Bilten Udruge »fra Grga Vilić

Bilten
Udruge »fra Grga Vilić«
U Odžaku se svake godine za Veliku Gospu okupi desetak tisuća ljudi.
Gospa je jedan od najvećih blagdana u Bosanskoj Posavini. (Odžak, 15. kolovoza 2014. Foto: Mato Božić.)
Fra Anto Zrakić
Bihaćki župnik
Član Upravnog odbora Udruge »fra Grga Vilić«
Rodom iz župe Potočani kraj Odžaka
Mir vam i dobro,
cijenjeni prijatelji,
Evo nam i četrnaestog broja
Biltena udruge »fra Grga
Vilić«. Franjevački Pax et
bonum, čiji je životni moto slijedio i pok. fra
Grga, rasprostro je svoje okrilje i skrozirao
nam čitavu Bosnu i Hercegovinu, od Brčkog
i Srebrenice na istoku do Bihaća na zapadu,
te od ponosnog Plehana na sjeveru do čudesnog Međugorja na jugu.
Predstavnik dične Usore (ne samo one tajnovite srednjovjekovne, nego i ove svježe i
najnovije) gosp. Mijo Ćosić, svojom dobrotom i darežljivošću omogući nam besplatan ovaj broj Biltena. Miju je tom vrlinom
»zarazio« nekadašnji sivački župnik fra Grga Vilić. Fra Grga je svom mladom župljaninu Miji, u ono vrijeme siromaštva i besparice, na kraju vojnog roka poslao »pare za
civilno odijelo«. To se ne zaboravlja. To se
usvaja i živi. To ima konotacije vječnosti!
Bilten
Dr. fra Ivan Dugandžić, kolega i prijatelj
pokojnog fra Grge još iz bogoslovskih dana,
predstavlja nam fenomen Međugorja iz prve
ruke, kao župni vikar i glasnik Kraljice mira.
Iz teksta naše Udruge doznajemo novost:
najprevođeniji hrvatski pisac je međugorski
svećenik, pokojni fra Slavko Barbarić.
Ovogodišnja skupština Udruge (protkana
pozdravima, izvješćima, kvalitetnom i vedrom glazbom mladih glazbenika iz Amerike
i Europe i srdačnim druženjem) protekla je
radno. Priloženi tekst i fotografije sve nam
to vjerno predočavaju.
Godišnje druženje jošavskih »Kneževića-Jakića« iz fra Grgine rodne župe te »Pećnički
susreti 2014.« opisani su vjerno i živopisno.
Prijatelju, godišnji su odmori! Nađi ili »ukradi« koji trenutak za druženje sa ovim najnovijim Biltenom. Nećeš požaliti! On ti daruje duhovnu okrjepu, nova saznanja, te ono
najbitnije: mir i dobro! ▪
Bihać, kolovoz 2014.
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 1 od 16
Pokrovitelj »Biltena«:
Mijo Ćosić
Povezivati humanitarni rad i život u poslovnom svijetu nije teško, ako imamo osjećaj za
čovjeka. Meni je uvijek na umu poruka
majke Terezije: »Nije potrebno uvijek činiti
velike stvari nego male, ali sa puno ljubavi.
Bitno je podsticati druge da čine dobro, da
ljube čovjeka, a ne materijalna dobra.«
Novac mi nije toliko važan, koliko su važna
djela i odnos prema dobrome i ljudima.
Urednikova napomena: »Pokrovitelj« je suradnik
Udruge koji plati troškove tiskanja jednog broja Biltena. Zahvaljujući Pokrovitelju, sve primjerke tiskanog
Biltena čitatelji dobivaju besplatno. U ovom broju
predstavljamo životni put i vrijednosti Mije Ćosića.
Rođen je 4. srpnja 1960. u Sivši (općina Usora) od
oca Mate i majke Marije (rođene Grgić). Sa suprugom
Janjom ima troje djece. Fakultetski je studij završio u
Zagrebu i stekao visoku stručnu spremu (VSS): diplomirani je inženjer prometa. Poznat je i u humanitarnim
krugovima i u poslovnom svijetu. Njegova je tvrtka
postavila drugi vodotoranj u Odžaku. Aktivan je i u
Udruzi »fra Grga Vilić«. Mijo je u svojemu motelu
»Split« u Žabljaku (općina Usora) bio domaćin i osnivačke skupštine (19. lipnja 2010.) i proširenog sastanka Upravnog odbora Udruge (22. lipnja 2012.).
Član je Nadzornog odbora i donator Udruge. Godine
2012. primio je Zahvalnicu »za financijsku potporu
radu Udruge te za pripremanje osnivačke skupštine u
Žabljaku«. Slijedi Mijina životna priča.
U životu je najvažnije ne biti bahat, shvatiti
ljude u potrebi i nevolji, pokušati utjecati na
svoje najbliže da shvate što je važno a što
nije, te da ove važne osobine i djela promoviraju i prenose na ljude oko sebe.
Članovima udruge »fra Grga Vilić« i čitateljima ovog Biltena poručio bih ovo: našu
Udrugu uistinu trebamo smatrati svojom, raditi na tome da Udruga bude spajanje i približavanje jednih drugima. Udruga mora biti
most svih nas ka dobroti i dobrome, kao što
nas je učio i naš fra Grga. ▪
Usora, lipanj 2014.
Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić«
__________________________
Svoj odnos prema zavičaju ja pokazujem
svojim djelima. Ostao sam, unatoč velikim
iskušenjima i problemima, živjeti i raditi u
rodnoj Usori i davati svoj doprinos u svim
sferama njenog života i razvoja. Moja je
poslovna karijera teška, ali meni draga,
obzirom da sam iz siromašne obitelji, da
sam ostao rano bez oca i da su mi drugi ljudi,
a osobito sivački fratri, pomagali kada sam
se školovao i započinjao život. Danas sam
na čelu tvrtke »Ćosićpromex« koja upošljava preko 400 radnika. Tvrtka je na uzlaznoj
putanji rasta i razvoja, kako u Usori i
Zeničko-dobojskoj županiji, tako i šire.
Imam troje djece: Gorana, Mariju i Ines.
Goran i Marija rade u našoj tvrtki »Ćosićpromex«. Ines je srednjoškolka, ide u treći
razred gimnazije.
Bilten
Članovi osnivačke skupštine Udruge »fra Grga Vilić« ispred
motela »Split« Mije Ćosića; Mijo stoji u prvom redu desno,
s crnim fasciklom. (Žabljak, općina Usora, 19. lipnja 2010.
Foto: Mato Božić.)
Izvod iz zapisnika sa Osnivačke skupštine: »Osnivačka
skupština Udruge građana "fra Grga Vilić" održana je dana
19. 06. 2010. godine, sa početkom u 11.00h. [... Nakon
skupštine] nazočnima su se obratili novoizabrani Predsjednik Skupštine Miro Sirovina i Predsjednik Upravnog odbora
i Udruge Anto Knežević. Oni su ukratko ocrtali fra Grgino
intelektualno nasljeđe i smjernice za budući rad Udruge.
Izrazili su zahvalnost domaćinu g. Miji Ćosiću, direktoru
Ćosićpromexa i vlasniku motela "Split". Skupština je završila s radom oko 14.00 sati, a sastanak je nastavljen ručkom
u motelu "Split"«.
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 2 od 16
tumačite činjenicu da se povećava broj i hodočasnika
u Međugorje (i to »sa svih strana ove Zemlje«) i broj
visokih crkvenih dostojanstvenika koji međugorske
poruke smatraju istinitima i vjerodostojnima?
Dr. fra Ivan Dugandžić
Dođite i uvjerite se
Urednikova napomena: Fra Ivan Dugandžić rođen je
1943. u Krehinu Gradcu (općina Čitluk). Osnovnu
školu završava u Čitluku 1958. godine, a gimnaziju u
Zadru i Dubrovniku. Maturira 1962. Novicijat na Humcu završava 1965. Filozofiju studira na Franjevačkoj
teologiji u Sarajevu (1965.-1967.), a teologiju u
Königsteinu (Njemačka, 1967.-1970.), gdje i diplomira
(1970.). Za svećenika je zaređen 1969. u Frohnleitenu (Austrija). Služi kao kapelan u Međugorju (1970.1972.). Odlazi na poslijediplomski studij Sv. pisma u
Würzburg (Njemačka), gdje i doktorira iz biblijske
teologije (1977.). Obnaša službu meštra novaka na
Humcu (1977.-1985.). Pastoralno djeluje u Međugorju
(1985.-1988.) te obnaša službu tajnika Hercegovačke
franjevačke provincije (1988.-1990.). Predavao na
Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1990.2010.) i drugim vjerskim ustanovama. Umirovljen je
2008. u zvanju redovitoga profesora. Autor je petnaestak knjiga. Njegova Biblijska teologija Novoga zavjeta (2004.) prihvaćena je kao udžbenik Sveučilišta u
Zagrebu. Objavljuje u teološkim časopisima i vjerskim
listovima. Prevodi i nastupa na znanstvenim skupovima. Radio i kao član povjerenstva za istraživanje
međugorskog »fenomena«. Od kolovoza 2013. služi
kao župni vikar u Međugorju. Fra Ivana smo susreli u
Međugorju 2. srpnja 2014. i zamolili ga da za Bilten
odgovori na nekoliko pitanja. Objavljujemo njegove
odgovore koje je poslao elektronskom poštom.
Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić«
__________________________
Poštovani fra Ivane, službeni je stav Crkve o Međugorju suzdržan, dok je stav nekih katoličkih svećenika
sumnjičav ili čak podrugljiv prema međugorskom »fenomenu«. Glavni (»mainstream«) mediji odnose se ili
senzacionalistički, ili neprijateljski, ili pak prešućuju bit
međugorskih poruka. 1 Kako u svjetlu takvih stavova
1
Riječi »poruke, ukazanja, vidioci« i slično imaju ovdje vrijednost
ljudskoga svjedočenja. U skladu s dekretom pape Urbana VIII. i
uredbom Drugoga vatikanskoga sabora izjavljujemo da ne
želimo preteći sud Crkve kojemu se potpuno podvrgavamo.
(Sve opaske u ovom Biltenu napisao je urednik Biltena.)
Bilten
Fra Ivan Dugandžić: »Međugorje je od samog početka samo sebi krčilo put u javnost.
Nisu mu mogla nauditi bilo čija i bilo kakva
protivljenja, niti mu je trebala nekakva angažirana promidžba. Ondašnja bezbožna vlast
u nekoliko je navrata poduzela vrlo oštre
mjere kako bi sve ugušila, ali u tome nije
uspjela. I mjesni je biskup pokušavao sve
prikazati kao plod bolesnog stanja vidjelaca
i prevare franjevaca, ali su ga medicina i
vrijeme demantirali. Najkompetentniji medicinski stručnjaci potvrdili su da su vidioci
zdravi i da njima nitko ne manipulira, a s
vremenom je postalo jasno da se ni franjevcima ne može dokazati nikakva prijevara. Ostaje dakle ona Isusova: "Tko ima uši
da čuje neka čuje!" Gospine poruke dopiru
do sviju, ali ih prihvaćaju samo oni koji nisu
apriorno opredijeljeni i koji su otvoreni
Duhu.«
Što biste odgovorili onim kršćanima, pa i Vašoj duhovoj subraći, koji nisu posjetili Međugorje, a tvrde da
je međugorski duhovni pokret »proizvod obmane« i
»ludost«?
Fra Ivan Dugandžić: »Takvima bih najiskrenije savjetovao da dođu i osobno se susretnu
barem s nekim od vidjelaca, da sjednu u ispovjedaonicu i iz prve ruke dožive duboke
promjene u ljudima potaknute Gospinim
porukama, da se popnu na Križevac i Brdo
ukazanja i osvjedoče se o pobožnosti međugorskih hodočasnika. Ili, neka bjelodano i
uvjerljivo raskrinkaju "obmane" i "ludosti" o
kojima govore. U protivnom, takve njihove
tvrdnje, utemeljene na tuđim zlonamjernim
pričama, mogu se s pravom smatrati klevetom. Bio sam osobno svjedok kad je jedan
takav subrat tvrdio kako je on duboko uvjeren da Vicka laže jer njome netko manipulira. Na moje pitanje, koliko je puta Vicku
sreo i s njom razgovarao, odgovorio je:
"Nijednom." Sapienti sat!«2
2
Latinski izraz »Sapienti sat!« znači »Pametnomu dosta!«
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 3 od 16
Blažene Djevice Marije (primjerice, preko međugorskih vidjelaca)?
U Međugorju je čak 5349 svećenika suslavilo misu u srpnju
2014. (173 dnevno). Ispovijed se vrši na petnaestak jezika.
Osobni papin izaslanik za zemlje Istočne Europe,
biskup Pavel Hnilica (Rim), izjavio je 1994. godine:
»Mogu reći da su molitvene skupine međugorskih
hodočasnika najživlje i najsnažnije u čitavoj Katoličkoj
Crkvi«. O Međugorju 1999. godine salzburški nadbiskup Georg Eder izjavljuje: »Ovo što se ovdje događa
nije ni krivo, ni lažno, nego dobro. Kada se prizna
vjerodostojnost ovih događaja, što će biti s onima koji
nisu vjerovali?« Kako biste Vi odgovorili na to pitanje?
Fra Ivan Dugandžić: »Osobno sam poznavao
biskupa Hnilicu i imao priliku često s njim
razgovarati. Znam da je bio čvrsto uvjeren u
vjerodostojnost ukazanja i da je od njih puno
očekivao posebice za zemlje Istočne Europe,
što se u međuvremenu i ostvarilo. Iz tih zemalja, koje su se napokon oslobodile komunističke diktature, dolazi velik broj svećenika i vjernika, a međugorska duhovnost puno
doprinosi obnovi vjerskog života u tim zemljama. Pitate, što će jednoga dana, kad se
prizna vjerodostojnost Međugorja, biti s onima koji su se opirali. Neće biti ništa, jer
nitko ne mora Međugorje prihvatiti. No bilo
bi mudro ne vrijeđati one kojima Međugorje
puno znači.«
Postoje li ikakve bitne razlike između novijih privatnih
objava3 koje dolaze od Isusa Krista (primjerice, preko
svete Faustine Kowalske 4 ) i objava koje dolaze od
O posebnim ili privatnim objavama piše Anita Cvitkušić,
»Značenje, svrha i kriteriji prosuđivanja posebnih objava.
Eshatološke teme u posebnim objavama«. Diplomski rad.
Mentor: doc. dr. sc. Grgo Grbešić. Izv. prof. dr. sc. Ivica Raguž.
(Đakovo: Katolički bogoslovni fakultet, 2013.).
4 Dnevnik sestre Marije Faustine Kowalske. S njemačkog preveo
fra Stanko Pavlović, OFM. (Zagreb: Biblioteka dva srca, 2012.).
3
Bilten
Fra Ivan Dugandžić: »U sadržajnom smislu
ne postoje nikakve bitne razlike između privatnih objava koje dolaze izravno od Isusa
Krista (primjerice, preko sv. Faustine) i onih
koje dolaze od Gospe. I u jednom i u drugom slučaju riječ je o biblijskoj poruci spasenja, točnije o uvijek novim poticajima da
se ona uzme ozbiljno. Uostalom, Gospa u
brojnim svojim porukama izravno govori o
planu koji Isus ima s njom i njezinim porukama. A međugorska pobožnost koja se
hrani Gospinim porukama posve je kristocentrična. Nije u središtu Gospa sama već
Isus. Ona nastupa kao brižna Majka koja
svoju djecu vodi Sinu.«
Da bismo bolje razumjeli događaje u Međugorju, pokušajmo razmotriti jedno važno spoznajno pitanje, a
to je naš odnos prema stvarnosti. Mi znamo da se
jučerašnji događaji neće ponoviti nikada više. Oni
izgledaju nestvarno kao i događaji od prije sto ili milijun godina. Prošli događaji izgledaju poput sna. Gdje
se čuvaju informacije o prošlosti? Ako kažemo da se
čuvaju u ljudskom pamćenju (misaonom, usmenom,
zabilježenom), suočavamo se s više problema. Kao
prvo, čovjek ne pamti one događaje o kojima nema
nikakvih podataka (primjerice, o tome što se događa u
udaljenim dijelovima Zemlje ili svemira). Kao drugo,
ljudi jednim dijelom ZABORAVLJAJU i ono što su doživjeli. Kao treće, poznato je da osobe, pod određenim okolnostima, »pamte« odnosno izmišljaju čak i
ono što se nije dogodilo (takozvano »lažno pamćenje«). Veći dio lijepe književnosti proizvod je bujne
mašte koja izmišlja ili »dograđuje« stvarnost mogućim,
a ne istinskim događajima. Postoji li (osim Boga) ikakav pouzdan, vjerodostojan izvor koji bilježi stvarnost
u vremenu?
Fra Ivan Dugandžić: »Ovako dugačko pitanje ustvari već u sebi sadrži odgovor, pa će
moj odgovor biti vrlo kratak. Osim Boga,
doista ne postoji nijedan "vjerodostojan izvor koji bilježi stvarnost u vremenu". U prolaznosti svega stvorenog neprolaznu vrijednost ima samo ono što je utemeljeno u Bogu.
