Osnovna škola Ilići Mostar Savjeti za učenike i roditelje,kako olakšati učenje. Evo nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći kako bi što brţe i kvalitetnije savladali nastavne sadrţaje. 1. IMATI STALNO MJESTO ZA RAD Najbolje je uĉiti za radnim stolom. Nikako na krevetu u leţećem poloţaju. Prostorija treba biti svijetla i prozraĉna. 2. SMANJITI MOGUĆNOST PADA KONCENTRACIJE Treba imati ĉist stol (samo knjige i biljeţnice koje su vam potrebne u toku uĉenja), bez suvišnih predmeta koji bi vam mogli odvlaĉiti paţnju. Obaviti sve vaţnije poslove prije uĉenja kako ne bismo mislili na njih. 3. SADRŢAJ KOJI JE POTREBNO NAUĈITI, UĈINI ŠTO SMISLENIJIM U ovu svrhu preporuĉujemo primjenu metode “PZPPP”  Pogledaj - proĉitaj naslov  Zapitaj se - razmisli o tom naslovu. Moţda već imaš neka pitanja vezana za taj sadrţaj. Tvoja pitanja su svrha uĉenja.  Proĉitaj – ĉitaj paţljivo. Ako su neki dijelovi teksta nerazumljivi bolje je da ih proĉitaš dva puta nego jednom polako. Ako je knjiga tvoja, markerom u boji istakni vaţnije informacije.  Provjeri - da li si u tekstu pronašao odgovore na svoja pitanja? Ima li nekih dijelova koje treba ponovo da proĉitaš? Potraţi u rjeĉniku rijeĉi koje nisi razumio. Podijeli tekst u smislene cjeline. Ĉitaj jednu po jednu i ponavljaj!  Podsjeti se – na kraju ponovi sve cjeline zajedno! 4. TRIKOVI ZA PAMĆENJE Zbog lakšeg pamćenja mogu se koristiti sljedeće tehnike:  Sustav razliĉitih boja (obiljeţavanje razliĉitih definicija u tekstu razliĉitim bojama)  Simboli i znakovi (selekcija sadrţaja, npr. prema vaţnosti, prema redoslijedu, ...)  Ponavljanje naglas  Pisanje biljeţaka (u kratkim crtama) 5. UĈENJE TREBA RASPOREDITI U VREMENU Uĉenje treba rasporediti u vremenu na naĉin da naĊemo odgovarajući tempo i vrijeme uĉenja u odnosu na odmor i spavanje. Na primjer, 1 sat aktivno uĉimo, pa 15 minuta odmaramo (najbolji odmor nakon uĉenja je neki vid fiziĉke relaksacije) 6. NAGRADITI SE ZA USPJEŠNO UĈENJE OVO NIJE ŠALA, već bitan faktor uspješnog uĉenja!!! Deset naĉina kako povećati razinu koncentracije 1. Započni učenje s interesom prema onome što ćeš novo naučiti i s pozitivnim stavom prema učenju. 2. Organiziraj si mjesto koje ti sluţi samo za učenje. Pobrini se da to mjesto bude dobro osvijetljeno. 3. Identificiraj distraktore kao što su: zvonjava telefona, pisanje i primanje SMS poruka, posjete i sl. Smanji ih ili odgodi do završetka učenja ili do pauze. 4. Pobrini se smanjiti buku oko sebe dok učiš. Ako ti je potrebna muzika u pozadini, neka bude lagana i tiha. Isključi TV! 5. Koristi tehnike "aktivnog učenja": uči za stolom - sjedni uspravno na stolici, započni učenje s pitanjima o gradivu, izvuci naslove poglavlja, podvuci ključne riječi nakon čitanja dijelova teksta, zapisuj bilješke pored teksta, pitaj se što si naučio/naučila. 6. Podijeli gradivo u manje dijelove koje moţeš naučiti u kraće vrijeme. Prisili se da završiš jedan mali zadatak i tek onda nastavi sa sljedećim. Usredotoči se na samo jedan manji zadatak odjednom. 7. Koristi razdoblja najveće budnosti i koncentracije za učenje teških dijelova gradiva. Kada si umoran ili gladan koncentracija slabi. 8. Kada ti misli odlutaju, odredi jednu riječ koju ćeš reći samome sebi, a koja će ti biti poticaj da se ponovo koncentriraš na zadatak (na primjer: "Usredotoči se", "Vrati se na zadatak" i sl.) 9. Uzmi pauzu kada završiš jedan ili više zadataka, ili kada osjetiš da ti se koncentracija smanjila. Pauza bi trebala trajati otprilike 10 do 15 minuta. 