KAKO ZAISTA VOLJETI SVOJEG TINEJDÆERA dr. Ross Campbell STEPress zagreb, 2002. Naslov izvornika HOW TO REALLY LOVE YOUR TEENAGER Ÿ 1981, 1993 Victor Books/SP Publications, Inc. Prevedeno i objavljeno s dopuπtenjem nakladniËke kuÊe Cook Communications Ministries, 4050 Lee Vance View, Colorado Springs, Colorado 80918 U.S.A. Sva prava pridræana. Ÿ za Hrvatsku 2002 STEPress, Zagreb nakladnik korektura STEPress Zagreb Mirjana ©ah tehniËki urednik preveo rutta Darko MiloπiÊ naslovnicu opremio uredila Momir Blaæek Bruna Filli-Tereπak tisak lektura Zrinski d.d., »akovec Jadranka Haur naklada 1000 primjeraka CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb UDK 159.922.8 CAMPBELL, Ross Kako zaista voljeti svojeg tinejdæera / Ross Campbell ; <preveo Darko MiloπiÊ. Zagreb : STEPress, 2002. Prijevod djela: How to really love your teenager. ISBN 953-6350-17-3 I. Roditelji i adolescenti - - Psiholoπki savjetnik 421004073 SADRÆAJ Predgovor ................................................. 7 Uvod ........................................................... 9 01. Tinejdæeri: Djeca u prijelaznoj fazi ... 12 02. Dom .......................................................... 24 03. Bezuvjetna ljubav.................................. 42 04. UsredotoËena pozornost .................... 56 05. Gledanje u oËi i tjelesni dodir ........... 80 06. Roditeljska samokontrola .................. 94 07. Tinejdæerska srdæba ........................... 110 08. Od roditeljske kontrole do samokontrole................................. 142 09. MladenaËka depresija ....................... 172 10. Kako tinejdæeru pruæiti intelektualnu pomoÊ .......................... 192 11. Kako tinejdæeru pruæiti duhovnu pomoÊ .................................. 206 12. Stariji adolescent ................................ 232 6 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera PREDGOVOR O vo je pronicljiva knjiga i nedvojbeno zadire u samu sræ stvarnih roditeljskih problema jer u danaπnjem svijetu tinejdæerima tijekom adolescencije nije lako pomoÊi. BuduÊi da ne postoji poduka za roditeljski poziv, tinejdæeri se odgajaju uglavnom nasumce. »ak i “uspjesi” Ëine se sluËajnima. Ova knjiga povest Êe roditelje u ispravnom smjeru s obzirom na suvremene æivotne stilove. Autor knjige, dr. Ross Campbell piπe senzibilno, ali jasno o mladenaËkoj depresiji i opisuje kako tinejdæeri mogu primjereno iskazati srdæbu. Vodi nas natrag do temeljnih pitanja kao πto je dajemo li mi kao roditelji uistinu svojoj djeci bezuvjetnu ljubav te provodimo li kvalitetno vrijeme s njima i pruæamo li im paænju. Cjelokupan autorov rad uklopljen je u krπÊanski svjetonazor ali ne takav koji daje “recepte” za odgovore, veÊ odluËan u pronalaæenju realistiËnog naËina za produbljivanje odnosa s djetetom tijekom tegobnih godina mladenaπtva. 8 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera Posebno je dopadljiva autorova iskrenost. Uz to πto iznosi ispravna naËela, iskreno opisuje kako su ona djelovala u njegovu vlastitom obiteljskom æivotu. Ne izbjegava spomenuti probleme nego nudi izlaze navodeÊi istodobno primjere vlastitih promaπaja i uspjeha. Autorova nakana nije da nas osudi zbog promaπaja, nego da nam pokaæe bolje naËine. Iz takvog stajaliπta snaæno zraËi osjeÊaj radosti, kao i odgovornosti roditeljstva. Doktor Campbell piπe kao psihijatar, ali Ëitljivim stilom, neoptereÊenim struËnim izrazima. PreporuËujemo vam da knjigu proËitate prije no πto vaπa djeca postanu tinejdæeri. To je praktiËno πtivo koje Êete poæeljeti proËitati viπe puta dok s djecom budete proæivljavali njihove tinejdæerske godine. Roy i Fiona Castle UVOD V oditi dijete kroz tinejdæerske godine sloæen je pothvat s kojim mnogi roditelji danas muËe veliku muku. Gotovo u svakom pogledu poloæaj adolescenata iz godine u godinu postaje sve gori. Broj mladih koji se odluËuju na samoubojstvo tako je dramatiËno porastao da je postao drugi vodeÊi uzrok smrti u populaciji izmeu Ëetrnaest i dvadeset godina. Uspjeh u πkolovanju pada, a πkolski su kriteriji sve niæi. StatistiËki gledano, sve su rasprostranjeniji zloporaba droga, maloljetniËka delinkvencija, trudnoÊa u tinejdæerskoj dobi, spolno prenosive bolesti i osjeÊaj oËaja. ©to nije u redu? Glavni izvor problema obiËno su roditelji koji se ne znaju uravnoteæeno postaviti prema tinejdæerima. VeÊina roditelja ima iskrivljene ideje o tome πto je adolescencija i πto bi od mladih ljudi trebalo oËekivati. Iako veÊina roditelja uistinu voli svoje tinejdæere, ne znaju im iskazati ljubav tako da se djeca osjeÊaju voljeno i prihvaÊeno. Ipak, roditelji koji doista æele pruæiti tinejdæerima πto im je potrebno mogu nauËiti i kako to postiÊi. 