J
A
IVIRA
T
K
KA
RLOV
C
A
Polka
Udruga za razvoj gradanske
i politicke kulture Karlovac
Karlovac, travanj, 2013.
Urednik
Marin Bakić
Izdavač
Udruga za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka
Grafičko oblikovanje i tisak
Tiskara Pečarić&Radočaj, Karlovac
Naklada
300 primjeraka
ISBN 978-953-57589-0-7
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne
knjižnice u Zagrebu pod brojem 838029
[email protected]
www.aktivirajkarlovac.net
Udruga za razvoj građanske
i političke kulture Karlovac Polka
J
A
IVIRA
T
K
KA
RLOV
C
A
4
Sadržaj
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Danko Plevnik: STANJE POLITIKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Dario Janković: PRORAČUN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Milan Medić: RURALAN RAZVOJ I SOCIJALNO PODUZETNIŠTVO . . . . . . . . . . . 16
Mario Protulipac: Fondovi Europske unije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Tatjana Basar, Davor Petračić: URBANIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Krešimir Veble: Vodovod i kanalizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Ivan Mužar: KARLOVAČKE RIJEKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
Dragutin Belavić: PROMET. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
Davor Petračić: ENERGETIKA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
Marin Bakić: TRANSPARENTNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Željko Tomašić: Zaštita potrošača . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
Mile Sokolić: ZAŠTITA OKOLIŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
Marin Bakić: MEDIJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
Diana Šare: TURISTIČKI RAZVOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
Antun Alegro & Marin Bakić: PARKOVI I GROBLJA . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
Miroslav Katić: POLITIČKA PARTICIPACIJA MLADIH . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Silvio Šimić: STUDENTI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
Andrea Štalcar Furač: KULTURNE USTANOVE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Denis Mikšić: NEZAVISNA KULTURA U KARLOVCU. . . . . . . . . . . . . . . . . 77
Nikola Vukmanić: LIKOVNA UMJETNOST. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Marijan Bakić: SPORT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
IVIRA
J
A
KT
5
KA
RLOVA
C
UVOD
Može li se sudjelovati u predizbornoj kampanji, a u isto vrijeme ne sudjelovati?
Može li se baviti politikom, a da se ne bavi politikom?
Što znači uopće baviti se politikom? To možemo činiti kao aktivni političari koji
se natječu na izborima ili koji su samo pripadnici neke od političkih opcija. Baviti
se politikom, međutim, mogu i ostali građani, bez namjere da se prihvate neke
dužnosti.
U antičkoj Grčkoj oni koji se nisu bavili poslovima zajednice – politikom – nazivani su – idiotima. Onodobno grčko društvo je takve izopćavalo.
U moderno ili postmoderno doba kao da vrijedi sasvim druga logika – danas se
kolokvijalno smatraju idiotima oni koji se bave politikom, koji su zainteresirani za
pitanja zajednice. Ako se već netko upušta u politiku, tada se od njega očekuje
da se dočepa nekog počasnog statusa, moći i/ili novca. Ako to ne napravi, on
je – budala.
U djelovanjima političara prepoznaju se stoga uglavnom privatni interesi. Tada se
stvara atmosfera odbojnosti prema politici kao javnoj djelatnosti i većina poštenih
od nje zazire, pa se nepolitičnost počela smatrati vrlinom. Stvara se i atmosfera
straha, jer je proizvode oni koji su akumulirali političku moć radi privatnih interesa
i koji tu moć zlorabe suzbijajući drugačije interese i stavove.
Međutim, građani koji pripadaju civilnom društvu – bez obzira bili članovi neke od
nevladinih organizacija ili ne – mogu utjecati na formalnu politiku, na nju vršiti
pritisak, a čim to čine, djeluje se politički. A politički čin je i glasovanje, odnosno
odluka da se ne izađe na izbore.
Iz te interakcije u političkom prostoru rađa se razvoj društva i političke zajednice.
Od politike ne treba bježati, nego u njoj djelovati, u izbornoj utrci ili kao njezin
promatrač i kritičar, jer je to plemenito, a i u interesu svakog pojedinca je dobrobit
zajednice koje je član.
Ovaj projekt upravo želi pridonijeti takvoj komunikaciji i to je jedina njegova pretenzija. Udruga za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka nije motivi-
6
rana da nekoj političkoj opciji radi kampanju ili da drugoj ili trećoj radi antikampanju. Motiv je obogatiti javnu raspravu o problemima i mogućnostima Karlovca
u trenutku kada bi javna rasprava trebala biti najplodnija – uoči lokalnih izbora.
U tu svrhu smo zamolili javne djelatnike koji su se istaknuli kao kvalitetni na nekom području da podijele svoje poglede. Gdje je suradnja s pojedincima zaštekala, uglavnom radi nedostatka vremena uslijed drugih obaveza, uskočili smo sami i
priložili vlastite oglede te ih ponudili na kritiku javnosti. A kada smo birali autore
nije nam bilo važno je li netko aktivan političar ili je „običan“ građanin, odnosno
ako je aktivan u politici, kojoj političkoj opciji pripada.
Ovaj projekt ne sadrži gotova rješenja – a to i nije njegova namjera – ali sadrži
mišljenja na određene teme – ne sve – što bi trebalo biti dovoljno za barem maleni razvoj političke kulture i javnosti, a time ostvarujemo mnogo. Političari mogu
usporediti svoje poglede na pojedine teme s onima uvrštenima u ovoj publikaciji,
a birači mogu usporediti ovdje iznesene stavove sa stavovima kandidata za određene funkcije i svojim vlastitim pogledima.
I vlast i oporba u Karlovcu će se usuglasiti da u ovom gradu ne vlada blagostanje
kakvo je nekoć vladalo, da Karlovac nema onu važnost kakvu je imao u svojoj
prošlosti. Jedino što ovaj projekt želi jest da u dobroj vjeri i nepatvoreno obogati
raspravu o tome kako učiniti Karlovac ponovno ugodnijim za život i važnim gradom.
Prošlo je dovoljno od zlatnih karlovačkih vremena da se postavi pitanje – Kako
aktivirati Karlovac?
(urednik)
IVIRA
J
A
KT
7
KA
RLOVA
C
STANJE POLITIKE
Danko Plevnik
Damantio memorie – razvoj izbrisan iz sjećanja
Što se u Karlovcu od osamostaljenja i uvođenja demokracije najviše razvilo?
Groblje Jamadol! Metafora pokapanja odgovara i političkim rezultatima – s lica
zemlje nestala su brojna poduzeća i ustanove. U stalnoj gospodarskoj involuciji
rastao je samo broj nezaposlenih. Politika se u ratno vrijeme, razumljivo, morala
baviti obranom od agresije i saniranjem šteta, ali čim je rat završio, suspendirana demokracija spala je na partitokraciju. Politički život se organizirao na razini
stranačke pripadnosti, a stranke kao dionička društva, pa je glavna aktivnost bila
usmjerena na okupljanje članova, pripremu za izbore i podjelu postizbornog plijena. Politika kao strategija gospodarskog i društvenog razvoja, koja bi uključivala
i izvanstranački potencijal, nije zaživjela, zadovoljavajući se samo kazališnim diskusijama u Gradskoj vijećnici, gdje se oporba pravila da oponira vlasti, a vlast da
demokratski trpi drugačije mišljenje. Jedini politički program koji je funkcionirao
bilo je zapošljavanje članova stranke, čime se opterećivao gradski proračun te
private/public povezivanje s lokalnim tajkunima i zloporaba javnih poduzeća u
osobne i stranačke svrhe, bilo iskorištavanjem besplatnog rada javnih poduzeća
bilo financiranjem stranke, u čemu je prednjačio HDZ kao dio ukupnog koruptivnog djelovanja ove stranke na nacionalnoj razini, što kao model funkcioniranja
pokazuju recentna suđenja njenom bivšem vodstvu.
To nije prestalo, to se usavršilo!
Politika grada se privatizirala do te mjere da su razvojni projekti postali toliko
tajni da nisu izbijali na površinu. Interesi vlasti ostali su iznad interesa razvitka,
što su, uz iznimke pojedinih komunalnih ostvarenja gradonačelnika Bože Johe,
dokazivali i pripadnici opozicije kada su pobijedili na izborima. Taj je partitokratizam lapidarno izrazio gradonačelnik Damir Jelić kada je ustvrdio da su lokalni
mediji, Hrvatski radio Karlovac i Karlovački tjednik, služili “za političku promociju
8
i ništa drugo”. Izgubila se i definicija Karlovca koji je izašao iz Zvijezde, prepušten
selektivnoj devastaciji, zbog koje je nekad glavna ulica Radićeva postala simbol
remortalizacije, a ne revitalizacije koja se godinama sustavski bezuspješno obećavala. Umjesto okretanja razvoju proizvodnje, okretalo se razvoju proizvodnih
zona, bez većih uspjeha, jer je najveća karlovačka tvrtka HS produkt preseljena iz
Ozlja u urbanu zonu Banije.
Politika se reprezentirala krilaticom gradonačelnika Branka Vukelića o Karlovcu
kao “gradu ugodnog življenja” pa se njena djelatnost ograničila na poljepšavanje
grada, u čemu se isticalo poduzeće Zelenilo, zbog čega je grad dobivao priznanja,
a uz pomoć Ministarstva kulture dograđena je i Gradska knjižnica Ivan Goran
Kovačić. Međutim, takva koncepcija tražila je veću suradnju sa civilnim društvom
kako bi se detektirale aktualne potrebe građana. Izgrađen je mali mostić preko
Korane, rekreativan poligon uz staro atletsko igralište, dječje igralište uz pomoć
NATO-a, te obnovljeno Foginovo kupalište. Kupalište ispod Slapa Korane pretvoreno je u bajer i stalno stanište pataka i labudova. Za niz propalih investicija – od
auto-kampa do vojarni u Zvijezdi – kriva je antipolitika, nepostojanje politke.
Umjesto obnove opljačkanog i devastiranog Hotela Korane sada se predlaže da
se to mjesto rugla ovjekovječi izgradnjom mini hidrocentrale?! Iz sinergije sa zelenima spašene su topole u Nazorovoj. Premalo, u tih proteklih osam, šesnaest i
dvadeset i dvije godine. Grad koji ima proračun više od 200 milijuna kuna podbacio je u oživljavanju gospodarstva i otvaranja radnih mjesta. Uzrok? Loša politika,
koju su stanovnici izvan samog grada redovito honorirali.
S čime uspoređivati Karlovac? U 19. stoljeću bio je najrazvijeniji hrvatski industrijski grad, u 20. stoljeću spadao je među desetak najrazvijenijih u Jugoslaviji, a
danas ga je iza sebe ostavio Zadar, Pula pa čak i Čakovec. Ne može se više uspoređivati ni s Jastrebarskim, nekad gradićem od jedne ulice kroz koju se starom cestom prolazilo prema Zagrebu, da bi ga Financial Times uvrstio na sedmo mjesto
na popisu deset najperspektivnijih gradića južne Europe. Karlovac i njegova politika moraju se početi sagledavati kroz eurounijski kontekst jer prvog srpnja 2013.
Hrvatska postaje članicom Europske unije. To traži korjenitu promjenu ponašanja i
shvaćanja politike, ali i generiranja političara. I koalicije HDZ-a i SDP-a na lokalne
su medije gledale kao na svoj zabran, dok se u EU-u oni smatraju javnim servisom
koji služe građanima, a ne opslužuju političare. Europska politika propisuje kriterije u svim segmentima društva, čime se izbjegava nedozvoljen utjecaj osobnog
IVIRA
J
A
KT
9
KA
RLOVA
C
ili stranačkog voluntarizma. Upravljanje ljudskim resursima bit će važnije nego
ikada u povijesti, jer drugih resursa nemamo, a živimo u doba globalnog tržišta.
Ono što bi bilo prijeko potrebno učiniti je departizacija politike i približavanje nužnim meritokratskim standardima, koji bi značili veći upliv kompetentnijih kadrova.
Politika će morati postati transparentnija i društvenija u smislu da će se o nekim
širim i za zajednicu važnijim problemima morati odlučivati na referendumu.
Karlovačkoj politici bi trebao konsenzus o prihvaćanju demokracije u tom smislu da stranke počnu prihvaćati izbornu volju građana, a ne kupovati prebjege.
Sve je to već trebalo biti odavno iza nas, međutim, mentalni sklop ljudi koji se
bave politikom i dalje je takav da im je razvijenija svijest o osobnoj koristi, nego
o općem dobru. Akteri lokalne politike ne bi se smjeli služiti politizacijom kako
bi izbjegli rješavati političke probleme i probleme politike. Lokalna politika je iz
koristoljubivih i čak iracionalnih razloga predugo djelovala opstrukcijski štetno,
što je usporavalo razvoj, za razliku od nekih manjih sredina poput Dugopolja
kraj Splita, koje su ga stimulirale. Jedno je zamišljati novu karlovačku politiku, a
drugo vjerovati može li ona nastati i napredovati? Inercija dosadašnjeg shvaćanja
i prihvaćanja politike ne daje nadu. To se odnosi i na političare i na stranke i na
građane. A bez kritične mase boljih političara i boljih birača, karlovačka politika
će ponirati u abuliu carolostadiensis pošto masa kritičara ne izlazi na izbore i ne
sudjeluju u javnim političkim diskusijama. A i Karlovac je polis!
10
PRORAČUN
Dario Janković
U stvaranju novih vizura Karlovca osrednjost
mora biti zabranjena riječ
Iz usta predlagatelja, svi dosad doneseni proračuni Grada Karlovca bili su istovremeno i razvojni i socijalni, pa pored toga i uravnoteženi. Što se krije iza ovih
uobičajenih političkih floskula? Govore li one išta o samom proračunu, o predlagatelju, politici koja predvodi ovaj grad, o tom gdje smo sada i kud stremimo?
Nažalost, ništa.
Naravno da je proračun uravnotežen, pa Zakon niti ne dozvoljava donošenje proračuna koji ne bi imao uravnoteženu prihodnu i rashodnu stranu. Je li istovremeno i razvojan i socijalan i koliko je to on razvojan, a koliko socijalan, i zašto nakon
toliko godina mora biti i dalje socijalan, ako je sve te silne godine bio razvojan?
Gdje su plodovi tog svakogodišnjeg razvoja?
Pa kakav je taj naš proračun?
Prije odgovora na to pitanje valja razriješiti dvojbu treba li o njemu progovarati
brojkama, jer proračun to jest, i/ili riječima ga opisati kao politiku koju provodi vlast koju smo demokratski izabrali, kojoj smo dali mandat da umjesto nas
upravlja gradom, da u stvarnost pretoči obećanja kojima nas je hranila u izbornim
kampanjama, kojoj smo konačno povjerili naše novce na četiri godine. Za mene
nema, niti je ikad bilo dvojbe. Proračun nisu puste brojke, nego odraz politike u
kojem se ogleda način upravljanja, znanje, htijenje, sposobnost, strategije, pravci
razvoja i konačno vizija. Ipak, od brojki se ne da pobjeći.
Karlovački je proračun, promatrajući ukupne prihode i primitke proračuna u posljednjih desetak godina, sve do 2008. godine, bilježio stalni rast, da bi od 2009.
nastupilo vrijeme njegova stalnog smanjivanja.
IVIRA
J
A
KT
11
KA
RLOVA
C
Ukupni prihodi i primici
Izvor: podaci o proračunu sa službenih web stranica Grada Karlovca
Ukoliko iz proračuna isključimo prihode od prodaje imovine, te primitke od zaduživanja, odnosno viškove prethodnih razdoblja, ovaj trend je i uočljiviji. Usporedimo li pak proračun s gradovima slične veličine, niti jedan nema manji proračun
od Karlovca.
PRIHODI I PRIMICI
Plan
2012 R4.
Izvršenje
2011
porezni prihodi
109
101
pomoći
25
27
komunalna naknada
32
31
komunalni doprinos
2
3
ostali prihodi
15
13
Ukupni prihodi (bez imovine)
183
175
Izvor: podaci o proračunu sa službenih web stranica Grada Karlovca
2010
115
22
29
2
18
186
2009
126
21
29
5
17
198
2008
127
15
30
13
19
204
2007
121
15
27
3
14
180
Jasno je da se prijelomna točka dogodila 2009. godine, kao što je i sasvim izvjesno da će se opravdanje za slabije punjenje proračuna tražiti upravo u krizi koja
se najavljuje s kolovozom 2008., da bi u svojoj punoj snazi nastupila upravo u
toj, izbornoj, 2009.
Svima je, dakle, već prilikom stvaranja proračuna te godine, bilo jasno da je pred
nama teška kriza – ne recesija – i da izlazak iz krize nije moguć dotadašnjim
ponašanjem. Gradska se vlast, međutim, ponašala kao da nema krize, kao da
ovaj grad živi izoliran od ostatka svijeta, kao da će nas ignorancija i stalna mantra
da nismo ni u recesiji ni u krizi obraniti od svega lošeg što takva stanja u sebi
nose. Da apsurd bude veći, valja podsjetiti da je prvi akt novoizabrane HDZ-ove
gradske vlasti nakon izbora bio rebalans proračuna s povećanjem na nedostižnih
270 milijuna kuna.
12
Umjesto štednje, a tada je to imalo smisla, novac se trošio klijentelistički. Kupovala
se naklonost političkih partnera, sve radi obnašanja vlasti, nauštrb razvojnih, socijalnih i inih ciljeva. Umjesto poticanja investicija, investicijskog ozračja, gradska
je vlast vodila sudski spor, sa sasvim izvjesnim ishodom, zbog zabrane gradnje autokampa koji je imao sve potrebne građevinske dozvole. Umjesto prihoda plaćali
su odštetu, umjesto poruke „dođite i gradite“, investitorima su rekli „odlazite“.
Namjesto umješnog i brzog vođenja projekta izgradnje pročistača otpadnih voda
financiranog europskim bespovratnim sredstvima i privlačenja novog novca, usredotočili su se na međustranačka prepucavanja i dokazivanje kako je riječ o jednom potpuno beskorisnom i skupom projektu. Samo uzgred, radi se o bespovratnim sredstvima od 23,5 milijuna eura, odnosno 26,5 pribroji li se tome i donacija
iz proračuna, a to je 199 milijuna kuna. To je jedan cijeli gradski proračun ili više
no što je Grad uložio, odnosno planirao uložiti, u nabavu nefinancijske imovine u
razdoblju od 2007. do 2012. godine.
Umjesto ulaganja u infrastrukturne projekte koji će u vrlo brzom vremenu vraćati
uloženo i povećavati zaposlenost, Grad je ulagao u vrtić, dvoranu, izgradnju reflektora na stadionu sada županijskog ligaša.
Iako su u Gradu bili skloni kreativno koristiti službene statističke podatke pa dokazivati da imaju mjere kojima potiču zapošljavanje, ne mogu se oteti dojmu da
je jedina prava mjera poticanja zapošljavanja bila u vidu zapošljavanja u gradskoj
upravi, poduzećima i ustanovama u vlasništvu Grada. Po političkoj podobnosti ili
ne, sasvim je svejedno. Ilustracije radi, dovoljno je naznačiti tumaranje organizacije
gradske uprave, koja je u jednom trenutku imala jedanaest upravnih odjela s isto
toliko pročelnika.
Jesmo li u posljednjih pet godina investirali u nove kapacitete, gradili, stvarali
novu vrijednost, poticali zapošljavanje ili smo pretežito trošili? Evo par podataka iz proračuna. U promatranom su razdoblju rashodi za nabavu nefinancijske
imovine značajno varirali pa su se kretali od jedne šesnaestine 2011. godine do
jedne petine 2007. godine ukupnih prihoda proračuna1. Istovremeno su se rashodi plaća i drugi troškovi zaposlenih, koji se financiraju iz proračuna, gotovo bez
izuzetka, ostvarivali u visini jedne četvrtine proračuna.
1
bez prihoda po osnovu prodane imovine
IVIRA
J
A
KT
13
KA
RASHODI
nabava nefinancijske imovine
plaće i troškovi zaposlenih
indeks UP = 100 - izgradnja
indeks UP = 100 - zaposleni
Plan
2012 R4.
30
47
16%
26%
RLOVA
C
Izvršenje
2011
11
45
6%
26%
2010
36
47
19%
25%
2009
35
48
18%
24%
2008
32
46
16%
23%
2007
36
39
20%
22%
Naravno da je moguće prigovoriti da su ovako izvučeni podaci nereprezentativni.
Ponovno tražiti opravdanja izvan sustava, same gradske uprave, lamentirati o krizi
i pritom ništa ne činiti da se stanje iz osnova promijeni. Neracionalnom poslovanju u Gradu u prilog ide i činjenica da je Grad u proteklih šest godina ostvario
čak 40 milijuna viška prihoda nad rashodima, da, dakle, nije uspio potrošiti niti
ovako oskudne prihode. Reći će netko „pa što, ostvarili su višak“ i protumačiti to
kao nešto dobro. Sasvim suprotno, ovo je još jedan dokaz da se nije kvalitetno
planiralo, da se nije predano i dobro radilo i da su zbog toga ostajala neutrošena značajna financijska sredstva. Danas je Gradu na raspolaganju 19,4 milijuna
kuna viška proračunskih sredstava iz prethodnih razdoblja. Iznos gotovo jednak
zaduženju proračuna iz 2009. i 2010. godine, koji uložen u već spomenute reflektore ili u temeljni kapital neke nove toplane sigurno neće ostvariti povratne
efekte na sam proračun.
Kako dalje i imamo li uopće šanse, jer – ruku na srce – ipak smo u „debeloj“ krizi?
Kao prvo, ovom Gradu treba mala, efikasna i dobro plaćena uprava. Pri tom više
nema mjesta eksperimentiranju ustrojem gradskih službi, političkog uhljebljivanja „svojih“ i koalicijskih kadrova. Tko god došao na vlast sa slijedećim izborima
to mora shvatiti. Potrebno je stvarati profesionalnu upravu pri čemu je apsolutno
nevažno iz koje stranke dolazi koji gradski činovnik, nego zna li raditi, posjeduje
li vještine, znanja i motivaciju za dodijeljeni mu posao. Ovakvo postupanje ne
mora nužno nositi uštede po gradski proračun. Zadržavanje iste mase novca za
plaće raspoređene na znatno manji broj ljudi, značajno bi utjecala na rast plaća,
mogućnost nagrađivanja za posebna radna dostignuća, a time i na motivaciju
za rad gradskih zaposlenika. Jasno je da je odgovornost i gradskih zaposlenika i
političkih čelnika uvjet bez kojeg se ovdje ne može.
Nakon sređivanja gradske uprave slijedeći korak, kojeg je bez odgađanja potrebno
učiniti, jest racionalizacija gradskih poduzeća i ustanova, čemu treba prethoditi
14
dubinski snimak stanja i procesa u svim gradskim kolektivima. U racionalizaciji
ovog segmenta ne treba se libiti niti od ukidanja, spajanja i/ili promjene organizacijskih struktura promatranih trgovačkih društava i ustanova. Dodatni uvjet
racionalizacije je depolitizacija rukovodećih mjesta. Ovo ne znači da direktori i
ravnatelji ne mogu biti članovi političkih stranaka, no to im ne može i ne smije biti
jedina akreditacija za postavljenje na ova mjesta. Osobno se, kao gradonačelnik,
ne bih libio imati na mjestu direktora uspješnog znalca, pripadnika druge političke
opcije. Racionalizacijom gradske uprave i gradskih tvrtki i ustanova tek bi se stvorio okvir koji može generirati mjere za povećanje i održavanje fiskalnog kapaciteta
gradske blagajne.
Tko se usudi pokušati, pobjeđuje. Stoga valja, vodeći se vizijom prosperitetna
grada, usvojiti strategiju razvoja Karlovca, neopterećenu kratkim ciljevima i brzim
dobicima. Bez obranaštva i traženja alibija za mogući neuspjeh, u novousvojenoj
strategiji se mora ogledati ambicija, doza drskosti pa i pretencioznosti, hrabrosti
da se prekine sa starim načinom rada. U njoj, kao i u ponašanju gradskih dužnosnika i službenika, osrednjost mora biti zabranjena riječ.
