Između “suvišne" teorije i dobre prakse

aktualno
Predškolski
broj
37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Disciplina je proces u
kojem djeca uče
Str. 7
Broj 37 (2777) • Godina LXI.
Zagreb, 23. studenoga 2010.
1
Projektna nastava OŠ
Ivana Perkovca iz Šenkovca
odgoj
Previsoka
je cijena
hrvatske
slobode!
Str. 9
180 godina Osnovne škole
www.skolskenovine.hr
Ivana Rangera
Kamenica
Marljivost i
kreativnost u genima
Str. 20-21
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
tema broja:
KVALITETA IZOBRAZBE I ZAPOŠLJIVOST
Između “suvišne" teorije
i dobre prakse
U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Vladimir Strugar, dr. Pavao Brajša, Tamara Puhovski, Marija Rodek, Jasna Horvat, Dubravka
Dujić Dunji, Višnja Francetić, Tihomir Žiljak, Sanja Režek, Azra Rađenović, Olivera Marinković, Mr. sc. Nataša Ljubić Klemše, Ivan Cerovec,
Andreja Brajša-Žganec, Vlado Crkvenac, Ivan Herceg, Kristina Škaler, Davor Škiljan, Vaclav Klenha, Mirela Lekić, Lizzi Feiler, Ivan Šutalo
aktualno
2
www.skolskenovine.hr
MEĐU
NAMA
piše Marijan Šimeg
IZ SADRŽAJA
Savjetovanje gradova i
općina prijatelja djece
STVARANJE POZITIVNOG
OKRUŽENJA ZA
ODRASTANJE I UČENJE
Str. 4
Obrazovanje kod kuće
UTOPIJA ILI REALNA
MOGUĆNOST
Str. 6
Iskustva dobre prakse
MUDROSTI NIKAD
DOSTA
Str. 10
Francuska - Kako
motivirati djecu
POMOZITE DJETETU
DA BUDE ONO ŠTO
JEST STR. 14
OBAVIJEST PRETPLATNICIMA
Poštovani pretplatnici,
zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da
pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom
Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i
molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824 ili na [email protected]).
Redakcija Školskih novina
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
[email protected]
A
E, moj Orwelle!
ko je vjerovati aktualnim statističkim podacima,
u Hrvatskoj je trenuačtno zaposleno oko 679 tisuća
žena. Možda i nekoliko tisuća manje uzme li se u
obzir činjenica da smo tek nedavno ušli u krizu i recesiju pa neću cjepidlačiti i sad još propitivati koliko
žena od tog broja samo dolazi na posao, a koliko
njih i prima svoju teško zarađenu plaću. U ovoj priči
taj bitan podatak doista nije važan. Zaposlene žene
nisu samo radnice u bilo kojoj tvrtki i bilo kojem sektoru gospodarstva, one nakon svojih osam sati u šihti odrade barem još jednu u svom obiteljskom domu
kao domaćice, majke, odgojiteljice, supruge i tako
svakodnevno potvrđuju tezu da žene drže tri kuta u
kući, a da smo mi muškarci u cijeloj toj priči samo
ortopedsko pomagalo.
B
udući da živimo u suvremenom svijetu u kojem
se inzistira na rodnoj, spolnoj i svim ostalim jednakostima, naša se zakonodavna vlast ponukana mudrim
prijedlozima izvršne vlasti odlučila nedavno donijeti
revolucionarni zakon o mirovinskom osiguranju, a
sve na tragu smjernica iz Europske Unije, u kojemu
su žene dobile toliko željenu i dugo čekanu ravnopravnost. Naime, zakonodavac im je odrezao fenomenalnu odredbu - da će sve one koje su rođene od
1965. godine na ovamo u zasluženu mirovinu moći
tek s napunjenih 65 godina života. Baš kao i pripadnici muškoga roda. Žustra rasprava razvila se i prije
donošenja rečenoga zakona, ali i post festum, no
niti jedan racionalni argument nije mogao smekšati
srca saborskih zastupnika svih boja i opredjeljenja i
uvjeriti ih da pri izglasavanju zakona stisnu na svojoj
klupici onaj gumbić „protiv“.