10 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera Otkrio sam da roditelji koji praktiËno primjenjuju naËela iznesena u ovoj knjizi postiæu visok stupanj uspjeha u pomaganju tinejdæerima da se pravilno razviju i postanu odgovorne, zrele i savjesne odrasle osobe. Dio osnovne grae za ovu knjigu preuzet je iz moje prve knjige Kako zaista voljeti svoje dijete1. BuduÊi da su potrebe tinejdæera sloæenije od potreba male djece, sadræaj sam morao prilagoditi. Ugradite li ideje iznesene u ovoj knjizi u Ëvrst i uravnoteæen pristup odnosu sa svojim tinejdæerom, bit Êete ugodno iznenaeni koliko uzbudljiva moæe biti i koliko vas doista moæe ispuniti ljubav prema tinejdæeru. Radi jasnije predodæbe naveo sam u ovoj knjizi mnoge primjere iz osobnog arhiva i sjeÊanja. Ni u jednom primjeru nisu navedena prava imena, a okolnosti su izmijenjene u dovoljnoj mjeri da se zaπtiti identitet mojih pacijenata. 1 STEPress, Zagreb, 2001. PRVO POGLAVLJE Tinejdæeri: djeca u prijelaznoj fazi tinejdæeri: djeca u prijelaznoj fazi “ N 13 e mogu vjerovati da je to uËinila”, objasnila mi je gospoa Batten poπto su ona i gospodin Batten poËeli priËati svoju bolnu priËu u mojoj ordinaciji. “Bila je tako dobra djevojka, uvijek zadovoljna, nikad nam nije pravila osobitih problema. Mislila sam da pruæamo Debbie sve πto joj treba - odjeÊu, crkvu, dobar dom. Zbog Ëega bi se ikad poæeljela ubiti? Kako je mogla progutati sve te tablete? Je li zbilja æeljela umrijeti ili samo æeli privuÊi pozornost? Tako sam zbunjena. I postala je tako mrzovoljna i zlovoljna. Ne mogu razgovarati s njom, a ona sa mnom ne æeli. Samo hoÊe biti sama u svojoj sobi. A poËela je dobivati i grozne ocjene.” Gospoa Batten sjedila je u naslonjaËu, ovjeπenih ramena, bez iskre u inaËe sjajnim oËima. Dok mi je govorila viπe o kÊerinim problemima, znao sam da je zbunjena i usamljena kao i Debbie. Bio je to tipiËan primjer nedovoljnog razumijevanja kako treba voljeti tinejdæera. “Kada ste primijetili te promjene na Debbie?” upitao sam. “Prije koje dvije-tri godine”, odgovorila je gospoa Batten. “Ali to se zbivalo toliko postupno tako da sve do nedavno nismo mislili da je iπta ozbiljno. Da vidimo. Sad joj je petnaest. Tijekom 14 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera zadnjih nekoliko mjeseci u prvom razredu srednje πkole zapazili smo da se poËela dosaivati najprije u πkoli. PoËela je dobivati loπe ocjene. Razrednica se æalila da sanjari i da je odsutna duhom za vrijeme nastave. Bila je vrlo zabrinuta za nju. Voljela bih da smo posluπali gospou Collins. Tako je dobra profesorica. Zatim je Debbie postupno poËeo dosaivati i æivot. Malo-pomalo odustala je od omiljenih aktivnosti i Ëinilo se da gubi zanimanje za sve, pa i crkvu. PoËela je izbjegavati omiljene prijatelje i sve viπe vremena provoditi sama. Sve je manje i manje govorila. Godinu dana zatim stanje se i dalje pogorπavalo. Posve se otuila od starih prijatelja i poËela se motati okolo s klincima koji su veÊinu vremena bili u nevolji. Ponaπala se sve loπije jer je sve viπe nalikovala novim prijateljima. A oni su je Ëesto uvaljivali u nevolju - veliku nevolju.” “Ipak, pokuπavali smo skoro sve”, nastavila je gospoa Batten. “Najprije smo joj dali po turu. Zatim smo joj poËeli ukidati povlastice i slobodu. Zabranili smo joj izlaske. Pokuπali smo je nagraivati za dobro ponaπanje. Razgovarali smo sa svakim za koga smo mislili da bi nam mogao pomoÊi. Zbilja vjerujem da smo sve pokuπali. tinejdæeri: djeca u prijelaznoj fazi 15 Moæe li se Debbie ikako pomoÊi?” “OËajni smo”, upao joj je u rijeË gospodin Batten. “Jesmo li promaπili kao roditelji? Svakako smo pokuπavali dovoljno marljivo. Je li to nasljedno? Moæda ima fiziËki uzrok? Da pokuπamo s provjerom πeÊera ili EEG-om? Bi li vitamini ili minerali pomogli? Volimo Debbie, doktore. ©to se moæe uËiniti? Je li stvar beznadna?” S Debbie sam razgovarao kad su roditelji otiπli. Bila je zgodna djevojka simpatiËnih manira. Iako neprijeporno inteligentna, imala je teπkoÊa govoriti na jasan, razgovijetan naËin. Komunicirala je uglavnom gunajuÊi, Ëesto odgovarajuÊi samo s “mhm”. Nije imala prirodnu spontanost i polet koji volimo vidjeti kod petnaestogodiπnjakinja. Bila je oËito nesretna i bilo je teπko komunicirati s njom. Ali kad se donekle opustila, progovorila je slobodnije i viπe me gledala u oËi. Ponaπanjem i rijeËima iskazivala je gubitak zanimanja prema svemu za πto je nekoÊ marila. Napokon je rekla: “Niπta nije vaæno. Nikome nije stalo