MARIJA MEÐU NAMA
Informativni list Školskih sestara franjevki Krista Kralja
Bosansko-hrvatske provincije
Godina XLII, Sarajevo, prosinac 2012, br. 4/152
Izdaje: Provincijalat ŠSFKK Bosansko-hrvatske provincije
BiH - 71000 SARAJEVO, Bjelave 43,
Tel:+387/33/225-137; tel/fax: 208-629
E-mail: [email protected]
Urednica: s. Kata Karadža, provincijska tajnica
Lektura: s. Dražana Radman
Odgovara: s. Ivanka Mihaljević, provincijska predstojnica
SADRŽAJ
IZ GENERALATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Okružnica vrhovne predstojnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
IZ PROVINCIJALATA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
Okružnica provincijske predstojnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
Logo Provincije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Kanonski pohod vrhovne predstojnice 2013. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
Duhovne vježbe 2013. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
OBAVIJESTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
ŽIVOT NA DLANU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Iz vjere Božje živimo svoju karizmu i poslanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
Reći Bogu da u zajednici/sestrinstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Predstavljanje Franjevačkih izvora u Sarajevu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
Duhovna obnova u Münchenu za sestre s hrvatskoga govornog područja . . . . . . . . . 26
SLAVLJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
30. obljetnica djelovanja sestara u Sigetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27
Proslava svetkovine Krista Kralja u Livnu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
U punini vremena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Knjiga “Školske sestre franjevke u livanjskom kraju” . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32
NAŠI POKOJNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
Zahvale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
PRILOZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
Kongregacijski list . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
IZ FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
Klara i njezina majka Hortulana - uzajamno podržavanje na putu svetosti . . . . . . . . . 48
Važnost Franjevačkih izvora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
Značenje i struktura Franjevačkih izvora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
Dinamika rada na Franjevačkim izvorima na hrvatskom izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . 55
Dekret o potpunom oprostu za Godinu vjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58
U punini vremena,
ne silom ni ljudskom snagom, već Duhom Svetim,
primila je u naručje Majka Sina, čovjek Boga.
Prolazno tijelo rodilo je vječnu Riječ,
pred kojom se pokloni mudrost ovozemna s darovima,
koji su navještaj kraljevstva, svetosti i umiranja.
S. M. Ivković
ČESTIT BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENA 2013. GODINA!
A. ZVJAGIN, Novorođeni kralj u krilu Djevice, vitraj u kapeli ŠSF u Livnu
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
Prot. n. 318c/2012.
Došašće 2012.
Svim sestrama Družbe
Drage sestre!
Na razini opće Crkve živimo iznimno vrijeme milosti – Godinu vjere. Zasigurno smo
se, zajedno s ostalim skupinama vjernika, uključile u pothvate koji se ostvaruju u biskupijama i župama, ondje gdje smo prisutne kao zajednica te po poslanju koje smo osobno
prihvatile uime zajednice. Hvalevrijedne su inicijative „rođene“ unutar naših zajednica,
a u službi su upoznavanja i rasta u vjeri djece i mladih, odraslih i svih povjerenih našoj
skrbi, u službi svih potrebnih nove evangelizacije.
Prolaskom kroz „vrata vjere“ stupa se na put koji traje čitav život (usp. Vrata vjere,
1). To potvrđuje nužnost i potreba trajnog odgoja i u našem redovničkom životu, odgoja
koji nije ograničen na određenu životnu dob, nego traje cijeli život (usp. Konstitucije, 61).
Gotovo svi ovogodišnji programi u našim provincijama i Regiji imaju upravo teme vjere
i usmjereni su osobnom i zajedničkom produbljivanju otajstva vjere, njezinu vjerodostojnijem življenju i slavljenju, vjernijem svjedočenju i radosnijem naviještanju.
Znamo, drage sestre, da je vjera Božji dar. Prisjetimo se riječi Sv. Franje u Oporuci:
„Gospodin mi je dao vjeru“, vjeru koja je obilježavala cjelokupno njegovo postojanje,
srce i pamet, osjećaje i razum. Mnogi su utemeljitelji redovničkih zajednica upravo otkrićem dara vjere u svom životu, prepoznali i poziv koji su zatim plodno živjeli u Crkvi. Da,
Gospodin otvara vrata vjere i nadahnjuje poziv. Ali mi možemo otvoriti vrata koja nas
zatvaraju u osrednjost i mlakost. Trebamo ozbiljno preispitati kako danas živimo svoj redovnički poziv, živimo li ga pogledom vjere. Učimo li se sve motriti Božjim očima? Radi
se o našoj vjernosti Gospodinu, vjernosti njegovu pozivu u velikim i malim stvarima, u
običnim i izvanrednim okolnostima, u radosti i trpljenju, u molitvi i apostolskom trudu,
sve do trenutka smrti.
Hoćemo li se u ove dane došašća i božićnog vremena prepustiti milosnom oblikovanju
i preobražavanju života vjerom? U ovoj nas godini papa Benedikt XVI, između ostaloga,
poziva na „autentično i obnoviteljsko obraćenje Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta“
(Vrata vjere, 6).
U suglasju s liturgijom Crkve pozvane smo da probuđenom čežnjom tijekom došašća
uranjamo u otajstvo utjelovljenja Sina Božjega, u otajstvo koje je polazište naše vjere, koje
je preobrazilo, i danas preobražava, svijet i ljude u njemu.
U ovom svetom vremenu snažnije doživljavamo ljubav kojom dijete Isus privlači k
sebi sve ljude. Istodobno nas ljubav Kristova snažnije obuzima i potiče da ga još više
tražimo na putovima svoga života. Pozvane smo da bez prestanka tragamo i proničimo u
tajnu Božje spasenjske ljubavi, Božjega silaska na zemlju, jer „samo vjerujući vjera raste
i učvršćuje se: nema druge mogućnosti za posjedovanje jasnoće o vlastitom životu osim
predati se u kontinuiranom rastu u ruke ljubavi koja se doživljava kao uvijek veća zato što
ima podrijetlo u Bogu“ (Vrata vjere, 7).
Riječ Božja, tijelom postala, postala je „naš put koji nam je Franjo pokazao“ (Sv. Klara)
kako bismo i mi drugima svijetlili i pokazivali „vrata vjere“ privodeći ih u zajedništvo s
Bogom.
IZ GENERALATA
Liturgijska slavlja, pozorno slušanje riječi Božje, dani povučenosti i sabranosti, neka
nas osnaže u osobnom susretu s Kristom, neka obnove i osnaže našu vjeru i pouzdanje
u Boga. Crkva danas s pravom od nas očekuje velikodušnu zauzetost u novoj evangelizaciji. U svjetlu Duha Svetoga i s novim žarom vjere moramo tražiti nove načine i nove
oblike kako bismo suvremenom čovjeku prenijeli trajnu istinu Isusa Krista, uvijek novu
i izvor svih novosti. Svakako, najbolje ćemo evangelizirati svjedočanstvom čvrste vjere,
žive nade i djelotvorne ljubavi.
Neka nas u ovoj Godini vjere u svim životnim prilikama, u našem radu i planovima
prati majčinski zagovor Svete Bogorodice po kojoj je „presveto ljubljeno Dijete nama
dano“ (Sv. Franjo).
Želim vam milošću ispunjene božićne blagdana i srdačno vas pozdravljam.
Vaša
S. M. Klara Šimunović
vrhovna predstojnica
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
Br. 360/2012
Sarajevo, došašće 2012.
Svim sestrama Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina
Drage sestre!
Nijedno vrijeme liturgijske godine ne potiče nas toliko da zastanemo i dođemo svjesnije k sebi kao vrijeme došašća. Ono nam svake godine daruje mogućnost iznova primiti i
upoznati Isusa Krista. Susrele smo se s Isusom, ali jesmo li ga upoznale, produbile odnos,
prijateljstvo, pripadnost!?
Došašće nam se nudi kao privilegirano vrijeme da iskoristimo Isusov dolazak, da učvrstimo krhku povezanost i iz površnosti zaronimo u dubinu. Snažno nam poručuje da se
povučemo i nađemo vrijeme za vjekovima iščekivanoga gosta, prijatelja i baštinika svega.
Došašće je stvarnost Gospodinova dolaska, prilika za dublji, prisniji susret s Iščekivanim, o čemu, na različite načine, govore i bogati liturgijski tekstovi ovoga vremena. Riječ
je o budnom iščekivanju koje zapravo treba postati hod. Jer Krist se susreće s onima
koji mu hrle u susret. Gospodin je Onaj koji dolazi (Otk 1, 8), a mi trebamo, kako će
nas pozvati Ivan Krstitelj, poravnati put Gospodinu (Lk 3, 4). U toj uzajamnosti hoda, i
Božjega i ljudskoga, događa se susret. Susret koji postaje spasenje i otkupljenje, obilježen
snažnim dinamizmom vjere, usmjerenošću uma i srca, cjelokupne osobe na Onoga koji
je naviješten i treba doći.
Zato vas, drage sestre, potičem da u adventskim svagdanima nađete i izdvojite čas za
povjerljiv razgovor s Isusom kako bi svaka od vas mogla primiti dar djeteta Božjega i
iskustvo Božje pripadnosti.
U Godini vjere, u svetom vremenu došašća, neka nam se dogodi susret s Gospodinom
koji traje i odzvanja u našoj egzistenciji. Za taj susret, od kojeg se živi, potrebno je
zatvoriti vrata egoizma i otvoriti vrata poniznosti, vjere i malenosti. Drage sestre, put do
susreta sa sobom pred Božjom riječi nije ni poravnan ni utaban. Stoga dobro činite kada
uz riječ Božju prianjate (2 Pt 1, 19).
Vjerno i ustrajno iščekivati, u današnjem vremenu brzih rješenja, gotovo se smatra
izgubljenim vremenom. Ne govore li nam okićene ulice i trgovine prepune božićnih
poklona, i to već puno prije samoga blagdana, da današnji čovjek ne zna iščekivati, nego
želi sve imati, sada i ovdje. Zato i ne iznenađuje da je u takvom društvenom i misaonom
okružju teško pozivati na krepost čekanja i nadanja. Znamo da nema događaja Božića bez
događanja došašća, bez zauzetog življenja adventskog iščekivanja.
U našem svijetu, pogođenu beznađem i strahom, radost postaje novim imenom
otkupljenja i spasenja. Ona nije samo pokušaj liječenja ljudskoga beznađa, nego način
kršćanskoga življenja, a izvire iz susreta s Onim koji nam je obećan i dolazi i koji svaki
dan iz krila Očeva po svećeničkim rukama silazi na oltar… (OP 1, 16-19).
Drage sestre, uz poticaj na budno iščekivanje Gospodinova pohoda, želim osobno
svakoj od vas i svim zajednicama zaželjeti dane duhovnih radosti, budnog iščekivanja te
dane mira. Razlog naše radosti i u nadi ohrabrenoga koraka u budućnost je Gospodin,
Gospodin koji je blizu!
Milošću Božjom ispunjene dane došašća te radost susreta s Iščekivanim želim vam i
neprestano molim.
Vaša
S. Ivanka Mihaljević
provincijska predstojnica
IZ PROVINCIJALATA
LOGO PROVINCIJE
Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina
Logo Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina
izrađen je o 70. obljetnici Provincije. Logo je osmislio prof. dr. fra Ante Crnčević a
izradio gosp. Tomislav Košćak, grafičar.
Memorandum Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
Sarajevo, 10. prosinca 2012.
Br. 359/2012
Predmet: Kanonski pohod vrhovne predstojnice 2013.
Svim sestrama Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina
Draga sestre!
Kako je već najavljeno dopisom od 27. listopada 2011. (prot. n. 1355/2011), prema
Planu Vrhovne uprave 2011-2017, kanonski pohod vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović Bosansko-hrvatskoj provinciji Prečistog srca Marijina predviđen je za 2013.
U prilogu vam dostavljamo detaljan raspored kanonskog pohoda koji će se održati
od 1. veljače do 12. travnja 2013, s molbom da navrijeme organizirate poslove u svojim
zajednicama kako biste mogle biti slobodne za osobne susrete te nesmetano sudjelovati
na zajedničkim susretima prema predviđenom rasporedu.
Posjet vrhovne predstojnice sestrama u Njemačkoj predviđen je u svibnju 2013, o
čemu će sestre biti pravovremeno obaviještene.
Napominjem također da su kućne predstojnice dužne pripremiti za vizitaciju sljedeće:
kućnu kroniku, knjigu računa, zapisnike kućnih kapitula, zapisnike odgojno-informativnih sastanaka te nekrologij.
S obzirom da u zajedništvu s cijelom Crkvom živimo Godinu vjere, kanonski pohod
vrhovne predstojnice odvijat će se pod geslom Vjera ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6).
Sve vas, drage sestre, potičem da svojom molitvom i aktivnim sudjelovanjem pratite
pohod naše vrhovne predstojnice s. Klare. Neka ovaj važni događaj bude na opće dobro
i izgradnju naše Zajednice kako bi ona ostvarila svoju duhovnu i apostolsku svrhu.
Molim Gospodina da iznad svega imamo Duha Božjega i njegovo sveto djelovanje.
Uime Provincijskog vijeća i osobno srdačno vas pozdravljam.
S. Ivanka Mihaljević
provincijska predstojnica
IZ PROVINCIJALATA
RASPORED KANONSKOG POHODA
vrhovne predstojnice 2013.
Termini
1. veljače
2 - 3. veljače
4 - 5. veljače
6. veljače
7 - 8. veljače
9. veljače
10. veljače
11 - 13. veljače
14. veljače
15. veljače
16 - 17. veljače
18 - 19. veljače
20 - 22. veljače
23. veljače
25. veljače
26 - 27. veljače
1. ožujka
2 - 6. ožujka
7. ožujka
8 - 9. ožujka
11. ožujka
12 - 13. ožujka
14. ožujka
15. ožujka
16 - 17. ožujak
20 - 31. ožujka
1. travnja
3. travnja
5 - 7. travnja
8. travnja
9. travnja
10. travnja
12. travnja
Zajednice
Sarajevo: Dolazak Vrhovne predstojnice
Sarajevo: Provincijalat
Vareš
Visoko, Busovača
Bučići
Fojnica, Brestovsko
Sarajevo: Bistrik, Nedžarići
Gornja Tramošnica
Tolisa, Domaljevac
Sivša, Novi Šeher
Jajce
Bugojno
Livno
Livno: Franjevački samostan Gorica
Livno: Bila, Ljubunčić, Podhum,
Tučepi, Sućuraj
Livno: Zajednički susret sa svim sestrama Provincije u Bosni
Zagreb - Držićeva
Zagreb - Pašmanska
Zagreb - Remete
Zagreb - Gornje Prekrižje
HKM Beč
Zagreb - Siget, Kozari Bok
Čakovec
Osijek
Kloštar Ivanić
Kl. Ivanić: Zajednički susret sa svim sestrama Prov. u HR
Zagreb: Međuprovincijski susret prov. predst. i odgajateljica
Sarajevo: Susret s crkvenim dužnosnicima u BiH
Susret s odgajateljicama
Susret s pročelnicama provincijskih povjerenstava
Susret s Provincijskom upravom
Završetak kanonskog pohoda
S. Ivanka Mihaljević
Sarajevo, 10. prosinca 2012.
provincijska predstojnica
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
DUHOVNE VJEŽBE 2013.
BUGOJNO, 1 - 7. veljače, voditelj: p. Mijo Nikić, DI
s. Martina Gazibarić
s. Mirja Kepić
s. Henrika Miškić
s. Anđa Marijan
s. Luja Mikić
s. Ana Antolović
s. Željka Kopić
s. Jelena Antolović
s. Zvonimira Zubak
s. Franciska Ivanović
s. Dubravka Dropulja
s. Kerubina Kapular
s. Emanuela Jukić
s. Imelda Janjiš
s. Ankica Tomas
s. Natalija Brković
s. Elizabeta Žuljević
KLOŠTAR IVANIĆ, 15 - 21. veljače, voditelj: fra Pero Vrebac, OFM
s. Mihaela Rajić
s. Benjamina Mutić
s. Tomislava Djedović
s. Klara Turalija
s. Antonija Rehlicki
s. Jelena Martić
s. Veronika Barba
s. Ćirila Nedić
s. Štefanija Cindrić
s. Evelina Tomas
s. Rastislava Živković
s. Brigita Bernatović
s. Ignacija Tomić
s. Ambrozija Bernatović
s. Trpimira Rošić
s. Branimira Jokić
s. Ladislava Gavranović
s. Paula Batarilo
s. Fabiola Bobaš
s. Ljiljana Puškarić
10
s. Dragica Tikvić
s. Ana Dubravac
s. Marija Barišić
s. Dragana Tomić
s. Matea Subašić
s. Marica Pavlović
s. Ilinka Dubravac
s. Lavrencija Tikvić
s. Inocenta Stipić
s. Radoslava Jurčić
s. Snježana Pavić
s. Animira Jakovljević
s. Dionizija Tomas
s. Josipa Kobaš
s. Marina Radošević
s. Dara Zekić
s. Luja Marković
s. Amabilis Jurić
s. Estera Marijić
IZ PROVINCIJALATA
BUGOJNO, 22 - 28. veljače, voditelj: fra Josip Jozić, OFM
s. Pacifika Antolović
s. Irena Zeba
s. Gracija Žabić
s. Danijela Mostarac
s. Anđelka Mlakić
s. Aleksandra Baotić
s. Ancila Mrkonjić
s. Mara Puškarić
s. Mirjam Kolar
s. Zora Vukadin
s. Tonka Puškarić
s. Mira Bliznac
s. Snježana Saraf
s. Teofila Živković
s. Marica Mrkonjić
s. Nevenka Jelica
s. Nevenka Mijatović
s. Miroslava Klarić
s. Ruža Kasalo
s. Filipa Mlakić
s. Dobroslava Antunović
s. Martina Dragičević
s. Staza Marjanović
s. Mislava Lovrenović
s. Batistina Pavić
s. Milena Barun
TUČEPI, 1 - 7. ožujka, voditelj: fra Ivan Šarčević, OFM
s. Donata Jeleč
s. Ana Jeleč
s. Ines Vujica
s. Judita Franjičević
s. Blaženka Franjičević
s. Kristina Marijanović
s. Simplicija Budimir
s. Felicija Bijader
s. Dobrila Krivić
s. Koleta Lijović
s. Ljudevita Dalić
s. Terezija Jelečević
s. Leonila Brkić
s. Ružica Marijić
s. Roza Jozić
s. Anita Dramac
s. Biserka Jagunić
s. Jozefina Franković
s. Ružica Oršolić
s. Karmela Tikvić
BUGOJNO, 8 - 14. ožujka, voditelj: fra Mirko Filipović, OFM
s. Alojzija Antunović
s. Silverija Bošnjak
s. Branislava Sičaja
s. Monika Knežević
s. Lucija Budimir
s. Marta Kurtić
s. Nevenka Palavra
s. Norberta Brdar
s. Izabela Puljić
s. Bernardina Brajinović
s. Ivanka Guberac
s. Terezija Batarilo
s. Bonifacija Pranjić
s. Petra Jozić
s. Tihomira Kljajić
s. Leopolda Čović
s. Anđelka Jakovljević
s. Anica Markelić
s. Branka Stjepanović
s. Magdalena Pranjić
s. Anica Jozić
s. Vitomira Jurič
s. Anđa Ćurić
s. Florencija Božanović
s. Amalija Kolobarić
s. Verona Oršolić
s. Augustina Suša
11
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
BUGOJNO, 1 - 7. travnja, voditelj: fra Marinko Pejić, OFM
s. Rozalija Jurić
s. Vjenceslava Barun
s. Vida Marijan
s. Dragica Ljubos
s. Stjepanka Peša
s. Blanka Jeličić
s. Sara Miloloža
s. Mara Antunović
s. Beata Mandić
s. Efrema Radošević
s. Bernarda Ištuk
s. Tarzicija Vujica
s. Andrijana Dankić
s. Mladneka Ćurić
s. Ivana Džambas
s. Anđelka Jukić
s. Auksilija Milić
s. Kata Karadža
s. Monika Martić
s. Zvjezdana Knežević
s. Jelica Dolić
s. Marina Jurišić
s. Nikolina Mišković
TUČEPI, 12 - 18. travnja, voditelj: fra Anto Popović, OFM
s. Alberta Kuprešak
s. Marica Čičak
s. Mladena Vučković
s. Bogomila Lijović
s. Angelina Ivković
s. Rafaela Kovač
s. Sofija Kelava
s. Luja Baotić
s. Jela Marijić
s. Julijana Damljanović
s. Blaženka Marinčić
s. Andrijana Sluganović
s. Bernardica Sučić
s. Ivana Pavla Dominković
s. Božena Gagulić
s. Alma Bernatović
s. Dragutina Šimunović
s. Justina Tomić
s. Leonarda Novak
s. Jela Piljić
BUGOJNO, 19 - 25. travnja, voditelj: p. Stjepan Fridl, DI
s. Suzana Milardović
s. Sidonija Pranješ
s. Nevenka Medjedović
s. Slavica Jovanović
s. Jacinta Marijan
s. Jasna Šimić
s. Ivanka Kolar
s. Klementina Jelečević
s. Marija Mlakić
s. Marijana Živković
s. Borislava Šokčević
s. Helena Karalić
s. Arkanđela Tadić
12
s. Berta Puškarić
s. Viktorija Jukić
s. Jeronima Pranješ
s. Darija Kovačić
s. Maksimilijana Pendeš
s. Ljubica Volić
s. Krunoslava Beblek
s. Kristina Svalina
s. Patricija Mijačević
s. Ankica Perković
s. Regina Marjanović
s. Karla Mlakić
s. Metodija Kurbaša
IZ PROVINCIJALATA
BUGOJNO, 1 - 7. svibnja, voditelj: fra Ivan Bubalo, OFM
s. Ana Šarić
s. Lucija Ljubos
s. Željka Dramac
s. Doloroza Dilber
s. Ana Tikvić
s. Celina Vidak
s. Kornelija Grubeša
s. Dražana Radman
s. Kalista Kobaš
s. Vlatka Đido
s. Rebeka Burazerović
s. Lucija Bosankić
s. Romana Valešić
s. Mira Blatančić
BUGOJNO, 1 - 7. srpnja, voditelj: fra Šimun Bilokapić, OFM
s. Maja Ivković
s. Marija Tomić
s. Marija Mihaljević
s. Kata Rukavina
s. Berhmana Ćurić
s. Gordana Davidović
s. Vlatka Dujmović
s. Miljana Marušić
s. Dragica Živković
s. Mara Matanović
s. Radmila Ilinović
s. Matilda Ćorić
s. Lucijana Bobaš
s. Filoteja Petrović
s. Samuela Klaić
s. Krešimira Skopljaković
s. Iva Klarić
s. Jela Dubravac
s. Ivona Sliško
s. Gizela Dolić
s. Kata Mlakić
s. Ana Oršolić
s. Nikolina Pejić
s. Kata Marković
s. Tihoslava Bliznac
Zagreb - Gornje Prekrižje
s. Lucija Klarić 29. 12. 2012 - 3. 1. 2013.
s. Lidija Jurišić 3 - 9. siječnja
s. Miroljuba Miloš 22 - 27. ožujka
s. Gordana Stanić 5 - 11. travnja
s. Ana Jozić 12 -18. travnja
13
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
OBAVIJESTI
Seminar za sve sestre Provincije
U našoj Provinciji u nekoliko termina održan je seminar za sve sestre Provincije na temu Iz
vjere Božje živimo svoju karizmu i poslanje. Voditeljica seminara bila je s. Natalija Palac.