Gradska vlast mora osmisliti projekt ili više njih koji će biti okidač razvoja, stvaranja novih vizura nekog novog Karlovca. Pored toga, Grad mora financirati i
projekte koji brzo vraćaju uloženo, koji jamče očuvanje i stvaranje novih radnih
mjesta, dakle projekte koji već „sutra“ mogu osigurati povrat uloženog nazad u
proračun kako bi cijeli ciklus mogao početi ispočetka.
Istovremeno, iako su nam proračunski prihodi nasušno potrebni, valja, s ciljem
privlačenja novih investitora, razmotriti određena porezna rasterećenja – porezne olakšice, odreći se dijela sadašnje potrošnje u korist sutrašnjeg prosperiteta.
Suprotno dosadašnjoj praksi, poticati javno privatno partnerstvo, otvoriti prostor
mogućim greenfield investicijama i stvoriti preduvjete da sutra naplaćujemo
daleko veća sredstva iz komunalne naknade no što je to danas slučaj, novim
stambenim izgradnjama otvoriti prostor novim stanovnicima Grada koji mogu
raditi i izvan Karlovca, u Zagrebu primjerice, a ovdje puniti proračun porezom na
dohodak.
Naravno da će nam za ostvarenja ovako ambiciozno i dinamično postavljenih
planova nedostajati financijskih sredstava, no Grad je ovom trenutku relativno
nisko zadužen i može posegnuti za novim kreditima. Protivnik sam zaduživanja
IVIRA
J
A
KT
15
KA
RLOVA
C
za projekte koji će vraćati uloženo kroz dugo razdoblje, ali imperativ pokretanja
s mrtve točke nalaže nam korištenja tuđih financijskih sredstava koja se u ovom
trenutku možda čine skupa, no i to je rješivo. Danas nešto neatraktivnije kredite
sutra je moguće uspješno refinancirati i/ili reprogramirati. Ovo govorim iz vlastitog iskustva.
Pristupanje Europskoj uniji i mogućnost korištenja europskih strukturnih i kohezijskih fondova dodatni je okidač koji može i mora pomoći u ostvarenju zacrtanih
ciljeva.
Za kraj neka mi bude dozvoljeno poslužiti se riječima karlovačkog kolumniste
Tihomira Ivke ispisanih u izvrsnoj kolumni povodom donošenja proračuna grada
Karlovca za 2012. godinu: Dani industrijske slave Karlovca su sad već daleka
prošlost, ali on i dalje stoji na atraktivnoj lokaciji kroz koju vode svi važni putovi
između sjeverne i južne Hrvatske, Karlovac je iza Zagreba i Rovinja treći grad po
ostvarenom profitu poduzetnika zahvaljujući tvrtkama koje zapošljavaju na stotine radnika kao što su HS produkt, Karlovačka pivovara, Alstom…(Ne)zaposlenost
ne odskače bitno od prosjeka. U čemu je onda problem?.
Problema nema, sve je u našim glavama.
16
RURALAN RAZVOJ I SOCIJALNO
PODUZETNIŠTVO
Milan Medić
Mikroregije, jeftin kapital i društveno
poduzetništvo ključ za razvoj ruralnog prostora
Ruralni razvoj nije samo poljoprivreda. On se ostvaruje i turizmom, industrijskim
pogonima, uslužnim djelatnostima, društvenim kulturnim i sportskim obrazovnim
sadržajima i svim ostalim djelatnostima. Samo poljoprivreda ne može osigurati
kvalitetan razvoj. Ipak jest najvažnija dohodovna djelatnost, pa analizu stanja i
u karlovačkom ruralnom prstenu treba započeti s analizom stanja u njoj. Pritom
valja napomenuti da se poljoprivredna politika u najvećem dijelu ne može voditi
na gradskoj razini, pa je ona u Karlovcu samo odraz stanja naše nacionalne poljoprivrede ili onoga što je od nje preostalo.
Hrvatska poljoprivreda trpi od nekoliko ozbiljnih strukturnih problema koje nisu
uspjele riješiti niti lijeve niti desne vlade. Prije svega to je vrlo neuspješan oblik
privatizacije. Uništavanje okosnice komunističke privrede – velikih industrijskih
i poljoprivrednih kombinata – pokazalo se kao katastrofalna pogreška. Temelj
domaće poljoprivredne proizvodnje čine i danas obiteljska poljoprivredna gospodarstva s ukupnim udjelom od čak 99 posto od svih registriranih poljoprivrednih
gospodarstava u Hrvatskoj. Prosječna površina koju mala obiteljska gospodarstva
obrađuju iznosi 5,6 hektara i koriste ukupno 83,8 posto svih obrađenih površina. Ovi podaci jasno govore o tome da je jugoslavenska poljoprivreda bila, pa i
hrvatska do danas ostala, gotovo potpuno privatna. Država je upravljala samo
glavnim prerađivačkim kombinatima, koje se moglo mnogo kvalitetnije privatizirati na način da se postupno prodaju zaposlenicima, jednako običnim radnicima, kao i upravljačkom i stručnom kadru, po uzoru na američki model radničkog
IVIRA
J
A
KT
17
KA
RLOVA
C
dioničarstva ili zadružne modele kakvi postoje u zemljama Europske unije. Na
taj način su se mogli postupno stvoriti kolektivni, zadružni lanci malih dioničara
poput talijanskog sustava LEGE coop, nizozemskog Agrifirma i mnogih sličnih
sustava koji u zemljama EU predstavljaju okosnicu poljoprivredne proizvodnje.
Umjesto toga, hrvatska je poljoprivredno-prerađivačka industrija privatizirana na
način kriminalne pljačke te predana špekulantskim skupinama koje nisu nikada
imale ikakve ozbiljne razvojne planove osim vlastitog bogaćenja sa što manje
ulaganja u rad i razvoj.
Kada je na ovaj način slomljena kralježnica hrvatske poljoprivredne industrije, nije
više bilo osnove oko koje bi se mogla organizirati bilo kakva smislena proizvodnja, pa je nestalo okosnice privrede koja bi se mogla suprotstaviti pogubnim utjecajima liberalizacije tržišta u koju je Hrvatska klizila po diktatu ulaska u svjetske
asocijacije poput Svjetske trgovinske organizacije.
Stari sustav je uništen bez da je stvoren novi i hrvatska poljoprivreda se našla
nezaštićena na vjetrometini „slobodnog tržišta“. Neorganizirana i razbijena, nije
se mogla nositi s uvoznom konkurencijom. Sve veći deficit u robnoj razmjeni s
inozemstvom, zapuštanje obradivog zemljišta, gašenje proizvodnje – naknadne
su posljedice posljedice potpuno promašene i bezidejne državne politike.
U takvim okolnostima posve su razumljivi podaci koji govore o tome da niti stanje
u karlovačkom ruralnom prstenu nije ništa bolje. Primjetni su znakovi deindustrijalizacije i deagrarizacije ovog područja. Tako od ukupnog broja poduzeća u
2012. u Karlovcu u ruralnim područjima djeluje samo 3,7 posto, od toga svega
šest poljoprivrednih poduzeća, dok se od ukupnog broja obrta samo njih 18 posto
nalazi u ruralnom prstenu. Broj OPG-a se također smanjuje. Stočarska proizodnja
bilježi snažan pad. Tako se od 2003. do 2010. broj muznih krava smanjio za 78
posto, a proizvodnja mlijeka je u 2012. pala na 74,4 posto proizvodnje iz 2004..
Broj koza je u istom razdoblju smanjen za 450 posto, a svinja za 580 posto. Usprkos tome što 54,9 posto površine Karlovca čine poljoprivredne površine, sasvim
je jasno da se gotovo svi pokazatelji poljoprivredne proizvodnje strmoglavljuju –
jedino broj ovaca bilježi rast od 140 posto u deset godina. Postavlja se pitanje što
se u takvim okolnostima uopće može učiniti na gradskoj razini?
Kada država nema smislenu viziju razvoja i kada nacionalna politika potpuno
izostane, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, jedino što se može napraviti na lokalnoj
18
razini jest da se pokuša stvori usporedan lokalni sustav u malome. Zamjena za
nacionalnu politku.
Prvi korak je donošenje strategije razvoja. To je Karlovac napravio 2012. usvajanjem Strategije integralnog razvoja ruralnih područja grada Karlovca za razdoblje
2011-15. Radi se o hrabrom potezu, ali se na njega čekalo više od 20 godina, no
i to je mnogo bolje nego da je planiranje potpuno izostalo. Karlovac je prvi grad
te veličine u Hrvatskoj koji je izradio strategiju razvoja ruralnih područja.
Drugi problem predstavlja činjenica da je Hrvatska obično uvijek dobra u planiranju, a slaba u provedbi. I na državnoj i na gradskoj razini postoje brojne strategije
čija je primjena potpuno zamrla. Zato treba tek vidjeti hoće li se gradska ruralna
strategija doista početi primjenjivati.
Jedna od poluga razvoja koja se u tom smislu može iskoristiti jest skora primjena
LEADER programa ruralnog razvoja EU. U tom smislu Karlovac je možda imao
više sreće nego vlastitih zasluga, jer su okolne ruralne općine pristupile stvaranju lokalnih akcijskih grupa. To su razvojne mikro-regije ustrojene sukladno
europskoj LEADER metodologiji ruralnog razvoja, a predstavljaju područja koja
zajedno planiraju i provode programe razvoja i financiraju ih iz potpora europskog strukturnog fonda LEADER. U Karlovačkoj županiji su osnovana ukupno tri
LAG partnerstva, dva izravno okružuju Karlovac. Na sjeveru u području pokupske
nizine djeluje LAG Vallis Colapis, a na jugu LAG Petrova gora. Grad je već prvih
18 mjesnih odbora uključio u LAG Vallis Colapis, a preostale se jedinice mjesne
samouprave mogu uključiti u LAG Petrova gora. Razvojna sinergija koja se time
može polučiti nosi u sebi mogućnost da se gradski programi ruralnog razvoja
financiraju podjednako iz LEADER programa, kao i iz drugih EU i nacionalnih
izvora, a mjere iz strategija okolnih LAG-ova koriste za razvoj ruralnog područja
Karlovca. Uskoro će se vidjeti da li smo uspjeli iskoristiti ove mogućnosti.
Glavni indikator provedbe navedenih strategija bit će jasno vidljivi iz razvoja potpornih ustanova, koje već postoje na državnoj, županijskoj i gradskoj razini, ali
sve su kratkog daha, ako nisu popraćene jednom ključnom potporom – lakim
pristupom jeftinom kapitalu. Nedostaje sustav razvojnih banaka kod kojih poduzetnici, obrtnici i poljoprivrednici u ruralnom području mogu doći do jeftinih i
lako dostupnih sredstava. Komercijalne banke već po svojoj prirodi nisu takve invasticijske ustanove, a u Hrvatskoj su one još i dodatno opterećene kratkovidnom
IVIRA
J
A
KT
19
KA
RLOVA
C
profitno usmjerenom politikom. Hrvatske banke su trenutačno pune sredstava,
ali ih ne žele plasirati u realni sektor po povoljnim uvjetima i tako produbljuju
krizu. Kapital je u Hrvatskoj dostupan samo pod krajnje špekulantskim uvjetima.
Kamatne stope i ostale obaveze koje nameću komercijalne banke danas se u Hrvatskoj mogu servisirati samo iz visoko profitnih djelatnosti u kratkom vremenu,
a poljoprivreda i druge razvojne djelatnosti u ruralnom području to jednostavno
nisu. Time banke guraju društvo i same sebe u dublju krizu. Dakle, potrebna nam
je nova vrsta banaka ili barem nova vrsta investicijskih fondova.
Ulaskom u EU se ionako gasi sustav državnih poticaja kojima se do sada kupovao socijalni mir u ruralnom području i prikrivao strmoglavi pad poljoprivredne
proizvodnje. EU fondovi nisu namijenjeni onima koji nemaju vlastitog kapitala.
Oni su povoljni samo onima koji već imaju ili lako mogu doći do kapitala. Jedini
razuman korak je stvaranje novih financijskih mehanizama. Ovo je ispit na kojem
će se pokazati dubina i iskrenost svake lokalne razvojne politike.
Zato je realno očekivati da je osnivanje nove razvojne banke, ili makar razvojnog
fonda kod neke od postojećih komercijalih banaka, prvi i osnovni korak koji se
treba poduzeti na lokalnoj razini. Bez toga sva savjetodavna pomoć raznih komora i službi će ostati prazne riječi. Svjetska i europska iskustva u tom pogledu
govore u prilog jačanju etičnih i socijalnih lokalnih razvojno usmjerenih banaka.
S produbljivanjem krize u Europi i u Sjedinjenim Američkim Državama sve više
jača pokret za povlačenje sredstava iz velikih komercijalih i profitno usmjerenih
banaka i njihovo ulaganje u socijalne i etične razvojne banke. U razdoblju produbljivanja svjetske gospodarske krize između 2008. i 2010. godine sektor etičnog
i socijalnog bankarstva je u zemljama EU i SAD doživio rast od 30 posto, dok su
u isto vrijeme vodeće komercijalne banake doživljavale krahove i nacionalizacije.
Zato se i kod nas izlaz se mora tražiti u posve novim pristupima.
Pitanje socijalnog i etičnog bankarstva vodi nas izravno do pitanja društvenog
poduzetništva. Riječ je o poduzećima koja se vode onime što se obično naziva
„trostruka bilanca“ koju predstavljaju dobit, zajednica i okoliš. Drugim riječima,
radi se o poduzećima koja svoju dobit ne dijele vlasnicima, nego je koriste za
ulaganje u razvoj te postizanje društvenih i okolišnih ciljeva.
Izlaz ne možemo očekivati od paradigmi koje su nas u krizu dovele. Stoga je potrebno istraživati svjetske trendove i pokušati primjeniti ono što se pokazuje kao
20
mogući smjer izlaska. Društvena ili socijalna poduzeća su još jedna dio ekonomije
koji u uvjetima krize bilježi sve veći rast. Vezano za naša ruralna područja, ova
koncepcija može biti zanimljiva za pokretanje isprva malih lokalnih poduzeća u
vlasništvu udruga građana, preko kojih bi se poticalo zapošljavanje teško zapošljivih skupina i obnavljanje zapuštenih javnih zgrada ili poslovnih prostora. U
zemljama EU i SAD brojni su slučajevi mirko i malih poduzeća koje vode lokalne
udruge građana, a bave se turističkim, kulturnim, poljoprivrednim ili kozmetičko-farmaceutičkim poslovima kao što su uzgoj i prerada ljekovitog bilja, izrada
suvenira, proizvodnja hrane, odjeće i slično. U našem ruralnom prostoru postoje
udruge koje bi ovakve projekte mogle pokrenuti. Udruga Zvono uz Kupu iz Zamršja već pokreće značajan projekt izrade replike kupske žitne lađe koja će se koristiti za turističke svrhe. Udruga je financiranje projekta osigurala iz potpora IPA
programa. Ovakva iskustva treba podržati kao začetke socijalnog poduzetništva
u ruralnim prostorima.
Ukoliko bi na malim primjerima društveno poduzetništvo zaživjelo, moglo bi se
prijeći i na stvaranje većih poduzeća koja bi bila zasnovana na društvenom poduzetništvu. U takve veće projekte može ući i Grad kao jedan od partnera. S
obzirom na odlična iskustva Karlovca s izgradnjom sustava za pročišćavanje otpadnih voda, možda je zanimljiv primjer poduzeće Welsh Waters (Velške vode)
koje gospodare vodopskrbom i odvodnjom u Walesu i zapadnoj Engleskoj. Ovo
je poduzeće izvorno bilo javno koje je u ranim 1990-ima privatizirano. Britanska i
svjetska iskustva s nacionalnizacijom komunalnih usluga su se pokazala katastrofalnima, pa su brojna poduzeća nakon propasti u koju ih je odvela privatizacija ili
ponovno nacionalizirana ili pretvorena u društvena/socijalna poduzeća. Jedno od
takvih poduzeća je i Welsh Waters koje je sada u vlasništvu brojnih neprofitnih
organizacija i niza lokalnih samouprava. Sva dobit se reinvestira u povećanje kvalitete usluga, zapošljavanje i smanjivanje troškova pružanja usluge. Slično bi se i
sustav vodovoda i kanalizacije Karlovca mogao postupno pretvarati u poduzeće
koje bi gospodarilo voopskrbom i odvodnjom na području cijele županije, a bilo
zasnovano na načelima društvenog poduzetništva.
Da to nije nemoguće napraviti u hrvatskim uvjetima svjedoče iskustva istarske
općine Bale. Ona je 2005. potakla građane na osnivanje poduzeća u vlasništvu
lokalne zajednice. Građani su malim ulozima od 15.000 do 50.000 kuna mogli
ostvariti vlasnička prava u zajedničkom poduzeću. Tako je Općina raskinula dota-
IVIRA
J
A
KT
21
KA
RLOVA
C
dašnje koncesije s tvrtkama koje su koristile njihove auto-kampove i druge resurse, te ih dala na upravljanje novom poduzeću koje je osnovala u javno-privatnom
partnerstvu s više od 900 lokalnih obitelji, a njezin vlasnički udio je 14,7 posto.
Prihodi koje je samo do 2010. novo poduzeće donijelo u proračun popeli su se do
2,5 milijuna kuna godišnje, što je u usporedbi s 250.000 kuna godišnje koliko su
do 2005. plaćali koncesionari, porast od deset puta.
Karlovac bi mogao pokrenuti slične društvene poduzetničke inicijative koje bi
pokušale riješiti pitanja kao što su pokretanje proizvodnje na zapuštenim poljoprivrednim površinama, recikliranje otpada i smanjivanje pritiska na odlagalište
Ilovac, obnova zapuštenih javnih objekata i pokretanje proizvodnje i novih oblika
usluga u njima...
Na koncu, najveći kapital Karlovca je ljudski. Malo je poznato da je Karlovac jedan od rijetkih gradova te veličine u Hrvatskoj koji ima dovoljno sposobnih u javnim službama, gradskim poduzećima, udrugama i poslovnom sektoru koji znaju
kako privući sredstva i pokrenuti razvojne programe. Na prvom mjestu istaknimo
Jedinicu projekte implementacije u Vodovodu i kanalizaciji. Riječ je o vrhunskom
timu stručnjaka koji rukovode ogromnim infrastrukturnim projektom izgradnje
sustava za pročišćavanje otpadnih voda. Malo građana zna da su ukupno raspoloživa sredstva ISPA programa za Hrvatsku iznosila 69 milijuna eura. Od toga
je karlovački projektni tim uspio povući 22,5 milijuna eura, dakle trećinu. Tako
je ljudski kapital u Jedinici projektne implementacije za provedbu ISPA projekta
najveće razvojno bogatstvo Karlovca.
No, bogatstvo ljudskih kapaciteta se ne završavaju samo na tome. Gotovo svi
upravni odjeli Grada imaju izrazito iskusno osoblje za pisanje razvojnih projekata,
što je situacija gotovo nezamisliva za većinu hrvatskih županijskih središta. U
urbanom dijelu Karlovca imamo nekoliko profesionalnih udruga koje su već sada
postale okosnica povlačenja EU sredstava, a i u ruralnom pojasu djeluje nekoliko
takvih udruga. Stoga, unatoč tome što u ruralnom prostoru i dalje nedostaju
realni financijski mehanizmi razvoja, Karlovac barem ima dva značajna elementa
– ljude i svijest da razvoj treba početi planirati. Naredno razdoblje će pokazati da
li smo ove poluge znali iskoristiti na korist razvoja naših ruralnih zajednica.
22
FONDOVI EUROPSKE UNIJE
Mario Protulipac
Treba se pri izradi projekata fokusirati na
ciljeve, a ne novac. EU nije Djed Mraz
Službene statistike za Karlovačku županiju pokazuju solidne rezultate, ali isto
tako treba biti realan i reći kako se u okviru Karlovca nisu iskoristile sve šanse i
mogućnosti za pokretanje razvojnih projekata uz pomoć sredstava koje je u pretpristupnom periodu nudila Europska unija. Naravno, kod ove poprilično paušalne
ocjene, trebalo bi razdvojiti civilni, javni i poslovni sektor, jer niti je jednaka bila
dostupnost sredstava, niti su jednaki ostvareni rezultati.
Kod civilnog sektora situacija je kao i na razini državne – vrlo dobra. Udruge su
kvalitetu usluga obogatile upravo projektima koje je financirala EU. Dobri primjeri
su i škole koje su aktivno uključene u pretpristupne programe i programe mobilnosti. Veleučilište je uspješno koristilo EU fondove za jačanje vlastitih kapaciteta,
Hrvatski zavod za zapošljavanje-Područni ured Karlovac također ima nekoliko samostalno odrađenih projekata ili partnerstva.
Poslovni sektor do sada nije imao previše prilika, jer su ozbiljni natječaji namijenjeni malim i srednjim poduzećima tek otvoreni. S druge strane u kontekstu
razvoja poduzetništva javni je sektor propustio odlične prilike u korištenju fondova za poslovnu infrastrukturu, putem koje su mogla biti ishođena sredstva za
poslovne zone, poduzetničke inkubatore i javnu turističku infrastrukturu.
Grad je do sada vrlo rijetko na natječaje iz IPA fondova izlazio samostalno, a link
„projekti“ na službenim mrežnim stranicama Grada otkriva isključivo podatke o
velikom ISPA projektu iz 2009. godine. S druge strane, Grad je često bio partner
IVIRA
J
A
KT
23
KA
RLOVA
C
drugim organizacijama. Otvorena vrata partnerima govore o prepoznavanju važnosti projekata, ali od Grada se ipak očekuje aktivnija uloga i zato ostaje dojam
da se nije napravilo sve što se moglo.
Ako fokus stavimo na budućnost, to jest na razdoblje od 2014. do 2020. godine,
na lokalnoj je razini potreban aktivniji i efikasniji sustav. Navedeni prijedlozi za
poboljšanje iskoristivosti EU fondova uglavnom su vezani uz lokalnu samoupravu, ali su također primijenjivi na sve dionike – od udruga, institucija do gradskih
poduzeća.
1. Reformirati gradsku upravu. „Projekti“ bi trebali postati strateško opredjeljenje, što u prvom redu znači da bi se gradska uprava trebala transformirati
iz dosadašnje funkcionalne organizacije u neku vrstu matrične organizacijske
strukture, s jasno podijeljenim ulogama, efikasnijom vodoravnom suradnjom
između odjela i vanjskih subjekata, te smanjenjem broja „kontrolnih točaka“
od donositelja odluka do operative. U prijelaznom razdoblju organizacijska
novina bi se mogla provesti putem Ureda za upravljanje projektima (PMO) koji
bi imao široki djelokrug – od informiranja, koordinacije odjela u identifikaciji
i provedbi projekata, praćenju i vrednovanju te utvrđivanju cjelokupne metodologije djelovanja. Svaki odjel bi bio odgovoran za razvoj projekata iz vlastite
domene, a PMO bi predstavljao vrstu tehničke pomoći. Ured za upravljanje
projektima imao bi ulogu upravljanja „korporativnom“ bazom znanja koja bi
bila na raspolaganju odjelima i partnerima Grada, a na operativnoj razini bili bi
usko povezani sa Županijskom razvojnom agencijom.
2. Odrediti kriterije za odabir projekata. Na tjednoj osnovi u javnost se plasiraju ideje za potencijalne projekte čiji autori izvor financiranja vide upravo u
EU fondovima. Postoje Strategija integralnog razvoja ruralnih područja Grada
Karlovca, Strategija razvoja ljudskih potencijala Karlovačke županije, Strategija razvoja turizma Grada Karlovca, Lokalna agenda za karlovačke rijeke, u
nastanku je i sportska strategija, koje uz Županijsku razvojnu strategiju čine
veliku bazu projketnih ideja. U toj šumi ideja potrebno je napraviti reda, a
za to trebaju kriteriji poput izvjesnosti uspjeha, cost-benefit efekta, vremena
povrata, radnih mjesta, vidljivosti. Bez kriterija nemoguće je odrediti popis prioritetnih projekata. Bez popisa prioritetnih projekata preostaje samo stihijsko
i nekoodinirano apliciranje, bazirano na osobnim afinitetima i klijentelizmu.
