pobolj anje poslovnog ambijenta u op ini zenica kroz smanjenje pa

POBOLJ ANJE POSLOVNOG AMBIJENTA
U OP INI ZENICA KROZ SMANJENJE
PA FIS LNIH NAMETA
CPCD i SIDA su ﬁnansijski podržali ovaj Projekat. Sadržaj ove Publikacije ne odražava službeni stav Kraljevine Švedske, organizacija CPCD i SIDA.
SADRŽAJ:
UVOD
I PARAFISKALNI NAMETI
II PRIVREDNICI U OPĆINI ZENICA I PARAFISKALNI NAMETI
III NEUSTAVNOST PLAĆANJA KGZ i KN
III 1. Obaveza plaćanja naknade za korištenje gradskog
građevinskog zemljišta
III 1. a. Zabranjena diskriminacija u vezi sa pravom na imovinu
III 1. b. Povreda prava na imovinu
III 1. c. Plaćanje trajne naknade za korištenje gradskog građevinskog
zemljišta pro vno je ins tutu privatne svojine
III 2. Obaveza plaćanja komunalne naknade
IV UDRUŽENJE POSLODAVACA ZENICA
IV 1. Ciljevi UDRUŽENJA POSLODAVACA ZENICA
IV 2. Upravna jela UDRUŽENJA POSLODAVACA ZENICA
IV 3. Članstvo UDRUŽENJA POSLODAVACA ZENICA
Izdavač:
UDRUŽENJE POSLODAVACA ZENICA
Adresa: Vojvodića put bb, 72000 Zenica
Tel/fax: +387 32 221 960
E-mail: [email protected]
Website: www.upzenica.ba
Tiraž: 450 komada
1
2
3
5
6
6
10
12
15
17
18
18
19
UVOD
U Bosni i Hercegovini trenutno (ne)funkcionišu tri pravna i
ekonomska sistema: Federacija BiH, Republika Srpska i Brčko Distrikt.
Zavisno od područja u kojem posluju, privrednici su izloženi brojnim
fiskalnim i parafiskalnim nametima. U odnosu na privrednike u Evropskoj
uniji i zemlje u okruženju, opterećenje privrednika u BiH je najveće. To
značajno utiče na stvaranje nepovoljnog ambijenta za privrednike iz BiH,
jer su apsolutno nekonkurentni u odnosu na privrednike iz zemalja
Evropske unije i okruženja. Velika parafiskalna opterećenja negativno utiču
i na privlačenje stranih investicija. Predstavnici vlasti u pravilu nemaju
razumijevanja za opterećenja privrede.
Ovo su glavni razlozi zašto BiH zauzima 126. mjesto od ukupno
185 svjetskih rangiranih ekonomija po lakoći poslovanja, u 2013.godini.
Rezultate ovog istraživanja objavili su Međunarodna finansijska
korporacija (IFC) i Svjetska banka (WB). Opterećenje po zaposleniku u
FBiH iznosi 71%, a u RS-u 60,3%. Poslodavcu se vraća mali dio od onoga
što uplati državi. Oko 5% troškova poslovanja se odnosi na parafiskalne
namete, a ostalih 15% na poreze i doprinose. Također, u studiji se navodi
da jedno malo preduzeće u BIH, koje broji 20 zaposlenih i koje ostvari
prihod od 1,5 miliona KM godišnje, za plaće treba da izdvoji u prosjeku
230.000,00 KM, a po osnovu raznih administrativnih taksi, komunalnih
usluga i sličnih obaveza mora izdvojiti 160.000,00 KM. Fiskalne i
parafiskalne obaveze iznose oko 66.000,00 KM. U ovo ne ulaze porezi na
dohodak, posebni doprinosi o privremenim poslovima i slično.
Parafiskalni nameti se mogu pratiti preko budžeta svih nivoa
državne organizacije vlasti. U skladu sa tim se razlikuju:
• naknade na nivou BiH;
• naknade na nivou bh. entiteta i BD BiH;
• naknade na nivou kantona i
• naknade na nivou općina.
Da bi preduzeće nesmetano obavljalo djelatnost mora da se
pridržava preko 20 zakona vezanih za plaćanje raznih fiskalnih i
parafiskalnih nameta i oko 30 zakona kojima su, ako ih se ne pridržava,
predviđene kaznene odredbe. Također, preduzeće je dužno da u toku
godine preda preko 150 raznih prijava i obrazaca. U kantonima je situacija
1
još složenija, jer su nameti za privredu u kantonima još veći, a svaki kanton
ih uređuje prema svojim propisima.
Šta su osnovni razlozi za ovakav istraživački poduhvat? Prije
svega, neodložna potreba značajnog unapređenja poslovnog okruženja i
ambijenta za privlačenje novih investicija, kako stranih tako i domaćih, ali i
za ono što se često zaboravlja istaći - poboljšanje uslova poslovanja
postojećih privrednih subjekata i već realizovanih investicija.
I.
PARAFISKALNI NAMETI
Šta su to parafiskalni nameti?
Parafiskalni nameti predstavljaju sve forme plaćanja (bez obzira na
njihov tačan naziv) koje u određenoj mjeri finansijski i/ili administrativno
opterećuju privredne subjekte, a za koja oni:
• ne dobijaju nikakvo pravo, uslugu ili dobro ili
• dobijaju pravo, uslugu ili dobro čija je objektivna vrednost
značajno manja od iznosa plaćanja po tom osnovu.
Pod pojmom parafiskalni nameti misli se na različite vrste naknada
koje su nametnute od strane države. Ove naknade predstavljaju parafiskalni
izvor budžetskih prihoda države i “pratećih” korisnika koje privreda i
građani plaćaju za “korištenje dobara od općeg interesa” (voda, šuma,
rudno blago, građevinsko zemljište i drugi resursi) ili pak usluga državne
administracije.
•
•
•
•
Osnovne karakteristike parafiskalnih prihoda su:
Predstavljaju sporedan fiskalitet, što znači da postoje uz fiskalitet
države, da crpe sredstva iz istih ekonomskih izvora i da imaju
gotovo iste ekonomske učinke, kao i ubiranje poreza;
Predstavljaju davanje u novcu;
Ne potiču od svih nosilaca porezne obaveze, već samo od članova
određene društvene grupacije koji su povezani nekim zajedničkim
ekonomskim ili socijalnim interesom;
Plaćaju se na osnovu zakona i odluka ili rješenja nadležnih organa
(opća obaveza) ili pak ugovora (posebna, tj. individualna obaveza);
2
•
•
•
•
•
II.
