a
k
s
r
a
Ba k
RIJEKA . LIPANJ 2012. . BROJ 5/452 . GOD. L . CIJENA 7 KN
Susret hrvatske katoličke
mladeži u Sisku
U svjetlosti hodimo
Hagioterapija
osobno
Buđenje,
molim!
Deseta obljetnica
Ureda za obitelj
Stručna
i trajna
podrška
obiteljima
Iz povijesne
riznice
Župa sv.
Petra ap.
Bakarac
Poruka riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića za blagdan sv. Vida
Biti u svijetu, ali ne od svijeta
Braćo i sestre, i mi danas stojimo pred istim izborom pred kojim su stajali i prvi kršćani, kao i oni u
vrijeme sv. Vida, zapravo pred kojim kršćani stoje u svakom vremenu. Taj je izbor ili slijediti Krista
ostajući u svijetu, ali ne prihvaćajući duh i postupke svijeta, ili se prilagoditi svijetu zanemarujući
zahtjeve vjere koju riječima ispovijedamo.
Poruka riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića za blagdan sv. Vida
Biti u svijetu, ali ne od svijeta
Braćo i sestre, i mi danas stojimo pred istim izborom pred kojim su stajali i prvi kršćani, kao
i oni u vrijeme sv. Vida, zapravo pred kojim kršćani stoje u svakom vremenu. Taj je izbor ili
slijediti Krista ostajući u svijetu, ali ne prihvaćajući duh i postupke svijeta, ili se prilagoditi svijetu
zanemarujući zahtjeve vjere koju riječima ispovijedamo.
1
U dvorani posljednje večere, neposredno prije svoje muke i
smrti, Isus se svom nebeskom Ocu molio za svoje učenike
koje on šalje u svijet kao što je Otac njega poslao u svijet. A
nije ga poslao kako bi svijet osudio nego kako bi ga spasio. S istim
zadatkom i Isus šalje svoje učenike u svijet, tj. da mu donesu spasenje koje mu on nudi i koje može svakome pasti u dio ako uzvjeruje
kako je on poslan od Boga.
Isus ujedno upozorava svoje učenike na to da će u svijetu imati
muku, da će ih mrziti i progoniti, dakle, činiti im sve što su i njemu
činili. To se, na neki način, i podrazumijeva jer ne može učenik, ako
je doista vjeran, ne dijeliti sudbinu Učitelja. To znači da Isusovi učenici moraju ostati u svijetu, a ne od njega pobjeći, jer ni Učitelj nije
bježao nego se hrabro sa svijetom konfrontirao i otvoreno mu, uz
svjestan rizik da bi zbog toga mogao biti i ubijen, naviještao put
spasenja. Zato Isus nije molio Oca da njegove učenike uzme iz svijeta nego da ih očuva od Zloga i sačuva u istini, tj. u vjernosti njemu
i njegovoj riječi.
2
Isusovo predviđanje da će učenici biti u svijetu proganjani kao
što je bio on, počelo se odmah ostvarivati nakon što su oni,
poslije njegova uskrsnuća, počeli propovijedati u njegovo ime
i svjedočiti za njega kao Spasitelja. Oni isti koji su Isusa osudili na
smrt, počeli su uhićivati i zlostavljati i njegove učenike, počevši od
Jeruzalema pa posvuda dokle su učenici stigli u izvršavanju svoga
poslanja. No oni koji su doista bili čvrsti u vjeri, nisu se dali pokolebati, štoviše, radovali bi se ako su za Isusa mogli trpjeti, pa čak
i umrijeti. Tako se događalo da su mnogi pjevajući i slaveći Boga
umirali mučeni na razne načine.
Dakako, ta jakost, kao i mudrost kojom su pred sucima bili obdareni, bila je plod Isusove molitve kojom on nikad ne prestaje pratiti i kod Oca nebeskoga zagovarati one koji u svijetu trpe radi njegova imena. U trenucima najveće kušnje nisu se samo sjećali njegova
obećanja da će s njima biti u sve dane do svršetka svijeta nego su
to i osjećali. Osjećali su kako im pred istražiteljima i progoniteljima
nadahnjuje pravu riječ u pravo vrijeme i da s njima trpi i umire, on s
njima i oni s njime.
3
Od samih početaka razlikovale su se dvije skupine svjedoka
za vjeru. Prvoj su pripadali oni koji su, zbog toga što se nisu
htjeli odreći vjere i žrtvovati poganskim idolima, bili utamničeni
i zlostavljani, ali ne i ubijeni. Oni su nazvani ispovijedaocima (confessores). Drugu su pak skupinu činili oni koji su, nakon teških mučenja, okrunili svoju vjernost Kristu žrtvovanjem vlastita života. Oni
su nazvani mučenicima (martyres). Budući da su svoju vjeru okrunili
dragovoljnom smrću, zvani su i „okrunjenim svjedocima“. Takvima
pripada i naš nebeski zaštitnik sv. Vid, čije mučeništvo potvrđuje
kako su i mladi, čak i djeca, bili sposobni za to najveće i najteže
svjedočanstvo vjere.
Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo:
Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ;
Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221;
e-mail: [email protected]; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,
2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN:
HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Susret mladih u Sisku
DOGAĐANJA
Ipak, treba istaknuti kako oni nisu hotimično
tražili mučeništvo, iako je u povijesti Crkve bilo i takvih. Ali kad bi ih progonitelji uhitili, bili su spremni
dati potpuno svjedočanstvo za svoju vjeru, tj. potvrditi ju i žrtvom vlastita života, slijedeći tako Isusa
i u smrti. Pritom su svoje trpljenje i mučenje poistovjećivali s Isusovim križnim putem. To znači da su
etape svoga mučenja povezivali i poistovjećivali s
onima koje je prošao Isus od uhićenja i suočenja s
tužiteljima i sucima do muke i osude na smrt.
Kršćanske su zajednice od samih početaka
posebno štovale takve svoje članove. U mučenicima su promatrali ostvarene sve kršćanske kreposti, otjelovljene u kreposti jakosti kojom su pobijedili kušnje svakodnevnog života i one pred koje
ih je stavilo progonstvo. U njima nisu prepoznavali samo uzore vjernosti nego i zagovornike pred
Bogom. A mnogi su se željeli i sahraniti u blizini
njihovih grobova, vjerujući da im njihove mučeničke zasluge jamče vječni život. Jednom riječju,
mučeništvo je od početaka do danas smatrano vrhuncem i krunom kršćanskoga života, a mučenik
istinskim nasljedovateljem Isusa Krista.
4
Očito je da su ispovijedaoci i mučenici oni
koji su u potpunosti ispunili zahtjev svoga
Učitelja da njegovi učenici trebaju ostati u
svijetu, ali pritom ne iznevjeriti istinu, tj. ne odreći
se svoga vjerničkog identiteta. Nisu pobjegli iz svijeta, ali se nisu ni poistovjetili sa svjetovnim nazorima i postupcima u onome što je protivno vjeri koju
su ispovijedali. U njima možemo doista prepoznati
ljude potpuno angažirane u svijetu, u smislu da su
radosti i nade, žalosti i tjeskobe društva u kojemu
su živjeli dijelili sa svim ljudima dobre volje. Mnogi
su u svoje vrijeme obnašali i najodgovornije službe
u društvu. Nisu, dakle, bili ljudi koji su se držali po
strani od svjetovnih zbivanja i stvarnosti nego su
bili duboko u njih upleteni. Morali su pritom biti u
dijalogu s onima koji drukčije misle ili vjeruju, ne
prihvaćajući ipak poglede i rješenja koja nisu mogli pomiriti sa svojom vjerom, odnosno s vjernošću
onome čiji su učenici bili. Vjernost takvim stavovima zahtijevala je, kao uvijek, puno hrabrosti i jakosti, muke i trpljenja, pa i spremnost na najveću
žrtvu, kao što je gubitak ne samo ugleda, položaja
ili karijere nego i vlastita života. Kad Drugi vatikanski koncil govori o sudjelovanju vjernika u društvu
u kojemu žive i o davanju njihova vjerničkog doprinosa njegovu napretku, misli upravo na takvu
njihovu prisutnost u društvenom životu.
5
No nikada svi kršćani nisu prihvaćali kušnje
i izazove svijeta u kojemu su živjeli na način
ispovijedaoca i mučenika. Uvijek je bilo onih
koji su se prilagođavali u smislu da su nijekali svoju
vjeru ili su se, pred kušnjama i izazovima svijeta i
vremena, a bojeći se za čistoću i očuvanje svoje
vjere, povlačili na samotna mjesta ili u zatvorene
zajednice svojih istomišljenika, držeći se načela:
„Spasi dušu svoju!“ Neki čak misle da je onih koji
su se u ranom kršćanstvu za vrijeme progona pokolebali i porekli vjeru bio znatan broj. A kad bi progoni prošli, mnogi bi se pokajali i zatražili ponovno
primanje u Crkvu, što je u kršćanskim zajednicama dovodilo do podjela na one koji su zastupali
popustljivost prema takvima i druge, koji su zahtijevali veću strogost. Ali i u vremenima bez progona
nije nedostajalo onih koji su se, iz komotnosti ili
kakva interesa, u svojim razmišljanjima, vrednovanjima i postupcima prilagodili duhu vremena i tako
se praktično odrekli vjere u Krista, nastavljajući se
ipak i nadalje deklarirati kao kršćani. Takvih pojava
među kršćanima ima, kako je poznato, osobito u
naše doba.
Drugi su se, pak, pred progonima, ali i pred
iskušenjima svijeta i njegova duha, povlačili na samotna mjesta, prakticirajući tzv. fuga mundi (bijeg
iz svijeta). Na taj su način jedni i drugi, i oni kolebljivi (lat. lapsi) i oni koji su bježali od svijeta, uvjereni da će tako ostati vjerni Kristu, zapravo kršili
Kristovu volju prema kojoj njegovi učenici trebaju
biti u svijetu, ali ne i od svijeta. Koliko je to važno,
Isus je pokazao i time što je upravo za to u dvorani
posljednje večere molio svoga nebeskog Oca.
6
Braćo i sestre, i mi danas stojimo pred istim
izborom pred kojim su stajali i prvi kršćani,
kao i oni u vrijeme sv. Vida, zapravo pred kojim kršćani stoje u svakom vremenu. Taj je izbor
ili slijediti Krista ostajući u svijetu, ali ne prihvaćajući duh i postupke svijeta, ili se prilagoditi svijetu
zanemarujući zahtjeve vjere koju riječima ispovijedamo. Konačno, postoji i treća mogućnost, a to
je bijeg iz svijeta bilo namjernim izbjegavanjem
sučeljavanja s neistomišljenicima bilo razvijanjem i
prakticiranjem nekog oblika intimističke duhovnosti ili pak zatvaranjem u zajednice istomišljenika.
Mladi mučenik Vid, kao i bezbrojni kršćanski
mučenici iz svih vremena, pozivaju nas i potiču da
ispunimo Kristovu volju i ostanemo u svijetu, dijeleći muke i probleme, kao i radosti i nade ljudi s kojima živimo, ali ne kompromitirajući vjernost evanđelju prihvaćanjem načina mišljenja i djelovanja
koji nisu s njime u skladu. Naime, samo beskompromisnom vjernošću možemo u svijetu uprisutniti Krista i kršćansku nadu. Kako bismo mogli na
takav način biti u svijetu i pružati mu svjetlo Božje
riječi, potrebno je neprestano se obnavljati u vjeri
jer samo ljudi žive vjere mogu biti u svijetu na način
da oni mijenjaju njega, a ne on njih.
+Ivan, nadbiskup
PROSLAVA SV. VIDA, ZAŠTITINIKA NADBISKUPIJE
U 18:00 sati na Trgu Riječke rezolucije misu predvodi nadbiskup NIKOLA ETEROVIĆ,
glavni tajnik Sinode biskupa. Procesija kreće iz katedrale sv. Vida
20:00 sati - Vid fest Festival duhovne glazbe na Trgu Riječke rezolucije
S a d r ž a j:
Poruka riječkog nadbiskupa
mons. dr. Ivana Devčića za
blagdan sv. Vida
Biti u svijetu, ali
ne od svijeta .................... 2-3
Zvona zvone
Godina mladih .................... 4
Razmišljanja
Bez iznenađenja ................ 4
Hagioterapija
Buđenje molim ................... 5
Kateheza
Isusov Bog . ........................ 6
Godina mladih
Religiozna
pripadnost mladih . ............ 7
Mladi
Susret katoličke
mladeži u Sisku
“U svjetlosti hodimo”........8-11
Iz povijesne riznice
Župa sv. Petra
apostola - Bakarac . .....12-13
Priroda oko nas
Zaštita našeg
modrog zlata .....................13
Deseta obljetnica
Ureda za obitelj
Stručna i trajna
podrška obiteljima . .....14-15
Medicinski kutak
Klimatsko liječenje
na moru ..............................16
Crkvena glazba
Orguljaš .............................17
Obiteljski predah . ...............18
Događanja ..........................19
Gospićko-senjska
biskupija . ...................... 20-21
Događanja ......................... 22
Riječka nadbiskupija . ... 23-26
Dan medija . ...................... 27
Socijalna
samoposluga . .................. 28
3 Broj 5/452 2012.
Mladi mučenik Vid, kao i bezbrojni kršćanski mučenici iz svih vremena, pozivaju
nas i potiču da ispunimo Kristovu volju i ostanemo u svijetu, dijeleći muke i
probleme, kao i radosti i nade ljudi s kojima živimo, ali ne kompromitirajući
vjernost evanđelju prihvaćanjem načina mišljenja i djelovanja koji nisu s njime u
skladu.
RAZMIŠLJANJA
ZVONA ZVONE
Godina mladih Bez iznenađenja
G
odina mladih u Riječkoj nadbiskupiji na izmaku pokazala nam je da „današnji mladi“
nisu za svaku kritiku, kako često to stariji
znaju reći. Pokazali su to baš nedavno u Sisku gdje
su se na dostojan način okupili na euharistiji, njih
30 000. „Ne bojte se budućnosti ma kako ona neizvjesna bila. Ohrabri se draga hrvatska katolička
mladeži, s Bogom možeš više i bolje“, poručio im
je u propovijedi predsjednik odbora HBK za mlade i
pomoćni biskup zagrebački Mijo Gorski.
Sjećamo se, pokazali su to i prije godinu dana
kada su na veličanstven način dočekali Papu na zagrebačkom glavnom trgu. Deset minuta gromoglasne
tišine odjeknulo je Trgom i natkrilo 30 000 mladih
u intimnom trenutku molitve. Papa je tada poručio
mladima da ne dopuste da ih zavedu privlačna obećanja lakog uspjeha, načini života koji daju prednost
izgledu, na štetu nutrine.
O susretima na kojima mladi pokazuju
svoje pravo lice javnost neće mnogo
saznati. Trideset tisuća mladih na misi u
Sisku i nije neka vijest. Šačica galamdžija
na gay paradi puno je zanimljivija.
Da slijede taj poziv pokazali su to u proteklih
godinu dana i na stranicama Zvona. U svakome
ste broju proteklih mjeseci mogli čitati o nekoj od
zajednica koje se sastaju u župama Riječke nadbiskupije. Mladi se okupljaju oko svojih župnika, uče,
razmišljaju, mole, postavljaju važna životna pitanja
i na njih u svjetlu Krista traže odgovore. Jedan od
ciljeva, ili jedna od dobrih želja, Godine mladih bila
je da se što više takvih zajednica oformi u župama.
Nažalost nema ih još u svakoj župi, ali dobri primjeri
ohrabruju.
i nam događaji u proteklih godinu dana govore
da postoji i jedan drugi i drugačiji svijet od
onoga kojeg nam predstavljaju mediji, sredstva društvene komunikacije. Laka zabava i prazne
polemike jedine su teme koje nam oni nude, novac
i sebičnosti jedine vrijednosti koje promoviraju. Na
istim stranicama susrećemo prikrivene reklame za
lude noćne provode i obeshrabrujuće vijesti da mladi
konzumiraju previše alkohola i drugih štetnih supstanci. Ogorčeni komentatori i voditelji siju netoleranciju i agresivnost u svojim istupima. Konfuzija i
senzacionalizam jedini su učinci takvog novinarstva.
O susretima na kojima mladi pokazuju ono drugo,
svoje pravo lice javnost neće mnogo saznati. Trideset
tisuća mladih na misi u Sisku i nije neka vijest. Više će
se prostora posvetiti šačici galamdžija na gay paradi.
No, paralelno s umjetnim svijetom medija postoji i taj drugi svijet, svijet vjere i nasljedovanja Krista
kojega mladi prihvaćaju. Mladi pokazuju da Katoličku
crkvu prepoznaju kao pravu baštinicu Kristove poruke, unatoč silnim pokušajima da ju se prokaže kao
nevjerodostojnu. Zaista uporna su nastojanja da se
vjeru i poruku Krista postavi posve subjektivno i promijeni prema vlastitim potrebama. Crkva je ta koja
ne dopušta iskrivljavanje Kristovog nauka. Dakako da
Crkva kao Kristova zemaljska nasljednica pokazuje i
sve svoje zemaljske slabosti, no ne prestaje ukazivati
na konačan smisao Kristove poruke i ljudskog života.
4 Broj 5/452 2012.
T
Danijel Delonga
Svakog malo boljeg poznavatelja srbijanskih političkih i
društvenih prilika ne iznenađuje Nikolićeva pobjeda ni njegova
retorika, koliko god netko mislio da se on promijenio, da je
postao napredan, kako stoji u nazivu njegove stranke.
Piše: Zvonimir Despot
U
državnom vrhu nastala je uzbuna nakon izjava četničkog vojvode i novog
srbijanskog predsjednika Tomislava
Nikolića. Uzbuna je takva da naš šef države Ivo Josipović javno kaže kako Nikolićeva uloga u Šešeljevoj politici danas izaziva
strah, a za inoministricu Vesnu Pusić Nikolićeve su izjave šokantne. I tako se svi šokiraju onime što je poznato, ništa novo, što
desetljećima gmiže u susjedstvu, što nikad
nije uginulo, čemu nikad glava nije odsječena, dapače, ono što je i te kako živo, a to
je ogromna četnička zmija koja je sad s beogradskog trona najednom sve iznenadila
svojom pojavom.
Ali tako i treba. Josipović je po Hrvatskoj u posljednje vrijeme ganjao ustaške
zmije, Šprem i Milanović podržavali su ga, a
sve ustaške zmije, ako i postoje, ne mogu se
ni na koji način usporediti s četničkom koja
nikad nije slomljena na našim istočnim granicama, a bome ni u Hrvatskoj. Tako i treba
jer je naš državni vrh bio sljubljen s Borisom
Tadićem i gradio s njime politiku na klimavim, nezdravim temeljima. Našima u državnom vrhu, koji su nerazumljivo opčinjeni
Beogradom, valjda i zbog neke osobne
melankolije prema bivšoj Jugoslaviji, nikako
nije moglo postati jasno da se u Beogradu
ništa ne mijenja, da je sve ostalo isto, samo
je retorika bila drukčija. Jer da se išta promijenilo, onda ne bi danas u Srbiji treća politička snaga bila Miloševićeva stranka koju je
trebalo zabraniti nakon Miloševićeva pada.
I da “mali Slobo” danas utječe na smjer srbijanske politike. Ne bi Tadić vani, u Europi,
govorio i obećavao jedno, fingirao naprednog političara, a kod kuće koketirao sa svima, pa i s četnicima. I da se ne govori koliko
je sustav pod njegovim vodstvom postao
korumpiran, da je i Europska unija od njega
dignula ruke. Ne bi četnici bili izjednačeni s
antifašistima, niti bi se sad toliko natezalo
oko Draže Mihailovića kojemu su komunisti
montirali suđenje, ali ratni zločinac je bio.
vakog malo boljeg poznavatelja srbijanskih političkih i društvenih prilika ne
iznenađuje Nikolićeva pobjeda ni njegova retorika, koliko god netko mislio da se
on promijenio, da je postao napredan, kako
stoji u nazivu njegove stranke. Retorika je
ostala ista. No ona više nema mehanizme
kako provesti u djelo ideju o Velikoj Srbiji.
I tu sve staje. Nikolić to priznaje. On može
maštati svoje četničke snove, ali s druge
strane Dunava ne samo da je samostalna
Hrvatska, koja je Srbiju i njezine satelite porazila u ratu, nego je ti i kišobran NATO-a.
S
Josipović je po Hrvatskoj u
posljednje vrijeme ganjao
ustaške zmije, Šprem i Milanović
podržavali su ga, a sve ustaške
zmije, ako i postoje, ne mogu
se ni na koji način usporediti
s četničkom koja nikad nije
slomljena na našim istočnim
granicama
Pa da i sam Putin podržava Nikolića, neće ni
Rusija u rat protiv Zapada.
toga nema potrebe uopće pridavati
neku posebnu pažnju Nikoliću i njemu sličnima. Sve je to već viđeno! A
još manje ima mjesta za neki strah ili šok. U
strahu i šoku samo su oni koji su sve vrijeme
gurali glavu u pijesak i nisu htjeli vidjeti i priznati kako nam Beograd godinama smješta
smicalice, a mi se smješkamo i još mu otvaramo svoje dvorište. Za Hrvatsku je ovo najbolje što se moglo dogoditi. Nikolićeva pobjeda sad će na pravi način pokazati kolika
je razlika, koliki je civilizacijski ponor između
Srbije i Hrvatske! Ponor je toliki da će i njihovi najtvrđi saveznici, Britanci i Nizozemci,
sad biti na teškim mukama, jer u vodu padaju svi njihovi planovi o nekakvoj jugosferi. A
s time i planovi naših domaćih jugosferaša.
Možda su baš i zato ustrašeni i šokirani Nikolićem, ne toliko njegovom retorikom, koliko zaokretom na balkanskoj političkoj sceni
koja je pomrsila njihove planove. Pupovcu i
SDSS-u to sigurno nije drago. Mesić će pak
reći da svaki političar ima mrlju u karijeri, pa
i Nikolić, četničku. A Mesić ustašku. Smješta
se Karamarku da je pandan Nikoliću, što je
na granici govora mržnje...
Kako god, Srbija mora pasti na dno da
dođe do promjena, a s Nikolićem ide prema
dnu. Hrvatska pak mora naprijed. Nakon što
smo dobili rat na bojnom polju, trebaju nam
pobjede u gospodarstvu. I što više satrati
glavu udbaškoj zmiji koja je najživlja u Hrvatskoj.
S
HAGIOTERAPIJA
Hagioterapija osobno
Buđenje, molim!
To što se teško rješavam loših navika, a vidim da sam često rob i onih dobrih, govori
mi da sam spavalica. Halo 9-1-0-1-! Buđenje, molim!
Piše: Vesna Drmić
N
Ako je u mene Stvoritelj svijeta udahnuo Duha i ja sam postala
živa duša, morala bih pronaći način da u sebi „dilitam“ programe loših
navika i da ne budem rob onih koje mi se čine da nisu loše, ali zbog
njih propuštam veće dobro.