24
3. Surađivati s različitim dionicima. Koordinacijom s udrugama, institucijama poput HZZ-a, Centra za socijalnu skrb, škola i učilišta te gradskim poduzećima - Grad će imati značajnu ulogu u funkciji nositelja ili partnera. Nacionalna
sredstva financiranja će se smanjivati odnosno preusmjeravati u sufinanciranje
EU fondova i time će dionici za svoj rad sve više morati računati na EU fondove, gdje će lokalna uprava biti logičan partner. Grad stoga treba odrediti
kriterije partnerstva i prioritete, jer će partnerstvo često uključivati i određene
vidove financijske podrške. Nužan je i jasan i transparentan sustav vrednovanja i kontrole rada partnera, naročito onih koji će koristiti javne resurse kao
sufinanciranje.
4. Uračunati troškove provedbe – Kod kreiranja svakog proračuna, odnosno
projekcija, bit će potrebno uračunati i troškove financiranja EU projekata. Ovaj
je dio usko vezan uz strateško opredjeljenje Grada i dugoročno planiranje, što
s obzirom na dosadašnja iskustva neće biti lako, zbog prisutnog političkog
oportunizma, a djelomično i mentaliteta.
5. Ljudski resursi – Gradonačelnik, pročelnici, vijećnici, savjetnici, ali i rukovodeće osobe u važnim institucijama i organizacijama, strankama te gradskim
poduzećima moraju biti daleko bolje informirane o načinima funkcioniranja
EU fondova. Tako će se omogućiti da sposobni i motivirani kadrovi u javnom
sektoru iskoriste svoje znanje, te da se iskoristi golemi kapital mladih, visokoobrazovanih osoba.
Raspon natječaja koji su u najavi prilično je širok i uključuje financiranje poduzetničke infrastrukture sa zonama i poslovnim inkubatorima, turizam, kulturnu i
povijesnu baštinu, socijalu, ljudske resurse, obrazovanje, poljoprivredu za gradski prsten, malo i srednje poduzetništvo, energetiku, inovacije, dakle gotovo sve
gradske potrebe mogu biti relevantne nekom projektu. Prvi korak je općenito
zaokret u stavovima oko „povlaćenja eura“. EU nije Djed Mraz, novac je strogo
namjenski, a kvaliteta projekata i njihova javna korist daleko su važniji pokazatelji
od broja i iznosa projekata. U fokus treba staviti ciljeve, a ne novac. Da bismo
znali odrediti ciljeve, treba nam pogled koji seže dalje od jednog mandata.
IVIRA
J
A
KT
25
KA
RLOVA
C
URBANIZAM
Tatjana Basar
U Zvijezdi tisuće mladih, Luščić je eko-naselje, na
Kupi suvremena arhitektura... Moja vizija Karlovca
Poznajete li one koji, iz ponekad teško dokučivih razloga, beskrajno vole svoj
grad? Možda zbog sjećanja, simpatija, odrastanja na ulicama, uživanja na rijekama i sličnog?
Ljubav nasuprot frustraciji i nepodnošljivo jakom osjećaju da odumire sve što smo
u Karlovcu voljeli.
Ideje nasuprot nedostatku vizije i hrabrosti da se stvori nešto novo.
Neiscrpan je izvor ljubavi i ideja kako bi Karlovac mogao izgledati.
Slika našeg grada iz zraka oduzima dah. Nevjerojatna mekoća slobodno zakrivljenih linija rijeka koje su obgrlile tome suprotstavljeni savršeni oblik renesansnog
grada s ortogonalnim rasterom ulica, jasno razlikovan od novih dijelova grada koji
na drugačiji način plijene svojom prostornom organizacijom i skladnim odnosom
punog i praznog, izgrađenog i zelenog. Savršeni red oranica koje prate rijeke do
ulaza u grad, gdje ih zamjenjuju uređene zelene površine za sport, rekreaciju,
šetnje, meditaciju.
Tu su četiri potpuno različite rijeke.
Kupa sa izgrađenim obalama, suvremenom arhitekturom na rijeci i uz rijeku,
atraktivnim sadržajima s obje strane i nizom mostova koji ih povezuju.
Istočno od banijskog mosta proteže se kvalitetno stanovanje na lijevoj i desnoj
obali Kupe, Banija i Gaza dobile su novu urbanu matricu i smatraju se sjajnim
primjerom reurbanizacije stambenih naselja.
26
Zapadno od Mosta grada Alessandrije na isti su način rijeci okrenuti Drežnik i
Dubovac.
Između ta dva mosta nova je karlovačka atrakcija, raj za turiste, poslovne ljude,
nas stanovnike – inovativna izgradnja, originalni kulturni, ugostiteljski, trgovački,
poslovni prostori, pulsirajući sadržaji koji nas drže budnim. Ritam tog centra privlači mnoge u Karlovac.
Od novog trga uz Kupu kod Pivovare do Starog grada vodi prelijepa šetnica, trg
je pješačko-biciklističkim mostom povezan s Drežnikom i, naravno, s obje strane
rijeke šetnicama dalje, sve do ušća Korane u Kupu.
A Korana je najljepše kontinentalno kupalište u zelenoj oazi s nizom sportskih i
rekreacijskih sadržaja. Mjesto potpune relaksacije, ali i aktivnog odmora.
U blizini zelena Mrežnica i bistra Dobra, za svakodnevni bijeg iz urbanog u prirodu.
S auto-ceste na zadržavanje u Karlovcu privlači niz repera na ključnim pozicijama
Grad smo sa savršeno organiziranim prometom. Nigdje nećete primijetiti parkirana vozila – grad je intenzivno ozelenjen dosljednom provedbom u svijetu
jedinstvenog načina parkiranja ispod ozelenjenih površina. Male udaljenosti
omogućavaju većini stanovnika da sve obavljaju pješice, biciklima ili manjim elektro-vozilima. Role su nam važnije od obuće – imamo savršeno ravne staze, odgovarajuće označene i brzo se krećemo s jedne na drugu stranu grada.
Ulica kralja Tomislava prodisala je denivelacijom prilaza Većeslava Holjevca - ona
i njeni produžeci povezuju Gazu na sjeveroistoku i Luščić, Jamadol i Švarču na
jugozapadnoj strani. Njome se u jednom, a Radićevom ulicom produženom na
Šebetićevu i novim mostom na Baniju u drugom smjeru, najbrže dolazi u Zvijezdu – centar mladih s nizom obrazovnih i kulturnih ustanova. Zvijezda naravno
sjaji – osim niza javnih zgrada ima i nekoliko tisuća stanovnika, mahom mladih,
koji su od Grada dobivene ruševine obnovili na autentičan način ili sagradili nove,
suvremene, arhitektonski visokovrijedne kuće, koje svakoga dana posjećuju mladi
kolege iz svih zemalja učeći kako se čuva i obnavlja graditeljska baština, odnosno
kako se suvremenim interpolacijama naglašava vrijednost povijesnih građevina.
Nalazimo tu mala remek-djela svjetski poznatih arhitekata, koji svojim imenima
doprinose kulturnom turizmu.
IVIRA
J
A
KT
27
KA
RLOVA
C
Ali ono najljepše tek nalazimo u novim naseljima. Luščić je jedinstveno samoodrživo eko-naselje u zemlji i ne može primiti sve koji bi željeli tu stanovati, zbog
posebne zelene gradnje, izbalansiranog odnosa javnog i privatnog, niza pratećih
sadržaja, zadržanog humanog mjerila.
Jasna politika razvoja grada i sposobnost njene provedbe omogućile su maštovite, ali ostvarive urbanističke planove. Svijest građana otkupe zemljišta i formiranje
pravilnih građevnih čestica čini jednostavnim i svakodnevnim poslom. Pripremljena infrastruktura i poznata pravila gradnje privukli su kvalitetne investitore. Gradi
se planski, kvalitetno, na zadovoljstvo i ponos svih.
To je grad u kojem želim ostati, podjednako kao žena i majka s jedne, i arhitektica
i urbanistica s druge strane.
28
Davor Petračić
Strategija Grada, nastala na konsenzusu,
preduvjet je prostornog planiranja
Da bi se grad razvijao planski, u skladu s najnovijim saznanjima, koristeći pritom
stručno izrađene, primjenjljive i jednoznačne prostorne planove, potrebno je konsenzusom svih stanovnika i strateškim promišljanjem politike odrediti dugoročnu
strategiju Karlovca, jer ona kronično nedostaje.
Ovom gradu potrebno je analizom i promišljanjem, ali i ostvarivom vizijom odrediti smjer dugoročnog razvitka u kojem bi se odredili grubi ciljevi i rokovi o:
- potrebnom i željenom broju stanovnika kao i strukturi populacije i kako to
postići;
- vrsti i mjestu razvijanja industrije i na koji način je razviti;
- koje resurse imamo u našem gradu i bližoj okolici i kako ih iskoristiti;
- u kojem roku i koju razinu životnog standarda treba prosječni stanovnik ovoga grada dostići;
- gdje su novi i kvalitetniji izvori pitke vode;
- gdje je jeftina energija;
- koje je željeno stanje prometno uređenog Karlovca;
- koju vrstu cjelogodišnjeg turizma trebamo razvijati
- gdje se grad treba širiti stanovanjem;
- kakvoj infrastrukturi se teži?
Dakle, preduvijet prostornog planiranja je izrada kratke, jednostavne, jasne i vizionarske strategije. Ona mora biti donesena konsenzusom i ne smije biti predmetom
promjene u dnevnopolitičke svrhe. Izmjena se mora temeljiti na argumentiranom,
novom i snažnom razlogu proisteklom iz nepredviđenog slijeda novih okolnosti.
Brzina i uspješnost provedbe strategije mora biti jedan od glavnih ocjena trenutne
političke vlasti. Tek usvajanju strategije moguće je napraviti smisleni prostorni
plan Karlovca u koji bi ona bila ugrađena, a Grad krenuo u planirani i time omogućio puno izvjesniji razvoj.
IVIRA
J
A
KT
29
KA
RLOVA
C
Ovako bez jasne strategije grada, a zbog nužnosti postojanja prostornih planova,
iste izrađuju pojedini arhitekti koji su prisiljeni u nedostatku strateških gradskih
smjernica u prostorne planove ugrađivati vlastite i vizije malog broja osoba. Time
su prostorni planovi podložni čestim i drastičnim promjenama, jer svatko tko izrađuje sljedeći plan opet nema u podlozi jasno izrađenu gradsku strategiju i prisiljen
ju je nadomjestiti svojim idejama.
Tako smo svjedoci da su razni gradski planeri učinili u svojim planovima i značajne
strateške greške. Postavili su industriju, poslovne zone i potencijalne izvore zagađenja, poput odlagališta otpada na Babinoj gori, Jugoturbine i poslovne zone
Logorište, uokolo grada, ne vodeći pritom računa da bi strateški svu industriju i
moguće izvore zagađenja trebalo postaviti isključivo nizvodno. Banija je ispravno
u prošlosti određena kao industrijska zona, jer je to jedini siguran način da se
izbjegnu zagađenja plitkih izvorišta, koji crpe vodu iz podzemnih slojeva, a ti
slojevi su u stvari paralelni podzemni tok rijeka koje teku kroz naš grad. Bunari uz
rijeke postavljeni su i uzvodno i nizvodno od grada, kao i vrlo blizu Kupi, odavno
već zagađenoj polikloriranim bifenilom. Uz same bunare dozvoljeni su poljoprivredna proizvodnja i uzgoj biljaka gradske tvrtke Zelenilo, što ima za posljedicu
zagađenje pitke vode kemijskim spojevima koje je nemoguće odvojiti od pitke
vode procesima pročišćavanja. Toplana koristi mazut, a postavljena je u samom
središtu grada i čini zdravstveni i ekološki problem, dok je teretna pruga planirana također kroz središte, ali i povrh izvora pitke vode
I tako se u našem gradu češće javljaju ne-mjesta od toliko potrebnih mjesta koja
se uporno zapuštaju i propadaju. Primjer je naša šesterokraka Zvijezda, odnosno
Radićeva ulica kao znamen iste.
Pored nedostatka strategije po kojoj bi se izrađivali urbanistički planovi, postoji
problem paušalnog i površnog pristupa te netransparentnosti njihove izrade i
usvajanja. Prostorni planovi se često donose i mijenjaju u dinamičkom vremenskom slijedu, čemu su uzroci upravo već navedeni nedostatak strategije, česta
promjena državne regulative i sitni mešetarski interesi pojedinaca. U silnim promjenama gubi se dosljednost i popušta navedenim interesima, a planovi se većim
dijelom pretvaraju u šablonske članke prepisane iz planova drugih gradova.
Nakon izrade se pristupa formalnoj javnoj raspravi u kojoj se većina od ionako
malo pristiglih prijedloga odbija i plan se donosi dizanjem ruku gradskih vijeć-
30
nika koji većinom nisu upoznati sa sadržajem prijedloženog prostornog plana i
vjerojatno su uvjereni da je javna rasprava smisleno i argumentirano provedena.
Uostalom, ako koji vijećnik ne želi podržati donošenje prijedloga plana, razlog
redovito nije njegova argumentirana manjkavost, nego činjenica da se donosi
inicijativom suprotne političke opcije. Prilikom donošenja planova se javlja nezainteresiranost svih strana da se donese kvalitetan, razvojan i primjenjiv plan.
Nezainteresirani su vladajući, oporba, omalena struka zauzeta svakodnevnim rokovima radi stjecanja nužnih sredstava za život i obeshrabrena sustavnim ignoriranjem, javne službe koje usko gledaju samo vlastite interese, izrađivač kojem je
stalo da završi posao i tako dalje. Nitko u cijelom postupku kritički i neovisno ne
sagledava prijedlog plana kao cjelinu, njegovu svrsishodnost, provedivost i korisnost, i tako do sljedeće skore izmjene prostornog plana, do sljedećeg osobnog
interesa, do sljedeće političke opcije...
Radi toga i dalje nismo sigurni gdje ćemo smjestiti industriju, gdje trgovačke centre, gdje ćemo graditi kvalitetan dio grada za stanovanje i slično.
Treba li govoriti o mogućim tumačenjima pojedinih nerazumljivih i nedorečenih
članaka zbog kojih svakom projektu, ovisno o dobroj volji referenta, može biti
uskraćena građevinska dozvola, pri čemu se teško oteti činjenici da malo po malo
prostorni planovi, kao i zakoni o gradnji, rastu u broju stranica, karata i tumačenja
i da samim time sve više postaju sami sebi svrha.
Takvo stanje izravno utječe na protočnost izdavanja građevinskih dozvola, što
uzrokuje smanjivanje značajnog prihoda u gradski proračun, povećane kamate
na kredite ulagačima ili njihovo odustajanje od ulaganja, nemogućnost planiranja infrastrukture i tako dalje. U konačnici nastupa sve veće smanjenje kvalitete
života u sve manjem gradu pogođenom bolestima, starošću i odseljavanjem najvitalnijeg dijela stanovništva.
Tko nas to sprječava da donesemo strategiju i primjereni prostorni plan koji bi
omogućio razvoj, a ne nazadovanje? I dalje je teško odgovoriti na to jednostavno
pitanje. Možda se odgovor krije u tome što je dvadeset godina negativne selekcije
svega u ovom društvu već iza nas.
No, imamo li još uopće vremena?
IVIRA
J
A
KT
31
KA
RLOVA
C
VODOOPSKRBA I ODVODNJA
Krešimir Veble
Privukli smo u Karlovac 36 milijuna eura,
privucimo još 50 milijuna
Ono po čemu se karlovački Vodovod i kanalizacija razlikuje od ostalih komunalnih
tvrtki u Hrvatskoj je to što je ova tvrtka prva iskoristila mogućnost povlačenja
bespovratnih sredstava iz pretpristupnih fondova Europske unije. Vik je koristio
fond Instrument za strukturne politike u pretpristupnom razdoblju (Instrument for
Structural Policies for Pre-accesion) – i podržava infrastrukturne projekte u području prometa i zaštite okoliša. Europska Komisija je 12. prosinca 2005. godine
s Vladom Republike Hrvatske potpisala Memorandum o financijranju Programa za
vode i otpadne vode grada Karlovca kojim se osiguravaju bespovratna sredstva
u iznosu od 22 i pol milijuna eura za financiranje istog. Cjelokupna vrijednost
Programa za vode i otpadne vode grada Karlovca iznosila je 36 milijuna eura, a
ostatak je sufinanciran od bespovratnih sredstava države u iznosu tri i pol milijuna eura i kredita Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) u iznosu od deset
milijuna eura. Podjela obveze vraćanja kredita je takva da ga 60 posto vraćaju
Hrvatske vode i Ministarstvo poljoprivrede, a 40 posto Vodovod i kanalizacija.
Glavni ciljevi ISPA projekta u Karlovcu bili su prikupiti sve otpadne vode iz postojećih kanalizacijskih ispusta te ih transportirati do uređaja za pročišćavanje
otpadnih voda (UPOV) i tu pročistiti na razini trećeg stupnja pročišćavanja, smanjiti gubitke u vodoopskrbnoj mreži, kao i infiltraciju podzemnih i stranih voda
u kanalizacijskoj mreži te kroz izgradnju sustava odvodnje zaštititi karlovačka
vodocrpilišta i osigurati kvalitetnu vodu za budućnost. Na kraju pripraviti djelatnike ViK-a da kvalitetnije, brže i efikasnije obavljaju svakodnevne poslove, a kroz
upoznavanje s novim tehnologijama i primjenom istih podignuti razinu usluge u
vodoopskrbi i odvodnji.
Danas, nakon osam godina, ISPA projekt je pred samim završetkom. Izgrađen je
32
UPOV Karlovca i Duge Rese kapaciteta 98,500 ES1 trećeg stupnja pročišćavanja,
drugi u Hrvatskoj nakon Koprivnice. Izvršena je izmjena deset kilometara starih
danas tehničko i ekološki neprihvatljivih azbest-cementnih vodovodnih cijevi, izgrađeno je deset kilometara novih kanalizacijskih kolektora i svi veliki postojeći
ispusti kanalizacije u naše rijeke su dovedeni na lokaciju UPOV gdje se pročišćavaju. Izgrađeno je osam crpnih stanica u sustavu odvodnje kapaciteta od 25 litara
u sekundi do 4.500 litara u sekundi. Također je nabavljena oprema za održavanje
kanalizacije, kao i oprema za otkrivanje gubitaka na vodovodnoj mreži. Konzultanti iz inozemstva su upoznali djelatnike ViK-a s novim tehnologijama, obučili ih
kako planirati i efikasno tehnički i financijski upravljati sa sustavom vodoopskrbe,
odvodnje te uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, tako da se danas ViK po
razini znanja i organizacijskoj strukturi ne razlikuje od kvalitetnih komunalnih
tvrtki iz EU.
Danas Karlovac ima jedinstvenu mogućnost jeftino i u kratkom vremenu dugoročno i trajno riješiti cjelokupnu problematiku vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja
otpadnih voda samog Karlovca i njegove šire okolice. Na osnovu novog zakona o
vodama koji je definirao uslužna područja, potrebno je osnovati regionalnu tvrtku
za vodoopskrbu, odvodnju i pročišćavanje voda koja bi u prvoj fazi obuhvatila
područja današnjih komunalnih poduzeća Karlovca, Duge Rese, Ozlja i Vojnića,
a u drugoj fazi se proširila na područje cijele Karlovačke županije, čime se mogu
ostvariti znatne uštede u racionalizaciji korištenja opreme kao i korištenja znanja
u upravljanju sustavima vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanju voda.
Prvog srpnja Hrvatska postaje članica EU i stječe pravo korištenja sredstava iz
strukturnih i kohezijskih fondova koja su mnogostruko veća od sredstava iz pretpristupnih fondova.
Novo regionalno poduzeće ima najveće šanse u Hrvatskoj povući sredstva za projekt u iznosu do 50 milijuna eura uz bespovratni iznos do 85 posto, jer u odlučivanju kome će se dodijeliti bespovratna sredstva prednost imaju regionalni projekti,
projekti koji su na područjima gdje ima nacionalnih manjina, projekti uz granice
kako bi se mogli uključiti fondovi za prekograničnu suradnju i projekti čiji korisnici
imaju kadrove koji znaju voditi takve projekte.
1
ES – ekvivalent stanovnika – je jedinica opterećenja koja se primjenjuje u izražavanju kapaciteta
uređaja za prošišćavanje otpadnih voda
IVIRA
J
A
KT
33
KA
RLOVA
C
Danas u Hrvatskoj jedino ViK Karlovac u Jedinici projektne implementacije ima
nekoliko stručnjaka koji imaju iskustvo i reference za vođenje projekata EU, imamo nacionalne manjine na području Krnjaka i Vojnića, na granici smo s Bosnom
iHercegovinom i Slovenijom i jedino što trebamo uraditi je formirati regionalno
komunalno poduzeće.
Što se tiče samog Karlovca, sadržaj novog programa za sredstva EU fonda bili bi
što se tiče vodoopskrbe projekti vezani za smanjenje gubitaka u mreži sa sadašnjih 43 posto na ciljanih 20-25 posto, što se može postići upravljanjem pritiscima
u mreži, balansiranjem mreže i izmjenom dotrajale mreže.
Projekti vezani uz odvodnju odnosili bi se na smanjenje infiltracije sa sadašnjih
50 na 25 posto kao i na širenje kanalizacije sa sadašnjih 65 posto priključenosti
na 90 posto.
Vezano uz pročišćavanje otpadnih voda, potrebno je unaprijediti tehnologiju na
način da se smanji količina mulja u procesu pročišćavanja i poveća količina bioplina za proizvodnju električne energije.
U susjednim gradovima i općinama je najhitnije proširiti vodoopskrbnu mrežu i
smanjiti gubitke u mreži te izgraditi paralelno sustave razdjelne odvodnje i UPOV-e.
I na kraju poslužit ću se riječima indijske znanstvenice i aktivistice Vandane Shive
koja upozorava da je voda dar prirode koji dobivamo od prirode besplatno i naš
dug prirodi je služiti se tim darom u skladu sa svojim egzistencijalnim potrebama
te je sačuvati čistom i u primjerenoj količini.
34
KARLOVAČKE RIJEKE
Ivan Mužar
Trebamo Centar za vode ne bismo li proveli
strategiju zaštite i upravljanja rijekama
“Voda je život! Ona je preduvjet za ljudski, životinjski i biljni život kao i nezaobilazan resurs za gospodarstvo. Voda igra i ključnu ulogu u ciklusu regulacija
klime. Zaštita vodnih resursa, slatkovodnih i slanih ekosustava, kao i vode za piće
i kupanje jedan je od temelja zaštite okoliša u Europi“, stav je Europske komisije.
Kao što svi karlovčani ponosno znaju, Karlovac se smjestio na četiri rijeke – Kupi,
Korani, Mrežnici i Dobri. Najznačajnije od njih su ipak i dvije najveće – Kupa i
Korana – koje izravno utječu ili su utjecale na položaj i razvoj urbanog područja.
Takvo vodeno bogatstvo dužni smo u kvalitetno štititi i upravljati njime sada i
ubuduće.
Ekološko društvo Pan prepoznalo je važnost i značaj karlovačkih rijeka i pristupila
kreiranju i provedbi projekta za njihovo upravljanje i zaštitu. Tako je i nastala
Lokalna agenda za karlovačke rijeke za razdoblje od 2012. do 2017. godine, koju
je Gradsko vijeće jednoglasno usvojilo kao strateški dokument.
Tako su postavljeni temelji za osnivanje Centra za vode Ekološkog društva PanKarlovac kao indikatora održivosti projekta Upravljanje i zaštita karlovačkih rijeka. Trenutačno postoji niz aktivnosti koje se provode u svrhu zaštite okoliša te
prikupljanje podataka o stanju karlovačkih rijeka, ali su neovisne jedne o drugima. Primarni cilj Centra za vode bio bi objedinjavanje svih tih podataka na
jednom mjestu te njihova stručna analiza. Ne može se upravljati nečime što se ne
mjeri. Stoga, da bi se na održivi i učinkovit način moglo upravljati rijekama, mora
se imati uvid o njihovom stanju, stanju okoliša uz rijeke i ekosustava vezanih u
rijeke. Za uspješno funkcioniranje ovog centra potrebna je šira suglasnost zajednice, a planira se da će mu djelovanje biti usko povezano uz projekt karlovačkog
slatkovodnog akvarija.