do mene, niti je meni do Ëega stalo. Ionako nije vaæno.” U daljnjem razgovoru postalo je jasno da Debbie trpi od sve ËeπÊeg i ozbiljnog adolescentskog problema - depresije. Malokad je bila zadovoljna sobom i svojim æivotom. Godinama je 16 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera Ëeznula za bliskim, toplim odnosom s roditeljima, ali tijekom zadnjih nekoliko mjeseci postupno je odustala od svojeg sna. Okrenula se vrπnjacima za koje je mislila da Êe je prihvatiti s viπe ljubavi, ali postala je Ëak joπ nesretnijom. Naæalost, Debbie je tipiËna predstavnica mnogih adolescentica. Ona je izgledala sretno i zadovoljno prijaπnjih godina. Tih godina bila je povuËeno dijete koje je malo zahtijevalo od roditelja, uËitelja ili drugih. I tako, nitko nije posumnjao da se ne osjeÊa iskreno voljenom i prihvaÊenom od roditelja. Iako su je roditelji silno voljeli i brinuli se o njoj, Debbie se nije osjeÊala iskreno voljenom. Da, intelektualno je znala da je roditelji vole i brinu se za nju i nikad vam ne bi rekla da je ne vole. Ali nije imala onaj dragocjen, presudan osjeÊaj da je potpuno i bezuvjetno voljena i prihvaÊena. Nastalu situaciju teπko je razumjeti jer su je roditelji voljeli i zadovoljavali njezine potrebe najbolje πto su znali i mogli. Gospodin i gospoa Batten pokuπali su provesti u djelo sve πto su nauËili, a slijedili su i dobre savjete struËnjaka. Osim toga, njihov je brak bio doista dobar. Imali su stabilan odnos i voljeli su se. Meusobno su se poπtovali. tinejdæeri: djeca u prijelaznoj fazi 17 Ipak, Battenovi su, poput mnogih suvremenih roditelja, doista iskusili muku u odgoju svoje tinejdæerke i u traganju za razumijevanjem kako je uËinkovito voditi kroz æivotne faze do mlae odrasle dobi. Pritisci na obitelj svakodnevno rastu, lako se je obeshrabriti, postati zbunjen i pesimistiËan. Sve ËeπÊe rastave braka, ekonomske i financijske krize, sve slabija kakvoÊa naobrazbe, pad povjerenja u vodstvo - sve to uzrokuje emocionalne tegobe. Mi roditelji sve viπe trpimo od tjelesne, emocionalne i duhovne prenapregnutosti i sve nam je teæe brinuti se za svoje tinejdæere. Vjerujem da dijete, posebice tinejdæer, plaÊa najviπu cijenu teπkih vremena. Tinejdæer pripada najranjivijoj dobnoj skupini u druπtvu, a njegova najdublja potreba je ljubav. Debbieni roditelji obavljali su svoju roditeljsku duænost odgajanja kÊeri najbolje πto su mogli ali neπto nije bilo u redu. Kao πto je istaknuto, Debbie se nije osjeÊala iskreno voljenom. Je li to bila pogreπka njezinih roditelja? Treba li njih okriviti? Ne mislim tako. Gospodin i gospoa Batten uvijek su voljeli Debbie, ali nikad nisu znali kako joj prenijeti svoju ljubav. Kao i veÊina roditelja, imali su nejasnu predodæbu o djetetovim potrebama - za zaπtitom, skloniπtem, hranom, 18 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera odjeÊom, obrazovanjem, vodstvom, ljubavlju itd. Ispunili su uglavnom sve temeljne potrebe osim one za bezuvjetnom ljubavlju. Tinejdæeri su joπ uvijek djeca Tinejdæeri su djeca u prijelaznoj fazi. Oni nisu mladi odrasli ljudi. Njihove su potrebe, pa tako i emocionalne, djeËje potrebe. Jedna od najËeπÊih pogreπaka πto ih roditelji, uËitelji i ostali Ëine u odnosu prema tinejdæerima je ta πto ih smatraju mlaim odraslim osobama. Mnogi ljudi koji imaju autoritet nad tinejdæerima previaju njihove djetinje potrebe za ljubavlju i prihvaÊanjem, njihovu potrebu da se netko za njih pobrine i potrebu za spoznajom da je nekome doista stalo do njih. Previπe tinejdæera danas osjeÊa da nikome nije zaista stalo do njih. Zato se mnogi od njih osjeÊaju bezvrijedno, beznadno, bespomoÊno, nemaju dovoljno samopoπtovanja i podcjenjuju se. Danaπnji tinejdæeri katkada se opisuju kao “ravnoduπna generacija”. Ta je ravnoduπnost povrπinska. Ispod povrπine su srdæba i zbunjenost. Zaπto je to tako? Zato πto toliko mladih vidi sebe u loπem svjetlu, kao necijenjene i nevrijedne osobe. tinejdæeri: djeca u prijelaznoj fazi 19 Prirodno je da tinejdæer ima takvu sliku o sebi ako se ne osjeÊa iskreno voljenim i zbrinutim. Iz te ravnoduπnosti, πto je zastraπujuÊe, mogu se razviti depresija i pobuna protiv autoriteta. Ravnoduπni tinejdæeri lako mogu postati plijen beskrupuloznih osoba koje iskoriπtavaju mlade u vlastite svrhe. Mladi su podloæni utjecaju autoritarnih osoba koje se same ponaπaju suprotno zakonitim autoritetima. Posljedica: naπe je druπtvo sve kivnije na autoritet i predstavnike autoriteta. To je opasna prijetnja u demokratskom druπtvu u kojemu sigurnost poËiva na povjerenju i osobnoj odgovornosti. Ali postoje metode za