5. – 16. travnja 2014.
utemeljitelji udruge Pasionska baština:
† akademik Nikola Batušić, † akademik Jerko
Bezić, akademski slikar Josip Botteri-Dini,
† mr. Antun Celio-Cega, mr. Jozo Čikeš, Zvonko
Festini, prof., mr. Darko Lukić, vlč. Vlado Magić,
g. Mladen Martić, prof. dr. Stjepan Pepeljnjak,
prof. dr. Petar Selem, akademik Ante Stamać,
† mo. Ljubo Stipišić, Davor Šišmanović, prof.
umjetnički direktor Pasionske baštine:
mr. Jozo Čikeš
KATALOG
nakladnik: Pasionska baština, Zagreb
Barutanski breg 20
tel.: 01 24 21 537
mob.: 091 52 65 364
e-mail: [email protected]
www.pasionska-baština.com
www.croatianhistory.net/etf/pasion
za nakladnika: Jozo Čikeš
urednica: Dijana Hrebak
korektura: Kristina Čikeš
grafičko oblikovanje: Maja Vidović
tisak: INTER NOS, Zagreb
naklada: 150
pokroviteljstvo:
Gradska skupština Grada Zagreba
potpora:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba
Gradska skupština Grada Zagreba
Hrvatsko društvo skladatelja
Zagrebačka županija
Splitsko-dalmatinska županija
Turistička zajednica Grada Zagreba
zahvaljujemo na suradnji:
Muzej Mimara
Društvo hrvatskih književnika
Zagrebačka katedrala
Akademska crkva sv. Katarine
Crkva sv. Blaža
Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva
Crkva sv. Petra
Crkva Svete Barbare djevice i mučenice
Katedrala Gospe Velike, Dubrovnik
Crkva BDM Kraljice apostola, Zaprešić
Župna crkva sv. Petra, Ivanić Grad
Crkva Uznesenja BDM, Resnik
Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica
Knižnica Marija Jurić Zagorka
Galerija MORH-a „Zvonimir“
Galerija Kristofor Stanković – Stara gradska vijećnica
Jednako zahvaljujemo i svima koji su činom, savjetom ili
kojom drugom dobrohotnošću pridonijeli održavanju ovih
Svečanosti.
Ovu manifestaciju sufinancirao je HDS
ZAMP iz sredstava koja služba ZAMP prikupi
od javnog izvođenja narodnih umjetničkih
tvorevina u izvornom obliku, a koja se sukladno
odredbi Zakona o autorskom pravu i srodnim
pravima dodjeljuju temeljem Natječaja HDS-a
za potporu projekata tradicijske glazbe.
Poštovani i dragi prijatelji Pasionske baštine,
po 23. put smo među Vama.
Nadam se na zadovoljstvo Vas, koji svakogodišnje
Uskrsne svečanosti pratite, i nas koji ih pripremamo.
Ovogodišnji program slijedi našu ustaljenu matricu, no,
sa gotovo uvijek novim sadržajima.
Naime, Muka je toliko sadržajna datost, utkana u samu
bit hrvatskog bića da se, slikovito rećeno, treba gotovo
samo dobro zagledati, pokupiti sadržaj i uvrstiti ga u
program.
To se ne odnosi samo na hrvatski već i na europski
prostor. Dovoljno je malo pozornosti da bi se uvidjelo
bogatstvo jedinstva, kao i jedinstvo u različitosti,
te probuditi ponos što smo, nakon dugog lutanja,
prepoznati od svoje europske matice, ali i prepoznali
europejstvo u sebi, prvenstveno ono duhovno.
Time će naši odabiri, bilo duhovni bilo politički biti
sigurniji, čvršći i povijesno utemeljeniji.
Ovogodišnji program Pasionske baštine bogatiji je od
dosadašnjih.
Predstavljamo vam 30-ak uglednih hrvatskih likovnih
stvaralaca, vodimo Vas raznim hrvatskim prostorima
i ukazujemo na paraliturgijsko i liturgijsko glazbeno
bogatstvo hrvatskog čovjeka.
Posebno veselje čini nam gostovanje Hrvata iz
mađarskog i hrvatskog dijela Baranje, te Hrvata Bačkog
Monoštora iz Vojvodine.
Neka njihov posjet bude mali podsjetnik na našu ustavnu
obvezu brige za njih.
Ove godine pružena nam je izuzetna prilika da se
pridružimo i čestitamo proslavu 800. obljetnice Resnika,
mjesta koje je danas sastavni dio Zagreba, a sačuvalo je
i još uvijek njeguje bogatstvo svojih kulturnih i vjerničkih
običaja, zahvaljujući neimaru KUD-a Resnik prof. dr. sc.
Stjepanu Pepeljnjaku.
Sretno u slijedećih 800 godina!
Pasionska baština baštini, ali i stvara baštinu. Čini to
naročito kroz suradnju sa studentima Akademije likovnih
umjetnosti u Zagrebu, Muzičkih akademija Zagreba i
Splita i njihovih profesora.
Ovogodišnji trienalni natječaj za glazbeno stvaralaštvo
inspirirano Pasijom urodio je novim velikim djelima
koja su prema procjeni Prosudbenog povjerenstva „vrlo
značajan doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu i
povjerenstvo preporuča da se sva tri djela javno izvedu“.
Povjerenstvo su činili ugledni glazbenici: ak. Anđelko
Klobučar, prof. Josip Jerković i prof. Željko Brkanović.
Nagrađeni su: Vlado Sunko: Missa (classic-Pop-Folk),
Josip Magdić: Jezušev križni put i Bruno Vlahek: Stabat
Mater.
Prve dvije kompozicije biti će izvedene u ovogodišnjem
programu.
Osim Uskrsnih svečanosti željeli smo na poziv
Europassiona, s jednom delegacijom sudjelovati u
zajedničkom okupljanju 15-ak europskih zemalja u
Francuskoj, na kojem će sudjelovati oko 150 delegata.
Bila bi to prilika da progovorimo nešto o Hrvatskoj,
steknemo nove hrvatske prijatelje i sudjelujemo u
razbijanju predrasuda o Hrvatskoj koje nam je prošlo
vrijeme naprtilo na leđa.
Nažalost, zbog neodobrenih nam sredstava tu priliku
nećemo iskoristiti.
Naš slijedeći cilj jest realizacija X. po redu
Međunarodnog znanstvenog simpozija od 19.-22. lipnja u
Pazinu na temu: Pasionska baština Istre i Kvarnera.
Do sada smo u raznim hrvatskim prostorima održali
devet takvih simpozija i objavili devet Zbornika radova,
preko 100 znanstvenika na 4500 stranica sa dvojezičnim
sažecima.
Uvjereni smo da će i ovo okupljanje u Pazinu opravdati
naš moto: „Muka kao nepresušno nadahnuće kulture“,
kao što se iskreno nadamo, da će nadležna državna tijela,
koja se brinu o hrvatskoj kulturi ovaj projekt prepoznati i
sufinancirati ga.
Na kraju koristimo priliku zahvaliti se svima koji su u
Pasionskoj baštini vidjeli koristan projekt za hrvatsku
kulturu, te ga financijski i na različite druge načine
podržali.
mr. sc. Jozo Čikeš,
predsjednik Udruge Pasionska baština
Sadržaj
str.
16
Subota, 5. travnja 2014.
Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, u 12,00 sati
Eugen Kokot - Petar Ujević:
PASIONSKE TEME, izložba
o izložbi govori: ak. Josip Bratulić
postav: Bruno Šeper, viši kustos
glazbeni program: Klapa Slavić
str.
18
Crkva Svete Barbare djevice i mučenice,
Vrapčanska 165, u 18,30 sati
TUŽNI GLASI ZE SEH STRAN…
- kipec kajkavskih korizmenih pjesama iz Posavine,
Podravine, Međimurja, Zagrebačkog polja, Prigorja i
Hrvatskog zagorja
izvode: FA Vrapčanci (Vrapče), voditelj Josip Živković,
Župni zbor Župe BDM Kraljice apostola (Zaprešić),
voditeljica Klara Kihak
KUD Kupljenovo (Kupljenovo), voditelj Ivica Ivanković
KUD Ogranak seljačke sloge (Posavski Bregi),
voditeljica Martina Sraka
KUD Orač (Demerje), voditelj Goran Vašarević
IPS Tetice (Demerje), voditeljica Jasenka Miholić Rukavina
orgulje: Tomislav Habulin, Klara Kihak
autorski odabir: Ivica Ivanković, prof.
organizacija: mons. Antun Sente ml., p. Vinko Sudar, KUD Kupljenovo
str.
21
Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva 33, u 20,00 sati
ZA KRIŽEM, tradicijski korizmeni napjevi Staroga Grada
i Vrbanja na otoku Hvaru
izvode: Faroski kantaduri
str.
24
str.
29
str.
31
Nedjelja, 6. travnja 2014.
Crkva sv. Blaža, Prilaz Gjure Deželića 64, u 20,00 sati
ZA GRI’ SVITA – Korizma u Baranji
izvode: KUD Ladislava Matušeka, Kukinj (Mađarska)
Pjevački zbor Snaše, Pogana (Mađarska)
Mješoviti pjevački zbor grada Harkanja (Mađarska)
Pučke pjevačice crkve sv. Lovre, Baranjsko Petrovo Selo (Hrvatska)
odabir i animacija: Krunoslav Šokac
Crkva Uznesenja BDM, Resnik, u 20,00 sati
KORIZMA I USKRS U BAČKOM MONOŠTORU
izvode: „Urbani Šokci“, Sombor i KUD Bodrog, Bački Monoštor
odabir i animacija: Marija Šeremešić
Ponedjeljak, 7. travnja 2014.
Knjižnice grada Zagreba, aula i kupola Gradske knjižnice,
Starčevićev trg 6, u 12,00 sati
PUTNI TOVARUŠ - izložba pretisaka i faksimila hrvatskih
molitvenika, misala, evanđelistara i drugih pobožnih knjiga
autor: Željko Vegh
postav: Željka German
8
str.
32
Anita Mandić - Akos Kollár: KRIŽEVI
PEČUHSKIH HRVATA, izložba umjetničkih fotografija
postav: Tehnička služba Knjižnica grada Zagreba
str.
34
Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva 33, u 20,00 sati
AOH, PLAČNI ONAJ DANE, ....
korizmeni napjevi Posedarja i Novigrada
izvode: crkveni pučki pivači župe Gospe od Ružarija, Posedarje
crkveni pučki pivači župe Rođenja Blažene
Djevice Marije, Novigrad
odabir i animacija: Joško Ćaleta, Jadran Anzulović,
don Stipe Mustapić
str.
39
str.
41
Utorak, 8. travnja 2014.
Knjižnica Marija Jurić Zagorka, Krvavi most 2, u 18,00 sati
Hrvoje Šercar: PASIJA, izložba
Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati
Franz Liszt: Te Deum laudamus, S.27
Gabriel Urbain Fauré: REQUIEM, op 48
izvode: Cappella Odak,
solisti: anabela barić, sopran
Fabijan Komljenović, bariton
Samoborski gudači
dirigent: Jasenka Ostojić
str.
46
Srijeda, 9. travnja 2014.
Galerija Zvonimir, Bauerova 33, u 17,00 sati
POSLJEDNJA VEČERA I VEČERA U EMAUSU,
u djelima hrvatskih modernih umjetnika: N. Ančić, V.
Blažanović, I. Bondora Dvornik, A. M. Botteri Peruzović, J. Botteri Dini,
K. Genc, A. Guberina, Ž. Karaula, K. Kovačić, T. Lončar, V. Meglić, L.
Michieli Vojvoda, D. Mihaljević, L. Milić-Kršnjavi, D. Mokrović, Ž. Mucko,
A. Orlić, H. M. Peruzović, G. Petrač, D. Radić, R. Radić, Z. Šepat, J.
Škerlj, P. Ujević
odabir: Stanko Špoljarić
str.
47
Zagrebačka katedrala, Kaptol 31, u 20,00 sati
MUKA GORKA GOSPODINA..., koncert
(Dalmacija, Podravina i Međimurje, Dalmatinska zagora i
Hercegovina, Sjeverozapadna Hrvatska, Slavonija i Baranja)
izvodi: Ansambl narodnih plesova i pjesama LADO
umjetnički voditelj: Ivan Ivančan, ml.
glazbeni voditelj: Dražen Kurilovčan
dirigenti: Joško Ćaleta, Dražen Kurilovčan
str.
52
Četvrtak, 10. travnja 2014.
Crkva Svete Barbare djevice i mučenice,
Vrapčanska 165, u 18,30 sati
PASIONSKE ARIJE, koncert
izvode: Marija Lešaja, sopran, Katarina Javora, orgulje
9
str.
54
Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati
Dragan Filipović: PUT KRIŽA, oratorij
str.
60
Petak, 11. travnja 2014.
Stara gradska vijećnica, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, u 18,00 sati
MOJ DOŽIVLJAJ MUKE, izložba studenata ALU, Zagreb
str.
62
autor stihova: Branko Klarić
autor glazbe: Dragan Filipović
orkestracija: Julio Marić i Tomislav Sušac
izvode: Zagrebačka filharmonija
Akademski zbor mladih - Pro musica – Mostar
zbor Prijatelji – Čitluk, voditelj: Ivica Musa,
solisti: Aleksandra Bilanović, sopran, Monija Jarak, mezzosopran,
Mirjan Bukmir, tenor, Mate Akrap, bas
zborovođa: Dragan Filipović
korepetitorica: Marijana Pavlović
dirigent: Mladen Tarbuk
odabir: profesori ALU, Zagreb
postav: studenti ALU, Zagreb
Crkva sv. Petra, Vlaška 93, u 20,00 sati
O ISUSE IZRANJENI, Pasionska baština zapadne
Slavonije, novljanskog kraja
izvode: Mješovita vokalna skupina KUD-a Košutarica, Košutarica,
Ženska vokalna skupina KUD-a Šubić, Novska i
Crkveni pjevački zbor župe sveti Nikola, Jasenovac
odabir i animacija: Zoran Filipović, Valentina Šepak Molnar
str.
66
Crkva Uznesenja BDM, Resnik, u 20,00 sati
MUKA GORKA GOSPODINA..., koncert
(Dalmacija, Podravina i Međimurje, Dalmatinska zagora i
Hercegovina, Sjeverozapadna Hrvatska, Slavonija i Baranja)
izvodi: Ansambl narodnih plesova i pjesama LADO
umjetnički voditelj: Ivan Ivančan, ml.
glazbeni voditelj: Dražen Kurilovčan
dirigenti: Joško Ćaleta, Dražen Kurilovčan
str.
67
str.
73
Subota, 12. travnja 2014.
Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, u 20,00 sati
Vlado Sunko: MISSA (Classic-Pop-Folk), praizvedba
izvode: Gradski zbor Brodosplit; dio muškog zbora Umjetničke akademije
u Splitu i gudački orkestar Umjetničke akademije u Splitu
dirigent: Vlado Sunko
Nedjelja, 13. travnja 2014.
Crkva sv. Petra, Vlaška 93, u 20,00 sati
Ljubo Stipišić Delmata:
POSTAJE KRIŽNE PUKA NAŠEGA
SUDIŠTE - MUČIŠTE - SMRTIŠTE, pučki korizmeni
oratorij na stihove Stake Klanac Tulić i biblijske tekstove
za sola, muški i ženski zbor
izvodi: Mješoviti pjevački zbor KUD-a «INA»
dirigent: Bojan Pogrmilović
10
str.
77
Ponedjeljak, 14. travnja 2014.
Crkva Svete Barbare djevice i mučenice,
Vrapčanska 165, u 18,30
NARODE MOJ LJUBLJENI, koncert pučkih
korizmenih napjeva
izvodi: Vokalni ansambl KUD-a Klek, Ogulin
dirigent: Joško Ćaleta
Pozdrav domaćina
Kamilo Kolb: NA RAJSKOM DRVU
izvodi: Mješoviti zbor sv. Barbare “Panis angelicus”
dirigent: Tomislav Čekolj
str.
80
Stara gradska vijećnica, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, u 20,00 sati
Zoran Novačić: STABAT MATER
J. S. Bach: AIR iz III. orkestralne suite
izvode: Gudački komorni orkestar Muzičke akademije,
solisti studenti Muzičke akademije: Barbara Suhodolčan,
Martina Đurđević
muzički voditelj: prof. Jože Haluza
str.
84
Utorak, 15. travnja 2014.
Zagrebačka katedrala, Kaptol 31, u 20,00 sati
Aleksandar Grečanjinov: STRASNAJA
SEDMICA (VELIKI TJEDAN) op. 58,
za zbor a capella
izvodi: Zbor Hrvatske radiotelevizije
dirigent: Valerij Poljanski
str.
88
Srijeda, 16. travnja 2014.
Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7,
u 12,00 sati
LIRIKA VELIKOG PETKA
Iz stvaralaštva Vinka Kosa
odabir: Božidar Petrač
str.
89
Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati
Josip Magdić: JEZUŠEV KRIŽNI PUT,
oratorij, opus 250 tekst: prof. dr. Stjepan Pepeljnjak
Marko Bertić: LUX AETERNA
izvode: Marijana Radičević, sopran, Leon Košavić, bariton
Zvonko Novosel, recitator, Komorni zbor Muzičke akademije,
Gudački komorni orkestar Muzičke akademije, Puhački ansambl
Muzičke akademije
dirigentica: Jasenka Ostojić
11
GOSTOVaNJa
Subota, 5. travnja 2014.
Katedrala Gospe Velike, Dubrovnik, u 19,00 sati
Ivo Nižić: POSLJEDNJA POSTAJA, oratorij
izvode: Komorni zbor Condura
Croatica-Zadar
Mješoviti pjevački zbor sv. Cecilije župe Preko
Foklorna skupina Kanica i udruga Luzor-Preko
režija: Milena Dundov
dirigent: Ivo Nižić
Ponedjeljak, 7. travnja 2014.
Župna crkva sv. Petra, Ivanić Grad, u 19,30 sati
MUKA GORKA GOSPODINA..., koncert
(Dalmacija, Podravina i Međimurje, Dalmatinska zagora
i Hercegovina, Sjeverozapadna Hrvatska, Slavonija i
Baranja)
izvodi: Ansambl narodnih plesova i pjesama LADO
umjetnički voditelj: Ivan Ivančan, ml.
glazbeni voditelj: Dražen Kurilovčan
dirigenti: Joško Ćaleta, Dražen Kurilovčan
12
Subota, 12. travnja 2014.
Crkva BDM Kraljice apostola, Trg dr. Franje Tuđmana 10,
Zaprešić, u 20,00 sati
TUŽNI GLASI ZE SEH STRAN…
- kipec kajkavskih korizmenih pjesama iz Posavine,
Podravine, Međimurja, Zagrebačkog polja, Prigorja
i Hrvatskog zagorja
izvode: FA Vrapčanci (Vrapče), voditelj Josip Živković
Župni zbor Župe BDM Kraljice apostola (Zaprešić),
voditeljica Klara Kihak
KUD Kupljenovo (Kupljenovo), voditelj Ivica Ivanković
KUD Ogranak seljačke sloge (Posavski Bregi),
voditeljica Martina Sraka
KUD Orač (Demerje),
voditelj Goran Vašarević
IPS Tetice (Demerje),
voditeljica Jasenka Miholić Rukavina
orgulje: Tomislav Habulin, Klara Kihak
autorski odabir: Ivica Ivanković, prof.
organizacija: mons. Antun Sente ml., p. Vinko Sudar,
KUD Kupljenovo
Utorak, 22. travnja 2014.
Crkva Uznesenja BDM, Resnik, u 20,00 sati
Josip Magdić: JEZUŠEV KRIŽNI PUT,
oratorij, opus 250 tekst: prof. dr. Stjepan Pepeljnjak
Marko Bertić: LUX AETERNA
izvode: Anabela Barić, sopran
David Šeb, bariton
Zvonko Novosel, recitator
Komorni zbor Muzičke akademije
Gudački komorni orkestar Muzičke akademije
Puhački ansambl Muzičke akademije
dirigentica: Jasenka Ostojić
13
Pridružujemo se:
14
Glazbeno stvaralaštvo
Rezultati natječaja za skladbu nadahnutu
pasionskim sadržajem.
PROSUDBENO POVJERENSTVO:
ak. Anđelko klobučar
prof. Željko Brkanović
prof. Josip Jerković
NAGrAĐENI:
Vlado Sunko: Missa (classic-Pop-Folk)
Josip Magdić: Jezušev križni put
Bruno Vlahek: Stabat Mater
15
Subota, 5. travnja 2014.
Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, u 12,00 sati
Eugen Kokot-Petar Ujević:
PASIONSKE TEME
izložba
o izložbi govori: ak. Josip Bratulić
postav: Bruno Šeper, viši kustos
Glazbeni program: Klapa Slavić
Eugen Kokot rođen je 1940.
u Labinu. U Zagrebu je
završio slikarski odjel Škole
primijenjenih umjetnosti i
dizajna. Diplomirao je na
Odsjeku slikarstva ALU u
Zagrebu 1960. u klasi prof.
Raula Goldonija. Od 1966.1970. suradnik je Majstorske
radionice Krste Hegedušića.
Od 1968. član je Labinskih
ateliera i Ateliera Brezovica.
16
Izradio je kopije istarskih
fresaka 1969. i beramskih
1974. za stalan postav.
Autor je uređenja Zbirke
Matije Vlačića Ilirika u Labinu
1975. Od 1979. član je
Galerije Forum u Zagrebu.
Za stalan postav Zbirke
sakralne umjetnosti u Labinu
restaurirao je 9 ulja velikog
formata. Od 1981.-1985.
profesor je crtanja i grafičkog
dizajna na ŠPU u Zagrebu.
Od 1985. asistent je, od
1991. izvanredni prof., a od
1994. redovni je profesor na
ALU u Zagrebu na odsjeku
slikarstva. Uz slikarstvo bavi
se grafikom, restauracijom
spomenika kulture, opremom
knjiga i ilustracijom. Priredio
je niz samostalnih i skupnih
izložbi u zemlji i inozemstvu
od 1967. Sudionik je više
slikarskih kolonija. Djela mu
se nalaze u zbirkama muzeja
i galerija Hrvatske. Dobitnik
je brojnih nagrada i priznanja
za umjetničku djelatnost. Član
je Matice hrvatske i HDLU-a
u Zagrebu. Živi i stvara u
Zagrebu i Puli.
Petar Ujević rođen je
1960. godine u Krivodolu.
Diplomirao je kiparstvo
1984. godine na Akademiji
likovnih umjetnosti u Zagrebu
(profesori: Branko Ružić i
Želimir Janeš). 1985. završio
je majstorsku radionicu kod
profesora Ivana Sabolića
u Zagrebu. Radio u Jadran
filmu na izradi kiparske
scenografije. Od 1981.
godine sudionik je brojnih
skupnih i samostalnih izložbi,
te autor niza skulptura u
javnim prostorima i dobitnik je
nekoliko nagrada za svoj rad.
Samostalni umjetnik od 1995.
Član je HDLU-a, ZUH-a,
GRUPA «CONTRA» i ULUS-a.
Klapa Slavić osnovana
je 2008. godine; njeguje
uglavnom tradicionalnu
klapsku pjesmu, jer u njoj je
pronašla najjednostavniji i
najiskreniji način komunikacije
– ponajprije među sobom, jer
klapa je krug, a onda i prema
svima onima koji bi htjeli biti
dionici tog kruga pisme.
Klapa broji devet članova,
a do sada je ostvarila niz
nastupa na raznim smotrama,
festivalima, promocijama...
Od značajnijih nastupa valja
istaknuti večeri mješovitih
klapa Festivala dalmatinskih
klapa Omiš 2011. i 2013.,
nastupe na Baroknim
večerima u Varaždinu 2011.,
na Večerima Pasionske baštine
u Drnišu, te samostalnim
koncertima u Zagrebu, Rabu,
Zadru... 2012. klapa je izdala
nosač zvuka korizmenih i
glagoljaških napjeva „Počinje
plač“.
17
Subota, 5. travnja 2014.