IVIRA
J
A
KT
35
KA
RLOVA
C
Dobra ima najmanje izravnih utjecaja na sam Karlovac. Ona je ujedno i ponornica
koja izvire iz dva izvora, kod Skrada i Bukova vrha. Duljine je 107,9 kilometara i
ulijeva se u Kupu pokraj Karlovca. Na Dobri postoje dvije hidroelektrane – akumulacijsko-protočnu HE Gojak, koja je u rad puštena 1959. godine, i noviju, HE
Lešće, koja radi od 2010. godine. Izgradnja potonje postala je vrlo kontroverzna
jer se nije obraćala pažnja na potrebu zaštite prirode u tom krškom području.
Projekt je bio ostvaren po studiji utjecaja na okoliš izrađene 1980. godine! Konačni rezultat je da se cijena izgradnje sa 65 milijuna eura popela na vrtoglavih
150 milijuna, da je kanjon Dobre nizvodno nepovratno potopljen sa svim svojim
pećinskim sustavom, i da je u Karlovcu rijeka počela erodirati obalu i raditi ogromne štete na prometnicama. Dakle, pogodovanje građevinskom lobiju na kratke
staze u svrhu kratkotrajnog povećanja bruto društvenog proizvoda daje puno
veću štetu u budućnosti. Takve stvari više nikada ne bismo smjeli dopustiti, jer se
tako izigravaju i pozitivni pravni propisi Republike Hrvatske, ali i Europske unije.
Također, u gornjem toku Dobre se mogu naći mnoge salmonidne vrste riba, kao
što su potočna i kalifornijska pastrva, lipljan i mladica, a u donjem toku plotica,
podust, klen, mrena i štuka. Dobra je prvenstveno rijeka od turističkog značaja za
Karlovac. Uz njen tok postoje mnoga vikend naselja, na njoj se vozi rafting i pogodna je za ribolov. Svi ovi oblici turizma na Dobri su se osjetno smanjili od 2010.
godine zbog puštanja u rad HE Lešće, jer je razina vode postala nepredvidljiva i
opasnost za kupače i ribolovce.
Mrežnica je najbolji primjer rijeke u kršu. Izvire zapadno od Slunja i ulijeva se u
Koranu na Mostanju. Vrlo je kratkoga toka – svega 64 kilometara – ali s iznimnim
prirodnim bogatstvom od čak 93 sedrene barijere na svom toku. Upravo zbog
toga Mrežnica je i najosjetljivija na djelovanje čovjeka, ali i najbistrija rijeka, jer,
protječući kroz sve te vapnenjačke slojeve, voda se filtrira. Postoji inicijativa da se
Mrežnica proglasi parkom prirode te očuva i zaštiti. Najveći problem s kojim se
susreće je prevelika i nezakonita izgradnja na obalama te fekalno zagađenje koje
je s time povezano. U budućnosti će možda postojati još jedna moguća ugroza za
ovu kršku ljepoticu. Nizinska pruga, koja je sada još samo u planu, prati skoro cijeli tok Mrežnice u Karlovačkoj županiji i siječe je na jednom dijelu, pa bi se takvo
planiranje u budućnosti moralo izbjeći i korigirati trasu radi zaštite.
Mrežnica je raznolika u svom toku tako da na vrlo malenoj udaljenosti možemo
naići i na salmonidne vrste poput pastrva, ali i na ciprinide, kao što su šarani,
36
koji su zastupljeniji u donjem toku. Također u njoj nailazimo i na klena, mrenu,
podusta, ploticu, linjaka, grgeča, crvenperku i štuku.
Mrežnica je sve privlačnija turistička destinacija. Uz njen tok postoje mnoga turistička naselja koja ju ujedno i ugrožavaju. Sve je više kupališnih turista iz Zagreba
kao i Karlovca Mrežnica privlači ljepotom i zelenilom. U budućnost bi se trebalo
više povesti računa o održivom turizmu koji ne bi naštetio ljepoti ove rijeke.
Korana možda ima najznačajniju ulogu, ona je gradska duša i ljepotica. Uz nju su
u povijesti nastajali prvi parkovi, prva uređena kupališta i prvi hoteli. Izvor Korane
nalazi se u Nacionalnom parku Plitvička jezera, a ulijeva se u Kupu u Karlovcu
134,2 kilometra nizvodno. Korana donosi jednu prepoznatljivu i dodanu vrijednost koju ima malo koji grad u Hrvatskoj. Doslovno usred Karlovca postoji rijeka
na kojoj se građani okupljaju radi kupanja, sporta, zabave i druženja. Korana
dokida sve poznate barijere koje su toliko učestale u ovom području, a to je bijeg
od života na rijekama i percepcija rijeka kao prepreka, a ne kao kolijevke života.
Uređenjem Foginovog kupališta vraćen je Korani identitet kojega je izgubila kroz
godine zapuštanja i nebrige. U planu je izrada studije korištenja Korane Od ušća
do ušća koja obuhvaća prostor od ušća Korane u Kupu pa do ušća Mrežnice u
Koranu. Studija bi obuhvaćala urbanističke, sportsko rekreativne, turističke i gospodarske sadržaje. Potrebna je i veća angažiranost oko rješavanja problema slapa
koji je trenutačno previsok na desnoj strani te se u podnožju zadržava voda, jer
ne postoji protok. Nadati se je da će se obje obale Korane u Gradu vrednovati kao
visoko zaštićeno područje strogih uvjeta zaštite okoliša i područje oslobođeno od
gradnje, a tu se prvenstveno misli na izgradnju kampa. U planu je i izgradnja više
protočnih hidrocentrala na koranskim slapovima kod kojih se također treba voditi
računa o očuvanju prirode i okoliša. Osvrnuo bih se još samo i na plan izgradnje
dvije HE – Barilović i Lučica. Nalaze se u energetskom planu Karlovačke županije,
a njihova izgradnja je predviđena na mjestima gdje ne postoje slapovi, nego bi se
rijeka ondje trebala pregraditi, što nije prihvatljivo radi njezine dodatne segmentacije koja dovodi do izolacije pojedinih ribljih populacija.
Korana je, kao i Mrežnica, nastanjena sličnim ribljim vrstama – pastrve u gornjem
toku, a sve nizvodnije pojavljuju se plotica, klen, podust, šaran, som, štuka, grgeč
pa je tako vrlo popularno odredište mnogih ribolovaca.
Kupa razdvaja Karlovac na dva dijela, razdvaja Europu od Balkana, rekli bi Banijanci. Postala je granica jednim dijelom ne samo između Slovenije i Hrvatske,
IVIRA
J
A
KT
37
KA
RLOVA
C
nego i cijelim tokom međa između „kulturne Europe“ i „divljeg Balkana“, a ta se
granica ustalila u doba turskih prodora prema Beču. Kupa izvire u Nacionalnom
parku Risnjak i teče na istok 296 kilometara, gdje se kod Siska ulijeva u Savu.
Jedinstvena je po tome što je na njoj u Ozlju 1908. godine sagrađena hidroelektrana Ozalj – Munjara – koja je pomogla u razvoju karlovačkog gospodarstva,
ali je i Karlovac bio drugi grad u Hrvatskoj koji se mogao podičiti električnom
gradskom rasvjetom.
Danas se Kupa oporavlja od zagađenja izazvanog od tvornice kondenzatora u
Semiču kada je poliklorirani bifenil, izuzetno otrovan spoj koji se taloži u masnom
tkivu riba i ima genetske, mutogene, kancerogene i teratogene učinke – pušten u
tok Lahinje, pritoke Kupe. Na žalost, i dalje je PCB prisutan u ribama u Kupi i proći
će još dok sasvim ne nestane.
Karlovac svoj ubrzani gospodarski razvoj duguje plovnosti Kupe. Kupom se, iz
Slavonije, dopremalo žito, drvo i druga roba do Karlovca, a zatim se cestama ta
ista roba dopremala do mora. Trgovina postaje glavni zamašnjak razvoja Karlovca
i uz sve veći priljev kapitala grade se monumentalne rezidencije bogatih trgovaca.
Danas postoji plan vraćanja Kupe u plovno stanje do Karlovca, što se nadamo da
će se u budućnosti i ostvariti.
Kupa je bogata ribom uzduž cijelog svog toka. U gornjem toku ima potočne
pastrve, lipljana i klena, a nalazimo i na mladicu čak i u blizini Karlovca kao i na
velika jata plotica i podusta. Donji tok nastanjuju deverika, šaran, som, štuka,
grgeč i bolan.
Karlovac je kao grad na čvorištu četiri rijeke posebno ugrožen poplavama. U novijoj povijesti grada zabilježene su dvije velike – 1939. i 1966. godine. Nakon
poplave iz 1966. započinje se s izgradnjom sustava za obranu od poplava na
Korani i Kupi izgradnjom nasipa koji su do današnjeg dana nedovršeni. Uže područje grada je zaštićeno od poplavnih voda Kupe i Korane, ali prigradska naselja
su i dalje na udaru, posebice naselja nizvodno od grada na Kupi, poput Šišljavića,
i desna obala Korane nasuprot gradu. Kanal Kupa-Kupa u sadašnjem stanju radi
samo s 20 posto kapaciteta, pa bi se primarno trebalo pobrinuti oko povećanja
njegova kapaciteta, jer bi taj zahvat imao najkvalitetniji odnos između uloženog i
dobivenog u smislu zaštite od poplava.
38
U pogledu zaštite rijeka od fekalnog i zagađenja industrijskim vodama zadnjih
godina napravilo se mnogo. U završnoj fazi je izgradnja uređaja za pročišćavanje
otpadnih voda Karlovca koji će većinu otpadnih voda pročistiti i vratiti je u rijeke.
Ključno je nastaviti s programom spajanja svih kućanstva Karlovca na pročistač
kao i susjednih mjesta i gradova. Od industrije koja se smjestila uz rijeke Karlovačka pivovara napravila je vlastiti pročistač otpadnih voda, koji je u funkciji.
IVIRA
J
A
KT
39
KA
RLOVA
C
PROMET
Dragutin Belavić
Izgraditi novi silaz s autoceste i povezati Gazu s
ostalim gradskim četvrtima
Položaj Karlovca u središtu Hrvatske, na glavnim prometnim pravcima, jamči njegovu trajnu tranzitnu važnost. Hrvatska je izrazito tranzitna država, a njezine jadranske obale, otoci i luke krajnji su cilj europskih putovanja i prijevoza roba. Na
tom putu Karlovac se jednostavno ne može zaobići.
Izgradnjom auto-ceste od Zagreba do Karlovca ranih osamdesetih s izlazom i
priključenjem na gradske ceste na Ilovcu započinju prometni problemi grada na
četiri rijeke. Ukupni promet prema Rijeci, Senju, Splitu ili dalje prema jugu prolazi u transverzali uzdužno samim središtem grada do Smičiklasove ulice gdje se
razdavajaju putevi ka Kvarneru i Dalmaciji. Naplatne kućice na silazu s autoceste
tada se nisu činile preblizu samom gradskom tkivu. Danas one u potpunost smetaju širenju i razvoju grada.
U nastavku gradnje autoceste od Karlovca prema Rijeci i Splitu odabire se sjeverna trasa upravo kroz zeleni Drežnik i ona presjeca grad na dva dijela. Vijadukt
Drežnik od čak 2,8 kilometara stupova i betona usmjerava promet kroz Drežnik,
Jelsu, Stative prema Novigradu. Trasu je odabrala Vlada, suprotno odluci Gradskog vijeća Karlovca i suprotno odlukama karlovačke struke i velike većine građana. Južna trasa autoceste znači cjelovitost i jedinstvo područja grada, novi čvor
sjeverno od grada i još jedan čvor južno, a tada bi i Karlovac i Duga Resa dobili
spoj s autocestom prije spajanja s današnjom trasom u Bosiljevu.
Donesena odluka o sjevernoj trasi duboko je naštetila razvoju i životu Karlovca.
Danas je donekle moguće popraviti situaciju, a time i ukupno popraviti gospodarsku situaciju i dati nam možda novu priliku. Šansa gospodarskog razvoja su
ravni i široki prostori na Selcu, Gradcu i sjeverno od Vodostaja koji mogu postati
gospodarske zone te privuči kapitalna ulaganja.
40
Što se sve mora dogoditi?
Mora se pokrenuti projekt izmještanja današnjeg tehnički i prometno upitnog
čvora Ilovac na autocesti Karlovac-Zagreb sjeverno prema Draganiću i izgraditi
novi moderan čvor s otvaranjem prostora produžetku brze gradske ceste upravo u
smjeru Selca i Gradca. Tim prostorom proći će nizinska željeznička pruga i izgraditi željeznička stanica Karlovac. Može se iskoristiti plovnost Kupe, ali i saznanje
da se u rečičkom polju planira izgraditi aerodrom. Sve moderne prometne buduće
komunikacije pomiču se istočno od grada, sjeverno od rijeke Kupe te istočno od
rijeke Korane u Mekušansko polje.
Najizoliraniji dio našeg grada je Gaza, koja se uvukla u prostor između Kupe i Korane. Okosnica povezivanja i jedina komunikacija koja osigurava prometnu vezu
te četvrti s ostalim dijelovima Karlovca je Ulica Janka Draškovića. Zapravo je istinita tvrdnja da gradu nedostaju mostovi, kako cestovni tako i pješački. Dva važna
mosta nužno potrebna su upravo locirana na istoku grada na Kupi u naselju Selce
s prometnom vezom prema Gazi. Most na Korani važan je za povezivanje Gaze s
južne strane i za realizaciju cjelovitog gradskog prstena i povezivanje naselja Selce, Gaze, Stadiona Branko Čavlović-Čavlek, Rakovca, Luščića, Dubovaca i Novog
Centra s naseljima Drežnikom i Hrnetićem.
Ulica Luščić je crna točka gradskog prometa, upravo dio gradskog prstena između
Krležine i Držićeve ulice u nastavku Kranjčevićeve ulice. Iako je taj projekt gradskog prstena najavljivan u više navrata, ostao je prazno slovo na papiru.
Također se nameće sjeverni prometni pravac prema Hrnetiću i Ilovcu kroz Drežničko polje, paralelno sa željzničkom prugom u nastavku Mosta grada Alesandrije
koji povezuje Drežnik s rotorom na Dubovcu i Novim Centrom. Puštanjem spomenutog mosta u promet uz nazočnost tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića
netko je rekao da smo izgradili most koji vodi nikamo. Ta tvrdnja čvrsto stoji i do
danas. Nakon šest godina, Drežničko polje je veliki izazov za razvoj Karlovca.
Mostovi su neprocijenjive građevine u svim epohama, rekli bismo od davnina, i
mijenjaju svijet. Svi koji započnu izgradnju mosta ili ga izgrade za mandata ulaze
u povijest graditelja mostova. Jedini riječni prijelaz koji se izgradio u bliskoj našoj
povijesti je spomenuti most na Kupi – Most grada Alesandrije – koji povezuje
Drežnik s Dubovcem i Novim Cenrtrom. Svijet je promijenjen – djeca s Drežnika
idu u Osnovnu školu Dubovac.
IVIRA
J
A
KT
41
KA
RLOVA
C
Osim cestovnih mostova vrlo su zanimljivi i važni pješački. Danas Karlovac ima
jedan takav, a on je za tu namjenu i projektiran, i to pontonski most na Korani
kod Hotela Srakovčić. Drveni most na Korani nizvodno danas jest pješački, ali je
građen i za promet motornih vozila. Montažni most u Hrnetiću ima istu sudbinu
– izgrađen je za promet motornih vozila, a danas služi samo za siguran prolaz
pješaka. Za okolno stanovništvo i naselje Jelsa je neprocijenjiv.
Zamislimo si niz pješačkih mostova na rijeci Kupi u samom središtu Karlovca.
Primjerice, jedan viseći koji povezuje Mažuranićevu obalu i Obalu Trnskog, ili lučni
mostovi koji povezuju Gornju Gazu i Obalu Račkog na Baniji, ili most koji se
proteže od Šporerove ulice na Dubovcu preko Kupe do Drežnika. Ne samo da bi
povezali i skratili puteve stanovnika okolnih kvartova, nego bi bili pretpostavka
izgradnji paralelnih šetnica uz obale Kupe. U tom smislu stanovnici grada vratili bi
se obalama Kupe i bio bi omogućen stalan prolaz pješaka, ali i biciklista, džogera
i rolera uz same obale te rijeke u kontinuiranom kretanju uzvodno ili nizvodno
do pješačkog mosta, a onda na drugoj obali kretanje nastavljamo do sljedećeg
pješačkog mosta i vraćamo se na početak naše šetnje.
Prometnica nije uređena površina samo za sigurno kretanje motornih vozila. Također je važan segment pješačko-bicikljističkih staza i u naseljima uvijek dvostrane
staze. Jednostrane pješačko-biciklističke staze mogu se graditi na prometnicama
gdje nema stambenih objekata uzduš predmetnih staza. Držim da profil pješačkobiciklističke staze uz škole, dječje vrtiće, sportske dvorane, stadione i trgovačke
centre mora iznositi najmanje četiri metra. Za dvosmjerni promet, širina kolnika
na gradskim ulicama ima dovoljno širine od šest i pol metara, odnosno dvije trake
po 3,25 metra. Prometnica u naselju s ograničenjem brzine kretanja ne treba
preširoke koridore kolnika i uvijek sam na strani širokih i uređenih drvoredima ili
zelenilom pješačko-bicikllističkih staza.
Grad Karlovac je idealan grad za stanovanje i na nama je da ga sačuvano u tom
svijetlu za generacije koje će tu živjeti kada mi više nećemo stanovati u našem
gradu.
42
ENERGETIKA
Davor Petračić
Imamo li petlje učiniti od Karlovca tehnološku i
energetsku perjanicu Europe?
Jeftina energija danas znači sve.
Trenutačno Grad Karlovac svake godine skupo plaća energiju koju, da je poduzetniji, mogao bi imati viška i dobro zarađivati na sve skupljem tržištu energenata.
Kakva energija Karlovcu treba ?
Treba mu svakako danas aktualna i preskupa toplinska energija, struja prvenstveno za osvjetljavanje javnog prostora i, naravno, diesel koji pokreće veliki vozni
park svih gradskih poduzeća, osobne automobile gradskih službi ili čeka da bude
iskorišten u izvanrednim situacijama. S energijom je usko vezan i turizam, razvoj
poljoprivrede, pitka voda, ukratko sve ono što je najosnovnije potrebno za preživljavanje čovjeka, ali i za stvaranje bitne razlike u tome da li živimo ugodnije i
ljepše od drugih.
U nastavku ću probati ukazati sa konkretnim brojkama na činjenicu da bi Grad
za pet do deset godina mogao postati zaista grad ugodnog življenja, razvijene
poljoprivrede, turizma, prehrambene industrije, natprosječnog osobnog dohotka
njegovih stanovnika upravo zbog činjenice da može pametnim vođenjem politike
i ulaganjem u pametne i brzopovratne investicije u području energetike postati
prvi energetski neovisan grad u Hrvatskoj s jeftinom energijom u kojem bi, zahvaljujući toj činjenici, eksplodirale sve grane privrede, a mi stanovnici pri tome
mogli bismo birati čistu industriju i biti povlašteni živjeti upravo ovdje gdje danas
ne cvjetaju ruže.
Želimo li dosanjati taj san i biti na korak ispred Europe i nebrojeno koraka ispred
ostatka Hrvatske?
IVIRA
J
A
KT
43
KA
RLOVA
C
Možemo li mi to? Imamo li natjecateljskog duha? Gledamo li imalo ispred vlastitog nosa?
Danas je činjenica da klasični energenti cjenovno rastu u nebo i da klasični postupci stvaranja energije stvaraju financijsko preopterećenje za privredu i stanovništvo. Svemu tome kumuje prvenstveno sve veći nedostatak klasičnih izvora
energije kao što je prvenstveno nafta, a projekcije govore da će nafte 2030.
godine biti trećina od ukupno potrebne u svijetu:
Unatoč stalnom padu količina klasičnih izvora energije zbog dugogodišnje eksploatacije i rasta stanovništva i svjetske ekonomije, potreba za energijom u svijetu raste, pa je prognoza za 2060. godinu da će klasični izvori energije kao što su
ugljen, nafta, plin, nuklearna energija i tradicionalna biomasa tada zadovoljavati
svega trećinu ukupne potrebe za energijom, pa ćemo biti prisiljeni nedostatak
energije nadoknađivati biomasom, vodom, vjetrom, suncem, geotermalnom i
energijama koje u ovom trenutku nisu znane.
44
Što nam je za činiti ?
Pa krenimo naprijed, jer energetsko zaostajanje može značiti samo bijedu i jad, a
na globalnoj razini to vrlo lako može značiti i rat.
Kako ?
Uzmimo za početak ono što nas okružuje, što nam priroda daje i čime raspolaže
svjetska tehnologija, pri čemu samo moramo doprinjeti vlastitom inventivnošću,
pronicljivošću, mudrošću i pravom mjerom.
Tko to treba napraviti ?
Isključivo gradska vlast, uz manju pomoć privatnog sektora, jer je samo tako
moguće ostvariti opću korist i preduvijete za ubrzan razvoj svih u Karlovcu. U suprotnome bi ekstra profit završio u džepovima manjine ionako već bogatih i ne bi
se očitavao u jeftinijoj energiji koja je preduvijet snažnog razvoja Karlovca i bliže
okolice. Naravno da pri tome gradska vlast treba dosegnuti nivo odgovornosti da
se ne zapošljavaju prekobrojni ljudi bez potrebe po liniji poznanstava do razine
ekonomskog iscrpljavanja poduzeća koje stvara dodanu vrijednost i namjenjeno
je u svrhu stvaranja opće koristi a ne zbrinjavanja manjine.
IVIRA
J
A
KT
45
KA
RLOVA
C
Grad Karlovac trebao bi krenuti u sljedeće projekte:
1. Osnovati poduzeće Geotermalna elektrana Karlovac i krenuti u izgradnju geotermalne elektrane na bazenu tople vode između Karlovca i Rečice te osigurati
stalnu proizvodnju minimalno 40 megavata toplinske energije, što je dostatno
za grijanje cijelog grada, i 4,55 megavata električne energije s godišnjom proizvodnjom oko 40 milijuna kilovatsati. Za to je potrebno uložiti oko 150 milijuna kuna, a isplativost ulaganja je pet godina. Geotermalna elektrana pružala
bi i cijenu grijanja stanova po dvostruko nižim cijenama od današnjih, poljoprivredi prodavala toplinsku energiju po simboličnoj cijeni i proizvodila struju
dovoljnu za 47 posto stanovništva Karlovca, a pri tome ne bi zagađivala okoliš.
2. Osnovati poduzeće Karlovačka industrija diesela koje će se baviti proizvodnjom
diesela prvenstveno iz biološke komponente otpada koje u komunalnom otpadu ima i do 50 posto, te iz šumskog i poljoprivrednog otpada i otpadnih ulja,
kao i mulja s uređaja za pročišćavanje otpadnih voda s efektom proizvodnje
330 litara kvalitetnog diesela iz tone komunalnog otpada. Proizvodna cijena
diesela iznosi oko dvije kune po litri, a ako se diesel prodaje po tržišnoj cijeni,
povrat investicije od 18 milijuna eura može se očekivati za pet do šest godina.
Primjenjena tehnologija se temelji na principu ubrzanja procesa proizvodnje
nafte u prirodi, koji je s 300 milijuna godina sveden na tri minute, a odvija
se u turbini gdje se biološki otpad miješa i trlja s katalizatorima prirodnog
porijekla – takozvanim ion izmjenjivačima – te nastaje ugljikovodična pasta iz
koje se destilira diesel na niskoj temperaturi. Proces je apsolutno bez utjecaja
na okoliš i osigurava jeftinu energiju iz obnovljivih izvora, a njegova efikasnost
u proizvodnji energije je minimalno četiri puta veća od svih do sada poznatih.
46
3. Osnovati poduzeće Hidroelektrana Karlovac, i sagraditi hidroelektranu s prevodnicom za brodice. Potreban novac za izgradnju hidrocentrale na Kupi kod
PPK instalirane snage 9,34 megavata iznosi milijun i pol eura po megavatu
instalirane snage, što znači da bi investicija izgradnje hidrocentrale stajala oko
14 milijuna eura, a Grad kao vlasnik osigurao bi za svoje potrebe jeftinu, ekološku i obnovoljivu električnu energiju s godišnjom proizvodnjom oko 50,56
gigavatsati godišnje, što je proizvodnja dostatna za godišnju potrebu 60 posto
stanovništva Karlovca.