Imaju karakter destiniranih javnih prihoda, pošto se redovno radi o
namjenskim prihodima kojima se želi riješiti neki konkretan
zadatak ekonomskog ili socijalnog karaktera;
Plaćaju se u slučaju korištenja “dobara od općeg interesa” ili/i
usluga državne administracije;
Visina naknade je, “u načelu”, ekvivalentna iznosu troškova
održavanja i unaprijeđenja upotrebnih svojstava dobara za čije se
korištenje plaćaju;
Kao vanbudžetski prihodi ne potpadaju pod direktno regulisanje od
strane državnih tijela, a kao posljedica toga predstavničko tijelo
nad ovim prihodima nema tako strogu kontrolu, kao što je to slučaj
sa budžetskim prihodima;
Savremene države ih, zbog njihovih brojnih manjkavosti,
zamjenjuju porezima.
PRIVREDNICI
U
OPĆINI
PARAFISKALNI NAMETI
ZENICA
I
Općina Zenica jedna je od općina u BIH koja ima poražavajuće
statističke podatke kada je u pitanju zapošljavanje. Na području općine
Zenica (prema procjenama općina ima oko 120.000 stanovnika) u mjesecu
februaru 2014.godine bilo je zaposleno oko 24.600 osoba, od toga oko
11.000 žena. U istom periodu bilo je 23.146 nezaposlenih, od toga 12.168
žena na području općine Zenica. Uzmemo li u obzir činjenicu da je Zenica
sjedište ZDK i da je dio zaposlenih osoba uposlen u kantonalnim
institucijama, podaci o nezaposlenosti dobijaju alarmantne razmjere,
naročito kada je u pitanju realni/proizvodni sektor. „Strategija razvoja
općine Zenica 2012 – 2020“, predviđa preduzimanje značajnih koraka na
poboljšanju poslovnog ambijenta u općini Zenica, kao i suzbijanje velike
nezaposlenosti.
Sa druge strane, općina Zenica spada u skupinu općina u BIH sa
najvećim fiskalnim i parafiskalnim nametima koji direktno pogađaju mala i
srednja preduzeća. Postojeći način obračuna Naknade za korištenje
gradskog građevinskog zemljišta (skraćeno KGZ) i Komunalne naknade
(skraćeno KN) negativno utiče na razvoj preduzeća registrovanih na
području Općine, te odbija dolazak stranih i domaćih investitora, a time i
umanjuje mogućnosti zapošljavanja, naročito u realnom/proizvodnom
sektoru.
3
Na osnovu Zakona o komunalnim djelatnostima ZDK (Sl. novine
ZDK 17/08), Vijeće Općine Zenica donijelo je Odluku o komunalnim
djelatnostima zajedničke potrošnje, kojom je suprotno članu 22. st. 1.
pomenutog Zakona koji glasi: ''Komunalnu naknadu plaćaju, u naseljima sa
uređenim građevinskim zemljištem, vlasnik stambenog, proizvodnog i
poslovnog prostora, te građevinskog zemljišta ili korisnik kada je to vlasnik
ugovorom ovjerenim od nadležne poreske uprave prenio na korisnika''
obveznikom plaćanja komunalne naknade proglasio isključivo i samo
privredne subjekte koji posjeduju nekretnine. Ovakvu Odluku privrednici
smatraju diskriminatornom. Općinsko Vijeće je također donijelo Odluku o
građevinskom zemljištu kojom svaki privredni subjekt koji posjeduje
nekretninu mjesečno plaća naknadu za korištenje gradskog građevinskog
zemljišta (napominjemo da je prilikom kupovine građevinskog zemljišta za
izgradnju objekta jednokratno plaćena renta i naknada za uređenje gradskog
građevinskog zemljišta). Ova Odluka se također primjenjuje samo na
privredne subjekte. Ono što je već jednom plaćeno, plaća se iznova svake
godine. Opterećenje privrednih subjekata po ova dva osnova je značajno.
Domaći i strani investitori, koji su upoznati sa ovim problemom,
izbjegavaju da svoja preduzeća otvaraju u Zenici.
Udruženje poslodavaca Zenica želi da kroz ovaj projekat,
zajedno sa općinom Zenica i lokalnom zajednicom iznađe kvalitetno
rješenje ovog problema na obostranu korist. Uspješna implementacija ovog
Projekta treba da riješi: pravni status parafiskalnih nameta (KGZ i KN)
kojima su izloženi privrednici u Zenici, ali i komunalne i ekološke
nedostatke u općini Zenica kojima je izloženo lokalno stanovništvo, a koji
nisu riješeni ovakvim plaćanjem i utroškom sredstava prikupljenih od KGZ
i KN.
Rješavanje ovog problema je od velikog značaja za lokalnu
zajednicu. Naime, sredstva koja mala i srednja preduzeća trenutno
odvajaju za plaćanje KGZ i KN mogu se usmjeriti u direktne investicije i
otvaranje novih radnih mjesta. Sa tim sredstvima bi se mogao uposliti
veliki broj osoba na području općine Zenica. Istraživanja su pokazala da
lokalno stanovništvo u Zenici nije zadovoljno rješavanjem komunalnih i
ekoloških problema (kada je Zenica u pitanju, tu nije potrebno dodatno
objašnjenje) i ovaj projekat bi trebao biti korak naprijed za rješavanje i ovih
problema.
4
NEUSTAVNOST PLAĆANJA KGZ i KN
III.
Kada govorimo o parafiskalnim nametima kojima je opterećena
privreda Zeničko-dobojskog kantona i općine Zenica, trenutno su
najznačajnije dvije vrste naknada koje se apliciraju isključivo privrednim
subjektima u Zeničko-dobojskom kantonu. To su:


obaveza plaćanja naknade za korištenje gradskog
građevinskog zemljišta, i
obaveza plaćanja komunalne naknade za obavljanje
zajedničke potrošnje.
Obaveza plaćanja naknade za korištenje gradskog građevinskog
zemljišta zasnovana je na Zakonu o građevinskom zemljištu FBIH
(„Službene novine FBiH“ broj 67/05), na osnovu kojeg općinske vlasti
svake godine donose Odluku o građevinskom zemljištu Općine Zenica.
Obaveza plaćanja komunalne naknade za obavljanje zajedničke
potrošnje zasnovana je na Zakonu o komunalnim djelatnostima ZDK
(„Službene novine ZDK“ broj 17/08), na osnovu kojeg općinske vlasti
svake godine donose Odluku o komunalnim djelatnostima zajedničke
potrošnje.
