RAZVOJ REVOLVERA - REVOLVERI KOLT Autor Redakcija Danas nije rijetkost da se prezime Amerikanca Samuela Colta koristi kao sinonim za svaki revolver, a razlog je nezaobilazna uloga koju je u razvoju revolvera odigrao ovaj konstruktor i proizvođač. Sa obzirom na to da je Colt prvi koji je revolver uveo u masovnu vojnu i civilnu upotrebu, te da se razni modeli njegovih revolvera kontinuirano proizvode od 1836. do danas, dovoljan je razlog da zaslužuju posebnu prezentaciju. Autor: Fadil Nurkić Za pojavu prvih masovnije korištenih revolvera stekli su se uslovi tek u prvoj polovici XIX vijeka, odnosno nakon što su umjesto kremenom, za paljenje baruta upotrebljene inicijalne smjese upakovane u metalnu kapicu. Semuel Colt (rođen u Hartfordu), je očito, uočivši sve kvalitete inicijalnih kapisli, te da bi njihova upotreba u višemetnom oružju značila veliki napredak, početkom tridesetih godina, pribavivši početni kapital, odlučio da izradi prvi revolver na kapislu. Kako sam nije imao iskustva u izradi oružja, već samo drvene modele, odlazi kod drugih iskusnih puškara, koji mu izrađuju prve revolvere. Međutim, zbog nepoznavanja osobina kapisle prvo oružje se raspalo, jer bubanj revolvera nije imao pregrade između kapisli, pa je kod opaljenja prve kapisle došlo do prenosa varnice na druge kapisle. Na novom revolveru urađene su odgovarajuće pregrade, čime je postao pouzdaniji od onog prvoga. Na osnovu njega izrađuje nekoliko primjeraka sa kojima 1835. putuje u Francusku i Englesku i patentira ih. Iduće godine vraća se u Ameriku i ponovno patentom zaštićuje proizvodnju revolvera. Iste godine uspijeva da u Patersonu-New Jersey otvori fabriku „Patent Arms Manufacturing Company“ za proizvodnju revolvera, nazvanih „Colt Paterson“. Revolveri su rađeni sa SA načinom okidanja, sa dobošem od pet metaka i u nekoliko verzija. Dakle, rađeni su u rasponu kalibra od .28 do .40 i dužinom cijevi od 63 do 190 mm. Obarača se nije vidjela, odnosno iz rama je izlazila samo kada bi udarač bio doveden u zadnji položaj. Od 1839. godine oružje ispod cijevi dobija integrisanu šipku za potiskivanje olovnih zrna u komoru doboša, čime je ubrzan postupak punjenja. Za punjenje je trebalo u prednji dio komore nasuti barut, staviti olovno zrno, preko kojeg je obavezno trebalo staviti zaštitni premaz, i na kraju staviti inicijalne kapisle na njihova ležišta. U slučaju da zaštitni premaz nije bio stavljen preko zrna, pri opaljenju gasovi su se odbijali i palili barut u susjednim komorama, što je moglo imati tragičan ishod. Inače, ovi revolveri nisu donijeli posebnu popularnost Koltu, i u svim izvedbama do 1842. godine kada je zatvorena fabrika proizvedeno ih je negdje oko 6000. Njihov izumitelj, sa dosta uspjeha posvećuje se novim izumima - podmorskim minama. 1/5 RAZVOJ REVOLVERA - REVOLVERI KOLT Autor Redakcija Prelazni modeli Bolja vremena za Kolta nastupit će tek poslije 1846. godine, nakon što se udružio sa teksaškim rendžerom Samuelom Walkerom. Walker je iskoristio svoje ime i reputaciju stečenu u borbama sa Indijancima. Navodno, uspjelo mu je da samo u jednoj borbi iz Colt Patersona pogodi 33 Indijanaca. Izgleda da su njegovo mišljenje uzimali dovoljno ozbiljno jer je 1846. godine uspio da ubijedi američkog predsjednika i ministra odbrane da kupe Koltove revolvere. Istovremeno Kolt se posvetio pojednostavljenju i poboljšanju oružja, te