Ako bi Grad uspio realizirati sva tri projekta, postao bi energetski neovisan, bio bi
vlasnikom tri uspješna i profitabilna poduzeća, zaposlio bi u proizvodnoj djelatnosti oko 60 osoba, zadovoljavao bi sve potrebe za strujom stanovništva i javne
rasvjete – a Grad godišnje plaća oko 4.7 milijuna kuna samo za javnu rasvjetu
– stanovništvu bi osigurao dvostruko jeftinije grijanje, a svakih pet do šest godina
bio bi bogatiji za oko 18 milijuna eura od proizvodnje diesela. Tu bi zaradu mogao
ulagati u poboljšanje standarda građana ili ulagati u nove projekte.
Osim izravnog zapošljavanja u realnom sektoru, koji proizvodi dodanu vrijednost,
osigurali bi se uvjeti za lančani rast naročito poljoprivrede i turizma zbog koristi
koje nosi jeftina toplinska energija. Ona bi bila gotovo pa besplatna za poljoprivredu, čime bi se poticala napredna agronomja, a turizam bi ostvario spontani
razvoj kroz bazene, rekreacioni i zdravstveni turizam.
IVIRA
J
A
KT
47
KA
RLOVA
C
Riješilo bi se time i pitanje toplane, odlaganje problematične komponente otpada
koji može utjecati na okoliš, smanjila bi se deponirana količina otpada za 50
posto, a mulj s pročišćivača otpadnih voda prepun teških metala, virusa i ostalih
kemijskih spojeva ne bi se više ubacivao u lanac prehrane ljudi deponiranjem na
poljoprivrednim površinama.
Život u Karlovcu postao bi puno ljepši, ugodniji, bogatiji i bezbrižniji.
S realizacijom ova tri projekta, Karlovac bi postao tehnološka i energetska perjanica ne samo Hrvatske, nego i većeg dijela Europe.
A solarnu energiju nisam niti spomenuo.
Usudimo li se mi to?
48
TRANSPARENTNOST
Marin Bakić
S otvorenošću vlasti i interesom građana ide i
razvoj, jer kapital ne voli žabokrečinu, bila ovo
sto puta žabarija
Prošle godine, u tradicionalnom ocjenjivanju transparentnosti lokalnih uprava,
ukupno 363 gradova i općina, Grad Karlovac zaslužio je 12. mjesto i ocjenu izrazite transparentnosti.
I uistinu, na mrežnim stranicama Grada ponuđeno je mnogo važnih informacija,
dokumenata, uredbi i slično.
No, može li biti transparentniji? Itekako. Ali postoji jedno vrlo jednostavno pravilo
u cijeloj priči, a ono kaže da će vlast biti transparentna onoliko koliko su građani
zainteresirani. U gradu u kojem ni političari nisu zainteresirani za politiku – osim
u njezinoj „use-nase-podase“ varijanti – ovaj prilog publikaciji može zvučati idealističan.
Utješno je što stanja mentalnih sklopova nisu zauvijek određena, nego se mijenjaju.
Pa se tako možda promijeni i odnos prema karlovačkom „ustavu“, a to je Statut
Grada Karlovca. Pohvalno je što je njegov integralni tekst objavljen na gradskim
mrežnim stranicama i dostupan svakome tko ima pristup internetu. Međutim, s
obzirom da velik dio populacije i dalje nema, bilo bi dobro da se taj dokument
tiska i ponudi građanima, pa da i se Karlovačni upoznaju s uređenjem Grada i
njegovim funkcioniranjem. Bilo bi dobro kada bi se ovaj većini bebitan dokument
popularizirao.
Statut pronalazimo na mrežnoj stranici Grada pod kategorijom Gradsko vijeće. Tu
su objavljeni svi Glasnici Grada od 2003. godine naovamo, a važno je znati da sve
gradske dokumente čuvaju i Zavičajni odjel Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić
te Državni arhiv u Karlovcu. U istoj kategoriji pronalazimo i materijale za sjednice
IVIRA
J
A
KT
49
KA
RLOVA
C
Gradskog vijeća, koje dolaze inače na adrese novinskih redakcija i gradskih vijećnika. Mrežna stranica nudi i građanima da se upoznaju s tim dokumentima. Osim
toga, tu je i Poslovnik rada Gradskog vijeća Grada Karlovca po kojemu je – i to je
također važno znati – svima dana mogućnost praćenja rada sjednica. Međutim,
malotko od građana se odlučuje tu mogućnost koristiti, a da se odlučuju češće
i u većem broju, sjednice zasigurno ne bi bile toliko jalove. Nedostaje i pregled
odbora Gradskog vijeća s popisom članova i preslikama odluka.
Druga kategorija mrežne stranice Grada odnosi se na gradsku upravu, a kao
podkategorija tu je prostor s informacijama o gradonačelniku i njegovim zamjenicima, što je pogrešno, jer bi taj dio – s obzirom da se radi o nositeljima izvršne
vlasti – trebao biti kategorija za sebe, kao što je i predstavnička vlast. Tu pronalazimo pozdravnu riječ gradonačelnika, njegovu sliku, e-mail adresu i telefonski
broj njegova ureda, a sve se to odnosi i na njegove zamjenike. Nije pohvalno što
je aposlutno sva komunikacija javnosti s gradonačelnikom i gradskom upravom
kanalizirana preko glasnogovornice, koja čak odgovara i na elektronsku poštu
poslanu upravo gradonačelniku, i to ne u njegovo ime, nego svoje. Takvo nerazumijevanje uloga uprave i politike je teško shvatljivo.
Vrlo je loše i što je na tom dijelu mrežne stranice Grada objavljena samo jedna
jedina vijest, i to od 10. travnja 2012. o tome da je gradonačelnik naručio mjerenje kvalitete zraka. Internet ima svoje granice, otprilike kao što ih ima i Svemir.
Stoga je taj prostor prilika za izravnu komunikaciju građana i vlasti. Dakle, u
biti ne postoji niti jedan razlog zašto građani ne bi bili upoznati svakog dana s
aktivnostima gradonačelnika, zašto se ne bi znali s kim se sastaje, kakve uredbe
donosi, jednostavno što radi, a isto vrijedi i za njegove zamjenike.
Ostale podkategorije u kategoriji koja se odnosi na gradsku upravu prikazuju
rad upravnih odjela Grada, slike i kontakte pročelnika te novosti iz tih odjela.
Posljednja vijest iz Upravnog odjela za poslove gradonačelnika je od 3. siječnja
2011. godine. Redovito novosti objavljuju UO za opće i imovinsko-pravne odnose,
UO za durštvene djelatnosti, UO za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje
i zaštitu okoliša i UO za poduzetništvo i poljoprivredu. Za pohvalu i prostor na
mrežnim stranicama UO za proračun i financije, jer se tu mogu pronaći svi proračuni i rebalansi proračuna od 2007. godine nadalje.
Oglasna ploča u zgradi gradske uprave puna je rješenja koja nikada ne osvanu na
mrežnim stranicama i ne vidimo nijedan razlog zašto.
50
Na internetskim stranicama Grada pronaći ćemo i prostorne planove, što je također pohvalno. No, Grad ne ulaže posebne napore u to da zainteresira građane
za ove teme. Isto tako, kada se provodi javna rasprava o nekom arhitektoskom
ili urbanističkom rješenju, zašto se ne postave pano na na frekventnim gradskim
mjestima i na mjestima na koje se odnose ta rješenja, pa neka stoje tu i godinu
dana, ali da ih građani primjete i o njima steknu sud?
Na mrežnim stranicama moraju biti navedeni svi postupci javne nabave i javni
pozivi, a to se redovito čini. Također, osim na internetskoj adresi www.karlovac.hr
i u Narodnim novinama, kada se raspisuju javni natječaji za dobra ili usluge velike
vrijednosti, bilo bi korisno to učiniti i u tiražnim medijima.
Gradske tvrtke i ustanove također su zastupljene u internetskom prostoru. Direktori su pristupačni, a neke tvrtke imaju i glasnogovornike. Međutim, na njihovim
mrežnim stranicama ćemo rijetko pronaći sastav njihovih nadzornih tijela, a kamoli odluke tih nadzornih odbora i upravnih vijeća. Spomenimo i to da postoji
malopoznata gradska tvrtka Central d.o.o., no na se ne spominje na listi gradskih
tvrtki i od 1999. godine njezino postojanje nije bio predmet rasprave na Gradskom vijeću i u javnosti. Grad u toj tvrtki, čija je jedina imovina devastirani hotel
Central, ima 50 posto vlasničkog udjela, a ostalu polovicu drži tvrtka Korana.
Čak se ni Financijskoj agenciji ne predaju izvještaji na vrijeme. Jasno je da tvrtka
u biti ne djeluje, no kada bi se o njoj barem jednom godišnje u ovih 14 godina
raspravilo u javnosti, možda bi se iznašlo rješenje za problem nefunkcioniranja te
tvrtke, a time i za hotel.
Na mrežnoj stranici Grada pronaći ćemo i adrese vijeća mjesnih odbora i gradskih
četvrti, te popis predsjednika. Međutim, u šali bismo se mogli zapitati postoji li
uopće mjesna samouprava u Karlovcu? Javnost o njihovom djelovanju gotovo
ništa ne zna. Sastav tih tijela uglavnom biraju stranke međusobno, jer je vrlo
mali broj građana nije zainteresiran za mjesne izbore. Vijeća nemaju ni mrežne
stranice, niti se može jednostavnim postupkom vidjeti tko u njima sjedi, o čemu
odlučuju i slično. To je rupa u javnosti i potrebno bi bilo da se mjesna samouprava
otkrije, da svako vijeće ima svoje mrežne stranice, da objavljuju zapisnike sa sjednica i odluke, financijsko stanje i slično, te da zainteresiraju građane za svoj rad.
Pohvalno je što postoji popis svih zaposlenika gradske uprave s njihovim kontaktima. S obzirom da gradske tvrtke i ustanove djeluju u službi građana, bilo bi
dobro da na njihovim mrežnim stranicama također stoji tko su zaposlenici i koji
su im kontakti.
IVIRA
J
A
KT
51
KA
RLOVA
C
Jasno je da postupak javne nabave mora biti u potpunosti transparentan, ali i da
će odgovorna vlast postaviti i viši standard od zakonskog, pa objaviti točno s kim,
kako, zašto i kada posluje, te koliko to stoji.
Bilo bi poželjno i da sve političke stranke u Karlovcu objave registar svojih članova.
Nije valjda nitko ušao u politiku da bi djelovao tajno. Politika je javna djelatnost.
Svi ovi prijedlozi i promišljanja su na tragu koncepta radikalne transparentnosti,
koja se temelji na logici da će maksimalnom transparentnošću još za procesa odlučivanja biti mogoće spriječiti loše odluke. Klasičan je primjer Hansard. Još u 18.
stoljeću britanski parlament je odlučio tiskati i objaviti sve transkripte rasprava,
zapisnike i ostale dokumente, a ta se praksa nazvala po izdavaču takvih rasprava.
I danas postoji taj sustav i na internetu. Tu se točno vidi tko je što rekao od zastupnika, tko je kako glasovao i slično. Zašto Karlovac to ne bi imao?
Može se netko tko uživa političku moć sastajati s kime god želi izvan institucije,
gradske tvrtke ili ustanove i dogovarati bilo što, ali odluke se moraju donijeti
u Gradu, odnosno njegovim tvrtkama i ustanovama. Mora postojati pisani trag
tko je što odlučio, kada i s kojim obrazloženjem i taj trag se mora objaviti. Tada
korupcija ima jako malo manevarskog prostora. U krajnjoj liniji, zašto se ne bi
objavljivala pošta dužnosnika i ispisi telefonskih brojeva sa službenih mobilnih i
fiksnih telefona, pa da znamo tko s kime komunicira?
Naravno, i građani mogu zahtijevati od nositelja vlasti neracionalne postupke
i vlast ne mora uvijek – kako se to popularno kaže – djelovati sukladno „bilu
naroda“. Ali svoje odluke mora učiniti transparentnima, njih obrazlagati, ako se
uvjeri da su loše, promijeniti i odgovarati za njih.
Dakako, ne bi sad građani non-stop trebali visjeti na sjednicama i čitati kojekakve
materijale. Postoje oni koje će to zanimati, a uostalom javnost ima svoje predstavnike – medije.
Odnos građana i vlasti određuje stupanj transparentnosti u jednoj zajednici i ona
ne može biti jednostrano određena. Potrebno je sustavno razvijati političku kulturu, interes za politiku, i na taj način ćemo zasigurno dobiti politički življi i uređeniji
grad, s tim onda ide i razvoj, jer i kapital voli bistru vodu, a ne žabokrečinu, bila
ovo žabarija sto puta. Što više kapitala i kapitalista, to manja mogućnost da netko od njih uživa nelegitimnu političku moć, odnosno moć ucjene.
A da umirimo marksiste spomenimo – bez kapitala nema ni klasne borbe.
52
ZAŠTITA POTROŠAČA
Željko Tomašić
Sustavna zaštita potrošača doprinosi gradu
ugodnog življenja
U Karlovcu se sustav zaštite potrošača tek počinje razvijati. Potrošači naviknuti
da im netko drugi rješava probleme i vrlo malo participiraju u radu Udruge za zaštitu potrošača Korana, koju doživljavaju kao „agenciju“ za zaštitu potrošača te
vrlo malo surađuju s njom, osim kad se nađu u problemima. Doživljavaju udruge
kao oporbu vlasti, što je promašaj već na samom početku suradnje i djelovanja.
Gradska samouprava i trgovci u gradu su toga svjesni, te maksimalno opstruiraju
Zakon o zaštiti potrošača i Nacionalni program za zaštitu potrošača. Grad Karlovac u prosjeku izdvaja 0,56 kune/po potrošaču za zaštitu potrošača i to isključivo
preko udruge za zaštitu potrošača iako je i Grad subjekt zaštite potrošača.
Glavni problemi zaštite potrošača u Gradu su javne usluge i to su ostali trgovci
uočili, te umješno koriste neekipiranost udruga i nefunkcioniranje gradskih nadzornih tijela te potrošačima „uvaljuju“ robu sumnjive kvalitete, hranu sumnjive
zdrastvene ispravnosti, a sve u cilju sticanja što većeg profita. Pri tome se ne
usteže ni od manipulacija i prijevara, jer je rizik od kazne vrlo zanemarljiv u odnosu na profit.
Želimo li znati što jedemo, što pijemo, kakve lijekove trošimo, kakvu odjeću nosimo, što kupujemo na tržnici, kakav zrak dišemo, želimo li našim unucima ostaviti
čist zrak i zdravu hranu, moramo puno toga mijenjati prvo u svijesti potrošača,
jer time ćemo potaknuti i ostale dionike sustava zaštite potrošača na djelovanje.
Kako bi sustav zaštite potrošača bio na usluzi potrošačima Grad mora prvi pokrenuti sustav na višu razinu kako joj to nalaže Nacionalni program zaštite potrošača
prema slijedećem:
IVIRA
J
A
KT
53
KA
RLOVA
C
1. intenzivirati aktivnosti usmjerene na provedbu politike zaštite potrošača na
svom području, tim više što su udruge za zaštitu potrošača i lokalna samouprava dionici pri provedbi politike zaštite potrošača te najbolje poznaju problematiku na lokalnom području, te ostvariti bolju suradnju s udrugama za zaštitu
potrošača na aktivnostima informiranja i educiranja potrošača te promicanja
potrošačkih prava i interesa;
2. u sva tijela koja odlučuju o obvezama i pravima potrošača implementirati predstavnike udruga za zaštitu potrošača, što je europska praksa, pa tako promptno
treba ustrojiti Upravni odjel za zaštitu potrošača u gradskoj upravi i Savjet za
zaštitu potrošača u Gradskom vijeću;
3. osnovati Savjetovalište za zaštitu potrošača, gdje će potrošači osim mišljenja
i savjeta članova udruga za zaštitu potrošača moći dobiti stručnu pravnu i inu
pomoć u ostvarivanju svojih potrošačkih prava;
4. Povezati se s Odjelom za zaštitu potrošača Ministrstva gospodarstva, kako bi
se uskladila državna i lokalna politika zaštite potrošača;
5. Donijeti provediv i transparentan plan finaciranja sustava zaštite potrošača.
Na taj način bi se udrugama za zaštitu potrošača omogućilo sustavno planiranje i
djelovanje, te uz zaokruženu finacijsku konstrukciju zapošljavanje stručnih osoba
koje bi mogle razinu zaštite potrošača podići na potrebitu razinu.
Po brojnim trgovinama i megacentrima više se ne bi prodavala roba sumnjive
kvalitete i hrana sumnjive zdravstvene ispravnosti. Potrošači bi znali što kupuju i
što jedu, na tržnici se ne bi prodavalo povrće deklarirano kao domaće, a kupljeno
je na akcijama u megacentrima.
Grad i udruge za zaštitu potrošača bi postali dionici u zaštiti potrošača, što bi
grad učinilo mjestom ugodnog življenja, a potrošači bi imali povjerenje u tijela
lokalne samouprave.
54
ZAŠTITA OKOLIŠA
Mile Sokolić
Zaštita okoliša u Karlovcu postala nadstranački
interes
Do su vremena karlovčani bili prilično ravnodušni prema zaštiti okoliša. Zbog toga
se smatralo normalnim da se otpad odlaže na otvorenom deponiju na Ilovcu oko
kojeg se, s njegovim rastom, širio sve nesnosniji smrad oslobođenog metana. Bilo
je normalno i da se povremeno iz tvornica ispuštaju kemikalije od kojih su ugibale
ribe. Nitko se nije posebno uzbuđivao ni što su karlovačke rijeke služile kao odvodni kanali, a ništa se posebno nije poduzimalo ni u vezi s ekološkom bombom
na Lemić Brdu koja od osamdesetih godina čeka sanaciju.
Ravnodušnost prema zaštiti okoliša možda se na najbolji način pokazala donošenjem odluke o lokaciji novog deponija na Babinoj gori, šumovitom području iznad
Tušilovića, na osnovu prilično neuvjerljive stručne podloge.
Sve je to, uz gunđanje nekih udruga i pojedinaca koji se zalažu za zaštitu okoliša,
nekako funkcioniralo dok karlovački umirovljenik Zdravko Martinović 2007. nije
smrtno stradao zbog udisanja para iz kanala Grabice u blizini Karlovačke pivovare.
Ekološka i kritička svijest Karlovčana naglo se probudila nakon toga. Stanovnici
četvrti Banija i Drežnik-Hrnetić te mjesnih odbora Mahično i Donje Pokupje 2011.
organizirali su prosvjede tražeći hitno zatvaranje smetlišta Ilovac. Uplašeni stanovnici prosvjedovali su i protiv Karlovačke pivovare protiv čijeg je menadžmenta
započeo sudski proces, udruge su upozoravale i na druge okolišne probleme, a
najveća bitka vodila se, i dalje se vodi, oko namjere da se regionalno odlagalište
otpada smjesti na Babinu goru.
Ta odluka Skupštine Karlovačke županije ujedinila je stanovnike Vukmanića, Cerovca, Tušilovića i predstavnike različitih udruga koji su započeli sa žestokom
kampanjom protiv odlagališta koje polako ipak postaje sve izglednije. Značajan
IVIRA
J
A
KT
55
KA
RLOVA
C
prilog senzibilizaciji i mobilizaciji na temu zaštite okoliša dali su i predstavnici
izvršne vlasti na lokalnoj i regionalnoj razini koji su minorizirali važnost zdravog
okoliša kao mogućeg detonatora nezadovoljstva koje je dovelo u pitanje do tada
neprikosnovene političke autoritete u njihovim najjačim utvrdama.
Koristan materijal protivnicima novog karlovačkog i regionalnog deponija dali su
“stručnjaci“ koji su izradili studiju utjecaja na okoliš. Po tvrdnjama najaktivnijih
protivnika deponija na Babinoj Gori Željka Obradovića i Žarka Kotura, zaključci u
studiji su lažirani jer navedeni istražni radovi nisu uopće provedeni. Obradović i
Kotur upozoravaju i na činjenicu da se planira centar na koji će se otpad dovoziti
iz drugih područja, a ne samo iz Karlovačke županije.
Kada je riječ o novom deponiju koji vrlo brzo mora započeti sa radom najveći
propust napravljen je u neprikladnoj pripremi lokalnog stanovništva da će na
svoje područje dobiti jedan takav objekt. Polazeći od uobičajene prakse na ovim
područjima da politička vlast zna što „narod“ misli i koga podržava donesene su
odluke bez istraživanja o stavovima i potrebama stanovnika lokalne zajednice,
bez animacijskih sastanaka na kojima bi se predstavio projekt, bez organiziranih
posjeta sličnim pogonima u bližem okruženju, bez isticanja gospodarskih značajki za lokalnu zajednicu i poziva udrugama za zaštitu okoliša i građanskim
inicijativama da se uključe u nadzorna tijela novog odlagališta. Ukratko, umjesto
da se odlagalište javnosti predstavi kao moderni pogon za recikliranje i selekciju
komunalnog otpada na osnovu dostupnih informacija mogao se steći dojam da
se na Babinoj Gori priprema mjesto na kojem će se smeće odlagati kao i na Ilovcu, i s kojeg će otpadne vode zagaditi izvore pitke vode koje su iz razumljivih ili
nerazumljivih razloga autori studije zaboravili spomenuti.
Sve to utjecalo je da protivnici deponija preuzmu inicijativu i dovedu u pitanje
cijeli projekt, što može značiti ozbiljne probleme za odlaganje otpada na području
Grada Karlovca i Karlovačke županije u vrlo skoroj budućnosti, jer usprkos svim
argumentima protiv deponija, on se negdje mora smjestiti. Ukoliko to ne bude
Babina Gora, trebat će pronaći novu lokaciju. To će biti teži i skuplji posao nego
osporavati sadašnju, što sada čine i predstavnici stranaka koji su donedavno stajali iza te inicijative.
Kad se sagledaju sve teškoće sa izborom neke nove lokacije možda bi ipak trebalo pokušati približiti stavove protivnika i zagovornika deponija na Babinoj Gori
56
i pronaći kompromis koji bi bio prihvatljiv jednima i drugima. Taj kompromis bi
svakako trebao značiti formiranje nadzornog tijela sastavljenog od predstavnika
udruga koje će neprestano puhati za vrat menadžmentu deponija i upozoravati
na zaštitu okoliša koji, nažalost, ne može izbjeći devastaciju, bez obzira gdje se
odlagalište nalazilo.
Kako god bilo, ovo razmišljanje želim završiti podsjećanjem na konstataciju s početka teksta da je tema zaštite okoliša na karlovačkom području postala ozbiljan
povod za političku mobilizaciju, što će se svakako vidjeti na predstojećim lokalnim
izborima. Pojedinci i grupe građana su shvatili da pripadnost pojedinim strankama ne jamči korektno rješavanje problema zaštite okoliša na mjesnoj razini pa
su preuzeli stvar u svoje ruke organizirajući se da bi iskazali svoje protivljenje i
neslaganje s donesenim političkim odlukama. To je svakako zanimljiv fenomen
koji ukazuje da postoje interesi koji nadilaze stranačke podjele i da postoji granica
tolerancije ispod koje počinje pobuna koju je teško kontrolirati i usmjeravati. Ti zajednički interesi su povezani sa zaštitom okoliša, a granica tolerancije je trenutak
kada ljudi postanu svjesni da neke odluke mogu utjecati na njihov život.
IVIRA
J
A
KT
57
KA
RLOVA
C
MEDIJI
Marin Bakić
Na gradske medijske kuće gleda se kao na
trošak, a lako (ponovno) postanu velika
karlovačka vrijednost
Bi li bilo pretjerano reći da se mediji u vlasništvu Grada nalaze u – očajnoj situaciji? I ne bi, ako znamo da je nad Hrvatskim radiom Karlovac lani umalo pokrenut
stečajni postupak, a lako bi se moglo dogoditi i Karlovačkom tjedniku da završi
u poslovnim problemima iz kojih ga vlasnik neće htjeti spasiti. Radio Karlovac
je visio na litici, dok gradonačelnik Damir Jelić očito nije zaključio da bi mu u
izbornoj godini bilo preopasno zamjeriti se građanima treće životne dobi, koja gotovo isključivo čini slušateljstvo ove karlovačke postaje. Stečaj nije otvoren samo
zato što je gradonačelnik odlučio popustiti i ishoditi da Gradsko vijeće odobri još
500.000 kuna za potrebe ovog medija. Međutim, poruka gradonačelnika kadru
tvrtke je jasna – ili ćete sami osmisliti održivo poslovanje, što neovisnije od dotacija iz proračuna, ili ćete završiti u stečaju.