Crkva Svete Barbare djevice i mučenice,
Vrapčanska 165, u 18,30 sati
TUŽNI GLASI ZE SEH STRAN…
- kipec kajkavskih korizmenih pjesama iz Posavine,
Podravine, Međimurja, Zagrebačkog polja, Prigorja i
Hrvatskog zagorja
izvode: FA Vrapčanci (Vrapče), voditelj Josip Živković
Župni zbor Župe BDM Kraljice apostola (Zaprešić),
voditeljica Klara Kihak
KUD Kupljenovo (Kupljenovo),
voditelj Ivica Ivanković
KUD Ogranak seljačke sloge (Posavski Bregi),
voditeljica Martina Sraka
KUD Orač (Demerje), voditelj Goran Vašarević
IPS Tetice (Demerje),
voditeljica Jasenka Miholić Rukavina
orgulje: Tomislav Habulin
Klara Kihak
autorski odabir: Ivica Ivanković, prof.
organizacija: mons. Antun Sente ml., p. Vinko Sudar,
KUD Kupljenovo
PROGRAM:
Sunašce na počin palo / Posavski Bregi
Na Maslinskoj tužnoj gori / Posavski Bregi
Tužni glasi ze seh stran... / Ivica Ivanković
Moj Isuse, raskriljujem k Tebi ruke / Kupljenovo, Demerje
Zdravo tijelo Isusovo / Demerje
K Vuzmu... 1. čitanje / Jasenka Miholić Rukavina
Sedem sveti žalosti / Kupljenovo, Demerje, Vrapče
Marija je zaspala / Vrapče
Počinje se slavna muka / HLP, Zaprešić
O Isuse, daj da pjevam / HLP, Zaprešić
Mučna misel... / Ivica Ivanković
Ja se kajem Bože mili / K. Kihak, T. Habulin, I. Ivanković
O moj mili Jezuš / KUD Orač, Demerje
(međimurska u obradi I. Ivankovića)
18
Marijin plač / KUD Orač, Demerje
(podravska u obradi Ivice i Branka Ivankovića)
Dole, dole sunašce / KUD Orač, Demerje
(kupljenska u obradi I. Ivankovića)
Križ nam stoji vu polju / Kupljenovo
Jezuš, Jezuš moj premili / Kupljenovo
K Vuzmu... 2. čitanje / Jasenka Miholić Rukavina
Cjelivat ću, Gospodine / HLP, Zaprešić
(I. Sučić – harm. I. Špralja)
Odzivam se Isuse / Ave Jesu / HLP, Zaprešić (R. Taclik)
Eto opet velje sreće meni / Posavski Bregi
Misel o križu... / Ivica Ivanković
Tiha noć se evo spušća / Kupljenovo, Demerje, Posavski Bregi
Klara Kihak, orgulje (7, 8, 9)
Tomislav Habulin, orgulje (1, 3, 5,14, 17, 18)
Ovogodišnjim programom naslova Tužni glasi ze seh stran
obuhvaćene su starinske kajkavske, ali i neke suvremene
liturgijske pjesme, koje znaju, pamte i pjevaju članovi folklornih
društava i/ili župni zborovi iz Zagreba i Zagrebačke županije.
Te izabrane i lijepe korizmenske i mešne popievke, s raznih
strana kajkavskoga podneblja, široj hrvatskoj javnosti
predstavit će, na svoj način, pjevači iz Vrapča, Demerja,
Posavskih Brega, Zaprešića i Kupljenova. Svojom svirkom
podršku će im i ovaj put pružiti orguljaši Tomislav Habulin i
Klara Kihak. Osim toga, na negdašnje narodne običaje, ali i
Vjeru i Muku, svojim zavičajnim govorom, s pisanim riječima i
mislima podsjetit će nas pučki „stihoklepci“ – Demerčica Jasenka
Miholić Rukavina i Kupljenec Ivica Ivanković.
Ivica Ivanković, prof.
19
Ivica Ivanković, prof.
(Zagreb, 1968.) Etnolog i
folklorist; od rane mladosti
bavi se istraživanjem
narodne baštine te
bilježenjem glazbenoga i
plesnoga nasljeđa Hrvata,
posebice kajkavaca. Kao
pedagog, koreograf,
voditelj ili stručni suradnik
pomaže rad mnogih
izvornih i reproduktivnih
folklornih skupina u
Hrvatskoj i u inozemstvu.
Voditelj je izvorne folklorne
skupine KUD-a Kupljenovo
te idejni začetnik i prvi
stručni rukovoditelj
Smotre muških pjevačkih
skupina Hrvatske. Član
je Hrvatskoga etnološkog
društva i Matice Hrvatske
te dugogodišnji suradnik
Pasionske baštine.
Od godine 1990. do 1993.
bio je aktivan plesač/pjevač
Ansambla LADO s kojim
i danas uspješno autorski
surađuje.
Od travnja 1998. stalni
je suradnik nekadašnje
Redakcije narodne glazbe
Glazbenoga programa
Hrvatskoga radija, a danas
i novinar, autor, voditelj i
urednik radijskih emisija u
Odjelu glazbenih sadržaja
HRT-a.
Etno-poeziju na zavičajnom
kajkavskom (zagorsko prigorskom) narječju piše
od godine 2005.
Kupljenci u crkvi BDM Kraljice apostola u Zaprešiću / program Zaprešićki
korizmeni kipec, ožujak 2013. / foto: p. Vinko Sudar
20
Subota, 5. travnja 2014.
Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva 33, u 20,00 sati
ZA KRIŽEM, tradicijski korizmeni napjevi
Staroga Grada i Vrbanja na otoku Hvaru
izvode: Faroski kantaduri
Program:
Slava čast i hvala ti
Smiluj se meni Bože
Muka Gospodina našega Isusa Krista
Prosti moj Bože
Gospodine smiluj se
Plač Jeremije proroka
Zazivi
Usta moja
Križu virni
Evo drvo križa
Gospin plač
O Propeti-puče moj
Aleluja, Aleluja, Aleluja
Tebe Boga hvalimo
Faroski kantaduri
U svojoj bogatoj i raznolikoj
kulturnoj povijesti, otok
Hvar je nositelj onog
ponajboljeg mediteranskog
kulturnog naslijeđa i
tradicije. Počeci njegove
kulture sežu u davna
vremena još od starih Grka,
Rimljana, Ilira do Hrvata.
To veliko bogatstvo dobilo
je izraz u svim oblicima
umjetnosti među kojima
glazba, kao jedan od
oblika pučkog izričaja,
zauzima posebno mjesto.
Predstavljajući ovu bogatu
kulturnu, crkvenu baštinu
pučke glazbene tradicije,
jedinstvenu u svjetskim
razmjerima, Faroski
kantaduri nastoje Vam
prikazati samo dio bogate
pučke glazbene tradicije
otoka Hvara.
Faroski kantaduri su svojim
kontinuitetom djelovanja
oteli zaboravu mnoge
izvorne napjeve njegujući
tradiciju, prije svega,
spontanog klapskog
višeglasnog pjevanja.
21
Kantaduri njeguju glazbeno
naslijeđe svjetovnog, ali i
religioznog karaktera pa
se može, ugrubo reći da
njeguju napjeve nastale “od
oltara do konobe“.
Za izvođenje napjeva
Puče moj možemo reći
da spada u ponajbolje
primjere pučke glazbene
tradicije na cijeloj hrvatskoj
jadranskoj obali. Izvođenje
je zamišljeno na način
kako se izvode oratoriji
u crkvama sa izvjesnim
specifičnim scenskim
pokretom što ga izuzima iz
čistog oratorijskog načina
prezentiranja glazbe.
Godine 2000. snimili su CD
s korizmenim napjevima iz
Staroga Grada i Vrbanja na
otoku Hvaru pod nazivom
Za križem koji je 2002.
godine doživio reizdanje
od Arcana-e, renomirane
diskografske kuće iz Pariza,
specijalizirane za staru
glazbu. Tekst napjeva s
CD-a, Arcana prevodi
na pet svjetskih jezika, a
dostupan je na tržištu 17
država svijeta.
Na festivalu Midem u
Cannesu 2002., nosač
zvuka Za Križem, dobiva
najbolju moguću ocjenu, 5
zvjezdica za kvalitetu izrade
CD-a i kvalitetu izvođenja.
Za uspjehe u svome radu,
1999. godine, Faroski su
kantaduri dobili i priznanje
od Grada Starog Grada za
neprekidni tridesetogodišnji
rad i djelovanje te
22
vrijedan, nesebičan
i izniman doprinos u
njegovanju, očuvanju i
promicanju kulturne baštine
grada Starog Grada,
izvornog načina pjevanja
dalmatinskih pjesama i
crkvenih napjeva Velikog
tjedna.
2000. godine o Faroskim
kantadurima je snimljen
dokumentarni film SVETI
GLASOVI scenarista i
redatelja Petra Krelje.
2003. godine, Splitsko–
dalmatinska županija
dodijelila im je županijsku
nagradu za izniman
doprinos u očuvanju i
njegovanju tradicije pučkog
crkvenog pjevanja izvornih
dalmatinskih napjeva.
Njegujući izvorne pučke
i sakralne napjeve našeg
otoka, tijekom proteklog
razdoblja Faroski kantaduri
izrasli su u jedan od
kvalitetnijih amaterskih
vokalnih ansambla u
Hrvatskoj. Prigodom 10.
obljetnice djelovanja, 2005.
god. izdana je monografija
Faroski kantaduri.
Godine 2004. izdaju CD
»Starogrojčice» sa starim,
skoro zaboravljenim,
dalmatinskim pjesmama
u izvorno pučkom izričaju.
Napjevi predstavljeni
na tom CD-u tipični su
primjeri pjevanja u literaturi
opisanog terminom
spontano klapsko pjevanje
ili «kantonje po uhu».
Na spomenutim CD-ima
je zabilježen jedan manji
Faroski kantaduri, Quebec City 2009.
dio sveukupne glazbene
baštine, te je u okviru
projekta očuvanja kulturne
baštine 2008. izdan i novi
CD Faroskih kantadura sa
kolendarskim i božićnim
pjesmama pod nazivom
„Kad se Bog čovik učini“.
Faroski kantaduri njegujući
pučke i sakralne napjeve,
osim u domovini, gostovali
su u 20 zemalja Europe
i Amerike, te nastupali
na vodećim svjetskim
festivalima stare i sakralne
glazbe iz kojih valja
svakako izdvojiti nastup
2000.g. na festivalu
sakralne glazbe Sacred
voices (Sveti glasovi) u
Londonu. Spomenuti
festival okupljao je izvođače
iz raznih dijelova svijeta koji
su predstavljali pojedine
religije, a Faroski kantaduri
bili su jedini predstavnici
katoličanstva. Treba
spomenuti nastupe 2006.g.
na Festivalu stare i sakralne
glazbe u francuskom
Ambronay-u i te iste godine
u Patras-u, Europskoj
prijestolnici kulture za
2006. godinu. Faroski
kantaduri su dva puta
gostovali u SAD-u, 1998.
i 2001.godine te u Kanadi
2009. godine na svijetski
poznatom festivalu sakralne
glazbe „Quebec Festival
of Sacred Music“. U Belgiji
2012. godine gostuju dva
puta, u Muziekcentrum
De Bijloke – Gent te u
Antwerpenu na AMUZ-u
međunarodnom glazbenom
centru za kulturne,
obrazovne i istraživačke
aktivnosti.
Činjenica da su Faroski
kantaduri nastupali više od
30 puta izvan RH, te izveli
150 koncerata, nepobitno
govori u prilog o Faroskim
kantadurima kao stvarnom
hrvatskom brandu i
promicateljima hrvatske
kulture u svijetu.
23
Nedjelja, 6. travnja 2014.
Crkva sv. Blaža, Prilaz Gjure Deželića 64, u 20,00 sati
ZA GRI’ SVITA – Korizma u Baranji
izvode: KUD Ladislava Matušeka, Kukinj (Mađarska)
Pjevački zbor Snaše , Pogana (Mađarska)
Mješoviti pjevački zbor grada Harkanja (Mađarska)
Pučke pjevačice iz Baranjskog Petrovog Sela
(Hrvatska)
Tomislav Habulin, mag. mus. (k.g.)
odabir i animacija: Krunoslav Šokac
PROGRAM:
Poslušajte braćo mila (Gospin plač) - Kukinj
Sad prid Spasitelja - Baranjsko Petrovo Selo
Dan od srdžbe strašnom silom - Kukinj
Amo sad grišnici - Baranjsko Petrovo Selo
Jadikovanje proroka Jeremije - Harkanj
Daj mi tvoju muku pjevat - Harkanj
Ja se kajem - Pogan
Prosti moj Bože - Pogan
O Isuse daj da pjevam - Pogan
Dragi Isus otkupitelj - Kukinj
Pozdravit dođosmo svetog križa - Baranjsko Petrovo Selo
Tužno jauče, gorko plače - Baranjsko Petrovo Selo
Jadikovanje proroka Jeremije - Harkanj
Marija pod križem stoji - Baranjsko Petrovo Selo
Počivaj o moj neven - Kukinj
Jeruzalem grad sav - Kukinj
O Marijo, Majko Božja - Kukinj i Pogan
O Isuse, daj mi suze - Baranjsko Petrovo Selo
Baranja je zemljopisna pokrajina podijeljena između Hrvatske
i Mađarske. U mađarskoj županiji Baranya danas živi znatan
broj Hrvata - Šokci, Bošnjaci i Podravski Hrvati. Na lijevoj obali
Drave nalazi se hrvatski dio ove povijesne pokrajine. Čitavo se
ovo područje, mađarski i hrvatski dio, sve do svršetka Drugoga
svjetskog rata, nalazilo u jedinstvenoj županiji Baranja, čije je
administrativno, kulturno, prosvjetno i crkveno središte bio
grad Pečuh. U crkvenom pogledu to se jedinstvo produžilo sve
do 1972. godine kada se župe današnjeg hrvatskog dijela Baranje
izdvajaju iz Pečujske biskupije, u čijem su sastavu bile gotovo
24
puna dva stoljeća, i pripajaju Đakovačko-srijemskoj biskupiji.
Crkveno pučko pjevanje u Baranji razvijalo se pod utjecajem
dvaju kulturnih središta: Pečuha i Pečujske biskupije, te Subotice
kao značajnog kulturnog i prosvjetnog središta Hrvata u cijelom
Podunavlju. Pečuh i Subotica bili su pod ingerencijom drevne
Bačko-kalačke nadbiskupije, čineći tako, u pogledu crkvenih
granica, jednu oblast. Molitvenici na hrvatskoj ikavici, tiskani
u Pečuhu, Subotici i drugim gradovima nekadašnje AustroUgarske Monarhije, sadržavali su i tekstove za pjevanje pučkih
pjesama. Tekstovi iz tih molitvenika još uvijek se pjevaju u
crkvenim pučkim baranjskim napjevima, a mnogi se primjerci
ove crkvene literature i danas brižno čuvaju u pojedinim
baranjskim domovima. Ovi su molitvenici, pjesmarice iznimno
cijenjeni kod kazivača/pjevača u Baranji i pouzdani su podsjetnik
i izvor tekstova pri izvođenju korizmenih i svih drugih napjeva u
crkvenoj godini. Molitvena knjiga Vrata nebeska objavljena je u
Pečuhu 1837., Velika Slava Božja u molitvama i pismama tiskana
je u Subotici 1901., a Duhovnu radost izdaje Društvo svetog
Stipana u Budimpešti 1940. godine.
Pečuh je i danas grad s iznimno bogatim kulturnim životom.
Godine 2010., zajedno s Essenom i Istanbulom, proglašen je
europskim glavnim gradom kulture. Hrvatska manjina u Pečuhu
i cijeloj mađarskoj Baranji itekako je svjesna svojih korijena i
vlastitog identiteta. Ovdje djeluju hrvatska gimnazija (Hrvatski
školski centar Miroslava Krleže), Hrvatsko kazalište, Znanstveni
zavod Hrvata u Mađarskoj, a postoji i radio program na
hrvatskom jeziku. Osobito se čuva i njeguje tradicijska kultura u
brojnim hrvatskim kulturno-umjetničkim društvima, pjevačkim
skupinama i zborovima, od kojih će se neki predstaviti na
ovogodišnjim svečanostima Pasionske baštine u Zagrebu.
Koncert Za gri‘ svita – korizma u Baranji obuhvatiti će najljepše
primjere crkvenih pučkih korizmenih napjeva iz Baranje.
Predstaviti će se hrvatske pjevačke skupine i zborovi iz Mađarske
(Kukinj, Pogan, Harkanj) i pučke pjevačice crkve sv. Lovre iz
Baranjskog Petrovog Sela iz Hrvatske.
Osobito hvala gđi Milici Klaics na svesrdnoj pomoći pri realizaciji
ovog koncerta.
Pjevači KUD-a Ladislava Matušeka, Bošnjaci iz živopisnog sela
Kukinj nadomak Pečuha, sačuvali su, između ostalih, i napjev
Poslušajte braćo mila, kojeg je gđa. Milica Klaics snimila u selu
Olas smještenom između Pečuha i Mohača. Pjevao ga je, sada
pokojni, kantor (orguljaš) Pavo Szabu. Riječ je o tekstu Marijina
ili Gospina plača. Tužaljke su to u kojima je jednostavnim
osmeračkim stihovima opjevana Kristova muka i smrt, a
25
središnju ulogu ima Bogorodica prikazana kao majka koja
bespomoćno oplakuje stradanje i smrt svoga djeteta. Jedan od
najstarijih zabilježenih tekstova Gospina plača pod nazivom Pisan
od muki Hristovi nalazimo u hrvatskoglagoljskom Pariškom
zborniku iz 14. stoljeća.
Među baranjskim korizmenim napjevima posebno se ističu
tužaljke, Lamentacije, odnosno Jadikovanja proroka Jeremije,
napjev koji se pjevao u Velikom tjednu, na Večernjicama Velike
nedilje, na Veliku sridu, Veliki četvrtak i Veliki petak. Mješoviti
pjevački zbor iz Harkanja obnovio je ovaj napjev po uzoru na
članice ženskog zbora Semarkuše iz Semartina, šokačkog sela na
hrvatsko-mađarskoj granici.
Jedinstveni su i osobito dirljivi baranjski korizmeni napjevi, s
djelomično dijaloškom formom, u kojima se Isus obraća puku
(Amo sad grišnici), a Marija svojemu raspetom sinu (Počivaj
o, moj neven; Marija pod križem stoji). Iznimno su potresne
Pisme korizmene o bl. D. Mariji, u kojima su Kristova muka,
razapinjanje i umiranje na križu viđeni okom ožalošćene,
uplakane, bespomoćne Majke:
Počivaj o moj neven,
Za grih svita ubijen,
Zvizdo moja, Sinko moj.
Osta bidna Mati tvoja,
Brez ufanja i pokoja,
Jaoj meni žalosnoj.
Iz tila Ti krv liva,
Grišnu zemlju poliva,
Zvizdo moja, Sinko moj.
Gle očiju zaklopljenih,
Glava sva u jednoj rani,
Jaoj meni žalosnoj.
Korizmeni pučki napjevi istaknuti su segment hrvatske sakralne
glazbe i živi izraz, u hrvatskom narodu, bio on u domovini ili
dijaspori, duboko ukorijenjenog, štovanja Isusove otkupiteljske
muke i smrti. Duboko proživljena Kristova muka i smrt na križu i
pretrpljena Majčina bol stvorili su neponovljive oblike narodnoga
sakralnog glazbenog izričaja.
Krunoslav Šokac
26
KUD „Ladislava Matušeka”
KUD Ladislava Matušeka
iz Kukinja osnovan je 2000.
godine. s ciljem očuvanja
i predstavljanja mjesne
kukinjske i baranjske
baštine, ali i baštine drugih
krajeva. Pjevačka skupina
je već u godini utemeljenja
osvojila prvo mjesto na
Sastanku Hrvatskih zborova
u Mađarskoj, a visoko je
ocijenjena i na mnogim
drugim natjecanjima. Pored
svjetovne glazbene i plesne
baštine, čuvaju i njeguju i
crkveno pučko pjevanje.
Osobito je bila zapažena
suradnja s pečuškim
Hrvatskim kazalištem uskršnja i božićna predstava,
koje su izvođene kroz tri
sezone u dvadesetak naselja
diljem Mađarske. Redovito
sudjeluju na koncertima
korizmenih pjesama u
Pečuhu, te brojnim drugim
susretima pučkih crkvenih
pjevača.
Pjevački zbor Snaše iz
Pogana onovan je 1998. g. uz
potporu Hrvatske narodnosne
samouprave. Na njihovom su
reperotaru uglavnom narodne
pjesme iz Baranjske županije,
no tijekom godina uvježbale
su i melodije iz Podravine,
Gradišća, Dalmacije i Bačke.
Snaše su na Državnoj smotri
hrvatskih pjevačkih zborova
osvojile zlatnu medalju.
Nastupaju diljem županije
Baranje, a posebno su im
drga gostovanja u Hrvatskoj.
Prigodom predstavljanja
narodnosnih skupina iz
Mađarske u Briselu 2008.
godine Snaše su zastupale
hrvatsku narodnost. 2010.
godine gostuju u Italiji u
naselju Gorga. Na državnom
natjecanju Plesovi naroda,
glazba naroda, 2012. i 2013.
godine, dodijeljeno im je
zlato. Često sudjeluju u Svetim
misama na hrvatskom jeziku
u svom selu. Redovito pjevaju
na polnoćki i na godišnjici
izgradnje njihove crkve koja
je posvećena Kraljici mira, u
čast međugorskog ukazanja
Gospe. Redovito sudjeluju na
županijskim smotrama pučkih
crkvenih popjevki.
Voditeljica zbora je Elizabeta
Orovica.
Pjevački zbor Snaše, Pogana
27
Mješoviti pjevački zbor
grada Harkanja
Hrvatska manjinska
samouprava grada Harkanja
utemeljena je 2002.godine.,
a po osnivanju utemeljen je
Mješoviti pjevački zbor koji
će pjevati pučke svjetovne i
crkvene napjeve. Uz veliku
potporu i podršku harkanjske
hrvatske manjinske
samouprave zbor njeguje
materinski jezik i radi na
očuvanju kulturnog nasljeđa
i hrvatskog identiteta.
Sudionici su brojnih kulturnih
priredaba u gradu Harkanju
i drugim naseljima u kojima
žive Hrvati. Redovito pjevaju
na hrvatskoj misi. Više puta
su gostovali u matičnoj
domovini Hrvatskoj.
Šokice, Baranja
28
Pučke pjevačice crkve sv.
Lovre iz Baranjskog Petrovog
Sela organizirano djeluju
od 2002. godine, kada se
pojavljuje na 1. baranjskoj
smotri crkvenog pučkog
pjevanja Marijo, svibnja
kraljice u Topolju. Sudjelovale
su na županijskim i državnim
smotrama pjevačkih skupina, a
s marijanskim napjevima i na
27. smotri folklora Na Neretvu
misečina pala u Metkoviću
2011. godine. Kontinuirano
obnavljaju stare crkvene pučke
napjeve koji pod utjecajem
suvremenih glazbenih kretanja
u liturgiji pomalo padaju u
zaborav. Godine 2011. pjevaju
u zagrebačkoj crkvi sv. Petra u
sklopu dvadesetih, jubilarnih
svečanosti Pasionske baštine.
Prošle godine objavile su nosač
zvuka Marijo o mili glas –
marijanski napjevi iz Baranje.
Nedjelja, 6. travnja 2014.
Crkva Uznesenja BDM, Resnik, u 20,00 sati
KORIZMA I USKRS U BAČKOM
MONOŠTORU
izvode: „Urbani Šokci“, Sombor
KUD Bodrog, Bački Monoštor
animacija i odabir: Marija Šeremešić
Program se sastoji iz stihova koje je priredio don Stanko
Jerčić u knjizi S Nazorom u zvoniku (liturgijski kalendar u
stihovima Vladimira Nazora) Vjesnik prvi i drugi dio, Križni
put... autorice Marice Mirkut i pjesama koje izvode „Kraljice
Bodroga“.
Program:
Šetala se Marija
Sedam žalosti blažene Djevice Marije
Gospin plač
Marija pod križem stoji
Nebo, Zemlja
Tužan dan svanio
Moleć Isus zadnje noći
KUDH „Bodrog“ Bački
Monoštor
Ovo kulturno-umjetničko
društvo Hrvata djeluje pod
ovim imenom od 2001.
godine i njeguje isključivo
svoj govor (ikavicu),
pjesmu, igru, običaje i
nadasve lijepo tradicijsko
ruho. Poznati su nastupi ove
skupine u Ohridu, Zagrebu,
Münchenu, Beogradu i
ostalim mjestima bivših
republika nekadašnje
Jugoslavije, a sada
državama.
Pri KUD-u djeluje i pjevačka
skupina „Kraljice Bodroga“
koje njeguju izvornu
šokačku pjesmu na svoj
osebujan način. Snimili
su do sada dva CD-a. Na
samostalnom nosaču zvuka
izvode šokačke narodne
pjesme (a capella), a na
drugom sudjeluju sa starim
šokačkim svatovskim
pjesmama. ZKVH u
Subotici je također izdao i
DVD sa nekoliko njihovih
pjesama. KUD ima dvije
velike manifestacije, a to
su „Zavitni dan“ i „Festival
marijanskog pučkog
pjevanja“ na kojima
okupljaju pjevačke skupine
iz Hrvatske, Bačke i Bosne i
Hercegovine.
