načela dobre poljoprivredne prakse u uzgoju mandarina

NAČELA DOBRE
POLJOPRIVREDNE PRAKSE
U UZGOJU MANDARINA
Priručnik za izvođenje vannastavne aktivnosti
Srednja poljoprivredna i tehnička škola
Opuzen, 2013.
Sadržaj
Uvodna riječ
5
I. Dobra poljoprivredna praksa
7
II. Gospodarenje tlom 8
III. Gnojidba
9
Kemijski elementi u ishrani mandarina
10
Makroelementi
10
Mikroelementi
12
Laboratorijska analiza tla i biljne tvari
13
Gnojidba mladih stabala
14
Gnojidba rodnih stabala
14
IV. Navodnjavanje
16
V. Zaštita
17
Integrirana zaštita (IPM)
17
Sredstva za zaštitu bilja
18
Skladištenje zaštitnih sredstava
18
Oprema za primjenu proizvoda za zaštitu bilja
19
Evidencija
19
Zaštita okoliša
19
Održiva uporaba pesticida
20
VI. Berba
22
VII. Sigurnost u radu
22
Uvodna riječ
Priručnik „Načela dobre poljoprivredne prakse u uzgoju mandarina“ je rezultat projekta „Going Global with GAP Local“ koji je
financiran sredstvima Europske unije iz IPA programa.
U nastojanju da bude izvor informacija i znanja primjenjivih u
poljoprivrednoj proizvodnji mandarina, Srednja poljoprivredna
i tehnička škola Opuzen pripremila je i otisnula edukativno - informativnu publikaciju kojom želimo skrenuti pažnju na pitanja
iz zaštite okoliša te dati preporuke i smjernice za provođenje
određenih aktivnosti.
Radi se o publikaciji koja predstavlja sažetak svih važnih postupaka u poljoprivrednoj proizvodnji mandarina kojima se smanjuje
ili izbjegava onečišćenje tla, vode i zraka. Ti postupci, popularno
nazvani „dobra poljoprivredna praksa“, nisu samo mjere zaštite
okoliša od posljedica sve intenzivnije proizvodnje, već i siguran
put prema ekonomičnoj i naprednijoj proizvodnji. Naime, dodatni
trud i eventualna dodatna ulaganja koja prate prelazak na „dobru
poljoprivrednu praksu“ dugoročno se vraćaju financijski; kroz
bolju organizaciju, precizniju primjenu zaštitnih sredstava, bolje
iskorištenje resursa i kroz doprinos općem dobru kroz očuvanje
prirodne baštine za ovu i sve buduće generacije.
Načelima dobre poljoprivredne prakse pred poljoprivredne
proizvođače postavljaju se određeni, ekološki prihvatljivi, a
tehnološki ne prezahtjevni kriteriji poljoprivrednog postupanja primjenom kojih bi se u najvećoj mjeri spriječile negativne
posljedice poljoprivredne proizvodnje na čovjekov okoliš. S
obzirom na europska mjerila želimo dati preporuke i smjernice
za provođenje određenih aktivnosti vezano za zaštitu okoliša te
obveze prilagodbe našeg sustava europskim mjerilima. Dio mjera
dobre poljoprivredne prakse su predložene kao preporuke, no dio
mjera već je ugrađen u zakonske i podzakonske akte Republike
Hrvatske te su oni u većini slučajeva obveza koju valja poštivati.
Operativna grupa
5
I. DOBRA POLJOPRIVREDNA PRAKSA
Modernizacija poljoprivredne proizvodnje omogućila je znatno povećanje prinosa
i poboljšanje učinkovitosti, ali i intenziviranje poljoprivredne proizvodnje koja ima
negativne posljedice za prirodu i okoliš. Današnja poljoprivredna politika Europske
unije iznimnu pozornost posvećuje očuvanju prirode i okoliša. U tu svrhu osmišljen
je niz mjera koja poljoprivrednike potiče da prilikom poljoprivredne proizvodnje
vode računa o zaštiti prirode i okoliša. Te mjere nazivaju se dobrom poljoprivrednom
praksom kojima se pred poljoprivredne proizvođače postavlja određene, ekološki
prihvatljive, a tehnološki ne prezahtjevne kriterijie poljoprivrednog postupanja
primjenom kojih bi se u najvećoj mjeri spriječile negativne posljedice poljoprivredne
proizvodnje na čovjekov okoliš.