Sve drugo podvrgnuto je bržem ili sporijem
ZABORAVU.«
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 4 od 16
dužila da moli za pripadnike drugih religija.«
Fra Ivan Dugandžić na simpoziju o liku i djelu
fra Stanka Vasilja (Međugorje, 23. srpnja 2013.).
Međugorske poruke otvaraju i pitanje odnosa između
vjere i nacije. Razmotrimo to pitanje sa tri aspekta.
Prvo, neki strani biskupi (npr. mons. Joseph Oyanga)
ističu važnost činjenice da se Gospa u Međugorju objavila Hrvatima. Drugo, Gospa u svojim porukama ne
ističe nikakve posebne zasluge Hrvata. Treće, pok.
nadbiskup Frane Franić kaže da je Gospa vidiocima
prenijela i ovu poruku: »Morate ljubiti Srbe pravoslavce, muslimane, katolike koji vas kleveću...« Nadbiskup Franić produžuje: »Stoga nam postaje jasnijom
nauka II. vatikanskog sabora da se nikoga ne smije,
bilo kakvim načinom, prisiljavati da postane članom
Crkve, nego da svačije iskreno uvjerenje i poštenje
treba poštivati i priznavati. Svakoga, dakle, treba i
utvrđivati u njegovoj vjeri ili svjetonazoru, koji on iskreno priznaje i slijedi, izbjegavajući nepošteni dobitak,
užitak i tlačenje drugog čovjeka zbog vlastite koristi ili
zbog koristi svoga naroda, rase, klase ili svoje vjere.
Od pravoslavca, dakle, moramo nastojati, naravno na
diskretan i uljudan način, učiniti boljeg pravoslavca,
od muslimana boljeg muslimana, od marksiste boljeg
marksistu itd. To je jedini pravi put kojim čovjek redovito, bez nasilja dolazi k spoznanju cjelovite istine, koja je u Isusu Kristu, sinu Marijinu.«5 Kakav je odnos
između nacije i vjere prema međugorskim porukama?
Većina članova naše udruge živi na području općine
Odžak, u Županiji Posavskoj. Stanovnici ove općine
žive s dubokim traumama ne samo iz domovinskoga
rata, kada su morali napustiti svoja ognjišta i otići u
četverogodišnje izgnanstvo. Hrvati odžačkoga (podvučijačkoga) kraja nisu zaliječili ni traume iz drugoga
svjetskog rata. Naime, u odžačkom selu Vlaška Mala
vođena je 25. svibnja 1945. posljednja bitka drugoga
svjetskog rata na europskom tlu. Fra Grga Vilić u svojoj knjizi »Vrijeme stradanja« (2005.) dokumentira da
je od 1941. do 1945. poginulo 106 odžačkih ustaša,
2449 mjesnih domobrana, određen broj pripadnika
ostalih vojnih postrojaba te 672 hrvatskih civila.6 Drugim riječima, stradala je gotovo trećina mjesnih
Hrvata katolika ove općine. Većina je odžačkih Hrvata
izginula u posljednjim danima svibnja 1945. godine.
Njihovi potomci, a i preživjeli, željni su mira. Biste li Vi
prihvatili poziv udruge »fra Grga Vilić« da dođete u
Odžak i održite predavanje (uz otvoreni razgovor s
publikom) o međugorskim porukama mira?
Fra Ivan Dugandžić: »Rado bih prihvatio
poziv udruge "fra Grga Vilić" da dođem u
Odžak i progovorim o svojim iskustvima u
Međugorju. I to iz dva razloga: prvo, iz poštovanja prema Hrvatima toga kraja koji su u
novijoj povijesti stradali kao malo koji drugi
hrvatski kraj; drugo, zato što udruga nosi
ime fra Grge Vilića, moga dragog kolege i
prijatelja iz bogoslovskih dana.« ▪
Međugorje, 26. srpnja 2014.
Fra Ivan Dugandžić: »Kao što Isusovo rođenje u židovskom narodu nije bilo zapreka da
on svoju poruku spasenja uputi svim ljudima
i narodima, ni Gospino pojavljivanje među
Hrvatima ne predstavlja nikakvo ograničenje
u odnosu na druge narode. U Gospinim porukama nema nikakva traga nekoj isključivosti. Naprotiv, Gospa je u samim počecima ukazanja naglasila kako su pred Bogom
svi ljudi jednaki, a vidjelicu Mirjanu je za5
»Nadbiskup Frane Franić o međugorskom fenomenu«, dostupno
pri http://vratavjere.wordpress.com/2014/01/25/nadbiskupfrane-franic-o-medugorskom-fenomenu/.
Bilten
Crkva u Međugorju. Večer 19. srpnja 2012.
6
Fra Grga Vilić, Vrijeme stradanja. (Tuzla: Bosanska riječ; Odžak:
HKD Napredak, 2005.), str. 344.
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 5 od 16
Godišnja skupština
udruge »fra Grga Vilić« (2014.)
Sastavljeno prema zapisniku
Četvrta redovna godišnja skupština udruge
»fra Gȑga Vílić« održana je u subotu, 21.
lipnja 2014. godine. Ova izvještajna i izborna skupština održana je u Centru za kulturu
Odžak s početkom u 17 sati.
Na skupštini se okupilo četrdesetak članova
Udruge i još tridesetak gostiju. Među nazočnima su bili i uzvanici iz Usore, Dervente,
Brčkoga, Slavonskoga Broda, Osijeka,
Zagreba i Beča.
Skupštinom je rukovodilo petočlano radno
predsjedništvo u sastavu: mr. sc. fra Petar
Andrijanić (Svilaj), magistar strojarstva Ilija
Džepina (Derventa-Sl. Brod), fra Mladen
Jozić (Potočani), dipl. ing. Mijo Ćosić (Žabljak, Usora) i Jozo Blažević Jokan (Potočani). Skupštinu je pozdravio i usorski književnik Franjo Bratić, član Središnje uprave
HKD »Napredak« iz Sarajeva.
vni red skupštine, koji je jednoglasno usvojen:
1. Izvješće Verifikacijskog povjerenstva.
2. Izvješće predsjednika Udruge o radu u proteklom
četverogodišnjem razdoblju.
3. Financijsko izvješće Nadzornog odbora i financijski
plan za naredno razdoblje.
4. Izbor tijelā Udruge za naredni četverogodišnji mandat (2014.-2018.).
5. Pozdravni govor novog Predsjednika skupštine.
6. Uručenje priznanja Udruge.
7. Kratko obraćanje predstavnika iseljeničke »Župe
Potočani« (Švicarska).
Udruga je osnovana prije samo četiri godine
(2010.). Glavni ciljevi Udruge jesu: skrb za
intelektualno nasljeđe fra Grge Vilića; kulturna i izdavačka djelatnost; pružanje povremene humanitarne pomoći i stvaranje skladna suživota u Bosni i Hercegovini.
Udruga je službene sastanke i aktivnosti održavala diljem Bosanske Posavine, a i izvan
nje: u Usori, Svilaju, Potočanima, Vlaškoj
Mali, Donjim Kolibama kraj Bosanskoga
Broda, Gornjoj Tramošnici kraj Gradačca,
Gornjem Zoviku kraj Brčkoga, Plehanu kraj
Dervente, Odžaku, Bosanskom Brodu, Slavonskom Brodu itd. U zadnje su četiri
godine postignuti rezultati o kojima su
izvješćivali mnogi mediji. Do sada Udruga:
je počela uređivati svoju prostoriju u jošavskom Domu;
pojedincima u potrebi uručila je jednokratnu humanitarnu pomoć u ukupnoj vrijednosti od oko 600 KM;
Skupštinu pozdravlja književnik Franjo Bratić; sjede članovi
Radnog predsjedništva: magistar strojarstva Ilija Džepina,
fra Mladen Jozić, mr. fra Petar Andrijanić i dipl. ing. Mijo
Ćosić. (Foto: Mara Barišić.)
Dopredsjednik skupštine fra Petar Andrijanić je pozvao nazočne da minutom šutnje
odaju počast fra Grgi Viliću, svima preminulima nakon prošle skupštine te stradalima
od poplave. Zatim je predložio slijedeći dne-
Bilten
održala je preko 20 predavanja o važnijim društvenokulturnim temama, događajima i knjigama;
započela je (2011.) dugoročan projekt pod nazivom
»Usmena povijest Bosanske Posavine« u kojemu je
digitalnom kamerom snimljeno 50-ak starijih ljudi (od
Plehana do Zovika);
objavila je 2014. studiju o budućnosti zavičaja pod
naslovom Bosanska Posavina 2030. godine;7
7
»Bosanska Posavina 2030. godine« dostupna je na portalu
posavskog zavičajnog kluba »Župa Potočani« (Švicarska):
https://www.dropbox.com/s/ad3y2je8pjjju0m/Bosanska%20Pos
avina%202030.%20godine.pdf?n=104957236.