Navedene naknade se primjenjuju na diskriminatoran način, jer
određene pravne subjekte favorizuju u odnosu na ostale pravne subjekte
putem selektivne primjene pravnih propisa. Pored toga, Odluka o
građevinskom zemljištu Općine Zenica, u dijelu koji se tiče obaveze
plaćanja naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta, propisana
je i primjenjuje se na način koji nije u skladu sa duhom i ciljem Zakonu o
građevinskom zemljištu, tako da pored problema diskriminacije, ova
Odluka nema uporište niti u zakonu. U nastavku, pokušat ćemo da
obrazložimo neustavnost obaveze plaćanja ovih naknada.
5
1.
Obaveza plaćanja
građevinskog zemljišta
naknade
za
korištenje
gradskog
a. Zabranjena diskriminacija u vezi sa pravom na imovinu
Zakon o građevinskom zemljištu (u daljnjem tekstu: ZGZ) u članu
12. propisuje građevinsko zemljište na sljedeći način:
Gradsko građevinsko zemljište određuje općinsko vijeće i može se odrediti
kao:
1. zemljište koje je pretežno izgrađeno i kao takvo čini prostorno funkcionalnu
cjelinu u gradu i naselju gradskog karaktera;
2. zemljište obuhvaćeno granicama urbanističkog plana grada, odnosno naselja
gradskog karaktera koje je predviđeno za proširenje grada, odnosno naselja;
3. zemljište na drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu izgradnju
(prigradska naselja ili druga veća naselja, rekreaciono-turistički centri, područja
namijenjena za izgradnju kuća za odmor i oporavak i druge slične namjene).
Kao gradsko građevinsko zemljište iz alineja 1. i 2. prethodnog stava može se
odrediti samo zemljište za koje je donesen prostorni plan ili urbanistički plan,
prema kome će se izgradnja i uređenje zemljišta koja je predviđena srednjoročnim
planom općine, u cjelini ili većim dijelom izvršiti najkasnije u roku od pet godina.
Zemljište iz alineje 3. stav 1. ovog člana može se odrediti kao gradsko građevinsko
zemljište samo ako je za to područje donesen prostorni plan prema kome će se
izgradnja i uređenje zemljišta koja je predviđena srednjoročnim planom općine, u
cjelini ili u pretežnom dijelu izvršiti u roku od pet godina. a na osnovu kojeg su
općinske vlasti donijele Odluku o građevinskom zemljištu Općine Zenica.
Prema članu 16. stav. 1. ZGZ „općinsko vijeće može neizgrađeno
građevinsko zemljište u državnoj svojini dodjeljivati fizičkim i pravnim
licima na korištenje radi izgradnje trajnih građevina u skladu sa prostornim
planom“. Prema članu 44. ZGZ „općinsko vijeće dodjeljuje neizgrađeno
gradsko građevinsko zemljište radi izgradnje građevina uz pravičnu
naknadu“. Glava IX ZGZ propisuje sve vrste naknada koje fizičko i pravno
lice kome je dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište treba da plati. To su
naknada za dodijeljeno zemljište, naknada za troškove uređenja tog
zemljišta (član 62. ZGZ) i naknada za korištenje gradskog građevinskog
6
zemljišta (član 63. ZGZ). Obveznici plaćanja ove naknade su fizička i
pravna lica kojima je dodijeljeno gradsko građevinsko zemljište na
korišćenje radi građenja.
Naknada za dodijeljeno gradsko zemljište je relativno jasna
pravna i finansijska kategorija i podrazumijeva naknadu namijenjenu za
preuzeto zemljište čiji se iznos utvrđuje u skladu sa Zakonom o
eksproprijaciji (član 64. St. 1. tačka 1. ZGZ). Ova naknada može se pojaviti
i kao naknada za preuzeto gradsko građevinsko zemljište u slučaju da se
oduzima ranijem vlasniku iz njegovog posjeda (član 69. stav 1. ZGZ).
Naknada za uređenje gradskog građevinskog zemljišta (UGZ)
obuhvata stvarne troškove pripremanja i opremanja građevinskog zemljišta
kao što je predviđeno prostornim ili urbanističkim planom (član 70. ZGZ).
Tu naknadu plaćaju investitori građevine koja se gradi na tom zemljištu,
prema jedinici površine objekta za čiju izgradnju se izdaje urbanistička
suglasnost (član 71. ZGZ). Ova naknada ima svrhu da prilagodi zemljište
postojećem urbanom infrastrukturnom sistemu (voda, struja, kanalizacija,
rasvjeta, gas, PTT, putna komunikacija…).
Naknada za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta
(renta) jeste naknada iz osnova prirodnih pogodnosti gradskog
građevinskog zemljišta i pogodnosti već izgrađene komunalne
infrastrukture koje mogu nastati prilikom korištenja tog zemljišta, a koje
nisu rezultat ulaganja sredstava vlasnika ili korisnika nekretnina (član 64.
stav 1. tačka 2. ZGZ). Visina naknade za dodijeljeno gradsko građevinsko
zemljište na korištenje utvrđuje se rješenjem o dodjeli zemljišta na
korištenje radi građenja, tj. građevinskom dozvolom (član 64. stav 2. ZGZ).
Kao osnovica za izračunavanje visine rente služi prosječna konačna
građevinska cijena iz prethodne godine m2 korisne stambene površine na
području općine. Prosječnu konačnu građevinsku cijenu utvrđuje se
odlukom općinskog vijeća svake godine, a najkasnije do 31. 03. tekuće
godine (član 66. ZGZ), a izražava se u procentu od prosječne građevinske
cijene (član 68. stav 1. ZGZ). Ova naknada zavisi od gradske zone kojih
može biti najviše 6 (član 65. stav 1. ZGZ).
U konkretnom slučaju, Općinsko vijeće Zenica donijelo je
Odluku o građevinskom zemljištu Općine Zenica, koja je trebala, na
osnovu formalnopravnih naloga iz ZGZ, operacionalizirati zakon i
7
utvrditi konačne naknade za plaćanje. Član 34. propisuje standarde za
pitanje naknade za korišćenje gradskog građevinskog zemljišta
(renta). Tako je član 34. precizirao šta je to renta, tj. naknada za
korišćenje gradskog građevinskog zemljišta. Isti član propisuje da
rentu plaćaju investitori fizička i pravna lica, ali i raniji vlasnik sa
ostvarenim pravom prvenstva građenja, te investitor koji gradi na
privatnom građevinskom zemljištu. Član 35. Odluke o građevinskom
zemljištu precizira i druge obveznike plaćanja rente. Ostale odredbe su
prepisane iz relevantnog dijela ZGZ. Odluka, međutim, u odredbama
53. ponovo reguliše pitanje rente, ali je ovaj put koristi naziv „naknada
za korištenje građevinskog zemljišta“, bez naziva „renta“, te ga
skraćuje nazivom „KGZ“. Razlika između rente i KGZ je u činjenici
što se renta naplaćuje samo jednom, uz građevinsku dozvolu, a KGZ
svake godine, u vidu trajne rente. Upravo ova trajna renta jeste razlog
nezadovoljstva privrednika u općini Zenica. U bitnim odredbama
Odluke je propisano:
Član 54. Odluke glasi:
Naknada za korištenje gradskog građevinskog zemljišta počinje se plaćati
od prvog dana narednog mjeseca u kojem je izdato odobrenje za upotrebu
objekata ili od dana početka korištenja objekta.