I
tako, tko od ljepše polovice hrvatskoga pučanstva
2030. godine doživi 65. rođendan, otići će u svoju
zasluženu mirovinu. Već sada mogu zamisliti barem
nekoliko felinijevskih scena negdje u jesen 2029. godine. Odgojiteljica stara 64 godine i deset mjeseci
bacila se na tepih u odgojnoj skupini kako bi se poigrala sa svojim kikićima, takozvanim jasličarima koji
su tek propuzali. Nakon dvadeset minuta koprcanja
shvati da ne može ustati dok joj u pomoć ne priskoče
barem tri mlađahne kolegice koje ju na jedvite jade
dižu na noge. Trgovkinja u supermarketu u naponu
snage s nepunih 65 kao leptirić nosi dvije gajbe pive
i karton s 12 boca ulja između regala. Sve se praši!
Gospođa apotekarica tik pred mirovinom trčkara počasni krug po ljekarni s proširenim venama koje više
nikakav elastični zavoj ne može dovesti u red.
U
čiteljica razredne nastave na izmaku snaga još
uvijek u šezdesetpetoj skače zgrčku i raznošku preko kozlića, vrti kolut naprijed i natrag te skače u dalj,
a sve to u sklopu nastave tjelesne i zdravstvene kulture za koju nije dobila nikakvu ispomoć. Proširene
vene, kronični laringitis, psihičko opterećenje i silan
stres uzrokovan zahtjevnim i odgovornim poslom ne
priznaje joj nijedna invalidska komisija i svaki put joj
na kraju rješenja, kojim odbijaju njezin zahtjev za
prijevremenu mirovinu, samo hladno činovnički daju
pouku o pravnome lijeku. A ona jadna moli boga
da poživi još nekoliko mjeseci pa da konačno ode
u cijelim životom zasluženu mirovinu od 2400 kuna.
Tako će to otprilike izgledati za dvadeset godina kad
konačno na red za umirovljenje dođu dobrostojeće
65-godišnjakinje.
S
va je sreća da smo mi humano društvo osjetljivo
na socijalnu nepravdu pa smo uz rečeni zakon donijeli i Zakon o pravima zastupnika i Zakon o Ustavnom
sudu, prema kojima i među ženama ima jednakijih.
Budući da se svi naši dužnosnici ponašaju prema
onoj glasovitoj rečenici stranačkog aktiviste iz kultne
bosanske humorističke serije koji kaže „mi u stranci
brinemo se kako za osobni tako i za lični prosperitet
svakoga našeg člana“, bilo je očekivano da se donese odluka prema kojoj saborske zastupnice, ustavne
sutkinje i članice vlade zbog nevjerojatno stresnih
okolnosti u kojima rade trebaju u mirovinu otići već
s 55 godina života. Već vidim premijerku nakon idućih izbora kako s 58 godina života, pod palmom na
Maldivima i koktelom u ruci, uživa u svojoj teško zarađenoj povlaštenoj penziji. I njoj sličnih pedesetak
hrvatskih mučenica.
T
o je doista kapljica u državnom proračunu, ali je
principijelno prestrašno da oni koji donose zakone i
već su privilegirani uvijek pogoduju samo sebi. Čini
se da Orwell nije bez vraga pisao „Životinjsku farmu“, ali je šteta da ju mnogi nikad nisu pročitali. Pogotovo oni jednakiji.
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
([email protected])
UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg,
Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle
([email protected]), Branko Nađ (branko.nadj
@skolskenovine.hr), Ivica Buljan ([email protected])
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije ([email protected])
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i
OGLAŠAVANJE ([email protected])
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Potkraj 90-ih bila je još uočljiva razlika u vjerojatnosti srednjeg školovanja djece
KV radnika, SSS službenika i visokoobrazovanih. Tijekom proteklog desetljeća
riziku da ne će završiti srednje obrazovanje postala su izložena isključivo djeca 10
posto najsiromašnijih i roditelja bez srednje škole, što je zabrinjavajuće jer vodi
nastanku “potklase” i međugeneracijskoj reprodukciji krajnjeg siromaštva.
Teo Matković, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Obzor (Večernji list), 20. studenoga 2010., str. 39.
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
aktualno
JO© JEDAN TJEDAN
Dan srednjoškolaca i tolerancije
N
enasiljem protiv nasilja moto
je pod kojim je potkraj prošloga tjedna na Trgu bana Jelačića održan program u povodu
Međunarodnog dana srednjoškolaca
te Međunarodnog dana tolerancije.