To što se teško rješavam loših navika, a vidim da sam često rob i
onih dobrih, govori mi da sam spavalica. Čim to spoznajem, kreće proces buđenja, ali valja ostati budan, kako kaže pater, dr. Ante Vučković,
„valja ostati budan i boriti se da Božji život dobije prostor u nama!“
hagioterapiji čovjeku se nude
lijekovi iz vrela samoga Stvoritelja, odjevena u jezik znanosti
ili filozofije ne bi li se otuđenom čovjeku prišlo bliže i ponudilo mu se ono
što je putem zaboravio. Tržište novih
metoda samopomoći blistavo istumači problem i tu stane: ili nemoćno ili
tražeći materijalnu zahvalu za ono što
imaju (ili nemaju) u sebi kao dar: ljubav prema Stvoritelju i ljubav prema
bližnjem u potrebi.
I u tim ponudama postoji rješenje
pozitivnih misli i pozitivnog govora.
Prepoznajete ih, zar ne? Ja hoću, ja
mogu, ja vjerujem! Dobro je! U svoje pamćenje upisujem te riječi pa ih
moja memorija čuje. Preostaje mi još
djelovati prema tim riječima, a to znači biti budan.
Tu, u ovoj točki neko vrijeme potreban mi je netko tko će me trenirati, uvijek mi ponovo objašnjavati i podsjećati me da sve snage imam
u sebi, da sam originalna i da Stvoritelj svijeta sa mnom ima plan. Te
i slične riječi polako istisnu one utisnute lošim navikama, navikama
drugih i sasvim neprimjetno radost se uvuče život.
da nema još jedne „sitnice“, sve bi ostalo na razini pričam ti lijepe
priče. Ta sitnica je drugi, nezaobilazni dio onoga: „ Budni budite“…
Nedostaje još: „Molite!“ U hagioterapiji, jer je namijenjena i ljudima koji još ne mole, jer se preporuča i vjernicima koji čitaju o molitvi,
koji govore o molitvi, a ne nalaze snagu da uđu u nju - dio terapije
uključuje i sabiranje kao preduvjet za uzimanje duhovnih lijekova, poput svih onih spasonosnih riječi. Sabiranje me čini protočnom za pouku, za istinu o čovjeku i svijetu, za promjenu negativnih slika, u mene
upisanih tijekom života. I konačno, ono čini da počnem moliti, što je
vrhunska čovjekova aktivnost, kako kaže prof. Ivančić.
I znanost i vjera dovode me do onoga što je bitno u mom životu
- pronaći smisao, uroniti u njega i spoznati da se piše velikim početnim
slovom. Počinjem sa sabiranjem. Počinjem s učenjem kako ostajati budan, počinjem sa svakodnevnim treniranjem budnosti, usprkos teškim
kapcima. Rezultat budnosti i sabiranja jest da ljudi oko mene, svijet
oko mene počinje izgledati drugačije, počinjem vjerovati da je sve
moguće!
I premještam brda (loše navike)!
U
I
I znanost i vjera dovode me do onoga što je bitno u mom životu - pronaći smisao,
uroniti u njega i spoznati da se piše velikim početnim slovom.
5 Broj 5/452 2012.
N
avike su tema o kojoj se može mnogo toga pročitati. Često čujem: tako sam navikla… Ili još češće upotrebljavamo uzrečicu
vezanu za nečije navike: to se nikad ne će promijeniti, taj se
nikad ne će promijeniti.
Znamo da navike teško mijenjamo. Ponekad mi se čini da je neka
moja navika postala moja osobnost. Ako ona nestane, nestat će i dio
moje originalnosti s njom. Tako se saživim s navikama da ih se želim riješiti tek kad one počnu šteti zdravlju ili ugrožavaju neke druge navade
bez kojih ne mogu, bez kojih mislim
da ne bih mogla živjeti.
Da, da! Navike malo pomalo postaju moj život. Samo mi je to ostalo!
Zapaliti i pojesti, pravdamo se često.
Bez šalice kave ujutro ne mogu živjeti! Prestala bih viđati ljude da se odviknem kave! Mmm, a tek čokolada!
Što li stavljaju u nj?…Ma ,bez televizije ne mogu zaspati! Ne gledam je,
uopće, ona me samo uspavljuje, pravi
mi društvo, tek da nije tišina.
Moje originalne navike koje me
čine tako posebnom, mogu biti predmetom dugih razgovora, rasprava,
razlogom omalovažavanja „onih drugih“, s drugim navikama kojih bih se
ja časkom mogla riješiti! Što je to, za
mene, prestati pušiti! Ali ja bih vas pitala kad biste se trebali riješiti
gledanja tv sapunica! Uostalom, to nije štetno kao uživanje duhana,
zar ne?
Koji kilogram viška! Ljudi moji, jednom se živi! O tome ću misliti
od ponedjeljka. Od ponedjeljka ću … prestati pušiti, jesti, ljutiti se,
ogovarati, piti, biti lijena, provoditi dane pred televizorom… previše
raditi… kasniti… negativno misliti.
Ili, od ponedjeljka ću početi: vježbati, učiti, moliti, šetati, misliti
dobro, biti umjerena u jelu i piću, ispunjavat obećanja, dolaziti na vrijeme…
iste se prepoznali? Hm? Onda spavate, rekao bi De Mello. Cijeloj se priči o navikama pridružuje znanost. Dr. Lipton piše u
knjizi „Biologija vjerovanja“ da svaka čovjekova stanica sadrži
duhovnu dimenziju i da čovjekom upravljaju navike, a ne samo geni,
da odlučujemo na nivou stanice. On kaže da „mi možemo promjenom
naše percepcije ili vjerovanja slati potpuno drugačije poruke našim
stanicama i tako izazvati jedno reprogramiranje njihovog oblika izražavanja.“
U knjizi „Liječenje hardvera duše“ dr. Amena čitam da čovjekov organizam funkcionira na principu hard diska, tj. čovjek djeluje na
osnovi „programa“ koji je u njega upisan. To bi značilo da slušajući što
govorim, mogu čuti da u sebi imam ili sumnjajuće ili negativne zapise:
Ne mogu, neću, ne želim, ja to nikada neću moći, ne vjerujem, neću
uspjeti, neće uspjeti ništa od toga… bit će još gore… bolje mi je ništa
ne znati…
KATEHEZA
ISUSOV
BOG
Iz svetopisamskih citata, a Sveto pismo je
Božja riječ upućena čovjeku, proizlazi da Bog
želi čovjeka uvesti u puninu svoga života, a
Isus ga otkriva kao istinskog prijatelja života
i ljubavi. “Uostalom, braćo veselite se,
usavršavajte se, opominjite se, budite složni
i živite u miru, pa će Bog ljubavi i mira biti
s vama!” (2 Kor 13,11); “Tko ne ljubi, nije
upoznao Boga, jer je Bog ljubav” (1 Iv 4,8).
Pripremila: Jelenka Vučkov
K
Tu sliku o Bogu potvrđuje Isus sam, jer se u njemu razotkrila
Bogu je moguće doći najbliže, dodirnuti ga, osjetiti ga, razumjeti ga i zagledati se u njega - upravo u Isusu Kristu, Sinu “dobrota i ljubav Boga našega” (Tit 3,4), a mi smo “upoznali ljubav
Božjem. Isus kao najvjernija slika “Boga nevidljivoga” svojim Božju” (1 Iv 4,16). Isus je doista “ljubio svoje koji bijahu na svijetu i
životom objavljuje Boga kao milosrdnog Oca koji se brine za svo- ljubio ih je do kraja” (Iv 13,1), tj. ljubio ih je do posljednjeg daha. Ta
ju djecu i odgaja ih za ljubav. Osobito je Ivanovo evanđelje čitavo Kristovo je životno načelo bilo: “Nitko nema veće ljubavi nego što
zaokupljeno time da predstavi Isusa koji neprestano govori o Ocu: je dati život za svoje prijatelje” (Iv 15,13).
Isus da bi opisao Božju ljubav, Boga samoga, upotrebljava kao
on je od Oca došao jer ga je Otac poslao, on govori riječi Očeve,
čini djela Očeva. Isus neprestano želi vršiti samo volju svoga Oca. primjere ljudsku ljubav oca (Lk 11,11-13), prijatelja (Iv 15,14), zaručIsus je objavitelj Oca. Pa ipak taj njegov Otac ostaje skriven. Prm- nika (Mt 9,15), braće i sestara (Mt 12,48). Uz to je navijestio da Bog
ljubi kao Bog, a ne kao čovjek. Bog ljuda Isus o njemu neprestano govori, na
bi i onda kad čovjek više nije vrijedan
njega upozorava svoje učenike i sve
Ljubav
ljubavi.
ljude kojima se obraća, sam njegov
Srž Isusove poruke o Bogu, prepoznajemo
Isus sam, a i sva Biblija, poučava
lik ostaje skriven. Stoga je razumljivo
u tvrdnji da je naš Bog - Bog ljubavi,
čovjeka kako sebe samoga shvatiti
da učenici žele neposrednije upoznati
odnosno da je sam Bog – ljubav.
kao djelo Božje ljubavi. Bog je, naime,
Oca. Apostol Filip tako na posljednjoj
Život.
Naš Bog je živi Bog, štoviše on je
“čovjeka učinio na svoju sliku” (Post
večeri moli Isusa: “Pokaži nam Oca i
dosta nam je!” (Iv 14,8). Međutim, on
tvorac života – životvorac. On je “Bog živih, 1,26). Ako je on sam ljubav, onda je
i čovjek odraz njegove ljubavi. Kako
je iznenadio Filipa svojim odgovorom:
a ne mrtvih” (Mk 12,27).
je pak “ljubav od Boga” (1 Iv 4,7) pa
“Tko je vidio mene, vidio je i Oca.
“onaj tko živi u ljubavi , živi u Bogu” (1
Kako ti onda kažeš: Pokaži nam Oca?
Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni?” (Iv 14,9-10). Isus ogo- Iv 4,16), a “Božja se ljubav razlijeva u naša srca po Duhu Svetom”
vori: “Ja i Otac jedno smo” (Iv 10,30). I susresti Oca može se samo (Tim 5,5). Doista je onda s pravom upućen poziv: “Gledajte koliku
nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja” (1 Iv 3,1). I
po Sinu: “Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni” (Iv 14,6), veli Isus.
ta Božja ljubav prema čovjeku “traje dovijeka” (1 Kor 16,34).
og je ljubav. Riječ ljubav je danas otrcana, ima bezbroj značenja. No, istina je i to da čovjek ne može živjeti bez ljubavi.
ivi Bog. Naš Bog je živi Bog, štoviše on je tvorac života – žiAko tko u svojoj samoći sretne drugoga i uzljubi ga, tada sve
votvorac. On je “Bog živih, a ne mrtvih” (Mk 12,27).
gleda drukčijim očima. Istina je također da tada lakše može upoIsus ne samo da daje sliku o Bogu životvorcu, nego je on
znati i Boga kao ljubav. Naprotiv, ne vidimo li ljubavi u svijetu, onda sam došao u punini vremena na svijet zato “da imaju život, da ga
smo ubrzo prepušteni iskustvu zla.
imaju u izobilju” (Iv 10,10). Bog mu je “dao da ima život u sebi” (Iv
Srž Isusove poruke o Bogu, prepoznajemo u tvrdnji da je naš 5,26), a učenici su ga prepoznali kao Sina živoga Boga: “Ti si Sin žiBog - Bog ljubavi, odnosno da je sam Bog – ljubav.To bilježi Isusov voga Boga” (mt 16,16). Krist pak sam o sebi govori da je “uskrsnuće
učenik Ivan, koji je u drugovanju s Isusom stekao osobita iskustva. i život” (Iv 11,25; 14,6) i želi dati svoj život za druge (Iv 15,17). On je
On ne govori samo da Bog ljubi ljude i svijet, nego da je Bog sama za sebe rekao: “Ja sam život” (Iv 11,25). Ustao je od mrtvih i svojim
ljubav. Upravo ova vijest je izvorna Kristova poruka koju navješta se prijateljima predstavio: “Bio sam mrtav, a živim na vjeke vjekova”
kršćanstvo.
(Otkr 1,18). Uskrsnuće je njegove učenike zbunilo, ali i ispunilo veIsusov govor o Bogu naglašava da Bog ljubi svijet (Iv 3,16-17). likom radošću, pa su zapisali: “Krist živi” (Mt 28, 6-9). Ivan apostol
Štoviše, “U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je navodi Isusove riječi: “Tko vjeruje u mene, živjet će ako i umre” (Iv
ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše” (1Iv 3,6; 11,25). Biti će to puno sudjelovanje u Božjem životu, pa više ne
3,10).
će biti smrti (Otkr 21,4).
6 Broj 5/452 2012.
B
Ž
GODINA MLADIH
Religiozna pripadnost mladih
S obzirom na očekivanje od Crkve i njenog mjesta u društvu, adolescenti pozitivno vrednuju
mjesto Crkve u društvu i u njoj vide velike potencijale za rješavanje važnih društvenih problema
koji pogađaju suvremenog čovjeka.
Piše: Marijan Benković
K
ada govorimo o religijskoj pripadnosti, govorimo o identi- velike potencijale za rješavanje važnih društvenih problema koji pofikaciji s institucijom koja je legitimni nositelj religioznog gađaju suvremenog čovjeka. Mladi u najvećem broju očekuju od
identiteta (Crkva). Riječ je o prihvaćanju određenih normi, Crkve da bude tumač i branitelj temeljnih moralno-etičkih normi u
zakona, oblika ponašanja koji su izvanjski pokazatelji pripadnosti. današnjem društvu, zatim na drugo mjesto stavljaju socijalnu uloU posljednjih devet godina smanjio se broj katolika u Hrvatskoj, gu Crkve, dok se na trećem mjestu nalazi temeljna zadaća Crkve
neznatno se povećao broj vjernika ostalih vjeroispovijesti, a blago - naviještati Isusa Krista. Određen broj mladih očekuje od Crkve
je porastao broj onih koji se ne smatraju vjernicima. Riječ je o svoje- da posveti više vremena upravo njima i da pronalazi i otvara nove
vrsnom dinamizmu na području religioznosti i crkvenosti pri čemu prostore u kojima bi se mogli okupljati.
je naglasak na slabljenju identifikacijU svijesti naših mladih za koje se
ske uloge katolicizma, svojevrsnom
može reći da „zrelo“ promišljaju o
religijskom otrježnjenju te poželjnom
Crkvi i crkvenoj situaciji u hrvatskom
pročišćenju.
društvu. Postoje dvije temeljne „sliČini se da hrvatska mladež dake“ Crkve koje oni stvaraju na temelju
nas pokazuje probuđen interes za
različitih djelatnosti po kojima je ona
religioznost i kršćanske vrijednosti. To
prisutna u današnjem društvu: Crujedno pokazuje da njihovo trenutno
kva promicateljica temeljnih ljudskih
crkveno distanciranje nije u bitnoj povrednota i Crkva u službi Kraljevstva
vezanosti s njihovom mladenačkom
Božjega. Među mladima prevladava
religioznosti, nego se više odnosi
pozitivno mišljenje o crkvenim službena njihovu vjerničku praksu. Najveći
nicima. Za njih je svećenik prije svega
postotak ispitanika (riječ je o mladim
predstavnik Crkve, duhovno-moralni
ispitanicima na području grada Zavoditelj vjernika i poznavatelj kršćangreba) veže svoje religiozno opredjeskog nauka. Postoji nekoliko zapreka
ljenje uz egzistencijalnu potrebu koju
koje mladi navode pri odluci da ne biNajveći postotak ispitanika (riječ je o
čovjek u sebi osjeća ili, pak, u vjeri vidi
raju svećeničko ili redovničko zvanje:
mladim ispitanicima na području grada
pomoć u rješavanju životnih probleodricanje, samoća, odluka koja veže
ma. Gotovo četvrtina srednjoškolaca Zagreba) veže svoje religiozno opredjeljenje za cijeli život, različite mogućnosti
svoju religioznost „opravdava“ utjecasluženja Bogu i Crkvi i odricanje od
uz egzistencijalnu potrebu koju čovjek u
jem ambijenta u kojem su rođeni. Jebraka.
sebi osjeća ili, pak, u vjeri vidi pomoć u
dan dio svoju religioznost temelji na
itanje laikata među mlađom porješavanju životnih problema.
uvjerenju kako je njihova vjera prava,
pulacijom je manje prisutno u
dok je za neke religiozno iskustvo tenašoj Crkvi nego što bi se očemeljni motiv zašto su se opredijelili za vjeru. Ima i određen manji kivalo. Što se tiče odnosa prema drugim religijama, može se reći
postotak dezorijentiranih u odnosu na religioznu identifikaciju. Naši da se u isto vrijeme zamjećuje senzibilitet mladih za ekumensku
mladi su u velikoj mjeri nesigurni u vrednovanju vlastite religije, te dimenziju i konfuzni identitet pripadnosti vlastitoj religiji. Vjeronauk
stoga nailaze na poteškoće u identifikaciji s religijom.
u školi pohađa velik broj srednjoškolaca i naišao je na pozitivan
obzirom na poimanje vjerničkog ponašanja, postoje dvije prijam kod njih, premda postoje naznake „zasićenosti“. Znatan
tendencije: jedna se temelji na besprijekornom pokoravanju broj ispitanika smatra da vjeronauku nije mjesto u školi. Kod naših
svim odredbama koje propisuje Crkva, a druga na društveno- mladih prevladava nezainteresiranost u odnosu na crkvene medije.
socijalnom angažmanu u cilju općeg dobra. Većina adolescenata Veoma rijetko čitaju „Glas koncila“, „Pomak“ i list „MI“. U vrlo maCrkvu doživljava pozitivno na temelju onoga što Crkva čini, kako lom postotku slušaju Hrvatski katolički radio i prate tv emisiju „Mir
se očituje na vanjskome planu, a ne po onome što ona u sebi jest. i dobro“. Pitanje religiozne pripadnosti odnosno crkvenosti adolesSve je pak veći broj onih koji izražavaju dvojbe i neslaganja u vred- cenata pitanje je koje se postavlja pred cijelu Crkvu.
novanju djelovanja Crkve. U adolescenata se nazire sumnja da je
Svakako da bi situacija bila bolja kada bi svi odgojni čimbenici
Crkva duhovni autoritet u društvu, a uočava se porast nepovjere- ulagali veće napore u rad s adolescentima i mladima. Tu je također
nja u Crkvu kao ustanovu. Srednjoškolci su jako malo uključeni u riječ i o potrebi ispravnih postavki pastorala i evangelizacijsko-kaživot svojih župnih zajednica. Njihova aktivnost prisutna je u dva tehetskih nastojanja. „Nužno promicanje i jačanje zajedničarske
oblika: volonterski rad i minimalna uključenost. Redovito sudjelo- dimenzije crkvene prakse u kojoj će u prvom planu biti stvaranje
vanje uglavnom se iscrpljuje u sudjelovanju u liturgijskim slavljima, zajednica, ne u službi birokratsko-administrativnih zadataka, već u
službi bratskog zajedništva i življenja vjere, prostori osobnog suožupnom vjeronauku i športskim aktivnostima.
S obzirom na očekivanje od Crkve i njenog mjesta u društvu, braćanja, stvarnog sudjelovanja, poštivanja i prihvaćanja osoba.“
adolescenti pozitivno vrednuju mjesto Crkve u društvu i u njoj vide Važno je da djeca i mladi otkriju župu kao vezu s evanđeljem.
P
Mladi u najvećem broju očekuju od Crkve da bude tumač i branitelj temeljnih moralno-etičkih normi u
današnjem društvu, zatim na drugo mjesto stavljaju socijalnu ulogu Crkve, dok se na trećem mjestu nalazi
temeljna zadaća Crkve - naviještati Isusa Krista.
7 Broj 5/452 2012.
S
SUSRET MLADIH
Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku
U svjetlosti hodimo
Mladi iz župa Riječke nadbiskupije, njih 770, u jutarnjim satima 5. svibnja krenuli su na nacionalni
susret katoličke mladeži u Sisak. Mladi su, sa svojim svećenicima i vjeroučiteljima sudjelovali na misi
koju je predvodio kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s hrvatskim biskupima. Sisak je tog vikenda
dočekao 25 000 mladih iz Hrvatske i svijeta, a susret se odvijao pod geslom „U svjetlosti hodimo“.
Biskup Gorski pozvao je mlade da se ne boje budućnosti ma kako ona neizvjesna bila. „Ohrabri se
draga hrvatska katolička mladeži, s Bogom možeš više i bolje“
N
a prostoru ispred
crkve sv. Kvirina u
Sisku na kojem se
okupilo oko 25.000 mladih, svečano misno slavlje
predvodio je zagrebački
nadbiskup kardinal Josip
Bozanić. U koncelebraciji
su bili otpravnik poslova
Apostolske nuncijature u
RH mons. Mauro Lalli, svi
hrvatski nadbiskupi i biskupi na čelu s predsjednik Hrvatske biskupske
konferencije đakovačkoosječkim
nadbiskupom
Marinom Srakićem. Na misnom slavlju su bili nazočni i županica Sisačko-moslavačka Marina Lovrić Menzel, gradonačelnici Siska i drugih
gradova biskupije koji će ugostiti mlade, sisački paroh Veselin Ristić i
glavni imam sisački Alem ef. Crnkić.
Na početku mise riječ pozdrava uputio je sisački biskup Vlado Košić.
„Dobrodošli u Sisak drevni grad kulture i bogate povijesti, grad sv. Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika. Vama dragi mladi ide prvi pozdrav i
izraz radosti i zahvalnosti radi vašeg dolaska.“ Biskup Košić pozdravio
je i volontere, župne animatore te svećenike, redovnike i redovnice i sve
koji su se uključili u taj događaj. Na poseban način je zahvalio obiteljima
koje su otvorile svoja srca i svoje domove mladim hodočasnicima.
eka je svima radosno ove zajedništvo sa željom da u svjetlosti hodimo. Mi želimo s ovog susreta odaslati poruku nade
našoj Crkvi i našem hrvatskom narodu i svima reći ‘ne bojte
se, Krist je s nama’, njega voljeti i slijediti s njime graditi svoj osobni i
zajednički život naroda i društva pruža nam svima sigurnost da ćemo
prevladati poteškoće i s njime u svemu pobijediti“, rekao je biskup Košić
te istaknuo kako su u Sisku i dar oltara s hipodroma na kojem je Sveti
Otac služio misu te ambon i krov sa nezaboravnog susreta mladih s
Papom na Trgu bana Josipa Jelačića.
Mladima se u propovijedi obratio predsjednik odbora HBK za mlade i pomoćni biskup zagrebački Mijo Gorski. „Krist rasvjetljuje tamu u
kojoj smo zarobljeni potrošnim idejama da nam spoznaja bude istinita,
„N
a misao plemenita, rasvjetljuje tamu srca u kojoj smo
zarobljeni pogrješnim željama da naši osjećaji budu
čisti. Da vaša mladenačka,
prijateljska, i u budućnosti
bračna ljubav bude čista i
sveta, rasvjetljuje vašu volju da ostanete postojani u
tome. Krist ide pred tobom
i osvjetljava tvoj cilj, pravac,
on je pokraj tebe, rasvjetljava životnu stazu kojom kročiš. On je iza tebe, rasvjetljuje mrak ljudske duše da vidiš
sebe u sjeni svojih promašaja“, upozorio je biskup Gorski, te pozvao mlade da se ne boje budućnosti
ma kako ona neizvjesna bila.
ije li Bog Gospodar vremena i povijesti? Ni braka ni obitelji
se ne bojte, zar ne kaže danas prorok ‘narod koji je u tmini
hodio svjetlost vidje veliku’? Ma koliko god su iskustva obiteljskog i bračnog života ponekad loša, nema na zemlji ljepše i svetije
zajednice koju čovjek može stvoriti osim braka i obitelji. Ne bojte se odgovornosti u Crkvi, ono vas čeka to je vaš prostor, to je prostor u kojem
vas Crkva zadužena od Isusa Krista uvijek hrani evanđeljem. Ne bojte
se odgovornosti u društvu, gospodarstvu, umjetnosti, kulturi, politici.
