1. No category

Prebiti tovara, a za posljedice koga briga!

Strukovno obrazovanje
- elektrotehnika i računarstvo
Predškolski
odgoj
Str. 7
Nužno je i presudno
osluškivati
potrebe
gospodarstva
Str. 4
Broj 22 (2762) • Godina LXI.
Zagreb, 1. lipnja 2010.
Strah
nas prati
od rođenja
Male škole - Splitsko-dalmatinska
www.skolskenovine.hr
županija
Dvije učenice - tri
učiteljice
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
Str. 9
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
tema broja: ŠPORT I NASILJE U EUROPI
Prebiti tovara, a za
posljedice koga briga!
Problem nasilja na nogometnim stadionima koji je u Hrvatskoj prisutan već četrdesetak godina, a u Europi
gotovo pola stoljeća, vrlo je složen problem koji se ne može riješiti preko noći. Potrebna je sustavna i temeljita
akcija, kako kroz mjere represije, ali prije svega kroz edukativne programe u školama kojima je cilj poučiti djecu što je šport i
kako se “fer“ navija za svoj klub
Str. 15-18
U ovom broju za Školske novine pišu i govore Milijana Kvačević, Vinko Bajrović, Marija Kalaba, Ina Žderić, Ankica Benček, Mislav Balković, Mirjana Milanović,
Sanja Režek, Olivera Marinković, Azra Rađenović, Dominik Bodin, Dražen Lalić, Stéphane Héas, Claire Calderone, Laurent Petrynka, Jura Ozmec
2
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
IZ SADRŽAJA
Postire: 15. Nazorovi dani
NAZOR - PJESNIK
HRVATSKOG
DOMOLJUBLJA
Str. 5
HPKZ - 11. Škola
učitelja i odgojitelja
UČENJE I POUČAVANJE U
SUVREMENOM VRTIĆU I
ŠKOLI
Str. 6
Iz dnevnika školskog
psihologa
KAKO JE ROZI POSTALA
IMPRESIONIST!
Str. 11
Nasilje u školama društveni korijeni zla
URUŠEN SUSTAV OPĆIH
VRIJEDNOSTI
Str. 12
225 godina Osnovne škole
Ivanke Trohar u Fužinama
LUČONOŠA
PISMENOSTI, ZNANJA I
NAPRETKA
Str. 20-21
UVODNIK
piše Marijan Šimeg
[email protected]
Ukinuti maturu ili školu!?
H
rvatska je jedna uistinu sretna zemlja u kojoj nema
nikakvih problema. I da prije gotovo godinu dana bivši premijer Sanader nije onako bezglavo i preko noći utekao iz
užarene premijerske fotelje, mi vjerojatno još ni dan danas ne bismo saznali da je i nas pogodila svjetska kriza.
Ne bismo se suočili s činjenicom da po tko zna koji put
svi zajedno (osim dijela probrane gospode koja se vole nazivati saborskim
zastupnicima, državnim dužnosnicima,
poduzetnicima i menadžerima) moramo stegnuti remene, da moramo svim
snagama štedjeti kako bismo dotukli tu
nesretnu krizu. Ne bismo ni znali da u
ime spašavanja žive glave kao posljednju, ali ne i zadnju, mjeru moramo prihvatiti gorku istinu o tome da se u ime
štednje i racionalizacije moramo odreći
regresa za godišnji, uskrsnice, božićnice, darova za djecu, ne zato da bismo
spasili posrnulo gospodarstvo već zato
da bi poduzetnici umjesto ulaganja tog
novca u proširenu reprodukciju sebi
mogli priuštiti novu jahticu, mlažnjak ili
neku drugu luksuznu sitnicu.
I
dok tako ovih dana pored nas gotovo neopaženo prolaze
priče o silnim pronevjerama i aferama u javnim, odnosno
državnim poduzećima čiji su vinovnici bivši visokopozicionirani dužnosnici i na čiju se dušu stavljaju zamračene
svote u visini nekoliko stotina milijuna kuna, što tek treba sudski i dokazati i sankcionirati; dok pored nas prođe
i vijest da je glavni menadžer najveće državne kompanije
koja je barem milijardu kuna u minusu kao poklon-bon za
otpremninu dobio malo manje od sedam milijuna kuna,
svotu za koju bi prosječna učiteljica trebala raditi doslovce
od kolijevke pa do groba ili koja bi bila dostatna da sljedeće dvije godine naša djeca besplatno studiraju na hrvatskim sveučilištima... mi se, dakle, ne bavimo tim stvarima.
Netko ih je pomeo pod tepih, pa nam kao glavnu temu za
razgovor sa znancima i neznancima u tramvaju, kafiću, kazalištu, u čekaonicama domova zdravlja nudi nešto posve
novo. Nije to ni Dolina sunca, ni izbor za pjesmu Eurovizije, ni nova frizura neke anonimne starlete koju je prošetala
na zagrebačkoj špici, pa niti tek najavljena romansirana
autobiografija jedne poznate jet-seterice koja bi se lako
mogla okititi ovogodišnjim Kiklopom za čitanost.
B
udući da nemamo problema, a o nečemu se mora
razgovarati i trošiti društvenu energiju, najbolje je problemom proglasiti državnu maturu. Stranice ozbiljnoga
tiska, kao i minute televizijskih vijesti puni se bizarnim
sitnicama. Samo što su prošloga tjedna napisani ispiti
iz hrvatskoga i matematike, a već smo saznali je li test
bio težak, koja su bila najgluplja pitanja, koliko je pristupnika od toga groznog ispita palo u nesvijest i moralo
tražiti liječničku pomoć. Saznali smo tako da za mnoge
Matoš, Krleža, Ibsen ili Homer uopće nisu predstavljali
problem, ali da je ispit iz matematike bio jako težak. Na
ovu zadnju konstataciju odmah se nadovežu eksperti
koji nas uvjeravaju da je djeci uistinu teško u dva ili tri
dana pisati tri zahtjevna ispita državne mature, kako je
to stresno, kako takav sublimirani način provjere nečijeg znanja ne može biti vjerodostojno mjerilo onoga što
su učenici učili tijekom svoga četverogodišnjega srednjoškolskog obrazovanja, jer mora se uzeti u obzir i tremu, i stres, i nekoliko neprospavanih noći tijekom kojih
su oni koji su malo ili ništa radili pokušali po hitnom postupku nadoknaditi sve propušteno pa su bili i pospani
na rečenim ispitima.
N
e vidim razloga zašto bi cijela nacija trebala gristi
nokte zbog nečega tako benignog kao što je državna
matura. Stres ne prihvaćam kao argument, jer klinci su
znali, kad su prije četiri godine upisali srednju školu, da
će ju završiti državnom maturom, a i da nje nema polagali
bi onu običnu koja je za mnoge generacije također bila
jako stresna. Ne vidim čak ni razloga za toliku paljbu na
ispitne zadatke, za njihovu kritičku analizu koja se više
temelji na osobnom dojmu nego na poznavanju područja
koje se ispituje. Pa ni razloga za okupljanje ad hoc timova koji bi sastavili suvremeni test opće informiranosti kao
najpravednije mjerilo nečijega znanja.
D
ođe mi da i ja svojim poznanicima predložim da
sastavimo jedan takav test i da ga ponudimo resornom
ministarstvu umjesto onih koje sad sastavljaju timovi pri
Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja. Baš me zanima koliko bi kandidata znalo odgovor na
pitanje tko se krije iza imena Allen Stewart Königsberg.
Je li poznavanje te činjenice presudno da bi netko postao
dobar liječnik, pravnik ili učitelj!?
P.S. Odgovor je Woody Allen.
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
([email protected])
UREDNIŠTVO ([email protected])
Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected])
Vjekoslav Welle ([email protected])
i Branko Nađ ([email protected])
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije ([email protected])
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i
OGLAŠAVANJE ([email protected])
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Broj maloljetničkih trudnoća u Hrvatskoj već se godinama kreće oko 2000 godišnje, dok
je u dobi do 14 godina jedan do dva poroda godišnje. Što se tiče prekida trudnoća, u 414
slučajeva radilo se o trudnoćama u dobi od 14 do 18 godina. Djeca danas nemaju,
a morala bi imati, sustavnu edukaciju o spolnom odgoju, osim vjeronauka koji kao jedinu
kontracepciju zagovara apstinenciju. Tako će biti dok god se okreće glava od problema i dokle god
ćemo se praviti da problem ne postoji.
Dr. sc. Dubravko Lepušić, spec. ginekolog
Večernji list, 31. svibnja 2010., str. 21
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
aktualno
3
www.skolskenovine.hr
ŠIBENIK
U
XXIX. andragoška škola HAD-a
Za moderno i učinkovito
obrazovanje (i odgoj!) odraslih
organizaciji Hrvatskog andragoškog društva (HAD), u šibenskom
Solarisu održana je prošloga tjedna
(27. – 29. svibnja) već tradicionalna Andragoška škola. Trideset i deveta po redu,
ovogodišnja Škola (ljetna) okupila je šezdesetak stručnjaka, teoretičara i praktičara
iz odgojno-obrazovnih ustanova (srednje
škole i pučka otvorena učilišta) te iz gospodarstva i državnih institucija. Iako je broj
sudionika bio manji nego na prošlim skupovima (zbog kresanja obrazovnih budžeta
i održavanja ispita državne mature, pretpostavlja se), trodnevni rad Škole bio je kvalitetan i intenzivan, obilježen zanimljivim
predavanjima i raspravama o aktualnim
temama andragoške teorije i prakse. Uz to,
otvorena su i pitanja organizacije, sadržaja i
oblika poučavanja/učenja koji su u nas sada
tek u začecima kad je riječ o obrazovanju
odraslih, a ubuduće bi trebali biti rasprostranjeni i osnaženi želimo li u Hrvatskoj
razvijati dobru inozemnu praksu uspješnih
demokratskih zemalja.
Riječ je o tome da se i u obrazovanju i
osposobljavanju odraslih, uz stručna znanja
i umijeća, stječu ili povećavaju temeljne
kompetencije za život i rad u suvremenom demokratskom društvu i tržišnom
gospodarstvu. U tom kontekstu važne su,
primjerice, kompetencije iz područja demokratskog građanstva, očuvanja i zaštite
okoliša te socijalnih vještina i sposobnosti.
U izlaganju Zorana Smolića, zamjenika župana Šibensko-kninske županije, naglašeno
je da su upravo ti sadržaji potrebni u programima rada s odraslima, posebice na razini lokalne zajednice, no svijest o tome tek
treba razviti, potom i projekte osmisliti te
u praksi provoditi. Time je moguće pridonijeti otklanjanju dijela uzroka krize, osobito onih što se u znatnoj mjeri temelje na
vrijednostima, stavovima i navikama. Radi
toga – naglasio je u svom izlaganju dr. sc.
Nikola Pastuović – odgojna komponenta u
andragoškom radu ne bi smjela izostati jer
se upravo njome može osnažiti pozitivni
socijalni kapital (umreženost, uzajamnost i
povjerenje među pojedincima i članovima
društvene zajednice).
Dio rasprava na šibenskom skupu bio
je posvećen aktualnim pitanjima suradnje
odgojno-obrazovnih ustanova, udruga i državnih institucija. U izlaganju Irene Bačelić
(HZZ) o obrazovanju, zapošljivosti i zaposlenosti odraslih predstavljeni su projekti i
rezultati Zavoda pa su s tim u vezi predočeni podaci da nakon dodatnog osposobljavanja šezdesetak posto nezaposlenih nalazi
posao u roku od šest mjeseci.
Značajan pomak u sustavu obrazovanja
odraslih predstavlja baza podataka (bivše)
Agencije za obrazovanje odraslih. Tu bazu
o ustanovama i programima predstavio je
Mile Živičić, a njegova suradnica Nives
Pokrajčić demonstrirala je brojne mogućnosti i funkcionalnost baze u vođenju andragoške dokumentacije. Istina, podaci u
toj bazi nisu još potpuni pa su sve ustanove
koje su bazom obuhvaćene pozvane da podatke unesu i redovito ažuriraju, čime i sebi
olakšavaju posao.
Osobitu raspravu i brojna pitanja polaznika potaknula su izlaganja o pravnoj
regulativi (Krešimir Topić, MZOŠ), o nedoumicama glede izrade i obrane završnog
rada u sustavu JMO (Olga Lui, HOK) te o
najavljenim novostima u obračunu i plaćanju financijskih obveza ustanova (Nada
Dremel, RRIF). Na skupu nije izostavljen
ni međunarodni aspekt obrazovanja odraslih. Dr. sc. Anita Klapan, na odabranim
primjerima nekoliko europskih zemalja,
analizirala je različite pristupe obrazovanju
ZAGREB
Novo vodstvo HAD-a
U Šibeniku je održana i Izborna skupština Hrvatskoga andragoškog društva. Jednoglasno su prihvaćena izvješća o radu (rečeno je – uspješnom) u protekle četiri godine i
dana je razrješnica dosadašnjim članovima tijela Udruge (upravni i nadzorni odbor, sud
časti); u novi Upravni odbor HAD-a izabrani su: Jakov Bevanda, Zoran Smolić, Hrvoje
Petrić, Irena Bačelić, Milan Matijević, Dušan Petričević, Ivan Vavra, Slavko Trupeljak,
Zoran Vlašić, Tihomir Žiljak i Mile Žunić, a članovi Nadzornog odbora bit će Ljudevit
Šimunović, Rozalija Filipović Baljak i Stanko Berečki.
andragoga, ustvrdivši da u nas, nažalost,
visokoškolski studij andragogije ne postoji,
u prvom redu zbog nedostatka znanstvenonastavnog osoblja.
Kao primjer dobre prakse međunarodne
suradnje predstavljen je njemačko-hrvatski pilot-projekt strukovnog obrazovanja
usmjerenog na tržište rada u RH (zanimanja: automehatroničar, instalater te kuhar
wellness i dijetalne prehrane), o čemu je
govorila voditeljica projekta dr. Sigrid Jordan iz njemačkog Društva za suradnju u
tehnološkom razvoju.
Anđelko Jelin
U Školskoj knjizi predstavljen novi
Hrvatski pravopis
Zlatna knjiga hrvatskoga pravopisanja
Hrvatski pravopis autora Stjepana Babića
i Milana Moguša u izdanju Školske knjige
jedinstven je pravopisni priručnik u kojemu
su skladno objedinjeni zahtjevi uporabne
prakse suvremenoga hrvatskog jezika s hrvatskom pravopisnom i jezičnom tradicijom, suvremenim lingvističkim spoznajama
te znanstvenim i normativnim odredbama
Vijeća za normu hrvatskoga standardnog
jezika nastalima usuglašavanjem stručnih
stajališta vrhunskih hrvatskih jezikoslovaca − istaknutio je na predstavljanju najnovijega hrvatskoga pravopisa u četvrtak, 27.
svibnja, u velikoj dvorani Školske knjige u
Zagrebu.
U izradbi Hrvatskoga pravopisa autora
Babića i Moguša temeljno je polazište Hrvatski pravopis autora Babića, Finke i Moguša te Hrvatski školski pravopis autorskoga
tima Babić, Ham, Moguš, koji je, do ovoga
izdanja, jedini hrvatski pravopisni priručnik usklađen s odredbama Vijeća za normu
hrvatskoga standardnoga jezika, jedinstven
i po preporuci koju je za njegovu uporabu
izdalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
športa.
Pravopis je jedna od važnih knjiga hrvatskoga nacionalnoga identiteta, istaknuo
je predsjednik Uprave Školske knjige Ante
Žužul, koji je iznio kronologiju nastanka
Hrvatskoga pravopisa, od onoga uništenoga 1971. godine (i kasnije pretisnutoga u
S predstavljanja Hrvatskoga pravopisa u Školskoj knjizi
Londonu, popularnog “Londonca“) do konačnoga domovinskoga izdanja toga pravopisa 1990. godine koji se do danas pojavio u
osam izdanja te u dva školska izdanja. Tako
je ovaj pravopis postao na neki način hrvatka povijest i još jednom posvjedočio kako
hrvatski jezik pobjeđuje hrvatskom slobodom, kazao je Žužul, nazvavši ovaj najnoviji pravopis “zlatnom knjigom“ hrvatskoga
jezika i hrvatske budućnosti.
Recenzentica Sanda Ham istaknula je
kako je ovo posve nova knjiga u odnosu
na dosadašnja izdanja Hrvatskoga pravopisa, u prvome redu stoga što je u potpunosti
usklađena s odredbama Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika, koje nosu tek
obične preporuke nego odredbe koje treba u
jeziku provoditi. Po svojim pravopisnim rješenjima Babić − Mogušev Hrvatski pravopis
vrstao se u Brozovsku pravopisnu tradiciju i
definitivno napustio novosadsku pravopisnu
normu, zaključila je Sanda Ham.
“Da bi priskrbio pridjevak dobroga, pravopisni priručnik mora nužno ispuniti dva
uvjeta: mora biti usklađen sa suvremenim
strukovnim jezikoslovno−pravopisnim dosezima te s činjenicama porabne norme kulturne zajednice kojoj je namijenjen. Pravopis
koji danas predstavljamo velikim je dijelom
ispunio i jedan i drugi uvjet“ − istaknula je
druga recenzentica Nataša Bašić.
O onome što je novo u ovome pravopisu u odnosu na dosadašnja izdanja govorio
je recenzent Mario Grčević, dok je akademik Stjepan Babić, govoreći o načelima na
kojima se temelji ovaj pravopis istaknuo
kako bi bilo poželjno da imamo samo jedan
pravopis (trenutno su tri u uporabi), jer se
jedino tako pravopisna problematika može
rješavati. Kod nas je posao oko pravopisa
dodatno otežan i time što se često politički
problemi prelamaju preko pravopisa i obratno, dodao je Babić.
I. Rodić
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
STRUKOVNO OBRAZOVANJE
Elektrotehnika i računarstvo
Nužno je i presudno osluškivati
potrebe gospodarstva
Na prošlotjednoj sjednici Sektorskog vijeća
raspravljalo se o padu interesa za neke od dosad važnih četverogodišnjih programa, poput
tehničara za energetiku odnosno elektroenergetiku ili tehničara za radiokomunikacije.
Izrečen je i zabrinjavajući podatak kako samo
20 posto ukupnog broja maturanata strukovnih
škola radi posao u struci. Zbog toga je nužno
redefiniranje, racionalizacija, pa i gašenje smjerova za koje ne postoji realan interes
U
Zagrebu se po četvrti put
sastalo Sektorsko vijeće za
elektrotehniku i računarstvo, ovog puta uz sudjelovanje
stručnjaka Europske unije Jürgena
Weissa i Thierryja Rosenzweiga,
zaduženih za provođenje projekta razvoja ljudskih resursa iz IPA
programa. “Jačanje institucionalnog okvira za razvoj strukovnih
standarda zanimanja, kvalifikacija
i kurikuluma“ naziv je projekta
kojim bi se trebale definirati konkretne kvalifikacije potrebne na tržištu rada i u skladu s tim uobličiti
kvalitetni i održivi sadržaji hrvatskog sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja.
- Cilj je projekta nastaviti reforme koje su započete 2001. godine
s CARDS programom. Danas više
nije važno što se podučava, već
ono što naši učenici po završetku
srednje škole trebaju znati, razumijeti, koje kvalifikacije trebaju
steći. A obrazovni sadržaji koji će
na kraju rezultirati specijaliziranim vještinama mladih ljudi mogu
se definirati samo kroz intenzivnu
Mislav Balković
i dugoročnu suradnju sektorskih
vijeća i poslodavaca, poručio je
voditelj projektnog tima Jürgen
Weiss.
Upravo je oslušivanje potreba
tržišta rada najbolji način da se
uvede reda u ponudu strukovnih
programa, kako četverogodišnjih
tako i trogodišnjih zanimanja.
Naime, u tekućoj školskoj godini
u strukovnom obrazovanju upisan je 130.151 učenik unutar 13
obrazovnih sektora. U sektoru
elektrotehnike i računarstva ukupno je upisan 18.101 učenik, i to
14.261 učenik u četverogodišnje
programe, a 3840 u trogodišnje
obrtničke programe. Sektorskom
je vijeću prezentirano istraživanje
odnosno usporeba broja upisanih
učenika u razdoblju od 2004. do
2009. godine, i primjetno je da je
ovaj sektor unatoč krizi i recesiji
nekako “najžilaviji“, jer je pad interesa tri puta manji u odnosu na
neka druga zanimanja.
Ipak, vidiljiva je stagnacija četverogodišnjih programa odnosno
značajan pad interesa za neka za-
redno s vremenom od prije pet ili
šest godina, obavlja automatizirano, pa je potrebno manje ljudi koji
će, primjerice, ručno nešto lemiti
ili spajati. To danas rade roboti i
druga tehnologija, pa dolazi do
dosta velikog raslojavanja unutar
sektora.
“Trogodišnjaci“, učenici koji
upisuju trogodišnje zanimanje,
stoga svoju karijeru uglavnom
vide u poslovima obrtničkoga ili
radioničkoga karaktera, jer naposljetku, tih će poslova uvijek biti,
uvijek za takve usluge postoji široka potražnja, i očito je porast
trogodišnjih zanimanja rezultat
sektoru postoji samo jedan takav.
ICT industrija (infomacijsko-komunikacijska tehnologija) danas
stvara jednak prihod kao svi hoteli i ugostiteljstvo zajedno, ističe
Balković. Znači, ICT je vrlo značaj element s 5,9 posto ukupnog
prihoda u gospodarstvu, a u njemu radi samo 2,9 posto ukupnog
broja zaposlenih u Hrvatskoj,
koji obrazovanje započinju samo
s jednim strukovnim programom
u srednjim školama - tehničar za
računarstvo. Taj program bilježi
porast, no to je usmjereno više “sistemašima“, osobama koje održavaju kompjutorske sisteme, nego
nimanja, poput tehničara za energetiku odnosno elektroenergetiku
ili tehničara za radiokomunikacije, a porast trogodišnjih. Tako je u
odnosu na 2004. godinu rast značajniji u trogodišnjim smjerovima
autoelektričara i elektroinstalatera, gdje je broj učenika porastao
za nevjerojatnih 102 odnosno 72,2
posto.
Učenici priželjkuju
siguran posao
Mislav Balković, predsjednik
Sektorskog vijeća za elektrotehniku i računarstvo, govori da se
to na prvi pogled može činiti apsolutno nevjerojatnim. Međutim,
takve se promjene događaju i na
razini Europske unije. I u europskim zemljama zanimanja toga
“najnižega“ obrazovnog ranga su
u stagnaciji ili porastu, dok su četverogodišnja zanimanja također
često u padu.
- To se može protumačiti promjenama u tehnologiji, budući da
se danas dobar dio poslova, uspo-
ICT industrija danas stvara jednak prihod kao svi hoteli i
ugostiteljstvo zajedno
razmišljanja na način da će se relativno lako zaposliti u struci. Začinjeno humorom, ta struka nikad
neće preseliti, primjerice, u Kinu,
jer ako vam se pokvari auto, nećete ga voziti u Kinu niti će Kinez doći k nama da ga popravi. To
ljudi prepoznaju, jer je to životna
stvar i odabir sigurnijeg sutra. Stoga je interes za ta trogodišnja zanimanja kod nas u porastu, u Europi
stagnira, što se međutim također
tumači pozitivom, jer interesi za
druga zanimanja padaju.
Kod četverogodišnjih programa, broj učenika elektrotehničara
u padu je gotovo 20 posto, zbog
toga jer je taj program u početku
bio zamišljen kao tehnička gimnazija, ali očito je da su posljednjih
nekoliko godina “prave“ gimnazije preuzele određen broj tih učenika, koji svoju poziciju i budućnost
vide na veleučilištima i sveučilištima, govori Balković. Dodaje da
će državna matura taj trend još pojačati i za očekivati je da će ovakav stručni opći program još više
padati po broju učenika. Naravno,
osim ako se na razini Sektorskog
vijeća taj program ne upotpuni i
promijeni.
Vrlo je indikativan program tehničara za računarstvo, koji bilježi
rast od 20,9 posto, budući da u
samim programerima, ICT-ovoj
industriji najpotrebnijima. A vrlo
je upitno je li taj strukovni program uopće adekvatan i dovoljan
da pokrije vrlo veliku širinu onoga
što računarstvo danas nudi. Stoga
će se u četverogodišnjim programima sektora elektronike i računarstva morati događati promjene,
prvenstveno u smislu razvijanja
dodatnih programa odnosno podsektora unutar računarstva. Moguće da će se neki od tih programa
u inicijalnoj fazi, dakle prvom razredu srednje škole, možda i preklapati u jednom dijelu, ali će na
kraju učenike konkretno usmjeravati prema softveru, računalnim
mrežama, održavanju sistema odnosno područjima koja i u Europi
upisuje sve više učenika.
- Bojim se da će se nastaviti
trend smanjivanja broja potrebne
kvalificirane radne snage unutar
same elektrotehnike, jer zbog napretka tehnologije treba sve manje
ljudi, sve manje ruku, ako ćemo
pojednostavljeno. Zbog toga imamo velike padove u programima
tehničara za energetiku odnosno
elektroenergetiku, koja su dva vrlo
slična programa, i pitanje je uopće
zašto imamo tako dva slična programa. Veliki je pad od 71,4 posto
i u programu tehničara za radioko-
aktualno
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
5
www.skolskenovine.hr
munikacije, iako se istodobno događa veliki porast komunikacijske
industrije unutar ICT-a. Znači, taj
program također treba promjenu i
transformaciju, jer bi npr. tehničar
za bežićne mrežne komunikacije
bio vrlo tražen na tržištu, objašnjava nam Balković.
POSTIRA
Održani 15. Nazorovi dani
Dosad su se programi
stvarali “napamet“
Zadatak Sektorskih vijeća zato,
među ostalim, jest da se nelogičnosti i sličnosti programa riješe,
ali i da se u većoj mjeri počnu
osluškivati stvarne potrebe tržišta
rada. Sektorsko vijeće elektronike
i računarstva formirano je prije
šest mjeseci, ovo im je bila četvrta sjednica, dosad su napravljeni
instrumenti za istraživanje tržišta
rada, provedene su inicijalne analize, tako da je u tom razdoblju napravljeno dosta. To što ti rezultati
još nisu prevedeni i pretvoreni u
strategije i preporuke prema resornom ministarstvu i županijama,
govori da se stvari neće promijeniti preko noći.
Kako se u strukovnom obrazovanju radilo niz godina prije osnivanja sektorskih vijeća? Tako da su
kvote i programe predlagale same
srednje škole, prema županijama
koje su im uglavnom osnivači,
županije su uglavnom prihvaćale
takve programe i prijedloge, a koji
su često bili napravljeni bez ozbiljnih informacija i istraživanja potreba gospodarstva. Radilo se skoro pa napamet i dogodilo se to da
su škole same sebi postale svrhom,
i školovale su samo one programe
za koje su već imale postojeći kadar i mogućnosti. Očito nikome
nije bilo važno da su neki od tih
učenika nakon mature išli izravno
na zavod za zapošljavanje.
Stoga ni ne treba previše čuditi
podatak, a koji je iznijela Marija
Marcelić iz Agencije za strukovno obrazovanje, da samo 20 posto
maturanata strukovnih škola radi
u struci, a čak 80 posto radi nešto
sasvim različito od onoga za što su
se tri ili četiri godine školovali.
Cilj je rada Sektorskog vijeća
napraviti strategiju i stvarno osluškivati potrebe, ne samo današnje,
nego i sutrašnje, pa će se neminovno dogoditi i niz novih programa,
koji sada ne postoje. No, za to treba vremena. Neki sadašnji programi morat će biti ugašeni ili potpuno redefinirani, i to je posao koji je
pred stručnjacima, odnosno u tu je
svrhu i osnovano Sektorsko vijeće za elektrotehniku i računarstvo
- ne da ono gasi neke obrazovne
programe, nego da pružeo kvalitetne informacije, analize i prijedloge osobama koje donose odluke,
da bi Hrvatska bila konkurentnije
društvo, a njezini stanovnici bolje
živjeli, zaključuje Balković.
- Naše Sektorsko vijeće u četvrtini članova zastupilo je predstavnike poslodavaca, kako bismo
bili u što izravnijoj komunikaciji
s gospodarstvom, odnosno potrebama tržišta rada. Imamo predstavnika Siemensa, kao velike IT
industrije, predstavnika HEP-s iz
obrazovnog dijela elektrotehnike,
predstavnike manjih ICT tvrtki,
a ja osobno predstavljam Hrvatsku udrugu poslodavaca. Stoga
se možemo nadati stvarnim i konkretnim pomacima, u pozitivnim
smjeru, dakako!
Spomenimo za kraj da je ovo
bio pilot-sastanak s europskim
stručnjacima Weissom i Rosenzweigom, a slijede sastanci ostalih
dvanaest sektorskih vijeća, počevši s poljoprivredom, prehranom
i veterinom, zatim šumarstvom,
preradom i obradom drva, odnosno tekstilom i kožom te osobnim
uslugama i uslugama zaštite 7. lipnja ove godine.
Branko NAĐ
Nazor - pjesnik
hrvatskog domoljublja
Osim već uobičajenih sadržaja ove vrijedne kulturne manifestacije ove je godine prvi puta
održan i međunarodni znanstveni skup pod nazivom ”Nazor - književnost - jezik - povijest”
P
od visokim Pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa od
20. do 22. svibnja održani su u Postirima na Braču 15. Nazorovi dani 2010. Teme
ovogodišnjih dana bila je ”Pjesnik hrvatskog
domoljublja”. Uz 15. obljetnicu kontinuiranog održavanja Nazorovih dana, obilježena
je i 20. obljetnica utemeljenja hrvatske državnosti, a u spomen i na hrvatskog pjesnika
Vladimira Nazora, koji je, kao što je poznato,
posebno zaslužan za očuvanje kontinuiteta
hrvatske državnosti, hrvatske kulturne baštine, a posebno hrvatskog jezika.
Djelo što nam ga je Nazor ostavio, daje
nam snagu i poticaj u očuvanju svoje narodne
biti, svoga hrvatskog jezika i naše lijepe domovine Hrvatske. To je razlog da je krovna
tema ovogodišnjih Nazorovih dana ”Vladimir Nazor - pjesnik hrvatskog domoljublja” rekao je otvarajući ovu manifestaciju Andrija
Biličić, ravnatelj Osnovne škole Vladimira
Nazora u Postirima i predsjednik Organizacijskog odbora Nazorovih dana.
Tri dana manifestacije bila su ispunjena
kvalitetnim i bogatim programom. U suradnji
s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Splitu,
prvi je put realiziran međunarodni znanstveni skup pod nazivom ”Nazor - književnost jezik - povijest”. U okviru skupa održana su
brojna predavanja. Tako je Jevgenij Paščenko
govorio o mitološkoj simbolici u Nazorovu
stvaralaštvu, Boris Škvorc o pričanju nacije
i klase, Inoslav Bešker o Nazoru i stereotipima o Talijanima u hrvatskoj štokavskoj književnosti, Josip Lasić o čakavskim temama na
poljskim slavistikama, Srećko Jurišić o temi
”Odi et amo. D’Annunzio i Nazor”, Marko
Dragić o zbilji o hrvatskom kralju Dmitru
Zvonimiru u poeziji Vladimira Nazora, Ivan
Bošković o Nazorovoj historiografskoj fikciji, Zvjezdana Rados o Mediteranskoj baštini
u Nazorovu romanu ”Pastir Loda”, Helena
Sablić Tomić o Nazorovu prvom licu jednine, Tatjana Ileš o temi ”Vladimir Nazor - pripovijedanja iz (mediteranske) duše”, Joško
Božanić o stilističkom pristupu interpretaciji
dijalektalnih tekstova, Svein Monnesland o
Nazoru kao dalmatinskom piscu.
Sanja Vulić govorila je o temi ”Što nam
danas znači čakavština?”, Anita Runjić-Stoilova i Marijana Tomelić Ćurlin o Čakavskim
Dr. Petar Selem (desno) uručio je
Plaketu ”Vladimir Nazor”
prof. dr. sc. Jošku Božaniću (lijevo)
elementima u štokavskoj lirici Vladimira Nazora, Tanja Brešan o starijim gramatičkim
oblicima u Nazorovoj pripovjetki ”Voda”,
Lucija Puljak o ulozi zavičajnog idioma pri
razvoju jezičnokomunikacijske kompetencije
učenika mlađe školske dobi, a Stojan Vrljić
o temi ”Vladimir Nazor: Žena zapušćena”.
Nakon završetka znanstvenog skupa, dr. Petar Selem, predsjednik Nacionalnog odbora
Nazorovi dani, uručio je Plaketu ”Vladimir
Nazor” prof. dr. sc. Jošku Božaniću, zaslužnom za svekoliko izučavanje života i djela hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora. U
dvorani Pastoralnog centra gdje se održavao
znanstveni skup postavljena je prigodna fotoizložba učenika iz Osnovne škole Pučišća.
Prema dugogodišnjoj tradiciji, drugoga
dana Nazorovih dana održan je uobičajeni
program posvećen rođenju pjesnika, koji je
ujedno Dan škole u Postirima. Položen je vijenac na rodnu kuću Vladimira Nazora, kao
i cvijeće ispred biste pjesnika. U spomen na
stotu godišnjicu rođenja bračkog pjesnika čakavca dr. sc. Stjepana Pulišelića, program
je posvećen njegovanju čakavske poezije, u
kojemu su osim učenika škole domaćina sudjelovali i učenici iz Osnovne škole Bijaći iz
Kaštel Novog, koji su vrlo uspješno predstavili svoju školu.
Nakon programa, učenici i njihovi gosti
razgledali su prigodnu tradicionalnu izlož-
bu o životu i djelu Vladimira Nazora, izvannastavnim aktivnostima učenika te izložbu
nagrađenih literarnih radova s 5. literarnog
natječaja ”Nazor i mi”, kao i izložbu radova učeničke zadruge Polježice. Održana je i
svečana sjednica Učiteljskog vijeća, kojoj su
nazočili pored učitelja i svih djelatnika Škole
i gosti, među kojima, i mr. sc. Nansi Ivanišević, voditeljica odjela za prosvjetu i kulturu
Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, dr. sc. Olga Perić, pranećakinja
Vladimira Nazora, msgr. Stanko Jerčić, Lucija Puljak, ravnateljica Osnovne škole Pučišća, Ivo Ostoja, članovi Nacionalnog odbora
Nazorovih dana te učitelji iz Osnovne škole
Bijaći.
Ravnatelj škole tom je prigodom predstavio ”Nazorovog cvrčka”, koji je novi zaštitni znak škole. U suradnji sa svim osnovnim
školama otoka Brača, provedena je Radionica ”Čakavsko stvaralaštvo”, na kojoj su
učenici uspješno sastavili svoje uratke, koji
su izloženi na izložbi i u dvorani Pastoralnog
centra.
Završna svečanost Nazorovih dana održana
je u prostorima škole domaćina. Učenici članovi dramske skupine izveli su recital ”Pjesma o narodu hrvatskome”, a u programu su
sudjelovali i folklorna skupina škole, učenici
Glazbene škole i novoosnovana muška klapa
Morbin iz Donjeg Humca. Na svečanosti su
okupljeni i čenici i njihovi učitelji mentori
koji su nastupili na različitim manifestacijama kao što su ”Ča more judi” u Grohotama
na Šolti i Državna smotra Lidrano.
Proglašeni su i pobjednici 5. po redu literarnog natječaja ”Nazor i mi”, u kojem su s
ukupno 64 prijavljena uratka sudjelovale 32
osnovne škole iz cijele Hrvatske. Prvo je mjesto osvojio Josip Rešetar, učenik 8.a razreda
OŠ Vrgorac, s literarnim radom ”Ostavština”,
a njegova je mentorica Jasna Sušac. Drugo je
mjesto osvojila Darija Posavec, učenica 5.a
razreda OŠ Ivana Rangera Kamenica iz Lepoglave, s literarnim radom ”Vozel”, a njezina je mentorica Mirjana Posavec. Treće mjesto osvojila je Dragana Zelalija, učenica 8.a
razreda OŠ Majstora Radovana iz Trogira, s
literanim radom ”Da se Nazor danas vrati”, a
njezina je mentorica Ivana Miše.
B. A.
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
HPKZ
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
11. škola učitelja
i odgojitelja
Učenje i poučavanje
u suvremenom vrtiću i školi
H
rvatski pedagoško-književni zbor u suorganizaciji s Ministarstvom
znanosti, obrazovanja i športa,
Agencijom za odgoj i obrazovanje, Nacionalnim centrom za
vanjsko vrednovanje obrazovanja
i pod pokroviteljstvom Gradskog
ureda za obrazovanje, kulturu i
sport Grada Zagreba od 24. do
26. svibnja u Opatiji održao je 11.
školu učitelja i odgojitelja pod
naslovom “Učenje i poučavanje u
suvremenom vrtiću i školi - tko,
što, kako i zašto”. Na ovom stručnom skupu okupilo se oko dvjesto sudionika, odgojiteljica, učiteljica i učitelja razredne nastave
te stručnih suradnika i ravnatelja
iz dječjih vrtića i osnovnih škola diljem Hrvatske kako bi stekli
neke nove spoznaje, razmijenili
iskustva s kolegama te i tako pridonijeli vlastitom profesionalnom
razvoju.
Plenarna predavanja
i brojne radionice
Kako je otvarajući ovaj skup