Glazbeno-edukativnom manifestacijom pod nazivom Svačije je pravo
živjeti učenici srednjih škola Gra-
Nenasiljem protiv nasilja
da Zagreba svojim su glazbenim i
plesnim nastupima mladim ljudima
poslali poruku tolerancije, mira i
suosjećanja te se time nastoji senzibilizirati javnost za probleme nasilja
u društvu. I ovom su se prigodom
okupljeni prisjetili tragično preminulog učenika Grafičke škole Luke
Ritza. Saborska zastupnica Milanka
Opačić, obraćajući se okupljenim
srednjoškolcima i građanima, kazala
je da mladi imaju snage, optimizma i
vjere u bolje sutra.
- Grlite se, volite i širite ljubav,
budite sretni i neka tragično stradali
Miroslav Tunjić bude posljednja žrtva međuvršnjačkog nasilja - poručila je Opačić.
Predsjednik Skupštine grada Zagreba Boris Šprem također je kazao
da se nasilju treba suprotstaviti nenasiljem.
- Nažalost, ova generacija ima
stanoviti pečat i nasljeđe iz rata.
Oružje je dostupno i tragično je da
ima onih koji dopuštaju da se mladi u tome nalaze i da im to oružje
postaje dostupno. Žao nam je zbog
svih tragičnih događaja, ali moramo se protiv toga boriti, da našoj
djeci sutra bude bolje - kazao je
Šprem, dodavši odlučno da neće
Predsjednik Gradske
skupštine poručio
je mladima da će se
zbog boljeg sutra
odlučno suprotstaviti
najavljenom
poskupljenju vrtića
dopustiti najavljeno poskupljenje
vrtića.
U europskim se zemljama ovaj dan
obilježava već niz godina kao Dan
srednjoškolaca i studenata, a ove će
se godine jubilarni, 70. prvi puta obilježiti i diljem Lijepe Naše. Zadnjih
nekoliko godina Dan srednjoškolaca povezan je s Europskom deklaracijom o pravima srednjoškolaca
koju je donio Organizacijski ured
za europske udruge srednjoškolaca
- OBESSU, a koju je u svibnju ove
godine prihvatilo hrvatsko Nacionalno vijeće učenika. Diljem Europe
pokrenuta je kampanja pod nazivom
Light on the Rights, koja promiče
Deklaraciju i prava srednjoškolaca.
Trgom su prodefilirale brojne učeničke skupine iz zagrebačkih srednjih
škola, koji su tijekom cjelovečernjeg
programa dali i svoj doprinos. Kako
su naglasili voditelji programa, učenici srednjih škola Matko Orenda
i Linda Malek, svi nastupi odašilju
poruku ljubavi i mira.
- Želimo se obrazovati u duhu mira
i tolerancije. Ono što ne želimo jest
nasilje i primitivizam. Ako se s nekime ne slažeš, ne moraš se s njime
družiti, ali poštuj njegovo pravo na
izbor da živi onako kako želi - kazali
su voditelji.
- Previše je tragičnih događaja kojima smo svjedoci u zadnje vrijeme i
previše je naelektrizirane atmosfere,
pa i mržnje, iz čega ne može proizaći
ništa dobro. Trebamo jedni drugima
pružiti ruke kako bismo i mi mladi
danas, a i oni sutra bili sretniji i zadovoljniji mjestom i načinom svog života - kazala je Mirta, učenica jedne od
zagrebačkih gimnazija, dodavši da je
važno pojaviti se na ovakvim manifestacijama, jer mnoštvom se šalje snažnija poruka u javnost i bolje odzvanja
u ušima onih koji vode ovu državu.
Manifestaciju je iniciralo Vijeće
učenika te Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.
Ivica Buljan
HPKZ - Jesenska škola odgojitelja i učitelja
Kurikulum - izazov hrvatskom
odgoju i obrazovanju
U
organizaciji Hrvatskog pedagoško-književnog zbora
u Opatiji je od 22. do 24.
studenoga održana već tadicionalna
Jesenska škola odgojitelja i učitelja
na kojoj se okupilo više od tristo
odgojitelja, učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja u dječjim vrtićima
i osnovnim školama iz cijele Hrvatske. Otvarajući ovaj stručni skup dr.
Nevio Šetić, predsjednik HPKZ-a
istaknuo je da su se na skupu okupili vrlo različiti profili stručnjaka iz
predškolskih ustanova i osnovnih
škola, ali i iz agencija, resornog ministarstva i lokalne uprave kako bi
raspravljali o temeljnom dokumentu našeg obrazovnog sustava – Nacionalnom okvirnom kurikulumu.