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 6 od 16
pomogla je tiskati knjigu Ive Lubine Škola u Vrbovcu
(2014.);
proizvela je (u suradnji s agencijom PARADZIK | VISUALS)
dva dokumentarna filma: jedan o fra Grgi Viliću, a
drugi o tragediji na području Odžaka koncem svibnja
1945. godine;
tiskala je 13 Biltena koji su dostupni i u elektronskom
obliku;8
prikuplja građu za monografiju odžačkoga kraja i zbornik radova o fra Grgi Viliću;
pripravlja za tisak Enciklopediju Bosanske Posavine i
posljednji fra Grgin rukopis.
Udruga planira i niz novih aktivnosti. Održat
će okrugli stol o fra Dobroslavu Božiću Potočancu (1860.-1900.), osnivaču prve hrvatske župe u Americi. Dr. Tomislav Jurendić
(iz Pećnika), direktor tvrtke »Bioquanta«,
održat će predavanje o dostupnim fondovima EU. Bit će tiskana knjižica o ljudskom
stradanju Čovjek u nevolji (na 50-ak strana).
Tijekom rada skupština je jednoglasno usvojila izvješće o radu Udruge od osnivanja do
danas (2010.-2014.) te financijsko izvješće
uz plan za naredno razdoblje.
Za naredni četverogodišnji mandat ponovno
su izabrani dosadašnji Upravni odbor, Nadzorni odbor i Sud časti (vidjeti imena na posljednjoj stranici Biltena). Povjerenje i mandat za naredno četverogodišnje razdoblje dobili su i predsjednik Udruge mr. sc. Anto
Knežević i dopredsjednik skupštine mr. sc.
fra Petar Andrijanić.
Na skupštini je uručena Zahvalnica zavičajnom klubu »Župa Potočani« iz Švicarske
»za financijsku potporu radu Udruge te za
dobro organizirano i pravovremeno slanje
pomoći nastradalima od poplave na području
općine Odžak«.
Zahvalnicu je primio Anto Božić Čojkin,
bivši aktivni član iseljeničke »Župe Potočani«. On je nazočne ukratko upoznao sa
glavnim aktivnostima »Župe Potočani«.
Dipl. pravnik Tomislav Božić (član Suda
časti) iznio je pred skupštinu prijedlog da se
izradi bista fra Grge Vilića. Usorski pjesnik
Ivica Budulica Strikan (član osnivačke skupštine i predsjednik tešanjskog Napredka)
predložio je da o izradi biste odluči Upravni
odbor. Skupština je jednoglasno usvojila
prijedlog da se izradi bista fra Grge Vilića.
Član Udruge Blaž Kovačević je predložio da
se izradi Plaketa s likom fra Grge Vilića.
Skupština je jednoglasno usvojila prijedlog
da se izradi Plaketa s likom fra Grge Vilića
kao najviše priznanje Udruge.
U kulturnom programu nastupili su mladi
glazbenici. Program je započela magistrica
Jelena Knežević sa Sveučilišta Illinois u
Americi. Jelena je članica američkoga ženskog (istočnoeuropskog) vokalnog ansambla
»Svitanja«. Ona je uz gitaru pjevala ruske i
irske pjesme, a kasnije i makedonske,
hrvatske i bosanske pjesme.
Izabran je novi predsjednik
skupštine, dipl. oec. Anto
Kovačević, rodom iz Vrbovca kraj Odžaka (na slici
lijevo). Sada je član Uprave
»Filmoteke« iz Osijeka. On
je održao kraći govor.
Skupština je prvi put izabrala i povjerenike
Udruge. To su Ilija Blažević Ico (za Švicarsku) i prof. dr. Ivo Grgić (za Hrvatsku).
8
Svi su Bilteni dostupni na portalu »Župa Potočani« (Švicarska):
http://www.zupapotocani.ch/doga%C4%91anja/arhivavijesti/bilteni-fra-grga-vili%C4%87/.
Bilten
Jelena Knežević pjeva uz gitaru. U pozadini su članovi
Radnog predsjedništva Mijo Ćosić i Jozo Blažević Jokan.
(Foto: Mara Barišić.)
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 7 od 16
Zatim su nastupili Sunčica Hadaš i Mislav
Knežević. Sunčica pohađa u Zagrebu Glazbenu školu Vatroslava Lisinskog i XV.
zagrebačku gimnaziju. Ona je svirala na
klarinetu. Mislav je diplomirao glazbu na
Sveučilištu Bucknell, a predaje na glazbenoj
školi u New Yorku. On je svirao na trubi.
Iz fra Grgine rodne župe
Prvi susret Jakíćā
U subotu, 19. srpnja 2014. održan je u Jóšavi, župa Pòtočāni, prvi susret Jakíćā (to je
staro prezime za Knéževiće). Danas tu žive
ovi Kneževići: čȉča Ìlija i strîna Ìlīnca, Kíćo
i Kićnìca, strina Àndrīnca (sa sinovima i njihovim obiteljima), strina Jurnìca i Antinìca
Gȑgīnčina. U Jakìća sȍkāku žive i tȅtka Lúja
Barùkčīć, a i Stijèpo Udòvčić. Gore, uz cestu Odžak-Vrbovac-Bosanski Brod, žive strina Matnìca Knežević, zatim Màrīnko Knežević, Ánto Knežević Číkīn... U Jakìćima se
nalaze i imanja pokojnih Stjȅpāna i Bláža
Kneževića, kao i babe Ánđē Knežević. Na
donjoj slici je stara kuća pok. babe Anđe.
Sunčica Hadaš i Mislav Knežević. (Foto: Mara Barišić.)
Program je nastavljen u predvorju, uz druženje i zakusku. Nazočnima su podijeljeni besplatni primjerci Biltena br. 13. Skupština je
završena nakon 20 sati. O skupštini su izvijestili portali: Posavina.org, Hrvatski dom
(Brčko) te »Župa Potočani« (Švicarska).9 ▪
Prvi su ljudi počeli stizati oko 17 sati. U 18
sati je fra Ilija Matanović počeo slaviti svetu
misu u Jakićima za preminule iz ovoga kraja.
Na skupštini: članovi obitelji Nike i Ane Cvitkušić (Garevac i
Čeminac, RH) i Božidara i Marije Hadaš (Zagreb i Pećnik).
(Foto: Mara Barišić.)
Odžak, lipanj 2014.
9
»Održana skupština Udruge "fra Grga Vilić"« na
http://www.posavina.org/zivot/posavske-udruge/udruga-fragrga-vili%C4%87/4188-odr%C5%BEana-skup%C5%A1tinaudruge-fra-grga-vili%C4%87.html; »Skupština Udruge "fra
Grga Vilić"« na http://www.zupapotocani.ch/; »Održana
skupština Udruge "fra Grga Vilić"« na
http://www.hrvatski-dom.com/627-odr%C5%BEanaskup%C5%A1tina-udruge-fra-grga-vili%C4%87.html.
Bilten
Dio Jakića s potočanskim župnim vikarom fra Ilijom
Matanovićem (i Antom Ćorićem Djedovim iz Potočana).
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 8 od 16
Druženje je započelo nakon mise. Služena je
još topla pečenica. Oni iz dijaspore su rekli
da je domaća pečenka i ukusnija i jeftinija
nego ona u Švicarskoj. Oko pečenice su
radili Júro Barukčić, Níko Knežević i Mârko
Kíćīn. Za ostalo su se pobrinule marljive
Jakića snaje: Renàta, Mára, Mája i Ȁna.
Služeno je raznovrsno piće (rakija, pivo,
vino, sokovi) i svježa salata. Kasnije su došli
na red slatkiši, kolači i kava.
Pokretač susreta je
Slávko Knežević Mátīn (Švicarska). Osim
njega troškove su pokrili i Anto i Ilija Andrijin, Marko Kićin,
Péro i Niko Čičin i
Anto Čójkīn. Na slici
stoji Slavko između
Nike čiče Ilije i Marinka pok. Bóžē; do njih je Antinica Grginčina u crnini, a sjede Slavkina strina Ilinca (s
unukom Ánōm u krilu) i čiča Ilija »Ćíćo«.
Stolovi su bili postavljeni blizu kuće pok.
Àndrijē Kneževića Číkinōg. To je, kažu,
»njȅkadašnjē sȅlīšće« Mârka Kneževića Kiće. Na susret je došlo četrdesetak ljudi,
uglavnom od Knéževīćā i Barùkčīćā. Došla
je i dijaspora (iz Švicarske i Austrije). Neki
se poslije tridesetak godina nisu prepoznali.
Drugi su se sada prvi puta upoznali. Na
susret je došla i Kićina sestra Màrija Bôžić
Čójkīnca, sa svojim sinom Ántōm i praunucima. Ovdje ne spominjemo sve prisutne, ali zato objavljujemo slike na kojima se
većina njih može prepoznati. (Druge slike
mogu se pogledati na Facebook-u pod
imenom Mara Barišić Knežević.)
