Vinova loza za rast i razvoj svojih vegetativnih i generativnih organa mora imati na raspolaganju potrebna biljna hranjiva. Mineralna hranjiva i vodu loza prima iz tla pomoću korijena, a iz zraka, preko lista prima ugljični dioksid. Složenim metaboličkim procesima od ugljičnog dioksida i vode loza sintetizira organsku tvar. Mineralna hranjiva koja su neophodna za rast i razvoj loze nazivamo biogenim elementima. Elemente koje loza treba u većim količinama zovemo makroelementi i u njih ubrajamo: dušik (N), fosfor (P), kalij (K), magnezij (Mg), kalcij (K), sumpor (S). U malim količinama loza usvaja željezo (Fe), bor (B), cink (Z), mangan (Mn), bakar (Cu), molibden (Mo), kobalt (Co) i njih nazivamo mikroelementima.   Najvažniji je element za rast stanica jer je važan sastojak bjelančevina. Bujnost vegetacije direktno je vezana za sadržaj biljci pristupačnog dušika, pa se njegov nedostatak očituje u slabijem rastu mladica, svijetlozelenoj boji lista i skraćivanju vegetacije, slabijoj oplodnji i sitnijim bobicama. U prevelikim količinama dušik djeluje nepovoljno. Dolazi do prebujnog vegetativnog rasta, mladice su debele, lišće veliko i tamno. Vegetacija se produžava, a zbog lošeg dozrijevanja smanjuje se otpornost na niske temperature. Zbog vrlo intenzivnog vegetativnog rasta narušava se ravnoteža između vegetativnog i generativnog potencijala trsa što dovodi do poremetnje u oplodnji i smanjivanju prinosa.  Prevelika količina dušika negativno se odražava i na kvalitetu vina, koja se teško bistre i stabiliziraju.  Najveća potreba za dušikom je u rano proljeće ili nakon cvatnje, pa je to i vrijeme kada obavljamo gnojidbu dušikom. je sastavni dio bjelančevina stanične jezgre, a izgrađuje visokoenergetske spojeve čijom se razgradnjom oslobađa energija za složene metaboličke procese.  Fosfor ima važnu ulogu u formiranju generativnih organa loze, povoljno utječe na dozrijevanje rozgve, a time i otpornost na niske temperature. Povoljno djeluje na razvoj korijena, čime doprinosi otpornosti na sušu. U nedostatku fosfora dolazi do promjene bo lišća, poremetnji oplodnje, smanjivanju priroda i kakvoće. U jesen vegetacija ranije završava, a u proljeće kasni.   Fosfor je u tlu teško mobilan, pa ga trebamo prilikom gnojidbe unijeti dublje u tlo jer je glavna masa korijena na dubini 25-60 cm.  Na bolju mobilnost fosfora povoljno utječe veći sadržaj humusa tlu. U većini tala fosfor je u nedostatku, pa ga je dobro unijeti većim količinama u tlo prilikom rigolanja kao rezervno gnojivo. u biljci se nalazi u svim mladim tkivima, osobito u lišću, zonama porasta, generativnim organima itd.  Igra značajnu ulogu u sintezi bjelančevina, klorofila i drugih važnih spojeva. Povoljno utječe na dozrijevanje drva i grožđa, te n povećanje količine šećera u moštu.  Loza koristi veliku količinu kalija, a najviše ga usvoji u vrijemi do cvatnje. Određenu rezervu kalija loza čuva u starom drvu korijenu.  