U tom zajedničkom obrazovnom
rastu moguće je ocijeniti, procijeniti i razvijati hrvatski obrazovni
sustav, koji je dobar, ali koji može
biti još bolji.
Okupljene je u ime ministra znanosti, obrazovanja i športa dr. Radovana Fuchsa pozdravila dr. Vini
Rakić, ravnateljica Uprave za nacionalni kurikulum.
Trodnevni skup ponudio je sudionicima pregršt vrijednih i zanimljivih sadržaja. U plenarnom dijelu
o preobrazbi hrvatskoga školskog
sustava, njegovoj naukovnoj osnovi i metodama poučavanja govorio
je akademik Leo Budin. Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za
obrazovanje, kulturu i sport Grada
Zagreba, koji je i glavni pokrovitelj
ovoga skupa, govorio je o kurikulumu i ulozi osnivača, dr. Arjana
Miljak o kurikulumu za rani odgoj i
obrazovanje, a dr. Ante Bežen svoje
je predavanje naslovio U potrazi za
kurikulom hrvatskog jezika. Dekan
Učiteljskog fakulteta u Zagrebu
dr. Vladimr Šimović govorio je o
mogućem komparativnom uzoru u
3
www.skolskenovine.hr
finskom modelu kurikuluma, akademik Vladimir Paar o svjetskim
trendovima u obrazovanju i nacioalnom kurikulumu, a dr. Josip
Burušić o kvantitativno izvedenim
pokazateljima uspješnosti učenika i
školi kao temelju kurikuluma. Kvalitativnu analizu nacionalnih ispita
u osnovnoj školi kao temelj unapeđivanja izradbe nacionalnog kurikuluma okupljenima su predstavili
djelatnici Nacionalnog centra za
vanjsko vrednovanje obrazovanja.
U okviru skupa održan je i okrugli
stol sa temom Kurikulum – izazov
hrvatskom odgoju i obrazovanju na
kojemu su govorili brojni istaknuti stručnjaci, sveučilišni profesori,
akademici, odgajatelji, učitelji i
stručni suradnici. Osim plenarnog
rada sudionici su imali prigodu razmijeniti iskustva i u brojnim radionicama te se upoznati s većim brojem kvalitetnih projekata i programa koji se izvode u našim dječjim
vrtićima i osnovnim školama.
Program skupa obogatili su učenici Osnovne škole Rikard Katalinić Jeretov iz Opatije svojim kratkim programom, a predstavljena
je i knjiga Odnosi s javnošću u
obrazovanju autora Vlade Draguna, koja je nedavno objavljena u
nakladi Školskih novina. O knjizi
su govorili Viko Filipović, pisac
predgovora, urednik Ivan Vavra i
sam autor Vlade Dragun.
O svemu opširnije u sljedećem
broju Školskih novina.
M. Šimeg
Za promjenu, ne ćemo ovaj put i u ovom broju o državnom proračunu jer tu je sve više-manje očekivano, navodno »zadano« (na strani rashoda), a ubrzano i gotovo formalno »odrađeno« voljom saborske većine. Pa kako nam
bude… Bolje ni u kojem slučaju, barem što se tiče potpore
i uloge financija u obrazovnoj politici.
A u vezi s politikom, djelomice i s obrazovanjem, imali
smo prošloga tjedna prigodu da dopunimo (ili izmijenimo)
vlastite predodžbe o mladima kad je riječ o njihovoj političkoj pismenosti, stavovima i orijentacijama.
Što kažu i misle mladi
Unutar projekta Politička pismenost mladih u Hrvatskoj: istraživanje političkih znanja, vrijednosti i ponašanja hrvatskih maturanata, GONG je anketirao 42 odjela
završnih razreda srednih škola diljem Hrvatske, ukupno
999 učenika/učenica. Ispitanici, dakle, pripadaju generaciji rođenoj uglavnom 1990. – 1991. godine, pa su po tome,
u neku ruku, vršnjaci današnje Hrvatske, suverene i međunarodno priznate države.