Susret Jakića: u pozadini, iza zelenog drveta,
nalazi se dvorište pok. Stjepana Kneževića.
Predsjednik Udruge »fra Grga Vilić« (rodom
iz Jakića sokaka) opisao je povijest Jakíćā.
U crkvene su knjige od 1772. upisani »Mánda, žena Stȉpāna Jakića iz Potočana«,10 a zatim i Józo i Máto Jakića, ali su Jakići živjeli
u Potočanima i ranije. Tu su se rađali, ženili
se i umirali. Stradali od kuge, glada i rata. U
drugom svjetskom ratu izginulo je 15 jošavskih Kneževića.11 U zadnjem su ratu u četverogodišnje izgnanstvo (1992.-1996.) otišli
svi osim dvojice. Na svojim su ognjištima
ostali i kroz logore prošli starci Stjȅpān i Juro Knežević (od posljedica mučenja kasnije
su preminuli). Rat je odnio i dvojicu vojnika
HVO-a iz Jakića sokaka: Vînko Udovčić je
poginuo u Pećniku 1992., a od posljedica ranjavanja umro je nakon rata Anto Knežević
Gȑgīnčīn. (Kad je to rečeno, udovica Antinìca Gȑgīnčina obrisala je suze.) Rat je neke
ljude razselio. Treći se vratiše i tu ostadoše.
Susret je bio srdačan. Lijepo je kada se ljudi
osjećaju i kao domaćini i kao gosti. Sjedili
Fra Grga Vilić, Vrijeme sađenja: matica vjenčanih župe Podvučjak. Knjiga prva. (Tuzla: Bosanska riječ; Odžak: HKD Napredak, 2008.), str. 87.
11 Fra Grga Vilić, Vrijeme stradanja. (Tuzla: Bosanska riječ;
Odžak: HKD Napredak, 2005.), str. 175-178.
10
Kićo i njegova sestra Marija Čojkinca
Bilten
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 9 od 16
su za stolovima, razgovarali i slušali jedni
druge. Namjerno nisu uključivali glazbu, pa
je mogao svatko pričati sa svakim. O čemu?
O djetinjstvu, praćkama, ovogodišnjoj žetvi,
kruškama ilinjačama, zdravlju, djeci, tuđini i
budućnosti. O ćoravoj kobili koja je »pjanog
Čiku (oca pok. Andrije Kneževića) jednoč
dovukla u drijeku od odžačkog otela do
njegove avlije«. Rekli su da se i »konj more
napit od dva deca rakije«. A »ak se kašika
rakije istrese orozu u kljun, on more pjan
kukurikat cijelu noć«.
Andrinca hrani unučicu
Spomenute su i bolnije teme. Je li bilo dobro
to što su prijašnji roditelji tukli svoju djecu?
Netko pita i odgovara: »Jesil i ti sebi izabro
plac na [groblju] Smrekovcu? Svakome od
nas treba samo malo zemlje: dva metra brez
giometra!«
Pričalo se i o ženama koje su prije »nabrajale« (naricale) za pokojnim muževima. To
je nabrajanje ponekad bilo neprimjereno i
smiješno. Spomenuta je i istinita priča o
mužu koji je preminuo dok je žena pripremala njegov omiljeni umak. Ona je kasnije,
iznad njegove škrinje, nabrajala: »Matane
moj, ostade umak tvoj! Ti se ukoči, a ne
umoči!« Taj se slučaj prepričava do dana
današnjega.
Priče su tekle kao prijašnja jošavska Jošava
puna riba bjelica (danas u potoku nema riba).
Priče su se vezle kao što su bake prije vezle
potočanske peškire. Došla ugodna ljetna večer. Vide se zvijezde iznad Bosanske Posavine. Neki ustaju od stola da idu kući spavati,
ali ih razgovor privlači pa ponovno sjedaju
za stol. Kažu: »Dȅ, bâ, sutra je nedilja,
nemamo se kud žurit!« Posljednji, umorni
ali veseli, odlaze na počinak iza ponoći.
Bilten
Nadamo se da će na idući susret Jakića doći
i drugi koji vuku korijene iz Jakića sokaka.
Ove godine, zbog
raznih razloga, nisu
mogli doći: Janja
Majstorović, na slici
(Janju je pok. baba
Anđa rodila u Jakićima 1926. g.); strina Jurnica i strina Matnica; sestre pok. Stjepana Kneževića; Ivka
Majić (sestra pok. Bože); Ivka Đogaš (sestra
čiče Ilije); Antonija Mikulić (djevojački
Knežević); djeca pok. čiče Jure Kneževića
(Nada, Ilinka, Mara i Marko); druga djeca
pok. čiče Mate Kneževića (Pero, Mijo, Marko i Ružica); kćeri čiče Ilije Kneževića (Ružica, Ivanka, Luja, Kaja); druga Kićina djeca
(Ilija, Ivanka, Dragica); Andrija i Mirjana
Knežević (Franini); članovi obitelji Udovčić;
djeca pok. Marte Ćubel (Ljilja, Ilija i Ana),
Andrija Barišić iz Vlaške Male i ostali.
Nadamo se da će na iduće susrete doći i
Katarina Ćorić, unuka Marka i Verice Knežević (s jedne strane) te Ive
i Marije Ćorić (s druge strane). Katarina se kao djevojčica (na slici iz tadašnjih
dana) voljela igrati sa fra
Grginim psom koji se zvao
»Opasni«. (Fra Grga je Katarinu zvao »Kikice moje«.)
Jakići su povezani: Katarinin čukundjed
Petar, otac Janje Majstorović Mato i djed
predsjednika Udruge Marjan bili su braća i
dijelili istu sudbinu. Civili Mato i Marjan
Knežević ubijeni su u Balegovcu 25. svibnja
1945. (na Titov rođendan). Pali su kao žrtve
u posljednjoj bitci drugoga svjetskog rata na
europskom tlu. Domobran Petar Knežević
ubijen je 9. lipnja 1945. u Vlaškoj Mali.12
Kako bilo da bilo, Slavko Knežević zaslužuje zahvalnost za uspješno održavanje prvog susreta Jakića. ▪
Potočani kraj Odžaka, srpanj 2014.
12
Fra Grga Vilić, Vrijeme stradanja. (Tuzla: Bosanska riječ;
Odžak: HKD Napredak, 2005.), str. 177-178.
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 10 od 16
Pećnički susreti 2014.
Pèćnīk je jedno od najljepših sela u Bosanskoj Posavini. Od 1742. do 1855. godine bio
je u sastavu župe Podvučijak od koje nastade
devet današnjih župa: Prud, Gornja Dubica,
Balegovac (Novo Selo), Odžak, Pećnik, Potočani, Vlaška Mala, Svilaj i Brusnica. U
Podvučijaku se 1742. spominju samo dva
naselja: Pećnik i Svilaj. Pećnik je tada imao
ukupno 221 vjernika, a Svilaj 126.
Već 1768. Podvučijak ima osam sela. Pećnik
je bio najveći s ukupno 280 duša. Slijedili su
ga Svilaj (208), Koskovci (Kaceović i Duge
Njive-Smrekovac: 165), Potočani (139), Vrbica (Vrbovac: 130), Srnava (90), Balegovci
(Balegovac: 70) i Novi Grad (53).
Pećnik je stradao u drugom svjetskom ratu. I
danas se pjeva o »trista šeset samih udovica«.
Tradicionalni Pećnički susreti održani su u
subotu, 26. srpnja 2014. Svečanosti su nazočili i predsjednik Udruge »fra Grga Vilić«,
članica Upravnog odbora dr. med. Matija
Knežević-Marković (rodom Pećničanka) i
nekoliko drugih članova Udruge.
Počelo je blagoslovom uz spomen-obilježje
palim pećničkim braniteljima, odmah do
crkve. Jedan od suorganizatora Pećničkih
susreta bila je Udruga branitelja. U 13 sati
svi su ušli u crkvu na svetu misu.
Vlč. Anto Perić i mons. dr. Marko Čolić
Fra Grga Vilić je preveo s latinskoga ili prepisao s bosančice stare matice vjenčanih i
krštenih župe Podvučjak (1768.-1788.). Matice sadrže i druga pećnička prezimena iz 18.
stoljeća: Barić, Brko, Brušnjaković, Crničić,
Čaktaš, Ćorić, Ćosić, Ćurić, Grgić, Jeleč,
Jozić, Jurić, Kerčević, Kuran, Kuranović,
Lemešević, Lemešić, Luić, Mandarić, Marjanović, Martinović, Matić, Mialj, Peić, Poplašenović, Šurić, Tetić, Tomić, Topolovac,
Topolovčević, Vinovčić.14
Lijepa pećnička crkva je 26. srpnja 2014. u
13 sati bila puna vjernika. Neki su stajali i
gore, na crkvenom koru. Bilo je tu i domaćih
i onih iz tuđine. (Danas mnogi tuđinu nazivaju »dijaspora«, a to uglavnom znači: Švicarska, Austrija, Njemačka i druge zemlje.)