Ohrabri se draga hrvatska katolička mladeži, s Bogom možeš više i
bolje. Budite ponosni i radosni Kristovi vjernici, budite ponosni članovi
Katoličke Crkve, budite hrabri i časni gađani naše domovine Hrvatske“,
rekao je na kraju propovijedi biskup Gorski.
Nakon popričesne molitve, predsjednik HBK đakovačko-osječki
nadbiskup Marin Srakić uputio je pozdrav u ime HBK i BK BiH. „S ovim
susretom, vi draga mladeži želite dati do znanja sebi i drugima da vam
je stalo hoditi ne u blještavilu, nego u onoj svjetlosti koja nema zalaza,
u Kristu Gospodinu. Svjetlost u kojoj želite hoditi ne samo da obasjava,
nego i govori i to rječnikom jasno zacrtanim, živim i postojanim. To je
rječnik istine. Istina je svjetlost. Istina je Krist svjetlo svijeta“, rekao je
nadbiskup Srakić.
„N
(IKA)
8 Broj 5/452 2012.
Na početku mise pročitana poruka Svetog Oca sudionicima susreta
Poruku Svetoga Oca upućeno sudionicima susreta, koju je potpisao državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone pročitao je povjerenik za pastoral mladih Sisačke biskupije vlč. Branko Koretić. „Mladima Papa poručuje kako
je još svima u lijepom sjećanju prošlogodišnji susret pape Benedikta XVI. s mladima na Trgu bana Josipa Jelačića.
Riječi kojima je tada Papa ohrabrio mlade, slijedi i geslo „U svjetlosti hodimo”. To je odgovor na ono što vam je Papa
poručio. Doista hod s Kristom je hod u svjetlu, jer On za se kaže da je svjetlo svijeta i tko ide s njim neće u tami hoditi,
nego će imati svjetlost života. No, Gospodin ide još dalje i poziva nas da i mi budemo svjetlo svijeta. Svjesni smo napasti koje prijete da umanje sjaj na licu kršćanina i Crkve. Stoga je i Godina vjere koja je pred nama izvrsna prilika za
osobni ispit savjesti: koliko svjetlo moje vjere obasjava put drugima, kako bi i oni u svjetlu hodili. Dragi mladi prijatelji,
odlučno hodite i pronosite ovim svijetom svjetlo koje je upaljeno vašim krštenjem. Ono isto koje je obasjalo vazmenu
noć, a to je Krist Uskrsnuli povratnik od smrti koji svijetli svakom čovjeku“, kaže se u Papinoj poruci mladima.
SUSRET MLADIH
Zajednica mladih župe BDM Karmelske na Drenovi
Brojne obitelji ugostile
mlade iz cijele Hrvatske
Nakon mise uslijedilo je predstavljanje župa koje su bile smještene u Petrinji, a bilo nas je mnogo.
Jedva smo dočekali svoj red, predstavili se ukratko, zahvalili Petrinji i animatorici
Z
ajednica mladih župe BDM Karmelske na
Drenovi sa pripremama za susret u Sisku
nije čekala dugo. Počeli smo na jesen 2010.
godine, odmah nakon susreta u Zadru, razmatrajući Riječ Božju, meditacijama te raznim druženjima. Vrijeme je zaista brzo prolazilo, a domaćine
i njihovu pripremu pratili smo putem interneta i
medija. Znali smo da je susret sve bliže kada je
stigao priručnik s katehezama za pripremu. Odmah smo se „bacili“ na posao. Prolazivši teme,
upoznali smo domaćine, običaje, ali najbitnije - još
se više zbližili s Kristom.
Napokon, nakon tolikog išćekivanja i priprema, bili smo spremni „hoditi u svjetlosti“. Od silnoga uzbuđenja i radosti, noć prije puta ja nisam
skoro pa ništa spavao. No, nisam bio umoran.
Spremanje u zadnji tren i polako prema kolodvoru. Toliko sretnih lica mladih koji radosno odbrojavaju zadnje minute prije polaska na susret.
Na putu do Siska pjesmom smo slavili Gospodina, molili zagovor Majke, te zazvali Duha Svetoga. Što smo bili sve bliže, bili
smo sve sretniji i sve spremniji. U Sisku nas je dočekala animatorica
(da se zna najbolja) Sara, s kojom smo se odmah sprijateljili. Podijelila
nam je kape i vodič kroz SHKM s kartom Siska, te smo s njom krenuli
prema crkvi Sv. Križa.
Došavši pred crkvu imali smo još vremena do početka procesije pa
smo vrijeme iskoristili za istraživanje Siska. Svatko je otišao na neku
stranu, a nas je nekoliko „naletilo“ na koncert grupe Emanuel - kud li
bolje pripreme za procesiju i euharistijsko slavlje nego kroz slavljenje
Gospodina kroz suvremenu kršćansku glazbu. Odmah nakon koncerta
uputili smo se natrag prema crkvi Sv. Križa odakle je procesija krenula.
Nismo ni trepnuli, a već smo se priključili velikoj procesiji, oko
25000 mladih. Laganim korakom, uz pjesmu, išli smo tako prema
mjestu slavlja - velikom terenu pored crkve sv. Kvirina. Domaćini su
nam pripremili bogat predprogram tijekom kojeg sam u svoj toj gužvi
uspio susresti i neka mi poznata lica, ali i steći neka nova poznanstva.
Slavlje je počelo, a mladi su ponovno oduševili snažnom vjerom,
molitvom i pjesmom. Veliku podršku pokazali su nam svi svećenici iz
Hrvatske i susjedstva. Divnu propovijed i riječi podrške uputio nam je
predsjednik Ureda HBK za mlade biskup Mijo Gorski, a posebnu podršku dao nam je uzoriti kardinal Josip Bozanić što nam mnogo znači.
P
etrinja Po završetku mise uputili smo se prema autobusu.
Naše sljedeće odredište nije bilo puno udaljeno, 9 km od Siska, Petrinja. Jedna zanimljivost koju smo otkrili jest ta da je
autorica himne susreta „U svjetlosti hodimo“ upravo iz Petrinje. Naša
animatorica Sara je u to kratko vrijeme puta do Petrinje primila mnoge
pozive obitelji koje su nestrpljivo čekale naš dolazak. Čak i više od nas.
I dočekali su nas, neumorni, s osmjesima, sretni i radosni kao da dočekuju člana svoje obitelji. Zaista divan doček. Nisu dugo čekali, već su nas
odmah prevezli svojim kućama gdje su nam ponudili svoje specijalitete,
okrijepili nas, smjestili, upoznali se s nama kao i mi s njima. Duh ljubavi, prijateljstva i radosti. Sve su nas obitelji lijepo ugostile.
ma. Uspjeli smo zaspati, a samo što smo sklopili oči već je bilo vrijeme
za ustajanje. Obitelj nas opet iznenađuje odmorenošću. Sve je već bilo
spremno za doručak. Tijekom doručka izmijenili smo kontakte te pozvali obitelj u Rijeku, na što će se, rekli su, s radošću odazvati možda
već ovo ljeto.
Naša animatorica već me kontaktirala, ne bi li provjerila jesam li
budan i podsjetila da program u Petrinji počinje oko 9 sati. Malo smo
kasnili, ali opravdano. Ipak smo morali s obitelji razmijeniti još nekoliko
riječi, no stigli smo. I mladi župe sv. Lovre pripremili su nam bogat program prije mise. Bili smo na otvorenom jer u župnu crkvu ne bi stalo
toliko mladih, a Petrinja je bila među mjestima koja su primila najviše
mladih, možda čak i prva. Bilo nas je nekoliko tisuća. Nakon programa
koji je bio u meditativno-slavljeničkom ozračju, uslijedio je i molitveni
dio, te su tako bogoslovi iz Petrinje predmolili sv. krunicu. A onda je
započelo misno slavlje. Bila nam je čast što nam je slavlje predvodio i
propovijedao biskup dubrovački Mate Uzinić, domaćin sljedećeg susreta
mladih, u Dubrovniku 2014. Uputio nam je divne riječi, ohrabrio nas te
nas još jednom pozvao u Dubrovnik.
Nakon mise uslijedilo je predstavljanje župa koje su bile smještene
u Petrinji, a bilo nas je mnogo. Jedva smo dočekali svoj red, predstavili
se ukratko, zahvalili Petrinji i animatorici (koja nam je uručila divne
„medalje“ kao uspomenu na SHKM), te se uputili na ručak.
Uslijedio je potom zabavni program bogat pjesmom i plesom, za
opisati je to previše riječi a premalo mjesta, kao i za kompletan SHKM.
Polako su autobusi sa mladima krenuli svojim kućama. Divno je kad
smo kao cijeli teren pun mladih pozdravljali mlade koji su odlazili, a oni
nam mahali iz svojih autobusa. Krenuli smo tako i mi svojim kućama,
obiteljima, Rijeci. Bio je to još jedan nezaboravan SHKM, zaista.
A Dubrovnik?! Nećemo pitati jesmo li spremni za Vas, već jeste li
vi spremni za sve nas?
Vidimo se 2014. na još jednom SHKM, ovoga puta u predivnom
Dubrovniku. 
Dino Jovanović, Donja Drenova
9 Broj 5/452 2012.
S
Neki su nakon večere pokušali izaći vani i istražiti Petrinju, no neki
isak Nas 36 napokon je, u pratnji župnika, krenulo za Sisak. su se poput mene i još nas nekoliko, jako brzo zbog umora vratili kuća-
SUSRET MLADIH
Zajednica mladih župe sv. Mihovila u Jelenju
I kad pogledam iza sebe, ostaju uspomene
na još dva prelijepa dana u mom životu...
Obitelji kod kojih smo bili primljeni nisu nam otvorile samo vrata svoga doma, već i vrata svoga srca.
Njihov uložen trud da nam pruže dom i okrjepu te svaka lijepa riječ kojom su nas dočekali ostat će
urezani duboko u našim srcima.
T
e subote 5. svibnja oko osam sati ujutro zajednica
mladih župe sv. Mihovila, zajednica mladih župe sv.
Bartola i još nekoliko prijatelja krenuli su put Siska.
Smjestivši se u autobus (šifra RI 4), velečasni Marko Kopić
predvodio je molitvu i blagoslov, zatim smo zapisali točan
broj mladeži (ukupno 35) i podatke, te smo još malo vremena posvetili jutarnjem odmaranju u autobusu. Kako su
kilometri odmicali iza nas, poslušali smo službeni raspored
za Sisak, malo se okrijepili hranom i pićem, te smo bili spremni na pjesmu. Imali smo gitaru i nekoliko pjesmarica, tako
da smo većinu vremena proveli pjevajući i uvježbavajući himnu ‘’U svjetlosti hodimo’’. Netom prije dolaska u Sisak
dočekali su nas naši domaćini, Katarina i Matija, podijelili
nam kape i brošure i objasnili nam plan za dalje.
U Sisak smo pristigli oko podne i svi zajedno smo se
uputili prema centru grada gdje je bio organiziran prigodni
program za mladež. Hodajući ulicama Siska slikali smo se,
pjevali i družili.
Svečana procesija krenula je u 14 sati prema mjestu gdje se održavalo središnje misno slavlje, ispred crkve sv. Kvirina sisačkog biskupa
i mučenika.
Rijeka mladeži kretala se Siskom, osmjeh na licu i pjesma na usnama odjekivali su gradom, a barjaci lijepe naše ponosno su se vijorili nad
nama. Mladi su i ovom procesijom svjedočili kako znaju slaviti Boga.
Po dolasku na mjesto gdje se održavala euharistija smjestili smo
se na travnjak. I priroda kao da je znala da se toga dana održava nešto
veliko, te nam je podarila lijepo vrijeme. Sunce je veselo sijalo i grijalo
nas, a povjetarac lagano puhao i donosio nam posebnu radost iščekivanja. Neki su tiho šaputali, neki su se radosno smijali, neki su molili,
neki razigrano pjevali, a poneko oko se odmaralo, ali svi su čekali jedno,
svetu euharistiju.
U 15 sati započeo je glazbeno-scenski program, svjedočanstva, te
smo imali priliku za svetu ispovijed.
10 Broj 5/452 2012.
M
editacija: Isus nas voli Nekoliko minuta prije početka
mise don Ivan Grubešić održao je prigodnu meditaciju, gdje su
se nazočni mladi malo dublje pripremili. Riječi su odzvanjale,
ponekih se još uvijek sjećam: ‘’Isus nas voli i grli svakoga od nas. Tvoje
ime i moje ime, imena ljudi svih vremena zapisani su u Isusovom srcu.
Važno je da Isusu otvorimo svoja srca i nosimo ovaj susret u svome
srcu, da možemo nositi svijetlo drugima.’’ Zatim smo u kratkoj tišini
čekali početak euharistije.
U 18 sati započela je sveta euharistija. Nakon popričesne molitve
uslijedilo je govor nadbiskupa Marina Srakića koji je bio zadužen za
objavu domaćina susreta 2014. godine. Mladi su bili nestrpljivi, negdje iza mene šaputali su se mogući gradovi, a kroz žamor negdje je
odjeknuo i pravi grad. Ono pozitivno iščekivanje i val oduševljenja koji
je nastao kada su na video zidu krenule slike Dubrovnika mislim da će
svima ostati u lijepom sjećanju. Nakon blagoslova ostali smo još malo
pjevati, slikati se i veseliti, te smo svi zajedno obasjani svjetlom krenuli
prema autobusu.
Po dolasku u autobus, uslijedio je daljnji dogovor s našim domaćinima iz Župe sv. Josipa, Šišljavić, gdje smo bili smješteni. U autobusu
smo saznali kako je Šišljavić smješten u blizini Karlovca, te kako je to
posljednja župa koja pripada sisačkoj biskupiji. Također, dogovorili smo
se tko će kod kojih domaćina biti smješten. Mi smo bili smješteni u
mjestu Koritinja, to je malo mjesto sa svega tridesetak kuća, ali svaka
kuća je bila spremna primiti mladež. Po dolasku u Koritinju domaćini
su nas dočekali ispred njihovog društvenog doma. Obitelji kod kojih smo
bili primljeni nisu nam otvorile samo vrata svoga doma, već i vrata svoga srca. Njihov uložen trud da nam pruže dom i okrjepu te svaka lijepa
riječ kojom su nas dočekali ostat će urezani duboko u našim srcima.
S
pjesmom na putu Drugoga dana misa je započela u 11
sati u crkvi sv. Josipa u Šišljaviću. Osim nas, na misi su još sudjelovali mladi framaši iz Splita, te zajednica mladih iz Okučana.
Svetu misu predvodio je franjevac, a pjesmom nas je animirao udruženi zbor svih mladih koji su sa sobom uzeli instrumente.
Nakon mise imali smo zajednički ručak i druženje u njihovom
društvenom domu. Po odlasku nabacili smo nekolicinu zajedničkih fotografija.
Smjestivši se u autobus, cijelim putem pratila nas je kiša, a mi smo
pjevali. Ako izuzmemo ‘’U svjetlosti hodimo’’ još je jedna pjesma obilježila naš put. Ja sam si dala malo pjesničke slobode pa sam promijenila
tekst, ali sjetite se samo naše melodije: ‘’Ne dam da te itko uze, Isuse.
Preuzeo si naše grijehe na se sve.
Danima ja gledam tvoje milosrđe.
Da ne skrenem sa tvog puta, molim te...’’
Iako malo umorni, radosni i ispunjeni vraćali smo se svojim kućama.
I za kraj, dodajem. Koliko nas je točno sudjelovalo na ovom susretu
to samo Bog zna, neki kažu trideset i pet tisuća, neki manje, ja mislim
da točan broj nije ni bitan. Bitno je da je hrvatska katolička mladež ponovno svjedočila zajedništvo u Kristu. Važno je koliko smo mi sa sobom
ponijeli svjetlosti, koliko ćemo na našem životnom putu tim svjetlom
novih svjetla zapaliti, koliko ćemo tim svjetlom zračiti, jer ‘’Na tom putu
Bog nam snagu daje, otvara nam staze za nove korake’’. Možda će se
ovom susretu tražiti mane, možda će se negdje pisati i njegove loše
strane, ja znam da ga svrstavam u svoja sjećanja, pod naslov ‘’pamtim
samo sretne dane’’.
I da, umalo sam zaboravila, vidimo se na susretu hrvatske katoličke
mladeži u Dubrovniku 2014. godine.
Nikolina Smiljanić, Jelenje
SUSRET MLADIH
Zajednica mladih
iz Selca
N
Hrabro krenimo
a put prema Sisku krenuli smo iz Rijeke u ranim jutarnjim satima. Očekivanja su bila velika. Zajednica se za susret pripremala
već dulje vrijeme. Nošeni pjesmom, molitvom i vedrim raspoloženjem, na cilj smo stigli oko jedanaest sati. Moram naglasiti da je
Sisak prekrasan grad, koji nas je dočekao raširenih ruku.
Obitelji su nas nesebično ugostile. Još uvijek sam pod dojmom gostoprimstva, ljubaznosti, i nesebičnosti tih ljudi. Sam susret bio je radostan. Misnom slavlju prethodila je procesija kroz grad i popodne provedeno u ugodnom druženju i upoznavanju s braćom i sestrama u Kristu.
Za svetu misu smo se pripremili kroz zajedničku molitvu i meditaciju koja je na mene ostavila duboki utisak. Riječi koje su parale tišinu,
gađale su ravno u srca okupljenih. U tom raspoloženju nastavili smo
slaviti Gospodina u sv. misi po završetku koje je objavljeno da će se
slijedećiNacionalni susret HKM održati u Dubrovniku za dvije godine.
Jedva čekamo!!!
ući smo se vratili bogatiji novim poznanstvima, okrijepljeni Kristovom Riječju, ohrabreni za izazove koje svakodnevica stavlja
pred nas. Dok ovo pišem, u uhu mi odzvanjaju riječi himne susreta: “ hrabro...krenimo.. u svijetlosti hodimo.. na tom putu Bog nam
snagu daje, otvara nam staze za nove korake..”
Ana Komadina, Selce
K
Osvrt na Susret hrvatske katoličke maldeži u Sisku
Nastavljamo u svjetlosti hoditi
Mladi nisu samo sudjelovanjem na Susretu hrvatske katoličke mladeži svjedočili svoju vjeru, već to
nastavljaju i svojim djelima.
nekoliko stotina mladih i svećenika predvođenih kardinalom Bozanićem. Brigu o kompleksnoj organizaciji vodilo je više od 1 500 volontera, a oko 5 000 obitelji diljem biskupije udomilo je mlade. Slijedeći
dan bio je organiziran po župama u sve 63 župe biskupije. Svi ti ljudi
dali svoj doprinos ovom događaju i svojim trudom i odricanjem doprinijeli svijetlosti koja je toga dana iz Sisačke biskupije poslala poruku o
svjetlu koje se nalazi u našim mladima koji odvažno i hrabro svjedoče
svoju vjeru.
Bilo je doista impozantno gledati rijeke mladih raspjevanih ljudi
koji noseći križ idu na susret sa svojim Gospodinom. Kao što se svijeća
troši i nestaje kada gori, ali jedino tako može drugima pružati svijetlo,
tako su domaćini, organizatori, volonteri, biskupi i mladi svojim angažmanom i svjedočanstvom pokazali da je naša mladež puno bolja
nego što se u medijima prikazuje, te da u njima leži veliko bogatstvo i
potencijal za izgradnju bolje budućnosti utemeljene na Kristovu svijetlu.
Ako to nije svijetlo koje rasvjetljuje ove tamne situacije u društvenoekonomskoj situaciji, ne znam što jest.
Nastavljamo u svjetlosti hoditi l Mladi nisu samo sudjelovanjem
na Susretu hrvatske katoličke mladeži svjedočili svoju vjeru, već to nastavljaju i svojim djelima. Još u vrijeme povratka za Rijeku rodila se
ideja za temeljitom duhovnom obnovom koja je i realizirana. Vjeroučenici su sudjelovali u projektima, uključili se u volontiranje, te prikupljali
hranu za siromašne. I sve to u nepunih mjesec dana. Iznimno sam ponosna na mlade i sretna što imam priliku raditi s njima i svakodnevno
„puniti baterije“ njihovim smijehom, jednostavnošću i razigranošću, a
ipak jasnom povezanošću s Gospodinom. Nadam se da će to zapaljeno
svijetlo nastaviti još dugo gorjeti i rasvjetljavati put njihovim vršnjacima. A ja sam naučila najvažniju lekciju: svijetlu Kristove ljubavi ništa
nije nemoguće! Nastavljamo hrabro u svjetlosti hoditi!
Maja Šimičić, vjeroučiteljica
11 Broj 5/452 2012.
P
reko 30 000 mladih ih Hrvatske, Bosne i Hercegovine te brojnih
hrvatskih katoličkih misija diljem svijeta došlo je u ovu novoosnovanu biskupiju, u Sisak, pokazati da katolička vjera u našoj
Domovini svijetli jakim svijetlom mladenačkog entuzijazma, odvažnosti, upornosti i ideala. Među njima je bila i skupina koju sam pripremala
i vodila. Prisustvovala sam većini nacionalnih susreta katoličke mladeži,
a sa svakim novim moje oduševljenje i ponos na mlade raste. Geslo „U
svjetlosti hodimo“ pomoglo mi je ne samo da vidim svjetlo na kraju
tunela, već i u sebi i oko sebe. Moj je pogled puno vedriji, a slike imaju
puno više boja. Svoje osobno iskustvo pokušat ću dočarati upravo kroz
motiv svijetla.
Važno je upaliti svijetlo l Kada su započele intenzivnije pripreme
za Sisak pomislila sam da me čeka puno posla, truda, priprema i ulaganja u nešto što mladi neće znati prepoznati i uzvratiti jačanjem u vjeri.
Na moje iznenađenje, nisu se previše bunili oko prisustvovanja tjednim
katehezama koje su trajale nekoliko mjeseci. Kada je na prvoj katehezi
svatko od nas upalio malu lučicu ispod koje je stavio jednu vrijednost
u kojoj će rasti do kraja priprema, nisam ni slutila koliko ćemo uistinu
naučiti o toj vrijednosti. Svakim tjednom iskustva su pokazivala da naša
svjetla koja smo zapalili poprimaju sve veći intenzitet i sve dublje shvaćanje. Put napravljen od malih svijeća koje nas vode velikom svijetlu
nije ostao samo na simbolici.