10. Ako imaš druge zadatke ili obaveze koje ti se motaju po glavi, zapiši ih na jedan papir i odredi kada ćeš ih obaviti. Zatim odloţi papir i vrati se na zadatak koji obavljaš. Pamćenje - dvije ideje kako poboljšati pamćenje 1. Na male komade papira (3 x 5 cm) ili kartona zapiši pitanje koje si izvukla iz gradiva koje moraš naučiti. Zapiši pitanje na papir. Na straţnju stranu papira napiši odgovor na to pitanje. Dok čekaš autobus ili samo ubijaš vrijeme ne radeći ništa, izvuci svoje papiriće i pokušaj odgovoriti na pitanja (bez gledanja na poleđinu papira). Moţeš zamoliti prijatelja da ti pročita pitanje, a ti odgovori. Ako si zaboravila odgovor, pogledaj ga s druge strane i pokušaj ga ponoviti. 2. Ponavljanje je ključno za pamćenje. Izvuci ono što trebaš naučiti i pročitaj to glasno nekoliko puta svaki dan. To je vrlo slično načinu na koji pamtimo riječi omiljenih pjesama. Osim ponavljanja, u tome nam pomogne i rima ili neke zamišljene slike koje vezujemo uz pojedine dijelove teksta. Budi kreativna i pronađi riječi koje se rimuju s onim što moraš upamtiti. Povezuj gradivo sa zamišljenim slikama, sjećanjima, maštarijama. POTRAŢI POMOĆ KADA VIDIŠ DA NE MOŢEŠ SAM!!!! PronaĊi svoje mjesto za uĉenje i koristi ga samo u tu svrhu. Mjesto prilagodi učenju. Pokušavaš stvoriti naviku učenja kada se nalaziš u tom prostoru. Zato ga ne koristi za zabavu, pisanje izleţavanje, sanjarenje i sl. Mjesto na kojem se navikneš učiti i ne raditi ništa drugo - najbolje je moguće mjesto. S vremenom u toj prostoriji učenje postaje uobičajena pojava i svaki puta kada se nađeš u toj prostoriji, osjećat ćeš se spreman za učenje. Pobrini se da tvoj prostor za učenje IMA dobru rasvjetu, ventilaciju, udobnu stolicu (ali ne preudobnu) i dovoljno veliki radni stol. Pobrini se da prostor za učenje NEMA super zanimljiv pogled, telefon, liniju, TV i sl. Odredi si vrijeme za uĉenje. Neke radnje obično izvodimo u određeno doba dana i one tako prerastaju u navike. Ako počneš učiti u isto vrijeme, početak će biti olakšan, bez lutanja misli ili pričanja o nekim sasvim desetim stvarima. To će postati tvoje vrijeme za učenje i vrlo brzo će i tvoji prijatelji i obitelj znati da je to vrijeme kada te treba ostaviti na miru. Postavi manje ciljeve. Ako postaviš nejasne i opširne ciljeve kao "U subotu ću cijeli dan provesti učeći!" unaprijed si se osudio na neuspjeh. Unutar vremena koje si odredio za učenje postavi dostiţne ciljeve. Ne moţeš naučiti 10 lekcija iz povijesti u jedno popodne. Postavi cilj kojeg moţeš ispuniti. Moţda ćeš, zapravo, napraviti više od planiranog, ali neka cilj bude razuman iako ti se moţda čini prelaganim. Podijeli gradivo u manje dijelove. Prisili se da završiš jedan mali zadatak i tek onda nastavi sa sljedećim. Usredotoči se na samo jedan manji zadatak odjednom. Koristi tehinke "aktivnog uĉenja". Uči za stolom - sjedni uspravno na stolici, započni učenje s pitanjima o gradivu, izvuci naslove poglavlja, podvuci ključne riječi nakon čitanja dijelova teksta, zapisuj bilješke pored teksta, pitaj se što si naučio. Kontroliraj lutanje misli. Ako ti za vrijeme učenja misli odlutaju, ustani i odmakni se od knjiga. Nemoj sjediti za stolom, zuriti u knjigu i mumljati o svojoj slaboj snazi volje. Ako ti to pređe u naviku ubrzo ćeš knjigu povezivati s brigama i osjećajem krivnje. Ako se već ţeliš «ispuhati» ustani i odmori se. Drţi kraj sebe poseban papir. Ako za vrijeme učenja počneš misliti o nečemu