Kalij je također teško pokretan u tlu  Nedostaci se očituju u sporom rastu, manjoj lisnoj površini promjeni boje lišća te posmeđivanju i uvijanju rubova. Također se usporava i rast korijena, korijenove dlačice odumiru i time tn postaje osjetljiviji na sušu. Prirodi i kakvoća se smanjuju. je sastavni dio klorofila i time direktno utiče na proces fotosinteze i stvaranja organske tvari u lišću. Njegovim nedostatkom smanjuje se količina klorofila, pa se javljaju karakteristični znakovi pomanjkanja magnezija - žućenje lišća u međužilnom prostoru, dok žile i dalje ostaju zelene.  Simptomi se najprije javljaju na starijem lišću. Kod većeg nedostatka dolazi do prijevremenog opadanja lišća.  Kako se ovaj element lako ispire iz tla u izuzetno vlažnim godinama nedostatak je izraženiji.  također sudjeluje u stvaranju klorofila, ali u drugim važnim metaboličkim procesima loze (disanje). Kod nedostatka željeza dolazi do pojave kloroze (žućenja lišća). Klorozu izazvanu nedostatkom željeza nije lako liječiti. U tu svrhu koriste se preparati na bazi helata željeza (organski spojevi) - Sequestren jer je u tom obliku biljci najlakše pristupačan. Ovaj preparat može se unijeti u tlo na dubinu 20-30 cm, u količini 10-15 g/trsu, ili se primjenjuje folijarno u koncentraciji 0,1%.  Za uklanjanje nedostatka željeza koristi se i zelena galica koja se primjenjuje folijarno u koncentraciji 0,5-1% ili se oboljeli trsovi zalijevaju otopinom (0,5-1 kg/100 1).   je najznačajniji mikroelement loze. Vrlo pozitivno djeluje na cvatnju i oplodnju, na usvajanje hranjiva iz tla, na rast i razvoj generativnih organa. U nedostatku bora smanjuje se fotosinteza, rast i razvoj organa loze, kao i prinosi. Ako se nedostatak bora javi u vrijeme cvatnje i oplodnje dolazi do lošije oplodnje, cvjetovi se osipaju, a grozdovi ostaju rehuljavi. Loza usvoji iz tla velike količine hranjiva koja koristi za svoj rast i razvoj te plodonošenje. Ova se hranjiva nepovratno iznose iz vinograda kroz grožđe i rozgvu odbačenu rezidbom. Zbog toga ih je potrebno redovitom gnojidbom nadoknaditi. Kolika je godišnja potreba gnojiva u vinogradu utvrđuje se na temelju kemijske analize tla, ali i na temelju vizualne procjene općeg stanja nasada i njegove rodnosti. za harmoničnu ishranu potrebni su svi biogeni elementi  djelovanje hranjiva proporcionalno je s onim hranjivom kojeg ima  Najmanje  glavna hranjiva trebaju se dodati u međusobno povoljnom odnosu  gnojidbom treba dodati izvjestan suvišak hranjiva radi njihovog gubitka i stvaranja izvjesne rezerve slabije mobilnih hranjiva  rezultati gnojidbe nisu beskonačno proporcionalni količini dodanih gnojiva.  Kod većih doza povećanje priroda je sve manje, pa povećani troškovi za gnojidbu ne rezultiraju povećanjem priroda i kakvoće izbor gnojiva (oblik) treba prilagoditi svojstvima tla, klimatskim uvjetima i potrebama sorte vinove loze. LOKACIJA: VAČANI (maslinik) Oznaka pH % uzorka H2O 1MKCl humusa % N mg/100g P2O5 K2O % CaCO 3 0-40cm 7,98 7,23 1,64 0,08 2,20 16,5 50,8 LOKACIJA: SONKOVIĆ(maslinik) Oznaka pH % % uzorka H2O 1MKCl humusa N 0-40cm 7,99 7,15 1,91 0,10 mg/100g P2O5 1,07 K2O 29,00 LOKACIJA: ČISTA VELIKA(maslinik) Oznaka uzorka pH % % H2O 1MKCl humusa N 0-30cm 8,36 7,36 2,64 0,13 1,17 12,2 18,0 30-60cm 8,23 7,34 1,78 0,09 1,25 13,5 21,5 LOKACIJA: JADRTOVAC (maslinik) Oznaka pH % % uzorka H2O 1MKCl humus N a 0-60cm 7,86 6,96 2,70 0,13 mg/100g P2O5 K2O mg/100g P2O5 1,51 K2O 45,00 % CaCO3 % CaCO3 