CROATA Poštnina plačana pri pošti 2116 Maribor GLASILO HRVATSKOG KULTURNOG DRUŠTVA U MARIBORU 2000 Maribor, Partizanska 12, web:www.hkd-mb.si Prosinac 2012 - broj 29 - godina X Sadržaj CROATA 03 Marko Mandir Uvodna riječ 04 vlč. Marko Zadravec Božićna poruka 05 Božićna priča Teodor Vočanec Hrvatska nastava u Mariboru 06 Koraljka Čeh Proslava Dana državnosti 08 iz Glasa Koncila Komemoracija u Dobravi 09 Gojko Turudić Šahovska sekcija HKDM 10 Koraljka Čeh S kulturom pod ruku Hrvati kao dio Europske prijestolnice kulture 12 Teodor Vočanec Poplava na području Cestice Marko Mandir Sto ljudi sto ćudi 13 HKDM Pozivnica izložba Hrvaški slikarji naive 14 iz Večernjeg lista Klapsko pjevanje na UNESCO-ovu popisu nematerijalne baštine Uredništvo Prelom i tisak Nakladnik Koraljka Čeh Marko Mandir www.grafis.si Hrvatsko kulturno društvo u Mariboru Časopis Hrvatskog kulturnog društva u Mariboru Partizanska cesta 12, 2000 Maribor, Slovenija, E-mail: [email protected],Web: www.hkd-mb.si TRR: 10100-0044564123 Pri: Banka Koper d. o. o. Glasilo je financirano od strane Javnega sklada RS za kulturne dejavnosti. 2 Prosinac 2012 - broj 29 - godina X CROATA Uvodna riječ Drage sunarodnjakinje i sunarodnjaci, drage sugrađanke i sugrađani! Ovih dana Maribor zaključuje program zacrtan u okviru projekta Evropska prijestolnica kulture. Nikad ne bih rekao da će ta izjava zazvučati tako ironično kao poslije jučerašnjih prosvjeda. Moj sin Roko mi je jučer izdeklamirao: »Ringa-ringa raja, Kangler pa nagaja, radar zagori, Kangler gotof si.« I sad mi recite da djeca ne prate što se događa u svijetu. Jutros smo krenuvši u školu prošli pokraj općine. Velika, crna mrlja prekrivala je gotovo cijelu zebru na pješačkom prijelazu između Hutterove zgrade i općine. Dok smo čekali autobus razmišljao sam hoću li mu ili ne pokazati razbijene prozore i žaluzine, fasadu umazanu jajima i bojom, razvaljeni štand za žurnal ili granitne kocke, koje uredno poslagane u žardinjere čekaju da ih netko položi natrag u pločnik preko puta. Odlučio sam da ću tom osnovnoškolcu ipak pokazati ono što on u svojoj zaigranosti inače ne bi primijetio. Pokušao sam mu objasniti tko bi mogla biti ta osoba koja se odlučila na takav vandalizam. Anarhistički potplaćeni ultraljevičar? Molim vas lijepo! Osuđujući svako nasilje, opisao bih vam prijatelja iz naše klape Dalmari, koji je aktivno uključen u prosvjede od njihovih samih početaka (vidio sam ga na više fotografija u medijima, kako u prvim redovima prkosi policajcima; vjerujem mu da nije onaj koji je čupao granitne kocke iz tla – po prirodi je nenasilan). Grega Potisk je mlad, obrazovan i nezaposlen državljanin; time je socijalno ugrožen i dozlogrdilo mu je biti žrtva onog tihog i suptilnog nasilja, koje sustavno provodi kleptokratski sistem koji, u sprezi sa krupnim kapitalom, rastače mukom izgrađenu socijalnu državu. Evropska prijestolnica kulture je sve ovo vrijeme fermentirala nezadovoljstvo. Hrabar čin hrvatskog pravosuđa da osudi bivšeg premijera je po mome poslužio kao katalizator za današnje nerede; kao urbani Mariborčanin usudio bih se reći i to da je - dugoročno gledano - EPK ispunila svoj cilj. Dragi moji sunarodnjaci - pečalbari, u kakvim to zanimljivim vremenima živimo! Ako se samo prisjetimo događaja iz druge polovice studenoga, koji su se imali dogoditi u napaćenoj nam i opljačkanoj Lijepoj našoj, imamo pravo biti zadovoljni i ponosni; dapače, slijed svih ovih događaja na ovim prostorima nas obvezuje na optimizam, unatoč sivilu koje nas okružuje. Tekstovi koji slijede u našoj adventskoj Croati zasigurno će to potvrditi. Svjestan činjenice da kao kulturno Društvo ne smijemo zauzimati nikakav politički stav, ipak sam kao državljanin zadovoljan izborom novog predsjednika Republike Slovenije. Siguran sam da takav stav dijeli i jedna bivša premijerka iz susjedstva. Jednako tako, nadam da je ratificirani arbitražni sporazum, kojeg su njih dvoje potpisali samo početak jednog novog, ideološki i nacionalistički neopterećenog poglavlja među dvama susjednim narodima. Veliki su događaji još pred nama: sredinom ljeta slijedeće godine konačno ulazimo u EU i to uzdignuta čela. Prilika je to za nas, slovenske Hrvate da našoj domovini iskažemo primjerenu dobrodošlicu u kuću evropskih naroda (iako se čini da se već urušava, EU je još uvijek u izgradnji). Istaknuo bih da tim povodom organiziramo Drugi sabor hrvatske kulture u Mariboru, 18. svibnja 2013., o čemu ćete biti blagovremeno obaviješteni. Drage mariborske Hrvatice i Hrvati! Pozivam vas da nam na našoj internetskoj stranici www.hkd-mb.si