29
Udruženje građana
„Urbani Šokci“ Sombor
Udruženje građana
„URBANI ŠOKCI“ Sombor
je osnovano 2008. godine
u Somboru, sa ciljem
njegovanja i očuvanja
baštine i tradicijske
kulture Šokaca Hrvata. S
tom namjerom do sada
je organizirao preko
trideset nastupa, stručnih
predavanja, okruglih
stolova, nastupao na
znanstvenim simpozijima,
objavio nekoliko knjiga i
snimio nekoliko CD-a itd.
Marija Šeremešić,
rođena je 1948. godine
u Somboru. Prosvjetna
je djelatnica u mirovini.
Sudjeluje u svim
kulturnim aktivnostima
vojvođanskih Hrvata.
Vodila je recitatorsku
i dramsku sekciju u
HKUD-u „Vladimir Nazor“
u Somboru. Predsjednica
30
je Udruženja građana
„Urbani Šokci“ u Somboru.
Piše dramske tekstove
objavljene u knjigama
„Teška vrimena“ i „Mali
diplomat“. Pjesme su joj
objavljivane u somborskom
listu „Miroljub“ i u knjigama
raseljene Hrvatske te
knjigama „Lire naive“
Hrvatske čitaonice u
Subotici. Na temu života
i običaja šokačkih Hrvata
Bačkog Monoštora
sudjelovala je na
međunarodnim skupovima
u Osijeku, Subotici i Baču te
na simpozijima Pasionske
baštine u Sarajevu, Vitezu
i Buškom blatu. Suautor
je knjige „Dukat ravnice“,
autor brošure o HKUD-u
„Vladimir Nazor“ „Stopama
nasljeća“, monografije
„Tragovi sjećanja“ i knjige
„Tajanstvenosti trag“. Ima
niz objavljivanih radova u
zbornicima.
Ponedjeljak, 7. travnja 2014.
Knjižnice grada Zagreba, aula i kupola Gradske
knjižnice, Starčevićev trg 6, u 12,00 sati
PUTNI TOVARUŠ - izložba pretisaka i faksimila
hrvatskih molitvenika, misala, evanđelistara i drugih
pobožnih knjiga.
autor: Željko Vegh
postav: Željka German
Na izložbi „Putni tovaruš“ bit će izloženi pretisci i faksimili
molitvenika, misala, brevijara i evanđelistara. Svrha izložbe
je pokazati značajnu baštinu crkvenih i pobožnih knjiga
hrvatskoga naroda, baštinu koja je oživljena pretiscima i
faksimilima, objavljenima u nekoliko zadnjih desetljeća.
Izloženi će biti pretisci i faksimili onih knjiga, koje sadrže
prikaze Muke Isusove i pobožnost Križnog puta. Među
pretiscima molitvenika ističu se „Putni tovaruš“ Katarine
Zrinski, molitvenik tiskan u Veneciji 1661., pretisak je objavljen
2005. te je iste godine izabran među sto najljepših knjiga na
svijetu na sajmu knjiga u Frankfurtu. Među značajnima su i
pretisci molitvenika: „Raj duše“ Nikole Dešića iz 1560., Padova
– pretisak iz 1995., „Pobožne molitve“, molitvenik Bratovštine
sv. Barbare u Brdovcu, prvi put tiskan u Beču 1678., pretisak iz
2005.
Među misalima najznačajniji je pretisak prve hrvatske tiskane
knjige, Misala po zakonu Rimskoga dvora iz 1483., pretisak je
iz 1971., a među faksimima rukopisni Hrvojev misal s početka
15. stoljeća, faksimil objavljen 1973. Značajan je i Trogirski
evanđelistar, koji je napisan u 12. stoljeću, a faksimil je
objavljen 1997.
Na izložbi će biti izloženo četrdesetak pretisaka i faksimila.
Mnogi pretisci i faksimilna izdanja molitvenika, misala,
brevijara pokazuju veliku vrijednost hrvatske molitvene
knjižne baštine, koja je složena: ta vrijednost nije samo
crkvena, vjernička, kršćanska i katolička, nego i kulturna
(jer su molitvene knjige i jezični spomenici) i društvena, jer
upućuje na zajedništvo hrvatskoga puka, svećenstva
i plemstva u molitvi za spas domovine i čovjekove duše.
Željko Vegh
31
Anita Mandić - Akos Kollár:
KRIŽEVI PEČUHSKIH HRVATA,
izložba umjetničkih fotografija
Pasionska baština pokazuje
bogatstvo tradicije koju od
davnina baštinimo i vrijedno
pokazujemo, zašto se upravo
europska kultura u svojoj
najdubljoj biti mora nazivati
kršćanskom. Kristova Muka
i Uskrsnuće nepresušno
su nadahnuće kulturnog
stvaralaštva, svih njenih
oblika, bogatstva liturgijskih
obreda, književnosti, glazbe,
likovnog izričaja što zorno
prikazujemo i ovom izložbom
fotografija.
Izložba fotografija dvoje
autora, Anite Mandić i Akosa
Kollára, obuhvaća djela koja
foto A. Mandić
se tematski vezuju uz vizualni
izraz onoga što nosi Pasionska baština, umjetnički oblikovano i
emocionalno označeno osobnostima samih autora.
Fotografije obuhvaćaju tri tematska kruga; svakodnevni život,
motive s groblja i s križnog puta. Pred nama se otvara začudan
svijet detalja, spomenika koje je okrznulo vrijeme, ali su još
uvijek privlačni i lijepi u svojoj posebnosti. Šetnja grobljima
Pečuha, Santova i ostalih mjesta u kojima nekadašnju brojnost
hrvatskog življa, nažalost, prepoznajemo po hrvatskim
imenima na nadgrobnim pločama, pokazuje spomenike s
Kristovim raspećem, iskrivljenom kompozicijskom strukturom
(otkinuta glava naslonjena na spomenik ipak daje dojam
cjeline - takva je prava umjetnost).
U postajama Križnog puta prepoznajemo različite strukture
umjetničkih izražaja; slikarskih poduhvata, skulpturalnih
rješenja. Pred svakom fotografijom zastajemo s težinom u
duši, jer sa svake toliko sugestivno i snažno odiše prisutnost
Kristove Muke. U usporedbi s time svi naši zemaljski problemi
maleni su i nevažni. Evo, zato smo pod križ i došli da bismo
prepoznali u sebi punu vrijednost života i puna srca dočekali
Uskrnuće Krista.
Milica Klaics
32
Akos Kollár, profesor je
u hrvatskoj školi Miroslav
Krleža. Fotografijom se
bavi od završetka studija,
a svoju je ljubav i znanje
o vizualnom izričaju
fotografije prenio i na
svoje učenike. Voditelj je
Foto kluba, te autor više
samostalnih i grupnih
izložbi. Iako fotografija
zaustavlja svaki trenutak
u vremenu, njegova
je intimna orijentacija
usmjerena prema
segmentima ljepote prirode,
on želi fotoaparatom
dokumentirati svijet i
događaje oko sebe.
Anita Mandić, iako
okružena poslovnim
svijetom, svoju davnu
ljubav, još od osnovne
škole, ljubav prema
fotografiranju, pretače u
fotografije. Rado slika
stvari koje ju okružuju,
ali posebice rado
portretira ljude koji svojim
bivstvovanjem obilježavaju
prostor oko sebe.
Naravno, Anita i Akos i
zajedno stvaraju sugestivan
i prelijepi svijet umjetnosti
fotografije i omogućuju
nam i ovom izložbom da
ga zajedno podijelimo.
foto A. Kollár
33
Ponedjeljak, 7. travnja 2014.
Bazilika Srca Isusova, Palmotićeva 33, u 20,00 sati
AOH, PLAČNI ONAJ DANE, ....
korizmeni napjevi Posedarja i Novigrada
izvode: crkveni pučki pivači župe Gospe od Ružarija,
Posedarje
crkveni pučki pivači župe Rođenja Blažene
Djevice Marije, Novigrad
odabir i animacija: Joško Ćaleta, Jadran Anzulović,
don Stipe Mustapić
Program:
Prosti moj Bože (Posedarje)
Procesija na Cvitnicu (Novigrad)
Slava, čast i hvala ti
Poslušajte braćo mila (Gospin plač – fra. Petar Knežević) (Posedarje)
Židovska su djeca Cvitnica, Psalam 23. (Posedarje)
Stala plačuć’ tužna mati (Križni put) (Posedarje)
Iz obreda Velike srijede (služba s Barabanom) (Novigrad)
Odstupili natrag i zasramili se (Antifona)
Plač Jeremije proroka, štenje I.
Iz razlaganja sv. Agustina biskupa o psalmima
Blagoslovljen Gospod Bog Izraelov
Smiluj se meni Bože
Iz obreda za mrtve (Posedarje)
Iz dubine vapijem tebi Gospodine
Tebi Bože pripada pjesma na Sionu
Braćo sestru sprovodimo
Dan od gnjeva
Iz obreda Velikog četvrtka (Novigrad)
O ježiće spivaj virno
Razdijeliše haljine moje
Ja se kajem Bože mili (Posedarje)
Usta moja uzdižite (Posedarje)
Puče moj (prijekori, procesija Velikog petka) (Posedarje)
34
Iz obreda Velikog petka (Novigrad)
Puče moj (prijekori, procesija Velikog petka)
Evo drvo križa
Križu sveti
O Gospojo i Krajice (Mali plač)
Barjaci, kreću kraljevi
Zdravo ćerce, Boga Oca (Posedarje)
Uskrsna pjevanja
Svetoj žrtvi uskrsnici (posljednica) (Posedarje)
Na čast uskrsnuloga (Novigrad)
Kraljice neba raduj se
Glagoljaško pučko crkveno pjevanje u korizmeno
i uskrsno vrijeme u Novigradu
Liturgijski i pobožni napjevi u korizmeno i uskrsno vrijeme
pjevaju se u župnoj crkvi Porođenja Blažene Djevice
Marije u Novigradu po starinski, melodijama koje svojim
glazbenim osobinama i tekstualnim predlošcima pripadaju
tradicionalnom načinu pjevanja poznatijem pod nazivom
glagoljaško pjevanje. Današnja formulacija pojma
glagoljaško pjevanje podrazumijeva crkveno pučko pjevanje
na živom hrvatskom jeziku. Razloge za ovakav prevrat
znanstvenici opravdavaju postepenom supstitucijom mrtvog
staroslavenskog, a zatim i starog hrvatskog jezika šćaveta
(u Novigradu do 1921. godine), u živi govorni hrvatski
jezik. Ono što se je u ovom
Veliki petak, oko 1985.
procesu sporije mijenjalo,
njegov glazbeni idiom,
potpomogao je opstanak
pučke tradicije koju danas
nazivamo zajedničkim
nazivnikom glagoljaško
pjevanje, bez obzira
na činjenicu da je cijeli
obred jezično vrlo daleko
od osnovnog arhaičnog
staroslavenskog predloška.
Prema navedenim
tvrdnjama sačuvana praksa
crkvenog pučkog pjevanja
u Novigradu spada u
najkompaktnije primjere starijeg sloja baštine glagoljaškog
pjevanja, prepoznatog i registriranog od Ministarstva
kulture kao primjer kulturnog nematerijalnog dobra
(2008.)
35
Pjevanje u Novigradu predvode pivači - pjevači boljeg
sluha učeći usmenom predajom od starijih pivača, svojih
prethodnika. Obično najstariji i najvještiji od njih predvode
pjevanje u dva kora (responzorijalno) raspoređeni u
prezbiteriju i pjevalištu. Pjevanje je u pravilu jednoglasno
(koralno) ili dvoglasno; muškim glasovima pridružuju se
ženski glasovi u istim tonskim odnosima, u višem registru
što je tipičan način harmoniziranja kod pučkog crkvenog
pjevanja. Glagoljaško pjevanje se izvodi tijekom cijele
godine, ali se najviše intenzivira u razdoblju korizme,
osobito u Velikom tjednu (Veleka nedilja) koji završava
najvećim kršćanskim blagdanom Uskrsom. Ustaljeni
red službe u korizmi u Novigradu se odvijao gotovo
nepromijenjeno sve do II. Vatikanskog koncila (1965.)
prema molitveniku: Popis svih crkovnih običaja iz 1905.
godine. Usprkos koncilskim reformama (skraćivanje
ili ukidanje pjevanih dijelova obreda, npr. baraban),
novigrađani su uspjeli održati brojne dijelove starog obreda
sve do Domovinskog rata, djelomično i do današnjeg dana.
I danas, u sve korizmene nedjelje ulazna pjesma (pristup) se
pjeva specifičnom korizmenom melodijom kao i Gospodine
smiluj se i pokornička pjesma Ja se kajem, Bože mili.
Pobožnost Puta križa također se održava u korizmene
nedjelje a krasi je pjevanje napjeva Stala plačuć tužna mati.
Blagoslov s Presvetim obavlja se u korizmene mlade nedilje
(prva nedjelja u mjesecu)
dok pjevači korizmenom
melodijom pjevaju psalam
Smiluj se meni Bože. U sve
marćene petke (korizmene
petke) navečer se obavljao
blagoslov s pjevanjem
pjesme iz Večernje: Barjaci,
kreću Kraljevi, ljubljenjem
relikvijara sv. Križa i
pjevanjem kratke krunice
na čast pet rana Isusovih.
U četvrtu (sredoposnu)
korizmenu nedjelju pjeva se
Večernja za mrtve, u petak
uoči Glušne nedilje (Gluha
nedjelja) na oltaru Gospe
Molitvenik
od sedan Žalosti pjeva se
Mali plač. Mali plač, kako ga novigrađani nazivaju čiji
početni osmerački tekst glasi O Gospojo i Kraljice, zapisan
u novigradskom rukopisnom molitveniku s početka 19.
stoljeća pisanom na šćavetu, najvjerojatnije je prijepis plača
36
iz drugog Klimantovićeva zbornika. Lukoranski glagoljaš
fra Šimun Klimantović na početku XVI. stoljeća (između
1501. i 1512.) objavljuje zbornik u koji pored prepisa starijih
liturgijskih tekstova uvrštava i pjesnička djela, kao Plač
Gospoje (Gospin plač). Plač Gospoje nepoznatog autora je
prvi objavio Franjo Fancev u Građi za povijest književnosti
hrvatske XIII, Zagreb, 1938. Plač su na Veleki petak
recitirale bratovštine, isprva u pripovjedačko-dijaloškom
obliku, da bi kasniji zapisi sadržavali sve više scenskih
sastavaka.
Na samu Glušnu nedilju održava se ura klanjanja pred
izloženim sv. Sakramentom na Velikom oltaru, a navečer i
s blagoslovom i pjevanjem psalma Smiluj se meni Bože. Na
Cvitnicu (Cvjetna nedjelja) pri blagoslovu maslinovih grana
pjevaju se antifone Hosana sinu Davidovu i Djeca židovska,
a u procesiji koja slijedi oko crkve se pjeva himan Slava, čast
i hvala ti. Muku po Mateju koja se također pjeva na Cvitnicu
izvode pivači po ulogama.
Veleka nedilja obiluje pjevanim dijelovima obreda: Oficij
(Vlašićev časoslov), pristup svečanoj misi (ulazna pjesma),
pištule (poslanice) i štenja (čitanja) u prošlosti su isključivo
izvodili pivači. U prošlosti, žene su sudjelovale u pjevanju
obreda samo onoliko koliko su poznavale tekst napamet.
Štenja su pjevali najbolji solisti, svaki na svoj prepoznatljiv
način po kojemu bi ih i puk pamtio. Biti istaknutim pjevačem
u malom mjestu bila je izuzetna čast i poštovanje što bi su u
manjoj mjeri moglo tvrditi i za današnje vrijeme. Atmosfera
u samoj crkvi za vrijeme Veleke nedilje bila je prilagođena
tajnovitoj, mističnoj i tužnoj završnici Isusova života; sve se
je odvijalo u mraku s upaljenim svijećama na kandelirima
(svijećnjaci) uz svakog pjevača za koron (korske klupe). Na
taj način pivači su se uvjerljivije uživljavali u svoje pjevačke
uloge (osobito pri pjevanju Muke Gospodnje), a isto tako i
puk koji je netremice pratio sva događanja u crkvi.
Na Veleku sridu pjevala se Jutrenja Velikog četvrtka psalmi s antifonama i tužaljke Iz plača Jeremije proroka.
Iza otpjevanih psalama i kantika Blagoslovljen, Gospod Bog
Izraelov na korizmenu melodiju i psalma Smiluj se meni
Bože u mraku se je tukao baraban i to u srijedu, četvrtak
i petak navečer. Na velikom oltaru na namještenom
trokutastom stalku bilo je upaljeno petnaest svijeća, nakon
otpjevanog svakog psalma i štenja gasila se je jedna po
jedna svijeća. Skidanje i skrivanje posljednje 15-te svijeće
bio je znak za početak strašne buke koju su prisutna dica
stvarala šopovima (izrezbareni prutovi, šibe) lupajući po
klupama - tukući baraban.
37
Na Veleki četvrtak navečer pjevala se Jutrenja Velikog
petka s antifonama, psalmima i štenjima (uz baraban). Na
misi Večere Gospodnje, pri prijenosu sv. Sakramenta, pjevao
se himan O ježiče spivaj virno (na šćavetu), a isto tako se
od 1930-tih pjeva himan Usta moja (Divnoj dakle). Na
kraju ovog obreda raskrivaju se oltari uz pjevanje antifone
Razdijeliše haljine moje i psalma Bože, Bože moj pogledaj na
me’.
Pobožnost Puta križa završavala je na Veleki petak, a
obavljala se je na početku večernjeg obreda. Nakon Puta
križa i solističkog pjevanja Proročanstva pjeva se Muka po
Ivanu. Prije procesije na Veleki petak pjevala se je Jutrenja
Velike subote sa pjevanjem antifona, psalama i štenja koja
je završavala sa šibanjem barabana. Obred kulminira
otkrivanjem križa (antifone: Evo drvo Križa; himan Križu
sveti; prijekori Puče moj). Veleku procesiju najavljuje
pjesma iz Večernje (Barjaci, kreću Kraljevi). U teoforičnoj
procesiji oko mjesta koje je iluminirano šterikama po
prozorima kuća i lućama (vatrana smjesa petrolja i luga)
na putu prolaza procesije, pjevaju se prijekori Puče moj uz
okretanje čvrćaljki. S čvrćaljkama se oglašavalo kroz mjesto
u sva tri dana sv. Trodnevlja dok su crkvena zvona bila
zamuknuta (svezana). Čvrćaljke i predvode procesiju ispred
tri drvena propela (križa) i drvenog Puta križa. Njih nose
bosonogi nosači (većina i više godina za redom) s trnovim
krunama na glavama. Centralno mjesto u procesiji zauzima
svećenik koji nosi Sveti Sakramenat natkriven baldakinom
uz pratnju 6 domprila (svijećnjaci) koje nose ministranti
(đaci, popići). Iluminaciju pojačavaju i ribarski ferali koje
ribari na ramenima nose prateći procesiju.
Na Veleku subotu solisti su pjevali dvanaest Proročanstva,
a iza otpjevanih Proročanstava pjevale su se Veleke litanije,
dok se u ophodu oko crkve pjevao himan Tebe Boga hvalimo
koji se je do II. Vatikanskog koncila održavao na Uskrs u
zoru.
Na Uskrsnoj velikoj svečanoj misi pjevala se ulazna pjesma
Uskrsnuh i stalno sam s tobom, te posljednica Svetoj žrtvi
uskrsnici koja je iza II. Vatikanskog koncila dobila novu
varijantu teksta na standardnom hrvatskom iako se i danas
pjeva na melodiju predkoncilske posljednice Posvećenju
vezmenu. Uskršnji obred završava pjevanjem pričesne
pjesme Na čast Uskrsnuloga, i završne pjesme novijeg
datuma Kraljice neba raduj se.
Jadran Anzulović
Joško Ćaleta
38
Utorak, 8. travnja 2014.
Knjižnica Marija Jurić Zagorka, Krvavi most 2, u 18,00 sati
Hrvoje Šercar: PASIJA
izložba
Hrvoje koji je Šercar
U tom imenu i tom prezimenu prebivaju dvojica...
Onaj koji ružno pretvara u lijepo i onaj koji lijepo pretvara u
ružnoću. I tim postupkom dosiže neočekivani sklad.
On je i taj koji crno oboji bijelim, a bijelo ocrni...
On je uz sve to i taj koji staro, arhaično, prošlo, baštinsko,
pa iskonsko-atavističko učini modernim, a novo zagrli
prašnjavom patinom sjećanja, prošlosti, prohujalih vremena...
Pri svemu tome on se bojažljivo, gotovo stidljivo koristi bojom,
te rabeći ponajčešće samo crnu i bijelu dobiva neki začudni
kolorit.
Hrvoje Šercar je crtač. Kroničar i sanjar. Umjetnik koji rabeći
već istrošene, stare, otrcane podloge za svoja djela svjesno
bježi u ono (pod)-(pra) svjesno. Njegove pomno odabrane
i u okolišu pronađene prirodne odbačene plohe postaju u
kreativnom procesu i njegov odnos-veza-zagrljaj s našim
korijenima. Njegovo pero pak, i tuš (poštujući pritom materijal
na kojem interveniraju) sljubljuju se najčešće s kožom, drvom,
starim, grubim jedrenim platnom, ili pak ispranim, “abšisanim
gumibett” madracem nekog od prvih njemačkih turista koji su
pedesetih ljetovali na Jadranu. I postaju prošlost, i sadašnjost,
i budućnost.
No uz sve to, Hrvoje je škrt kada su u pitanju motivi.
Naime, njegov je vječni nadmotiv jedan jedini... Domovina.
Ali ne samo Hrvatska. Njegove su domovine rasute Europom.
Njegovi su domoljubni kraci obgrlili i Portugal, i Mađarsku,
i Bosnu, i Italiju, i Češku, pa čak i jednu Nizozemsku! On je
jedan kozmopolitski domoljub i istovremeno jedan domoljubni
kozmopolit.
Europa i njena likovna tradicija njegova su šira domovina i
on će postati i ostati njenim skoro pa zaštitnim znakom, koji je
prvenstveno simbolizira skladnim spojem raskošne prošlosti i
u likovnoj baštini surove ali lijepe (jer je drukčija) sadašnjosti.
No kod Hrvoja postoje istovažni “podmotivi”, koji ga zapravo
čine tako prepoznatljivim i osobitim.
Jer ako je, kako rekosmo, “domovina” njegov povezni
nadmotiv, podmotivi su njegove ribe, ptice, pa ponekad i neke
druge lijepe i nelijepe beštije.
Zatim u podmotive treba ubrojiti cikluse svirača, koji su sami
39
ujedno i svoji instrumenti, pa srednjovjekovnih luda, puntara,
hahara, vitezova, grabancijaša... Uvijek bizarni likovi, koji
su oduševljeno spremni zaigrati u svakom Šercarovom dance
macabreu...
I konačno, kao bitan podmotiv, njegovim se opusom kreću
sveci i svetice izmiješani s razularenim pukom... A uz njih i svi
kršćanski biblijski prizori, od “Posljednje večere” do “Poklona
mudraca”, a naročito su mu omiljena krajputaška raspela.
Sve to otkriva onog Hrvoja
Šercara, istinskog, ali
neovisnog, vjernika... Onog
čija je vjera vječno u njemu
i s njim, a ne u kolektivnom,
bespogovornom
bigotizmu. I upravo po
tome prepoznajemo u
njegovu Djelu svu istinsku
ljepotu ružnoće i ružnoću
ljepote. Bez patetike, laži,
dodvoravanja...
Hrvoje Šercar od samih
početaka oduvijek je bio svoj.
Na likovnoj se sceni pojavio
u vrijeme rušenja spomenika
socrealizmu, s Murtićevom,
Bakićevom apstrakcijom, s
Exatom, s “novootkrićem”
podravske naive, s
afirmacijom zagrebačke
škole animacije, s prvim
stidljivim pokušajima
instalatera i konceptualista...
sve to je i on prihvaćao,
štovao, volio... No uvijek je ostao ipak vjeran samo sebi. Samo
Hrvoje i samo Šercar.
Kao neki usamljeni “Ivan bez zemlje” i negdašnji “Zemljaš”.
A to su prvi primijetili, prepoznali, zavoljeli Fric i Hek. Krleža
i Hegedušić. I uveli ga u svijet velikih umjetnika i velike
umjetnosti. Pa potom Tonko i Igor. Maroević i Zidić, autori
monografija o Hrvoju.
Ali uz njih o mi, mali skromni stidljivi štovatelji.
I završimo vrlo slobodnom parafrazom velikog pjesnika “Da
se bude slikar treba čuti pjev ptica, praćakanje riba, korake na
kamenom pločniku, glazbu oblaka i anđela na njima...” A to su
i Hrvoje i Šercar.
Tahir Mujičić
40
Utorak, 8. travnja 2014.
Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati
Franz Liszt: Te Deum laudamus, S.27
Gabriel Urbain Fauré: REQUIEM, op 48
izvode: Cappella Odak
solisti: Anabela Barić, sopran
Fabijan Komljenović, bariton
Samoborski gudači
dirigentica: Jasenka Ostojić
PrograM:
Introit et Kyrie
Offertorie
Sanctus
Pie Jesu
Agnus Dei
Libera me
In paradisum
Franz Liszt: Te Deum laudamus
Franz Liszt (1811. – 1886.), mađarski je kompozitor,
pijanist, dirigent i pedagog. Proslavio se svojim
pijanističkim vitruozitetom, a jednako je bio cijenjen i
kao skladatelj. U njegovom duhovnom opusu nalazimo
dva Te Deuma. Prvi, S.24, pisan je za muški zbor i
orgulje. Drugi, S.27, praizveden je 1859. godine u
Weimaru, iste godine kada je i nastao. Skladan je za
mješoviti zbor i orgulje, kojima se, prema skladateljevoj
zamisli i prema mogućnostima izvedbe, mogu pridružiti
mali puhački ansambl i timpani.
Gabriel Fauré: Requiem, Op. 48
Requem u d molu op. 48 nastao je između 1887. i 1890.
godine, i jedno je od najpoznatijih djela francuskog
skladatelja Gabriela Fauréa (1845. – 1924).
Prema prvoj verziji, skladba je to za simfonijski orkestar,
41
orgulje, mješoviti zbor, te solo sopran i bariton. Druga
verzija iz 1893. godine komorne je orkestracije. Reqiuem
ima sedam stavaka, od kojih su vrlo poznati središnji Pie
Jesu za sopran solo, te Libera me, kojeg je Fauré skladao
1877. godine kao zasebno djelo.
Cappella Odak je
novoosnovani mješoviti
pjevački zbor (2010.)
nastao inicijativom mladih
pjevača ujedinjenih
u želji za zajedničkim
muziciranjem. Ženski dio
zbora čine djevojke iz zbora
Cappella Zinka, dok muški
sastav čine nekadašnji
pjevači Zagrebačkih
dječaka i njihovi prijatelji.
Okupljeni oko dirigentice
Jasenke Ostojić promiču
ime hrvatskog skladatelja
Krste Odaka.
Godine 2011. zbor se
predstavio javnosti u
ciklusu Pasionske baštine
praizvedbom kantate Tuere
me et libera hrvatskog
skladatelja Tomislava
Uhlika. Gostovao je u
Portoržu, Slovenija, s mo.
M. Tarbukom i Hrvatskom
komornom filharmonijom
u izvedbi Paukenmesse
J. Haydna, te u izvedbi
8. simfonije G. Mahlera
pod ravnanjem mo V.
Gergijeva u Ljubljani
i zagrebačkoj Areni.
42
Nastupao je na otvorenju
izložbe akademskog kipara
Anđelka Odaka, održao
samostalne cjelovečernje
koncerte u Muzeju za
umjetnost i obrt, te u
Hrvatskom glazbenom
zavodu u Zagrebu kojeg
je snimala i emitirala
Hrvatska radiotelevizija,
na svečanom koncertu
Zagrebačkih dječaka u
Velikoj dvorani Vatroslava
Lisinskog, te u Samoboru,
Osijeku i Našicama. U
2013. godini je nastupio
u okviru hrvatskojapanskog memorijalnog
zbora i orkestra u izvedbi
Mozartovog Requiema
u d-molu u Zagrebu i
Varaždinu, u zajedničkoj
izvedbi Requiema G.
Fauréa s američkim zborom
Durango Choral Society
u Zagrebu, te na 15th
Varna International Music
Academy 2013 u Beču,
Austrija, u izvedbama
Spectacular Moments in
Opera i Requiem op. 45 J.
Brahmsa.
Kao krunu dvogodišnjega
rada u kolovozu 2012.
godine Zbor osvaja
1. nagradu na 5.
Međunarodnom natjecanju
pjevačkih zborova u
Ohridu (Makedonija) u
konkurenciji 32 zbora iz 13
zemalja svijeta. Cappella
Zinka i Cappella Odak
djeluju pri Hrvatskom
društvu Collegium pro arte,
osnovanom 2006. godine.
Idejni pokretač Zbora i
Collegiuma je dirigentica
Jasenka Ostojić.
Popis pjevača:
soprani: Anabela Barić,
Marta Brkljačić, Dorotea
Đurić, Ada Hero, Irena
Ivanišević, Marija Kujundžić,
Maja Lovković, Helena
Paripović, Tena Pezdevšek,
Josipa Puljić
alti: Klara Crnjac, Kirka
Klišmanić-Mrak, Tea
Križanec, Irena Nemeček,
Petra Neralić, Lea Peretić,
Valentina Petruša, Anamarija
Žugić,
tenori: David Čičić, Franjo
Klinar, Franko Klisović, Boris
Komunjer, Ivor Prajdić, Pavao
Puljić
basi: Jakov Čičko,
Danijel Herman, Fabijan
Komljenović, Mak Krnic,
Antonio Marić, Matija Matić,
Marko Skender, Silvestar Višić
Anabela Barić rođena
je u Zagrebu gdje je
završila osnovnu školu i
XVI. jezičnu gimnaziju te
osnovnu i srednju glazbenu
školu Pavla Markovca.
Diplomirala je antičku
arheologiju na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu, a
trenutno je studentica
1. godine pjevanja na
Muzičkoj akademiji u
Zagrebu u klasi prof.
Giorgia Suriana. Stalna je
članica i solistica u nekoliko
zborova (Cappella Zinka,
Cappella Odak, Komorni
zbor i zbor Muzičke
akademije u Zagrebu), a s
kojima ostvaruje značajne
nastupe u Hrvatskoj i
inozemstvu.
Fabijan Komljenović,
rođen 1992. godine
u Zagrebu. Glazbeno
obrazovanje započinje
u dobi od 9 godina u
Glazbenoj školi u Novskoj.
Opću gimnaziju i srednju
glazbenu školu (teoretski
odsjek) završava 2011.
godine. Iste godine upisuje
studij glazbene pedagogije
pri Muzičkoj akademiji
Sveučilišta u Zagrebu.
Trenutno je student
treće godine. Kao član
mješovitog zbora Muzičke
akademije sudjeluje u
brojnim projektima 43
Samoborski gudači
“Osma simfonija” G.
Mahlera, “Carmen”
G. Bizeta, “Slavuj” I.
Stravinskog, “Orfej i
Euridika” C. W. Glucka.
Član je i Komornog zbora
Muzičke akademije s
kojim ostvaruje mnoge
koncerte. Od 2012. godine
solist je i član ansambla
Cappella Odak, koji pod
vodstvom maestre Jasenke
Ostojić osvaja nagrade na
državnim i međunarodnim
natjecanjima. Djeluje i kao
član zbora Zagrebačkog
gradskog kazališta
Komedija.
Ansambl Samoborski
gudači osnovali su mladi
samoborski glazbenici
2008. godine uz potporu
Grada Samobora i pomoć
POU Samobor te su
dosad ostvarili dvadesetak
44
zapaženih koncertnih
projekata. U razdoblju od
2009. do 2011. godine
nastupili su na festivalu
Samoborska glazbena
jesen i pritom surađivali
s fagotistom Žarkom
Perišićem, čelistom Treyem
Leeyem i udaraljkašem
Neyom Rosaurom. Na
koncertima vlastitih ciklusa
u Samoboru i Zagrebu
ugostili su violinista Oresta
Shourgota, gitariste Edina
Karamazova, Darka
Pelužana, Tomislava
Ribičića i Vladimira
Šimunova, flautiste Žarka
Hajdarhodžića i Martu
Šomođi Homan, ansambl
Fiori Musicali, klarinetista
Mihaela Paara te čelista
Pavla Zajceva.
Jasenka Ostojić studij
dirigiranja i stručno
usavršavanje završila je
na Muzičkoj akademiji
u Zagrebu u klasi mo
Pavla Dešpalja. Bila je
stipendistica Fonda Lovro i
Lilly Matačić. Pročelnica je
III. Odsjeka za dirigiranje,
harfu i udaraljke u zvanju
izv. prof. na Muzičkoj
akademiji Sveučilišta u
Zagrebu. Zbor Muzičke
akademije vodi od
2000. godine; s njim
ostvaruje brojne izvedbe u
suradnji sa Zagrebačkom
filharmonijom, Hrvatskim
komornim orkestrom,
Simfonijskim orkestrom
Muzičke akademije itd.
Vrijedno je istaknuti nastupe
Zbora Muzičke akademije
pod ravnanjem Riccarda
Mutija u izvedbi Rekvijema
u c-molu Luigija Cherubinija
u Ravenni i Trstu (Italija) te
u Osmoj simfoniji Gustava
Mahlera pod ravnanjem
Valerija Gergijeva u
Ljubljani (Slovenija) i u
zagrebačkoj Areni. Godine
2006. osniva Hrvatsko
društvo Collegium pro arte
pri kojem djeluju Cappella
Zinka i Cappella Odak,
zborovi koji su 2012.
godine osvojili tri prve
nagrade na međunarodnim
zborskim natjecanjima,
nagradu Hrvatskog
društva skladatelja za
najbolju izvedbu djela
hrvatskog autora, Grand
Prix Grada Zadra, a
dobitnica je i Posebne
nagrade za najbolju
dirigenticu Festivala (Ohrid,
Makedonija).
Nastupa na: Varaždinskim
baroknim večerima,
Muzičkom biennalu,
Međunarodnoj glazbenoj
tribini u Puli, Pasionskoj
baštini, Cro Patria u Splitu,
Naš kanat je lip u Poreču,
Samoborskoj glazbenoj
jeseni itd., te u inozemstvu
(Slovenija, Austrija, Italija,
Bosna i Hercegovina,
Makedonija, Velika Britanija
i SAD). Stalna je dirigentica
Zagrebačkih dječaka od
1994. godine. Usavršavala
se na području vokalne
tehnike kod vokalnih
pedagoga u Hrvatskoj
te kod Bečkih dječaka.
Voditeljica je Seminara
vokalne tehnike i rada
s ansamblima na više
hrvatskih institucija, te
gostujuća predavačica na
Sveučilištima u Poljskoj,
Austriji i SAD-u. Umjetnička
je ravnateljica manifestacije
The World Choir Festival
on Musical, Thessaloniki
(Grčka).
45
Srijeda, 9. travnja 2014.
Galerija Zvonimir, Bauerova 33, u 17,00 sati
POSLJEDNJA VEČERA I VEČERA U
EMAUSU, u djelima hrvatskih modernih umjetnika:
N. Ančić, V. Blažanović, I. Bondora Dvornik, A. M.
Botteri Peruzović, J. Botteri Dini, K. Genc, A. Guberina,
Ž. Karaula, K. Kovačić, T. Lončar, V. Meglić, L. Michieli
Vojvoda, D. Mihaljević, L. Milić-Kršnjavi, D. Mokrović, Ž.
Mucko, A. Orlić, H. M. Peruzović, G. Petrač, D. Radić, R.
Radić, Z. Šepat, J. Škerlj, P. Ujević
odabir: Stanko Špoljarić
postav: Stanko Špoljarić
Tehnička služba Galerije Zvonimir
Likovne izložbe sastavni
su dio „Pasionske baštine“,
bilo kroz formu samostalnih
izložbi slikara i kipara, ili
izložbi više autora okupljenih
oko određene ideje, sadržaja,
uz podržavanje stilske
raznolikosti. Ovogodišnja
izložba vezana je uz dvije
teme – Posljednju večeru i
Večeru u Emausu. Afirmirani
hrvatski slikari i kipari,
njih više od dvadeset ovim
Pasionska baština 2013.
temama pristupili su i
uvjerenjem i umjetničkim zanosom interpretirajući prizore
sukladno svojim prepoznatljivim poetikama. Izložba svojom
koncepcijom želi naznačiti i prikazati odnos spomenutih
motiva, određene reprezentativnosti Posljednje večere i
intimnosti Večere u Emausu, s akcentom na izvjesni realitet
u tvarnosti lika Krista prije njegovog kalvarijskog hoda i
Kristove produhovljenosti poslije Uskrsnuća.
I navođenje tek nekih imena autora koji sudjeluju na izložbi
govore o njezinoj vrijednosti. Slikari Lončar, Radić, Botteri,
Blažanović, Michieli -Vojvoda, Petrač, Guberina, Meglić, te
kipari Kovačić, Ujević predstaviti će se publici ostvarenjima
bližim klasičnim rješenjima i onima bliskim suvremenim
likovnim izričajima.
Stanko Špoljarić
46
Srijeda, 9. travnja 2014.
Zagrebačka katedrala, Kaptol 31, u 20,00 sati
MUKA GORKA GOSPODINA..., koncert
(Dalmacija, Podravina i Međimurje, Dalmatinska zagora
i Hercegovina, Sjeverozapadna Hrvatska, Slavonija i
Baranja)
izvodi: Ansambl narodnih plesova i pjesma LADO
umjetnički voditelj: Ivan Ivančan, ml.
glazbeni voditelj: Dražen Kurilovčan
dirigenti: Joško Ćaleta, Dražen Kurilovčan
Program:
Dalmacija:
Ljubo Stipišić, Kalvarija
Počinje plač
Klanjam se teb’ Isukrste
Puče moj
Za naroda grihe svoga
Puče moj
Zdrav Isuse
Podravina i Međimurje:
Ivica Ivanković
Tuge Marijine
Dražen Kurilovčan
Litanije Krvi Kristuševe
Sveto čislo zmolili smo
tužnoj majci
Dalmatinska zagora i Hercegovina:
Joško Ćaleta
Gospin plač
Muka gorka (Zagvozd, Gabela, Imotski)
47
Sjeverozapadna Hrvatska:
Dražen Kurilovčan
majka božja je zaspala
tužno plače
nižje. nižje sončece
staše mati
Dalmacija:
Joško Ćaleta
o, propeti moj isuse (štrofa)
križu sveti
prosti moj bože
puče moj (Brist)
Slavonija i Baranja:
Dražen Kurilovčan i Krunoslav Šokac
Gospin plač
sveta djevo Marijo
Počivaj o moj neven
O, žalosna Majko
Joško Ćaleta (Trogir,
1964), etnomuzikolog,
glazbeni pedagog i
dirigent. Diplomirao
je glazbenu kulturu na
Muzičkoj akademiji u
Splitu, a magistrirao
etnomuzikologiju na
University of British
Columbia u Vancouveru,
Canada. Od 1997.
stručni je suradnik
Instituta za etnologiju
i folkloristiku. Član je
stručnih, savjetodavnih
i ocjenjivačkih komisija,
smotri i festivala diljem
Hrvatske, te viši predavač
studija etnologije i kulturne
antropologije u Zadru.
Od 1979. klapski je
pjevač (klapa Trogir), a
48
zatim i voditelj (Trogir,
Radovan, Kairos). Za
vrijeme boravka u Kanadi
dirigent je vancouverskog
zbora i klape Zvonimir s
kojom osvaja nagrade
za najbolji etnički zbor u
Kanadi (1994., 1996.).
Rad s klapama nastavlja
i po povratku u Hrvatsku
kao glazbeni suradnik i
producent zagrebačkih
klapa (Jelsa, Nostalgija,
Sagena, Dišpet, Braciera)
s kojima osvaja prestižne
nagrade na festivalima u
Hrvatskoj (Omiš, Kaštel
Kambelovac) i inozemstvu
(Verona, Prag).
2000. godine dobitnik
je nagrade Josip Andreis
koju dodjeljuje Društvo
skladatelja Hrvatske
za dostignuća na polju
muzikologije ( za album
Hrvatska tradicijska glazba)
te nagrade Ivan Lukačić na
34. Varaždinskim baroknim
večerima. Ova posljednja
plod je dugogodišnje
suradnje s ansamblom
LADO koja mu je osim
brojnih koncerata i dvaju
nosača zvuka (album
Preveliku radost navišćujem
Vama i album Kalvarija
– Ljubo Stipišić) donijela
i brojne diskografske
nagrade Porin te nagradu
Orlando za izniman
umjetnički doseg na 54.
Dubrovačkim ljetnim igrama
(2003.).
Dražen Kurilovčan
(Zagreb, 1969.) završio
je Muzičku akademiju
u Zagrebu. Od 1991.
djeluje kao plesač i
pjevač u Ansamblu LADO
gdje od 1998. obnaša
dužnost voditelja zbora,
a od 2008. glazbenog
voditelja – dirigenta. U
Ansamblu se posebno
isticao u zahtjevnim
solističkim pjevačkim
zadacima (Evanđelist u
Kalvariji Ljube Stipišića)
te kao dirigent brojnih
božićnih i korizmenih
koncerata. Autor je obrada
mnogih djela iz područja
crkvene pučke glazbe.
Za album korizmenih
napjeva sjeverozapadne
Hrvatske Raspelo (u izvedbi
Ansambla LADO) dobio
je 2003. godine nagradu
Porin u kategoriji najbolji
album duhovne glazbe.
Glazbeni je voditelj i
suradnik niza folklornih
amaterskih skupina.
Od srednjoškolskih
dana intenzivno se bavi
sakupljačkim radom
posebno na području
Velike Gorice i Turopolja,
te intenzivno djeluje u
društvenom i duhovnom
životu svoga kraja. Stručni
je suradnik Hrvatskog
sabora kulture za područje
folkornog pjevanja.
Za Udrugu dirigenata
Hrvatske i za Agenciju
za odgoj i obrazovanje
održava niz seminara
i radionica iz područja
hrvatskog tradicijskog
pjevanja. Orguljaš je župe
Navještenja BDM u Velikoj
Gorici.
Ansambl narodnih
plesova i pjesama
Hrvatske LADO osnovan
je u Zagrebu 1949.
godine kao nacionalni
profesionalni folklorni
ansambl. Odmah se
predstavlja i inozemnoj
publici te postaje stalni gost
na najpoznatijim svjetskim
scenama i koncertnim
podijima.
Osnovna značajka
umjetničkog djelovanja
Ansambla je maksimalno
uvažavanje autentične
narodne umjetnosti, pa sve
njene komponente oživljava
i scenski dorađuje u
njihovoj punini i cjelovitosti.
Stalno proširivanje plesnog
49
Lado, Katedrala, Pasionska baština 2013.
folklornog repertoara prati
istovremeno pojačano
zanimanje za glazbene
tradicije. Godine 1990.
otvoren je projekt Crkvena
godina u hrvatskom pučkom
kazivanju, čime je LADO
ušao u sustavno istraživanje
hrvatske sakralne glazbe
pučke provenijencije,
dotada gotovo potpuno
zanemarene, potisnute
i zaboravljene. Interes
je najprije usredotočen
na pjesme božićnog
ciklusa, zatim na
trikraljski i uskršnji ciklus.
Prakticiranje sakralnog
repertoara izbrusilo je
dokraja značajne vokalne i
instrumentalne mogućnosti
Ansambla i osposobilo
ga za izvođenje ne samo
pojedinih glazbenih
brojeva, već i tematskih i
kompozicijskih cjelina. Zato
je bio logičan i očekivan
korak narudžba većih
sakralnih djela priređenih
50
i pisanih posebno
za LADO i njegove
mogućnosti i specifičnosti,
ali istovremeno čvrsto
ukorijenjenih u hrvatsku
pučku sakralnu tradiciju.
Kroz protekle godine nastao
je sad već respektabilan
sakralni repertoar, koji ne
prati samo crkvenu godinu,
već i glazbene osobitosti
pojedinih hrvatskih krajeva.
Uspjeh premijernih
izvedbi na tradicionalnim
božićnim koncertima u
Zagrebačkoj katedrali,
korizmenim koncertima u
okviru Pasionske baštine,
festivalskim koncertima na
Splitskom ljetu, Glazbenim
večerima u Donatu u
Zadru, Dubrovačkim
ljetnim igrama, Festivalu
dalmatinskih klapa u Omišu
te koncertima u zadarskoj,
šibenskoj, trogirskoj,
makarskoj, kotorskoj,
varaždinskoj i đakovačkoj
katedrali te brojnim drugim
hrvatskim crkvama, ukazao
je na potrebu da se barem
dio ovog repertoara
prenese i na nosače zvuka.
LADO je dobitnik četiri
Porina u kategoriji
najboljeg albuma duhovne
glazbe i to: 2003. za album
Raspelo autora Vida Baloga
i Dražena Kurilovčana,
2004. za Preveliku radost
navišćujem Vama autora
Joška Ćalete, 2005. za
album Božić u svijetu
Tomislava Uhlika i 2007.
za album Kalvarija Ljube
Stipišića-Delmate. K tomu
valja pridodati još devet
Porina u kategorijama za
najbolji album folklorne
glazbe, za najbolju
folklornu pjesmu te za
najbolju izvedbu folklorne
glazbe kao i Porina 2002.
za životno djelo. LADO je
dobitnik godišnje nagrade
INE za promicanje hrvatske
kulture u svijetu za 2006.
godinu, tri Nagrade grada
Zagreba (1963., 1968. i
2002.), nagrade Orlando
za najviši umjetnički
doseg u glazbenom dijelu
programa 54. Dubrovačkih
ljetnih igara (2003.) te
nagrade Ivan Lukačić za
najviši izvođački doseg
na 34. Varaždinskim
baroknim večerima
(2004.). Godine 2002.
LADO je bio predstavnik
Europe na VI. Svjetskom
simpoziju zborske glazbe
u Minneapolisu, u
Sjedinjenim Državama.
Zbor:
Dijana Banek, Jasenka
Blažon-Ivančan, Nataša
Gluić, Ljerka Golemac,
Vlatka Hlišć, Tamara
Horvat, Snježana Hulina,
Janja Ivančan, Vlatka
Januš-Maroković, Adrijana
Mamula, Irena Matica,
Petra Matutinović, Sandra
Muselin, Kristina Opačić,
Ivana Prokop, Aleksandra
Ptičar, Verica Radić, Iva
Sekula, Valentina ŠepakMolnar, Pavo Begovac,
Srđan Borota-Buranich,
Boris Harfman, Igor Horvat,
Bojan Kavedžija, Željko
Kveštak, Nenad Malić,
Dejan Pilatuš, Miljenko
Piškorić, Dubravko Radić,
Hrvoje Radić, Goran
Sekula, Krunoslav Šokac,
Alen Šušković, Goran
Vašarević, Dražen Zovko.
Ravnateljica: Ivana Lušić
Umjetnički voditelj: Ivan
Ivančan, ml.
Glazbeni voditelj - dirigent:
Dražen Kurilovčan
51
Četvrtak, 10. travnja 2014.
Crkva Svete Barbare djevice i mučenice,
Vrapčanska 165, u 18,30 sati
PASIONSKE ARIJE, koncert
izvode: Marija Lešaja, sopran
Katarina Javora, orgulje
Program:
T. Cecchini Sospirava Maria
J.S. Bach
Bist du bei mir, BWV 508
Blute nur iz Matthäus Passion, BWV 244
Schmücke Dich liebe Seele, BWV 654
G.F. Händel
Künftt’ger Zeiten eitler Schlummer iz Neun Deutsche
Arien, HWV 202
Flammende Rose, Zierde dre Erden iz Neune
Deutsche Arien, HWV 210
C. Franck
Panis Angelicus
G.Rossini
Crucifixus iz Petite Messe Solennelle
L. Vierne
Finale iz V. simfonije
F. Schubert
Ave Maria
Marija Lešaja, rođena u
Zagrebu 1983. godine.
Pohađala je glazbenu školu
Blagoje Bersa (osnovna
škola- flauta, Prof.Vesna
Hajdin, srednja škola –solo
pjevanje prof.Viktorija
Badrov). Nakon studija
filozofije i sociologije
52
upisuje Muzičku akademiju
u Zagrebu gdje i diplomira
u klasi izv.prof. Cynthije
Hansell-Bakić. 2008.
g. upisuje dvogodišnje
usavršavanje na Universität
für Musik und darstellende
Kunst u Beču u opernoj
klasi prof.Theimera i prof.
Orlowskog. Nastupila
je u ulogama Gretel,
Melpomene (Schlosstheater
Schoenbrunn Beč), Euridice
(Probebuehne- Mdw Beč),
Ida , Papagena, Barena,
Čobanče i Berta (HNK
Zagreb). Nastupala je kao
solistica uz Vjekoslava
Šuteja, Uroša Lajovica,
Tomislava Fačinija, Igora
Vlajnića, Josipa Šegu,
Srboljuba Dinića te uz
Hrvatski vojni orkestar,
Zagrebačku filharmoniju,
Orkestar riječke opere
i orkestar Muzičke
akademije. Nastupala je na
Festivalu komorne glazbe
u Vukovaru, Večerima
Sv. Donata u Zadru,
Orguljskom festivalu „Petar
Nakić“ u Rabu, u Salonu
Očić u izravnom prijenosu
Hrvatskog radija, Festivalu
u Rovinju, Festivalu
orgulja Heferer. Pohađala
je seminare KS Olivere
Miljaković, Dunje Vejzović,
Rotraud Hansmann,
Georga Nigla, Gerharda
Zellera, Nede i Željke
Martić.