dogovara proizvodnju kod puškara Elija Vitnija u Whitneyvillu - Connecticutu. Novi revolver nazvan „Colt Walker“ imao je kalibar .44 i šestometni bubanj, novu obaraču koja je virila iz rame, te je dobila branik. Cijev je imala dužinu od 9 inča (228 mm), a težina oružja iznosila je čitavih 2 kg. Revolver je ispaljivao zrna mase 9 grama sa početnom brzinom od oko 325 m/s, što je postizano zahvaljujući barutnom punjenju od 3,9 grama. Postignuti uspjeh sa ovim modelom omogućio je Koltu da se već 1848. godine osamostali i otvori vlastitu fabriku u Hartfordu - Connecticut, a njen novi proizvod predstavljali su revolveri „Colt Dragon“ (verzija Walkera) - kraći revolveri namijenjeni konjici. Kao takav uspješno je korišten u američkoj i engleskoj vojsci, a rađene su i civilne verzije, manjeg kalibra. Ipak, pravi komercijalni uspjeh Kolt je postigao sa modelom iz 1851. godine (poznat kao Colt Navy ili „Mornarički“). Kalibar je smanjen na .36, a oružje je u odnosu na prethodne modele dobilo efikasniju bravu doboša, namijenjenu njegovom fiksiranju u trenutku opaljenja. Osim na civilnom američkom tržištu, prihvaćen je i od strane engleske mornarice, te je u Londonu Kolt otvorio fabriku za njegovu proizvodnju. 2/5 RAZVOJ REVOLVERA - REVOLVERI KOLT Autor Redakcija Koliko su „Koltovi“ stvarno bili popularni na američkom Divljem zapadu možda najbolje govori podatak da su ih nosili neki od najpoznatijih revolveraša tog doba. Između ostalih koristili su ih „Divlji Bil“ Hikok i Dok Holidej. Koliko su povjerenja imali u njih najbolje govori podatak da su kasnije kada su već masovno uvedeni revolveri na sjedinjeni metak, ovi pustolovi ostali istima vjerni tako što su ih preradili na sjedinjeni metak. Model Army Poslije ovih modela 1860. godine američka armija prihvata novi koltov revolver „Model Army 1860“, kalibra .44 čija se konstrukcija temeljila na prethodnim modelima, ali je zbog manjih dimenzija i mase bio daleko praktičniji za vojnu upotrebu. Kao opcija za ovaj revolver izrađivan je i demontažni kundak, patentiran 1859. godine za „mornarički“ revolver. U narednim godinama ovaj revolver je masovno korišten od strane američke armije, te je proizveden u količini od oko 200.000 primjeraka. Samo prve dvije godine građanskog rata (1861-65) za vojsku Unije isporučeno je preko 107.000 primjeraka, a kopiran je i od strane snaga Konfederacije. Na osnovu njega izrađen je i Model „Polis“ iz 1861. godine, sa petometnim dobošem kalibra .36, još laganiji i sa uočljivim olakšanjima na dobošu. Naravno, oba ova modela uveliko su korišteni i od civila, koji su u vrijeme njihove proizvodnje krstarili američkim „divljim zapadom“. Kao i prethodno opisani „mornarički“ i ovi modeli koristili su polusjedinjeni metak što je u odnosu na prvobitno punjenje sa potpuno odvojenim komponentama (zrno, barut, kapisla) znatno ubrzalo punjenje. Dakle, krajem pedesetih godina, masovno je u upotrebu uveden polusjedinjeni metak, kod kojeg su zrno i barut bili upakovani u papirni omotač, i tako postavljani u komoru, dok je kapisla i dalje bila odvojena i postavljala se na prvobitan način. Također, i Model Army kasnije je masovno konvertovan na sjedinjenu municiju. U tu svrhu prerađeni primjerci prepoznatljivi su po novim dobošima i poluzi za izbijanje čahura, smještenoj ispod cijevi, identično onoj na kasnije nastalom modelu iz 1873. godine. 