6,42 LOKACIJA: BILICE (maslinik) Oznaka pH % % uzorka H2O 1MKCl humusa N 0-50cm 7,65 6,80 2,50 0,12 LOKACIJA: PAKOŠTANI (maslinik) Oznaka pH % uzorka H2O 1MKCl humusa % N mg/100g P2O5 4,60 K2O 62,50 mg/100g P2O5 K2O % CaCO 3 0-60cm 8,19 7,06 2,79 0,14 5,18 15,30 18,9 Iznijeta hranjiva mogu se nadoknaditi mineralnim i organskim gnojivima, pri čemu se njihova kombinacija pokazala kao najučinkovitija. Od mineralnih gnojiva najviše se u vinogradarstvu koriste dušična, fosforna i kalijeva gnojiva. Ona mogu biti pojedinačna (samo jedno hranjivo) ili složena (dva ili tri hranjiva).  KAN - kalcij amonijski nitrat koji sadrži 27% dušika; urea ili karbamid sa 46% dušika, te amonijski sulfat sa sadržajem dušika od 21%.  Sva se ona koriste za prihranu vinograda tijekom vegetacije. Djelovanje uree nešto je duže jer se mora enzimatski provesti iz amidnog u nitratni oblik koji je biljci pristupačan. Zbog svoje kiselereakcije amonijski sulfat prikladan je za gnojidbu na tlima sa većom količinom fiziološki aktivnih karbonata.  Dušik se u tlu vrlo brzo ispire pa ga ne možemo dodati u većim količinama radi stvaranja zaliha, već dušikom prihranjujemo u rano proljeće, eventualno još jednom iza cvatnje, kada su potrebe loze za dušikom najveće, da bi se izbjegli gubici i onečišćenje podzemnih voda nitratima koji su vrlo štetni po zdravlje. Od pojedinačnih fosfornih gnojiva u upotrebi su superfosfat (16-18% fosfora u obliku P2O5), Tripleks (46% P2O5) i Tomasova drozga(1016%P2O5).  Tomasova drozga dobiva se kao nusprodukt kod proizvodnje čelika, pa osim fosfora sadrži i nešto željeza, mangana, magnezija, bora i dr.  Količinu biljci pristupačnog kalija u tlu možemo povećati kalijevim sulfatom (50% kalija u obliku K2O) koji je prikladniji od kalijeve soli ili kalijevog klorida (60% kalija u obliku K2O) zbog osjetljivosti loze na klor.  Osim pojedinačnih gnojiva za gnojidbu možemo koristiti i kompleksna gnojiva koja sadrže sva tri glavna hranjiva, ili samo fosfor i kalij.  Za vinogradarstvo se primjenjuju u formulaciji sa malo dušika jer se gnojidba fosforom i kalijem provodi u jesen. Zbog njihove slabe mobilnosti unosimo ih jesenskom obradom u tlo u zonu korijena gdje su lozi pristupačna. Kako se dušik brzo ispere iz tla uslijed velikih količina oborina tijekom zime on se do proljeća ispere u dublje slojeve tla. Zato se gnojidba fosforom i kalijem (obično kompleksnim gnojivima) provodi u jednom terminu (u jesen), a gnojidba dušikom u drugom ( u proljeće).     U vinogradarstvu se najviše primjenjuju slijedeća kompleksna gnojiva: NPK 5-20-30, NPK 7:14:21. NPK 7:20:30. NPK 10:20:30 i slične. Osim u mineralnom obliku hranjiva možemo dodati u tlo u obliku organskih gnojiva. Na taj način opskrbljujemo tlo i izuzetno važnom organskom tvari. Dobar sadržaj humusa u tlu ima vrlo pozitivan utjecaj na strukturu tla, vodo-zračne odnose i biološku aktivnost tla, odnosno na cjelokupnu plodnost tla. Kako se organska tvar, osobito ona iz stajskog gnoja, sporo razlaže na mineralna hranjiva ciklus gnojidbe je obično četiri godine. Kroz to vrijeme se organska masa polako razlaže i osigurava lozi pristupačna hranjiva, a da pri tome ne dolazi do njihovog velikog gubitka.  