu po postotku zaposlenosti OSI u ukupnoj evidenciji zaposlenih u Republici Hrvatskoj. U evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje 31. ožujka 2012. godine bile su registrirane ukupno 6292 osobe s invaliditetom, što iznosi 1,9% populacije evidentiranih nezaposlenih osoba. Posredovanjem Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje od 1. siječnja do 31. ožujka 2012. zaposleno je ukupno 180 osoba s invaliditetom. “Shvatio sam da su poslodavci sve liberalniji i da češće zapošljavaju OSI pogotovo stoga što plaćaju manja davanja, a i zato što OSI ne može obavljati svakakve poslove pa se specijalizira u onome što može raditi”, zaključio je Robert. Mreža mladih Hrvatske (MMH) projektom “Tko se boji velike zločeste krize” željela je skrenuti pažnju javnosti na fenomen nezaposlenosti mladih, ukazujući na to kako on utječe na njihove svakodnevne živote. Kroz fokus grupe organizirane u sklopu projekta mlade se konzultiralo i da bi se njihove ideje i moguća rješenja mogli ponuditi odgovornima i potaknuti ih da slušaju. “Ovakav tip studije, koji kombinira fokus grupe i strukturirani dijalog, po mojim je saznanjima prvi put proveden u Hrvatskoj”, rekao je Nikola Buković, programski koordinator Mreže mladih Hrvatske. “Studijom smo dobili općenite podatke o stavovima mladih o problemu nezaposlenosti, koga mladi percipiraju odgovornim za trenutačno stanje, kao i neke zanimljive podatke o tome kako vide 10 da će pristupanje EU utjecati na njihov položaj na tržištu rada.” Po dvije fokus grupe, tj. njih ukupno 16, organizirano je u osam hrvatskih gradova (Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Pula, Slatina, Knin i Karlovac). Na jednoj su sudjelovali nezaposleni i neaktivni mladi, a na drugoj zaposleni i studenti. Većina istraživačkih aktivnosti provedena je od prosinca 2011. do kraja veljače 2012. godine. Iz MMH-a naglašavaju da se u kontekstu rezultata ovog istraživanja ne može govoriti o stavovima kompletne populacije mladih. “Oni se mogu uopćavati na uzorku 103 sudionika fokus grupa. Neovisno o tome, oni su dobar pokazatelj trenutačnog stanja unutar populacije mladih”, rekao je Nikola Buković. Zanimljivo je da sudionici, neovisno o veličini grada iz kojeg dolaze te radnom statusu (studenti, zaposleni, nezaposleni), puno pričaju o uništenju hrvatske proizvodnje kao najvažnijem uzroku nezaposlenosti mladih jer tu djelatnost smatraju ključnom za otvaranje novih radnih mjesta. Hrvatskim poslodavcima obično zamjeraju nedostatak poslovne kulture te rigidno shvaćanje radnog iskustva koje se obično temelji na evidenciji u radnoj knjižici, a ne na stvarnim vještinama i znanjima. Trenutačnu društvenu klimu generalno ocjenjuju krajnje nepoticajnom za razvoj mladih ljudi, u prvom planu ističući raširenost korupcije i nepotizma te pesimizam oko budućnosti. Uočavaju da na dugi rok ovako visoka nezaposlenost mladih može dovesti do gubitka društvenog potencijala, u obliku stvaranja izgubljene generacije koja se zbog prolongirane nezaposlenosti ne može vratiti u svijet zaposlenosti. Sudionici najvrednijom potporom smatraju programe organizacija civilnog društva, posebno one volonterske. Potpora Hrvatskog zavoda za zapošljavanje je uglavnom ocijenjena nezadovoljavajućom, tek formalnom. “U Mreži smo shvatili da mišljenjima i iskustvima mladih koji na tržište rada ulaze s manje Sudionici najvrednijom potporom smatraju programe organizacija civilnog društva, posebno one volonterske. mogućnosti (osobe s invaliditetom, osobe iz sustava socijalne skrbi, mlade prethodno kažnjavane osobe, Romi) moramo posvetiti jednu posebnu studiju jer su njihovi problemi često vrlo specifični te nisu na adekvatan način obuhvaćeni ovim procesom strukturiranog dijaloga.” U MMH se nadaju da će organizacije mladih provoditi više projekata poput ovog. “Na taj način doista možemo krenuti u smjeru nove organizacijske vizije MMH - stvaranja društva u kojem su mladi u fokusu”, zaključio je Nikola Buković. Zaposlene osobe s invaliditetom prema razini obrazovanja Trenutačnu društvenu klimu generalno ocjenjuju krajnje nepoticajnom za razvoj mladih ljudi, u prvom planu ističući raširenost korupcije i nepotizma te pesimizam oko budućnosti. 11 FOTOGRAFIJE: Denis Sgagliardi > Denis Sgagliardi Igor Loparić Razgovarali smo s Igorom Loparićem, dvadesetsedmogodišnjim Puljaninom koji je zaposlen u Lučkoj kapetaniji u Puli, a većinu slobodnog vremena provodi u udruzi Naš san njihov osmijeh te rekreativno igra nogomet. Igor je predsjednik te humanitarne udruge i zadužen je za vođenje udruge od njezina osnutka. Humanitarna udruga Naš san njihov osmijeh djeluje od siječnja 2010. godine, a formalno je osnovana u lipnju iste godine. • Igore, molim te objasni nam kako to da ste počeli raditi u siječnju 2010. godine, a tek ste u lipnju formalno osnovani? Iako smo na početku htjeli biti neafirmirana grupa građana koja pomaže drugima i nismo htjeli da se za nas zna, zbog raznih nedostataka poput financija, prostora i slično, ipak smo odlučili osnovati udrugu te snositi sve odgovornosti i obveze koje iz toga proistječu. Udruga je osnovana radi promicanja humanosti, dobrote i ljubavi prema čovjeku te promicanja potreba volontiranja i pomaganja. Pomažemo socijalno ugroženim obiteljima na razne načine, sve u skladu s našim mogućnostima. Volonteri udruge NSNO u akciji prikupljanja namirnica u jednoj pulskoj trgovini 12 • Koliko imate članova? Udruga trenutačno ima 50-ak članova i volontera i iako većinu čine mladi, ne možemo reći da se udruga sastoji samo od mladih jer imamo volontere od 11 pa sve do 55 godina. • Na koji način se financirate? Kako skupljate novac za kupnju namirnica i ostalih potrepština? Financiramo se donacijama, što od raznih institucija, što od sugrađana. Znamo i sami da nam novac neće pasti s neba pa se trudimo organizirati što više aktivnosti putem kojih bismo mogli prikupiti namirnice ili financijska sredstva. • Na koji način funkcionirate? Udrugu čini šest raznovrsnih grupa i svaka od njih ima posebnu namjenu, recimo grupa mladi, grupa skladište, grupa organizacija i slično. Svaka grupa ima određen broj volontera ili članova te mjesečno dobivaju zadatak koji moraju izvršiti. Sastajemo se jako rijetko jer imamo velik problem s nedostatkom vremena pa recimo da se svi skupa nalazimo jednom u dva mjeseca. Akcije prikupljanja namirnica i ostaloga imamo svaki vikend, samo na raznim lokacijama diljem Pule, a i šire. • Na koji način skrbite o obiteljima koje su vaši korisnici? Posebnost ove udruge jest što svaka obitelj dobiva svojeg člana udruge kao člana poveznicu i 13 Sitnicama do velikog osmijeha Silvana i Merima u skladištu obavljaju vrijedan posao Humanitarnim djelovanjem stalno se dokazuje da su čuda moguća, i to tu gdje živimo, a ne samo na televiziji u nekom filmu ili bajci. onda taj član ima obvezu nositi im hranu i brinuti se o njima. Znači to radimo jer želimo znati s kime imamo posla te da ne dođe do raznih prevara. Uglavnom se baziramo na pomoć opskrbe hranom i higijenskih potrepština, no pomažemo i društvenim posjetima, pri seljenju, traženju posla, znači u trenucima kada mi kao mali ljudi možemo nešto napraviti. U početku smo mi dolazili do njih preko nekakvih poznanstava, no kasnije - kako je udruga rasla i kako smo sve više bili otvoreni prema medijima - ljudi su saznali za nas i počeli nam se javljati te gotovo svaki dan dobivamo upite za pomoć. Svatko nam se može javiti kada se nađe u problemima. Možda nećemo uvijek imati uvjete pomoći, ali ćemo imati sluha poslušati. • Zašto se uopće bavite humanitarnim radom? Zar nemate pametnijeg posla umjesto da pomažete ljudima koje uopće ne poznajete? Humanitarnim radom se bavimo jer je to naš izbor, a i nema ljepšeg osjećaja od toga kad vidite da je vaš trud nekome donio osmijeh na lice, pogotovo ako je riječ o djetetu. Što se tiče kategorije nepoznatosti kod ljudi kojima pomažemo, to razdoblje jako kratko traje jer zbog načina suradnje brzo saznajemo sve o tim ljudima i njihovu načinu života. • Surađujete li s nekim drugim organizacijama, ustanovama ili institucijama? Da, naravno, u dvije godine djelovanja surađivali smo sa 140 organizacija, među kojima su mnoge škole i vrtići, udruge, tvrtke, razne organizacije, Grad Pula i Istarska županija. S nekima surađujemo tako da nam pomažu pri prikupljanju namirnica, a s nekima na način da nas financiraju. Naravno, ima i onih za koje mi nešto učinimo, recimo razni domovi za djecu za koje smo pravili poklone ili odjel pedijatrije u bolnici koji znamo posjetiti te darovima razveseliti male bolesnike. • Jeste li razmazili te obitelji? Jesu li one sada našle nekoga tko će ih hraniti pa se ne žele ni potruditi naći posao ili si poboljšati životni standard? U početku jesmo. Naša je velika želja da pomognemo dovela do toga da je golema količina hrane išla obiteljima te se nisu morali potruditi oko boljitka svoje obitelji. No ubrzo smo to shvatili te sada imamo standard slanja određene kilaže obiteljima, ovisno o broju članova obitelji. Recimo da naše donacije pomažu za 15-ak dana, a za ostalih 15-ak u mjesecu se moraju pobrinuti sami. • Postoje li neki institucionalni mehanizmi koji će te ljude potaknuti da se zaposle ili da si poboljšaju životni standard? Zasigurno postoje, ako ne od države, općine ili grada, postoje oni civilnog društva koji rade na pitanju pomaganja ljudima pri zapošljavanju. Iskreno, osobno nisam dovoljno upućen u institucionalne mehanizme da bih konkretnije mogao odgovoriti na pitanje. Naš san njihov osmijeh 14 • Na koji način dolazite do obitelji koje trebaju vašu pomoć? Mogu li vam se javiti još neke obitelji? • Na koji način utvrđujete da su te obitelji stvarno socijalno ugrožene, da nisu neki prevaranti? Je li vam se ikada javio netko tko vas je htio prevariti? Iskreno, nemamo