Domaći su župljani, predvođeni Ružom Janjić Tedincom, pjevali crkvene pjesme. Druženje je nastavljeno ispod šatora na »Bari«.
Blagoslov i svetu misu vodili su modrički (i
pećnički) župnik vlč. Anto Perić (Garevljanin) i Pećničanin mons. dr. Marko Čolić,
koji je veći dio života proveo na službi u
Beogradskoj nadbiskupiji. Čolić je jedno od
najstarijih pećničkih prezimena. Spominje se
još 1768. godine, skupa s ovim pećničkim
prezimenima: Brkić, Čaktašević, Jakić, Janjić, Jelečković, Jurišić, Karlović, Kerčić
(Kerac), Mihaljević, Petić, Petrić, Svrzić,
Šimić, Tepić, Topalović, Valentić, Zrakić.13
13
Fra Anto Zrakić, »Kronika župe Podvučijak«, u knjizi Podvučijak:
zemlja i ljudi. Urednik i suautor: fra Grga Vilić. (Potočani: Dokumentacijski centar Podvučijak; Tuzla: Bosanska riječ; Odžak:
HKD Napredak, 2008.), str. 39.
Bilten
Pećnička crkva 26. srpnja 2014. u 13 sati
14
Fra Grga Vilić, Vrijeme sađenja: matica vjenčanih župe Podvučjak. Knjiga prva. (Tuzla: Bosanska riječ; Odžak: HKD Napredak,
2008.); fra Grga Vilić, Vrijeme rađanja: matica krštenih župe
Podvučjak. Knjiga prva (pripremljen, ali još neobjavljen rukopis).
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 11 od 16
Pećničke je susrete omogućio Zavičajni klub
»Pećnik« (Švicarska). Pomogli su i Županija
Posavska i Pećničanin Josip Suvalj, predsjednik Skupštine općine Vukosavlje (RS). I
gosti su pod šatorima prikupili pristojnu sumu novca u švicarskim francima, KM-ovima,
kunama i eurima. Svaki je gost dobio priznanicu s pečatom Mjesne zajednice Pećnik.
Bilo je puno ljudi pa su »máje« morali dodati još koji stol.
Poslužuju čorbanac, pečenu prasetinu, svježu salatu, pšenični i domaći kukuruzni kruh
(»próvu«), slatkiše, rakiju, pivo, mineralnu
vodu, sokove, kavu. Svira »Grgić band« iz
Potočana. Neki ustaju od stola da povedu
kolo. Iza mladih i starih u kolu, vidi se toranj
pećničke crkve.
Tijekom Pećničkih susreta imali smo čast
upoznati Pećničane koji su se istakli u humanitarnim akcijama i pružanju potpore posavskim udrugama. Jedan od njih je i gospodin
Marko Matijević, koji je pomogao velikom
broju pojedinaca i organizacija.17
Razgovaramo i s Pećničanima uključenim u
kulturni rad. Tu su Mato Marković, vlasnik
grafičke tvrtke Grafomark d.o.o. iz Zagreba,
te Anto Križan, umirovljeni antikvar i pjevač-izvornjak. Odlazimo do Pećničanki koje
svakodnevno nose starinske marame. Drže
se za ruke. Raduju se što će biti »ùslikāte«.
Početak kola. U daljini se vidi toranj pećničke crkve.
Što je Hercegovcima ganga, to je Posavcima
izvorna »seljačka« pjesma. (Postoji seljačkonarodna pjesma čak i o Međugorju!) Pećničani su poznati kao pjevači. Ovdje danas
pjevaju Anto Jularić-Julo i Mirko Čolić. Franjo Marković i Ivan Božić Bájo snimili su
još 1970-ih (u zagrebačkom Jugotonu) ploču
sa čuvenom pjesmom »Nema sela u cijeloj
Bosni«. Poznat je danas i pjevač Drago Matijević. Markan Jurendić i Ivan Božić Bajo
tiskali su i zbirku izvornih pjesama. 15 Vlč.
Luka Janjić zapisao je pećnički govor.16
Markan Jurendić i Ivan Božić Bajo, Izvorne bosansko-posavske
pjesme. (Zagreb: vlastita naklada, 2001.)
16 Vlč. Luka Janjić, Putovanka kroza život [posmrtno]. (Sarajevo:
Nadbiskupski ordinarijat Vrhbosanski, 1998.).
15
Bilten
Pećničanke Mara Tolić i Kata Šošić u svojim maramama
Odlazimo sa susreta tek oko 19 sati. Mnogi i
dalje ostaju pod šatorima. Pjesma sa Bare
čuje se sve do 21 sat. Tada su nebo proparale munje. Te je večeri grom pukao iznad
i oko Pećnika barem stotinjak puta. Kao da
su »svjètlice« i gromovi umjesto vatrometa
uveličali ove Pećničke susrete. ▪
Pećnik kraj Modriče, srpanj 2014.
17
Marko Matijević živi u Bernu. Od 1992. radi kao zastupnik
ELVIA osiguranja i drugih financijskih ustanova u Švicarskoj (Credit Suisse, Bank Now, GE Capital Bank, Allianz
Suisse...). Godine 2006. registrirao je »Mat-Finanz« kao Agenciju za pružanje usluga u financijama, osiguranjima, pravnim
savjetima te prevođenju (http://www.mat-finanz.com/). Popis
onih kojima je gospodin Matijević pomogao može se vidjeti na
toj web stranici u rubrici »Sponzorstva«.
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 12 od 16
Najprevođeniji hrvatski pisac
Tko je najprevođeniji hrvatski pisac? Mediji
nude daleko više kandidata nego što bi čovjek očekivao. Navedimo redom pisce koji
su proglašavani »najprevođenijima«.
Obično se polazi od nobelovca Ive Andrića
koji pripada hrvatskoj, bosanskohercegovačkoj, srpskoj, »jugoslavenskoj« i svjetskoj
književnosti.18 Najbolje stranice o bosanskim
franjevcima napisao je Andrić. Prema podatcima Culture.neta, »najprevođeniji hrvatski
pisac je Ivo Andrić«.19
Urednici mrežnoga izdanja Hrvatske enciklopedije pišu: »najprevođeniji hrvatski pisac svojega doba, utemeljitelj Leksikografskoga zavoda (koji danas nosi njegovo ime)
te pokretač i glavni urednik niza enciklopedija« jest Miroslav Krleža.20
Edukacijski centar koji priprema skripte za
fakultete tvrdi: »prvi hrvatski pisac svjetskoga glasa i do danas najprevođeniji hrvatski
autor« je otac hrvatske književnosti Marko
Marulić.21
Drugi ističu da je Miro Gavran »najprevođeniji hrvatski pisac i dramatičar«.22 Gavran je
»u svijetu imao 52 premijere«.23
S gornjim se procjenama ne slažu neki književni istraživači: »najprevođeniji te bez konkurencije najizvođeniji hrvatski dramski pisac na inozemnim kazališnim scenama svih
vremena« jest Milan Begović.24
Jedan dnevni list piše da je »najprevođenija
hrvatska književnica« Slavenka Drakulić.25
Vedrana Rudan izjavljuje o sebi da je »trenutno, najprevođeniji hrvatski književnik«.26
Drugi smatraju da je »najprevođeniji hrvatski književnik iza kojega nisu stajale ni
udruge ni države« Anđelko Vuletić.27
Književnik Mile Stojić piše: »Miljenko Jergović je, pišući iz Zagreba o Sarajevu, postao najčitaniji i najprevođeniji hrvatski pisac druge polovice dvadesetog stoljeća«.28
Ivo Andrić i Miroslav Krleža:
najprevođeniji hrvatski pisci?
Ivo Andrić je rođen 1892. u rimokatoličkoj obitelji bosanskih
Hrvata, od oca Antuna i majke Katarine. U prijavnici od 14.
listopada 1912. o upisu na zagrebački Filozofski fakultet navodi
kao »materinji jezik: hrvatski«. Andrića je stipendiralo Hrvatsko kulturno društvo Napredak. (Danas Napredak ima zakladu
koja nosi imena dvojice bivših Napredkovih stipendista i hrvatskih nobelovaca: »Fond za stipendiranje "Ivo Andrić – Vladimir
Prelog"«.) Andrić u prijavnici za Sveučilište u Krakowu navodi
»narodnost: Hrvat« (»narodowość: Chorwat«). U »ličnoj karti«
izdanoj u Beogradu 1951. navodi »narodnost: srpska« (»српска«). Andrić je polovicu novčanog iznosa od dobivene Nobelove nagrade darivao knjižnicama Bosne i Hercegovine.