što moraš napraviti, zapiši to. Onda se moţeš vratiti na učenje. Tako znaš da ćeš nakon učenja pogledati svoj podsjetnik i sjetiti se svega što trebaš. Ovo je dosta bitno jer često brinemo i mislimo o obavezama koje nas čekaju a pritom propuštamo sadašnjost. Prije uĉenja se opusti. Ako te učenje čini napetim, prije nego što počneš učiti par minuta duboko diši i nastoj opustiti stegnute mišiće. Kada si fizički opušten nećeš osjećati tjeskobu. A s vremenom će te učenje početi asocirati na relaksaciju, a ne na napetost i tjeskobu. Kako smanjiti strah od ispitivanja? Naučiti materijal koji ćeš biti pitan/a tako dobro da ga se moţeš prisjetiti i kada si pod stresom. • Naučiti i vjeţbati dobru organizaciju vremena kako bi izbjegao/izbjegla · ljenčarenje · kampanjstvo • Graditi samopouzdanje tako što ćeš učiti redovito, a ne zadnji čas, noć prije ispitivanja. • Naučiti se koncentrirati na materijal koji učiš tako što ćeš: izvlačiti pitanja iz knjige i biljeţnice i ponavljati gradivo kroz odgovore na ta pitanja (to će ti olakšati dosjećanje u situaciji ispitivanja) usmjeriti se na ključne riječi, koncepte i primjere u knjizi i biljeţnici (ne učiti sve od riječi do riječi) izraditi tablice i bilješke kroz koje ćeš organizirati informacije iz knjige i biljeţnice Koristiti tehnike opuštanja, kao što je, na primjer, duboko disanje. Duboko disanje će smanjiti stres i opustiti te. Što još pomaţe?učiti s interesom, sa znatiţeljom • učiti - odmarati se - učiti - odmarati se • nagraditi se za svoje uspjehe • ohrabrivati sebe (kao što bi ohrabrivali najboljeg prijatelja) UŢIVAJTE! ZNANJE JE MOĆ! Ništa zNaĉajnije ne moţe uĉiniti otac za svoju djecu, nego to da voli njihovu majku. Jean-Jacques Rousseau ŠTO RODITELJI MORAJU ZNATI O KOMUNIKACIJI?                Potrudit ću se podijeliti djelić znanja, vještina i iskustava iz pedagoške prakse. Ţelim pomoći onima koji se nalaze pred ţivotnim preprekama, nedoumicama, koji ne znaju naći pravi put u rješavanju vaţnih odluka u svakodnevnom ţivotu, u odnosu prema sebi samima, bračnom partneru, djeci, prijateljima, općenito prema svijetu koji nas okruţuje. Rješenja su vrlo često jednostavna, ali ih ne pronalazimo. Često je ključ rješenja u dobroj komunikaciji. Kada govorimo o komunikaciji, definiramo je kao ispunjenje osnovne ljudske potrebe, odnosno potrebe da budemo u kontaktu s drugim ljudima. DESET RIJEČI I FRAZA KOJIMA BI SE TREBALI KORISTITI RODITELJI NAJMANJE JEDANPUT NA DAN Roditelji, kako biste imali dobru komunikaciju sa svojom djecom, a ona sutra izrasla u sretne i odgovorne osobe, svaki dan im ne zaboravite reći deset izraza: Hvala ti! Molim te! Bravo! Mogu li ti pomoći? To je doista lijepo! Oprosti! Pričaj mi o tome! Može zagrljaj? Idemo zajedno! Volim te! A KAKO MI KOMUNICIRAMO? SvaĎamo se sa svojom djecom, ne dopuštamo im da govore, da iznose svoje viĎenje problema, ne prepoznajemo njihove potrebe i osjećaje i nasilno rješavamo probleme. Unatoč ovakvom ponašanju, roditelji očekuju da im djeca budu dobri i uspješni ljudi. Ţelim naglasiti da je komunikacija vještina koju treba učiti i usavršavati cijeli ţivot. Evo nekoliko primjera kako unaprijediti vještinu govorenja: Ako su u pitanju loše ocjene, pitajte dijete kako se to dogodilo? Ako ste uzrujani i ljutiti zbog agresivnosti djeteta, pomislite kako ne možete u tom trenutku kvalitetno komunicirati jer biste dodatno usijali trenutnu situaciju. Ne šaljite nejasne poruke jer vas dijete neće razumjeti. Postavite li pitanje da li je bilo dobro u školi, neće razumjeti što pojam dobar znaĉi tog trenutka. KAKO KOMUNICIRAJU ODGOVORNI RODITELJI? Roditelji trebaju poučavati djecu koja je uloga i odgovornost roditelja, a s druge strane što su prava i obveze djece.         