Susret s vrhovnom predstojnicom u Sloveniji
U Domu majke Margarete u Repnju kraj Ljubljane održan je 3. studenog susret vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović s provincijskim predstojnicama naše Družbe iz
Mariborske, Splitske, Tršćanske, Mostarske, Austrijske i Bosansko-hrvatske provincije te
Rimske regije. U sklopu ovoga susreta upriličen je i susret sa sestrama zaduženim za uređivanje
provincijskih mrežnih stranica. Izlaganje na temu Kako Školska sestra franjevka može
naviještati evanđelje koristeći suvremena sredstva komunikacije imala je s. Aleša Stritar, članica Mariborske provincije i administratorica mrežne stranice naše Družbe. Rad i
održavanje mrežne stranice naše Provincije predstavila je s. Dragica Živković, pročelnica
Provincijskog povjerenstva za medije.
Seminar za novakinje i postulantice
Od 23. do 25. studenoga 2012. u našem duhovnom centru u Bugojnu održan je seminar o meditaciji i sakralnom plesu. Na seminaru su sudjelovale novakinje i postulantice
Splitske, Mostarske i Bosansko-hrvatske provincije. Voditeljica seminara bila je gospođa
Dubravka Prpić.
Proslava 30. obljetnice dolaska naših sestara u Siget
Dana 18. studenoga proslavljena je 30. obljetnica života i djelovanja naših sestara u
Župi Uznesenja Svetog križa u Sigetu u Zagrebu. Svečano euharistijsko slavlje u 11.30
predslavio je župnik fra Robert Perišić u zajedništvu s gvardijanom fra Rajkom Gelemanovićem. Na svim nedjeljnim misama sestre su prisutnim vjernicima predstavljale život i
djelovanje naše Provincije. Predstavljačice su bile: s. Ana Oršolić, s. Kristina Marijanović,
s. Nikolina Mišković i s. Andrijana Dankić.
Uz mnoštvo vjernika, na euharistijskom slavlju sudjelovalo je nekoliko naših sestara
koje su živjele i djelovale u ovom Franjevačkom samostanu i Župi. Uime Uprave na
slavlju su bile provincijske savjetnice s. Ana Oršolić i s. Ljubica Stjepanović.
Knjiga Školske sestre franjevke u livanjskom kraju
Prigodom naše trostruke obljetnice: sedamdesete obljetnice osnivanja Provincije,
osamdesete obljetnice dolaska sestara u Livno te desete obljetnice blagoslova i otvaranja samostana na Gorici u Livnu, iz tiska je izišla nova knjiga Školske sestre franjevke
u livanjskom kraju autora fra Marijana Karaule, člana Franjevačke provincije Bosne
Srebrene. Knjiga je tvrdog uveza, ima 143 stranice; osim teksta o povijesnom pregledu
dolaska i djelovanja sestara u Livnu, knjiga je bogata i fotografijama.
Predstavljeni Franjevački izvori
U dvorani Sv. Franje na Kovačićima u Sarajevu predstavljeni su 29. studenog Franjevački izvori. Na temu Značenje i važnost Franjevačkih izvora govorili su fra Marinko
14
OBAVIJESTI
Pejić, član Bosne Srebrene i s. Kata Karadža. Povijesni presjek franjevačke obitelji predstavila je gospođica Ivana Vidović, članica Franjevačkoga svjetovnog reda.
Glavni urednik Franjevačkih izvora fra Pero Vrebac, član Bosne Srebrene, izložio
je Dinamiku rada na Franjevačkim izvorima na hrvatskom jeziku. Franjinu Pjesmu
brata Sunca interpretirao je gosp. Miodrag Miki Trifunov. U glazbenom dijelu programa nastupili su Zbor franjevačkih bogoslova Fra Nenad Dujić i VIS Jukić. Moderator
večeri bio je fra Marijan Karaula. Na predstavljanju su bile i naše sestre iz Sarajeva.
Duhovna obnova za krizmanike u Brestovskom
Dana 20. listopada u Župi Rođenja BDM u Brestovskom naše sestre su, u dogovoru
sa župnikom fra Damirom Pavićem, održale duhovnu obnovu za ovogodišnje krizmanike
na temu Vjera u Isusa Krista dar je koji zahtijeva osobni pristanak. Voditeljice su bile: s.
Dragica Ljubos, s. Iva Klarić i s. Blaženka Franjičević.
Seminar za djevojke srednje škole
Od 26. do 28. listopada u našem duhovnom centru u Bugojnu održan je seminar za
djevojke trećeg i četvrtog razreda srednje škole na temu Moja vjera na pragu zrelosti.
Animatorice seminara bile su s. Blaženka Franjičević, s. Iva Klarić i s. Sara Miloloža.
Sudjelovale su djevojke iz Nove Bile, Busovače, Livna i Jajca.
Mala škola za animatore
U organizaciji Povjerenstva za apostolat održana je 27. i 28. listopada II. mala škola za animatore u Višoševićima u Žumberku, u duhovnom centru kuće susreta Tabor. Sudjelovale su djevojke
iz Zagreba, Kozari Boka, Ivanić Grada, Kloštra Ivanića i Čakovca s voditeljicama: s. Anom Oršolić,
Matildom Budimir i s. Vlatkom Dujmović. Tema susreta bila je Gospodine, da progledam.
Plenarna skupština HKVRPP-a
U Duhovno-obrazovnom centru Marijin dvor u Lužnici 22. i 23. studenoga okupili su
se poglavari i poglavarice redovničkih zajednica i družbi na 44. plenarnu skupštinu Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica kako bi uz redovite plenumske
zadaće i osvrte na rad u protekloj godini razmotrili izazove sekularizacije. Na skupštini je
sudjelovala provincijska savjetnica s. Ljubica Stjepanović.
Obnova Odgojnog plana naše Družbe
U generalnoj kući u Grottaferrati održan je od 30. studenog do 2. prosinca prvi radni
susret Komisije za obnovu Odgojnog plana naše Družbe. Na susretu su sudjelovale s.
Ljubica Stjepanović i s. Samuela Klaić iz naše Provincije, s. Metka Vrabič iz Mariborske
i s. Petra Bagarić iz Mostarske provincije.
Otvorenje i blagoslov sjedišta Sisačke biskupije
U Sisku je 5. prosinca otvoren i blagoslovljen Veliki kaptol, sjedište Sisačke biskupije.
Svečanost blagoslova podijelio je uzoriti kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup i
metropolit, u prisutnosti biskupa Zagrebačke metropolije i drugih uzvanika. Na svečanosti je sudjelovala i naša provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević.
Nova emil adresa sestara u Münchenu: [email protected] 15
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
OBLJETNICE U 2013. GODINI
60. obljetnica redovničkih zavjeta
s. M. Antonija Rehlicki
50. obljetnica redovničkih zavjeta
s. M. Blanka Jeličić
s. M. Justina Tomić
s. M. Roza Jozić
s. M. Lavrencija Tikvić
s. M. Henrika Miškić
s. M. Marina Radošević
s. M. Efrema Radošević
s. M. Trpimira Rošić
s. M. Regina Marjanović
s. M. Nevenka Medjedović
s. M. Valentina Nedić
s. M. Teofila Živković
s. M. Kalista Kobaš
s. M. Pacifika Antolović
s. M. Radoslava Juričić
s. M. Branimira Jokić
s. M. Judita Franjičević
25. obljetnica redovničkih zavjeta
s. M. Rebeka Burazerović
s. M. Ines Vujica
s. M. Kata Marković
s. M. Željka Dramac
s. M. Ivona Sliško
s. M. Ljubica Stjepanović
s. M. Anđelka Jukić
*****
50 godina djelovanja sestara u Župi Sv. Ante Padovanskog u Bugojnu (1963)
50 godina djelovanja sestara u Franjevačkom provincijalatu Bosne Srebrene u
Sarajevu (1963)
40 godina djelovanja sestara u Župi Rođenja BDM u Brestovskom (1973)
40 godina djelovanja sestara u Župi Uznesenja BDM u Kl. Ivaniću (1973)
20 godina djelovanja sestara u Župi Sv. Jurja mučenika na Sućurju (1993)
16
OBAVIJESTI
ROĐENDANI SESTARA 2013.
90. s. Benjamina Mutić 80. s. Veronika Barba 18. 5. 1933.
15. 1. 1923.
70.
s. Lavrencija Tikvić 4. 4. 1943.
s. Imelda Janjiš 4. 4. 1943.
s. Alojzija Antunović
3. 5. 1943.
s. Augustina Suša1. 7. 1943.
s. Alma Bernatović 19. 7. 1943.
s. Dobroslava Antunović 15. 9. 1943.
s. Danijela Mostarac 18. 9. 1943.
s. Željka Kopić 21. 9. 1943.
60.
s. Lucija Budimir 4. 2. 1953.
s. Berhmana Ćurić 10. 2. 1953
s. Filipa Mlakić 12. 2. 1953.
s. Rozalija Jurić
29. 4. 1953.
s. Lucijana Bobaš 15. 8. 1953.
s. Lucija Bosankić 9. 9. 1953.
s. Marica Mrkonjić
3. 10. 1953.
40. s. Dragica Živković s. Dražana Radman 8. 7. 1973.
8. 8. 1973.
30.
s. Ivana Džambas
11. 3. 1983.
17
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
ŽIVOT NA DLANU
Iz vjere Božje živimo svoju karizmu i poslanje
Tema ovogodišnjeg seminara za sve sestre Provincije – Iz vjere Božje živimo svoju
karizmu i poslanje – ima za cilj potaknuti nas “da u Godini vjere čvršće prianjamo uz
Isusa, da bolje upoznamo duh i život utemeljiteljice s. Margarete Puhar te obnavljamo
oduševljenje za poziv i poslanje po uzoru na našeg serafskog oca Franju” (iz dopisa s.
Ivanke Mihaljević, provincijske predstojnice, br. 301/2012).
U Kloštru Ivaniću održan je od 19. do 21. listopada prvi ovogodišnji turnus seminara
prema Planu za duhovnost i trajni odgoj. Voditeljica seminara s. Natalija Palac, ŠSF Mostarske provincije, posvijestila nam je na samom početku da smo započele Godinu vjere
citirajući Papine riječi iz apostolskog pisma Vrata vjere: “Preko njihova praga može se
prijeći kada je Božja riječ naviještena a srce dopusti da ga oblikuje milost koja preobražava. Proći kroz ta vrata znači krenuti na put koji traje čitav život.”
Godina vjere svima nama je poziv na istinsko obraćenje Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta. Na tragu smjernica Crkve seminar je zamišljen kao poticaj da obnovljenom
čežnjom upiremo iznova “svoj pogled u Isusa Krista, Početnika i Dovršitelja vjere”
(Vrata vjere, 13), ohrabrene i nadahnute povijesnim tragovima naše vjere. Vjeru smo
baštinile od roditelja, u velikoj obitelji Crkve, ali smo u iskustvo vjere ucijepljene i
svojim redovničkim posvećenjem u Družbi, u vlastitoj provinciji. Mnoge su prije nas
u našoj redovničkoj obitelji povjerovale, rekle Bogu svoj DA, odnosno izgovarale ga
svednevice, pogleda uprta u Isusa Krista, Početnika i Dovršitelja vjere. Zato nam je
korisno vratiti se za trenutak izvoru iz kojeg smo potekle, baciti pogled na put koji
je naša redovnička obitelj prešla i koji sada prelazi u ovom vremenu, u hodu vjere,
naglasila je s. Natalija.
Citirajući nedavno preminuloga kardinala Martinija: “Vjera je dobro tako veliko da je
lakše objasniti je primjerima nego riječima. Ona je stav Abrahamov koji odgovara Evo
me Gospodinu koji ga stavlja na kušnju; ona je odgovor Mojsijev Evo me Onom koji ga
poziva iz gorućeg grma; to je i odgovor Samuelov koji kaže Evo me Gospodinu koji ga
poziva u noći; to je i stav Marijin koja odgovara anđelu: Evo službenice Gospodnje, neka
mi bude ono što kažeš.” (C. M. Martini, Le virtu’, str. 59) – s. Natalija nas je pozvala da
i naše SUTRA bude označeno hodom vjere kao što je to bilo naše JUČER, s vjerom da
je to i naše DANAS, unatoč „nedokučivom misteriju isprepletenosti svetosti i grijeha“
(Vrata vjere, 13) koji je dio našega svagdanjeg iskustva.
Tijek seminara odvijao se u tri koraka:
1. Dar vjere primljen u baštinu: karizma i poslanje naše Kongregacije – DA Bogu u
vremenu i prostoru
2. Iz vjere živjeti naše DANAS u stvaralačkoj vjernosti vlastitoj karizmi
3. Reći Bogu DA u zajednici/sestrinstvu – temeljni vid naše karizme i poslanja.
“Budućnost nas ne bi trebala plašiti ako stavljamo svoju nadu u Gospodina i ako svaki
dan obnavljamo svoju vjeru u Gospodina uskrsloga”, naglašava nam Zaključni dokument zadnjeg Vrhovnog kapitula Družbe (U nadi budite radosni, str. 13). Živjeti danas
karizmu svoje Družbe znači: upoznati i slijediti duh utemeljitelja, slijediti njegove nakane
i slijediti zdravu tradiciju. Mi smo kao redovnice žene Božjeg danas: živimo u svijetu
18
ŽIVOT NA DLANU
koji je u pokretu, u stanju stalne mijene i nepredvidljivosti – samo siromah duhom u
tom svijetu može živjeti iz vjere tražeći i slušajući Boga – spremne poći tamo kamo nas
Duh zove, a da ne znamo, poput Marije, “kako će to biti”. Za življenje ove karizme, više
no ikada, potrebna je čvrstoća vlastitih uvjerenja i odgovornosti, potreban je oslonac
na Boga, potrebna je vjera, kao osobno predanje Bogu, “prijelaz od ljudske nemoći do
Božje svemoći” (U nadi budite radosni, str. 9). Nikada se ne može dovoljno naglasiti da
u redovničkom životu sve mora biti svedeno na vjeru. I odgoj novih naraštaja treba biti
odgoj za vjeru i za duhovno razlučivanje da bismo mogli biti poslušni Bogu prepoznajući
njegovu volju u znakovima vremena i odgovarajući na izazove koje to vrijeme pred nas
stavlja, “na poseban način svjedočeći sestrinsko zajedništvo kao apostolat i poslanje u
svijetu relativizma i sekularizma” (U nadi budite radosni, str. 12). Dokument podcrtava
važnost zajednice koja može biti mjesto duhovnog rasta ako u nju ugrađujemo osobne
darove. Stoga proizlazi i poziv: “velikodušno i s radošću staviti zajednici na raspolaganje
osobne darove: Evo, mene pošalji“ (U nadi budite radosni, str. 8).
Za Evo, mene pošalji treba nam jasnoća ideja i zrelo razlučivanje da ne upadnemo
u zbrku slobodnog hoda, prijedloga i neočekivanih, privremenih djela. Nije dovoljno
postaviti problem ili žaliti se na negativna stanja. Valja tragati za povoljnim rješenjem
– stvaralački, ali i ponizno: u slušanju i raspoloživosti. Treba nam strpljivo i pozitivno
istraživanje – ako ono nedostaje, završava se u bezizlaznosti problematike koja razara. U
svemu pak odlučna je točka vjera. Nije pogreška u ciljevima koji se želi postići, nego u
načinu kako se to čini. Dosta je površnosti u tom kako: odbacuje se ono jučerašnje, ali
nema se jasnoće kako izabrati danas vrednote koje obvezuju potpuno i trajno. Možemo
uvoditi mnoge promjene i potrebno je, ali ako im ne odgovorimo produbljivanjem vjere
i osobnog uvjerenja, upadamo u prazno – neke su od misli koje nam je s. Natalija naglašavala tijekom svojih izlaganja i kroz zajednički razgovor.
S. Ljubica Stjepanović
REĆI BOGU DA U ZAJEDNICI/SESTRINSTVU
Temeljni vid naše karizme i poslanja
Karizma Družbe jest: živjeti evanđelje u sestrinstvu iz ljubavi
prema Bogu, utjelovljujući, svjedočeći i navješćujući Kristovo
kraljevstvo, u franjevačkom duhu trajnog obraćenja u službi
Crkve i čovjeka, posebice na odgojnom području (Konstitucije, čl. 2)
1. Zajednica/sestrinstvo u središtu – zajednica vjere
Ovo naglašava definicija naše karizme koja se sastoji u živjeti evanđelje u sestrinstvu iz
ljubavi prema Bogu utjelovljujući, svjedočeći i navješćujući Kraljevstvo Božje… (Konstitucije, čl. 2). Unutarnji vez sestrinstva je Presveto Trojstvo koje prebiva u svakoj sestri, pa
19
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
se onda i sestrinski život uobličuje kao ljudski prostor u kojem prebiva Trojstvo (K 36).
Zaključni dokument zadnjeg Vrhovnog kapitula ističe da je sestrinsko zajedništvo naše
zvanje i pozvane smo dati mu proročku dimenziju.
Otkriće Crkve kao Božjeg naroda i zajednice spašenih utjecalo je i na poimanje redovničkog života kojemu je u središtu zajednica kao glavna nositeljica njegova života. Zbilja
da smo sabrane u Kristovo ime postaje jezgrom našega zajedničkog života. Zajednica se
opravdava onim što jest: ne uslugama koje nudi, nego kršćanskim vrednotama koje živi
(besplatnost zajednice!): snaga vjere, nade i ljubavi koju živimo i znamo svjedočiti pred
svijetom.
Tko sam ja – moj pravi identitet?
Međutim sve započinje i počiva u osobi svake pojedine, na onom što svaka osoba
unosi u zajednicu, čime doprinosi njezinoj izgradnji i svjedočanstvu. Zato je bitna svijest
o vlastitom, osobnom identitetu, svijest svake osobe o tome: tko sam ja?
Poznamo svi događaj Isusova krštenja, moment očitovanja i potvrde njegova identiteta: Ti si Sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina. U svakome od nas jedan nutarnji glas
ljubavi kaže: Ti si sin moj ljubljeni, moja kći ljubljena! Ovo je najdublja istina svih ljudskih
bića, ovo je naš istinski osobni identitet, temelj naše vjere. I najveća je kušnja, napast
duhovna, sumnjati u ovu temeljnu istinu o nama samima i tražiti, povjeravati se drugim
identitetima. A to nam se događa često. Zar ne mislimo toliko puta: ja sam ono što činim.
I dok mi ide dobro, dok imam uspjeha, osjećam se dobro. Kad je suprotno, onda upadam
u depresiju. Kad ostarim i ne mogu više činiti, onda ponavljam: gledaj što sam sve učinila
u svom životu, gledaj ovo, gledaj ono, zar ne vidite…, kako to ne cijenite, kako mi to ne
priznate…
Nekada vlastiti identitet vežemo za ono što drugi kažu o nama, kako nas vide, što nad
nama može imati veliku moć. Dok govore dobro, pohvalno, mirne smo, vidimo se u dobrom svjetlu. Kad se dogodi suprotno, kad nas kritiziraju, zlo govore o nama, žalostimo
se, a nekada smo i duboko ranjene; i godinama ostajemo takve. Dopustile smo da drugi
definiraju tko smo, da nam određuju identitet.
Veliko iskušenje danas je definirati sebe: ja sam ono što imam. Naravno, nitko od nas
to neće izreći tako, ali u praksi to dolazi do izražaja. Očituje se u nekontroliranoj težnji
posjedovati stvari, komoditete, titule, zdravlje, prijatelje i prijatelje koji nam povlađuju itd.
Kad izgubim nešto od toga, upadam u unutarnji mrak.
Izvor mnogih naših patnja pa i napetosti u zajednicama upravo je u tome što vlastiti
identitet postavljamo na krive temelje: ja sam ono što činim, ja sam ono što drugi o meni
misle, ja sam ono što imam itd. A nama glas odozgo i iznutra ponavlja: ti si ljubljena kći
Božja; nije lako čuti ovaj glas u svijetu punom glasova koji vrište suprotno i koji nas žele
uvjeriti da smo ono što nismo. I Isus je upoznao ove kušnje kada mu Napasnik u pustinji
nabacuje ideje: ti si onaj koji može kamen pretvoriti u kruh; ti si onaj koji može skočiti s
Hrama dolje, a da ostane neozlijeđen; ti možeš zadobiti kraljevstva svijeta i učiniti da ti
se klanjaju narodi. No cijeli je Isusov život bio pozivanje na njegov istinski identitet: Ti
si Sin ljubljeni – kada je bio hvaljen i slavljen, kada je bio prezren i neshvaćen, priman s
ljubavlju i odbacivan. Najveća je zamka našega življenja odbacivanje sebe, sumnja o tome
tko sam ja zaista. Ona se suprotstavlja onom glasu: Ti si ljubljena Božja. Ljubljeni smo
kao stvorenja – s našim ograničenjima i nedostacima, s našim uspjesima i promašajima,
s našim radostima i trpnjama. To nam Bog svjedoči na mnogo načina, u mnogo prigoda,
20
ŽIVOT NA DLANU
po osobama i događajima: po roditeljima, prijateljima, strpljivošću drugih s nama, gestama dobrote, mogućnostima da se razvijamo kao osobe, ohrabrenjem kojim nas je netko
podigao iz teške situacije.
Mi smo pozvane postati, biti ono što jesmo: ljubljene Božje; to je veliko duhovno putovanje koje trebamo ispuniti. U našim kongregacijskim dokumentima isticana je gotovo
stalno potreba trajno oživljavati svijest da nas Bog ljubi (Gen. kapitul 2005); pozivane
smo da se svaka od nas utvrđuje u sigurnosti da je, unatoč ljudskoj slabosti i ograničenosti, sposobna odgovoriti na tu ljubav (Zajednica u Kristu, 7) itd. Bez iskustva da smo
ljubljene kćeri Božje, bez svijesti o tome, uvijek ćemo očekivati od drugih u zajednici da
nas vide važnima, posebnima, dostojnima, da nam daruju savršenu i bezuvjetnu ljubav.
Istinska zajednica ne može se graditi tako, nego polazeći od svijesti: ja sam ljubljena Božja
– ti si ljubljena Božja: zajedno možemo izgraditi kuću u kojoj Bog prebiva i gdje ga drugi
mogu susresti; možemo biti vjerne jedne drugima kad je lako i kad je teško.
2. Reći Bogu DA u zajednici – po zavjetima življenim iz vjere
Bogu smo rekli DA u zajednici po redovničkom posvećenju po zavjetima. Oni imaju
neizostavno zajedničarsku dimenziju. Svaka od nas je izgovorila i izgovara - potaknuta
božanskim nadahnućem, s vjerom i čvrstom voljom obećavam Bogu Ocu, svetom i
svemogućem, živjeti u čistoći, siromaštvu i poslušnosti i tako što vjernije slijediti evanđelje stopama Isusovim. Izrekle smo i: Ovoj se redovničkoj obitelji predajem cijelim
srcem (bez uvjeta!) da bih mogla djelovanjem Duha Svetoga... i uz pomoć sestara postići
savršenu ljubav služeći Bogu, Crkvi i ljudima.
Pažljivom promatraču ne promiče činjenica da se u obredu zavjetovanja, u sv. misi, ne
izriče simbol vjere/vjerovanje jer redovnik/-ica zavjetovanjem izriče svoj credo životnim predanjem, i taj odgovor zamjenjuje izricanje vjerovanja riječima. Takav odgovor redovnika/ce
na Božji poziv, na dar Božji (red. zvanje), najizvrsnije je svjedočanstvo vjere. Međutim što sve
ovo znači, kako se manifestira u svagdanjem životu, u zajednici, u poslanju u koje ulažemo,
ugrađujemo darove naravi i milosti koje je svatko od nas primio – na izgradnju, za druge?
Zavjet čistoće je otajstvo zajedništva s Kristom koji slobodno izabiremo „ljubiti ..
nepodijeljenom ljubavlju i služiti svim ljudima uprisutnjujući Kristovu ljubav. Ova ljubav
raste u sestrinskoj zajednici...“ (Konstitucije, čl. 6). Apostol Ivan piše: tko ne ljubi, nije
upoznao Boga koji je ljubav (1 Iv 4,8). Ljubiti – to je nadilaženje egocentrizma, što je
preduvjet i plod vjere. Ona Ljubav koja nam se otkrila u Kristu velikodušno je predanje
za druge, do smrti. 1 Kor 13 opisuje s 14 karakteristika bit kršćanske ljubavi. Vježbati se
na ovom putu znači proširiti još vrata vjere.