naglasio dr. Nevio Šetić, predsjednik Hrvatskoga pedagoškoknjiževnog zbora, naš je cilj da
s konkurentnim programom nametnemo ukupnom obrazovanju u
smislu ojačavanja, poticanja i nuđenja rješenja kroz ovakve oblike
okupljanja prosvjetnih djelatnika.
Držimo se one Einsteinove izreke
da se iz postojećeg stanja teško
može izaći s istom sviješću te da
treba promijeniti pogled na svijet i ovladati novim spoznajama i
znanjima i to smo ovdje opredmetili. Cilj nam je kao udruzi postati stjecištem mnogih prosvjetnih
djelatnika, koje okuplja i potiče,
koje nudi učenje u hodu i u tom
se pogledu Hrvatski pedagoško
književni zbor usredotočio na
osuvremenjimvanje infrastrukture
svoga članstva i osnivanje ogranak u svim županijama. S druge
strane, želimo biti otvoreni za sve
djelatnike u odgojno-obrazovnom
sustavu te tako svima omogućiti
pristup kvalitetnom stručnom usavršavanju.
Na trodnevnom skupu sudionici su imali priliku poslušati više
plenarnih predavanja, a radilo se
i u radionicma na kojima je prezentirano četrdesetak primjera
dobre prakse u dječjim vrtićima
i osnovnim školama. Tako je dr.
Arjana Miljak održala plenarno predavanje o učenju u vrtiću, Ljiljana Vukšić, ravnateljica
Dječjeg vrtića Izvor u Zagrebu,
i Ljiljana Klinger, ravnateljica
zagrebačke Osnovne škole Matije Gupca, govorile su o Ulozi
odgojitelja i učitelja, a dr. Slavko Kulić o didaktici i metodici
konstruktivne antropologije. Mr.
sc. Andreja Marcetić predstavila
je projekt “Provedba Hrvatskoga
kvalifikacijskog okvira i razvoj
kompetencija za cjeloživotno
učenje stručnih djelatnika odgojno-obrazovnih ustanova”, dr.
Ivan Prskalo govorio je o suvremenom pristupu nastavi tjelesne
i zdravstvene kulture, a dr. Dubravka Miljković o upravljanju
razredom - grupom.
“Otvorili smo mogućnosti da upravo na našem skupu sudionici dosegnu
neke nove spoznaje i poglede na struku, znanja koja mogu primijeniti
u svom svakodnevnom radu. I ubuduće ćemo na svojim skupovima
učiteljima, odgojiteljima i stručnim suradnicima prenositi sve ono što
znanost nudi u ovome području. Ništa ne dociramo, ništa ne forsiramo već
samo želimo da naši skupovi budu otvorena tribina na kojoj će se čuti i
raspraviti i najrazličitije ideje” - istaknuo je dr. Nevio Šetić
Novi pristupi učenju
i poučavanju
Vrlo zanimljivo izlaganje imao
je dr. Ante Bežen, profesor na
Učiteljskom fakultet u Sveučilišta
u Zagrebu, na temu “Novi pristupi
učenju i poučavanju”. U nizu pristupa koji se događaju u odgoju
i obrazovanju Bežen je za svoje
izlaganje izabrao nekoliko. Jedan
je pitanje disciplinarnog i interdisciplinarnog stjecanja znaja. Naime, kako je rekao Bežen, do sada
se znanje u odgoju i obrazovanju
temeljilo na disciplinarnosti, odnosno pojedine zanosti su se bavile svojim područjem i svaka svoje govori, a onda učitelj to mora
povezivati, kao što i učenik mora
povezivati različita znanja iz pojedinih predmeta. Međutim, u današnje vrijeme očito je taj pristup
zastario i treba ići prema povezivanju pojedinih znanstvenih disciplina u funkciji obrazovanja djeteta. To znači ne posebno spoznaja
svake znanstvene discipline za
sebe, jer u odgojno-obrazovnom
činu sve te discipline moraju biti
povezane u cjelinu i moraju imati jedinstvenu strukturu, odnosno
mehanizmima interdisciplinarnosti sva se ta znanja moraju povezati radi efikasnijeg učinka kod
djeteta. Taj prijelaz od disciplinarnog prema interdisciplinarnom
treba u obrazovanju provesti i to
je nova etapa u razvoju odgojnih
znanosti.
Bežen je govorio i o pojavi novih znanosti spoznaje kojih moraju sve više sudjelovati u odgoju
i obrazovanju. Na prvom je mje-
stu spomenuo neuroznanost čije
spoznaje najkonkretnije govore o
tome u kojim razdobljima razvoj
djeteta se pojedine kognitivne
funkcije razvijaju i koji su prema
tome odgojni i obrazovni sadržaji
primjereni tim kongnitivnim razdobljima. To je do sada proučavala fiziologija ili psihologija, ali
ne dovoljno. Istraživanja mozga i
moždanih funkcija u okviru neuroznanosti dovela su do egzaktnih
pokazatelja o razvoju različitih
oblika mišljenja i ključno je spomenuti da se upravo obrazovanjem i angažiranjem mozga mozak razvija ili mu se neke funkcije
gube. Stoga je neophodno znati
što u mozgu treba poticati da bi se
dijete moglo i u spoznajnom smislu razvijati.
Druga znanost prema Beženovim riječima koja je sve važnija
je informatika, odnosno elektroničko učenje. Ono nije posve
nova struktura već se dodaje na
postojeću organizaciju nastave, no
kako informatika omogućuju brzo
prikupljanje informacija iz puno
većeg broja izvora nego što je to
bilo do sada, elektroničko učenje
treba. Imamo pokušaja u ponekim
školama vezanih za elektroničko
učenje, no valja priznati da je jedino sveučilište obrazovni subjekt
koji je razradio strategiju elektroničkog učenja. Nažalost, ni u
osnovnoj ni u srednjoj školi nema
prave strategije koja bi rekla što to
s djecom treba raditi u tom smislu
pa je neophodno što prije donijeti te strategije, reći što je u kojem
razredu primjereno. Ne treba to
shvatiti ni kao dobro poznavanje
kompjutora, ali ni kao korištenje
kompjutora u odgojno-obrazovnom procesu, rekao je Bežen te
naglasio da informatičko obrazovanje u našim školama ne bi smjelo biti fakultativno ili izborno, jer
je informatička pismenost pored
pismenosti u materinskom i stranom jeziku najvažniji oblik pismenost svakoga građanina. Informatiku treba intericiplinarno provući
kroz sve predmete, dati učenicima
osnovnu informaciju vezanu za
tehniku i služenje kompjutorom,
ali težište mora biti na korištenju
informatičko-komunikacijske tehnologije u odgojno-obrazovnom
procesu, zaključio je Bežen.
Novi koncept
odgojiteljskih studija
Veliko zanimanje pobudilo je i
predavanje dr. Vladimira Šimovića, dekana Učiteljskog fakulteta u
Zagrebu koji je predstavio prijedlog novoga koncepta odgojiteljskih studija na Učiteljskom fakultetu koji se sastoji od tri programa.
Kako je pojasnio Šimović, odgojiteljska je profesija vrlo složena
i zahtijeva visoku profesionalnu
svijest i mnoštvo kompetencija.
Važno je odgojiteljima osigurati
put i prohodnost studiranja do diplomske i poslijediplomske razine pa je s time u skladu kao prva
stepenica osmišljen i sveučilišni
preddiplomski studij koji bi bio
obvezan za sve upisane studente i
trajao bi tri godine.
Nakon toga bi se dio odgojitelja mogao zaposliti, a oni koji to
žele mogli bi nastaviti školova-
nje bilo na znanstvenoj, bilo na
stručnoj odnosno specijalističkoj
razini. Riječ je, s jedne strane o
dvogodišnjem diplomskom sveučilišnom studiju (magistar ranog
i predškolskog odgoja i obrazovanja), koji bi otvarao mogućnost
prema doktorskom studiju, a alternativa bi bila također dvogodišnji
specijalistički diplomski stručni
studij (stručni specijalist ranog i
predškolskog odgoja i obrazovanja) koji bi imao mogućnost vertikale prema stručnom poslijediplomskom usavršavanju.
Velike su potrebe za planiranjem i osnaživanjem artikuliranih
programa namijenjenih djeci rane
i predškolske dobi u bolnicama,
dječjim domovima, specijalnim
ustanovama, programima za nacionalne manjine, različitim vrstama
igraonica i drugdje. Sve ovo ne
može se provesti ako znanstvenici
i stručnjaci praktičari iz određenog
područja ne rade u tijesnoj suradnji, a upravo tako želimo profilirati novi studij u skladu s Bolonjskim procesom, rekao je Šimović
te naglasio da oni koji bi se opredijelili za specijalistički diplomski
stručni studij specijalizirali bi se
u nekom od ponuđenih područja,
a to su glazbena, plesna i likovna umjetnost, hrvatski i engleski
jezik te kineziološka edukacija.
Budući da u nas već dvadesetak
godina postoje različite programe
upravo u tim područjima, prijeko
je potrebno da ih konačno počnu
izvoditi osobe s primjerenom edukacijom. Predloženi program bio
bi otvoren i za odgojitelje koji su
završili dvogodišnji i trogodišnji
stručni studij, a danas se ne mogu
dalje školovati u struci.
Tri promocije
U okviru skupa održane su i tri
promocije. Predstavljene su knjige
“Metodika - znanost o poučavanju
nastavnog predmeta” dr. Ante Bežena, zatim “Staleška društva i časopisi hrvatskog učiteljstva u Istri
1891.-1914.” dr. Nevija Šetića te
“Osnove strateškog marketinga i
menadžmenta u osnovnim i srednjim školama”, čiji su autori Nikša Alfirević, Miše Kutleša i Jelena
Matković.
Mnogi od sudionika imali su
prigodu pokazati što i kako rade
na brojnim radionicama, a u stručnom i znanstvenom dijelu ponudilo se kroz plenarna predavanja
vizije i rješenja problema osobito
za rani odgoj i osnovno obrazovanje. “Otvorili smo mogućnosti da
upravo na našem skupu sudionici
dosegnu neke nove spoznaje i poglede na struku, znanja koja mogu
primijeniti u svom svakodnevnom
radu i vjerujem da ćemo i ubuduće
na svojim skupovima učiteljima,
odgojiteljima i stručnim suradnicima prenositi sve one spoznaje
koje naša znanost nudi u ovome
području i to nam je jako važno jer
je HPKZ otvoren za sve prosvjetne djelatnike. Ništa ne dociramo,
ništa ne forsiramo već samo želimo da naši skupovi budu otvorena
tribina na kojoj će se čuti i raspraviti i najrazličitije ideje” - rekao je
zatvarajući skup dr. Nevio Šetić.
aktualno
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
7
www.skolskenovine.hr
PRED©KOLSKI ODGOJ
Š
Strahovi u djece
Strah nas prati od rođenja
estogodišnji Bernard svako jutro točno u pet sati ispuže iz svoga kreveta i
uvuče se u mamin i tatin. Mama Ivana
kaže da Bernard to redovito čini u zadnjih
godinu dana.
- On kaže da je ružno sanjao pa smo mislili da je to zbog gledanja filmova, koje
smo zabranili navečer, ali i dalje to čini. Za
sada ne vidim neki problem i mislim da će
ga proći, jer obično ga tata onda vrati u njegov krevet i on mirno spava - kaže mama
Ivana. No, strahovi su sastavni dio razvoja
svakog djeteta, počevši od straha od odvajanja, koji se najviše manifestira u jasličkoj
dobi, pa preko faze maštanja, u kojoj se miješaju svijetovi stvarnosti i mašte.
Strah - primarna emocija
Kako navodi Mirjana Milanović, viša
predavačica na Katedri za psihologiju Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
- Odsjek u Petrinji, emocije su jedan od
osnovnih doživljaja našega subjektivnog
odnosa prema stvarima, ljudima, događajima i vlastitim postupcima. Ističe da je strah
jedna od primarnih emocija.
- Griješe roditelji koji svome djetetu žele
osigurati život bez straha, jednako kao što
griješe i oni koji u prihvaćanju ideje o tome
da je život borba izlažu dijete situacijama
koje nadilaze njegovo iskustvo i sposobnost
suočavanja i prevladavanja. Odrasli koji
brinu o djetetu moraju poznavati i razumjeti razvojni smisao straha i konkretno dijete
te, naravno, imati dobar uvid u situaciju u
kojoj dijete odrasta. Dječji strahovi javljaju se i nestaju na pravilan način i pokazuju
veliku sličnost kod većine djece. Tijekom
razvoja dijete uči čega se treba bojati i kako
se nositi s opasnim situacijama i vlastitim
strahom. Radoznalost i težnja da istražuje,
otkriva novo i nepoznato neminovno vode
dijete u moguće opasnosti vanjskog svijeta
i napuštanje poznate sigurnosti. Tako dijete
dovodi u ravnotežu ono što je strano i opasno s onime što je blisko i sigurno. Dobra
ravnoteža važna je za zdrav razvoj - kaže
Milanović i dodaje da je osnovni izvor neutemeljenih dječjih strahova djetetova ovisnost o drugima i potreba za sigurnošću i
zaštitom te spoznajna nezrelost i neznatno
životno iskustvo.
Na upit kada se pojavljuju i koji su glavni
strahovi kod djece predškolske dobi profesorica Milanović kaže da ćemo već u dojenačkoj dobi primijetiti primarne oblike
straha.
- Novorođenče će pokazivati urođene reakcije trzanjem zbog bola, gubitka fizičkog
oslonca, iznenadne snažne buke ili svjetla.
Za očekivati je da će jednogodišnje dijete
pokazivati strah od odvajanja od majke, od
nepoznatih osoba te od novih prostora kad
nije nazočna bliska osoba. S dvije godine
djeca najčešće ulaze u prilično strašljivo
doba. Roditelji i odgojitelji mogu primijetiti da se dijete boji: jakih zvukova, tamnih
boja, velikih objekata, vjetra i kiše, divljih
životinja. Nastavlja se strah od promjena u
prostoru te od odvajanja od majke, osobito
u vrijeme odlaska na spavanje. Trogodišnjaci se boje ružnih lica, maski, nakaza,
mraka, životinja, policajaca, lopova, a četverogodišnjaka može uznemiriti zvuk sirene ili majčin večernji izlazak. Kako dijete
odrasta, smanjuju se neki nerealni strahovi, a rastu stvarni. Za petogodišnjaka je,
primjerice, tipično bojati se ozljeđivanja,
pada, pasa, mraka... Odrasli griješe kada
djetetu govore da je već velik i da se nema
čega bojati. Naravno da se u svakoj dobi
imamo čega bojati.
U strahu su velike oči
Naša sugovornica dodaje kako se sa šest
godina dijete može i dalje bojati zvukova.
Strahovi su sastavni dio razvoja svakog djeteta,
počevši od straha od odvajanja, koji se najviše manifestira u jasličkoj dobi, pa preko faze maštanja u kojoj
se miješaju svijetovi stvarnosti i mašte
- To više nije zvuk usisavača, ali moguće
je da će se bojati telefonskog zvona, neugodnoga glasa, glasanja kukaca i ptica...
Većina odraslih još pamti strah od duhova,
vještica, čudovišta pod krevetom. U to je
doba prisutan i strah od vode, vatre, groma,
munje, samoće. Šestogodišnje dijete može
se bojati da će se izgubiti, da će se mami
nešto dogoditi, da bi mogla umrijeti. Hrabro
je kada su u pitanju ozbiljnije ozljede, a boji
se trna, posjekotine, krvi... Niti polaskom
u školu ne prestaje količina strahova koje
dijete ima. No, mijenja se njihov sadržaj i
način na koji se dijete sa strahom nosi.
O tome kako se strahovi manifestiraju
kod djece profesorica Milanović kaže da
su djetetove emocije snažne, kratkotrajne i
brzo se izmjenjuju. Vidljive su i na površini, jer djeca još ne znaju kontrolirati izražavanje emocija.
- Kažemo da su u strahu velike oči. Zjenice se zaista šire, arterije se sužavaju i
povećava se krvni tlak, pa srce brže krvlju
opskrbljuje mišiće, nadbubrežna žlijezda
pojačano luči kortizol, koji potiče stvaranje epinefrina i norepinefrina, što pojačava
budnost, metabolizam se ubrzava da osigura
više energije. Hoće li dijete u strahu smirenje, sigurnost i ohrabrenje potražiti bježeći
daleko od svega ili u naručju odrasle osobe,
ne ovisi o djetetu nego o odnosu koji je tijekom odrastanja s tom osobom izgradilo.
A za taj odnos odgovorni su odrasli. Djeca
koja su razvila povjerenje u svoje roditelje
ili odgojitelje odvažno će istraživati svijet
oko sebe. Kada u tom svijetu dožive nešto
što ih plaši brže bolje će potražiti zaštitu
uz osobu kojoj su privržena. Djeca koja su
imala iskustvo da roditelj ili odgojitelj nije
osobito pouzdan i da u pravilu ne donosi
utjehu, nego ih izlaže neugodnim situacijama neće svoje neugodne emocije izražavati
jasno i jednostavno, a moglo bi se dogoditi da utjehu i zaštitu potraže kod potpuno
nepoznate osobe koja se ponaša kao da je
spremna pomoći.
- Skloni su upravljati djetetovim emocijama i ponašanjem uz pomoć prijetnji i zastrašivanja. Iznenadna promjena roditeljskog
raspoloženja, izjave put “Ako ne budete
dobri mama će se razboljeti“, “Vidjet ćeš
kad pođeš u školu“, “Ako se ovo još jednom ponovi bolje da te nema“, kažnjavanje
za djetetovu spontanost i nesmotrenost i niz
drugih roditeljskih, ali i odgojiteljskih “odgojnih“ postupaka izvor su dodatnih strahova i tjeskoba koje više ne smatramo razvojnom pojavom nego neprikladnim komunikacijskim i razvojnim kontekstom. Djetetu
treba vjerovati da se boji i dati mu pravo na
strah. Uplašeno dijete treba pomoć odmah
i tu pomoć treba od smirene odrasle osobe.
Malo je pomoći od uplašene majke koja na
prvi znak djetetova straha uzima dijete u
naručje i bježi iz situacije ili od majke koja
iz djetetova vidokruga uklanja predmet
koji ga je nekim svojim obilježjima uplašio. Ako je intenzitet straha velik, dijete će
samo potražiti utjehu u majčinu zagrljaju
i bit će mu važno pogledati izvor straha s
visine odrasle osobe. Kaže se da je smirena
odrasla osoba svojevrsni “gromobran“ za
djetetovo uzbuđenje - njezin miran puls i
smireno disanje uzemljit će djetetovo uzbuđenje. Preplašeno dijete najčešće gleda lice
odrasle osobe i na njemu nastoji provjeriti
je li to što se dogodilo zaista opasno ili ne.
Kaže se da dijete ima oči majke.
Osim što je važno ublažiti prvotnu patnju,
dati podršku i povratiti sigurnost, važno je i
pokazati zanimanje za ono što se dogodilo.
Nakon što se dijete smiri, nije gotovo. Strahovi se ne brišu gumicom nego odgovarajućim postupkom odraslih. Dobro je ostati
s djetetom na distanci u odnosu na događaj
ili objekt koji je izvor straha - i gledati i komentirati. Iz naručja smirene odrasle osobe
i s dovoljne udaljenosti nešto što je prvotno
bilo zastrašujuće može postati zanimljivo ili
barem manje opasno. Nisu poželjna pitanja
tipa “Zašto se bojiš?“. Dobro je pitati “Što
si vidjela?“, “Koliko si se uplašio“, itd.
Vjerovati djetetu
Anksioznost kao posljedica
Na koji način pomoći djeci jedno je od
pitanja koje se samo po sebi nameće. Profesorica Milanović navodi da mnogi odrasli
ne razumiju svoju ulogu u odnosu na djetetove strahove.
Važno je da odrasla osoba cijeni djetetov
napor da bude hrabro i drži svoj strah pod
kontrolom. Nije dobro posramljivati dijete
ako se boji, rugati mu se ili ga siliti da bude
hrabro. Također, nije mudro etiketirati dijete nazivati ga plašljivim. Postoje izrazi koji
govore o vrlinama, a ne manama. Umjesto
da roditelj svoje dijete nazove plašljivim,
može reći da je njegovo dijete oprezno i navesti konkretno u kojoj situaciji. O tome kakve posljedice u budućem odrastanju može
imati dijete profesorica Milanović kaže:
- Ako dijete ne preraste svoje strahove,
postupno se može javiti anksioznost. Dijete
postaje ovisno, nesigurno, nema samopouzdanja. Traži potvrdu za ono što radi, odbija
zadatke za koje misli da ih ne može ispuniti
zbog straha od neuspjeha, nezadovoljno je
uratkom. Postaje neaktivno, sve više ide u
submisivnu pasivnost i prepoznajemo ga
kao izrazito poslušno, pokorno dijete. Anksioznost obično prate znojni dlanovi, a česte su i noćne more i enureza. Umiruje ga
sisanje prsta, grickanje noktiju, prijelazni
objekti i rituali. Važno je napomenuti da
dijete nije postalo samo po sebi anksiozno.
Na tisuće roditeljskih poruka, postupaka i
reakcija od rođenja do kraja predškolskog
razdoblja moćno oblikuju djetetovo isku-
Strah je
prirodna
pojava
Psihologinja Branka Starc u letku Strah u djece Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa navodi
kako pomoći djetetu. Ističe da dječji
strah nije dugog vijeka pa ga treba
prihvatiti, jer je prirodan i za njega
nije kriv ni roditelj, a ni dijete. Prirodna je obrana protiv straha bijeg
od onoga što nas plaši, stoga djetetu treba dopustiti razdoblje povlačenja, izbjegavanja onoga čega se
boji i dati mu do znanja da u vama
ima zaštitnika. Djetetu također treba dati priliku da se postepeno navikne na strašne stvari, da ih upozna
i prihvati, primjerice, boji li se vode
odnosno mora i kupanja, postupno
ga uvedite u vodeni svijet, neka se
polako upoznaje s vodom onoliko
polako koliko to samo želi.
stvo i njegovu sliku svijeta i sebe samoga.
Generalizirani strah nije rezultat teškoća
u prerastanju uobičajenih dječjih strahova
nego se razvija nakon teških, traumatskih
događaja (požar, ozbiljnije roditeljske razmirice, prometne nesreće). Sve što dijete
podsjeća na traumatski doživljaj (miris
dima, povišen ton, glazba koja je svirala
u trenutku nesreće, plač), može izazvati
snažan strah. Zato je važno da odgojitelji u
dječjem vrtiću primijete neočekivanu djetetovu reakciju na podražaj koji je za ostalu
djecu uobičajen i bezopasan te da o tome
razgovaraju s roditeljima. Odrasli su skloni
sve što plaši nazivati fobijama. Nije svaki
strah fobija.
- Da se radi o fobiji, prepoznat ćemo ako
je reakcija neprimjerena situaciji, intenzivna i blokirajuća, ako se ne mijenja u svakom
idućem susretu s objektom koji ju izaziva,
ako značajno ometa normalno funkcioniranje te ako nije razvojno primjerena. Ako
osoba osjeća tjeskobu pri ulasku u dizalo ili
radije ide pješice nego dizalom ne govorimo
o fobiji. Ali, ako sama pomisao na ulazak u
dizalo izaziva lupanje srca, znojenje, drhtanje i prestrašen ukočen pogled te osoba nije
u stanju ući u dizalo makar joj o tome ovisi
egzistencija ili zdravlje - govorimo o fobiji.
Fobije ne moraju imati jasan uzrok i mogu
predstavljati metaforu za djetinji strah koji
kroz dugo vrijeme dijete nije uspjelo jasno
izreći i nazvati pravim imenom. Primjerice,
neki će terapeuti kod fobije od pauka postaviti pitanje o majčinoj kontroli i djetetovu
osjećaju “da netko oko njega plete mrežu iz
koje vlastitim snagama ne uspijeva izaći“...
- zaključuje Milanović.
I. B.
aktualno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
PREVENCIJA
UKRATKO
Mudra sova novi simbol
riječkog sveučilišta
RIJEKA - Novi vizualni identitet riječkog Sveučilišta
predstavljen je prošlog tjedna u okviru Dana Sveučilišta. Novo je likovno rješenje u znaku sove kao simbola mudrosti, a zadržan je i povijesni logotip Sveučilišta u Rijeci. Za izradu novog simbola zadužena
je bila Akademija primijenjenih umjetnosti, a znak se
našao na majicama i šalicama te je u planu da se
pojavi i na drugim mjestima. Također je predstavljena
i nova, redizajnirana internetska stranica Sveučilišta.
U odnosu na prijašnju, nova je modernizirana tehnološki i vizualno. Sadržaj stranice sada je pregledniji,
bogatiji i bolje prilagođen različitim skupinama koje
ga pretražuju: od studenata i profesora, preko medija
do raznih drugih posjetitelja stranice. Najveća je novost isticanje vijesti koje u perspektivi neće donositi
samo sadržaje iz rada i djelovanja Sveučilišta, nego i
druge korisne informacije. Kako je kazao rektor Sveučilišta Pero Lučin, riječko sveučilište želi postati prepoznatljivo u cijeloj regiji Jugoistočne Europe te se
već započelo povezivanje sa sveučilištima u Grazu,
Mariboru i Trstu.
Nagrade za izvrsnost
VARAŽDIN - Nagrade za izvrsnost Rotary kluba
Varaždin dodijeljene su na svečanosti održanoj početkom svibnja. Varaždinski rotarijanci već sedmu
godinu nagrađuju najbolje učenike srednjih škola i
najbolje autore diplomskih i magistarskih radova te
doktorskih disertacija. Kako je kazao predsjednik
Rotary kluba Varaždin dr. Damir Mamuzić, jedna je
od zadaća rotarijanaca promicati izvrsnost u društvu.
Dodao je da je nagrada za izvrsnost najveća donatorska akcija Rotary kluba Varaždin za koju je važno
da se njome mladima, ali i cijelom društvu, šalje poruka da je znanje važno i da ga treba cijeniti. Dodao
je da mladi ljudi u našem društvu moraju dobiti veću
šansu. Na svečanosti je rečeno da je kvaliteta radova
pristiglih na natječaj i ove godine iznimno visoka. Također je kazano kako samo nagrađivanje nije konačni cilj ove akcije, već je to promjena odnosa prema
najvažnijim čimbenicima budućeg društva znanja,
cilju kojem teži Hrvatska.
Dubrovački mališani ljeti
bez smještaja u vrtiću
DUBROVNIK - Za razliku od drugih većih gradova,
Dubrovnik nema toliko problema sa smještajem djece
u vrtiće i uglavnom je mali broj mališana koji su ostali
bez mjesta u vrtiću. Tako je prošle godine bez vrtića
ostalo 12 mališana, a ove godine roditelji očekuju da
će u vrtićima biti mjesta za svu djecu. No, jedan drugi,
puno veći problem muči Dubrovčane, a to je činjenica
da će tijekom ljeta, odnosno udarnih turističkih mjeseci, srpnja i kolovoza, biti otvorena samo tri vrtića.
Naime, budući da većina Dubrovčana tijekom ljeta
radi, potreba za smještajem djece u vrtić još je veća.
No, kako kod nas stare navike teško odumiru, tako
će se i Dubrovčani ove godine morati snalaziti i djecu uglavnom zbrinjavati kod djeda i baka. Obećanje
gradskih nadležnih kako će se preispitati taj problem
vjerojatno će učinka imati tek iduće godine.
I. B.
Nasilno ponašanje mladih
Pružimo djeci dovoljno
ljubavi
Pedeset godina izviđača
u Donjem gradu
OSIJEK - Izviđači iz osječkoga Donjega grada obilježili su pedeset godina djelovanja. Tom je prilikom
dodijeljeno 187 priznanja za izviđačke aktivnosti u
Donjem gradu, gdje djeluje Izviđački klub Javor. Kako
je kazano, pola stoljeća aktivnoga rada svakako zaslužuje pohvalu, ali i ukazuje na bolju budućnost.
Predsjednica Izviđačkoga kluba Javor Jadranka Kokolari kazala je da joj je čast što je dio povijesti te se
nada da će u Osijeku biti još puno ovakvih obljetnica.
“Svaka udruga koja nema povijest ukazuje na to da
će ostati i bez budućnosti. Mi stoga slavimo povijest
da bi nam budućnost bila svjetlija i bolja“ - rekla je Jadranka Kokolari, kojoj je za dugogodišnji rad uručeno posebno priznanje. Izviđačima je pomoć obećao
i gradonačelnik Krešimir Bubalo, koji je odrastao u
Donjem gradu.
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
Priručnik Poliklinike za zaštitu
djece daje niz praktičnih smjernica roditeljima kako postaviti
granice djeci u atmosferi prihvaćanja i ljubavi te im je podrška u
razvijanju privrženih i emocionalno toplih odnosa s djecom
P
oliklinika za zaštitu djece grada
Zagreba i Grad Zagreb izdali su
novi priručnik prevencije neprihvatljivog ponašanja pod nazivom
Nasilno ponašanje mladih - zašto je
ljubav važna. Priručnik, trinaesti po
redu kojeg zajednički izdaju Grad
Zagreb i Poliklinika, namijenjen je
roditeljima, ali i brojnim obrazovnim
djelatnicima, nastavnicima, učiteljima i profesorima, koji se svakodnevno susreću s nekim od oblika
međuvršnjačkog nasilja. Autorice su
doc. dr. sc. Gordana Buljan Flander,
ravnateljica Poliklinike, dr. Marija
Bačan, psihijatrica, i Dragana Matešković, psihologinja.
Priručnik se temelji na najnovijim
spoznajama o korijenima nasilnog
ponašanja djece i mladih. Naime,
stručnjaci su utvrditi da se rani korijeni nasilnog ponašanja nalaze u nedovoljnom pružanju osjećaja voljenosti
i prihvaćenosti u obitelji, pa je svako
nasilno ponašanje djece njihova samoobrana od negativnih reakcija iz
okoline ili vlastitoga niskog stupnja
samopouzdanja. Priručnik ujedno
daje niz praktičnih smjernica roditeljima kako postaviti granice djeci u
atmosferi prihvaćanja i ljubavi te im
je podrška u razvijanju privrženih i
emocionalno toplih odnosa s djecom.
Ravnateljica Poliklinike Gordana
Buljan Flander s pravom je ocijenila
da su roditelji danas sve zbunjeniji i
često miješaju prava djece na odgoj
bez batina s pravom djeteta na odgoj
bez granica.
Na prošlotjednom predstavljanju
priručnika u zagrebačkoj Gradskoj
vijećnici govorila je i potpredsjednica vlade Đurđa Adlešič. Smatra da
je vrijeme da se konačno ukine i iz
podsvijesti izbriše izreka “djeca su
se uvijek tukla“, jer nije dobro da se
nasilje suzbija tek kada se dogodi tragedija poput brutalnog ubojstva Luke
Ritza. Na prevenciji nasilja treba raditi 365 dana u godini, ističe Adlešič,
dodavši da s obzirom na nove oblike
nasilja i cyberbullyinga upravo roditeljima trebaju svi mogući savjeti
kako takve oblike ponašanja prevenirati. Stoga je ovaj priručnik pravi
udžbenik koji može pomoći u prepoznavanju i suzbijanju neprihvatljivoga dječjeg ponašanja.
Dakle, priručnik Nasilno ponašanje mladih - zašto je ljubav važna
namijenjen je svima koji na bilo koji
način, izravno ili neizravno, utječu
MATICA HRVATSKA
na odgoj i ponašanje djeteta, a može
se dobiti besplatno u Poliklinici za
zaštitu djece grada Zagreba. Uskoro
će biti dostupan i na internetskim
stranicama Poliklinike, kroz koju
je od njezina osnutka krajem 2002.
godine do danas prošlo više od 7500
djece, žrtava nasilja. Zbog svoje
važne uloge u suzbijanju nasilja nad
djecom Grad Zagreb će im do kraja
godine osigurati dvostruko veće prostorije.
B. Nađ
Predstavljen drugi svezak
Sabranih djela I. B. Mažuranić
Tako treba izgledati kritičko izdanje!
U
petak, 28. svibnja, u prostorijama Matice hrvatske
u Zagrebu predstavljen je drugi svezak Sabranih
djela Ivane Brlić Mažuranić, jedini do sada objavljen od planiranih šest svezaka, koji bi trebali izaći pod
uredništvom prof. dr. Vinka Brešića. Riječ je o kritičkom
izdanju romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića i Jaša
Dalmatin koje je, uz suradnicu Sanju Lovrić, priredio dr.
sc. Berislav Majhut, profesor dječje književnosti na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, Odsjeku u Petrinji.
U uvodnom obraćanju nazočnima predsjednik Matice
hrvatske Igor Zidić istaknuo je kako je knjiga koja se predstavlja primjer kako treba izgledati kritičko izdanje, a s
time su se složili i ostali predstavljači knjige. Najmanje i
PROMOCIJA
najviše što se za jednog pisca može učiniti je da njegovo
djelo bude dostupno javnosti u autentičnom obliku, što je
Majhutovim pothvatom na najbolji način i ostvareno, kazao je, među ostalim Vinko Brešić. O čitavom projektu
i knjizi govorili su Josip Medved, predsjednik Ogranka
Matice hrvatske u Slavonskom Brodu, Jasna Ažman i Dubravka Zima te priređivač Berislav Majhut koji je opisao
zanimljivo traganje za autentičnom Ivanom. Objavom
izvorne verzije, prema autoričinu rukopisu, po prvi puta
imamo Šegrta Hlapića s kakvim bi bila zadovoljna i Ivana,
jer je pošteđen promjena zbog kojih bi, kako se sama bojala, ”mogao odpasti onaj intimni smisao koji je svakomu
najmiliji na njegovih radnjah”.
Š. B.
Priručnik K toleranciji - priče Ivane BrlićMažuranić kao poticaj razvoju tolerancije
Putokaz prema boljem društvu
U
okviru Dana vrtića grada Zagreba sredinom svibnja održana je promocija priručnika
K toleranciji - priče Ivane Brlić-Mažuranić kao poticaj razvoju tolerancije. Rezultat je to dugogodišnjeg
rada Hrvatskog saveza udruga tjelesnih invalida na temu tolerancije,
koji je započeo 2001. godine izdavanjem prvog priručnika na istu temu,
a ovaj je priručnik plod trogodišnjeg
rada na programu pod nazivom Tolerancija kroz priče Ivane BrlićMažuranić, u kojemu su sudjelovali
Dječji vrtić Sesvete i Dječji vrtić
Josipdol te predškolska skupina djece iz Škole pri Specijalnoj bolnici za
medicinsku rehabilitaciju Krapinske
toplice.
Među brojnim uzvanicima
na predstavljanju su bili i savjetnica
Predsjednika RH za društvene djelatnosti mr. sc. Zrinka Vrabec Mojzeš,
Mira Zovko, viša savjetnica u Upravi za predškolski odgoj i osnovnoškolsko obrazovanje pri Ministarstvu
znanosti, obrazovanja i športa, Biserka Bucković, Bosiljka Devernay, Dubravka Vuletić i Mirna Kirin iz Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i
šport, dr. sc. Dejana Bouillet, dr. sc.
Miroslav Prstačić kao i ravnateljice
dvaju dječjih vrtića Nada Mladiček i
Biserka Pavković.
Promociju su vodile predsjednica
HSUTI-ja mr. med. sc. Mirjana Dobranović te Ljiljana Ivković, voditeljica projekta. Kao glavni cilj i zadaću programa istaknule su senzibilizi-
ranje djece već od predškolske dobi
prema osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju. Uz etičku
vrijednost programa, prvi su se puta
u vrtićima stručno metodički obrađivale Priče iz davnine, pa se može reći
da one mogu biti i jesu pogodne za
predškolski uzrast.
Tako je djelo proslavljene hrvatske
spisateljice poslužilo kao poticaj na
kojem se gradi i razvija tolerancija.
Kao kruna rada i stvaralaštva tiskan
je priručnik koji je namijenjen odgojiteljima, učiteljima, stručnim suradnicima i roditeljima. Ovo malo djelo
civilnog društva satkano je u želji da
kao metodološki obrazac posluži vrtićima u gradnji društva dobra i tolerancije.
R.I.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
9
www.skolskenovine.hr
MALE ©KOLE
Splitsko−dalmatinska županija
Dvije učenice − tri učiteljice
Ne baš tako davno, u bilo kojemu našem malom selu svećenik i učitelj bili su glavne “face“ koje su skrbile o duhovnim
i kulturnim potrebama mještana. Danas u većem dijelu malih škola učitelja više nema. Svećenik je ostao...
Piše Vinko Bajrović
prosvjetni savjetnik u miru, Split
M
ožda danas ne bi bilo ovih
redaka, da nije rodnoga
kraja književnika Ivana
Raosa. Taj se kraj nije promijenio
još od vremena prikazanog u televizijskoj seriji “Prosjaci i sinovi“,
kako je napisao novinar Damir
Šarac u Slobodnoj Dalmaciji 12.
svibnja 2010. godine u reportaži
pod naslovom “U Medovom Docu
na dvi učenice - tri učiteljice“. Reklo bi se, nazdravlje. Napisano
se odnosi na učiteljicu razredne
nastave, profesoricu engleskog jezika i vjeroučiteljicu, učenicu drugog i učenicu trećeg razreda.
Asfalt otjerao učitelje
Ne baš tako davno, u bilo kojem, malom selu, svećenik i učitelj su bili glavne face. Svećenik
je obavljao svoje poslove iz duhovne domene. Učitelj je jutrom
ostvarivao redovnu nastavu. U