3/5 RAZVOJ REVOLVERA - REVOLVERI KOLT Autor Redakcija Colt 1873 „Mirotvorac“ Uprkos postignutom uspjehu, popularnost „Colta“ počela je da opada šezdesetih godina XIX vijeka nakon što je u upotrebu masovno uvedena potpuno sjedinjena metalna municija, a njene prednosti u odnosu na „kapislare“ postale isuviše uočljive. U Koltu su dugo odbijali da prihvate ovu novinu, a kada su postali svjesni koliko kaskaju, nisu mogli da proizvodu revolver na sjedinjeni metak iz razloga što je jedino firma „Smith & Wesson“ posjedovala patentno pravo na proizvodnju revolvera sa sjedinjenim metkom, punjenim sa zadnje strane. Ovo pravo isteklo im je tek 1869. godine, a zahvaljujući potezima drugih proizvođača, državni kongres je donio odluku da im se uskrati pravo na produženje istoga patenta. U „Colta“ su reagovali munjevito konstruišući novi revolver, koji pobjeđuje na izboru službenog revolvera za vojsku SAD-a i uvedi se u naoružanje kao „Colt Model 1873“. Novi revolver je imao monolitni ram, šestometni doboš kalibra .45 Long Colt (sa čahurom dužine 32 mm), te i dalje SA način rada. Doboš je punjen pojedinačno, tako što bi se otvorila vrata na desnoj strani rama, i rotirajući doboš komoru po komoru dovodio za punjenje. Za pražnjenje doboša također je trebalo otvoriti ova vratašca, a potom čahuru izbiti šipkom ispod cijevi. Za izbijanje druge čahure trebalo je šipku vratiti naprijed, ponovno zarotirati doboš i ponovno udariti šipkom. Kao takvo ovo oružje će decenijima ostati u naoružanju vojske, a masovno je korišten i od strane civila sa obje strane zakona. U tom vremenu u Americi se smatralo da sigurnost i mir građaninu jedino može osigurati pouzdano oružje, a kako se Colt 1873 ubrzo pokazao kao takav dobio je naziv „Peacemaker-mirotvorac“. Uz kraće prekide i manje izmjene „mirotvorac“ se i danas nalazi u proizvodnom programu kako firme Colt, tako i dugih proizvođača. Njegove današnje replike uglavnom se razlikuju po tome što je veća pažnja posvećena sigurnosti pri rukovanju. Npr. kod nekih proizvođača udarna igla više ne predstavlja sastavni dio udarača već je plasirana kao zaseban dio u ramu, a ugrađena je i poluga koja iglu blokira sve dok udarač nije postavljen u krajnji zapeti položaj. Time se eliminiše mogućnost da oružje opali kod ispadanja i u sličnim situacijama. Inače, u prvobitnoj vojnoj verziji revolver se proizvodio sa dužinom cijevi od 19 cm (konjički), i sa dužinom od 14 cm (artiljerijski), dok je civilna verzija 4/5 RAZVOJ REVOLVERA - REVOLVERI KOLT Autor Redakcija imala dužinu cijevi od 12 cm. Po posebnoj narudžbi i naravno višoj cijeni isporučivani su i revolveri dužih i kraćih cijevi. Jedan takav „mirotvorac“ sa cijevi od 305 mm nazvan „Bantlajn specijal“ postao je nevjerovatno popularan, za što je zaslužan njegov vlasnik Vajat Erp, poznati pustolov i šerif sa „divljeg zapada“. Pored toga ponuda je proširena na široku paletu kalibara, (čitavih 32), čime su zadovoljene potrebe najraznovrsnijih korisnika. Pored kalibra .45 Colt koji je i dalje ostao dominantan, dodatnu popularnost stekao je i u kalibru .44-40 (11,18x 33). U istom kalibru rađene su i Vinčesterove puške sa polužnim sistemom, Model 1873. čime je vlasniku omogućeno da za kratko i dugo oružje koristi istu municiju, odnosno znatno mu umanjilo problem po pitanju nabavke municije. Autor: Fadil Nurkić www.zrno.ba 5/5
© Copyright 2024 Paperzz