Dobra poljoprivredna praksa obuhvaća mjere u zaštiti tla, vode, zraka i prirode, kao
i mjere kojima se osigurava zdravlje i dobrobit domaćih životinja. Mjere također
obuhvaćaju racionalnu gnojidbu i primjenu sredstava za zaštitu bilja, očuvanje plodnosti tla, poštivanje prirodnih potreba životinja koje se uzgajaju, gospodarenje hranjivima, pravilnu uporabu mehanizacije....
U svojoj osnovi jedan dio mjera dobre poljoprivredne prakse predlažu se kao preporuke, no dio mjera je ugrađen u zakonske i podzakonske akte Republike Hrvatske te
su oni u većini slučajeva i obveza koje treba poštivati.
7
II. GOSPODARENJE TLOM
Plodno tlo je temelj svakog poljoprivrednog gospodarstva, stoga poljoprivrednici
trebaju posebnu pozornost posvetiti agrotehničkim mjerama kojima se održava
dobra struktura i plodnost tla, a sprečava njegova erozija i onečišćenje. Primjenom
odgovarajućih agrotehničkih mjera kao što su: minimalna razina obrade i održavanja
tla, sprečavanje zakorovljenosti, suzbijanje biljnih bolesti i štetočina, održavanje organske tvari u tlu te održavanje povoljne strukture tla osiguravaju se uvjeti za održivo
korištenje tla i sprečavanje pojava zemljišne erozije.
2.1. Kultivacija – Proizvođač treba poznavati tip tla koji se zasniva na profilu tla ili
agrokemijskoj analizi. Na osnovu ovih podataka proizvođač pristupa odgovarajućoj
gnojidbi tla i unosi opravdanu količinu gnojiva. Prilikom kultivacije tla primjenjuju se
tehnike koje će poboljšati ili održati strukturu tla, njegovu prozračnost, a trebaju se
izbjeći tehnike koje će dovesti do nepotrebnog zbijanja tla.
2.2. Sprečavanje erozije - Erozija zemljišta je gubitak gornjeg sloja zemljišta djelovanjem vode i vjetra. Erozija uzrokuje smanjenje plonosti uklanjajući čestice bogate
hranjivima. Pojavu erozije treba spriječiti odgovarajućim agrotehničkim mjerama.
Proizvođač ne smije rubne dijelove proizvodnog polja, koji graniče s vodenim putevima i kanalima, tretirati herbicidima jer isti uništavaju korijen koji površinski sloj
zemlje održava kompaktnim, već mora prilikom obrade polja ostaviti zatravnjenim.
8
III. GNOJIDBA
Da bi se osigurao optimalan rast i bogat urod dobre kvalitete plodova, potrebno je
veliku pažnju posvetiti gnojidbi mandarina. Najvažnija radnja intenzivnog uzgoja
mandarina, po ocjeni većine stručnjaka i iskusnih proizvođača, upravo je izbalansirana gnojidba. Suvremeni uzgoj mandarine razlikuje pripremu plana gnojidbe za
pripremu tla za sadnju (meliorativna gnojidba), gnojidbu stabala do rodnosti, stabala
u punoj rodnosti, stabala u obnovi, starijih stabala pred vađenje, zatim plan osnovne
(startne) i dopunske gnojidbe.
Odluka o upotrebi gnojiva u proizvodnji donosi se na temelju nutritivne vrijednosti
planirane proizvodnje, plodnosti tla i ostataka hranjivih tvari u tlu (analiza tla).
U slučaju da proizvođač samostalno nabavlja i skladišti gnojiva, preporuka je da se
osigura:
- evidencija ulaza i izlaza
- odvojeni prostor od sredstava za zaštitu bilja kako bi se spriječila međusobna
kontaminacija, osim ukoliko se radi o gnojivima koja se primjenjuju zajedno sa sredstvima za zaštitu
- da su mineralna gnojiva uskladištena u natkrivenom prostoru koji će ih zaštiti od
atmosferskih utjecaja kao što su sunce, smrzavanje ili suša i da je prostor za skladištenje suh i dobro ventiliran
- da su mineralna gnojiva uskladištena odvojeno od svježeg proizvoda,
sprečavajući time mogućnost njegovog zagađenja…
Praksa koja poboljšava efikasnost gnojiva uključuje: provjeru rezultata analize listova zbog hranidbenih manjkova ili viškova, odabir formulacija gnojiva prikladnih za
postojeće uvjete, pažljivo dodavanje gnojiva unutar područja korijena, vremensko
reguliranje kako bi se izbjegla kišna sezona, programi razdvajanja gnojidbenih ciklusa, navodnjavanje prema potrebama stabla kako bi se smanjilo ispiranje.