Zavjet siromaštva življen iz vjere vodi nas iskustvu da je Bog istinsko bogatstvo ljudskog srca (K 11). Poteškoća današnjih redovnika da žive svoju vjeru ne proistječe samo iz
sredine u kojoj žive ili manjkavoga pokorničkog duha, nego iz pomanjkanja poznavanja
vlastitog Ja i iz uobičajenog prilagođavanja na površnost. To je stav koji uzima za stvarno
samo ono što je pojavno i što nije kadro prodirati u dubinu. Ako je Bog istinsko bogatstvo ljudskog srca (K 11) i ako nam je bliži od nas samih (Augustin), onaj tko živi površno
nije sposoban otkriti to bogatstvo. Aktivizam, nesposobnost za povlačenje i sabranost
itd. samo su neki stavovi danas koji priječe ulazak u dubinu gdje Bog prebiva i gdje nam se
otkriva kao apsolutni Ti, kao vrhovno Dobro, jedino Dobro. Nekada je teško razobličiti
sve to što nam priječi put u nutrinu jer se pokazuje maskirano u obliku koji je poželjan i
prihvatljiv: predanost radu, studiju, apostolatu itd. Dakle ne ulazi li u zavjet siromaštva,
21
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
kojim prihvaćamo prodati sve (Mt 19,21), i osloboditi se svih veza i prividnosti, fikcija,
da bismo iskusili slobodu i radost susreta s Bogom u dubini srca? Zavjet siromaštva
gledan na ovaj način postaje prag vjere, čini nas otvorenim da primimo Boga kao istinsko
bogatstvo ljudskog srca i da sa Sv. Franjom možemo reći: Bog moj, sve moje.
Poslušnošću, u vjeri, svaki dan odgovaramo, slušamo i djelujemo onako kako Gospodin želi, suobličujući se Kristu koji je došao izvršiti volju Očevu (K 19). Danas je i
redovnicima teže prionuti uz Krista – Istinu, Put i Život. Živimo u kibernetičkoj kulturi
gdje vlada logika kompjutora: postoje milijuni kombinacija, i sve su moguće, pa prema
tome nijedna nije jedina. Može se i redovničkoj osobi dogoditi iskustvo da je i vjera
samo jedna od mogućnosti. Može doći i na to da pomisli kako je prionuti uz Krista, koji
je Put, Istina i Život, nešto što se kritički, razumski ne može opravdati. Ovom izazovu
ne treba odgovarati na taj način, nego otkrivati, pripovijedati o hodu Božjem kroz naš
život – osobni i zajednički. Kao Božji narod Izrael – ne govori apstraktno o Bogu, nego
čuva i prenosi svoj povijesni CREDO: moj otac bijaše aramejski lutalica... Egipćani nas
ugnjetavahu i Gospodin je čuo naš glas... izvede nas iz Egipta...
Zavjeti gledani ovako kako je naznačeno predstavljaju cijeli jedan put, hod u rastu
vjere, Naše vjerovanje, naš životni credo orijentiran je eshatološkoj punini i pretvara se
u njezin najsjajniji znak.
3. Napetosti između pojedinca i zajednice u življenju osobne karizme
Rast u Duhu ostvaruje se u zajednici, jer su i darovi Duha za izgradnju svih, služe
svima. Karizma pojedinca stoga u zajednici nalazi svoj razlog opstanka i svoje prirodno
mjesto (usp. 1 Kor 12). Dakle ne izdvaja iz zajednice, nego naprotiv: zahtijeva zajednicu
i služi joj. Stoga nema ništa pogrešnije od shvaćanja i življenja karizme kao elementa
izdvajanja i suprotstavljanja drugima. Zato je kriterij istinitosti karizme da tvori jedinstvo,
a ne raspad. Vjera ljubavlju djelotvorna mjerilo je istinske karizme.
Teologija karizme dovela je do novoga snažnog vrednovanja savjesti, slobode i odgovornosti – jednom riječju, do prvenstva osobe nasuprot premoći institucije, hijerarhije,
organizacijskog elementa i sl. Ovakvo shvaćanje potaknuo je i II. vatikanski sabor. No
bila bi zabluda iz ovog u biti evanđeoskog shvaćanja skliznuti u krajnost individualizma
i samovolje: zlorabiti savjest, slobodu i odgovornost i da se izbjegne križ i da se od sebe
samih, svojih uvjerenja i planova, učini novi zakon.. Valja prihvatiti življenje osobne karizme stopama Krista raspetoga. Napetosti su se događale i u prvoj kršćanskoj zajednici,
događaju se nama i događat će se i u budućnosti, a u rješavanju svatko ima svoju odgovornost: moguće je naći rješenje u mjeri u kojoj budemo sposobne pronaći ravnotežu
između osobe i zajednice. Ključ ravnoteže je pak – povezivati ljubav i poniznost. One su
u temelju vjerodostojnosti osobne karizme.
Znak vjerodostojnosti karizme je raspoloživost za provjeravanje. Autentičnost karizmi
se provjerava u zajednici! Onaj tko je primio neki dar od Boga živi u trajnom stavu
traženja i slušanja, svjestan da je potrebna poslušnost Bogu, a ne samom sebi (Guccini,
str. 16; 18-19).
Pavao kaže: Sve provjeravajte – dobro zadržite (1 Sol 5,21). Međutim – oprez. Djelo
raspoznavanja nije lako. Napetosti između osobe i zajednice su neizbježne, kao i one
između poslušnosti i autoriteta, između slobode i zakona, između planova i nepredvidljivosti života... Onaj tko misli da ima zaista neki poseban dar pokazat će vjerodostojnost
22
ŽIVOT NA DLANU
istog ako ponizno prihvaća eventualne napetosti sa zajednicom – ne zato što zajednica
ili autoritet ne mogu pogriješiti, nego zato što i onaj tko misli da ima neki dar ima svoju
odgovornost. Napetosti i nerazumijevanja valja prihvatiti kao naravnu, ali i providonosnu
činjenicu. To nam može pomoći da oslobodimo, pročistimo karizmu od svega što joj
priječi da bude na izgradnju. Budući da je karizma tajna vjere i besplatnosti, ona je neizbježno i tajna križa. Potrebno je biti siromah u duhu, potrebna je mudrost malenih da se
prihvati življenje osobne karizme stopama Raspetoga; da u zahvalnoj vjeri i raspoloživosti
osobno platimo cijenu jedinstva i ljubavi.
4. Vjera i jasan osjećaj vlastitog identiteta u temelju poslanja
Nismo samo pozvane, nego i poslane u sav svijet da riječju i djelom budemo Njegovi
svjedoci i da obznanimo svima da nema svemogućeg osim njega. Ali na prvom je mjestu:
neka ljube Gospodina svim srcem, svim umom i iz sve snage... svjesni uvijek da su sebe
i svoja tijela predali i prepustili Gospodinu Isusu Kristu (Pravilo, 29).
Ovakav pristup zahtijeva od nas izoštren osjećaj vlastitog identiteta (usp. Guccini,
str. 42) i zrelu vjeru, što Konstitucije i izričito kažu: za plodnost apostolata potreban je
duboki život vjere, radosno i dosljedno svjedočenje Gospodinu posvećenog života, čvrst
osjećaj pripadnosti zajednici, ukorijenjenost u sestrinskoj ljubavi, hrabrost posluha i mudra suradnja sa svima (K, 51). Ove su riječi na tragu onoga što je zapisano u definiciji
naše karizme (K, 2), ali i na tragu onoga na što Crkva podsjeća sve redovničke osobe:
da su za hvatanje ukoštac s današnjim svijetom potrebne osobe ljubazno predane Gospodinu i njegovu Evanđelju (PŽ, 81), osobe koje uprisutnjuju Krista u svijetu osobnim
svjedočanstvom (PŽ, 72) više nego vanjskim djelovanjem. No oni koji su Gospodinu
povjerovali učit će od njega kako pristupiti ljudima našega vremena.
Isus u pristupu ljudima djeluje iz sućuti. (Ono iz čega se rodila naša Kongregacija
bijaše upravo sućut – samilost prema siromašnoj i zapuštenoj djeci). Njegova snaga, sila
koja je izlazila iz njega proizlazila je iz intimnosti s Ocem i njegovom voljom. Sam je
rekao: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim (Iv 14, 12; Mk 16, 15-18). Ako
živimo u jedinstvu s Bogom, svjesne da smo od njega ljubljene, ne možemo ne služiti, ne
činiti da se razlijeva naša ljubav prema Bogu i drugima. To je nešto na što smo pozvane
snagom krštenja i redovničkog posvećenja.
5. Zahvalnost – temeljni stav za zajedničko poslanje
Veliko iskušenje za biti zajedno u apostolatu, djelovati kao zajednica, naš je individualizam i želja za osobnim uspjehom, zahtijevati za sebe osobno neku službu, zadaću. Ali
kako djelovati zajedno?
H. Nouwen smatra da je temeljni stav u zajedničkom djelovanju – zahvalnost, a to znači:
priznati, primiti darove drugih i za njih zahvaliti Bogu, zato što su to što jesu i nude to što
imaju. Za druge je uvijek radost kad shvate da imaju što dati. Među najvećim napastima u
životu, a što je suprotno zahvalnosti, jest negodovanje, srdžba, ogorčenost prema samima
sebi i drugima. Što više idemo u godine, kao da se množe prilike za negodovanja. Bolest
kroničnog negodovanja i ogorčenja dosta je raširena u svijetu i među nama! Mi služimo i vršimo apostolat na evanđeoski način kad prelazimo od žalopojki i ogorčenosti na zahvalnost
(za život i sve što smo primile, za ovaj dan, za darove sestara…) i kad u tome pomažemo
drugim osobama – da odbace negodovanje i srdžbu, da budu više zahvalni Bogu za život i
sve što im je dao te da ga otkriju i u patnji i boli, u svemu što im život donosi.
23
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
6. Poslane u svijet, za svijet i drugačije od njega
Živjeti svoje poslanje u svijetu ne znači prilagođavati se svijetu, biti kao i drugi, činiti
kao što svi čine. Ako je naš život život za Boga i svjedočanstvo apsolutnoga u svijetu,
takav mora biti i izgledati kada se približava svijetu da mu služi. Povezanost s našim
vremenom, na što smo pozvane, ne ostvaruje se na razini miješanja s postojećom modom
i vanjskim ozračjem u koje smo uronjene, nego je bitno zajedništvo s pozivom koji nam
danas Duh Sveti nadahnjuje unutar svijeta i preko svijeta. Ovo je zadaća koja zahtijeva
vjeru, i to veoma zrelu vjeru. I svijest o svom redovničkom identitetu.
Zaključne misli
Stalno u hodu. Živjeti svoju osobnu karizmu, živjeti karizmu svoje redovničke ustanove
danas, živjeti s vjerom poslanje u današnjem svijetu, to sve stavlja pred nas mnoga pitanja
na koja nije jednostavno odgovoriti. Moglo bi se reći da treba odgovarati u hodu, uvijek,
stalno slušati, stalno preispitivati. Mi smo kao redovnice žene Božjeg danas: živimo u
svijetu koji je u pokretu, u stanju stalne mijene i nepredvidljivosti – samo siromah duhom
u tom svijetu može živjeti iz vjere tražeći i slušajući Boga – spremne poći tamo kamo nas
Duh zove, a da, poput Marije, ne znamo kako će to biti.
Oslonjene na vjeru. Redovništvo danas, pa i mi kao njegov dio, živi u stanju pustinje:
više nema onih čvrstih okvira koji su držali na okupu zajednicu ili bili potpora manje
čvrstima u zvanju. Nerijetko nas obuzima pesimizam, malodušnost, ravnodušnost prema
zajednici, prihvaćanje svoje životne dobi kao tereta. Ne vidimo neku svijetlu točku. Više
no ikada potrebna je čvrstoća vlastitih uvjerenja i odgovornosti, potreban je oslonac
na Boga, potrebna je vjera, kao osobno predanje Bogu, prijelaz od ljudske nemoći do
Božje svemoći (U nadi budite radosni, str. 9). Samo tako svi možemo biti poslušni Bogu
prepoznajući njegovu volju u znakovima vremena i odgovarajući na izazove koje to vrijeme pred nas stavlja, „na poseban način svjedočeći sestrinsko zajedništvo kao apostolat i
poslanje u svijetu relativizma i sekularizma“(U nadi budite radosni, str. 12).
Zajednica – mjesto duhovnog rasta. Mi smo u hodu i na putu vjere, na putu na kojem
ne manjka poteškoća, osobito danas, u svijetu koji otuđuje čovjeka samome sebi i dovodi
u pitanje njegovo duhovno jedinstvo, a time i jedinstvo s Bogom (ET 33). Zato nam je
potrebna životna sredina za promicanje duhovnog rasta, zajednica s iskustvom svoje baštine, zajednica koja neprestano crpi hranu iz evanđelja, iz slavljenja i življenja liturgije,
iz dokumenata Učiteljstva, iz franjevačke duhovnosti (K 38).
Funkcionirati ili svjedočiti? Očito, to je na dnevnom redu gotovo svih ustanova. Jasno je da idu
prema smanjenju, ako ništa drugo, onda zbog starenja i manjka novih zvanja. No veći je problem
što su djelatnosti često prevladavale nad životom, činiti nad biti. Ovo je dobro poznat problem u
povijesnom hodu naše Kongregacije, kao naša gotovo nasljedna bolest! Može se i dobro funkcionirati, napredovati izvana, osigurati stabilnost i sigurnost, a ne ponuditi ništa proročkog, karizmatskog,
kao što je životnost vjere, ljubavi, žeđi za Bogom, svjedočenje apsolutnog.
Uvijek odlučna točka je vjera. U svemu pak odlučna je točka vjera. Proživjeli smo nakon
II. vatikanskog sabora prilično dug period kroz koji je otvoren put obnovi i promjenama
od kojih se puno očekivalo. A nije se, čini se, dobilo očekivano, neki veći napredak. Ima i
obeshrabrenja zbog toga. Nije međutim pogreška u ciljevima koje se željelo ili želi postići,
nego u načinu kako se to čini. Opet smo kod problema vjere i duhovnosti. Možemo
uvoditi mnoge promjene (i potrebno je!), ali ako im ne odgovorimo produbljivanjem
vjere i osobnog uvjerenja, upadamo u prazno, u raspad ustanove i osoba.
24
ŽIVOT NA DLANU
Onaj koji vjeruje nema straha od budućnosti. To je poruka i zadnjega Vrhovnog
kapitula: Budućnost nas ne bi trebala plašiti ako stavljamo svoju nadu u Gospodina i
ako svaki dan obnavljamo svoju vjeru u Gospodina uskrsloga (U nadi budite radosni,
str. 13).
S. Natalija Palac
Predstavljanje Franjevačkih izvora u Sarajevu
U dvorani Sv. Franje na Kovačićima u Sarajevu predstavljeni su javnosti 29. studenoga Franjevački izvori, kapitalno djelo franjevačke tradicije čiji je nakladnik Vijeće
franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Predstavljanju su nazočili mnogi franjevci i franjevke te studenti i studentice Franjevačke teologije na čelu s provincijalom fra Lovrom Gavranom, predsjednikom Vijeća
franjevačkih zajednica (VFZ) i provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije dr. fra
Ivanom Sesarom te provincijskom predstojnicom Školskih sestara franjevki Bosanko-hrvatske provincije i predsjednicom Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica
s. Ivankom Mihaljević. Sudjelovali su i mnogi članovi Franjevačkoga svjetovnog reda,
kao i franjevačka mladež. Osim članova franjevačke obitelji nazočni su bili i predstavnici
crkvenih vlasti, drugih redovničkih zajednica te predstavnici drugih vjeroispovijesti.
Na početku skup je pozdravio provincijal Bosne Srebrene fra Lovro Gavran. Uslijedio
je pozdrav fra Ivana Sesara, predsjednika VFZ-a, u kojem je istaknuo da su naraštaji
franjevaca i franjevki, zajedno s tolikim istraživačima franjevaštva, dugo sanjali i željeli
ovu prvorazrednu publikaciju koja iz prve ruke, na hrvatskome jeziku, prenosi osnovne
misli, ideale i povijest milosti koja započinje sa Sv. Franjom iz Asiza.
O značenju, važnost i strukturi Franjevačkih izvora govorili su fra Marinko Pejić i s.
Kata Karadža. Izvori predstavljaju najznačajnije spise iz XIII. i XIV. st. koje su ostavili
Franjo i Klara iz Asiza, zatim njihove prve biografije te papinske bule, povijesna svjedočanstva i kronike. Povijesni presjek franjevačke obitelji predstavila je gospođica Ivana
Vidović, članica Franjevačkog svjetovnog reda.
Glavni urednik Franjevačkih izvora fra Pero Vrebac izložio je Dinamiku rada na
Franjevačkim izvorima na hrvatskom jeziku. Istaknuo je posebnosti hrvatskog izdanja
te naglasio kompletnost tekstova koji obuhvaćaju sva tri reda franjevačke obitelji, a koji
predstavljaju zaokruženu cjelinu i jednako se tiču kako redovničkog tako i svjetovnog krila franjevačke obitelji. Digitalno izdanje Franjevačkih izvora na mrežnoj stranici također
je posebnost objavljenih izvora na hrvatskom jeziku, zaključio je glavni urednik.
Franjinu Pjesmu brata Sunca interpretirao je gosp. Miodrag Miki Trifunov. U glazbenom dijelu programa nastupili su Zbor franjevačkih bogoslova Fra Nenad Dujić i VIS
Jukić.
Fra Marijan Karaula, provincijski vikar Bosne Srebrene, moderirao je skup.
Franjevaštvo u hrvatskome narodu ima svoju povijest i tradiciju, svoje korijene i uzore
te svoje zapise. Franjevački izvori pravo su vrelo za sve one koji se zanimaju za Sv.
Franju, Sv. Klaru i franjevaštvo.
25
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
Duhovna obnova u Münchenu za sestre s hrvatskoga govornog područja
U organizaciji HUVRP-a održana je od 12. do 14. studenog duhovna obnova za sestre
hrvatskoga govornog područja raznih zajednica koje djeluju u Münchenu i okolici. Voditelj je bio dominikanac fra Frano Prcela, koji se u svojim nagovorima posebno osvrnuo
na vjeru koja se dotiče svih pora ljudskoga života.
U osobnom radu promišljale smo o stanje naše vjere, vjerujemo li ili ne, što je vjera,
zašto je uopće važna te što zapravo znači vjerovati u Boga. Promatrale smo odnos sebe
i svoje vjere prema zajednici i zajedničkome životu tražeći odgovore na pitanja: Što mi
uopće znači zajednica, a što redovnički poziv? Predstavlja li zajednička molitva okrepu ili
poteškoću? Koju ulogu smo povjerile Bogu u svojim zajednicama?
Fra Frano je ispripovijedao nekoliko zgodnih priča. Jedna od njih je i ona o sinu evangeličkoga pastora. Zvao se Tillmann Mosser, psihoanalitičar. Odrastao je u obitelji u kojoj
je Bog igrao važnu ulogu i sve određivao, jedva da je dječak mogao slobodno disati od
silnog pritiska. Poslije je napisao knjigu pod naslovom Otrovan Bogom, u kojoj govori
o Bogu koji je sve drugo, samo ne osloboditelj. Postaje ateist. Ruši sve što ima veze s
Bogom, a u svojoj potrazi ponovno ga susreće upravo kao onoga koji oslobađa.
Često je i u našim zajednicama kao što je bilo u Tillmannovoj obitelji. Sve začinjamo
Bogom, čak i kad on sam ne želi biti taj začin. U svakom trenutku znamo kako bi trebao
izgledati redovnički život te tome pokušavamo poučiti i samoga Boga. Ne proganjamo
li ga time iz vlastitih zajednica? Vjerujemo da vjerujemo u Boga. Potrebno je iz te vjere
učiti se doći k njemu, zastati, čuti ga. Za stolom svoga života moram naći i stolicu na kojoj
sjedi Bog. Veliku ulogu u tome treba igrati Božja riječ, zato je trebam osluškivati. Da bih
bila spremna primiti ljubav, moram joj se otvoriti i iz nje djelovati. Tek tada mogu stati
pred Boga i zašutjeti. Tada to neću uraditi iz navike koja je najveća opasnost za našu vjeru.
Vjerovati znači izaći iz sebe, hodočastiti. Vjera je hod srca, razmišljanja i iskrenosti.
Kršćanin je osoba nade. No u našim redovima često vlada veliko beznađe. Postajemo
tako ateisti modernog doba. Vjerujemo u beznađe, a time negiramo Boga. Vjera se odgađa uvijek u susretu s drugim bićem. Ne mogu druge isključiti iz svog života i pritom
uporno tvrditi da vjerujem, jer drugi nam pomažu živjeti vjeru. U zajednicama je važno
da pojedinci podastru vjeru koju žive drugima kako bi se ovi na njoj ogrijali. U tome se
sastoji svjedočanstvo, a ne u silnim riječima. Sam Sveti Franjo kaže: Propovijedaj evanđelje, a ako je potrebno, koristi riječi.
U Godini vjere nam je se pozabaviti pitanjem kakav je moj Bog. Ako ne odgovorimo
na to pitanje, nećemo znati ni odgovor na to tko smo zapravo. Kršćanski Bog jest osobni
Bog, utjelovljeni. Ima svoje lice, svoje ime. Tome Bogu mogu doći, mogu mu postavljati
pitanja, mogu ga čuti. On je onaj koji ljubi.
S. Zvjezdana Knežević
26
SLAVLJA
30. obljetnica djelovanja sestara u Sigetu
Dana 18. studenoga u prepunoj crkvi Svetog križa u
Sigetu, za vrijeme svečanog euharistijskog slavlja u 11.30,
proslavljena je 30. obljetnica života i djelovanja naših
sestara u ovoj župi. Zbog nedjeljnih obaveza nisu se mogle odazvati sve pozvane sestre. Ipak je došlo nekoliko
sestara koje su djelovale u ovoj župi. Euharistijsko slavlje
predvodio je župnik fra Robert Perišić u zajedništvu s
gvardijanom fra Rajkom Gelemanovićem.
Svečano misno slavlje uzveličao je Zbor mladih pod ravnanjem gospodina Damira Šimunovića, a zboru su se pridružile
i neke od sestara. Radost slavlja odjeknula je u riječima ulazne
pjesme: Slavim te, Gospode, Bože naš, od srca svoga...
Fra Rajko je na početku euharistijskog slavlja uime franjevačkog bratstva u Sigetu i uime vjernika srdačno pozdravio okupljene sestre i zahvalio im
na nesebičnom radu i djelovanju. Poželio je da dobri Bog svojim blagoslovom prati svaku
sestru koja je djelovala u župi. Naglasio je kako sestre žive svoju karizmu, nasljeduju Isusa
Krista po primjeru Sv. Franje, njeguju sestrinstvo, zajedno mole, rade i duhovno se izgrađuju.
U svojoj propovijedi fra Robert je u jednom dijelu pozvao sve sestre i sve prisutne
na zahvalnost Bogu za proteklih 30 godina: Želimo danas radost dijeliti s vama, sestre
Bosansko-hrvatske provincije. Želimo po ovom slavlju reći jedno veliko hvala. Hvala
Bogu, hvala vama, drage sestre, za vjerno redovničko služenje u ovoj župi. Želim reći
hvala za ono plemenito dobro što sestre ovdje u ovoj župi i samostanu čine, činile su
i činit će. Veliko dobro je sama vaša prisutnost. Vjernicima mnogo znači vidjeti vas,
pozdraviti vas, izmijeniti koju riječ, dobiti traženu informaciju… Danas smo ovdje sa
sestrama i s njima se radujemo. A njihove želje i molitve stavljamo na ovaj oltar da
Gospodin blagoslovi ovu zajednicu, njihovo vjerno služenje u ljubavi.