Član 55. Odluke glasi:
Naknada za korištenje gradskog građevinskog zemljišta plaća se prema
izgrađenoj površini m2 stambenog, poslovnog i garažnog prostora, kao i
prema površini građevinskog zemljišta za otvoreni prostor (dvorište,
ekonomska dvorišta, nepokrivena skladišta, manipulativni prostor i sl).
Naknada se utvrđuje rješenjem nadležnog organa. Rješenjem se utvrđuje
ukupno godišnje zaduženje i mjesečni iznos naknade.
Član 56. Odluke glasi:
Visina naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta po m2
korisne površine stambenog i pomoćnog prostora za jedan mjesec iznosi:
[…]
Visina naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta po m2
korisne površine poslovnog prostora utvrđuje se za jedan mjesec u
zavisnosti od djelatnosti prema slijedećih tabelama:
[…].
Iz citiranih odredbi jasno je da se naknada propisuje za sve
vlasnike nekretnina, kako stambenog, tako i poslovnog i garažnog
prostora. Međutim, Općina Zenica, u upravnim postupcima u kojima
se vrši individualizacija naknade za svako pojedinačno fizičko i pravno
8
lice, određuje obavezu plaćanja naknade samo privrednim subjektima,
ali ne i privatnim fizičkim licima koja su vlasnici stambenih prostora.
Time sav teret ispunjavanja javne svrhe ove naknade – punjenje tzv.
Fonda uređenja građevinskog zemljišta – a koji služi za plaćanje
troškova ranijim vlasnicima, troškove uređenja zemljišta i troškove
izrade prostorno planske dokumentacije (član 60. Odluke o
građevinskom zemljištu Općine Zenica) pada na teret privrednih
subjekata! Ovo je nesporna činjenica.
Podsjećamo da plaćanje naknada kao nameta u vezi sa korištenjem
privatnopravne imovine spada u tzv. građanske obaveze, te predstavljaju
ograničavanje prava na imovinu. Tim obavezama nameće se imovinski
zahtjev (naknada) u cilju kontrole načina korištenja gradskog građevinskog
zemljišta u privatnoj svojini. Prema tome, obaveza plaćanja naknade
korištenja građevinskog zemljišta vezano je za građenje i institut vlasništva
izgrađenog građevinskog objekta na gradskom građevinskom zemljištu, te
se, samim tim, radi o građanskoj obavezi imovinskopravne prirode. Shodno
tome, ova naknada potpada pod pojam „kontrole“ korištenja imovine, pa,
samim tim, mora biti i opravdana standardima iz člana II.A.2. stav 1. tačka
1.k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
Nadalje, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine propisuju
obavezu državi da sve pravne subjekte tretira jednako pred zakonom
(član II.A.2. stav 1. tačka 1.c) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine).
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, u članu II.A.2. stav 1. tačka
1.d), propisuje zabranu diskriminacije. Ona se odnosi na bilo koje pravo
koje propisuje sam Ustav FBiH, uključujući naravno i pravo na imovinu iz
člana II.A.2. stav 1. tačka 1.k) Ustava FBiH.
Član 62. ZGZ jasno propisuje da su obveznici plaćanja naknade za
korištenje građevinskog zemljišta fizička i pravna lica kojima je dodijeljeno
gradsko građevinsko zemljište na korišćenje radi građenja. Takođe, i član
34. stav 2. i član 55. Odluke o građevinskom zemljištu Općine Zenica
explicite propisuju da se naknada za korišćenje gradskog građevinskog
zemljišta plaća od strane fizičkih i pravnih lica stambenog, poslovnog i
garažnog prostora. Međutim, u upravnoj praksi, samo privredni
subjekti – vlasnici poslovnog i garažnog prostora – plaćaju naknadu.
Time se vrši različit tretman pravnih subjekata koji se nalaze u istoj
situaciji.
9
Prethodno opisani tretman privrednih subjekata u odnosu na druga
fizička i pravna lica – vlasnike stambenih prostora – predstavlja
neopravdan različit tretman koji nema svoje uporište u zakonu (citirani član
55. Odluke o građevinskom zemljištu Općine Zenica). Drugim riječima,
iako su ZGZ i Odluka o građevinskom zemljištu Općine Zenica
formalnopravno neutralna, jer ne pravi prethodno navedenu razliku između
vlasnika nekretnina koji iste koriste kao stambene i onih koji ih koriste kao
poslovne objekte, upravna i upravnosudska praksa su diskriminirajuće, jer
se ovi pravni akti primjenjuju selektivno. Naime, obaveza plaćanja iz oba
akta određuje se rješenjima samo privrednim subjektima, dok se takva
naknada ne naplaćuje fizičkim i pravnim licima koji koriste nekretnine u
privatne stambene svrhe.
Na osnovu navedenog, smatramo da su ZGZ i Odluka o
građevinskom zemljištu Općine Zenica diskriminirajući, jer se primjena
ovih akata, koji su per se neutralni, vrši na selektivan način, stavljajući
jednu grupu pravnih subjekata u lošiji položaj u odnosu na drugu grupu
pravnih subjekata, bez da je takav tretman opravdan zakonskom osnovom!
Konzekventno, ZGZ i Odluka o građevinskom zemljištu Općine Zenica
nisu u skladu sa standardima prava na jednakost pred zakonom u smislu
člana II.A.2. stav 1. tačka 1.c) Ustava FBiH), te standarda zabrane
diskriminacije u vezi sa pravom na imovinu u smislu da ih općinske vlasti
tumače na protivustavan način. Ustav FBiH, u članu II.A.2. stav 1. tačka
1.d), propisuje zabranu diskriminacije. Ona se odnosi na bilo koje pravo
koje propisuje sam Ustav FBiH, uključujući naravno i pravo na imovinu iz
člana II.A.2. stav 1. tačka 1.d). Ustava FBiH.
b. Povreda prava na imovinu
Drugi problem koji se javlja nevezano za problem diskriminacije
predstavlja pitanje povrede prava na imovinu svih privrednih subjekata koji
plaćaju naknadu za korištenje gradskog građevinskog zemljišta (KGZ).