popodnevnim i večernjim satima bio je nositelj izvannastavnih
aktivnosti i općenito društveno
korisnog života u selu (pjevački
zbor, folklor, sportske aktivnosti,
tečajevi šivanja i ručnog rada, zavičajni kutak s alatima i predmetima koji podsjećaju na prošlost i
drugih aktivnosti koje život znače), a da se ne govori o suradnji s
roditeljima.
Danas u većem dijelu malih
škola učitelja više nema. Svećenik
je ostao. Tko je “otjerao“ učitelja
iz sela? Asfalt. Da se i ne govori
o demografskoj istini, veći broj
umrlih nego rođenih, dakle, sve
manje učenika. Danas je učitelju
praktičnije stanovati u većem mjestu, a za dolazak na radno mjesto
koristiti se javnim prijevozom ili
osobnim vozilom, doći pred sam
početak nastave i nakon završetka
posljednjeg sata na jednak način
vratiti se u mjesto stanovanja.
Iznimka su učitelji koji su eventu-
alno zasnovali svoju obitelj i riješili u selu svoj stambeni problem.
Moram ovdje spomenuti da sam
prije pedesetak godina dobio svoje prvo radno mjesto u Posedarju i
da dvije godine rada u tom mjestu
nisam niti jedan dan bio u Zadru,
a kako sam i mogao kad nije bilo
ceste osim makadama i poštanskog autobusa. Da danas radim u
Posedarju, stanovao bih u Zadru
kojeg je autocesta približila na
svega petnaestak minuta vožnje
umjerenom brzinom automobila.
To je to, bitno za shvaćanje prethodno napisanog.
Jesu li nam potrebne
područne škole?
Ne pišem uzalud ovih nekoliko uvodnih riječi. Ne bih želio
bilo koga uznemiriti zbog svog
mišljenja. S bogatim iskustvom
možda realnije sagledavam postojeće stanje, moram priznati
inspiriran, u posljednje vrijeme
često eksploatiranom sintagmom
“Jednaki uvjeti za sve“?! Koliko
su nam potrebne Područne škole s
dvoje, troje, četvero učenika, posebno ako se zna da je središnja
(matična) škola udaljena svega
nekoliko kilometara? Za primjer
će se navesti takve škole u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Posve sam siguran da će poneki
oponirati prijedlogu koji slijedi,
a taj je da ove i slične područne
škole nemaju svrhu i da ih treba
ukinuti. U njihovoj blizini je središnja (matična) škola u kojoj bi
učenici područne škole zasigurno
imali kvalitetnije organiziranu
nastavu, a da se ne govori o zajedničkom odgoju s vršnjacima,
odnosno kompletnijoj socijalizaciji. Svaki eventualni otpor o ideji ukidanja ovakvih škola imat će
vezu s lokalnom zajednicom i suradnjom škole s roditeljima gdje
bi u prvom planu trebalo postaviti
pitanje “Koliko je kvalitetan odgoj i obrazovanje dviju učenica s
početka ovog teksta?“.
Tablica 1: Područne škole s manje od deset učenika
U 16 područnih i dvije centralne (matične) škole u Splitsko−dalmatinskoj županiji učenici imaju
kombiniranu nastavu s dva i više razreda
škole često ne uvažavaju zbog
manjkavih financijskih sredstava.
U vremenu kad Ministarstvo
znanosti, obrazovanja i športa najavljuje uštede racionaliziranjem
mreže škola, neka primjer iz Splitsko-dalmatinske posluži kao uvid
u realnost postojećeg stanja. Neka
izneseno bude i upozorenje županijama i Ministarstvu da bi svaka
loše donesena odluka imala dugoročne posljedice s uvažavanjem
da činjenično stanje nije održivo,
ali i vrlo osjetljivo.
U organizaciji mreže škola napretek je problema, a jedan od njih
je svakako i kriterij prema kojemu
je jedna škola područna, a druga
matična (središnja). Nije li apsurd
da osmerorazredna Područna škola u Košutama ima 189 učenika, a
središnja (matična) škola u Studencima 44?
Kombinirani
razredni odjeli
Racionalizirati
mrežu škola
U Splitsko−dalmatinskoj županiji ukupno ima 32 područne škole s
manje od 10 učenika. Jedna od tih je i PŠ Dobranje, gdje školu
pohađaju samo dva učenika
Posebno se može problematizirati stručna osposobljenost učitelja koji rade istodobno s učenicima različitih razreda, a da se i ne
govori o njihovu permanentnom
stručnom usavršavanju. Stručno
usavršavanje je njihovo pravo
koje često ne koriste. Stručno
usavršavanje kao obvezu učitelja
Tablica 2: Škole s nastavom u četverorazrednoj
kombinaciji
Kombinirani razredni odjeli posebni su problem odgoja i obrazovanja u osnovnom školstvu. Teško se miriti činjeničnim stanjem
u Splitsko-dalmatinskoj županiji,
a sigurno nije drukčije niti u drugim županijama, da u 16 područnih i dvije središnje (matične)
škole učenici imaju kombiniranu
nastavu prvog i drugog te trećeg i
četvrtog razreda i u 21 područnoj
i dvije središnje (matične) kombiniranu nastavu prvog i trećeg
te drugog i četvrtog razreda (ukupno 978 učenika). U 14 područnih i jednoj središnjoj (matičnoj)
školi kombinacija je trorazredna,
a čak je 13 škola s nastavom u četverorazrednoj kombinaciji (Tablica 2).
Svatko mora odati priznanje
učiteljima koji se izlažu naporima
rada u kombiniranim razrednim
odjelima, ali postaviti i pitanje
koliko je takva nastava svrsishodna. Postaviti je još jednom pitanje
o jednakim uvjetima za sve. Je
li moguće da pored velikog broja nezaposlenih učitelja nismo u
stanju u ovim potonjim školama
zaposliti još jednog učitelja, iako
sam u principu protivnik istodobnog rada s učenicima različitih
razreda.
Recesijske mjere se oživotvoruju u svim društvenim segmentima
i sasvim je umjesno pitanje, mogu
li one zahvatiti “male škole“. Zanimljivo je i to da u Državnom
pedagoškom standardu osnovnoškolskog sustava nije propisan
minimum broja učenika u kombiniranim razrednim odjelima. Svakako da treba imati na umu škole
na područjima posebne državne
skrbi, škole u brdsko-planinskim
područjima (potrebna je i revizija
statusa jednih i drugih) i škole na
otocima, specifičnosti treba uvažavati, ali sigurno postoje prostori
za racionalizaciju mreže. “Nastava
na daljinu“, rabeći tekovine nove
tehnologije, na nekoliko se mjesta
pokazala utopijom, ona je upitna
zbog kvalitete izvođača nastave.
Uostalom, razna mišljenja o
mreži škola treba uzeti s rezervom, prijedlog mreže osnivač
škole predaje Ministarstvu, nakon analiziranja prijedloga u Ministarstvu u kojem se procjenjuje
njegova opravdanost konačnu odluku donosi vlada. Činjenica je da
Ministarstvu predstoji ozbiljan i
delikatan zadatak čije će ostvarenje dobrano ovisiti o županijskim
upravnim odjelima za prosvjetu,
kulturu i šport.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
10
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
RADIONIČKA NASTAVA
Dan škole u Srednjoj školi Andrije
Kačića Miošića u Pločama
Biti drugačiji
i - kreativniji!
nike u okviru 12 programa i
nemamo baš dovoljno prostora), toga smo dana bili jedan
veliki tim. Svi smo bili u isto
vrijeme tu. Doduše, ne baš svi
pod jednim krovom, jer smo se
rasporedili i po školskim radionicama te ugostiteljskim praktikumima, ali program je bio
jedinstven.
Kreativne radionice
I
Pišu Marija Kalaba
i Ina Žderić
ove godine, u travnju, u Srednjoj školi Andrije Kačića Miošića u Pločama obilježen je
Dan škole, ali i ove smo si
godine dali u zadatak: biti drukčiji
i kreativniji, naći primjerene, zanimljive, ali i nove načine druženja i učenja.
Iako kao škola imamo vrlo
složeno ustrojstvo (radimo u
dvije smjene, školujemo uče-
Najprije smo se ugodno, zabavno, ali i obrazovno družili u
okviru 16 kreativnih radionica
koje su pripremili učenici sa
svojim mentorima. Uz mentore
iz škole, imali smo i izvanškolske goste suradnike koji inače
sudjeluju u realizaciji školskoga preventivnog programa te
profesionalnog
informiranja
učenika. Takva je, recimo, bila
radionica “Sigurnost u prometu“, koju je priredio djelatnik
naše policijske postaje.
Nadalje, učenici kreativci
mogli su pogledati Powerpoint
prezentaciju s najljepšim hr-
DAN OTVORENIH VRATA
T
vatskim dvorcima te poslušati
legende vezane uz njih. Jedna
od legendi vezana je uz dvorac
Bežanec i ženu Franje Ksavera
(1778. - 1851.). Josipa Ksaver,
rođena barunica Schlaum-Linden, prema legendi bila je vrlo
svojevoljna i svi članovi obitelji
morali su joj se pokoravati. Pričalo se kako joj je nekada vračara prorekla da će živjeti dok
bude gradila i da je zbog toga
uvijek na dvorcu nešto popravljano i dograđivano.
Osobe s posebnim potrebama
Vršnjaci za Radost
ravanj u našoj školi ove godine
baš je bogat i aktivan. Nakon Dana
škole, imali smo još jedan znakovit
dan. Naime, udruga Radost, u kojoj su
osobe s teškoćama (mentalne retardacije), obilježavajući svoj deseti rođendan
obilježila je i deset godina suradnje s našom školom.
“Vršnjaci za Radost“ zvalo se događanje koje smo upriličili za naše radosne
prijatelje i njihove odgojitelje. Nakon pozdravnoga scenskoga proljetnog dijaloga
− Tratinčica i Sunce-budilica − predstav-
Drvo prijateljstva
Pokazalo se još jednom da dobra i kvalitetna priprema daje i kvalitetna postignuća.
Mlade treba samo znati motivirati i zainteresirati te im ponuditi odgovarajuće aktivnosti u skladu s njihovim tinejdžerskim
interesima. Komunikacija u tom slučaju
nije više jednosmjerna i svi su subjekti
odgojno-obrazovnog procesa
ljeni su literarni radovi inspirirani humanim vrjednotama. Uz to što su na veselim papirima izloženi na primjeren način
u izložbenom prostoru, najuspješniji su i
pročitani. Uistinu su bili dirljivi i ekspresivni.
Tako su nježno tekli stihovi pjesme
Pruži mi ruku i tako su zvuci gitare koja
ih je pratila činili atmosferu snažnom i
svečanom. I zvonki su bili glasovi mladih
ljudi koji žive živote u skladu sa svojim
sposobnostima i mogućnostima. Toga
dana bili su povezani pravim ljudskim
Rođendanska torta − Deset svjećica za deset godina
volontiranja, zajedničkih druženja i prijateljevanja
sponama koje mi kao odgojitelji trebamo
u ovom našem pomalo otuđenom vremenu jačati i snažiti.
Nakon stihova i nota, uslijedio je zajednički rad − drvo prijateljstva. Kako je
bilo lijepih poruka i pogleda, i razmjene
bojica i osmijeha. Drvo je na kraju bilo
spremno za goste i kao dar su ga ponijeli
u svoje prostorije kako bi ih podsjećao na
mlade prijatelje, humane i senzibilizirane
za potrebe drugog čovjeka, topli i dobri.
A kakav bi to bio rođendan bez torte?
Veselje i iznenađenje ogledalo se na
njihovim licima kad smo donijeli veliku
sladoled-tortu koju su također pripremile
učenice iz Vršnjačke pomoći. Deset svje-
ćica simboliziralo je deset godina volontiranja, zajedničkih druženja i prijateljevanja. Pjesme i svirke nije manjkalo, u školi
je toga dana bilo nešto lijepo i veliko, bili
smo dirnuti i bez puno riječi i govora,
družili se jedni s drugima. Život je zrcalio
svoju ljepotu na našim licima.
Jedna slika kao dar Radosti ostala
je svjedočiti našim učenicima o ovome
danu, ali i podsjećati kako smo upućeni jedni na druge i kako je dobro vidjeti
i radost i tugu ljudi koji žive kraj nas, uz
nas. A u veselju na licima naših radosnih
prijatelja vidjeli smo istinu koja kaže: “Prijateljstvo obogaćuje, sreća biva veća što
je više dajemo.“
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
11
www.skolskenovine.hr
Maturanti su se natjecali u
znanju hrvatskog jezika i za
pobjednike smo, naravno, osigurali prigodne nagrade. Strani jezici su također dobili svoj
prostor. Kviz znanja iz njemačkog jezika bio je vrlo posjećen
i atraktivan, a nastavnici engleskog jezika uz vježbe govorenja
prezentirali su i glazbene uratke
svojih učenika. Talijanski jezik
je, pak, kao spona povezao ovoga puta učenike gimnazije i ugostitelje konobare i kuhare.
U školskom praktikumu kuhalo se prema receptima koje
su prezentirali budući kuhari,
a nakon recepata i kuhanja uz
talijanske kancone su se degustirale špagete spremljene na
nekoliko načina.
Rasprave i
pisanje eseja
Povijesna tematika je bila zastupljena preko opisa znakovite
bitke iz Drugoga svjetskog rata
pod nazivom “Operacija morski
lav“. Zemljopisci su se bavili
vezama s turizmom te su hotelijeri odmjerili svoje snage u
poznavanju zemljopisa s učenicima gimnazije. Jedan je stručni aktiv za učenike svoje struke
organizirao parlaonicu na temu
videonadzora, a ponuđeno je i
nekoliko predavanja, kao što
su Koliko je mladima važan novac te Što adolescentima znači
samopouzdanje. Na kraju predavanja razvile su se prilično
temperamentne rasprave, što je
bilo vrlo dobro i poželjno.
U kabinetu informatike vježbala se statistika u Excelu, a u
kabinetu hrvatskoga jezika bio
je trening pisanja dobrog eseja,
što je vodilo razgovoru o Državnoj maturi. Učenici su, naravno,
bili vrlo aktivni s različitim upitima i komentarima, a izrazili su
i mišljenje kako ih strogo određeni broj kartica teksta eseja
sputava u njihovoj kreativnosti.
Nakon ovih šarolikih aktivnosti išli smo svi u sportsku
dvoranu, gdje su odigrane utakmice košarke te nogometa,
muškog i ženskog. Navijalo se
zdušno, bilo je veselo, a cure su
nam u nogometu bile više nego
uspješne.
Dvosmjerna
komunikacija
I ovog smo puta pokazali kako
dobra i kvalitetna priprema daje
kvalitetnu odradu. Dokazali
smo i da mlade treba motivirati
i zainteresirati te ponuditi njihovim tinejdžerskim interesima
odgovarajuće aktivnosti. Komunikacija u tom slučaju nije više
jednosmjerna i svi smo subjekti
odgojno-obrazovnog procesa.
Mislim da bi naš dobri fra Andrija, po kojem naša škola nosi
ime, i toga dana bio na nas ponosan. Njegova ljubav za ljude
bila je s nama, potvrđena i obilježena svim onim osmijesima,
raspravama, stavovima, pljeskom. Takve aktivnosti osnažuju duh našega zajedništva i to je
nešto u što vrijedi ulagati, oko
čega se isplati potruditi.
Zadovoljstvo i ovim Danom
škole daje nam volju za daljnji
rad i snagu za izazove s kojima
se kao odgojitelji svakodnevno
susrećemo. Tim više je to zadovoljstvo izraženo jer smo čuli
brojne učeničke komentare,
poput kako bi bilo dobro da su
ovakvi oblici rada svakodnevni
te kako je sjajno birati sadržaje,
jer tada nastavni sat nije prisila
ni teret nego ispunjava učenika,
jer se radi ono što učenikovoj
osobnosti i učenikovim interesima odgovara.
PRI»A ZA LAK©I DAN
Iz dnevnika školskog
psihologa (2)
Kako je Rozi postala
impresionist!
Piše Milijana Kovačević
psihologinja savjetnica, OŠ Kman
Kocunar, Split
I
sada će se netko pitati kako
jedno darovito dijete ne
može shvatiti teoriju pomrčine sunca. Može, može. Kako?
Zašto? Pa dijete je. I, očito, bez
obzira na visoku razinu razvijenosti njezine opće sposobnosti
(inteligencije) još uvijek neke
njezine kognitivne sposobnosti funkcioniraju pod utjecajem
egocentričnosti. Rozi se očito, u
kozmičkim razmjerima, ne može
snaći u poimanju prostora i relacija veće-manje i bliže-dalje.
Rozi ispravlja
znanstvenike
Umjesto prostorne perspektive, koja uključuje socijalnu dimenziju i pretpostavljeno viđenje
iz kuta u kojem je netko drugi ili
apsolutno zamišljanje mogućeg
viđenja s drugog mjesta, stavlja
u funkciju egocentričnu perspektivu, kojom, u složenijim misaonim relacijama, razvojno, za
sada, jedino raspolaže. To će reći
da još ne može sebe, u mislima,
prebaciti u kozmička prostranstva (toliko toga je tamo golemo,
nepoznato i zastrašujuće!) kako
bi pojmila te odnose i usvojila ih.
U tom segmentu spoznavanja još
si je uvijek ona mjera kozmičkih
relacija. Prilično zamršeno, zar
ne? Ma, baš i nije kad se malo
udubite.
Darovitu, kakva jest, sve je
zanima, pa i dinosauri. Ali je,
kao što rekoh i kritična, ima
svoje teorije i tuđe, čak i ako su
ih znanstvenici postavili, ne prihvaća zdravo za gotovo, gorljivo
nastojeći plasirati svoje kao jedino točne.
− Znanstvenici su falili − kaže
Rozi za teoriju o izumiranju dinosaura. − Pogrešno je učenje da
je pao komet na zemlju i pobio
dinosaure. Ako je pao kad su bili
i sisavci, trebao je i njih pobiti.
Oni su manji, a dinosauri su veći.
Kako je onda moguće da su pobijena veća bića, dinosauri, a preživjela su manja i slabija, sisavci?
Problematiku koja je zanima
stalno istražuje. Ima čak kvaziznanstveni pristup. Skuplja
dokaze da potvrdi svoje hipoteze čitajući članke iz Slobodne
Dalmacije. Kad nađe nešto za
što misli da odgovara njezinoj
tematici, izreže članak, zalijepi
ga u bilježnicu i to joj je dokaz.
Može li boja
rasti u zemlji?
Uvijek, baš uvijek ima svoje
mišljenje o tome što drugi misle,
govore i rade. Neumorna je i,
naravno, naporna, ali se roditelji
odlično nose s tim. (Zato što neprestano uče o takvoj djeci.). O
tome što misle, osjećaju, govore
i rade njezine odgojiteljice u vrtiću i profesorice stranih jezika
te likovnih i inih radionica koje
ponađa, nažalost, nemam informacije.
− Ne dozvoljava da se prži
ono crno u jaju − kaže mama,
pričajući mi bisere svoje Rozi.
To je pilić, tvrdi djevojčica. Popržiti ga, znači ubiti ga. Ona ne
želi sudjelovati u tome.
A tek priča o vodi... Ljeto je.
Rozi se s roditeljima kupa na
splitskoj plaži Trstenik. Igrajući se, stalno čašom uzima more.
Voda je mutna, ali to joj ne smeta da zapazi da voda nema boju.
Shvaća da je bezbojna, ali i da
je slana. Ta je spoznaja potiče
na razmišljanje o mogućnosti da
će jednog dana netko uspjeti tu
slanu vodu pretvoriti u vodu za
piće. Spoznaja je uzbuđuje i ona
je nestrpljivo želi podijeli sa sebi
najbližom osobom. Prilazi gospođi koja se sunča nedaleko nje
i obraća joj se, iako je uopće ne
poznaje: „Teto, znate, ovo vam
je slano, ali se jednog dana, jednim postupkom, može napraviti
djevojčice − pita prodavačice: „Gdje vam to raste? Cikla,
mrkva...“ Onda se okreće njoj,
preplavljena ushitom spoznaja:
„Zamisli mama, koje su to boje,
a rastu u zemlji!“
Zašto postoji izvor?
Ne može joj se objasniti zašto
je cikla ljubičasta.
A ja, pijuckam velikoodmorsku kavicu i, zaneseno slušajući,
ponosnu, ali i realističnu mamu,
uživam u onome što mi govori.
Priča ima za cijelu knjigu, ali za
odslušati ih treba vremena.
Rozino poimanje izvora i
ponornice zorno ilustrira kako
nedostatak informacija i iskustva može onespokojiti ili čak
uplašiti (i darovito) dijete. Ona
nikako da shvati što je to izvor
i zašto i kako postoji izvor. A
tek što je to ponornica! To ne
druga djeca. Ma, boje se i odrasli. Ali, Rozina je sreća što glasno govori svoje dileme te što
ima roditelje koji je razumiju i
pomažu joj upotpuniti njezina
znanja. Djeca koja to nemaju na
još većim su mukama. Oni sami
konstruiraju infantilne teorije
kojima si nastoje stvoriti ravnotežu. Nevolja je što su te teorije
često takve da još više zastrašuju.
Naša Rozi ima i svoje favorite. Najzanimljiviji su joj impresionisti. „Ovo je fantastično!“,
klikće promatrajući njihove slike. Točkice je posebno oduševljavaju. „Ja sam impresionist!“,
izjavljuje, spremna poistovjetiti
se sa svojim odabranima. Nije
shvatila što je izvor i ponornica,
ali je uspjela shvatiti razliku između impresije i ekspresije. Neobična Rozi!
Rozi bira
gradonačelnika
Neobična, ali samo dijete, jako
je vezana za svoju igračku Mala
šapa. To je veliki dinosaur od
pliša. U tome je obična, tj. kao i
sva druga djeca. Ali je i neobična, vjerna sebi, pa ne dozvoljava
da ga se opere, jer deterdžent
nagriza. Stoga daje upute majci
kako će koristiti sredstva za pranje. Nona je to pričala, dodaje
mama Edita, pa je ona čula.
Eto, poveći uvod o Rozi je gotov, pa se vraćam izborima. I tu
je Rozi, u svom stilu, imala što
reći. Jedno popodne, u vrijeme
izbora splitskoga gradonačelnika, roditelji su razgovarali o
tome za koga će glasovati, spominjući i Keruma. Rozi je nešto
crtala u kutu sobe, za svojim
radnim stolom. Činilo se da je
duboko zadubljena u ono što
radi, kad je skočila kao polivena
vrelom vodom i vrisnula: „Ne,
ne za Keruma! Ionako, mama,
stalno govoriš da tamo smrdi.
Svi trebaju glasovati za Merkatora! Tamo nam je uvijek lijepo.
Možemo prošeteti, sve je čisto,
uredno, a sjednemo i u kafić pa
popijemo piće... Ja ću glasovati
za Merkatora!“
- Ne možeš, Rozi, on nije Hrvat - prihvatili su igru roditelji,
ali na kratko. Kad se navijački raspoložena Rozi primirila,
objasnili su joj o čemu oni zapravo govore.
Proučavanje dinosaura pruža Rozi mogućnost da usreći sebe,
zaposlivši mnoge svoje sposobnosti
da se pije.“ Ne čekajući reakciju
sugovornice glasno dalje izriče
svoje pretpostavke, odmičući se
od sunčačice. Odgovor kao da
nije ni očekivala. Sva sreća, jer
žena (očito iz posve drugog svijeta) ostaje šuteći apsolutno nedodirnuta onime što joj to čudno
dijete govori.
− Njoj su svi isti − tumači mi
mama Edita neposrednost djevojčice i njezino obraćanje nepoznatoj ženi.
− Na tržnici − dodaje mama
eksplorirajući osobitosti svoje
biserne (možda i dragocjenije)
samo da joj nije jasno, nego joj
je izvor nešto strašno. Gledala
je na televiziji neku emisiju o
špiljama i podzemnim vodama
te kako je neki momak poginuo
u tim špiljama, istražujući ih. To
ju je uplašilo, pa je strah prenijela i na svoje poimanje izvora i
ponornice.
Shvatila je Rozi što je ušće.
Roditelji su je vodili vidjeti ušće
rijeke Cetine u more, kod Omiša. Ali, nikako da shvati što je
izvor.
Rozi se boji nepoznatog i nedokučivog. Toga se boje i sva
Otkrivanje svijeta
Tako je to s malom, neobičnom Rozi, kojoj bi zapravo trebalo zahvaliti što je nesebično
s nama podijelila način na koji
funkcioniraju mlade, mlađe i
najmlađe dječje glavice (makar bile i darovite) zato što nedovoljno poznaju svijet. A što
očekivati ako ni sebe još nisu
dovoljno spoznale da bi se bez
straha mogle otisnuti u otkrivanje svijeta, njegovo upoznavanje i spoznavanje. O psiho-fiziologiji, sazrijevanju i razvoju da
i ne govorim.
Sretno Rozi!
(Kraj)
12
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna praksa
NASILJE U ŠKOLAMA
Za mnoge učitelje rad u školi s djecom predstavlja izvor najvećega zadovoljstva, no zbog manjeg broja učenika, sklonih neprimjerenom ponašanju, to može postati izvorom najvećih frustracija
Urušen sustav
općih vrijednosti
Piše Ankica Benček
učiteljica matematike u OŠ Gustava
Krkleca, u Zagrebu
S
vakodnevno u dnevnim
tiskovinama i ostalim medijima čitamo, slušamo i
gledamo o raznim oblicima neprihvatljivog ponašanja djece i
mladih, štoviše o nasilju i raznim
načinima i vrstama maltretiranja,
što djece međusobno, što nekolicine nasilnika nad većinom mirne
i dobre djece, što pojedinih grupa nad pojedincem, a nije rijedak
slučaj nasrtaja učenika na učitelje
i profesore.
Granica takvog ponašanja više
i ne postoji. Pri tom se čudom čudimo i pitamo zašto je to tako i što
je do toga dovelo. Moja dugogodišnja iskustva i svakodnevni rad
u školi daju mi pravo da prokomentiram ono što svakodnevno
promatram i s čime se susrećem
godinama, u čemu ponekad i
sama sudjelujem.
Jabuka ne pada
daleko od stabla
Budući da u istoj školi radim
već više od 30 godina, predavala
sam mnogim današnjim roditeljima svojih učenika. Sada gotovo
bez pogrješke mogu već po prezimenu djeteta zaključiti kako će
se ponašati i kakav će imati odnos
prema radu i učitelju, kao i prema
vršnjacima. Rijetko sam kada u
toj prosudbi pogriješila. Ponekad
se, doduše, dogodi da je dijete
ili mnogo bolje ili pak lošije, od
svojih roditelja, ali to pripisujem
utjecaju onoga drugog roditelja
kojeg ne poznajem, ili pak odgojnoj i obrazovnoj zapuštenosti
djeteta, uzrok ponekad može biti
i statusni položaj roditelja koji su
se na brzinu obogatili i bez odgovarajućeg obrazovanja stekli
imetak, tako da im škola ništa ne
znači, doživljavaju je kao nužno
zlo koje se, eto, mora proći. Nesretna sam kad to uočim kod svojih nekadašnjih učenika koji nisu
tada bili takvi i koji su puno obećavali. Ne kaže se badava da novac mijenja ljude. Rijetki su oni
koji unatoč bogatstvu i statusu cijene osnovne ljuske vrijednosti i
u tome odgajaju svoju djecu. Prevladava opće mišljenje kako se u
životu sve može kupiti.
Djeca koja odrastaju u takvoj
okolini ne poštuju učitelje ni ono
što oni podučavaju, bilo da je riječ o nastavnom predmetu ili o
općeljudskim vrijednostima koje
im pokušavaju prenijeti.
com. Djeca su uglavnom sama po
cijele dane i malo pomalo ulica
preuzima njihov odgoj.
Oni u sredini zapravo su jedini
pravi. Žive u koliko-toliko sređe-
Društveni korijeni zla
Toliki su pravilnici napisani, toliki
zakoni izmijenjeni, toliki programi
doneseni, a nasilja
je sve više i više.
Kako tome stati na
kraj? Potrebna je
nužna mobilizacija
i suradnja svih odgojnih, obrazovnih
i socijalnih čimbenika na sprječavanju
toga zla, od roditeljskog doma, preko
škole i crkve, do uže
i šire društvene zajednice. I to ne samo
deklarativno
nim obiteljima. Imaju dovoljno
za pristojan život. Odgajani su na
način kako se za sve u životu čovjek mora sam potruditi i to mora
htjeti, kako se ni za što može dobiti ništa, kako materijalne vrijednosti nisu mjerilo vrijednosti
čovjeka, kako treba cijeniti svoje
i poštivati tuđe, kako su raznolikosti bogatstvo pojedinca i društva, kako treba poštivati starije,
kako treba slušati i cijeniti svog
učitelja, kako se ne smije činiti
drugome ono što ne želiš da drugi
učini tebi ili tvojima, kako treba
Iskustvo nas uči da je najgore rješenje − guranje glave u pijesak, pa kad se napokon otkrije da šprica nije služila za bezazlenu dječju igru, najčešće biva kasno
pomagati svima onima koji su
bilo kakve pomoći potrebiti, kako
treba cijeniti rad i znanje svakog
pojedinca i kako to jedino čovjeka čini čovjekom.
Nasilje rađa nasilje
Budući da su takvi, kako rekoh,
u sredini, dakle negdje između
jednih i drugih, trpe pritiske i s
jedne i druge strane. Oni su za
njih “štreberi“ s kojima se ne treba družiti. Oni nisu nikome uzor.
Takve treba maltretirati i proganjati. To je filozofija ulice. Neki
se tome odupiru i dobiju svoje.
Stalno se nad njima radi pritisak,
psihički i fizički su sustavno napadani. Neki od njih, nažalost,
popuste pod pritiscima i kako bi
postali jednaki onima koji ih napadaju priklone se napadačima i
postaju poput njih.
Poznato je pravilo da agresija
rađa agresiju. Međutim, nestala
su ona vremena kada je vrijedilo
pravilo “Tko tebe kamenom - ti
njega kruhom“. Toga više nema
ni u crkvenim redovima, a kamoli
u svjetovnim.
Nasilje koje svakim danom sve
više eskalira nije nastalo najednom, nije nastalo ni jučer. Nastajalo je malo pomalo od sitnih
neprihvatljivih načina ponašanja,
preko sve težih oblika nasilja do
premlaćivanja i ubojstava. Da je
učenik koji je prijetio učiteljici
još u osnovnoj školi na odgovarajući način kažnjen i stavljen pod
nadzor, bio bi možda zaustavljen
u svojem “razvoju“ prema zločincu, da je učenik koji je prerezao
sve četiri gume učitelju na školskom parkiralištu bio kažnjen,
odnosno da su njegovi roditelji
nadoknadili tu štetu, ne bi za nekoliko godina do smrti pretukao
nedužnog mladića na autobusnoj
stanici. Bilo mu je dosadno, rekao
je.
U nekim školama učitelji se ne
usuđuju nikome ništa reći, a kamoli nešto poduzeti protiv učenika koji ih maltretiraju i prijete
im.
Ohrabruje činjenica kako stručno-pedagoške službe u mnogim
školama ne okreću više glave od
nasilja, već poduzimaju odgovarajuće korake i pokušavaju spriječiti nasilje u samom začetku.
Međutim, njihov trud je uzaludan
ako zakažu ostale službe i institucije izvan škole.
Krivac - društvo
u cjelini
Odgojna pustoš
“Moj tata sve vas zajedno sa
školom može kupiti! Što ćete vi
meni govoriti. Pogledajte se. Nemate ni auto. Odjeću kupujete sigurno na placu. Imate predhistorijski mobitel.“
Ili još gore: “Možeš mi p... Idi
u p...m... Pogledaj se. Kad si bila
zadnji put na frizuri? Moja mama
ide tri puta tjedno.“
I tako dalje i tome slično.
“Meni će moj tata kupiti...“ I
počinje nabrajanje svega onoga
za što dijete misli da će ga učiniti
velikim i moćnim. Tako nastupaju oni koji imaju previše. Takvih
je, na sreću, ipak manje. Oni, pak,
drugi jadnici jedva preživljavaju
zajedno sa svojim roditeljima.
Takvi su uglavnom zanemareni i
zapostavljeni. Roditelji rade (ako
uopće rade) od zore do mraka da
bi zaradili neku crkavicu i preživjeli. Iako ih to ne opravdava,
oni nemaju vremena baviti se dje-
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
Igla i šprica za - polijevanje!
Neki ravnatelji škola smatraju kako su učitelji koji imaju problema s učenicima nekompetentni. Kad uoče nasilje u školama,
okreću glavu ili taj problem “guraju pod tepih“, vrijeđajući pri tom
učitelja koji je prijavio nasilje.
Kad je prije desetak godina u jednoj osnovnoj školi učiteljica
zatekla učenika sa špricom u ruci u WC-u, bila je ismijana.
“Pa zar ne vidite da se oni s tim špricama polijevaju vodom?“,
rekla je ravnateljica.
“Kaj će mu onda igla na šprici?“, upitala je učiteljica.
“Vi ste fizičar, pa valjda znate da s iglom ima bolji mlaz, veći
luk“, začudila se ravnateljica.
Zapanjenoj učiteljici jedino je preostalo da prasne u smijeh, nemoćna i posramljena.
Nekoliko godina kasnije pročitala je u novinama kako je taj isti
učenik pod utjecajem droge bez razloga napao čovjeka na parkiralištu i nožem ga teško ozlijedio. Takvih priča, nažalost, ima
mnogo...
Tko je kriv za takvo stanje? Krivac je društvo u cjelini. U društvu
u kojemu je izokrenuta piramida
općih ljudskih vrijednosti, u društvu koje ne cijeni znanje i rad, u
društvu gdje ugled i moć imaju
pojedinci na osnovi svojega materijalnog bogatstva i funkcije ili
statusnog položaja, razvija se nasilje već od vrtićke dobi i borba
za prestiž i dominaciju jačega nad
slabijim.
Potrebna je i nužna mobilizacija i suradnja svih odgojnih, obrazovnih i socijalnih čimbenika na
sprječavanju toga zla, od roditeljskog doma, preko škole i crkve,
do uže i šire društvene zajednice.
I to ne samo deklarativno. Toliki
su pravilnici napisani, toliki zakoni izmijenjeni, toliki programi doneseni, a nasilja je sve više i više.
Teorija i praksa ovaj put idu
različitim smjerovima. Zar smo
zaboravili ono staro pedagoško
pravilo kako se osobnim primjerom najbolje odgaja?
13
regija
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
BOSNA I HERCEGOVINA
Tribina o zastupljenosti bosanskohercegovačkih autora u lektiri
Razvijati ljubav prema jeziku
Osnovni je kriterij u izradi okvirnoga nastavnoga plana i programa (NPP) za materinski jezik bila zajednička
jezgra NPP-a za osnovnu školu, koju su ministri obrazovanja usvojili u kolovozu 2003. godine i koja se temelji
na njegovanju osjećaja pripadnosti Bosni i Hercegovini
N
a Pedagoškoj akademiji
u Sarajevu, u okviru 49.
po redu Sarajevskih dana
poezije, sredinom svibnja održana je znanstvena tribina o zastupljenosti bosanskohercegovačkih
autora u nastavnim planovima i
programima te lektiri za osnovnu
i srednju školu. Organizator tribine bilo je Društvo pisaca Bosne i
Hercegovine, a osim moderatora
bosanskohercegovačkih pjesnika Mirsada Bećirbašića, svoj su
doprinos osvjetljavanju ove teme
dali istaknuti bosanskohercegovački književnici Ibrahim Kajan,
Ljubica Ostojić, Rizo Džafić,
Mujo Musagić, itd.
osnovno i srednje obrazovanje federalne ministrice obrazovanja i
znanosti, istaknula da djeca u BiH
koja uče materinski jezik i književnost razvijaju ljubav prema jeziku
i narodu koji živi u Bosni i Hercegovini, potiču svoju želju za novim
spoznajama, ali i volju da vlastitim
naporima i mogućnostima te želje
i ostvaruju, kao pozitivan, tolerantan i kulturan odnos prema drugim
jezicima i narodima. Savjetnica
Bandić pojasnila je postupak donošenja Okvirnoga nastavnog plana i programa za devetogodišnje
obrazovanje, istaknuvši da se on
temelji na Koncepciji devetogodišnje osnovne škole koju je izradilo
Upravno tijelo za pripremu i izradu prijedloga strategije prelaska
na devetogodišnje osnovno obrazovanje, a činili su ga stručnjaci
za obrazovanje koje su imenovala
kantonalna ministarstva obrazova-
Osjećaj pripadnosti
Osim Uzeira Bavčića, dekana
Pedagoške akademije u Sarajevu,
znanstvenom su skupu prisustvovali i predstavnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti,
Prosvjetno-pedagoškog zavoda
Kantona Sarajevo, nastavnici materinskog jezika i književnosti, bibliotekari i mnogi drugi.
U uvodnom obraćanjuje Nadija
Bandić, savjetnica za predškolsko,
nja i prosvjetno-pedagoški zavodi.
Donesen je Okvirni NPP za devetogodišnju osnovnu školu na
federalnoj razini, a konačni NPP
donose kantonalna ministarstva
obrazovanja, integrirajući u sebe:
federalni okvir, lokalnu kantonalnu razinu s jezičnim, nacionalnim i
kulturnim posebnostima te školsku
razinu, imajući u vidu posebnosti i
mogućnosti svake škole smještene
u vlastiti ambijent. Osnovni je kriterij u izradi okvirnog NPP-a za
materinski jezik bila zajednička
jezgra NPP-a za osnovnu školu,
koju su ministri obrazovanja usvojili u kolovozu 2003. godine i koja
se temelji na njegovanju osjećaja
pripadnosti Bosni i Hercegovini.
U okvirnom NPP-u za materinski
jezik disperzivno su prisutni bosanskohercegovački pisci, koji su
kao obavezni zastupljeni u zajedničkoj jezgri.
Evaluacija nastavnih
planova
Predstavnice Prosvjetno-pedagoškog zavoda (PZZ) Kantona
Sarajevo, stručna savjetnica za
bosanski, hrvatski i srpski jezik i