9
3.1. Kemijski elementi u ishrani mandarina
Dušik (N), Fosfor (P), Kalij (K) su osnovni elementi i nazivaju se makroelementi i
oni su glavni sastojci tla i stabla te tako čine glavne sastojke gnojiva-ishrane.
Kalcij (Ca), Magnezij (Mg), Sumpor (S), Bakar (Cu), Cink (Zn), Mangan (Mn), Molibden (Mo), Bor (B), Željezo (Fe), Klor (Cl), Kobalt (Co) su mikroelementi koji se u tlu i
stablima nalaze u malim količinama, ali njihova funkcija je od posebne važnosti, jer u
vrlo malim količinama omogućuju normalne biokemijske procese u tlu i stablima.
Navodnjavanje doprinosi efikasnosti programa gnojidbe. Stabla agruma s dovoljno
vode i hranjivih tvari postaju jača, otpornija su na štetočine i stresove, urodi su konzistentni i dobre kvalitete. Za razliku od toga, pretjerano ili nedovoljno navodnjavanje ili
gnojidba može uzrokovati slabu kvalitetu proizvoda.
Dušik (N) i Kalij (K) su dva najvažnija hranjiva koja se primjenjuju kao gnojivo za
mandarinu. Dušik utječe na dinamiku rasta, cvjetanje i prinos ploda više nego ijedno
drugo hranjivo. Kalij ima najvažniju hranidbenu ulogu u određivanju prinosa, veličinu
ploda i kvalitetu. Omjeri primjene gnojiva od dušika (N) do Kalija (K) su većinom 1:1,
ali omjer od 1:1,25 bi mogao biti koristan pri visokom pH ili vapnenastom tlu ako je
količina kalija u stablu niska.
3.2. Makroelementi
Dušik (N) je najvažniji element jer utječe na sve procese metabolizma, rasta i rodnosti stabla. Povećava udio soka i boje, ukupnu količinu topljivih tvari u plodu (šećere,
kiseline, vitamine, pigmente i soli) te koncentraciju kiselina. Previše dušika, posebno
uz neadekvatno navodnjavanje, može uzrokovati i manji urod.
Znakovi nedostatka dušika: žućenje
listova posebno na rodnim granama
koje zahvaća cijelu površinu lista,
uključujući i nervaturu lista, smanjenje zametanja cvjetnih pupova i
plodova…
Znakovi viška dušika: lišće je tamnozelene boje, veliko i sočno, plod je
manji, kora deblja, u plodu je manji
postotak soka i vitamina, a kiseline su
povećane, produžuje se period vegetacije i kasni normalno dozrijevanje
lišća i drva, što uzrokuje veću osjetljivost biljaka na hladnoću, u fazi zriobe
boja plodova se sporije mijenja…
Nedostatak dušika
10
Fosfor (P) sudjeluje u najvažnijim procesima metabolizma, utječe na rast korijena i
ugrađen je u bitne dijelove ploda i sjemenki.
Znakovi nedostatka fosfora: stariji listovi su manji od normalnih, na vrhovima se
javlja nekroza tkiva, u konačnici i na rubovima, lišće postaje brončane boje i opada
prije i u vrijeme cvjetanja, cvjetanje je umanjeno, nedozreli plodovi prijevremeno
opadaju, na krošnji dolazi do sušenja slabijih grana, kvaliteta plodova je niža, kora
tvrda i hrapava, plod je šupljikav, a kriške su međusobno rastavljene.
Znakovi viška fosfora: povećana količina soka, dok je udio suhe tvari, kiseline i vitamina C smanjen, kora ploda je tanja, a njeno bojenje kasni.
Kalij (K) kao hranjivi element u stablu je neophodan, pogotovo u onim dijelovima
koji su u rastu. Dovoljna količina kalija povećava koncentraciju staničnog soka, sposobnost stanice da zadržava vodu i zalihe hranjivih tvari što ima direktan utjecaj na
povećanje otpornosti stabla na hladnoću i sušu.