Naime, općinske vlasti naplaćuju KGZ svake godine, a ne samo jednom, tj.
prilikom davanja građevinske dozvole kako je to uobičajena praksa svih
drugih kantona i kako to propisuje ZGZ (tzv. renta).
Ovakva praksa naplaćivanja tzv. trajne rente protivna je
standardima prava na imovinu jer je nezakonita, tj. nema uporište u ZGZ iz
najmanje tri razloga:
10



Namjera zakonodavca pri donošenju ZGZ nije bila
uspostavljanje tzv. trajne rente, već isključivo jednokratne;
ova namjera ogleda se i u sukobu prirode „trajne rente“
logici same naknade, tj. svrsi zbog koje je donijeta;
„Trajna renta“ krši podjelu nadležnosti iz oblasti finansija
u FBiH, jer općinska vlast ima pravo da utvrđuje samo
„visinu“ ali ne i vrstu; tj. modalitet naknade za korištenje
gradskog građevinskog zemljišta, i konačno
To se potvrđuje i činjenicom da je „trajna renta“ za
korištenje građevinskog zemljišta suprotna pravnom
institutu vlasništva.
Naime, već smo objasnili šta je svrha i cilj naknade za korištenje
gradskog građevinskog zemljišta. Prema tome, ova naknada je jednokratne
prirode, a ne trajna naknada kako to pogrešno tumače općinske vlasti. Ona
se plaća jer će investitor – fizičko i pravno lice – prilikom gradnje (!) svog
građevinskog objekta iskoristiti benefit zbog činjenice da u gradu već
postoje ceste, vodovod i kanalizacija, ulična rasvjeta i druga infrastruktura,
a koje su vezane za samu nekretninu, te u koje on lično nije investirao
prilikom gradnje. Međutim, to nije trajna „naknada za korištenje gradske
infrastrukture“, jer pravni subjekt, nakon što stavi u upotrebu svoj
građevinski objekt, ukoliko želi da koristi određene usluge od države (voda,
struja, telefon, gas, odvoz smeća, čišćenje, PTT, TV i sl.) mora iste i platiti.
Ta naknada plaćanja usluga predstavlja plaćanje tzv. ekonomske cijene
usluga. Te cijene obuhvataju ne samo naknadu za korištenu uslugu, već i
troškove za obnovu i unapređenje kapaciteta davaoca tih usluga na
korištenje. Npr, u cijenu vode nije uključena samo naknada za potrošenu
vodu, već ta cijena obuhvata i iznos koji je potreban za održavanje i
unapređenje gradske vodovodne infrastrukture. Dakle, sasvim je logično da
se renta plati samo jednom u vidu naknade/obeštećenja općini za korist
koju konkretan vlasnik u konkretnom slučaju ima zbog već uspostavljene
sveukupne infrastrukture. Međutim, „trajno“ naplaćivanje rente
predstavljalo bi „finansiranje“ rada davaoca sveukupnih usluga na
gradskom području, a to već građanin čini plaćanjem ekonomske cijene
usluga koje želi ili mora po zakonu da koristi.
Prema tome, „trajna renta“ sasvim je suprotna logici zakonskog
administriranja ZGZ od strane vlasti Općine Zenica. Ovo je dodatni
11
problem totalno arbitrarne primjene ZGZ i Odluke o građevinskom
zemljištu Općine Zenica.
Napominjemo da je Ustavni sud FBIH, u svom predmetu U-1/06, od
09. 06. 2006. godine utvrdio sljedeće:
Amandmanom VIII tačka d) na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
propisano je da je u isključivoj nadležnosti Federacije "donošenje propisa o
finansijama i finansijskim institucijama Federacije i fiskalna politika
Federacije". Na temelju ovog ustavnog ovlašćenja Federacija je donijela
Zakon o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine
("Službene novine Federacije BiH", broj: 22/06). Članom 13. ovog Zakona
propisano je da jedinicama lokalne samouprave-općinama, pored ostalog,
pripadaju javni prihodi i to: naknade i takse u skladu sa propisima jedinica
lokalne samouprave (član 13. c)); drugi prihodi predviđeni zakonom i
drugim propisima Federacije, kantona i jedinice lokalne samouprave (član
13. h)); te da općinska vijeća donose propise kojima se uređuje visina
naknada po osnovu korišćenja i uređenja zemljišta, kao i visina drugih
naknada, novčanih kazni i taksi u njihovoj nadležnosti (član 13. stav 3.).
Međutim, na osnovu citata jasno je da Općina ima pravo odlukom
utvrđivati „visinu naknada po osnovu korišćenja i uređenja zemljišta“.
Međutim, kao što je objašnjeno u predmetnom slučaju, ovakav način
normativnog uređenja izlazi van okvira „utvrđenja visine“, jer se određuje
sasvim drugi način obračuna prema ZGZ: umjesto jednokratne naplaćuje se
protivzakonita trajna naknada korištenja građevinskog zemljišta.
c. Plaćanje trajne naknade za korištenje gradskog
građevinskog zemljišta protivno je institutu privatne
svojine
Pitanje trajne naknade za korištenje gradskog građevinskog zemljišta
protivno je institutu privatne svojine. „Privatna svojina“ je jedinstven
pravni pojam koji obuhvata pravo posjedovanja, korištenja i raspolaganja
nepokretnom stvari. „Trajna renta“ je suprotna ovom pojmu. Na
nesuglasnost „trajne rente“ sa pravnim i ustavnim institutom svojine
ukazao je i Ustavni sud Republike Srpske u svojoj presudi broj U-16/08, od
10. 03. 2011. godine, u kojoj je to veoma zorno objašnjeno:
Prema osporenom članu 32. istog zakona obveznici navedene naknade su
vlasnici ili nosioci prava raspolaganja na stambenom, poslovnom ili sličnom
prostoru, odnosno fizička i druga pravna lica koja koriste gradsko
12
građevinsko zemljište (stav 1). Stavom 2. ovog člana određen je način
utvrđivanja obveznika naknade, dok je stavom 3. propisano da je zakupac
stana, kao i zakupac poslovnih prostorija ili neizgrađenog gradskog
građevinskog zemljišta dužan da obvezniku naknade iz stava 1. ovog člana
nadoknadi iznos naknade za korišćenje gradskog građevinskogzemljišta,
koji nije sadržan u stanarini, odnosno zakupnini.
U postupku ocjenjivanja ustavnosti osporenih zakonskih odredbi Sud je
imao u vidu da je Amandmanom XXXII na Ustav Republike Srpske, kojim
je zamijenjen član 68. Ustava, utvrđeno da Republika uređuje i obezbjeđuje,
pored ostalog, svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine
(tačka 6), te korišćenje prostora i zaštitu životne sredine (tač. 8. i 13), a da je
članom 59. stav 2. Ustava utvrđeno da se zakonom uređuje zaštita,
korišćenje, unapređivanje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i
plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog
građevinskog zemljišta. Takođe, Sud je imao u vidu da je članom 60. stav 1.