Nastupila je kao solistica u
praizvedbi suite za ansambl
i sopran Mirele Ivičević
Planet 8 alias Operacija
Neptun u Teatru ITD.
Od 2011. g. članica je
HDGU-a i Künstlerforuma
iz Beča s kojima redovito
koncertira.
Katarina Javora je rođena
1986. godine u Zagrebu,
gdje je maturirala klavir u
klasi prof. Renate Strojin
Richter. Studij orgulja
je završila na Muzičkoj
Akademiji u Zagrebu u
klasi prof. Ljerke Očić.
Čembalo je učila u klasi
prof. Pavla Mašića, prof.
Emanuela Schmelzera
Ziringera, a diplomirala ga
na akademiji u Zagrebu u
klasi prof. Višnje Mažuran.
Ove godine je završila
magistarski studij orgulja
na Universität für Musik und
darstellende Kunst u Beču
u klasi prof. Pier Damiana
Perettija.
Za vrijeme studija je
nastupala kao solist, u
komornim sastavima te
s orkestrima na raznim
festivalima u Hrvatskoj
i Austriji. Sudjelovala je
na nekoliko regionalnih
i državnom natjecanju
HDGPP, te na natjecanju
“Ferdo Livadić”.
Pohađala seminare
domaćih i stranih profesora
kao što su Libor Dudaš, T.
Jellema, M. Sander, F. L.
Tagliavini, C. Bossert, A.
Knešaurek. P. Mašić, Aline
Zylberajch i mnogih drugih.
Katarina trenutno studira
teoriju glazbe na Muzičkoj
Akademiji u Zagrebu i
orguljašica je župne crkve
Sv. Terezije od Djeteta Isusa.
Crkva sv. Katarine,
53
Četvrtak, 10. travnja 2014.
Katarinin trg bb, u 20,00 sati
Dragan Filipović: PUT KRIŽA
autor stihova: Branko Klarić
autor glazbe: Dragan Filipović
orkestracija: Julio Marić i Tomislav Sušac
izvode: Zagrebačka filharmonija,
Akademski zbor mladih - Pro musica – Mostar
zbor Prijatelji – Čitluk, voditelj: Ivica Musa
solisti: Aleksandra Bilanović, sopran
Monija Jarak, mezzosopran
Mirjan Bukmir, tenor
Mate Akrap, bas
zborovođa: Dragan Filipović
korepetitorica: Marijana Pavlović
dirigent: Mladen Tarbuk
I kad je puko’ Bog zna koji bič i do Neba digla se buka
izišao je Pilat ispred puka i reko’:
Na smrt te sudim Kriste al’ moje su ruke nevine i čiste...
Onog trenutka kad počeh čitati ove riječi za prvu postaju
Križnoga puta od hrvatskog pjesnika Branka Klarića,
koji je nestao na Bleiburgu, u meni se zaokružila misao
koju dugo nošah u sebi. Naime, sjećajući se ratnih
strahota dok sa Don Antanom /kolegom/ u nametnutom
nam i agresorskom ratu vozih hranu vojnicima na brdo
Hum, znadoh reći: Ako mi, kad rat stane, na ovo brdo
stradanja, na Hum ne izvedemo vjernike na hodočašće,
križni put i molitvu za stradale, onda je i ovaj rat, tko
zna koji po redu križni put našeg naroda, izgubljen...
Nakon toga su prolazile godine, Veliki petak je svake
godine vjernički i hodočasnički obilježen. Započelo se i
sa izgradnjom postaja križnoga puta, gdje su postavljeni
drveni križevi. Nakon toga se otpočelo i sa reljefima u
kamenu koji oslikavaju muku, patnju i križ... Klesalo ih
je četrnaest akademskih kipara. Postaje se malo po malo
postavljaju. Paralelno s klesanjem kamenih postaja i
ja sam počeo klesati glazbu za svaku postaju križnoga
puta. Nakon završetka čekah prikladno vrijeme da
54
Akademski pjevački zbor Pro musica otpočne pjevački
klesati - postavljati na noge jednu po jednu postaju
križnoga puta. Hvala Bogu, otpočelo je to nakon zadnjeg
Bogojavljenja. Neću zaboraviti da je taj isti zbor na
Humu, u pravom smislu te riječi, podigao jedanaestu
postaju – Isusa razapinju na križ. Hvala im. Hvala i
prof. Juliju Mariću i gosp. Tomi Sušcu za orkestraciju
ovoga križnoga puta. Hvala solistima i onima koji su
pomogli pri uvježbavanju: Karlu Milićeviću, Dadi Šariću,
Alenki Milano, Marijani Pavlović, Ani Ćorić, Pavi Sušcu...
Ovim glazbenim dijelom, KRIŽNIM PUTEM, koji je
inspiriran na tekst Branka Klarića, nastojao sam i
glazbeno izraziti, s jedne strane muku, patnju, bol a s
druge oholost, a zapravo bijedu čovjeka koji u trenutku
kad mu je dobro i kad se osjeća moćnim želi zasjesti
na mjesto Boga. Nastojao sam polagano gradirati
radnju kroz teze i sporiji ritam, upotrebljavajući
umjereni kontrapunkt, „potičući“ dijalog između
glasova. Vidio sam u tome jači način izražavanja, te
dublju učinkovitost križnoga puta. Iz teksta koji me
se jako dojmio, kombinirao sam različitost metrika i
kontrasta, recitando dijelova, kako bi na slušatelja sve
skupa ostavilo jači dojam. Orkestar je zamišljen da bude
potpora misaonom tekstu, da na trenutak pjevač duboko
udahne, da ispjevana riječ donese poruku, približi i
posvijetli slušatelju smisao Kristove patnje, pomogne
naći odgovor za tvoju i moju patnju danas, još više sutra.
Također, orkestar je i podrška u trenutku kad krene ne
baš jednostavan polifoni dijalog.
Glazbeni stavci nose bol, ostavljenost, fizičku i duhovnu
patnju, no završavaju u duru, što će vjerujem slušatelja
iznenaditi. Htio sam reći, koliko god postaje križnoga
puta nose u sebi poniženje, bičevanje, sve veću i veću
iznemoglost, nemoć, pad... one nisu kraj! Istina Veliki
petak je smrt, ali je za tri dana Pobjeda, Uskrs. Zato
svaka postaja glazbeno pa i tekstualno završava s
nadom, sa svijetlom. U godini vjere zbog toga kličem: Ne
plači Marijo, ne tuguj vjerničko-hodočasnički narode, za
tri ćeš dana vidjeti Sina, Krista proslavljena!
Dragan Filipović
55
Branko Klarić, hrvatski pjesnik
(Jesenice, 16. VIII. 1912 – ?,
V. 1945.). Radio kao učitelj u
rodnome mjestu te od 1942.
kao činovnik u Zagrebu.
Pjesme uglavnom duhovnoga
nadahnuća objavio u zbirkama
Missa poetica (1936.), Darovi
vječnosti (1939.), Sklopljenih
ruku (1940.), Svjedočanstvo
zemlje (1943.), Pjevači zemlje
(1944., s G. Cvitanom),
Svečano bogoslužje (1945.).
Objavio i poemu Slava
katedrale (1942.), te zbirku
pjesama u prozi Srebrni kovčeg
(1943.). Pisao i prozu (Majčin
grijeh i druge pripovijesti, 1940.,
neobjavljeni roman Božji dan).
Nestao u bleiburškoj tragediji.
Dragan Filipović rođen je
1958. godine u Gradacu
općina Čitluk, a nakon završene
teologije u Sarajevu započinje
u Rimu 1986. godine studij
sakralne glazbe gdje 1990.
postiže Magisterijum in Musica
Sacra, a 1992. Magisterijum in
Cantu Gregoriano.
Predaje na Katoličkom
bogoslovnom fakultetu u
Sarajevu, te na srednjim
glazbenim školama “Ivan pl.
Zajc” u Mostaru i “Široki Brijeg”
u Širokom Brijegu.
Petnaest godina voditelj je
liturgijskog pjevanja u katedrali
u Mostaru, gdje vodi: Mješoviti
zbor “Marija”, Zbor mladih
“Gaudeamus” te mješoviti
studentski zbor “Pro musica”.
K tome uvježbava i nekoliko
klapa.
Skladao je sljedeće oratorije:
“Drugo uskrsnuće”, “Mesija”,
“Dona eis requiem-molitva za
pokojne”, “Galiotova pesen” te
“Miserere nobis”.
Djela su mu izvođena diljem
Bosne i Hercegovine te
Hrvatske, kao i manje skladbe
56
na festivalima u Omišu,
Etnofestu u Neumu, Uskrs festu,
Zlatnoj harfi itd. Ravnao je
zborom od 950 pjevača na misi
povodom posjeta pape Ivana
Pavla II. Banjoj Luci, primio
mnoge nagrade i priznanja
te snimio 23 albuma, nosača
zvuka ili Cd-a.
Zagrebačka filharmonija orkestar 140-godišnje tradicije
vrhunskog muziciranja u
Zagrebu i Hrvatskoj. Zaštitni
znak grada u kojem djeluje,
glazbena institucija slavne
prošlosti i velike tradicije
koja utjelovljuje urbanu sliku
Zagreba kao srednjoeuropskog
središta glazbe, umjetnosti i
kulture.Daleke 1871. započela
je profesionalna orkestralna
aktivnost u Zagrebu, a 1920.
orkestar je dobio ime koje i
danas nosi. Kroz cijelo vrijeme,
u hrvatsku prijestolnicu donosio
je najbolju klasičnu glazbu,
a njegovu povijest pisali su
prvorazredni šefovi dirigenti
Friedrich Zaun, Milan Horvat,
Lovro pl. Matačić, Mladen Bašić,
Pavle Dešpalj, Kazushi Ono,
Pavel Kogan, Alexander Rahbari
i Vjekoslav Šutej. Maestro Uroš
Lajovic česti je gost dirigent u ZF,
a pomogao je i kao umjetnički
savjetnik nakon preranog
odlaska maestra Šuteja.
Mnogi proslavljeni dirigenti
nastupali su sa Zagrebačkom
filharmonijom: Bruno Walter,
Leopold Stokowski, Paul Kletzki,
Sir Malcom Sargent, Kiril
Kondrašin, Kurt Sanderling,
Carlo Zecchi, Jean Martinon,
Milan Sachs, Krešimir Baranović,
Boris Papandopulo, Stjepan
Šulek, Milko Kelemen, Igor
Stravinski, Krzysztof Penderecki
i drugi.
Zagrebačka filharmonija
kroz desetljeća potiče
Akademski zbor Pro musica
hrvatsko stvaralaštvo izvodeći,
praizvodeći i snimajući
brojna djela hrvatskih autora.
Posebnu brigu vodi o mladim
talentiranim glazbenicima, a
najboljima dodjeljuje nagradu
za Mladog glazbenika godine.
ZF je ostvarila suradnju s
jednim od svjetski najprestižnijih
natjecanja mladih dirigenata
– natjecanjem Malko u
Kopenhagenu, Zagrebačka
filharmonija krasi i bogata
diskografija ovjenčana brojnim
nagradama poput hrvatske
diskografske nagrade Porin i
izdanjima za cijenjene hrvatske
i svjetske diskografske kuće
(Virgin Classics).
U sklopu Zagrebačke
filharmonije uspješno djeluju
Revijski i Komorni orkestar.
Mnogobrojna gostovanja u
najvećim svjetskim glazbenim
središtima, kao i velik broj
koncerata u Hrvatskoj i
Zagrebu, pridonijeli su da se
Zagrebačka filharmonija smatra
jednom od najistaknutijih
hrvatskih kulturnih institucija.
Akademski zbor Pro musica
postoji od 2001. godine.
Nazvan je Akademski jer
okuplja studente, koji su
glazbeno pismeni, tj. završili
su srednju glazbenu školu,
kao i Akademiju, neki su na
Glazbenoj kulturi, a jedan broj
njih je i sada na Glazbenoj
akademiji.
Želja mi je bila u Mostaru
naći pjevače koji će se uhvatiti
zahtjevnijih stranica glazbene
literature, posebice prave
vokalne polifonije. Kad sam
došao u Mostar, prije 22.
godine, koliko sam god želio
toliko nisam mogao vjerovati
da će se to dogoditi. No, ipak
se dogodilo. Na moju radost,
pjevači su zavoljeli tu vrstu
glazbe.
Kad smo na jednoj promociji
studenata Teološkog instituta,
prije 12 god. otpjevali motet
Viadane: Exultate iusti in
Domino… skoro sam od
radosti zaplakao. Kasnije je
došla Ave Maria, O bone Jesu
od Palestrine, Iubilate Deo od
Mozarta, Oče naš iz Dona eis
requiem, zatim više numera iz
oratorija Galiotova pesan… sve
jako zahtjevne stvari. Izdvojio
bih koncert u Banja Luci, Misu
u Rimu za Stepinčevo, koncert
povodom 250. god. Mozartova
rođenja, molitva za pokojne tj.
Dona eis requime, djelo za solo,
zbor i komorni sastav izvedeno
u Mostaru, Sarajevu i Šibeniku…
S vremenom su došli na red:
Vesperae – W. A. Mozart,
Requiem – W. A. Mozart,
IX. symphonia – L. v. Beethoven,
Requiem – G. Verdi itd…
Zbor Pro musica bio je nosilac
vrlo zahtjevnih projekata i
kulturnih zbivanja zadnjih
nekoliko godina. U gradu na
Neretvi, u zadnjem desetljeću,
57
nije bilo značajnijeg projekta
a da na njemu nije sudjelovao
akademski zbor Pro musica.
To dugujemo i svesrdnom
zalaganju korepetitorice zbora
prof. Marijane Pavlović.
Zbor „Prijatelji“ župa Krista
Kralja, Čitluk osnovan je u
prosincu 2002. god. prvotno
pod nazivom „Studentski zbor“
okupljanjem studenata, bivših
framaša na poticaj Ivana Muse
koji je i danas voditelj zbora.
Od te godine ova skupina
počela je upotpunjavati
nedjeljna večernja misna
slavlja, a uskoro su počeli i sa
realizacijom uskrsnog i božićnog
koncerta koji su postali tradicija.
Izvođači su pop-sacro glazbe.
Djeluju volonterski i većina
su članovi Internacionalnog
zbora u Međugorju za vrijeme
Festivala mladih. Do sada
su izdali dva nosača zvuka.
Godine 2010., zbor je za 90.
obljetnicu župe Čitluk izdao
CD pod nazivom „Djeluj kroz
mene“ s jednom autorskom
pjesmom „U dolini suza“. Iste
godine su preimenovali zbor u
grupu „Prijatelji“. Zbor danas
broji oko 40-tak članova. Drugi
album pod nazivom „Božić sa
zborom Prijatelji“ izdan je 2013.
god. popraćen pjesmama koje
su snimljene u „Studiu 3 - radio
postaje Mir Međugorje“. Zbor
Prijatelji izvodi različite glazbene
stilove u kojima višeglasno
obrađuje pjesme – od popa,
jazza, a capella pjevanja pa
sve do obrade poznatih gospel
pjesama.
Aleksandra Bilanović
maturirala je u Srednjoj
muzičkoj školi „Vlado Milošević“
u Banja Luci, na dva odsjeka,
viola i solo pjevanje. Do sada je
nastupila na raznim regionalnim
58
i međunarodnim natjecanjima u
Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te
Srbiji gdje je osvajala većinom
prve nagrade. Bila je član
Banjalučke filharmonije. Za
glazbeni doprinos dobila je
posebno priznanje grada Banja
Luke. Svoj prvi pjevački solistički
koncert imala je 2012. godine
u Banskom dvoru u Banja Luci.
U zadnje dvije godine nastupila
je na koncertima Milka Trnina.
Pohađala je seminar operne
režije kod Mathiasa Behrendsa,
seminar lieda kod Brede
Zakotnik i seminar Alexander
tehnike. Trenutno je studentica
druge godine pjevanja na
Muzičkoj akademiji u Zagrebu u
klasi doc. Martine Gojčeta-Silić.
Monija Jarak je rođena 1989.
godine u Mostaru. Završila je
Osnovnu i Srednju glazbenu
školu Ivana Plemenitog Zajca smjer solo pjevanje u klasi prof.
Amire Voljevice. Školovanje je
nastavila na Muzičkoj akademiji
Univerziteta u Istočnom Sarajevu
u klasi primadone doc. mr.
Sanje Ostić, gdje stječe zvanje
magistra solo pjevanja.
Članica je i solista Akademskog
zbora “Pro musica” s kojim je
nastupala u mnogim gradovima
u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj,
Italiji, Austriji itd.
Osvajala je nagrade na
međunarodnim natjecanjima
među kojima se izdvaja treća
nagrada na međunarodnom
natjecanju Bruna Špiler u
Herceg Novom. Trenutno se
usavršava kod zagrebačke
mezzosopranistice doc. Martine
Gojčete Silić.
Mirjan Bukmir: „glazbeni
put me odveo u Dubrovnik
gdje pohađam nižu glazbenu
školu. Srednju glazbenu školu
- smjer truba i solo pjevanje
završavam u Glazbenoj
školi ,,Pavlo Markovac’’ u
Zagrebu, u klasi prof. Živka
Kocev i prof. Nataše Šurina.
Glazbenu akademiju (smjer solo
pjevanje) magistriram u Splitu,
u klasi prof. Cynthia HansellBakić. Stručno usavršavanje
nastavio sam na glazbenom
konzervatorijumu u Beču, u klasi
prof. Agim Hushi.
Radim kao pedagog solo
pjevanja u Glazbenoj školi
,,Ivan pl. Zajc’’ u Mostaru.
Mate Akrap, bas. Rođen je
u Splitu, gdje nakon Jezične
gimnazije upisuje Glazbenu
akademiju i studij solo-pjevanja
u klasi profesorice Cynthije
Hansell-Bakić. Studij je uspješno
okončao ulogom Don Basilija
iz Rossinijeve opere Il Barbiere
di Siviglia. Doškolovao se na
brojnim majstorskim tečajevima,
od kojih valja istaknuti onaj
kod nacionalnog opernog
prvaka HNK Zagreb, Vitomira
Marofa, te poznatog talijanskog
vokalnog pedagoga Paola de
Napolija.
Od 2005. godine honorarni
je član zbora Splitske opere, a
od 2010. godine u matičnom
je ansamblu kao stalni
zaposlenik. Solistički debi
ostvario je ulogom Narednika
streličara u Puccinijevoj operi
Manon Lescaut, nakon čega
slijedi niz uloga u operama
Smetane: Prodana nevjesta
(Krušina); Ponchiellija: La
Gioconda (Zuane); Rossinija:
Il Barbiere di Siviglia (Fiorello);
Puccinija: Gianni Schicchi
(Notar); Verdija:Otello (Glasnik),
Macbeth (Liječnik), I Vespri
Siciliani (Gospodar Bethune);
Gounoda:Faust (Wagner).
Sudjelovao je i u nekoliko
produkcija djela hrvatskih
autora: Nikola Šubić Zrinjski
(Gašpar Alapić) Ivana pl. Zajca
i Adel i Mara (Dizdar-aga)
Josipa Hatzea, a pjevao je i u
praizvedbi opere Silvija Foretića
Maršal (Minić). Nastupio je i u
nekoliko koncertnih izvedbi od
kojih valja istaknuti: W. A. Mozart
( Requiem),(Vesperae sollenes
de confessore) ; J. S.Bach
(Magnificat ) i druge.
Od 2011. godine asistent je na
Umjetničkoj akademiji Sveučilišta
u Splitu.
Mladen Tarbuk (Sarajevo,
1962) Uz studij fizike na
Prirodoslovno-matematičkom
fakultetu u Zagrebu diplomirao
je kompoziciju u klasi Stanka
Horvata i dirigiranje kod Igora
Gjadrova na Muzičkoj akademiji
u Zagrebu.
Studij dirigiranja nastavio je
na Visokoj školi za glazbu u
Grazu kod Milana Horvata,
a kompoziciju i dirigiranje
usavršavao je i u Beču kod
Friedricha Cerhe i Uroša
Lajovica. Od 1990. djeluje kao
predavač teoretskih glazbenih
predmeta na Muzičkoj akademiji
u Zagrebu.
Od 1993. do 2000. djelovao
je kao šef-dirigent Simfonijskog
puhačkog orkestra Hrvatske
vojske. Od 2000. prvi je dirigent
Simfonijskog orkestra HRT, a
također je stalni gost-dirigent
Njemačke opere u Düsseldorfu.
Tarbukov predani skladateljski
i dirigentski rad prepoznat je
u Hrvatskoj i u inozemstvu o
čemu svjedoče i brojne nagrade
(nagrada na Natjecanju
dirigenata Smetana – Dvořák
– Janaček, Nagrada Dr. Ernst
Vogel za skladbu A tre , Nagrada
Stjepan Šulek 1993., prva
nagrada na Međunarodnom
natjecanju u Tolosi, Nagrada
Josip Štolcer Slavenski za skladbu
Sanjači i dr.).
59
Petak, 11. travnja 2014.
Stara gradska vijećnica, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5,
u 18,00 sati
MOJ DOŽIVLJAJ MUKE
izložba studenata ALU, Zagreb
odabir: profesori ALU, Zagreb
postav: studenti ALU, Zagreb
Pasionska baština je sa Akademijom likovnih umjetnosti
u Zagrebu započela suradnju 1997. godine, a ideja je bila
potaknuti studente na stvaralštvo na tada pomalo zanemarene
teme: Muke i Uskrsnuća Kristova, ali i teme šire i slobodnije
shvaćene, doživljene i interpretirane ljudske muke i radosti
življenja, stvaranja, bivanja.
Studenti tome pristupaju vrlo otvoreno i raznovrsno u
motivima i tehnikama: od sakralnog i figurativnog do osobnog
i apsrtraktnog, te korištenjem novih medija. Odaziv je bio
značajan i rezultirao je velikim brojem kvalitetnih dijela što je
bio i jedan od razloga uvođenja triju nagrada za najuspješnije
radove i autore. Nagrade su utemeljene 2002. godine pod
pokroviteljstvom Gradske Skupštine Grada Zagreba u
čijim prostorima (Galerija Kristofor Stanković) se izložbe i
održavaju.
Odabir radova vrše profesori
Akademija, a postav
izložbe rade studenti, dok o
nagradama odlučuje žiri u
čijem sastavu su profesori,
kritičari i povjesničari
umjetnosti.
Izložba studena ALU,
Pasionska baština 2013
60
Iz natječaja „Pasionska
baština 2014.“ za studente
Akademije likovnih
umjetnosti u Zagrebu:
Izložba propituje teme iz
kristološke pasionske baštine
i načine na koje danas
komuniciraju sa mladim
likovnim umjetnicima te koji
su fokusi, da li postoje i da li
uopće znamo što je pasionska
baština.
Kršćanska tradicija Muke propituje nepravednost osude i žrtvu
ljubavi za druge.
Današnja stvarnost, posebno u doba različitih kriza, gotovo
sama govori o nepravednosti različitih sustava i količini patnje
kojima su izloženi uglavnom najnemoćniji.
Glavne teme pasionske baštine vežu se uz tri događaja
opisana u Novom zavjetu
u različitim evanđeljima.
Dotiču tri događaja poznata
iz niza prikaza u likovnoj
umjetnosti:
1. Svečani (Mesijanski) ulazak
u Jeruzalem
2. Izgon trgovaca iz hrama
3. Posljednja (pashalna)
večera
Uz svaku od ovih tema
vežu se različiti prizori
poznati iz povijesti likovne
umjetnosti. Postavljaju
se teme od oduševljenja
i općeg prihvaćanja do
Izložba studena ALU,
izdaje i nerazumijevanja,
Pasionska baština 2013
prijateljstva, poniznosti i
traženja novih značenja u naizgled javnim događajima.
Upoznavanje s iskustvima i kontekstom vremena posebno
u dodacima uz originalne tekstove govore o jakoj simbolici
ponekad šturih opisa događaja koji su kroz povijest zadobili
mitski karakter, gotovo nestvarnost.
Tomislav Buntak,
docent na ALU
61
Petak, 11. travnja 2014.