Problem je u tome što su gradski mediji djelovali kao propagandno sredstvo nositelja vlasti gotovo dva desetljeća, ako ne već i od osivanja, i to gotovo u kontinuitetu. Nisu se prilagođavali promjenama, pa su manje-više ostali na razini iz 1950ih. To ne mora biti nužno loše u smislu izvještavanja koje nije senzacionalističko,
ali jest u smislu neovisnosti od političkih i gospodarskih čimbenika u društvu.
Karlovački tjednik i Hrvatski radio Karlovac možda su bili dobri mediji prije rata,
odnosno prije liberalizacije 1980-ih godina, ako ih uspoređujemo s ostalim kućama, kad su i druge redakcije bile pod manjom ili većom političkom kontrolom.
Međutim, dok su se ostali prilagodili novim uvjetima, to jest ulogama – a to znači
da su mediji prije svega kritički posrednik između građana i njihovih izabranih
predstavnika – oba karlovačka gradska medija nisu uspjela osamostaliti se od
58
svojeg vlasnika, a, istini za volju, postojali su veliki pritisci u slučajevima kada
su članovi tih redakcija pokazali nezavisan stav. Spomenimo da je katastrofalan
projekt po političku kulturu i gradski proračun bilo izdavanje propagandnog glasila vlasti Ka-dnevnik, koji je započeo s radom prije parlamentarnih izbora 2007.
godine, a ugasio se nedugo nakon njih. I do danas nitko politički zbog toga nije
odgovarao, a kamoli ikako drugačije.
Gradski mediji su radi takvih stvari gubili publiku, a gdje nema publike u krajnjoj
posljedici nema ni propagandne vrijednosti, pa se nositelji političke moći okreću
drugim medijima u tu svrhu, poput onih u vlasništvu jednog lokalnog moćnog
biznismena. Ti mediji baštine istu vrstu novinarstva kao i gradski, a ona se očituje
u „objektivno“ donesenim informacijama, što se uglavnom svodi na nekritičko
prenošenje pristiglih informacija i na što većem naglasku na „dobre“ vijesti, što
također otupljuje kritičku ulogu medija u Karlovcu. No, razlika u usporedbi s gradskim medijima je utolika što se ovi financiraju privatnim novcem.
Kao gotovo jedino rješenje problematike gradskih medija u javnosti se nameće
privatizacija, mada bi ona mogla produbiti problem. Karlovcu su potrebni mediji u
vlasništvu Grada, koji će biti neovisni i od oglašivača i od politike, koji će djelovati
konstruktivno na političku i društvenu scenu u Karlovcu i koji će imati zastupljene
sve novinarske forme, a danas ih mnogo nedostaje u lokalnoj javnosti. Primjerice,
rijetki su intervjui, komentari, karikature, feljtoni ili glazbena, likovna, odnosno
filmska kritika. U gradskim novinskim kućama bi trebalo biti sadržaja koji iz komercijalnih razloga ne mogu biti prisutni u privatnim medijima. Kada bi gradske
medijske kuće ostvarivale takvu ulogu, novac utrošen u njihovo financiranje ne
bi bio trošak, jer bi one predstavljale vrijednost koja se ne može mjeriti samo
brojkama.
Problem gradskih medija je nastao u politici i politički se treba rješavati. Preduvjet
za to je odgovorna vlast koja će omogućiti ovakvu transformaciju medijskih kuća.
Prvo bi bilo racionalno objediniti dvije tvrtke kako bi se smanjili troškovi, jer ne bi
bilo dva direktora, nego jedan, i ne bi postojala dva nadzorna odbora, nego jedan,
a na te funkcije postaviti odgovorne rukovoditelje, a ne puke realizatore političkih
prohtjeva. Zatim je potrebno da urednici Hrvatskog radio Karlovca i Karlovačkog
tjednika budu iskusni profesionalci s odriješenim rukama da poslože redakciju
po vlastitom nahođenju. Vlast mora postaviti takve urednike za koje će znati da
će nastojati biti što neovisniji o njezinoj volji. Kroz redakcije, ne samo gradskih
IVIRA
J
A
KT
59
KA
RLOVA
C
medija, bi stalno trebala „kolati svježa krv“, odnosno u školama i na fakultetima
bi trebalo zainteresirati mlade da se bave novinarstvom, uvući ih u taj čaroban
svijet javnog djelovanja, zagrijati ih za taj poziv. Ne moraju svi biti profesionalni
novinari, ali jedan broj će ih i postati, kolikogod taj posao danas bio nezahvalan.
Novinarstvo je divan i težak poziv, ključan za funkcioniranje demokratskog društva. No, velika opasnost se krije u tome da oni koji se uhljebe u njemu izgube
osjećaj za to i postanu bezidejni birokrati koji jedva čekaju da pobjegnu doma iz
redakcije i koji izbjegavaju bilo kome se zamjeriti. Važnu ulogu bi trebao imati i
lokalan ogranak Hrvatskog novinarskog društva koje je prečesto ostajalo nijemo
na mnoge sporne situacije glede novinstva u Karlovcu, a u biti ne nudi ništa
novog u tom sektoru, niti jedan projekt, nego u stvarnosti postoji samo na papiru.
60
TURISTIČKI RAZVOJ
Diana Šare
Pomaknimo konkretnim projektima karlovački
turizam s mrtve točke
Karlovac je u studenom 2012. godine na sajmu u Luganu „The Swiss International Holiday Exhibition” dobio nagradu „Zeleni grad Hrvatske“, koju dodjeljuje
Znanstveni odbor za dodjelu Švicarske turističke nagrade u kategoriji „Prirodni
raj“. U obrazloženju stoji: „Strateški položaj Karlovca u središtu Hrvatske, gdje se
susreću planine i ravnice, rijeke i prekrasni šareni parkovi, gdje se može opustiti
i utonuti u prirodu, samo su neki od razloga koji su nas doveli do odluke da Karlovcu dodijelimo ovu prestižnu nagradu“.
Priznanje iznimno veseli, pogotovo stoga što znamo da je to samo posljednja u
nizu od desetak nacionalnih i međunarodnih turističkih nagrada koje je Karlovac
primio u posljednje tri godine. Ona istodobno tjera na razmišljanje: gdje bismo tek
bili da se stvarno i sustavno radi na unapređenju turizma?!
Objašnjenje nagrade u potpunosti prati rezultate anketnog ispitivanja provedenog na temu stupnja zadovoljstva turista elementima karlovačke turističke ponude – vrlo visok stupanj zadovoljstva (ocjena 4,45 i više1) izrazili su parkovima i
zelenim površinama te ljepotom krajolika. Nizak stupanj zadovoljstva (ocjena 3,5
i manje) ispitanici su, između ostaloga, izrazili brojnošću i raznolikošću događaja,
zabavnim sadržajima i suvenirima.
Analizirajući stanje u turizmu na području Karlovca neizbježno se nailazi na veći
broj studija i projekata (Studija održivog razvoja kulturnog turizma za stari grad
Dubovac, Brendiranje Karlovca, projekt Preporod karlovačke gradske Zvijezde,
1
Strategija razvoja turizma Grada Karlovca 2012.-2020.
IVIRA
J
A
KT
61
KA
RLOVA
C
studija Načela i mogućnosti rekonstrukcije i revitalizacije karlovačke Zvijezde fortifikacijski aspekt, studija Karlovačka Zvijezda - jučer, sutra, danas, Urbanističko arhitektonske pretpostavke za zaštitu i gospodarski razvoj karlovačke Zvijezde i njene okoline, studija Strateško-marketinško usmjerenje turističkog razvoja
grada Karlovca sa Zvijezdom kao polazištem, Strateške smjernice razvoja turizma
grada Karlovca 2011.-2014.) koje kruni Strategija razvoja turizma Grada Karlovca 2012.-2020.
Zanemarimo li da je na neke od navedenih dokumenata utrošena poprilična količina novca, a da je njihov učinak slab, odnosno da su konkretni potezi i rezultati
gotovo zanemarivi, valja ipak naglasiti dvije stvari.
Dokumenti su uglavnom usuglašeni u tome što je u gradu vrijedno razvijati s aspekta turizma – Zvijezda, Stari grad Dubovac i rijeke ističu se kao logični elementi
koji će Karlovac izdvojiti u odnosu na slične gradove u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Tome valja pridodati pivarsku tradiciju te vojnu baštinu - prva je općepoznata i
prepoznata zahvaljujući u prvom redu Karlovačkim danima piva, dok je druga
bliska tek zaljubljenicima u vojnu povijest.
Gore pobrojani dokumenti, s druge strane, stvorili su vrijednu bazu projektnih
ideja i prijedloga koje je sada potrebno konačno razraditi u detalje i sprovesti
u djelo – potrebno je definirati kratkoročne, srednjoročne i dugoročne akcijske
planove koji će precizirati nositelje zadataka, troškove pojedinog projekta i izvore
njegova financiranja te rokove izvršenja. U protivnom će sve i dalje ostati mrtvo
slovo na papiru.
Da bi se karlovački turizam pomaknuo s mrtve točke, potrebno je u prvom redu
oformiti tim stručnjaka, iskusnih turističkih profesionalaca koji su prošli sito i
rešeto procesa stvaranja turističkog proizvoda, koji će se s jedne strane baviti
provedbom akcijskog plana, a s druge djelovati kao predstavnik javnog sektora i
posrednik u komunikaciji s ostalim dionicima koji se bave turizmom - gospodarskim i civilnim sektorom. Uspostava takvog tima stručnjaka ukloniti će problem
nedostatka koordinacije među nositeljima turističke ponude te dovesti do sustavnog upravljanja gradom kao turističkim odredištem, što trenutačno nije slučaj.
Svojedobno predložena ideja o formiranju turističkog klastera, koji bi bio pravna
osoba i koji bi s vremenom prerastao u turistički klaster Karlovačke županije,
nešto je što bi Grad i Karlovačka županija također trebali podržati. Posljednjih go-
62
dina klasterska politika je važan sastavni dio gospodarske politike diljem Europe
i favorizira se u smislu jačanja konkurentnosti regija.
Ne smije se nikako zaboraviti da se paralelno s razvojem Karlovca kao turističke
destinacije mora raditi i na turističkom razvoju i stvaranju novih turističkih proizvoda i sadržaja u ruralnom prstenu grada, odnosno u gradovima i općinama u
njegovoj neposrednoj blizini, čime će se produžiti vrijeme boravka turista, a to je
glavni prioritet razvoja turizma u Karlovcu.
I naposljetku, trendovi u turizmu posljednjih godina pokazuju da novi turist zazire
od masovnosti, teži individualizmu, spontanosti doživljaja i kreativnosti odmora.
Novi turist ide za autentičnim iskustvom, kontaktima s lokalnim stanovništvom,
uživanjem u izvornoj ili oplemenjenoj sredini. Isto tako, očigledna je segmentacija
turističke potražnje - sve veći značaj dobiva turizam posebnih interesa kao što
su sportsko-rekreacijski, sportsko-ribolovni, biciklistički, konjički, seoski, kulturni turizam i slično. U tom smislu Karlovac i njegova okolica posjeduju značajke
turističke atrakcijske osnove i imaju sve predispozicije da postanu i odredišna
umjesto samo tranzitna destinacija.
Vrijeme je da definiramo konkretne projekte - što, tko, do kada - i krenemo ozbiljno raditi.
IVIRA
J
A
KT
63
KA
RLOVA
C
PARKOVI I GROBLJA
Antun Alegro & Marin Bakić
Karlovac je grad bogate, ali neiskorištene
ambijentalne vrijednosti
Dušan Lopašić, pokretač i urednik Svjetla, časopisa koji je odigrao iznimno važnu ulogu u stvaranju kritičkog javnog mijenja i građanskog Karlovca kasnog 19.
stoljeća, 1884. godine je napisao: Nemamo kazališta, opere il drame, nemamo
ni galerije, ni muzeja, nemamo bulevara il trgova kao što je Zrinjevac, ali imamo
što nam je ponos i ugodna zabava – naše liepo i prostrano šetalište. Oko ciele
stare tvrdje viju se kao u vienac redovi lipa, kestenja i drugih stabalja, pružajući
za ljetne sparine hlada, svieža zraka bolesnikom, a dovoljno mjesta za šetati i igru
nestašne djetce. Nu do sada se malo tko brinuo tim šetalištem.
Stanje opisano prije 130 godina uvelike se može preslikati i na današnji grad. Tim
je važnija vrijednost gradskog zelenila, na koje se mnogi pozivaju, govore o gradu
parkova, no malo tko je svjestan da parkovi i nasadi traže neprekidan marljiv rad,
brigu, ulaganja i osjećaj za povijesno nasljeđe.
Grad se može prehodati u pola sata, a u toj šetnji nijedna dionica neće biti betonska pustinja. Gotovo da je moguće s bilo koje točke stići na bilo koju drugu
u sjeni stabala sađenih u kontinuitetu od polovice 19. stoljeća do danas. Stoga
je jedna od najvećih karlovačkih vrijednosti upravo njegov smirujući zeleni ambijent. To je prepoznao i zaslužni karlovački publicist Radovan Radovinović, i sažeto
izrekao krilaticom – grad u parku. U toj krilatici sadržano je jedinstvo urbanizma
i hortikulture, grada i njegova urbana krajolika, jedinstvo koje bi trebalo aktivno
promovirati kao jednu od temeljnih vrijednosti Karlovca i važan dio njegova identiteta. I konačno, koliko je ta krilatica ljepša, primjerenija i jedinstvenija od skupo
plaćene grad susreta.
64
Slogan grad u parku ne predstavlja puku frazu, nego jedinstvenu osobitost, jer
nam i statistika govori da Karlovac ima 1.333,186 četvornih metara zelenih površina, odnosno 37,31 četvorni metar na svakog stanovnika užeg gradskog područja. Bogato zelenilo malog Karlovca je adut, uz, jasno, razvoj gospodarstva,
koji može privući mnoge iz većih gradova da odluče živjeti u Karlovcu ili barem
povremeno boraviti u njemu, od čega grad može imati samo koristi
Uživaju li Karlovčani u svojim parkovima? Kroz parkove i perivoje projurimo ili
prošećemo, ali u njima ne zastanemo. U inozemstvu vidimo da za pauze radnici
uzimaju prostirke te ručaju i druže se na travnatim površinama. Jedan od najpoznatijih primjera je svakako Hyde park, omiljeno odredište stanovnika Londona,
koji ga ne koriste samo za dokolicu, nego je on ujedno i jedno od najživahnijih
mjesta društvenog života, gdje svatko ima priliku javno iznijeti svoje mišljenje,
debatirati i diskutirati sa sugrađanima, te je tako park i mjesto formiranja javnog
mijenja. Kada smo u Karlovcu posljednji put vidjeli da netko aktivno boravi u
parku? Čak ćemo rijetko vidjeti da netko čita knjigu ili novine. Bitno je da građani
osvijeste različite mogućnosti korištenja parkova i da ih prepoznaju kao ugodna
mjesta gradskog života. Parkove valja promovirati i izvan Karlovca, tako da se
pojmovi park i Karlovac počnu doživljavati kao neraskidivo povezani. Nažalost,
kad danas nekom spomenete Karlovac, jedna od prvih asocijacija bit će krivotvorena diploma.
Vrijednost gradskog zelenila daje za pravo aktivnim građanima koji su spriječili
nepotrebno uklanjanje drvoreda platana u Nazorovoj ulici, ali koji, nažalost, nisu
mogli spriječiti uklanjanje stabala močvarnog čempresa i tise zajedno s ostacima
hotela Korana. Ulagači su više nego dobrodošli, no ako je netko iz osjećaja za
vrijednost zelenila i iz pozitivnog odnosa prema gradu još sredinom 19. stoljeća
posadio ta stabla, koja mogu poživjeti i koju tisuću godina, tada se ne može pojaviti neki lokalni moćnik kojem će se omogućiti da bezobzirno i bez ikakve potrebe
oduzme sadašnjim i budućim naraštajima dio hortikulturne baštine. Grad treba
biti prvi i najglasniji zaštitnik svog zelenila, a ne da ta uloga pripadne udrugama
civilnog društva i pojedincima koji će, zalažući se za zelenilo, često biti prisiljeni
izravno se suprotstaviti gradskim službama i institucijama. One bi prve trebale biti
nositeljice zaštite, a građani njihovi pomagači i suradnici.
Osim Marmontove aleje i Vrbanićeva perivoja nijedan hortikulturni objekt u gradu
nije zaštićen. Stoga je nužno pokrenuti postupak zaštite za čitavo kružno šeta-
IVIRA
J
A
KT
65
KA
RLOVA
C
lište koje opasuje Zvijezdu s pripadajućim šančevima, jer se radi o jedinstvenom
rješenju da je nekadašnji fortifikacijski sustav svjesno pretvoren u šetalište kojim
je ujedno očuvan obris nekadašnje tvrđave. Kružnom šetalištu treba pridodati
koranske parkove, uključujući arboretum Šumarske i drvodjelske škole i svo zelenilo od drvenog do betonskog mosta omeđeno rijekom Koranom te Kurelčevom,
Radićevom i Rakovačkom ulicom. Tu je još i Primorska ulica s drvoredom divljih
kestena. Ne bi bio na odmet niti registar svih stabala u Karlovcu podržan geografskim informacijskim sustavom u kojem će svako stablo imati svoj identifikacijski
broj te raspoložive podatke o vremenu sadnje, zdravstvenom stanju i slično.
Udruge civilnog društva, javne ustanove i tvrtke trebalo bi angažirati da potaknu
građane na puno iskorištavanje i uživanje vrijednosti koje nudi gradsko zelenilo.
Dobar primjer nude festivali Artika udruge Carpe diem, Led fest udruge Poluga ili
Nepokoreni grad udruge Domaći koje sadržaje ljeti sele u zelene karlovačke oaze
poput obala rijeka, poligona Kinološkog kluba Karlovac i slično.
Loša je politika donositi besmislene gradske uredbe o zabrani konzumacije alkohola na javnom mjestu ili provoditi još besmislenije ideje o nabavci „komaraca“,
uređaja koji će posebnim frekvencijama tjerati mlade iz parkova. To činiti je barbarizam. Vidjeti gomilu ne samo klinaca, nego i starijih kako sjede na pločnicima
trgova ili po parkovima i uživaju u piću i druženju trebao bi biti prizor normalnog
i opuštenog života zadovoljnih građana, a ne bijeg iz sumorne stvarnosti u noć
uz jeftini alkohol.
U sljedećem mandatu vlast – tko god je obnašao – neka učini nešto i na uređenju
jezerca u Luščiću za koje je detaljni projekt izrađen još 2005., a neka podigne i
potpuno novi park kojim bi se na najprimjereniji način obilježilo 130 godina od
osnutka Društva za poljepšavanje grada Karlovca.
Briga za parkove dužnost je prije svega gradske tvrtke Zelenilo. Međutim, ono,
koliko god dobro upravljalo parkovima i grobljima – a to je očigledno – ipak bi
to moglo činiti i bolje, ako bi se usredotočilo samo na te svoje temeljne djelatnosti. Prije nekoliko godina je, primjerice, bespotrebno preuzeta obaveza uređenja
prometne vodoravne i okomite signalizacije. Zelenilo bi također trebalo dobivati
veću podršku gradskih vlasti pri skupljim zahvatima kao što su redovno orezivanje stabala, njihova dijagnostika i stalna zaštita od štetnika. Iznimno je važno
podržati i što obimniju rasadničku djelatnost, koja bi prije svega služila za popunjavanje gradskog zelenila, a dio sadnica bi se mogao ponuditi na prodaju, što
66
bi građanima sigurno bio izvor kvalitetnijeg bilja od onog koje se nudi u velikim
trgovačkim centrima.
Ambijentalnoj vrijednosti grada doprinose i groblja. Ona nisu samo mjesto ukopa,
nego u svakom ozbiljnom gradu i prostorna vrijednost. Varaždin se diči svojim
poznatim grobljem, Zagreb jedinstvenim Mirogojem, a ni Karlovčani ne bi trebali
osjećati stid kada govore o svojim grobljima, tim više što je zahvaljujući Radovinovićevoj predanosti dostupan kvalitetan pregled grobalja s njihovom spomeničkom i kulturološkom baštinom. Od osobite je kulturološke važnosti zaštiti grobove u kojima počivaju zaslužni građani ili imaju spomeničku vrijednost. Ta zaštita
trebala bi obuhvatiti i njihovo redovito održavanje. Ne smije se ponoviti situacija
u kojoj se traži da se grobne naknade plaćaju za grobove na Židovskom groblju,
znajući da je ustaška vlast doslovno istrijebila židovsku zajednicu u Karlovcu.
Je li ijedan turist upućen da vidi ijedno od starih konfesionalnih grobalja ili Arkade
s kapelom sv. Jurja, rad Hermanna Bolléa, na Vojničkom groblju, koje također
traže obnovu, a mogle bi preuzeti novu spomeničku ulogu. Valja također spriječiti
da Strmac otkliže na njega, kao i na Židovsko te Pravoslavno groblje. Lijepo bi bilo
vratiti i dio zelenila na Rimokatoličko groblje, koje je između ostalog građanima
služilo kao orijentir za lakše pronalaženje grobova.
Uz prikladnu pažnju, osjećaj za važnost zelenila u gradu i vrijednost hortikulturne
baštine Karlovac bi doista mogao zaživjeti kao grad u parku.
IVIRA
J
A
KT
67
KA
RLOVA
C
POLITIČKA PARTICIPACIJA MLADIH
Miroslav Katić
Mladima se ne nudi perspektiva, stoga se
moraju za nju politički izboriti
Svaka priča o političkoj participaciji je priča o demokraciji. Drugim riječima,
ako je demokracija vladavina naroda, onda je participacija građana uvjet
za funkcioniranje demokratskog političkog sustava. Političkom participacijom prenose se zahtjevi i potrebe građana vlastima, omogućuje se sloboda
izražavanja i djelovanja te, konačno, političkom participacijom učimo se
odgovornosti. Prije se pod pojmom političke participacije uglavnom mislilo na izbore i aktivnosti vezane za izborne kampanje. Danas građani
na različite načine nastoje utjecati na one koji vladaju, od studenata koji
prosvjedom traže manje školarine, preko ekoloških aktivista koji blokadom
prometnica žele spriječiti prijevoz ekološki opasnog tereta, pa sve do građana koji potpisivanjem peticija nastoje ukazati lokalnim ili državnim čelnicima na neki problem.
Politička participacija je dakle, neupitno važan element demokratske političke
kulture, no zašto uopće pisati o političkoj participaciji mladih, odnosno zašto je
uopće bitno da oni participiraju? Mladi su danas najosjetljiviji segment društva.
Njihova integracija u društvo je dugotrajnija i osjetljivija nego kod prijašnjih generacija. Danas sve veći broj mladih odlazi na fakultete, brakove sklapaju sve kasnije
ili uopće ne žele ulaziti u bračnu zajednicu, a kada završe školu suočavaju se s
problemom nezaposlenosti. Mladima se prolongira ulazak u svijet rada, kasnije
socioekonomsko osamostaljivanje te ih se prisilno ostavlja u ovisnom položaju.
Mladi, dakle jednostavno nemaju dovoljno resursa za bavljenje politikom – niti
vremena, niti novaca. Ukoliko svemu tome pridodamo i društveni stereotip poi-
68
manja mladeži kao neodgovornih, nekompetentnih i nedovoljno zainteresiranih
za društvene probleme, nije ni čudo da mladi manje izlaze na izbore, manje su
članovi političkih stranaka i manje ih zanima politika općenito.