Ustava utvrđeno da fizička i pravna lica ostvaruju svojinska prava na
nepokretnosti prema njihovoj prirodi i namjeni, u skladu sa zakonom, a da
je članom 56. Ustava utvrđeno da se zakonom može ograničiti ili oduzeti
pravo svojine uz pravičnu naknadu. Polazeći od navedenih ustavnih
odredbi, Zakonom o građevinskom zemljištu Republike Srpske uređuju se
uslovi i način određivanja gradskog građevinskog zemljišta i ostalog
građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera i
drugim područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu
izgradnju, način korišćenja, upravljanja i raspolaganja građevinskim
zemljištem u državnoj svojini, kao i plaćanje naknade za korišćenje
građevinskog zemljišta. Tako je članom 3. ovog zakona propisano da se
gradskim građevinskim zemljištem smatra izgrađeno i neizgrađeno
zemljište u gradovima i naseljima gradskog karaktera koje je odgovarajućim
planovima namijenjeno za izgradnju objekata u skladu sa odredbama o
uređenju prostora, koje prema članu 5. Zakona može biti u državnom i
privatnom vlasništvu. Pored toga, članom 7. istog zakona propisano je da
opština, odnosno grad upravlja i raspolaže gradskim građevinskim
zemljištem u državnoj svojini na način i pod uslovima predviđenim
zakonom i propisima donesenim na osnovu zakona. Naknada za uređenje
gradskog građevinskog zemljišta, naknada na prirodne pogodnosti i
pogodnosti izgrađene infrastrukture (jednokratna renta) i naknada za trajno
korišćenje gradskog građevinskog zemljišta (trajna renta) propisane su
članovima 21. do 32. ovog zakona.
Imajući u vidu razloge osporavanja navedenih odredbi Zakona o
građevinskom zemljištu Republike Srpske, Sud je imao u vidu i Zakon o
osnovnim svojinsko pravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/80),
koji se, u vrijeme donošenja osporenog zakona, u Republici Srpskoj
13
primjenjivao na osnovu člana 12. Ustavnog zakona za provođenje Ustava
Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 21/92), i koji
je u članu 3. stav 1. propisivao sadržaj prava svojine i davao ovlašćenje
vlasniku da stvar drži, da je koristi i da njome raspolaže u granicama
određenim zakonom. Pored navedenog, Sud je imao u vidu i da je nakon
podnošenja inicijative donesen Zakon o stvarnim pravima („Službeni
glasnik Republike Srpske“ broj 124/08), kojim je u članu 17. stav 1. na
identičan način propisan sadržaj svojine. Ovaj zakon, koji je stupio na snagu
4. januara 2009. godine, a primjenjuje se od 1. januara 2010. godine,
uređuje na drugačiji način sticanje, korišćenje, zaštitu i prestanak prava
svojine te utvrđuje jednu vrstu prava svojine bez obzira o kojem se nosiocu
prava svojine radi. Saglasno tome, odredbom stava 3. člana 355. Zakona
naloženo je zakonodavcu da u roku od tri mjeseca od dana početka primjene
navedenog zakona, tj. do 1. aprila 2010. godine, usaglasi propise o
građevinskom zemljištu.
Ocjenjujući ustavnost čl. 30. i 32. Zakona o građevinskom zemljištu
Republike Srpske, Sud je ocijenio da osporene odredbe nisu u saglasnosti sa
Ustavom Republike Srpske. Naime, Sud je imao u vidu da pojam
korišćenja zemljišta nije samostalno pravo koje predstavlja specijalni pravni
režim na zemljištu, već samo jedan od elemenata prava svojine, i ne može
biti uslov za nastanak obaveze plaćanja sporne naknade. Imajući u vidu da
pravo svojine obuhvata pravo posjedovanja, pravo korišćenja i pravo
raspolaganja na stvari, Sud je ocijenio da jedinstven režim prava vlasništva
na objektu i zemljištu pod njim i na onom koje služi za redovnu upotrebu
tog objekta isključuje obavezu plaćanja naknade za korišćenje gradskog
građevinskog zemljišta. Saglasno navedenom, Sud je ocijenio da se obaveza
plaćanja naknade za trajno korišćenje izgrađenog i neizgrađenog gradskog
građevinskog zemljišta (trajna renta) za sva fizička i pravna lica, bez obzira
na to da li se radi o zemljištu u državnom ili privatnom vlasništvu, prema
članu 59. stav 2. Ustava Republike Srpske, u vezi sa članom 60. stav 1.
Ustav, nije mogla utvrditi i za privatne vlasnike zemljišta, te da osporenim
odredbama zakonodavac to pravo ograničava.
Konačno, dužni smo napomenuti da, kao i u vezi sa samom
diskriminacijom, i u ovom slučaju upravna vlast i upravnosudska vlast ne
žele da promijene svoju (upravno) sudsku praksu. Umjesto da svim
investitorima građevinskih objekata, kao u svim drugim općinama u državi,
naplate samo jednom rentu prilikom davanja građevinskog zemljišta,
Općina Zenica naplaćuje tzv. trajnu rentu.
Na osnovu navedenog smatramo da je ovakva državna praksa u
Zeničko-dobojskom kantonu protivna pravu na imovinu koji garantuje član
II.A.2. stav 1. tačka 1.k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine jer se
14
nameću na godišnjoj osnovi nameti – građanskopravne obaveze – za
korištenje građevinskih objekata protivno zakonu, tj. bez uporišta u ZGZ,
znači suprotno standardima prava na imovinu.
2. Obaveza plaćanja komunalne naknade
„Komunalna djelatnost“ predstavlja pružanje komunalnih usluga od
interesa za fizička i pravna lica, finansiranje građenja i održavanje objekata
i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sistema na određenom
području (član 1. Zakona o komunalnim djelatnostima ZDK). Komunalne
djelatnosti mogu biti individualne ili zajedničke, u zavisnosti da li se
pružaju i naplaćuju od pojedinca, ili ova individualizacija nije moguća.