U skupinu organskih gnojiva svrstavamo stajski gnoj, kompost (vrlo vrijedno gnojivo koje možemo spravljati na vlastitom gospodarstvu od svih organskih ostataka proizvodnje), te drugi biljni i životinjski ostaci.  Sadržaj važnih hranjiva u nekim organskim gnojivima u % Vrsta gnojiva Stajski gnoj Kompost Gradsko smeće Ljudske fekalije Zelena gnojidba dušik 0,55 0,68 0,30 1,50 0,47 Hranjivi sastojci u % fosfor 0,34 0,32 0,50 1,00 0,11 kalij 0,55 0,21 0,10 1,50 0,37 U organska gnojiva spadaju stajski gnoj, kompost i zelena gnojiva.  Stajski se gnoj dobiva od razne vrste stoke, pa je njegov sastav različit.  Stajski gnoj raznih vrsta stoke sadrži približno slijedeće količine hraniva: Govedski gnoj Konjski gnoj Gnoj od peradi Ovčji gnoj Svinjski gnoj N P2O5 K2O Suha tvar v% v% v% v% 0,4 -0,5 0,6 1,2 -4,1 0,82 0,45 0,25 0,3 0,1 -2,6 0,21 0,19 0,4 -0,5 0,5 0,8 -2,3 0,84 0,60 Odnos 18,2 32,6 50,0 38,4 27,6 N:P:K= 1:0,6:1 U 1000 kg stajskog gnoja ima 47, 5 g mangana, 4,5 g bakra i 3,6 g bora.  Stajski je gnoj potpuno gnojivo i njime se unose u tlo gotovo svi elementi potrebni za ishranu loze, zatim humus i velike količine mikroorganizama. Vrlo povoljno djeluje na fizička, kemijska i mikrobiološka svojstva osobito teških, hladnih tala. Konjski i ovčji gnoj kao i gnoj od peradi brzo se rastvaraju i predstavljaju topli gnoj, dok su goveđi i svinjski hladni. Topli gnoj bolji je i za teška tla, a goveđi za lagana i pjeskovita tla.  Za povećanje humusa teoretski za 1 % na dubini od 40 cm bilo bi potrebno približno 6-10 vagona stajskog gnoja.  1 m3 zrelog stajskog gnoja teži 600-700 kg.  Sa 400 q stajskog gnoja unosi se u tlo 16-200 kg dušika, 80-100 kg P2O5 i 160-200 kg K2O. Stajski se gnoj dodaje obično svake treće ili četvrte godine u dozi 400-600 q/ha. To znači prosječno za 1 godinu otpada 100-150 q/ha.  U teškim tlima povoljno je uz stajski gnoj dodati i manje količine mineralnih fosfornih i kalijevih gnojiva. Stajski se gnoj iskoristi postupno ovom dinamikom:  I godina -50 % svih hraniva  II godina -25 % svih hraniva  III godina -15 % svih hraniva  IV godina -10 % svih hraniva Kompost je organsko gnojivo dobiveno od raznih organskih otpadaka. Kvaliteta ovisi o sirovini i o načinu spravljanja. U vinogradarstvu se može za proizvodnju komposta koristiti odrezana rozgva i trop.  Kompost tropa dozrijeva već u prvoj godini uz dodatak vapna, a kompostiranje rozgve traje 2-3 godine.  Trop Rozgva N 4-10 4-6 U 1000 kg ima u kg: P2O5 2-4 2-3 K2O 4-5 6-8 U nedostatku stajskoga gnoja organska tvar može se unijeti u tlo zaoravanjem prikladnih kultura koje se uzgoje u vinogradu.  Za zelenu gnojidbu najbolje je sijati leguminoze jer one obogaćuju tlo dušikom. Uspjeh zelene gnojidbe zavisi od klimatskih uvjeta. S obzirom na faze razvoja loze najbolje je sijati ozime kulture. Sjetva ozimina vrši se u kolovozu ili rujnu, a zaoravanje u punoj cvatnji, u svibnju ili na početku lipnja.  Primjena zelene gnojidbe moguća je samo u vinogradima sa širim razmacima između redova i sa srednjim, povišenim i visokim uzgojnim oblicima.  Radi mogućnosti izvođenja normalne agrotehnike u vinogradu zasijava se naizmjenice svaki drugi red, dok se u nezasijanim međuredovima gnoji mineralnim gnojivima.  