književnost Esma Sarajlić i stručna savjetnica za razrednu nastavu
Nihada Čolić, govorile su o evaluacijama nastavnih planova i programa, a posebno prve trijade devetogodišnje osnovne škole, koje
su provedene prvo na kantonalnoj
razini, a potom i na federalnoj, u
organizaciji Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti, u koje
su bili uključeni savjetnici PZZ-a,
nastavnici, učitelji, roditelji i najbolji metodičari s područja Federacije Bosne i Hercegovine.
Poslije provedene evaluacije
revidiran je NPP s ciljem rasterećivanja i prilagođavanja nastavnih
sadržaja. Na kraju skupa zaključeno je da se u daljnje kreiranje
nastavnih planova i programa,
njihovu evaluaciju i revidiranje
treba ići zajedno, objedinjavajući
iskustva i prijedloge ministarstava
obrazovanja, prosvjetno-pedagoških zavoda, nastavnika, roditelja,
predstavnika Društva pisaca BiH
te svih ostalih koji mogu pridonijeti poboljšanju kvalitete odgoja i
obrazovanja djece na području Federacije Bosne i Hercegovine.
Prema FMON-u
I. B.
SRBIJA
Projekt Građanin
za toleranciju
i etničko pomirenje
F
inaliziranje pilot-projekta Građanin, odnosno Promoviranje
tolerancije i etničkog pomirenja na Balkanu, obilježeno je smotrom postignuća
srednjoškolaca u travnju na
Pravnom fakultetu u Beogradu. Projekt Građanin realizira se u učionicama širom
svijeta na više od 40 jezika.
Ova smotra, u kojoj je sudjelovalo oko 240 učenika iz 25
gradova iz cijele Srbije, čiji
su organizator Građanske
inicijative, dobar je dokaz da
srednjoškolci žele dati svoj
doprinos rješavanju ekoloških problema, osigurati jednake mogućnosti školovanja
i prijevoza za svoje vršnjake
s invaliditetom, ali i smanjiti
obiteljsko i vršnjačko nasilje.
Učenici su tijekom godine
mogli odabrati jedan pro-
gram koji je značajan za njihovu lokalnu zajednicu i kroz
njegovu realizaciju bavili su
se rješavanjem problema u
četiri studijske grupe: izbor
problema, alternativna politika, politika razreda i akcijski
plan kojim bi se ti problemi
umanjili ili riješili. Od ukupno 27 timova koji su sudjelovali na natjecanju, najbolje
su rezultate pokazali učenici
gimnazije Dušana Vasiljeva iz Kikinde. Bavili su se
istraživanjem divljih deponija, a zahvaljujući svom radu
osigurali su i podršku lokalne samouprave za njihovo
uklanjanje. Posebne pohvale
zaslužili su kreativnošću u
predstavljanju grada.
Drugo mjesto osvojili su
učenici iz Uba koji su inicirali osnivanje Lokalnog ureda
za mlade i njihov je prijedlog
pred realizacijom. Trećepla-
sirani su učenici Prometnotehničke škole iz Zemuna,
čijem je projektu Linija 17
za sve - ona istinski spaja
cilj osigurati mogućnosti korištenja javnog prijevoza za
osobe s invaliditetom. Raširenost nasilja u obitelji bila
je tema projekta gimnazijalaca iz Čačka koji su osvojili
četvrto mjesto, a ekologijom
se bavila petoplasirana ekipa Gospodarsko-trgovačkostrojarske škole iz Kučeva.
Pet prvoplasiranih ekipa
predstavljat će Srbiju i svoje projekte na regionalnoj
smotri koja će se ovog ljeta
održati u Makedoniji. Projekt Građanskih inicijativa
podržalo je Ministarstvo
prosvjete, kao i Centar za
građansko obrazovanje iz
Los Angelesa.
Prema Prosvetnom pregledu
I. B.
D
Na kraju godine
stigli udžbenici
za sljedeću
onacija dviju izdavačkih tvrtki iz
Hrvatske ne može trajno riješiti
problem nedostatka udžbenika u
nastavi na hrvatskom jeziku u subotičkim
osnovnim školama, istaknula je članica
Izvršnog odbora Hrvatskoga nacionalnog
vijeća (HNV) zadužena za obrazovanje
Stanislava Stantić Prćić, prilikom donacije
knjiga izdavačkih kuća Profil i Alfa. Uoči
prošlog Božića učenicima hrvatskih odjela prva je u pomoć priskočila zagrebačka
Školska knjiga, no ovakav način opskrbe
udžbenicima ne može biti trajno rješenje,
ističu u HNV-u. Stanislava Stantić Prćić
kaže da su oko tiskanja udžbenika na hrvatskom jeziku u Srbiji dana čvrsta obećanja.
“Ravnateljica BIGZ-a Mirjana Miloradović odgovorno nam tvrdi da će određeni broj
udžbenika biti tiskan u Republici Srbiji na
hrvatskom jeziku. Sporazum o tome je potpisan, zakonski akti su usvojeni, a udžbenici
su pripremljeni za tiskanje.“
Obećanja slična tome davana su i ranijih godina s raznih strana, no rezultati su
vidljivi po tome što udžbenika niti nakon
osam godina školovanja nema. Stanislava
Stantić Prćić, međutim, ne niječe potrebu
za drugim oblicima pomoći i od matične
države, iako su oni sporadični i gotovo nevidljivi.
“Pomoć Hrvatske je u zanemarivom
opsegu. I ove su godine naši brucoši bili
prekobrojni za stipendije, tako da se ponovila priča od lani. Od njih dvadeset, stipendirat će se tek šest budućih studenata.
Vjerujem da je cjelokupnoj hrvatskoj zajednici u Srbiji jasno da ne postoji dovoljno sluha za probleme koje imamo. Kao
šećer na kraju, ove godine prvi put nećemo dobiti niti ljetovanje za djecu, koje je
ranijih godina bilo omogućeno barem za
dio djece koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku.“
Višegodišnji trud oko što većeg upisa
djece u hrvatske odjele se obezvrjeđuje, a
hrvatska nacionalna manjina u Srbiji tretira kao manje značajna, navodi na kraju
Stanislava Stantić Prćić. Zatopljenje odnosa između Srbije i Hrvatske doista se
očituje u praksi, osobito kada se radi o
prevladavanju zanemarivanja hrvatske
manjinske zajednice.
Prema Subotici Danas
I. B.
aktualno
svijet
14
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
SAD
Visoko obrazovanje
Latinoamerikanaca
Stipendijama do
ostvarenja snova
I
ako je latinoamerička populacija najbrže rastući segment stanovništva u Sjedinjenim Državama, učenici
iz ove etničke skupine rijetko
nastavljaju svoje obrazovanje upisom na fakultete. To je,
izgleda, uglavnom zbog nedostatka uzora, siromaštva i općenitog nesnalaženja u američkom
obrazovnom sustavu. Međutim,
neprofitna organizacija Fond za
fakultetsko obrazovanje Latinoamerikanaca pokušava promijeniti tu situaciju. Njezin je cilj
informiranje i opremanje latinoameričke mladeži za fakultetsko
obrazovanje.
Nova generacija
Latinoamerikanaca
sa stručnim zvanjima
Karen Guzman, studentica prve godine na Sveučilištu
Maryland, ima ambiciozne
planove za budućnost: namjerava diplomirati iz tri predmeta: psihologije, računalne znanosti i latinoameričkih studija.
Ova 18-godišnjakinja kaže da
su njezini snovi postali ostvarivi zahvaljujući stipendiji Fonda za fakultetsko obrazovanje
Fond za fakultetsko obrazovanje Latinoamerikanaca osnovan
je 2004. godine, a zadaća mu je informirati latinoameričku
mladež o upisu na fakultete i oboružati ih samopouzdanjem
nakon upisa
Latinoamerikanaca. Taj je fond
osnovan u cilju stvaranju sljedeće generacije Latinoamerikanaca sa stručnim zvanjima.
Karen Guzman kaže da ju je
na upis na fakultet potaknuo
jedan od programa ovoga fonda kojeg je pohađala prije tri
godine:
“Dobro se toga sjećam. Tada
sam prvi put vidjela toliko
mnogo mladih Latinoamerikanaca koji su, kao i ja, govorili:
‘Ja studiram, možeš i ti to učiniti.’ Prije tog susreta nisam
znala da je to moguće, imati
nekoga za uzor. Svatko koga
sam poznavala bio je odustao
od fakulteta ili ga uopće nije ni
namjeravao upisati.“
Robert Arenas mlađi također
je prisustvovao ovom Simpoziju latinoameričke mladeži
prošlog ljeta:
“Ljudi koje angažira Fond za
fakultetsko obrazovanje Latinoamerikanaca da drže govor
mladima pravi su profesionalci.
Pričali su kako su oni pohađali
fakultet. To mi je dalo nade da
i ja mogu studirati. Nadam se
da ću se jednog dana, kad ću
imati vlastitu karijeru, vratiti
na taj simpozij i isto tako odr-
žati motivirajući govor pred
mladim Latinoamerikancima.“
Poznati kao uzor
Poput mnogih latinoameričkih roditelja, Robertov otac
Robert Arenas, koji je doselio u
Sjedinjene Države, ne zna mnogo o američkom obrazovnom
sustavu. Međutim, kaže da zna
da je fakultetska diploma neophodna za bolju budućnost njegova sina:
“Želim vidjeti svog sina Roberta uspješnog poput Sonije
Sotomayor, prve sutkinje Vrhovnog suda koja je latinoameričkog porijekla. Stoga sam
mu rekao da njegova majka i ja
tako puno radimo da bi on mogao ići na fakultet. Jedino tako
nas može nagraditi.“
Budućim studentima, poput
Roberta i Karen - čiji su roditelji svjesni važnosti višeg obrazovanja, ali nisu sposobni voditi ih kroz čitav proces - Fond
za fakultetsko obrazovanje Latinoamerikanaca popunjava tu
prazninu. Osnovan je prije šest
godina, sa zadaćom da informira latinoameričku mladež o
upisu na fakultete te ih oboruža
samopouzdanjem nakon što se
uspiju upisati. Osnivač ovog
programa George Cushman
kaže da mnogi mladi Latinoamerikanci, nažalost, misle da
nisu dovoljno inteligentni da bi
pohađali fakultet:
“Moramo im potpuno promijeniti stav, jer ta su djeca inteligentna. Kada su saznali da
ja stojim iza ovog programa,
nekoliko mi je učenika prišlo
i zahvalilo mi što vjerujem u
njih.“
Cushman kaže da je motiviranje i pomaganje mladim Latinoamerikancima pri postizanju
fakultetske diplome ulaganje
ne samo u njihovu budućnost,
već i u budućnost cijele zemlje.
Mnogo
visoko-obrazovanih
stručnjaka u pedesetim i šezdesetim godinama, pojašnjava
on, uskoro će biti spremno za
mirovinu. Najveća i najbrže
rastuća populacija studenata
koja bi popunila njihova mjesta
upravo je ova, kaže on, ali ih je
nedovoljno na fakultetima.
Financijska i
emocionalna potpora
“Ako ne popunimo ovaj vakuum, naudit ćemo ekonomiji,
a time i sigurnosti zemlje“, kaže
Cushman.
Pomoć koju studentima pruža
Fond za fakultetsko obrazovanje
Latinoamerikanaca ne prestaje s
njihovim upisom na fakultet. Financijska i emocionalna potpora
pruža im se tijekom prve godine, pri integraciji u škole, putem
instituta Hispanic Youth. Karen
Guzman kaže da je taj program
za nju bio vrlo koristan:
“Posjetili smo različite tvrtke,
pričali s ljudima različitih profesija i dobili vlastite mentore.
Moj me mentor još savjetuje pri
upisu programa i nadgleda moj
uspjeh u nastavi. Na taj način
znam da je nekome do mene zaista stalo. Naši su mentori konstantno uz nas.“
Uz pomoć i vodstvo uspješnih
stručnjaka te mreže Fonda za
fakultetsko obrazovanje Latinoamerikanaca, Karen Guzman
kaže da vjeruje da su joj sva
vrata otvorena. Sada je na njoj
da bude vrijedna i ostvari svoje
snove - za sebe, za svoje roditelje koji nikad nisu pohađali fakultet te za one studente koji će
slijediti njezin put.
Prema VOA News
Priredila Ivana Čavlović
Učenički simfonijski orkestar iz Fairfaxa
Mladi orkestar,
velike ambicije
Matt Martz, osnivatelj i dirigent
orkestra, odlučan je
u namjeri da ga širi
- i po broju članova, i
po popularnosti, i po
raznovrsnoj glazbi
koju izvode
K
ad je Matthew Martz,
srednjoškolac iz mjesta
Fairfax u državi Virginiji, prošle godine osnovao Učenički simfonijski orkestar, bilo
mu je 18 godina. Sada brucoš na
koledžu, Matthew kaže da ovaj
orkestar ambicioznim mladim
glazbenicima pruža priliku da
istraže svoj talent i istodobno
uživaju u tome.
“Glazba je oduvijek bila moja
strast. U srednjškolskom bendu
svirao sam trombon, ali sam
želio više mogućnosti da izrazim svoj glazbeni dar. Tada sam
odlučio osnovati vlastiti sastav s
kojim ću povremeno nastupati.“
Tako je nastao Učenički simfonijski orkestar iz Fairfaxa.
Počeli su s 12 svirača, uglavnom
Mattovih prijatelja i kolega iz
benda. Jedna od njih je Michelle
Bui, koja svira violinu, a za nju
je to prilika da se opusti i pokaže
svoju kreativnost. Srednjoškolka
Lizzie Culberston, koja svira francuski rog, postala je
članicom orkestra prošle godine
i otada nije propustila niti jednu
nedjeljnu probu:
“Ne samo da tada uspijem
vidjeti sve moje prijatelje, što
inače ne bih mogla, već imam
priliku i svirati, što obožavam
raditi. Osim toga, izvodimo stvarno dobru glazbu, i to je zabavno.“
Učenički simfonijski orkestar
sada ima 30 članova, a najmlađa
je
13-godišnja
djevojčica.
Međutim, osnivatelj orkestra
i dirigent Matt Martz kaže da
različita dob i sposobnosti glazbenika nisu problem:
“Pokušavam ih držati u skupinama. Ako imamo nekoga tko
dugo nije svirao, nastojim ga
držati pored vođe njegove sekcije, koji mu uvijek može pomoći
svojim znanjem ili savjetom.“
Matt sada pohađa fakultet u
drugom gradu, no redovne probe
orkestra svakoga ga vikenda
vraćaju u rodni grad. To mu daje
osjećaj da čini dobro svojoj zajednici. Upravo podrška te za-
jednice održava orkestar, kaže
Matt. Orkestar besplatno nastupa u mjesnoj crkvi, u kojoj ovi
glazbenici i vježbaju, te dobiva
novčane donacije iz publike.
“Prvim
smo
koncertom
zaradili tisuću i sto dolara, što je
fantastično. To nam je pomoglo
pri kupnji brojnih notnih svezaka. Izgleda da se ljudima stvarno
sviđa to što radimo.“
Matt Martz se nada da će njegov Učenički simfonijski orkestar iz Fairfaxa postati još popu-
larniji i da će dalje rasti. Svjestan
je da će jednog dana on možda
napustiti ovu skupinu svirača i
nastaviti s vlastitom glazbenom
karijerom. Nada se da će u tom
slučaju netko drugi preuzeti
orkestar i držati ga na okupu. No,
zasad je Matt odlučan u namjeri
da privuče nove nadarene glazbenike i svojoj publici predstavi
još raznovrsniju glazbu.
Prema VOA News
Priredila Ivana Čavlović
tema
broja
aktualno
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
15
Tema broja: Šport i nasilje u Europi
www.skolskenovine.hr
Prebiti tovara,
a za posljedice
koga briga!
Pripremio Ivan Rodić
Problem nasilja na nogometnim stadionima koji je
u Hrvatskoj prisutan već
četrdesetak godina, a u
Europi gotovo pola stoljeća, vrlo je složen problem
koji se ne može riješiti
preko noći. Potrebna je
sustavna i temeljita akcija,
kako kroz mjere represije, ali
prije svega kroz edukativne
programe u školama kojima
je cilj poučiti djecu što je
šport i kako se “fer“ navija za
svoj klub
K
ao što smo izvijestili u prošlom
broju Školskih novina, u Zagrebu je u petak, 21. svibnja, održan
stručni skup Šport i nasilje u Europi, koji su
zajednički organizirali Agencija za odgoj i
obrazovanje te Ministarstvo unutarnjih poslova - Ravnateljstvo policije, u suradnji s
Gradskim uredom za obrazovanje, kulturu
i šport Grada Zagreba, Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa i Veleposlanstvom Republike Francuske u RH. Skup
koji je održan u Maloj dvorani Koncertne
dvorane Vatroslava Lisinskog okupio je
brojne predstavnike, ravnatelje i djelatnike
odgojno-obrazovnih i športskih ustanova u
Hrvatskoj, predstavnike Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatskoga nogometnog
saveza, studente i učenike, među kojima su
bili i polaznici Policijske akademije za zanimanje policajca.
Škole navijanja
O tome što poduzima Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u borbi protiv
nasilja u športu govorila je Nataša Mudžalo iz Uprave za šport MZOŠ-a, predstavivši
Akcijski plan za provedbu programa mjera
edukacije u borbi protiv nasilja u športu na
športskim natjecanjima i izvan njih, koji se
provodi u suradnji s Hrvatskim školskim
športskim savezom i Agencijom za odgoj i
obrazovanje.
- U okviru ovog akcijskoga plana provodimo čitav niz mjera edukacije koje smo
prilagodili različitoj dobi djece i mladih.
Naglašavam riječ edukacija, koja je vrlo
bitna i koja se provlači kroz čitav akcijski plan, u kojim nastojimo privući djecu
da aktivno u tom programu sudjeluju, a
ne samo da dođu, odslušaju i odu kao da
se ništa nije dogodilo - ističe N. Muždalo.
- Započeli smo s predavanjima koja smo u
suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova, Hrvatskim nogometnim savezom kao i
psiholozima, pedagozima i drugim stručnjacima organizirali za nastavnike po školama, kojima smo predstavili i knjigu Šport
i nasilje u Europi. Željeli smo im približiti
tematiku športa, dakle što je to šport, što se
događa danas u tome športu, što je nasilje u
športu, kako bi ti profesori mogli uspješno
dalje raditi s djecom. Obišli smo sve veće
gradove u Hrvatskoj, u kojima je navijačka
subkultura jaka, bili smo u Zagrebu, Rijeci, Vinkovcima, Splitu, Šibeniku, Zadru,
Dugopolju... Osim knjige Šport i nasilje
u Europi, predstavili smo i brojne druge
Nastavak na 16. stranici
tema
broja
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
Nastavak sa 15. stranice
publikacije, primjerice Što? Rasist? Ja?,
Rasizam, nogomet i internet te Svi različiti - svi jednaki, koje smo razaslali u sve
škole u Hrvatskoj upravo za to da bi profesori imali mogućnost stjecanja informacija
koje će onda proslijediti svojim učenicima.
Prijevodom knjige Šport i nasilje u Europi
omogućili smo da naši učitelji i nastavnici
upoznaju najbolje primjere iz prakse europskih zemalja.
Nasilje − stalni pratitelj športa
O problemu športa i nasilja na skupu
su zanimljiva izlaganja održali istaknuti
francuski stručnjaci Dominique Bodin i
Stéphane Héas, predavači sociologije na
Odsjeku znanosti i tehnologije za fizičku
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
koji je opsežno objasnio genezu huliganizma, njegove korijene, glavne osobine, na
koji se način manifestira, kao i pojave huliganizma u suvremenom društvu, posebice
u nogometu. Riječ huliganizam dolazi iz
engleskog jezika, prema prezimenu jedne
vrlo nasilne obitelji Houlihan iz vremena
kraljice Viktorije, objasnio je Bodin. - Po
jednoj je definiciji huliganizam nasilje
među skupinama navijača ili između navijača i policije. Povijesno gledano, nasilje je
bilo stalni pratitelj športskih događaja još
iz antike.
Ekstremisti u športu nisu, međutim, nisu
nimalo opasniji niti brojniji od ekstremista u ostatku društva, oni su jednostavno
prisutniji zahvaljujući najčešće medijima,
koji redovito izvješćuju o njihovim nasilničkim ispadima - naglašava Bodin. Šport
se, po njegovu mišljenju, ne može tumačiti
“Škola navijanja“ − Iz brošure Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa namijenjene za
edukaciju učenika u borbi protiv nasilja u športu
Problem nasilja na nogometnim stadionima prisutan je u Hrvatskoj i na prostoru
bivše Jugoslavije već više od trećine stoljeća, a u Europi je prisutan gotovo pola
stoljeća. Kroz sve to vrijeme naši su političari davali olake izjave kako se problem
nasilja na stadionima može riješiti preko
noći, potreban je samo dobar zakon i čvrsta ruka policije koja će ga provoditi, ističe
Lalić. Međutim, političari dolaze i odlaze,
a taj je problem i dalje prisutan. Jedan od
razloga zašto političari duboko griješe kad
izjavljuju da je taj problem moguće riješiti
preko noći drastičnim mjerama jest to što
oni taj problem uopće ne poznaju.
Naši su znanstvenici, napominje Lalić,
jako dobro istražili fenomen navijačkog
nasilja. Tko su, dakle, ekstremni navijači
u Hrvatskoj, oni koji čine izgrede? To su,
prema Laliću, uglavnom kasniji adolescenti ili mlađi punoljetnici, u većini su mladići, iako zadnjih godina među njima ima
sve više djevojaka koje prihvaćaju muški
način ponašanja, budući da je navijačka
kultura maskulinistička. Oni su uglavnom
obični mladi ljudi, po sociološkim obilježjima slični su svojim vršnjacima. Istinski
su navijači svojih klubova, njihova je navijačka kultura više određena pozitivnim nabojem, erosom za nogometom, nego nekim
negativnim pojavama, smatra Lalić.
I represija i prevencija
Navijačko je nasilje, po njegovu mišljenju, složeno i ima različite uzroke. Ono je
Učenička likovna ilustracija na temu nasilja u športu
Mjere MZOŠ-a za provedbu programa
edukacije u borbi protiv nasilja
Djeca aktivni sudionici, a ne
pasivni slušači
Dominik Bodin
Dražen Lalić
kulturu i šport Sveučilišta u Rennesu (inače suautori, zajedno s L. Robèneom, knjige
Šport i nasilje u Europi, koja je podijeljena
svim sudionicima kao edukativni materijal), zatim Claire Calderon iz Akademije
u Grenobleu i Laurent Petrynka, ravnatelj
Nacionalnog saveza za školski šport, ali i
uvaženi hrvatski stručnjaci iz Ministarstva
unutarnjih poslova, Hrvatskoga nogometnog saveza i Sveučilišta u Zagrebu, među
kojima su bili Dražen Lalić s Fakulteta
političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu,
Zoran Cvrk iz Hrvatskoga nogometnog
saveza, Dubravko Perec iz Odjela za javni
red Ravnateljstva policije te športski novinari Zdravko Reić i Jura Ozmec.
Huliganizam i nasilje u nogometu bio
je naslov izlaganja Dominiquea Bodina,
samo kao sredstvo za promicanje obrazovanja, integracije, socijalizacije i zdravlja.
Šport, a posebno nogomet, oduvijek je
uključivao propagandu i isključenost. Međutim, ako šport i jest sredstvo ideologije,
on je svejedno tek zrcalo naših društava smatra Bodin.
Obični mladi ljudi
− ili huligani?
Kao bivši pripadnik jedne navijačke skupine - Hajdukove Torcide - kako je sam
sebe predstavio Dražen Lalić s Fakulteta
političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu,
imao je, kaže, priliku pobliže upoznati takve navijačke skupine “iznutra“ i među
njima provoditi istraživanja, rezultat čega
je knjiga Torcida - pogled iznutra.
Dio akcijskoga plana jesu i promotivni materijali, u prvom redu plakati, koji
tematiziraju borbu protiv nasilja, rasizma i diskriminacije i koje je Ministarstvo
poslaliou sve škole u Hrvatskoj da budu
izvješeni na vidnim mjestima po hodnicima gdje će ih djeca moći lako uočiti. Tim
promotivnim plakatima htjelo se potaknuti svijest djece i na taj ih način polako
uvoditi u ovaj akcijski plan – objasnila je
Nataša Muždalo, predstavljajući Akcijski
plan Ministarstvo znanosti, obrazovanja
i športa za provedbu programa mjera
edukacije u borbi protiv nasilja u športu
na športskim natjecanjima i izvan njih.
Sljedeći su korak bile tribine za djecu
koje je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa organiziralo u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova i Hrvatskim
nogometnim savezom, kao i u suradnji s
nizom stručnjaka, pedagoga i psihologa.
Do sada su bile upriličene dvije takve
tribine, obje su bile vrlo uspjele i vrlo posjećene, jedna je bila u Zagrebu u studenom 2008. godine, a druga u Šibeniku u svibnju 2009. godine. Na tribinama
su sudjelovali predstavnici Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa, Hrvatskoga školskoga športskog saveza, Ministarstva unutarnjih poslova, Agencije
za odgoj i obrazovanje, Pravobraniteljice za djecu te predstavnici Hrvatskoga
nogometnog saveza. Uz navedene, na
tribinama su kao veleposlanici školskoga športa sudjelovali i poznati športaši.
- Cilj je bio da se djecu upozna s time
što je šport, što je ono lijepo što se događa u športu, ali i što je nasilje u športu i
kako do njega dolazi. Htjeli smo također
od djece dobiti povratnu informaciju što
ona misle o nasilju u športu, pa je u sve
škole poslan poziv za izradu učeničke
likovne prezentacije koja promiče nenasilje na športskim terenima, a likovni su
radovi prezentirani na „Smotri školskih
preventivnih programa“ koja je održana
u Bolu na Braču od 12. do 15. listopada
2009. godine. Sva spomenuta literatura,
plakati, primjeri dobre prakse od strane
škola, kao i likovni radovi djece, objavljeni su na posebnom CD-u koji je također
razaslan u sve osnovne i srednje škole
kao i u učeničke domove u Hrvatskoj i
koji bi također trebao pomoći profesorima u njihovu daljem radu s djecom – ističe Muždalo.
Sljedeći i vrlo važan korak bila je
edukacija djece. − Moramo djecu naučiti kako se treba ponašati na stadionu
i kako navijati. U tu svrhu po školama
su organizirane radionice koje su vodile stručne osobe i pojedini profesori koji
se bave problemom nasilja u športu. U
tim radionicama stručnjaci razgovaraju s
djecom, razvijaju kod njih pozitivne stavove i uče ih kako kulturno i „fer“ navijati.
U svakom od ovih koraka htjeli smo da i
djeca budu aktivno uključena, pa će tako
svojim likovnim, glazbenim i literarnim
radovima biti uključena i u izradu Bontona ponašanja na športskim natjecanjima
– objašnjava N. Muždalo.
tema
broja
aktualno
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
17
www.skolskenovine.hr
ispušni ventil za različite vrste nezadovoljstva, pa i izraz naopakog shvaćanja identiteta, mladi su izloženi teškoj socijalnoj besperspektivnosti i nemaju nikakav politički
subjektivitet, snose najteže posljedice ove
socijalne i gospodarske krize, tako da se na
njih može vrlo dobro primijeniti jedan grafit koji glasi: “Budućnost se otkazuje zbog
nedostatka interesa za nju.“
Kad je riječ o terapiji, Lalić smatra da
samo represivne mjere neće donijeti nikakav rezultat. - Kod nas se ne koristi dovoljno balansni pristup, koji je podjednako
usmjeren i na represiju i na prevenciju, dok
bi, s druge strane, vlast svoju javnu politiku trebala usmjeriti na suzbijanje svakoga
nasilja među mladima, a ne izdvajati samo
navijačko nasilje. Treba se usmjeriti na
socijalne uzroke, a ne, poput vatrogasaca,
reagirati samo na posljedice - zaključio je
Lalić.
Stéphane Héas sa Sveučilišta u Rennesu za sebe kaže da je sociolog koji se bavi
ljudskim tijelom i svime onim što se tiče
Nogomet je sam
po sebi, u svojoj
strukturi, nasilan šport i pun
je prikrivenog
nasilja koje se
možda i ne vidi
izvana, što je još
problematičnije od
onoga vanjskog,
fizičkog nasilja,
jer se to skriveno
nasilje teško može
detektirati i teško
ga se može sankcionirati
Nasilje na europskim stadionima prisutno je već više od pola stoljeća
Stéphane Héas
toga tijela u društvenom smislu - nakitom,
tetovažom, odjećom i svim ostalim što se
odnosi na vanjski izgled tijela. To je i kut
iz kojega on promatra šport.
- Nogomet je najpopularniji šport u svijetu, ali kad gledamo tko ide na stadione,
zapazit ćemo da tu postoji vrlo izraženo
simboličko nasilje koje se odnosi na diskriminaciju po spolu - ženskoj mladeži tamo
nema mjesta, nogomet je uglavnom muški
“rezervat“. Seksistički pristup ograničava
ženama pristup športu. Za mene je to jedan od najizrazitijih oblika nasilja u športu
- tvrdi Héas. - Povijesno gledano, šport je
muški rezervat, i u europskim zemljama,
Francuska:
Nacionalni savez
za školski šport
Svaka škola
ima svoj
športski klub
Nacionalni savez za školski šport je
treća po veličini multišportska federacija u Francuskoj koja se bavi školama
i koja djeluje u školama − objasnio je
njegov ravnatelj Laurent Petrynka.
Najjača je i najbrojnija, naravno, nogometna federacija, druga po veličini
je teniska federacija i treća federacija
je upravo Nacionalni savez za školski
šport. To je i prva „ženska“ federacija u
Francuskoj, budući da četrdeset posto
učenika športaša čine djevojke, što je
otprilike oko 400 tisuća učenica od ukupno milijun učenika koji se bave nekim
športom. U program Mladi športski suradnici uključeno je 35 tisuća nastavnika koji taj program obuke učenika
unutar programa za mlade športske suradnike svakodnevno provode u školama, i to po tri sata tjedno u skopu svoga
redovitog nastavničkog posla.
U Francuskoj ima ukupno 9 500 športskih klubova i taj broj odgovara broju od
9 500 osnovnih i srednjih škola, dakle
svaka škola ima svoj športski klub. U
taj program uključeni su učenici od 11
do 18 godina. − Djeci nudimo ukupno
98 športskih aktivnosti, organiziramo
5000 natjecanja na razini departmana,
1200 natjecanja na razini Akademije i
80 državnih natjecanja na nacionalnoj
razini tijekom jedne godine. Uspostavili
Laurent Petrynka
smo bilateralne susrete s drugim športskim federacijama u Francuskoj, ukupno smo potpisali 38 takvih bilateralnih
ugovora o međusobnoj suradnji, to su
naravno nogomet, tenis, gimnastika,
atletika itd. − objašnjava Petrynka.
Kad je riječ o organizaciji i ustrojstvu tih klubova, zanimljivo je spomenuti da se to temelji na Zakonu još iz
1901. godine koji je dopustio osnivanje
športskih udruga. Odredbe toga Zakona su obvezujuće, što znači da svaka
škola mora mati svoj školski klub i da
u svim školskim ustanovama obvezatno mora postojati ispostava Nacionalnog saveza za školski šport i da taj
program provode profesori tjelesnog
odgoja. Ravnatelji školskih ustanova su članovi Nacionalnog saveza za
školski šport, a ministar obrazovanja
je obvezatno po položaju predsjednik
toga tijela. Nacionalni savez za školski
šport član je Međunarodne federacije
za školski šport koju čini 70 zemalja iz
cijeloga svijeta.
čak i onima koje se smatraju civiliziranima, jako je teško prihvatiti ženu koja se,
primjerice, bavi hokejom na ledu ili nogometom.
Prikriveno nasilje
jednako opasno
Nogomet je sam po sebi, u svojoj strukturi, nasilan šport i pun je prikrivenog nasilja koje se možda i ne vidi izvana, što je
još problematičnije od onoga vanjskog,
fizičkog nasilja, jer se to skriveno nasilje
teško može detektirati i teško ga se može
sankcionirati. Zanimljivo je također da su,
prema nekim istraživanjima provedenima
u Francuskoj, studenti športaši osam puta
agresivniji od studenata koji nisu športaši.
Kako svemu tome stati na kraj - i nasilju, i diskrimkinaciji žena u športu? Treba
prije svega mijenjati mentalitet i omogućiti uključivanje drugih te promicati ravnopravnost spolova, vrednujući kod žena
njihove stvarne kompetencije, neovisno o
tome što su žene, naglasio je Héas.
Zoran Cvrk, povjerenik za sigurnost
Hrvatskoga nogometnog saveza, bivši policajac, pripadnik Alfi, jedinice za specijalne
namjene i njezin zapovjednik, istaknuo je
kako je njegov kut gledanja posve suprotan
onomu profesora Dražena Lalića. Podsjećajući što je sve Hrvatski nogometni savez
poduzeo u suradnji s Agencijom za odgoj i
obrazovanje na planu prevencije nasilja u
športu, kroz seriju prezentacija po školama
tijekom kojih se razgovaralo s učenicima
o problemu i fenomenu nogometa i nogometnog navijanja, Cvrk je objanio kako
osiguranje jedne nogometne utakmice nije
nimalo jednostavan posao i zahtijeva niz
složenih predradnja kojima je cilj da se na
stadionu stvore takvi uvjeti da običan navijač može normalno doći na nogometni stadion, u skupinu ljudi koja bi željela podržati svoj nogometni klub ili reprezentaciju,
a da u međuvremenu nitko nikome ne razbije glavu i da jednako tako kako je u miru
došao u miru i ode kući. Stoga je, kaže on,
pogrešno govoriti o zakonu o navijačima,
riječ je o zakonu koji se odnosi na huligane
i na sprječavanje nasilja na stadionima.
“Okidači“ krize
Claire Calderone, inspektorica za školski život i školske ustanove na Akademiji
u Grenobleu i već nekoliko godina članica radne skupine francuskog Ministarstva
obrazovanja koje se bavi rješavanjem školskog nasilja, iznijela je svoje viđenje nasilja u školama, s posebnim naglaskom na
školskom okruženje u kojemu se događa
nasilje u školi.
- Kada govorimo o nasilju, treba razgovarati i o odgoju unutar obitelji i odgoju u
školama. Ta edukativna dimenzija ne može
se dijeliti, riječ je o zajedničkom djelovanju koje će nam omogućiti da ostvarimo
edukativne veze s mladima i da spriječimo
nasilje među njima - naglasila je Claire
Calderone.
U Francuskoj je u zadnjih petnaestak
godina doneseno nekoliko planova prevencije nasilja, a ovaj zadnji, koji je donesen
prošle godine, naglasak stavlja na mjere
kojima je cilj poboljšati sigurnost školskih
ustanova, što ima za posljedicu i neke promjene u životu same ustanove.
- Postoje tri opća službena cilja obrazovnog sustava - objasnila je ona. - Prvi je borba protiv napuštanja škole, zatim borba za
poboljšanje uspjeha učenika i naposljetku
borba protiv izostanaka učenika s nastave.
Ako pomognemo učeniku u učenju i ako
on postigne bolji školski uspjeh, bit će manje nasilan i vodit će, nazovimo ga tako,
miran građanski život.
Kad je riječ o prevenciji, Calderone smatra da ona ne može dati odgovor na sva pitanja.
- Kao i u medicini, možemo raditi na prevenciji, ali to nam ne jamči da ćemo uvijek
imati i najbolje moguće rješenje. Bit je prevencije da se na najmanju moguću mjeru
svedu svi oni elementi koji mogu biti okidačem krize koja može dovesti do izbijanja
nasilja. To može biti, primjerice, obiteljska
situacija mlade osobe, zatim socijalni uvjeti, nepoznavanje jezika u višekulturnoj i višejezičnoj sredini, jer ako se ne pozna jezik
tada je komunikacija gotovo nemoguća i
začas može izbiti nesporazum i sukob između mladih osoba.
Osjećaj odgovornosti
kod učenika
Laurent Petrynka, ravnatelj Nacionalnog saveza za školski šport, govorio je o
programu građanstva Nacionalnog saveza
za školski šport, iznoseći zapažen primjer
iz prakse: program Mladi športski suradnici. To je program koji je uveden u francuske škole kako bi se kroz šport borili protiv
nasilja u školama. Kroz taj program, koji
je vrlo uspješan, danas prolazi sto tisuća
mladih.
- Mi u Nacionalnom savezu za školski
šport već nekoliko godina ne možemo zaNastavak na 18. stranici
tema
broja
aktualno
18
www.skolskenovine.hr
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
Nastavak sa 17. stranice
nemariti problem nasilja u športu. S jedne