U obiteljima tih maturanata približno tri petine roditelja
imaju srednjoškolsku naobrazbu, a sami ispitanici u najvećem su broju (90 posto) školovanje prošli bez ponavljanja
razreda i većina ih (65 posto) želi nastaviti obrazovanje
upisom kojeg visokoškolskog studijskog programa. Informatičkom opremom, čini se, ne oskudijevaju: više od 90
posto ih ima kod kuće računalo s priključkom na internet. Među izvorima informacija o društvenim, političkim
i gospodarskim prosesima i događajima u Hrvatskoj na
prvom im je mjestu televizija (44,6 posto), zatim internetski portali (21,1 posto) te dnevne novine (11,5 posto). I o
Europskoj Uniji najviše su doznali s televizije, a škola im
je u tom pogledu tek na petom mjestu, poslije dnevnih novina, razgovora s roditeljima i vršnjacima te internetskih
portala.
Uvid u tabalarno iskazane rezultate istraživanja pokazuje da su hrvatski maturanti glede činjeničnog znanja –
i pismeni, i nepismeni, ovisno o karakteru postavljenog
pitanja. Primjerice, većina daje točne odgovore o Ustavu,
trodiobi vlasti, pravu glasa ili predsjedniku Republike, a
manjina zna što je oporba, koji je sastav sadašnje vladajuće koalicije ili što je svrha djelovanja udruga civilnoga
društva.
Ako su se takvi rezultati i mogli očekivati, svojevrsno
iznenađenje za mnoge sadržano je u prikupljenim stavovima mladih glede europskih integracija. O Europskoj Uniji
nisu dobro informirani – smatra većina ispitanika, a na referendumu o ulasku RH u EU njihovi bi glasovi bili podijeljeni u jednakom omjeru za i protiv. Oko 40 posto smatra
da će ulaskom u EU Hrvatska izgubiti svoj nacionalni i
kulturni identitet te da će potom hrvatski jezik bivati sve
više ugrožen u samoj Hrvatskoj.
Još veće iznenađenje, nekima i povod za zabrinutost,
daje dio iskazanih društvenih i političkih stavova i orijentacija mladih. Primjerice, malo više od dvije petine anketiranih (40,8 posto) slaže se (u potpunosti ili djelomično) da
bi Hrvati u Hrvatskoj trebali imati veća prava od pripadnika drugih naroda. Ili, podjednak broj mladih smatra da bi
trebalo zaustaviti svaki pokušaj progona hrvatskih vojnika
zbog eventualnih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata. Ili, skoro polovica mladih slaže se (u potpunosti
ili djelomično) da je hrvatska tradicija bogatija od tradicija
većine drugih naroda, a nešto manje (42,9 posto) smatra
da ne bi trebalo dopustiti uporabu jzika nacionalnih manjina u službenim prostorijama državnih institucija.
Uz mjestimice izrazitu etnocentričnost, u stavovima i
orijentacijama mladih zamjetna je i homofobičnost: njih
skoro polovica smatra da je homoseksualnost vrsta bolesti,
a čak 64,3 posto ispitanika potpuno je ili djelomice suglasno da bi homoseksualnim osobama trebalo zabraniti javno nastupanje “jer na taj način utječu na odgoj mladih”.
Nakon objave rezultata navedenog istraživanja pitanje
je ima li ikakva smisla naprečac locirati razloge i prozivati
tobožnje “krivce”. Zar ne bi bilo bolje tražiti znanstvenu i
stručnu interpretaciju ne samo rezultata istraživanja nego
i uzroka tih i takvih rezultata? A potom – koordinirano i
sustavno pridonositi kvalitetnijoj i boljoj informiranosti
mladih. Pouci i odgoju, također.
Anđelko Jelin
Pregledna, informativna i
maturantima korisna, navrijeme
je objavljena brošura "Državna
matura 2010.72011. i prijave za
upis na studijske programe"
Proračun Ministarstva
znanosti, obrazovanja i
športa ove godine manji od
prošlogodišnjega, dogodine
manji od ovogodišnjega!
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Savjetovanje gradova i općina prijatelja djece
Stvaranje pozitivnog okruženja
za odrastanje i učenje
T
- Dakle, svrha je i cilj programa, među
ostalim, protok informacija, stvaranje poticajnog i osnažujućeg okružja za djecu
i roditelje. Naš je cilj bio istražiti utječe
li sudjelovanje u radionicama na odnos
s djecom. Rezultati su ohrabrujući, jer
nakon radionica roditelji manje viču na
djecu i svjesniji su da tjelesno kažnjavanje nije nužno - kazala je Vidović, rekavši
da je educirano 165 voditelja programa u
56 timova i 22 grada, a u program je bilo
uključeno i 700 roditelja.