Tražiti pravo svjetlo koje rasvjetljuje, a ne zasljepljuje l Prije polaska bila sam poprilično napeta. Brinula sam se o organizaciji, adresama, brojevima telefona, obavijestima, znamenitostima, prebrojavanju
članova skupine... Cijelo sam vrijeme očekivala nešto što bi me malo
smirilo i razveselilo. Čekala sam. Sve do središnjeg euharistijskog slavlja
kada su me dotakle riječi propovjedi koje je izrekao predsjednik Odbora
HBK-a za mlade pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski. Naglasio je
da svijetla svijeta stvaraju paradoks zabljesnuvši nas tako da zapravo
ne možemo vidjeti. Usporedio je privlačnosti ovoga svijeta sa svjetlima
automobila koje nam ide u susret u mraku, nakon kojega neko vrijeme
ne možemo ništa vidjeti. Istaknuo je kako nam istinsko svijetlo može
dati samo Krist: „Krist ide pred tobom i osvjetljava tvoj cilj, tvoj pravac.
On je pokraj tebe, osvjetljava životnu stazu kojom kročiš. On je iza tebe,
rasvjetljuje mrak ljudske duše da vidiš sebe u sjeni svojih promašaja“,
kazao je naglasivši da Krist svojim riječima i svojom osobom osvjetljava
odgovor na temeljno pitanje o smislu života.
Svjetlo možeš dati drugima samo ako sam goriš i nestaješ l S
raznih strana mladi su se u rijekama slijevali do katedrale Uzvišenja
Svetog Križa, odakle u kilometarskoj procesiji noseći križ krenuli prema
crkvi sv. Kvirina, gdje je u predprogramu i misnom slavlju sudjelovalo
IZ POVIJESNE RIZNICE
Župa
sv. Petra
apostola Bakarac
Bakarac pročelje crkve
Nikola Matasić bio je imenovan prvim
upraviteljem župe sv. Petra apostola
u Bakarcu nakon što je ondje 1925.
godine bila utemeljena župa
Piše: Goran Moravček
S
12 Broj 5/452 2012.
tara hreljinska gospoštija prostirala se od Bakarca na zapadu
do Drivenika na istoku. Bakaračka luka je u XVII. stoljeću bila
gospodarsko središte Hreljina. Tim su područjem upravljali Frankapani, a potom Zrinski, koji su u Kraljevici i Bakarcu trgovali
solju, drvom, vinom, žitom i željezom. Nakon sloma Urote frankopansko-zrinske zaplijenjena su dobra Zrinskih i u Bakarcu te je 23. lipnja
1670. zabilježeno kako je konfiscirano više od 200 vesala i mnogo
građevinskog drva, 130 vagana žita, isto toliko vagana prosa i 7.500
vagana soli. Tada je zabilježeno postojanje kapele sv. Petra. Gradačka
dvorska komora, koja je preuzela zaplijenjena imanja Zrinskih i Frankopana, dala je 1689. godine konfiscirana dobra u Bakarcu i Kraljevici
u zakup grofu Mihajlu Androki iz Rijeke, koji se ondje bavio trgovinom
soli. Kapela sv. Petra u Bakarcu spominje se u Hreljinskom urbaru iz
1700. godine.
Bakarac, glavni oltar crkve
Kapelanije u Bakarcu, Dolu i Kraljevici
Bakarac, Turinovo selo, Mali Dol, Križišće i Veli Dol bila su najveća naselja Dolskog teritorija, koji su se 1790. godine osamostalli od
hreljinske župe kao kapelanije u Bakarcu i Dolu te u Kraljevici. Župa u
Dolu osnovana je 1807. godine, a novoj župnoj zajednici, koja je imala
sjedište u crkvi sv. Trojice u Malom Dolu, podignutoj veoma davno uz
staru cestu, koja je postojala još u rimsko doba i vijugala preko Križišća sve do Senja i dalje, pridružen je Bakarac u kojem su 1829. godine
bile 33 kuće sa 163 žitelja. Prema shematizmu senjsko-modruške ili
krbavske biskupije 1873. godine Bakarac je imao 210 stanovnika.
Izgradnjom novih prometnica, Karoline od Rijeke i Bakra do Karlovca (1732), kao i one koja je 1746. izvedena od Novog do bakarskog
i riječkog područja kroz Vinodol te potom i Lujzijane (1809) te ceste
od Kraljevice preko Crikvenice vodila do Novog (1810), stari putovi su
bili manje korišteni pa i onaj antički koji je od Bakarca preko Dola išao
do Senja.
Crkva sv. Trojice i župni stan u Malome Dolu našli su se na osami
i daleko od svojih vjernika te je tadašnji župnik Konrad Modrčin napustio 15. svibnja 1898. trošni stan kod Sv. Trojice i zauvijek preselio u
Križišće. Župa u Dolu, ustanovljena 1807, prestala je postojati 1904.
godine, nakon čega je sjedište župe preneseno u Križišće, gdje je
Konrad Modrčin počeo graditi novu župnu crkvu, koja je početkom
XX. stoljeća kada nije bilo suvremenih prijevoznih sredstava bila za
žitelje Bakarca (pre)daleko. Stoga je 1906. godine u Bakarcu izgrađena nova crkva sv. Petra, a preustrojem župe Dol-Križišće bakaračko
područje je 1907. godine pridruženo Kraljevici pod upravom kapelana
Nikole Matasića. Dekretom biskupa Josipa Marušića u svibnju 1923.
mjesta Bakarac s Turinovim selom postaju samostalna kepelanija odcjepivši se od župe Kraljevica.
Nikola Matasić bio je imenovan prvim upraviteljem župe sv. Petra
apostola u Bakarcu nakon što je ondje 1925. godine bila utemeljena župa. Nikola Matasić rođen je u ličkome mjestu Sincu 4. prosinca
1887. godine. Za svećenika je zaređen 26. srpnja 1910. Bio je kapelan
u Brodu na Kupi (imenovan 26. srpnja 1910) i u Senju (imenovan 19.
PRIRODA OKO NAS
Zaštita našeg
„modrog zlata“
Posvećujući ovaj prilog zaštiti voda, prvenstveno mislimo
na pitku vodu, koja, po ustaljenoj definiciji, predstavlja
vodu koja se upotrebljava za piće i u proizvodnji namirnica
bez ikakve kemijske prerade ili dezinfekcije
kolovoza 1910), a 3. listopada 1911. imenovan je kancelarom i protokolistom biskupske kancelarije. Župu u Stajnici
preuzima 4. prosinca 1915. godine. Kapelanom samostalne kapelanije u Bakarcu imenovan je 1. prosinca 1923., a
24. ožujka 1927. postao je bakaračkim plovanom. Župom u
Bakarcu upravljao je do smrti. Umro je od tuberkuloze 24.
ožujka 1931. godine.
Župna crkva sv. Petra apostola
Crkva je postojala 1525. godine kada joj Vjenceslav Spina, Rječanin, daruje dvije kapele, sv. Roka i sv. Sebastijana.
Povjesničar Matija Mažić, međutim, spominje predaju prema
kojoj je bakaračku crkvu dao sagraditi Petar Zrinski te je ona
stoga i posvećena sv. Petru apostolu.
Oltar u staroj kapeli posvetio je 31. listopada 1752. senjski i modruški biskup Juraj Vuk Čolić, a prema natpisu na
kamenoj ploči, postavljenoj u svetištu crkve na strani Evanđelja, biskup Ivan Krstitelj Ježić je 21. rujna 1799. čitao svetu
misu u prisutnosti bakaračkog dužnosnika Josipa Akačića.
Tada je crkva bila nadograđena i blagoslovljena.
Nova crkva (12 x 7 metara, visoka 7,5 metara) sagrađena
je 1906. i ta je godina upisana na ulazu. U crkvi su tri drvena
oltara. Glavni žrtvenik u neogotičkom stilu serijske je izrade i
nabavljen je vjerojatno u nekoj o tirolskih radionica, pobočni
oltari su podignuti u čast sv. Obitelji na strani Evanđelja i sv.
Terezije od Maloga Isusa na strani episole.
Crkvu je dao temeljito urediti župnik Mate Polić nakon
što je nevrijeme početkom ožujka 1929. u Bakarcu nanijelo
velike štete. Orkanska bura znatno je oštetila i crkvu sv. Petra
te je privremeno služba Božja bila u staroj dolskoj crkvi Presvetog Trojstva. Obnovljena crkva sv. Petra u Bakarcu blagoslovljena je nakon temeljite obnove 1. svibnja 1935. Slike
na oltarima sv. Obitelji i sv. Nikole naslikao je 1939. godine
vlč. Adam Muchtin, trsatski i vežički župnik, graditelj crkve sv.
Terezije od malog Djeteta Isusa na Donjoj Vežici u Rijeci. Župna crkva obnavljana je u više navrata i u novije doba. Oltar
prema puku postavljen je 1971. godine.
Na bakaračkom groblju sahranjen je domaći župnik Petar Turina, rođen je 27. srpnja 1883. u Turinovu selu. Studirao
je u Zagrebu, a za svećenika je zaređen 14. srpnja 1907. Bio
je kapelan u Otočcu, Senju i kod sestara benediktinki u Rijeci (1910-1915), a potom je 1915. imenovan administratorom
u Grobniku te riječkim i sušačkim vjeroučiteljem. Službuje u
Ledenicama (1920.) i Zagonu (1921.), a od 1921. do 1925. je
kateheta u Crikvenici. Vjeroučiteljem na sušačkim školama
od 1925. do 1933. kada preuzima upravu nad crkvom sv. Križa. Prisjednik je Duhovnog stola (1934.) te duhovnik Sušačke
bolnice od 9. travnja 1942. Nakon Drugoga svjetskog rata
obnaša dužnost vjeroučitelje u Crikvenici (1945.) i duhovnika bolnice u Kraljevici (1946.). Začasnim kanonikom Stolnog
kaptola modruškog imenovan je 22. srpnja 1955. Preminuo
je u Bakarcu 5. studenoga 1966. godine.
Piše: Alojzije Frković
P
itka se voda dobiva iz
podzemne, izvorske i/
ili površinske vode.
Podzemne vode, kako im i
samo ime kazuje, smještene
su u nepropusnim podzemnim
vodonosnim
područjima.
Pritječu iz površinskih voda,
otapanjem snijega ili nastaju
procesom kondenzacije. Za
Ako je suditi po prilogu „Glasa koncila“ posverazliku od podzemnih voda
ćenom vodi, a naslovljenom „Hrvatska – zemlja
površinske vode čine rijeke,
snova“, onda je stanje voda u nas izvrsno. Tako
jezera, lokve. Rijeke se u
prema
podacima UNESKO-a Hrvatska je na
Hrvatskoj nalaze u području
ljestvici
bogatstva dostupnih vodnih izvora na
crnomorskog i jadranskog
5.
mjestu
u Europi i na 42. mjestu u svijetu.
slijeva, a čine ga sve naše
rijeke, od najduže Save,
Drave, Une, Korane, Cetine… do manjih ali čišćih rijeka poput Gacke, Mirne,
Raše, Dragonje pa sve do naše Rječine. Važećim Zakonom o vodama područje
na kojem se crpi voda za piće, bio to izvor, rijeka ili umjetna akumulacija, mora
biti zaštićeno od onečišćenja i od drugih utjecaja koji mogu nepovoljno djelovati
na zdravstvenu ispravnost voda za piće.
Kako Hrvatska stoji s pitkom vodom? Ako je suditi po prilogu „Glasa
koncila“ posvećenom vodi, a naslovljenom „Hrvatska – zemlja snova“, onda
je stanje voda u nas izvrsno. Tako prema podacima UNESKO-a Hrvatska je
na ljestvici bogatstva dostupnih vodnih izvora na 5. mjestu u Europi i na 42.
mjestu u svijetu. Nisu daleko od istine ni podaci da je Lijepa Naša po obnovljivim zalihama pitke vode treća na starom kontinentu i među 30 zemalja svijeta.
Njezino je glavno bogatstvo površinska voda, koja se nalazi u 20 rijeka i 26
prirodnih i umjetnih jezera.
ovodom Svjetskog dana suzbijanja nestašice voda i šuma, 7. lipnja, valja
pogledati i drugu stranu medalje: stanje kvalitete voda u Hrvatskoj. Ovisno o stupnju razvijenosti područja i strukturi industrije, stanje kvalitete
vode u nas je vrlo različito. Uzmimo za primjer vodno područje naše najdulje
rijeke Save, koja od izvora u Sloveniji do utoka u Dunav kod Beograda, ima
duljinu od 562 km. Sava dospijeva u našu zemlju već dobrano zagađena industrijskim ispustima još u Sloveniji (sjetimo se otpadnih voda Ljubljane, tvornice celuloze u Krškom, nuklearke), da bi se prelaskom granice u njeno korito
slijevale otpadne vode naše metropole, a podno Siska neobrađene otpadne
vode tamošnje industrije, da spomenem samo njene najveće zagađivače. Prema
Ekološkom leksikonu, Sava na ulazu u Hrvatsku već se ubraja u III/IV. stupanj
(ne)čistoće, što će reći da se njene vode u prirodnom stanju mogu koristiti samo
u poljoprivredi i industriji koja ne treba čistu vodu. Za razliku od Save istarski
vodotoci, poput Dragonje, Mirne, Raše i dalje imaju čistu vodu I. i II. stupnja.
Učinimo napore da u povodu dana „suzbijanja nestašice vode“ prekinemo
s našim neodgovornim i nemarnim odnosom prema vodama, našem „modrom
zlatu“. Jedna kineska poslovica na tu temu glasi: Dok piješ vodu, misli na izvor!
P
13 Broj 5/452 2012.
Mali Dol crkva sv. Trojstva
Deseta obljetnica Ureda za obitelj
Stručna i
trajna
podrška obiteljima
Za razliku od većine civilnih programa koji se bave rehabilitacijom i posredništvom pri narušenim
obiteljskim odnosima, programi Ureda uglavnom su usmjereni na prevenciju kriznih situacija i
poboljšanju obiteljskog života.
U
red za obitelj Riječke nadbiskupije
14. svibnja započeo je proslavu desete obljetnice djelovanja. Najsvečanije je bilo u katedrali sv. Vida na misi koju
je predvodio nadbiskup Ivan Devčić, a sudjelovali su brojni korisnici programa koje
Ured nudi obiteljima.
Ministrica Opačić čestitajući jubilej djelatnicima Ureda za obitelj odala im je i priznanje za dosadašnji rad, prisjetivši se da je
prije nekoliko godina sudjelovala u jednom
od programa. „Obitelj je danas pritisnuta
Suradnja svih institucija
Dan kasnije, 15. svibnja pozdravljajući
okupljene na okruglom stolu u Nadbiskupskom domu nadbiskup Devčić pozvao je
sve sudionike da zajedno djeluju pomažući obiteljima. „Znamo koliko je obiteljima
danas teško i zato im treba pomoći. Obitelj
je jezgra društva, a ako je jezgra zdrava i
obitelj sretna i društvo će biti zdravo i sretno“ Na okruglom stolu povodom Međunarodnog dana obitelji sudjelovala je i potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne
politike i mladih Milanka Opačić, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel te predstavnici
Županije, Grada i drugih ustanova koje se
bave obiteljskim pitanjima. „Isus je došao
na spasenje svih ljudi, zato i Crkva mora biti
otvorena svima. Tim putem evanđelja idu i
programi koje provodi Ured za obitelj, koji
su otvoreni svima koji žele poboljšati kvalitetu obiteljskog života. Pri tome nastojimo
surađivati sa svim državnim i civilnim institucijama. Isti su ljudi koji nas povezuju, a
mi smo ovdje radi njih. Vjerujem da samo
zajedničkim silama možemo ići dalje i izgrađivati bolju budućnost“, istaknuo je nadbiskup Devčić.
Na okruglom stolu povodom Međunarodnog
dana obitelji sudjelovala je i potpredsjednica
Vlade i ministrica socijalne politike i mladih
Milanka Opačić, gradonačelnik Rijeke Vojko
Obersnel te predstavnici Županije, Grada
i drugih ustanova koje se bave obiteljskim
pitanjima.
brojnim problemima, ekonomske i psihičke
prirode te razvodima. Činjenica je da kad
obitelj ne funkcionira tada nastaje i veliki
problem za društvo“, rekla je ministrica te
objasnila kako Vlada unatoč rezanju proračuna, neće smanjiti financijsku potporu obiteljima, dječji doplatak i porodiljne naknade.
Najavila je preuređenje sustava socijalne
skrbi te nove zakonske mjere o dadiljama
i izmjenu Obiteljskog zakona koja će se u
najvećem dijelu ticati rastavljenih brakova.
Gradonačelnik Obersnel i pročelnica
gradskog odjela za zdravstvo i socijalnu
skrb Ankica Perhat potvrdili su važnost
obitelji za dobrobit društva te iznijeli programe kojima Grad Rijeka pomaže oko
10 000 obitelji. Na okruglom stolu sudjelovala je i viša savjetnica za socijalnu skrb
PGŽ Iva Josipović te dr. Tanja Frančišković
i dr. Gordana Buljan Flander koje su istaknule potrebu uvođenja programa medijacije kod parova koji se rastaju, prvenstveno
misleći na dobrobit djece, te o psihičkim
problemima uzrokovanim rastavom ili
PTSP-em.
Predstojnik nadbiskupijskog Ureda za
obitelj Ivan Nikolić istaknuo je kako su, za
razliku od većine civilnih programa koji se
bave rehabilitacijom i posredništvom pri
narušenim obiteljskim odnosima, programi
Ureda uglavnom usmjereni na prevenciju
kriznih situacija i poboljšanju obiteljskog
života.
Uvod u okrugli stol dao je bivši predstojnik Ureda za obitelj biskupije Linz Rolf
Sauer koji je predstavio modele djelovanja
u Austriji te govorio o potrebama i načinima
stručne pomoći obiteljima u suvremenom
društvu i suradnji crkvenih i civilnih institucija. Svečani ton proslavi 10. obljetnice Ureda
za obitelj dao je i Nadbiskupijski zbor pod
ravnanjem mo. Giovannia Geracia.
14 Broj 5/452 2012.
Proslava u katedrali
„Ova je obljetnica Ureda za obitelj prilika za zahvaljivanje Bogu na darovima koje nam daje. A među najvećim
darovima su upravo obitelj, ljubav, rađanje novog života i zajedništvo. U današnje vrijeme individualizma mi
kršćani smo još više pozvani živjeti i svjedočiti obiteljsko zajedništvo i tako biti znak vjere u društvu i vremenu“,
rekao je nadbiskup Ivan Devčić u propovijedi zahvalivši djelatnicima Ureda na onome što čine pomažući
obiteljima da žive i njeguju bračno zajedništvo. Nakon mise u glazbenom programu nastupili su Marija Husar,
Marijana i Vlaho Prohaska te Zvona s Viškova.
Proslava je 14. svibnja započela susretom sa svećenicima u Nadbiskupskom domu, koji je otvoren
podsjećanjem na djelatnosti Ureda
za obitelj, čije programe godišnje
koristi oko 2000 ljudi. Pored predstojnika Ivana Nikolića, u Uredu
rade dvije stručne osobe, Vedrana
Blašković i Željka Frković, a još ih
dvadesetak honorarno sudjeluje
u raznim projektima. Temelj djelovanja su tečajevi pripreme za brak
mladih bračnih parova koji se u
Riječkoj nadbiskupiji provode već
tridesetak godina. No to je samo
početak suradnje mladog para s
Uredom i programima koje nudi.
Ta se suradnja nastavlja ostalim
djelatnostima Ureda koje obuhvaćaju savjetovalište za brak i obitelj,
praćenje mladih bračnih parova,
obiteljske škole, roditeljske škole,
duhovne obnove te razne radionice koje nude pomoć za ostvarenje
sretnijeg obiteljskog ozračja. „Na
taj način Ured nudi stručnu i trajnu
podršku obiteljima u svim razdobljima bračnog života“, istaknule
su djelatnice predstavljajući dosadašnje aktivnosti Ureda.
Poseban gost susreta sa svećenicima bio je Rolf Sauer, dugogodišnji predstojnik Ureda za obitelj
biskupije Linz, koji je sudjelovao i
u počecima stvaranja riječkog Ureda za obitelj. Svećenicima je prenio iskustva i primjere obiteljskog
pastorala u Austriji. Ured u Linzu
zapošljava 5 stručnih suradnika,
6 tajnica te duhovnike. „U našem
Odjelu vodimo sveukupno 27 obiteljskih savjetovališta rasprostranjenih po cijeloj biskupiji, u kojima
godišnje obavimo otprilike 20 000
savjetovanja. Koriste se prostori
župa, dekanata ili drugih vjerskih
zajednica i to omogućuje stručan
rad bračnih i obiteljskih savjetnika koji su upravo za to školovani“,
rekao je Sauer istaknuvši važnost
stručnog usavršavanja djelatnika i
suradnju crkvenih struktura te Crkve i društvenih institucija.
Na okruglom stolu govorilo se
o nužnoj suradnji župnika s Uredom za obitelj, a kratka izlaganja
o pastoralu obitelji iznijeli su dr. o.
Marijan Jurčevič, dr. Veronika Reljac i župnik Sanjin Francetić. Istaknuli su kako se uz brojne i dobro
prihvaćene programe Ureda još
više pažnje treba posvetiti pastoralu obitelj u župama. Najvljena Godina vjere u cijeloj Katoličkoj crkvi
osvjetljava i krajnji cilj tog pastorala: pomoći roditeljima da vjeru prenesu djeci.
Danijel Delonga
Roditeljska škola
Kako pomoći hiperaktivnom djetetu
Nije svako živo dijete ujedno i hiperaktivno dijete, što se danas često koristi
u govoru Hiperaktivnost djeteta biološki je uvjetovan poremećaj, izvan
voljne kontrole djeteta i nije znak da je djete zločesto niti je pokazatelj lošeg
roditeljskog odgoja.
„H
iperaktivnost djeteta - što roditelj može učiniti?“ bila je tema 8.
roditeljske škole Ureda za obitelj
Riječke nadbiskupije, održane od petka, 11.
do nedjelje, 13. svibnja u hotelu Omorika u
Crikvenici. Tridesetak obitelji s djecom dva je
dana sudjelovalo na edukativnom seminaru
na kojem su obradili temu koja se često susreće u odgoju. Psihologinja Lahorka Jurčić,
pedagoginja Jasminka Pribanić i defektologinja Zorica Janković održale su predavanja,
a nakon svakog predavanja roditelji su sudjelovali u radionicama u kojima se uči na primjerima iz prakse. Poremećaj pomanjakanja
pažnje i hiperaktivnosti, ADHD, u posljednje je vrijeme sve češća dijagnoza kod djece, no ne može
se za svako živahno dijete reći da ima ADHD.