neki poseban sustav kojim određujemo kome ćemo pomoći, više je riječ o osobnom mišljenju, no iskustvo nas je već naučilo kako razlučiti prevarante od onih kojima je pomoć zaista potrebna. Ako shvatimo da su nam lagali, jednostavno ih pozdravimo na lijep način i prihvatimo se novog slučaja, kao da se ništa nije dogodilo. Bilo je dva-tri pokušaja prevare, no jako se brzo razotkrilo o čemu je riječ te smo postupili kako sam rekao. Lijep pozdrav i hvala za sve najljepši je način za reći doviđenja nekoj obitelji. • Treba li vam još volontera? Ako da, na koji način se mogu uključiti u rad vaše udruge? Volontera uvijek treba, mi smo poput velike obitelji i, naravno, želimo se širiti. Samo vam treba veliko srce i puno, puno volje i - naši ste! Uključiti se možete tako da nas pronađete na Facebooku preko profila Naš san njihov osmijeh ili putem grupe naš san njihov osmijeh ili pak na broj mobitela 095/5479-191 (Igor). Posla i zabave uvijek ima, a i vaš osmijeh može biti iskorišten na bezbroj načina. • Imate li neku poruku za kraj? Širite svoju ljubav i osmijeh svake sekunde svog života jer nikad ne znate kada će neka vaša sitnica nekome uljepšati život. p.s. I javite nam se, želimo se zajedno smijati :) Širite svoju ljubav i osmijeh svake sekunde svog života jer nikad ne znate kada će neka vaša sitnica nekome uljepšati život. Na kraju smo razgovarali s volonterkama Merimom i Silvanom te smo ih pitali zašto volontiraju baš u toj udruzi? Silvana: Zato što u ovoj udruzi većinom volontiraju mladi ljudi pa se osjećam ugodno u tom društvu. Ponosna sam na sve ljude koji volontiraju u udruzi, prihvatili su me onakvu kakva jesam te se ovdje osjećam korisno, dok me društvo odbacilo i reklo mi da im više ne trebam. Merima: Volontiram ovdje jer volim pomoći ljudima i to me ispunjava. Jako smo dobar kolektiv i privlači me suradnja sa školama i vrtićima. Iskoristit ćemo priliku i pozvati vas da se pridružite ovoj družini te da im pomognete raditi dobra djela i čuda koja oni zajednički ostvaruju. Kroz humanitarno djelovanje stalno se dokazuje da su čuda moguća, i to tu gdje živimo, a ne samo na televiziji u nekom filmu ili bajci. Volontiranjem ljudi postanu nešto bolje, nešto više, nešto čemu se drugi dive, zato ako još niste, pokrenite se i počnite volontirati. Nešto što je za vas sitnica ili beznačajno nekome može vratiti osmijeh na lice pa posvetite malo više pažnje tim sitnicama u životu. 15 > Tina Vidulin FOTOGRAFIJE: arhiva Teatar Naranča Ako želite uživati, zabaviti se, a istodobno nešto i naučiti, imamo sjajno rješenje za vas. Povedite svoje roditelje, prijatelje, braću, sestre, bake i djedove te pronađite svoje mjesto u Teatru Naranča! Da bismo doznali nešto više o teatru razmijenili smo, ili bolje rečeno istipkali, nekoliko riječi s osnivačem i voditeljem Naranče Lukom Juričićem. Without wonder and insight, acting is just a business. With it, it becomes creation (Bette Davis) Iz predstave "Crvenkapica" 16 Teatar Naranča je, kako kaže Juričić, umjetnička organizacija iz Pule, registrirana pri Ministarstvu kulture RH i upisana u Očevidnik kazališta. Kao takvi, jedinstveni su na području cijele Istarske županije. Članovi su Kazališnog epicentra i Mreže nezavisnih kazališta i kazališnih družina. Ime je dobio po dvorani u kojoj su smješteni (bivši Pionirski dom), a u kojoj su stolice za publiku prepoznatljive narančaste boje. Uz to, narančasta je simbol pozitivne energije, topline i kreativnosti, a sama voćka naranče asocira na osvježenje i zdravlje. Naranča je relativno mlado kazalište, nastalo u listopadu 2011., na inicijativu nekoliko mladih entuzijasta iz Pule koji su završili umjetničke akademije u Zagrebu i Osijeku. Svijet je pozornica, a život dolazak na nju: dođeš, vidiš, odeš. (Demokrit) Sve je zapravo počelo, nastavlja Luka, prije nešto više od godinu dana kada smo Majkl Mikolić i ja preuzeli vodstvo udruge FERR. Rodila se ideja o formiranju kazališta namijenjenog djeci i mladima te smo krenuli s produkcijama. Međutim, u svrhu daljnje profesionalizacije i usklađivanja sa Zakonom o kazalištima odlučili smo osnovati teatar. Osnivači Naranče su Luka Juričić (dipl. glumac) i Franjo Tončinić (MA glume i lutkarstva), a o umjetničkom vodstvu brine Majkl Mikolić (MA glume i lutkarstva). Kod nas nema stalno zaposlenih, svi koji žele mogu se uključiti u rad kazališta. Dosad su s nama surađivali Breza Žižović (akademska slikarica), Marijan Jelenić (glazbenik), Đorđe Milosavljević (pisac i scenarist), Iva Predan (tekstilna dizajnerica), Petra Blašković (dipl. glumica), Nenad Pavlović (dipl. glumac), Katarina Baban (dipl. glumica)... Kao i u svakom projektu, počeci su uvijek teški, no olakotna okolnost nam je bila što smo već imali dobru pripremu (preko udruge FERR s kojom surađujemo) pa smo s dosta lakoće krenuli dalje. Sada je najvažnije zadržati kvalitetu koju smo postigli i samo rasti. Podrška zajednice nikad nam nije nedostajala, ljudi nas sve više prepoznaju, javljaju se, hvale nas i uživaju u predstavama Iz predstave "Gdje je Uskrs, Zeko Mrkvice" Podrška zajednice nikad nam nije nedostajala, ljudi nas sve više prepoznaju, javljaju se, hvale nas i uživaju u predstavama – to nam je najbolja motivacija da ne odustanemo, čak i kada naiđemo na neke probleme. 17 Teatar Naranča – to nam je najbolja motivacija da ne odustanemo, čak i kada naiđemo na neke probleme. Imamo veliku podršku lokalnih medija (radio, televizije, novine, portali) s kojima odlično surađujemo i koji nam mnogo pomažu. Drago nam je što su nas iz Ureda gradonačelnika i iz Odjela za društvene djelatnosti prepoznali i podržavaju naše ambicije da stvorimo kulturno središte za djecu i mlade. Danas, uz dramski studio, brojimo oko 20 članova. Iz predstave "Instant seksualni odgoj" I love acting. It is so much more real than life. (Oscar Wilde) “Naš cilj je vrlo jednostavan i jasan - osigurati Puli kazalište za djecu i mlade. Mjesto na kojem će djeca uživati sa svojim roditeljima, prijateljima, bakama i djedovima”, objasnio je Juričić. Dosad smo ostvarili nekoliko uspješnih predstava - “Ivica i Marica”, “Instant seksualni odgoj”, “Božićna priča”, “Crvenkapica”, “Gdje je Uskrs, Zeko Mrkvice” - i na svim izvedbama imali vrlo dobru posjećenost. S predstavom “Instant seksualni odgoj” gostovali smo u Poreču na Festivalu smijeha i osvojili treće mjesto. Ostvarujemo i sjajnu surad18 nju s Turističkom zajednicom grada Pule. U sklopu našeg teatra djeluje i Dramski studio koji broji 15-ak članova. Zasad radimo samo s djecom iz viših razreda osnovne škole te sa srednjoškolcima. Članom teatra može postati svatko tko voli umjetnost i sve vezano uz nju. Nema neke posebne procedure ili selekcije. Javi nam se mailom ili telefonski, dogovorimo se za susret, porazgovaramo. Bez pritiska – kod nas je sve ležerno i jednostavno. Djecu od malih nogu treba odgajati da posjećuju kulturne događaje (ne samo kazališne, nego i izložbe, koncerte, filmove...) jer se na taj način duhovno i kulturno uzdižu. Život je poput predstave. Mi sami smo njezini producenti. (Mike Todd) Za kvalitetnu predstavu treba jako puno truda, volje, entuzijazma i odricanja, objašnjava Luka. Ponekad probe traju do kasno u noć, ponekad imamo probe i dva puta dnevno (ujutro i navečer), stoga proces stvaranja predstave nije nimalo jednostavan ni lak. Najzahtjevnije je kada se predstava sklapa zadnjih tjedan dana. Tada treba uskladiti scenografiju, glazbu, rekvizite, svjetla i glumačku izvedbu u jednu cjelinu. A to je jako kompliciran i delikatan posao. Treba puno koncentracije i discipline. Rad na predstavi (od prve čitače probe pa do premijere) traje otprilike mjesec i pola dana. Nekad i dulje, sve ovisi o zahtjevnosti projekta. Članovi teatra u radu na predstavi sudjeluju na sve načine: od glumačkih priprema, do pomaganja u izradi scenografije, scene, nabava rekvizita, promocije predstave pa sve do samog izvođenja. Na pitanje koje predstave smatra najuspješnijima Luka odgovara: “Za srednjoškolce je to definitivno bila predstava ‘Instant seksualni odgoj’ koju je pogledalo jako puno učenika i profesora. Reakcije su bile sjajne, iako smo se bojali da će predstava loše proći zbog teme koju obrađuje. Međutim, bilo je potpuno suprotno. Predstava je odlično primljena i još je na repertoaru. Za vrtiće i osnovne škole najuspješnija je ‘Crvenkapica’ koja je nekoliko puta bila rasprodana. Najbolje prolaze klasične priče koje su svima poznate i koje imaju edukativnu poantu na kraju (Ivica i Marica, Crvenkapica, Mala sirena, Pinokio...). Djeca taj sadržaj najlakše prate jer su s njim već upoznata pa su to i najuspješnije predstave. Nažalost, čarobna formula koja bi svaku predstavu učinila dobrom ne postoji. Zato se često susrećemo i s lošim predstavama od kojih nam se više ne ide u kazalište. Ali ono što je važno za uspješnu produkciju jesu ljudi koji na njoj rade: što bolju i homogeniju ekipu imate, to će rad biti lakši i kreativniji pa će i predstava biti kvalitetna.” Theatre is how I first encountered art on any level. (Patrick Marber) “Kazalište je bitno za cjelokupnu zajednicu, pa tako i za djecu. To je mjesto na kojem se možete zabaviti, naučiti, izraziti, pa čak i promijeniti kao osoba”, objašnjava Luka i dodaje: “Smatramo da djecu od malih nogu treba odgajati da posjećuju kulturne događaje (ne samo kazališne, nego i izložbe, koncerte, filmove...) jer se na taj način duhovno i kulturno uzdižu. Kazalište je dio opće kulture jednog čovjeka i mislimo da ga treba njegovati od samih početaka.” Actors are one family over the entire world. (Eleanor Roosevelt) Juričić kaže da gluma može biti sjajna zabava za slobodno vrijeme, umjesto opijanja ili drogiranja ili gubljenja vremena na raznim društvenim mrežama. No ako netko odluči da je to njegov poziv, treba znati da to iziskuje mnogo privatnog vremena i odricanja, puno rada i volje. Bez obzira na talent jer, kao što je poznato, talent je samo deset posto, ostalo je sve rad na sebi. Posao nikad neće doći sam od sebe, ali ako se potrudiš, zalažeš i dokazuješ (kao i u svakom drugom poslu), onda nema problema. Što se tiče mladih glumaca, u Hrvatskoj je situacija takva da se mladi još bore za svoje mjesto. Traže način da se predstave tržištu koje je još dosta zatvoreno. No postoje kazališta koja podržavaju mlade i koja ih angažiraju da bi se afirmirali i pokazali što znaju (možemo izdvojiti Malu scenu na čijim su daskama prve korake napravili sada već poznati glumci hrvatske kazališne scene). Svijet je pozornica na kojoj svatko igra svoju ulogu. (William Shakespeare) Za kraj Juričić dodaje da imaju razrađen plan i program do kraja 2013. godine. “Očekuju nas brojne premijere i novi naslovi. Možemo najaviti da nas u rujnu očekuje nova premijera ‘Aladdina’, čije su pripreme već počele, a za prosinac dogovaramo premijeru ‘Pinocchija’. Uz to, planiramo uspostaviti redovan program koji bi se održavao svakog vikenda u našim prostorima, ali i gostovanja po Istri i sudjelovanje na raznim festivalima u regiji. Želja nam je ostvariti i suradnju sa Zajednicom Talijana te tijekom sezone pripremiti i neke projekte za talijansku manjinu, na talijanskom jeziku. Za sve to, naravno, potrebna nam je i financijska podrška koju ćemo, nadam se, dobiti od Grada i donatora ili sponzora.” 