strane postoji nasilje na stadionima koje
se događa među odraslim osobama, a s
druge strane i među mladima u športu sve
je više radnji koje su obilježene nekom
vrstom neciviliziranosti ili nepristojnosti objašnjava Petrynka. - To je tema koja nas
zadnjih desetak godina prilično zanima i
stoga smo uveli novi program, u kojemu
je jedna od bitnih stavki jednakost spolova. Dakle, školske športske ekipe moraju biti mješovite, na svim natjecanjima
moraju sudjelovati i muške i ženske ekipe, sve više organiziramo i natjecanja za
djecu s invaliditetom... Kad je, pak, riječ
o nasilju, shvatili smo da se protiv njega
možemo boriti tako da se najprije donesu
neki propisi koje učenici trebaju poštivati
i koji će omogućiti da se isključe učenici
koji te propise ne poštuju. Međutim, mi
jesmo športska organizacija, ali smo i dio
francuskog obrazovnog sustava i zato pokušavamo razviti kod učenika osjećaj odgovornosti. Međutim, učitelji znaju da se
pravila neće poštivati ako inicijativu nema
sam učenik i zato nastojimo da i učenici
iniciraju donošenje nekih pravila ispravKultura navijanja trebala bi biti sastavnim dijelom obrazovnih programa u školama
Nesuglasje
Lalić − Ozmec
Jura Ozmec
− Kad izbije neki nered, tada novine dižu tiražu nekoliko dana, Hloverka napravi emisiju Otvoreno na koji
pozovu i mene, a ja se više u takve
emisije ne odazivam jer mi je to dojadilo i jer su to isprazne rasprave koje
nemaju nikakva smisla − ustvrdio je
Dražen Lalić u svome izlaganju.
Novinar HTV−a Jura Ozmec, osim
“precizne“ dijagnoze uzroka navijačkoga nasilja (politika HDZ−a!),
izrekavši u jednoj rečenici ono što
se, kako je sam primijetio, u sedmosatnoj raspravi nitko nije sjetio reći,
dotakao se također i (ne)sudjelovanja u emisijama HTV−a stručnjaka,
poput Dražena Lalića i drugih, koji bi
meritorono mogli progovoriti o problemu nasilja u športu i među mladima kao i o drugim temama vezanim
uz školstvo. − Gospodin Lalić jedan
je od onih koje se više ne poziva
na Hrvatsku televiziju zato što ima
drugačije mišljenje, mišljenje koje
ne odgovara nekome, a to je vlast
− iznio je Ozmec svoju verziju Lalićeva nesudjelovanja u Otvorenom
i sličnim emisijama. Vjerojatno nije
bio u dvorani kad je sam Lalić objasnio zašto ga više nema na HTV−u,
ovako je ispalo da Ozmec zna bolje i od samoga Lalića zašto ovoga
potonjega više nema u Hleverkinim
emisijama.
nog ponašanja. Jedan od načina kako kod
učenika razvijati osjećaj odgovornosti jest
i uvođenje obveze da na natjecanja školske športske ekipe, kada idu u drugi grad,
uvijek sa sobom vode svoje suce. Naši
učenici moraju razviti osjećaj odgovornosti kroz suđenje svojim kolegama. No, ti
naši mladi suci nisu prepušteni sami sebi,
uz njih su uvijek profesori tjelesnog odgoja koji će im pomagati da napreduju u
svom poslu. I sama činjenica da je učenik
odgovoran, da sudi svojim prijateljima, da
putuje sa svojim kolegama iz škole, bitno
mijenja i karakter samoga natjecanja. I što
je najzanimljivije, vrlo je malo incidenata,
iako organiziramo na tisuće natjecanja godišnje. Naravno, to je iziskivalo i dodatno
osposobljavanje nastavnika tjelesnog odgoja koji dalje vode brigu o tim mladim
sucima, kojih je doista mnogo - u ovome
trenutku više od sto tisuća učenika uključeno je u taj program.
Iskustvo nam govori da ta stvar sa sucima učenicima vrlo dobro funkcionira, čak
i bolje nego u civilnom športu, a mnogi su
bili skeptični kada smo uvodili te mlade
suce da sude svojim vršnjacima, međutim
isplatilo se i danas nam svi čestitaju na
hrabrosti - objasnio je Petrynka.
Kako to vide novinari
Boris Vampula, viši savjetnik u Agenciji za odgoj i obrazovanje, predstavio je
modele rada na prevenciji nasilja na stadionima u školi. Program je nastao prije
pola godine, a namijenjen je učenicima
osnovne škole. Cijeli je program podijeljen u tri cjeline: za učenike od prvog do
trećeg razreda, zatim za učenike od četvrtog do šestog razreda i naposljetku za
učenike sedmog i osmog razreda, u skladu s dobnim razdobljima djece koja idu u
osnovnu školu.
Govoreći o nasilju u športu iz perspektive novinara, Zdravko Reić, športski
novinar Slobodne Dalmacije iz Splita,
upozorio je na lošu naviku koju imamo u
Hrvatskoj - da reagiramo tek kad se nešto dogodi. U tom bi smislu ovaj skup, po
njegovu mišljenju, mogao biti iznimka, jer
govori o prevenciji.
- Represija svakako nije izlaz, iako je
mora biti - smatra on. - Ako se već mora
pribjeći represiji, tada ona mora biti žestoka i pravodobna. Krivci za izbijanje nasilja
ponekad su i sami igrači i treneri momčadi, pa i novinari, čije izjave i napisi u medijima mogu biti okidač koji može poten-
Francuska iskustva s prevencijom
Geografija nasilja
− U Francuskoj smo već dulje vrijeme svjesni da je nasilje u školi sve
češća pojava i da ga je jako teško suzbijati ako same školske ustanove nisu
u tome angažirane.
Prva razina borbe protiv nasilja je
prevencija i to je za nas najvažnija
razina. Druga je razina upravljanje krizom u školskoj ustanovi i, naposljetku,
treća razina se javlja nakon što se čin
nasilja nakon dogodio, kada ga treba
analizirati i razmisliti o prevenciji u budućnosti da ne dođe do sličnih sutuacija.
Postoji nešto što se zove geografija
nasilja koja nije jednaka u svim školskim ustanovama i zapravo ovisi o
mjestu gdje se nalazi sama školska
utanova. Druga stvar koju treba napomenuti jest to da se na fenomen nasilja ne može gledati jednoobrazno, jer u
tom slučaju školska ustanova ne može
pratiti svoj plan prevencije. Naravno,
potrebne su neke opće direktive, ali
tome svaka škola mora prilagoditi svoj
plan prevencije. Svaka je pojava nasilja jedna zasebna situacija i svaka od
njih uključuje različite parametre.
cirati napetost među navijačima i zapaliti
iskru nasilja - naglasio je Reić, koji je pohvalio ideju o “školi navijanja“, u sklopu
spomenutog Akcijskog plana Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa, kao obliku
prevencije kroz koju bi se djeca odmalena
učila što je šport, što je navijanje i kako
treba navijati.
Njegov kolega Jura Ozmec s Hrvatske
televizije za navijačko nasilje dijelom je
okrivio i medije koji su se u Hrvatskoj pojavili u zadnjih petnaestak godina i koji su
morali novinare za svoje športske rubrike
tražiti po tribinama naših stadiona da bi
uopće netko mogao nešto napisati o športu
u tim medijima. - Neki športski novinari
u tim medijima prošli su iste one “škole“
kroz koje su prošli i nogometni huligani.
Za sve je to zaslužna politika, u prvome
redu politika HDZ-a, koja je od devedesete do danas uništila obrazovanje u školama, a kad uništite obrazovanje da biste
lakše mogli vladati zemljom, onda uništite i ljude koji bi mogli meritorno pisati o
Claire Calderone
Nema opravdanja za nasilje, ne postoji ni jedan događaj za koji možemo
reći da je to čin nasilja koji je normalan koji je prihvatljiv. Nasilje, ma kakvo
bilo, jednostavno se ne može prihvatiti
i nemoguće je razmišljati na takav način − zaključila je Claire Calderone.
športu i koji bi se relevantno mogli boriti
protiv određenih negativnih pojava.
Brzo rješenje, još brži
povratak na staro
Problem nasilja u športu i huliganizma
na stadionima dosta je složen, u tome su
složni svi. Razlika je samo u kutu iz kojega netko promatra tu pojavu. Uzroci
nasilja su, kao što smo vidjeli, različiti i
višeslojni − od teških socioekonomskih
prilika i besperspektivnosti, u kojoj se nalaze mladi u mnogim zemljama pa i kod
nas, do posve osobnih razloga, kao što
je, primjerice, i slučaj koji je spomenuo
Dražen Lalić − frajera je ostavila cura i od
bijesa ide prebiti tovara (tj. navijača Hajduka). U svakom slučaju problem nasilja
u športu, svi se također slažu, ne može se
riješiti preko noći, jer − kako je istaknuo
francuski stručnjak Dominique Bodin −
ako ga na brzinu riješimo, još brže će nam
se vratiti u još izraženijem obliku
savjetnici
aktualno
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
19
www.skolskenovine.hr
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Kako zadati zadaću koja
učenika motivira na rad
Za mnoge je učenike pisanje domaće
zadaće radnja koja se nalazi vrlo nisko
na ljestvici stvari koje bi željeli raditi. Imaju li izbora, pokušat će je izbjeći. Stoga
je posao učitelja uvjeriti učenike da je
domaća zadaća, bez obzira na njihov
osobni stav prema tome, važna, potrebna i nešto o čemu se ne pregovara. Iako
je domaća zadaća važna komponenta u
procesu podučavanja i usvajanja znanja,
učitelji i nastavnici trebaju biti svjesni koliko je važno da učenici imaju vremena
za igru, odmor, sport i fizičke aktivnosti
izvan škole.
Značajna je, jer omogućava da se građa obrađena na nastavi uvježba, proširi i
upotpuni, razvija sposobnost učenika da
planiraju i organiziraju svoje vrijeme, da
pronalaze informacije, uspostavlja navike učenja, koncentracije i samodiscipline
koje će učenicima koristiti do kraja života,
potvrđuje ulogu roditelja
kao partnera u obrazovanju, omogućava roditeljima uvid u gradivo
koje se predaje u školi i
praćenje napredovanja
vlastite djece te predstavlja izazov i prostor
za daljnje napredovanje djece. Svaki učitelj
i nastavnik prilikom zadavanja trebao bi voditi
računa o učenikovim
obvezama prema drugim predmetima. Učiteljima razredne nastave
puno je lakše uskladiti
količinu zadataka koje
zadaju učeniku iz različitih predmeta.
Zadajte im toliko zadaće da ih vi možete pregledati, jer je važno da zadaća
bude pregledana na vrijeme i detaljno,
kako bi učenici redovno dobivali povratnu
informaciju. Ako ozbiljnije pristupimo pregledavanju zadaća, učenici će ih i ozbiljnije pisati i više će do njih držati. Važno
je da sve zadaće koje su učenici uradili vi
pogledate, na određen način vrednujete,
ocijenite i to unesete u imenik. Time zadaćama pridajete važnost, što je iznimno
motivirajuće. Osim ocjene, važno je da
određene dijelove na marginama prokomentirate.
Funkcionalno gledajući, zadaće potiču
na čitanje, rješavanje problema, pisanje,
crtanje, programiranje, konstruiranje i
stvaranje umjetničkih djela. Oblici zadaća koji se mogu zadati su: materijal za
čitanje kao oblik učenja na sadržaju koji
nije obrađivan na nastavi i na kojem učenik samostalno radi uz
pomoć instrukcija dobijenih od nastavnika, pismeni oblici zadaća koji
mogu biti pripremljeni
kao esej, izvještaj, intervju, određeni opis,
poster ili niz riješenih
problemskih zadataka,
kompjutorski program,
umjetnički rad, poster,
istraživački
projekt,
rad za časopis, prikaz
knjige, historijski ili biografski tekst, itd. Budite
domišljati i raznoliki u
smišljanju zadataka.
Poželjno je zadati nekoliko raznovrsnih zadataka ili tema i omogućiti
Funkcionalno
gledajući, zadaće
potiču na čitanje,
rješavanje
problema, pisanje,
crtanje,
programiranje,
konstruiranje i
stvaranje
umjetničkih djela
im izbor. To učenici jako vole. Ovime ne
samo da poštujete osobnost i mogućnost
da oni sami odluče kojem su zadatku
dorasli, nego na pažljiv način uvažavate
individualne različitosti učenika. Domaće
zadaće učitelj treba kreirati u skladu s
cijevima koji su postavljeni za određeni
predmet, materiju ili postupak kojem je
učenik podučavan. Pri koncipiranju zadataka treba uzeti u obzir vrijeme koje
je potrebno za rješavanje i pripremanje,
kao i rok za donošenje zadaća.
Motivacija za izradu domaćih zadaća
treba biti usmjerena spoznaji da su zadaće mjera kontinuiteta učenja i mogućnost učeničkog samostalnog planiranja,
ispoljavanja vlastitih ideja i pristupa, a
najviše čin postizanja samokontrole pri
pokušaju ostvarenja željenog cilja. Zadaće će omogućiti ne samo učeniku nego i
učitelju da dobije povratnu informaciju o
tome koliko su njegova podučavanja efikasna i koliko su omogućila učeniku da
samostalno riješi zadatke.
Upoznajte i roditelje učenika s pravilima zadavanja i vrednovanja zadaća.
Naglasite im da ste zadaću namijenili njihovu djetetu, a ne njima i da vas upozore
ukoliko dijete ne može samostalno riješiti
zadaću kod kuće. Osnovno je načelo zadati takve zadatke koji učenicima omogućuju da budu inventivni, osobni, da
radom mogu izraziti svoja razmišljanja,
osjećaje i da budu aktivni pri služenju novim znanjem. Koliko god je to moguće,
izbjegavajte zadaće koje od njih traže reproduktivno znanje ili prepisivanje.
Konačno, domaća zadaća je vrlo važan segment obrazovanja, ali i odgoja
svakog učenika. Pažljivo planirajte što
ćete zadati i koliko će vremena biti potrebno za rješavanje, jer zadaća treba
biti motivirajuća. Razmislite koliko ćete
zadati zadaće učenicima preko vikenda,
jer je to najvjerojatnije jedino vrijeme koje
kvalitetno mogu provesti s obitelji.
PRAVO
Piπe Olivera Marinković, dipl. iur.
Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Pravo na godišnji odmor
?
Nastavnica se prvi puta zaposlila
1. listopada 2009. godine na određeno vrijeme do povratka nastavnice
s rodiljnog dopusta. Radni odnos joj
završava 15. lipnja 2010. Ima li pravo
na puni godišnji odmor za 2010. iako
neće raditi dulje od šest mjeseci u
ovoj godini, budući da za 2009. godinu nije koristila niti jedan dan godišnjeg odmora?
Sukladno članku 59. Zakona o radu
(NN br. 149/09.), radnik ima pravo na
dvanaestinu godišnjeg odmora, određenog na način propisan odredbom članka
55. i članka 56. ovoga Zakona za svakih
navršenih mjesec dana radu, u slučaju:
1.) ako u kalendarskoj godini u kojoj je
zasnovao radni odnos, zbog neispunjenja šestomjesečnog roka iz članka 58.
stavka 1. ovoga Zakona, nije stekao
pravo na godišnji odmor; 2.) ako radni
odnos prestane prije završetka šestomjesečnoga roka iz članka 58. stavka
1. ovoga Zakona; 3.) ako radni odnos
prestane prije 1. srpnja. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da se godišnji
odmor određuje za kalendarsku godinu.
Stoga nastavnica kojoj radni odnos završava 15. lipnja 2010. godine ostvaruje
pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora za 2010. godinu, i to za pet mjeseci
rada u skladu s navedenim člankom 59.
stavak 1. podstavak 3. Zakona o radu,
jer joj radni odnos prestaje prije 1. srpnja
2010. godine. Nastavnica je sukladno
članku 59. stavak 1. podstavak 1. imala
pravo i na razmjerni dio godišnjeg odmora za 2009. godinu.
Imaju li stručni suradnici (pedagog,
psiholog, knjižničar i defektolog) koji
dnevno rade šest, odnosno pet sati pravo na odmor u tijeku rada (stanku u trajanju 30 minuta) ili se i kod njih primjenjuje članak 26. stavak 4. Kolektivnog
ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama?
Sukladno članku 52. stavak 1. Zakona
o radu (NN br. 149/09.), radnik koji radi
najmanje šest sati dnevno ima svakoga
radnog dana pravo na odmor (stanku)
od najmanje trideset minuta, osim ako
posebnim zakonom nije drukčije određeno. Članak 26. stavak 2. Kolektivnog
ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN br. 80/02.,
174/04., 94/05., 28/06.), određuje da se
vrijeme odmora iz stavka 1. ovoga članka (odmor u toku rada - stanka svakodnevno traje 30 minuta) ubraja u radno
vrijeme i ne može se odrediti u prva tri
sata nakon početka radnog vremena niti
u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena, odnosno za učitelja tijekom neposrednog odgojno-obrazovnog
rada. Stavak 3. članka 26. Kolektivnog
ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama određuje da ako
priroda posla ne omogućuje stanku tijekom rada, ravnatelj će zaposleniku
omogućiti da radi dnevno toliko kraće
ili mu to vrijeme preraspodijeliti i omogućiti da ga koristi kao slobodne dane.
Prema stavku 4. navedenoga članka
26. Kolektivnog ugovora za zaposlenike
u osnovnoškolskim ustanovama odmor
iz stavka 1. ovog članka učitelj može koristiti kao slobodne dane tijekom odmora
učenika u pravilu za vrijeme zimskog ili
proljetnog odmora). Prema navedenome sve osobe koje ostvaruju pravo na
stanku, a koje rade najmanje šest sati
dnevno, sukladno Zakonu o radu te
stavku 2. članka 26. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim
ustanovama, mogu koristiti stanku na
način propisan člankom 52. stavak 1.
Zakona o radu i stavku 2. članka 26.
Kolektivnog ugovora za zaposlenike
u osnovnoškolskim ustanovama - kao
30-minutni odmor tijekom radnog dana,
a koji se ne može odrediti u prva tri sata
nakon početka radnog vremena niti u
zadnja dva sata prije završetka radnog
vremena, odnosno za učitelja tijekom
neposrednog odgojno-obrazovnog rada.
Kada nije moguće koristiti stanku kao
30-minutni odmor tada se može koristiti
na način određen člankom 26. stavci 3. i
4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike
u osnovnoškolskim ustanovama.
Piše Azra Rađenović,
pedagoginja, ravnateljica
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Učenička
dokumentacija
Praćenje napredovanja učenika tijekom školovanja, a posebno krajem nastavne godine, uz
brojčane ocjene moguće je i analizom različitih
dokumenata. Uz učeničke knjižice i svjedodžbe
kao temeljne i zakonom propisane dokumente o
uspjehu učenika, tijekom nastavne godine nastaje niz različitih učeničkih uradaka o kojima treba
voditi računa i koje treba pohranjivati. Učenička
dokumentacija važan je dio pedagoške dokumentacije, a pokazatelj
je učenikovih nastavih, izvannastavnih i
izvanškolskih aktivnosti tijekom školovanja.
Učeničku dokumentaciju o pismenim radovima, kao što su ispiti
znanja, testovi, školske zadaće i slično,
prikupljaju i obrađuju
predmetni nastavnici i
u skladu s Pravilnikom
o ocjenjivanju obvezni
su je čuvati do kraja
školske godine.
Osim pismenih radova, u skupinu učeničke dokumentacije
pripadaju uz domaće
zadaće i učenički likovni radovi, praktični
radovi iz tehničke kulture, različiti samostalni ili grupni radovi - projekti,
plakati, prezentacije u pismenoj ili elektroničkoj
formi, koji će pokazati razvijenost tehnika samostalnih radova. Uvidi u domaće zadaće, njihovu
redovitost i urednost bit će pokazatelji kvalitete
učeničkog rada. Sastavni su dijelovi učeničke dokumentacije i pismeni radovi s kojima su
učenici sudjelovali na različitim natjecanjima, a
koji pokazuju njihove interese i sposobnosti kroz
stvaralački izričaj.
Tijekom nastavne godine učenička dokumentacija omogućuje redovito praćenje učeničkog
napretka ili neuspjeha, pa mogu biti i signal za
poticaj na dodatne napore za postizanje boljih rezultata. Uvidi u ovaj dio učeničke dokumentacije
omogućavaju predmetnim nastavnicima dodatne
elemente, ali i argumente za vrednovanje i ocjenjivanje te na kraju i donošenje zaključne ocjene. Razrednici mogu voditi i posebne bilješke o
učeniku prikupljanjem različitih podataka promatranjem, anketiranjem, intervjuiranjem, provođenjem različitim sociometrijskih ispitivanja i slično
te tako formirati dokumentaciju o učeniku.
U prikupljanju ovakvih podataka značajnu
ulogu imaju i roditelji učenika. Dio podataka o
učenicima razrednici će prikupiti i iz bilješki predmetnih nastavnika u dnevniku u napomenama o
učenicima, a koje ujedno mogu biti i elementi za
prijedlog izricanja određenih pedagoških mjera,
kao i bilješki iz zapisnika sa sjednica razrednih
vijeća.
Sve bilješke o učenikovu napredovanju razrednici vode u slobodnim formama - više ili
manje strukturirane bilješke koje sadrže bitne
informacije. U suradnji s roditeljima učenička dokumentacija može biti argument za provođenje
određenih pedagoških postupaka, ali je i nužna
u postupcima žalbi roditelja radi preispitivanja
ocjena. Vođenje učeničke dokumentacije opsežan je posao, ali iz svega navedenog možemo
zaključiti koliko je važno o tome voditi brigu, skupljati je, proučavati i analizirati s ciljem praćenja
napretka i razvoja učenika.
Učenička
dokumentacija
važan je dio
pedagoške
dokumentacije,
a pokazatelj je
učenikovih
nastavih,
izvannastavnih
i izvanškolskih
aktivnosti
tijekom
školovanja
20
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
REPORTAÆA
Lučonoša pismenosti, zn
Ove godine Fužine obilježavaju rijedak jubilej svoga školstva 225 godina kontinuiranog poučavanja djece, pa se Fužinari s
pravom mogu hvaliti da je njihova škola najstarija na goranskom tlu. Fužine su dale više od dvadeset sveučilišnih profesora
te nekoliko akademika, među kojima je i veliki povjesničar dr.
Franjo Rački, jedan od četvorice najznačajnijih hrvatskih intelektualaca 19. stoljeća
P
riču o fužinskoj školi možda
bi trebalo početi podatkom
koji govori da su u Fužinama u proteklih više od dva stoljeća
svoje školovanje započela mnoga velika imena naše znanosti i
kulture. Fužine su dale nekoliko
akademika, među kojima je i dr.
Franjo Rački, veliki povjesničar i
jedan od četvorice najznačajnijih
hrvatskih intelektualaca 19. stoljeća, koji je zajedno s biskupom
Strossmayerom utemeljio tadašnju
Jugoslavensku akademiju znanosti
i umjetnosti te bio njezin prvi predsjednik. Njemu u čast u Fužinama
se već osam godina održavaju
Dani Franje Račkoga, manifestacija koja objedinjava stručno-znanstveni skup i kulturna događanja
i na kojoj se neprestano otkrivaju
novi detalji iz života i rada ovoga
velikog intelektualca. Fužine su
dale i više od dvadeset sveučilišnih
profesora, a tu je rođen i jedan od
najvećih hrvatskih redatelja Krešo
Golik, u čiju se čast također već
osam godina održavaju Golikovi
dani, koje kao i Dane Franje Račkoga aktivno podupire i sudjeluje u
realizaciji i Osnovna škola Ivanke
Trohar.
Uz plaću, stan i
drva za ogrjev
Kad se takvo nešto začne u maloj sredini poput Fužina koje su rijetko kada u svojoj povijesti imale
više od tisuću žitelja, slobodno se
može reći da je škola, ma koliko
rano ili kasno stigla u taj kraj, sudbinski vezala ove ljude uz knjigu,
znanje i potaknula ih da se neprestano usavršavaju i tragaju za novim spoznajama. A sve je počelo
krajem 18. stoljeća kad su Fužine
bile trgovačko i drvoprerađivačko
središte s vrlo povoljnim položajem na tadašnjoj Karolinskoj cesti
i bile središte gospoštije pa je Austrijska monarhija i preko školstva
željela osigurati svoju političku,
kulturnu i društvenu prevlast. Tako
je godine 1785. austrijska komorska gospoštija osnovala najprije
trivijalnu školu u Fužinama s dva,
pa zatim i tri razreda. Kaštelanat je
bio obvezan učitelju osigurati 200
forinti godišnje plaće, stan, drva
za ogrjev te povrtnjak i livadu na
uživanje.
Nema pouzdanih podataka, ali
se zna da je u tim prvim godinama
bilo malo učenika, jer narod baš
i nije prihvaćao takvu inovaciju,
smatrajući da je korisnije da djeca
ostanu kod kuće i obavljaju poslove u polju. Prvi pouzdani podaci iz
1830. godine govore da je od 326
sposobnih za školu, nastavu pohađalo samo 67 učenika. Učilo se na
hrvatskom i njemačkom jeziku, u
školi je radio jedan učitelj, a najvi-
še pažnje se posvećivalo vjeronauku, čitanju, pisanju i računanju.
Škola je svoj napredak doživjela
u vrijeme Ilirskog pokreta kad je
u školi osnovana i Hrvatska čitaonica, koja je ne samo djeci nego
i njihovim roditeljima omogućila
da se susretnu sa znanjem, knjigama i naprednim idejama. Povećalo
se i zanimanje za školu pa su tih
godina otvorena područna odjeljenja u Liču i Vratima, koja i danas postoje, a krajem 19. stoljeća
u matičnoj školi je otvoren i peti
razred. Uz redovnu školu, prema
školskom zakonu iz 1874. godine,
postojala je i takozvana opetovnica, kao dvogodišnja produžna škola sa zadatkom da znanja stečena u
redovnoj školi proširi i produbi, te
da tako osposobi učenike za rad u
gospodarstvu, trgovini i zanatima.
Njegovanje
kulturne baštine
Ni današnji pojam izvannastavnih aktivnosti nije bio nepoznanica
u Fužinama. U školi je djelovala
limena glazba, njegovao se tjelesni
odgoj, a djelovala je i likovna sekcija čiji su članovi aktivno sudjelovali u svom značajnijim priredbama u mjestu, ali se pojavljivali i
na zemaljskim izložbama u Zagrebu. Bila je to odgojno-obrazovna
ustanova u pravom smislu te riječi.
I koliko god škola proživljavala
svoj procvat i neprestani napredak,
moralo je ipak doći do određenog
zastoja u njenom radu. Dogodilo
se to u vrijeme građanske Jugoslavije kad je politika vladajuće klase
razorno djelovala na cjelokupni
školski sustav. Zatvorena je opetovnica, ukinut je peti razred i broj
učenika stalno je padao. Razdoblje
stagnacije nastavilo se i tijekom
Drugoga svjetskog rata kad je talijanska vojska okupirala ovaj kraj,
uselila u školsku zgradu i nemilice
uništavala njen inventar i pisane
dokumente želeći i tako uništiti
svaki trag hrvatske samosvojnosti i
kulture. Nakon završetka rata škola
je odmah počela s radom i već prve
godine imala 152 učenika, a proces
njezina prerastanja iz četverogodišnje u osmogodišnju trajao je dosta
dugo pa je tek 1955. godine dobila
i osmi razred. Stara školska zgrada
nije mogla pratiti te promjene pa je
1963. godine sagrađena današnja
zgrada koja je prema tadašnjim
pedagoškim standardima bila vrlo
kvalitetna i dobro opremljena.
Posjetili smo nedavno Osnovnu
školu Ivanke Trohar u Fužinama.
Lijep svibanjski dan, svuda zelenilo i kreket žaba. Čak ni u jedan
sat poslije podne u mjestu nema
neke velike gužve. Reklo bi se,
puste Fužine, a njezini stanovnici
vjerojatno okupirani svojim po-
Posjet farmi u Brestovoj Dragi
Ravnateljica Stanka Lončarić:
Prije četvrt stoljeća kad je
škola slavila 200 godina postojanja imala je skoro dvostruko
više učenika, no vremena su
se promijenila, mladih je u
Fužinama sve manje, sve je
manje i mogućnosti za zaposlenje i onda ne treba čuditi taj
negativan demografski trend
slovima. U školskoj zgradi prilično tiho. Nastava traje, a školskim
hodnicima prolaze samo odrasle
osobe, uglavnom učitelji koji nešto
užurbano pripremaju. Saznali smo
ubrzo da se baš toga dana održavao
već tradicionalni sedmi odbojkaški susret učitelja goranskoga kraja
pod nazivom „Odbojka na parketu“.
„Važna sastavnica našeg odgojno-obrazovnog rada je njegovanje
baštine i ove godine održat ćemo
osmi put Dane Kreše Golika. Manifestacija je to kojom želimo sačuvati od zaborava našeg velikog
sumještana i koju kao projekt vodi
naša škola uz potporu Ministarstva
znanosti, obrazovanja i sporta, Primorsko-goranske županije i Općine Fužine. Imamo tu i ugledne goste, članove Golikove obitelji, ali i
ljude koji se bave filmom pa nam
se tako priključio i Rasim Karalić,
autor mnogih dokumentarnih filmova koji vodi i naše male filmaše.
I to je i bit Dana Kreše Golika, jer
ne trebaju mladi samo slušati teoriju o našem poznatom redatelju
nego i učiti nešto o filmskoj umjetnosti, snimati, montirati, biti kreativni, a u svijet filma uvodi ih Rasim Karalić. Imamo i Dane Franje
Račkog, koji je također Fužinarac,
slavimo ga u prosincu, a osnovali
smo i udrugu s njegovim imenom
koja zajedno s općinom i školom
te Zavodom za povijesne znanosti
HAZU-a sprema i organizira ovu
manifestaciju na koju rado dolaze
znanstvenici koji prezentiraju svoje radove i raspravljaju o životu i
radu našeg akademika“ - rekla nam
je na početku razgovora ravnateljica škole Stanka Lončarić.
Dan voda - terenska nastava
Učenice na smotri učeničkih zadruga
Učenici i učitelji
putnici
Kraj je prekrasan, priroda gotovo netaknuta, ali danas nema
gospodarstva i može se reći da je
nerazvijen. Nekad je radilo nekoliko pilana, a danas se sve svelo
na nešto sezonskog ugostiteljstva i
turizma, no to je malo i vremenski
kratko. Stanovnika je, čini se, sve
manje i zanimljiv je podatak da je
općina Fužine sa svojih oko 1700
stanovnika jedna od najmanjih
u državi i da same Fužine imaju
osamstotinjak duša. Zar onda treba začuditi podatak da su svi osim
jednog učitelja i ravnateljice Lončarić putnici koji u Fužine svakodnevno dolaze iz Rijeke ili manjih
okolnih mjesta.
„Najveći je problem u tome što
učitelji predmetne nastave zbog
malo broja razrednih odjela imaju
premali fond sati pa moraju raditi
na tri i više škola kako bi zaradili punu plaću. Tako naš učitelj fizike koji putuje iz Rijeke ne radi
samo u Fužinama nego i u Skradu,
Brod Moravicama i Ravnoj Gori,
a učitelj likovnog na tri škole i čak
je i to moguće jer se sve te škole
međusobno dogovaraju kako bi
uskladile raspored sati tako zaposlenim djelatnicima. Jedini učitelji
koji imaju puno radno vrijeme na
našoj školi su učitelji iz hrvatskog, matematike i engleskog jezika. Zvuči gotovo apsurdno, ali
nije ništa neobično da se učitelji
međusobno ne poznaju, jer im se
u takvom intenzivnom tjednom
rasporedu putovi nikako ne preklapaju. Sretnu se eventualno na
21
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
225 godina Osnovne škole Ivanke Trohar u Fužinama
anja i napretka
Obilježavanje olimpijskog dana
učenika. Škola ima svoj kombi za
prijevoz učenika i to je posve logično, jer su gotovo polovica učenika putnici. I s prijevozom nema
problema, jer dio troškova pa i
same organizacije prijevoza snosi
Primorsko-goranska županija. Sve
to poskupljuje odgojno-obrazovnu
djelatnost, pa dolazi u pitanje njezino funkcioniranje, jer vlast u ime
štednje predlaže ukidanje naknada
za putne troškove. Ako bude tako,
tko će uopće doći raditi u školu
kad se u Fužine može stići jedino
vlakom, jer drugih javnih prometala tu nema, a preskupo je voziti
se vlastitim automobilom.
Mali razredni odjeli
- kvalitetniji rad
Dani kruha
Radionica za voditelje učeničkih zadruga
sjednicama nastavničkog vijeća i
to ako im dopuste radne obveze u
nekoj drugoj školi. Problem je i u
tome što učitelje moramo zadužiti
i razredništvom, a kako su putnici i
kako ih nema svih dana u tjednu u
školi, jer rade i na drugim školama,
to je i pedagoški problematično, no
svi oni obavljaju svoje zadaće vrlo
kvalitetno. Imali smo donedavno
učitelja zemljopisa koji je kod nas
radio i jednom tjedno putovao čak
iz Samobora, no više ne putuje,
jer naš bivši učitelj Krešo Beljak
danas je njegov gradonačelnik“ ističe ravnateljica Lončarić.
Danas školu pohađa 106 učenika i to je jako malo. Prije četvrt
stoljeća kad je škola slavila 200
godina postojanja imala je skoro
dvostruko više učenika, no vremena su se promijenila, mladih je u
Za učenike je organizirana škola plivanja
Fužinama sve manje, sve je manje i mogućnosti za zaposlenje i
onda ne treba čuditi taj negativan
demografski trend. U matičnoj
školi je osam razreda, a u područnim školama u Liču i Vratima su
po jedan kombinirani odjel prvog
i drugog razreda svaki sa po šest
Bez obzira na sve spomenute
otegotne okolnosti u školi se kvalitetno radi. Ljudi su vrlo odgovorni
i svatko svoj posao radi na najbolji
mogući način. To olakšava i činjenica da su razredni odjeli mali i da
je u njima u prosjeku do 17 učenika, što omogućava individualizirani pristup svakom djetetu, uvijek
ima dovoljno vremena za ponavljanje gradiva, za ispitivanje i za
sve ostale aktivnosti. Na kraju, to
se vidi i po uspjehu učenika. Učenicima se nude različiti sadržaji,
a oni sudjeluju na brojnim natjecanjima i smotrama. I bez obzira
na to što je u školi samo stotinjak
učenika, slobodnih aktivnosti je na
pretek. Ovih dana je glazbena radionica osvojila drugu nagradu na
natjecanju Europa u školi, mladi
novinari izdaju školski list svake
godine, a vrlo je aktivna učenička
zadruga čiji se članovi redovito
pojavljuju na smotrama. Učenici
u njoj rade uglavnom ukrasne i
uporabne predmete u okviru sekcija vezenja, rada na svili, izrade
ukrasnih predmeta.
„Uz školu je i mali voćnjak,
mladi cvjećari imaju također puno
posla, a u sve aktivnosti uključujemo i područne škole. Što drugo
djeci ponuditi nego aktivnosti koje
su karakteristične za ovaj kraj, jer
tako od malih nogu mogu ovladati
znanjima i vještinama kako bi mogli pomagati i svojim roditeljima
oko kuće, u vrtu ili voćnjaku. Baš
su prošlog tjedna učenici bili u Rijeci na smotri nekonvencionalnih
izvora prehrane iz prirode na kojoj
su sa svojom voditeljicom Hankijom Musić-Salihović pokazali
variva od koprive, paprati, lobode,
zatim čajeve od bazge, majčine
dušice, metvice, kruh od brezinih
resa, žira ili bukvice, sokove, začine, salate i juhe te razne slastice. Sudjelujemo u matematičkom
natjecanju Klokan i trudimo se
pažnju pokloniti svim područjima
znanja i različitim aktivnostima.
Zanimljivo smo govorno područje
i imamo štokavsko, čakavski i kajkavsko narječje i sva ih njegujemo
kroz literarno stvaralaštvo, a učenici zapisuju, bilježe narodnu predaju kako bi ju otrgli od zaborava
jer je sve manje izvornih govornika“ - kaže ravnateljica Lončarić.
Uz školu je i dječji vrtić i to
samo jedna mješovita grupa djece u dobi od tri do šest godina u
kojoj je prosječno 25 polaznika.
Djeca su u cjelodnevnom boravku
i s njima rade dvije odgajateljice.
Sportske aktivnosti su razgranate,
a imaju dvoranu koja je izgrađena
1985. godine u povodu obilježavanja 200. obljetnice školstva u