Roditelji trebaju dogovarati pravila sa svojom djecom i postavljati granice u ponašanju koje vrijede za jedne i za druge. Roditelji trebaju poučavati djecu moralnim vrednotama. Roditelji trebaju pomoći djeci da zadovolje svoje potrebe, a dječja neprihvatljiva ponašanja ne doţivljavati osobno. Roditelji trebaju znati da je odrastanje djece proces u kojem se i djeca i roditelji uče komunicirati. Roditelji ne trebaju kritizirati i usporeĎivati svoju djecu s ostalom djecom, bez obzira na njihove uspjehe i neuspjehe. Roditelji se trebaju redovito informirati o uspjehu i ponašanju svog djeteta u školi i izvan nje. Roditelji trebaju upoznati prijatelje djece u školi. Roditelji trebaju predlagati, učiti i traţiti najdjelotvornije pedagoške metode i postupke u odgoju i obrazovanju svoje djece te traţiti pomoć različitih stručnjaka i učiti vještine nenasilnog komuniciranja i konstruktivnog rješavanja problema. Ukoliko želite dobru komunikaciju, slušajte i promatrajte svoju djecu jer jedino na takav način možete savladati prepreke koje vam se čine nesavladivim. NI JEDAN TEŽI I DUGOROĈNIJI CILJ NE MOŽEMO POSTIĆI BEZ UPORNOSTI Jedna mama, je opisala ponašanje svog djeteta kao malog tiranina, koji svojim ponašanjem, kao plakanjem, vrištanjem, bacanjem na pod, gaĎanjem ukućana, psovanjem i ostalim nepodopštinama ugroţava mir i funkcioniranje obitelji. Roditelji mu moraju ispuniti sve ţelje no kad to prijeĎe sve realne granice, uspaniče se i ne znaju kako se dalje ponašati. Boje se da su problemi svakim danom sve veći, a roditelji postaju sve nervozniji i imaju osjećaj nemoći. Kao i u svemu u ţivotu, tako i u odgoju djece mora se voditi računa o upornosti i dosljednosti odgojnih metoda. Zašto je dobro biti uporan? Niti jedan teţi i dugoročniji cilj ne moţemo postići bez upornosti. Na putu do velikih i značajnih stvari obično stoje poteškoće, prepreke, problemi, frustracije i neugodnosti. Odustati na prvoj prepreci nije teško, to svatko moţe, ali stići do cilja mogu samo uporni. Ni u jednom segmentu našeg ţivota ovaj stav nije toliko vaţan koliko u odgoju i odgojnim metodama. Ţivot nam pokazuje da najviše uţivamo u stvarima za koje smo se trebali dobro potruditi da ih ostvarimo. Primjeri uspješnih obitelji oko nas su svijetle točke koje pokazuju da je moguće odgojiti zdravu i sretnu djecu uz mnogo upornosti, ljubavi i ţrtve. Pokušajmo zajedno naučiti iz priče koja slijedi: (primjer se nalazi u knjizi – “Tko su dobri ljudi”, autorica Majde Rijavec i Dubravke Miljković) KLJUČ U BRAVI Što činite kada gurnete ključ u bravu i ne možete otključati vrata? Ključ je sigurno pravi ali vrata ostaju zaključana. Neki ljudi počinju živčano drmati ključem, ljutiti se, pokušavaju na silu, udaraju po vratima… Jeste li takvi? Ili ste od onih koji shvate da samo moraju biti dovoljno strpljivi i uporni, pažljivo pokušavati sve dok ne uhvate grif i ne otključaju bravu. Nekoliko puta pročitajte priču i prisjetite se situacija u kojima ste izgubili ţivce i strpljenje da neke naoko jednostavne situacije sa svojom djecom riješite u miru te da se dobro osjećate vi i vaša djeca. A sve s ciljem da dobro odgojimo vlastitu djecu.              