Nakon popričesne molitve provincijska savjetnica s. Ljubica Stjepanović pročitala je
čestitku provincijske predstojnice s. Ivanke Mihaljević koju je pismeno uputila braći franjevcima i sestrama. S. Ivanka je zahvalila braći franjevcima za suradnju i svjedočanstvo
suživota braće i sestara naše franjevačke obitelji ističući: Slavlje ove obljetnice je dobra prigoda zahvaliti Bogu za naše zajednice kao i za župnu zajednicu u Sigetu u koju je utkano
3 desetljeća naše prisutnosti i djelovanja. Vjerujem da je Bog, unatoč ljudskim granicama i
slabostima, preko naših sestara u ovoj Župi bio slavljen i postajao bliži, osobito potrebnima
i nevoljnima. Zahvaljujem stoga za sve primljene milosti od Božje providnosti.
Na kraju je provincijska savjetnica s. Ana Oršolić predstavila povijest Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina te istaknula kako sestre ovdje rade dio od onoga što
Zajednica ima u svojoj širokoj lepezi rada.
Školske sestre franjevke dolaze u Siget 2. rujna 1982. godine na zamolbu Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda. Preuzimaju katehizaciju djece, brigu o crkvenom
sviranju i pjevanju, uređivanje crkve i domaćinstvo u samostanu.
Slavlje se nastavilo u samostanskoj blagovaonici zajedničkim objedom uz pjesmu i razgovor. Sestre su zahvalno pogledale na prijeđeni put i Božju vjernost kroz protekle godine.
27
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
Istoga dana, na sv. misi u 9 sati, s. Nikolina Mišković govorila je o svom pozivu, a s.
Andrijana Dankić o djelovanju Školskih sestara franjevki. Za vrijeme večernje sv. mise
u 18.30 s. Kristina Marijanović ukratko je predstavila našu Provinciju osvrnuvši se na 3
desetljeća života i djelovanja sestara u Župi Sv. križa u Sigetu.
Ova obljetnica je povlašteni trenutak koji nas izdiže iz naše svakodnevnice i traži da
zastanemo te zahvalno i otvoreno pogledamo na prijeđeni put. Svaki početak je težak i
nejasan. Ono što je bilo u njemu vidi se danas. Vjerujem da će dobro koje je ovdje posijano rasti po nama i ostati kako naša obaveza tako i naša baština. Neka ovo bude poticaj
za otkrivanje novih putova i izričaja vjere, nade i ljubavi ovdje i sada.
S. Ivana Džambas
Riječi zahvale fra Emanuela Hoška našim sestrama
Kad vas vidim i kad vas susrećem na Sigetu, onda me susret s vama potiče da mislim
i molim ovako:
Vedrina je punina mudrosti.
Ona natkriljuje sva znanja.
Dosjetljivija je od svake umnosti,
slobodna od nevolje da čezne za nadmoći
i iscrpljuje se u uspoređivanjima.
Postojanje je prigrlila kao kratkotrajnu pozajmicu vječnosti
i ljubavlju izmiruje svoj dug.
Pritom ne pita je li dala premalo ili previše
i ne misleći, tolike izbavlja od njihove skučenosti.
Vedrina je punina služenja.
I najprisnija je s malenošću.
Samo po vedrini i malenosti čovjek se može naći
oči u oči sa svojim Bogom.
Samo one bez napora razgrću zavjesu
koja dijeli zemlju i nebo.
Samo njima ne treba tumačiti tajnu blaženstava
jer u njima sva blaženstva nalaze sklad.
A prvo od svih blaženstava je služenje.
Vedrina je punina susreta.
Ona je istoznačnica raja.
Bog preobilan vedrinom
nije mogao čekati da čovjeka
tek jednom uvede u vedrinu.
Stoga je došao u vrijeme, u običnost,
da bi čovjeka već ovdje obdario vedrinom.
Svojim srcem
i ljudskim.
28
SLAVLJA
Proslava svetkovine Krista Kralja u Livnu
Samostan Krista Kralja u Livnu
U nedjelju 25. studenoga diljem naše
Provincije proslavljena je svetkovina
Krista Kralja, naslovnika naše Družbe. Posebno slavlje bilo je u zajednici
sestara na Gorici u Livnu gdje su
samostan i kapela posvećeni Kristu
Kralju. Ovom prigodom sestre su
obilježile tri obljetnice: 70. obljetnicu
Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina, 80. obljetnicu
dolaska sestara na Goricu u Livno te
10. obljetnicu samostana Krista Kralja na Gorici u Livnu, koji je ujedno i
odgojna kuća Provincije.
Za svetkovinu Krista Kralja pripremale smo se trodnevnicom, koju smo imale u našoj
kućnoj kapeli, sa sestrama i vjernim pukom livanjskoga kraja. Svečano euharistijsko slavlje kroz ta tri dana predvodili su: fra Anđelko Barun, OFM, fra Marko Ešegović, meštar
novaka na Gorici u Livnu, te fra Vinko Sičaja, župnik Župe Svih svetih u Livnu.
Svečano misno slavlje na sam dan predvodio je provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Lovro Gavran uz koncelebraciju fra Marijana Karaule, vikara Provincije,
fra Davora Dominovića, tajnika Provincije, fra Miroslava Ištuka, gvardijana Franjevačkog
samostana na Gorici u Livnu, te svećenika župnika i kapelana ovoga kraja. Na misi je bila
prisutna i s. Ivanka Mihaljević, provincijska predstojnica.
Za vrijeme sv. mise fra Lovro je blagoslovio vitraje u sestarskoj kapelici posvećene
Kristu Kralju. Na vitrajima je prikazano Kristovo utjelovljenje, muka i uskrsnuće, bitne
odrednice franjevačke duhovnosti. Vitraji su djelo akademskog slikara gosp. Aleksandra
Zvjagina, rođenog u Moskvi, koji je ujedno i autor velikog broja sakralnih umjetnina koje
su oplemenile prostore mnogih crkava u svijetu. U propovijedi fra Lovro je potaknuo na razmišljanje o samom imenu školska sestra
franjevka. “Kako lijepo ime: i školska, i sestra, i franjevka – a uz to još i Krista Kralja.
Sestra je ona koja trajno raste u školi života i pomaže drugima rasti u mudrosti i milosti
pred Bogom i ljudima. Biti sestra franjevka znači živjeti evanđelje Gospodina našega
Isusa Krista po primjeru Sv. Franje Asiškog“, kazao je fra Lovro. Božje kraljevanje među
ljudima je kraljevanje ljubavi, jer Krist nam je dokazao da je Bog preobilje ljubavi. Takvo
Božje kraljevanje ostvaruje se već na ovome svijetu. Ono je posebno izraženo u životima
redovnika i redovnica. Tome upravo svjedoči i Družba Školskih sestara franjevki Krista
Kralja. Fra Lovro je zahvalio Bogu za dar sestara franjevki kao i za dar cijele franjevačke
obitelji. Zahvalio je i sestrama za višedesetljetnu suradnju i svjedočanstvo života braće i
sestara naših dviju franjevačkih provincija. Potaknuo je sestre da nastave djelovati u duhu
svoje karizme te sa svojim predanim životom i radom, na koje ih i njihovo ime obvezuje,
budu pronositeljice Božjega kraljevanja ljubavi.
Poslije svete mise uslijedila je svečana večera u sestarskoj blagovaonici za sve sestre
franjevke i braću franjevce koji danas žive i djeluju na području livanjskoga kraja. Na
večeri je goste pozdravila kućna predstojnica s. Aleksandra Baotić, posebno zahvalivši
29
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
sestrama koje su kroz minulo prvo desetljeće utkale dio svoga života u zajednicu sestara
u Livnu. Gostima se obratila i s. Ivanka Mihaljević te fra Lovro Gavran.
Poseban trenutak večeri, na ugodno iznenađenje i veliku radost sestara, bilo je uručivanje sestrama tek tiskane knjige Školske sestre franjevke u livanjskom kraju autora
fra Marijana Karaule. Knjiga je izišla u povodu: sedamdesete godišnjice osnivanja naše
Provincije, osamdesete godišnjice otkako su članice naše Družbe počele djelovati u Franjevačkom samostanu na Gorici u Livnu i u livanjskom kraju uopće, te desete godišnjice
otkako su sestre otvorile svoju vlastitu kuću na Gorici. Kako sâm autor veli: “Ova nevelika knjiga želi podsjetiti njezine čitatelje na najvažnije
datume iz povijesti Školskih sestara Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije uopće
i napose u livanjskom kraju; želi osvijetliti ono što su sestre radile i uradile dobroga u
zgodno i nezgodno vrijeme; želi iz mraka zaborava izvući imena svih onih skromnih
osoba-redovnica koje su najčešće tiho, ustrajno i daleko od očiju javnosti, pogotovo daleko od kamera i pera sredstava društvenog priopćavanja, učinile velike i našim mjerilima
nemjerljive stvari… Ukratko, ova je knjiga svojevrstan znak zahvale svima njima za njihovo postojanje i djelovanje s kutlačom u prevrućoj kuhinji ili uz perilicu u prohladnoj
praonici, s liturgijskom pjesmaricom među zborom u crkvi, s katekizmom među djecom
u vjeronaučnoj dvorani ili s motikom među nasadima povrća u vrtu… Rijetko, sasvim rijetko doživi sestarsko djelovanje neko vanjsko priznanje. Ova knjiga je tek jedan skroman
pokušaj da se ispravi ta nepravda.”
Uime svih sestara, provincijska predstojnica s. Ivanka izrazila je radost i zahvalu kazavši: “Zahvaljujem fra Marijanu Karauli, vikaru Franjevačke provincije Bosne Srebrene
za otvorenost i želju, iznad svega za trud koji je uložio u pisanje ove knjige koju doživljavamo kao svojevrsni dar sestrama i koja otima zaboravu nesebično, nenametljivo i
samozatajno življenje i služenje sestara...” S. Marija Mihaljević
A. ZVJAGIN, Krist Kralj, vitraj u kapeli ŠSF u Livnu
30
SLAVLJA
U punini vremena
(napisano uz slike iz Isusova života koje prikazuju vitraji u kapeli Krista Kralja u Livnu)
U punini vremena,
ne silom ni ljudskom snagom, već Duhom Svetim,
primila je u naručje Majka Sina, čovjek Boga.
Prolazno tijelo rodilo je vječnu Riječ,
pred kojom se pokloni mudrost ovozemna s darovima,
koji su navještaj kraljevstva, svetosti i umiranja.
A smrt, okrunjena trnjem muke i patnje,
zaodjevena plaštem prezira i izdaje,
svoj smiraj nađe u tišini i tami jeruzalemskoga groba,
iz kojeg u osvit uskrsnog jutra
zablista zraka novog života.
I prolomi se u punini vremena,
ne silom ni ljudskom snagom, već Duhom Svetim,
glas o pobjedi našeg Otkupitelja po riječima ožalošćenih žena
što u ranu zoru prve spoznaše
da je Isus Krist Kralj svega stvorenja.
Ti, Kralju svijeta,
zaodjeven slavom uskrsnog jutra,
ovjenčavaš i nas svojom prisutnošću
kao nekad siromaške iz Asiza
koji ti ponizno služahu.
Ti, Kralju neba,
suncu, mjesecu i zvijezdama zapovjedi
da osvjetljuju put tvojim mudrim djevicama,
koje u tmini noći budnošću srca
čuvaju ulje vjernosti i svetosti.
Ti, Kralju zemlje,
bio si poput pšeničnog zrna
zasijan u hladnoću ovog svijeta
kako bi nam iz tvoje smrti isklijala nada
vječnoga kraljevanja s tobom.
Ti, Kralju vječni, Jaganjče Božji,
blagoslovi nas, svoje vjerne službenice,
da u ovome prolaznom svijetu
budemo glasnice tvoje neprolazne riječi
i u desetljećima koja slijede.
S. Maja Ivković
31
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
Knjiga “Školske sestre franjevke u livanjskom kraju”
Iz Pogovora s. Ivanke Mihaljević
Knjiga Školske sestre franjevke u livanjskom kraju svojevrsni je dar sestrama franjevkama u prigodi 80. obljetnice dolaska sestara u livanjski kraj, o 70. obljetnici utemeljenja
Bosansko-hrvatske provincije te o 10. obljetnici sestarskog samostana Krista Kralja na
Gorici u Livnu.
Čast nam je i radost da ova knjiga izlazi iz pera bosanskog fratra. Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina svojim su redovničkim životom
i služenjem tkale franjevačku karizmu zajedno s braćom franjevcima Bosne Srebrene,
na čiji poziv su i došle u Bosnu. Stoga iskreno zahvaljujem autoru fra Marijanu Karauli,
vikaru Provincije Bosne Srebrene, za otvorenost i želju, iznad svega za trud kojim je napisao ovu knjigu i tako oteo od zaborava nesebično, nenametljivo i samozatajno življenje
i služenje sestara franjevki u livanjskom kraju.
U prvom dijelu knjige autor donosi povijesne činjenice iz kojih nije teško iščitati kako
su Školske sestre franjevke Krista Kralja, u različitim društvenim i crkvenim prilikama,
odgovarale na potrebe ljudi i vjerno naviještale radosnu vijest. Oslanjajući se na Boga,
svladale su mnoge prepreke na koje su nailazile na svom putu. U rizike su ulazile odvažno,
snagom vjere. Iskustvo Božjega vodstva, Božje blizine i ljubavi ispunjalo ih je radošću s
kojom su prilazile djeci i mladima, pomagale nemoćnima i bolesnima, svim potrebnima.
U drugom dijelu – Djelovanje sestara u livanjskom kraju – autor ističe potrebu i
važnost, ali i odvažnost prvih sestara franjevki na ovim prostorima od samog dolaska na
Goricu u Livno. U vremenima punim neizvjesnosti, nesigurnosti i neimaštine sestre se
nisu bojale prihvatiti izazov novoga početka, nego su, jednostavno, prihvatile put vođene
vjerom u providnost Božju. I Bog je doista providio. I danas proviđa.
Od 2002. Gorica u Livnu postaje još značajnije mjesto za život naše Zajednice zbog
izgradnje sestarskog samostana na zemljištu darovanom od braće franjevaca Bosne Srebrene, kako opisuje autor u trećem dijelu ove knjige. Novosagrađeni samostan Krista
Kralja postao je i odgojna kuća za naše kandidatice.
U četvrtom dijelu knjige slijede životopisi sestara iz livanjskog kraja – njih 82! Duhovni
poziv svake sestre svjedoči o franjevačkoj karizmi koju su sestre franjevke, zajedno s braćom franjevcima i pukom livanjskoga kraja, nenametljivo i neumorno pronosile tijekom
osamdesetogodišnjeg suživota. Istovremeno, životopisi sestara progovaraju o kršćanskim
obiteljima livanjskoga kraja, koje su učvršćene u vjeri obilovale pouzdanjem u Boga.
U prigodi obilježavanja spomenutih obljetnica, s dužnim poštovanjem i zahvalnošću
spominjemo se svih sestara koje su nam prethodile i svojim predanim životom, u duhu
franjevačke malenosti, život prenosile i pisale povijest ove redovničke zajednice. Neke od
njih počivaju na goričkom groblju. One su bile i ostale čuvarice svetoga i tako svojom
prisutnošću oplemenile ovaj dragi kraj.
Naša minula povijest ujedno nas poziva na preispitivanje i obnavljanje vjernosti krsnom
obećanju, redovničkim zavjetima i franjevačkoj karizmi. Pokreće nas da danas nesebično
odgovaramo na potrebe Crkve i svijeta, da činimo dobro i kada osobno ne ubiremo
njegove plodove, da gradimo mir i pronosimo dobro.
32
SLAVLJA
Vjerujem da će sestre naše Provincije u ovoj knjizi pronaći snažne poticaje za osobnu
izgradnju franjevačkog identiteta i poslanja Zajednice. A mnogi drugi čitatelji, nadam se,
moći će bolje upoznati našu Provinciju, život i djelovanje sestara u livanjskom kraju, te
iščitati poticaje za ustrajno naviještanje i svjedočenje evanđelja u svojoj svakodnevici.
U zahvalnosti Bogu, tvorcu i uzdržavatelju života, za baštinu i život naše Provincije
nastavljamo svoje franjevačko poslanje s molitvom za životvornu snagu, za djelotvornu
vjeru, zauzetu ljubav, za postojanu nadu, za budućnost našu…
Knjiga je tvrdog uveza, ima 143 stranice, osim teksta o povijesnom pregledu dolaska i
djelovanja sestara u Livnu, knjiga je bogata i fotografijama. Pri koncu knjige autor donosi
abecedni popis i fotografije svih sestara franjevki iz ovoga kraja. Zahvalne smo autoru
i svima koji su na bilo koji način pomogli u oblikovanju ove knjige, koju doživljavamo
kao svojevrsni dar sestrama, kao spomen i poticaj da i danas nesebično odgovaramo na
potrebe vremena, Crkve i svijeta, da gradimo mir i pronosimo dobro.
33
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
NAŠI POKOJNI
† S. M. Victoria Gamarra, dob 85 godina, u Družbi 62 godine, preminula u
Asunciónu 31. listopada 2012.
† S. M. Gregrory Skrtich, dob 88 godina, u Družbi 64 godine, preminula u Lemontu
6. studenoga 2012.
† S. M. Doloroza Kocijan, dob 86 godina, u Družbi 59 godina, preminula u Brezju
9. studenoga 2012.
† S. M. Metodia Arneitz, dob 86 godina, u Družbi 63 godine, preminula u
Ledenitzenu u Austriji 30. studenoga 2012.
Članovi obitelji naših sestara
† Pavo Jurišić, otac s. Marine Jurišić
† Ljuba Maračić, sestra s. Patricije Mijačević
† Kata Živković, sestra s. Marijane i s. Rastislave Živković
ZAHVALA
† PAVO JURIŠIĆ
U jesensko nedjeljno jutro 28. listopada moj zemaljski otac poslao mi je svoj prvi dar
s neba. Radost snježnih pahuljica i njihova bjelina pokazale su mi sliku njegove duše. Ja
tada još nisam znala da je svaka pahulja što je toga jutra na me pala bila njegov nježni
dodir s neba.
U teškoj bolesti, nakon dva mjeseca trpljenja i muke, moj tata se preselio nebeskom
Ocu. Moja redovnička zajednica, posebno s. Ivanka i sestre odgajateljice, pomogle su mi
prije nekoliko godina da ostvarim intenzivniji odnos s njim. Bez obzira što nije živio sa
mnom i majkom, uvijek me pratio osjećaj da me moj tata voli. Znala sam u dubini duše da
i ja volim njega, i zato sam svakom molitvom željela da bude sretan. Bog je na bolan način
uslišio moju molitvu, doveo ga je do punine sreće, koju mi još uvijek gledamo ovijenu u
otajstvu. Sada više no ikad znam da imam tatu, zagovornika kod nebeskog Oca, i vjerujem
da će nas Bog jednom združiti u vječnoj sreći. Neizmjerno sam zahvalna Provincijskoj
upravi, svojoj sestarskoj zajednici na Remetama, sestrama iz zajednice u Kl. Ivaniću, svim
sestrama koje su bile u mogućnosti doći na pokop i onima koje su me pratile svojom
molitvom. Značajno je bilo osjetiti da ste sa mnom u ovim teškim trenucima!
S. Marina Jurišić
34
NAŠI POKOJNI
† LJUBA MARAČIĆ
Povratak
Može li se čovjek vratiti te jednim povratkom ostvariti dva? Da, moja sestra Ljuba Maračić
dočekala je taj veliki povratak s kojim ostvari dva. Nakon kratke bolesti zaspala je i u miru
ostvarila povratak. Vratila se u kuću Oca nebeskog, koji neka joj bude milosrdan i blag; a drugi
povratak koji je željno iščekivala je Bosna (Slapnica). Tamo je čekaju muž Božo i sin Andrija.
Svoj progon od kuće hrabro je podnijela, kao i rastanke kojih je mnogo bilo. A sada neka
je Gospodin obdari radošću i mirom koji samo On može podariti.
Zahvaljujem svima za svaki znak pažnje, ljubavi i pomoći; svim sestrama, osobito
s. Ružici Oršolić koja joj je uvijek bila pri ruci za vrijeme boravka u Zagrebu u bolnici.
Hvala svima koji su došli na posljednji ispraćaj i onima koji su na bilo koji način iskazali
iskrenu sućut.
S. Patricija Mijačević
† KATA ŽIVKOVIĆ
Zahvaljujemo svima koji su pritekli u pomoć našoj dragoj sestri Kati koja je preminula 5. prosinca 2012. Posebna hvala Anki i Mandi, kćerima našega bratića, za blizinu
i pomoć u njezinoj bolesti. Zahvalne smo svima koji su 6. prosinca došli u Tolisu na
posljednji ispraćaj naše drage sestre. Hvala svima za iskazanu nam sućut i molitvu.
S. Rastislava i s. Marijana Živković
35
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
PRILOZI
KONGREGACIJSKI LIST
Školske sestre franjevke Krista Kralja
Godina XVI.
Studeni 2012. Br. 3 (43)
IZ GENERALNE KUĆE
Koncem kolovoza, nakon povremenih izbivanja tijekom ljeta, ponovno smo sve na
okupu. Ubrzo, 27. kolovoza, na put odlazi vrhovna savjetnica s. Eva Arévalo, kao pratnja
i pomoć s. Mihaeli Berčon u obavljanju službe povjerenice u Provinciji Svetog Josipa u
Argentini-Urugvaju.
Nakon četiri godine provedene u generalnoj kući u službi kuharice s. Jelena Kustura
vratila se u svoju, Mostarsku provinciju. Zahvalne smo s. Jeleni koja je s požrtvovnošću
i ljubavlju obavljala svoju službu. Početkom rujna službu kuharice preuzela je s. Zrinke
Čotić iz Splitske provincije.
Uvijek nas raduju posjeti naših sestara iz provincija. Nakratko nas je posjetila s. Mirjam
Penić, misionarka iz DR Konga. S nama je nekoliko dana boravila s. Patricija Kolenda iz
Lemontske provincije. U rujnu nas je prvi put u službi regionalne predstojnice posjetila s.
Lucija Vrdoljak zajedno sa s. Maristelom Palac. Posjetila nas je i provincijska predstojnica
Bosansko-hrvatske provincije s. Ivanka Mihaljević, koja je od 19. do 22. studenoga bila
na radnom susretu vodstva Unije europskih konferencija viših redovničkih poglavara i
poglavarica (UCESM). Naime s. Ivanka je od prošle godine savjetnica u Izvršnom vijeću
Unije.
Zahvalne smo Bogu što smo 11. listopada na Trgu Sv. Petra mogle sudjelovati na svečanom euharistijskom slavlju koje je predvodio papa Benedikt XVI. zajedno sa sinodalnim
ocima 13. biskupske sinode i s mnogobrojnim svećenicima u prigodi 50. obljetnice II.
vatikanskog sabora i otvaranja Godine vjere.
Od 12. do 22. listopada vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović bila je u kanonskom
pohodu sestrama Austrijske provincije, a od 23. listopada do 28. studenoga sestrama
Mariborske provincije. Na povratku je kratko posjetila i sestre u Trstu.
Sredinom listopada vrhovna ekonoma s. Gregoria Susnik otputovala je u Argentinu
na godišnji odmor, nakon čega će do konca godine biti na pomoć s. Mihaeli Berčon.
Nakon ispomoći u Argentini i godišnjeg odmora u Paragvaju s. Eva se vratila sredinom
studenoga u Grottaferratu.