„Na roditeljima je velika uloga, sliku koju će dijete o sebi dobivati u svojoj obitelji u značajno
mjeri će utjecati na funkcioniranje u široj okolini“, rekla je defektologinja Janković. Roditelje je potaknula da moraju biti dosljedni i pozitivni, moraju znati potaknuti dijete da govori što radi i što želi
učiniti kako bi potaknuli njegov unutarnji govor, a to će djetetu dati jasne smjernice kako se nositi
s poteškoćama poremećaja. Istaknula je i vjersku dimenziju roditeljstva koja uvijek može pomoći
u odgoju. Ono što nikako ne bi smjeli zaboraviti, a to je da nisu sami u odgoju, pa i kad nailaze na
nerazumijevanje okoline. „Roditelji koji su sakramentom vjenčanja u Katoličkoj crkvi dobili milost,
znaju da je s njima Bog. U braku su roditelji pozvani graditi na čvrstom temelju“, zaključila je Janković.
asminka Pribanić objasnila je da je hiperaktivnost djeteta biološki uvjetovan poremećaj, izvan
voljne kontrole djeteta i nije znak da je djete zločesto niti je pokazatelj lošeg roditeljskog odgoja. Zbog svog nemira, problema s pažnjom i naglih reakcija hiperaktivna djeca mogu otežano
uspostavljati kvalitetne odnose s vršnjacima i odraslima, kao i otežano se snalaziti u situacijama
u kojima se očekuje pridržavanje pravilima kao što su vrtić ili škola. Okolina ih često ne shvaća i
ne prepoznaje njihove posebnosti. „Preporuka roditeljima s djetetom koji boluje od ADHD-a je da
budu pozitivni, da promatraju, komentiraju i nagrađuju dobro i poželjno ponašanje na način da
objasne djetetu ponašanje koje očekuju od njega, što jasnije i konkretnije. Pri tome trebaju imati
realna očekivanja. Hiperaktivna djeca moraju vidjeti posljedice svog ponašanja koje su predvidljive, konzistentne i jasne te dobivati povratnu informaciju češće i brže nego ostala djeca.“
Istaknula je kako je važno stvoriti rutinu, svakog dana pokušati slijediti isti ili barem sličan raspored dnevnih obaveza i rutina, od jutarnjeg ustajanja do večernjeg odlaska na počinak. „Budući
da hiperaktivna djeca sumnjaju u vlastite sposobnosti važno je razvijati samopoštovanje djeteta,
uočiti talente i kreativnost, prepoznati prednosti i snage svog djeteta. Pri tom je potrebno podsjetiti
se da samo zadovoljan roditelj može adekvatno odgajati svoje dijete zato ne treba zaboraviti skrbiti
se za sebe i voditi računa i o svojim potrebama i uživati sa svojim djetetom u svim lijepim stvarima
koje donosi život.“
sihologinja Lahorka Jurčić u uvodnom je predavanju podsjetila da su djeca sa specifičnim
ponašanjima bila poznata i ranije te odbacila mit da je ADHD bolest modernog doba. S druge
strane, nije svako živo dijete ujedno i hiperaktivno dijete, što se danas često koristi u govoru.
Kratkotrajna i lako otklonjiva pažnja te velika potreba malog djeteta za kretanjem i motoričkom aktivnošću karakteristike su dječje dobi. „S obzirom da ne postoji jedinstveni test koji bi dokazao ovaj
poremećaj, postoji mnogo kontroverzi oko dijagnoze ADHD-a. Danas prevladava mišljenje da su
ove poteškoće nasljedne tj. da se radi o kompleksnom genetskom poremećaju.“ Naglasila je da je
takvoj djeci, kao i njihovim obiteljima potreban složen i stručan sistem podrške, savjetovanja i terapije, te edukacija javnosti, odgojitelja i nastavnika, kao i promjene u odgojno-obrazovnom sustavu.
D. D.
J
P
Psihologinja Lahorka Jurčić, pedagoginja Jasminka Pribanić i defektologinja
Zorica Janković održale su predavanja, a nakon svakog predavanja roditelji
su sudjelovali u radionicama u kojima se uči na primjerima iz prakse.
Poremećaj pomanjakanja pažnje i hiperaktivnosti, ADHD, u posljednje je
vrijeme sve češća dijagnoza kod djece, no ne može se za svako živahno
dijete reći da ima ADHD.
15 Broj 5/452 2012.
Programi preventivnog
djelovanja
MEDICINSKI KUTAK
Klimatsko
liječenje
na moru
Priredio: dr. Ivan Host
Za povoljeno djelovanje klime određenog područja na neke bolesti zna se još od davnina. Prvo morsko
klimatsko lječilište osnovano je u Engleskoj, a nedugo zatim i kod nas u Opatiji (1875.).
16 Broj 5/452 2012.
K
limatsko liječenje (klimatoterapija) predstavlja terapijsko korištenje čimbenika
koji sudjeluju u stvaranju klime nekog
područja. Za povoljeno djelovanje klime određenog područja na neke bolesti zna se još od
davnina. O tome su već pisali i dvojica najpoznatijih antičkih liječnika - Hipokrat i Galen.
Prvo morsko klimatsko lječilište osnovano je u
Engleskoj, a nedugo zatim i kod nas u Opatiji
(1875.).
Klimatsko liječenje predstavlja pomoćnu
metodu liječenja različitih bolesti, čiji se učinak temelji na dokazanom djelovanju određenih klimatskih uvjeta na regresiju simptoma
određene bolesti. Klimu određenog područja
čine fizikalni, kemijski i biološki faktori. Fizikalni faktori su npr. temperatura, sunčane zrake,
vjetar i atmosferski tlak. Kemijski čimbenici su
npr. vodena para i aromatske tvari. U biološke čimbenike ubrajamo i. o. mikroorganizme
(bakterije, viruse i gljivice) i pelud biljaka.
u organizmu – poboljšava se krvna slika, ubrzava metabolizam, smiruju se bolesti dišnog
sustava i poboljšava se psihičko stanje.
Terapijsku primjenu prirodnih fizikalnih i
kemijskih čimbenika mora i primorja nazivamo
talasoterapija. Učinci talasoterapije bili su poznati već u antičko doba. Terapijsko djelovanje
talasoterapije možemo podijeliti na: termičkohigrički, aktinički i aerosolni kompleks. Termičko-higrički kompleks obuhvaća djelovanje
temperature zraka, vlage u zraku i vjetra. Aktinički kompleks obuhvaća sunčevo zračenje
(sunčano svjetlo, ultraljubičaste i infracrvene
zrake). Djelovanje aktiničkog kompleksa uz
obalu mora je dodatno pojačano refleksijom
sunčevih zraka s površine mora. Aerosolni
kompleks obuhvaća djelovanje eteričnih ulja
bilja koja rastu u primorskom kraju (četinjače,
ružmarin, lovor, lavanda, kadulja ….) i isparavanja natrijevog klorida (“morske soli”) i joda
iz mora. Morska klima
Sport uz more
Klimatoterapija je osnova za zdravstveni turizam koji je najstariji specifični oblik turizma. U okviru klimatoterapije se stručno i
kontrolirano koriste prirodni ljekoviti činitelji
i postupci fizikalne terapije u cilju očuvanja i
unapređenja zdravlja, te poboljšanja kvalitete života. Zdravstveni turizam koristi prirodne
ljekovite činitelje zbog njihovog povoljnog
djelovanja na očuvanje zdravlja i poboljšanje
kvalitete života te prevencije, liječenja i oporavljajućeg djelovanja od različitih bolesti. S
obzirom na konstantno opadajuću kvalitetu
suvremenog života uzrokovanu stresom i zagađenjem, zdravstveni turizam poprima sve
značajniju ulogu u revitalizaciji psiho-fizičkih
sposobnosti čovjeka.
U liječenju alergijskih bolesti dišnog sustava koriste se različite terapijske mjere, a u
velikoj mjeri može pomoći i boravak na moru.
Udisanjem aerosola specifičnih za područja
uz more te zbog povoljne temperature i vlažnost zraka, brzine vjetra te toplinskog zračenja
sunca ostvaruje se povoljni utjecaji na dišni
sustav. Uz to boravak u području morske klime
dovodi do brojnih drugih pozitivnih promjena
More pomaže u savladavanju stresa. Što
to još može imati tako opuštajući učinak kao
sunce, lagani povjetarac i šum valova? Boravak uz more daje priliku da zaboravimo na
svakodnevne probleme i u potpunosti se opustimo. To je idealno vrijeme za sportske aktivnosti. Sport i zdravlje su usko povezani. Zapravo, bez fizičke aktivnosti nema potpunog
zdravlja.
More i općenito element vode oduvijek su
bili povezani sa kreativnošću i osjećajima.
Boravak uz more može potaknuti naše
emocije, intuiciju, maštu i kreativnost.
Plava boja mora i gledanje u daljinu povoljno djeluju na naše oči. Ako puno vremena
provodite za računalom, ljetovanje na moru će
pomoći da ih odmorite.
A ako nemožete otići na more trebate se
što više baviti fizičkom aktivnošću - izađite iz
kuće I vježbajte. Izbjegavajte stres i zaboravite
na televiziju, mobitel, kompjuter. Uzmite dobru
knjigu i opustite se. Priuštite si što više sna.
Nabavite morsku sol i kod kuće radite kupke i
inhalacije morskom soli.
Dobrobiti mora - ljekovita
morska sol
1.
More sadrži sve mikroelemente važne za naš život
- natrij, magnezij, kalciji, kalij,
silicij, čak srebro i zlato. Morska
voda prodire duboko u kožu i time
omogućuje djelovanje ovih minerala i elemenata u tragovima.
Morska sol ima svojstva antiseptika i antihistamina, zbog čega je
blagotvorna kod alergijskih bolesti. Čisti morski zrak, zasićen negativnim ionima, olakšava disanje
i povoljno djeluje na osobe sa bolestima dišnog sustava
2.
Sunčeve zrake nas opskrbljuju vitaminom D, koji je
potreban našem organizmu. Nedavna istraživanja potvrđuju da
on igra i jednu od ključnih uloga u
sprečavanju mnogih bolesti.Da bi
se u organizmu stvorilo dovoljno
vitamina D ne moramo se sunčati na najvećoj vrućini. Dovoljan je
boravak na suncu dopodne ili u
predvečerje.
3.
Morska sol je neobično bogata različitim sastojcima.
Među osamdesetak različitih minerala, elemenata u tragovima,
karbonata i sulfata, prisutni su i
kalcij, kalij, brom, natrij, mangan,
magnezij, jod, željezo, fluor i silicijeva kiselina. Zbog svog bogatog
sastava morska voda blagotvorno djeluje na kožu i pomaže kod
brojnih kožnih tegoba. Zahvaljujući svome sastavu morska voda
olakšava bol, smanjuje upale,
opušta i potiče oslobađanje viška
tekućine iz organizma. Zbog toga
kupanje u moru donosi olakšanje
osobama koje pate od reume, artritisa, bolova u leđima i mišićima.
CRKVENA GLAZBA
ORGULJAŠ
Osim dobrog poznavanja liturgije, biti dobar orguljaš
je prava umjetnost i zahtjeva mnoge glazbene vještine.
O
rguljaš mora voditi računa o dvije
stvari: mora znati dobro svirati i pratiti pjesme, te znati odsvirati jednu
predigru, međuigru i završetak te iste skladbe. Osim dobrog poznavanja liturgije, biti
dobar orguljaš je prava umjetnost i zahtjeva
mnoge glazbene vještine.
Pratiti pjevanje je velika umjetnost, isto
tako pratiti psalam nema isti karakter kao
aleluja. Zato treba poznavati osnovna pravila harmonije i mijenjanje registara na orguljama. Ne prati se jednako zbor, narod
ili solista. Orguljaš mora znati transponirati
skladbe i prilagoditi ih visini kako bi cijeli
puk pjevao.
Pod imenom orguljaš prije svega moramo razumjeti taj termin, jer ako netko ima
prilike posjetiti određene župe ili sudjeluje
na seminarima za crkvene glazbenike, brzo
će uvidjeti da je formacija orguljaša vrlo ra-
Piše: Andrejka Srdoč
zličita. Možemo naći diplomirane orguljaše
ili orguljaše koji su završili Institut crkvene
glazbe. Međutim takvi su u velikoj manjini.
Najčešće možemo susresti osobe koji posjeduju određeno glazbeno znanje i talent
pa takvi postanu svirači u svojim župama.
Liturgijski orguljaš često puta niti ne poznaje glazbenu teoriju i svira samo po sluhu.
Mnogi mladi su na taj način započeli svirati
u crkvi, ali zahvaljujući različitim glazbenim
tečajevima, malo pomalo su se usavršili.
va svjedočanstva: „Iako sam učio
klavir u glazbenoj školi, već sa 15 godina počeo sam svirati u jednoj župi
i na taj način pomagao da pjevaju svi vjernici.“ (J. L.)
„Orgulje sam počeo svirati sa 12 godina. Prijatelji su me pitali da im sviram na
vjenčanju, znajući da učim svirati klavir. Oni
su bili presretni, ali i ja. Na taj način odmah
D
sam postao orguljaš u svojoj župi. Tako sam
prvi puta počeo pratiti pjesme, tražiti prave
harmonije, improvizirati, jednom riječju počeo sam razvijati određene vještine koje treba imati jedan orguljaš.“ (O. L.) Dakle, priče
i iskustva su vrlo različita, ali nešto što veže
sve te osobe je istinska želja da se poboljša
pjevanje na svetoj misi. To je vrlo pohvalno
i vrijedno jer zahtjeva veliku žrtvu, no važno
je da osobe imaju želju za trajnim usavršavanjem.
Dvostruka je uloga orguljaša:
1. instrumentalno praćenje pjesme
2. uokviravanje iste u instrumentalne
stavke predigre, međuigre i završetke
Nastavak slijedi.
RIJEČKI NADBSIKUPIJSKI ZBOR GOSTOVAO U ZAGREBU
U glazbeni doživljaj i molitveni duh uvodile
su nas i molitve Pape Ivana Pavla II i bl. kardinala
Alojzija Stepinca koje je interpretila gđa. Gianna
Graziani. Na kraju koncerta pozdrave i zahvale
uputio je zboru i slušateljstvu p. Marijan Steiner DI,
superior zajednice Družbe Isusove u Palmotićevoj.
Završnom skladbom Cantate Domino, skladatelja
V. Miserachsa Grau iz Rima zbor nas je poveo u
nebeske visine anđeoskog pjeva.
Tko želi može poslušati Nadbskupijski zbor
na sliedećim stranicima interneta: http://youtu.be/
zHJx4-21Xu4 (Ave Maria, Giovanni Geraci).
ČLANOVI RIJEČKOG NADBISKUPIJSKOG ZBORA:
SOPRANI: Isabel Antony, Helena Blažić, Ariana Bossi,
Marija Dukić, Vivien Galletta, Gianna Graziani, Marija
Krizmanić, Branka Surina, Jelena Tomljanović,
Tea Vignević.
ALTI: Silvia Antony, Anita Cibić, Lucija Milardović, Silvija
Segnan, Valentina Skender, Andrejka Srdoč, Marina
Surina, Suzana Prokopović, Josipa Toljanić,
Ana Marija Vujić.
TENORI: Robert Car, Zlatko Crnković, Gordan Dukić,
Claudio Graziani, Milivoj Guszak Skomeršić,
Adalbert Lulić, Luka Šustić.
BASI: Sani Francetić, Mauro Graziani, Ivica Jauk, Zlatan
Kalajžić, Željko Matanović, Josip Mežnarić, Silvestar
Mežnarić, Damijan Srdoč, Daniel Srdoč,
Armando Zbašnik.
DIRIGENT: mo. Giovanni Geraci
UPISI U
NADBISKUPIJSKU
ŠKOLU ZA CRKVENU
GLAZBU
Od jeseni započinju novi
upisi u Nadbiskupijsku školu za crkvenu glazbu. Pozivamo sve zainteresirane
osobe, a pogotovo sve župnike koji nemaju svirača da
pošalju na školovanje nadarene kandidate. Obrazac za
upis možete dobiti u Nadbiskupiji ili u svojim župama,
te ga dostaviti tajništvu škole do 8. listopada 2012.
Za više informacija možete
se obratiti na:
Tajništvo Riječke
nadbiskupijske škole za
crkvenu glazbu,
ul. Ivana Pavla II., br. 1,
51000 Rijeka.
Tel.: 051/581-242; Fax.:
051/561-223; Mob.:
091/9752909
E-mail: crkvena.glazba@
ri-nadbiskupija.hr
Internetske stranice:
www. ri-nadbiskupija.hr
17 Broj 5/452 2012.
Prigodom proslave majčinog dana i mjeseca
svibnja posvećenog Blaženoj Djevici Mariji, Riječki
nadbiskupijski zbor u nedjelju 13. svibnja održao
je marijanski koncert uz pjevanu svetu misu u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu u Palmotićevoj ulici.
Posebnost ovog koncerta bila je desetka krunice koja bila predstavljena u glazbenoj formi u
kojoj se zajedno s vjernicima molilo i pjevalo molitve Zdravo Marije. Nadbiskupijski zbor izveo je
kompozicije iz gregorijanskog korala i stare i nove
polifonije pod ravnanjem mo. Giovannija Geracija,
a orgulje je svirao prof. Mario Perestegi.
U programu su izvedene skladbe koje obuhvaćaju gotove sve povijesne glazbene periode
crkvene glazbe započevši od gregorijanskog korala, zatim renesansne glazbe, barokne, klasične
sve do današnjih skladatelja. Na taj način moglo
se uživati i produbiti ljepotu crkvene glazbe, koja
je u svakom vremenu bila duboki izraz vjere i nadahnuća velikih europskih i domaćih skladatelja.
Hrvatska crkvena glazba, a pogotovo razvoj njezine crkvene pučke popijevke nije zaostajao za
europskim stilom i uvijek je bio u koraku s vremenom.
Na koncertu zbor je izveo a cappella slijedeće skladbe: Ave Maria L. da Victorije (1548-1611),
Ave maris stella G. P. da Palestrine (1521-1594),
Ave maris stella pučka melodija, Ave Maria L. Perosija (1872-1956), zatim skladbe samog dirigenta i skladatelja Giovannija Geracija (1971): Anđeo
Gospodnji, Stabat mater, Salve Mater i Ave Maria.
Predivni zvuci orgulja maestra Perestegija
uveli su slušatelje u misterij Otkupljenja s Bachovim koralom Nun komm, der Heiden Heiland, BWV
659 J. S. Bach (1685-1750), te nekoliko meditativnih skladbi na temu Bl. Dj. Marije od domaćeg
skladatelja Anđelka Klobučara (1931): Arioso “O
Aurora lucidissima”, Kanon “O Maria, mati Bosia”,
te na kraju Preludij za orgulje Roberta Jonesa
(1945).
OBITELJSKI PREDAH
DODIJAVANJA STAROG PROFESORA
A ja, kad
budem uzdignut
sa zemlje...
“Tko ljubi svoj život, izgubit će ga.” (Iv 12,25)
“Oče, proslavi ime svoje!” (Iv 20,28)
Govor križa je drugačiji od naše logike, od naših planova. Križ govori logikom pšeničnog zrna
koje mora umrijeti da bi dalo urod. Život se zadobiva - razdajući ga i gubeći. Tek tako život ima priliku
za ishod u kojem je moguć obilan urod. Tako će
i Isus privući svojim križem: “A ja, kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” (Iv 12,32).
Pozvani smo na život s Isusom po istoj logici
sebedarja. Sebičnošću nije moguće služiti životu.
Dok smo puni sebičnog straha i zabrinutosti za
sebe, nismo sposobni biti u službi ljubavi i života.
Zatvoreni u svoje interese, brinemo se da ne izgubimo štogod od svoga novca, od svoga odmora,
od svojih talenata, od svoga ništa...
A oko Isusa ljudi su se tiskali jer je bio pun ljubavi. Ipak, najviše će privući k sebi onda kada više
neće moći, prikovan za križ, učiniti ni jedan pomak.
Nije li to poruka ohrabrenja za sve nas koji mislimo
da nismo korisni? I u takvoj prikovanosti - moguće
je ljubiti i služiti životu!
Gospodine Isuse Kriste! Ti nas, prikovan na
križu i uzdignut sa zemlje, tome nauči!
Priredio: Dario Miletić
Iz prošlosti Rijeke
Guvernerova palača
Samo ime kazuje da je građevina služila za guvernere, gradonačelnike, vojskovođe i druge vojne osobe. Doista je to krasna građevina
sagrađena 1897. pod Mađarskom vlasti, jer Rijeka je pripadala Mađarskoj, a Trst Austriji. Projektant je bio budimpeštanski arhitekt Hauszmann. Rijeka je postajala velika luka s trgovačkom flotom i modernom
velikom industrijom: tvornica papira, brodogradnja, apalt duhana, rižjera, tvornica sapuna… U Rijeci je postojalo tridesetak konzulata stranih država.
Zgrada se nalazila u velikom parku, čak šumi, kraj zgrade nadvojvode Josipa, a sada je to Povijesni muzej Rijeke. Negda goli okoliš
preobrazio se u veliki park s nekoliko zgrada za moćne državnike.
Izgradnja je povukla i preuređenje cijelog okoliša i novih cesta. U
tom razdoblju nastala je sadašnja Via Roma s prekrasnim kamenim
zidovima.
Unutrašnjost palače je raskošno uređena, naročito atrij koji je
ogromna dvorana. Ta palača svjedoči o raznim događajima, promjenama vlasti, a danas je muzej. Mi stariji sjećamo se govorancije s balkona D’Anunzzia, Zanelle i ostalih političara ondašnjeg vremena.
Maks Peč
18 Broj 5/452 2012.
Laudatova slikovnica
predstavljena u Rijeci
Slikovnica „Mali Kristofor - brodić koji se bojao ploviti“ autora
p. Antuna Volenika i ilustatora Svjetlana Junakovića predstavljena
je u petak, 1. lipnja, u veseloj atmosferi vrtića „Mima“ u Rijeci koji
vodi Družba sestara Presvetog Srca Isusova. Tom prilikom p. Volenik je istaknuo da je poruka slikovnice da se čovjek ne treba bojati
dok je Bog uz njega.
Naime, ideju za pisanje slikovnice p. Volenik dobio je kada je
i sam osjetio strah prilikom polaganja ispita za voditelja brodice.
Tako da je i sam iz prve ruke upoznao što je to osjetiti strah na moru
poput malog brodića Kristofora.
“Odrasli kao i djeca osjećaju strah ali uvijek se treba podsjetiti
da je s nama Kapetan, odnosno Bog, i da strahu nema mjesta“,
nadodao je.
U ime domaćina, prisutne je pozdravila vrhovna poglavarica
Družbe sestara Presvetog Srca Isusova sestra Felicita Špehar koja
je istaknula da je p. Antun Volenik u slikovnici prikazao kršćansku
poruku ljubav prema malenima.
Direktorica „Laudata“ Ksenija Abramović zahvalila se na dobrodošlici i organizatorici predstavljanja slikovnice sestri Mirjani
Marti Nikolić.
„Brodovi su zapravo najsigurniji u luci, ali nisu zato napravljeni.
Oni postoje da bi plovili... A mali Kristofor se jako bojao olujnog
mora. Kako je Kristofor ipak uspio, tko mu je pomogao, tko je bio
njegov Kapetan i zašto ga više nije strah, doznajte u slikovnici“,
poručila je Abramović.
Na predstavljanju slikovnice, kratak igrokaz izveli su mladi
glumci Petar Cvirn i Silvio Vovk koji su svojim scenskim nastupom
djeci dočarali pustolovine malog brodića Kristofora i njegovog Kapetana.