Crkva sv. Petra, Vlaška 93, u 20,00 sati
O ISUSE IZRANJENI, Pasionska baština zapadne
Slavonije, novljanskog kraja
izvode: Mješovita vokalna skupina KUD-a Košutarica,
Košutarica
Ženska vokalna skupina KUD-a Šubić, Novska
Crkveni pjevački zbor župe Sveti Nikola, Jasenovac
odabir i animacija: Zoran Filipović
Valentina Šepak Molnar
Program:
Amo sad grešnici, Košutarica
Gorko plače Gospa draga (Gospin plač – djačenje), Košutarica
Sveti Petar u raj ide (djačanje), Košutarica
Psalmi na Cvjetnicu (Cvjetna nedjelja), Jasenovac
Sedam žalosti Majke Marije, Novska
Ja se kajem, Bože mili, Košutarica
O Isuse, daj da pjevam, Košutarica
Najava Velikog Četvrtka – krejenje (čegrtanje)
Psalam Velikog Četvrtka, Jasenovac
O Isuse izranjeni, Jasenovac
Sedam žalosti Majke Marije, Novska
Prosti moj Bože, Košutarica
Psalam Velikog Petka, Jasenovac
Sedam žalosti Majke Marije, Novska
Puče moj (prijekori Velikog Petka), Jasenovac
Moja ljubav, Isuse najdraži, Košutarica
Tiha noć se evo spusti (napjev iz sela Roždanik), Novska
Tiha noć se evo spusti (napjev iz sela Stari Grabovac), svi sudionici
U okviru ciklusa koncerata korizmene vokalne pučke tradicije,
Pasionska baština ima priliku po prvi puta predstaviti
korizmeno pučko pjevanje zapadne Slavonije – korizmeno
pučko pjevanje novljanskog kraja. U prilog odabiru ovog
projekta govori činjenica da je organizirana aktivnost lokalnih
pjevačkih i folklornih skupina i crkvenih pjevačkih zborova koju
diči stoljetna aktivnost ponovno u usponu. Područje pogođeno
ratnim razaranjima, procesom poslijeratne obnove doživjelo
je među svojim pučanstvom kako tradicijsku tako i duhovnu
obnovu, a nositelji nove tradicijske stvarnosti su uglavnom
62
članovi kulturno-umjetničkih društava. Članovi ovih društava i
udruga ujedno su nosioci pjevačke aktivnosti u svojim župama,
pa su se i kontakti i proces osmišljavanja koncerta odvijali tim
putem. Ideju o koncertu osmislio je i do kraja realizirao Zoran
Filipović, voditelj i koreograf KUD-a Košutarica. Zajedno sa
iskusnom stručnom suradnicom Valentinom Šepak Molnar
(Korizmeni napjevi Moslavine), Filipović je odabrao sudionike
i napravio scenarij prikazanja korizmenih pučkih tradicija
novljanskog kraja.
Nositelj projekta, KUD „Košutarica“, osnovan je 1996. godine
sa ciljem očuvanja kulturnih tradicija (pjesme, plesovi,
običaji, nošnja) sela Košutarice. Potaknuti činjenicom da velik
broj tradicijskih običaja i pjevanja u njihovu selu još uvijek
egzistira u svojoj punoj ljepoti i snazi, članovi društva prenose
duh tradicijskog života na brojnim manifestacijama diljem
republike Hrvatske. U nizu zanimljivih arhaičnih i novijih
pjevanja (posebice muške pjevačke skupine) i šetanih kola
karakterističnih za područje novljansko-jasenovačkog kraja,
ističe se korizmeni običaj djačenje. I u novljanskom se kraju
žalost u spomen na Isusovu muku iskazuje nošenjem žalosne
odjeće (crnina) ali i prestankom pjevanja (svjetovnih napjeva)
i plesanja (šetanih kola). Međutim, postojao je specifičan
repertoar koji je ipak bio dozvoljen. To su uglavnom bili
napjevi s pobožnim tekstualnim predloškom (Sveti Petar u raj
ide) i pripjevom (Mol’ marijo s nebesa za nas). Posebnost čini
napjev Osu se nebo zvijezdama koji odudara od spomenute
prakse. Ovaj repertoar kao i načini pjevanja (glas, arija) u
Košutarici nazivaju djačenje. Iako se je moglo djačiti tijekom
cijele korizme, Zoranove kazivačice Mare Milašinović i Ljubica
Filipović kazuju da se je djačilo uglavnom nedjeljom prije
zdravomarije.
„Skupimo se mi isto ka’ i kad ćemo u kolo, al´ kolo ne igra
nego igramo razne igre – lapavce, vojske, janjine,… Prije neg’
zazvoni zdravomarija velimo: Ajmo djačit! Oddjačimo dvi-tri
pjesme i idemo kuć’“. (prema zapisu Zorana Filipovića)
Nažalost, u današnjoj praksi ovaj repertoar možemo čuti samo
u nastupima lokalne folklorne skupine, posebno u vrsnim
izvedbama, pjevu muške pjevačke skupine Košutarica. Veliki
tjedan je i u ovom kraju bio vrhuncem cijelog razdoblja.
Umjesto zvonjave crkvenih zvona krejilo se (kreja – čegrtaljka)
po dogovoru u različitim dijelovima sela na pozdravljenje,
u podne ili zdravomariju. Od posebnosti ističu i darivanje
Isusova groba na Veliki petak u župnoj crkvi Sv. Nikole
u Jasenovcu. Obitelji su darivale šlingane pekire ili gusja
(guščja) jaja. Svi sakupljeni darovi išli su na muntu (dražba)
koja se je događala na sam Uskrs ispred župne crkve. Muntu je
vodio tutor a sva zarada je išla na korist crkve.
Koliko je značajna duhovna kultura i tradicija u jasenovačkom
kraju jasno ukazuje povijest crkvenog pjevačkog zbora.
Crkveni pjevački zbor župne Crkve Sv. Nikole osnovan je
63
davne 1829. godine kada je zapjevano uz orgulje prilikom
posvete tada nove župne crkve. Jasenovčani su rado pjevali
i u crkvi i nakon obreda pa je simbioza svjetovne i duhovne
pjevne tradicije rezultirala osnivanjem Hrvatskog seljačkog
pjevačkog društva Svačić 1909. godine. Ime Svačić se veže
uz glazbenu aktivnost velikog kompozitora hrvatske zborske
glazbe Rudolfa Matza koji je u pjevu Svačića pronašao
inspiraciju za svoje brojne obrade i folklorne skladbe. Stotinjak
tadašnjih aktivnih članova Svačića često je nastupalo u
Jasenovcu ali i diljem Banovine Hrvatske. HSPD Svačić je
proglašavan najboljim zborom tadašnje pjevačke zajednice
(pjevačka župa Matija Gubec) te je kao takav nastupao i u
prestižnom Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu te uživo
na novoosnovanoj radio postaji – Hrvatski radio Zagreb.
Svačić djeluje do 1945. kada mijenja naziv u KUD „Jasenovac“,
nastavljajući tradicije svojih prethodnika sve do 1990-tih
godina. Nakon ratnih razaranja i povratka iz prognanstva,
1995. godine ponovno s radom nastavlja crkveni pjevački
zbor i Udruga za očuvanje kulturne baštine Jasenovac čiji
članovi nastoje na najbolji način produžiti stoljetnu, duhovnu i
svjetovnu, pjevačku tradiciju jasenovačkog kraja.
I treći sudionik ovog koncerta, KUD „Šubić“ iz Novske, slijedi
slavne tradicije kulturnog amaterizma koji je u Novskoj
početkom prošlog stoljeća (1909.) započelo Hrvatsko
pjevačko tamburaško društvo Šubić. Današnji „Šubić“
započinje radom nakon oslobođenja 1995. godine, a na svom
programu uz brojne koreografije izvodi i čuva od zaborava
pjesme i kola novljanskog kraja. Društvo je sudjelovalo na
brojnim značajnim folklornim manifestacijama u Hrvatskoj
i inozemstvu (Mađarska, Italija, Njemačka, Bosna i
Hercegovina). Osim svjetovnih, društvo na svom repertoaru
ima niz crkvenih napjeva, različitih dijelova crkvene godine.
Upravo to je glavnim razlogom što su se pjevačice „Šubića“
pridružile ovom projektu.
dr. sc. Joško Ćaleta
KUD “Šubić”
Novska osnovan je 1995.
godine, iako je pod istim
imenom u Novskoj osnovano
Hrvatsko pjevačko tamburaško
društvo još davne 1909. godine.
KUD “Šubić” u svom programu
čuva i izvodi prvenstveno
narodne pjesme i kola svoga
novljanskog kraja, ali izvodi i
koreografije pjesama i plesova
s drugih područja Hrvatske.
Osim svjetovnih, društvo se
bavi očuvanjem i izvođenjem
64
crkvenih božićnih, korizmenih i
marijanskih pjesama.
Društvo je sudjelovalo na svim
velikim smotrama hrvatskog
folklora, kao što su Vinkovačke
jeseni, Đakovački vezovi,
Brodsko kolo, Županijska
smotra folklora u Martinskoj
Vesi, smotra Moslavine u Kutini
i mnogim drugim. Posebno
su ponosni na sudjelovanje u
programu šokačkih folklornih
društava pod nazivom „Šokačka
se grana vije” u HNK Zagreb
U inozemstvu, KUD “Šubić” je
nastupao u Mađarskoj, Italiji,
Njemačkoj, te više puta u Bosni i
Hercegovini.
U sastavu KUD-a “Šubić” djeluje
folklorna skupina, tamburaši i
dječja folklorna grupa. Ukupno
je aktivno oko 80 članova.
KUD „Košutarica“ osnovan
je 1996. godine sa ciljem
očuvanja narodnih pjesama,
plesova i običaja sela
Košutarica. KUD “Košutarica“
izvodi izvorni folklor sela i
održava na životu bogatu
tradiciju u koju spadaju i neki
od ophodarskih običaja koji u
Košutaricama žive i danas.
Do sada su nastupili na
mnogim smotrama folklora u
Hrvatskoj: Županijskoj smotri
folklora u Martinskoj Vesi,
Đakovačkim Vezovima, Lukovo
u Novskoj, Ivanskim kresovima,
Voloderskim jesenima, koncertu
šetanih kola „Oj, za gorom,
za zelenom“ u Zagrebu u
organizaciji posudionice i
radionice narodnih nošnji
iz Zagreba, na koncertu
Marijanskih pjesama „K nebu
leti pjesmo moja“ u Bošnjacima
i „Miholjačko sijelo“ u Donjem
Miholjcu“.
Sudjelovali su nekoliko puta
na reviji nošnji Slavonije i
zapadnog Srijema u Starim
Mikanovcima pod nazivom
„Mladost i ljepota Slavonije“
gdje su više puta nagrađivani.
Voditelj KUD-a je Zoran
Filipović.
Crkveni pjevački zbor župe
Sveti Nikola u Jasenovcu
osnovan je 1829. god. Prvi put
zapjevao je uz orgulje prilikom
posvete nove župne Crkve. Kako
foto: Željko Gašparov
je Jasenovac već imao priličan
broj pučkih izvornih pjesama
koje su uglavnom pjevane pred
crkvom nakon bogosluženja,
došlo je do osnivanja
„Hrvatskog seljačkog pjevačkog
društva (HSPD) Svačić“ 1909.
g. Tako uglavnom svi pjevači
Crkvenog zbora postaju pjevači
i seoskog društva hrvatskog
seljačkog pjevačkog društva
“Svačić“. Pjevaju i gaje pretežno
jasenovačke izvorne pjesme
koje je već u početku postojanja
uglazbio i obradio hrvatski
kompozitor Rudolf Matz, koji
je često ovdje dolazio upravo
zbog izvornih običaja i pjesama.
„Svačić“ je često nastupao na
domaćim nastupima kako i na
mnogobrojnim širom Banovine
Hrvatske.
„Svačić“ je djelovao do 1945.
kada je zabranjen zbog svog
hrvatskog imena „Svačić“.
Ubrzo je osnovano novo
društvo „KUD-Jasenovac“ koje
djeluje sve do 1990. Nakon
Domovinskog rata i povratka
iz prognanstva 1995. ponovno
djeluje Crkveni zbor i njegovi
članovi ponovno pjevaju i u
novo osnovanoj „Udruzi za
65
očuvanje kulturne baštine
Jasenovac“. Crkveni zbor vrlo
uspješno obnavlja stare crkvene
pjesme i napjeve koje se pjevaju
kroz godinu u mnogim crkvenim
obredima. Zbor broji 25
članova, a „Udruga za očuvanje
kulturne baštine Jasenovac“ ima
dvije sekcije, pjevačka skupina
broji 20 članova, a folklorna 25
članova.
Valentina Šepak Molnar
rođena je 1978. u Bjelovaru.
Osnovnu školu pohađa u
Čazmi, srednju u Zagrebu u
školi za Klasični balet, Odjel
narodnih plesova. Plesač,
pjevač-solist u ansamblu Lado
od 2000-2014.godine. Od
2014 radi kao nastavnica
narodnih plesova u školi
za klasični balet.Voditelj je
mnogobrojnih izvornih skupina,
sakupljač narodnog blaga
Moslavine, autorica koreografije
„Lijepa Moja Moslavina“ Ansambl Lado, ansambl Ivan
Goran Kovačić - Zagreb
„Koj za kolo, nek ide u kolo“,
animatorica dviju pjevačkih
skupina sa područja Moslavine
u sklopu Pasionske baštine u
Zagrebu 2012. godine.
Zoran Filipović rođen je u
Novskoj. Osnovnu školu
pohađa u Jasenovcu, a za
vrijeme progonstva školovanje
nastavlja u Zagrebu i Novskoj
gdje završava i srednju školu.
2001. godine postaje član
KUD-a „Šubić“ iz Novske u
kojem i danas aktivno sudjeluje,
te postaje i njegov umjetnički
voditelj.
Danas vodi KUD „Košutarica“
koji gaji izvorni folklor
istoimenog sela, gdje nastoji
obnoviti tradiciju poput kola na
Kirvaj i Božićnog kola na treći
dan Božića.
Zoran Filipović je cijelu svoju
folklorašku karijeru posvetio
istraživanju pjesama, plesova
i običaja jasenovačkog tj.
novljanskog kraja sa naglaskom
na šetana kola i karekterističan
način pjevanja u trojkama.
Istraživanja se temelje na
običajima sela Brestača,
Kozarice, Stari Grabovac,
Jasenovac, Košutarica, Drenov
Bok i Krapje. 2012. počinje
istraživati pasionsku baštinu
novljanskoga kraja i prikupljati
stare korizmene napjeve što je
rezultiralo koncertom „O Isuse
izranjeni“.
Petak, 11. travnja 2014.
Crkva Uznesenja BDM, Resnik, u 20,00 sati
MUKA GORKA GOSPODINA..., koncert
(Dalmacija, Podravina i Međimurje, Dalmatinska zagora i
Hercegovina, Sjeverozapadna Hrvatska, Slavonija i Baranja)
izvodi: Ansambl narodnih plesova i pjesama LADO
umjetnički voditelj: Ivan Ivančan, ml.
glazbeni voditelj: Dražen Kurilovčan
dirigenti: Joško Ćaleta, Dražen Kurilovčan
66
Subota, 12. travnja 2014.
Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, u 20,00 sati
Vlado Sunko: MISSA (Classic-Pop-Folk)
izvode: Gradski zbor Brodosplit
muški dio zbora Umjetničke akademije u Splitu
zborski solisti: Ivan Žitko, Damir Radovan,
Zvonimir Tolić (tenori), Ivan Bošnjak,
Jakov Radunić, Srđan Lukić
(baritoni), Dragan Popović (bas)
Bernard Kahle (alt),
Gudački orkestar Umjetničke akademije u Splitu:
Loris Grubišić, Valter Lovričević (violine), Mladen
Grgić (glasovir), Tomislav Šošić (klavijature),
Nenad Bego (el. bas gitara), Pjero Malkoč
(kontrabas), Igor Kralj (timpani), Žare Siriščević,
Vedran Roguljić (udaraljke), Oliver Rogošić (diple
na mijeh).
dirigent: Vlado Sunko
Kyrie
Gloria
Credo
Sactus
Benedictus
Agnus Dei
Dona nobis pacem
GOSPE SINJSKA (kantata)
izvodi: Gradski zbor Brodosplit (a cappella)
Još ne biše zora zarudila
Molitva
Ovo ne blista zlato
O Gospe Sinjska
Missa (Classic – Pop – Folk) za soliste muški zbor i
orkestar je skladana 2012. godine u ozračju nagovještaja
velikih promjena na duhovnom polju, čiji utjecaji se
naziru u nešto slobodnijem pristupu misnom slavlju. Po
ugođaju bliži je suvremenoj glazbenoj izražajnosti nego
67
strogoj liturgičnosti. To je susret klasične, sa folklornom
i popularnom suvremenom glazbom, kojoj nije podloga
gregorijanski napjev, već spontane glazbene ideje
izazvane općim sadržajem pojedinog stavka, te slobodan
izbor vlastitih ili citiranih motiva, na kojima autor gradi
glazbu snažnih emocija: ljubavi, radosti, tuge, zahvalnosti,
samilosti, poniznosti, nade.
Ono što pojačava potrebnu dramatičnost i uvjerljivost je
folklorna glazba, u prvom redu brdovitog zaleđa srednje
Dalmacije, te folklorna glazba najužeg obalnog pojasa i
otoka. Intencija autora je afirmacija zanemarivane folklorne
glazbe brdovitog zaleđa Dalmacije u odnosu na popularnu
Dalmatinsku pjesmu. Ljepota snažne izvorne neposrednosti
ojkanja i pjevanja rere na latinskom jeziku predstavlja pravi
kuriozitet. Postavljanjem ovog idioma zabrđa na mjestima
koja su dramatski najsnažnija i najpotresnija djelo dobiva
na bogatstvu kontrasta i autentičnosti.
gospe sinjska (2006) je skraćena verzija kantate
Zlato Gospine milosti, za soliste i muški zbor a cappella.
Praizvedena je povodom 280. obljetnice krunjenja Gospe
Sinjske u sinjskom svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske
1996.
Podloga glazbi su stihovi A. Kačića – Miošića iz njegovog
djela Razgovor ugodni naroda Slovinskog/prošireno
izdanje 1795. god. I, II, III; M. I. Čagalja iz djela Pred
slikom Gospe sinjske/1964. god. VI; A. Jadrijevića iz
djela Himna Gospi Sinjskoj/1936. god. VIII, a stihove je
odabrao i dopisao fra J. Ante Soldo.
Vlado Sunko
......Sunko je u ovom djelu odbacio čvrsto tonalitetno uporište, radije
se priklonio modalnosti, ne samo da bi postigao efekt arhaičnosti,
nego još više da bi tonski osnažio osobitosti cetinskog kraja.
Njegov melodijski sloj nalazi uporište u folklornom idiomu. Prosta
pučka popijevka, u Sunkovom se radu zamjećuje kao temelj glazbenog
promišljanja, više kao povijesni eho, nego kao citat. Njenim
zgušnjavanjem, skladatelj postiže različita raspoloženja, ponekad
lirska a rjeđe meditativna, češće dramski napeta, gotovo epska.....
.....U njegovim postupcima očituje se živost i jedan poseban
dinamizam. Sve usmjeruje pobjedi, ali ne onoj fizičkoj i trenutačnoj,
već onoj vječnoj u Bogu i vjeri.
Miljenko Grgić , Slobodna Dalmacija, 24.9.1996.
68
Zbor Brodosplit i Gudački orkestar Umjetničke akademije u Splitu
Muški zbor Brodosplit
osnovan je 1972. godine.
Svojim radom, brojem
nastupa, zanimljivošću
programa, vrijednošću
interpretacije, kulturom
pjevanja, osebujnom
zvučnošću i kompaktnošću
glasova, postao je jedan
od najcjenjenijih zborova u
Hrvatskoj.
Zborom su od njegova
osnivanja ravnali ugledni
pedagozi i dirigenti, a od
1988. godine skladatelj i
dirigent Vlado Sunko, redoviti
profesor na Umjetničkoj
akademiji u Splitu.
Za svoj rad Brodosplit je
stekao vrijedne nagrade i
priznanja diljem domovine:
nagrada Grada Splita
(1979., 1994. i 2013.),
medalja Grada Splita
(2002.), nagrada Splitskodalmatinske županije za
tridesetogodišnji uspješni
rad (2002.), prva nagrada
i apsolutno prvo mjesto na
državnim natjecanjima u
Zadru (1990., 1995.), Rijeci
(1993.), Umagu (1999.) i
Novigradu (2007.).
Na međunarodnim
festivalima amaterskih
zborova dobio je prvu
nagradu u Budimpešti
(1991.) i Pragu (2002.),
zlatnu medalju na Svjetskim
zbornim igrama u Xiamenu
u Kini (2006.), te na­slov
olimpijskog pobjednika
na Zbornoj olimpijadi u
Linzu (2000.) i šampiona
Svjetskih zbornih igara
u Grazu (2008.). U
Španjolskoj 2012. godine na
međunarodnom natjecanju
zborova “Canta al mar”
zbor je osvojio dvije zlatne
medalje u kategorijama
muških zborova i sakralne
glazbe te naslov apsolutnog
pobjednika u kategoriji
muških zborova.
69
Predsjednik Republike
Hrvatske Ivo Josipović
im je svojom odlukom u
svibnju 2013. godine dodi­
jelio Povelju Republike
Hrvatske za osobite zasluge
za kulturu koje je Gradski
zbor “Brodosplit” imao kao
međunarodni promicatelj
hrvatske kulturne baštine i
osvajač svjetskih nagrada
u zbornom pjevanju, a
povodom 40. obljetnice
uspješnog djelovanja.
Zbor brodosplit; Tenori I.:
Damir Radovan, Zvonimir
Tolić, Ivan Žitko, Branko
Kljaković-Gašpić, Boris
Viđak; Tenori II.: Ante
Čepić, Bakotić Igor, Željan
Smoje, Ivica Čović, Mario
Jurun, Ante Smoljo, Mladen
Velat, Zoran Slavica;
Baritoni: Jakov Radunić,
Srđan Lukić, Ivan Bošnjak,
Valentino Šindija, Josip
Knežević, Eduard Grenc,
Tonći Lazarušić, Zdeslav Bilić,
Denis Šarić; Basovi: Stjepan
Mihanović, Luka Kovač, Tino
Babić, Petar Ćurković, Božo
Kesić, Ante Kovačević, Mario
Milovčić, Toni Vidović, Pjero
Reskušić, Dragan Popović,
Nikola Potkonjak
70
Mješoviti zbor Umjetničke
akademije u Splitu, izravni
je nasljednik Zbora studenata
Studija glazbene kulture.
Bogat repertoar ovog Zbora
sastoji se od djela svih
stilskih epoha i povijesno
glazbenih razdoblja.
Njihovim zalaganjem
mnoga zaboravljena
djela starih majs­tora su
oživjela, dok su skladbe
suvremenika doživjele
praizvedbe. Od 1992.
Zborom ravna pedagog
i skladatelj prof. Vlado
Sunko, redoviti profesor
Umjetničke akademije
u Splitu. Pod njegovim
vodstvom pet puta Zbor je
osvojio najviše nagrade na
Festivalu duhovne glazbe
Cro Patria, a i sam voditelj
je kao autor više puta
nagrađivan. Profesor Sunko
često ravnanje prepušta
talentiranim studentima.
Na 11. Međunarodnom
festivalu zborova Zlatna vila
u Prijedoru 2011. dobiva
za skladbu Majka, posebno
priznanje za najbolje
izvedeno suvremeno djelo.
Prošle godine je sudjelovao
u izvedbi opere Dioklecijan
Ive Tijardovića, a ove godine
je surađivao sa HNK-Split u
izvedbi 9. simfonije L. van
Beethovena.
Gradski zbor UMAS:
Tenori I.: Luka Demarin,
Petar Meštrić, Leona
Tomasović, Deni Pjanić,
Dragan Mamuza;
Tenori II.: Mladen Kalebić,
Bernard Kahle, Sunčica
Huljić, Jorge Sladić;
Baritoni: Toni Kožul, Jakov
Salečić, Marinko LasanZorobabel, Matija Kučić;
Basovi: Filip Klauček,
Mladen Šimić, Josip Bošnjak,
Martin Andrijašević, Andrija
Ječmenjak Goran CetinićKoća, Zvonimir Stejskal, Josip
Tomasović.
Gudački orkestar
Umjetničke akademije
u Splitu djeluje u skolpu
svog studijskog programa.
Njeguje raznovrstan
repertoar raznih stilskih
epoha. Zapažene izvedbe
ostvario je pod vodstvom
prof. Josipa Škunce, te
zadnjih petnaestak godina
pod vodstvom mo. Harija
Zlodre, također profesora
na Umjetničkoj akademiji
u Splitu. U orkestru često
gostuju kao ispomoć
profesionalni glazbenici.
Zadnjih godina orkestar
surađuje sa solistima
i mješovitim zborom
Akademije izvodivši
Vivaldijevu Gloria, Mozartove
Wesperae, skraćenu
Tijardovićevu operu
Dioklecijan, te premijerno
izvodi zaboravljena djela
splitske baštine (Bajamonti,
Alberti).