Da se što bolje razviju kulture za zelenu gnojidbu, treba pojačati gnojidbu mineralnim gnojivima. Količina sjemena i razvoj zelene mase prikazani su u tablici:  Lupina (Lupinus alb.) Grahorica (Vicia villosa) Inkarnatka (Trifolium incarnatum) Crvena djetelina (Trifolium pratense) Grašak (Pisum arvense) Bobica (Vicia faba) Potrebno sjemena kg/ha Na 1 ha proizvodi zel. mase q korijena dušika 150 60 20 18 120 120 400 200 200 350 200 250 57 37 12 45 10 17 125 100 86 102 102 118  Za popravak plodnosti tla također nam je od velike koristi sijanje i zaoravanje u tlo vrsta prikladnih za zelenu gnojidbu. U tu svrhu mogu nam poslužiti različite kulture, a najčešće su to trave, leguminoze i krmne biljke.  Njih možemo sijati u rano proljeće, a na sušnijim položajima u kasno ljeto pred kraj vegetacije. Sijanjem smjese za zelenu gnojidbu možemo obogatiti tlo sa 200-400 q/ha zelene mase i 100-150 kg/ha dušika. U vinogradu se tlo može održavati: Mehaničkom obradom  Biološkim uzdržavanjem  Herbicidima  Kombinacijom tih načina   Bez obzira na to za koji se način odlučimo važno je pri tome vodi računa o očuvanju i poticanju plodnosti tla i na taj način osigura lozi pristupačna hraniva, zrak i vodu. Plodnost nekog tla određuj njegova struktura, sadržaj biljci pristupačnih hraniva, sadrže humusa, te vodozračni režim. Ta se svojstva razlikuju kod različiti] prirodnih tala, ali na njih značajno utječe i čovjek mjerama njege ti; u vinogradu.  Kako je tlo najveći kapital svakog vinogradara, rad osiguranja egzistencije svog vinograda, ali i vlastite, on mora s; posebnom pozornošću zahvaćati u tlo. U vinogradarstvu je te osobito važno radi specifičnosti vinogradarske proizvodnje.  Vinogradarska tla su većinom otvorena (nisu obrasla biljnim pokrovom) i na taj način jako izložena klimatskim utjecajima. Najkvalitetniji vinogradarski položaji su na nagnutim terenima, pa je tlo izvrgnuto stalnoj eroziji i gubicima.  Moderna vinogradarska proizvodnja ne može se zamisliti bez upotrebe traktora, međutim njegov česti prolaz u raznim radnim operacijama dovodi do zbijanja tla, osobito kod uskih razmaka gdje se vozi uvijek istim tragom. Korijen loze širi se do velike dubine i time koristi veliki volumen tla, a kako je vinogradarstvo tipična monokulturna proizvodnja ono ima jednostrane zahtjeve na tlo. Zbog svega toga, ali i zbog dugotrajnosti ovakvog nasada opasnost od destrukcije tla je vrlo velika. Da bi se sačuvalo "zdravlje" i plodnost tla uzdržavanje tla se ne bi smjelo svesti samo na rahljenje i borbu protiv korova kao stoje to često bilo u prošlosti. Tlo se u vinogradu obično obrađuje u tri termina, pa razlikujemo zimsku, proljetnu i ljetnu obradu.  Cilj zimske obrade je prorahliti tlo (do dubine 10-20 cm) zbijeno tijekom berbe, te ga ostaviti grubo obrađeno da bi tijekom zimskih mjeseci primilo dovoljno vlage i pod utjecajem mraza poprimilo finu mrvičastu strukturu.  Zimska obrada može se vršiti plugom, podrivačima ili lopatarima. Kod obrade plugom, što je u prošlosti bio najčešći oblik, tlo se nagrće ispod trsa što može povoljno djelovati kao zaštita od mraza u mladim nasadima, na položajima sa čestim mrazom i kod osjetljivih sorata.  