Izvor: Laudato
DOGAĐANJA
Nagrada Grada Rijeke za životno
djelo fra Emanuelu Hošku
Ove se godine iznimno nagrada za životno djelo djeluje dvojici istaknutih osoba jer će uz Hoška
nagradu primiti i bivši rektor Sveučilišta u Rijeci akademik Daniel Rukavina.
G
rad Rijeka ove će godine na Svetog
Vida dodijeliti nagradu za životno
djelo franjevcu i crkvenom povjesničaru prof. dr. sc. Franji Emanuelu Hošku. U obrazloženju se navodi da mu se ona
daje „za znanstveni rad, izniman doprinos
promicanju trsatske sakralne baštine te
osobno svjedočanstvo kulturi dijaloga“.
Ove se godine iznimno nagrada za životno
djelo djeluje dvojici istaknutih osoba jer će
uz Hoška nagradu primiti i bivši rektor Sveučilišta u Rijeci Daniel Rukavina.
Gradu Rijeci Hoška su kandidirali Teologija u Rijeci, riječki nadbiskup Ivan Devčić, akademik Petar Strčić i doc Budislav
Vukas. Kandidaturu su poduprli velik broj
osoba i institucija što svjedoči o tome da je
Emanuel Hoško cijenjena osoba u crkvenim i društvenim krugovima Rijeke i Hrvatske. Među njima su
Pjevački zbor Svetišta Majke Božje Trsatske, Franjevačka mladež
Trsat, članovi kulturne tribine Trsatski razgovori, dekan i odsjeci
za povijest, kroatistiku i povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta
u Rijeci, profesori s Pravnog fakulteta, grupa riječkih novinara,
istaknuti intelektualci i znanstvenici.
obrazloženju dalje stoji: Historiografski rad Emanuela
Hoška vrlo je velik. U katalogu Nacionalne sveučilišne
knjižnice navodi se čak 177 bibliografskih jedinica na ime
Franje Emanuela Hoška. Ukoliko bismo željeli izdvojiti ključne riječi cjelokupnog njegova opusa, onda bi osim franjevašta, koje
razumljivo čini primarni interes ovog redovnika, to bili pojmovi
Trsat, školstvo, Slavonija. Emanuel Hoško izvrstan je poznavatelj
umjetnosti, koja je uz teologiju i povijest crkve, njegova treća vokacija. Sustavno je poticao istraživanja, prednjačio u organizaciji
znanstvenih skupova, okupljao interdisciplinarne timove znan-
U
stvenika u težnji za punom valorizacijom franjevačke umjetničke baštine na Trsatu i Trsatskom
svetištu. Bez ikakve sumnje cjelokupni znanstveni opus Emanuela Hoška daje velik doprinos proučavanju Trsata i njegova Svetišta s
franjevcima na čelu. Ali njegovo je životno djelo
vrijedan doprinos historiografiji o različitim povijesnim temama kako u Rijeci tako i u zapadnoj
Hrvatskoj. Njegovo djelovanje na Trsatu u propovijedanju, pastoralu i na drugi način, otkriva
da Hoško voli naš grad i ne krije radost da ga
je Božja Providnost ovdje dovela prije više desetljeća. Tijekom radnog vijeka Emanuel Hoško
aktivno se i uspješno uključivao u šire djelovanje crkvene i društveno-akademske zajednice.
manuel Hoško rođen je 1940. godine u
Pakračkom Antunovcu. Prof. Hoško je franjevac, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Maturirao je 1958. godine na Franjevačkoj
gimnaziji. Redoviti filozofsko-teološki studij zaključio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Ondje je specijalizirao
crkvenu povijest, magistrirao te 1968. godine i doktorirao. Na
istom je Fakultetu habilitirao 1976. godine radom Dvije osječke
visoke škole u 18. stoljeću. Pedagoški rad započeo je u Rijeci
kao predavač opće i hrvatske crkvene povijesti na Filozofskom
učilištu na Trsatu i Visokoj bogoslovnoj školi. Predavao je također u Zagrebu na Povijesnom institutu, Katehetskom institutu i
na Teološkom institutu za laike. Postavši svećenikom, 1965. godine obavljao je pastoralne dužnosti srednjoškolskog i studentskog vjeroučitelja u Rijeci do 1977. godine, a potom kapelana i
župnika Župe sv. Križa u Novom Zagrebu. Kao upravitelj svetišta
Majke Božje na Trsatu predvodio je 1991. godine organizaciju i
izvedbu proslave 700. godišnjice Trsatskog svetišta.
Marko Medved
E
IZDANJA VERBUM
David Isaacs, jedan od najistaknutijih stručnjaka na području odgoja i obrazovanja, ovom
knjigom nudi nezaobilazno štivo za roditelje i učitelje o odgoju i cjelovitu razvoju djeteta. Temeljeći knjigu na uvidima razvojne psihologije i općeljudskim vrijednostima, autor pred čitatelja stavlja
24 ključne ljudske vrline čijim usvajanjem dijete sazrijeva i izgrađuje vlastitu osobnost.
Odanost, velikodušnost, poslušnost, pravednost, odgovornost, jednostavnost, marljivost,
iskrenost, odvažnost, optimističnost, domoljublje… samo su neke od široke lepeze vrlina za čije
usvajanje i podučavanje profesor Isaacs daje naputke i tumačenje prožeto konkretnim životnim
primjerima.
Uzimajući u obzir fizički, emocionalni, duhovni i mentalni razvoj te dajući jasno i zanimljivo
objašnjenje svake vrline pojedinačno, autor iz kompleksna procesa odgoja izdvaja pozitivne i
ključne elemente za izgrađivanje karaktera, stavljajući pritom naglasak na moralne krjeposti.
Dajući načelne smjernice na temelju konkretnih primjera, on istodobno ostavlja dovoljno slobode
za donošenje i primjenu vlastitih individualnih kriterija u odgoju i podučavanju djece, s obzirom
na konkretnu djetetovu osobnost i životnu situaciju svake pojedine obitelji.
David Isaacs studirao je na Tonbridge School i Selweyn College na Cambridgeu. Doktorirao
je na Navarskomu sveučilištu gdje dugi niz godina radi kao sveučilišni profesor odgojno-obrazovnih predmeta. Objavio je više knjiga te je djelovao kao savjetnik u školama u Italiji, Irskoj, Engleskoj i SAD-u. Oženjen je i ima šestero djece. Njegova knjiga “Izgrađivanje karaktera” postala
je klasik na području odgoja i ključna referentna točka za mnoge pedagoge i roditelje.
19 Broj 5/452 2012.
“Izgrađivanje karaktera” Davida Isaacsa
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Ogulin
TONKA fest 2012.
U Ogulinu je 13. svibnja održan šesti festival
duhovne glazbe TONKA fest 2012. Riječ je o jedinom natjecateljskom i humanitarnom koncertu duhovne glazbe u Hrvatskoj kojeg organizira udruga
Oda prijateljstvu iz Ogulina uz pokroviteljstvo Grada Ogulina i suorganizaciju Pučkog otvorenog učilišta Ogulin. U Školskoj sportskoj dvorani pred više
stotina nazočnih nastupilo je 14 izvođača koji su se
nadmetali za nagrade, publike i žirija. Tonkafest je
inače jedini festival duhovne glazbe u Karlovačkoj
županiji i Gospićko-senjskoj biskupiji, poznat po
svom humanitarnom karakteru. Festival je otvorio
izvršni ravnatelj festivala i predsjednik udruge Oda
prijateljstvu Hrvoje Magdić koji je podsjetio na glavni motiv osnutka festivala, a to je sjećanje na prerano preminulu Antoniju Turković čiji stihovi se stalno oživotvoruju na festivalu. „Ako nam se jednom raziđu putovi, ako i osamljenost pokuca na tvoja vrata, u svom srcu ćeš naći stihove pune nade i slova“.
Ove godine sav prihod od ulaznica kao i donacije od prodanih CD-ova nekih izvođača idu u
korist Eugena i Marina, dvoje mladih Ogulinaca odnosno njihovih obitelji za potrebe njihova liječenja.
Ovogodišnji festival po tradiciji je otvorila prošlogodišnja pobjednica Eleonora Dobrović iz Rovinjskog
Sela. Na Tonkafest 2012 nastupilo je 14 izvođača, a po glasovima publike naslov pobjednika odnio je
Matija Martinčević iz Varaždina za skladbu „Deset zapovijedi“, za koju je sam napisao tekst i glazbu,
a aranžman Antonio Tkalec. Drugo mjesto osvojio je Antonio Tkalec, a treće ženski zbor Lavanda iz
Novigrada. Nagradu mu je uručio gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić.
Po mišljenju žirija (predsjednica Željka Martinović) pobjednica je mlada Veronika Jambrek iz
Krapine sa skladbom „Zar ne vidiš“ autora teksta i glazbe Dragutina Krastovića i aranžmanom Davora
Terzića. Drugo mjesto osvojio je Davor Terzić, a treće Antonio Tkalec. Nagradu je pobjednici uručio
izvršni direktor Tonka festa Hrvoje Magdić. Na kraju festivala za vrijeme brojenja glasova kraći nastup
imala je Željka Marinović.
Zvonko Ranogajec
Modruš
20 Broj 5/452 2012.
Presveto trojstvo na Modrušu
U nedjelju 3. lipnja svečano je na drevnom biskupijskom središtu Modrušu proslavljen blagdan
nebeskog zaštitnika Presveto Trojstvo. Brojni župljani kao i hodočasnici u narodnim nošnjama pohodili su po tradiciji drevni Modruš te sudjelovali na misnom slavlju kao i kasnijem nastupu KUD-ova
ispred crkve. Misno slavlje predslavio je fra Ante Bekavac iz Hercegovačke franjevačke provincije u suslavlju mjesnog župnika dr. Željka
Blagusa kao i svećenika Ogulinskog
dekanata.
Govoreći o otajstvu Presvetog
Trojstva fra Ante je istaknuo da svi
znamo što znači Božja riječ za nas
vjernike i što ona od nas traži. Osjećamo se pozvanima staviti svoj život
u Božju zaštitu jer se inače čovjek
pretvara u smrt. Problem današnjeg
svijeta je što je Bog stjeran na rubove, a ljudi su ga prestali slušati, kao
da je ova mala zemlja trajan prostor svih nas. Bez Boga današnjem modernom čovjeku tehnika,
ekonomija, religija i politika ne daju sreću. Moderni Disneyland postaje ustvari moderni Babilon bljutavosti i svijet kojeg čovjek gradi bez Boga. Oni koji su ugušili osjećaj za Boga mogu krasti, lagati i
manipulirati i ništa ih ne obvezuje u njihovoj savjesti. Za svaku osobu ima dovoljno Božjih darova i dani
su svima. To danas kršćani moraju govoriti više nego ikada. Zato i trebaju razobličavati idole politike i
ekonomije gdje nije u središtu čovjek. U kojega Boga vjeruje Hrvatska, je li Hrvatska katolička zemlja.
To se osim crkava i katedrala baš i ne vidi. Osim što pričamo nostalgične priče i pričamo o slavnoj
katoličkoj povijesti. A gdje je Bog vidljiv kada se donosi zakon o zamrznutih ljudskim embrijima, njih
18 tisuća. Nećeš time povećati natalitet, niti eutanazijom. Kojem Bogu oni služe. Bog ne smije nikada
izdati niti ga se odreći inače će kod nas zavladati kultura laži i smrti. Kada bismo riješili svu politiku,
religiju i ekonomiju ne bismo riješili pitanje odakle, zašto i kamo čovjek. Glavno je pitanje hoćemo li
u današnje vrijeme imati hrabrosti izraziti svoju vjeru u Boga, sina i Duha svetoga i izreći svoj glas.
Nakon mise održano je tradicionalno druženje uz nastup više folklornih skupina iz Hrvatske,
domaćeg KUD-a Gradine kao i KUD-a Lička Plješivica iz Zagreba. Prije mise slijedila je procesija
drevnim Modrušem od kapele Sv. Antuna do župne crkve u kojoj su sudjelovali uz nacionalni stijeg i
zastave više laičkih udruga susjednih župa.
Zvonko Ranogajec
Otočac: tribina “Mladi petak”
Obitelj
škola ljubavi
U organizaciji župe Presvetog Trojstva
Otočac i Udruge iz Domovinskog rata PJP “Sokolovi 1991″ u Otočcu je 23. svibnja u Gackom
pučkom otvorenom učilištu održana redovita
mjesečna tribina “Mladi petak”. Poradi skorog
Svjetskog dana obitelji gosti tribine bili su dr.
Ivica i Anđa Veža. Dr. Veža je profesor na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
u Splitu, Anđa je ekonomist, dugogodišnji su
suradnici u obiteljskom pastoralu Splitsko-makarske nadbiskupije i voditelji zajednice bračnih susreta. Sretni su roditelji četvero djece i
već su djed i baka.
Nakon što je župni VIS “Trinitas” izveo
jednu prigodnu pjesmu, voditelj tribine don
Anđelko Kaćunko pozdravio je nazočne, među
kojima je bio također otočki župnik i biskupijski generalni vikar mons. Tomislav Šporčić, te
je umjesto uvoda u temu pročitao kratak ulomak iz knjige Rajka Bundala “Obitelj”, u kojem
je autor istaknuo kako muškarca i ženu Bog po
bračnoj ljubavi i vjernosti spaja sa sobom, a po
djetetu s ljudskim rodom. “Taj novi čovjek trajno uz samu im srž prebiva; postaje njihov sin ili
kćer. Bez obzira koliko će se još puta u životu
međusobno intimnije približavati da tako svoga
dobroga Boga zagrle pa pri tome novim ljudima obogatiti, svatko od njihovih sinova i kćeri
uz srž im srca živi kao da je jedini. I u svakom
je, ne samo mnoštvo novih grana rodoslovlja,
nego čitav ljudski rod, jer je svako dijete cjelovit čovjek i istodobno sve čovječanstvo u sebi.”
Naglasivši potom kako se danas u društvu i
javnim medijima o obitelji govori uglavnom u
negativnom kontekstu, don Kaćunko je rekao
da su tome trendu nažalost podlegli i mnogi
u Crkvi, a zapravo bi trebalo isticati pozitivne i
poticajne primjere bračnog i obiteljskog života
kojih je veoma mnogo.
Supružnici Veža konkretno su kroz temu
“Obitelj – škola ljubavi”, iznoseći iskustva iz vlastitog bračnog i obiteljskog života s četvero djece, posvjedočili kako se može 38 godina sretno
i uspješno živjeti kršćanski brak u suvremenom
svijetu. Izloživši najprije osnovne postavke Božjega plana za brak te “plan svijeta za naš brak”,
Ivica i Anđa su, govoreći naizmjence o svakoj
temi, predočili slušateljima biblijsku viziju bračne zajednice te brojne pogubne rezultate svjetovnog modela kojim se danas “supružnicima
nameće da budu ‘oženjeni samci’, dok se Božji
plan može sažeti u ‘formulu’ – biti par”. Potom
su, iznoseći brojne konkretne primjere, opisali
glavne “postaje” iz povijesti svojega zajedničkog života. Već kao studenti sklopili su sakrament ženidbe i dobili djecu te ih podizali uz
hrvanje s brojnim teškoćama i nerazumijevanje
okoline, čak i svojih najbližih, ali oslanjajući se
uvijek na Boga i izgrađujući svoje bračno zajedništvo. Kao tri stožera u tome istaknuli su
razgovor, tjelesnost i molitvu, kao tri vida međusobne komunikacije, rasta i življenja bračne
ljubavi. Istaknuvši također odgovornost kršćanskih supružnika za Crkvu, naglasili su odgojnu
ulogu zajedničke obiteljske molitve kao važnog
čimbenika u izgradnji te “Crkve u malom”.
IB
GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA
Vjeroučitelji o obitelji kao
nositelju odgoja u vjeri
U subotu 12. svibnja u Srednjoj školi u Otočcu održano je posljednje
ovogodišnje stručno vijeće za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola s prostora Gospićko-senjske biskupije. Središnja tema seminara bila je „Obitelj
kao nositelj odgoja u vjeri” o čemu je govorila voditeljica biskupijskog obiteljskog savjetovališta u Ogulina Nives Tomić.
Susret je započeo pozdravnim riječima voditelja stručnog vijeća za
osnovne škole Ane Tomljanović i srednje škole Daria Košćaka, dok je
molitveni uvod priredila vjeroučiteljica Ivona Rendulić. Prof. Nives Tomić
je predavanje na temu obitelji kao nositelja odgoja o vjeri podijelila na
poglavlja zašto je potrebno odgajati u vjeri, kada početi odgajati i kako
pomoći roditeljima da budu bolji odgajatelji u vjeri.
Roditelji su sustvoritelji svoje djece, a životvorac je Bog, istaknula je
prof. Tomić te istaknula da djetetova sreća počinje u srcima roditelja prije
rođenja djeteta. Čovjek je slika Božja što znači da nije samo tijelo već i
duh, a ključ svega je u tome koliko rasplamsavamo
duh. O roditeljima ovisi koliko će iskoristiti duhovne resurse koje nam
je Bog ostavio. Djeca su kao mlada voćka, krajnji plod ovisi koliko ulažemo u njega. Posao odgoja je zahtjevan i traži veliku upornost. Krajnji cilj
treba biti potraga za Kraljevstvom božjim, do kojeg ako se dođe, Bog će
svoje učiniti. Vjeru treba posijati, a o našoj odluci ovisi koliko ćemo duhu
svetomu dopustiti da se rasplamsa.
Tko želi žeti na vrijeme, treba sijati na vrijeme, istaknula je predavačica govoreći o temi kada početi odgajati u vjeri. Odgoj počinje s prvim
plačem. Roditelji su kod vjerskog odgoja svoje djece nedovoljno svjesni
zavjeta koje su dali kod krštenja svoje djece. Istaknuta je potreba većeg
uključivanja roditelja učenika 1. do 3. razreda da budu angažiraniji i svjesniji u vjerskom odgoju djece. Da bi se poboljšao vjerski odgoj, roditeljima
treba ukazati na značaj izgovorenih riječi kod krštenja djece, ojačati njihov
sakramentalni život, i nikada od njih ne odustati. Nakon predavanja održane su radionice i iznošenje zaključaka. Obitelj je kućna Crkva, bio je
jedan od zaključaka.
Članica državnog povjerenstva za vjeronaučnu olimpijadu Ana Stipetić je podnijela izvješće o održanoj vjeronaučnoj olimpijadi u Križevcima
od 26. do 28. ožujka. Izvješće je podnio i Željko Mucić iz OŠ Cetingrad,
pobjednik biskupijske olimpijade za osnovne škole.
Na kraju je vijesti iz Katehetskog ureda podnio predstojnik vlč. Nikola
Turkalj. Podsjetio je na nedavno osnovano biskupijsko povjerenstvo za
župnu katehezu koje treba doprinijeti unaprjeđenju vjeronauka i župne
kateheze. Istaknuo je zatim brojne aktivnosti ili male oaze kojima vjeroučitelji mogu poboljšati stanje kateheze u župama. Zahvalio je na doprinosu
tajnici KU s. Robertini Medven kao i voditeljima stručnog vijeća kojima ove
katehetske godine i ističu dvogodišnji mandati.
Z. Ranogajec
Slunj
Biskupijski susret
djelatnika u medijima
U pastoralnoj dvorani u Slunju 19. svibnja održan je biskupijski
susret djelatnika u medijima s prostora Gospićko-senjske biskupije.
Okupilo se dvadesetak djelatnika s prostora Ogulinskog, Slunjskog
i Otočkog dekanata koje je na početku pozdravio domaćin, župnik i
dekan slunjski mons. Mile Pecić, ujedno biskupijski povjerenik za medije. On je podsjetio na dosadašnjih pet godišnjih susreta novinara
katoličkih medija s prostora Gospićko-senjske biskupije, nakon čega
je ovogodišnjeg gosta, novinara i kolumnistu Večernjeg lista Tihomira
Dujmovića predstavio Zvonko Ranogajec, član biskupijskog odbora za
medije. Dujmović je govorio o temi „Moć i nemoć medija u stvaranju
pravednog društva na zemlji i evangelizacija“.
Nastankom Hrvatske države mediji su bili jedini važan društveni
segment koji je zauzeo rezignirani stav na tu činjenicu. Dujmović je
zatim krenuo u genezu locirajući problem u 1945. godini, a koristeći
podatke iz knjige Josipa Grbelje „Uništeni naraštaj-sudbina hrvatskih
novinara“. Ona je tužni sažetak hrvatske novinarske povijesti iz 1945.
godine kada je uspostavom nove komunističke države 40 novinara ubijeno (dvoje u NDH), 99 ih je emigriralo, 102 je zabranjeno pisanje, 80 je
promijenilo zanimanje, a samo su 23 (od kojih 8 fotoreportera) dobilo
licencu za rad. Hrvatsko novinarstvo počelo je svoj put u novoj državi
partijskom stegom i disciplinom. I kada je 1970. učinjen manji iskorak
u VUS-u, partija je izdiferencirala novu generaciju hrvatskih novinara
koji su dobili trajnu zabranu pisanja (K. Džeba), dok su u njihove fotelje uskočili novi partijski poslušnici koji emotivno nikada nisu prežalili
Jugoslaviju, a sada čeznu za „regijom“. Sve su to kadrovi školovani
na zagrebačkom FPZ-u gdje su dobili spomenuti nazor, a stvaranjem
demokratske Hrvatske nije nastao niti jedan novi dnevni list. Stari kadrovi i dalje induciraju mržnju za sve hrvatsko, često se sudstvo i novinarstvo stapaju pod zajedničkim nazivnikom. Medijska stratifikacija
izuzetno je nekorektna jer pola Hrvatske koja je pozicionirana u centru
i desno nema svojih novina. Preostaje pokušati u postojećim medijima
djelovati demokršćanski, što vladajuća elita nije dovoljno shvatila dok
je bila na vlasti. Za budućnost je središnji problem školovanja novinara
koji bi isproducirali novu Hrvatsku. Zato je bitno stasanje katoličkog
sveučilišta i produciranja novinara bez komunističkog svjetonazora,
zaključio je Dujmović.
Don Anđelko Kaćunko je zatim govorio o „Medijima u službi pastorala te izazovima novih tehnologija“. Iako se često govori o medijima kao sredstvu župne katehizacije, to nije ostvareno ni približno koliko bi se moglo i trebalo, u čemu su zakazale crkvene strukture. Ono
što su nekada bili trgovima i aeropag za širenje radosne vijesti, to su
danas mediji, tako da treba shvatiti istoznačnost pojmova evangelizacije i katehizacije. Vjernici trebaju ući u suvremenu medijsku arenu te
širiti bijele kronike pri čemu i promijeniti način prenošenja katoličkih
sadržaja. Svaka župa treba imati odbor za medije a župni listovi i web
stranice trebaju izvještavati i o lokalnim problemima. Medijsko pastoralno djelovanje izuzetno je značajno za duhovnu izgradnju vjernika,
zaključio je don Kaćunko.