spreËavanje ravnoduπnosti naπih tinejdæera koje Êemo poslije razmotriti, naËini promicanja zdravih, poduzetnih, produktivnih i kreativnih stajaliπta. Utjecaj doma Teπko je biti roditelj tinejdæera u danaπnjem svijetu. VeÊinu vremena tinejdæer provodi pod nadzorom i utjecajem ostalih - nastavnika, vrπnjaka, susjeda i televizijskih zabavljaËa. Mnogi ljudi osjeÊaju da njihovi napori, bez obzira na to koliko dobro obavljaju roditeljske obveze, slabo utjeËu na njihove tinejdæere. No prava istina je upravo 20 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera obrnuta; dokazi upuÊuju na to da dom i dalje ima presudan utjecaj. Dom snaænije od bilo Ëega drugoga utjeËe na to koliko je tinejdæer sretan, siguran i stabilan, kako se odnosi prema odraslima, vrπnjacima ili djeci, koliko ima samopouzdanja i kako reagira na nove ili neobiËne situacije. Bez obzira na brojne pometnje u æivotu tinejdæera, roditeljski dom ima najdublji utjecaj na njegov æivot. Tinejdæer moæe biti veÊi, pametniji, jaËi ili na neki drugi naËin nadmoÊniji od roditelja. Ali emocionalno je joπ uvijek dijete. I dalje mu je potreban osjeÊaj da ga roditelji vole i prihvaÊaju. Ako tinejdæer ne osjeÊa to neprocjenjivo pouzdanje u roditeljsku ljubav i prihvaÊanje, neÊe dostiÊi i postiÊi ono najbolje πto moæe. NeÊe iskoristiti svoj potencijal. Razmjerno mali broj tinejdæera ima tu sreÊu da se osjeÊa istinski voljeno i prihvaÊeno. Istina, veÊina roditelja silno voli svoje tinejdæere. NajËeπÊe pretpostavljaju da tu ljubav iskazuju prirodno i prepoznatljivo. To je doista najveÊa suvremena roditeljska pogreπka jer veÊina roditelja jednostavno ne prenosi ili ne izraæava iskrenu ljubav tinejdæerima. Jednostavno ne znaju kako. UobiËajena, neprekidno prisutna nit koja se tinejdæeri: djeca u prijelaznoj fazi 21 provlaËi uzrokujuÊi ili pogorπavajuÊi tegobne situacije mladih koji dolaze k meni s problemima, osjeÊaj je da ih njihovi roditelji ne vole i ne brinu se o njima. O tome govori ova knjiga. To je praktiËna knjiga koja pomaæe roditeljima da nauËe kako voljeti svoje tinejdæere tako da budu najbolji πto mogu biti, da se ponaπaju najbolje πto mogu i da odrastu u πto bolje ljude. Molim se da to ne bude samo knjiga u kojoj Êe izmuËeni i zbunjeni roditelji naÊi odgovore nego takoer i knjiga koja Êe im dati nadu. Ja, prije svega, volim tinejdæere. Oni su meu najdraæim ljudskim biÊima koje poznajem. Dajte im ono πto im emocionalno treba, i oni mogu reagirati tako zdravo i radosno da katkad mislim da Êe mi srce puknuti od miline. Da, svakako su sposobni iskuπati nas do krajnjih granica tolerancije i strpljenja. Da, katkad izgubimo hladnokrvnost i staloæenost i osjeÊamo kako jednostavno nismo u stanju zadovoljiti njihove potrebe. »ak moæemo poæeljeti pobjeÊi i odustati. Ali, dragi roditelji, izdræimo! Uistinu je vrijedno ustrajati. Jer dragocjeno je Ëudo promatrati naπe tinejdæere kako se razvijaju u ugodne i 22 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera produktivne odrasle ljude. No moramo biti realni. To se neÊe dogoditi samo od sebe. Moramo platiti cijenu. Uistinu æelim da vam ova knjiga bude izvor nade. Zadnje πto æelim je izazvati osjeÊaj krivnje. Svi grijeπimo. Baπ kao πto nema savrπene djece, nema ni savrπenih roditelja. Ne dopustite da krivnja zbog prijaπnjih pogreπaka umanji vaπe napore da uspjeπno odgojite tinejdæera. VeÊina adolescentskih problema moæe se ublaæiti i rijeπiti uklanjanjem napetosti u odnosu roditelja i tinejdæera. Premda postoje i tinejdæerski problemi uzrokovani ili pogorπani neuroloπkim bolestima ili fizioloπkom depresijom. Ti medicinski problemi moraju se ukloniti prije no πto se krene na ispravljanje odnosa roditelja i djeteta. Ali veÊina tinejdæerskih problema ne zahtijeva profesionalnu pomoÊ. Odnosi se mogu poboljπati kada roditelji nauËe kako tinejdæerima iskreno i uËinkovito prenijeti svoju ljubav. Ova knjiga govori upravo o tome. tinejdæeri: djeca u prijelaznoj fazi 23 DRUGO POGLAVLJE Dom dom 25 P rva je roditeljska odgovornost osigurati sretan dom ispunjen ljubavlju. A najvaæniji odnos u domu je braËna veza, koja ima prednost pred odnosom roditelja i djeteta. Sigurnost tinejdæera i kvaliteta povezanosti roditelja i djeteta uvelike ovisi o kvaliteti braËne veze. Vrlo je vaæno osigurati najbolju moguÊu vezu izmeu muæa i æene jer je to temelj svakom ozbiljnom pokuπaju pozitivnijeg odnosa prema tinejdæeru. Chuck Chuckovi roditelji doveli su ga jer je imao problema s izostancima, kraom i neposluhom. Gospodin i gospoa Hargrave govorili su o svojem sinu tinejdæeru frustrirano i