Znakovi nedostatka kalija: na
starom lišću u obliku žutila i pjega koji
poprimaju bakrenasti sjaj na gornjem
dijelu lista, dok donji dio ostaje zelene
boje, na vršnim izbojcima starije lišće
se savija i kovrča, a postrani su izbojci
kržljavi i savijeni u obliku slova „S“, lišće
je manje po veličini, često opada u
vrijeme cvatnje i ima smolastu prevlaku, a pupovi su manji i lako opadaju,
slabije je zametanje plodova, urod je
smanjen i lošije je kvalitete, cijelo je
stablo slabijeg rasta, a kora stabla poprima tamniju boju i izgleda kao da je
osušena.
Nedostatak kalija
Postoje gnojiva u kojima je kalij u spoju s klorom (Cl), sulfatom (K2SO4) i nitratom
(KNO3). Vrsta gnojiva koja se preporučuje na tlima u dolini Neretve gdje se još
osjećaju utjecaji mora (natrijeva klorida) je ona gdje je kalij u spoju sa sulfatom (npr.
7-14-21) ili kalijev sulfat.
11
3.3. Mikroelementi
Mikroelementi su kemijski elementi koji se u stablu mandarine nalaze u vrlo malim
količinama, ali je njihovo prisustvo neophodno za normalne životne funkcije biljaka. Nedostatak mikroelemenata u tlu ograničava postizanje visokih uroda i snižava
efikasnost upotrjebljenog mineralnog gnojiva.
Znakove nedostatka mikroelemenata moguće je uočiti tek kada je taj nedostatak
izazvao vidljive i ponekad teške poremećaje. Općenito, manjak mikroelemenata
izaziva gubljenje normalne boje lišća te nastanak karakterističnih deformacija lišća.
Količina pojedinih mikroelemenata se dosta sigurno utvrđuje analizom lišća i takva
analiza se koristi kao nezamjenjivi kriterij u gnojidbi.
S povećanjem upotrebe mineralnih gnojiva i visokih uroda narušavaju se međusobni
odnosi između svih hranjivih elemenata, a tome još pridonosi i slabo unošenje stajskog gnojiva i uzgoj mandarina na neprikladnim tlima (pjeskovita, isprana tla).
Nedostatak magnezija
Nedostatak cinka
Nedostatak bakra
Nedostatak željeza
12
3.4. Laboratorijskom analiza tla i lista utvrđuju se fizikalna, kemijska, a po potrebi
i biološka svojstva tla. Analizom se utvrđuju količine dušika, fosfora, kalija, kalcija,
humusa, rjeđe mikroelemenata te reakcija tla (pH). Rezultati nam služe kao orijentacija pristupačnih hranjiva u zoni korijena prema kojima se prilagođavaju količine
dodanih gnojiva.
Rezultati analize tla
Uzimanje uzorka lista i laboratorijska analiza je korisna pri stvaranju odluka o gnojidbi. Trendovi rezultata dušika i kalija u listu tijekom nekoliko godina pružaju najbolje
mjerilo za prilagodbu omjera unutar preporučenog raspona gnojidbe. Analiza tla
je korisna pri određivanju pH tla i te za dostupni fosfor, kalcij, magnezij i mikroelemente. Optimalni pH za uzgoj mandarina je 5,5-6,5.
Da bi dobili točan uvid u stanje hranjiva u tlu, kiselost i električnu provodljivost,
potrebno je uraditi kemijsku analizu tla u specijaliziranom laboratoriju koji je osim
analize u mogućnosti dati i kvalitetnu preporuku za gnojidbu.
Uzorak tla trebao bi predstavljati prosjek tla u kojemu će se uzgajati ili se već uzgaja.
S koliko mjesta će se uzorak uzeti ovisi o tome koliko je tlo ujednačeno u izgledu. Najbolje je s jedne parcele uzeti više uzoraka, te ih izmiješati kako bi došli do prosječnog
reprezentativnog uzorka tla mase 1 kg. Uzorak se uzima u dva sloja tla i to: od 0 do 30
cm, i od 30 do 60 cm. Kemijsku analizu treba shvatiti kao dobru orijentaciju o stanju
pristupačnosti hranjiva u tlu.
Uzorci lista za analizu biljnog materijala se uzimaju tijekom veljače ili početkomožujka.