Zvonko Ranogajec
21 Broj 5/452 2012.
Otočac
DOGAĐANJA
Priopćenje Komisije HBK “Iustitia et pax”
Zabrinutost zbog poskupljenja
Novi nuncij u Hrvatskoj
Komisija izrazila zabrinutost zbog poskupljenja energenata, komunalnih pristojbi, a posebno vode, koja je osnovni uvjet života te neslaganje s javnim umanjivanjem simboličke vrijednosti Bleiburga
Zagreb, (IKA) - Komisija “Iustitia et pax” Hrvatske biskupske konferencije, pod predsjedanjem predsjednika Komisije sisačkog biskupa Vlade Košića, održala je redovitu sjednicu 16. svibnja, u zgradi Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, prenosi Tiskovni ured HBK.
U razmatranju aktualnih pitanja u našem društvu Komisija je izrazila zabrinutost zbog poskupljenja energenata, komunalnih pristojbi, a posebno vode, koja je osnovni uvjet života. Komisija podsjeća da se u svojim dosadašnjim izjavama zauzimala za
besplatni socijalni minimum zbog, s jedne strane neodvojivosti pristupa
vodi od osnovnog ljudskog prava na život, a s druge strane upravo zato
što Hrvatska pripada krugu zemalja s najbogatijim vodnim zalihama.
Komisija, nadalje, izražava neslaganje s javnim umanjivanjem simboličke
vrijednosti Bleiburga kao simbola stradanja hrvatskoga naroda od strane
komunističkog terora na kraju II. svjetskog rata i u vrijeme poraća. Takvim
se postupcima zbunjuje hrvatska javnost, kao što je to slučaj i kod promjena obilježavanja državnih blagdana, a što ima za cilj brisanje povijesnog
pamćenja hrvatskog naroda.
Komisija daje svoju podršku i poziva sve ljude dobre volje, a osobito
vjernike da u nedjelje, 20. i 27. svibnja, izraze svoje opredjeljenje za život potpisivanjem “Deklaracije o zaštiti početka ljudskoga života i prava djeteta”.
Komisija je, u svjetlu vrijednosti pravde i socijalnog mira, raspravljala o problemima reforme javne uprave, o zaštiti javnih dobara, kao i vitalnih sektora javnog dijela gospodarstva s posebnim osvrtom na potrebu postizanja
vrsnog i stručnog, učinkovitog i kompetitivnog upravljanja državnom upravom i javnim sektorom, te očuvanja prirodnih dobara i mrežnih sustava,
na uslugu građana i svih naraštaja. S tim u vezi Komisija najavljuje i skoro
objavljivanje izjave koja će se na osobit način baviti temom zaštite javnog
interesa i neotuđivosti javnih dobara, ističe se u priopćenju koje potpisuje
predsjednik Komisije sisački biskup Vlado Košić.
Papa Benedikt XVI. imenovao je za apostolskog
nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Alessandra
D’Errica, naslovnog biskupa Karinenskog, dosadašnjeg apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini i Crnoj
Gori, objavio je 21. svibnja otpravnik poslova Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj mons. Mauro
Lalli.
Nadbiskup Alessandro D’Errico rođen je u Frattamaggioreu (Napulj, Italija), 18. studenoga 1950. Zaređen je za svećenika 24. ožujka 1974. i inkardiniran je
u biskupiju Aversa. Doktorirao je filozofiju. Započeo
je diplomatsku službu Svete Stolice 5. ožujka 1977. i
obavljao službe pri Papinskim predstavništvima na
Tajlandu, u Brazilu, Grčkoj, te u Prefekturi papinskog
doma, a kasnije u Apostolskim nuncijaturama u Italiji i
Poljskoj. Za apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini
imenovan je 21. studenoga 2006, a 17. veljače 2010. i u
Crnoj Gori. Osim talijanskog, govori francuski, španjolski i engleski jezik.
Izjava Stalnog vijeća HBK o prijedlogu Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji
Prijedlog Zakona u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske
22 Broj 5/452 2012.
N
aša je dužnost upozoriti javnost o moralnoj i pravnoj neprihvatljivosti namjere da se predloženim Zakonom o medicinski pomognutoj
oplodnji legalizira zamrzavanje ljudskih zametaka, omogući stvaranje ljudskog zametka spajanjem sa spolnim stanicama zamjenskog roditelja, te omogući stvaranje zametka izvan obiteljskog okružja i time lišavanje
takvim postupkom rođenog djeteta prava na oba roditelja.
Prijedlog toga zakona nije u skladu s načelima Ustava Republike Hrvatske, sa zahtjevima međunarodnih ugovora koji uređuju ljudska prava,
posebice Konvencijom o pravima djeteta, te Obiteljskim zakonom i Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Republika Hrvatska slobodna je urediti to
područje na način koji smatra prihvatljivim, te pri tome nije vezana zahtjevima Europske Unije ili Vijeća Europe, osim u tehničkim pitanjima primjene
medicinski pomognute oplodnje.
Ustavne odredbe o zabrani diskriminacije kao i duh i slovo posebnog
Zakona o suzbijanju diskriminacije su također zanemareni u prijedlogu Zakona. Legalizacija postupaka začeća i rađanja djece koja su lišena prava
na oba biološka roditelja čine od te djece posebno ranjivu i diskriminiranu
skupinu. Dugoročno gledano, naknadna spoznanja tako začete djece o načinima i postupku početka njihovog života imaju negativne posljedice na
psihološkoj razini u najosjetljivijem razdoblju formiranja njihove ličnosti, a
predloženo rješenje krši i njihovo pravo na privatnost jer im nije omogućeno
saznati imaju li braću i sestre začete na sličan način, odnosno ne mogu se
međusobno upoznati.
Ljudski je zametak ljudsko biće u najranijoj i najranjivijoj fazi razvoja.
Ovom znanstveno neprijepornom činjenicom i na ljudski zametak se odnosi
čl. 21. st. 1. Ustava Republike Hrvatske koji glasi Svako ljudsko biće ima
pravo na život. Zamrzavanjem zametaka i njihovim uništenjem probirom s
različitih osnova krši se Ustavom zajamčeno pravo na život.
Konvencija o pravima djeteta koju je ratificirao Hrvatski sabor nalaže da
se djetetu i prije rođenja osigura pravna zaštita, te pravo na skrb oba roditelja (Preambula i čl. 7. st. 1. Konvencije).
Obiteljski zakon Republike Hrvatske u čl. 32. st. 2. obvezuje supružnike
na uzajamno poštivanje i vjernost. Prema predloženom Zakonu može se
postići začeće primjenom spolnih stanica treće osobe, što je s biološkog i
genetskog stajališta ravno rođenju djeteta iz preljuba. Iz ovih razloga donošenje zakona koji je u očitoj suprotnosti s temeljnim odredbama Ustava RH,
Konvencije o pravima djeteta, Obiteljskog zakona te Zakona o suzbijanju
diskriminacije neće primjereno riješiti problematiku tog delikatnog područja.
akav zakon koji svojim rješenjima u potpunosti zanemaruje opća
moralna načela dugoročno bi se mogao negativno odraziti na moral
najširih krugova ljudi. Poznato je da zakoni koji zanemaruju moralnu
komponentu imaju za posljedicu da se radnje i postupci koji su prije njihovog donošenja općim suglasjem bili nemoralni, činjenicom da su postali zakonski dopušteni vremenom se počinju doživljavati kao moralno prihvatljivi.
Jednostavnije rečeno, u promišljanjima građana zakon se poistovjećuje s
moralnošću i pravednošću.
Donošenjem takvog zakona otvara se mogućnost manipulacija s roditeljstvom i u konačnici podriva obitelj utemeljena na bračnoj zajednici.
Stoga, pozivamo saborske zastupnike, a posebno one koji su katoličke vjere, da ne donose zakone koji su moralno-pravno štetni a potičemo
vjernike i sve ljude otvorene istini da uoče kakve sve opasnosti proizlaze iz
takvih nemoralnih zakona, da odbiju koristiti one mogućnosti koje se protive
moralnim zakonima te da koriste sva legalna sredstva građanskog utjecaja
kako protiv donošenja, tako i za izmjenu neprihvatljivih zakonskih rješenja.
T
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Tribina o umjetnoj oplodnji
Između opravdane
želje za roditeljstvom i
štetnih posljedica
Međunarodni dan sestrinstva obilježen hodočašćem na Trsat
Život u službi drugih
„Gledano s ekonomske strane, s obzirom na malu uspješnost liječenja, previše novaca ulaže se u umjetnu oplodnju, a
nedovoljno u prevenciju i kvalitetnu dijagnostiku neplodnosti.
Ni s medicinskog stajališta umjetna oplodnja nije opravdana
jer nije najučinkovitija metoda liječenja neplodnosti“, zaključio je u svom izlaganju talijanski ginekolog Antonio Salvatore
Maria Oriente na tribini održanoj 18. svibnja u Nadbiskupskom
domu u Rijeci. „Umjetna oplodnja nastaje kao odgovor na neplodnost, ali ona zapravo ne daje život nego smrt“, zaključio
je dr. Oriente aludirajući na sablasne brojke začetih ljudskih
života koji nikada ne dobiju priliku živjeti.
Tribinu o umjetnoj oplodnji organizirali su Hrvatski savez
za život, Hrvatski bračni i obiteljski savez i udruga Vigilare
koja je pokrenula građansku inicijativu “I ja sam bio embrij”.
„Između opravdane želje za roditeljstvom i štetnih posljedica
metode umjetne oplodnje potrebno je znati pravu istinu i reći
ne umjetnoj oplodnji“, objasnila je razloge organiziranja ove
tribine predstavnica udruge Vigilare Verica Kraš Villa. U inicijativu je uključen projekt održavanja tribina o umjetnoj oplodnji u
4 najveća grada u Hrvatskoj, Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.
Liječnik iz Italije na tribini je s medicinskog aspekta analizirao postupak i uspješnost umjetne oplodnje u liječenju
neplodnosti zaključivši da je ta metoda vrlo neučinkovita i s
brojnim štetnim posljedicama. Iznio je podatak da je u 80%
slučajeva neplodnosti uzrok psihičke naravi te da bi prvenstveno trebalo postaviti pravu dijagnozu, što se nedovoljno temeljito čini. Umjesto dijagnostike, neki liječnici odmah šalju na
oplodnju, no s obzirom na niski postotak učinkovitosti, bolje
bilo pristupiti nekom drugom obliku liječenja. Nakon stručne
analize ispričao je i osobno iskustvo ginekologa koji je i sam
radio abortuse i umjetne oplodnje misleći da čini dobro. No,
on i supruga nisu mogli dobiti dijete, dok nije promijenio stanje
savjesti i razmišljanje, a dijete je tada došlo prirodnim putem.
O štetnim psihološkim posljedicama umjetne oplodnje
govorila je dr. Cinzia Baccaglini, također iz Italije. Iznijela je
brojna svjedočanstva žena koje su na razne traumatične načine proživljavale cijeli tijek tog procesa te posljedice koje su se
kasnije odrazile na njihovu psihu, posebno u slučajevima kada
bi postupak bio neuspješan. Čak i one koje bi dobile dijete
znale su se upitati „a gdje su ostali“, svjesne da je oplođen veći
broj njihovih jajnih stanica, ali da se ta djeca nikada neće roditi.
Aktualna tema kojoj se u javnosti pristupa s različitim argumentima privukla je veliki broj zainteresiranih koji su ispunili
dvoranu Nadbiskupskog doma u Rijeci, a među njima su bili
i riječki nadbiskup Ivan Devčić te krčki biskup Valter Župan,
predsjednik Vijeća HBK za obitelj.
D. Delonga
Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara - ogranak Rijeka s
predsjednicom Ivankom Lakota, organiziralo je 12. svibnja, povodom Međunarodnog dana sestrinstva, hodočašće medicinskih sestara u Rijeku. Hodočašću su se
odazvali ogranci HKDMST-a iz Zagreba i Koprivnice s predsjednicom HKDMST-a
Jelicom Stipaničev Mustapić i nacionalnim duhovnikom Krunoslavom Pačalatom te
članovi Hrvatskog nacionalnog saveza sestrinstva s predsjednikom Adrianom Friganovićem. Sa članovima Riječkog ogranka, okupilo se oko 120 sudionika.
U poslijepodnevnim satima u auli Pape Ivana Pavla II. skupu su se pridružili
ministar zdravstva Rajko Ostojić, ministar znanosti i obrazovanja Željko Jovanović,
primorsko-goranski župan Vidoje Vujić, pročelnica za zdravstvo Grada Rijeke Ankica
Perhat, ravnatelj KBC Rijeka Herman Haler, glavna sestra KBC Rijeka Branka Lučić
te glavna sestra Doma zdravlja Rozmeri Tusić koja je kao članica je HKDMST-a sudjelovala u cjelodnevnom programu.
Sve okupljene kao i uvažene goste pozdravila je predsjednica HKDMST-a ogranka Rijeka Ivanka Lakota naglasivši kako ovo hodočašće ima za Ogranak primarno
vjerski i vjernički karakter jer da su kao vjernice svjesne vrijednosti i odgovornosti
posla kojeg vrše stavljajući svoje vrijeme, svoje znanje, brigu i pažnju, svoju ljubav
u službu pacijenata, stavljajući svoj život u službu života drugih kako ih uči evanđelje. Skup je pozdravila i predsjednica HKDMST-a Jelica Stipaničev Mustapić rekavši
kako je Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara osnovano 1994. g. s glavnim
ciljem promicanja života od začeća do prirodne smrti po nauku Katoličke crkve te
da ima ogranke, uz riječki i zagrebački, u Vukovaru,Vinkovcima, Splitu, Koprivnici,
Osijeku, Bjelovaru, Gospiću, Sinju, Karlovcu i Šibeniku.
Ministar Ostojić pozdravivši okupljene izrazio je zadovoljstvo sudjelovanjem na
susretu te podsjetio na poruku evanđelja i poziva da dajemo život u službi drugih.
„Došao sam se pokloniti vama za sve ono što radite nesebično. Vrata Ministarstva
su vam otvorena i hvala što pomažete svim našim građanima.“ Pozdrave su uputili i
ministar Jovanović, župan Vujić, ravnatelj KBC Haler te Ankica Perhat ispred Grada
Rijeke.
Predavanje na temu „Prevladajmo razlike-od dokaza do djelovanja“ održao je
Igor Pelaić, a Adriano Friganović govorio je o važnosti udruživanja. U 16 sati u crkvi
je duhovnik Barbiš vodio duhovni nagovor, nakon kojeg su hodočasnici razgledali
riznicu Trsatskog svetišta, a potom Trsatsku gradinu.
Susret je započeo u jutarnjim satima, misom u 11 sati u najstarijoj riječkoj crkvi
Uznesenja Marijina kod Kosog tornja koju je predvodio župnik Mario Gerić. Koncelebrirali su duhovnici, Krunoslav Pačalat te duhovnik riječkog ogranka HKDMST-a
Marinko Barbiš. Propovjednik Gerić, poručio je kako ovo hodočašće započinje slavljem sakramenta euharistije te ga stoga, kao i poziv i profesiju medicinskih sestara
smješta u kontekst svetoga. „U svom poslu i životu pozvani ste biti slika samoga
Krista, biti i konkretno ostvarenje poslanja Crkve koje je u prvom redu usmjereno
prema onima najpotrebitijima među nama. Kako bi do izražaja došlo takvo djelovanje, potrebno je prožimanje profesionalnog djelovanja i evangelizacijskog poslanja
Crkve, da se prožmu briga za zdravlje i briga za ono vječno zdravlje, za spasenje
čovjeka“, rekao je Gerić potaknuvši okupljene da im Blažena Djevica Marija, kojoj će
učiniti zavjet, bude zagovornica i uzor u djelovanju i svakodnevnom življenju kršćanske vjere i uvjerenja. Pjevanje na misi animirali su mladi pod vodstvom Josipa Strčića
na orguljama i Maje Tadić na violini.
Nakon misnog slavlja hodočasnici su posjetili katedralu sv. Vida gdje ih je dočekao rektor katedrale mons. Ivoslav Linić. Iako je bilo toplo i neposredno iza podneva,
hodočasnici su iz katedrale krenuli pješice Trsatskim stubama u Svetište Majke Božje
Trsatske moleći putem krunicu i pjevajući marijanske pjesme. Kada su došli do svetišta, blagoslovili su ih duhovnici Barbiš i Pačalat, a o povijesti svetišta govorio im je
fra Ivan Miklenić.
Kako bi se hodočašće moglo ostvariti pomogli su mnogi: središnjica HKDMSTa, Nacionalni savez sestrinstva, Riječka nadbiskupija i prijatelji donatori.
Gordana Fumić
23 Broj 5/452 2012.
Liječnik iz Italije na tribini je s medicinskog aspekta analizirao
postupak i uspješnost umjetne oplodnje u liječenju neplodnosti zaključivši da je ta metoda vrlo neučinkovita i s brojnim
štetnim posljedicama.
RIJEČKA NADBISKUPIJA
Gospa Trsatska
Čabar
Kršćani snose svoj dio odgovornosti Deset godina pastoralnog centra
za suvremenu nevjeru
Ne samo lijepo vrijeme, nego tradicija čašćenja Majke Božje Trsatske privukla je i ove godine u najstarije hrvatsko živuće Marijansko svetište veliki broj
vjernika na proslavu Gospe Trsatske.
Hodočasničku procesiju i svečano euharistijsko slavlje 10. svibnja predvodio
je riječki nadbiskup Ivan Devčić u zajedništvu s trsatskim franjevcima i svećenicima Riječke nadbiskupije.
24 Broj 5/452 2012.
Suvremeni stil života odvraća
čovjeka od čovjeka
„U pripremi za Godine vjere, koju
će Sveti Otac otvoriti 11. listopada ove
godine, na 50. obljetnicu početka Drugog vatikanskog sabora, želimo večeras
pod Marijinu zaštitu staviti sebe i sve što ćemo tijekom te godine činiti u vidu
jačanja vjere kod sebe i drugih.“, rekao je riječki nadbiskup u svojoj propovijedi
dodavši da je vjera uvijek Božji dar kojega treba sačuvati u raznim kušnjama
kojima je vjera u Boga oduvijek bila i ostala izložena. Kušnje su mnogobrojne i
raznolike, istaknuo je propovjednik, a vjera je uvijek povezana s povjerenjem, a
povjerenje s prihvaćanjem vlastite ograničenosti i nemoći da sami svojim silama sve možemo spoznati i riješiti. „Vjera nas upućuje na druge koji nam mogu
pomoći i bez kojih naprosto naš život nije moguć.“, poručio je nadbiskup Devčić podsjetivši na encikliku blaženog pape Ivana Pavla II. „Vjera i razum“ koji je
napisao: „Sposobnost i izbor da sebe same i svoj vlastiti život povjerimo drugima zacijelo predstavljaju jedan od antropologijski najznakovitijih i najizrazitijih
čina“. Danas je samodostatnost kao kušnja za vjeru razmjerna znanstvenoj i
tehničkoj moći čovjeka, upozorio je propovjednik objasnivši da čovjek, opijen
svojim znanjem i moći koju mu ono pruža, može lako upasti u iskušenje pretjeranog samopouzdanja te se tako onesposobiti za vjeru i povjerenje ne samo u
Boga nego i u druge ljude, jednostavno zato što je uvjeren da mu takvo što nije
potrebno. „Tome doprinosi i suvremeni stil života koji, duboko obilježen konzumerizmom, zabavom i razbibrigom, odvraća čovjeka od dubljih egzistencijalnih
pitanja, a time i od Boga i vjere u njega, što ima za posljedicu i odvraćanje čovjeka od čovjeka.“, istaknuo je riječki nadbiskup. Govoreći o drugim kušnjama
vjere izdvojio je onu koja je povezana s tajnom zla i trpljenja, a pojavljuje se u
obliku pitanja: Ako je Bog dobar i svemoguć, zašto dopušta zlo i trpljenje svojih
stvorenja, pogotovo onih koja su nevina, kao što su npr. djeca? „Neki u tom
smislu ističu da nisu pozitivne znanosti ugrozile vjeru u Boga, nego neriješeni
problem zla i patnje. ‘Zašto trpim? To je stijena na kojoj počiva ateizam’“, podsjetio je nadbiskup Devčić na riječi jednog suvremenog filozofa. Osvrćući se na
one koji napuštaju i Crkvu i vjeru u Boga zbog neautentičnosti samih kršćana,
poručio je da Drugi vatikanski koncil naglašava kako sami kršćani snose svoj
dio odgovornosti za suvremenu nevjeru, bilo zbog zanemarivanja kršćanskog
odgoja ili zbog predstavljanja iskrivljene slike Boga.
Vjera ne isključuje razum
Kroz kušnje je prolazila i Marija, podsjetio je propovijednik, dodajući da i
cijelo Sveto pismo svjedoči kako čovjek najprije osjeti dubok strah kad doživi
prisutnost Božju i Božji zahvat u svoj život. „Bog je otajstvo pred kojim čovjeka
zahvaćaju strah i strepnja. Tako je bilo i kod Marije kad joj je anđeo navijestio
da treba postati majkom Sina Božjega. Promatrajući Marijinu vjeru, uočavamo
kako istinska vjera ne isključuje pitanja i razmišljanja kojima je cilj naći razumske razloge za ono što treba vjerom prihvatiti. Istinska vjera ne isključuje pitanje: Kako će to biti što vjerujem? Ili: Na temelju čega mogu dati svoj pristanak
vjere? Drugim riječima, na primjeru Marijine vjere vidimo kako vjera ne isključuje razum, već ga upravo traži“, poručio je riječki nadbiskup zaključivši da
je razum važan da bismo opovrgli ono što se vjeri protivi i otkrili razloge zbog
kojih je potrebno i moguće vjerovati. „Da bi vjera jačala i rasla, potrebno je
iznad svega Marijino povjerenje, ono povjerenje koje je ona izrekla svojim „evo
službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj“, a da pritom nije još bila ni
vidjela ni razumjela što je to što Bog od nje traži.“. Proslavi blagdana Gospe Trsatske prethodila je trodnevna duhovna priprava dok su Dani posvećeni Gospi
Trsatskoj otvoreni tradicionalnim hodočašćem pomoraca i hrvatskih branitelja.
Helena Anušić
Prošlo je deset godina od trenutka kada je srušen postojeći derutni
objekt Župnog stana u Čabru i umjesto njega izgrađen novi objekt - Pastoralni centar u kojeg su uselile časne sestre Kćeri Marije Pomoćnice.
Njihov dolazak u Čabar odmah je postao vidljiv, posebice na okupljanju
i radu s mladeži i osmišljavanju njihovog svakodnevnog slobodnog vremena. Uvođenjem novih dodatnih sadržaja Centar je sve više postao
omiljeno mjesto okupljanja mladih, ali i starijih osoba, posebice uz tradicionalne susrete s bolesnicima. U početku su u Pastoralnom centru
radile časne sestre Jelena Kolar i Dragica Devčić, a potom su se nakon
nekoliko godina, desile određene promjene, dolaskom novih časnih sestara, što nije nimalo poremetilo njihov rad. Posebno se svojim radom
ističe č. s. Dragica Devčić koja je za svoj rad prijašnjih godina primila
Zahvalnicu grada Čabra. Potom su došle č.s. Valentina Baričević, Elizabeta Šišan,
a rukovođenje Centrom preuzela je č. s. Adela Balder, inače
rodom iz obitelji Križ, kojoj je to
značilo povratak u rodni kraj.