U tijeku su pripreme za VIII. susret odgajateljica naše Kongregacije koji će se održati
u Asizu od 26. kolovoza do 5. rujna 2013. na temu: Hodimo u svjetlu vjere. Obnova
Odgojnog plana. U generalnoj kući je od 30. studenog do 2. prosinca održan prvi radni
susret Povjerenstva za obnovu Odgojnog plana Kongregacije u sastavu: s. Petra Bagarić,
s. Ljubica Stjepanović, s. Metka Vrabič i s. Samuela Klaić.
Susret odgajateljica, sva naša nastojanja i potrebe sestara iz svih naših zajednica preporučujemo u vaše molitve te svima želimo sretne i blagoslovljene adventske i božićne
dane.
S. Ana Antolović
36
PRILOZI
IZ MARIBORSKE PROVINCIJE
Drage sestre, ponovno vas želimo izvijestiti o nekim događajima u našoj Provinciji.
Jubileje redovničkog života slavile smo 12. kolovoza u Repnju. Svečano euharistijsko
slavlje predvodio je franjevački provincijal fra Stane Zore, uz lijepo pjevanje zbora naših
sestara. Crkva puna rodbine i poznanika naših slavljenica, agape u dvorištu samostana,
prisutnost mladih sestara i kandidatica – sve je to doprinijelo ljepoti slavlja naših jubilarki.
Šezdesetu obljetnicu redovničkog života slavile su s. Vitalija Marti i s. Filoteja Stopar,
pedesetu: s. Leonila Stopić, s. Otilija Kovšca, s. Rudolfina Hrastar i s. Lidija Lavrih. S.
Valerija Valjavec je 50. obljetnicu slavila u zajednici u Brezju.
Još jedna lijepa svečanost bila je 8. rujna, kada su dvije novakinje s. Ema Alič i s. Marija
Šeme položile prve zavjete u crkvi kuće matice u Mariboru. Na Dan Kongregacije, 13.
rujna, radovale smo se ulasku u novicijat postulantica Sare Križnik i Klare Jarc. Zahvalne
smo Bogu za nova zvanja i pratimo ih svojom molitvom.
U subotu 13. listopada susrele su se sestre slovenskih provincija u Koruškoj. Među nama je bila i vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović. Radosne smo zbog njezina posjeta i
zahvalne za vrijeme koje posvećuje slušanju svake sestre, za njezin primjer jednostavnosti
i otvorenosti te za bogate poticaje koje nam daje za naš redovnički i duhovni život. Za
vrijeme vizitacije biti će i neki zajednički susreti. Dao Bog da ovaj posjet vrhovne predstojnice donese našoj Provinciji novi žar za život po evanđelju.
U Kući majke Margarete u Repnju održan je 3. studenog susret provincijskih predstojnica Splitske, Mostarske, Bosansko-hrvatske, Tršćanske, Austrijske i Mariborske provincije
te Rimske regije s vrhovnom predstojnicom s. Klarom. Provincijske predstojnice predstavile su život i aktivnosti u vlastitim provincijama i u Regiji. Iz dijaloga i zajedničkih
razmišljanja proizišli su novi poticaji za poslanje i odgovor na aktualne izazove u Crkvi i
društvu.
Na susretu u Repnju sudjelovale su i sestre koje su zadužene za uređenje mrežnih
stranica u pojedinim provincijama i Rimskoj regiji. S. Aleša Stritar iz Mariborske provincije i s. Dragica Živković iz Bosansko-hrvatske provincije animirale su zajednički rad. S.
Aleša objasnila je proces preuređivanja kongregacijske mrežne stranice, a sve sudionice
pogledale su nacrt stranice te dale svoje prijedloge i komentare.
Na Teološkom fakultetu u Ljubljani s. Maja Ahčin je 2. srpnja uspješno obranila svoju
radnju pod naslovom Marija u misteriju Crkve: duhovno majčinstvo posvećene žene.
Teme mjesečnih duhovnih obnova i kućnih sastanaka u našoj Provinciji za ovu godinu
u suglasju su s Godinom vjere. Želja nam je moći pokazati djelima vjeru koju nosimo u
srcu. Preporučujemo u vaše molitve naše bolesne sestre i one koje se brinu o njima.
Svima želimo sretnu svetkovinu Krista Kralja, kao i plodno vrijeme adventa i svet
Božić. Gospodin nam podario radost i nadu.
S. Mira Rožanc
37
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
IZ SPLITSKE PROVINCIJE
Prema Provincijskom planu Riječ Božja – vrelo i nadahnuće trajne obnove, tema
trajnog odgoja za 2012/2013. je Posluh riječi Božjoj. Temu produbljujemo mjesečnim
duhovnim obnovama i odgojno-informativnim sastancima te duhovnim vježbama.
Tijekom listopada, studenoga i prosinca održavaju se seminari za sve sestre Provincije.
Uz prigodna predavanja promatramo svoj redovnički život i poslanje u svjetlu evanđelja
i primjera Sv. Franje Asiškoga, dok se u radionicama naslovljenima Avanture osobnog/
zajedničkog putovanja kroz emocije izravnije suočavamo s vlastitom stvarnošću i stvarnošću zajedničkoga života, u vidu poboljšanja međusobne komunikacije i zajedništva.
Godišnji sastanak kućnih predstojnica s provincijalnom predstojnicom održan je 7.
rujna u Splitu. Tom prigodom predstojnicama je predstavljen i u kontekstu suvremene
krize poimanja autoriteta i služenja aktualiziran dokument Kongregacije za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života Služenje autoriteta i posluh. Predstojnice su
pozvane stvarati u zajednicama ozračje predanijeg služenja i poštivanja autoriteta u duhu
evanđeoske ljubavi i poslušnosti.
Dvije sestre Kongoanke s. Anne-Marie Mukundwa Kalinga i s. Marie-Louise Masika
Kavuke započele su godinu novicijata 25. kolovoza u našoj kući odgoja u Bukavu.
Na blagdan Male Gospe u provincijalnom središtu u Splitu proslavile smo jubileje
redovničkoga života – 70, 60, 50 i 25 – naših dvadeset i dviju sestara. Zajedno s našim
sestrama dijamantni jubilej slavila je i s. Leonarda Rupčić, članica Mostarske provincije,
koja je svoj novicijat provela u Splitu. Radosnu ozračju toga dana pridonijelo je premijerno izvođenje glazbeno-scenskog prikaza Franjo Asiški u zemlji Hrvata, za koji je tekst
napisala s. Judita Čovo u prigodi obilježavanja 800. obljetnice dolaska Franje Asiškoga na
hrvatsko tlo.
Franjevačka obitelj iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine svečano je obilježila 800. obljetnicu dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu. Pod okvirnim naslovom Gospodin mi
dade vjeru slavlje se odvijalo u više etapa. Upriličen je znanstveni simpozij Počeci franjevaštva u Hrvata, zatim kulturni, katehetsko-pastoralni i molitveno-liturgijski program.
Svoj doprinos proslavi dale su i naše sestre. S. Filipa Smoljo se, u suradnji s nastavnicima
i učenicima OŠ Stjepan Radić iz Imotskog, pobrinula za izvedbu prigodnoga glazbenoscenskog prikaza Franjo Asiški u zemlji Hrvata, dok je zbor lovretskih sestara izveo
glazbene točke. Igrokaz je najprije izveden u samostanu na Lovretu, zatim u velikoj dvorani Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu i u župnoj crkvi u Imotskom, a na svetkovinu
Krista Kralja bit će izveden u našem samostanu u Zadru. Na okruglom stolu o Sv. Franji
sudjelovala je i s. Judita. Središnje slavlje bilo je 6. listopada na Sustipanu u Splitu, uz more
na otvorenom. Nakon cjelonoćnog klanjanja pred izloženim Presvetim sakramentom u
crkvi Sv. Frane na Obali krenula je procesija do Sustipana. Euharistijsko slavlje predvodio
je splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić u koncelebraciji s još tri biskupa i
stotinjak svećenika, uglavnom franjevaca. Naše su sestre sudjelovale u animiranju liturgijskoga pjevanja sa zborovima koje vode u župama. Velikim zborom, sabranim iz više
franjevačkih župa, ravnala je s. Nedjeljka Milanović-Litre. Nakon mise sestre iz naših triju
provincija te sestre franjevke od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika našle su se zajedno na
objedu u našem samostanu na Lovretu.
Godišnji susret sestara s privremenim zavjetima održan je od 19. do 21. listopada u
našem samostanu u Zadru. Sudionice su bile sestre iz naših triju provincija hrvatskoga
38
PRILOZI
govornog područja te sestre iz Mariborske provincije zajedno sa svojim odgajateljicama.
Voditeljica je bila s. Rebeka Anić, a tema U nadi budite radosni, prema zaključnom
dokumentu Vrhovnoga kapitula 2011. Sestre su tom prigodom posjetile samostan Sestara
benediktinki u Zadru i njihov muzej Zlato i srebro, te samostan braće benediktinaca na
otoku Pašmanu.
S. Marija Petra Vučemilo
IZ TRŠĆANSKE PROVINCIJE
Topli pozdrav iz Tršćanske provincije svim sestrama u našoj Kongregaciji. Priopćavamo vam nekoliko radosnih iskustava i nadam se da će vas interesirati.
Budući da imamo starije gospođe o kojima brinemo u Trstu, Gorici i Aleksandriji
(Egipat), nije bilo jednostavno za vrijeme ljetnih praznika izmijenjati se za duhovne vježbe i godišnje odmore. Bogu hvala, pokazala se velikodušnost i sestrinska raspoloživost.
Nastojale smo omogućiti svim sestrama sudjelovanje na duhovnim vježbama u Gorici i
Trstu. U Camporossu je bila desetodnevna duhovna obnova koju je organizirala Mariborska provincija. U kolovozu smo organizirale dva kampa za mlade. U pomoć nam je došla
i s. Mirjam Černigoj iz Slovenije.
Naše sestre juniorke, s. Marian, s. Faustina i s. Justina, obnovile su zavjete 17. rujna.
Dana 10. listopada s. Atanazija Daniel slavila je u Gorici 25. obljetnicu redovničkog života. Na tom slavlju bila je nazočna provincijska predstojnica i sestre iz Trsta.
U subotu 13. listopada tri naše sestre sudjelovale su na hodočašću triju slovenskih
provincija. Mjesto susreta bila je zajednica u St. Jakobu gdje su nas sestre vrlo srdačno
dočekale. U školskoj dvorani pogledale smo dirljivu predstavu o Sv. Klari koju su izvele
kandidatice, postulantice, novakinja i juniorke Bosansko-hrvataske provincije. Nazočnost
sestara iz Bosne i naše vrhovne predstojnice s. Klare Šimunović omogućila nam je zagrljaj
u duhu sa svim sestrama Kongregacije. Iz St. Jakoba smo dvama autobusima krenule
prema Osoju gdje smo sudjelovale na svetoj misi. U popodnevnim satima posjetile smo
marijansko svetište na otočiću Wörthu. Majci Božjoj povjerile smo sestre naših provincija. Hodočasnički krug zaključen je ponovno u St. Jakobu molitvom Večernje i večerom.
Pune ugodnih dojmova oprostile smo se obećavši međusobno sjećanje u molitvi.
Naša zajednica u Gorici pripremila je dva važna susreta: 16. rujna sestre i slovenski
narod oprostili su se s biskupom Dinom De Antonijem zahvalivši mu za brižnu pastoralnu skrb koju im je iskazivao za vrijeme svoje pastoralne službe. Mjesec dana poslije, 15.
listopada, sestre su se, zajedno s vikarom za slovenske vjernike don Karlom Bolčinom,
djecom dnevnog boravka, gospođama iz našeg Doma, mladima Mladinskog doma i okolnim mještanima, okupile oko novog biskupa mons. Carla Roberta Marie Redaellia kako
bi mu izrazile dobrodošlicu.
Dana 6. studenog s. Marian Demyan uspješno je diplomirala na Institutu religijskih studija u Trstu. Njezina radnja nosi naslov Kršćanska antropologija u modernom svijetu.
S početkom Godine vjere Crkva u Trstu svečano je otvorila Biskupijsku sinodu pod
naslovom Samo ako ostanete u vjeri utemeljeni, stalni i nepoljuljani (1Kol 1,23). Bit
će to providnosna prilika za obnovu naše vjere utemeljene na osobnom i zajedničkom
odnosu s Kristom.
S. Gabrijela Koncilja
39
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
IZ LEMONTSKE PROVINCIJE
Ljetni mjeseci bili su jako vrući i sušni u velikom dijelu SAD-a, uključujući i Lemont.
Bojale smo se hoće li preživjeti naše drveće, grmlje i cvijeće. A sada, kada je sve prošlo,
uživamo u ljepoti jesenskih boja govoreći: Bog je dobar u svakom vremenu.
Dana 4. srpnja sestre su se okupile u kući Alvernia Manor – Sinsky Hall na svečanost
boja: crvene, bijele i plave, tj. na svečanost neovisnosti SAD-a.
Od 27. do 29. srpnja četiri sestre sudjelovale su na godišnjoj konferenciji Franjevačke federacije u Cincinnatiju, Ohio. Provincijska predstojnica s. Therese Ann Quigney,
provincijska savjetnica s. Paula Nasenbeny i s. Sandara Zorko radosno su sudjelovale na
susretu koji je okupio više od 400 franjevačkih redovnica i redovnika SAD-a. S. Patricija
Kolenda pripremila je štand na kojemu je prodavala svoje čestitke. S. Sandra je ove godine
određena za godišnju nagradu mirotvorca, koja se daje jednom izabranom članu iz svake
zajednice.
Od 7. do 11. kolovoza s. Therese Ann Quigney bila je na godišnjem susretu u St.
Luisu gdje se okupilo oko 900 viših poglavarica (LWCR) SAD-a. Susret je protekao u
molitvi, tišini i traženju najboljeg odgovora na izazove koje je Kongregacija za nauk vjere
postavila pred njih. Poslije zajedničkog traženja rješenja sestre koje su na čelu LWCR-a
odredile su smjer u kojem bi se trebalo ići. U dijalogu s nadbiskupom J. Peterom Sartainom zaključeno je da će LWCR ostati vjeran pozivu Crkve, koja će, nadaju se, shvatiti
vrijednost postojanja i djelovanja redovnica SAD-a te da će ova situacija dobro završiti.
Vrhovna zamjenica s. Maryann Dosen stigla je k nama 12. kolovoza i provela kratko
vrijeme kod kuće. Vratila se u Gorottaferratu 3. rujna.
Na dan Uznesenja BDM, 15. kolovoza, s. Susan Catherine Wade položila je svoje
doživotne zavjete. Svečanosti je nazočila njezina obitelj, sestre, nastavnici i kolege škole
St. Walter.
Školska godina 2012/2013. započela je koncem kolovoza. Seminari za nastavnike održani su prije dolaska nestrpljivih učenika. Mount Assisi Academy započela je 62. godinu
svog rada u pripremanju djevojaka za njihovo buduće poslanje u Crkvi i u svijetu.
Na Dan Kongregacije, 13. rujna, u večernjim satima slavile smo svetu misu, koja nam
je pomogla u prisjećanju na osnutak naše Kongregacije 1869. Slavlje je nastavljeno zajedničkom večerom sa svim sestrama.
S. Germaine Sulak i s. Lois Matusiak sudjelovale su 22. rujna na Slovenskom festivalu
u Kansas Cityju. Ovdje su naše prve sestre započele svoju misijsku službu s useljenicima
koji su dolazili u Ameriku tražeći novi život. Naša zajednica je ponosna na svoje služenje
tim ljudima, čast nam je da smo to mogle.
Dana 3. listopada slavile smo preminuće serafskog oca Franje jednostavnom svečanošću uz čašćenje relikvija, nakon čega smo se u blagovaonici nastavile družiti s pridruženim
članovima i gostima. Na svetkovinu Sv. Franje, 4. listopada, slavilo se na više načina. P.
Charles Faso, OFM, slavio je euharistiju za sestre, naše štićenike i goste Alvernie Manor. Poslije mise p. Charles blagoslovio je životinje. P. Kevin Birmingham predsjedao je
posebnom liturgijskom slavlju u Mount Assisi Academy, a sestre iz provincijalne kuće
zaključile su dan molitvom Večernje u 17 sati s p. Johnom Dombrowskim, OFM, i svečanom večerom.
Od 15. do 19. listopada s. Therese Ann Quigney, provincijska predstojnica, i s. Ann
Barbara Plavac, zamjenica i ekonoma, sudjelovale su na godišnjoj konferenciji Centra za
40
PRILOZI
sredstva redovničkih družbi (RCRI) u Orlandu na Floridi. Ova konferencija nudi dragocjene pravne i financijske informacije u vezi sredstva za redovnike.
Godišnji susret predstojnica održan je 3. studenog u Lemontu pod vodstvom s. Therese
Ann. Obrađena je i tema: Poziv na autoritet u franjevačkom služenju. Sestre su aktivno
sudjelovale u diskusiji o tome kako bolje vršiti službu vodstva u duhovnoj zajednici.
U nedjelju 4. studenoga slavljena je sveta misa u kapeli Sv. Franje u provincijalnoj kući
za sve pokojne učenike, rodbinu i prijatelje Mount Assisi Academy.
Blagoslov i pozdravi svim vjernim sljedbenicama Krista Kralja.
S. Sandra Zorko
IZ MOSTARSKE PROVINCIJE
Ističući nekoliko značajnijih događaja od zadnjega javljanja u Kongregacijskomu listu,
srdačno pozdravljamo sve sestre Družbe!
O obilježavanju 80. obljetnice utemeljenja naše Provincije upriličena je 25. kolovoza 2012.
svečanost blagoslova novoga provincijalnog sjedišta u Franjevačkoj 88 u Mostaru. Obred
blagoslova kao i svetu misu za potrebe Zajednice predslavio je vojni ordinarij u BiH mons.
dr. Tomo Vukšić. Prisjećajući se povijesnoga hoda Provincije kao puta ugaženog zanosom i
radošću služenja, ali i ratovima, izgnanstvom i raznim tegobama, zahvalile smo Bogu za sve
one čija je vjera ugrađena u našu Zajednicu kao plodnu granu velikoga franjevačkog stabla
svetosti i poslanja. Obnovom i povratkom provincijalnoga sjedišta u svoje prvo prebivalište,
u kuću u kojoj je 26. kolovoza 1932. utemeljena Provincija, obnovile smo svoje pristajanje
uz Gospodina kako bismo osvježenim zanosom i čvrstom voljom krenule ususret onome
što Bog stavlja pred nas svjedočeći svoju vjernost Bogu i zavjetima. Molile smo da nas u
nastojanju da priskrbimo prikladne prostore za služenje i djelovanje ne napusti svijest da je
cijeli svijet naš samostan. I da smo u njemu samo pridošlice i putnici…
Zahvalne Bogu za naklonost koju nam iskazuje u daru novih zvanja, radosno vam
javljamo da su početkom rujna svoju kandidaturu u našoj Zajednici započele četiri djevojke, a na blagdan Rana Sv. Franje dosadašnja kandidatica Vesna Glavota primljena je u
postulaturu.
Provincijalnim hodočašćem u Gospino svetište na Širokomu Brijegu ušle smo 13. listopada 2012. u Godinu vjere. Bila je to ujedno i početna duhovna obnova u ovoj školskoj
godini u kojoj je sudjelovalo oko stotinu sestara. Misao vodilja sveukupnog programa
toga dana bila je: Marija – Škrinja vjernosti i Učiteljica vjere. U prigodnom obraćanju
sestrama provincijalna predstojnica s. Franka Bagarić naglasila je kako će, sukladno odluci pape Benedikta XVI. da nadolazeću godinu proglasi Godinom vjere, ovogodišnje
duhovne vježbe i duhovne obnove na razini Provincije također biti u znaku ponovnog
otkrivanja dara vjere i pronicanja njezina otajstva. Poželjela je sestrama da ih dublja pitanja o vlastitoj vjeri, o njezinu Središtu i Izvorištu, koja ćemo promišljati narednih mjeseci
vode predanijoj molitvi i razmatranju te poletnijem življenju istina koje kao kršćanke i redovnice ispovijedamo. Bogatim poticajima ovaj nam je dan produbio spoznaju o potrebi
duhovnoga rasta. Trebamo ponovno, pojedinačno i kao redovnička zajednica njegovati
u sebi marijanske crte, poniranja, pretakanja u sebe, kontempliranja Božje riječi, biti privilegiranim mjestom – šatorom Božjega boravka te tako i osobno iskusiti čast Marijinog
blaženstva: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!“ (Lk 11,28).
41
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
Prema tradiciji ovo je vrijeme liturgijske godine obilježeno susretima provincijalne
predstojnice s pojedinim skupinama sestara. U tomu smislu održan je 15. rujna u provincijalnom središtu u Mostaru susret sestara katehistica i voditeljica liturgijskoga pjevanja, a u
samostanu u Bijelome Polju s. Franka se 27. listopada susrela s kućnim predstojnicama.
U duhu zajedništva u vjeri i karizmi naša će s. Natalija Palac održati tijekom listopada
i studenoga za sestre Bosansko-hrvatske provincije seminar o temi Iz vjere Božje živimo
svoju karizmu i poslanje. Uz dobar odaziv i sudjelovanje djevojaka dosad su održana i
tri molitveno-odgojna seminara za djevojke te dva seminara posta, molitve i šutnje, koje
vode naše sestre zadužene za pastoral mladih i obitelji.
Iz tiska su izišle i dvije knjige koje su pripremile naše sestre. U knjizi Priče za ljubav i
povjerenje sabrani su prilozi s. Dominike Anić objavljivani u Svjetlu riječi, a u knjizi Gesù
pellegrino con noi tumačenja evanđeoskih odlomaka za nedjelje u godini „C“.
U nedjelju 18. studenoga u našem samostanu u Bijelom Polju započet će prvi od
devet krugova duhovnih vježba predviđenih za ovu godinu. Bit će to dobra priprava za
svetkovinu naslovnika Družbe – Krista Kralja.
Mir i dobro!
S. Zdenka Kozina
IZ ARGENTINSKO-URUGVAJSKE PROVINCIJE
Drage sestre, sestrinskom ljubavlju želimo biti blizu sa svakom od vas i podijeliti s
vama vijesti iz naše Provincije.
Radosno smo slavile 100. rođendan naše s. Leonarde Ricetto 16. kolovoza euharistijskim slavljem i svečanim ručkom s našom braćom franjevcima i sestrama iz drugih
zajednica. S. Leonarda nas je razveselila dvjema pjesmama, što pokazuje koliko je naša
draga sestra još nevjerojatno živahna i bistra; veseli nas njezino svjedočanstvo vjernosti i
svježina poziva.
Kao Provincija proživjele smo teško vrijeme, ali Bog je vjeran Učitelj, uvijek je s nama
u našem hodu i pokazuje nam smjer koji trebamo slijediti na putu obraćenja i bratstva.
Od 29. kolovoza prate nas na tom putu s. Eva Arévalo, vrhovna savjetnica, i s. Mihaela
Berčon, povjerenica za našu Provinciju, koju je imenovalo Vrhovno vijeće. Primamo ih
sa zahvalnošću i nadom.
U provincijalnoj kući je 5. rujna s. Mihaela započela svoju službu. Tom prigodom
upriličeno je svečano slavlje. S velikim emocijama i dubokom vjerom u Boga izrekla je
pred nazočnim sestrama iz svih zajednica sljedeće: „… ne poznajem zemlju, ni okolnosti,
ni zakone zemlje, niti vas, sestre, ni španjolski, ali slava Božja pobjeđuje u slabosti, ne u
sposobnosti. Uvjerena sam da Bog također s vama ima poseban plan koji želi ostvariti na
svoju slavu, ne na našu“. Sigurne da Bog kao dobri pastir skrbi za svoje ovce, prihvatile
smo s. Mihaelu raspoloživa i otvorena srca za rad s njom u izgradnji Kraljevstva u našoj
voljenoj Provinciji.
Od rujna do konca studenoga s. Mihaela je u pratnji s. Eve posjetila sve zajednice.