Fužinama. Dosta je terenske nastave, odlazaka u školu u prirodi, a
najčešće se ide u Selce, Novi Vinodolski, Crikvenicu, Mali Lošinj, a
posjećuju i Zagreb, i Sljeme.
„Škola radi u jednoj smjeni, a
razina opremljenost je zadovoljavajuća, jer nas u tome prati i
Primorsko-goranska županija i
Općina Fužine koja nam pomaže
u prijevozu učenika. Za učenike
putnike organizirano je dežurstvo
u školi i to financijski pokriva županija. Radimo u jednoj smjeni i
voljeli bismo da rad u školi bude
cjelodnevan pa da se mogu organizirati i slobodne aktivnosti i izborni programi informatike, vjeronauka, glazbene kulture i njemačkog jezika, međutim upravo zbog
činjenice da je gotovo polovica
učenika putnika to je vrlo teško.
Jednostavno, ne možete zadržati
učenika do večernjih sati jer onda
više nema prijevoza, a i preteško je
to za učenike.
Prije smo sve izvannastavne
aktivnosti imali u poslijepodnevnim satima, a sada i zbog učenika
putnika, ali i zbog učitelja koji su
svi osim jednoga putnici moramo
to odraditi za vrijeme šestog i sedmog školskog sata. A onda nema
dovoljno prostora ili se preklapaju
aktivnosti i sve je prilično teško
organizirati, pogotovo u situaciji
kad mnogi učenici izaberu tri ili
više programa.
Uspjeh učenika je dobar zato što
je učenika malo, što se sve stigne
na vrijeme obraditi, ponoviti, provjeriti znanja, kvalitetnije se radi
u manjim odjelima. Pratimo naše
učenike, a prati to i naša općina jer
ih stipendira, i oni koji su u osnovnoj bili dobri, jednako su dobri i u
srednjoj školi, pa nastavljaju i na
studij. No, malo ih se vraća u Fužine pa je djece sve manje. Tako
ćemo ove jeseni u prvi razred upisati samo trinaestoro učenika“ kaže ravnateljica.
Premda je Gorski Kotar krajolik
s prilično snijega i niskih temperatura pa zime znaju biti duge, nastava zimus nije održana samo jedan
dan. Ceste su prohodne i učenici i
učitelji redovito dolaze na nastavu.
Život je i zbog takvih specifičnih
uvjeta, a Fužine više nemaju status planinske škole, prilično skup,
ali bez obzira na skupoću država
se mora pobrinuti da osigura novac za funkcioniranje škola, jer
one su uvjet opstanka svakog
mjesta, one su središte i izvor
života. Dokazuje to i ova priča o
školi koja je lučonoša pismenosti,
znanja i napretka u fužinskome
kraju već punih 225 godina i koja
će i u budućnosti raditi za dobrobit
svojih polaznika, ali i za sve žitelje
goranskoga kraja.
Marijan Šimeg
22
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
JELISAVAC Smotra Osnovna je škola Ivana
Brnjika Slovaka iz Jelisavca bila domaćin smotre učeničkih literarnih, recitatorskih i scenskih ostvarenja na slovačkome jeziku pod nazivom Slovenčina moja. U nas se u 16
škola njeguje slovački jezik i kultura, a na smotri su sudjelovali učenici iz Iloka, Zdenaca, Lipovljana, Našica, Nove
Bukovice, Osijeka, Višnjevca, Soljana, Radoša, Josipovca
Punitovačkog i domaćin Jelisavac. U programu je sudjelovalo 179 učenika koji su se predstavili pjesmama, recitacijama i igrokazima. Domaćini su prigodnim programom
predstavili svoju školu, a brojna publika pljeskom je
pozdravila najmlađe članove jelisavačkoga kulturno-umjetničkog društva koji su izveli slovačke narodne plesove.
Ravnateljica Ljerka Ćorković naglasila je da je školi u
Jelisavcu pripala velika čast prirediti ovogodišnju smotru i
tako promicati slovački jezika i kulturu te njegovati tradiciju slovačkoga naroda na hrvatskom prostoru. Okupljenima
su se obratili predstavnici lokalne mjesne i gradske vlasti,
Saveza Slovaka u Hrvatskoj te brojni prijatelji Slovaka.
Ravnatelj Uprave za nacionalne manjine pri Ministarstvu
obrazovanja Mirko Marković istaknuo je veliku važnost te
smotre za život slovačke manjine u Hrvatskoj i obećao
daljnju potporu Ministarstva u tom projektu. Savez Slovaka
u Hrvatskoj ima i bogatu izdavačku djelatnost pa je na
smotri predstavljena i zbirka dječjih literarnih radova na
slovačkome jeziku Kvapky VI. (Katarina Najmenik)
suradnici javljaju
»AKOVEC
G
Osnovne škole grofa Janka Draškovića iz Klenovnika obilježili su Dan biološke raznolikosti, uključivši se u projekt
Dan sadnje drveća, koji je ove godine obilježen 21. svibnja. Dan sadnje drveća organizirala je organizacija
Environment online, globalna virtualna škola i mreža za
održiv razvoj kojoj je baza u gradu Joensuu u Finskoj.
Doprinos kampanji Milijarde stabala organizira program
za okoliš UN. Ujedinjeni su narodi proglasili 2010. međunarodnom godinom biološke raznolikosti koja se obilježava sadnjom drveća diljem svijeta. Prva su stabla zasađena
u Oceaniji, a zatim slijedeći Sunce, u Aziji, Europi pa
Africi, a posljednja u Sjevernoj i Južnoj Americi. U školi
su svi ponosni što sadnjom hrasta pomažu ostvarenju ENO
2017. Tree planting campaign, čiji je cilj posaditi sto miljuna drveća do kraja 2017. godine. (Karmelka Car)
ATENA Filozofska olimpijada Od 21. do
23. svibnja 2010. održala se u Ateni Međunarodna filozofska olimpijada (IPO). Hrvatsku, koja je sudjelovala
četvrti put, predstavljale su gimnazijalke iz Šibenika i
Zadra Ana Junaković i Nikolina Budan, koje su pratili
mentorica Nives Triva i voditelj delegacije, koordinator i
član međunarodnoga žirija Bruno Ćurko. Osim iz
Hrvatske, natjecali su se učenici i iz Argentine, Austrije,
Bugarske, Danske, Estonije, Finske, Njemačke, Grčke,
Mađarske, Indije, Izraela, Italije, Južne Koreje, Japana,
Litve, Norveške, Poljske, Rumunjske, Rusije, Slovenije,
Švicarske i Turske. Učenica Nikolina Budan, kojoj je
mentorica Zvjezdana Dunatov, osvojila je počasnu medalju, što je najveći uspjeh Hrvatske od kada sudjeluje na
tom međunarodnom srednjoškolskom natjecanju.
Zasluženu pobjedu i zlatno olimpijsko odličje osvojio je
Aljaž Jelenko iz Slovenije. (B. Ć.)
Graditeljska škola
Dan otvorenih vrata
raditeljska škola iz Čakovca svečano je obilježila Dan
škole podsjetivši sve nazočne da je osnovana 1961. i da će
uskoro slaviti pola stoljeća djelovanja. Prigodnim programom učenici
su pokazali što su sve, zajedno sa
svojim voditeljima, radili u okviru
izvannastavnih aktivnosti. Osvrnuli
su se na sva postignuća i najavili što
ih još očekuje do kraja školske godine. Budući da se istoga dana obilježava i Zrinsko-frankopanski dan, dio
programa posvetili su upravo tome.
Neven Vlahović, pod vodstvom
profesorice hrvatskoga jezika Katarine Horvat, izveo je tekst Pozivanje
na vojsku Frana Krste Frankopana.
Nastupila je i scenska skupina koja
je predstavljala županiju na ovo-
godišnjoj državnoj smotri Lidrana
u Šibeniku. Izveli su scensku igru
Jentonovski zvon (Proščenje v Mihaljevci), pod vodstvom autorica
teksta profesorice Emilije Kovač.
U središnjem dijelu programa
svim nazočnima obratio se ravnatelj Zoran Pazman. Izrazio je zadovoljstvo postignutim rezultatima i
pozvao učenike i nastavnike na još
predaniji rad da bi školsku godinu
što uspješnije priveli kraju. Slijedio
je nastup dramske skupine koja je
izvela dramski fragment Ja, Lucija
Stipančić, inspiriran djelima Vjenceslava Novaka i Julijane Matanović. U posljednjem dijelu programa
školski tamburaški, koje vodi profesor Zvonko Ladić, izveo je blok
pjesama, a pridružio im se i profesor
Sve je spremno za nastup
VIRJE
U
KLENOVNIK Dan sadnje drveća Učenici
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
Ravnatelj je izrazio
zadovoljstvo postignućima i pozvao učenike
i nastavnike na još
predaniji rad
Vladimir Mihaljević.
Između njihova dva nastupa domska plesna skupina Jump, pod vodstvom Tatjne Grivić i uz podršku
profesorice Nataše Vrček, otplesala
je koreografiju Cirkus, kojom se ove
godine uspješno predstavila na regionalnoj domijadi u Čakovcu. Na
kraju su svi razgledali izložbu učeničkih radova odjela likovne umjetnosti i dizajna, grafike i graditeljstva
i uživali u atraktivnim dvobojima
maturanata i profesora u šahu i malom nogometu. Profesori su svoju
nadmoć pokazali u šahu, pobijedivši
maturante rezultatom 4:0, a maturanti su bili vještiji u nogometu i pobijedili profesore rezultatom 6:1.
Organizirana je i mala zakuska fini klipići iz domske kuhinje. Toga
dana bio je i Dan otvorenih vrata,
prilikom kojeg su svima otvorili
svoje prostore te ih upoznali s radom
i prezentirali paletu obrazovnih profila koje nudi škola.
R. F.
Održan Osmi dječji sajam
Predstavljanje
školskih aktivnosti
nedjelju, 30. svibnja, održan je Osmi ječji sajam
Osnovne škole profesora
Franje Viktora Šignjara u Virju
pod pokroviteljstvom Obrtničke
komore Koprivničko-križevačke
županije, Koprivničko-križevačke
županije i Općine Virje. Ivan Pal,
zamjenik župana Koprivničkokriževačke županije, Božo Barać,
tajnik Stručne službe Obrtničke
komore Koprivničko-križevačke
županije te Marica Cik Adaković, ravnateljica škole istaknuli su
upravo dobru suradnju škole, županije i zajednice (roditelja i djece) koja rezultira uspješnim aktivnostima kao što je ovaj Sajam.
Uz nastupe grupa učenika koji se
okupljaju u različitim slobodnim
aktivnostima, nastupili su i Limena glazba Dobrovoljnog vatrogasnog društva Virje te kao gosti Puhački orkestar DVD-a Đurđevac.
Dječji sajam škole u Virju učenici
i djelatnici iskoristili su za predstavljanje učeničkih proizvoda i
njihovu prigodnu prodaju, a roditelji i više od devedeset sponzora
pobrinuli su se za pripremu hrane
i pića te organiziranje tombole s
lijepim nagradama. Zaradom koju
su ostvarili prodajom na Sajmu
djelatnici i učenici virovske škole
opremit će svoje učionice i učiniti
ih tako ugodnijima za rad.
Osnovna škola prof. Franje Viktora Šignjara iz Virja u suradnji s
Hrvatskim školskim muzejom iz
Zagreba predstavit će svoje bogate aktivnosti (etno kutak, umjetničke slike koje čuva, aktivnosti
oko vrta i pčelinjaka, uređivanja
učionica…) u listopadu ove godine na Tjednu hrvatske kulture
u talijanskom Bariju, a sljedeće
godine u sklopu projekta Neka
škola započne / završi u školskom
muzeju predstavit će svoje djelovanje izložbom i popratnim aktivnostima u prostorima Hrvatskoga
školskog muzeja u Zagrebu.
Branka Manin
U spomen
Milan Vukušić (1928. - 2010.)
Umorno srce našega dragoga umirovljenoga profesora
i bivšega ravnatelja Osnovne škole Trsat Milana Vukušića
prestalo je kucati 12. svibnja 2010. Rođen je 5. svibnja
1928. u Sušaku u mnogobrojnoj, siromašnoj radničkoj
obitelji. Školovao se u Rijeci u kojoj je završio i učiteljsku
školu. Prvo radno mjesto dobio je u istarskoj seoskoj školi,
koja prije toga nije radila četiri godine pa je u prvom razredu imao čak 104 učenika. Nakon toga, po potrebi učiteljuje
u nekoliko mjesta u Istri (Prnjani, Brijuni, Šijana i Bale). U
Rijeku se vraća 1961. i zasniva radni odnos u OŠ Turnić.
Uz rad završava i Pedagošku akademiju, a 1963. imenovan je direktorom OŠ Trsat, gdje je ostao do umirovljenja
1987. godine.
Od rane mladosti pripadao je naprednom omladinskom
krugu te je bio član SKOJ-a. Uz rad u školi bio je aktivan
društveno-politički radnik, a obnašao je i dužnost predsjednika Zajednice osnovnih škola Hrvatske. Kolege ga pamte
kao druželjubiva čovjeka, marljiva, kreativna i odgovorna
u radu. Bio je spreman pomoći svakome u svako vrijeme.
Nekoliko mjeseci prije smrti posjetio je nekadašnje mjesto
učiteljevanja Bale u Istri i bio ugodno iznenađen kada su
ga nakon 48 godina prepoznali neki njegovi bivši učenici.
Svoj umirovljenički život proveo je zajedno s kćerkom
Dragicom, također učiteljicom zaposlenom u OŠ Frana
Krste Frankopana, u turističkom privlačnom naselju Omišlju na otoku Krku. Umro je tiho, povučeno i skromno, baš
onako kako je i živio. Pokopan je na trsatskom groblju u
nazočnosti njegovih najbližih, bivših učenika, kolega i
mnogih prijatelja i znanaca.
Ivan Šamanić
suradnici javljaju
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
23
www.skolskenovine.hr
KLENOVNIK
Deficitarni
kadrovi
Osnova škola
grofa Janka Draškovića
Terenska nastava
ZAGREB
Osnovna škola
Otona Ivekovića
Smotra učeničkih zadruga
U
čenička zadruga Osnovne
škole Otona Ivekovića u
Zagrebu postoji od 2007.
Vrlo je brzo razvila raznovrsne
djelatnosti i postigla rezultate koji
su školu ohrabrili u namjeri da se
prijavi za organiziranje smotre
učeničkih zadruga. Moglo bi se
reći da se rad učeničke zadruge
pozitivno odrazio na cijelu školu.
Poboljšani su međuljudski odnosi,
učenici su pokazali mnoge talente,
poticani su na rad i stvaranje novih vrijednosti, na ono što je danas
tako značajno i popularno, a to je
odgoj za poduzetništvo. Zadrugarstvo je omogućilo bolju povezanost škole i lokalne zajednice.
Tako je 7. svibnja škola bila domaćin 8. smotre učeničkih zadruga Zagreba. Nazočilo je dvadeset
osnovnih i srednjih škola te centara za odgoj i obrazovanje s oko
dvjesto sudionika, djece, mentora,
članova povjerenstava, roditelja i
drugih gostiju. Sve su se škole potrudile predstaviti što bolje, ljepše i kreativnije uređenjem svojih
štandova i izložbenih panoa. Sve
je počelo svečano i veselo otvorenjem smotre i prigodnom priredbom. Skup su pozdravile ravnateljica škole domaćina Biserka Šćurić i predsjednica Hrvatske udruge
učeničkih zadruga Marica Berdik.
Prisustvovali su i predstavnice
Gradskog ureda za obrazovanje
Vera Nevistić i Carmen Ljubica
Brčić, predstavnica Zagrebačke
zajednice tehničke kulture Gracijela Gabriel Pukšec te doajeni
učeničkoga zadrugarstva dr. Vic-
Osnivanje i rad
učeničke zadruge
pozitivno se odrazio
na cijelu školu
Učenici pokazuju svoje sposobnosti i nadarenost
ko Pavičić i dr. Mato Bobanac.
Prosudbena komisija vrednovala je rad i postignuća učenika
zadrugara, a održan je i okrugli
stol o zadrugarstvu za učenike i
mentore. Na kraju, objavljeni su
konačni rezultati. S obzirom na to
da je to bila smotra na županijskoj razini, trebalo je od dvadeset
škola odabrati samo tri koje idu na
državno natjecanje. Pobjednici su
ove godine Učenička zadruga Listek iz OŠ Vjenceslava Novaka,
UZ Prekrižje u kategoriji centara
za odgoj i obrazovanje i UZ Spretne ruke Škole za tekstil, kožu i dizajn u kategoriji srednjih škola.
Hodnici škole domaćina bili su
pozornica za prekrasno uređene
štandove i panoe na kojima se
moglo vidjeti mnogo toga zanimljivoga i originalnoga. Bila je to
jedinstvena prigoda za sudionike
i domaćine da se upoznaju, izmijene iskustva, saznaju nešto novo.
Sklopljena su nova prijateljstva,
nastale nove ideje i novi poticaji za razvoj zadrugarstva. Većina
zadruga u svom radu njeguje tradiciju povezujući je sa suvremenošću. Tako su se mogli vidjeti
kišobrani oslikani glagoljaškim
slovima, obrađeno drvo, obrada
vune do finalnoga proizvoda, pribor za đaka-prvaka od prirodnih
materijala, uporabni predmeti od
recikliranih materijala, ekološka
sredstva za čišćenje u domaćinstvu, ukrasne svijeće i satovi,
ekološke torbice od recikliranih
plastičnih vrećica, slike u tehnici
akvarela, uporabni predmeti od
gline, keramike, papira i kartona,
kopirani najstariji vezeni motivi i
drugi vrijedni ukrasni i uporabni
predmeti.
Učenici su vrlo uspješno sami
prikazali svoje proizvode i načine
kako ih izrađuju. Raduje sve više
učeničkih zadruga u našim školama. One su postale važan dio sustava izvannastavnih aktivnosti i
sve značajniji čimbenik u razvoju
djece i mladeži u odgoju za praktičan rad, kreativnost i poduzetništvo. B. Š.
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
svakidašnjica
Završilo je ukrašavanje i cifranje
O
snovna škola grofa Janka Draškovića u Klenovniku otvorila je 10. svibnja po drugi put vrata
svojih radionica studenticama Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Sedamnaest studentica izbornoga
kolegija učeničkoga zadrugarstva i njihovi profesori
Mijo Cindrić i Antun Petak sudjelovali su u radionicama učeničke zadruge Licitarsko srce. Studentice
slušaju teorijsku osnovu na fakultetu, a u radionicama
mogle su vidjeti i isprobati praktični dio. Uvodni dio
izložila je pedagoginja i voditeljica zadruge Ankica
Džalto. Prikazala je rad zadruge u jednoj školskoj godini te pokazala svu potrebnu dokumentaciju. Nakon
toga su studentice pogledale izložbu koju je pripremila voditeljica sekcije ručnoga rada Vesnica Kišiček.
Uslijedio je rad u radionicama. Licitarsku radionicu
vodile su Božica Bunić i Štefica Oštarjaš uz pomoć
vanjske suradnice Valentine Gladović-Nedić. Prikazana je zadnja faza u izradi licitara, a to je ukrašavanje ili cifranje. U radu su pomagali i mladi zadrugari Matija Oštarjaš, Lorena Mudri, Ivana Canjuga,
Patricija Križanec i Ladislav Gladović. Studentice su
imale priliku cifrati te za uspomenu na taj dan ponijeti
svoj ukrašeni licitar.
Rad se odvijao i u likovnoj i keramičarskoj radionici, koju je vodio Ivan Kosmačin uz stručnu pomoć
lončara Matije Kuće. Rad na lončarskom kolu studenticama je pokazao učenik Stjepan Solina, a ukrašavanje i oslikavanje posuda izvele su učenice Lucija
i Veronika Kralj. Posjetom medičarsko-svjećarskom
obrtu Slavica završila je terenska nastava. Ista će se
suradnja nastaviti na obostrano zadovoljstvo pod sloganom Ruke i mašta mogu svašta.
Ankica Džalto
Naša
Studentice i profesori prisustvovali
radionicama učeničke zadruge
P
ribližava se kraj školske godine, aktualna je tema
za završne razrede u osnovnim i srednjim školama izbor zanimanja, odnosno zvanja. Želja ima
mnogo i nije ih lako uskladiti. Djeca žele jedno, roditelji
drugo, a mogućnosti su ograničene. U tim presudnim i
uzbudljivim životnim situacijama vrijedan je svaki dobar savjet. Problematično je to što je lakše savjete davati,
nego ih prihvaćati. Vremena su tako surova da se djetetu
ne može preporučiti ništa što bi mu osiguralo pristojan
život.
Ambiciozna djeca i roditelji spremni su pristati na velika ulaganja, ako nakon završetka škole mladi čovjek
bude imao pristojan posao koji voli i koji će mu osigurati
pristojan život, ugled ili slavu. Neka su zvanja oduvijek
bila cijenjena, za njih je trebalo dobro ugrijati stolac, redovno učiti i posla je bilo. Liječnici, arhitekti, inženjeri,
pravnici, ekonomisti, profesori, veterinari i drugi visokoobrazovani stručnjaci nalazili su lako svoje mjesto u
društvu. Dobri majstori,
obrtnici, tehničari mogli su isto tako ostvariti
svoje ciljeve i pristojno živjeti. Školovati se
značilo je koliko toliko
osiguranu budućnost. Ni
ostali radnici nisu bili
zakinuti, ako su znali i
htjeli pošteno raditi svoj
posao. Neka zanimanja
nisu nikad bila baš na visokoj cijeni, ali radilo se
ono što se moglo i znalo.
Sada se mnogo toga preokrenulo naopačke i nije lako
dijete nagovarati da vrijedno uči, a sutra od toga neće
imati ništa, jer nema posla. Već i djeca uočavaju da su
se prilike toliko poremetile i da se ne drži više ni do vrijednoga rada, ni do struke, ni nauke. Mnogi se dovijaju
kojekako, a nitko se ne uzda u svoju pamet i rad, nego
se nadaju nekakvom lagodnom životu. Budući da taj lagodni život nije svakodnevna pojava, mladi su nesretni i
razočarani, a stari vuku kako mogu.
Neke škole, pak, vape za kadrovima koji su deficitarni, na primjer nitko se ne školuje za dimnjačare, mlinare,
nema pastira koji bi čuvali koze i ovce, malo je onih koji
bi pravili glinene lonce. A dobar ovčji sir imao bi prođu
kod turista i onih koji vole oblizeke. Jeli bi turisti puževe
i domaći češnjak, ali su deficitarni kadrovi vrtlari i dobri
kuhari. Naše kuharice i kuhari kroz medije reklamiraju
talijanske sireve i francuska vina. Nisu deficitarni trgovci, trgovačke škole su dupkom pune, ali su naši trgovci
ustvari jednosmjerni, oni samo kupuju robu u inozemstvu, a nisu u stanju ništa prodati, naše poklanjaju. Baš
sada je u toku pokloniti nekome Dugu Resu. Izgradili su
je Austrijanci, napravili su tada u tom prekrasnom kraju
prva kupališta i dječji vrtić, parkove, stanove za radnike.
Zaposlili su žensku radnu snagu i pokrenuli napredak
toga kraja.
A naši se trgovci sada ogledaju kako bi to nekome poklonili za kunu. Ne može se reći da su za to krive trgovačke škole ili dimnjačari kojih nema. Duga Resa bila je
nekada brend, ali mi nismo ni znali što je to dobar brend.
Neki naši loši trgovci kupuju u inozemstvu kukuruz šećerac, slatki, u limenkama. Takvi uvezeni klipići koštaju
četrdesetak kuna kilogram, naši klipani kupuju te klipiće
s kocenom, jer je sada dijetalno grickati kocenje, osobito
uvezeno. Nije onda čudo da su nam neki domaći kadrovi
deficitarni. S pravom se pitamo kako obrazovati i odgajati mlade perspektivne kadrove da potom ne grickaju
uvezeno kocenje?
Za kocenje još kako tako, nadamo se da nije otrovno,
ali naveliko se uvozi koješta drugo, otrovne dezodoranse, kreme, ljepila koja su kancerogena, jer sadrže otrove.
Gdje su ti naši doktori svih struka pa da nam poruče i
preporuče preko medija da je bolje jesti domaću travu,
prženu na hrskavo, nego uvezene rikule i paradajz proizveden kemijskim putem? Ali mi smo svi postali pomalo
deficitarni i teškoće nam stvara kad previše mislimo, jer
je nezamislivo ovo u što su nas uvalili neki loši kadrovi.
Možda je ipak problem u dimnjačarima kojih nemamo. Da ih imamo, mogli bismo se, kad ih vidimo, primiti za gumb i samo zaželjeti nešto lijepo. Sve bismo
probleme tako lakše riješili i ne bismo imali nikakvih
deficita. Jednostavno, moramo naše dečke savjetovati da
se upišu u dimnjačare. No, trebaju nam i gumbeki ako
nisu deficitarni.
Moramo naše
dečke savjetovati da se upišu
u dimnjačare,
no trebaju nam i
gumbeki, ako nisu
deficitarni
24
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
KAŠTEL GOMILICA Dnevnik Sređujući škol-
sku arhivu, zaposlenici Osnovne škole kneza Trpimira iz
Kaštel Gomilice pronašli su školski dnevnik od prije gotovo 130 godina pod nazivom Matica muške pučke učionice
u Kaštel Kambelovcu, učioničkog kotara spljetskog, političke občine lukšičke, u kojem su bili upisani učenici od
1876. do 1885. U dnevniku upisano je 70 učenika, mahom
kaštelanskih prezimena, koja su zastupljena i danas:
Bedalov, Budišin, Dražin, Grgurin, Jurašin, Lučin, Mišičin,
Paviškov, Petrić, Sobin, Tadin. Zanimljivost je dnevnika i
u nazivu nekih od sedamnaest tadašnjih školskih predmeta: čudorednost, marljivost, vjeronauk, naukovni jezik,
računstvo, prirodopis,
prirodoslovlje, zemljopis, povijest, krasopis,
risanje, mjerstveno oblikovanje, pjevanje, tjelovježba, poljodjelstvo,
drugi jezik i ženski ručni
rad. Ocjene u dnevniku
bile su opisne, najčešće
upisivane pod nazivima
pristojan, vrlodobar,
dostatan, dobar, srednji, marljiv i veoma pristojan. Taj vrijedni povijesni dokument svoje će mjesto naći i u školi i u
Muzeju grada Kaštela. (Velimir Karabuva)
MALA SUBOTICA Kviz Osnovna škola Tomaša
Goričaneca iz Male Subotice bila je 14. svibnja 2010.
domaćin prvoga županijskoga kviza Čitanjem do zvijezda.
Petnaest ekipa iz Međimurja natjecalo se u poznavanju
lektirnih naslova te središnjoj knjizi kviza - Putu na Mjesec
Julesa Verna. Pobijedili su Nataša Matoš, Doroteja Dežđek
i Danijel Kvakan iz Kotoribe ispred vršnjaka iz Čakovca i
Nedelišća. Uz izvrsnu organizaciju, kviz je obilježen vrlo
dobrim znanjem natjecatelja. Sastavni dio priredbe bila je i
izložba plakata na temu Put na Mjesec. Kao najbolji nagrađen je plakat učenice Paule Gavez iz Nedelišća, drugo
mjesto zaslužila je Ana Baša iz Ivanovca, a treće Elena
Balog iz Kotoribe. Mentori svih ekipa sugerirali su da se ti
susret nastave sljedećih godina u još širem sastavu.
(Miroslav Gakić)
aktualno
suradnici
javljaju
MOLVE
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
Osnovna škola
Očuvajmo prirodu zajedno
Zahvaljujući zalaganju marljivih
učenika, maleni razredni projekt s
otpadom postao je veliki uspješni
ekološki pothvat
U
čenici 7.a razreda Osnovne škole Molve ostvaruju
kroz građanski odgoj ekološki projekt pod nazivom
Odlaganje i selekcija otpada u Molvama. Ponukani
pitanjem kamo s baterijama, plastikom, staklom, papirom i
krupnim električnim, elektroničkim i željeznim kućanskim
otpadom, odlučili su djelovati i pokrenuli rješavanje tog
problema. U suradnji s općinom i Komunalnim poduzećem
Prizmom došli su do početnih rješenja pa će se papir, staklo i plastika uskoro selektirati u vreće u domaćinstvima i
odvoziti po rasporedu. Zahvaljujući angažmanu sedmaša,
poduzeće Prizma postavit će posudu za odlaganje baterija
u središtu Molva.
U povodu Dana planeta Zemlje organizirali su čišćenje
okoliša. U šumi i po poljskim putovima prema molvarskom
odlagalištu smeća, učenici su skupljali otpad, a komunalno
poduzeće odvezlo ga je na odlagalište. U biološki razgradivim vrećama bilo je mnogo smeća. Pronašli su gume, cipele,
lampice, ležaljke, čizme, kapute, kante, boje, najlone, madrace i drugi otpad. Taj su zadatak svi shvatili vrlo ozbiljno.
Nije to bila samo izlika da se izbjegne nastava, kako su to
neki mislili. Nitko nije govorio da mu se ne da ili da mu je
dosadno. Baš naprotiv, uz rad su se rekreirali i zabavljali.
Bilo je smijeha do suza. Neki su čak i trčali, tko će prije
pokupiti smeće.
Učenike je u akciji posjetio i direktor Komunalnog poduzeća Prizme Dražen Vlah. Bio je iznenađen kako su učenici
ozbiljno prionuli poslu i koliko su skupili otpada, koji su
pobacali i ostavili njihovi neodgovorni sumještani.
Isto tako bili su iznenađeni i učenici kako su odrasli neodgovorni prema prirodi i mjestu u kojem žive, oni i njihovi
bližnji, ali i nagradom koji su dobili. Donio im je cedevitu
za osvježenje te nagradio njihov trud majicama s ekološkom
porukom Očuvajmo Podravinu zajedno. Oduševljenju i zahvalnosti nije bilo kraja.
Nakon te akcije 8. svibnja, uslijedila je još jedna uspješnija ekološka akcija skupljanja električnog, elektroničkog i željeznog otpada. Djelatnici Prizme su, prema podacima koje
Osvježenje i zajednička fotografija nakon uspješne akcije
su učenici skupili ispitujući po mjestu potrebu za odvozom
krupnoga otpada, skupili više od pedeset kubika električnoga, elektroničkoga i željeznoga otpada. Bilo je tu svega peći,
perilica, hladnjaka, zamrzivača, televizora, mobitela, računala, usisavača, bicikla i ostalih kućanskih aparata i strojeva,
kao što su sušila za kosu, mikseri, brusilice, bušilice i slično.
Otpad su djelatnici besplatno iz dvorišta mještana Molva,
odvezli na reciklažu. Nakon akcije, ustanovljeno je da je velika potreba za takvim odvozom pa se akcija širi na Medvedičku, Grede, Gornju Šumu, Repaš i drugdje. Tom akcijom
privodi se kraju projekt 7.a razreda. Učenike u završnoj fazi
očekuje i posjet reciklažnom dvorištu u Koprivnici i prikaz
projekta u povodu Dana škole.
Velikim zadovoljstvom Komunalnog poduzeća Prizme,
Općine Molve i sedmaša okončat će se maleni razredni projekt koji je prerastao u veliku uspješnu akciju. Zaživjela je
suradnja škole, lokalne vlasti i privatnoga poduzetništva, čijom su uspješnošću svi zadivljeni. Svatko je u toj suradnji na
dobitku. Učenici su naučili preko građanskog odgoja kako
putem javne politike postići dobrobit za zajednicu. Općina
je dobila pomoć u sanaciji putova do odlagališta otpada,
tvrtka Prizma organiziranu akciju skupljanja krupnog otpada, a priroda osjetila brigu i želju stanovnika za čistoćom i
očuvanjem okoliša.
Ovom je suradnjom svatko ponešto naučio i obogaćen je
za novo pozitivno iskustvo. Tako je zahvaljujući ozbiljnom
pristupu i borbi marljivih učenika i poticaju njihove učiteljice, maleni razredni projekt s otpadom postao veliki uspješni
ekološki pothvat u molvarskom kraju.
Mirela Paša
KARLOVAC
Šumarska i drvodjeljska
škola
Natjecanje drvodjelaca
PRIVLAKA Smotra U Osnovnoj školi Stjepana
Antolovića u Privlaci održana je 18. svibnja Četvrta smotra
tamburaških sastava i orkestara Vukovarsko-srijemske
županije. Priredbu je otvorila pomoćnica pročelnika za
prosvjetu Marija Kranjčević. Nastupili su školski tamburaški sastavi i orkestri iz Starih Mikanovaca, Štitara,
Lipovca, Bošnjaka, Nijemaca, Ilače i Gradišta. Članovi
prosudbenoga povjerenstva Dubravka Lemac, Marko Sesar
i Darko Domaćinović pohvalili su sve sudionike za uložen
trud i pokazane rezultate, a najboljim su proglasili
Tamburaški sastav OŠ Lipovac, koji vodi Darko Kujundžić.
U bogatom programu domaćina nastupila je školska recitatorska skupina i učenik Robert Kožul, a tradicijske instrumenete predstavili su gajdaš Zoran Maričić te bivši učenici
škole domaćina Tomislav Livaja, koji je svirao gajde, i
Romana Grgurovac, koja je svirala samicu. Na kraju smotre svim su voditeljima uručene diplome, a posebnu zahvalu dobili su organizatori smotre ravnateljica Marija
Grgurovac i učitelj Damir Sukobljević. (M. G.)
OPATIJA Veseli sat lektire Dječja spisateljica
Željka Horvat Vukelja, glavna urednica Modre laste, družila se 4. svibnja 2010. s učenicima nižih razreda Osnovne
škole Rikarda Katalinića Jeretova u Opatiji. S radošću i
nestrpljenjem očekivali su književnicu koja cijeli svoj
radni vijek piše za djecu i objavila je stotinjak kratkih priča
i slikovnica za najmlađe, dvadesetak dječjih igrokaza,
roman, radioigre i druga djela za djecu. Učiteljice su s učenicima pripremile kratki program u kojem su predstavljena
autoričina djela i likovi iz priča. Autorica je poznata i po
pričokazima pa je oduševila učenike svojim pričama kao
književnica, ali i kao pijanistica. Uz zvukove glasovira,
pričom i pjesmom povela je učenike u svijet mašte i snova.
Na kraju književnoga susreta učenici su kupili slikovnice
Pijanistica, Leteći glasovir, Hrabrica, koje će ih podsjećati na veseli sat lektire. (Milena Sandalj)
Prvi put održano je istodono natjecanje učenika
iz sektora šumarstva te
obrade i prerade drva
U
Šumarskoj i drvodjeljskoj
školi u Karlovcu, održano
je 29. i 30. travnja Državno
natjecanje i smotra radova učenika
srednjih škola u obrazovnom sektoru šumarstvo, prerada i obrada
drva. Prvi put održano je istodono
natjecanje učenika iz sektora šumarstva te obrade i prerade drva
pa su se na jednom mjestu okupili
učenici koji se školuju za zanima-
Pismena provjera znanja
nja šumarskog tehničara, drvodjeljskog tehničara, dizajnera i stolara.
Nakon prigodnoga programa u
Gradskom kazalištu Zorin dom,
natjecali su se šumarski tehničari
u dendrometriji, dendrologiji i pismenoj provjeri znanja.
Od 17 učenika pristiglih iz osam
gradova prvo mjesto osvojio je
David Janeš iz Karlovca, drugi je
bio Dario Kramarić iz Hrvatske
Kostajnice i treći Matej Josipović
iz Karlovca. Drvodjeljski tehničari dizajneri imali su dizajnerski
dio natjecanja i pismenu provjeru znanja. Učenici stolari, njih 18
iz 17 gradova, pristupili su izradi
prostoručnoga crteža konstrukcijskog spoja u odgovarajućem mjerilu. Zatim je uslijedila izrada istog
spoja u radionici pomoću strojeva
te ručnih alata. Prvi je dan završio
izletom svih sudionika u Rastoke.
Drugoga su dana na školskom
poligonu učenici šumarski tehničari prikazali vještinu u rukovanju
motornom pilom. Drvodjeljski tehničari dizajneri nakon provedenoga
konstrukcijskoga dijela natjecanja
pristupili su pismenoj provjeri znanja. Od 13 pristiglih iz šest gradova, prvi je bio Krešimir Čaljkušić iz
Splita, Kristina Miletić iz Zagreba
zauzela je drugo mjesto, a treći je
bio Josip Jarić iz Vinkovaca. Među
stolarima, nakon provedene pismene provjere znanja, prvi je bio
Sanjin Žigulić iz Rijeke, drugi Tomislav Tomašić iz Zagreba, a treći
Mario Basar iz Karlovca.
Natjecanje je obuhvatilo i smotru
učeničkih radova na temu Tradicijska drvena - kamena kuća. Cilj
smotre bio je spojiti ljubav prema
struci, domovini, tradiciji i zavičaju iz kojeg učenici potječu. Bilo je
izloženo trinaest kućica iz različitih
dijelova Lijepe naše koje su izradile vrijedne ruke učenika uz pomoć
njihovih profesora mentora. Svaka
je kućica odražavala kraj iz kojeg
je učenik došao, bilo po materijalu
izrade, obliku ili konstrukciji. Na
kraju sve pohvale domaćinima koji
su se potrudili da natjecanje ne bude
samo mjesto za pokazivanje znanja,
vještina i sposobnosti već dvodnevno ugodno druženje sudionika iz
svih dijelova Hrvatske.
Lada Vrban Borčić
aktualno
mediji
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
25
www.skolskenovine.hr
IZLOÆBA
Zagrebački osnovci u Muzeju
suvremene umjetnosti
Plodovi uspješnog
rada u školi
Ž
upanijsko stručno vijeće
učitelja likovne kulture
Grada Zagreba priredilo je
u Muzeju suvremene umjetnosti
izložbu likovnih radova učenika
petih razreda zagrebačkih škola.
Izložba je otvorena u utorak, 25.
svibnja, i trajala je do ponedjeljka, 31. svibnja 2010.
Izložba je vrednovala i predstavila javnosti izabrani dio metodičkog pristupa i rješavanja
nastavnih tema slobodnim odabirom učitelja prema Nastavnom
planu i programu za likovnu kulturu u osnovnoj školi.
U cjelini je označila doprinos sustavnom i organiziranom
analiziranju i osuvremenjivanju
nastavnog plana i programa,