pošaljete vašu e-mail adresu, kako bi vas što učinkovitije mogli obavještavati o događajima vezanim za Hrvate u Mariboru. Nasmijmo se u brk recesiji i asimilaciji i dajmo se malo organizirati. Također vas pozivam da priloženu uplatnicu ispunite kako bi uplatili članstvo za 2013. godinu (15 eura za člana + 1 euro za supruga ili suprugu). Uplatom čla- narine se identificirate kao aktivni članovi našeg Društva i ujedno potpomažete sve naše aktivnosti, a bit će ih po ključu: koliko para, toliko muzike. Svaki uplaćeni iznos iznad 16 eura biti će smatran kao predragocjena donacija, na kojoj Vam se već unaprijed iskreno zahvaljujemo. Želim vam mirne i blagoslovljene blagdane, sa iskrenom željom da mariborske granitne kocke mirno počivaju daleko od prozorskih stakala i policijskih kaciga. Marko Mandir, predsjednik HKDM web: www.hkd-mb.si 3 CROATA Dušobrižnička misao Zahtjevi godine vjere i u životu HKM Alojzije Stepinac Ovo je pismo napisano na godišnjicu proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Zazivajući zagovor svetaca i svetica, srce nam je okrenuto prema nebeskoj Majci, koja je blažena zbog svoje vjere. Blagoslivljam svakoga od vas koji u crkvi sluša ove riječi i sve članove vaših obitelji, kao i poznanike do kojih će o vašoj prisutnosti doprijeti moj blagoslov. Vaš nadbiskup, kardinal Josip Bozanić: 1. Zašto Godina vjere? Godina vjere otvorena je 11. listopada, na pedesetu obljetnicu početka Drugoga vatikanskog koncila i na dvadesetu obljetnicu proglašenja Katekizma Katoličke Crkve i traje sve do 24. studenoga 2013. godine. Slavlje otvorenja smješteno je u Trinaestu opću Biskupsku sinodu u Rimu koja je okupila biskupe iz cijeloga svijeta, da bi razmatrali pitanja nove evangelizacije. Ova Godina vjere poziva nas da ponovno otkrijemo Radosnu vijest koju nam je darovao Isus Krist. U toj vjeri spoznajemo misterij Isusove muke, smrti i uskrsnuća kao puninu Božje Ljubavi. Taj dar vjere pozvani smo otkrivati, naviještati i svjedočiti u svakidašnjem životu. 2. Poznavanje kršćanske vjere i njezino življenje u Crkvi. Da bi kršćansku vjeru mogli živjeti i svjedočiti potrebno ju je najprije upoznati. Ne možemo nešto voljeti i živjeti te prenostiti drugima ako to ne poznajemo dovoljno. Temelj za upoznavanje vjere je Katekizam Katoličke Crkve. Poznajemo li ga dovoljno? Godine vjere nema bez crkvenosti. Crkva i vjera su usko povezane i nema kršćanstva bez Crkve. Isus Krist je ustanovio Crkvu, On ju i danas čini. Bez Crkve svatko bi mogao Boga i vjeru skrojiti po svojem mjerilu. Svaki pokušaj vjerovanja bez Crkve završio je i odbacivanjem vjere. 3. Prenošenje vjere novim naraštajima i važna zadaća obitelji. Mladi s oduševljenjem traže Boga. Prirodno ozračje u kojem se vjera „uči“ jest obitelj. Zato je briga za obitelj ujedno i briga za vjeru. Ova je godina vjere iznimna prilika da se vjera živi: a) u karitativnom djelovanju, b) u proučavanju Katekizma Katoličke Crkve i dokumenata II. vatikanskog koncila, c) u molitvama i liturgijskim slavljima, d) u obiteljskom zajedništvu. 5. Konkretni zadaci u „Godini vjere“. a) Molitva Vjerovanja u crkvama, obiteljima i zajednicama. b) Organiziranje župne kateheze za sve uzraste djece, mlade i za odrasle. c) Svjedočenje krsne vjere. Biti apostoli današnjice. 6. Vjera kao „dar Božji“ i zaključna riječ. „Bog je tako ljubio svijet da je poslao svoga Sina, da nitko tko u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni…“ (Iv 3,16) U obredu krštenja čujemo riječi: „To je naša vjera. To je vjera Crkve. Nju ispovijedamo njome se dičimo…“ Ova je godina prilika da se pitamo koliko je ta vjera uistinu naša i koliko se njome dičimo, koliko nam je ponos; što smo za nju spremni žrtvovati i uložiti? Prihvatimo Papin poziv i s radošću živimo godinu vjere. Osluškujmo Božju riječ i razmatrajmo osobno i zajedno o temljnim sadržajima kršćanske vjere. Otkrijmo kako vjera čini naš život ljepšim; izgrađuje i obnavlja odnose među ljudima; čuva smisao ljudskoga rada i napora oko općega dobra, kao i zauzetosti u odgoju i obrazovanju; podupire u kušnjama bolesti i trpljenja; oplemenjuje otkrivanje Božjih zakonitosti u svijetu i daje nadahnuće umjetnicima; svojim svjetlom nas nosi onkraj znakova smrti, otvarajući nam radost vječnosti. Dragi vjernici HKM ALOJZIJE STEPINAC budimo vjerodostojni Isusovi svjedoci evanđelja. To od svega srca želi i za to moli vaš vlč. Marko Zadravec, dušobrižnik. Hrvatska misa polnoćka služit će se u isusovačkoj kapeli na Ljubljanskoj cesti, kad odkuca ponoć. Svi ljudi dobre volje ste od srca dobrodošli! vlč. Marko Zadravec Drage Hrvatice i Hrvati, dragi prijatelji našeg naroda, želimo vam čestit Božić i svako dobro u 2013. godini! 