Listovi se ubiru neposredno pred slanje na analizu kako bi uzorak bio što svježiji.
Uzimaju se 2 i 3 lista sa prošlogodišnjeg proljetnog izbojka, dok se uzorci ne smiju
uzimati sa bolesnih ili oslabljenih stabala.
13
3.5. Gnojidba mladih stabala
Gnojidba mladih stabala obavlja se obično u proljeće, prije početka vegetacije i
u toku vegetacije 2-3 puta. Izgled mladog stabla, odnosno brzina i stupanj razvijenosti krošnje pokazuje da li treba količinu gnojiva povećati ili pak smanjivati. Po
dosadašnjim iskustvima preporuka je da se dodaje dušik do 5. godine starosti; i to
urea - 200g ili KAN - 350g ili amonij sulfat -300g / stablu. Od 5.- 9. godine starosti
postupno se povećava količina dušičnih i postupno se uvode i povećavaju količine
fosfornih i kalijevih gnojiva.
6. Gnojidba rodnih stabala
Stablu je potrebno staviti na raspolaganje hranjiva kada se i najviše troši. U našim
uvjetima mandarina najviše hranjiva troši u travnju, svibnju, lipnju, rujnu i listopadu.
Međutim, to nije lako osigurati s obzirom na klimatske uvjete (temperature, raspored
oborina) tako da gnojidbu treba podesiti da ona što je više moguće zadovoljava
potrebe stabala.
Do sada su se na području doline Neretve postizali najbolji efekti gnojidbe kada se
gnojilo na sljedeći način:
- po potrebi, u prosincu ili siječnju fosforna gnojiva (superfosfat)
- pred početak vegetacije, krajem veljače ili početkom ožujka,
kompleksna gnojiva (NPK npr. 7-14-21, 11-12-18+3MgO...) u cijeloj količini
- 10-15 dana prije cvatnje, polovicom travnja, prehrana s 1/3 dušika
- poslije zametanja plodova, krajem lipnja ili početkom srpnja, s ostalom 1/3 dušika
(urea ili amonij-sulfat).
Zadnjih godina, dolaskom na tržište novih kompleksnih gnojiva koja u svom sastavu
imaju i mikroelemente, neke navike u gnojidbi se mijenjaju s obzirom da su ta nova
gnojiva brže i lakše pristupačna biljkama pa se koriste neposredno pred branje i u samom kretanju vegetacije (Hidrokomplex, Multicomp i dr.). Mikroelementi se dodaju
biljkama u toku vegetacije najčešće folijarnim putem ili kroz sustave za natapanje.
14
Unošenje mineralnih gnojiva u tlo najbolje je obavljati na način da se razbacaju po
cijeloj površini nasada, a zatim da se pliće ili dublje unesu, ručno ili strojem, u tlo.
Nije preporučljivo mineralna gnojiva (naročito dušična) ostavljati na površini tla duže
bez unošenja. U tom slučaju dolazi do isparavanja i gubitka. Ukoliko nije moguće
obaviti unošenje u tlo razbacanog gnojiva, onda se razbacivanje obavlja pred samu
kišu ili pred navodnjavanje. Gdje postoje sustavi za natapanje kišenjem ili kapanjem,
moguće je vodotopiva gnojiva raznih NPK kombinacija s dodatkom mikroelemenata
dodavati tijekom cijele vegetacije.
Orijentacijska količina potrebnog mineralnog gnojiva prema planiranom urodu
t / ha (bez upotrebe stajskog gnojiva)
Planirani urod
t/ha
Kraj veljače ili
početak ožujka
kg/ha
(15 dana pred cvatnju)
U travnju
kg/ha
Kraj lipnja ili
početak srpnja
kg/ha
do 10
500 kg
Hydrocomplex
100 kg uree ili
200 kg amonij sulfat
100 kg uree ili
200 kg amonij sulfat
10 - 20
600 - 700 kg
Hydrocomplex
150 kg uree ili
300 kg amonij sulfat
100 kg uree ili
200 kg amonij sulfat
20 - 30
700 - 800 kg
Hydrocomplex
200 kg uree ili
400 kg amonij sulfat
100 kg uree ili
200 kg amonij sulfat
4; < 5;
800 - 100 kg
Hydrocomplex
200 kg uree ili
400 kg amonij sulfat
150 kg uree ili
300 kg amonij sulfat
15
Akumulacija hranjiva u tlu predstavlja jedan od faktora kojim se određuje njihova
dostupnost biljci. Ipak, samo prisustvo nekog elementa ne znači i da je ono zato
dostupno biljci. Ostali faktori uključujući pH faktor, vodni režim i stanje korijenskog
sistema ovise o unosu hranjiva u biljku.