19 > Dunja Mickov & Ivona Božinović FOTOGRAFIJE: Ina Kihli U travanjskom programu “Stvoreno u Rojcu - Ozračje multikulturalnosti” predstavljene su kulturne baštine nacionalnih manjina iz Rojca. Događaj se odvijao od 24. do 28. travnja u Dnevnom boravku u Rojcu, a organizatori su bili udruga Seasplash u suradnji sa Savezom udruga Rojc i Gradom Pula uz podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Desetak udruga bosanske, srpske, makedonske, mađarske i romske manjine predstavile su svoju kulturnu baštinu samostalnim programima. Programi su obuhvaćali različite elemente kulturne baštine spomenutih nacionalnih manjina, kao što su poznati gastronomski specijaliteti, tradicionalne priče, izložbe, glazbene i folklorne izvedbe te kreativne radionice. Cilj programa bio je omogućiti široj javnosti upoznavanje različitih kultura, ali i druženje i zabavu u ozračju multikulturalnosti. Naša novinarka Dunja Mickov razgovarala je s nekim pripadnicima nacionalnih manjina. ROMI Predsjednik udruge Roma Veli Huseini naveo je da njihova udruga ima 287 članova koji aktivno djeluju u udruzi i da je rad udruge imao pozitivan odjek. Kao ključne aktivnosti za mlade naveo je kulturu i obrazovanje jer je cilj udruge da se što više Roma uključi u sustav obrazovanja. Postigli su zavidan uspjeh u realizaciji svog cilja. Naime, na razini Hrvatske imaju 150 romskih studenata, a u posljednjih deset godina nije ih bilo ni 50. Veli ističe da zajednica Roma, u odnosu na druge nacionalne manjine, ima najviše mladih članova. Unutar udruge imaju i folklornu sekciju te su nastupali na lokalnim, državnim i međunarodnim festivalima. Osim folklora, imaju i Istarski romski teatar s kojim su u Makedoniji osvojili prvo mjesto. Veli se nada da će druge nacije upoznati Rome i njihovu kulturu te ističe da se Romi u Istri ne osjećaju kao građani drugog reda jer su jako lijepo prihvaćeni. 20 “Bogatstvo romske kulturne baštine čini osobnost Roma”, istaknuo je Veli. Romi su osjećajni, imaju izražen senzibilitet za glazbu i ples, a bogatstvu romske kulturne baštine pridonose i bogata kuhinja i romski specijaliteti. Smatra da mladi pripadnici romske nacionalne manjine ne mare dovoljno za svoju kulturnu baštinu te preuzimaju kulturu većinskog društva. Potrebno je motivirati mlade da se pridruže romskoj udruzi, a kao dobar primjer motivacije ističe sportske aktivnosti, česta putovanja, vesela druženja i upoznavanje drugih kultura. Udruga ima i vrtić koji djeluje već deset godina, a zove se Vesela kuća. U vrtiću pripremaju djecu za školu, uče ih higijenskim navikama, ponašanju, kulturi... Ističe da u vrtić idu romska djeca, ali i djeca drugih nacionalnih pripadnosti. Udruga radi i na tome da standardiziraju romski jezik, s Kasumom Canom napravili su prvi romski rječnik, te se trude da se bogata romska kultura ne zaboravi. Medo iz Skandal Benda koji je cijeli život u udruzi ističe da mu je u udruzi lijepo jer ima priliku mladima pokazati novi put - put glazbe, sporta, pozitive. Ističe da ne podržava nikakve predrasude i navodi: “Budi čovjek kako treba i sve će biti ok, a za loše ljude... zna se gdje im je mjesto.” Medo smatra da je potrebno motivirati roditelje da potaknu svoju djecu da se pridruže udruzi. Ističe da u svakoj prilici poziva djecu da se pridruže njihovoj udruzi jer u njoj imaju priliku učiti o tradiciji Roma za koju ne znaju, a udruga je tu da im pomogne. 21 Ozračje multikulturalnosti MAKEDONCI Miroslav Dimitrijevski, student kulture i turizma, govorio je o Makedonskom kulturnom društvu Kiril i Metod. “Ljepota i bogatstvo Makedonije najviše su izraženi kroz folklor, pjesmu, ples i hranu”, ističe Miroslav. U udruzi plešu, igraju nogomet, pričaju, zabavljaju se... Cilj im je da kroz aktivnosti zainteresiraju i druge ljude te pokažu svoju tradiciju. Kao prednosti za mlade koji se žele pridružiti navodi nova prijateljstva i kontakte, putovanja, učenje jezika jer svaki novi jezik je jedno bogatstvo. Miroslava je ljubav prema tradiciji potaknula da se učlani u udrugu te smatra da je kultura velika i važna stvar. A koliko mladi mare za svoju kulturnu baštinu, uvelike ovisi o samom odgoju i roditeljima. Budi čovjek kako treba i sve će biti ok, a za loše ljude... zna se gdje im je mjesto BOŠNJACI Jasmin Omerović, predsjednik Kulturnoumjetničkog društva Bosna, naveo je da društvo ima oko 150 članova, od kojih je 20 aktivnih plesača. Oni njeguju tradiciju i kulturu, pjesme i običaje. KUD postoji nepunih sedam godina, puno putuju, nastupaju u Istri, ali i izvan Hrvatske. Udruga ima 30-ak mladih članova, a Jasmin poziva mlade da se pridruže te kao prednosti navodi besplatnu članarinu, putovanja i priliku za nova prijateljstva. “Svi novi članovi su dobrodošli”, rekao je Jasmin. 22 Svaki narod ima bogatu tradiciju koju treba njegovati Udruga uživa potporu Bošnjaka, ali i Hrvata, a u Istri su ih lijepo prihvatili te je bošnjačka kultura sada dio istarske kulture. Kada KUD bude nastupao u Bosni, kao goste planira povesti i jedan istarski KUD da bi ondje predstavili istarske plesove, ali i da bi Bošnjaci vidjeli gdje su se njihovi sunarodnjaci naselili te kakva je kultura u Istri. Majda (12 godina) i Edina (16 godina) predstavljale su KUD Bosna u nošnjama, a obje su u KUD-u oko tri mjeseca. Edina ističe da je došla u udrugu i vidjela da njezine prijateljice plešu, što joj se svidjelo pa se i ona uključila, a Majda se pridružila kad je vidjela da u KUD-u ima puno njezinih vršnjakinja. Edina navodi da ima mnogo mladih različitog uzrasta te da su mladi u društvu različiti, ali se svi podjednako slažu. Majda navodi da im je u udruzi lijepo i da imaju priliku naučiti puno toga zanimljivog. Edina smatra da mladi Bošnjaci drže do svoje kulturne baštine, ali i da bi se više mladih priključilo kad bi čuli i znali za udrugu te ih poziva da dođu vidjeti njihov ples jer će im se svidjeti, baš kao i njoj. Sedamnaestogodišnjakinja Elma je već pet godina u KUD-u te ističe da mladi imaju priliku naučiti o tradiciji, plesu, ali i zabaviti se te putovati. Različiti smo, ali svi se podjednako slažemo 23 Ozračje multikulturalnosti SRBI Branka Daić Bursać, zamjenica predsjednika Srpskog kulturnog društva Nikola Tesla, navodi da je društvo osnovano 2004. godine te da imaju 56 aktivnih članova. Društvo se bavi njegovanjem sprskog kulturnog nacionalnog identiteta kroz nekoliko aktivnosti i programa: vjerski praznici (vrijeme božićnih i uskrsnih blagdana koje najčešće poprate otvaranjem izložbi bilo da se radi o pravoslavnim hramovima u RH ili o znamenitim ženama srpske zajednice u RH), godišnjice i obljetnice, Dani Nikole Tesle te likovna radionica za odrasle i djecu. Dani Nikole Tesle povezani su s rođenjem Nikole Tesle te svake godine obilježavaju taj dan (10. 7.). Prošle godine su napravili tribinu “Lik i djelo Nikole Tesle” koja se bavila njegovim znanstvenim radom, a u sklopu tih dana polažu vijenac na bistu Nikole Tesle u parku te se na kraju druže u svojoj udruzi. Ove godine planiraju putovanje u memorijalni park Smiljan te promociju knjige prof. Zatezala “Jadovno - sistem koncetracionih logora u Gospiću”. Likovna radionica je jedna od prvih aktivnosti otkad je društvo osnovano. Obuhvaća razne kreativne radove, od dječjih crteža do tehnika kukičanja. Branka ističe da je radionica najčešća i najveselija aktivnost. Nedavno su se srpska, mađarska i makedonska udruga ujedinile u likovnoj radionici te su pokrenule izradu ručnih radova. Svi članovi udruga pohvalili su ideju “Ozračja multikulturalnosti”, smatraju da je svaka prilika za druženjem dobrodošla te podržavaju suradnju udruga. Navode da je to dobra prilika da se građanima pokaže ono čime se udruge bave iza zatvorenih vrata. Zajednička poruka svih kulturnih društava mladima je - njegujte svoju kulturu i običaje, učite o svojoj tradiciji te se pritom zabavite u veseloj atmosferi, putujte i proširite svoja poznanstva i saznanja. 24 Nedavno su se srpska, mađarska i makedonska udruga ujedinile u likovnoj radionici te pokrenule izradu ručnih radova. 25 > Lara Radošević FOTOGRAFIJE: Zorica Višković “Zdrava je cikla, ali organska. Krumpir da, ali iz kontroliranog uzgoja... Kakva je ovo bundeva? Tko zna tko ju je sadio i čime prihranjivao!? Špinat bez traga ikakve kemikalije? Jesu li ova jaja domaća? Čime ste hranili kokoši, molim? Meso!? Ni u snu!” Hmmmmm. Je li ovo povrće zdravo? 