KAKO DO DOBRO ODGOJENOG DJETETA? Objasnite djetetu što od njega očekujete; Postavite jasne i sigurne granice u dječjem ponašanju; Jasnim i ozbiljnim glasom dajte djetetu do znanja što je neprihvatljivo; NE znači odmah prestati s odreĎenim ponašanjem; Štedite riječ “ne” za velike stvari; Budite dosljedni. NE uvijek mora ostati NE za nepoželjno ponašanje; Dajte djetetu realistične izbore i objasnite mu posljedice; Nagovorite djecu na suradnju, tada ćete imati suradnika; Ako ga kažnjavate, recite mu zašto i dokle kazna vrijedi; Nagradite dijete i objasnite mu zašto ga nagraĎujete; Pravila definirajte na pozitivan način jer će dijete onda znati na pravilan način što su loša a što dobra ponašanja; Planirajte aktivnosti unaprijed; Spriječite neprikladna ponašanja kada ste s djecom u gostima ili nepoznatim situacijama;    Naglasite situaciju, napadajte problem a ne dijete, nemojte ga osuĎivati i procjenjivati; Komunicirajte s djetetom, djeca vrlo brzo nauče jesu li njihovi roditelji ljudi s kojima mogu otvoreno razgovarati ili ljudi koje treba izbjegavati i lagati im o svojim stavovima i osjećajima; Budite model za poželjno ponašanje svojoj djeci, ako roditelji žive u skladu s onim što govore i kako se ponašaju, djeca će svojim roditeljima vjerovati. Dijete treba usmjeravati, s ljubavlju postavljati granice te biti osjetljiv na razvojne i emocionalne potrebe koje treba razlikovati od ţelja djeteta. Unutarnji moralni zakoni pokreću svakog pojedinca u ostvarivanju najodgovornije ţivotne zadaće –roditeljstva. Napredak prava i razvoj društva doveli su do potrebe za normiranjem pojedinih vidika odnosa roditelja i djece. Zakoni i pravila su doneseni te oni reguliraju prava i obveze svih u odgojnom procesu, a posebno naglasak je stavljen na obitelj. KOMPETENTNOST RODITELJA Biti roditelj i odgajati djecu prigoda je za odraslog čovjeka da se razvija i ostvari svoje ljudske mogućnosti, ali i da iskaţe svoje roditeljske sposobnosti. Što je kvalitetno roditeljstvo? O čemu ono ovisi? Postoji niz čimbenika koje moţemo izdvojiti: ličnost roditelja, zrelost potrebna za obavljanje roditeljske uloge, roditeljske vještine, poznavanje dječjeg razvitka, stupanj obrazovanja roditelja, obiteljska materijalna situacija, tip obitelji, bračni odnosi i drugo. Kvalitetno roditeljstvo obiljeţavaju topli, dosljedni i poticajni postupci prema djetetu, temeljeni na osjećajima ljubavi i sigurnosti. Za funkcioniranje obitelji vaţna je kompetentnost roditelja za roditeljsku ulogu. Odgajati djecu i biti uspješan roditelj znači stalno učiti, stalno se provjeravati, potvrĎivati, mijenjati i humanizirati. Vaţno je jačanje roditeljskih kompentencija kroz različite programe obrazovanja roditelja koji čine roditelja sposobnim za obiteljski odgoj. VRIJEDNOSTI U ODGOJU Kada za nekoga kaţemo da jest ili nije odgojen, najčešće mislimo na “kućni odgoj”, koji svaki čovjek, u većoj ili manjoj mjeri, dobiva u svojoj obitelji. Mjerilo za odgojenost ili neodgojenost odreĎenog pripadnika jedne društvene zajednice varira od društva do društva. Temeljne vrline koje se cijene i koje su bile cijenjene u svim vremenskim razdobljima i svim kulturama jesu: mudrost, hrabrost, pravednost, umjerenost. U odgojnom je radu nuţno prepoznati, razumjeti, vjerovati i razvijati osobne snage i vrline kod naše djece i djece u čijem odgajanju sudjelujemo, ali i kod nas samih. Ovo sve dovodi do unutarnjeg zadovoljstva, razumijevanja vlastite motivacije i lakšeg definiranja ţivotnih ciljeva. Pedagoginja i učitelji Osnovne škole Ilići