IV. NAVODNJAVANJE
Cilj navodnjavanja je omogućiti biljnoj kulturi optimalni prihvat vode potrebne za
normalni životni (vegetativni) ciklus, uz minimalno izvlačenje vode iz održivih izvora i
zaštiti proizvod od mogućnosti zagađenja uzrokovanog netretiranim kanalizacijskim
vodama.
Sistem navodnjavanja koji se koristi treba biti najučinkovitiji za trenutnu proizvodnju
i u skladu s dobrom poljoprivrednom praksom. U ljetnom (sušnom) periodu koriste
se sistematične metode za utvrđivanje potreba za vodom (korištenje irigometra)
prilikom čega se preporuča sistem navodnjavanja „kap po kap“ jer omogućava najefikasniji prihvat potrebne količine vode, te minimalno izvlačenje vode iz održivih
izvora.
Ako se za navodnjavanje koristi voda iz prirodnih izvora, ta voda treba biti laboratorijski analizirana (mikrobiološki, na teške metale, makro i mikroelemente), te na osnovu dobivenih rezultata procijeniti kvalitetu vode za navodnjavanje. Analize trebaju
provoditi ovlašteni laboratoriji. Netretirana kanalizacijska voda se ne smije koristiti za
navodnjavanje / gnojidbu.
Količina vode za navodnjavanje može biti ograničavajući čimbenik za uzgoj mandarine koja je posebno osjetljiva od svibnja do listopada. Preračunavanjem potrebnih
količina i iskustveno, sukladnonašim klimatskim prilikama, potrebna količina vode
iznosi 3.000 - 5.000 l vode za jedan hektar nasada.
16
V. ZAŠTITA
Zaštitna sredstva su uglavnom sintetičke, selektivno toksične tvari namijenjene
uništavanju štetočinja. Pesticidi obuhvaćaju otrove za suzbijanje: insekata (insekticidi), glodavaca (rodenticidi), korova (herbicidi), gljivica (fungicidi), grinja i pauka
(akaricidi) te mekušaca-puževa (limacidi).
Danas su u upotrebi tzv. selektivni i neselektivni pesticidi. Selektivni pesticidi djeluju
na točno određenu skupinu štetnika dok neselektivni pesticidi štetno djeluju na ostali biljni i životinjski svijet, ali i na ljudsko zdravlje.
5.1. Integrirana zaštita (IPM) – Pod
pojmom integrirane zaštite podrazumijeva se kombinacija primjene prirodnih neprijatelja i kemijske zaštite u cilju
sprečavanja porasta brojnosti štetočina,
uzročnika bolesti i korova preko granice
do koje dolazi do ekonomski značajnih
šteta. Integrirana poljoprivreda se vodi
načelom nepretjerane uporabe kemikalija i umjetnih gnojiva već navodi da se
upotrebljavaju dokazana sredstva, u rasponu od blažih prema jačim. Ovim sistemom dozvoljava se izvjesno prisustvo
štetočina, no ispod praga ekonomske
štetnosti, ali ne i njihovo uništavanje po
svaku cijenu.
LOGO integralna proizvodnja
Provođenjem mjera integrirane zaštite, smanjuje se broj kemijskih tretiranja, čime
se čuva i omogućava veća aktivnost prirodnih neprijatelja. Manja uporaba pesticida
dovodi do jeftinije proizvodnje (troškovi se mogu smanjiti do 40%), a smanjuje se
i zagađenje životne sredine. U praksi treba koristiti i kombinirati sve nepesticidne
mjere, koje doprinose manjoj brojnosti štetnih organizama, a kad i pored toga one
dostignu pragove štetnosti kao krajnja nužda ostaje primjena kemijskih mjera.
Oni koji danas proizvode na konvencionalan način trebaju se pripremiti za prijelaz na
integrirani sustav proizvodnje.
17
5.2. Sredstva za zaštitu bilja - mogu se koristiti samo ona sredstva koja su registrirana za danu kulturu u Republici Hrvatskoj. Bitno je pridržavati se strogo svih
uputa i pravila o propisanim koncentracijama jer su kontrole na ostatke pesticida u
plodovima vrlo brze i vrlo pouzdane, a sankcije bi se očitovale u gubitku tržišta i prepoznatljivog ugleda.