26 27 Jedem li zdravo ili možda „previše zdravo“?! Ne, ovi upiti ne pristaju uz moj karakter jer dok pišem ovaj članak u 1.41 sat razmišljam o tome imam li majoneze u hladnjaku i hoću li si napraviti sendvič. No, u ovom je broju riječ o ortoreksiji, poremećaju u prehrani zbog kojeg ljudi postanu opsesivni kada su u pitanju namirnice koje konzumiraju i izgube se u nastojanju da kontroliraju zdravlje unosom isključivo zdrave hrane. Meni koja uživa u svakom zalogaju fine hrane (a u to ubrajam i onu zdravu, ali i manje zdravu hranu) teško je govoriti o ovoj temi, no kao i u svakom broju dosad, potrudit ću se u kratkim crtama objasniti vam o čemu je riječ. Maline su lijepe i jako ih volim, ali ne znam hoću li ih pojesti zbog svoje bolesti :(( Prehrana postaje nezdrava kada se počinje sukobljavati s normalnim životom. Ako vaš društveni i obiteljski život počinju patiti, kao i vaše zdravlje, vjerojatno imate problem. ŠTO JE ORTOREKSIJA? Poremećaj poznat kao Orthorexia nervosa prvi je put definirao doktor Steven Bratman, specijalist alternativne medicine, 1997. godine. Ortoreksija je složenica grčke riječi orthos - što znači ispravan i orexis - što znači apetit. Ortoreksija nije definirana kao bolest, još je na razini poremećaja, ali osobe koje pate od njega razvijaju svoja posebna pravila o prehrani koja su toliko radikalna da mogu prouzročiti ozbiljne zdravstvene tegobe, ali i više od toga - psihičke probleme. Iako zvuči slično anoreksiji, temeljna motivacija kod ortoreksije potpuno je različita. Za razliku od anoreksičara koji želi smanjiti tjelesnu masu, ortoreksičar se želi osjećati čisto, zdravo i prirodno. KAKO SE OČITUJE? Ovo povrće je prekrasno. Ali tko zna tko je to sadio i na koji način uzgajao? 28 Mnogi ljudi restrikciju u prehrani počinju izbacivanjem određene hrane kao što su grickalice i čokolada, a zatim ostalu masnu hranu, ali ako ste opsesivni, nakon toga možete potpuno izbaciti masnoću pa i cijele grupe namirnica. Kate Trotter, glavna dijetetičarka bolnice Maudsley u Londonu, vidjela je kako želja za zdravom hranom može izmaknuti kontroli. “S jedne strane, ljudi su svjesni da je njihov izbor hrane zdrav i normalan, a opet neki provode takve restrikcije u prehrani da gube na težini. Trenutak kada prehrana postaje nezdrava jest onaj kada se počinje sukobljavati s normalnim životom. Ako vaš društveni i obiteljski život počinju patiti, kao i vaše zdravlje, vjerojatno imate problem”, objašnjava BRATMANOV TEST ZA ORTOREKSIJU Da biste otkrili patite li i vi od ortoreksije, odgovorite na sljedeća pitanja: Provodite li više od tri sata dnevno razmišljajući o zdravoj hrani? Planirate li obroke nekoliko dana unaprijed? Je li vam prehrambena vrijednost obroka važnija od uživanja u jelu? Jeste li primijetili da vam se kvaliteta života promijenila otkad se povećala kvaliteta vaše prehrane? Jeste li postali stroži u izboru hrane koju jedete? Jeste li se odrekli hrane u kojoj ste nekad uživali da biste konzumirali samo pravu hranu? Povećava li vam konzumacija zdrave hrane osjećaj samopoštovanja? Osjećate li krivnju pojedete li nešto izvan vašeg jelovnika? Izolira li vas vaša prehrana iz društvenog života? Osjećate li potpuni mir i kontrolu nad sobom kada se zdravo hranite? *Ako ste potvrdno odgovorili na četiri ili više pitanja, imate simptome Orthorexie nervose. ona. Ortoreksija utječe na ljude tako da im ritam života i prehrane koji su si sami nametnuli do krajnjih granica smanjuje društvene i socijalne kontakte. Takve osobe neće izaći u kafić s društvom ili na večeru jer ondje nema takve namirnice – a ni vode – koja bi odgovarala njihovim kriterijima zdrave prehrane. Tako ne očekujte da vaš prijatelj ili prijateljica za koju sumnjate da je ortoreksičar izađe s vama na večeru, osim ako se ne naoruža zdjelicama s vlastitom hranom. Nema tog prijatelja ili stručnjaka koji bi uvjerio takvu osobu da je hra- na koju će jesti, pa makar i pripremljena kod kuće, dobra, zdrava i iz ekološkog uzgoja. Nepovjerenje koje ortoreksičari razvijaju prema svima koji pripremaju hranu graniči s paranojom. Pridržavanje prehrambenog režima zahtijeva čvrstu volju pa oni zato osjećaju da uvijek imaju pravo, ali i da su bolji od ljudi koji nemaju takvu samokontrolu. Netko čiji su dani ispunjeni konzumiranjem tofua i kvinoa keksa može se osjećati toliko svetim kao da je cijeli život posvetio pomaganju beskućnika. No, ako se ortoreksična osoba ne pridržava svojih zavjeta o pravilnoj prehrani i ipak ne odoli želji za nekim “zabranjenim jelom”, osjeća se krivo i “uprljano”, što je pak tjera na samokažnjavanje strožim pravilima o prehrani ili apstinencijom. Moram napomenuti da su tofu i kvinoa keksi slučajno odabrane namirnice samo radi primjera. Svaka briga o zdravlju je dobrodošla, no pretjerivanje može štetiti... ZA KRAJ Svaka briga o zdravlju je dobrodošla, no pretjerivanje može štetiti. Ako iz nekog razloga želite promijeniti svoju prehranu, ne izbacujte u potpunosti cijelu grupu namirnica, osim ako za to ne postoje medicinski razlozi. Hranom ne zadovoljavamo samo svoje prehrambene potrebe, nego je ona postala važan faktor oko kojeg se odvijaju mnogi poslovni sastanci, obiteljska okupljanja i druženja s prijateljima. Opsjednutost zdravom prehranom može vas dovesti do društvene izolacije, ali i poremećaja u prehrani. Uživajte u hrani koju jedete, ali ne pretjerujte s količinama. *A ja ću onaj sendvič s majonezom ipak pojesti ujutro! Literatura: http://zdravlje.hzjz.hr/clanak.php?id=12615 http://www.amoic.hr/STO-JE-ORTOREKSIJA/791.aspx http://www.vecernji.hr/zivot/ortoreksija-poremecaj-koji-postaje-bolest-clanak-249328 http://www.coolinarika.com/clanak/ortoreksija 29 > Goran Blažević Oduvijek sam sanjao pustinju, mjesto u kojem prevladava zemlja, element koji je u obliku sitnog pijeska preuzeo vodstvo nad ostalim elementima. Jedino vjetar, neovisan o čvrstim vibracijama Zemlje, može nakratko preuzeti moć... FOTOGRAFIJE: Goran Blažević 30 Selo u pustinji 31 Vrata Sahare ...nad stalnom postojanošću njezinih dina te potaknuti kretanje pijeska koji se nošen njime polako širi prekrivajući svaki drugi oblik. Pustinja se širi i ne postoji sila koja može spriječiti njezino polagano kretanje. No, ona kao da tiho najavljuje svoj dolazak čak i u mjestima u kojima je zasad još nema. U Maroku, državi na čijim granicama počinje Sahara, pustinja se prodaje na svakom uglu. Ulice Marrakesha vrve agencijama koje nude pustinjske avanture. Unatoč tome što je grad udaljen šesto kilometara od pustinje, njezin se pijesak ondje prodaje kao da je ona već tu, a možda bi već odavno i bila da joj se na putu nije ispriječila planina Atlas, prividna barijera na njezinu tihom pohodu. Što sam se više približavao njezinim vratima, cijena njezina pijeska bila je sve niža. U Ouarzazateu, gradu južno od Marrakesha, razdvajaju se dva puta koja vode prema pustinji. Iako se to mjesto još ne nalazi na njezinu početku, ondje ponuda doživljava vrhunac. Na jednoj se strani prodaje Merzouga, a na drugoj Mhamid koji većina prodavača izleta ne preporučuje. U Ourzazateu je 32 U Maroku, državi na čijim granicama počinje Sahara, pustinja se prodaje na svakom uglu. cijena pustinje osjetno jeftinija, a vjerojatno je još jeftinija na sljedećim postajama na kojima se staje na putu prema dinama. U selu Hontanas, hodajući po Španjolskoj, suputnik Fabrizio ispričao mi je priču o vlastitom posjetu selu Mhamid na samom jugu Maroka. Ispričao mi je kako je to posljednje selo do kojeg stiže asfaltirana cesta te na čijem kraju počinju dine i pustinja. Više od godinu dana kasnije nalazim se na putu prema tom malom selu u kojem bih, osim završetka ceste, trebao doživjeti i završetak svoje dugogodišnje čežnje za pustinjom, čežnje na koju nikad nisam uspio pronaći odgovor. No, što sam joj se više približavao, pitanje je bilo sve glasnije, a odgovor sve tiši i neodređeniji. Nakon što smo u Marrakeshu odbili sve ponude, idealna se pojavila u Ouarzazateu. Relativno jeftino ponudila nam se mogućnost spavanja u malom pustinjskom kampu nedaleko od Tagounitea, sela dvadeset kilometara prije Mhamida. Možda je bila pogreška prepustiti se ponudama prije njezina samog početka, no u tom je trenutku sve izgledalo kao stvoreno za nas. Što sam se više bližio Tagouniteu, bivalo mi je sve jasnije kako funkcionira turistička mašinerija. Od Zagore nadalje počinju se uočavati prvi obrisi dina, a oko svake veće nakupine pijeska postavljaju se prvi kampovi oko kojih šeću deve ponuđene turistima na jahanje. Srećom, nismo naletjeli na kamp neposredno blizu ceste iako se nije ni na- Oko svake veće nakupine pijeska postavljaju se kampovi oko kojih šeću deve ponuđene turistima na jahanje. lazio u dubokoj pustinji. Njezin početak, vrata Sahare, nudila su veliko područje dina koje je bilo dovoljno da udovolji našim zahtjevima. Iako je u početku postojala nada da se pustinja može doživjeti i na neki drugi način, da se njezin zvuk može čuti i bez turističkih kampova, nepoznavanje teritorija utjecalo je na odluku o odabiru boravka. Smiješna je činjenica da se pustinja kao Pustinjski šator 33 Vrata Sahare Nakon nekoliko dana u pustinji kao da više nema misli, kao da sve postaje slušanje. Slušanje vjetra, slušanje sebe samog kakvog još nikad nisam čuo. Vesele djevojčice iz Maroka mjesto u kojem se ne nudi ništa osim pijeska i tišine te izlaska i zalaska sunca zapadnjačkim naivcima naplaćuje toliko puno. Žalosno je vidjeti današnje pustinjske ljude kako bezobrazno prodaju baš to ništa, odavno zaboravivši ponos svojih predaka koji su se nekada davno nomadskim načinom života kretali ovim područjem svjesni toga da pijesak nije ničiji. A ako ikome i pripada, onda pripada samoj pustinji. Kamp se sastajao od nekoliko tuareških šatora. Razlika između tuareških i šatora marokanskih