ljutito. Zabrinuo me intenzitet njihovih negativnih osjeÊaja prema djeËaku. Chuck niπta nije govorio, nego je oborenih oËiju ukoËeno sjedio dok je sluπao roditeljske optuæbe. Kad je napokon progovorio, izgovarao je kratke fraze umjesto reËenica, tihim, blagim glasom. Poπto su roditelji izaπli iz ureda, proveo sam neko vrijeme nasamo sa Chuckom. Bio je srdit, ali mi nije mogao toËno reÊi zaπto. Ubrzo je postalo 26 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera bjelodano da je Chuck zbunjen djeËak. Bio je zbunjen samim sobom i odnosom izmeu roditelja. Bio je takoer smeten zbog loπeg ponaπanja jer je bio bistar djeËak i nije imao problema sa πkolom. Vrπnjaci su ga vrlo voljeli i nije imao neuobiËajenih problema s profesorima. Takoer je bio zbunjen kraama jer mu stvari koje je ukrao nisu trebale. Osim toga, bilo je oËito da je sam namjestio da ga uhvate. Chuckov sluËaj nije neobiËan. Iako dobronamjerni, njegovi su roditelji napravili nekoliko odgojnih pogreπaka. Brak im je bio u nevolji, uvelike zbog toga πto nisu nauËili razgovarati o osjeÊajima i miπljenjima. Gospoa Hargrave nikad nije mogla muæu izraziti normalnu srdæbu na otvoren, zdrav, izravan naËin; stoga ju je oËitovala uzvraÊajuÊi mu podmuklo i neizravno - primjerice, prekomjernim troπenjem. Gospodin Hargrave, koji nije mogao biti otvoreno iskren prema svojoj æeni, izraæavao je srdæbu πuteÊi, izbjegavajuÊi je gledati u oËi te izbjegavajuÊi obitelj i kuÊne odgovornosti. Chuck je dobro nauËio lekciju. BuduÊi da otvorene, iskrene rasprave i izraæavanja osjeÊaja u njihovu domu nije bilo, Chuck je demonstrirao srdæbu ËineÊi stvari koje su sramotile njegove dom 27 roditelje i uzrujavale ih. Zbog nepostojanja normalne komunikacije, gospodin i gospoa Hargrave nikad nisu znali kako se drugi supruænik osjeÊa i πto oËekuje od Chucka. Stoga se nikad nisu sloæili oko odreivanja granica njegova ponaπanja ili primjerene discipline. To je djeËaka zbunjivalo jer nikad nije znao πto roditelji oËekuju. On im je prirodno æelio udovoljiti. Ali, kako je mogao? Odustao je od pokuπaja æivljenja prema roditeljskim mjerilima jer nikad nije znao koja su to mjerila. Svi ti problemi nastali su jer roditelji nikada nisu mogli otvoreno razgovarati i zajedniËki odluËivati. Roger Evo joπ jedne ilustracije koja pokazuje vaænost braËnog odnosa u odgoju tinejdæera. »etrnaestogodiπnji Roger uhvaÊen je u provalnoj krai. Roditelji su ga doveli jer je bio slab u πkoli, prkosan i obiËno zlovoljno raspoloæen. U razgovoru sam saznao da veÊ nekoliko godina imaju s njim problema. ObiËno je bio neposluπan, izazivao je roditeljski autoritet i manipuliranjem postizao πto 28 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera je htio. Koristio se kritiËkim komentarima πto su ih roditelji znali izgovoriti jedno protiv drugoga. Ta je taktika uzrokovala sukob meu roditeljima. Dok su se mama i tata svaali oko toga kako da iziu na kraj s Rogerom, Roger je radio πto je htio. Psiholoπko testiranje otkrilo je da Roger ima problema s opaæanjem, da je duboko depresivan i da pokazuje pasivno-agresivne crte u ponaπanju (vidjeti sedmo poglavlje). Kada sam im dao svoje preporuke, Rogerovi roditelji su se, odnoseÊi se prema problemu na naËin tipiËan za njih, poËeli prepirati oko toga πto bi trebalo poduzeti. »ak i uz profesionalne preporuke, ti nesretni roditelji nisu mogli logiËno i razumno odluËivati o svojem sinu. Dakako, jedan od mojih glavnih ciljeva u ovom primjeru bio je pomoÊi roditeljima da poboljπaju meusobni odnos, tako da mogu biti sloæni u provoenju discipline. Jer jedino tada bi ih djeËak poπtovao, ne bi zlorabio njihovu neslogu i nauËio bi se samokontroli. Potreba za komunikacijom Ti kratki prikazi primjera iz osobnog arhiva otkrivaju kako problemi u braËnim odnosima mogu tinejdæerima uzrokovati teπkoÊe. Svaki dom 29 tinejdæer treba roditelje Ëiji je braËni odnos stabilan, ispunjen poπtovanjem, ljubavlju i kvalitetnom komunikacijom. Sposobnost iskazivanja osjeÊaja, posebice neugodnih, ima presudnu vaænost u braËnom odnosu. Osobito tijekom stresnih razdoblja je iskreno, otvoreno izraæavanje osjeÊaja apsolutno najvaænije i moæe odrediti hoÊe li stres ojaËati ili slomiti brak. U vlastitom braku ponovno sam otkrivao vaænost komunikacije, obiËno na teæak naËin. Vjerojatno najstresnije razdoblje u naπem braku bilo je neposredno nakon roenja naπe druge kÊeri Cathy, roene s razliËitim tjelesnim deformacijama. VeÊ smo zbog toga imali dovoljno teπkoÊa. Ali kad joj je bilo oko godinu dana, polako je postalo oËito da je Cathy potpuno mentalno retardirana, da ima