4 Prosinac 2012 - broj 29 - godina X CROATA Dušobrižnička misao Božićna priča Jedan mali dječak bio je za božićnih blagdana u posjeti kod svog djeda. Promatrao je djeda kako rezbari jednu figuru za jaslice. Druge figurice iz božićne priče već su bile spremne na stolu. Dječak je bio umoran, položio je ruku na stol i dok je sve to gledao, utonuo je u san. U snu su sve ove figurice oživjele i on se našao među njima. Otišao je u betlehemsku štalicu da vidi malog Isusa. “Htio bih od tebe dobiti tri stvari “, reče mali Isus. Dječak žustro upita: “Moju novu kabanicu, moj električni vlak, moju lijepu knjigu sa šarenim slikama?” “Ne”, odvrati mali Isus, “to mi ne treba. Htio bih od tebe nešto drugo! – Pokloni mi svoj zadnji pismeni sastav iz hrvatskog jezika!” reče tiho mali Isus. Dječak će uplašeno: “Ali ispod njega je učiteljica napisala nedovoljan!” “Upravo ga zato hoću imati. Hoćeš li mi uvijek donositi sve ono ispod čega piše nedovoljan?” “Rado”, odgovori dječak. – “Kao drugo, htio bih od tebe tvoj lončić za mlijeko!” “Ali njega sam razbio!””Hoćeš li mi uvijek donositi sve što se u tvom životu bude razbilo?” upita mali Isus. “A sad moja treća želja: Moraš mi još donijeti odgovor koji si dao svojoj majci kad se raspitivala o lončiću za mlijeko.” Tada dječak gorko zaplače i zajeca: “Lagao sam joj kad sam rekao da je pao. Istina je da sam lončić namjerno bacio na pod.” “Da, uvijek mi moraš donositi svoje laži, svoju tvrdoglavost, svoju zloću kako bih ti mogao pomoći i oprostiti, iscijeliti te i promijeniti!” Tada se dječak probudio i odmah je znao zašto je Bog postao čovjek i zašto se Isus rodio kao Spasitelj: da bi sve što je nedostatno, slomljeno i zlo mogao iscijeliti i preobraziti. “Da, Sin čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno.” (Luka 19,10) Hrvatska nastava u Mariboru Druga godina našeg druženja s Hrvatskom dopunskom nastavom u Mariboru započela je dosta dobro. U OŠ Angela Besednjaka prijavio se u odnosu na prošlu godinu puno veći broj učenika. Uz prošlogodišnje polaznike nastave priključili su nam se još i učenici trećih i četvrtih razreda, te nas je sada jedanaest. Ali ono što mene posebno zabrinjava jest da veći interes pokazuju učenici slovenskog podrijetla nego učenici čiji su roditelji Hrvati, a na veliko zaobilaze tu nastavu namijenjenu njima. I to uglavnom zbog svojih roditelja. Nažalost moram spomenuti jednu krajnje neugodnu situaciju koju sam doživio radeći u Sloveniji. Djevojčica koja vrlo teško uspostavlja komunikaciju sa slovenskim učiteljima u jednoj osnovnoj školi u Sloveniji, a čija oba roditelja su došla nedavno iz Hrvatske, bila je oduševljena idejom da može i u Sloveniji barem dva sata tjedno pričati hrvatskim jezikom u školi. I naravno uzima pristupnicu za hrvatsku nastavu. Da bi sljedeći tjedan došla na nastavu i upitala me da li smije ona dolaziti na nastavu bez saznanja njezinih roditelja, jer oni je ne žele upisati na nastavu. Mislim da je bilo koji komentar na ovaj događaj suvišan. Ali se ipak nadam da ćete se zapitati i barem malo razmisliti o ovome. U II. gimnaziji u Mariboru također smo nastavili sa nastavom, ali u puno manjem broju nego proš- le godine. Sada ima svega četiri polaznika. Mislim da je već polako nepotrebno vas podsjećati da se novi učenici mogu javiti bilo kada i uključiti se u nastavu kojoj je cilj očuvanje hrvatskog identiteta u zemlji koja je tako blizu, a opet tako daleko. Želim Vam svima ugodne praznike i uspješnu Novu godinu! Teodor Vočanec Ovoga lipnja su nam polaznice nastave hrvatskog jezika i kulture upriličile ljupki nastup prilikom dodjele svjedodžbi u prostorima našeg Društva. web: www.hkd-mb.si 5 CROATA Dan državnosti Proslava Dana državnosti Naši zaslužni mariborski Hrvati Razgovor ugodni pjevača i fotografa Bliži se Božić. Uz prve pahulje i mraz u nas se polako uvlači neki osjećaj topline, zajedništva i htjeli ili ne, razmišljamo o godini koja se polako bliži kraju, rezimirajući događaje koji su je obilježili i kojih smo dio bili i mi sami. Jedan od najvažnijih događaja Hrvatskog kulturnog društva u Mariboru bila je proslava Dana državnosti, ovoga puta na nešto drugačiji način. Naime, želeći unijeti neke promjene, okupiti što više članova i prijatelja društva, a svjesna teške ekonomske situacije i novih generacija koje traže nešto novo, osmišljen je kulturan domjenak. Ideja se svidjela vodstvu društva , a o tome koliku moć ima sloga svjedoči pomoć bliske prijateljice i velike