pustinjskih nomada jest u materijalu i načinu gradnje. Tuareški nomadski šatori sas- Sušena koža 34 toje se od nekoliko štapova, konopaca i velikih vunenih deka ispod kojih se živi. Unatoč svojoj jednostavnosti, nude izvrsnu zaštitu od sunca i vjetra koji zajedno s pijeskom vladaju pustinjom. Marokanski nomadi u pustinji su koristili drugačije nastambe. Gradili su ih od kože i trstike, a više su nalikovali jednostavnim kolibama nego pustinjskim šatorima. Tih nekoliko dana s nama je živjelo još troje ljudi koji su se brinuli za naše potrebe. Prvi sam dan njihove poslove promatrao pomalo sumnjičavo. Doživljavao sam ih kao forsirani folklor koji je rezultat komercijalizacije pustinjske pustoši. Unatoč njihovu vanjskom izgledu koji je u potpunosti odgovarao mojoj slici pustinjskog čovjeka, nisam mogao zanemariti njihovo tipkanje po mobitelu i neke druge moderne navike koje su u početku upadale u moje preosjetljive i kritične oči. Na donekle čudan način smetalo mi je puno toga - od samog kampa pa sve do činjenice da je možda bilo pametnije kupiti šator i sam, bez agencije i podrške sa strane, postaviti ga usred pustinjskog pijeska. Međutim, nakon što smo vidjeli prvi pustinjski zalazak sunca, valjali se po pijesku kad je pala noć i kad smo svi sjeli u krug oko logorske vatre, promatrali vatrom obasjana lica tih ljudi oko kojih su blistale zvijezde i mjesečina, vođen tišinom pustinjske noći moj se um počeo privikavati na novu situaciju. Prestao sam u njihovim licima gledati nekoga tko je izdao svoje pretke. Shvatio sam da je pustinja samo jedna i da nije bitno kako se ona zove niti koliko smo duboko u nju ušli. Bio sam sretan što sam s tim ljudima koji su se rodili na samim vratima pustinje i koji su ondje odlučili ostati zauvijek. Unatoč tome što kod njih nema ničeg osim pijeska, ni u jednoj situaciji nisam doživio da sanjaju o nečem drugom i da teže nekim drugim zemljama i obzorima. Svake su večeri mirno sjedili oko vatre i u tišini pušili duhan iz goleme nargile. Povremeno bi razgovarali i izgledalo je kao da to čine samo kad je uistinu potrebno. Dok sam sjedio s njima i promatrao njihove nevjerojatne figure, shvatio sam da je za pustinju stiglo neko drugo vrijeme. Nomada već odavno nema jer njihov životni stil nije odgovarao vlastima koje su po pustinji iscrtale izmišljene crte te je tako prvi put podijelili na našu i tuđu. Nomadima vjerojatno nikad nije postalo sasvim jasno kako pustinja može biti nečija pa su zauvijek otamo otišli. Jedini koji su i dalje tu jesu ovi ljudi, podrijetlom iz okolnih sela blizu pustinjskih vrata. Iako je i do njih došla tehnologija, auto je zamijenio devu, a u daljini uz tisuće zvijezda sjaje i crvena svjetla telefonske ili televizijske antene, još rade iste stvari kao i njihovi preci. Jednako kao i oni kojima je nomadski način bio jedini mogući način života promatraju pustinjsku prolaznost, zalazak i izlazak sunca. Poput svojih predaka, poznaju tajnu vatre i bez straha primaju njezin žar u ruke dok je koriste tijekom hladnih pustinjskih noći. Dok sjede, jedu, razgovaraju i slušaju jedni druge, izgledaju prekasno, poput kipova, kao da njihove kretnje, odjeća i poze odgovaraju ovom području i uljepšavaju ga. U pustinji smo ostali nekoliko dana. Dovoljno da osvijestim njezinu veličinu, krhkost, snagu i ljepotu. Kotrljao sam se po njezinim dinama, promatrao kukce kako hodaju po pijesku, borio se s vjetrom i pokušavao zaustaviti nadiranje pijeska u šator, torbu, hlače, čarape, tenisice... Žvakao sam pijesak danima jer on se ovdje jede, pije i diše. Satima sam sjedio na najvišoj dini i slušao tišinu koja odvodi pažnju ravno prema srcu. Čuo sam glasanje deva, ustajao rano ujutro i na hladnoći čekao izlazak sunca. Promatrao sam zalazak sunca i zamišljao pravog nomada ili Tuarega kako to rade negdje daleko, možda na granici s Malijem, Nigerom ili Alžirom. Zamišljao sam kako je moglo nastati to golemo područje i pitao se postoji li neka lokalna legenda o tome. Nakon nekoliko dana u pustinji kao da više nema misli, kao da sve postaje slušanje. Slušanje vjetra, slušanje sebe samog kakvog još nikad nisam čuo. Žvakao sam pijesak danima jer on se ovdje jede, pije i diše. Satima sam sjedio na najvišoj dini i slušao tišinu koja odvodi pažnju ravno prema srcu. Sjedio sam na dini dvadeset kilometra od Mhamida u društvu jedne dosadne muhe koja se odlučila odmoriti na mojem licu, na dini pokraj koje prolaze posljednji kilometri ceste i nakon kojih više nema ničeg osim pijeska. Sjedio sam na toj dini kad sam shvatio da isti taj kraj ceste za mene označava početak nečeg novog, većeg od svega što sam dotad vidio. Početak pustinje koja mi je zasad dopustila da dođem do njezinih vrata i čujem njezin zvuk. O meni samom ovisit će koliko ću duboko u nju ući. U posljednjim trenucima prije odlaska bacio sam pogled na ta velika vrata. Zamišljao sam krajolik koji se prostire preko nekoliko država i tiho u sebi poželio povratak. Neka tvoj pijesak koji nosi promjene uđe u moje srce. Mjesec iz "pustinjske perspektive" 35 > Matea Lacmanović FOTOGRAFIJE: Arhiva Ana Mlinarić, Suzana Šmitran, Tijana Tufek, Tin Franović, Tina Maligec Ovih je dana aktualno stažiranje i “volontiranje” za 1600 kuna mjesečno, potez još uvijek nove vlade koji jedni oštro osuđuju, a drugi hvale. Prije svega, želim istaknuti da se plaćanje i volontiranje ne mogu smjestiti u istu rečenicu u istome kontekstu. Tijana Tufek 36 Čim dobijete plaću za svoj rad, tada to više nije volontiranje. Dok jedni tvrde da je 1600 kuna izrabljivanje mladih ljudi i njihovo podcjenjivanje, drugi tvrde da je to bolja opcija od primanja naknade od socijalnog, beskorisnog izležavanja kod kuće i kukanja kako je mladima teško – ovako se barem može steći iskustvo. Ipak, sve više mladih iz Hrvatske odlučuje se za stažiranje u inozemstvu, najčešće u Europi. Za stažiranje u Belgiji odlučila se studentica prava Tijana Tufek, a svoj staž će u Finskoj odraditi bivši FER-ovac Tin Franović, oboje iz Rovinja. Suzana Šmitran, 25-godišnja Pazinjanka, odlučila se za staž u Besançonu, Francuska, nakon studija francuskog jezika i književnosti i talijanskog jezika i književnosti. Tina Maligec trenutačno se nalazi u Barceloni, a Ana Mlinarić još čeka rezultate natječaja. Zašto su se odlučili za stažiranje u inozemstvu, misle li da će im europsko iskustvo biti bolje te još mnogo toga doznajte u nastavku. • Tijana, kakvo je tvoje iskustvo stažiranja u Belgiji? Stažirala sam tri mjeseca u Europskom parlamentu, u političkoj grupi socijalista i demokrata - unutar Odbora za ustavne poslove. Za staž sam čula preko SDP-a jer se radilo o stažu u političkoj grupi naše orijentacije za nekoga iz Hrvatske pa je SDP objavio natječaj. Javila sam se, napisala potreban esej, otišla na intervju u Zagreb i to je bilo to. • Misliš li da će nam biti lakše prikupiti potrebnu dokumentaciju nakon ulaska Hrvatske u EU? Bit će problema i tada jer za svaki natječaj i državljanima EU treba puno papira, to je uređen sustav gdje dokumenti nisu samo reda radi, nego forma zaista treba biti poštovana. Staž u inozemstvu i u EU institucijama preporučujem svakome. Koliko će pojedinac naučiti u tom razdoblju često ovisi o tome koliko je netko spreman preuzeti inicijativu, istraživati i sam sebe gurati, odnosno prezentirati se u najboljem svjetlu. • Tine, kakva je tvoja priča? Kako si ti čuo za mogućnost stažiranja u inozemstvu i kako si odlučio otići u Skandinaviju? Upisao sam preddiplomski studij na FER-u, nakon čega sam nastavio diplomski studij na FER-u (računarstvo - računarska znanost). Za prvi semestar prijavio sam se za Erasmus razmjenu za KTH u Švedskoj. Ondje sam sasvim slučajno saznao da postoji taj neki Erasmus Mundus Master program Tin Franović Čim dobijete plaću za svoj rad, tada to više NIJE volontiranje. te sam pomislio da ništa ne gubim ako se prijavim. Riječ je o interdisciplinarnom master programu iz područja računarstva i prvu sam godinu proveo u Finskoj (Aalto University, Helsinki). Zapravo je ideja da provedeš te dvije godine mastera na dva različita faksa i dobiješ dvije diplome (za drugu sam destinaciju između Portugala i Švedske dobio Švedsku). Nije mi trebala neka pretjerana hrabrost za prijavu jer sam se prijavio tek tako. Tek kad sam dobio stipendiju, shvatio sam da to znači da definitivno napuštam sve ovo što sam napravio u Hrvatskoj i krećem van. Od dokumentacije mi je trebalo ono standardno: prijepis ocjena, motivacijsko pismo i životopis, dva pisma preporuke, prijavni obrazac i slično. Financira nas Europska komisija koja svake godine daje 5-9 stipendija kategorije A (studenti izvan EU) i 5-7 stipendija kategorije B (studenti iz zemalja EU). Postojala je i posebna kvota za zemlje zapadnog Balkana i tu sam ja upao. Stipendiju dobivamo dvije godine u 37 Stažiranje u inozemstvu Koliko će pojedinac naučiti u tom razdoblju često ovisi o tome koliko je netko spreman preuzeti inicijativu, istraživati i sam sebe gurati, odnosno prezentirati se u najboljem svjetlu. Čekala sam nekoliko mjeseci potrebnu dokumentaciju iz Francuske kako bih riješila vizu, recimo da je cijeli proces trajao oko tri mjeseca. Suzana Šmitran • Misliš li da bi nam bilo lakše da smo članica EU? Mislim da bi ulazak u EU dosta olakšao stvari. S druge strane, imao bih dvostruko manju stipendiju da smo u EU, a nije da smo baš na financijskoj razini većine zemalja. Europljani dosta dobro prihvaćaju naše radnike jer su na glasu kao marljivi, bilo da se radi o fizičkim poslovima ili o znanstvenim istraživanjima. Plaćanje stažiranja ovisi o tvrtki za koju radiš ili o faksu na kojem želiš stažirati i o njihovim financijskim mogućnostima. Tina Maligec mjesečnim ratama od po 1000 eura, uz još neke isplate početkom semestra. Ukupna vrijednost stipendije je 48.000 eura, od čega 16.000 otpada na školarine. Ove godine ću stažirati na KTH u labosu koji vodi i organizira moj modul iz neuroznanosti. Profesoru sam se javio još početkom prvog semestra - našao sam ga putem Googlea prema području istraživanja, poslao mu e-mail, predstavio se i rekao da me zanimaju mogućnosti u njegovu labosu. Predložio mi je Skype intervju i nakon toga mi je našao jednog istraživača koji je na postdoktorskom kako bi me nadgledao. S radom krećem 4. lipnja i neće mi za to platiti niti kune. Doduše, i dalje imam stipendiju, ali imao sam opciju otići na internship u Singapur gdje bih zarađivao dodatnih 900 eura mjesečno. 