Susrela se sa svakom sestrom i nastojala je upoznati stanje svake zajednice i apostolat
sestara.
Od 12. do 14. listopada s. María Angelica Medina animirala je s ekipom za pastoral
zvanja Biskupije Lanús – Buenos Aires duhovnu obnovu na temu Životni plan. Na ob42
PRILOZI
novi je sudjelovalo 15 mladih iz regije od 16 do 21 godine. Pokazali su veliku otvorenost
za traženje volje Božje u svome životu. Ti dani bili su bogati, korisni i puni radosti za
sve sudionike. Zahvaljujemo Gospodaru žetve moleći ga da nastavi doticati srca mladih
svojom ljubavlju.
U zajednici Svete Klare u Laishì mjesec listopad bio je u znaku misija i franjevaštva.
Sestre su 4. listopada pratile biskupa i župnika p. Feliciana u misiju Tatané čiji je zaštitnik
Sv. Franjo. Na vigiliju su sestre s učenicima pripremile bogat program uz pjesme i narodne plesove. Na svetkovinu je bila procesija sa svecem i svečano euharistijsko slavlje
te zajednički ručak. I u školi je proslavljena svetkovina Sv. Franje. Na poseban način
slavljeno je otvorenje Godine vjere. Cijeli mjesec bio je posvećen obitelji i ekologiji. Uokolo naše škole, uz pomoć učenika Agronomske škole, zasađena su stabla. Mjesec smo
zaključili slavljem u čast obitelji.
U gradu Piranéu, Biskupija Formosa, 13. listopada slavljeno je otvorenje Godine vjere.
Bilo je to uistinu duboko iskustvo zajedništva na kojem su sudjelovale i naše sestre iz
zajednica sa sjevera, zajedno s laicima.
Sestre iz zajednice Svete Elizabete u Formosi neumorno se posvećuju pastoralnom
radu: 20. rujna s. Savina Ledesma putovala je u Colorado gdje je sudjelovala u misijama i
pripremi devetnice za slavlje Svetih Mihaela, Gabrijela i Rafaela. Dana 29. rujna s. Susana
Roldan i s. Lina Salinas, zajedno s nastavnicima, učenicima i roditeljima, otputovale su u
Las Lomitas kako bi stavile u praksu odgojni projekt „Upoznajmo svoju regiju“. Ponijele
su igračke i prehrambene proizvode za potrebite. S. Eulogia Sosa posjetila je s katehetama
i učenicima viših razreda Sv. Elizabete dom za stare u Espinillu u Formosi. Bilo je to
lijepo iskustvo za sve. Primili su više nego su dali.
Nastavno osoblje i učenici naše škole Sv. Elizabeta u Formosi bili su 11. listopada, na
dan otvorenja Godine vjere, na poseban način povezani s cijelom Crkvom. Na različite
načine, osobno i zajednički, razmišljali su o vjeri. Učenici različitih uzrasta pokazali su
svoje talente i sposobnosti u kreativnom promišljanju o značenju vjere. Pokazali su
to scenskim izvedbama biblijskih odlomaka i svjedoka vjere: Abrahama kao oca vjere;
Blažene Djevice Marije, žene koja se stavila na raspolaganje Božjoj volji; žene koja je
bolovala od krvarenja i koja je željela samo dotaknuti Isusa kako bi ozdravila; Samarijanke
i njezinog susreta s Isusom na Jakovljevu zdencu; Svetog Franje koji obnavlja crkvu Sv.
Damjana; Sv. Elizabete Ugarske kao uzora neraskidive vjere i pouzdanja u Boga.
U subotu 28. listopada s. Liliana Vazquez, s. Marìa Pabla Ortellado i s. Sonia Diaz
sudjelovale su u Rafael Calzadi u Buenos Airesu na susretu za mlade povodom početka
Godine vjere.
Plod vjere je ljubav, plod ljubavi je služenje (M. Terezija). Mir i dobro!
S. María Angélica Medina
43
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
IZ BOSANSKO-HRVATSKE PROVINCIJE
Posljednji mjeseci u našoj Provinciji bili su ispunjeni mnogim događajima, a neke značajnije želimo podijeli sa svima vama, drage sestre u Družbi.
Uoči Rana Sv. Franje Asiškoga, 16. rujna, doživotne zavjete položila je s. M. Kristina Marijanović. Isti dan proslavile smo 50. obljetnicu redovničkog života naših sedam
sestara: s. Imelde Janjiš, s. Emanule Jukić, s. Marte Kurtić, s. Ambrozije Bernatović, s.
Alme Bernatović, s. Fabijane Grivić i s. Tarzicije Vujice. Svečano euharistijsko slavlje u
župnoj crkvi Sv. Ante Padovanskog predslavio je mons. dr. fra Marko Semren, pomoćni
banjolučki biskup.
Provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević primila je u novicijat 29. rujna u Kloštru Ivaniću postulanticu Katarinu Dunđer, a u postulaturu Blaženku Marijanović, Ivanu
Crnoju i Anđelku Ivančić. Sutradan, 30. rujna, u župnoj crkvi Uznesenja BDM prve
redovničke zavjete položila je novakinja Slađana Ivanović i uzela redovničko ime s. Franciska. Zavjete je primila provincijska predstojnica, a svečanu euharistiju predslavio je
provincijal Hrvatske dominikanske provincije fra Anto Gavrić.
U ozračju Godine vjere, u našoj kući u Bugojnu susrele su se 13. listopada provincijska predstojnica i kućne predstojnice s područja Bosne, Hrvatske i inozemstva. Kućnim
predstojnicama uručene su određene smjernice i prigodni materijali za animiranje života i
djelovanja pojedine zajednice, s naglaskom da pismo Svetog Oca Porta fidei bude temelj
i izvor poticaja za zajednički duhovni hod tijekom Godine vjere.
Posebno radostan susret dogodio se u Št. Petru pri Št. Jakobu u Rožu, u Austrijskokoruškoj provinciji, gdje su 13. listopada naše najmlađe članice – na poziv provincijske
predstojnice s. Veronike Supan, a u pratnji svojih odgajateljica – izvele predstavu Klara
– svjetlo od Boga. Predstava je izvedena povodom dolaska vrhovne predstojnice s. Klare
Šimunović u kanonsku vizitaciju ovoj Provinciji te povodom zajedničkog hodočašća sestara Tršćanske, Mariborske i Austrijske provincije.
Događanja na planu Crkve i franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i BiH također su bila
bogata. Najprije je svečanim euharistijskim slavljem 11. kolovoza u samostanima Sv.
Klare u Mikulićima (Hrvatska) i Brestovskom (BiH) zatvorena Klarina godina, čime je
završeno obilježavanje 800. obljetnice poziva Sv. Klare te početaka Dugoga franjevačkog reda.
U rujnu su održani Redovnički dani u Zagrebu i Splitu na temu Važnost i uloga žene u
prenošenju vjere te Redovnički dan u Jajcu na temu Vjera u životu redovnika. Na ovim
susretima redovnice i redovnici promišljali su o vjeri, nastojeći se pripremiti za Godinu
vjere, koju je najavio papa Benedikt XVI.
Od 9. do 11. rujna u Sarajevu je održan Međunarodni mirovinski susret pod geslom
Naša je budućnost živjeti zajedno – Religije i kulture u dijalogu.
Početkom listopada franjevke i franjevci Hrvatske i BiH obilježili su 800. obljetnicu
dolaska Franje Asiškoga na hrvatsko tlo. Središnji događaj obilježavanja bilo je svečano
misno slavlje na Sustipanu u Splitu 6. listopada, čemu je prethodio znanstveni, kulturni, katehetsko-pastoralni, molitveno-liturgijski te zajedničarsko-rekreativni program. U
organizaciji Vijeća franjevačkih zajednica održan je 1. i 2. listopada u Splitu i Zadru Međunarodni znanstveni simpozij na temu Počeci franjevaštva u Hrvata. Tom prigodom
je 1. listopada u Splitu predavanje održala i naša s. Kata Karadža na temu Prve klarise i
samostani klarisa u našim krajevima.
44
PRILOZI
Posebno smo radosne da su u izdanju Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH iz
tiska izišli Franjevački izvori. Ovo je za franjevačku obitelj hrvatskoga govornog područja
velik događaj jer se po prvi put u jednom djelu tiskaju svi važniji franjevački spisi.
Drage sestre, srdačno vas pozdravljamo iz Sarajeva i želimo da nam svima Godina
vjere bude ispunjena nastojanjem oko osobnog i zajedničkog učvršćivanja u vjeri.
S. Kata Karadža
IZ AUSTRIJSKE PROVINCIJE
Svim sestrama Kongregacije srdačan pozdrav iz Koruške!
Dana 8. rujna, prije početka školske godine, sestre iz Austrijsko-koruške provincije
hodočastile su u marijansko svetište Brezje u Sloveniji kako bi zahvalile za 50. obljetnicu
redovničkog života s. M. Martine Perdacher i s. M. Antonije Kimovec te za 40 godina
redovničkog života s. M. Kornelije Rechmann. Poslije ručka na Bledu imale smo interesantnu vožnju vlakićem oko Bledskog jezera.
Raduje nas veći broj upisanih učenika ove godine u školi u Št. Peteru. S. Urša Šebat iz Mariborske provincije velika nam je pomoć. U Repnju je organizirala dvodnevnu
duhovnu obnovu za jedan razred iz Št. Petera. Sudionicima je vrijeme koje su proveli
razmišljajući o apostolu Petru brzo proletjelo. Bili su oduševljeni onim što su proživjeli
u te dane. Odgojiteljice, nastavnici i učenici dostojno su obilježili svetkovinu Svetog Franje. Organiziran je izlet u mjesto Korte – Železna Kapla. Glavne točke susreta bile su:
zajednička sveta misa, pješačenje i druženje. I u provincijalnoj je kući na Sv. Franju mala
skupina djevojaka, zajedno sa s. Andreom, animirala liturgijsko slavlje svete mise.
U listopadu je kod nas u kanonskoj vizitaciji bila vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović. Na početku njezina posjeta imale smo susret triju, odnosno četiriju provincija.
Okupile smo se u Št. Peteru gdje smo pogledale predstavu o Svetoj Klari koju su izvele
sestre Bosansko-hrvatske provincije iz Kloštra Ivanića. Poslije smo otputovale za Osoje
gdje je slavljena sveta misa. Poslušale smo i izlaganje o povijesti mjesta i crkve. Poslije
ručka hodočastile smo Gospi od Otoka. Dan smo završile svečanom Večernjom kod
sestara u Št. Peteru.
Za vrijeme kanonske vizitacije, koja je bila jedno lijepo iskustvo za nas, vrhovna predstojnica s. Klara ohrabrila nas je i dala neke smjernice za osobni i zajednički život. Susretom
sa sestrama predstojnicama i s Provincijskim vijećem završen je program vizitacije. S.
Klara imala je mogućnost pozdraviti se s većinom sestara okupljenih na provincijskoj
kavi u kući Marjeta u Šmarjeti.
Pozdravljam vas i želim mir i dobro uime sestara naše Provincije.
S. Andrea Starz
45
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
IZ PARAGVAJSKE PROVINCIJE
Drage sestre, s ljubavlju dijelimo s vama ove kratke vijesti iz naše Provincije.
U sklopu programa Paragvajske biskupske konferencije za 2012. – Trajna misija u
Paragvaju. Evangelizacija obitelji – slavljen je 5. susret mladih, učenika četiriju škola
naše Provincije, od 31. kolovoza do 2. rujna u Zavodu Svete Obitelji – Lambaré. Na susretu pod motom Sa Svetim Franjom gradimo bratstvo u našim obiteljima sudjelovalo
je 215 mladih. Tema je bila predstavljena u obliku svjedočanstava, rada u skupinama i
scenskim prikazima. Došla je do izražaja mladenačka živahnost i zajedništvo. Mladi su
pokazali oduševljenje i zanimanje za sve teme. Cilj ovog susreta bio je uključiti mlade
u bratsko ozračje, u veselje i dijeljenje iskustava, sposobnosti i očekivanja s obzirom na
njihove škole. To je prostor za međusobno upoznavanje, dijeljenje njihova mladenačkog
bogatstva, ideala, snova, za međusobno ohrabrivanje na životnom putu, uzimajući u obzir
njihovo kršćansko opredjeljenje kao i zabrinutost s obzirom na profesionalnu nesigurnost. Susret je bio poticaj za učenike, nastavnike i roditelje te je doprinio jačanju obitelji i
obnovi onih koje su u krizi. Na ovom susretu izrekli smo svoje da Bogu, Crkvi i obitelji.
Susret su priredile: s. Fátima Dittrich, ravnateljica Zavoda Svete Obitelji, s. Lidia Molinas,
ravnateljica Zavoda Svete Marije Anđeoske, s. Lucila Medina, ravnateljica škole Sv. Franje
Asiškog, s. Teresa Ortiz, ravnateljica škole Naša Gospa od Krunice, s. Nancy Frutos i s.
Margarita González. Aktivno su sudjelovali nastavnici i roditelji spomenutih škola.
U svim zajednicama Provincije molile smo devetnicu za mir i jedinstvo, koja je završena
13. rujna, kada smo slavile 143. obljetnicu Družbe.
U Župi Praškog djeteta Isusa, koju vode franjevci TOR, franjevačka obitelj slavila je
svetkovinu Rana Sv. Franje, koja nas uči intenzivnoj ljubavi prema Raspetome.
U našoj zajednici Sv. Agneze u Formozi održan je 22. rujna zadnji susret za sestre
koje djeluju u zdravstvu i za ostale zainteresirane sestre. Sudjelovalo je 14 sestara, a teme
su bile: Toplina i kvaliteta služenja, koju je izložila psihologinja Laura Kronawetter, te
Fleksibilna starost, koju je obradila gerontologinja dr. Dina Zelaya. Bilo je zanimljivo i
vrlo praktično.
U Coronel Oviedu održan je 25. rujna nacionalni susret franjevačke obitelji na temu
Doprinos franjevačke duhovnosti za obitelj. Bio je to bratski, svečarski susret na kojemu
je sudjelovalo oko 1.500 članova. Uistinu, ovakvi susreti jačaju i ohrabruju naš franjevački
poziv.
Kao što je predviđeno Provincijskim planom, od 24. do 28. rujna održana je duhovna
obnova za starije sestre na kojoj je sudjelovalo 12 sestara. Obnovu je vodio p. Humberto
Villalba na temu Vjera i posvećeni život.
U nadi uskrsnuća priopćujemo vam da su se ove godine vratile u kuću Očevu naše
sestre: s. Francisca Flajsman (13. lipnja), s. Herminia Chavez (19. srpnja), s. Olga Duarte
(4. listopada) i s. Victoria Gamarra (31. listopada). Neka uživaju beskrajnu slavu Božju
koju ćemo i mi jednog dana, s njima, u nebeskom zajedništvu dijeliti.
Sve za Boga i s njim!
S. Margarita González G.
46
PRILOZI
IZ RIMSKE REGIJE
Dan otvorenih vrata u zajednici Rimske regije
Dana 18. studenoga proživjele smo i dijelile jedan dan duhovnosti i apostolata s mladim
djevojkama. Pozvale smo ih da pobliže upoznaju karizmu i poslanje naše Kongregacije.
Bilo je to vrlo snažno i pozitivno iskustvo koje nam je omogućilo lijepe trenutke zajedništva, ali i dodatnu svijest o prioritetu pastorala zvanja u našoj Zajednici, kao i oživljeno
povjerenje u apostolat s mladima. Dijelimo s vama, sestre, radost ovoga posebnog dana
riječima Claudie Filippi, djevojke koja je sudjelovala na ovom susretu: „Želim započeti
ovaj kratki tekst iskrenom zahvalnošću svim školskim sestrama franjevkama Krista Kralja
koje su nam veoma srdačno izrazile dobrodošlicu, tako da smo se osjećale kao kod kuće.
Ova obnova bila je za mene jedno važno i dirljivo iskustvo, ne samo zbog duhovnih tema
o kojima smo promišljale nego i zato jer sam upoznala puno novih osoba koje su već sada
obogatile moj život.
Duhovnu obnovu provele smo u molitvenim trenucima, razmišljanju i spoznavanju.
Svaka je od nas mogla pogledati u vlastitu nutrinu i izraziti svoje ideje i emocije. Istaknula
bih i zajednički objed koji je ujedno bio prilika za druženje i razmjenu iskustava.
I još nešto. Sestre su nas odvele u baziliku Svetog Petra kako bismo primile blagoslov
Svetog Oca. Iako živim u Rimu, uvijek su mi jako potresni trenuci koje provedem na tom
mjestu. Ondje mogu posvjedočiti svoju vjeru, ali i susresti se s hodočasnicima iz cijeloga
svijeta koji svjedoče radost što su kršćani.
Obnova je završila svetom misom. Na dar smo na kraju dobile križeve koje ćemo, vjerujem, brižno čuvati. Ovaj susret bio je uistinu dar Božji. Bog nam je pokazao besplatnost
svoje ljubavi i dopustio nam da mu otvorimo svoje srce, ne individualističke vjere, nego
vjere koja počiva na dijeljenju, vjere u kojoj svatko može doprinijeti sudjelovanjem.
I na kraju želim potvrditi da je za sve nas ovaj nedjeljni susret 18. studenog bio jedno
iskustvo radosti. Ovaj nas je susret potaknuo da postanemo svjesne naše žeđi stavljajući
nas u raspoloženje otvorenosti za Gospodina kako bi nam se mogao darovati u punini.“
S. Lucia Vrdoljak
47
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
IZ FRANJEVAČKE DUHOVNOSTI
Klara i njezina majka Hortulana – uzajamno podržavanje na putu svetosti
Od samog začeća svako ljudsko biće stupa u odnos s majkom i s njom već tada na neki
način komunicira. Žene su sudionice Božjeg nauma i kao takve sudjeluju u djelu njegova
stvaranja na zemlji preko rađanja novog stvorenja. Stvaranje na ovaj način nije samo
psihološkog karaktera, nego ono ima i duhovnu dimenziju. U nekim tradicijama vjeruje
se da žena za vrijeme trudnoće treba biti diskretna i mudra u svim svojim razmišljanjima
i ponašanju jer njezine dobre ili loše misli utječu na dječju budućnost misli i ponašanja.
Majčin mir ili nesigurnost prenosi se na dijete i tako ono preuzima mir ili nemir već u
majčinoj utrobi.
Zato je odnos majke i djeteta od samih početaka od temeljne važnosti. Taj unutarnji
odnos sličan je našem odnosu s Bogom. Svi dolazimo od Boga, ali smo svi pojedinci.
U prvim godinama djetetova života majčina uloga je veoma važna. Majka daje djetetu
sigurnost i povjerenje. Ako dijete u samim počecima života ne razvije vlastiti identitet i ne
stvori pozitivan odnos s drugim ljudima, teže će se nositi sa životnim poteškoćama.
Odnos između Klare i njezine majke Hortulane
Odnos Klare i njezine majke Hortulane zasigurno je jedinstven i poseban jer uključuje
ne samo biološku povezanost nego i sljedbeništvo Isusa Krista. Njihova biološka povezanost razvila se također u duhovnoprijateljski odnos. Hortulana je Klaru u djetinjstvu učila
svim važnim životnim pitanjima, a posebno ju je poučavala u kršćanskom nauku. Ono što
je zanimljivo i neobično jest da se Hortulana pridružila svojoj kćeri Klari u redovničku
zajednicu želeći ponizno služiti i biti pod kćerinim vodstvom. U Postupku proglašenja
Klare Asiške svetom prva svjedokinja s. Pacifika Guelfucciova iz Asiza kaže „da je ta
gospođa Hortulana poslije došla u isti taj red kao i njezina sveta kći blažena Klara, i tu je
vrlo ponizno živjela s ostalim sestrama; i u istomu, urešena bogoljubnim i svetim djelima,
prešla iz ovoga svijeta“. Hortulana, Klarina majka, ušla je u samostan između 1226. i
1238. godine (PostKl 1,5).
Neke stručnjake je zanimala ova tema pa su je pomno proučavali. Oni ističu da su
postojale pozitivne interakcije između majke i kćeri, koje su utvrđene međusobnim odnosima i blizinom. Majka je iskusila veliku radost gledajući svoju kćer kako svakodnevno
raste i napreduje. Svoje vrijeme i brigu, uz održavanje svakodnevnih kućnih poslova,
posvećivala je kćeri koja je rasla. U isto vrijeme majka je uspostavila odnos nenametljive kompetencije, snage i sposobnosti brinuti se i skrbiti unutar dobrih i konstruktivnih
međuodnosa. Klarin psihološki razvoj rastao je na osjećaju prihvaćenosti i ljubavi, koji je
najvažniji u ovakvim odnosima.
Studije su potvrdile da je odnos majke i kćeri bio uzajaman i ispunjen međusobnom ljubavlju. U Životopisu Sv. Klare o njihovu odnosu piše: „Iz majčinih je usta najprije primila
u poučljivo srce osnovno vjersko znanje. Očitovalo se i po duhu koji ju je i iznutra jednako
prodahnjivao i oblikovao da je doista bila najčišća posuda milosti. Rado je pružala svoju
ruku siromasima i od izobilja svoje kuće je potpomagala bijedu mnogih“ (LegCL 3).
Hortulana je pratila svoju kćer u samostanu zadnje godine života. U Buli proglašenja
Klare Asiške svetom piše da je „njezina majka, imenom Hortulana, sva predana djelima
milosrđa, slijedila stope svoje kćeri i potom prigrlila ovaj Red, u kojem je, tom vrtu Gos48
PRILOZI
podnjem, na kraju ova izvrsna vrtlarica, koja je proizvela takvu biljku, sretno dovršila
svoje dane (BulKl 10). Hortulanino ime spominje se i u Životopisu Sv. Klare. Neobično
je da se u dokumentu proglašenja i životopisu neke svetice spominje i majka, kao što je
slučaj kod Klare. Odnos između Klare i Hortulane bio je uzajaman i duhovan, dinamičan,
dubok i transparentan.
Što je Hortulana učila kćer?
Klara je bila odgajana uzornim primjerom i pobožnošću svoje majke, a Hortulana je
bila oduševljena svetošću svoje kćeri. Hortulana je bila plemkinja, samostalna, vjerna i
izvanredna žena svoga vremena. Živjela je u velikim previranjima društva kako socijalnim
tako i ekonomskim. Kao i mnogi drugi ljudi, u društvu se borila, štitila i branila slobodu.
Njegovala je pobožnost prema Isusovoj čovječnosti – Utjelovljenju. Hortulanino hodočašće i njezina odgovorna pozicija u domaćinstvu pomogli su joj da postane samostalna,
odvažna i čvrsta žena.
S. Pacifika Guelfuccio svjedoči da je „ta gospođa Hortulana radi molitve i pobožnosti
išla preko mora“ (PostKl 1,4). Hortulanino hodočašće u Rim, Jeruzalem i svetište Sv.
Mihaela sve više ju je povezivalo s Bogom i tu povezanost nastojala je prenositi na svoju
djecu. Njezino hodočašće u svetište Sv. Mihaela znakovito je jer je za vrijeme molitve čula
s križa proročke riječi da će dijete koje joj je u utrobi utjecati na njezin život. Hortulanino
hodočašće u Svetu zemlju može se promatrati kao hodočašće Josipa i Marije od Galileje
do Betlehema.
Hortulana je svojim uzornim životom uvodila i druge žene u duhovni život i budila u
njima želju da budu svete, pozivala ih na svetost. Među ovim ženama bila je i Klarina prijateljica Pacifika Guelfuccio na koju je Hortulanina vjera imala utjecaja i koja se pridružila
redovnicama Sv. Damjana. Prije nego što je ostavila obiteljsku kuću, Klara je već iskusila
religioznu atmosferu među mnogim ženama u vlastitoj kući, uključujući i svoju majku
koja je bila voditeljica skupine.
U čemu je Klara slijedila svoju majku?