simpatizerke Hrvatske, producentice Andreje Iljaš iz Hiše idej, koja nam je pomogla u realizaciji dovevši među nas doajene hrvatske glazbene estrade Zdenku Kovačiček i Miru Ungara. Korak po korak i uz pomoć raznih dobrih i dragih ljudi, sada već možemo tvrditi, vrlo uspješno smo proslavili taj važan dan. U dvorištu Vinaga, uz biranu kapljicu pozdravila nas je dalmatinska pisma klape HKDM-Dalmari, a nakon toga uslijedila je odlična zabava uz ples i nastup već spomenutih legendi Zdenke Kovačiček i Mire Ungara. Susreli su se tu stari znanci, zagrlili dobri prijatelji, pjevali su zajedno Hrvati i Slovenci šireći univerzalnu ideju o razumijevanju i ljubavi, poštovanju i suradnji. I nismo se zaustavili na tome. Jedna ideja vodi k drugoj, riječ k riječi, svatko pomogne koliko može i zna, zato se nadamo da će takva druženja postati ono čemu se veselimo svake godine iznova, a u godini koja slijedi znamo da ćemo imati što slaviti. Koraljka Čeh Voditeljica Dubravka Lovrec - Jajčevič Dio atmosfere u dvorištu Vinaga 6 Vlč. Marko Zadravec sa članovima klape Dalmari Prosinac 2012 - broj 29 - godina X CROATA Dan državnosti Susret generacija Klapa Dalmari i Mateja Štrabuc u Vinagovi klijeti Dio ugođaja u dvorištu Vinaga Zdenka Kovačiček sa obožavateljicama Sami dobri ljudi “I did it my way ...” Aktivni članovi HKDM Zdenka i Miro, hvala vam web: www.hkd-mb.si 7 CROATA Pozivnica Komemoracija na Dobravi Hrvatsku katoličku misiju bl. Alojzija Stepinca u Mariboru u nedjelju 21. listopada pohodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak koji je tom prigodom predvodio misu u crkvi sv. Alojzije Gonzage. U koncelebraciji su bili i izaslanik nadbiskupa Marjana Turnšeka generalni vikar Mariborske nadbiskupije kanonik Janez Lesnika, rektor bogoslovije u Zagrebu Anđelko Košćak te domaćin Marko Zadravec, voditelj misije, a pjevanje je predvodio zbor varaždinske katedrale »Chorus liturgicus«. Tom je prigodom biskup blagoslovio zastavu HKM-a »Maribor« s likom bl. Alojzija Stepinca. U prepunoj crkvi sv. Alojzija je misi nazočio i g. Antunović Petar, predsjednik Saveza hrvatskih društava u Sloveniji ku je rekao: »Dragi naši pokojnici koji ste ovdje stradali negdje u proljeće i ljeto 1945. godine, o vama nemamo podatke. Ne znamo datum vaše smrti, ne znamo koliko ste imali godina. Znamo po iskopanim kostima i nekim predmetima da su neki od vas bili vojnici, neki su bili djeca, među vama bilo je žena, pronađeno je mnoštvo civilnih predmeta: križeva koje ste nosili oko vrata, krunica koje ste tih dana žarko molili, vjenčanih prstena kojim ste Nakon mise svi okupljeni uputili su se na novo mariborsko groblje Dobrava, u blizini Tezenskoga Gozda gdje je u memorijalnom centru održana zajednička molitva te su upaljene svijeće u spomen za sve nevine žrtve totalitarnih režima. U molitvi je sudjelovalo dvjestotinjak ljudi, među kojima su, uz ostale, bili i hodočasnici s dva autobusa s područja Varaždina i Zagreba te autobus Hrvata koji žive u Sloveniji. Također su sudjelovali predstavnici drugih vjerskih zajednica. Na groblju Dobrava je u memorijalnom centru održana zajednička molitva te su upaljene svijeće u spomen za sve nevine žrtve. U prigodnom nagovoru biskup Mrzljak rekao je da se uoči blagdana Svih svetih i Dušnoga dana pohađaju mjesta gdje počivaju zemni ostaci pokojnika, te se moli na uređenom grobnom humku ili grobnici s imenom i prezimenom pokojnika. »No, danas smo okupljeni na mjestu gdje počivaju zemni ostaci mnogih pokojnika. Neću spominjati nikakve brojke, jer da je i samo jedna osoba, dostojna je našega sjećanja i naše molitve. Rado bismo čuli imena onih čiji zemni ostaci ovdje počivaju...« U nastav8 označili bračnu vjernost i jedinstvo, a mnogi od vas bili su nasilno rastavljeni i odvođeni u nepoznato. Mogli bismo za neke od vas upisati i uzrok smrti, jer su vam na lubanji rupe od metaka ili ste možda u nekoj ‘hudoj jami’ umrli strašnom smrću od gušenja i gladi. Tko je odgovoran za vaše stradanje, vašu smrt?! To je pitanje na koje već dugo i uzalud čekamo javni odgovor. Čini se da za taj strašni zločin nitko nije odgovoran. Odmah nakon zločina neki su se time hvalili, o tome pisali knjige, ali u posljednje vrijeme, otkad su vaše kosti progovorile i još uvijek govore, pamćenje ih više ne služi. Neki i dan-danas opravdavaju te zločine i ne žele ih priznati. Žele ih prešutjeti i zato vaše grobove nazivamo ‘prešućena grobišta’ ili slovenski ‘prikrita grobišča’. Ima ih puno po Sloveniji i Hrvatskoj, a mi se sada nalazimo možda na najvećem u Teznom pokraj Maribora. Ovdje su mnogi zauvijek