Sonja Borovčak, potpredsjednica Društva Naša djeca, istaknula je problem financiranja, dodavši da financijska sredstva nisu presudna, ali da se bez njih ne
može:
- Nadam se da ćemo ući u proračun,
jer rad svih ovih ljudi pokazuje da je to
vrijedna akcija i da djeca nisu samo naša
budućnost, nego i naša sadašnjost.
Kako se moglo čuti na Savjetovanju,
inicijativa Gradovi prijatelji djece nastala je kao rezultat prepoznavanja nekoliko
rebamo pomoći djeci koja nemaju,
čiji im roditelji ne mogu priuštiti,
primjerice, računalo kako bi i oni
imali ravnopravnu priliku za učenje i stjecanje znanja - kazao je Perica Meštrović,
polaznik Dječjeg vijeća Velika Gorica,
propinjući se na bini u zagrebačkoj Starogradskoj vijećnici govoreći na redovnom
godišnjem programu Savjetovanja gradova i općina prijatelja djece. Perica, koji je
bio član žirija za izbor najboljeg projekta
dječjih vrtića, kao i drugi učenici sudionici savjetovanja, odaslali su snažnu poruku
solidarnosti i potrebe za suprotstavljanjem
maloljetničkom i svakom drugom obliku
nasilja te promicanju tolerancije.
Činiti dobro i osuditi zlo
Gradovi i općine prijatelji djece kao akcija se provode od 1999. godine u suradnji s partnerskim organizacijama Saveza
društava Naša djeca Hrvatske i Hrvatskog
društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju, uz pokroviteljstvo UNICEF-a za
Hrvatsku. Akcija je implementacija Konvencije UN-a o pravima djeteta te obvezuje sve odrasle da u lokalnim zajednicama svako dijete ostvaruje pravo na rast i
razvoj te također daje društveno-stručni
doprinos nacionalnih mjera djelovanja za
djecu u Hrvatskoj. Pozdravljajući prisutne, Boris Šprem, predsjednik Skupštine
grada Zagreba, kazao je da obrazovanje
predstavlja put prema stvaranju etične i
napredne zajednice, koja čini dobro i osuđuje zlo.
- Nažalost, svjedoci smo da nasilja ima i
protiv toga se moramo boriti svim snagama i umijećem. Stoga smo prije nekoliko
dana dodijelili nagradu Luka Ritz s ciljem
suzbijanja nasilja i širenja tolerancije - kazao je Šprem, dodavši da se kroz ovakva
savjetovanja djeluje za dobrobit djece.
Predsjednica Središnjeg koordinacijskog odbora akcije i predsjednica Društva
Naša djeca Aida Salihagić Kadić rekla je
da se ove godine broj gradova i općina
uključenih u akciju povećao na 82, a od
toga su novi gradovi i općine Fužine, Grubišno Polje, Labin i Pleternica.
- Do početka Savjetovanja ukupno 24
hrvatska grada i općine nosi počasni naziv
UNICEF inicijator akcije
B. Šprem
A. Salihagić Kadić
prijatelja djece, a danas ćemo biti bogatiji
za još četiri takva grada - kazala je Salihagić Kadić, izrazivši zahvalnost svima koji
sudjeluju u akciji.
Nazočne je upoznala i s posljednjom
konferencijom Dijete u gradu, održanom
u Firenci, gdje je sudjelovalo 200 predstavnika iz 38 zemalja.
- Cilj konferencije bilo je poticanje gradova da stvaraju pozitivno okruženje za
odrastanje i učenje djece. Jedno je od pitanja bilo i tjelesno stanje djece te je zaključeno da je ono sve lošije i da je problem
pretilosti kod djece sve veći. Djeca se
barem tri sata dnevno trebaju baviti tjelesnim aktivnostima i imati što više sadržaja. Kada smo govorili o participaciji, naši
Osijek, Krapina, Vrbovsko i Prelog novi
gradovi prijatelji djece
Tijekom savjetovanja aktivno su u izlaganjima i raspravi sudjelovali i predstavnici
učenika. Pozdravljajući skup, učenici Osnovne škole Čazma Mateja i Miroslav
govorili su o tome kako bi trebala izgledati škola i poručili da s kvalitetnim promjenama treba započeti već danas te su se prisjetili tragično stradalih Luke Ritza i
Miroslava Tunjića, žrtava vršnjačkog nasilja.