Komunalne individualne i zajedničke djelatnosti obuhvataju inter
alia snadbijevanje pitkom vodom, gasom, toplotnom energijom itd.,
odvođenje i prečišćavanje otpadnih voda, odlaganje komunalnog otpada,
odvođenje atmosferskih voda, održavanje čistoće, javne rasvete,
dekorisanje itd. (član. 3. i 4. Zakona o komunalnim djelatnostima). Na
osnovu navedenih pojedinih djelatnosti jasno je da se radi o javnom
interesu države. Navedene djelatnosti se obavljaju kao javne službe. Javni
interes se ogleda u činjenici što nadležni nivo vlasti države mora
obezbijediti, pružati i održavati komunalne usluge shodno potrebama
urbanog društva. One komunalne djelatnosti koje se finansiraju iz
općinskog budžeta povjeravaju se javnim preduzećima, a supsidijarno i
drugim pravnim subjektima (član 5. Zakona o komunalnim djelatnostima).
Prava i obaveze između davaoca i korisnika komunalnih usluga regulišu se
putem općinskih odluka, a može i obligacionopravnim ugovorima (član 14.
Zakona o komunalnim djelatnostima). Da bi davaoci komunalnih usluga
mogli finansirati svoje usluge, sredstva se dobivaju, između ostalog, iz
prihoda od individualnih i zajedničkih usluga komunalne djelatnosti.
Naknada za individualnu komunalnu uslugu pretpostavlja obavezno ili
dobrovoljno (u zavisnosti od zakonske regulative) potpisivanje ugovora
(član 14. Zakona o komunalnim djelatnostima) ili plaćanje naknade.
Obveznik komunalne usluge je vlasnik nekretnine. Naknada za zajedničku
komunalnu uslugu naplaćuje se svim obveznicima iz člana 22. Zakona o
komunalnim djelatnostima po sili zakona. Komunalna naknada je javni
prihod općine (član 20.-23. Zakona o komunalnim djelatnostima).
15
Obveznik komunalne naknade i postupak određivanja naknade,
bliže se određuju članovima. 22. i 31. Zakona o komunalnim djelatnostima,
te čl. 6. i 15. Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje.
Član 22. Zakona o komunalnim djelatnostima glasi:
(Obveznici komunalne naknade)
(1) Komunalnu naknadu plaćaju, u naseljima sa uređenim građevinskim
zemljištem, vlasnik stambenog, proizvodnog i poslovnog prostora, te
građevinskog zemljišta ili korisnik kada je to vlasnik ugovorom ovjerenim
od nadležne poreske uprave prenio na korisnika.
(2) Komunalnu naknadu za iskorišteno ili rezervirano grobno mjesto plaća
lice koje je izvršilo rezervaciju grobnog mjesta. Naplata će se vršiti putem
nadležnog komunalnog preduzeća.
(3) Naseljima sa uređenim građevinskim zemljištem, prema stavu (1) ovog
člana, smatraju se naselja opremljena najmanje pristupnom cestom,
objektima za snabdijevanje električnom energijom i snabdijevanje vodom i
odvođenje otpadnih voda prema mjesnim prilikama.
(4) Obaveza plaćanja komunalne naknade nastaje prvog dana slijedećeg
mjeseca od početka korištenja objekta ili prostora.
(5) Od obaveze plaćanja komunalnih naknada izuzimaju se javna
komunalna preduzeća, slobodne zone i korisnici slobodnih zona
Član 31. Zakona o komunalnim djelatnostima glasi:
(Rješenje o visini komunalne naknade)
(1) Obaveza i način plaćanja komunalne naknade za svakog pojedinog
obveznika, utvrđuje se rješenjem koje donosi općinski organ nadležan za
komunalne poslove.
(2) Za poslove iz stava (1) ovog člana, kao i vođenje ažurne baze podataka
o obveznicima komunalne naknade, općina može ovlastiti drugo pravno
lice.
Član 6. Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje, u svom
relevantnom dijelu, glasi:
Obveznici komunalne naknade su: vlasnici stanova i individualnih
stambenih objekata, vlasnici motornih vozila, vlasnici poslovnog i drugog
prostora te korisnici prostora kojima je vlasnik nepoznat ili nedostupan;
vlasnici zemljišta koje je koristi u poslovne svrhe, vlasnici pokretnih i
nepokretnih stvari koji podliježu plaćanju poreza na promet; obveznici
plaćanja boravišne takse kao i sva druga fizička i pravna lica koja su
korisnici objekata i uređaja zajedničke komunalne potrošnje.
[…].
Član 15. stav 1. Odluke o komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje
glasi:
Visinu komunalne naknade utvrđuje rješenjem općinskih organa uprave
nadležan za komunalne poslove, a na osnovu prijedloga pripremljenih u JP16
u za izgradnju i uređenje grada „Zenica“ Vijeće općine Zenice može na
osnovu obrazloženog zahtjeva, obveznika komunalne naknade iz oblasti
društvenih djelatnosti djelimično ili potpuno osloboditi plaćanja komunalne
naknade.
Citirane odredbe su taksativno pobrojale obveznike plaćanja naknade
za zajedničke komunalne djelatnosti. Ovakav normativni okvir je apsolutno
prihvatljiv. Naime, cjelokupno društvo, koje boravi na određenom
teritoriju, može se smatrati korisnikom sveukupne infrastrukture potrebne
za zadovoljavanje urbanih potreba. Shodno tome, cjelokupno društvo treba
da bude i odgovorno za adekvatno finansiranje davaoca komunalnih usluga.
Međutim, nesporna praksa Općine Zenica jeste da se
komunalna naknada naplaćuje isključivo vlasnicima nekretnina u
smislu člana 21. Zakona o komunalnim djelatnostima, ali koji iste
koriste u svrhu obavljanja privrednih djelatnosti (privredni subjekti).
Sva druga lica, koja su formalnopravno obavezana na plaćanje iz člana
22. Zakona o komunalnim djelatnostima, misleći, prije svega, na
najmnogobrojnije vlasnike stambenih jedinica, ne plaćaju iste.
Shodno navedenom, smatramo da su čl. 6. i 15. Odluke o
komunalnim djelatnostima zajedničke potrošnje („Službene novine Općine
Zenica“, br. 7/01, 4/07, 3/09 , 1/10 i 2/11) diskriminirajuće, jer se
primjenjuju na selektivan način, suprotan ustavnim pravima na jednakost
pred zakonom iz člana II.A.2. stav 1. tačka 1.c), te pravu na zabranu
diskriminacije u vezi sa pravom na imovinu iz člana II.A.2. stav 1. tačka 1.)
u vezi sa tačkom 1.d). Ustava FBiH.
IV. UDRUŽENJE POSLODAVACA ZENICA
Udruženje poslodavaca Zenica formirano je u julu 2012.godine.