ostali vraćajući se Prosinac 2012 - broj 29 - godina X CROATA Komemoracija u Dobravi iz Bleiburga prema hrvatskoj granici, prema Macelju kraj Krapine gdje su opet mnogi završili svoje zemaljsko putovanje. Oni koji su proživjeli taj, kako ga nazivamo, križni put nisu se jedno vrijeme usudili ni pisnuti o strašnim zločinima. Mi koji smo tada bili djeca ili smo se tek rodili desetljećima nismo ništa znali o vama. Znali smo samo da nam nema oca ili majke, brata ili sestre, ili nekoga od rodbine jer, kako su nam neki govorili, ‘oni su u ratu nestali’. Mjesta na kojima ste pokopani bila su strogo čuvana tajna. Ako bi se netko i usudio o tome nešto govoriti, i on bi brzo ‘nestao’. Ta komunistička ‘sloboda’ dugo i predugo je trajala, a u nekim svojim dijelovima i članovima do dana današnjega. (...) Mi ćemo u duhu biti s vama i za vas moliti. Mi ćemo dolaziti na vaša grobišta. Ona su sve manje prikrivena zahvaljujući naporima mnogih hrabrih i časnih ljudi koji usprkos mnogim zaprekama istražuju i obilježavaju mjesta gdje počivaju vaši zemni ostaci. To je časna zadaća civiliziranoga i poštenoga društva koje mi želimo graditi i u Hrvatskoj i u Sloveniji, a zajedno danassutra u Europi, koja nam svojim deklaracijama o osudi totalitarnih sustava pokazuje put napretka jednoga humanog društva. To želimo i na tu nakanu se danas molimo«, rekao je biskup Mrzljak u nagovoru na groblju Dobrava. iz Glasa Koncila Aktivnosti šahovske sekcije HKDM Do 2011. igrali smo šahovske turnire najmanje jednom godišnje, povodom Dana državnosti. Znajući da taj dan obilježavamo 25. lipnja, na dan kada je 1991. godine Hrvatski sabor proglasio Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom, valja spomenuti da smo do 2001. godine Dan državnosti obilježavali 30. svibnja svake godine, u spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990. godine. Danas se taj datum obilježava kao spomendan - Dan Hrvatskoga sabora. Istoga je nadnevka Papa Ivan VIII (872-882) kao 107. Petrov nasljednik godine 879. poslao »dičnom hrvatskom knezu Branimiru« pismo u kojem priznaje i potvrđuje postojanje države Hrvatske i hrvatskom narodu šalje svoj pastirski blagosov. Rekli bi da nas je toga dana priznao uljuđeni svijet. Šahovska sekcija društva »HD« (kasnije HKDM) dijelila je zadnjih godina razne pokale, ponajviše drvene, koje nam je stručno izrađivao naš veliki sponzor, inače pasionirani šahista, pokojni g. Željko Ivanjko, brat našega konzula u Mariboru, dr. Šime Ivanjka. Od Željkova odlaska nadalje, drvene pokale nam izrađuje g. Marko Galić. Ovom prilikom mu se iskreno zahvaljujemo. Turnir se zasada zove Memorijalni šahovski turnir HKD. Tom prilikom se prisjećamo svih onih, koji su nas napustili. Naziv turnira nije konačan i otvoreni smo i za druge pri- jedloge. Predsjednik bleiburškog voda, g. Ilija Abramović kao i prijatelji iz daleke Australije i Amerike pozdravljaju ovu inicijativu i pružaju nam moralnu podporu; nadamo se i materijalnoj. Hvala šahvskom sucu g. Branku Vadlji, koji nam je podario šahovski pokal i druge šahovske rekvizite. Predlažem da se na pokalu ispišu imena preminulih članova naše šahovske sekcije: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Mijo Poljak Zvonko Pavlić Niko Vrdoljak Željko Ivanjko Tomislav Grošeta Ante Ljubas Rudi Čerin Naš događaj je također popratila i Šahovska zveza Slovenije; od njih smo dobili pohvale glede naših napora. G. Antunović se također pohvalno izrazio i predlagao da objavimo naše šahovske kronike i u Korijenima, centralnom glasilu slovenskih Hrvata. Uspostavili smo kontakte sa ŠK Hum na Sutli, kao najbližim susjedima iz domovine. Ugostili smo i g. Ivicu Pavkovića iz Linza. Nemogu a da ne spomenem velemajstora Zdenka Kožula, trenutno najboljeg hrvatskog šahista, koji je za vrijeme Domovinskog rata jedva izvukao živu glavu iz Sarajeva. Bio je stalni posjetitelj naših turnira za vrijeme svog boravka u Mariboru. Kada se odigravao tradicionalni Pirčev memorijalni turnir, uvijek bih ga zamolio za simultanku, na što se rado odazvao. Naši šahisti, sudionici njegovih simultanki rado ga se sjećaju. Ovom prilikom mu se na svemu iskreno zahvaljujem, sa željom da nas ubuduće počasti sa kojom simultankom. Predlažem ga za člana inicijativnog odbora međunarodnog memorijalnog turnira. Zdravi i veseli bili, uz srdačan šahovski pozdrav i u ime Šahovske sekcije HKDM. Gojko Turudić web: www.hkd-mb.si 9 CROATA Hrvatska kultura u Mariboru S kulturom pod ruku Brojni kulturni događaji u Mariboru povezani sa Hrvatskom, gostovanja hrvatskih umjetnika i ustanova, na kraju krajeva i