- Djeca traže iskrenost i putokaz od starijih. Mi želimo odrastati u pozitivnom
okruženju, da jednog dana, kao odrasli ljudi, budemo spremni pružiti ruku drugoj
djeci, kao što vi to činite danas - poručili su Mateja i Miroslav.
U svečanom dijelu programa dodijeljene su i nagrade za najbolji projekt Dječjih
vijeća Hrvatske. Na natječaj je pristiglo deset
projekata, a Povjerenstvo za izbor, u kojem
su bili i predstavnici djece, izabralo je dva
projekta. Nagrađeni su projekti Darujmo srcem i izmamimo osmijeh na lice Dječjeg vijeća grada Zaboka te edukativni film Sigurnost
na internetu Dječjeg vijeća grada Čazme. Dobitnici priznanja održali su kratke prezentacije
svojih projekata i izrazili nadu da će im se u
njihovoj provedbi pružiti puna podrška. Također su dodijeljene pohvalnice i povelje za
najbolje akcije, pri čemu je bila prijavljena 31
akcija iz 28 gradova i općina. Novim gradovima prijateljima djece proglašeni su Krapina,
Osijek, Prelog i Vrbovsko, čijim su predstavnicima uručene prigodne Odluke s malim zidnim maketama, koje se postavljaju na ulaz u
pojedino poglavarstvo ili gradsku vijećnicu.
Koncept gradova prijatelja djece prvi put je predstavljen na UN-ovoj konferenciji
o naseljima i stanovanju u Istanbulu 1996. godine. Prije toga se intenzivno radilo
u okviru značajnih UNICEF-ovih akcija, poput Humanizacije bolničkog liječenja
djece, akcija za što veće prihvaćanje dojenja djece, a konkretniji oblik dogodio se
na međunarodnoj konferenciji u Dakaru (Senegal) 1992. godine, kada je istaknuta
inicijativa o gradonačelnicima zaštitnicima djece kao jednim od načina da se gradske vlasti više uključe u ostvarivanje dječjih prava. Ta se ideja u ratnim godinama
u Hrvatskoj počela provoditi pod nazivom Gradonačelnici branitelji djece i tom je
akcijom pružena značajna pomoć brojnoj djeci prognanicima i izbjeglicama. U Hrvatskoj je inicijativa zaživjela 1999., kada je na sastanku u Savezu društava Naša
djeca Hrvatske Josip Grgurić iznio prijedlog da se uspostavi program Gradovi prijatelji djece, potkraj iste godine u Europskom domu pred 112 nazočnih predstavnika
gradova i općina označen je i službeni početak akcije.
su domaćini i ostali sudionici bili iznenađeni razvijenom participacijom djece u
našem društvu. Da je participacija djece
problem govori i talijansko istraživanje,
koje je dokazalo da odrasli ne pokazuju
veliku volju za sudjelovanjem djece u aktivnostima kao i njihov ravnopravan status u djelovanju i odlučivanju u pitanjima
koja ih se tiču - rekla je Salihagić Kadić,
upoznavši prisutne s time da je iduće godine Zagreb domaćin konferencije Dijete
u gradu.
Član Koordinacijskog odbora Josip Grgurić u izlaganju je govorio o europskoj
mreži gradova i u tom kontekstu o hrvatskoj mreži, koju čine 82 grada i općine
koji su uključeni u akciju.
- U Hrvatskoj je ukupno 128 gradova i
430 općina, a budemo li ih ovim tempom
primali u sustav trebat će nam mnogo vremena. Stoga je naš cilj da što prije u taj
krug uključimo sve gradove i općine.
Rastimo zajedno
Predstojnica Ureda UNICEF-a u Hrvatskoj Lora Vidović govorila je o djelovanju radionice za roditelje Rastimo zajedno, programu koji se provodi na lokalnoj
razini i dio je aktivnosti programa za rani
razvoj djece i poticajno roditeljstvo Prve
tri su najvažnije.
- Ishodište programa proizlazi iz činjenice da se u prve tri godine djetetov
mozak najintenzivnije razvija. Također je
ključno investirati u roditelje djece do tri
godine. U razvoju ljudskoga kapitala najvažnije su socijalno-emocionalne vještine.