38 Nakon preddiplomskog studija francuskog jezika i književnosti i talijanskog jezika i književnosti u Zadru diplomski je studij završila u Zagrebu. Za svoje stažiranje u francuskom Besançonu odlučila se primarno radi usavršavanja jezika, kaže Suzana Šmitran iz Pazina. Staž se odrađuje u sklopu europskog programa Eurodyssee pod sponzorstvom Istarske županije, a sastoji se od rada u odjelu za kulturu grada Besançona i službi komunikacije za organizaciju ljetnih festivala. “Čekala sam nekoliko mjeseci potrebnu dokumentaciju iz Francuske da bih riješila vizu, recimo da je cijeli proces trajao oko tri mjeseca”, kaže Suzana. Iskustvo u inozemstvu potražila je i Tina Maligec. Nakon studija na FTHM-u u Opatiji volontirala je u društvu Naša djeca u Pazinu te završila ECDL tečaj za računalnog operatera. “Kada je Istarska županija u studenome raspisala natječaj za program Eurodyssee, odlučila sam se javiti. Dobro sam riješila ispit, poslala nekoliko Ana Mlinarić molbi i dobila posao u Barceloni. To je program koji vrijedi za mlade od 18 do 30 godina i odlično je organiziran tako da se mjesec dana uči jezik, nakon čega se radi i dobiva stipendija. Nažalost, Španjolska prima hrvatske državljane samo na tri mjeseca, dok im ne istekne turistička viza. To je vrsta staža, može se tako nazvati. Da mi se pruži prilika, ostala bih ondje. U Istri nije lako naći posao ako se uzme u obzir činjenica da je samo ove godine s mog fakulteta izašlo 200-tinjak magistara ekonomije. Upravo zbog toga sam se javila na natječaj Eurodyssee jer smatram da to može mnogo pridonijeti mom bržem zaposlenju nakon povratka u Istru, i zbog iskustva i zbog jezika.” Stažu u inozemstvu nada se i Ana Mlinarić, 24-godišnja studentica novinarstva na VERN-u. “Prijavila sam se preko Erasmus programa stručna praksa. To je program koji omogućuje stručnu praksu u zemljama koje su u sklopu Erasmus programa od 3 do 12 mjeseca. Prijavila sam se za Španjolsku, no to još mogu promijeniti, odnosno ići ću ondje gdje dobijem internship. Dakle, procedura je takva da se prijaviš na svom faksu na Erasmus, morala sam priložiti životopis i motivacijsko pismo, zatim sam bila na pismenom ispitu, a potom i na usmenom gdje sam pred tročlanom komisijom razgovarala o svojim motivima prijavljivanja. Sad čekam službene rezultate, a hoću li upasti, ovisi o tome koliko su dobri na ispitivanju bili moji kolege koji su se prijavili. Upast će više ljudi koji su se prijavili za razmjenu na semestar te će po tome odrediti koliko stipendija daju za stručnu praksu (nas je u konkurenciji četiri). Financira me program razmjene, dakle Erasmus, odnosno EU sa 450 eura mjesečno. Ako dobijem stipendiju, krećem slati mailove u zemlje i redakcije koje me zanimaju i gdje upadnem - tamo idem. Ali kako sam rekla, išla bih u Španjolsku i ako je dobijem, slat ću mailove ondje, i to na televizije. Što ću raditi, ne znam.” Našim inozemnim studentima želimo mnogo iskustva koje bi mogli vratiti u Hrvatsku, a onima koji će se tek prijaviti ili čekaju rezultate natječaja želimo puno sreće. Nažalost, hrvatskim je mladim i nadobudnim ljudima itekako bliska izreka trbuhom za kruhom. U Istri nije lako naći posao ako se uzme u obzir činjenica da je samo ove godine s mog fakulteta izašlo 200-tinjak magistara ekonomije. 39 > Carla Siljan FOTOGRAFIJE: Arhiva Skateboard klub August Šenoa Skate vratolomije Kada uzmemo skejt, zaboravimo na sve probleme i sve nam postane – playground. Nije riječ o dobro znanom hrvatskom književniku, nego o skateboard klubu koji nosi njegovo ime “August Šenoa”. Većini ljudi još nepoznat skejterski klub iz Fažane, ujedno i jedini registrirani skate klub u Istri, osnovali su ambiciozni dečki koji su nam rekli nešto više o nastanku i djelovanju kluba. Kad stanu na skate, skejteri zaborave sve probleme 40 Iako su vrlo uspješni u natjecanjima, dečko koji se, možemo reći, izdvaja iz skupine svojim postignućima i odličnim rezultatima je Nino Fanuko. Ali da ne zanemarimo ostale, i njima smo dali da se predstave i kažu nam zašto baš skejt pokraj svega ostalog. Muči ih birokracija i nedovoljna zainteresiranost Općine za njihov klub, ali kažu: “Kada uzmemo skejt, zaboravimo sve probleme i sve nam postane – playground.” • Predstavite se? Kako se zovete? Koliko imate godina? Čime se bavite kada ne skejtate? Evo nas nekoliko dečki iz kluba smo Nino Fanuko, Mario Fanuko, Elvis Butković i Nikola Racan. Svi imamo negdje između 22 i 24 godine. Kada ne skejtamo, bavimo se svime i svačime. Nino - radi u dućanu s odjećom Madness i putuje. Mario - snima i montira. Nikola - snima skate film. Elvis – studira kulturu i turizam te radi. • Predstavite nam vaš skate klub? Kako je sve to započelo? Tko je osnivač, koliko postojite? Postojimo od 2009. godine i možemo reći da su osnivači pulsko-fažanski simpatizeri skateboardinga. • Kakvi su bili vaši počeci, usponi, padovi? U početku nam je bilo dosta teško jer nitko nije obraćao pažnju na naše zamolbe i upite te smo bili primorani osnovati klub. Nakon što smo pronašli sponzore i dobili asfaltiranu površinu na kojoj smo željeli skejtati, morali smo imati sve to zapisano na papiru te potvrdu zašto smo tamo i tko smo mi da se služimo tim asfaltom pa smo odlučili osnovati klub. Kako u početku nismo imali nikakva sredstva, uzeli smo stare sprave iz Rojca i rekonstruirali ih te uz malo truda i dobre volje napravili skate park. Od ove godine postali smo službeno i 9. klub Općine Fažana te nas sad sufinanciraju. • Zašto baš August Šenoa? Nismo željeli neko uobičajeno skejtersko ime i jednostavno, slobodnom voljom, bez ikakva posebnog razloga tako smo nazvali klub. • Što možete reći da ste postigli kao klub? Nagrade, priznanja... Skateboarding nije kao drugi sportovi. Ne natječemo se kao klub, svatko skejta za sebe, tako i dobiješ nagradu samo za sebe. Kao natjecatelj predstavljaš svog sponzora, a klub postoji samo na papiru, svi se natječemo individualno. Sve je to do it yourself! 41 Samo Šenoa i skejtanje Fažanski skate park može koristiti svatko, ali na vlastitu odgovornost Skejteri u svemu oko sebe vide priliku za vježbanje Vladimir skate film festival 42 • Kako i koliko se pripremate za natjecanja? Koliko često trenirate? Skejtanje je individualan sport koji nema granica, sve ovisi od skejtera do skejtera. Ali ne postoji nešto što se zove trening. Ne postoji određeno vrijeme kada moraš biti na određenom mjestu i trenirati. Jednostavno uzmemo skejtove i krenemo... Svaki dan skejtamo, učimo nove pokrete, usavršavamo svoj stil. Većina ljudi koji prolaze Pulom, Fažanom ili nekim drugim gradom ne primjećuje ono što mi primjećujemo. Oni vide stepenice, klupice, zidove, a mi priliku za novi pokret, za novi izazov. Na natjecanjima se ocjenjuju brzina, stil i težina pokreta pa to savladavamo i usavršavamo svaki dan. Skejtanje je art form – tvoj stil govori o tebi, kako se izražavaš i kako skejtaš. dopustiti nam da ostvarimo naše želje i zahtjeve. No, ipak su nas odbili uz objašnjenje da nemaju dovoljno financija. • Koliko članova ima klub? Kako postati član i koji su uvjeti? Zasad klub ima 53 člana, a član može postati bilo tko, ali samo tijekom natjecanja. U danu kada je neko natjecanje bilo koja osoba koja je ljubitelj skateboardinga može se učlaniti u naš klub, a članarina iznosi simboličnih 10 kuna godišnje. • Odakle ljubav za skateboardingom i zašto baš taj sport, a ne neki drugi? Prije nego što smo se odlučili za skejtanje i prije nego što nam je postao sastavni dio života bavili smo se svačime: Elvis - reprezentativac u jedrenju, Nikola – odbojka i plivanje, Mario - nogomet, veslanje i stolni tenis, a Nino - karate i stolni tenis. Odlučili smo se baš za skateboarding jer smo se u tome svi pronašli. Osjećaj je kao da letiš! • Organizirate li vi kao klub neke akcije, natjecanja i slično? Pulu smatramo lijenim gradom što se toga tiče, ali pokušavamo često sudjelovati i organizirati natjecanja. Primjerice, organizirali smo Vladimir skate film festival i još poneka natjecanja, a ovogodišnje smo organizirali 29. travnja pod nazivom “Samo da nam ne padne kiša zaebans Branka plače”. Općenito najjača natjecanja održavaju se u Osijeku, ali i na našima je svake godine sve veći odaziv. • Imate li potporu sugrađana? Kako oni gledaju na vaš klub? Svi mlađi sugrađani su nam potpora, pa čak i stariji. Možemo reći da park gotovo nikad nije prazan i zadovoljni su njime. • Surađujete li s nekim drugim skejterima u Istri ili Hrvatskoj? Naravno. Najviše poznanika imamo u Zagrebu, ali kada sudjelujemo na nekom natjecanju, bez problema nađemo smještaj čak i izvan Hrvatske. Beograd, Italija, Slovenija, Barcelona... posvuda imamo prijatelje skejtere. Ne postoji određeno vrijeme kada moraš biti na određenom mjestu i trenirati. Jednostavno uzmemo skejtove i krenemo. • Što koristite od opreme, rekvizita? Sve što nam treba su tenisice za skejtanje s ravnim potplatima. Štitnike na ulici ne koristimo jer nam smetaju. • Kratka poruka za sve ljubitelje skateboardinga i one koji žele biti dio toga. Skejtanje nas je oblikovalo, svijet gledaš drugačije – nije isto! Super je zabavno, individualno i upoznaš jako puno ljudi, stekneš mnogo prijatelja. Istakneš se u