19 Ana Jerković, »Prevode nas Slaveni, ignoriraju Romani«,
Slobodna Dalmacija, utorak, 12.6.2007.,
http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20070612/kultura01.asp.
20 »Miroslav Krleža«, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje,
copyright © 2013 Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Sva
prava pridržana.
http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34113.
18
Bilten
»Hrvatski jezik – važne činjenice«, Presto edu cent@r, strani
jezici, instrukcije, pripreme za fakultete, Nova cesta 115/III,
Zagreb, na http://www.skripte-fakultet.net/image/HRV_IB.pdf.
22 »Međunarodna autorska kreativna konferencija u Zagrebu«
(25.11.2013.),
http://www.muzika.hr/clanak/44076/izdvojeno/medunarodnaautorska-kreativna-konferencija-u-zagrebu.aspx.
23 Mirjana Dugandžija, Nina Ožegović, »Najuspješniji hrvatski
pisci u inozemstvu«, Nacional, br. 346, 2002-07-03, na
http://www.nacional.hr/clanak/13136/najuspjesniji-hrvatskipisci-u-inozemstvu.
24 Tihomil Maštrović, »Politika kao sudbina hrvatskoga pisca:
Kritičko izdanje Sabranih djela Milana Begovića«, Vijenac, br.
242 (12. lipnja 2003.), str. 5-6.
25 »Drakulić: Literatura je izgubila na važnosti zbog tehnologije«,
http://www.24sata.hr/domace-zvijezde/drakulic-literatura-jeizgubila-na-vaznosti-zbog-tehnologije-323735.
26 Postavio/la Marko, 21.10.2009., http://www.lokalpatriotirijeka.com/forum/viewtopic.php?f=165&t=2438.
27 »Vidoška pjesnička noć: više od dvadeset pjesnika na Radimlji«,
Novosti, 29.05.2013. http://doznajemo.com/knjiga/vidoskapjesnicka-noc-vise-od-dvadeset-pjesnika-na-radimlji/.
28 Mile Stojić, »Putujuća nacija«, Feral Tribune, Split, 2006-04-06,
na http://nwbih.com/news.cgi?ref1=354.
21
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 13 od 16
Treći tvrde da je »najprevođenija hrvatska
spisateljica za djecu«
Ivana Brlić-Mažuranić
(na slici). 29 Dodaje se
da je ona kao »najprevođenija pripovjedačica dvaput nominirana
za Nobelovu nagradu«.30
Najmjerodavnija leksikografska ustanova u
Hrvatskoj tvrdi da je »najprevođenija hrvatska pjesnikinja« Vesna Parun.31
Jedan novinar smatra da je »najprevođeniji
hrvatski pisac uopće« Predrag Matvejević.32
Tko je onda najprevođeniji?
Čitajući gornjih petnaestak tvrdnja, uočavaju
se brojne neistine i krajnja subjektivnost u
procjenama. Zato se postavljaju ova pitanja:
tko je uistinu najprevođeniji hrvatski pisac?
Je li njegovo ime poznato širokoj javnosti?
Kako je trošio novac zarađen od prijevoda?
Kako je živio najprevođeniji autor?
Da bismo odgovorili na posljednje pitanje,
pogledajmo kako je umro taj pisac. O njegovim zadnjim minutama svjedoči austrijski
liječnik, koji mu je pokušao pružiti pomoć:
»Kad sam skrenuo na zavoju, vidio sam jednog fratra
kako sjedi među stijenama. Prišao sam mu i pregledao ga, srce mu je bilo u zastoju, bilo mi je jasno da je
to fra Slavko, i da je na umoru. Pokušali smo s
oživljavanjem, ali to nije pomoglo. Rekao sam ljudima:
molite, molite, fra Slavko umire! U tom je trenutku
prestala kiša, bilo je to između trinaeste i četrnaeste
»Spisateljica u engleski«, na
http://hr.glosbe.com/hr/en/spisateljica.
30 Ana Dagelić/Laudato, »Ivana Brlić-Mažuranić u novoj
perspektivi«, 26. rujna 2013.
http://www.laudato.hr/Novosti/Kultura/Ivana-Brlic-Mazuranic-unovoj-perspektivi.aspx.
31 »Književnost«, »hrvatska.eu Zemlja i ljudi«. © Leksikografski
zavod Miroslav Krleža. Sva prava pridržana. Objavljeno na
http://www.croatia.eu/article.php?id=39&lang=1.
32 Drago Pilsel, »Matvejević ne zaslužuje našu ravnodušnost«.
Objavljeno 26/07/2010 na
http://regionalexpress.hr/site/more/matvejevi-ne-zasluuje-nauravnodunost/.
29
Bilten
postaje, odakle se vidi crkva. Sunce je sjalo na crkvu i
na nebu se pojavila duga. Sunce je odozdo sjalo na
oblake, izgledalo je kao da na nebu vise girlande.«33
Preminuli franjevac je Slavko Barbarić. On
je najprevođeniji hrvatski i bosanskohercegovački pisac. Tko je bio fra Slavko Barbarić? Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine donosi osnovne podatke o njemu:
»BARBARIĆ, Slavko, dušobrižnik, pisac (Dragićina
kraj Čitluka, 11. Ill. 1946 – Međugorje, 24. XI. 2001).
Osnovnu školu završio u Čerinu, gimnaziju u Dubrovniku, filozofiju i teologiju u Visokom, Sarajevu i
Schwazu (Austrija), za svećenika zaređen 1971. Magistrirao iz pastoralne teologije 1973. u Grazu. Kao
svećenik djeluje u Čapljini (1973-78), potom je na poslijediplomskom studiju u Freiburgu, gdje 1982. postiže doktorat iz relig. pedagogije disertacijom Uvođenje
odraslih u kršćanstvo. Nakon 1982. djeluje u Mostaru,
Međugorju, Blagaju, Humcu. U Međugorju djeluje stalno od 1990. do smrti. Napisao brojne knjige o molitvi i
međugorskom fenomenu, koje su prevedene na dvadesetak jezika u nakladi od preko 20 mil. primjeraka.
Osnovao je nekoliko dobrotvornih ustanova: Fond prijatelja talenata (1990), Fond djeci poginulih branitelja
u Domovinskom ratu (1992), Majčino selo (1993).
Vodio je brigu o zajednici liječenih ovisnika Cenacolo
u Međugorju. Preminuo je nakon obavljene pobožnosti križnog puta na Križevcu. Djela: Molite srcem,
Međugorje 1994; Slijedi me srcem, Međugorje 1997;
Biseri ranjenoga srca, Međugorje 1997; Poruka za
sadašnji trenutak, Međugorje 2001; Susreti i iskustva
u Međugorju (I, II i III), Međugorje 2002.«34
Fra Slavko je bio s jedne strane skroman, a s
druge strane – svjetski čovjek. Razmotrimo
ukratko njegovu poniznost, a onda utjecaj na
druge. Evo kakav je bio fra Slavko:
»Krasile su ga izvanredne osobine: poznavanje jezikā,
lakoća komuniciranja s ljudima, naobrazba, jednostavnost, briga i skrb za čovjeka u potrebi, nepresušna energija za koju je čak bilo teško i vjerovati da
je jedan čovjek može posjedovati, marljivost, a iznad
svega pobožnost, poniznost i ljubav. Mnogo je molio i
Vlč. Erich Kuen, župnik u Austriji, »Kako je fra Slavko Barbarić
utjecao na moje svećeničko zvanje«, ponedjeljak, 13. siječnja
2014. na http://www.medjugorje-info.com/hr/medjugorje/omedjugorju/svjedocanstva/107-svjedocanstva/kako-je-fraslavko-barbaric-utjecao-na-moje-svecenicko-zvanje.html.
34 Ivan Markešić i Robert Jolić, »Barbarić, Slavko«, Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine. Gl. urednik Jakov Pehar.
(Mostar: Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine,
2009.), sv. 1 [A-Đ], str. 133.
33
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 14 od 16
postio, a Gospu je ljubio djetinjom ljubavlju. To je
zapravo bila i srž njegova života: molitvom i postom
ljudske duše dovoditi Bogu po Mariji – Kraljici mira.
Živjeti pored njega činilo se ponekad nestvarnim – on
je naime, bio tu u svijetu, a istovremeno tako izvan
njega.«35
Možda je izgledalo da fra Slavko ne pripada
ovom svijetu, ali je on bio pravi svjetski
čovjek: »Govorio je izvrsno engleski, njemački, talijanski i francuski, a služio se i
poljskim, španjolskim te češkim. [...] Boravio je u dalekoj Kini i na Tajvanu. Krstario
je europskim, američkim i afričkim zemljama prenoseći poruke neba za spas zemaljskog čovjeka.«36
O fra Slavku najviše govore njegova djela.