Kontinuitet uspješnosti djelovanja časnih sestara u Čabru
nastavljen je bez obzira na promjene časnih sestara koje su iz
Čabra odlazile u druge sredine,
a vjeroučiteljica č. s. Dragica ovdje je dočekala i mirovinu. Zamijenila ju
je i to uspješno č. s. Maja Dolenec, koja se od prvih dana uključila u rad
s djecom i postala omiljena vjeroučiteljica kojoj se djeca rado obraćaju.
Njihov rad nije ograničen samo na župu Čabar već su prisutne i u župama Tršće, Prezid i Plešce. Ovdje vode katehezu za prvopričesnike, oratorij i katehezu za ostale razrede osnovne škole, liturgijsku
animaciju nedjeljom i blagdanima, a nerijetko posjećuju i tradicionalna
okupljanja vjernika sredinom kolovoza na Žalosnom Vrhu ili početkom
rujna na Svetoj Gori. Dolaskom s. Maje Centar proširuje svoj rad i na
cijelu Hrvatsku. Ona surađuje s Uredom za mlade Hrvatske biskupske
konferencije kao predstavnica Salezijanske obitelji u programu formacije animatora Mladi za mlade koji se odvija u različitim biskupijama Lijepe
naše.
Pastoralni centar sve je češće i mjesto kamo dolaze mladi, bogoslovi ili djeca iz vanjskih sredina, da nekoliko dana provedu u miru i tišini
i duhovno se obnove ili usavrše. I nadalje je centar zbivanja mladeži kroz
organizirane prigodne oratorije, ali i okupljanja i druženja na kojima se
uvijek nešto novo nauči.
Željko Malnar
Maturanti donirali namirnice
socijalnoj samoposluzi
Sedmu godinu zaredom članovi Molitveno-karitativne zajednice Agape iz
Prve riječke hrvatske gimnazije su među maturantima
svoje škole, zadnji tjedan nastave, proveli akciju „Brašno
ne bacajte nego ga darujte
siromašnima“. Uz nekoliko
prikupljenih kilograma brašna koje nije završilo na ulici
maturanti su ove godine odlučili darovati i svoj novčani prilog te je prikupljeno
658 kuna. Za darovani novac kupljene su razne namirnice koje su u četvrtak
24.svibnja odnesene i donirane Socijalnoj samoposluzi u Rijeci. Tom prilikom
su se članovi Agapea i njihov voditelj Miroslav Radić upoznali s radom Socijalne samoposluge te dogovorili daljnju suradnju i uključivanje u dobrotvorne
akcije i volontiranje.
Zajednica Agape, koja djeluje u PRHG od 1999. godine i koja je dosada provela 157 molitveno-karitativnih akcija, željela je ovim činom iznova
biti primjer i poticaj budućim maturantima da zadnje dane svoga školovanja
nekulturnu praksu bacanja brašna zamijene nekom plemenitom akcijom pomaganja siromašnima i bližnjima u potrebi.
M. Radić
HODOČAŠĆE
Ravnice
U ozračju stote obljentice
Proslavljen blagdan
sv. Dujma u Driveniku
Župa Drivenik u Crikveničkom dekanatu proslavila je 7. svibnja misom u
17 sati blagdan svog zaštitnika sv. Dujma. Misno slavlje je predvodio o. Marko
Stipetić, MSC, župnik Jadranova i Dramlja, a koncelebrirali su domaći župnik
Dragutin Prlog, te Ivan Zimmerman iz Križišća i Ante Cindrić iz Bribira.
Misno slavlje pjesmom je pratio međužupni zbor Trisagion iz župa Hreljin, Praputnjak, Krasica, Kukuljanovo, Škrljevo i Crikvenica pod ravnanjem
Jadrana Matešina i orguljskom pratnjom Anđelka Dujmića.
„Ako pšenično zrno ne umre, ostaje samo, ako umre daje obilat rod.
Kada je Isus govorio ovo evanđelje, onda još nije bilo kršćana. Teško je bilo
Židovima i ostalima u hramu shvatiti ove Isusove riječi. Isusa nije lako slijediti.
Njegove zapovijedi su teške. Kad smo u crkvi još to sve i razumijemo, ali kad
izađemo van teško je oprostiti bližnjemu, ljubiti neprijatelja, obući ‘gologa’,
nahraniti gladnoga, posjetiti zatvorenika. Što to znači? To znači upravo ono
što je Isus rekao: umrijeti sebi, svome mišljenju, uobičajnom načinu života.
To znači umrijeti ovome svijetu. Ako umremo ovome svijetu, postajemo novi,
postajemo bolji.“- rekao je o. Stipetić i pozvao okupljene vjernike da se ugledaju u sv. Dujma koji je slijedio svoje ideale u vremenu kada je kršćanstvo
bilo proganjano, kada su kršćani bili ubijani, da im sv. Dujam bude poticaj da
i danas imaju ideale za koje se isplati živjeti, da se okrenu k Isusu, onome koji
nije prolazan, koji je već 2000 godina živ među nama, a ne tradicija.
Gordana Fumić
je i učinila. Kip Bl. Dj. Marije prenesen je bio za
gradnje u župnu crkvu, odakle je, kada je sve
gotovo bilo, uz procesiju odnesen u Ravnice
natrag, te kada je se sve podpuno uredilo, bila
je kapelica 27. srpnja 1913. godine blagoslovljena po dekanu – župniku vlč. Vjenceslavu Pleše
iz Čabra. Svetu misu pjevao je domaći župnik,
dočim je liepu propovijed izrekao župnik iz Prezida vlč. Petar Brozičević. Pri toj je svečanosti
bilo mnogo naroda i iz okolnih župa. I dobri nam
je Gospod Bog dopustio tako doživjeti lijepoga
duhovnog veselja».
ijekom Drugog svjetskog rata naselje Ravnice s okolicom je izgorjelo, ali crkvica je
ostala čitava. Uz radove na redovitom održavanju objekta i okoliša, crkvica je doživjela današnje dane, a sada se zahvaljujući osiguranim
vlastitim sredstvima te uz izdašnu pomoć donatora i sponzora prišlo obnovi fasade i unutrašnjosti crkvice te okoliša. Budući se ove godine slavi
100 godišnjica Pohođenja Marijina u Ravnicama,
Udruga žena „Goransko srce“ Čabar 2008. na
čelu s predsjednicom Anom Malnar Janeš potaknula je inicijativu da se navedena crkvica i
njezin okoliš obnovi, te se uspjelo uz pomoć brojnih donatora primjerice
Uprave Šuma – Podružnica Delnice, Šumarija Prezid, Protektor Bandag Katalinić, Zidar Makov Hrib, Obrt Valter Turk, Obrt Naglić, Grada Čabra i gradonačelnika Željka Erenta,tvrtke Skednari Hrib, Gradske organizacije Hrvatske
seljačke stranke Čabar, Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Marijana
Malnara, sve planirano i ostvariti. A za brojne vjernike i sve one koji će u
nedjelju 03. lipnja 2012. godine posjetiti Ravnice i biti aktivni sudionici Rouniške maše, članice udruge potruditi će se da im na najljepši način zahvale
na prigodan način, kvalitetnom okrijepom i osvježenjem.
A svoj prilog novom izgledu okoliša crkvice dalo je i nedavno osnovano Društvo športske rekreacije „Bulin“ Ravnice na čelu s predsjednicom
Snježanom Križ, uređenjem obližnjeg boćališta na kojem će se održati tradicionalni u uvijek dobro posjećeni turnir u boćanju koji zna potrajati duboko
u noć.
Ž. Malnar
T
Svečano u Ravnicama
Euharijstijskim slavljem koje je predvodio Tomislav Ravnjak župnik
uz Tršće uz pratnju Mješovitog pjevačkog zbora župe svetog Andrije
Tršće, u Ravnicama je 3. lipnja prigodno obilježen blagdan Pohođenja
Mraijina i stota obljetnica tamošnje kapelice. Tom je prilikom župnik
Ravnjak zahvalio svim vjernicima Ravnica i okolnih mjesta, a posebice članicama Udruge žena „Goransko srce Čabar 2008“ na uloženom
trudu kako bi se ova obljetnica što dostojanstvenije obilježila, a time
pružio i novi dokaz vjekovnog odrastanja ovdašnjih žitelja pod paskom
vjere i duhovnog usmjerenja. A samo svečano euharistijsko slavlje uveličalo je i krštenje male Jelene Križ iz obližnje Srednje Drage, te ponosni
roditelji i rodbina
Nedjelno misno slavlje kapelica Pohođenje Marijino dočekala je u
novom ruhu, s obnovljenom fasadom i unutrašnjošću, novim izgledom
okoliša, novom ogradom ali i postavljenom solarnoj rasvjetom na obližnjem boćalištu koje je dobilo i nekoliko natkrivenih stolova. Cvijeća je
bilo na sve strane, sve je odisalo ljepotom, a vrijeme je bilo naklonjeno
vjernicima koji su pristigli iz svih župa Čabaraskog kraja a tu su se našli
već tradicionalno i nekadašnji stanovnici Ravnica koji sada žive u većim
sredinama Hrvatske ili u inozemstvu.
Nakon misnog slavlja i prigodnih riječi okupljenim vjernicima od
strane Vazme Malnar tajnice Udruge žena s konkretnim navođenjem
sponzora koji su im pomogli, druženje je nastavljeno degustacijom jela
i slastica koje su pripremile ovdašnje žene članice navedene Udruge.
Željko Malnar
25 Broj 5/452 2012.
V
jernici Tršća i okolnih naselja, prigodnim
misnim slavljem, 03. lipnja ove godine obilježit će stotu obljetnicu početka izgradnje
nove crkvice Pohođenja Marijinog u Ravnicama. Kako je zapisano u starim dokumentima
„nastojanjem Ivana Žagara i mještana pokrenuta je 1897. godine akcija izgradnje kapelice u
Ravnicama u čast Blažene Djevice Marije, a uz
dozvolu presvetog Ordinarija. Do tada je to bila
samo neka mala drvena kapelica s križem i drvenim zvonikom. Zemljište je darovala obitelj Ivke
Malnar (Kranjske), iako se u nekim drugim dokumentima i sjećanjima mještana spominje obitelj
Mezlar, pa čak i obitelj Mogušar. Obitelj Mogušar
mnogo je darovala za izgradnju kapelice, ali i
za njezino uređenje. Od dogovora do realizacije nije prošlo mnogo vremena. Svi su mještani
pomagali da se kapelica što prije izgradi. Iste je
godine izgrađena mala drvena kapelica u kojoj
je moglo stati jedva dvadesetak osoba. Na oltaru
je bila slika Majke Božje a zvono su držali drveni
stupovi. Izgled je zadržala sve do 1912. godine
kada se prišlo gradnji nove kapelice od kvalitetnog materijala.
O izgradnji nove crkvice u Ljetopisu župe Tršće zapisano je: «Ljeti
godine 1912. počelo se s rušenjem kapelice u Ravnicama, pošto su žitelji
tog sela zaželjeli da se ista proširi. Sredstva za to proširenje imala je liepu
količinu sama kapelica, dočim se još manjkajuće imalo pokriti time što su
se žitelji obvezali dragovoljno po muškoj glavi u tu svrhu doprinositi po 10
kruna. Izvedbu proširenja preuzeo je zidar Giuseppe Passera prema nacrtu
što ga je izradio ovdašnji učitelj g. Josip Černe. Posao je još iste godine
uznapredovao toliko, da je uz proširenu kapelicu prizidan i toranj, kojeg prije
nije bilo, već je zvonček visio na četiri nadkrita stupa uz staru kapelicu, te je
sva gradjevina još iste godine došla pod krov. Kapelica je sada dobila krov
od pokositrenog lima, a Tereza Žagar, udova iza pok. Josipa, Ravnice kbr.
1. nabavila je na zvonik i munjovod o svom trošku. Proljećem 1913. godine
nastavljen je bio posao oko uređivanja, pa je na želju iste Terezije Žagar
načinjen i koruš, bud je ona obećala nabaviti u kapelu i harmonium, što
26 Broj 5/452 2012.
HODOČAŠĆE
Snimio: Goran Moravček
Dan sredstava
društvene
komunikacije
Papa u svojoj poruci govori da iskreni međuljudski
odnos nastaje kao plod komunikacije u kojoj mora
postojati ravnoteža između šutnje i riječi
D
an sredstava društvene komunikacije, kojeg Crkva slavi
7. vazmene nedjelje, u Riječkoj nadbiskupiji proslavljen
je 21. svibnja susretom novinara i suradnika u Nadbiskupskom domu u Rijeci. Okupljene je pozdravio nadbiskup
Ivan Devčić koji je kao predsjednik Odbora HBK za sredstva
društvene komunikacije, pozvao i one koje u medijima djeluju i
one koji ih koriste da zajedno rade na poboljšanju kvalitete novinarstva i kvalitete društva. Podsjetio je na temeljni dokument
Crkve koji govori o sredstvima društvene komunikacije „Communio et Progressio“, koji već u prvoj rečenici ističe zajedništvo
i napredak kao osnovnu svrhu mass medija.
Ovogodišnju Papinu poruku naslovljenu „Šutnja i Riječ: put
evangelizacije“ predstavili su radio i TV novinari Radija Trsat i
Kanala Ri, Alen Fućak i Ana Židan Laginja. Svojim su izlaganjima pristupili novinarski te u papinoj poruci pronašli nadahnuće
i za svoju profesiju, jer šutnja ima svoje mjesto i u komunikaciji
putem radija ili televizije.
“Ja sam radijski djelatnik i iz vlastita iskustva mogu reći
da uspješnost jedne radijske postaje uvelike ovisi o odnosu
kojeg je ona razvila sa svojim slušateljima. Taj odnos mora
biti iskreni međuljudski odnos za kojeg Papa u svojoj poruci
govori da nastaje kao plod komunikacije u kojoj mora postojati
ravnoteža između šutnje i riječi. Šutnja i riječ moraju se jedna
s drugom izmjenjivati i uzajamno nadopunjavati. Tada će taj
odnos za posljedicu imati duboku bliskost među ljudima, rekao
je Fućak. Novinarka Kanala Ri istaknula je kako se šutnjom u
televizijskom programu katkad može puno reći. „Pored mnoštva izgovorenih riječi, u televizijskoj komunikaciji dobar se dio
iste sastoji upravo od šutnje. Trenutak je to kada se na ekranu
pojavi samo slika. Ona tada govori više od 1000 riječi.”
O
dokumentu „Communio et Progressio“, u četrdesetoj
godini od njegove objave, govorio je voditelj Ureda za
odnose s javnošću Danijel Delonga. Istaknuo je da je
dokument već tada postavio temelje za medijsko djelovanje
Crkve. Nadahnuti tim dokumentom učinjeni su brojni pomaci i
po pitanju djelovanja crkvenih medija u Hrvatskoj. Želja organizatora bila je Dan medija proslaviti s onima koji ih stvaraju,
stoga su na susret pozvani župni ili nadbiskupijski suradnici kao
i novinari koji pišu o Crkvi bilo u svjetovnim, bilo u crkvenim
medijima, te svi oni koji su zainteresirani za razmišljanja Crkve
o medijima. U prijateljskoj atmosferi odvijala se i rasprava u
kojoj su sudionici izmijenili mišljenja o mogućnostima djelovanja Crkve na onim područjima koja se trenutno manje koriste,
kao internetske društvene mreže, video materijali i marketing.
Izložba glagoljice u Austriji
U cistercitskom samostanu u Reinu kod Graza, riječki
nadbiskup Ivan Devčić 15. svibnja sudjelovao je na otvorenju
izložbe glagoljice koju je, na inicijativu austrijanca Seppa Faista, pripremila Aleksandra Čenić ispred Katedre čakavskog
sabora i Turističke zajednice Mošćenička Draga. Na otvaranju
izložbe čiji je cilj bio približiti i predstaviti stoljetnu glagoljašku
baštinu susjedima iz Austrije govorili su i veleposlanik RH u
Austriji Gordan Bakota, biskup Graza dr. Egon Kapellari i domaćin, opat Christian Feurstein.
Svi su sudionici istaknuli posebnost hrvatskog pisma i jezika priznatog i od strane Vatikana koji je svećenicima onog
vremena podario jedinstven privilegij, mogućnost slavljena
mise na vlastitom jeziku. Papa Inocent IV. dopustio je senjskom biskupu 1248. godine da on i njegovo svećenstvo mogu
služiti obrede na starohrvatskom jeziku i pisati glagoljicom,
dok je cijela Katolička crkva do 1965. godine imala liturgiju
na latinskom. Hrvatski su glagoljaši zbog toga morali tiskati i
liturgijske knjige glagoljskim pismom, pa su poznate bile tiskare u Rijeci i Senju. Predstavljanje glagoljaške baštine, kako su istaknuli
domaćini, bila je prilika za upoznavanje kulture zemlje koja će uskoro i službeno postati dio Europske obitelji, članica Europske unije.
Predstavljeni su i izloženi pretisci Vinodolskog zakonika iz 1288., Senjskog misala koji je na glagoljici tiskan 1494. godine i drugih
dokumenata s područja Kvarnera i Istre. Pretisci na glagoljici popraćeni su prigodnim tekstom koji donosi povijest glagoljaštva i hrvatske kulture od 12. stoljeća. Kulturno umjetnički dojam upotpunjen je slikama austrijskih umjetnika koji su bili inspirirani Mošćeničkom
Dragom i Kvarnerom, a na otvorenju je nastupila i opatijska glazbeno-plesna skupina 4’33’’ pod vodstvom Diane Grgurić.
Ur.
Projekti Socijalne
samoposluge
Siromaštvo
nije izbor!
Pomaganje jest!
Pune četiri velike kutije hrane, higijenskih i kućanskih potrepština
te 2.140 kuna donacija, prikupljeno je u petak, 11. svibnja na
riječkom Korzu u prvoj akciji pod geslom »Siromaštvo nije izbor!
Pomaganje jest!« za pomoć prvoj trajnoj Socijalnoj samoposluzi
u Hrvatskoj koja se nalazi na riječkoj tržnici Brajda.
O
vaj volonterski projekt Franjevačkog svjetovnog reda i Franjevačke mladeži - Frame svakodnevno djeluje već godinu dana na adresi Brajda 7.
gdje više od tisuću najsiromašnijih građana za sebe i svoje obitelji dolazi po besplatnu pomoć u namirnicama, kojih je sve manje, a korisnika sve više,
pa su se organizatori odlučili za snažniji iskorak prema javnosti.
Uz bok nasmiješenih mladih volontera, među kojima su bili i korisnici Centra za odgoj i obrazovanje, spremno je stao i glazbenik Damir Urban, navukavši
na sebe narančastu majicu Socijalne samoposluge i u dva sata građanima
podijelio na stotine promotivnih letaka, kako bi se osvijestili da u Rijeci ima
onih koji trebaju njihovu pomoć, te da svatko s malo dobre volje tu pomoć
može i pružiti. Vidno zadovoljan ostvarenim, osobito s reakcijama ljudi koje je
zaustavljao, s obzirom da obično drugi njega zaustave, Urban je odlučio nositi
poklonjenu mu majicu da ukaže na potrebe korisnika Socijalne samoposluge
koji čudom preživljavaju isključivo sa 600 kuna mjesečne državne pomoći za
uzdržavanje putem Centra za socijalnu skrb Rijeka, a zahvaljujući entuzijazmu
volontera, poboljšavaju im se pravni, zdravstveni i drugi egzistencijalni problemi.
rganizatori najavljuju slične akcije idućeg petka na Korzu s novim poznatim licima iz javnog života u ulozi volontera, a uz to će i svake subote,
počevši od sutra u Getrou na Škurinjama, hranu za najsiromašnije skupljati u velikim trgovačkim centrima koje pozivaju na suradnju.
Helena Anušić
O
Volonterski projekt Socijalna inicijativa Franjevačkog svjetovnog reda
(OFS) i Franjevačke mladeži – Frame
prije godinu dana je u Rijeci otvorila
prvu trajnu Socijalnu samoposlugu u
Hrvatskoj za najsiromašnije građane.
Tako na vrata prostora na adresi Brajda
7 na tržnici dnevno kucaju najsiromašniji građani - korisnici pomoći za uzdržavanje Centra
za socijalnu skrb Rijeka i drugi siomasi, kako
bi dobili besplatnu hranu, higijenske i kućanske potrepštine, ali i ono što je za neke od njih
puno važnije - osmijeh i lijepu riječ volontera,
koji s njima ispunjavaju upitnike za pomoć, s
mogućnošću da se ljudima s ruba društva,
pomogne u rješavanju pravnih, zdravstvenih
i drugih egzistencijalnih problema, kanalizirajući ih prema pojedincima, udrugama, tvrtkama i institucijama koje mogu pomoći.
Zadnjih mjesec dana volonteri Socijalne
samoposluge počeli su i s prikupljanjem stvari kao što su bijela tehnika, kućanski uređaji i
sl., za svoje korisnike. Trenutačno još nemaju
skladište za odlaganje stvari nego posreduju
između onih građana koji ih daju besplatno
i onih koji ih trebaju, te pri organizaciji transporta korisnicima.
Petkom na Korzu...
Kako bi se informacija o radu Socijalne
samoposluge proširila do što većeg broja
građana, a s obzirom na veliki broj potrebitih korisnika i u nedostatku osnovnih živežnih
namirnica, higijenskih i kućanskih potrepština na našim policama, svakoga petka od 9
do 16 sati na Korzu prikupljaju se donacije
građana u novcu za kupovinu hrane i potrebnim namirnicama pod geslom “Siromaštvo
nije izbor! Pomaganje jest!” Cilj akcije je osvijestiti kod ljudi kako u našem gradu ima ljudi
koji trebaju našu pomoć, te da svatko s malo
dobre volje tu pomoć može i pružiti. U ovoj
volonterskoj akciji pomažu i osobe iz javnog
života Rijeke (glazbenik Damir Urban, E.N.I.,
Neno Belan, odbojkašice Rijeke, Duško Jeličić – Dule...)
Subotom u velikim trgovačkim
centrima...
Uz to, svake subote volonteri prikupljaju hranu ispred nekog od velikih trgovačkih
centara (Getro na Škurinju, Konzum u Tower
centru, Plodine). Potičemo i ostale velike trgovačke centre da nam izađu ususret u prikupljanju hrane jednom mjesečno u njihovim
prostorima.
Stoga, kada vidite mlade volontere u narančastim majicama s natpisom Socijalna samoposluga i bedžom, uzmite letak koji vam
nude i postanite i vi dio velikog srca koje kuca
za najpotrebnije naše sugrađane!
S. P.

[A] VJERA (KKC 1814 – 1816) OPIS KREPOSTI: Vjera je

Druga nedjelja kroz godinu listic 08.doc

IIjedna obitelj koja otvori svoja vrata isrca· je uspjeh

pdf , Hrvatski, Str. 7

MISNE NAKANE TIJEKOM TJEDNA »Oče, molim da svi budu jedno

Broj: 80 Datum: 04. svibnja 2014.

Letak - Ured za crkvenu glazbu varaždinske biskupije

CILJ NAM JE: TAJNA MOĆI JE U TRAŽENJU

Esej - Odgojni bankrot obitelji

INFORMATIVNO-PASTORALNI LISTIĆ