Klaru su opisivali kao neovisnu, poštenu, ljubaznu, uljudnu i velikodušnu prema siromasima. Klarine karakteristike slične su ili identične Hortulaninim, koju također opisuju
kao ženu molitve, čestitu i odanu radu te otvorenu djelima milosrđa. Klarino duhovno
majčinstvo bilo je odraz dobrog i zdravog Hortulanina načina života. Osim što se brinula
za svoje sestre i siromahe, kojima je posebnu pažnju posvećivala već u djetinjstvu, Klara
je znala moliti, zahvaljivati i predati se Bogu. Moglo bi se reći da je Hortulana bila korijen
Siromašnih sestara, bila je proljeće novoga života, zaštitnica žena koja je dobro odgajala
svoju kćer u svim ženskim vještinama, a poslije se pridružila Klari u Sv. Damjanu. Klara je
učila od svoje majke što je više mogla. Životopis govori da je Hortulana prenijela na svoju
kćer nešto što kultura ne može dati ni odmjeriti. Rođenjem je Hortulanina kći primila više
od viteškog podrijetla u životu, Klari je dana u baštinu svetost njezine majke.
Majčina uloga snažno utječe na djetetov rast. Majka je osoba koja kćeri daje što želi,
voli je, pazi, razumije, hrani je, s njom se igra, razgovara i odgovara joj na mnoga pitanja.
Uz majku i s majkom djetetu se otvaraju novi horizonti. S druge strane majka je osoba
koja može reći ne, može uskratiti, razočarati, može ne razumjeti. Majka ostavlja nevjerojatnu snagu nježnosti, ali može biti i gruba i ranjavati. Hortulanino psihološko majčinstvo
i duhovni život hranili su Klaru kroz sve godine njezina života.
49
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
Klarina osjetljivost prema bližnjemu
Hortulanina osjetljivost za Klarine duhovne i materijalne potrebe pomogla je Klari da
razvije osjetljivost prema potrebama bližnjih.
Odnos Hortulane i Klare bio je dinamičan: odnos primanja i davanja. Njihov bliski
i transparentni odnos bio je vidljiv kad je Hortulana došla živjeti u samostan s Klarom.
Dok je Klara bila na životu, mnogi bolesnici su dolazili u samostan kako bi ozdravili od
svojih bolesti, i Klara ih je ozdravljala svojom svetošću. S. Amata, četvrta svjedokinja, koja je također živjela u samostanu, u Postupku proglašenja Klare Asiškom svetom svjedoči
„da je neki mladić iz Peruđe imao na oku neku pjegu koja mu je prekrivala cijelo oko.
Zbog toga su ga doveli svetoj Klari koja je dotakla dječakovo oko potom mu učinila znak
križa. A zatim je rekla: Odvedite ga mojoj majci, sestri Hortulani (koja je bila u samostanu
Sv. Damjana) i neka nad njim učini znak križa.
Kada je to učinjeno, dječak je bio oslobođen. Zato je sveta Klara rekla da ga je njezina
majka oslobodila, a majka je naprotiv rekla da ga je gospođa Klara, njezina kći, oslobodila.
I tako je jedna drugoj pridavala tu milost“ (PostKl 4.11).
Klara je slijedila majčin predani odnos s Bogom i odnos s drugima, ljubeći bližnjega i
dolazeći u kontakt sa svakom osobom. Klara je poprimila taj ljupki majčin odnos koji je
utjecao i na njezin redovnički život. S. Lucija, osma svjedokinja, koja je također svjedočila
u Postupku proglašenja Klare Asiške svetom, kaže da ni na kakav način ne bi mogla
potpuno izreći Klarinu svetost i dobrotu. Kada su je pitali u čemu se sastojala ta svetost i
dobrota, odgovorila je: „u velikoj njezinoj poniznosti, dobrohotnosti, čestitosti i strpljivosti… I koliko je mogla, trsila se da ugodi Bogu, i poučavala je svoje sestre u Božjoj ljubavi,
i bila je vrlo sućutna prema sestrama za dušu i za tijelo“ (PostKl 1-3).
Klarina velika pažnja i osjećaj prema sestrama vidljiv je u tome koliko ih je pazila i njegovala za vrijeme njihove bolesti. Ona je ozdravila mnoge sestre u zajednici dok je bila na
životu. Ozdravljala je i one koji su dolazili izvana. Mnoge sestre su svjedočile o njezinoj
velikoj ljubavi prema sestrama: „Ali ova časna opatica nije ljubila samo duše svojih kćeri,
nego se, dapače, s osobitom pomnjom milosrdne ljubavi brinula o njihovim tijelima.
Veoma često ih je naime za noćne studeni svojom rukom pokrivala dok su spavale i,
kada bi opazila da nisu sposobne opsluživati zajedničku strogost, htjela je da se zadovolje
blažim načinom ishrane. … Ponekad bi se prostrla ožalošćenima do nogu da majčinskim
milovanjem olakša težinu boli. Na ove izraze dobrote kćeri su uzvraćale svom svojom
privrženošću. Budući da su opažale na majci izraz ljubavi, poštovale su u učiteljici službu
pretpostavljene, u odgojiteljici slijedile pravilan hod i u zaručnici Božjoj divile se svetosti
u svim njezinim prijelazima“ (LegKl 38). Klara je hranila druge susrećući se s fizičkim i
duhovnim potrebama upravo onako kako je njezina majka činila za druge, za bližnje.
Klara – Božja suradnica
Klara je slijedila majku tako da bude suradnica Božja. Klarina svakodnevna kontemplacija odjek je onoga što je naučila u djetinjstvu. Janji Praškoj upućuje riječi kao majci i
kćeri: „svojoj predragoj majci i među svima ostalima posebnoj kćeri“ (4Pj 1-5). Janja je
pozvana biti suradnica Božja. Služeći se izričajem Sv. Pavla, Klara kaže Janji: „jer Božji
smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina (usp. 1 Kor 3,9; Rim 16,3), i smatram te
suradnicom samoga Boga i podržavateljicom klonulih udova njegova neizreciva tijela“
(3Pj 8). Klarina duboka kontemplacija vodila ju je da vidi izvorno značenje stvorenja. Dakle u njezino vrijeme društvo je bilo klasno podijeljeno, a Klara je insistirala na jednakosti
50
PRILOZI
među svojim članicama jer je znala da su ljudska bića sva pred Bogom jednaka i imaju
isto dostojanstvo. Svi smo dionici Isusova mističnog tijela. Klara je vjerovala da poslanje
žene kao učenice Kristove može ispuniti svaka žena koja je vjerna Bogu, kao što su to bile
Marija iz Nazareta i njezina majka Hortulana.
Majčin i kćerin odnos jest odnos života. Ljubav između Hortulane i Klare podsjeća nas
kako je važan odnos između majke i kćeri/djeteta. Hortulanin i Klarin odnos započeo
je prije Klarina rođenja. Svako ljudsko biće Bog je oblikovao prije nego što je ono bilo
rođeno – Bog je imao plan s Klarom dok je ona bila u majčinoj utrobi.
Klara je naučila vjerovati i paziti još u majčinoj utrobi. Te karakteristike vjerovanja i
pažnje utjecale su na njezin odnos s Bogom. Hortulana i Klara gradile su svoj međusobni
odnos kao Božje suradnice. Odnos majke i kćeri jest prirodan i Bog ga je dao, ali je na
svakome da ga gradi i izgrađuje u ljubavi.
„A jer je milost temelj ispravnosti volje i prosvijetljenosti pronicljiva razuma, valja nam
najprije moliti, zatim sveto živjeti i, napokon, usmjeriti našu pozornost na prizore istine
te, promatrajući ih, postupno uzlaziti sve dok ne prispijemo na visoko brdo gdje ćemo na
Sionu gledati Boga nad bogovima“ (Bonaventura, Put duha k Bogu 1,8).
S. Kata Karadža
Važnost Franjevačkih izvora
Tajnovitost osobe i duhovnog iskustva Sv. Franje nije novost našega vremena, ona
se takvom ponekad činila i njegovim suvremenicima, čak i njegovim prvim drugovima.
Susresti i upoznati autentičnog Franju bila je i ostaje prvorazredna duhovna avantura.
Franjin evanđeoski ideal nastao je iz iskustva života po evanđelju, stoga ga se najbolje
može razumjeti živeći isto to iskustvo, u jednostavnosti i čistoći srca, koje je Franjo zahtijevao od sebe i od svoje braće.
Onima pak koji smatraju da bi im za upoznavanje Franje bilo korisno, ili možda neophodno, proučavanje pisanih izvora o Franji, nude se uglavnom dva puta:
Prvi je proučavanje starih biografija, kronika i svjedočanstava, koji opisuju Franju i
prvobitno franjevačko bratstvo mnoštvom detalja i boja, kao nijednog sveca prije njega.
Drugi put jest proučavanje Franjinih spisa, koji nam omogućuju da na neki način čujemo
glas samog Franje. Spisi sadrže često njegove autentične riječi, izraze, i stoga su dragocjen
svjedok Franjina mišljenja, naučavanja te duhovnog i kulturnog ambijenta. Kao što je nemoguće razumjeti Franju bez razmatranja njegovih spisa, isto je tako nemoguće ispravno
vrednovati svaki pojedini spis bez poznavanja drugih izvora.
Pod Franjevačkim izvorima podrazumijevamo važnija svjedočanstva o životu i djelu
Franje Asiškog i zajednice koju je osnovao, a koja su nastala u prvom stoljeću franjevačkog postojanja. Neki od ovih izvora potječu od Franjinih prvih drugova, neki od druge
ili treće generacije fratara, a neki od ljudi koji nisu pripadali franjevačkom pokretu, ali su
se zanimali za religiozna događanja svoga vremena, i na taj način nam ostavili dragocjeno
svjedočanstvo o franjevačkom pokretu viđenom izvana.
U mnoštvu različitih biografija, koja u najvećem stupnju odgovara povijesnoj istini? Koja
predstavlja autentično lice Sv. Franje? U ovim pitanjima sadržana je bit franjevačkog pitanja.
51
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
Od početka znanstvenog istraživanja Franjevačkih izvora stvorile su se dvije, uglavnom oprečne, struje:
Jedna smatra da autentično lice sveca iz Asiza treba tražiti u neslužbenim biografijama,
onim koje su nastale po inicijativi pojedinaca ili grupa. Na prvom mjestu to su Legenda
trium sociorum i Speculum perfectionis.
Druga struja smatra da su službene biografije (Čelano) jedini sigurni izvor koji predstavlja povijesnu istinu o Franji.
Svaka od starih Franjinih biografija nastala je u određenom povijesnom trenutku i
ambijentu, i svaka od njih odraz je toga vremena i ambijenta koji ju je proizveo. Svaki pojedinac, grupa ili institucija koji stoje iza pojedine biografije imali su potrebu da predstave
Franju onako kako je to odgovaralo određenoj struji u Crkvi ili Franjevačkom redu. Radi
se dakle o dva različita viđenja duhovnog iskustva Sv. Franje, a time i zajednice koja je
iza njega ostala, i u krajnjoj liniji radi se o različitoj viziji kršćanskoga duhovnog iskustva
uopće.
Proučavanje izvora nema za cilj samo povijesni napredak u poznavanju franjevačke
historiografije, ili u odgonetanju kompleksnog franjevačkog pitanja, nego i u poznavanju
Franjina duhovnog iskustva kao temelja franjevačke duhovnosti.
U posljednjim desetljećima bilježi se jedna znatna promjena na području duhovne
teologije, koja je utjecala i na franjevačku duhovnost. Dok je ranije glavna definicija
duhovne teologija bila teologija kršćanskog savršenstva, danas se duhovna teologija
definira radije kao teologija kršćanskog iskustva. Zato se smatra sve važnijim od duhovne doktrine ići prema duhovnom iskustvu. U Franjevačkim izvorima susrećemo
i Franjinu duhovnu doktrinu i njegovo duhovno iskustvo, u skladnoj sintezi, kako je to
uobičajeno kod autora iz prvoga kršćanskog tisućljeća. Franjo ne voli govoriti mnogo
o sebi, on radije govori o Bogu i o stvarnostima koje ga se tiču. O načinu na koji
on o tome govori možemo naslutiti nešto od njegova osobnoga duhovnog iskustva.
To njegovo duhovno iskustvo trebalo bi biti i specifični predmet teološko-duhovnog
proučavanja Franjevačkih izvora.
Franjevačka duhovnost ima svoj izvor u duhovnoj avanturi Franje Asiškog, u načinu
na koji je otkrio i živio vrijednosti evanđelja. To znači da je njegovo duhovno iskustvo u
potpunosti osobno, neponovljivo i nitko ga drugi ne može imitirati. Međutim bogatstvo
osobnoga duhovnog iskustva ima snagu inspiracije za druge ljude. Franjevci svoga utemeljitelja u antifoni njemu posvećenoj nazivaju forma minorum (uzor Manje braće). Rijetko
se negdje u povijesti redovničkih zajednica susreće takav odnos prema utemeljitelju. Ne
radi se samo o nekom sentimentalnom štovanju, nego o nečemu sasvim drugačijem.
Franjo je bio i ostao temelj franjevačke duhovnosti. Njegovo duhovno iskustvo, njegovo
življenje evanđelja ostaje mjerilo i za našu duhovnost, za naš način života. Ako danas želimo živjeti kao franjevci i franjevke, ne možemo to bez vraćanja na svoje temelje, početke,
a to se ni danas, nakon 800 godina franjevaštva, ne može bez poznavanja i usvajanja
Franjina duhovnog iskustva.
Ipak, franjevačka duhovnost nije samo Franjina, ona je i onih ljudi i žena koji su pošli
za Franjom i dali tom pokretu svoj osobni doprinos. Već od samih početaka franjevački
pokret karakterizira ova raznolikost: u njemu se Franjin polet obogaćuje i konkretizira u
mnoštvu različitih formi. Zato smo u ovu zbirku dokumenata iz prvog stoljeća franjevačke povijesti uvrstili i biografije i spise Klare Asiške, kao i dokumente važne za Treći
franjevački red.
52
PRILOZI
Autentična franjevačka duhovnost mora imati tri bitna elementa:
- Forma vitae, ili duhovno iskustvo utemeljitelja, što je trajni temelj, osobnog ili zajedničkog iskustva franjevaca.
- Povijesna i duhovna tradicija Franjevačkog reda, kao mjesto gdje je Franjino iskustvo
sačuvano i aktualizirano; naravno, u različitim povijesnim momentima u različitom
stupnju, u ovisnosti o crkvenim i društvenim prilikama određenog mjesta i vremena.
- Sadašnja franjevačka obitelj, koja u ovom trenutku živi i svjedoči temeljne vrijednosti Sv. Franje i franjevačke tradicije.
Franjevačka duhovnost koja ne bi bila strukturirana u ova tri elementa svakako ne
bi bila cjelovita. Duhovnost koja svoje korijene i svoju inspiraciju ne traži u duhovnom
iskustvu Sv. Franje Asiškog i ne bogati se osamstoljetnom tradicijom Franjevačkog reda,
uzeto u svom povijesnom i socijalno-kulturološkom kontekstu, ne može se zvati franjevačka. Franjevačka duhovnost ne smije se, naravno, svesti isključivo na povijesni ili
arheološki fenomen, nego mora biti sastavni dio žive povijesti, nikad završene, otvorene
budućnosti, i upravo zato osjetljive na svoju povijest i izvore.
Istraživanje, kako na teološko-duhovnom tako i na drugim područjima, mora ići dalje, ne
smijemo se zaustaviti u našem pokušavanju razumijevanja očaravajućega duhovnog iskustva
Franje Asiškog, iako ono u mnogim elementima ostaje zagonetno i neuhvatljivo.
Prijevod Franjevačkih izvora na hrvatski jezik sigurno će uvelike doprinijeti ovom
teškom, ali nadasve zanimljivom zadatku.
Fra Marinko Pejić
Značenje i struktura Franjevačkih izvora
Djelo koje s radošću predstavljamo uvelike će svima nama olakšati posao. U čemu?
Naime do njegova izlaska, ukoliko se željelo konsultirati pojedine tekstove iz Franjina
odnosno Klarina života, moralo se prebirati po raznim knjigama, a možda pretraživati i
biblioteke. Franjevački su izvori, najjednostavnije rečeno, jedna velika zbirka. Ona sadrži
u pravom smislu riječi blago, ponajprije za franjevačku obitelj, ali ta je zbirka značajno
obogaćenje i za teološku literaturu, kao i za širi kulturni krug ljudi. Kako stoji u uvodu
ovoga djela, Franjevački izvori po svojoj su važnosti svojevrsna franjevačka biblija. U
njemu su skupljeni temeljni dokumenti osamstoljetne franjevačke tradicije.
Što zapravo sadrži ovo djelo? Što to ukoričuju Franjevački izvori? Po prvi put na hrvatskom jeziku možemo u jednom svesku naći spise Sv. Franje i Sv. Klare. Čitatelj iz njih
upoznaje početke franjevačkog pokreta, razvoj i širenje. Bez razumijevanja tih početnih
koraka franjevačkog pokreta teško je razumjeti i njegov daljnji razvitak.
Ovi su tekstovi nezaobilazan izvor za upoznavanje i razumijevanje života i djela Franje
i Klare, kako za nas franjevke i franjevce tako i za sve čitatelje. Vjerujem da ne treba
posebno isticati da je ovo djelo od osobitog značaja za franjevačku obitelj, za Franjine
i Klarine sljedbenike, te s pravom možemo reći da su svi franjevci i franjevke pozvani
nadahnjivati se na ovim izvorima. To je istaknuto i u uvodu kada se kaže da je osnovni cilj
ovoga projekta: upoznati i prihvatiti Franju i Klaru kako bismo se nadahnuli njihovim
primjerima i sami ostvarili evanđeoske vrednote u svom životu.
53
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
Franjevačke izvore izdalo je Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Sarajevo-Zagreb 2012. Djelo obuhvaća 2271 stranicu biblijskog papira, a sve
je ukoričeno tvrdim uvezom. Glavni je urednik ovog djela fra Pero Vrebac. Uredničko
vijeće čine fra Rozo Brkić, fra Zvonimir Brusač, Antica N. Ćepulić, s. Tarzicija Čičmak,
fra Marijan Karaula, fra Mirko Kemiveš, fra Augustin Kordić, s. Ivanka Mihaljević, fra
Marinko Pejić, fra Miljenko Šteko i fra Pero Vrebac. Tehnički je urednik fra Marijan
Karaula. Nakladnik knjige je Vijeće franjevačkih zajednica. Predgovor je napisao dr. fra
Ivan Sesar, predsjednik VFZ-a, a zahvalu glavni urednik fra Pero Vrebac.
Opći Uvod u Franjevačke izvore napisao je fra Pero Vrebac. U njemu donosi presjek
razvoja istraživanja o ranim franjevačkim tekstovima, kao i njihovih izdanja, smještajući
ih u povijesni kontekst raščlanjen na osam cjelina. Svaki od osam dijelova ima kratki uvod
s neophodno povijesno-kritičkim informacijama o spomenutim tekstovima i njihovim
autorima. Na kraju svakog uvoda nalazi se informacija o izvorima i prevoditeljima, kako
za tekstove uvoda tako i za izvorne latinske tekstove po kojima su rađeni prijevodi djela.
Nakon uvodnog dijela slijede sami spisi, tj. Franjevački izvori podijeljeni na tri odsjeka.
Prvi je odsjek posvećen Sv. Franji Asiškom, a sadrži četiri cjeline: Spise Sv. Franje (I. dio),
Životopise (II. dio); Svjedočanstva (III. dio) i Papinske dokumente o Sv. Franji (IV. dio).
Drugi odsjek posvećen je Sv. Klari Asiškoj, prvoj franjevki, i donosi tri cjeline: Spise
Sv. Klare (V. dio), Životopise (VI. dio) i Dokumente o Sv. Klari (VII. dio). Kao posebnost
ovoga dijela želim spomenuti da je Sv. Klara prva žena u povijesti koja je napisala pravilo
za jednu redovničku zajednicu.
Treći odsjek govori o Trećem redu Sv. Franje te donosi najvažnije normativne tekstove
Franjevačkoga svjetovnog reda (VIII. dio i Dodatak 1), kao i Trećeg samostanskog reda
Sv. Franje (Dodatak 2).
Važno je naglasiti da ovi tekstovi zajedno čine cjelinu i odgovaraju na potrebe sva tri
reda Sv. Franje, jednako redovničkog kao i laičkog krila franjevačke obitelji.
Na kraju ovog djela nalaze se tablice, kazala i bibliografija (sinoptičke tablice, biblijsko kazalo, kazalo osobnih imena, kazala imena mjesta, kazalo pojmova, bibliografija
i sadržaj). Ovaj detaljan i veoma dobro razrađen znanstveni aparat velika je pomoć u
pronalaženju imena, pojmova i mjestā.
Ove Izvore doživljavamo kao pisano svjedočanstvo koje je živjelo niz stoljeća, a koje
odražava snagu, jasnoću i oduševljenje za nasljedovanjem Isusa Krista poput ovo dvoje
Asižana. Oni i danas svojim životima progovaraju mnogim ljudima, a posebno članovima
franjevačke obitelji.
Koliko god nam ovi zapisi pomažu dublje pronicati misterij života velikog sveca, Sv.
Franje, on za nas uvijek ostaje tajna. U tom vidu pročitat ću tekst iz Cvjetića Sv. Franje na
str. 1482, u kojem se govori kako je brat Maseo pitao Sv. Franju zašto za njim svatko ide
i želi ga vidjeti. Maseo je želio iskušati Franjinu poniznosti. Pitao ga je: “Želio bih znati
zašto za tobom idu svi ljudi, zašto te svuda prate, zašto te svatko želi vidjeti, čuti i tebi se
podvrgavati? A ti nisi ni čovjek lijepa tijela, niti posjeduješ veliko znanje, a niti si plemićkog
roda. Zašto, dakle, želi svatko ići za tobom?... Franjo je kleknuo na zemlju, dao Bogu čast
i hvalu i rekao bratu Maseu: Ti si želio saznati zašto sav narod dolazi k meni? Upravo
k meni? Zašto me sav narod prati? Upravo mene? Ja ti mogu odgovoriti: to dolazi od
najvišega Gospodina koji svojim očima gleda dobre i zle. Njegove najsvetije oči nisu našle
na zemlji među grešnicima nevrednijeg, nedostojnijeg i većeg grešnika od mene. Bog je pak
htio učiniti čudo i za to svoje djelo nije našao bjednije stvorenje od mene. Zato je mene
54
PRILOZI
izabrao da postidi plemstvo, oholost i jakost, ljepotu i mudrost ovoga svijeta kako bi svi
upoznali da svaka krepost, jakost i dobrota dolazi od njega, a ne od stvorova, i da se nitko
ne može hvaliti svojim djelima, već ako se tko hvali, neka se hvali u Gospodinu (Jr 9,22; 1
Kor 1,31) kome pripada svaka čast i hvala na sve vijeke”(Cvjet 10).
Vjerujem da iz ovih riječi koje smo upravo čuli, a zapisane su u djelu koju večeras predstavljamo, možemo vidjeti da je ove spise potrebno intenzivno proučavati, čitati ih i, rekla
bih, meditirati, oslanjajući se pritom na Božju pomoć, kako su to činili Franjo i Klara. U
tom smislu ovo je djelo, koliko god može poslužiti kao nezaobilazan izvor u proučavanju
franjevačkih izvora, ujedno i korisna literatura na putu osobne izgradnje duhovnosti.