cerebralnu paralizu, popraÊenu æestokim napadima. Kao dvadesetËetverogodiπnji muæ i otac, iskusio sam osjeÊaje za koje nisam znao da su moguÊi. OsjeÊao sam srdæbu, bijes, æestok bol i razdirala me krivnja i osjeÊaj da sam podbacio kao muπkarac, otac i muæ. Jedva sam to podnosio. »esto sam naprosto æelio pobjeÊi, posebice poπto nismo opaæali nikakvo poboljπanje Cathyna stanja. Nije napredovala u 30 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera osamostaljivanju niti su se razvijale ikakve tjelesne sposobnosti. Briga oko Cathy bila je noÊna mora. Kad je napokon propuzala, srljala je ravno u nevolju; pokuπavala je jesti smeÊe ili bilo πto drugo πto bi mogla strpati u usta. Imala je slab osjet bola i Ëesto bi pokuπavala staviti ruku na uæarene ploËe πtednjaka. Trebalo ju je neprekidno, svake sekunde nadzirati jer je uvijek ponovno srljala u opasne situacije. Sve se to dogaalo na prvoj godini mojeg studija medicine. Uz troπkove za Cathy i pritiske studija, naπe je financijsko stanje bilo priliËno sumorno. SjeÊam se da sam se Ëesto pitao kako naπ brak uopÊe moæe opstati. Moja æena Pat uvijek je bila emocionalno zreliji partner u naπem braku. Bol zbog Cathy i neodræivo stanje u kojem smo bili padalo joj je jednako teπko kao i meni. Ali reagirala je posve drugaËije od mene. Usred neprestanog jada, Pat je pomnjivo ispunjavala svaku Cathynu potrebu strpljivo, njeæno i s odanom ljubavlju. Malokad bi se prepustila emocionalnoj agoniji koja je mene tjerala u oËaj. Njezina unutraπnja ljepota, ljubav, njeænost i strpljenje nadilazili su moju sposobnost razumijevanja. A najgore od svega bilo je πto nisam dom 31 mogao cijeniti njezine kvalitete kao πto sam trebao jer su bile u opreci s mojom nesposobnoπÊu da se nosim sa stanjem. OsjeÊao sam da naspram njezine zrelosti izgledam priliËno bijedno kao muæ i otac. Nekako sam joj to zamjerao i bio sam sklon pobjeÊi od nje i Cathy kad god sam bio u prilici. Pa ipak, istinski sam volio Pat i shvatio sam da, umjesto da joj pomaæem, tovarim na nju dodatni teret. OsjeÊao sam se krivim i posve bespomoÊnim. Potraæio sam pomoÊ nekolicine ljudi pitajuÊi kako se nositi s tom agonijom. Ali nitko nije shvaÊao o Ëemu govorim. Vjerujem da nam je najgore bilo kad je u modu za lijeËenje djece poput Cathy uπla metoda koordiniranog pokretanja udova. Petero ljudi pokretalo je Cathyne ruke, noge i glavu usklaenim pokretima simulirajuÊi pokrete puzanja. To je iziskivalo golem napor cijele obitelji nekoliko sati svakog dana. Posvema iscrpljujuÊi utroπak vremena i umor doveli su nas do toga da je joπ samo kap bila dovoljna da se Ëaπa prelije. KonaËno smo, poput mnogih drugih, otkrili da ta metoda poËiva na krhkim logiËkim temeljima. Ispostavilo se da je bila potpun gubitak vremena. No, prije no πto smo to zakljuËili, obitelj nam je bila pred raspadom. 32 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera Ipak, Ëak i u trenutku duboke potiπtenosti, Pat nije zapostavila svoju majËinsku ulogu, nastavila se brinuti s njeænoπÊu, ljubavlju i nevjerojatnom strpljivoπÊu. Nije izgubila unutraπnji mir i nevjerojatnu unutraπnju ljepotu. A ja? Teπko da sam bio dorastao zadaÊi. Zbog Cathy sam krvario u sebi od jutra do mraka. Teπko bih se usredotoËio na studij i pitao sam se i dalje kako Êemo financijski izdræati. Ukratko, bio sam jadan i prestraπen da neÊemo opstati joπ dugo. Pitao sam se: “Koliko stresa braËni odnos moæe podnijeti? HoÊe li se slomiti ili jednostavno umrijeti?” Dotle je Cathy navrπila pet godina. Nije bilo promjena na bolje. Napadi su se pogorπali i sve su se manje mogli nadzirati lijekovima. Naposljetku je i najmanja promjena okoliπa mogla uzrokovati napad. Nakon napada Cathy ne bi jela niπta tri dana. Kad se broj napada tijekom dana poveÊao, postalo je nuæno prisilno hranjenje. Naposljetku je postalo oËito da Cathy neÊe moÊi preæivjeti izvan bolnice. Tada je doπla najteæa, najmuËnija odluka i najteæi dan u naπem æivotu - morali smo trajno smjestiti Cathy u bolnicu za umno zaostale. Zamislite - predati dragocjenu petogodiπnju kÊer ljudima koje nismo Ëak ni poznavali. Nisam bio dom 33 nimalo siguran da se s tim mogu nositi. Ali sam, ponovno, gledao svoju dragu, dragu æenu Pat. BoreÊi se s isto onoliko bola i muke koliko i ja, znala je πto trebamo napraviti, donijela odluku, pronaπla hrabrosti da je prihvati i nikad nije izgubila unutraπnji mir i ljepotu. Na nesreÊu, uËim priliËno sporo. Ali taj put, umjesto da se do zadnjeg daha i s grizoduπjem borim protiv nepromjenjive situacije (i zamjeram svojoj æeni πto tako predivno podnosi najnepodnoπljivije