dvije izložbe koje smo opisali u ovom broju Croate, održala su se na poticaj Dunje Bezjak, ustrajne promotorice kulturnih veza Slovenije i Hrvatske, koja se izložbom Ruža Meštrović u mariborskoj sinagogi oprašta od aktivnog sudjelovanja u kreiranju kulturne scene Maribora. Hrvatica, Varaždinka, istinska štovateljica kulture, željela je povezati dva grada i dvije države i nakon 190 projekata u 19 godina možemo reći da je više nego uspjela. Iako ju je vodilo srce, njen uvjet za odabir uvijek je bila kvaliteta. Sudjelovala je u organizaciji brojnih gostovanja hrvatskih likovnih umjetnika u Sloveniji i slovenskih umjetnika u Hrvatskoj, hortikulturnih susreta, razmjena, posjeta uglednih intelektualaca, predavanja, gostovanja pjesnika, izložbi. Dunja je velikim djelom zaslužna i za nastanak knjige Zagrebački Slovenci Melite Forstnerič Hajnšek, za suradnju škola, profesora i učenika i niz drugih aktivnosti u želji za promicanjem kulture hrvatskog naroda u Republici Sloveniji. Gledajući popis njenih aktivnosti ne znam što bi izdvojila, jer znam da svaka organizacija iziskuje mnogo znanja, truda, volje i ustrajnosti. Dio svog umirovljeničkog života sada provodi na Visu, no ni tamo ne miruje te organizira gostovanja viških umjetnika u Mariboru te mariborskih umjetnika na Visu. Iako Dunja često kaže kako je solo igrač, ne znam da li bih se složila. Za sve njene projekte potrebna je sposobnost nalaženja dobrih suradnika, njegovanje dobrih odnosa, a solo igrač to ne može. Uz sve, razvila je i sposobnost koja mnogim Hrvatima u Mariboru nedostaje. Nikad nije zaboravila svoje korijene, tko je i od kuda je, nikada nije veličala jednu ili drugu stranu, zaboravila materinji jezik. Uvijek je isticala svoje dvije domovine, povezivala ih i kad je to bilo najnezahvalnije, te rukom pod ruku povela dva naroda ka jednom cilju – upoznavanju i zbližavanju kultura. Koraljka Čeh Dunja Bezjak dobitnica je odlikovanja „ Red hrvatskog pletera“ koje joj je uručio tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić. 10 Prosinac 2012 - broj 29 - godina X CROATA Hrvatska kultura u Mariboru Hrvati kao dio europske prijestolnice kulture Maribor godinama njeguje sudjelovanje s kulturnim ustanovama ili osobama kulturnog života Hrvatske, što potvrđuje da kultura ne poznaje granice. U lipnju 2012. je u Univerzitetnoj knjižnici u Mariboru u okviru priredbi Maribor Evropska prijestolnica kulture 2012. otvorena izložba “Mariborski admiral Wilhelm Tegetthoff i Viški boj”. Brojne posjetitelje su pozdravili gradonačelnici Komiže, Visa i Maribora. Bilo je to sjećanje na najveću pomorsku bitku na Jadranu koja se desila 1866. godine, na neka davna vremena i život unutar Austrougarske monarhije, ali i na izvanrednog pomorskog stratega Wilhelma von Tegetthoffa, rođenog Mariborčana. Likovni prikaz Viškog boja Početkom studenog mariborska Sinagoga ostvarila je sudjelovanje sa zagrebačkom Modernom galerijom te ugostila izložbu Ruža Meštrović – žena, supruga, umjetnica. Izložbom su omogućili uvid u život i umjetnički rad skoro nepoznate umjetnice, kroz koji pratimo život znamenitog kipara Ivana Meštrovića. Ruža Meštrović godinama se spominjala samo kao prva supruga Ivana Meštrovića sve dok zagrebačka Moderna galerija 2009. godine nije predstavila njezino do tada javnosti nepoznato umjetničko stvaranje. Koraljka Čeh Ruža Meštrović web: www.hkd-mb.si 11 CROATA Događaji Poplava na području Cestice I oni najstariji stanovnici naših krajeva vrlo se teško uspjevaju prisjetiti onih davnih pedesetih kada još nije bilo ni nasipa ni brana u ovim našim krajevima i kada je Drava nesmetano mogla plaviti cijelim krajem. Ali, nažalost početkom studenog ove godine ponovno smo doživjeli sličan scenarij. Naša Vodogradnja šetkarala je cijelu noć nasipima i samo promatrala kako se nivo vode u koritu rijeke Drave diže i preko alarmantnih razina, a naravno „razloga za uzbunu“ nije bilo sve dok se navodno zbog kvara na strojarnici u Forminu voda nije počela prelijevati preko nasipa. Tako je i mene tog nesretnog utorka u pola pet probudila vatrogasna uzbuna, i brže bolje sam odletio do vatrogasnog doma da provjerim o ćemu se radi. Nakon toga stvari su se odvijale munjevito, od navlačenja radnog kombinezona do dolaska u Otok Virje gdje smo odmah počeli s alarmiranjem lokalnog stanovništva, evakuacijom najugroženijih kuća i spašavanjem imovine ljudi na tom području. U onom trenutku nitko od nas nije mario što su naše čizme pune vode, nego smo svi ubrzano odnosili kućanske uređaje i razne druge stvari na sigurnija mjesta gdje voda neće moći do