masi, a ako si dobar u tome, čut će se za tebe, postat ćeš netko i nešto samo ako to želiš i voliš. Ili samo možeš skejtati za sebe i svoje gušte. Nama je sve postalo playground! Izrada skate rampe • Podržava li vas vlast? Kako ljudi koji su na vlasti gledaju na vaš klub? Nakon što su nam u parku srušili zid koji smo sagradili kao spravu za skejtanje, Turistička zajednica Fažane pomogla nam je s materijalom da sagradimo novu improviziranu spravu. Nakon srušenog zida morali smo predati adekvatan projekt Općini te nam je rečeno da će nam pomoći i 43 > Maja Cukon FOTOGRAFIJE: Zvonimir Čačić Čula sam za uspješnog košarkaša, učenika pulske Ekonomske škole. Ove godine bio je kadet, junior i senior, a nedavno je postao član hrvatske košarkaške reprezentacije U16, što je doista velik uspjeh! U svakom slučaju, riječ je o mladoj nadi hrvatske košarke i definitivno zaslužuje predstavljanje. • Možeš li nam se ukratko predstaviti? Đani Koljanin (16), Ekonomska škola Pula. • Zbog čega si počeo trenirati? Košarku sam počeo trenirati jer mi se svidjela na prvi pogled i često sam je pratio na televiziji. Uvijek sam bio malo viši pa sam se odlučio okušati u tom sportu i ostao u njemu do danas. • Što ti je motivacija za treniranje? Najčešća motivacija mi je da ću jednog dana igrati u profesionalnoj ligi za jake klubove i dobro zarađivati. • Koliko dugo treniraš i u kojem si košarkaškom klubu? Treniram 5 godina u Košarkaškom klubu Stoja. Đani Koljanin 44 • Kako izgleda tvoj dan? Školu uvijek imam u jutarnjoj smjeni tako da sam do 14 sati gotov. Nakon toga ručam, pa ponovim što je bilo u školi. Do 18.30 radim što mi je po volji, a nakon toga slijedi trening s kojeg se vraćam kući u 22 sata. 45 Priča o košarkašu Teško je uskladiti fakultet i sport, to je lako ostvarivo u Americi, ali ne i na ovim prostorima. • Kako uspijevaš biti uspješan u školi i u sportu, stigneš li izvršiti sve svoje obaveze? Svoje obaveze izvršavam na vrijeme zbog kvalitetne raspodjele vremena. • Misliš li se profesionalno baviti košarkom u budućnosti? Ako bi se otvorila ta mogućnost, naravno da bih je prihvatio. Košarkom se želim baviti profesionalno, ali to je samo želja. • Znaš li već na koji fakultet želiš ići i hoće li odluka biti povezana s košarkom? Zasad planiram ići na Pravni fakultet. Teško je uskladiti fakultet i sport, to je lako ostvarivo u Americi, ali ne i na ovim prostorima. Smatram da ću dotad biti dovoljno zreo da pravilno odlučim. • Koliko često treniraš i kakvi su treninzi? Treninge imam pet puta tjedno, a vikendom su najčešće dvije, ponekad i tri utakmice. Treninzi su dosta naporni i zahtijevaju mnogo koncentracije. U razdoblju kada nema utakmica najviše radim na šutu, tehnici, kondiciji, a u sezoni se ubaci i taktika. Ove sezone imao sam mnogo treninga i utakmica jer sam igrao u tri kategorije (kadeti, juniori, seniori) i to me dosta iscrpilo, ali na kraju sam sezonu odradio sasvim solidno. • Treneri su važni u životu svakog sportaša. Kako bi opisao svoje trenere? Treneri u mojem klubu i oni koji su pratili moj razvoj ove sezone činili su to doista dobro. U seniorskom timu KK Fažane, u koji sam otišao na posudbu (A2 liga zapad), imao sam odličnu minutažu i slobodu u igri. To ponajviše mogu 46 zahvaliti treneru Vlatku Martinoviću koji je imao strpljenja i ukazivao mi na stvari koje sam na terenu radio pogrešno. U mojem klubu KK Stoja Ante Valentinčić je trener koji se najviše brinuo o meni, mojoj igri, treninzima i razvoju. • Nedavno si postao član hrvatske košarkaške reprezentacije. Kakav je put za ulazak? Održao se ogledni trening u Puli na koji je došao instruktor za hrvatske reprezentacije. Prisustvovali su svi dečki iz Istre i zbog toga nas je bilo jako puno. Bili smo podijeljeni u dvije grupe (1994./95.) i (1996. i mlade) i ondje je vidio mene i mog prijatelja Mateja Radunića iz KK Pula 1981. Obojica smo pozvani. • Jesi li očekivao da ćeš biti odabran i kako su tekle pripreme? Odlazim na pripreme u Veliku i to mi je golema motivacija za dalje. Nisam znao da ću biti pozvan pa se nisam pripremao, ali bez obzira na to, dosta sam trenirao tako da sam relativno pripremljen. Dobio sam priliku koju moram iskoristiti i sad je sve na meni. • Kakve su reakcije okoline na tako velik uspjeh i znači li ulazak u reprezentaciju mnogo izostanaka iz škole? Ljudi su mi čestitali jer se ne događa često da netko iz Istarske županije ode na tu razinu. U školi sam odličan učenik pa neće biti problema ako izostanem nekoliko dana. • Kako se vidiš u budućnosti i koji su tvoji košarkaški uzori? Ne znam što će biti u budućnosti jer ne znam kako ću kasnije uskladiti fakultet s košarkom. Imam još mnogo vremena da vidim kako ću se razvijati u košarkaškom smislu, a uzora imam puno: Durant, Rose, LeBron, Kobe i još mnogo njih, većinom su to Amerikanci. • Na koliko si natjecanja ukupno sudjelovao i možeš li istaknuti svoje najdraže pobjede? Nastupao sam na mnogim natjecanjima, ali ne mogu izdvojiti najdražu pobjedu jer još nisam igrao na razini državnog prvenstva. Đani u akciji na Sportskim igrama mladih (Rijeka, 26. 07. 2011.) • Jesi li zainteresiran za još neki sport osim košarke? Ne, ne. • Možeš li zamisliti svoj život bez sporta? Teško bih mogao zamisliti život bez sporta, imam osjećaj da bih imao previše vremena koje bih trošio na pogrešne stvari kao što su računalo, igrice i slično. • Što ti košarka predstavlja u životu? (Uf, ovo je teško...) To je izazov koji pokušavam što bolje savladati. • Za kraj, poruči mladima što misliš da je najvažnije u životu? Najvažnije je da kroz sport živite zdrav život i da ste u društvu sa svojim vršnjacima te upoznajete druge ljude. 47 > Hrvoje Badurina FOTOGRAFIJE: http://www.istria-tourism.eu/modrele.php; http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/549/ Područje Mordela bilo je nastanjeno prije 4000 godina Svjetska važnost tih brežuljaka poznata je malom broju usko specijaliziranih stručnjaka. Mordele još nisu otkrile sve svoje tajne 48 Na prostoru između naselja Valkarin, Dračevac i Fuškulin pejzaž obogaćuje desetak gotovo jednakih brežuljaka. Najveći od njih jedva nadvisuje stotinjak metara, no malo koja turistička zemljopisna karta navodi njihova imena, a svjetska važnost tih brežuljaka poznata je samo malom broju usko specijaliziranih stručnjaka, uglavnom arheologa.1 Na tom prostoru najvažnija su dva niza od po tri brežuljka koja se nalaze na suprotnim stranama Valkarinskog polja. Prvi niz čine brežuljci Mordela (ili Velika Mordela), Mali Sveti Anđeo i Veliki Sveti Anđeo i poznat je pod zajedničkim nazivom Mordele, dok se drugi niz od tri u pravcu položena brežuljka naziva Picugi. Zašto je područje Mordela toliko važno da bismo mu posvetili nekoliko rečenica? Možda zato što arheološki nalazi pronađeni na Mordelama sežu čak četiri tisuće godina u prošlost i daju naslutiti da je na području Istre obitavao narod koji je tim područjem vladao prije Histra. Možda zato što je pred samim vrhom Malog Svetog Anđela naslagano nekoliko vrlo velikih obrađenih kamenih blokova, a samo središte zaravnjenog platoa čini kružna konstrukcija kamenih megalita. Iako su megaliti nejednake veličine i razmaknuti jedan od drugoga, nesumnjivo čine pravilan krug, potpuno nalik na kamene krugove u Engleskoj, Škotskoj, Irskoj ili zapadnim dijelovima Francuske. Taj istarski Stonehenge ili tolos, kako ga nazivaju arheolozi i povjesničari, najstarije je i najbolje sačuvano kultno mjesto predantičkih naroda na području Istre.2 Ili možda zbog studije slovenskog alternativnog znanstveni- Druga “epizoda” mistične Istre posvećena je kompleksu gradina iz željeznog i kamenog doba, koji se nalazi u blizini hrvatskoga grada mozaika – Poreča, preciznije oko Valkarinskog polja. ka Marka Pogačnika, objavljene prije dvadesetak godina, koja opisuje i analizira postojanje “zmajevih brazda” u Istri. Riječ je o pravcima prostiranja zemaljskih energetskih meridijana, a sjecišta tih “brazdi” snažna su izvorišta pozitivne Zemljine energije. Prema zmajevim brazdama i njihovim sjecištima organizirao se život - najvažnije građevine, obično mjesta kulta, podizane su upravo na sjecištima, odnosno energetskim izvorima, a prostiranje zmajevih brazdi pratilo je i prostiranje čovjekovih intervencija u prostoru. Motovun je, u tom Pogačnikovu sustavu, najsnažnije izvorište pozitivne energije u Istri jer se u njemu križaju tri zmajeve brazde, a jedna brazda koja od Motovuna vodi na zapad, prolazi točno kroz središte tolosa na Malom Svetom Anđelu. Upravo zbog toga područje Mordela, koje još znanstvenicima nije otkrilo sve svoje tajne, tjera nas da zastanemo na trenutak i upitamo se je li suvremena generacija naprednija u svom načinu življenja od generacije koja je na području Mordela živjela prije četiri tisuće godina. Potrudimo se da područja kao što su Mordele ne padnu u zaborav i postanu samo jedno od brojnih Zemljinih uzvišenja. 1 http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/930/ 2 http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/930/ Arheološki nalazi pronađeni na Mordelama sežu čak četiri tisuće godina u prošlost i daju naslutiti da je na području Istre obitavao narod koji je tim područjem vladao prije Histra. Izvori: http://www.udruga-kameleon.hr/tekst/930/ pristupljeno 16. svibnja 2012. www.ice.hr/davors/simotamo_zemljaHistra.htm pristupljeno 17. svibnja 2012. www.megalithic.co.uk pristupljeno 17. svibnja 2012. Glas Istre 25. srpnja 2001. 