5.3. Skladištenje zaštitnih sredstava - Ukoliko proizvođač samostalno skladišti
zaštitna sredstva, mora ispuniti sljedeće uvjete: sredstva se moraju čuvati u posebnoj
prostoriji ili posebnom ormaru u originalnoj ambalaži, odvojena od hrane te drugih
predmeta opće uporabe, izvan dosega djece, uz određene uvjete glede temperature,
vlage i svjetlosti.
Ispravno skladištenje
zaštitnih sredstava
Nespravno skladištenje
zaštitnih sredstava
18
5.4. Oprema za primjenu proizvoda za zaštitu bilja se treba održavati u dobrom
stanju sa dokumentiranom evidencijom koja je redovno ažurirana. Proizvođač u
pogledu korištenja mehanizacije i opreme mora osigurati da je oprema kalibrirana
i verificirana te da posjeduje odgovarajuću opremu kojom ispunjava uvjete za rukovanje, miješanje i punjenje naznačene na etiketi zaštitnog sredstva.
5.5. Evidencije - Profesionalni korisnici vode i čuvaju evidencije o sredstvima za
zaštitu bilja koja koriste najmanje 3 godine. U evidenciju se upisuju najmanje sljedeći
podaci: trgovački naziv sredstva za zaštitu bilja, datum i vrijeme početka i završetka
tretiranja, količina primijenjenog sredstva za zaštitu bilja (doza, koncentracija),
veličina površine i tretirana kultura odnosno biljni proizvod, objekt, površina, neka
druga uporaba.
Inspekcijskim nalazom se može izreći kazna za nepravilnu primjenu sredstva za
zaštitu bilja, ako se utvrdi da je korišteno sredstvo koje nema dozvolu, ako je
koncentracija pesticida u plodovima veća od propisane količine…
6. Zaštita okoliša - Prazne posude u kojima se nalaze pesticidi vrlo često se odlažu na
divlja odlagališta smeća i drugog otpada koja se, nerijetko, nalaze u blizini vodotoka,
pri tom onečišćujući okoliš (vode, tlo i atmosferu). Zato posebnu brigu treba voditi u
smjeru ekološki najpovoljnijeg načina odlaganja i zbrinjavanja prazne ambalaže koja
je ostala nakon uporabe pesticida.
Proizvođač prilikom rukovanja viškom pripravka zaštitnog sredstva odnosno otpadnom ambalažom mora osigurati slijedeće:
- da ni u kojem slučaju ne koriste praznu ambalažu zaštitnih
sredstava u druge svrhe
- da sustav skladištenja prazne ambalaže sprječava mogućnost
štetnog utjecaja na ljude i okoliš
- da je kontejner za čuvanje prazne ambalaže zaštitnih sredstava fizički
odvojen od prostora u kojem se nalazi svježi proizvod ili ambalaža
- da je skladišni prostor za čuvanje prazne ambalaže zaštitnih sredstava
adekvatno označen i pristup mu je ograničen
19
- da je sva ambalaža zaštitnih sredstava obavezno tri puta isprana vodom
- da se tekućina korištena za ispiranje uvijek vrati nazad u spremnik
prskalice i isprazni tretiranjem nasada
- da se sva zaštitna sredstva kojima je istekao rok upotrebe skladište i
rješavaju na zakonom ili unutarnjim pravilnikom propisano siguran način.
Profesionalni korisnik je dužan praznu ambalažu od sredstava za zaštitu bilja,
odvojeno sakupljati i privremeno skladištiti do predaje ovlaštenoj osobi
sukladno posebnom propisu kojim je uređeno gospodarenje otpadom. Ovako zbrinuti opasni otpad će se zatim odvoziti do za to predviđenih spalionica, što je u skladu
s propisanim zakonima i bezopasno za okoliš i ljude.
Članak 9.
(1) Nakon uporabe sredstva, s praznom se ambalažom
mora postupati u skladu s uputom na etiketi
Zakon o sredstvima za zaštitu bilja, NN 70/05
5.7. Održiva uporaba pesticida - Pravilnikom o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida propisuje se obvezna izobrazba profesionalnih korisnika pesticida. Pravilnikom se stvara okvir za održivu uporabu pesticida smanjenjem rizika i učinaka od uporabe pesticida na zdravlje ljudi i na okoliš te za poticanje
integrirane zaštite bilja i primjenu alternativnih metoda.