njih. Spašavali svinje, kokoši i ostale životinje te ih uz pomoć traktora odvozili u susjedna sela, kod rodbine gdje će ih dobri ljudi zbrinuti dok ovo stanje ne prođe. Kasnije, kada se situacija smirila, onako u šali mnogi od nas su konstatirali da toliko u staji i u kontaktu s domaćim životinjama još do sada nisu bili, a i da smo uspjeli spasiti sve svinje u ovom kraju. Do podneva uglavnom smo već uspjeli normalizirati stanje, i složili vreće s pijeskom oko ulaznih vratiju kuća, ulaza u garaži itd. Počeli smo s ispumpavanjem vode iz nekih podruma i garaža kada se dogodila nova katastrofa. Pod silnim pritiskom vode popucao je nasip i stvorio rupu koja se na kraju pretvorila u pravi krater širine 30 metara i dubok 3 metra kojim je voda iz korita krenula onim starim putem, kojeg se sjećaju još naši stariji sugrađani, i u susjedna mjesta Vratno Otok i Virje Križovljansko, a nama je jedino preostalo da uhvatimo lopate ponovno u ruke, natovarimo pijesak u vreće i pokušamo spasiti kuće prije nego što voda stigne do njih. Tako je naša prva intervencija potrajala od ranih jutarnjih sati do osam sati navečer. Drugi dan u pomoć su nam priskočila mnogobrojna vatrogasna društva iz cijele županije, nabrojali smo ih osamnaest, te pošto se nadiranje vode smanjilo krenuli smo s ispumpavanjem vode. Narednih nekoliko dana usavršili smo se u radu s vatrogasnom pumpom ispumpavajući brojne podrume, garaže i kuće pod budnim okom mnogih lokalnih političara, „stručnjaka“ raznih kalibara, neumornih novinara ili samo znatiželjnika koji su prevalili i po nekoliko desetaka kilometara samo da vide kako izgleda poplavljeno područje. Umjesto da se uhvate posle i pomognu umornim vatrogascima i stanovništvu koje je s velikim očajem promatralo što je sve ta prirodna sila učinila njihovim do tada bezbrižnim domovima. Još dok ovo pišem stanje nije do kraja riješeno, podzemne vode još uvijek nadiru u brojne podrume i vatrogasci još uvijek imaju pune ruke posla, ali nije im teško jer nema veće nagrade od zahvalnog pogleda čovjeka kojem ste spasili hladnjak ili zamrzivač, nekoliko svinja ili neku njemu dragu sitnicu koja ga podsjeća na neka ljepša i bolja vremena. Teodor Vočanec »Djeca i mladi ne priznaju granice« naziv je projekta prekograničnog sudjelovanja Slovenije i Hrvatske, kojem se pridružilo i Hrvatsko kulturno društvo u Mariboru. U tom okviru je Zveza prijateljev mladine Maribor organizirala kampanju »100 ljudi 100 ćudi«. Zbog načelnog eurooptimizma kao i zbog veselja da se Lijepa naša uskoro pridružuje zajednici evropskih naroda (u koju je oduvijek spadala) u HKDM smo se odlučili aktivno se uključiti u lokalne interkulturalne radionice i natječaj za najbolji slogan protiv netrpeljivosti. Tako smo mariborskoj mladeži na širem području Maribora ne samo turistički promovirali, nego i predstavljali hrvatsku kulturu i baštinu kao npr. izrađivali smo glinene vučedolske golubice i pisali na glagoljici. Pekli smo varaždinske klipiće sa mišlju: tko god će probati taj klipić, zaljubiti će se u Hrvatsku i uzajamna ljubav će trajati generacijama. Pobjednicima kviza su bile uručene simbolične nagrade, a svi su imali u više navrata čuti našu izvrsnu klapu Dalmari. Zadnjega vikenda prošloga listopada je projekt doživio vrhunac na međunarodnom kampu »100 ljudi 100 ćudi«. Svrha projekta bila je susret i druženje mladih iz različitih kulturnih područja iz Slovenije i Hrvatske te produbljivanje interkulturalnog dijaloga među njima, poticanje prijateljskih kontakata među mladima te poticanje kreativnosti mladih na raznim područjima umjetnosti (organizirali smo radionice stripa, plesa, glazbe, fotografije i videa, gdje smo se iznova osvjedočili kako je naša mladež neizmjeran vulkan pozitivne energije i kreativnosti). Zaputili smo se na Aleju glagoljaša između istarskih gradića Roča i Huma, gdje smo istraživali zajedničku baštinu Hrvatske i Slovenije, iz razdoblja kada su sveta braća Ćiril i Metod pokrštavali staroslavenske narode. Naposljetku smo izabrali najbolji slogan protiv netrpeljivosti: »Ja sam čovjek, ti si čovjek. Budimo zajedno ljudi.