»Početkom rata u Bosni i Hercegovini, kad
su svi stariji fratri otišli u Tučepe kao
prognanici, na usmeno odobrenje †fra Drage
Tolja, ondašnjeg provincijala, fra Slavko je
ostao u Međugorju.«37 Bio je radostan, ponizan i dobrostiv. Govorio je:
»Kako nam se svima lako dogodi da ne
vidimo svakodnevne čudesne znakove ljubavi oca, majke, muža, žene, djece i prijatelja,
te postajemo svima težak teret svojim negativnim osjećajima i nezasitnim zahtjevima.
Kako nam se lako dogodi da zaboravimo
dobro i ljubav drugih ljudi, a samo vidimo i
pamtimo ono što nije dobro i neprestano prigovaramo, ljutimo se i uništavamo međusobnu radost i povjerenje. [...]
ono što nije dobro. Tko zaboravlja dobro, taj
ne može ni praštati drugima ni ljubiti druge.
[...]
Tko želi živjeti u miru i radosno, u vjeri i
nadi i povjerenju prema drugima, mora svakodnevno postajati svjestan što drugi za
njega dobra učiniše i svakodnevno zahvaljivati. A da bi nam to uspjelo treba se u sebi
boriti protiv svoje oholosti i sebičnosti, zavisti i ljubomore i svakog drugog oblika nutarnje zarobljenosti, jer su to stvarnosti nutarnjeg doživljavanja, koje uzrokuju zaborav
dobra a pamte zlo.«38
»Svi ratovi, svi sukobi u obiteljima i u pojedincima, sve oskudice, sve nepravde, ubojstva, pobačaji – sve je to posljedica pomanjkanja ljubavi prema životu i prema Životvorcu, Stvoritelju svega. To znači: pomanjkanje ljubavi najveći je grijeh.«39
Fra Slavko je ostavio snažan trag i utjecaj na
mnoge ljude diljem svijeta. Ne spominjući
sve dobrotvorne zaklade i ustanove koje je
osnovao, navedimo još samo tri primjera.
Tko zaboravlja dobročinstva roditelja, djece,
muža, žene taj ne može naći razloga zašto bi
im zahvalio, a ako ne zahvaljuje uzrokuje
nemire i nerede. Svi sukobi u obiteljima,
svaka rastava i svako drugo zlo počinje u
onome trenutku kad postanemo slijepi za
dobro jedni prema drugima a previše vidimo
Vidjeti fra Slavkov životopis na
http://www.medjugorje.ws/hr/articles/slavko-barbaric-ofmcurriculum-vitae/.
36 Marijan Sivrić, »Njegovo ime i djelo je obilježilo Međugorje:
Navršava se dvanaest godina od smrti dr. fra Slavka Barbarića,
franjevaca i psihologa«, na http://www.vecernji.ba/njegovo-imei-djelo-je-obiljezilo-medjugorje-478232.
37 Vidjeti fra Slavkov životopis na
http://www.medjugorje.hr/hr/medjugorski-fenomen/slavkobarbaric/zivotopis/.
Dr. fra Slavko Barbarić,
najprevođeniji hrvatski i bosanskohercegovački pisac
35
Bilten
Medjugorje-info.com, »Fra Slavko Barbarić o poniznosti«,
ponedjeljak, 02. lipnja 2014. na
http://www.medjugorje-info.com/hr/molitve/meditacije/104meditacije/fra-slavko-barbaric-o-poniznosti.html.
39 Fra Slavko Barbarić, Daj mi svoje ranjeno srce. (Međugorje: Informativni centar »Mir«, 2003.), str. 25.
38
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 15 od 16
Austrijski liječnik Erich Kuen, svjedok fra
Slavkove smrti, postao je svećenik. Od 2003.
srednja škola u Čitluku nosi ime fra Slavka
Barbarića. Fra Slavko je 1990. u Međugorju
pokrenuo Mladifest, godišnji molitveni susret (sa samo stotinjak mladih i dva gitarista).
Ove godine na Mladifest je došlo preko
50.000 mladih i 534 svećenika iz 60 država.
Predsjednik Udruge
mr. sc. Anto Knežević
email: [email protected] | mob. 063 233 966
Djela su ovoga »duhovnoga znanstvenika«40
prevedena na dvadesetak jezika i tiskana u
preko 20 milijuna primjeraka. Taj broj vjerojatno nadilazi prijevode svih drugih hrvatskih pisaca zajedno. To otvara neka pitanja.
Upravni odbor Udruge
Jozo Blažević Jokan ▪ Anto Knežević (predsjednik) ▪ Ivo
Lubina Dino ▪ dr. med. Matija Knežević-Marković ▪ fra Petar
Matanović ▪ inž. Pavo Vilić ▪ fra Anto Zrakić
Današnji nakladnici i mediji prodaju negativne vijesti i tračeve (»crni« i »žuti tisak«),
kažu, »zato što to traže čitatelji«. Zašto onda
nakladnici i mediji javno ne priznaju da
višemilijunsko međunarodno čitateljstvo traži i knjige fra Slavka Barbarića?
Prešućuju li mediji svjetski uspjeh hercegovačkog franjevca zato što on ističe duhovne
vrjednote koje sekularna današnjica ismijava
i odbacuje: vjeru, dobrotu, obitelj, strpljivost,
mir, nesebičnost, oprost i poniznost? ▪
Potočani kraj Odžaka, kolovoz 2014.
Ispravak-dopuna
Prošli je Bilten objavio da je
25. svibnja 2014. u Vlaškoj
Mali kraj Odžaka slavljena
spomen-misa za žrtve zadnje
bitke drugoga svjetskog rata
na europskom tlu. Ispričavamo se što smo nehotice propustili spomenuti vlaškomalskoga župnika,
vlč. Ivana Ravlića (na slici). ▪
Pravna pomoć
U Odžaku (Trg 1) radi Zavod za pružanje
besplatne pravne pomoći Županije Posavske
za građane slabijeg imovnog stanja. Tel. +387
(0)31 763 507; email: [email protected] web:
http://zp.mrezapravnepomoci.org ▪
40
Tako fra Slavka Barbarića nazva njegov duhovni subrat fra Jakov Bubalo. Vidjeti fra Slavko Barbarić, Molite srcem! Molitveni
priručnik. (Zagreb: Župni ured Blagaj, 1987.), str. 6.
Bilten
Bilten
Udruge građana »fra Grga Vilić«
Predsjednik skupštine Udruge
dipl. oec. Anto Kovačević
Dopredsjednik skupštine Udruge
mr. sc. fra Petar Andrijanić
Povjerenici Udruge
Ilija Blažević Ico (Švicarska) ▪ prof. dr. Ivo Grgić (Hrvatska)
Tajnica Udruge
Bit će naknadno izabrana.
Nadzorni odbor Udruge
dipl. ing. Mijo Ćosić ▪ dipl. pravnik Ivo Matić ▪
dipl. ing. Suljo Tahirović
Sud časti Udruge
dipl. pravnik Tomislav Božić ▪ Ilija Džepina, Univ. spec. mech.
dipl. ing. ▪ fra Mladen Jozić
ID number Udruge: 4254124190009
Beneficiary Bank: Raiffeisen Bank dd BiH
Bank Address: Zmaja od Bosne bb, Sarajevo, BiH
Bank account number: 1610250029510066
Swift Code: RZBABA2S
IBAN Code: BA391611250000640197
Full beneficiary name: Fra Grga Vilic Udruga gradjana
Full beneficiary address: Potocani bb Odzak
Bilten uređuju
mr. sc. fra Petar Andrijanić ▪ Anto Knežević ▪ Ivo Lubina Dino
Pokrovitelji Biltena
Slavko Knežević ▪ Mato Đogaš Vinkov ▪ Ilija Džepina ▪ Mijo Ćosić
Tisak
Promedia, Modriča
email: [email protected]
Elektronska verzija Biltena
dostupna je na portalu »Župa Potočani« (Švicarska):
http://www.zupapotocani.ch/doga%C4%91anja/arhivavijesti/bilteni-fra-grga-vili%C4%87/
Fotografije
Uza svaku sliku (osim slikā suradnikā) naznačen je autor ili vlasnik.
Ako ime nije navedeno, fotografiju je snimio predsjednik Udruge.
Logo Udruge
Goran Bačić
web
www.fra-grga-vilic.com
Adresa
Društveni dom Jošava
Potočani bb ▪ 76290 Odžak
Bosna i Hercegovina
Udruge »fra Grga Vilić« | broj 14 | god. IV. | jesen 2014. | str. 16 od 16

Download Report