Gudački orkestar UMAS:
Violine I.: Valter Lovričević,
Ema Ivković, Marija Čača,
Luka Jadrić; Violine II.: Loris
Grubišić, Tena Vujinović,
Matea Beotić, Zala Oblak,
Viole: Ivor Ivančić, Vera
Kamenšek; Violončela:
Anthony Havelka, Mirna
Lazić, Matej Iličić.
71
Vlado Sunko (Split, 1954.),
glazbeni pedagog, dirigent
i skladatelj. Studij glazbene
teorije završio je na Muzičkoj
akademiji u Zagrebu (1979.).
Od 1982. do 1992. radi kao
profesor teorijskih predmeta
i dirigent djevojačkog zbora
na Srednjoj glazbenoj školi
Josipa Hatzea u Splitu.
Utemeljitelj je i prvi voditelj
Zbora dječaka (1991.).
Redoviti je profesor na
odjelu Glazbene umjetnosti
pri Umjetničkoj akademiji
Sveučilišta u Splitu. Dirigent je
mješovitog zbora Umjetničke
akademije koji je više puta
nagrađivan na Danima
hrvatske duhovne glazbe
Cro-patria. Sveučilište u
Splitu dodijelilo mu je plaketu
za doprinos razvoju splitskog
sveučilišta u 2006. godini.
Godine 1988. preuzima
ravnanje Muškim pjevačkim
zborom Brodosplit, danas
Gradskim zborom Brodosplit,
s kojim osvaja brojne
nagrade na domaćim i
inozemnim natjecanjima.
Za uspješan stvaralački
rad u 2000. i 2012. godini
dodijeljena mu je nagrada
grada Splita. Za svoj
skladateljski rad stekao je
brojna priznanja i nagrade
na natjecanjima i festivalima.
U lipnju 2013. godine
dodijeljeno mu je odlikovanje
reda Danice hrvatske s likom
Marka Marulića, najveću
nagradu za kulturu koja se
dodjeljuje na državnoj razini,
za osobite zasluge za kulturu
posebice kao međunarodni
promicatelj hrvatske kulturne
72
baštine i osvajač svjetskih
nagrada kao dirigent, i
skladatelj.
Od kompleksnijih radova
treba izdvojiti kantatu za
soliste, zbor i instrumentalni
ansambl Zlato Gospine
milosti 1996., simfonijsku
poemu In memoriam 1998.,
Koncert za mandolinu i
orkestar 2001. te Rapsodia
rustica za komorni ansambl
2009. Missa za soliste zbor i
orkestar 2012.
Kontinuirano vodi seminare u
zemlji (Pula, Šibenik, Rovinj,
Zagreb, Dubrovnik, Split) i
inozemstvu (Čile, Mađarska,
BiH). Njegove skladbe za
mandolinski orkestar izvode
se na međunarodnim
festivalima mandolinske
glazbe (Italija, Njemačka,
Španjolska, Češka,
Mađarska i Francuska).
Član je ocjenjivačkih sudova
brojnih natjecanja (festivali
dalmatinskih klapa u Omišu,
festivali mandolinista,
županijska, državna i
međunarodna natjecanja
amaterskih zborova). Redoviti
je član Hrvatskog društva
skladatelja.
Nedjelja, 13. travnja 2014.
Crkva sv. Petra, Vlaška 93, u 20,00 sati
Ljubo Stipišić Delmata:
POSTAJE KRIŽNE PUKA NAŠEGA
SUDIŠTE - MUČIŠTE - SMRTIŠTE,
pučki korizmeni oratorij na stihove Stake Klanac Tulić i
biblijske tekstove za sola, muški i ženski zbor
izvode:
lica:
Isus: Vedran Kašić, tenor
Evanđelist: Petar Rogošić, tenor
Majka: Vedrana Zrnić, sopran
Pilat: Martin Feller, bas
Veronika: Jana Pogrmilović, mezzosopran
Najavljivač 1: Luka Ivoš, bariton
Najavljivač 2: Martin Feller, bas
Najavljivačice: Željka Lučev Vasić, sopran
Jasna Vince, sopran
glasovi iz puka:
Jana Pogrmilović, mezzosopran
Janko Gašpar, tenor
Filip Filipović, tenor
Anton Mažar, bas
puk: Mješoviti pjevački zbor KUD-a «INA»
dirigent: Bojan Pogrmilović
Program:
Uvodne riječi
Prvi dio postaja križnih / sudište
Postaja Prva: Isusa osuđuju na smrt
Postaja Druga: Isus prima na se Križ
Postaja Treća: Isus pada prvi put pod Križem
Postaja Četvrta: Isus susreće svoju Majku
73
Drugi dio postaja križnih / Mučište
Postaja Peta: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi Križ
Postaja Šesta: Veronika pruža Isusu rubac
Postaja Sedma: Isus pada drugi put pod Križem
Postaja Osma: Isus tješi jeruzalemske žene
Postaja Deveta: Isus pada treći put pod Križem
Treći dio postaja križnih / smrtište
Postaja Deseta: Isusa svlače
Postaja Jedanaesta: Isusa pribijaju na Križ
Postaja Dvanaesta: Isus umire na Križu
Postaja Trinaesta: Isusa skidaju s Križa
Postaja Četrnaesta: Isusa polažu u grob
završne riječi
Pučki korizmeni oratorij „Postaje križne puka našega“
temeljen je na poznatim narodnim napjevima, na
koje je nove stihove u pučkom duhu napisala Staka
Klanac-Tulić, te na elementima pučke crkvene glazbe
dalmatinske provenijencije. Za recitativne dijelove
Skladatelj je koristio i dijelove tekstova iz Biblije. Mnogi
svjetovni narodni napjevi koji su korišteni u ovom
oratoriju imaju svoje praporijeklo u crkvenoj glazbi. Na
ovaj način donekle su vraćeni svom izvoru. U postaje
križnog puta umetnuti su i skladani recitativi, također
u pučkom stilu, koje interpretiraju solisti iz zbora i
tako utjelovljuju biblijske likove, sudionike posljednjih
trenutaka Isusova života. Iako vizualno slušatelj ima
dojam nastupa mješovitog zbora, treba reći da kao i
uvijek kad se radi o ovakvom načinu pjevanja Skladatelj
izbjegava tradicionalni mješoviti široki harmonijski slog
te primjenjuje sustav paralelnog, dvostrukog zbora tako
da se četveroglasni tijesni slog pretvara u takozvano
lažno osmeroglasje, to jest prvi soprani pjevaju isto
što i prvi tenori, drugi soprani isto što i drugi tenori i
tako dalje. Pored toga muški i ženski zbor često imaju i
samostalne nastupe. Takav tretman zbora Ljubo Stipišić
- Delmata uvijek koristi kada piše u pučkom duhu jer je
to i način na koji spontano pjevaju izvorni pučki pjevači.
74
Zbor INA, Laon
Mješoviti pjevački zbor
KUD-a «INA» osnovan
je 1976. godine. Nastupa
u Hrvatskoj i inozemstvu
(Italija, Češka, Slovenija,
Kanada, Poljska, Austrija,
Mađarska, Francuska),
samostalno i u suradnji s
profesionalnim ansamblima
(Zagrebačka filharmonija,
Hrvatski komorni orkestar,
Gudački komorni orkestar
iz Českog Krumlova, sastav
Flamenco Company svjetski
poznatog španjolskog
gitarista i skladatelja Paca
Peñe, festivalski komorni
orkestar manifestacije
Pasionska baština u
Zagrebu i dr.).
Repertoar Zbora čine
duhovne skladbe, zborske
obrade hrvatskog i
svjetskog folklora, a
često se izvode i obrade
zabavnoglazbenih
evergreena. Posebno
atraktivan je božićni
program.
Od dolaska sadašnjeg
dirigenta Bojana
Pogrmilovića 1988. Zbor je
izveo preko 230 naslova,
od čega četrdesetak
višestavačnih djela.
Godine 1997. i 1998.
Zbor je osvojio prve
nagrade na Natjecanju
zborova u Zagrebu, a
2000. godine nagradu za
najbolju interpretaciju na
Festivalu duhovne glazbe
“CRO Patria” u Splitu.
2003. godine Zbor je
dobio nagradu za najbolju
interpretaciju zadane
skladbe na Festivalu
zborova grada Zagreba.
Na Međunarodnom
natjecanju božićnih i
adventskih pjesama
«Petr Eben» u Pragu
2004. godine dobio je
srebrnu plaketu, kao i na
Međunarodnom natjecanju
u Ohridu 2013. godine.
Zbor je do sada snimio
šest nosača zvuka - kasetu
75
“Misa a la chilena”, te
CD-e: “Voda zvira”,
“Folklor u zborskoj glazbi”,
“Radost svijetu” s božićnim
programom, CD na čijem
se repertoaru nalaze dva
velika djela Johna Ruttera
(Requiem i Gloria), te CD
s djelom koje se večeras
izvodi. CD “Voda zvira”
je 1999. godine bio
nominiran za prestižnu
hrvatsku diskografsku
nagradu “Porin”.
Bojan Pogrmilović,
dirigent, solo pjevač
i vokalni pedagog.
Diplomirao je solo pjevanje
na Muzičkoj akademiji u
Zagrebu. Deset godina
bio je glazbeni voditelj
Ansambla narodnih
plesova i pjesama Hrvatske
“Lado”, a sada predaje
solo pjevanje na Glazbenoj
školi Vatroslava Lisinskog.
Kao voditelj dalmatinskih
klapa “Mareta” i “Cesarice”
i „Gajeta“ osvojio je brojne
nagrade na Festivalu
dalmatinskih klapa u
Omišu i međunarodnom
festivalu zborova u
Veroni, a njegovi učenici
solo pjevanja osvajali su
nagrade na domaćim
i međunarodnim
natjecanjima. Član je žirija
domaćih i međunarodnih
76
natjecanja zborova i
često član žirija Festivala
dalmatinskih klapa u
Omišu. Od 2008. godine
umjetnički je direktor
Natjecanja zborova u
Azzanu Decimu (Italija)
i umjetnički direktor
Festivala klapa „Školjka“
u Pakoštanima. Od 1988.
vodi mješoviti pjevački
zbor KUD-a “INA”, koji je
pod njegovim ravnanjem
dosegnuo sadašnju visoku
razinu. Sada vodi i Klapu
„Barun“, Dvije godine
dirigirao je mješovitim
pjevačkim zborom iz
Verone sastavljenim od
članova 15 zborova
Udruženja zborova Grada
(AGC Verona). Osam
godina vodio je Vokalni
ansambl «Samoborke“
s kojim je osvojio Zlatnu
plaketu i naziv pobjednika
Folklorne kategorije
na natjecanju zborova
„Praga cantat“. Ravnao
je i gudačkim orkestrom
iz Češkog Krumlova,
Hrvatskim komornim
orkestrom, te Zagrebačkom
filharmonijom. Kao solist i
sa svim svojim ansamblima
realizirao je tridesetak
nosača zvuka. Jedan je od
sedmero Hrvata uvrštenih
u ediciju „Who is who in
choral music?“.
Ponedjeljak, 14. travnja 2014.
Crkva Svete Barbare djevice i mučenice,
Vrapčanska 165, u 18,30 sati
NARODE MOJ LJUBLJENI,
koncert pučkih korizmenih napjeva
izvodi: Vokalni ansambl KUD-a Klek, Ogulin
dirigent: Joško Ćaleta
Pozdrav domaćina
Kamilo Kolb: NA RAJSKOM DRVU
izvodi: Mješoviti zbor sv. Barbare “Panis angelicus”
dirigent: Tomislav Čekolj
Program:
Počinje se strašna muka
(Grohote, Šolta)
zapis i obrada: Joško Ćaleta
Poslušajte, braćo mila, gorku muku Gospodina
(Kneževićev Gospin plač) (Zaton, Šibenik)
zapis i obrada: Joško Ćaleta
O, Marija sinka svega
(Lomnica, Turopolje)
zapis i obrada: Dražen Kurilovčan
Na Golgoti, tužnom pustom brigu
Rukopisna pjesmarica iz Petrovog sela, poč. 20 st.
(ur. Miroslav Vuk)
obrada: Joško Ćaleta
O Isuse, ja spoznajem
(Tounj, ogulinsko područje; izvor: Cithara Octochorda 1757.)
Zapis: Nikolina Luketić, obrada: Joško Ćaleta
Gorko cvili Marija
(Topolje, Baranja)
zapis: Pavo Begovac; obrada: Joško Ćaleta
Moj Isuse, raskriljujem Tebi ruke
(Drežnik Grad) Prema pjevanju članica ŽFS “Drežnik Grad”;
obrada: Joško Ćaleta
77
Tužno plače, žufko javče
(Gotalovo, Podravina)
obrada: Dražen Kurilovčan
Židovska su djeca
koral na Cvijetnicu (Šepurina, otok Prvić)
zapis i obrada: Joško Ćaleta
Mi treba da se hvalimo
psalam na Cvijetnicu (Ogulin)
obrada: Joško Ćaleta
Puče moj
prijekori Velikog petka (Ogulin)
obrada: Joško Ćaleta
Narode moj ljubljeni
Lađevac (izvor: Cithara octochorda 1701.)
Prema pjevanju članova FD “Lađevčani”
obrada: Joško Ćaleta
Ja se kajem, Bože mili
(Slivno-Ravno, Vlaka, dolina Neretve)
zapis i obrada: Joško Ćaleta
Križu sveti, križu blagi
(procesija Priko poja na Veliki petak) (Bol, otok Brač)
zapis i obrada: Joško Ćaleta
Nižje, nižje, sončece
(Buševec, Turopolje)
obrada: Dražen Kurilovčan
Svetoj žrtvi uskrsnici
(Vid, dolina Neretve)
zapis i obrada: Joško Ćaleta
Tiha noć se evo spusti
(Srijem)
obrada: Dražen Kurilovčan
Vokalni ansambl KUD–a
“Klek” njeguje klapsko
i folklorno pjevanje te a
cappella izvodi najljepše
folklorne napjeve iz
alpskog, dinarskog,
panonskog i jadranskog
kulturnog područja
Hrvatske.
Na repertoaru ansambla
je preko 80 folklornih
78
napjeva za koje aranžmane
potpisuju dr. Joško Ćaleta
te niz drugih istaknutih
folklorista i muzikologa.
Vokalni ansambl
je postigao vrlo
zapažene rezultate na
raznim smotrama i
festivalima, a redovito je
nastupao na godišnjim
koncertima Društva,
Vokalni ansambl KUD–a “Klek”
kao i na mnogobrojnim
Međunarodnim festivalima
folklora. Ansambl je
prošle godine na festivalu
božićnih pjesama u Pragu
osvojio drugo mjesto, a na
festivalu božićnih pjesama
u Sesvetama, po ocjeni
stručnog povjerenstva
proglašen je najboljim
vokalnim ansamblom te
osvojio zlatnu plaketu.
Unatrag desetak godina,
pod vodstvom dr. Joška
Ćalete, istaknutog
hrvatskog etnomuzikola
uvježbali su i niz prekrasnih
božićnih pjesama iz raznih
krajeva Hrvatske što je
rezultiralo samostalnim
božićnim koncertima “Došli
smo Vas pohoditi” i “Kad se
Isus ditić, u Betlem porodi”
kojim su se predstavili na
Međunarodnim festivalima
adventskih i božićnih
pjesama u Budimšpešti,
Bratislavi i Kočevju te
u mnogim gradovima
Hrvatske.
Izuzetno važan dio
repertoara ansambla čine i
korizmeni napjevi hrvatskih
krajeva kojima se ansambl
također predstavio diljem
Hrvatske i Europe te niz
puta nastupio u okviru
manifestacije Pasionska
baština.
Voditelj i dirigent vokalnog
ansambla je Joško Ćaleta,
dr. sc. etnomuzikologije.
Joško Ćaleta biografija
vidi str. 48
79
Ponedjeljak, 14. travnja 2014.
Stara gradska vijećnica, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5,
u 20,00 sati
Zoran Novačić: STABAT MATER
J. S. Bach: AIR iz III. orkestralne suite
izvode: Gudački komorni orkestar Muzičke akademije;
solisti studenti Muzičke akademije:
Barbara Suhodolčan
Martina Đurđević
muzički voditelj: prof. Jože Haluza
Skladba Stabat Mater za sopran, alt i gudače nastala
je 2007., a praizvedena je 2009. godine u Zagrebu. Iste
godine skladba je nagrađena na 5. trienalnom Natječaju
za skladbu nadahnutu pasionskim sadržajem. Prilikom
praizvedbe autor o skladbi piše: „Mistične tercine iz XIII.
st., poznate pod naslovom Stabat mater ili u hrvatskom
prepjevu Stala plačuć tužna Mati, već stoljećima
nadahnjuju brojne skladatelje. Njihova umjetnička
vrijednost i ljepota tako su nadahnule i mene. Svoje
djelo povjerio sam instrumentima koji mogu ponajbolje
izraziti duboku osjećanost: gudačima i ljudskom glasu.
U samoj obradi teskta koristio sam se pretežito starim
kompozicijskim tehnikama koje su mi pomogle da
živo prenesem patnje Kristove Majke. Skladba sadrži
dvanaest stavaka. U prvom stavku, iznad višestruko
ponavljanog ritmičnog obrasca, nježno se prepliću alt
i sopran koji nas svojim mirnim pjevom vode daleko u
prošlost, na brdo Golgotu. Tako započinje tužaljka...“
Zoran Novačić (Krapina,
1964.), dirigent i skladatelj,
diplomirao je dirigiranje
na Muzičkoj akademiji
Sveučilišta u Zagrebu
u klasi Pavla Dešpalja
kod kojeg pohađa
i jednogodišnju
specijalizaciju. Kao
stipendist Fonda Lovro i
80
Lilly Matačić usavršava
se u Münchenu i Beču
kod Berislava Klobučara.
Djelovao je kao korepetitor
i pomoćni dirigent u
Operi HNK u Zagrebu te
kao asistent i zborovođa
Zbora HRT. Kao dirigent
surađivao je s domaćim
i inozemnim orkestrima,
a redovito nastupa kao
pratitelj vokalnih solista
na glasoviru i orguljama
u Hrvatskoj i inozemstvu.
Dobitnik je Diplome
Milka Trnina. Docent je
na Muzičkoj akademiji u
Zagrebu. Član je Hrvatskog
društva samostalnih
umjetnika, Hrvatskog
društva skladatelja
i Hrvatskog društva
glazbenih umjetnika.
Skladateljski opus bilježi mu
niz skladbi. Od komornih
skladbi napisao je, između
ostalog, Divertimento za
gudački kvartet (1999.),
Zrinjski-varijacije za
flautu, obou i glasovir
(2004.), Rosni cvetek za
puhački kvintet (2004.)
te Svetomartinjski trio za
glasovir, violinu i violončelo
(2004.). Od vokalno
instrumentalnih skladbi
ističu se Kajkavska misa
za sole, zbor i orkestar
(2001.) i glazbeno-scensko
prikazanje Kajkavski
rekvijem za sole, zbor i
orkestar (2002.). Potpisuje
veći broj ciklusa sakralnih
pjesama te solo pjesama
na stihove I. Oreba: Jutro
u Vela Luci (2003.), na
stihove Dobriše Cesarića:
Voćka poslije kiše (2004.),
Tišina, (2005.) i Vjetru
(2005.) te na stihove A.B.
Šimića „Svjetlost zvijezda“
(2011.). Oratorij Stabat
mater (2006.) za dva sola i
gudači kvartet praizveden je
na Pasionskoj baštini 2009.
Prvi stavak Veliki prasak,
Uskrsa stvorenja-„Simfonije
svemira“ (2009.) za veliki
orkestar preradio je za dva
glasovira, a Koncert za
violinu i orkestar “Voda”
(2010.) imati će praizvedbu
ove godine.
Za Pasionsku baštinu 2011.
napisao je Via crucis za
gudači orkestar i soliste.
2012. godine nastaju Tri
zborske skladbe, a godinu
poslije Simfonija sv. Franjo
Asiški i Cantico di frate
sole za veliki orkestar, zbor
i soliste. „Orion“- Koncert
za fagot, gudače i harfu
je skladateljevo najnovije
djelo. Njegova komična
opera Tajna krapinskega
kluča (2000.), nakon
praizvedbe, doživjela je
niz uspješnih izvedbi u
Zagrebačkom kazalištu
“Komedija”.
Gudački komorni
orkestar Muzičke
akademije Sveučilišta u
Zagrebu u okviru nastave
djeluje od jeseni 2006.
godine, a osnovan je
na inicijativu prof. Jože
Haluze. Svrha takvog
ansambla je omogućiti
studentima gudačkog
odsjeka, stjecanje prvih
iskustava i vještina
zajedničkog muziciranja
u većem ansamblu,
81
Gudacki komorni orkestar, Pasionska bastina 2012.
uz vježbu maksimalne
komunikacije među
dionicama, kao i punog
kreativnog zalaganja, s
obzirom da ansambl djeluje
samostalno, bez dirigenta.
Kroz ovakve se projekte
studenti postupno uvode u
profesionalni način rada
koji ih očekuje kao buduće
glazbenike.
Orkestar redovito svake
godine održi barem
dva koncerta u dvorani
Akademije (F-5), nastup na
Memorijalu J. Š. Slavenski
u Čakovcu (od 2008.)
kao i Zagrebu u sklopu
manifestacije Pasionska
baština.
82
Nastupio je u sklopu
Glazbenog ciklusa Mladi
glazbenici u Matici
hrvatskoj u Zagrebu,
a u nekoliko prigoda
i u dvorani Hrvatskog
glazbenog zavoda.
Gostovao je i u dva navrata
u Beču-Peterchkirche pod
umjetničkim vodstvom
Catherine Mackintosh,
te samostalni koncert u
Universität für Musick und
darstellende Kunst.
Jože Haluza je nakon
završene srednje muzičke
škole u Varaždinu kod
prof. Đure Horvata,
studirao u klasi prof. Ivana
Pinkave i Ivana Weilanda
na Muzičkoj akademiji
u Zagrebu, gdje danas
djeluje kao redovni profesor
za komornu glazbu, i
kao voditelj Gudačkog
komornog orkestra. Bio
je član dionice I violina,
a kasnije i zamjenik
koncertnog majstora u
Zagrebačkoj filharmoniji
(od 1973. do 1982.),
zatim je 16 godina bio
član ansambla Zagrebački
solisti, a od 1998. do
2003. djeluje kao koncertni
majstor orkestra Gradskog
kazališta Komedija.
Kontinuirano se bavi
komornom glazbom
kao član Trija Ars longa,
Gudačkog kvarteta
Pro arte, Zagrebačkog
gudačkog tria, Gudačkog
kvarteta Rucner, Ansambla
3+ i povremeno još nekih
ansambala.
Jedan je od osnivača i 20
godina koncertni majstor
Varaždinskog komornog
orkestra.
Često je nastupao i
kao solist s ansamblom
Zagrebački solisti,
Varaždinskim komornim
orkestrom, Društvenim
orkestrom HGZ-a, te sa
Simfonijskim orkestrom
HRT-a izvodeći djela A.
Vivaldija, G. B. Pergolesia,
J. S. Bacha, G. Ph.
Telemanna, A. Corellija, W.
A. Mozarta, F. Schuberta,
R. Vaughana Williamsa,
S. Bukvića, T. Uhlika, F.
Paraća, M. Tarbuka i A.
Klobučara.
Uz aktivnu glazbenu
djelatnost, bavi se i
pedagoškim radom; prvo
kao nastavnik violine u
Krškom, a zatim početkom
devedesetih kao profesor
komorne muzike u FGŠ
Elly Bašić, a od 1996.
godine do danas predaje
na Muzičkoj akademiji u
Zagrebu.
83
Utorak, 15. travnja 2014.
Zagrebačka katedrala, Kaptol 31, u 20,00 sati
Aleksandar Grečanjinov: STRASNAJA
SEDMICA (VELIKI TJEDAN) op. 58, za zbor a
capella
izvode: Zbor Hrvatske radiotelevizije
dirigent: Valerij Poljanski
Veliki tjedan, kako u katoličkoj tako i u pravoslavnoj
crkvi predstavlja vrijeme izuzetnog liturgijskog
intenziteta, s jutarnjim i večernjim službama koje
prate dramatične i iskupljujuće događaje u posljednjim
zemaljskim danima života Isusa Krista. S vjerskog
stajališta, riječ je o ključnim i temeljnim događajima koji
su tijek ljudske povijesti promijenili zauvijek.