Nužnost uključivanja mladih u politiku je nedvojbena. Pravo na sudjelovanje je
osnovno pravo te se mora primjenjivati na sve, bez diskriminacije. Za demokratsko
društvo je bitno da se mlade ne tretira kao „polugrađane“ ili „kvazigrađane“,
nego da imaju pristup „punom građanstvu“ s mogućnošću da budu jednaki u
svim zakonskim, socijalnim i političkim pravima i obvezama kao punopravni članovi zajednice. Isto tako, s obzirom da će mladi preuzeti rukovođenje društvom
u svojoj zrelijoj dobi, njihov odnos prema političkim institucijama i političkom
sistemu važan je pokazatelj legitimnosti institucija i sistema. Mlade je neophodno
uključiti u proces donošenja odluka radi same kvalitete odlučivanja – oni najbolje
znaju koji su njihovi problemi i kako ih riješiti. Ujedno valja proširiti i sudjelovanje
mladih izvan organizacija kojima pripadaju i izvan problematika karakterističnih
za mlade. Njihov politički angažman ima socijetalne posljedice kroz razvoj socijalne odgovornosti i jačanja socijalne uključenosti. Jednako su važne i osobne koristi
od participacije jer ona razvija međuljudske i praktične vještine koje mladim ljudima daju osjećaj samovrijednosti, i samopouzdanja.
Gdje su u svemu tome mladi Karlovca? Za potpuni uvid trebalo bi analizirati
empirijske podatke i zahtijevalo bi puno više prostora, stoga ćemo se ovdje samo
osvrnuti na medijske izvještaje i to o djelovanju pomlatka političkih stranka1. Zašto se bazirati na mladež političkih stranka? Zato što su oni ti za koje se podrazumijeva da će biti politički aktivniji, jer sama činjenica da su se učlanili u političku stranku pretpostavlja da ih politika i društveno politički problemi zanimaju.
Ukoliko se analiziraju mediji koji prate karlovačku političku scenu unazad nekoliko godina, očigledno je da iza pomlatka mladeži političkih stranka gotovo da i
nema ozbiljne političko društvene akcije. Uglavnom se akcije svode na dijeljenje
lampiona za Dan mrtvih, paljenje svijeća u spomen na prvi napad na Karlovac
ili pak simboličke akcije dijeljenje lažnih diploma. Naravno, nitko ne govori da
dijeljenje lampiona nije plemenita akcija. No je li poželjno usmjeriti političku ak1
Autoru su poznata dva empirijska istraživanja političke participacije mladih u Karlovcu i Karlovačkoj županiji. Jedno je istraživanje udruge Domaći, a drugo je sam proveo. Oba istraživanja govore
o nedovoljnoj zainteresiranosti mladih za politiku, nedovoljnom znanju i zanimanju za društveno
političke procese i konačno nedovoljnoj aktivnoj političkoj participaciji.
IVIRA
J
A
KT
69
KA
RLOVA
C
tivnost mladeži prvenstveno na takve simbolične akcije i akcije koje prvenstveno
za cilj imaju promociju vlastite stranke? Karlovac je grad u kojem preko 30 posto
nezaposlenih čine mladi preko 30 godina, u kojem sve veći broj njih odlazi tražiti
svoju egzistenciju u Zagreb, Rijeku ili zemlje Europske unije, grad u kojem alkoholizam mladih svakodnevna činjenica. Konačno, Karlovac je i grad u kojem nema
niti kvalitetnog klupskog prostora u kojem bi mogli održavati koncerte, probe i
u kojem bi se mogao odvijati njihov kulturni život. Niti jedna od akcija mladeži
bilo koje političke stranke nije usmjerena na rješavanje potonjih problema. Zbog
čega je to tako, teško je odgovoriti. Jedan od razloga može ležati u činjenici da
stariji stranački čelnici jednostavno nemaju povjerenja u mlađe kadrove pa im
se niti ne dozvoljavaju aktivnije samostalno djelovanje. Drugi razlog može biti u
klijentelizmu. Mladi se uključuju u političke stranke ne zato što su zainteresirani
za javne probleme, nego da si osiguraju egzistenciju. Nakon što odrade benigne
stranačke dužnosti poput agitiranja za stranku i dizanja ruku na stranačkim skupovima, mladima se za nagradu primjerice daju poslovi u gradskim firmama ili
u odborima istih. Stoga nije ni čudo da se takvoj vrsti stranačkog kadra ne da
zamarati s problemima mladih ili problemima karlovačkog društva općenito, kada
im je napredovanje zajamčeno prvenstveno poslušnošću. Konačno, problem je i
u nerazvijenosti participativne političke kulture. U Karlovcu su rariteti kontaktiranja političara, prosvjedi radi sprečavanja neke političke odluke, javna okupljanja,
peticije građana i svi ostali soblici političkih akcija koji su uobičajeni za zemlje
zapadnih demokracija. Jedna od rijetkih uspješnih građanskih akcija bila je ona
u sprečavanju pokušaja rušenja stoljetnog drvoreda platana. U takvom okružju
nerazvijene demokratske političke kulture, nije ni čudo da su i aktivnosti mladeži
političkih stranaka benigne prirode. Ipak, treba izdvojiti i neke pozitivne primjere
aktivnosti mladeži političkih stranka poput peticije za davanje sadržaja prostoru
bivše vojarne Luščić ili apel za vračanje kina Edison pod gradsko vlasništvo.
Takve aktivnosti i dalje su rijetkost. Kultura je doista struktura dugog trajanja, stoga je nužno mlade građanski obrazovati kako bi ne samo shvatili da
svojim djelovanjem doista mogu nešto promijeniti, nego kako bi i shvatili
što je to demokracija.
70
STUDENTI
Silvio Šimić
Studentskim domom, društvenim sadržajima
i mogućnošću zaposlenja zaustavimo odljev
mozgova iz Karlovca
Karlovac formalno jest studentski grad – ima visokoškolsku ustanovu, dekana,
profesore, više tisuća studenata, nekoliko smjerova i tako dalje. Ipak, je li uistinu
studentski grad sa svim svojim obilježjima?
Veleučilište jest ovisno o volji politike. Štoviše, Grad i Karlovačka županija bi morali ulagati u cijeli školski sustav, a posebice u Veleučilište, ako žele razvoj.
Logički se prvo postavlja pitanje izgradnje studentskog doma. Veliki broj studenata ne može naći smještaj koji bi im omogućio kvalitetan studentski život. Velik
broj ih se najčešće snalazi unajmljujući stanove po nekada vrlo visokim cijenama
ili su primorani putovati, što je vrlo skupo, ako se zna da ih mnogo dolazi iz
Podravine, Zagorja, Slavonije i juga Hrvatske. Postoji dugogodišnji plan izgradnje
doma koji čeka ostvarenje.
Drugi problem je nedostatak kvalitetnog studentskog života. S obzirom na velik
broj smjerova i programa, dolazi do problema s rasporedom u kojem studenti
znaju biti i po cijeli dan na Veleučilištu – neka predavanja su ujutro, druga kasno poslijepodne. Problem neiskorištenog vremena se očituje tako da se studenti
potucaju cijeli dan po kafićima ili na druge načine besposličare. Veleučilištu nedostaje kvalitetna studentska organizacija koje će potaknuti interes studenata za
vannastavne aktivnosti. One bi trebale obogatiti ne samo kulturni život Veleučilišta, nego i grada. Pritom mislim na radionice, projekte, koncerte, tribine, noćni
život i sve ono što studenti mogu napraviti. Nažalost, veliki broj studenata koji
IVIRA
J
A
KT
71
KA
RLOVA
C
dolazi iz drugih krajeva najčešće razmišlja da što prije diplomira i napusti Karlovac. Takvo razmišljanje je opravdano, jer im se ne nudi dovoljno sadržaja koji bi
studiranje učinilo kvalitetnijim. Osim brucošijade, nema događanja koji bi dodatno zainteresirali studente za druženje i zabavu. Nerijetko se događa da se kolege
ne uspiju kroz tri godine studija niti upoznati, a sa istog su smjera.
U drugim sredinama s visokoobrazovnim institucijama studenti su uključeni u
kulturni život, ponajviše kroz stvaranje novih ideja i zbivanja, što stvara bolji imidž
gradu.
Karlovac ima veliki problem s nezaposlenošću, ponajviše izraženu tako da mladi
po završetku studija ne mogu pronaći prikladan posao u Karlovcu ili Karlovačkoj
županiji. Naravno da su studenti s Veleučilišta svjesni toga, a to saznanje ih nagoni da perspektivu potraže drugdje. Politika nije prepoznala značenje i važnost Veleučilišta kao potencijalnog partnera u stvaranju razvojne strategije grada u vidu
obrazovanja i osposobljavanja mladih koji bi doprinjeli gospodarstvu i društvu.
To je najvažniji problem Karlovca kao studentskog grada, jer Veleučilište može
stvoriti i stvara vrlo kvalitetan kadar, ali je sve to uzaludno, ako se danas-sutra on
ne može zaposliti.
Pokušat ćemo ponuditi nekoliko rješenja.
Prije svega valja bivšu vojarnu pored Veleučilišta prenamijeniti u studentski dom,
i to čim prije, jer bez toga ne možemo planirati veći priliv studenata. Također,
dom ljeti treba pretvoriti u smještaj za turiste, kako bismo ga učinili profitabilnim.
Nadalje, problem kvalitetnog studentskog života će se riješiti povezivanjem velikog broja udruga mladih sa studentima putem raznih programa i organizacije
pojedinih događaja. Treba potaknuti i tvrtke da sponzoriraju razne društvene aktivnosti studenata. Potrebno je aktivirati prostore Veleučilišta, primjerice podosta
zapuštenu dvoranu u kojoj se mogu organizirati razne svirke ili manji koncerti
lokalnih glazbenih sastava, što bi bilo poticajno za bolje međusobno upoznavanje
studenata i razvoja društvenog života.
Grad mora ustrajati na rješenju problema izgradnje želježničke stanice u Novom
Centru, koja je ponajviše bila namijenjena velikom broj studenata koji studiraju u
Zagrebu ili Rijeci, ali je važna i za one koji studiraju na Veleučilištu. U suprotnom
će nedovršena stanica i dalje služiti kao okupljalište mladih i biti podsjetnik na još
jedan neuspjeli projekt Hrvatskih željeznica i nemoć gradske vlasti.
72
Veleučilište bi isto tako trebalo prilagoditi programe potrebama Karlovca. Grad
u izradi i provedbi svoje strategije mora angažirati veliki broj diplomanata sa
smjera ugostiteljstva u razvoju turizma, jer posjeduju znanja i ideje, jer su tu veliki
potencijali i resursi koje u budućnosti Karlovcu mogu donijeti značajan priljev
novca i nova radna mjesta. Čudno je što Veleučilište nije potpisalo nijedan ugovor
s dugoreškom tekstilnom industrijom o suradnji kojim bi se studente osposobilo i
dalo im priliku za rad, jer je smjer tekstilstva vrlo kvalitetan. Ovi kadrovi bi izvukli
tekstilnu industriju iz dugoročnih problema.
Jedini smjer koji već ima vrlo dobro razrađen program zaposlenja studenata je
strojarstvo. Postoji ugovor o zaposlenju s jednom karlovačkom tvrtkom koja najuspješnije studente šalje na usavršavanje u druge zemlje te im nudi odlične uvjete
rada. Na Veleučilištu postoji i izvrstan studij prehrambene tehnologije koji se ponajviše specijalizirao za proizvodnju piva te se i mora ugovoriti ozbiljnija suradnja
s većim proizvođačima.
Postoji još mnogo toga što bi se dalo ostvariti da bismo bili u budućnosti pravi studetski grad te se ponosili Veleučilištem. Bio bih zahvalan kada bi gradska
vlast prepoznala važnost Veleučilišta. Ako želite riješiti problem nezaposlenosti i
odljeva mozgova, počnite čim prije provoditi bar nešto od ovoga i nemojmo se
više izvlačiti da nema novca ili pravih ideja, jer vrijeme prolazi, a grad ne stagnira,
nego – tone.
IVIRA
J
A
KT
73
KA
RLOVA
C
KULTURNE USTANOVE
Andrea Štalcar Furač
Muzej, kazalište i knjižnica ogledalo Karlovca i
pokazatelj kulturnog standarda građana
Bez strategije je nemoguće kvalitetno provoditi stvarnu kulturnu politiku, moguće
je samo održavati i manipulirati kulturnu infrastrukturu, materijalnu i nematerijalnu gradnjom novih objekata, utemeljenjem novih ustanova i manifestacija,
poticanjem novih programa, smanjivanjem postojećih i slično, no bez ikakve jasne
svijesti o tome zašto se sve to radi – za koga, s kojim ciljem, pod koju cijenu i tako
dalje. Takvo je djelovanje nalik putovanju na koje smo krenuli ne znajući ni kamo
ni zašto putujemo –lutanje s posve neizvjesnim ishodom.
Jedno od temeljnih oruđa za provedbu kulturnih politika svugdje, pa i u nas, je
svakako sustav subvencioniranja. Ali, već dugo se upravo taj osnovni mehanizam
u Europi pokazuje kao vrlo problematično oruđe i postavlja u svijetu razvijene
demokracije krajnje ozbiljna pitanja. Najveći konzumenti subvencija, gotovo u
pravilu, zbog složenosti i zahtjevnosti svojih produkcija ponajmanje su spremni i
sposobni odgovoriti potrebama služenja široj zajednici – otvaranju svojih programa velikom broju „platitelja njihova postojanja“ i u najvećoj mjeri ostaju posve
lokalne ustanove, otvorene gotovo isključivo stanovnicima gradova u kojima se
nalaze i eventualno ponekoga susjednog grada županije.
Ključ problematike promišljanja gradskog kazališta i muzeja leži upravo u ovim
dvjema točkama.
Publika zaslužuje standard ponude, kreativnost i inovativnost. Publika ne smije
i ne može biti prepuštena prosječnoj procjeni davatelja programa, radilo se o
kazališnim ili muzejskim aktivnostima.
74
To ujedno stvara vječnu obvezu kazališne kuće i muzejskog programa prema građanima na način da namjena i program održavaju standard kulture i tradicije
grada. Kako se gradsko kazalište i muzej velikim dijelom financiraju iz gradskog
proračuna, tim je odgovornost proizvoda prema građanima dvostruka. U jednom
trenutku naše turbulentne stvarnosti Gradsko kazalište Zorin dom je pokleknuo
pred najezdom „negrađanskog nasilja“, ne svojom voljom postavši domom „politički intoniranih prolaznika“, pa je šteta koja je nanesena nizom afera proizašlih
iz ove kazališne kuće nemjerljiva.
Istraživanje kazališne publike relativno je nova pojava u istraživanjima kazališta.
Podvlačeći crtu pod sva dosadašnja iskustva kazališne tranzicije u zemljama bivše
Jugoslavije, upravo se kazalište mijenjalo najsporije, ponajprije u odnosu na sve
društvene, pa i kulturne ustanove.
Kad je riječ o institucionalnoj unutarnjoj organizaciji poslovanja u javnim kazališnim ustanovama na gradskoj razini, u velikom omjeru još uvijek prevladava
tradicionalna organizacija, gdje je sustav strogo vertikalan, a horizontalne spone
zapravo više razdvajaju i ograničavaju nego što spajaju. Povezanost među cjelinama je posredna i ovaj model je u menadžmentu je već odavno zastario. Kao i
svi zastarjeli tehnološki sustavi, on prije svega najbolje može proizvoditi goleme
iracionalne troškove i gubitke, a njegov je krajnji proizvod uvijek nužno preskup.
Zbog toga se pak privatna i neovisna kazališta sve više usmjeravaju prema prilagodljivim oblicima organizacije koje mogu bolje odgovoriti novim zahtjevima
i potrebama kazališnoga tržišta, kao i novim zahtjevima kazališne estetike. Pod
pritiskom takvih modela i veće se ustanove počinju mijenjati, ovisno o konkretnim projektima. Usporedivši rad Zorin doma do dolaska novog ravnatelja Srećka
Šestana i razdoblje nakon prvih rezultata njegova djelovanja, možemo reći da su
vidljive naznake novog promišljanja s ciljem transparentnosti, učinkovitosti i ne
isključivo „lektirne“ ponude programa. Osjećaj za konkurentnošću na dobrom je
putu, kao i smisao za izgradnju „hrama kulture“, kako kazališta u manjim gradovima često nazivaju. Vrijeme će pokazati uspješnost kad publika kontinuitetom
dolaska odgovori na ponudu, te kad se osvješćivanjem publike prema iznošenju
programskih potreba pojavi partnerski odnos s ciljem postizanja izvrsnosti i konkurentnosti.
Gradski muzej je u manjem gradu središnja točka kulturne baštine kako za građane, tako i za turiste. Ono što na ulasku u Europu unosimo kao „miraz“ je ono što
IVIRA
J
A
KT
75
KA
RLOVA
C
smo izgrađivali stoljećima, ono što baštinimo kao svoju povijest, tradiciju, umjetnost i kulturu. Ne bude li ova činjenica poticaj da se kulturna i povijesna baština
shvate kao zalog budućnosti pa sredstva usmjere na obnovu starog dijela grada
kao izuzetnog bisera povijesti, kulture i umjetnosti, uzalud sve što je povijest ovog
grada ispisala. Gradski muzej Karlovac je polazišna točka cijele priče karlovačkog
kulturnog turizma. Svojim postavom, atraktivnim lokacijama pod svojom ingerencijom i sasvim novim dizajnom mrežne stranice ima sve adute da zadrži vodeće
mjesto gradskog kulturnog bisera najvećih komparativnih prednosti.
Približavanje Hrvatske Europskoj uniji mnogima označava proširivanje potencijalnih prilika za financiranje vlastitih projekata, osobito ako oni već posjeduju
međunarodnu dimenziju. Domaći javni izvori financiranja neveliki su i često ostavljaju veliki broj nezadovoljnika koji će, prije ili kasnije, potražiti svoju šansu i iz
međunarodnih financijskih izvora. Kako se približiti fondovima EU, odnosno na
koji način aplicirati, pitanja su kojima nije lako naći odgovor, jer je snalaženje kroz
strukture ove međunarodne organizacije izuzetno teško. Gledajući funkcioniranje
muzeja u posljednjih godinu dana s obzirom na navedene aspekte je obećavajuće, no pravi rezultati nastojanja vidjet će se u narednom razdoblju. Kao i smisao
za izradu kvalitetnih projekata i programa.
Pokazatelj izvrsnosti ideje, razrade i lokacije je Turanj s postavom naoružanja
iz Domovinskog rata temeljen na ideji Dubravka Halovanića, koji je prikupio i
ustupio temeljnu zbirku. Prošlog ljeta je postav na Turnju pregledalo više 52.000
turista. Ako bi se ulaz naplaćivalo u iznosu od samo 10 kuna, ukupan prihod bi
bio itekako iskoristiv. Projekt rekonstrukcije zgrade California na prostoru bivšeg
vojnog kompleksa na Turnju, gdje se nalazi zbirka naoružanja iz Domovinskog
rata, predstavlja najozbiljniji iskorak promocije karlovačke povijesti i baštine svjetskog standarda. Dokazuju tu podaci o zaradi i učinkovitosti sličnih projekata u
Europi i svijetu.
Višenamjenski planirani prostor zadovoljava potrebe edukacijskog, izložbenog i
tematski slobodnog okvira. U usporedbi s muzejima vojne prošlosti koje susrećemo u gotovo svim zemljama svijeta, ovaj na Turnju će svakako predstavljati
najviši doseg muzejskog standarda novog doba. Time i top lokaciju revitalizacije
Karlovca kao turističke meke vojno-povijesne tematike. Važnost razarade takvog
projekta leži i u činjenici da su primjerice Srbija i Bosna i Hercegovina upravo na
lokacijama iz Drugog svjetskog rata razvile ozbiljne i izuzetno finacijski atraktivne
76
turističke projekte svjetskog značaja. Turanj je projekt bez prostora za improvizaciju, svaštarenje, neplaniranu sezonu i neprofesionalnost. Samo smislenim
upravljanjem i ulaganjem te osiguranjem od devastacije postojećih izložaka, kao
i profesionalnim promo planom te upravljanjem, može dosegnuti izvrsnost i donijeti stalnu zaradu te višenamjenski potencijal. Da bi se to postiglo, suradnja
Grada, muzeja, struke i vanjskih suradnika ili dionika je prioritet. Ne dogodi li se
to „jučer“ , Turanj bi mogao postati projekt „slučaja“ i sporadične devastacije.
Knjižnična djelatnost je važan čimbenik u izgradnji društva znanja i time od javnog
interesa. Gradska knjižnica Ivan Goran Kovačić je zapravo partner u obrazovanju
i cjeloživotnom učenju. Jednako tako je ravnopravan partner u kulturno-umjetničkom promišljanju, javnom djelovanju i programskom poticanju. Za zapaziti je
da je upravo ova knjižnica odigrala ključnu ulogu središnje kulturno-edukacijske
djelatnosti kroz sva vremena, pa time postala siguran partner urbanosti od najranije dječje dobi. Ona je primjer kvalitete, kontinuiteta i poticanja izvrsnosti u
svim sferama javnog djelovanja Karlovca, od temeljne djelatnosti do svih ostalih
segmenata korištenja prostora, projekata, partnerstva i otvorenosti prema građanima, dijalogu i novim idejama. Ako uzmemo u obzir širinu djelovanja, program,
kreativnost i suradnju sa zajednicom, onda zasigurno možemo zaključiti da je
Gradska knjižnica Ivan Goran Kovačić ogledni primjer interakcije institucije i potreba građana puno šireg opsega nego što to naizgled može zvučati.
Povijesna priča o gradu i njegovim komparativnim prednostima vraća nas u situaciju u kojoj je sve zapisano, ali nedostaje usredotočenost na prioritete. Prioritet.
Kvaliteta i kontinuitet daju izvrsnost. Određivanjem prioriteta ulaganja i razvijanja
kulture i kulturnog turizma te izradom kulturne politike i strategije olakšao bi
se prosperitet navedenih gradskih institucija i njihovo dostizanje sve zahtjevnijih
europskih standarda. Prošlo je vrijeme lokalnog promišljanja. Potencijal neupitno
postoji, postoje i instrumenti komunikacije sa svijetom, postoje i zavidne komparativne prednosti. Što se prije definiraju prioriteti, to će prije ovaj grad zauzeti
svoju zasluženu poziciju. Prioritet i kontinuitet su ili korak spoticanja ili poticaj
za budućnost, o gradskoj vlasti ovisi kako će na te činjenice reagirati. Vrijeme
određivanja prioriteta je – jučer!
IVIRA
J
A
KT
77
KA
RLOVA
C
NEZAVISNA KULTURA U KARLOVCU
Denis Mikšić
Karlovac ima nezavisnu kulturnu tradiciju, ali
nema prostora da ta scena zaživi
Prije početka razgovora o nezavisnoj kulturnoj sceni u Karlovcu trebali bismo
utvrditi što je to uopće nezavisna kultura. Kao nezavisnom kulturom mogli bismo
okarakterizirati neinstitucionalne, nekomercijalne kulturne sadržaje koji osim kulture imaju i društveno-aktivistički, interdisciplinarni, kritički i zagovarački pristup
prema društvu. Organizacije i grupe koje se bave na neki način nezavisnom kulturom djeluju u takozvanom sociokulturnom polju, a njihov rad često se preklapa
i veže s ekološkim, manjinskim, mladeškim i strukovnim udrugama i inicijativama.
Nezavisnu kulturu do skoro se nazivalo i alternativnom, no danas se takvo označavanje u većini slučajeva izgubilo. Razlozi tome su višestruki – alternativa se
u većini slučajeva koristi kao prefiks medicini, načinima samopomoći, duhovne
samoizgradnje, alternativnoj znanosti i slično.
Programi koji bi se mogli opisati kao nezavisnokulturnjački pokreću se još u
osamdesetim godinama prošlog stoljeća i u većoj ili manjoj mjeri su povezani s
tadašnjim institucijama – Zorin domom ili Klubom mladih Bratstvo-jedinstvo. To
su bili ponajprije izvedbeni projekti koji su koristili logistiku postojećih ustanova i
nekolicina više ili manje alternativnih glazbenih sastava.
Jedan od zanimljivijih, ali široj javnosti nepoznatih, bio je Slavische Blatter koji je nastao i radio na tragu slovenskih Laibach odnosno NSK. Oni su jedni od malobrojnih.
Bendovi su se kretali od punka i new wavea do prvih izleta u hardcore i rubna
područja metala.
Dio scene se upravo počeo integrirati tijekom ratnih godina kad je nastalo nekoliko hard core punk sastava koji su surađivali i zajednički organizirali koncerte
78
ili odlazili na nastupe van grada. To se može nazvati kao početkom jedne scene. Krajem devedesetih i početkom dvijetisućitih scena se okupljala oko nekoliko
kompilacija i na krilima odličnih kritika na radove Zeus Faber i Galaxy 54 okrenula
se nekim novijim trendovima. U to vrijeme značajno je bilo postojanje kluba Mala
Scena unutar Hrvatskoga doma u kojoj su se povremeno održavali koncerti gostujućih sastava na kojima su imali prilike nastupiti i domaće uzdanice.