æivotne tegobe), odluËio sam od nje neπto nauËiti. NauËila me, kako to samo æena moæe, kako preæivjeti u najteæim æivotnim okolnostima. Svaki tip osobnosti ima svoje prednosti i nedostatke. U situaciji s Cathy, Pat je bila snaænija i ja sam trebao uËiti od nje, a katkad se i osloniti na nju. U drugim situacijama dogodilo se da sam se ja mogao bolje nositi s problemom, pa sam ja mogao pomoÊi Pat. Poenta svega toga je spoznaja da Êe se stres pojaviti u svakom braku. HoÊe li stres naπtetiti braku ili ga uniπtiti, ili ga pak ojaËati, ovisi o individualnom reagiranju muæa i æene na stres. Moja prvotna reakcija na okrutnu obiteljsku tragediju bilo je destruktivna. Bio sam sklon 34 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera izvlaËiti se i prepuπtati Pat da preuzme sav teret. Dosljednim mi je primjerom pokazivala kako da oæivotvorim braËne zavjete i preuzmem oËinsku odgovornost. Kad sam to uËinio, moje poπtovanje i ljubav prema njoj su procvali. Zato πto sam nauËio nositi se s unutraπnjim bolom, a ne bjeæati od njega, Pat i ja smo se tijekom nadolazeÊih godina mogli zajedno suoËiti s problemima koji nanose emocionalnu bol. Dragi roditelji, ustrajemo li kroz probleme koji stresom optereÊuju naπe brakove, sazrijevat Êemo kao supruænici. Shvatimo li braËne obaveze kao doæivotno predanje, zajedno Êemo sazrijevati u ljubavi, razumijevanju i poπtovanju. Moramo æivjeti i razmiπljati kao da nema druge moguÊnosti nego da uËinimo da ovaj brak funkcionira. Da, oko toga Êemo se morati potruditi. I to jako potruditi. To zahtijeva doæivotno predanje obaju supruænika. Mnogi se brakovi danas temelje na stajaliπtu “priËekajmo-pa-Êemo-vidjeti”. “Pokuπat Êemo, pa ako ne bude iπlo, prekinut Êemo.” Nijedan brak ne moæe uistinu uspjeti na takvu temelju. Ima li danas iËeg rjeeg od potpunoga, doæivotnoga braËnog predanja? Naπ naËin æivota temeljio se na cjelovitosti obitelji. Ali, institucija braka mogla bi propasti ako se ne obnovi i nanovo ne oæivi. dom 35 Osvrt na obitelji samohranih roditelja U istraæivanju provedenome 1989. u Americi 26% djece do osamnaest godina æivi s jednim roditeljem, i taj postotak postojano raste. Viπe od 50% danas roene djece provest Êe barem dio djetinjstva u kuÊanstvu s jednim roditeljem. Mnogi ljudi danas vjeruju da samohrani roditelj ne moæe biti dovoljno uËinkovit u roditeljstvu kao dvoje roditelja koji dijete zajedno odgajaju. »lanak Davida Clevengera Roditeljstvo u ‘90-ima, objavljen u Ëasopisu “Facets” AmeriËke lijeËniËke udruge (rujan 1992.), upuÊuje na to da oni koji vjeruju kako samohrani roditelji ne mogu biti uËinkoviti nemaju pravo. DesetljeÊa istraæivanja pokazuju, kaæe Clevenger, da “samohrano roditeljstvo ne prijeËi nikoga da bude uËinkovit roditelj. Osobni i druπtveni pritisci, naime, u razliËitoj mjeri i na razliËite naËine umanjuju sposobnost veÊine ljudi da budu dobri roditelji. Ti pritisci samo jaËe djeluju na samohrane roditelje koji se trude sami odgojiti djecu i umanjuju njihove izglede za uspjeh”. Clevengerov Ëlanak navodi rijeËi dr. T. Berryja Brazeltona, jednoga od najpoznatijih i visoko cijenjenih ameriËkih pedijatara, koji kaæe: “Vrlo 36 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera je vaæno jeste li sami ili niste. Ali ja ipak mislim da moæete uspjeti. Jednostavno je teæe jer Êete vjerojatno biti siromaπni. Vrlo je, vrlo teπko biti samohrani roditelj jer morate istodobno i disciplinirati i pruæati emocionalnu i tjelesnu skrb.” Takoer, samohrani roditelj obiËno mora istodobno zaraivati za obitelj i voditi kuÊanstvo. Dr. Alvin Poussaint, harvardski psihijatar, tvrdi: “Majke kuÊanice obavljale su toliko mnogo toga vaænoga za obitelj. Majka je bila tu kad su se djeca vraÊala domu. Spremala ih je za πkolu. Odlazila je na roditeljske sastanke. Vodila je djecu lijeËniku i zubaru. A ako ste samohrani roditelj i zaposleni ste, tko Êe sve to obaviti? To je jednostavno neprekidan pritisak.” David Clevenger u Ëlanku takoer istiËe: “Zapravo, najveÊi uzrok oslabljenih roditeljskih snaga i sposobnosti je siromaπtvo, Ëinitelj koji najviπe pogaa samohrane majke. Danas oko 8% ameriËkih obitelji s oba roditelja æivi u siromaπtvu. Ali od obitelji koje vodi majka, kao πto je to u veÊini obitelji s jednim roditeljem, gotovo 45% njih opstaje na samoj granici siromaπtva.” Zaπto siromaπtvo i drugi pritisci umanjuju roditeljske sposobnosti samohranog roditelja dom 37 viπe nego tradicionalnih roditelja? Majke i oËevi u tradicionalnim obiteljima imaju jedni druge. I obiËno jedni drugima daju vaænu emocionalnu, psiholoπku, tjelesnu i financijsku