Pravoslavna crkva Veliki tjedan obilježava kroz jutarnje
i večernje liturgije (izuzev Velikog petka), a svaka služba
praćena je određenim pjevanjima koja se, prema drevnoj
tradiciji, sastoje isključivo od a cappella pjevanja:
unisonog (primjerice u Grčkoj) i polifonog (kao što
je slučaj u Rusiji i zemljama Balkana). Upravo iz te
goleme i duge tradicije, nadahnuće je crpio Aleksandar
Grečanjinov (1864.–1956.). Kao jedan od predstavnika
izuzetno kreativnog i plodnog razdoblja u ruskoj glazbi,
tzv. Nove ruske zborske škole (u koju se primjerice
ubraja i Sergej Rahmanjinov), Grečanjinov je bio blizak
glasovitoj moskovskoj Sinodskoj školi crkvenog pjevanja
kao i muškom i dječačkom Sinodskom zboru.
Godine 1912. dovršio je svoj veličanstveni ciklus od
trinaest stavaka povezanih temom događaja Velikoga
tjedna koje kroz strukturu teksta slušatelja vode
opsežnim rasponom emotivnih i duhovnih iskustava. U
glazbenom smislu, osobito što se tiče vokalnog raspona,
raznolikosti teksture i boja, riječ je o najraskošnijem
uglazbljenju ruskih pravoslavnih tekstova koje se možda
može usporediti jedino s Cjelonoćnim bdijenjem Sergeja
Rahmanjinova. Sam Grečanjinov svoj rad je opisao
kao „iscrpljivanje svih tehničkih sredstava koje zbor a
cappella može podnijeti“.
84
Djelo je praizvedeno u studenome 1912. godine u Moskvi,
a u travnju slijedeće godine predstavljeno je i u Sankt
Peterburgu pod ravnanjem samog skladatelja. No,
nakon toga, ciklus se nije u cijelosti izvodio sve do 1990ih kada ga je ‘oživio’ Zbor Ruske državne kapele na čelu
sa zacijelo najvećim autoritetom zborske glazbe danas,
Valerijem Poljanskim. Taj primjer slijedilo je još nekoliko
ruskih zborova dok je na Zapadu djelo još uvijek prilično
nepoznato.
Aleksandar Grečanjinov
rođen je 25. listopada
1864. u Kalugi, Rusija, a
umro 3. siječnja 1956. u
New Yorku, SAD.
Grečanjinov je započeo
studirati glazbu prilično
kasno, kažu da je klavir
počeo svirati tek sa 14
godina, jer su očekivanja
njegova oca bila sasvim
drugačija. Naime, trebao
je preuzeti obiteljsku
firmu, no usprkos očevim
željama upisuje se na
moskovski Konzervatorj
1881. god. Kasnije se
seli u St. Petersburg gdje
studira kompozicuju i
orkestraciju u klasi prof.
Rimski Korskakova, koji
prepoznaje njegov izuzetan
glazbeni talent, te ga
podupire i financijski.
Velika podrška Rimski
Korskakova omogućuje
mu da završi studij, te oni
postaju veliki prijatelji sve
do Korsakove smrti 1910.
god. Rimski Korsakov je
imao veliki utjecaj u ranim
Grečanjinovim radovima,
a to možemo najbolje čuti
u djelu za gudački kvartet
No.1
Oko 1896. Grečanjinov
se je vratio u Moskvu, te je
počeo skladati za kazališta,
opere i ruske pravoslavne
crkve. Bio je veoma
uspješan, a njegova djela
često izvođena, tako da mu
je car dodjelio doživotnu
mirovinu.
Grečanjinov je napisao
pet simfonija, četiri djela
za gudački kvartet, dva za
glasovirska trija, sonate za
violinu, violončelo, klarinet,
klavir i balalajku, nekoliko
opera, ciklus pjesama Les
Fleurs du Mal, op. 48, te
niz drugih glazbenih djela.
Nakon Ruske revolucije
Grečanjinov emigrira u
Francusku 1925. god, a
zatim 1939. god. u dobi
od 75 godina, u Sjedinjene
Američke Države, gdje
ostaje živjeti do svoje smrti
1956. god.
Danas se većina
Grečanjinovih rukopisa
nalazi u Glazbenom
zavodu za scenske
umjetnosti New York Public
Library.
85
Zbor HRT, katedrala, Pasionska baština 2013.
Zbor Hrvatske
radiotelevizije utemeljen je
četrdesetih godina prošloga
stoljeća nastavljajući
tradiciju Zagrebačkih
madrigalista. Djelujući
najprije kao komorni
ansambl pod vodstvom
Mladena Pozajića, a
zatim Slavka Zlatića, s
vremenom je prerastao u
prvi profesionalni zbor u
Hrvatskoj.
Velik repertoar Zbora
obuhvaća skladbe a
cappella i vokalnoinstrumentalne skladbe
u rasponu od rane
renesanse do najnovijih
glazbenih djela, a osobita
se pozornost posvećuje
njegovanju hrvatske
glazbene baštine. Zbor je
stekao ugled na redovitim
nastupima diljem Hrvatske,
ali i mnogim zapaženim
koncertima u inozemstvu,
primjerice u Rimu, Moskvi,
Salzburgu, Milanu, Parizu,
86
Veneciji i Berlinu. Surađivao
je s mnogim uglednim
hrvatskim dirigentima
(Lovrom pl. Matačićem,
Milanom Horvatom,
Pavlom Dešpaljem,
Nikšom Barezom itd.), s
mnogobrojnim inozemnim
gostima (Claudiom
Abbadom, Lorinom
Maazelom, Igorom
Markevičem, Valerijem
Poljanskim) te s nizom
solista svjetskoga glasa.
Zbor je dobio Diplomu
Milke Trnine za izuzetne
umjetničke dosege u 2004.
godini na temelju izvedbe
Hrvatske mise Borisa
Papandopula, a 2005.
izvedbom Hrvatske mise
pod ravnanjem Tončija
Bilića, zabilježene na CD-u
u izdanju Cantusa, osvojio
je diskografsku nagradu
Porin za album godine u
kategoriji klasične glazbe.
Godine 2007. skladba
Igora Kuljerića Križu, daj
nam ti milosti objavljena na
CD-u u izdanju Orfej/HRT
s naslovom Kako jelen vrilo
traži, također pod Bilićevim
ravnanjem, dobila je
Porina za najbolju skladbu
napisanu za solo ili manji
sastav.
Godine 1998. Zbor HRT–a
je počeo sustavno njegovati
pjevanje a cappella i uz
instrumentalnu pratnju.
Tako je nastao ciklus
– Sfumato – s ciljem
upoznavanja publike s
djelima hrvatske glazbene
baštine, remek–djelima i
rjeđe izvođenim skladbama
klasične literature te
najnovijim ostvarnjima
zborske glazbe u nas i u
svijetu. Ciklus ima i likovnu
dimenziju, što je razvidno iz
podnaslova Duhovni zvuci,
boje i oblici, a ostvaruje
se u suradnji s Muzejom
Mimara.
Valerij Poljanski rođen
je 1949. u Moskvi.
Diplomirao je na Visokoj
glazbenoj školi u Moskvi
(Moskovski Konzervatorj)
1967. u klasi prof. B.
Kulikov (zborsko dirigiranje)
i A. Dimitriadi (opera i
simfonije).
Za vrijeme studiranja
dirigirao je studentskim
zborom na Moskovskom
državnom konzervatoriju,
a dirigiranje je diplomirao
1971. god.
Više od 35 godina
Poljanski dirigira mnogim
domaćim i inozemnim
glazbenim skupinama, a
među najznačajnijima u
tumačenju ruske zborske
glazbe su njegove izvedbe
koncerata Bortnyansky i
Večernja od Rahmanjinova.
Poljanski od 1992. je
dirigent i umjetnički
ravnatelj Državnog
simfonijskog orkestra i
zbora Rusije, koji ima
više od 200 članova. Uz
djela suvremenih autora,
Poljanski izvodi i klasične
orkestralne i zborske
repertoare, te oživljava
zaboravljena djela starih
majstora koja se nisu
izvodila niz godina. Tako
je pripremio i operu
Čajkovskog “Eugene
Onegin” u glazbenom
kazalištu Göteborgu
(Švedska), gdje je bio i
šef-dirigent festivalskih
večeri “Opera”. 2011.
god. održao je premijeru
Čajkovskog djela “Legenda
o Gradu Yelets” na
otvorenom u istoimenom
gradu.
Poljanski je izdao 80 CD-a
i LP-a koji obuhvaćaju niz
pjevačkih, simfonijskih i
vokalno-simfonijskih djela:
Haydna, Beethovena,
Brahmsa, Brucknera,
Dvoraka, Glazunova,
Prokofjeva, Rahmanjinova,
Regera, Skrjabina,
Taneyeva, Čajkovskog,
Šostakovičeva i mnogih
drugih skladatelja.
87
Srijeda, 16. travnja 2014.
Društvo hrvatskih književnika, Trg bana J. Jelačića 7,
u 12,00 sati
LIRIKA VELIKOG PETKA
Iz stvaralaštva Vinka Kosa
odabir: Božidar Petrač
sudjeluju: prof. dr. sc. Vladimir Lončarević,
mr. sc. Božidar Petrač
stihove kazuje: Joško Ševo, dramski umjetnik
PROGRAM:
Križni put u hrvatskoj poeziji 20. stoljeća
Vinko Kos:
Križni put u povodu 100. obljetnice pjesnikova
rođenja
Glazbeni program pod ravnanjem Pavla Mašića:
Giovanni Battista Pergolesi:
Quando corpus morietur, Amen
88
Srijeda, 16. travnja 2014.
Crkva sv. Katarine, Katarinin trg bb, u 20,00 sati
Josip Magdić: JEZUŠEV KRIŽNI PUT,
oratorij, opus 250
tekst: prof. dr. Stjepan Pepeljnjak
Marko Bertić: LUX AETERNA
izvode: Marijana Radičević, sopran
Leon Košavić, bariton
Zvonko Novosel, recitator
Komorni zbor Muzičke akademije
Gudački komorni orkestar Muzičke akademije
Puhački ansambl Muzičke akademije
dirigentica: Jasenka Ostojić
O djelu Jezušev križni put
Početkom vrućeg ljeta 2013. na prijedlog uvaženog
profesora doktora Stjepana Pepeljnjaka našli smo se u
Tkalčićevoj ulici u domaćem ambijentu u restoranu Ivica
i Marica. Kako se znamo već treći decenij s brojnih akcija
čudesne manifestacije Pasionske baštine s kojom usko
i surađujemo, to smo odmah prešli ad rem. Rekao mi
je: “ Imam gotov tekst za Križni put, ali na kajkavskom
narječju: Jezušev Križni put. – Kako bi se to ponudilo
javnosti? – To bi bio prvi Križni put na kajkavskom.”
Rekao sam: “Bravo, počašćen sam, ali moram ga
pročitati.” Nakon nekoliko sastanaka ustanovio sam,
da je to idealna tematika za Pasionsku baštinu i da
sam voljan već za slijedeću nešto konkretno i napraviti.
To će biti Jezušev križni put, oratorij za sopran, bas,
recitatora, mješoviti zbor i gudački orkestar i to točno
kako mi slijedi u rokovniku opus 250. Kako je gospodin
Pepeljnjak i kajkavac i stanovnik zagrebačkog Resnika,
koji ove godine obilježava 800. obljetnicu od osnutka
Župe Resnik to bi se oratorij mogao izvesti u okviru
svečanosti Pasionske baštine u uobičajenoj dvorani
u centru grada i kao repriza nakon nekoliko dana u
Župi Resnik, a eventualno i još negdje... Počeo sam s
pripremama temeljito i bez žurbe. Iz obilja kajkavskog,
sakralnog i glazbenog izričaja odabrao sam po svom
nahođenju najupečatljivije kajkavske motive i glazbene
fraze iz korizmenih kajkavskih napjeva iz samog
89
Resnika, zatim Hrvatskog Zagorja, te Međimurja kao
i napjeve koje bilježi naša čuvena Cithara octochorda.
- Cjelina Križnog puta od četrnaest postaja (I.-VII. te
VIII.-XIV.) je sadržajno i upečatljivo glazbeno homofono
i imitativno povezana s vokalnim, recitatorskim i
instrumentalnim nabojem.
Josip Magdić
Josip Magdić se rodio
u Ogulinu 19. ožujka
1937. godine. Klasičnu
gimnaziju i glazbenu školu
pohađa u Zagrebu. Na
Pedagoškoj akademiji
završava studijsku grupu:
glazba - hrvatski jezik.
Studij nastavlja u Ljubljani
na Akademiji za glasbo:
orgulje kod P. Rančigaja,
dirigiranje u klasi D. Švare
i kompoziciju u klasi L. M.
Škerjanca, kod kojega je i
magistrirao.
Od 1967. je ravnatelj
glazbene škole u Bjelovaru.
Od 1970. djeluje na
Muzičkoj akademiji u
Sarajevu. 1972. utemeljuje
i vodi ansambl Momus.
Godine 1977. pokreće
grupu Masmantra koju
spaja s elektroakustičnom
radionicom (EAR).
Godine 1985. postaje
redovitim profesorom.
Predavao je kompoziciju
(10 diplomanata),
orkestraciju, polifoniju,
analizu glazbenih oblika,
suvremenu notaciju i
elektroničku glazbu. Često
nastupa solistički, izvodeći
vlastita djela na orguljskim
koncertnim turnejama
u Hrvatskoj, Sloveniji,
90
Italiji, Francuskoj, Austriji,
Njemačkoj, Danskoj,
Norveškoj, Irskoj, Kanadi i
Sad-u. Od 1995. do 2007.
bio je redoviti profesor
teoretskih predmeta
na Muzičkoj akademiji
Sveučilišta u Zagrebu
s kojom je umirovljen
nastavio sa suradnjom.
Djela, koja su stvorena
za najrazličitije sastave,
u rasponu od solističke,
komorne, simfonijske,
vokalno-instrumentalne
do elektroničke, filmske
i multimedijalne glazbe,
a ima ih više od 250,
izvođena su mu u
gotovo svim europskim
zemljama te u Americi,
Aziji i Australiji. Za svoje
stvaralaštvo primio je
brojne nagrade i priznanja:
Prešernovu akademsku
nagradu 1964., Nagradu
Sedam sekretara Skoj-a
1969., Nagradu na IX.
međunarodnom natjecanju
elektroakustične glazbe
u Bourgesu 1981.,
Šestotravanjsku nagradu
Grada Sarajeva 1986.,
Četvrtosrpanjsku nagradu
Subnor-a 1988., četiri
zlatne plakete na Danima
duhovne glazbe, priznanje
Ministarstva kulture
Republike Hrvatske 2002.
za oratorij Fidelissima
Advocata Croatiae na tekst
fra Vice Blekića, a 2003.,
Vjesnikovu Nagradu Josip
Štolcer Slavenski 2007.,
priznanje Ministarstva
kulture Republike Hrvatske
2013. za Digni luce pauca
i dr.
Marko Bertić (1990.,
Vinkovci) svoje je
prve glazbene korake
počeo u Glazbenoj
školi Josipa Runjanina.
Srednju glazbenu školu
završava 2009. godine
u Križevcima. Student je
5. godine teorije glazbe
i 3. godine kompozicije
na Muzičkoj akademiji
u klasi prof. Mladena
Tarbuka. U sklopu suradnje
zagrebačke i ljubljanske
akademije sudjelovao je
kao predstavnik hrvatskih
studenata sa skladbom
Passacaglia and Fugue
in A za gudački kvartet.
Njegova Samoborska suita
za trio udaraljki izvodila se
na festivalu Samoborska
glazbena jesen. Na poticaj
oboistice Ive Ledenko
nastaje kompozicija
Fantazija za obou i klavir
koja je praizvedena na
natjecanju Hdgpp-a u
ožujku 2014 god., te iste
godine na poticaj prof.
Jasenke Ostojić nastaje
kompozicija Lux aeterna
za komorni zbor i puhački
sastav. Njegov kratki opus
još čine Scherzo za violinu
i klavir, Dva komada za
klavir, Etida za flautu i
skladba Kroz noć, pisana
za gudački orkestar.
Prof. dr. sc. Stjepan
Pepeljnjak, znanstvenik,
etnograf, kazališni autor,
skladatelj.
Rođen je 1944. godine
u Zagrebu, gdje se
i školovao. Studij
veterinarske medicine
završio je 1968. godine,
a poslijediplomski
studij iz mikrobiologije
kao i pedagogiju za
izobrazbu sveučilišnih
nastavnika 1974. godine.
Doktorirao je iz područja
mikotoksikologije 1980.
godine na Farmaceutskobiokemijskom fakultetu
u Zagrebu. Od 1971.
godine radi na Zavodu
za mikrobiologiju FBF-a,
čiji je bio predstojnik do
umirovljenja 2009. godine.
Zlatnu „Medal of Honor“
dobiva od American
Biographical Institute
2000. godine. Dobitnik
je državne nagrade za
znanost 2004. godine,
njenu popularizaciju i
promidžbu u području
biomedicinskih znanosti i
posebice iz toksikologije,
mikrobiologije i biologije
općenito. Redoviti je član
i predsjednik kolegija za
farmaceutske znanosti
Akademije medicinskih
znanosti Hrvatske i
predsjednik mikološke
sekcije Hrvatskog
mikrobiološkog društva,
91
te član više domaćih i
međunarodnih udruga.
Osim znanosti, aktivan
je već 50 godina i u
kulturno-prosvjetnom radu.
Plaketu grada Zagreba
za 40 godina kulturnoprosvjetnog rada i doprinos
očuvanju hrvatske kulturne
baštine dobio je 2003.
godine.
Nadomak Zagreba, u
Resniku, 1962. godine
osnovao je kulturnoumjetničko društvo
„Resnik“, koje se na različite
načine bavi očuvanjem
narodne baštine toga
kraja. Prošlost i običaje
Resnika oživio je u šest
predstava koje je napisao
te postavio na scenu s
Kud-om „Resnik“. One su i
filmski snimljene i emitirane
na Hrvatskoj televiziji, kao
trideset i tri znanstvene
emisije kojima je autor.
Njegov Dvd, koji prikazuje
uskršnje običaje, darovan
je Papi Ivanu Pavlu II., za
njegovog posjeta Hrvatskoj
2003. godine. Zatim,
prikupio je i zabilježio
brojne tradicijske plesove
i primjere arhaičnog
pjevanja Resničkog bazena.
Za svoj kazališni i kulturnoprosvjetni rad dobio je
više nagrada i priznanja,
posebice za promicanje
recitatorstva, autorskog
recitala i kratkih scenskih
formi. Organizator je
i etnografskih izložbi.
Suosnivač je udruge
„Pasionska baština“ i
istoimenog festivala koji
92
tematizira „Muku“ kroz
glazbeno, kazališno,
likovno i literarno
stvaralaštvo, koji se od
1990. godine svake
godine održava u
Zagrebu. Suosnivač je i
međunarodnog simpozija
„Muka kao nepresušno
nadahnuće kulture“, čija
su znanstvena postignuća
tiskana u, do danas, devet
Zbornika.
Zvonko Novosel
predsjednik je Zagrebačkog
glumačkog studija. Djeluje
kao samostlani umjetnik
(Hzsu).
Igrao je u predstavama
HNK u Zagrebu, Teatru u
gostima i dr., a govoreći
poeziju održao je više
stotina samostalnih nastupa
(Hrvatska, Njemačka,
Švedska, Sad, Australija
i Republika Irska). Za
HRT snima emisije u
umjetničkom, obrazovnom
i dramskom programu.
U kratkom igranom
filmu „A Matter of Taste“
(redatelj Costa Ipsa,
2007.) pobjedniku Heart of
England International Film
Festivala, ostavaruje glavnu
ulogu (Walter).
Marijana Radičević
(1991., Slavonski Brod)
glazbeno je obrazovanje
započela 2005. u
Glazbenoj školi Franje
Kuhača u Osijeku gdje je
2011. maturirala pjevanje
i glazbenu teoriju. Iste
godine upisuje studij
Komorni zbor Muzičke akademije
Sveučilišta u Zagrebu
pjevanja na Muzičkoj
akademiji u Zagrebu u klasi
red. prof. Cynthije Hansell
Bakić. U ljetu 2013. kao
stipendistica sudjelovala
je na International
Summer Academy Opera
Vienna kod profesora A.
Scharingera. Sudjelovala je
kao članica zbora Muzičke
akademije u izvedbama
opera Carmen G. Bizeta
te Slavuj I. Stravinskog. Za
ulogu Grofice Almaviva
u Mozartovom Figarovom
piru nagrađena je 2013.
godine Rektorovom
nagradom. S istom je
predstavom nastupila na
64. Dubrovačkim ljetnim
igrama.
Leon Košavić (Karlovac,
1991.) Student je
solo pjevanja u klasi
doc. G. Suriana na
Muzičkoj akademiji u
Zagrebu. Sudjelovao je
na seminarima kod M.
Keenzea, N. Enns, H.
Lazarske i G. Zellera.
Nastupao je kao solist
diljem Hrvatske. Na
Svečanostima Pasionske
baštine 2012. i 2013.
godine nastupa u Crkvi
sv. Katarine u Zagrebu
uz ansamble Muzičke
akademije. S navršenih
20 godina debitirao
je kao Papageno u
Mozartovoj Čarobnoj fruli
u zagrebačkom HNK-u.
93
Za nastup u ulozi Nortona
u operi Bračna mjenica
G. Rossinija nominiran
za Nagradu hrvatskog
glumišta 2013. godine, za
izuzetno ostvarenje mladih
umjetnika do 30 godina.
Kao dobitnik Nagrade
publike na natjecanju
Mladi pjevač godine 2013.
u organizaciji Koncertne
direkcije Zagreb nastupio
je u koncertnom ciklusu
Virtuoso 2014. godine.
Pobjednik je 2. Hrvatskog
natjecanja mladih glazbenih
umjetnika Papandopulo u
kategoriji solo-pjevanja,
te je u studenom 2013.
godine imao nastup uz
Simfonijski orkestar HRT-a
pod ravnanjem mo. V.
Kranjčevića u Koncertnoj
dvorani V. Lisinskog.
Komorni zbor Muzičke
akademije Sveučilišta
u Zagrebu je u prošlom
desetljeću nastupao u
brojnim prigodama,
od Dana sveučilišta do
Muzičkog biennala.
Okuplja studente
svih odsjeka Muzičke
akademije. Osnovan
je s idejom njegovanja
specifičnog zborskog
repertoara, od a cappella
programa pa do
najraznovrsnijih suradnji
s brojnim solistima i
ansamblima. Tijekom
svoje tri koncertne sezone
održao je niz cjelovečernjih
koncerta u Koncertnoj
dvorani Vatroslava
Lisinskog, Hrvatskom
94
glazbenom zavodu, Muzeju
za umjetnost i obrt, Crkvi
sv. Franje Asiškog, Crkvi
sv. Katarine i u Muzeju
Mimara u Zagrebu, te
u Franjevačkoj crkvi u
Samoboru. Posljednje
nastupe Komorni zbor
bilježi u ciklusu Pasionske
baštine i na Samoborskoj
glazbenoj jeseni.
Komorni zbor Muzičke
akademije dobitnik je
Posebne Rektorove nagrade
Sveučilišta u Zagrebu u
akademskoj 2011/12.
godini. Osnivač i umjetnički
voditelj Komornog zbora
Muzičke akadmije je izv.
prof. Jasenka Ostojić.
Članovi zbora:
Nereo Arbula, Anabela
Barić, Ivan Bebić, Marko
Bertić, Barbara Bogojević,
Kornelija Boršodi, Vedrana
Colić, Ana Dadić, Josipa
Dužić, Krešimir Grloci,
Ines Grubišić, Sandra
Gucić, Mihaela Hadrović,
Marko Halavanić,
Paula Ilčić, Matea Jelinić,
Franko Klisović, Fabijan
Komljenović, Gabrijela
Kujundžić, Karla Ledić,
Filip Meštrović, Lucija Pećar,
Antonia Petrić, Ana Rebrina,
David Ropac, Silvija
Sarapa, Lucija Siruček,
Anita Sužnjević, Antonia
Trošić, Lucija Vočanec, Iva
Jarić, Iva Povijač
.
Gudački komorni orkestar
vidi str. 81
Jasenska Ostojić
vidi str. 45

Koncert / Concert

Vijenac 521 - Cantieri Teatrali Koreja

Broj: 32 Datum: 14. travnja 2013.

Oglas regate - JK VAL Šibenik

OSLONI SE NA KRIŽ, GOSPODINOV JE! Srdžba i ljutnja može do te

brosura GiR final

Kralj David12. svib - Ured za crkvenu glazbu varaždinske biskupije

Glasilo HaGeZe, Siječanj 2013. (XVI/4)

Mladen Lojkić: Okultizam i sotonizam moderne glazbe

Izvještaj o očuvanju i unapreñenju kulturne baštine na Mediteranu

Programska knjižica 36. MFHTG ( 2013. godina )