20
Glavna područja koja se uređuju ovim pravilnikom su: edukacija profesionalnih korisnika pesticida, savjetnika i distributera, redoviti pregledi uređaja za primjenu pesticida, primjena načela integrirane zaštite bilja, posebne mjere, zaštita vodnog okoliša,
pitkih voda, smanjenja i zabrane uporabe pesticida.
Pravilnik o uspostavi akcijskog okvira
za postizanje održive uporabe pesticida
(NN 142/12)
Pravilnikom se profesionalni korisnici obvezuju na kontinuirano obrazovanje u primjeni pesticida, ali i podizanje svijesti javnosti o
opasnostima za okoliš i zdravlje koji mogu
proizaći iz nekontrolirane primjene pesticida. Nalaže se kontinuirani inspekcijski nadzor nad opremom za primjenu pesticida,
strogo poštivanje propisanih postupaka za
odlaganje ambalaže, pripremu radnih otopina pesticida,čišćenje opreme za primjenu
pesticida…..
Potvrda o obavljenom pregledu
uređaja za primjenu pesticida
Obveznici edukacije, a to su svi profesionalni korisnici, moraju završiti osnovni modul
izobrazbe najkasnije do 26. studenog 2015. godine. Obveznici izobrazbe moraju redovito obnavljati stečeno znanje dopunskom izobrazbom najkasnije u roku od 5 godina nakon stjecanja osnovne izobrazbe ili dopunske izobrazbe. Duljina trajanja osnovnih modula iznosi najmanje 15 školskih sati, a duljina trajanja dopunskih modula
iznosi najmanje 5 školskih sati. Nakon završetka pojedine vrste izobrazbe ovlaštena
institucija mora osigurati polaganje ispita.
Svi obveznici izobrazbe imat će identifikacijsku iskaznicu koja se izdaje na temelju
potvrde o položenom ispitu najkasnije do 26. studenoga 2015. godine.
Uređaji za nanošenje zaštitnih sredstava podliježu redovitom pregledu najmanje
jednom u tri godine. Novi uređaji koji se prodani nakon 1. siječnja 2013. godine
podliježu redovitom pregledu najmanje jednom u razdoblju od pet godina nakon
kupovine, a kasnije podliježu redovitom pregledu svako tri godine.
21
VI. BERBA
Kako bi isporučeni poljoprivredni proizvod zadovoljio određene standarde kvalitete
i zahtjeve u pogledu zdravstvene ispravnost potrebno je da proizvođač prije berbe
osigura:
- da su svi radnici uključeni u ber
bu upućeni u osnove sigurnosti i održavanje higijene hrane
-
da su alati, kontejneri, gajbe, vozila i prikolice koje se koriste za branje i transport očišćeni,
dezinficirani, održavani i zaštićeni od onečišćenja
- da se ambalaža korištena u ber
bi koristi isključivo za tu svrhu.
VII. SIGURNOST NA RADU
U svakoj fazi poljoprivredne proizvodnje radnicima se mora osigurati optimalna sigurnost, zaštita na radu te razina osobne higijene. Vezano za upravljanje zaposlenima
proizvođač treba osigurati:
- zabranu ulaska u polje nakon prskanja minimalno 24 sata
- osigurati u skladu s procijenjenim stupnjem rizika, potrebnu obuku zaposlenih u smislu pravilnog rukovanja mehanizacijom/strojevima i opremom
- osigurati jasne pismene i usmene upute zaposlenima kako postupiti u slučaju nezgode ili izvanredne situacije
- osigurati pribor „Prve pomoći” koja se nalazi u blizini radnog mjesta te upute za postupanje pri nesreći
- da zaposleni koji rukuju ili primjenjuju zaštitna sredstva mogu dokazati svoju stručnost i znanje putem formalnog obrazovanja ili certifikata sa završenog semi
nara o održivoj uporabi pesticidima
- da proizvođač posjeduje komplet zaštitne opreme koji se sastoji od: zaštitne kape, naočala ili štitnika za lice, protuprašinske filtarske polumaske, gumenih ili plastičnih rukavica, zaštitno odijelo, radne čizme.
22