Mana ovakve obrade je što radi žlijeb kroz sredinu reda po kojem otiče oborinska voda i sa sobom odnosi tlo. Uz to je veći utrošak rada u proljeće na odgrtanju tla.  U novije vrijeme češće se koriste za duboko prorahljivanje tla podrivači i lopatari različitih izvedbi koji imaju dobar učinak prorahljivanja kod jako zbijenih tala.  Proljetna obrada je dopuna zimskoj obradi i provodi se radi očuvanja zimske vlage, ravnanja i finog rahljenja površine tla (do 10 cm) i prvog mehaničkog uništavanja korova. Kod velike vlažnosti tla nije nužno provesti proljetnu obradu.  U tijeku vegetacije ovisno o vremenskim prilikama, stanju tla i rastu korova nekoliko puta se provodi plitka obrada tla sa ciljem spriječavanja isparivanja vode iz tla (prekidanje kapiJara) i mehaničke regulacije korova.  Pri ljetnoj obradi treba voditi računa da se obrađuje samo plitko i ne prečesto. Obradom tla na površinu se iznosi vlažno tlo čime dolazi do gubitka vlage. Zbog unošenja kisika u tlo brže se razgrađuje humus, a time se oslobađaju velike količine dušika koji se u nestabilnom obliku lako ispire i dovodi do onečišćenja podzemnih voda.  Za proljetnu i ljetnu obradu najčešće korišteni stroj je freza. Iako ona ima vrlo dobri učinak u rahljenju tla, uništavanju korova i unošenju gnojiva ipak ju je bolje, gdje je to moguće, zamijeniti drljačama, tanjuračama, i kultivatorima. Naime, zbog brzog rotiranja svojih radnih tijela povoljna struktura tla se razbija, a sitne čestice se kod jakih oborina zamuljuju i stvaraju pokoricu koja spriječava izmjenu plinova, a tako sitne čestice lako erodiraju.  Česti provozi traktora u vinogradu dovode do jakog zbijanja tla u dubljim horizontima (ispod zone obrade), čemu su osobito sklona teška tla, sa manje kamena. Zbog toga se u vinogradu povremeno provodi duboka obrada na dubini od 30-60 cm.   Kada je to potrebno procjenjuje se stanje tla na osnovu kopanja profila. Potrebno ga je provoditi samo kada je tlo suho i nakon toga treba neko vrijeme izbjegavati prolaz mehanizacije. Uslijed duboke obrade dolazi do oštećenja korijena loze, što u izvjesnoj mjeri može biti poticajno radi tvorbe mlađeg korijenja, ali u većoj mjeri može ugroziti lozu pa se ovakav način obrade provodi u svakom drugom redu.  Moderan način vinogradarske proizvodnje zbog velike upotrebe traktora i mehaničke obrade jako opterećuje tlo. Zbog pritisaka kotača dolazi do zbijanja tla do velikih dubina i narušavanja povoljne strukture. Kako sa stanovišta ekonomičnosti ne možemo izbjeći upotrebu traktora u vinogradarstvu uvode se u novije vrijeme novi tzv. biološki načini uzdržavanja tla. Pod biološkim uzdržavanjem tla razumijevamo zastiranje (malčiranje) i zatravljivanje tla u vinogradu.    Radi očuvanja tla u vinogradu, ali i smanjenja utroška rada za obradu, tlo se može zastrti slamom, pokošenom travom i ostacima drva (kora, piljevina). Slama i piljevina rasipaju se širom po vinogradu (slama 80-100 dt/ha, kora drveta 300-500 m3/ha), najčešće na jesen nakon duboke obrade. Zastiranjem tla spriječava se isparavanje vode iz tla, erozija na nagnutim terenima, koči se rast korova, a tlo ispod ostaje vlažno. Potiče se naseljavanje korisnih organizama, ali i rast loze. Takav pokrov se sporo razgrađuje zbog malog sadržaja dušika koji je potreban za rad mikroorganizama, pa ako želimo da se brže razgradi možemo dodavati N-gnojiva. Osim toga slama i ostaci drva su bogat izvor organske tvari od koje se stvara humus u tlu. Mane zastiranja su u povećanoj opasnosti od miševa i voluharica, smanjenom zagrijavanju tla, te povećanoj opasnosti od kasnog proljetnog mraza.  