« Marko Mandir Sto ljudi sto ćudi 12 Prosinac 2012 - broj 29 - godina X CROATA Pozivnica Dragi čitatelju, draga čitateljice, iskoristimo ovu priliku, da se svi susretnemo na otvorenju ove izložbe, kako bi se u ugodnom društvu osvrnuli na godinu na izmaku i izmjenili dobre želje za godinu koja nam dolazi. Marko Mandir web: www.hkd-mb.si 13 CROATA Baština Klapsko pjevanje na UNESCO-ovu popisu nematerijalne baštine Sedmi sastanak Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu održan je u Parizu od 3. do 7. prosinca 2012. godine. Na njemu je Hrvatska dobila još jedno zaštićeno nematerijalno kulturno dobro – klapsko pjevanje. Posebno stručno tijelo Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, čija je zadaća pregled i evaluacija pristiglih nominacija za upis na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, podnijelo je prijedlog Međuvladinom odboru za nematerijalnu kulturnu baštinu da se klapsko pjevanje upiše na reprezentativni popis koji je 5. prosinca 2012. prijedlog jednoglasno prihvatio.. Hrvatsko izaslanstvo u sastavu predstavnika Ministarstva kulture, Hrvatskog povjerenstva za UNESCO i Stalnog predstavništva RH zahvalilo je Međuvladinu odboru što je prepoznao klapsko pjevanje kao iznimnu baštinu svijeta. S više od 650 predstavnika zemalja članica konvencije proslavio se upis slušajući kratki program klapskih pjesama koji je kao iznenađenje odboru pripremilo Ministarstvo kulture. U UNESCO-u će se cijeli dan nastaviti prigodni i spontani program klapskog pjevanja. Time je Republika Hrvatska na svjetske popise nematerijalne kulturne baštine dodala još jedno nematerijalno kulturno dobro te sada ima 12 dobara na UNESCO-ovu popisu. Republika Hrvatska kao 17. zemlja 2005. godine ratificirala je UNESCO-ovu Konvenciju za očuvanje i zaštitu nematerijalne kulturne baštine, a Zakonom o prihvaćanju Konvencije Ministarstvo kulture utvrđeno je kao središnje tijelo za njezino provođenje. Ratifikacija konvencije bila je dodatni impuls Republici Hrvatskoj za unapređivanje mjera i aktivnosti radi bolje zaštite i očuvanja nemateri14 jalne kulturne baštine, na nacionalnoj i na međunarodnoj razini. UNESCO je konvencijom oformio dva popisa nematerijalne kulturne baštine: reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva i popis nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita. Pri odabiru prijedloga za upis klapskog pjevanja na reprezentativni popis trebalo je voditi računa i o kvaliteti raspoložive pisane, foto i videodokumentacije koja čini sastavni dio kandidature. Jedan od ključnih kriterija bio je i mogućnost jasnog identificiranja zajednice, grupe ili pojedinca – nositelja predloženog elementa te njihova uključenost u proces nominacije. Još jedan važan kriterij bio je i prethodno upisivanje klapskog pjevanja u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Uvrštenje ovog kulturnog dobra na reprezentativni popis svakako znači potvrdu njegove vrijednosti i značaja, ne samo kao nacionalne nego i kao dijela svjetske baštine. To je ujedno i izuzetno priznanje svima koji su ulagali napore i skrbili da se klapsko pjevanje slobodno razvija kao živa i vrijedna nacionalna tradicija. Bit će to snažan poticaj da ono i nadalje živi, provođenjem i poduzimanjem raznovrsnih mjera popularizacije. No to znači i preuzimanje obveza, na međunarodnoj i na nacionalnoj razini, da se tako visoko valorizirano kulturno dobro nadalje čuva, prenosi i promiče kao dio svjetske baštine. Uvrštavanjem na reprezentativni popis priznati međunarodni status našeg nematerijalnog kulturnog dobra otvara i brojne druge mogućnosti promicanja Republike Hrvatske, njezine kulture i stvaralaštva kao i promoviranja specifičnosti njezinih pojedinih regija i područja, posebno kroz kulturni turizam. Iz Večernjeg lista Prosinac 2012 - broj 29 - godina X CROATA Članarina hvala! vaš HKDM Povodom dvadesete obljetnice djelovanja HKDM izašla je spomen knjiga. Kupnjom knjige također pomažete našim aktivnostima. HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO U MARIBORU Za sve informacije nazovite 031 262 991. HRVATSKO KULTURNO DRUŠTVO U MARIBORU SPOMEN - KNJIGA SPOMEN - KNJIGA 20 1990. - 2010. web: www.hkd-mb.si Uplatom članarine za 2013. g. ostvarujete 50 % popust prilikom 1. Poslati svoj e-mail na [email protected] 2. Platiti cˇlanarinu za 2013. angažiranja naše renomirane klape Dalmari; Vjerujemo da ste u našoj Croati našli ponešto za sebe i da upravo donosite ispravnu odluku te priloženu uplatnicu stavljate na hrpicu onih, koje namjeravate uplatiti. Uplatite članarinu za 2013. godinu ili naprosto donirajte Društvu (ukoliko vam to financijske mogućnosti dopuštaju). Tom gestom aktivno pripomažete onima, koji vas zastupaju i štite vaše interese u Mariboru i šire. Jamčimo da će svaki uplaćeni euro biti iskorišten transparentno i u korist kulturne afirmacije mariborskih Hrvata. uzveličajte koju od Vaših svečanosti i poduprite naše Društvo! Dobronamjerni čitatelju i čitateljice! 15 Čestit Božić i sretnu novu 2013 želi vam Hrvatsko kulturno društvo u Mariboru!