49 > Zorica Višković FOTOGRAFIJE: arhiva udruge ZUM Videosekcija Centra za mlade u Puli jedan je od primjera da inicijative koje su krenule od mladih mogu zaživjeti ako za njih postoji sluh. A evo kako je sve počelo. Članovi Videosekcije u akciji 50 51 Nova medijska grupa Centra za mlade u Puli Prošle je godine, u mjesecu listopadu, Centar za mlade organizirao videoradionicu s ciljem da polaznike upozna s osnovnim tehničkim i montažnim vještinama, kako bi bili u stanju napraviti kratak aktivistički film. Radionica je bila veoma intenzivna, a vodio ju je Dario Juričan iz zagrebačke udruge Blank. Trajala je tri dana, a rezultat je film “Puna je Pula” koji možete pogledati na linku http://www.youtube.com/watch?v=WdmA8RxxpIc. No, ono što je izgledalo kao kraj, zapravo je bio početak. Početak postojanja videosekcije i videoaktivizma u udruzi ZUM i Centru za mlade. Ali, krenimo redom. Dario Juričan "ZAvolontiraj" je naš prvi potpuno samostalni film te je iskusnom, profesionalnom oku vjerojatno pun nedostataka i dalo bi se o njemu polemizirati. Osim već spomenutog filma "Puna je Pula", produkciju videoradionice čini i film "ZAvolontiraj", a uskoro ćemo završiti i treći, koji zasad ima radni naziv "Snimljeno u Rojcu". fizike, ali ono što nam je zajedničko i što nas je okupilo na prvom susretu i vodilo u ideji stvaranja videosekcije jeste zanimanje za film kao medij kroz koji je moguće poslati poruku, promicati ideju, zagovarati određeno djelovanje, pokrenuti stvari u društvu, a najprije u lokalnoj zajednici. O tom našem interesu najbolje govore djela, odnosno dosadašnji videouraci. Osim već spomenutog filma “Puna je Pula”, produkciju videoradionice čini i film “ZAvolontiraj”, a uskoro ćemo završiti i treći, koji zasad ima radni naziv “Snimljeno u Rojcu”. “ZAvolontiraj” je naš prvi potpuno samostalni film te je iskusnom, profesionalnom oku vjerojatno pun nedostataka i dalo bi se o njemu polemizirati. Ali treba napomenuti da smo se svi složili da je u njemu najvredniji entuzijazam kojim je rađen, srce kojim smo podržali sve projekte obuhvaćene filmom i primjer volonterstva koji smo pokazali. Ovaj film, kroz koji smo željeli promovirati ideju volonterstva i volonterskog rada, imao je svečanu premijeru 20. svibnja 2012. u Dnevnom boravku Centra gradskih udruga Rojc, a uskoro će biti dostupan na YouTubeu i web stranici centra www.mladipula.org. O trećem filmu ne mogu previše reći, osim da je zanimljiv kolaž o primjeru civilnog društva na koji smo svi ponosni – Rojcu! Videosekcija je otvorena za nove ideje i ljude te su svi koji se pronalaze u ovoj priči pozvani da nam se priključe u Centru za mlade u Kandelerovoj ulici broj 10 u Puli. Pozor...snima se! Priprema za snimanje Naime, oduševljena magijom slaganja pokretnih slika i snagom videoporuke, grupa mladih polaznika dogovorila se da će se nastaviti okupljati u Centru za mlade, razmišljati što bi sve mogli istraživati u svojoj lokalnoj zajednici, a priču dalje razvijati u montaži, učeći samostalno i međusobno, a na tragu prvobitnog znanja koje su o tome stekli na radionici. Videosekciju čine Valter, Ivana, Diana, Sara, Zorica, a u proširenom sastavu tu su još Denis i Vlasta. Po dobi smo šaroliki, najmlađa članica ima 17, a najstarija 30 godina. U životu nas zanimaju različite stvari - od punka, filozofije, glume i biciklizma, pa sve do marketinga i suvremene Članice i član Video sekcije CZM 52 53 > Diana-Dina Fiamengo FOTOGRAFIJE: photos.com Oni nemaju sponzore, samo dobru volju članova i ucjene ZAMP-a. Udruga BIS formalna je nevladina organizacija čija je svrha promoviranje i razvijanje istrijanske demoscene u kulturnom i glazbenom kontekstu. Iza sebe imaju šest demofestova, dva filma i brojne konceptualne videouratke. Za sebe kažu da su jedna od 10% udruga koje zaista nešto rade. Marko Radolović, predsjednik udruge Bis, prisjeća se kolovoza 2008. kada je organiziran 1. Istrijanski underground demofest. “Tada je Dini Smiloviću, inače važnom organizatoru, palo na pamet da prijavimo udrugu koja bi konkretnije radila na tim projektima. Formalizirali smo udrugu zahvaljujući domaćoj birokraciji u jesen 2009., a članovi su ljudi koji su posredno ili neposredno vezani za demoscenu u Istri.” Od osnivanja ih ima desetak - neki dolaze, odlaze, a Radolović, kao i kolege iz njegova benda Limunova pita, u udruzi su od samog početka. “Lani je Dino napustio bend i udrugu, a jedan od najstarijih suradnika, Korado Vidulin iz Radio Aktiva, povukao se iz organizacije festivala zbog obaveza s uspješnim projektom. Danas imamo dvije sekcije koje predstavljaju dvije glavne aktivnosti: IUD sekcija se brine o orga54 nizaciji Istrijanskog underground demofesta, a KGB sekcija o snimanju vizualnog materijala koji prati lokalno glazbeno demostvaralaštvo.” Koliko je bitna promotivna funkcija KGB-a, objasnio nam je njezin predstavnik Damir Lampe. “KGB je videosekcija čija produkcija obuhvaća filmiće i skečeve s prigodnim soundtrackom istrijanskih demobendova, što pridonosi njihovoj promociji. Riječ sudbina bila je česta poštapalica člana udruge Nevena Šabijana pa je popularizacijom turskih sapunica na ovim prostorima Marko došao na ideju o nazivu sekcije Kismet grupa BIS-a, tj. KGB kao jedna zanimljiva skraćenica koja je zbog svog povijesnog podrijetla svima više-manje poznata.” No, osim naziva, KGB svojim materijalima u ironičnom tonu aludira na aktualnu društvenopolitičku situaciju s edukativnim ciljem. “Želimo zabilježiti dio današnjice kamerom”, ističe Lampe, “te stvoriti sliku stanja uma i navika ljudi potkrijepljenih audiomaterijalima demobendova kao kreativnu i dokumentarnu tekovinu budućim generacijama. Svi uraci se mogu naći na YouTube kanalu udruge BIS.” No koliko današnje generacije doista cijene i koriste mogućnosti koje im udruge pružaju, Radolovića neugodno iznenađuje. “Moram razjasniti da naša udruga ima namjeru pomaganja u razvoju demoscene, ali ne predstavlja nikog, tj. nijedan bend osim nas samih iz udruge. Mi smo sredstvo, a ne cilj! Ako neki bend zaključi da može imati koristi od suradnje s nama, mi smo otvoreni za bilo koji prijedlog, ali otvoreni smo već četiri godine i nije bilo previše pomaka.” Ruže ne cvjetaju ni u suradnji s udrugama koje imaju isti cilj. “Iako se zalažemo za suradnju i razvoj demo55 Bis Sana in Demofest Istrijana Tko god zarađuje na demobendovima pod krinkom da se pokriju neki izmišljeni troškovi, priča nebuloze. A ako ne zarađuju udruge, zarađuje državna služba. Nemam ništa lijepo reći o mnogim čimbenicima, ZAMP je reket. scene, stvara se jaz između “njih” i “nas” po pitanju politike plaćanja ulaza”, ogorčeno kaže Radolović napominjući da je besplatan ulaz na demofestu politika koju planira aktivno provoditi od početka i do kraja svog mandata oštro osuđujući “svodnike demoscene”. “Tko god zarađuje na demobendovima pod krinkom da se pokriju neki izmišljeni troškovi, priča nebuloze”, tvrdi. A ako ne zarađuju udruge, zarađuje državna služba. “Nemam ništa lijepo reći o mnogim čimbenicima, ZAMP je reket”, ustvrdio je Vanja Balen, nekadašnji gitarist Limunove pite i potpredsjednik udruge BIS. “Naplativši nam tarifu za neprijavljeni demofest jedne godine, sljedeći smo organizirali tako da se nisu izvodile autorske pjesme koje su registrirane, nego isključivo autorski materijal demobendova koji nisu afirmirani. Međutim, opet smo dobili njihovo pismo u kojem kažu da smo bez obzira na puštanje neautorskog materijala njima bili dužni unaprijed javiti da do puštanja autorskog materijala neće doći”, požalio se Balen napominjući da im ni udruge i klubovi ne čine uslugu odbijajući suradnju zbog manjka osobnog profita. “Previše je prisutan individualizam koji koči ujedinjenje demoscene. Kod nas ne postoji publika ni bendovi s jačom idejom. A Puljani će se ionako teško odazvati bilo čemu, nisu zainteresirani, neće pratiti kazalište, koncerte ili razna kulturna događanja. Poanta je da će ti se teško otvoriti vrata.” No Radolović je ipak pozitivniji. “S obzirom na to kakva je opća situacija u suradnji i prosječni mentalitet Puljana, dobro je i to što smo postigli dosad. Radimo na festivalu za ovo ljeto i to što imamo garanciju dolaska nekih izvođača znači da smo ipak nešto uspjeli, ali smo i dalje daleko 56 od zacrtanog cilja. Mislim da je glavni problem, osim možda naše povremene tromosti, što je dosta bendova zadovoljno u svom malom krugu vjernih fanova i nekolicine uspješnih nastupa. Previše bendova ima skupa pojačala, a premalo ih ima hit koji bi prepoznao prosječan sugrađanin.” “Ideja je plemenita, velikog potencijala”, zaključuje Balen. “Razni su motivi i očekivanja ljudi koji to rade, ali nažalost mislim da im je ideja na zadnjem mjestu. Ideja je većini nominalna. Siguran sam da većina bendova radi to iz avanture, jer je to lijepo, romantično, lakše će naći djevojku, ali rijetki opstanu. Zabiju se u garažu, lupaju i za mjesec dana su gotovi”, sa smiješkom je rekao Balen prisjećajući se dana kada je i sam nastupao pred istarskom publikom. Ovim momcima, dakako, motiva ne ponestaje. Kroz sekcije IUD i KGB te istaknutim dijalektizmom u samom naslovu udruge koračaju prema cilju ujedinjenja i ustoličavanja demoscene kao kulturne svetinje u Istri. U planu je dvodnevni demofest u kolovozu i produkcija 3. završnog filma. Nadam se da će ih vrijeme oplemeniti mladima koji čitaju ovaj članak možda već sada zaraženi entuzijazmom udruge i njezinih članova te se prepustiti glazbenoj romantici i cjeloživotnoj avanturi autorstva jer, kako i sami BIS-ovci kažu, autorstvo je nešto divno! M la tre di tim n pre inga Tren m r a t a v , s e m e r s ke i i i aši z ve m p i n a r a ZU M b s ti. K ak ot r i os a ze eb a t al n Tre ve sv ma ih ti u di v n e , že p o e a ht t r sk tip o lj a m v a e m b o p : / o j Z ve / w w UM i v a i d u k g at u r s te Ob a i nt w b . a e r e c ija p o nu r at m l a z i, e du i te s m dip ima i p re du r nam u l a o ž e te k a c i j a , m ze n a di o .or s e: ože t a c n g/e prona nudim inf m o ija k i c a , o@ du ć o o i o k a c n a: t e r g a j e, mla os t ni z ij s k dip a il i e ula - pr inf o .or og rm ram g, 0 aci 52/ i/ je o 211 36 4 .
© Copyright 2024 Paperzz