S. Kata Karadža
Dinamika rada na Franjevačkim izvorima na hrvatskom izdanju
Nikada neću zaboraviti onaj trenutak na sjednici franciskanologa u Zagrebu 7. ožujka
2008. kad me je predsjednik VFZ-a fra Željko Tolić pogledao u oči i upitao: „Fra Pero,
možeš li ti biti koordinator pripreme i izdavanja Franjevačkih izvora?“ Nakon što su se
mnogi učeniji i iskusniji franciskanolozi ispričali da ne mogu i da su prezauzeti obavezama, moja prva pomisao bila je: „Ne, ne mogu ni ja! Pa i ja sam stvarno zauzet drugim
projektom! Osim toga, ja nisam napisao nijednu knjigu! Kako ću se usuditi pristati na to
kad ja tu nemam nikakvog iskustva?!“
A onda mi je munjevito sinula misao koja mi nije dala mira: „Pa mi čekamo na hrvatsko
izdanje Franjevačkih izvora punih 40 godina! Ako sad u ovom trostrukom osamstoljetnom jubileju propustimo ovu prigodu, kad ćemo to ostvariti?!“ Osjetio sam u tom
trenutku da je došao čas kad moram podmetnuti svoja leđa i izreći naglas što mi je bilo
na srcu: „Da, prihvaćam, pod uvjetom da mi vi svi u tom pomognete, jer ja tu, kao što
znate, nemam iskustva.“
Nakon sjednice pristupi mi jedan od subraće i veli: „Jesi li ti svjestan koliki je to posao? Pa
to samo luđak može prihvatiti!“ Odvratio sam: „Jesam, svjestan sam. Prihvaćam da budem
ja taj luđak!“ Evo, prihvatio sam biti luđak sve dosad, i sad nimalo ne žalim zbog toga.
Prvi koraci
Prvi korak na početku bio je skupiti informacije o već urađenim prijevodima i domisliti koncept i metodologiju rada. Obilazio sam naše iskusnije franjevce i franjevke koji
su se bavili prevođenjem i izdavaštvom i, razgovarajući s njima, polako nazirao što mi je
činiti. Registrirao sam 9 prijevoda koji su tiskani kao zasebna izdanja, od čega po jedan fra
Hadrijana Boraka i fra Domagoja Šimunovića, a 7 fra Damjana Damjanovića.
Fra Damjanovom smrću, nažalost, zaustavljen je hvalevrijedan pokušaj prevođenja
i ostalih životopisa Sv. Franje za cijelih dva i pol desetljeća. Za nastavak rada na kompletiranju Franjevačkih izvora na hrvatskom jeziku zaslužna je obljetnica susreta Sv.
Franje s papom Inocentom III. 1209. Što se više približavala proslava te 800. obljetnice
franjevačkog pokreta 2009, to se češće razgovaralo o potrebi prevođenja i tiskanja Franjevačkih izvora na razini Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Predsjednik VFZ-a fra Željko Tolić sazvao je stručnu skupinu franciskanologa 7. ožujka
2008. u Zagrebu i predložio za koordinatora projekta moju malenkost.
55
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
Kao koordinator sastao sam se potom s prevoditeljima 21. rujna 2008. u Zagrebu,
a zatim sam sazvao franciskanologe hrvatskoga jezičnog područja 15. studenog 2008.
u Zagrebu i 5. lipnja 2010. u Sarajevu, kao i Uredničko vijeće Franjevačkih izvora 18.
prosinca 2010. u Zagrebu, da se dogovorimo oko izbora tekstova, dinamike njihove pripreme, kao i da utvrdimo konačni oblik i izgled izdanja. Kroz ovo vrijeme redovito sam
izvještavao VFZ o tijeku rada i predstavljao prijedloge sa sjednica, koje je VFZ razmatrao
i odobravao daljnje korake.
Rad na knjizi trajao je 4 i pol godine, od 7. ožujka 2008. do 17. rujna 2012, kad je
knjiga izišla iz tiska. Nemoguće je iskazati sve one porođajne muke koje su pratile ovaj
pothvat, ali ni radost i ushićenje kad sam uzeo u ruke tek tiskanu knjigu i držao je poput
novorođenčeta još ne vjerujući da je to stvarnost.
Suradnici
Jezično je dorađeno 9 postojećih prijevoda iz 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća: po
jedan fra Hadrijana Boraka i fra Domagoja Šimunovića te 7 fra Damjana Damjanovića.
Angažirano je 18 novih prevoditelja. Među njima je 7 franjevaca: fra Velimir Blažević
(Petrićevac - Banjaluka), fra Stjepan Pavić (Dubrave), fra Marko Ćorić (Visoko), fra Ivica Studenović (Visoko), fra Josip Mrnjavac (Visoko), fra Marinko Pejić (Sarajevo) i fra
Zvonimir Brusač, TOR (Split). S njima su i 2 sestre franjevke: s. Tarzicija Čičmak, klarisa
(Zagreb) i s. Judita Čovo (Split), kao i članica OFS-a: Antica Nada Ćepulić (Zagreb).
Ostali prevoditelji su 7 profesora s Katedre klasičnih jezika zagrebačkog Filozofskog
fakulteta: Vladimir Rezar, Rudolf Barišić, Teo Radić, Neven Jovanović, Irena Bratičević,
Šime Demo i Jan Šipoš, diplomant.
Stručnu ekipu lektora čine: dr. fra Ivan Dugandžić (Čitluk) – za biblijsku lekturu, dr. Ante
Šoljić (Sustipan, Dubrovnik) – za franjevačku lekturu, i dr. Ivo Pranjković (Zagreb) – za
jezičnu lekturu. Tu su i korektorice: Iva Klobučar Srbić i Jasmina Lukec, obje iz Zagreba.
Za grafičko oblikovanje zaslužni su Bruno Abramović (Zagreb), grafički inženjer, Jurica
Puhalović (Zagreb), akademski slikar, i fra Marijan Karaula (Sarajevo), tehnički urednik.
Na izradi kazala radili su Anita Konjicija (Sarajevo) i dr. Dragan Nimac (Zagreb).
Dakle na ovom projektu, uz članove Uredničkog vijeća, radilo je ukupno 27 osoba.
Izazovi
Kroz ovo vrijeme rada poteškoća svih vrsta nije manjkalo, ali nijedna, nasreću, nije bila nerješiva. Spomenut ću neke od izazova, koji su očito neminovni u ovakvom zahtjevnom radu:
- Verbalna podrška: Dok sam tražio prevoditelje među franjevcima latinistima, većina ih se ispričavala kako su prezauzeti i kako moraju završiti već preuzete obaveze.
Najviše me pogađalo kad su mi to govorili oni koji su se zaklinjali da ćemo raditi timski i
da će mi pomoći samo nek’ pristanem biti koordinator.
Kad sam tražio stručnjaka među franciskanolozima da uradi pojmovno kazalo, 17 ih je
odbilo, tek je 18. prihvatio. Koliko molbi, uvjeravanja, strepnji, odbijanja, razočaranja…,
ali i radosti na kraju kad je konačno jedan od njih prihvatio!
- Neiskustvo u ovoj vrsti posla: Prevoditelji, lektori, korektori, grafičari…, svi su
postavljali bezbrojna pitanja i iznosili svoje dvojbe očekujući od mene jasne i precizne
odgovore, a ja, često zatečen, nisam znao što reći. Moljakao bih kasnije iskusnije da mi
pomognu razumjeti u čemu je problem, pa onda s njima iznalaziti rješenja kako bismo
mogli nastaviti posao tamo gdje je zastoj nastao.
56
PRILOZI
- Kompleksnost pothvata: Trebalo je pronaći mnoštvo tekstova u latinskim izvornicima, umnožiti ih, razaslati prevoditeljima, pratiti rad svakog od njih i moljakati svakog
posebice da završi prijevod na vrijeme, te objediniti sve u cjelinu, povezati uvodima i
dodati pomagala.
- Stvaranje nove franjevačke terminologije tijekom prevođenja priča je za sebe.
Mnoge jezične dvojbe nisu mi dale mira. S njima sam lijegao i u snu se budio: kako prereći
određene pojmove i imena koja ne postoje u hrvatskom jeziku na jednostavan, shvatljiv
i prihvatljiv način?!
- Usuglašavanje kratica Franjevačkih izvora: Nakon prijevoda naslova Spisa i
Životopisa Sv. Franje i Sv. Klare uslijedila je iscrpljujuća dvogodišnja diskusija da usuglasimo zajednički standard koji svi franciskanolozi prihvaćaju.
- Probijanje planiranih rokova: Nakon dogovora s prevoditeljima o datumima
završetka prijevoda nekolicina ih se nije držala zadane riječi pa su odugovlačili. Jedan je
tako probio rok čak za dvije godine pa sam bio prisiljen otkazati mu i povjeriti prevođenje
drugomu koji je to uradio, nasreću, za tri mjeseca.
- Uvjetovanost odlukama VFZ-a: Vijeće franjevačkih zajednica čine svi poglavari i
poglavarice koji se sastaju dva puta godišnje i donose najvažnije odluke. Međutim odluke
u ovom poslu morale su se donositi žurno i u hodu i nisu mogle čekati po pola godine na
njihovu sjednicu. To je stvaralo napetost i kočilo rad.
Najteže me je pogodila odluka VFZ-a da, zbog obujma knjige i uštede novca, izbacimo najstariju franjevačku kroniku iz XIII. st. fra Tome Eklestonskog, kao i ostale važne
dokumente: Kroniku V. križarske vojne Ernoula i Bernarda le Trésoriera (1227–1229) te
Pravilo pape Urbana IV. (1263).
- Provjera i ispravljanje teksta pred tiskanje: Osam puta smo tehnički urednik i ja
pročešljali tekst od preko 2.000 stranica kako bismo sveli pogreške na minimum, tri puta
u elektronskoj formi i pet puta u tiskanoj. To je bilo uistinu iscrpljujuće, ali nismo željeli
riskirati. Sve smo učinili da pogrešaka bude što manje.
Originalnost
U usporedbi s drugim svjetskim izdanjima, ono što naše hrvatsko izdanje čini posebnim, a što nijedno drugo nema, jesu tri stvari:
1. Četrnaest redaka Prvog pisma vjernicima Sv. Franje na glagoljici. Uz jedini
srednjovjekovni manuskript iz Volterre koji donosi ovaj tekst, Ivančićev zbornik,
s početka XV. st., je drugi manuskript koji donosi dio ovog pisma na hrvatskom
jeziku.
2. Kompletnost tekstova koji obuhvaćaju sva tri reda franjevačke obitelji te koji
predstavljaju zaokruženu cjelinu i jednako se tiču kako redovničkog tako i svjetovnog
krila franjevačke obitelji.
3. Digitalno izdanje Franjevačkih izvora u obliku mrežne stranice. Ova mrežna stranica bit će dostupna svima, bez obzira na različite preglednike i uređaje iz kojih se otvara;
vrlo je jednostavna za pretraživanje i za kopiranje sadržaja.
Zahvala
Preduga je lista svih onih kojima bih želio zahvaliti. Na prvom mjestu zahvalu zaslužuje Vlada Republike Hrvatske koja je prepoznala važnost projekta Franjevačkih izvora
i financijski ga potpomogla.
57
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
Hvala Predsjedništvu VFZ-a: fra Ivanu Sesaru, s. Ivanki Mihaljević i fra Ljudevitu
Maračiću, kao i tajniku Vijeća gosp. Anti Matkoviću, za aktivnu suradnju i blagovremene
odluke jer bez njihove pomoći ne bismo uspjeli.
Velika hvala Upravi Provincije Bosne Srebrene na čelu s provincijalnim ministrom fra
Lovrom Gavranom koji mi je bio potpora u svim poteškoćama.
Zahvalu dugujemo našim prevoditeljima i prevoditeljicama, lektorima, kao i svima
ostalima koji su radili na tekstovima, uključujući i kazala, za njihov strpljiv i predan rad.
Na kraju jednu osobu ipak moram izdvojiti. To je tehnički urednik Franjevačkih izvora
fra Marijan Karaula. Njemu upućujem posebnu zahvalu jer je gotovo svakodnevno brižno
pratio rad i strpljivo odgovarao na moja bezbrojna pitanja i nedoumice. Svojim bogatim
uredničkim iskustvom i znanjem, ne štedeći ni vremena ni truda, pomagao mi je u iznalaženju najprihvatljivijih rješenja, i zato je ponajzaslužniji za reprezentativan izgled ove knjige.
Vjerujem da su ovi Franjevački izvori uistinu vrela iz kojih ćemo crpiti sve dublje
izvornost naše franjevačke karizme kako bismo je vjernije zaživjeli.
Fra Pero Vrebac
Uz Godinu vjere
Dekret o potpunom oprostu za Godinu vjere
Apostolska pokorničarna objavila je u petak 5. listopada Dekret kojim se povodom
Godine vjere vjernicima podjeljuje potpuni oprost, a koji se može zadobiti od dana otvorenja Godine vjere (11. listopada 2012) pa sve do dana njezina zatvaranja (24. studenoga
2013).
URBIS ET ORBIS
DEKRET
Darom svetih oprosta obogaćuju se posebne pobožnosti koje će se provoditi tijekom
Godine vjere
Za dan pedesete obljetnice svečanog otvorenja Drugoga ekumenskoga vatikanskog
koncila, kojemu je blaženi Ivan XXIII. „dodijelio kao glavnu zadaću bolje čuvati i predstaviti dragocjeni poklad kršćanskog nauka, kako bi ga se učinilo dostupnijim Kristovim
vjernicima i svim ljudima dobre volje“ (Ivan Pavao II, Apost. konst. Fidei Depositum, 11.
listopada 1992: AAS 86 [1994] 113), vrhovni svećenik Benedikt XVI. odredio je početak
Godine koja će osobito biti posvećena ispovijedanju prave vjere i njezinu ispravnom
tumačenju, putem čitanja, ili, još bolje, pobožnog razmatranja Koncilskih dokumenata i
članaka Katekizma Katoličke crkve, koji je Blaženi Ivan Pavao II. objavio trideset godina
od početka Koncila, s jasnom nakanom „potaknuti vjernike na bolje prianjanje uz njega i
promicanje njegova poznavanja i primjene“ (Isto, 114).
Već godine Gospodnje 1967, u spomen na devetnaest stoljeća mučeništva apostola
Petra i Pavla, sličnu Godinu vjere proglasio je sluga Božji Pavao VI, „kako bi potvrdio u
svečanoj ispovijesti vjere kako bitni sadržaji koji već vjekovima čine baštinu svih vjernika
trebaju biti potvrđeni, shvaćeni i produbljivani na uvijek nov način kako bi se pružalo
svjedočanstvo u skladu s povijesnim prilikama koje su različite od negdašnjih“ (Benedikt
XVI, Apost. pismo Porta Fidei, br. 4).
58
PRILOZI
U ovo naše vrijeme vrlo dubokih promjena, kojima je izloženo čovječanstvo, Sveti Otac,
proglašavanjem ove druge Godine vjere, kani pozvati Božji narod, kojemu je sveopći pastir, kao
i braću biskupe čitavog svijeta „da se pridruže Petrovu nasljedniku, u vrijeme duhovne milosti
koju nam Gospodin daje, da bismo se spomenuli dragocjenog dara vjere“ (Isto, br. 8).
Svim vjernicima će biti dana „prilika ispovijedati vjeru u uskrslog Gospodina… u
katedralama i u crkvama u cijelom svijetu; u [njihovim] kućama i u [njihovim] obiteljima,
tako da svatko uzmogne osjetiti snažnu potrebu bolje upoznati i budućim naraštajima
prenositi neprolaznu vjeru. Redovničke zajednice, jednako kao i župne zajednice, kao
i sve stare i nove crkvene stvarnosti, zacijelo će, u ovoj Godini, znati iznaći način da
javnom učine ispovijest Vjerovanja“ (Isto).
Osim toga, svi vjernici, pojedinačno i zajednički, bit će pozvani davati otvoreno svjedočanstvo vlastite vjere pred drugima u posebnim okolnostima svakodnevnog života:
„sama društvena narav čovjeka traži da unutarnje vjerske čine izrazi na izvanjski način,
da u vjerskoj stvari komunicira s drugima, da svoju religiju ispovijeda na društveni način“
(Deklaracija Dignitatis humanae, 7. prosinca 1965; hrv. prijevod iz: Drugi vatikanski
koncil, Dokumenti, KS, str. 473).
Budući da se prije svega radi o razvijanju u najvišem stupnju – koliko je moguće na ovoj
zemlji – svetosti života i, prema tome, o postizanju, u najvišem stupnju, čistoće duše, od velike
koristi bit će veliki dar oprosta, koji Crkva, na temelju vlasti dodijeljene joj od Krista, pruža
svima onima koji, da bi ga zadobili, uz obvezne odredbe izvrše i posebne propise. „Oprostom
– učio je Pavao VI. – Crkva, koristeći svoju vlast poslužiteljice Otkupljenja izvršenog od Krista
Gospodina, prenosi vjernicima sudjelovanje ove Kristove punine u zajedništvu svetih, pružajući im u najširoj mjeri sredstva za postizanje spasenja“ (Apost. pismo Apostolorum Limina,
23. svibnja 1974.: AAS 66 [1974] 289). Tako se očituje “blago Crkve”, čije „daljnje umnažanje
čine i zasluge Blažene Majke Božje i svih izabranih, od prvog do posljednjeg pravednika“
(Klement VI, Bula Unigenitus Dei Filius, 27. siječnja 1343).
Apostolska pokorničarna, koja ima dužnost uređivati ono što se odnosi na podjeljivanje i primjenu oprosta, kao i poticati duh vjernika na ispravno poimanje i gajenje pobožne
želje za njegovim zadobivanjem, uz potporu Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije, u pažljivom razmatranju Note s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere
Kongregacije za nauk vjere, sa svrhom zadobivanja dara oprosta za vrijeme Godine vjere,
utvrdila je sljedeće odredbe, izdane u suglasnosti s nakanom vrhovnog svećenika, da bi
vjernici bili više potaknuti na poznavanje i na ljubav prema nauku Katoličke crkve te iz
njega postigli što izobilnije duhovne plodove.
Za čitavo vrijeme trajanja Godine vjere, tj. od 11. listopada 2012. do 24. studenog
2013, moći će zadobiti potpuni oprost od vremenitih kazni za vlastite grijehe, podijeljen
po milosrđu Božjem, koji se može namijeniti za duše preminulih vjernika, svaki pojedini
vjernik koji se iskreno pokaje, propisno ispovjedi, sakramentalno pričesti, i koji izmoli
molitve na nakane vrhovnog svećenika, i to:
a) svaki put kad bude sudjelovao na najmanje tri propovijedi tijekom svetih misija, ili
na najmanje tri predavanja o Dokumentima Drugog vatikanskog koncila i o člancima
Katekizma Katoličke crkve, u bilo kojoj crkvi ili prikladnom mjestu;
b) svaki put kad u obliku hodočašća posjetite Papinsku baziliku, kršćanske katakombe,
katedralnu crkvu, sveto mjesto određeno od mjesnog ordinarija za Godinu vjere (npr.
među manjim bazilikama i svetištima posvećenima Blaženoj Djevici Mariji, svetim apostolima i svetim zaštitnicima) i tamo sudjelujete na nekom svetom obredu ili se barem
59
Marija među nama, prosinac 2012, br. 4/152
kroz neko prikladno vrijeme zadržite u sabranosti s pobožnim razmatranjima, završavajući molitvom Očenaš, Ispovijesti vjere u bilo kojem odobrenom obrascu, zazivima
Blaženoj Djevici Mariji i, ovisno o slučaju, svetim apostolima i zaštitnicima;
c) svaki put kad budete, u dane određene od mjesnog ordinarija za Godinu vjere (npr. na
Gospodinove svetkovine, na svetkovine Blažene Djevice Marije, na blagdane svetih apostola i
zaštitnika, na Katedru Sv. Petra), u bilo kojem svetom mjestu sudjelovali na svečanom euharistijskom slavlju ili liturgiji časova, dodajući Ispovijest vjere u bilo kojem odobrenom obrascu;
d) na dan, slobodno izabran tijekom Godine vjere, pobožnog posjeta krstionici ili
drugom mjestu na kojem je primio sakrament krštenja, ako obnovi krsna obećanja u bilo
kojoj odobrenoj formuli.
Dijecezanski i eparhijski biskupi, te oni koji su po pravu njima izjednačeni, na najprikladniji dan tog vremena, u prigodi glavnog slavlja (npr. 24. studenog 2013, na svetkovinu
Krista Kralja, kojom se zaključuje Godina vjere) moći će podijeliti papinski blagoslov s
potpunim oprostom, koji mogu zadobiti svi vjernici koji taj blagoslov pobožno prime.
Vjernici koji se iskreno pokaju, a koji neće moći sudjelovati na svečanim slavljima
iz ozbiljnih razloga (kao, prije svega, sve redovnice koje žive u samostanima u trajnoj
klauzuri, anahoreti i pustinjaci, zatvorenici, stare osobe, bolesnici, kao i oni koji, u bolnici
ili drugim lječilišnim mjestima, trajno skrbe o bolesnicima…), zadobit će potpuni oprost,
pod jednakim uvjetima, ako, duhom i mislima povezani s prisutnim vjernicima, osobito u
trenucima u kojima će riječi vrhovnog svećenika ili dijecezanskih biskupa biti prenošene
putem televizije i radija, izmole u vlastitoj kući ili tamo gdje ih zapriječenost zatekne (npr.
u kapeli samostana, u bolnici, u ustanovi za skrb, u zatvoru…) Oče naš, Ispovijest vjere
u bilo kojem odobrenom obrascu, i druge molitve u skladu sa svrhom Godine vjere,
prikazujući svoja trpljenja ili nevolje vlastitog života.
Kako bi pristup sakramentu pokore i zadobivanju božanskog oproštenja po vlasti Ključeva bio pastoralno olakšan, mjesni ordinariji su pozvani kanonicima i svećenicima koji će, u
katedralama i crkvama određenima za Godinu vjere ispovijedati vjernike, podijeliti povlastice
ograničene za unutrašnje područje, za vjernike istočnih Crkava, u skladu s kan. 728 § 2 CCEOa, a u slučaju eventualne rezerve, s kan. 727, osim, kako je očito, za slučajeve navedene u kan.
728 § 1; za vjernike Latinske crkve, povlastice u skladu s kan. 508 § 1 CIC-a.
Ispovjednici, nakon što upozore vjernike na težinu grijeha kojima je pridržana rezerva ili
cenzura, odredit će prikladne sakramentalne pokore, takve da ih se, što je više moguće, dovede
na čvrsto pokajanje i, ovisno o prirodi slučaja, naložiti im naknadu eventualnih skandala i šteta.
Pokorničarna toplo poziva preuzvišene biskupe, kao nositelje trostruke službe
(munus) poučavanja, upravljanja i posvećivanja, da vode brigu o jasnom objašnjavanju
ovdje iznijetih načela i odredbi za posvećivanje vjernika, na osobit način vodeći računa
o okolnostima mjesta, kulture i tradicije. Kateheza prilagođena naravi svakog pojedinog
naroda moći će jasnije i s većom živošću predložiti razumu i čvršće i dublje ukorijeniti u
srca želju za ovim jedinstvenim darom, postignutim po zaslugama posredovanja Crkve.
Ovaj Dekret ima valjanost jedino za Godinu vjere. Neovisno o bilo kakvoj protivnoj
odredbi.
Dano u Rimu, u sjedištu Apostolske pokorničarne, 14. rujna 2012, na Uzvišenje Svetog križa.
Manuel kard. Monteiro de Castro
Viši pokorničar
Mons. Krzysztof Nykiel regent
60

pisma Jeana Vaniera

Letak - Ured za crkvenu glazbu varaždinske biskupije

SJEĆANJE NA PROFESORA NIJAZA ŠUKRIĆA Nijaz Šukrić, četvrto

[A] VJERA (KKC 1814 – 1816) OPIS KREPOSTI: Vjera je

Opširnije! - "ŠIROKI BRIJEG"

OSLONI SE NA KRIŽ, GOSPODINOV JE! Srdžba i ljutnja može do te

S A D R Ž A J - Školske sestre franjevke

File - Hrvatsko kulturno društvo Maribor

Marija među nama, listopad 2010