Na žalost, po isteku ugovora o podnajmu Male Scene, Karlovac ostaje bez jedinog
pravog klupskog prostora. Koncerti su se, doduše, održavali i na nekoliko drugih
lokacija, no obzirom da se radilo o disko-klubovima ili kafićima koje vode privatni
poduzetnici teško da je tu mogla zaživjeti ikakva nezavisna kulturna scena. Navedeni prostori, kad bi i bilo komercijalnog interesa kod vlasnika, teško da mogu
infrastrukturno zadovoljiti i one minimalne uvjete.
Upravo zbog toga, ne bismo li usmjerili pažnju javnosti na potrebu otvaranja
više različitih prostora s potpuno nekomercijalnom namjenom u, za tu potrebu
prenamijenjenih neiskorištenih prostora u gradskom vlasništvu, Udruga za kreativni razvoj Domaći pokreće projekt Nepokoreni grad koji tijekom godina prerasta
u multidisciplinarni festival. Uz početnu ideju zagovaračkog djelovanja festival
je dobio i prezentacijski dio u okviru kojeg ugošćuje brojne plesne predstave,
performanse, projekcije filmova s festivala iz regije, izložbe fotografija, radionice,
tribine i predavanja.
Uz Nepokoreni grad pokrenuto je još nekoliko festivala koji više ili manje nude
mjesto izvođačima s nezavisne kulturne scene – festival elektroničke glazbe LED
fest, ArtiKA, Etno-jazz festival, Rockorana, 30 .godina punka u Karlovcu, HermetiKA, Free Dance Festival i ostalo. Iz ovoga se može činiti kako karlovačka nezavisna scena konačno diše punim plućima, kao što se nerijetko ističe u napisima
lokalnih medija, no je li u stvati to baš tako?
Scena, da bi se takvom mogla zvati, osim pojedinih zasebnih inicijativa mora
zadovoljiti više uvjeta – stalnu povezanost i komunikaciju između organizacija,
redovite programe o kojima se javnost pravovremeno informira, prostore u kojima se programi provode, kontinuiranu financijsku potporu iz više izvora, riješeno
pitanje “hladnog pogona”, djelatnike koji su na profesionalan i odgovoran način posvećeni organiziranju, provedbi i razvoju programa, povezanost s ostalim
“scenama” u državi i šire, pozicioniranje na regionalnoj, ako ne i globalnoj razini
i tako dalje.
IVIRA
J
A
KT
79
KA
RLOVA
C
Već iz letimičnog pogleda na ono što se objavljuje u lokalnim medijima jasno
je kako gotovo ništa od gore navedenog ne postoji. Gradska kulturna ponuda
svodi se gotovo isključivo na institucionaliziranu dok se akteri s nezavisne scene
pojavljuje tek s proljećem kad se aktivnosti pripremane u zimskim mjesecima
mogu provesti na nekoj od javnih površina. Kao i u većem dijelu Hrvatske, jedan
od problema leži i u nepostojanju prostora koji bi zadovoljio sve potrebe, od
izvedbenih do glazbeno-scenskih aktivnosti. Dosadašnji prijedlozi za iznalaženje i
otvaranje jednoga takvog objekta nisu bili uspješni za što se, osim nerazumijevanje gradskih struktura, odgovor može tražiti i u nepovezanosti i neorganiziranosti
lokalnih organizacija i inicijativa koje se na neki način bave nezavisnom kulturnom produkcijom.
Često se kao mjesto povezivanja nezavisne kulturne scene i organiziranog djelovanja mladih upravo označava Hrvatski dom za što realno ne postoji konsenzus
svih dionika na lokalnoj sceni. Osim toga cijela priča oko Hrvatskog doma dodatno je opterećena neriješenim modelom upravljanja samim prostorom.
Osim same zgrade Hrvatskog doma, koja bi u svojoj cijelosti možda i zadovoljila
potrebe nezavisne kulturne produkcije i sektora mladih, postoji više objekata u
užem gradskom središtu koji bi možda i uz manja ulaganja zadovoljili sve potrebe.
Ovdje se ponajprije misli na prostore bivših vojarni i industrijskih objekata.
Koje god rješenje bilo odabrano, u svakom slučaju mora se raditi o rezultatu
širokog dijaloga svih zainteresiranih – udruga, inicijativa i pojedinaca na lokalnoj
nezavisnoj kulturnoj i civilnoj sceni, lokalne samouprave i građana pri čemu se
nikako ne smije zaboraviti na postavljanje jasnog modela upravljanja, financiranja, vođenja i programiranja jednog budućeg centra za nezavisnu kulturu i mlade.
U slučaju kontinuiranog djelovanja organizacija civilnoga društva i
kvalitetne komunikacije svih strana i lokalna samouprava bi morala jasno
odgovoriti i omogućiti nezavisnoj sceni neophodne uvjete za rad.
80
LIKOVNA UMJETNOST
Nikola Vukmanić
Na izložbama uvijek istih 50 umirovljenika.
Za popularizaciju potreban veći i non-stop
otvoreni prostor
Pričajući danas o urbanoj sredini osvrćemo se na zajednicu prepunu realiziranja
umjetničke prakse sa sugovornicima zainteresiranim za tu vrstu komunikacije.
Grad Karlovac i njegova okolica, na žalost, ne pripadaju moderanom svijetu, jer
djelovanje suvremene umjetničke prakse nije utkano u život zajednice. Nitko se
se pita zašto u „najboljoj“ galeriji Karlovačke Županije, Galeriji Vjekoslav Karas,
izložbe uvijek posjećuje istih pedesetak ljudi, mahom umirovljenika. Upitate li
Karlovčane vole li slikarstvo, većina će reći da voli, dok s druge strane ne posjećuju izložbe. Umjetnost živi negdje po strani i čini se da to nikome nije bitno. Zbog
toga mislim da umjetnici moraju preuzeti odgovornost i kroz djelovanje u javnim
prostorima, na ulicama i u parkovima, podsjetiti građane da umjetnost egzistira i
samim time potaknuti dijalog između pojedinca i umjetničkog djela.
Potrebno je definirati točno što je to kultura. Na samom početku bi iz te definicije
ispao folklor, jer kultura je djelo i praksa intelektualnog djelovanja, a posebice umjetničkog. Iz socijalističkih vremena zadržao se izraz „kulturno-umjetničko
društvo“ kojim se nekima samim time što pjevaju i plešu priznaje da stvaraju
umjetnost, to jest kulturu. Bivši socijalistički sustav, s ciljem da se prikaže boljim
i naprednijim, bleferski je seoskim društvima davao epitet „kulturno-umjetnički“. Naše najpoznatije folklorno društvo – Ansambl Lado – koje ima umjetničku
vrijednost, te samim time i značaj za hrvatsku kulturu, se ne naziva „kulturnoumjetničkim društvom“. Folklor se bavi očuvanjem kulturne baštine, ali konceptualno ne sadrži kvalitete koje bi ga činile umjetničkim djelom, to jest kulturom,
jer u 2012. godini i u modernom društvu gdje filozofi raspravljaju nalazimo li se u
post-modernizmu ili u neo-modernizmu, umjetničko djelo je nešto što je inovativ-
IVIRA
J
A
KT
81
KA
RLOVA
C
no, izvorno, konceptualno i kritično. Kroz prijateljstvo politike i folklora stvorio se
privid da se nešto događa na području kulture u zajednici, dok je, naprotiv, krivo
pozicioniranje folklora bio uzrokom upravo nerazvijanja kulture. Nije li tužno da
je u Karlovcu najočitiji „kulturni“ projekt u godini Međunarodna smotra folklora?
Što se tiče likovne umjetnosti, Galerija Karas, takozvani hram karlovačke likovne
kulture, samodopadno živi svoj introvertirani, uspavani svijet. Zaposlenici uredno
primaju plaće financirane iz budžeta Grada i Karlovačke županije a svakih „sto
godina“ za poneku izložbu pristignu i sredstva Ministarstva kulture. Nekada je
uzvišeni voditelj galerije, akademski slikar Danijel Butala, u svom uredu gledao
svoje kukce i jeo kikiriki, a danas nova voditeljica, akademska slikarica Aleksandra Goreta, gleda svoje čamce. Konceptualno gledano, te izvrsno zanatski izrađene slike teško je smjestiti igdje drugdje osim u ukrase zbog nejasnog konteksta
tih prozora u svijet. Mislim da se spomenutim autorima može oprostiti što su svoj,
konceptualno gledano, skriveni „ekološki“ angažman uzeli kao kreativni pravac i
samim time naveli promatrača njihovog rada na krivi put. Međutim, neoprostivo
je da su se oni, kao voditelji te umjetničke galerije, predali svijetu dekorativnih svadbenih slika koje zajednica onda doživljava kao svoju vezu s likovnošću.
Umjetnikom se postaje stvaranjem umjetničkog djela, a ne obrazovanjem. Akademski slikar nije sveta krava i od njega se očekuje promoviranje takvog stava.
Galerija Karas bi trebala biti mjesto gdje bi se originalni strani i domaći autori
„razgolitili“ i vodili dijalog između svog djela i promatračevog Ja. Važnost slikarstva i jest ne samo vizualno i intelektualno djelovanje, nego i pozitivni društveni
učinak na kvalitetnog pojedinca u zajednici koji se dalje prelijeva na ostale društvene sfere. Zamislite izložbu u Galeriji Karas na kojoj je izloženo sto portreta karlovačkog gradonačelnika Damira Jelića u religioznim pozama, što bi neminovno
imao društveni učinak i potaknuo nekog studenta arhitekture da reagira i intervenira u vezi arhitektonskog rugla oličenog u fontanama u središtu grada. Gospodin
Boris Morsan, Karlovčanin i profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, promašio je temu pošto je umjesto fontane izgradio nešto nalik na grobnicu.
Nerad Galerije Karas se dugoročno manifestira kao kočnica umjetničkog razvoja
lokalnih autora i zatupljivanje lokalne publike. U današnjem svijetu je nedopustivo da hvalevrijedan projekt Galerije Karas Karlovački likovni susreti, ne dozvoljava
ni autoru ni publici da tekstualno iščita koncept rada. Pokazatelj je to njihove nespremnosti da prihvate istinu o slici koja je prozor u svijet nastao konceptualnim
82
promišljanjem. To dovodi njihovo promišljanje u sumnju i stoga je pitanje imaju
li lokalni autori mogućnost predstavljanja svojih radova na način koji su osmislili.
Da bi parodija bila i veća, zaposlenici Galerije Karas nemaju slobodu odlučivanja
o sadržajima izložbi, jer njome upravlja galerijsko vijeće sačinjeno od istaknutih
slikara koji zasjedaju u Zagrebu i vrlo rijetko posjete Karlovac. Ne zna se koliko je
izložbi to vijeće pohodilo u Karlovcu. Ukoliko oni odlučuju o važnosti određenih
umjetničkih standarda za zajednicu, bilo bi logično da poznaju probleme i interese dotične zajednice.
Galerija Karas se nalazi u bodovnom sustavu Hrvatskog društva likovnih umjetnika čiji je sustav bodovanja relevantan pri Ministarstvu kulture za dobivanje
statusa slobodnog umjetnika od države sa svim beneficijama koje idu uz njega.
Klanovi unutar tog društva razmješteni su po galerijskim vijećima diljem zemlje
i pristrano odlučuju kome organizirati turneje izložbi u cilju prikupljanja bodova.
Vrlo često profesori pristrano idu na ruku svojim bivšim studentima, dižući time
vlastitu vrijednost. Znači, zaposlenici Galerije Karas su ograničeni na isključivo
tehničke aspekte izložbi, unatoč odgovarajućem obrazovnom profilu.
Velik pomak u radu galerije bi se postigao davanjem moći odlučivanja lokalim
zaposlenicima koji bi zatim kvalitetnije sugerirali godišnje umjetničke programe i
projekte. Također bi bilo ključno poraditi na obrazovnom sustavu s ciljem razvijanja navika komunikacije s umjetničkim radovima. Pojedinci bi tako razvili sposobnost izgradnje kvalitetnijih stavova ili bi imali poriv za traženjem istih.
Ukoliko Grad želi popularizirati likovnu umjetnost, osim non-stop Galerije Zilik,
koja je savršeno pozicionirana i koncipirana na način da je i izvan radnog vremena dostupna svim građanima, potreban bi bio barem još jedan veći izložbeni
prostor sličnog tipa. Tako bi se od slučajnih prolaznika oblikovala likovna publika
u kojoj bi se stvorila potreba za posjećivanjem izložbi u Galeriji Karas.
Danas u modernom svijetu umjetnost koja u svojoj biti pripada svima je postala
isključiva, jer su za razumijevanje konteksta umjetničkog djela potrebna predznanja. Ta isključivost je istjerala posjetioce i umjetnike iz galerija koji se sad okreću
umjetnosti na otvorenim javnim prostorima. Kod nas je situacija obrnuta i umjetnici bi s ulice trebali nagnati ljude da idu u galerijske prostore. Koncentracijom na
gostovanja inozemnih umjetnika pospješili bismo lokalnu umjetničku proizvodnju
i oplemenili duh zajednice.
IVIRA
J
A
KT
83
KA
RLOVA
C
SPORT
Marijan Bakić
Karlovački sport dobio je svoju strategiju, ali
mu je potrebna i strategija oporavka
Karlovački sport danas broji 133 udruge s oko pet tisuća natjecatelja koji djeluju
na području Karlovca te su kroz njih zastupljeni gotovo svi sportovi. U 57 klubova
u prioritetnim sportovima djeluje 2.600 natjecatelja. U 136 klubova 52 posto su
treneri volonteri, 36 posto ostvaruje neku naknadu od kluba, četiri i pol posto su
profesionalci u klubovima, a sedam i pol posto su profesionalni sportski učitelji s
platne liste Karlovačke športske zajednice u 12 prioritetnih sportova. Rekreacijom
se u Karlovcu bavi oko šest tisuća građana. Od toga su 4450 muškarci i 1580 žene.
U 2012. godini Grad je izdvojio za program javnih potreba u sportu više od 13 milijuna kuna. Izdvajanje sredstava za sport iz proračuna za 2013. godinu, usprkos
recesiji i lošoj gospodarskoj situaciji, biti će nešto više nego prošle godine i iznosi 6,15 posto gradskog proračuna. Ako se u obzir uzme cjelokupno financijsko
okruženje, tada ta sredstva nisu mala. Treba podsjetiti da su ta sredstva za sport
prije dvadesetak godina bila znatno veća. Iznosila su oko deset posto gradskog
proračuna, a na intervenciju ondašnjeg gradonačelnika smanjena su na način
da dan-danas sport osjeća posljedice pomanjkanja novca. Također, za uspješnije
djelovanje sportskih udruga neophodni su dodatni financijski izvori - oblici pomoći, poticaji i ulaganja, ukoliko se želi dostići razina europske uključenosti djece,
mladeži i ostalih građana u sportske aktivnosti.
U većini klubova su Skupština i sudionici radionica KŠZ-a na temu izrade Strategije razvoja športa Karlovca do 2020. godine primijetili neorganiziran rad, što je
ujedno i glavni razlog za neprolaznu ocjenu stanja u klubovima. Prvenstveno se
to odnosi na stručni rad trenera i sportskih škola. Dakako da je pritom i financiranje limitirajući faktor razvoja, što nikako ne znači da se u tim okvirima ne može
i kvalitetnije raditi.
84
Aktualni problemi sporta u gradu na Kupi i Korani povezani su kadrovskim, organizacijskim i materijalno-financijskim uvjetima. Zato je potrebno čim prije odrediti
standarde i kriterije optimalnog stanja sporta te donijeti dugoročnu strategiju
njegovog razvoja. Vizija i cilj novog vodstva krovne sportske asocijacije u Karlovcu
ide u tom pravcu. Cilj je da se postigne više, da se sportskim uspjesima poveća
popularnost i još više omasovi sport te da se talenti prepoznaju i zadržavaju u
lokalnoj sredini kako bi povukli za sobom što više mladih, budućih sportaša.
KŠZ je stoga pokrenula izradu Strategije razvoja športa Karlovca do 2020. godine.
Neki ciljevi strategije su već i postignuti - potpisani su ugovori s 12 profesionalnih
trenera na neodređeno, čega do sada nije bilo. Pokrenuta je i legalizacija svih
sportskih objekata u gradu koji nemaju uporabne dozvole.
Ono što je, međutim, karlovačkim klubovima prioritetno i doista im treba nisu
samo reforme, nego učinkovit plan hitnog oporavka. Pitanje je kako ulagati u klubove da bi ostvarili svoju svrhu postojanja? Koje programe i u kojoj mjeri sufinancirati da bi se podržao vrhunski sport, a da bi se istovremeno postigla masovnost
i što veće uključivanje mladih u sport?
Osim trenera profesionalaca, kojih u KŠZ trenutno ima 12, stručni kadrovi u sportu su i pomoćni klupski treneri, liječnici, suci, sportski psiholozi, sportski novinari
i drugi. Tek njihovim povezivanjem i međusobnom koordinacijom dobiva se kvalitetan sustav sporta kakav je karakterističan za moderne i sportski orijentirane
zemlje. Analizom sportskih rezultata pokazalo se da su vrhunski sportski rezultati
postignuti najčešće u klubovima koji imaju profesionalne trenere. Cilj je da se
njihov broj u skorijoj budućnosti poveća s 12 na 15. Istovremeno je i nadzor
nad stručnim radom u klubovima izuzetno važan iz razloga unapređenja stručnog
rada u sportu te eliminiranja loših posljedica nestručnog rada u procesu tjelesnog
vježbanja čime bi se djeca, mladež, sportaši i građani zaštitili od nepedagoškog
rada i improvizacije. Iz tih razloga bi trebalo osnovati kompetentno tijelo za praćenje rada trenera po klubovima.
Plan KŠZ-a je svake godine oformiti i listu perspektivnih sportaša do 18 godina
po sportskim granama, te voditi brigu o njihovim programima rada. S njima će
klubovi moći potraživati i sufinanciranje troškova priprema, natjecanja, opreme
i ostalo. Ukoliko financijska situacija bude povoljnija, KŠZ namjerava za najperspektivnije uvesti stipendije za konkretne programe koje perspektivni sportaši
IVIRA
J
A
KT
85
KA
RLOVA
C
provode tijekom godine. Pojam vrhunskog sportaša odnosi se na sportaše koji
postižu vrhunske rezultate na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima, a stariji
su od 18 godina. Po kriterijima Hrvatskog olimpijskog odbora, to bi bili sportaši
prve i druge kategorije, sukladno Pravilniku o kategorizaciji sportaša HOO. Za
takve sportaše bi se trebala osigurati stipendija iz gradskog proračuna, odnosno
raspodjele sredstava KŠZ-a ili iz nekih drugih izvora, a kao pomoć za izvanredne
napore i troškove bavljenja vrhunskim sportom. Povezanost s HOO-om glede praćenja najtalentiranijih mladih sportaša trebat će se svakako poboljšati kako bi se
zadržao kontinuitet sve do seniorskog uzrasta.
Iako Karlovac u prosjeku u odnosu na mnoge gradove u Hrvatskoj raspolaže s
dovoljno sportskih borilišta, evidentan je nedostatak bazena za sve sportove
na vodi, prostora za badminton i squash, vježbališta za golf ili teren od devet
rupa te dodatnih sadržaja. Prioritet bi svakako trebao biti obnova atletske staze
na atletsko-nogometnog stadionu na desnoj obali Korane. Stanje u kakvom se
danas nalazi tartan staza na stadionu nije budućnost „kraljice sportova“ i ne
jamči povratak KA-atletike na nekadašnje staze slave.“ Bazen u Karlovcu je već
60 godina predizborna tema lokalnih izbora tako da u njegovu izgradnju nitko
ozbiljan više ne vjeruje. Realnija je izgradnja privatnih bazena. Jedan bazen biti
će uskoro završen u krugu bivše tvornice Že-Če, a drugi se najavljuje izgraditi na
mjestu nedavno srušenog hotela Korana. Izgradnja raznih borilišta za rekreativce
na Vunskom polju sigurno bi pridonijela povećanju populacije građana koji se
bavi rekreativnim sportom. U strategiji razvoja športa do 2020. godine, svakako bi
trebalo predvidjeti i te nove sportske sadržaje, a možda ih financirati i iz fondova
Europske unije.
Prema evidencijama KŠZ, u povremenim sportskim aktivnostima sudjeluje jedan
dio karlovačke populacije. Međutim, u usporedbi sa zapadnoeuropskim zemljama,
taj broj je još uvijek prenizak i ciljevi buduće strategije razvoja rekreacije građana
trebali bi biti da se barem izjednači s Europom gdje se rekreacijom bavi između
30 posto i 70 posto građana. U svakom mjesnom odboru u kojem postoji sportski
objekt za bavljenje rekreacijom potrebno bi bilo organizirati rekreaciju građana.
Prelaskom škola na rad u jednoj smjeni oslobodio bi se i veliki dio dvoranskog
kapaciteta u popodnevnim i večernjim satima, kako za amaterski i vrhunski sport,
tako i za rekreacijski sport.
Očigledno je i da su prijeko potrebni kvalitetni kriteriji za rangiranje klubova pa
je KŠZ pokrenula doradu istih. Na sjednici Skupštine KŠZ u veljači 2013. usvojen
86
je prijedlog nacrta Strategije, a na dnevnom redu su bili i Kriteriji za kategorizaciju klubova. Skupština je zaključila da je prijedlog Kategorizacije u biti prijedlog
financiranja klubova pa je sukladno tome i promijenjen naslov predloženog dokumenta. Dobili smo tako kriterije za financiranje klubova, a kategorizaciju još
nemamo! Nije, nažalost, zaključeno da hitno treba poraditi i na prijedlogu kategorizacije klubova čiji temelj bi bila kategorizacija HOO-a koja je najmjerodavnija,
a što je, opet, neposredno povezano s izradom Strategije.
Karlovačka športska obitelj se istinski nada da će strategija razvoja sporta omogućiti napredak sporta u gradu, s više novih sadržaja, te veći postotak onih koji
se bave sportom. Konačno, točno je da je karlovačkom sportu potrebna Strategija
koja je ujedno i strategija oporavka. Nedvojbeno je da će karlovački sport konačno dobiti zakon – vlastito „sveto pismo“ – po kojem će morati djelovati i koji
će netko sposoban trebati provesti u praksi. To nimalo nije lako. Je li aktualna
„sportska vlada“ Karlovca to u stanju učiniti? Ako ništa drugo ostat će zapamćena po tome što je pokrenula i sačinila dokument, Strategiju po kojoj će se
ubuduće raditi. Konačno, strategija se ne može provoditi u jednom mandatu. Ona
je trajna misija i obveza svih koji djeluju u sportu Karlovca, naročito onih koji su
trenutno, a to i ubuduće budu, na čelu krovne sportske institucije grada
Posla je puno, ali neke stvari Upravni odbor KŠZ nikako ne bi trebao preskakati
i stavljati pod tepih poput, na primjer, izrade novog Pravilnika o izboru najboljih
pojedinaca i klubova jer je i taj dokument neposredno povezan s već spomenutom strategijom i kriterijima.

J A V N I P O Z I V za kandidiranje projekata za dodjelu

Prijava original - pdf

VODIČ OBILAZNICE 4 RIJEKE (PDF download) - HPD

Mjesto i datum održavanja: : Karlovac, 20.09.2014. ŠDS "4 RIJEKE

4.) Moj doprinos izradi strategije grada Karlovca

Mladost d.o.o. Rakovac 1 Karlovac Objavljuje Javni natječaj za

Ljetni gimnastički kamp Selce 2014.

Dražen Cukina: Prvi rezultati popisa stanovništva 2011. godine

Obrazac o odustajanju Ovaj obrazac trebate ispuniti i

GLAS br. 8/god. X_2011 - Gradski muzej Karlovac

Ljetni gimnastički kamp Selce 2013.

Strategija kulturnog razvoja Grada Karlovca

Strategija razvoja turizma grada Karlovca 2012.-2020