prilog unaprjeđivanju pristupa
u rješavanju likovnih problema
u nastavnoj praksi, ali i pomoć
u edukaciji i većoj informiranosti učenika, roditelja, učitelja i
građanstva. Omogućila je uvid
u izvođenje nastavnog procesa
i prezentirala rezultate rada na
županijskoj razini te potvrdila
neupitnu važnost i potrebu za
likovnim izražavanjem učenika
u njihovom cjelovitom formiranju, pridonoseći realizaciji zadaća nastavnog predmeta likovna
kultura u razvijanju likovne percepcije i stvaralačkog mišljenja,
estetske osjetljivosti, primjeni likovnih tehnika, sredstava i procesa te komunikaciji.
Izložba je ukazala
na izniman značaj i
potrebu njegovanja
i razvijanja vizualnog izražavanja u
suvremenom svijetu
u kojemu dominira
vizualna poruka, a
gdje prepoznavanje, razumijevanje
i iščitavanje slike
i njenog značenja
predstavlja
obrazovni standard.
U skučenom vre-
menskom okviru od jednoga
sata tjedno nema vremena niti
mogućnosti za realizaciju složenijih, slojevitijih i bogatijih
likovnih rješenja, a predstavljeni
rezultati dokaz su dodatnog napora učitelja.
Likovni zadatci su dobro
osmišljeni, likovni elementi precizno utvrđeni i primjereni uzrastu učenika 5. razreda. Vidljivo
je djelovanje učitelja na razvoj
opažajnih i kreativnih sposobnosti u procesu stvaranja obli-
FOTOGRAFIJA
Fotografske priče
kojima vjerujemo
Split je treću godinu
zaredom drugi grad
na svijetu, nakon
Amsterdama, u
kojem se priređuje
World press photo
U
Splitu je od 5 . do 19. svibnja trajala Svjetska izložba novinske fotografije (World Press Photo 2010.).
Bilo je izloženo 168 fotografija koje je
odabrao poseban međunarodni žiri nakon
provedenog natječaja kojem se odazvalo
5847 fotoreportera iz 128 zemalja i prijavilo gotovo 102.000 fotografija.
World Press Photo je neprofitna organizacija utemeljena 1955. godine u Amsterdamu sa zadaćom da potiče fotografsko novinarstvo. Ovo je treća godina da
je Split, nakon Amsterdama, drugi grad
u svijetu u kojem se priređuje ta izložba.
Poslije Splita, Svjetska izložba novinske
fotografije bit će predstavljena u još 45
zemalja i 100 gradova diljem svijeta, a
procjenjuje se da će je vidjeti 2,5 miljuna
posjetitelja.
Kao i one prijašnjih godina, i ova je
izložba izazvala buru emocija. Već nakon
razgledavanja prvih nekoliko fotografija
posjetitelj ne može ostati ravnodušan na
dokumentiranu ljudsku glupost, licemjernost, beznađe, apsurdnost ratovanja, bezosjećajnost, ali i nemoć u pojedinim životnim situacijama. Podjednako snažno oduševljavaju i fotografije koje slave ljudsku
hrabrost, ustrajnost, upornost poput veli-
čanstvenih ljudskih uspjeha u sportu, tehnologiji, istraživanju, osvajanju... Bilo je i
angažiranih fotografija čiji autori postaju
svojevrsni branitelji ljudskih prava dok
epski pričaju o nepravdi i neravnopravnosti, siromaštvu. Određen broj autora odlučio se za one, samo na prvi pogled manje
atraktivne teme: uobičajeni, svakodnevni
život, portrete i pejsaže (ne)oskvrnjenih
prirodnih ljepota.
World Press Photo svake godine dodjeljuje nagrade u nekoliko kategorija, a
prvonagrađena novinska fotografija za
2010. godinu je fotografija talijanskog
slobodnjaka Pietra Masturza (žena na krovu - terasi svoga teheranskog doma glasno
prosvjeduje nakon predsjedničkih izbora
u Iranu). Fotografija, koju je prva prenijela talijanska televizija RAI, a objavio
časopis Loop, pokazuje koliko je snažan
utjecaj društveno-političkih zbivanja na
svakidašnji život ljudi.
Zato je World Press Photo izložba kojoj vjerujemo, jer svjedoči o dramatičnsti
današnjeg svijeta, ali i o snažnim globalizacijskim procesima u kojima se gube kulture te svijet postaje jednodimenzionalan,
jednoobrazan.
Vanja Škrobica
HR
kovnog mišljenja, a ova je javna
prezentacija prilog utvrđenim ciljevima nastave likovne kulture.
Izloženi likovni radovi u većem broju dokazuju stručno i
uspješno vođenje nastavnog
procesa likovne kulture, što
nas sve posebno raduje i budi u
nama nadu da će likovna kultura
imati zasluženo mjesto i ulogu u
suvremeno koncipiranom školskom sustavu.
Ana Novoselac
Vladimira Bošnjak
Radioigra za djecu
Najavljujemo...
Mladen Kopjar: “Beskraj zlatnog zamorca“
Nedjelja, 6. lipnja 2010., u 13,15 sati
Redatelj Mislav Brečić
Urednica Nives Madunić Barišić
E-mail: dječ[email protected]
Maleni zamorac odlučuje krenuti u svijet. Napušta sigurnost i udobnost doma,
spušta se niz oluk i dolazi u dvorište u kojem upoznaje druge životinje te otkriva
značenje ljubavi, prijateljstva, suosjećajnosti. Njegov hrabri put u svijet završava
već u dvorištu, ali njegov unutrašnji svijet više ne poznaje granice.
Mladen Kopjar je jedan od mlađih hrvatskih autora. Dobitnik Nagrade Ivana
Brlić-Mažuranić za knjigu Ljubav, padobranci i izvanzemaljci, također je uspješan
suradnik dramskog programa Hrvatskog radija, gdje su mu izvođene komedije,
krimići i radio igre za djecu. Redatelj Mislav Brečić poigrao se stereotipima,
a u maniri crtića punoga gegova oživio svijet vrlo blizak djeci predškolskog i
ranoškolskog uzrasta.
RADIO IGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ POEZIJE
Vesna Parun: Moj prijatelj šišmiš, Redateljica: S. Jamnicky
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM
STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr
Kad razmišljam o tebi
Kad razmišljam o tebi, obuzima me nježnost
veća nego što mogu podnijeti
i zato šutim promatrajući te
i, kao kakav knjigovođa, bilježim svakoga dana
od čega se sastojiš, uplašen da nešto nedostaje:
najprije ti čitava i meni okrenuta licem
na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo sve
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,
oblina trbuha poput hljeba topla
dok zastajem na obali jezera
koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči
jer ti se stidiš i poželim da te čuvam
kad padne večer, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljke pokrivaju jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami.
Marin Budimir, 2. r.
Ekonomske škola, Šibenik
Voditeljica. Nada Bujas
Pjesma je uvrπtena na ovogodiπnji dræavni LiDraNo
U»ENICISTVARAOCI
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
KAZALIŠTE
WEB
Slike i pokreti nadjačali
priču
Skitnička bajka, prema
motivima Karela Čapeka u
redateljstvu Nane Šojlev,
Kazalište KNAP, Zagreb,
2009./2010.
S
Uzoran obrazovni portal
slavi deseti rođendan
http://www.rivaon.com
U deset godina objaviti više od
3000 članaka, izvješća, komentara i
reportaža, k tome i preko 2000 vijesti; suradnjom okupiti 350 učenika i
40 nastavnika, imati 170 000 posjeta
godišnje i biti važnim mjestom zajedništva srednjih škola – time se ponosi
RivaOn, obrazovni portala srednjih
škola Zadarske županije.
U povodu desetog rođendana portala RivaOn, posjet njegovim stranicama potvrđuje naš raniji dojam da je
riječ o iznimno kvalitetnom projektu i
velikom entuzijazmu njegovih nositelja, u prvom redu Edina Karića, profesora mentora Hrvatskoga jezika i Povijesti umjetnosti, idejnog začetnika
projekta i urednika portala.
HGM
Uz pomoć i potporu Medicinske škole Ante Kuzmanića te Vijeća ravnatelja srednjih škola Zadarske županije,
županijskog Upravnog odjela za društvene djelatnosti i Grada Zadra, ovaj
portal uspješno ostvaruje svoje ciljeve:
čini dostupnim obavijesti o odgojnoobrazovnim aktivnostima u srednjim
školama, nastavnike i učenike potiče
na korištenje ICT-a, povezuje sudionike
obrazovnih procesa, pospješuje njihove
aktivnosti te promovira rezultate njihova
rada, pridonosi informiranju o kulturnim
i zabavnim zbivanjima u Županiji...
Zbog ograničena prostora ove rubrike nemoguće je naznačiti što sve
ovaj portal nudi; ostaje nam mjesta
tek za pohvalu i preporuku: Posjetiti. I
za rođendansku čestitku, dakako!
(A. J.)
Pohvale za
Tjedan glazbe
Nezaboravan doživljaj
T
jedan glazbe za
djecu i mladež,
što ga svake
godine u travnju organizira Hrvatska glazbena mladež, iz godine
u godinu privlači sve
veću pozornost djece
i mladih. A s kakvim
se dojmovima oni odlaze iz KD Vatroslava
Lisinskog svjedoči i
pismo što je u HGM
stiglo iz OŠ “Stjepan
Radić“ iz maloga mjesta Tijarica kraj Trilja.
“Premda smo mala
škola koja djeluje u
jednoj maloj sredini,
izuzetno smo sretni što
imamo priliku svake
godine posjetiti KD
Vatroslav Lisinski i sudjelovati na koncertima
što ih organizira Hrvat-
ska glazbena mladež“
− stoji u pismu koje
je potpisala ravnateljica škole Ana Bravić.
“Kolege učitelji i ja
osobno svake godine
pokušavamo napraviti
sve što je u našoj moći
da djecu dovedemo na
Tjedan glazbe, jer je
to za sve nas, djecu i
voditelje, izuzetan i
nezaboravan glazbeni
doživljaj. Naša su djeca oduševljena, njihovi dojmovi su pozitivni, a
svake godine željno
iščekuju odlazak u Lisinski. Oragnizacija je
odlična, sviđa nam se
izbor djela kao i njihovo glazbeno−scensko
predstavljanje. Smatramo da to organizi-
Učenici iz Tijarice pred KD Vatroslava Lisinskog
u Zagrebu
rate izuzetno dobro,
sa željom i ljubavlju
da na zanimljiv i nadasve poučan način
zbližite djecu s jednom
vrstom glazbe koja je
danas, na žalost, nepravedno zapostavljena. Nezaboravan je to
doživljaj i za nas učitelje koji smo, radeći
u malim sredinama,
često zakinuti za ovakve glazbene događaje. Smatramo da bi se
i više hrvatskih škola
trebalo uključiti i motivirati djecu za Tjedan
glazbe za djecu i mladež. Mislimo da je to
vrlo dobar način da
djeca čuju jednu, svakako kvalitetniju vrstu
glazbe od one koja im
se danas nudi na svakom koraku“ − piše,
među ostalim, ravnateljica i kao potvrdu
svojim riječima navodi izjavu jedne učenice iz školskoga lista:
„…Koncertna dvorana
Vatroslava Lisinskog
− jedva smo čekali kad
će početi ‘Šeherezada’… Svi smo bili oduševljeni onime što smo
čuli i vidjeli… Stvarno
nešto što trebate doživjeti, jer riječima je to
teško opisati….“
kitnica, dobar, iznimno
pošten i pitom, kakvi skitnice često jesu, biva optužen da je pljačkaš i ubojica
“stanovitog Neznanca“. On to,
naravno, nije, samo se zatekao
na nezgodnu mjestu u nezgodan
trenutak. Stoga ga snalaze razne
nevolje koje, međutim, podnosi
strpljivo i uglavnom pasivno.
“No, ono što on ne zna jest da ga
zapravo na kušnju stavljaju bijele vrane, nadnaravna stvorenja,
svojevrsni zaštitnici i usmjerivači svih onih koji lutaju“.
Tu realistična i sjetna priča
o pravdi i nepravdi, o slučaju i
nesreći, o dobroti i zločestoći, o
neopravdanoj optužbi i elementarnom poštenju dobiva stanovito nadnaravan karakter. Tako se
cijela priča i igra, nadrealistično
i stilistično.
Najvažnije sastojnice ovoga
uprizorenja su one likovne, a
zatim i plesne. Taj balet s elementima verbalne komunikacije
ili ta priča koja prerasta u plesnu - iznimno mnogo polaže na
kostimografiju. Redateljski pristup je “otvoren“ pa se i samo
odijevanje pretvara u stanovitu
predstavu.
Sve su uobličile koreografkinja Desanka Virant i redateljica
Nana Šojlev, koje su korektno
navele da to nije “bajka“ Karela
Čapeka, nego uprizorenje “prema motivima“ Skitničke bajke. I
radile su - sebi za dušu! Imale
su priliku pokazati sve što su
zamislile pa su tako i napravile.
Znači: pokreti, boje, odjeća...
To je nadvladalo sve ostalo pa i
samu priču, više se polagalo na
pokrete i slike - takva je cijela
predstava.
Nju je izvelo petero iznimno
poslušnih i discipliniranih glumaca koji su se kretali i glumili
kao po nekoj žici, vrlo precizno.
(Stilizacija!)
Dakle, igraju: Josipa Bubaš,
Ines Cokarić, Igor Hamer, Sara
GLAZBA
Stanić i Ana Šetka. Navodim ih
kako piše u programu. Mlade
glumce ne poznajem. Muško je,
dakle, tu tek jedno, on je skitnica - Igor Hamer. Kolegice mu,
ženska čeljad - sve su u više uloga. Bilo bi dobro istaknuti, pohvaliti ponešto i poneku od njih,
međutim - koja li je koja... No,
kako se i predstavljaju grupno,
tako su i dobri - kao grupa! To je
gledateljstvo prepoznalo i iskreno im zapljeskalo na svršetku
jednosatne predstave.
U sažetku: predstava je ponuđena “za djecu i odrasle“, no
drugačija od ostalih - likovna i
lirična - izmiče stanovito recepcijskim standardima, a osobito
navikama; otkriva nove - istina
rubne - mogućnosti i igre i kazališnoga senzibiliteta.
Stijepo Mijović Kočan
Mazepa, opera P. I. Čajkovskog prvi
put na hrvatskoj pozornici
Snažni ljudski likovi
P. I. Čajkovski (1840.-1893.),
po stilu romantičar, u Mazepi je
napisao neke od najboljih stranica svoga velikog i raznolikog
opusa. To je djelo u kojemu je,
kako ističu glazbeni kritičari,
glazba jednako snažna kao u
posljednjim trima simfonijama.
Kao i za operu Pikova dama i
neke druge opere, Čajkovski
je i za operu Mazepa, koja je
praizvedena u veljači 1884. u
Boljšoj teatru u Moskvi, kao
predložak uzeo djelo Aleksandra Sergejeviča Puškina
(1799.-1837.). Mazepa je povijesna glazbena drama koja se
temelji na istinitim događajima
što ih je Puškin opisao u poemi Poltava (1828.). Čajkovski
i njegov libretist Viktor Bure-
njina dosta su truda uložili dok
su našli pravi pristup velikoj
ratnoj temi, ali i kompleksnoj
ljubavnoj vezi glavnih likova,
mitskog vojskovođe Mazepe i
mlade Marije.
Vrijedi pogledati ovu opernu predstavu koju HNK daje u
povodu 170. godišnjice rođenja P. I. Čajkovskog (7. svibnja
1840.), kad je već moralo proći
čak 116 godina od praizvedbe
Mazepe u Moskvi, iza koje je,
za samo četiri dana, uslijedila i
uspješna premijera u Marijinskom kazalištu u Peterburgu.
Za uspjeh ove opere u HNK
angažirani su ruski umjetnici,
dirigent Mihail Sinkevič i bas
Vladimir Vanejev, koji tumači
glavnog junaka, kozačkog heTamara Franetović Felbinger
i Vladimir Vanejev
tmana. Redatelj je Ozren Prohić, koji zajedno s Brankom
Lepenom potpisuje i scenografiju. Primjerene kostime brojnoga ženskog ansambla i solista kreirala je kostimografkinja
Petra Dančević.
Uz već spomenutoga ruskog
basa Vanejeva, koji je solist
Marijinskog teatra iz Sankt Peterburga, iz kojega dolazi i dirigent Mihail Sinkevič, inače česti gost HNK, odlični interpreti
bili su i domaći pjevači kao i
Luis Chapa, meksički tenor u
ulozi mladoga kozaka Andreja.
Na predstavi 15. svibnja (premijera je održana 7. svibnja
2010.) nastupio je Luciano Batinić, bas, kao Kočubej, ukrajinski veleposjednik, kojega je
kasnije podmuklo ubio Mazepa. Ljubov, Kočubejevu ženu,
pjevala je splitska mezzosopranistica Nelli Manuilenko,
a Mariju njihovu kćer, koja se
bez roditeljskog pristanka udala
za Mazepa, i na kraju poludila,
uvjerljivo je tumačila Tamara
Franetović Felbinger. Baletni
par bili su Danijela Zobunđija i
Alen Gotal, a koreografkinja je
Blaženka Kovač Carić.
Uz Zbor i orkestar HNK u
Zagrebu, nastupio je i Orkestar oružanih snaga Republike
Hrvatske. Prijevod libreta napravila je na hrvatski i engleski
Tijana Gojić.
Milica Jović
mediji
aktualno
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
27
www.skolskenovine.hr
BJELOVAR
O
Nakon Malog BOK festivala
ČASOPISI
Lutkarstvo kao sinteza
umjetnosti
vogodišnji je Mali BOK
fest (Bjelovar, 3. − 7. svibnja) plijenio pozornost medija predstavama i sadržajima za
djecu i mlade koje su bile brojnije,
a ponekad i posjećenije od predstava za odrasle.
Posvuda spominjani smanjeni
proračun ovogodišnjeg BOK-a
nije se odrazio u području odgoja
mladih za kazalište. Štoviše, ponovno je dokazano da su za odgoj
i edukaciju potrebni stručni ljudi,
entuzijasti u svojem poslu i manja
financijska ulaganja.
Selektorica predstava za djecu i
mlade Irena Hlupić Rašo napravila je iskorak u organizaciji BOKa i sličnih festivala činjenicom da
je pozornost usmjerila na mlade,
na zadovoljavanje njihovih potreba za edukacijom u dramskom
izričaju, na način da je dramski
odgoj i dramski izričaj decentralizirala i dovela njima, svjesna činjenice kako je u najranijoj dobi
najučinkovitije djecu i mlade podučiti dramskom izričaju, jer kasniji pokušaji daju mnogo manje
rezultate. Dosadašnja je praksa
festivala da se u tjedan, eventualno dva zbije niz predstava (ne)
namijenjenih mladima i završi
priča o dramskom odgoju u toj
godini stanovnika grada nedaleko
od Zagreba, nadajmo se trajno,
završena!
Ovogodišnji je Mali BOK, tematski usmjeren na lutkarstvo,
započeo produkcijama studenata glume i lutkarstva Umjetničke
akademije u Osijeku, čija je voditeljica mr. sc. Livija Kroflin u
uvodnom govoru naglasila da je
lutkarstvo neopravdano zapostavljeno u odnosu na ostale dramske izričaje. Stoga su i nastojanja
Umjetničke akademije u Osijeku
jedinstvena u Republici Hrvatskoj, jer nema druge akademije
koja ga toliko njeguje i razvija kao
njihov Odsjek za kazališnu umjetnost na način da omogućava izobrazbu studenata glume i lutkarstva za ovaj vid umjetnosti. Rad u
uvjetima koji jedino kreativcima i
potencijalima poput studenata koji
su gledateljstvu producirali svoje
Drvo znanja
Enciklopedijski časopis
za mlade
godina XIV., broj 135,
svibanj 2010.
M
S izložbe Rie Trdin “Od Slavonca do komarca”
uratke rezultirao je jedinstvenim
doživljajem za gledateljstvo. Studenti su kratkim lutkarskim predstavama pokazali beskraj lutkarstva kao dramskog izraza koji prvenstveno djeci i mladima pomaže
u izražavanju i razvoju osjećaja,
sklonosti, sposobnosti i uvjerenja,
kao i stjecanju sigurnosti i samopouzdanja.
Akademska slikarica Ria Trdin,
asistentica na UAOS-u i doktorantica studija u Bratislavi, čija
je izložba lutaka „Od komarca do
Slavonca“ bila izložena u Gradskom muzeju Bjelovar za vrijeme
trajanja BOK festa, pokazala je
svoje lutkarske uratke izrađene za
potrebe UAOS-a, ali i ukazala na
pokušaj da se lutkarstvo i lutkarska tehnologija profesionalizira te
da se postave temelji za otvaranje
prvoga budućeg studija lutkarske
tehnologije u RH, pri UAOS-u.
Predstave izvedene na Malom
BOK-u, tematski usmjerene na lutkarstvo, podučile su djecu i mlade
kako ono, kao sinteza umjetnosti,
u sebi objedinjuje jedinstvo doživljaja pokreta, likovnog, glazbenog,
dramskog i plesnog izraza te nudi
bezbrojne mogućnosti stvaralačkog i maštovitog izražavanja, ali i
poduke za život. S tim su se gledatelji susreli ne samo putem predstava, već i radionica, navedene
izložbe i druženja.
Nataša Ljubić Klemše
nogi znanstvenici, na tragu
Darwinove teorije evolucije,
već raspravljaju o tome što će se
dogoditi s ljudskom vrstom u budućnosti. Je li čovjek prestao evoluirati? Ako nije, dakle ako još evoluira,
kako će u budućnosti izgledati taj
“novi čovjek“ i njegovo društvo?
Time se bavi novi, svibanjski broj
enciklopedijskog časopisa za Mlade
Drvo znanja, koji je tom problemu
posvetio glavnu temu broja.
Jednu pojavu iz evolucije, križanje
i dijeljenje vrsta, obrađuje i članak
Hibridne životinje na primjeru polarnih medvjeda, koji su najvjerojatnije evoluirali od mrkih medvjeda, i
kojvukova koji su nastavli križanjem
kojota i vuka, a zatim slijedi prilog
o velikim svjetskim epidemijama, od
kojih nismo imuni ni danas, pa zanimljiv članak o devinu mlijeku, koje
ima, primjerice, ima tri puta više C
vitamina i deset puta više željeza od
kravljega mlijeka. Prilog o Ramzesu II. ili Velikom upoznat će nas s
jednim od najvećih faraona staroga
Egipta, čije se vrijeme vladavine podudara s vremenom Mojsija i izlaskom Židova iz egipatskoga sužanjstva. Kako se stanovalo u različitim
vremenima ljudske povijesti, a kako
danas govori članak Stanovanje, a
članak Od republike do carstva prikazuje dva burna stoljeća rimske
povijesti, zadnja dva stoljeća prije
Krista, koja su označila vrhunac
rimske moći. Slijede prilozi o poljoprivrednim površinama, tim nenadomjestivim izvorima hrane, pa o
stanovništvu Sjeverne Amerike, a
na kraju rubrika Put oko svijeta vodi
nas u Vladivostok, zadnju postaju
Transsibirske pruge.
MoguÊnosti
Časopis za književnost,
umjetnost i kulturne
probleme,
godina LVII., broj 1-3,
siječanj - ožujak 2010.
P
Radionicu za djecu vodila je lutkarska pedagoginja ZKL-a Kruna Tarle
rvi ovogodišnji trobroj splitskoga
časopisa Mogućnosti na prvome
mjestu donosi esej Tonka Maroevića
o malo poznatom splitskom pjesniku
Petru Mariji dei Grisogono, autoru
koji je pisao isključivo na talijanskom
jeziku, a najpoznatiji je po nekim
svojim prigodnim pjesmama, među
kojima je i oduža pjesma posvećena
Viškom boju (1866.). Uz Maroevićev
esej tiskane su i dvije Grisogonove
“poemice“ - uz već rečenu pjesmu
posvećenu Viškom boju tu je i odulja
pjesma Brodolom.
Mirko Tomasović bavi se Fortisovim djelom Put po Dalmaciji, posebice Fortisovim opisom Morlaka, pokušavajući “obraniti“ autora od optužbi
da je ocrnio i iskarikirao stanovništvo
dalmatinskoga zaleđa. Taj animozitet
prema Vlajima Tomasović aktualizira
i nekim pojavama iz suvremenog života, posebice kad je riječ o odnosu
“fetivih“ Splićana prema stanovnicima iz Dalmatinske zagore.
Norka Machiedo Mladinić donosi
neke pojedinosti iz prepiske Ivana
Meštrovića sa svojim prijateljem
Ivom Tartaglijom u vrijeme Drugoga
svjetskoga rata, a Josipa Korljan
bavi se romanom Dubravke Ugrešić
Ministarstvo boli i načinom kako je
autorica obradila temu traumatiziranosti. Od ostalih priloga izdvajamo
još razgovor s poznatim slikarom
Josipom Botterijem Dinom te rukovet pjesama Ljerke Schiffler i Josipa
Palade.
Obnovljeni život
Časopis za filozofiju i
religijske znanosti,
godina LXV., broj 1., Zagreb,
2010.
O
bnoviteljska inicijativa i proročka vizija naslov je uvodnoga
članka Alfreda Schneidera u novome broju Obnovljenoga života, u
kojemu autor uz Godinu svećenika
2009./2010. promišlja i propituje
smisao i poslanje svećeničke službe. Što je modernizam i kakve je
posljedice izazvao u životu Crkve
istražuje Ivan Šestak (Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu)
u članku Filozofski temelji modernizma. Pod modernizmom autor
podrazumijeva idejni pokret među
katoličkim misliocima krajem 19. i
početkom 20. stoljeća, koji su željeli dovesti u sklad katolički nauk
s tadašnjim idejnim kretanjima na
području filozofije, znanosti i općenito kulturnoga i društvenoga života.
Tom temom bavi se i članak Ivana
Antunovića (FF DI, Zagreb).
Dragan Nimac iz Nacionalnoga centra za vanjsko vrjednovanje
obrazovanja u svome se članku bavi
unutarnjim i vanjskim promjenama
kroz koje prolazi obitelj u suvremenom društvu. Clarles Morerod, rektor Papinskoga sveučilišta sv. Tome
Akvinskog (Angelicum) u Rimu, piše
o ulozi nauka sv. Tome Akvinskoga
u teološkoj formaciji svećenika.
Od ostalih priloga izdvajamo
članak Milana Špehara (Teologija
u Rijeci) o mistici u velikim nekršćanskim monioteističkim religijama
židovstvu i islamu te članak Zlatka
Sudca o molitvenom životu bl. Ivana
Mertza.
Pripremio I. Rodić
iz proπlosti
28
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
www.skolskenovine.hr
PRIJE 150
GODINA
Svojstva pravoga narodnog
učitelja
Prvo i glavno svojstvo kod svakog učitelja mora biti podpuna izobraženost. Ako učitelj hoće da dužnosti svoje podpuno izpunjava, te vrstan bude izobraziti i pobožno odgojiti
mladež, mora prije i sam dobro odgojen i valjano naobražen
biti; jer što sami neimamo, toga ni drugomu dati nemožemo.
On mora ne samo onim predmetom, koji mladeži predaje,
vješt biti, nego i o drugih predmetah toliko znati, koliko je
svakom naobraženom čovjeku potrebito. Istinabog, kod nas
ima ljudih, koji misle, da je učitelju dosta, ako samo dobro
pisati, čitati i računati znade; nu takovi ljudi nisu shvatili
veliku važnost učionah. - Kod nas je dakle osobito paziti na to, da se zvanju učiteljskom posvećuju mladići vrlih
sposobnostih i dobre volje, da s duhom vremena napreduju, jerbo svaki učitelj mora biti muž napredka, i ako neima dobra temelja, nemože nikada dobro napredovati niti
dužnostih svojih izvršavati.
Napredak
Br. 17 / 1. lipnja 1860.
PRIJE 100
GODINA
OBLJETNICE
Kratki let Poleta
Priredila Štefka Batinić
Uz
popularnoznanstvene
teme, list je
obrađivao i
teme iz
svakodnevnog života
srednjoškolaca,
često kritički
i polemički
intonirane
te pisane iz
neposrednog
učeničkog
iskustva
Školski ispiti
Svake godine, kad se primakne kraj školske godine,
dižu se glasovi protiv zaključnih školskih ispita u pučkim
školama. Bili ovi glasovi kako mu drago opravdani, stvar
se ne može promijeniti, jer godišnje školske ispite normira
školski zakon, pa se ne mogu dokinuti, dok se školski zakon
ne promijeni. Dao Bog, da se to zbude što prije!
Škola
Be. 6 / lipanj 1910.
Crtež Ede Murtića,
objavljen u drugom
broju Poleta 1940.
Vjeronauk u školama
civiliziranih država
U “Revue de Belgique“ za januar, nalazimo prijegled o
obuci u vjeronauku u školama civilizovanih država. U Francuskoj ne uči se vjeronauk u školi, u Holandiji religija nije
u nastavnom planu, tako i u kantonima Genéva i Neuchâtel,
gdje su škole neutralne. U Japanu nema pitanja o religijskoj
obuci u školi; u Kolumbiji je isključivanje vjeronauka izazvalo revoluciju; u Mexiku ostavljena je religijska obuka
na brizi roditeljima i svećenicima; u Sjedinjenim Državama
ne uči se u školama vjeronauk u pravom smislu ove riječi,
ali je sva obuka kršćanska. U svim ostalim državama vjeronauk se uči u školama.
Preporod
Br. 6 / lipanj 1910.
Zahtjev moderne didaktike
Zahtjev, da se uvedu umjetnosti u školu, ili bolje da se
učini cio rad u školi umjetnošću, znači ujedno oslobođenje
njezino, kao i oslobođenje i samostalnost učitelja, da se uzdigne od pukoga mekaničkog obrtnika, do slobodnoga i samostalnoga umjetnika. To je težnja za oslobođenjem škole
od svega onog, što ju je dosad tlačilo. Škola ne može da
bude ni politikum, ni ekleziastikum, već skolastikum, ali ne
u sredovječnom smislu te riječi.
Tomu idealu stoji na putu veoma mnogo zapreka, no treba ih pomalo odstranjivati, pa će se tako poboljšati prilike
škole, poboljšat će se metoda sama od sebe. Današnji zahtjevi moderne didaktike riješit će se vrlo lako u slobodnoj
školi, gdje će biti učitelj umjetnik, koji će oboružan znanjem moderne kulture uzgajati nove ljude, nove građane na
sreću naroda čovječanstva.
Napredak
Br. 6 / lipanj 1910.
Sedamdeset godina od pokretanja i
gašenja Poleta - lista hrvatskih đaka
Hoćemo list, koji će biti
pisan za nas, koji će pisati
o nama, u kojem ćemo i mi
surađivati i koji će biti prije
svega i u prvom redu naš list.
Hoćemo list, koji će donositi kratke članke o posljednjim rezultatima nauke, koji će
nas informirati o različitim
omladinskim pitanjima, koji
će nas upoznavati sa stanjem
srednjih škola naše domovine
i čitavog svijeta, koji će nas
upoznavati sa svim omladinskim pokretima, koji će donositi članke iz svih područja nauke i života, koji će nas uputiti
u umjetnost i literaturu.
Tražimo list, u kojem ćemo
mi sami surađivati, u kojem
ćemo pisati o onom što nas
tišti i što doživljavamo, a time
ćemo se više približiti jedni
drugima, povezati se i upoznati s ostalom srednjoškolskom
omladinom.
Tražimo list, koji mora da
postane naša svojina, dio
našega života. On mora biti
odraz onoga što nas interesira
i što bi trebalo da nas interesira, on mora da iskreno i prijateljski pristupi svima i da nađe
riječi za sve naše probleme,
da svima donese nešto interesantno i da u isto vrijeme bude
glasilo naših želja, naših osobnih srednjoškolskih književnih
nastojanja, odraz naših sposobnosti i mogućnosti.
Zahtjevi su to srednjoškolske
omladine od uredništva lista
Polet, pokrenutog u siječnju
1940. godine. Glavni urednik
bio je Kamilo Brössler (1901.1967.), pedagog i socijalni
radnik, koji je u to vrijeme bio
načelnik Odsjeka za socijalnu
zaštitu Odjela za socijalnu politiku Banovine Hrvatske. U
Uvodniku prvog broja Brössler, među ostalim, kaže: Naša
je želja, da ovaj list bude vjerno ogledalo mišljenja i težnji
naše omladine, da mladež u
njemu dade oduška svim onim
plemenitim interesima, koji
ostaju nezadovoljeni u okviru
sadanje škole, da pored toga
bude prijatelj, odgajatelj i putokaz našoj omladini na putu
PRIJE 50
Švedski učenici ne žele
petodnevni radni tjedan
Nacionalno društvo za radio-difuziju i Ministarstvo prosvjete
Švedske proveli su anketu među učenicima od 13 godina naviše,
a anketom je obuhvaćeno oko 66 posto svih učenika. Pitanje
je glasilo, hoće li da radna sedmica u školama traje pet dana,
a ne šest kao sada. Većina anketiranih učenika, 72,2 posto ili
236.816 učenika, izjasnilo se protiv radne sedmice od pet dana
u školama, a 25 posto ili 82.984 učenika izjasnili su se za petodnevnu radnu sedmicu. Ostali su vratili prazan anketni listić.
Školske novine
Br. 23 / 3. lipnja 1960.
Zaslugom pionira uništeno je
1256 pernatih grabežljivaca
Ovogodišnji uspjeh Pionirske organizacije Osnovne škole u
Vrbovcu i sedam područnih odjeljenja u akciji za uništavanje
Naslovnica drugog broja Poleta
iz srednje škole do višeg studija i do polaska u praktični
život.
Uz
popularno-znanstvene teme, list je obrađivao i
teme iz svakodnevnog života
srednjoškolaca, često kritički
i polemički intonirane te pisane iz neposrednog učeničkog
iskustva. U posljednjem broju kratkoga Poletova života
učenik osmog razreda gimnazije napisao je članak koji ilustrira nezadovoljstvo, kritičnost
i angažiranost međuratnih
gimnazijalaca, ali i duh lista
koji se nažalost ugasio već
nakon pola godine. Njegov bi
članak vjerojatno potpisali i
današnji gimnazijalci:
Učinite nas odgovornima!
Često dolazi do jednog
stanja, u kome svi dižu ruke od
nas, učenika. Postaje nejasno
i nastavnicima i roditeljima
i znancima: otkuda ta iznenadna drskost, ta neodgovorna hrabrost, to besprimjerno
poniženje ili moralna bijeda?
Gdje su izvori tim neshvatljivim reakcijama, koje se često
završe istjerivanjem iz škole,
udarcima kod kuće, ukorom.
Samo međusobno nerazumijevanje! Profesori zaokupljeni interesom svoje struke,
brigama teškog života ne razumiju često naše mladenačke
tegobe i borbe, a đaci zaokupljeni teškim sukobima svoga
duševnog razvitka ne mogu
često da ispravno shvate motivaciju nastavničkih mjera i
zahtjeva.
Zašto nam ne pridju kao ljudi i prijatelji, stariji poznanici.
Zašto oni nemaju više razumijevanja i više ljubavi za nas?
Ništa, osim mržnje, ne može se
postići stajanjem izvan klupe,
ukorom, istjerivanjem, batinama ili nepravednim ocjenjivanjem, Sasvim sigurno znam,
da ni oni najgori nastavnici
tim metodom nisu pribavili
sebi mir, zadovoljstvo. Upravo obratno. Osigurali su si
nespokojstvo ili - u najgorem
slučaju - jedan ružan san. Dok
mi učenici tek u najboljem
slučaju imamo taj ružan san.
A u najgorem?
Bez cilja, bez ideala, bez
osjećaja svoje vlastite vrijednosti - svoga kvaliteta - bez
svijesti o svojoj osobnosti, a
sa znanjem svih matematskih,
kemijskih, fizičkih ili bilo kakvih formula, mi ne možemo
biti ljudi. Ni hrvatski jezik, ni
historijske činjenice, ni francusko “slaganje vremena“
nije ono što je bitno. Bitna
je borba protiv one grozne baruštine u kojoj se tope
čitave generacije učenika,
borba protiv prosjeka, nivelacije, gušenja osobnosti i
onemogućavanja poleta. A
sve do onog časa dok mi budemo izbacivani u serijama
(kao automobili) iz srednje
škole, dok nam ona bude teret u životu i nespokojstvo u
sjećanju, mi ne možemo biti
odgovorni. Mi ne možemo biti
odgovorni, kada nas se osam
godina uči pravilima života, a
život promatramo kroz uska
školska prozorska okna.
Učinite nas životu bližim,
gospodo profesori, i život
bliži nama! Spremajte od nas
ljude koji će nešto znati, a
ne znalce koji neće biti ljudi.
Učinite najveću uslugu koju
nam možete učiniti - učinite
nas odgovornima!
GODINA
grabežljivaca nije malen. Ovaj vid društveno-korisnog
rada Pionirske organizacije pokrenut je na molbu lovačkog
društva “Orao“ iz Vrbovca, a za uzvrat Lovačko se društvo
obavezalo dati odgovarajuću nagradu (za jaje grabežljivca ili
za kljun 5 dinara, a za svaku mladu lisicu 250 dinara i t. d.).
Preko 200 učenika, a naročito onih iz udaljenih sela, organizirano i pod nadzorom prošlo je u aprilu i maju cijeli teren.
Uništeno je 1256 komada jaja od svraka, vrana i jastreba i
32 mlade lisice. Ako bi ovo pretvorili u novčanu vrijednost,
koju su učenici privredili u lovištu, onda bi ona iznosila nešto
oko 708.000 dinara računajući, da svaka lisica u prosjeku u
lovištu uništi 5 fazana a svaki pernati grabežljivac jednog, ne
računajući i druge štete od grabežljivaca.
Učesnici su učestvovali i u sakupljanju jaja za trovanje grabežljivaca. Ukupno je sakupljeno 2500 komada jaja
(vrijednost 35.000 dinara), koja su otrovana i postavljena u
lovištu, te je i to prilog na unapređenju lovišta.
Ostvarujući ove zadatke, učenici su dobro upoznali bližu
okolicu, život i rad u šumi i na polju, kao niz drugih elemenata, koji su vrlo dobro došli u nastavnom radu u školi, a koji su
nastavnici dobro iskoristili. Sav ovaj rad organiziran je preko
Pionirske organizacije, uz pomoć i kontrolu nastavnika, u punoj mjeri razvijena je inicijativa i samostalnost učenika.