potporu koja je samohranom roditelju, koji djecu mora odgajati sam, uglavnom nedostupna. Nepostojanje takve potpore moæe se Ëiniti dobrim razlogom za tvrdnju da obitelj sa samohranim roditeljem nije prikladna struktura za odgoj djece. Ali oni koji iznose takav argument propuπtaju poentu - i samohrani roditelji mogu dobiti potporu. Iako se ne mogu obratiti supruæniku, mogu se osloniti na druge s kojima su u vezi - Ëlanove πire obitelji, prijatelje, profesionalne organizacije, grupe za potporu. Potpora, gdje god je pronaπli, prijeko je potrebna za svladavanje pritisaka koji umanjuju uËinkovitost roditeljstva. Zapravo, najuspjeπniji samohrani roditelji su oni koji znaju iskoristiti pomoÊ πto im stoji na raspolaganju i koriste se svakom potporom da olakπaju pritiske koji bi ih prijeËili u kvalitetnom roditeljstvu. SvladavajuÊi te pritiske, mogu postati uËinkoviti roditelji. 38 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera Zamjena uloga Danas je priliËno uobiËajena zamjena uloga u kojoj roditelj zahtijeva od djeteta da zadovoljava njegove emocionalne potrebe. Iako se to moæe dogoditi u svakom domu, vjerojatnije je da Êe se zbiti u obitelji s jednim roditeljem. Neki samohrani roditelji dolaze u napast da iskoriste svoje tinejdæere kao prijatelje ili osobe kojima Êe se povjeravati. Njima se teæe nositi s tom kuπnjom jer nemaju supruænika s kojim bi na zreloj razini razgovarali o obiteljskim problemima. Zbog osamljenosti, osjeÊaja nesposobnosti, depresije ili nekog drugog uzroka, samohranim se roditeljima katkada teπko ne odnositi prema tinejdæerima kao da su im vrπnjaci. Mogu poæeljeti da im ispriËaju intimne ispovijedi s kojima se tinejdæeri nisu spremni nositi. Takvi su roditelji skloni biti “najbolji prijatelji” sa svojim tinejdæerima umjesto da odræavaju zdrav roditeljski odnos. Viao sam ekstremne primjere. Jim je bio πesnaestogodiπnjak koji se Ëesto s ocem opijao u baru. Iako se to dogaalo zbog oËeve osamljenosti i nedostatka prijatelja, otac se opravdavao uvjeravajuÊi se da od sina “pravi muπkarca”. dom 39 SjeÊam se Julie. Njezina je majka od Ëovjeka s kojim je izlazila traæila da dovede i prijatelja za Julie da bi mogli iziÊi svi zajedno. Iako su to oËito ekstremni primjeri, zamjena uloga nije neuobiËajena. Manje ekstremni oblici takva iskoriπtavanja tinejdæera vrlo su Ëesti. Primjerice, roditelji se æale djeci tinejdæerske dobi kako su osamljeni, depresivni, nesretni ili zlorabljeni. To nije roditeljstvo. Roditelj je taj koji ispunjava emocionalne potrebe djeteta ili tinejdæera. Jer ako tinejdæer ispunjava emocionalne potrebe roditelja, zamijenili su uloge i to je nezdravo. Tinejdæer s kojim se postupa na takav naËin ne moæe se normalno razvijati. Bili samohrani ili u braku, mi roditelji moramo se u domu uvijek dosljedno ponaπati kao majke i oËevi. Odgovorni smo za ispunjavanje emocionalnih potreba svojih tinejdæera. Preokrenemo li taj prirodni smjer i traæimo od njih da nas emocionalno njeguju, pozlijedit Êemo ih - i razoriti odnos s njima. Emocionalnu hranu moramo pribaviti negdje drugdje - a ne od svoje djece. Nikad nisam osobito uæivao da nekome budem autoritet, posebice ne svojoj djeci. Dok su prolazila tinejdæerske godine, bio sam u kuπnji odnositi se prema njima kao prema ravnopravnim prijatelji- 40 kako zaista voljeti svojeg tinejdæera ma, ali nisam se usudio. Da, odnosio sam se prema njima s ljubavlju i prijateljski i uæivao sam se smijati i zabavljati. U pojedinim bih prilikama porazgovarao s njima o neËemu intimnome πto je bilo primjereno, ali samo da ih neËemu pouËim - a ne radi vlastite emocionalne dobrobiti. Nisam zaboravio da sam im otac i da im je potreban moj autoritet i usmjerivanje. Da sam odustao i zanemario odgovornost da budem autoritet u domu skupa s Pat, jer im je i ona trebala biti autoritet moja djeca ne bi bila sretna. OsjeÊala bi se nesigurno i bila bi sklona razviti loπe obrasce ponaπanja. Kao roditelji ne smijemo iskoriπtavati tinejdæere traæeÊi od njih da nam budu savjetnici, rame za plakanje, emocionalna potpora ili kolege. Dakako, moæemo ih pitati za miπljenje ili savjet u nekoj prilici, sve dok to ne iziskuje da nas emocionalno njeguju. Ne smijemo od njih traæiti da neπto Ëine zato da bismo se mi bolje osjeÊali. NemoguÊe je prema tinedjæerima postupati dosljedno i Ëvrsto ako ovisimo o njima kao izvorima emocionalne potpore. Prva naπa roditeljska odgovornost je pobrinuti se da se naπa djeca osjeÊaju iskreno voljenima. Nadalje, odgovorni smo svojoj djeci biti autoritet i disciplinirati ih s ljubavlju.
© Copyright 2024 Paperzz