Udruženje je formirano od strane 15 renomiranih kompanija koje se nalaze
u većinskom privatnom vlasništvu sa sjedištem u općini Zenica. Sredinom
2014.godine, dvije godine od svog osnivanja, Udruženje poslodavaca
Zenica u svom članstvu okuplja oko 30 kompanija sa sjedištem u općini
Zenica. Od svog osnivanja, do danas, Udruženje poslodavaca Zenica
nastoji da bude konstruktivan partner nosiocima vlasti u rješavanju pitanja
vezanih za privredu.
17
1.
Ciljevi UDRUŽENJA POSLODAVACA ZENICA
Ciljevi Udruženja poslodavaca Zenica su:
• Zaštita prava i interesa članova udruženja u području zakonodavstva
Bosne i Hercegovine,
• Zastupanje članova udruženja u odnosu sa tijelima: državne vlasti,
federalne vlasti, kantonalne vlasti, općinske vlasti i sindikata,
• Zatupanje članova udruženja u području kolektivnog pregovaranja i
sklapanja kolektivnih ugovora te radnim sporovima,
• Promocija preduzetničkih prava i sloboda, zaštita privatnog vlasništva,
razvoja i uređivanja tržišnih uslova poslovanja, razvoja konkurentnosti i
povoljne preduzetničke klime,
• Delegiranje predstavnika u više oblike organizovanja privrednika na
kantonalnom, regionalnom, federalnom i državnom nivou, sve sa ciljem
unapređenja interesa privrednika,
• Saradnja sa istim ili sličnim domaćim, inostranim i međunarodnim
udruženjima i institucijama,
• Snažnije međusobno povezivanje privrednika općine Zenica, sa ciljem
iskorištenja sinergetskih efekata zajedništva, kako bi ostvarili bolje
poslovne rezultate,
• Učešće na tenderima, fondovima i sl.,
• I druga pitanja od interesa članica Udruženja.
Svrha udruživanja i okupljanja privrednika u Udruženje je
organiziran nastup prema nadležnim državnim organima, omasovljavanje
poduzetništva i razvoja istoga, te pružanje stručne i svake druge pomoći
članovima Udruženja u njihovom radu.
2. Upravna tijela UDRUŽENJA POSLODAVACA ZENICA
Upravna tijela Udruženja poslodavaca Zenica su:
• Skupština
• Upravni odbor
• Nadzorni odbor
• Sud časti
• Arbitraža
Prema odredbama Statuta Udruženja poslodavaca Zenica,
Predsjednik Udruženja poslodavaca Zenica je Predsjednik Upravnog
odbora Udruženja. Funkciju Predsjednika Upravnog odbora Udruženja
(i funkciju Predsjednika Udruženja poslodavaca Zenica) vrši gđa
18
SENAIDA TURKIĆ dipl. ecc., direktor preduzeća AKSA doo, sa
mandatom u trajanju od dvije godine i mogućnošću reizbora.
Funkciju zamjenika Predsjednika Upravnog odbora Udruženja vrši
gdin MLADEN PERIĆ dipl. ecc., direktor preduzeća PERO doo, sa
mandatom u trajanju od dvije godine i mogućnošću reizbora.
Predsjednik Skupštine UP Zenica je gdin Boris Crljenica, dipl ing.
maš., direktor preduzeća INTEGRA doo.
Zamjenik Predsjedavajućeg Skupštine je gdin Esad Džananović,
direktor preduzeća DŽANANOVIĆ TRANSPORT doo.
Upravni odbor Udruženja poslodavaca Zenica čine:
Senaida Turkić - AKSA doo - Predsjednik Upravnog odbora UP
Zenica
Mladen Perić - PERO doo - Zamjenik Predsjedavajućeg Upravnog
odbora UP Zenica
Emir Akvić - AL-EX doo
Damir Begić - ALMY doo
Suad Kaknjo - AREL doo
Jasenko Bijedić - SELECTA doo
Suvad Isaković – ITC doo
3. Članstvo UDRUŽENJA POSLODAVACA ZENICA
PREDUZEĆE
1.
ADVOKAT ALIJA
SINANOVIĆ
2. A-ELING DOO
IME I
PREZIME
EMAIL
LINK
Alija
Sinanović
[email protected]
U izradi
Esad Nadžak
[email protected]
www.a-eling.com
[email protected]
www.aesigurnost.c
om
3. AE SIGURNOST DOO Eldin Vrače
4. AKSA DOO
Senaida
Turkić
[email protected]
www.aksa.ba
5. AL-EX DOO
Emir Akvić
[email protected]
www.al-ex.ba
6. ALMY DOO
Damir Begić
[email protected]
www.almy.ba
7. AREL DOO
Suad Kaknjo
[email protected]
www.arel.ba
8. BM RADIO DOO
Rasim Spahić [email protected]
www.bmradio.net
9. BOSNA VET DOO
Franjo Bohinc [email protected]
www.bosnavet.ba
19
10. DAJIĆ DOO
Senad Dajić
[email protected]
www.dajic.ba
[email protected]
www.dilavercompany.com.ba
Esad
Džananović
[email protected]
www.dzananov.ba
13. E DIZAJN SD
Emir Šabić
[email protected]
www.e-dizajn.net
14. FORMA DOO
Sabina
Hodžić
[email protected]
www.formazenica.c
om.ba
15. INTEGRA DOO
Boris
Crljenica
[email protected]
www.integrazenica.ba
16. IKB DD
Suvad
Ibranović
[email protected]
www.ikbze.com.ba
17. NAŠA RIJEČ DOO
Sajto Čehović [email protected]
www.nasarijec.ba
18. PERO DOO
Mladen Perić [email protected]
www.pero.ba
19. SELECTA DOO
Jasenko
Bijedić
[email protected]
www.selecta.ba
Amra
Travančić
Imširović
[email protected] U izradi
21. SUPERINFO DOO
Feđa
Jovanović
[email protected]
22. TERMOMATIK DOO
Faruk Babić
[email protected] www.termomatik.c
m
om
DILAVER COMPANY Željko
11.
DOO
Trogrlić
12.
20.
23.
DŽANANOVIĆ
TRANSPORT DOO
STEP by STEP A.T.
DOO
www.superinfo.ba
UNION-COMERC-CO
cazim.bektas@unioncomerc www.unioncomerc.
Ćazim Bektaš
DOO
.com.ba
com.ba
24. ZEDEX DOO
Zilkaid
Mahmutović
[email protected]
www.zedex.com.ba
25. ZENEL DOO
Zijad Mecan
[email protected]
U izradi
26. ZENIT RADIO DOO
Senad
Bajramović
[email protected]
www.zenit.ba
20
Izdavač:
UDRUŽENJE POSLODAVACA ZENICA
Adresa: Vojvodića put bb, 72000 Zenica
Tel/fax: +387 32 221 960
E-mail: [email protected]
Website: www.upzenica.ba