Zastiranje slamom naročito je povoljno na suhim staništima i lakšim tlima lošijih vodozračnih svojstava zbog činjenice da ne troše vlagu kao travnati pokrov, čija mnoga pozitivna svojstva posjeduju.  Kod težih, glinastih tala može ispod malča doći do zamuljivanja tla i zbijenosti osobito u području voznog puta.  Ukoliko je međuredni prostor u vinogradu zatravljen, nakon košnje, travom se može zastrti prostor unutar reda, što djeluje slično kao malč od slame.    Zatravljivanje međurednog prostora predstavlja moderan način gospodarenja tlom. Sa stanovišta očuvanja i povećanja plodnosti tla zatravljivanje je optimalan sustav njege. On stoji u potpunoj suprotnosti sa starim shvaćanjem o potrebi uništavanja i istrebljenja svake travke u vinogradu. Moderne spoznaje nas uče da se dugotrajno sprečavanje zbijanja tla i povećavanje plodnosti može postići samo uz pomoć biljaka (travnatog pokrova). Mnogobrojne su prednosti ovakvog načina uzdržavanja tla. Biljke zelenog pokrova dobro prerastaju sve slojeve tla.Odumrlo korijenje i nadzemni dijelovi nakon košnje služi kao izvor humusa u površinskom, ali i u dubljim slojevima. Korjenova masa koja preraste sve horizonte, ublažava negativne posljedice provoza teške mehanizacije, spriječava zbijanje i poboljšava strukturu tla, a površinski sloj učvršćuje, čime se spriječava erozija. Biljne vrste iz zelenog pokrova koriste za svoj razvoj mineralna hraniva iz tla, a sunčanu energiju za fotosintezu. Na taj način se smanjuje ispiranje mineralnih tvari, a sunčana energija izravno koristi za stvaranje besplatne organske tvari.  Najveći problem vezan za zatravljivanje je moguća konkurencija za vodu sa lozom. Kod procjene opsnosti treba uzeti u obzir da zatravljena tla imaju veću sposobnost primanja i skladištenja vode, a da na nagnutim terenima nema gubitka otjecanjem vode po površini. Teško je jednoznačno odgovoriti na pitanje koji su položaji prikladni za zatravljivanje, ali neke od važnih mjerila su:  tip i dubina tla - prikladna su duboka tla, dobre strukture zbog bolje vododržnosti   količina i raspored oborina u tijeku vegetacije smatra se da područja ispod 530 mm godišnje nisu povoljna, a u vegetaciji bi za uspješno zatravljivanje trebalo pasti oko 250 mm, pri čemu je kod lako propusnih tala važniji dobar raspored od ukupnih godišnjih oborina.  sadržaj humusa - zbog svog velikog utjecaja na vododržnost (1% humusa povećava vododržnost za 10%). Sadržaj humusa ne bi smio biti manji od 2%. Ukoliko je manji prije trajnog zatravljivanja treba ga povećati dodavanjem organskih gnojiva ili zelenom gnojidbom. Konkurencija za vlagu može se smanjiti izborom odgovarajućih biljaka, kao i odgovarajućom njegom (košnjom) pokrova. Pri tome treba voditi računa o kretanju potreba loze za vodom u tijeku vegetacije. Kod kretanja vegetacije potrebe za vodom su male, s porastom mladica se povećavaju, da bi svoj vrhunac dostigle u kolovozu , nakon čega opadaju.  