Školske novine
Br. 24. / 10. lipnja 1960.
πkolski æivot nekoÊ
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz
školskog života. Da se makar dio tih tekstova
okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je
nekoć bila i kako je individualno doživljavana.
K
www.skolskenovine.hr
Iz moje πkolske torbe
[Ulomci]
Ferdo Živko Miler
Priređuje Anđelko Jelin
ad sam još ja đakovao u gimnaziji,
bio je običaj, da bi nam profesor hrvatskog jezika na koncu školske godine zadao zadaću, koju smo onda na početku nove školske godine morali u novoj teci
lijepo napisanu predati njemu ili njegovu
nasljedniku.
Taj posao bio je Damoklov mač, koji nije
bio vrstan da nam nasladi ferije, osobito ako
je zadatak glasio: „Kako sam proveo ljetošnje praznike.“ A Bog i duša, ja sam kao đače
gimnazijalče svega izradio četiri take zadaće, a tri puta je glasio zadatak: „Kako sam
proveo ljetošnje praznika.“
Naš Ivo Galovac bio je idealan drug, spreman na svaku vragoliju, složan brat u svakoj
junačkoj nevolji, a specijalitet mu je bio u
kritičnim časovima zagovarati učitelje, da je
prošao gdjekoji sat bez ispitivanja, baš kad
bi nam to bilo vrlo neprilično. I kod toga
požrtvovnoga posla znao je biti tako nesebičan, da nije žalio, ako bi kroz takav razgovor
ma i sam zapao uškripac. Pa i inače bio je
pravi altruista.
Naš Ivo opeta jednoga četvrtka preturio
osam sati teške tamnice baš zato, što se dva
dana prije za nas „žrtvovao“, tj. uzeo na svoju dušu neku vragoliju, koju je on doduše
bar od velike česti i skrivio, ali po službenoj „istrazi“ se odlučni faktori bome ne bi
dosjetili, da je i on kriv. A treba znati, da su
onda zatvori padali kao proljetne kiše, pa si
se lakše dobavio osam sati nego danas najblaže opomene.
Sjutradan – u petak – Ivo nam se potuži,
da mu je u zatvoru bilo strašno dosadno, jer
je morao sjediti sȃm. Tako što je onda bio
rijedak slučaj, pa se njime ljuto pooštrila kazna. Kad bi u zatvoru sjedjela samo trojica,
to je već bila vesela zabava, o kojoj se onda
pričalo petkom i subotom. Od nedjelje do
četvrtka dakako da su opet osvojila druga
pričanja, jer smo morali i nedjeljama sjedjeti
sve u šesnaest.
- Ali da ubijem vrijeme, nastavi Ivo, sjetio
sam se nečega, što će mi biti za dušu. Složio sam zadaću, koju će nam profesor zadati
preko ferija. Hvala Bogu, još petnaest dana,
i eto ih.
- Ma kako si mogao složiti zadaću, kad ne
znaš, što će nam se zadati? - navalili mi.
- Al ste šupljaci. Zadat će nam se zadatak:
„Kako ste sproveli ljetošnje praznika.“ Hajde za okladu!
Mi prasnemo u smijeh, i onda navalimo
opet na prijatelja svi, neka nam bar pročita
svoj koncept.
On to učini. I taj je koncept glasio otprilike ovako:
„Školska godina se svrši, ode u more vjekovječnosti, otkle je nijedna volja, nijedna
suza ljudska već ne vrati. I dobar učenik kad
samo pomisli, kolika je šteta, da tako jedna
godina školska ne traje duže, on samo žalosnim srcem može da ostavi svete prostorije,
gdje mu se kroz deset mjeseci davalo i sipalo
znanja i mudrih nauka za cijeli život njegov
a na usta onih učenih, krasnih muževa, koji
su dika ovoga svijeta, koji su naši učitelji.
Ali ja sam njihove očinske pouke i opomene
duboko usadio u srce svoje, i nisam otišao,
da propraznujem praznike, i da ludo i bezdušno gubim vrijeme, kako to znadu neki lakoumni drugovi moji – Bog im oprostio teški
grijeh! Nego ja sam otišao kući svojih roditelja, da tamo u seoskom miru mogu svaki
čas da upotrijebim baš u tom smislu, kako
nas uputi naš dični, vrlo učeni i za učenike svoje vazda očinskom brigom zabrinuti,
ljubljeni profesor hrvatskoga jezika. Mojim
roditeljima to nije bilo sasvim pravo. Ali ja
znam, što je dužnost moja, i zato sam upotrijebio skupocjeno vrijeme ferijalno na ovaj
način: Ujutru bih ustao, zoru prevario. Nakanio sam pročitati sve Ciceronove Filipike.
To sam i učinio. Čitajući to biserje retoričke
savršenosti svako sam jutro dočekao sunce.
Poslije prvih zalogaja jela hajde onda da
se zabavim matematikom. Moja je najslađa
zabava bila rješavati jednadžbe. Svaki dan
riješio sam po tri. Istina, da mi više puta nije
doteklo vremena baviti se prije objeda još
poviješću, ali kad god bih dospio, ja bih pročitao, što je mojoj žednoj duši milo. A to su
ratovi! Trojski rat, meseneski rat, punski rat,
29
Ferdo Živko Miler (1853. – 1917.), književnik i pisac školskih udžbenika, bio
je srednjoškolski profesor u Osijeku i Zagrebu, potom dramaturg HNK u Zagrebu
(1899. – 1902.) te višegodišnji urednik (1906. – 1914.) Pobratima, zabavnog i poučnog lista za odrasliju mladež.
U Pobratimu 1911. godine Miler, potpisan inicijalom Ž., objavljuje svoja sjećanja
na učeničke i profesorske dane, a niz tih crtica (izašlih u više brojeva) povezao je
naslovom Iz moje školske torbe.
sedamogodišnji, tridesetogodišnji, osamdesetogodišnji, stogodišnji rat, pa rat Karla
XII.! Upodne jedva bih pojeo žlicu juhe, jer
mi duša već nije dala mira, dok se ne zadubih u statistiku – to je moja ljubimica! To je
ona znanost, iz koje ja jednom mislim crpsti
vrela životu svomu. Nisam kriv, što sam dvatri sata popodanja morao svaki dan uludo
potratiti nekim šetnjama i pohodima. Na
to me silila majka i sestra moja. Istina, ja
sam te časove spasonosno upotrebljavao,
da obogatim znanje svoje u zoologiji, botanici, mineralogiji. Nažalost se nisam mogao
baviti fizikom, jer tamo u tom nesretnom
selu nije bilo nikakvih pomagala za nju. Ali
čim bih došao kući i pojeo večeru, odmah
bih uzeo gramatiku grčku, da ne zaboravim
krasne one nepravilne glagole, kojim nema
sličnih ni u jednome jeziku, što sam ih dosada upoznao. Pročitavši još kakih sto stihova
besmrtnog Homera ili jednu stranicu kojeg
olintijskog govora onoga uzor-besjednika i
uzor-domoljuba Demostena, spram kojega
je Ciceron prava ništica, legao bih na počinak. Oh, kako je to sve bilo krasno! Ali
bilo pa prošlo! I, pravo da kažem, nije mi ni
žao. Jer evo, sad ću opet za koji dan nogom,
punom svetoga straha i još svetije žudnje za
naukom stati na prag najsvetijega svetišta
moga, one škole, koja će me za malo vremena izvesti u svijet veliki, pun borbe, ali hvala
Bogu i pun ideala, za koje ću se onda boriti
kao lav, da po naputku svih divnih profesora
mojih, a najviše po pobudama ljubljenoga
profesora moga iz krasnoga jezika hrvatskoga, koji nam je zadao tu prekrasnu zadaću, i
kojega neka zato poživi Bog!“
N
aš profesor iz hrvatskoga jezika bio
je uistinu krasan čovjek. Ali da nas
je vidio, da nas je čuo, što smo se mi
nasmijali toj „zadaći“, ne znam, bi li mu se
to učinilo kao priznanje njegovih vrlina.
Kad se napola slegao naš silni smijeh, Ivo
će:
- Ali plagijati strogo su zabranjeni. Da niste prepisali zadaću moju!
Mi to njemu obećali svi, dakle i ja. Što ju
sad, poslije tolikih godina, iznesoh na ovome mjestu, to će mi Ivo, ako ovo uščita, zacijelo oprostiti. Jer on je hvala Bogu i danas
živ zdrav čovjek – baš kao i ja.
Bio posljednji sat „hrvatski“. I profesor
podiže glas i zadade zadaću ferijalnu: „Kako
sam sproveo ljetošnje praznike“.
A mi – kako da ne prasnemo u smijeh?
Sreća, da je školska godina bila na kraju kraja svoga. Jer ne bi opeta prošlo bez
„osam sati“.
Došao prvi kraj nove školske godine. Mi
predali zadaće: „Kako sam proveo itd.“ –
dakako i Ivo svoju.
Nakon pet šest dana dođe profesor hrvatskog jezika u razred. Nosi zadaće. To je
uvijek neki osobiti momenat. Mi šutimo kao
ribe i čekamo, što će biti.
Profesor uzme teku po teku i svakomu
od nas kaže svoju. Posljednja je teka Ivina.
Naš učitelj je drži u ruci, i kao da ne zna,
što bi. Prijeđe mu posmijeh preko lica, ali
mu se vidi, kako hoće da se drži ozbiljan.
Najposlije se doista nekako uozbilji, čak se i
smrgodi. Pa reče:
- Ivo Galovac! Vašu zadaću pročitao sam
ja, ali su je pročitala još neka gospoda profesori. Jezik i stil je dosta dobar. Ali sadržaj je
nedopuštena obijest. Vi ste osuđeni na osam
sati zatvora, i u tomu zatvoru napisat ćete
zadaću, kako ste uistinuu proveli te prošle
praznike.
Vidjeli mi, da i našem profesoru nije dobro
pri duši kod te osude, koju on valjda nije ni
skrivio, pa nekako tiho gledali druga svoga.
A ovaj će meni, prvome susjedu svome:
- Iz ove kože nikud. Sa osam sati završio
sam prošlu godinu, sa osam sati započinjem
novu. Ali čekajte --!
U zatvoru Ivo Galovac napisao novu zadaću, kako je uistinu proveo praznike.
Glasila je ovako:
„Oj ti školska godino, kako si mi se otegla! Jedva sam dočekao te blažene ferije. Al
sam ih se i naužio! Kad sam stupio u sobicu,
koja je tamo u očevu domu moja, prvo mi
je bilo, da bacim van sve knjige, što su tu
nesretnim slučajem ostale od prošle godine.
Bacio sam i tintarnicu, premda u njoj nije
bilo tinte, bacio sam i držalo perno, premda na njemu nije bilo pera – sve na ulicu.
I što sam spavao! Svaki dan do deset jedanaest sati. Kad bi onda došla sestra, da me
probudi, ja sam se znao tako razljutiti, da
je koji put i nastradala. Sjajna točka moga
svagdanjega života bio je objed. Jer moja
mama što zna skuhati, to je milina. A kuhala
je, što njezin sinak voli jesti. Druga sjajna
točka bila je zabava popodne. Tu južina, tu
kuglanje, pjesma i tamburanje. A treća točka
najsjajnija: večer. Gotovo nikada kod kuće,
nego uvijek pozvan. Dakle krasan život! A
što je glavno: knjige nisam vidio osim maminog molitvenika. I njega sam samo nosio,
kad smo nedjeljom išli u crkvu, mama ponosna sa đakom, sinom svojim.“
P
rođe opet nekoliko dana – profesor
hrvatskog jezika dođe u razred, nosi
jednu zadaćnicu. To je zadaćnica Ive
Galovca. Profesor ju nekako nevoljko dobaci i rekne:
- Ovo čedo obijesno duše Vaše pročitao
sam ja, a pročitali su ga i druga gospoda profesori. Jezik i slog, pravopis i interpunkcije
su dobre. Ali ja Vam velim, da se take zadaće ne smiju pisati. Učiteljski zbor Vas je zato
htio osuditi na šesnaest sati, ali po nečijem
zagovoru pomilovani ste na osam.
Prođe i ta školska godina, po nas najznatnija, najteža, jer smo onda maturirali. Ivo
dobio je bolju svjedodžbu od mene.
Na oprosnoj večerici, koju su i naši učitelji ukrasili nazočnosti svojom, spominjali
se doživljaji, budile svakojake uspomene. I
što je bilo zabave, smijeha, miline, kad mi
đačići vidjeli, da i ti profesori naši nijesu
apstraktna viša bića, nego su konkretni dobrodušni stvorovi ljudski, koji su mudrolije
naše po sto puta progledali pa i pregledali,
ako je samo moglo biti od onoga strogog
reda školskog.
I profesor hrvatskog jezika podiže čašicu
u zdravlje naše općeno, onda „specijalno“ u
zdravlje Ive Galovca. I završi:
- Moram još jednom da spomenem one
dvije zadaće Vaše. Jezik, slog, pravopis i interpunkcije – to je sve bilo u redu. Ali sadržina! Scripta manent – i tako ste morali dati
zadovoljštinu školskome zakonu. Nadam se,
da ćete zaboraviti te reštove, ali ja ne ću te
dvije zadaće Vaše. Sad ćete u svijet. Tamo
neka Vas sa Vašom glavom, sa humorom Vašim pratio Bog i sreća junačka!
S
* * *
vijet je škola svakomu otvorena. Škola je svijet samo učitelju otvoren. Za
ovaj školski svijet treba imati oči, dušu
otvorenu. Ali hvala Bogu, toga u nas ima. Ta
zato smo i postali školnici.
Ne znam ni sam, kako sam ozbiljno zagudio, a na umu mi je da pripovjedim tek
posve neznatnu epizodu.
Kad učitelj između satova po službi svojoj
onako šeće hodnikom, da se ta njemu povjerena omladina ne bi preveć uzobijestila,
najviše vidi, kako ti đačići – jedu. Neki žemičku suhu, neki namazanu maslacem, neki
kolače... ali vidi i to, da neki ne jede ništa...
Neko popodne u dva sata – sada već nema
„popodašnje obuke,“ ali onda još je bilo – ja
u razred i zapitam po običaju svome, da li
moji učenici imaju sve stvari u redu.
Zađe Milko Z., pa mi kaže, da nema knjige. Pitam ga, zašto nema, a on reče:
- Došao sam u podne kući, vrata bila zatvorena, pa nisam mogao unutra.
- Zar? A gdje su bili tvoji?
- Mama i sestra rade u polju, pa nisu došle
u podne kući.
- A tata?
- Umr’o je lani.
Meni se smrklo od toga neopreznog pitanja moga. Ali taj čas već mi nešto i sinu pred
očima. Kolikogod puta ja prolazio hodnikom i gledao dječake, kako izmeđ sata jedu
– njega nisam nikad vidio. Nego on ili sjedi u
svojoj klupi ili stoji na vratima školske sobe
i gleda onako sumrtvo te drugove svoje.
Znao sam, da je siromak. Bio je i dosta
slab učenik. Ali bio je uvijek čist, umiven i
opran. Dakle je njegova mati – udovica nadničarska – pazila dijete svoje. I htjela ga je
školovati!
Prođu dva tri dana. Popodne škola, a moj
Milko opet nema knjiga, jer opet nije mogao
u kuću. Ali ovaj put mi se ispričao nekim
strahom, kao da se boji, da mu ne ću vjerovati. I ja sebi rekoh: To dijete ne laže. I ja
ga zapitam:
- Zar to kod vas biva češće?
A dječak mi onako u strahu svome, kao da
je on kriv, odgovori:
- Biva, sad u ljetu, kad mama i sestra nađu
posla onako iznenada.
I ja se zamislio: Ej, dobri ljudi, ali siromaštvo i nevolja... [...]
N
* * *
e ću ga zaboraviti nikada. Bio je gotovo najmanji u razredu, glavat, a u
glavi oči opet preko reda velike. I te
oči svijetloplave gledale u svijet kao mrtve.
Nikada da bi sijevnule životom, i još manje
da su se nasmijale. Nije osobito učio, a jedamput se zapleo u neku vragoliju, pa ga
je stigla kazna – „iz sjednice“. Učiteljeva
je dužnost, da upozna dušu svakog učenika
svoga. To je hvala Bogu često puta lak posao, katkada je težak. Ovome momčiću nikako nisam mogao da proniknem u dušu, i
to me je peklo. Kad je znao, što ga se pitalo,
odgovorio bi kao u nekom strahu. Kad nije
znao, šutio je mramorkom, a te oči raskolačile se, da je meni bilo upravo neugodno.
Kad se proglasila ona kazna iz sjednice, on
je nijem slušao osudu, onda ponikne i zadrhta kao prut na vodi. To mene žacne. Gle,
reknem sebi, nije okorio, kako sam ja mislio
– hvala Bogu.
Otac njegov bio mi je znanac još od djetinjstva našega. Sreo me dan dva poslije toga
na ulici, i odmah će:
- Ha, jesi li ga prikvačio, toga nevaljanca
moga! Tako treba. I što sam ga je izlupao!
Na to ću ja:
- Moralo ga se kazniti. Ali da je on baš taki
nevaljan, to ja tebi ne bih potpisao. Ja bih još
i volio, da je življi.
Prođe i opet nekoliko dana, i ja moga „nevaljanca“ uzmem pitati grčki. On jedva odgovara, ali ipak nešto zna. Ja ga pomažem i
bodrim, i eto, ide mu opet malo lakše. Pogladim ga po glavi i pohvalim ga sa dvije
tri riječi. Na to on podigne oči k meni – s
pogledom tako živim, toplim, i ona blijeda
lica tako mu se milo zarumene, da sam ja
jedva uspregao radost svoju. Ta eto, otkrih
njegovu dušu. Njoj treba blagosti, prijaznog
poticanja, ništa drugo.
I ne prevarih se. Udesili i moji sudrugovi
zdogovorno način svoj spram njega tako, i
dječak oživi i postade puno bolji u nauku.
I opet mu sretoh oca. On će odmah:
- Čini mise, da je moja batina ipak jednom
koristila. Sada moj nevaljanac uči bolje. Je
li?
- Uči bolje, da - odvratim ja - no ne bih
rekao, da je to baš uspjeh tvoje batine. Ne
gledaj me tako bijelim očima, kako me je
gledao i tvoj sin, dok sam s njime bio strog.
Ide zima. Batini tvojoj mjesto je u peći, a mi
ćemo dečka tvoga sada odgajati „moderno“,
bez batina. Je li?
Taj je učenik moj postao poslije krasan čovjek, dika domovine.
aktualno
pisma
30
www.skolskenovine.hr
Čestitka
Budimo hrabriji i
gradimo dalje
Valja poraditi na tome da se svakog
tjedna Školske novine nađu u rukama svih prosvjetara
Prošlo je dosta vremena od moga neposrednog rada u školi i školstvu. Pratim,
međutim, zbivanja i u mislima sudjelujem
u događanjima u toj našoj životnoj oblasti
kojoj sam i posvetio život. Glavni izvjestitelj
o tome su mi Školske novine, odlučio sam
se u njima javiti. Ponukao me naslov o cjelodnevnoj nastavi objavljen prije nekoliko
brojeva. Pišem tek sada kada se nakupilo
niz događanja koja su me potaknula na pisanje.
Ponajprije, red je čestitati jubilej, 60. godišnjicu života i djelovanja Školskih novina.
Mnogi su to na vrijeme učinili, nikad nije
kasno s dobrim željama, kažu. Pridružujem
se svim dobronamjernim čestitarima. Vrijedi imati svoje strukovno glasilo. Nastalo je
kao učiteljski glasnik, prisjećam se, polovicom prošloga stoljeća i postalo je nezamjenjivo. Valja poraditi na tome da se svakog
tjedna Školske novine nađu u rukama svih
prosvjetara.
Sjećanja o počecima vode me u moje
studentske dane i dovode u misli profesora
Marijana Markovca, tada voditelja kolegija
ručnog rada na Višoj pedagoškoj školi u
Zagrebu, koji nam ih je redovito donosio i
započinjao razgovor o napisanom. Zahvalan sam mu za njegovu prirodnu ljubaznost
i iskrenu brigu o nama njegovim učenicima.
Radeći s njime usvajali smo taj pedagoški
stil.
Mnogo kasnije sam shvatio vrijednosti
njegova rada i nosim u sebi i danas zahvalnost i poštovanje za trud koji nam je
posvećivao. Naprosto, bio je sretan našim
uspješnim radom. Njegovo se djelovanje svodilo na zajedništvo sa studentskim
usvajanjem novih spoznaja. Bio je vrijedni
pregalac uvođenja rada u nastavnu praksu
naših škola i zagovornik širenja pedagoške
kulture kao naše učiteljske opstojnosti. U
tome je nezamjenjiv udio Školskih novina.
U posjetu jednoj školi ovih dana našao
sam Školske novine u zbornici na stolu. Pohvalno! Sjetio sam se svojih školskih dana.
O novom broju razgovaralo se pri dolasku u
školu, na velikom odmoru. Na okupljanjima,
sjednicama jednom mjesečno Školskim novinama bilo je posvećeno petnaestak minuta. Smatrali smo ih uistinu svojim glasilom.
Poticale su i pokretale niz aktualnih stručnih aktivnosti, posebice sindikalnih. I danas
Školske novine teže biti u tokovima svih za
školu aktualnih događanja. Što poželjeti
nego da nastavite uspješno!
A sada o cjelodnevnom radu škole. Pod
naslovom O cjelodnevnoj nastavi govori
poštovana kolegica pedagoginja, koja se
često javlja i lijepo piše. Iznosi traganja za
suvremenim pokušajima u školskom životu.
U svom opisu podsjeća na pedagoška nastojanja da se u tijeku cjelodnevnoga boravka učenika u školi nađe što više obrazovnih
i odgojnih sadržaja i oblika rada. Nudi im
sadržaje i aktivnosti i za njihov društveni
angažman u slobodnom vremenu. Očito
škola otvara svoja vrata potrebama odrastanja naših mladih građana u današnjem
životnom trenutku.
Djelovanje se škole ne svodi samo na nastavu. Rad u jednoj smjeni, koji sve više susrećemo, nudi uz to niz mogućnosti pedagoškoga djelovanja i vrijedi ih primjenjivati.
Složenija je škola materijalno skuplja, ali i
pedagoški zahtjevnija. Prisjećam se takvih
nastojanja u našoj zemlji, posebice zagrebačkih škola i dobronamjerno savjetujem:
vrijedi zaviriti u iskustva naše pedagoške
baštine i od njih polaziti i na njima graditi
dalje. Izvan sumnje prateći uz to traganja i
iskustva drugih i primjenjujući ih u stvaranju
vlastitosti. Nismo prihvaćali ne samo naziv
cjelodnevna nastava, nego i svođenje njena
pedagoškoga djelovanja u uske nastavne
okvire. Škola s cjelodnevnim boravkom bila
je uistinu vrijedno pedagoško iskustvo i za
naš hod dalje u pedagogiji osnovne škole.
Raduju vijesti o događanjima u životu
škola i obilježavanjima njihovih jubileja.
Valja pohvaliti različita nastojanja naše
pedagoške zbilje diljem domovine: okupljanja, savjetovanja, smotre, nastojanja
vrijednih pojedinaca, iznošenje iskustava
u stvaralačkom pristupu različitim oblicima
djelovanja u postojećim životnim uvjetima.
Ne znam što reći o mnoštvu ostalih vijesti. Tužan sam, na primjer zbog odsutnosti
zajedništva prosvjetarskih sindikata, česte
razjedinjenosti naših pedagoških ustanova.
Ima ih dosta, ali da li i dovoljno suradnje?
Nosim u sebi i misli o vrijednosti održanoga
skupa Hrvatskoga pedagogijskog društva,
kao i o skupštinama Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora i Hrvatske zajednice
osnovnih škola na kojima su izabrana nova
rukovodstva. Poželimo im uspješnost.
Školske novine daju ne samo pregled zbivanja u našem školstvu nego iz njih izlazi
određena usmjerenost u tokovima školskih,
pedagoških, prosvjetnih i kulturnih događanja kroz različite rubrike. Rado ih čitam, da
kažem.
Čestitke svim pregaocima za napore i
uspješnost u njihovim pedagoškim nastojanjima.
Valentin Puževski, Križevci
Predavanja
Djeca i računala
Računala su neizbježni dio života
djece pa se roditelji i učitelji trebaju
neprestano educirati o suvremenoj
informatičkoj tehnologiji
U Osnovnoj školi Vladimira Nazora u Krnici održala sam kao školska psihologinja
predavanje naslovljeno Djeca, računala i rizici interneta za učeničke roditelje i članove
učiteljskoga vijeća kao program stručnoga
usavršavanja. Predavanjem sam željela
informirati roditelje o pozitivnim stranama
uporabe računala i interneta, ali je naglasak bio i na upućivanju na rizike i posljedice ako se računala ne primjenjuju sukladno
preporukama. Polazište su bili rezultati ankete o uporabi računala i mobitela koju sam
provela s učenicima ove školske godine, ali
i neke konkretne situacije, komunikacija i
objavljenje fotografije na Facebooku koje
su se dogodile u školi.
Rezultati su pokazali da skoro sva djeca
u kući imaju računalo i da ga upotrebljavaju
najviše za videoigre i komunikaciju s drugima, a zatim za učenje i ostale zabavne
sadržaje. Prosječno na računalu provedu
dva sata dnevno, više učenici predmetne
nastave. Polovici ispitanih učenika roditelji
ne ograničavaju vrijeme koje mogu provesti
na računalu. Kod većeg broja djece računalo je postavljeno u dnevnom boravku ili
u drugim prostorijama u kojima djeca i roditelji borave češće i zajedno, ali kod trećine
djece računalo je postavljeno u njihovoj,
dječjoj sobi. Većini je djece dostupan internet, a polovica njih imaju svoj profil na
Facebooku, o čemu znaju njihovi roditelji.
Većina učenika nije nikada dobila neugodnu poruku, poziv ili drugi sadržaj preko mobitela ili Facebooka, ali je određeni, manji
postotak učenika sklon uputiti neugodnu
poruku ili poziv. Polovica učenika kaže da
je razgovarala s roditeljima o opasnostima
i negativnim posljedicama uporabe računala.
I iz našega se istraživanja vidi se da su
računala neizbježni dio života današnje
djece te je i nama, odraslima i roditeljima i
učiteljima, neophodno neprestano se educirati o informatičkoj, suvremenoj tehnologiji, kako bismo mogli koristiti njezine velike
prednosti, ali i znati predvidjeti i nositi se sa
svim rizicima i posljedicama njezina utjecaja i moći, osobito kada su djeca u pitanju.
Moderna se informatička tehnologija i njezine prednosti sve više primjenjuju i za potrebe nastave, a djeca u svoje slobodno vrijeme veliki dio vremena borave uz računala.
Zato se opravdano možemo pitati kako ona
utječu na djecu, osobito zato jer su djeca i
mladi rizična skupina zbog svojega neiskustva, radoznalosti i neformiranoga sustava
vrijednosti. Često i nekontrolirana uporaba
računala, ali i drugih medija može loše utjecati na psihofizički i socijalni razvoj djece,
jer se, s obzirom na količinu vremena pro-
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
vedenog ispred računala, smanjuje vrijeme
provedeno u drugim aktivnostima koje pridonose pravilnom razvoju djece. Također,
djeca mogu biti izložena različitim neželjenim i neprimjerenim sadržajima, npr. seksualnim i nasilnim.
Roditeljima sam naglasila važnost njihove roditeljske uloge u nadgledanju i poučavanju djece o ispravnoj uporabi računala te
im preporučila da nadgledaju duljinu i vrstu
sadržaja koje pregledavaju djeca. Zato je
važno da računala s pristupom na internet
budu postavljena u prostorije u kojima i roditelji i djeca, borave češće, a ne u dječje
sobe.
Također sam prikazala najpopularnije
oblike internetske komunikacije: chat, messanger, Facebook, blog, forum, You Tube
te informirala o obilježjima, ali i mogućim
rizicima i opasnostima svojstvenim takvoj
komunikaciji. Osvrnula sam se i na nasilje
na internetu (cyberbullying).
Jasminka Brlas, Krnica
Stijepi Mijoviću Kočanu s poštovanjem (Umjesto polemike − bilo
male, bilo velike)
I guguče, i guguće,
i grguće... lijepi naš
jezik hrvatski!
Reagirajući na izmjenu koju je lektorica
ŠN učinila u pjesmi Opet Stijepa Mijovića
Kočana (broj 18., 4. svibnja, rubrika Učitelji
pisci, str. 25.), promijenivši, u dobroj namjeri, glagol guguče u guguće, smatrajući
− posve legitimno, i s potvrdama u hrvatskom jezičnom korpusu (v. u postojećim
rječnicima hj!) − da se glasanje grlice (ili
grlca u pjesmi) izražava glagolom gugùtati
(gùgućēm, gùgućē...), a ne glagolom gugúkati (gùgūčēm, gùgūčē...), autor SMK
reagira člankom Guguće gugutka, a grlica
– guguče! (broj 19, 11. svibnja). U kratkoj
napomeni uredništva (ili Uredništva, kako
bi htio SMK, iako bi se i o tome dalo raspravljati!), koju sam kao urednik te rubrike
osobno sročio, a svi se u uredništvu s time
složili (zato i stoji “Napomena uredništva”),
želio sam sve to skupa svesti na šalu, uz
napomenu kako bi najbolje bilo pitati grlicu
− da sama kaže da li guguče, guguće, ili
možda − grguće! Gospodin SMK se na to
uvrijedio poslavši nam još veći prosvjedni
tekst pod naslovom Ne dirati ni u čije stihove! (ŠN, br. 21., 25. svibnja).
E, pa da vidimo kako stvari stoje:
1. “Hrvati se za sve uvrijede“− citira SMK
pokojnog Borisa Marunu i tu uvrijeđenost
pripisuje nama, a ne uviđa da je sam upao
u tu zamku.
2. U svezi s našom primjedbom da SMK
ne pozna naglasni sustav hrvatskoga književnoga (standardnoga) jezika (ovo “književnoga (standardnoga) jezika“ nije bez
veze napisano, ali to je tema za neku drugu
raspravu), evo dokaza: SMK navodi da u
riječi gugukati “na drugom u... ima dugi silazni naglasak: gugûkati“. Kodificirana norma hrvatskoga standardnog jezika, od koje
polaze sve suvremene gramatike hrvatskoga jezika, kaže da silazni naglasci ne mogu
stajati na unutarnjim slogovima u riječi.
Istina, ima i gramatika koje bilježe pojavu
da “silazne naglaske (na unutarnjim slogovima) hrvatski standardni jezik, posebno
njegov razgovorni stil, počinje primati kao
pravilne“ (Silić, Pranjković, 2005.), ali to je
još uvijek samo pojava, i to lokalno uvjetovana, nenormirana i nekodificirana, kao što
je i pojava da sve manje govornika hrvatskoga jezika razlikuje glasove č i ć, protiv
čega se i sam SMK u svojim kazališnim kritikama − kad uoči da te glasove ne razlikuju
ni profesionalni glumci na sceni − uporno,
i s pravom, buni. Kamo ćemo dospjeti s
hrvatskim jezičnim standardom ako svako
selo bude imalo svoju jezičnu normu?! (Ali,
dopustimo i da silazni naglasci mogu stajati
na unutarnjim slogovima, no ni tada na riječi gugukati, na “drugom u“ − kako “stručno“
kaže SMK − ne bi mogao stajati dugosilazni naglasak, nego samo dugouzlazni ili
eventualno kratkouzlazni, to bi kolega SMK
− koji tvrdi za sebe kako je pokojni profesor
Jonke na predavanjima, slušajući ga kako
govori, “taj naglasni sustav upravo uspostavljao“ − trebao znati, barem po sluhu!)
3. “Ne smije se dirati ni u čije stihove! (Pogotovo ne ako time pile pokušava učiti kokoš kako se nese jaje!)“ − tvrdi dalje SMK.
Nemam ništa protiv stihova, pogotovo ako
su dobri, i sâm sam profesor hrvatskoga jezika i s kolegom SMK−om sjedim u nekim
stručnim povjerenstvima za vrjednovanje
učeničkih literarnih radova, a i po prirodi novinarskog i uredničkog posla sa stihovima
se svakodnevno susrećem, ali da ničiji stihovi nisu “svete krave“ u koje se ne bi smjelo dirati, SMK je mogao davno naučiti, ako
ni od koga drugoga, a ono od − Dragutina
Tadijanovića! Poznata je, naime, priča o nastanku i sudbini njegove glasovite pjesme
Balada o zaklanim ovcama koju je Tadijanović napisao 1930. godine u Kolašinu, gdje
je bio na vojnoj vježbi, i poslao ju uredništvu
časopisa Književnik u Zagrebu. Zamjenik
urednika (Luke Perkovića) bio je Novak Simić i on je od Tadijanovića tražio da izbaci
čak tri strofe iz pjesme koja je u prvoj verziji
imala sedam strofa (katrena). Tadijanović je
pristao da se izostave dvije strofe i u tom
obliku (bez te dvije strofe) ta je pjesma ušla
u “kanon“ Tadijanovićevih pjesama i tako je
objavljivana u svim kasnijim izdanjima Tadijanovićeve poezije do dana današnjega,
čak i u lektirnim izdanjima, a integralno je
(u prvoj verziji) prvi put objavljena, koliko
znam, tek 1956. godine i u najnovijem (i posljednjem) izdanju Tadijanovićevih Sabranih
pjesama (Školska knjiga, 2005.), ali tek na
kraju knjige, u poglavlju Verzije pjesama... i
kao biobliografska bilješka u objašnjenjima
nastanka pojedinih pjesama.
A što se tiče SMK−ove prispodobe o piletu, jaju i kokoši − koja je trebala ići kao poruga na račun uredništva Školskih novina,
tj. mene koji sam te dvije rečenice sročio −
mogu dragom kolegi i prijatelju poručiti tek
to da iako ne znam snijeti jaje, ipak znam
razlikovati zdravo jaje od − mućka!
Ivan Rodić
REAGIRANJE
Izostavljena četiri
čimbenika
Dopuna uz tekst ”Prilagodba uz
sigurnost i emocionalnu toplinu”
objavljen u ŠN broj 20
U navođenju posebno značajnih čimbenika koji utječu na reakcije i ponašanje djeteta u razdoblju prilagodbe na život u vrtiću,
u članku su izostavljena četiri čimbenika, a
navedena u izvornom tekstu. Od izostavljenog dodatno naglašavam važnost temperamenta djeteta i otpornost djeteta na stres.
Temperament djeteta - urođena tendecija djeteta za doživljavanje i izražavanje
emocija, veću ili manju osjetljivosti na podražaje iz okoline, brzinu i snagu emocionalnog reagiranja, sposobnost regulacije
emocionalnog reagiranja.
Iskustvo odvajanja iz obitelji - ako je
dijete već imalo pozitivno iskustvo pri odvajanju od roditelja i boravka u drugim
sredinama, to će u ovoj prilagodbi pomoći.
Međutim, ako su iskustva neugodna, primjerice ako je dijete zbog bolesti (dodatni
stres) moralo boraviti u bolnici, to može
imati negativni utjecaj i na prilagodbu vrtićkom okružju.
Poticajno okružje u obitelji - igra roditelja/skrbnika s djetetom utječe na djetetovu
emocionalnu kontrolu, društvenu prilagođenost, odnosno na lakšu prilagodbu na vrtić.
Otpornost na stres - važno je napomenuti da unatoč važnosti i utjecaju svega
navedenog treba računati na djetetovu otpornost na stres. Dijete svojom otpornošću
na stres može neutralizirati postojeće nepovoljne utjecaje na tijek prilagodbe.
Profesorica pedagogije i fonetike Božica
Pintarić iz DV Malešnica
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja,
lektoriranja i redigiranja.
aktualno
oglasi
broj 22 • Zagreb • 1. lipnja 2010.
31
www.skolskenovine.hr
Jednostavnije
do izdanja
Školskih novina
Posjetite nas na
www.skolskenovine.hr
✁
Poziv na pretplatu
NARUDÆBENICA
kojom neopozivo naruËujem(o):
Poπtovani odgajatelji,
uËitelji, profesori,
struËni suradnici,
studenti, umirovljenici
primjeraka
primjeraka
primjeraka
primjeraka
primjeraka
primjeraka
primjeraka
Cijena polugodiπnje pretplate:
za πkole i ostale institucije... 300 kn
za pojedince ..................... 160 kn
za studente i umirovljenike ..130 kn
Školske novine jedini su hrvatski
tjednik koji donosi aktualne informacije o odgoju i obrazovanju,
podupire stručno usavršavanje
prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru
odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na
strani struke i svojih čitatelja.
Imajte i Vi svoj primjerak
Školskih novina.
✁
Ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na ...................... primjeraka Školskih novina
NaruËitelj:
(ime i prezime / naziv ustanove)
OIB:
...........................................................................................................................
(adresa)
Adresa:
Datum:
...........................................................................................................................
(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)
M.P.
(potpis naruËitelja)
Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o.
Andrije Hebranga 40, 10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712
..............................................
(mjesto i datum)
M. P.
...................................................
(potpis)
Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712
oglas
www.skolskenovine.hr

 Download  Report
10 razloga zašto upisati ELPROS - Elektrotehnička i prometna škola

10 razloga zašto upisati ELPROS - Elektrotehnička i prometna škola

Pregled

Pregled

IX. gimnazija Zagreb

IX. gimnazija Zagreb

Pregled

Pregled

SRCEM U POHODE - Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

SRCEM U POHODE - Osnovna škola Slavka Kolara Hercegovac

Skolski neuspjeh za roditelje.pdf

Skolski neuspjeh za roditelje.pdf

Brosura - JU MSŠ Doboj Istok

Brosura - JU MSŠ Doboj Istok

DARUJMO ŽIVOT PRVA ŠKOLA U HRVATSKOJ U KOJOJ JE

DARUJMO ŽIVOT PRVA ŠKOLA U HRVATSKOJ U KOJOJ JE

Pregled

Pregled

Paperzz.com

Your Paperzz

© Copyright 2024 Paperzz