Vinograd možemo zatraviti kratkotrajno, jednogodišnim vrstama, ili trajno, višegodišnjim smjesama.  Kratkotrajno zatravljivanje sastoji se od izmjene mehaničke obrade i sjetve biljaka za zelenu gnojidbu koje razvijaju bogatu zelenu masu. Ovakav način koristimo ako želimo popraviti strukturu i sadržaj humusa kod slabo plodnih, oštećenih tala ili u područjima koja zbog svojih klimatskih prilika ne odgovaraju za trajno zatravljivanje.   Ovakav pokrov možemo sijati ili u rano proljeće ili u kasno ljeto, početak jeseni. Potonje je osobito prikladno radi izbjegavanja konkurencije za vlagu i iskorištavanja i čuvanja hraniva koje loza nije iskoristila u tijeku vegetacije.  Za zatravljivanje u vinogradu prikladne su brojne vrste trava,leguminoza i zeljastih biljaka. Izbor ovisi o tome želimo li vinograd zatraviti trajno ili mu samo popraviti plodnost, kao i o ekološkim uvjetima. Nemoguće je dati gotov recept, već svaki vinograd treba tretirati kao slučaj za sebe.      Herbicidi su kemijska sredstva za uništavanje korova. Zbog velikih troškova stalne obrade tla, kao i teškoća u njenom izvršavanju radi loših vremenskih prilika kao jeftina i jednostavna zamjena nude se herbicidi. Njihova zadaća može biti: - uništavanje problematičnih korova - održavanje mehanički teško obradivog zaštitnog pojasa - kočenje rasta zelenog pokrova sa manjim koncentratom herbicida da bi se smanjio rast pokrova te konkurencija za vodu i hraniva sa lozom. Herbicidi se dijele na kontaktne i sistemične. Kontaktni djeluju pri dodiru na lisnu površinu izazivajući sušenje nadzemnih dijelova. Sistemični herbicidi ulaze u biljku preko lista ili preko korijena i izazivaju promjene u vitalnim funkcijama što dovodi do njenog ugibanja. Herbicidi se mogu primjenjivati u proljeće, nakon obrade i prije nicanja korova prskanjem ili rasipavanjem granula po tlu. Kad su korovi već izrasli prskaju se nadzemni organi korova otopinom herbicida.  Zeleni dijelovi loze mogu se također oštetiti djelovanjem kontaktnih herbicida, dok sistemični mogu dovesti do oštećenja čitave biljke. Zato je nužno biti vrlo obazriv kod njihove primjene. Mladi nasadi ne smiju se tretirati herbicidima jer im je korijen još plitak, a i mladice se nalaze bliže tlu, pa je velika opasnost od oštećenja.  Kako se herbicidima ne rješava problem prorahljivanja tla i održavanja povoljne strukture, vodozračnih odnosa i nivoa organske tvari njihova se upotreba preporuča samo povremeno i na malom djelu površine (zaštitini pojas).  Upotrebom herbicida unose se u tlo različiti kemijski spojevi čiji produkti razgradnje ili zajedničko djelovanje mogu imati štetne posljedice na okolinu i zdravlje ljudi. Zbog toga je sa stanovišta ekološki prihvatljive proizvodnje herbicide dobro što više izbjegavati. Liebigov zakon hraniva u minimumu; prinos ograničava hranivo u nedostatku (kritično hranivo). Nedostatak bilo kojeg hraniva dovoljno je da se ograniči prinos - Justus von Liebig (1803. - 1873.). Uzgoj maslina i dobivanje visoko kvalitetnog maslinovog ulja