Pokazalo se i da je prevencija uspješnija i
ekonomičnija od kasnijih terapeutskih intervencija - kazala je Vidović i dodala da
roditelji imaju primarnu odgovornost za
podizanje i razvoj djeteta, ali da također
imaju puno pravo na podršku države u ispunjavanju roditeljskih aktivnosti.
važnih trendova: rastuće odgovornosti
lokalnih zajednica i gradskih vlasti za
svoje građane u kontekstu decentralizacije te posljedično rastuće važnosti velikih
i malih gradova unutar nacionalnih političkih i gospodarskih sustava. Inicijativa
također promiče provedbu Konvencije o
pravima djeteta na razini na kojoj može
postići najveći mogući utjecaj na živote
djece, čime se promiče i dostizanje najvećega mogućega životnog standarda za
sve građane.
Važno je i mišljenje mladih
Grad, odnosno općina prijatelj djece
posvećen je potpunoj provedbi Konvencije o pravima djeteta. Također, jamči
pravo svojim mladim građanima da utječu na odluke vezane uz svoj grad, izražavaju mišljenje o gradu u kakvom bi
željeli živjeti, sudjeluju u obiteljskom,
društvenom i životu zajednice, uživaju
temeljne usluge kao što su zdravstvena
skrb, obrazovanje i smještaj, budu zaštićena od izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja, budu sigurni na ulicama svoga
grada, žive u nezagađenom okolišu...
Grad prijatelj djece postaje se tako da
svaki grad i općina ostvare najmanje 80
posto postavljenog programa, što dokumentiraju pokazateljima i podacima, te
udovolje svim završnim postupcima koje
propisuju pravila. Samo dobivanje počasnog naziva obavezuje i na daljnji nastavak aktivnosti. O tome ispunjavaju li se
aktivnosti računa vodi posebna komisija
koja svake tri četiri godine kontrolira rezultate, a ako se zadaci ne ispunjavaju i
grad odnosno općina ne održavaju dostignute zahtjeve, bivaju suspendirani do
ponovnog ispunjavanja zahtjeva.
Ivica Buljan
aktualno
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
OBRAZOVANJE ODRASLIH
Profesija:
andragog
N
iz je razloga za raspravu o andragozima. To je, prije
svega, naša realnost u kojoj su potrebni stručnjaci za
obrazovanje odraslih kao stručnjaci od kojih se očekuju specijalistička znanja i vještine za planiranje, pripremanje, vođenje i evaluiranje procesa obrazovanja odraslih.
Danas se očekuje i njihova stručna pomoć u svim oblicima
izvanobrazovnog učenja. Uvođenjem koncepta cjeloživotnog učenja, zadaće andragoga mijenjaju se i prelaze okvire verificiranih obrazovnih programa, pa se danas govori o
andragoškom radu na
putovanjima, u rekreativnim aktivnostima, ali
Što su obilježja
i provjeravanju znanja
suvremenog
koja nisu stečena obraandragoga? Kakav
zovnim iskustvom nego
je profesionalni
informalnim
učenjem.
status osoba koje s
Jesu li sve te aktivnosti i
zadaće prepoznali ključni
bave obrazovanjem
kreatori obrazovne politiodraslih i koje su
njihove profesionalne ke, korisnici i šira javnost
kao obilježja posebne ankompetencije?
dragoške profesije? Koje
To su osnovna
su ključne odrednice prepitanja o kojima
poznatljivosti, a što se
propušta?
će se raspravljati
Drugi poticaj su aktu30. studenoga na
alna
istraživanja i anaokruglom stolu u
lize
profesionalizacije
Pučkom otvorenom
obrazovanja odraslih u
učilištu Zagreb
europskim obrazovnim
sustavima. Ove su godine objavljena istraživanja koja financira Europska komisija o specifičnim ulogama
i kompetencijama koje moraju imati poučavatelji odraslih,
pri čemu se podjednaka pažnja posvećuje generičkim i specijalističkim kompetencijama. Posebna izdanja obrazovnih
časopisa (primjerice European Journal of Education, br.2 iz
2009. godine) posvećena su profesionalnom statusu stručnjaka koji se bave poučavanjem i učenjem odraslih. U susjedstvu su zamjetne napore napravili andragozi u Sloveniji
(kompetencije osoba koje se bave obrazovanjem odraslih) te
srpski andragozi u suradnji s njemačkim partnerima i Europskom asocijacijom za obrazovanje odraslih (jačanje andragoške profesije u odgovoru na globalnu krizu). Mogu li i hrvatski andragozi, kao mala ali iskusna andragoška zajednica
stručnjaka, dati svoj doprinos ovim raspravama?
Hrvatsko andragoško društvo već je na svojem skupu u
lipnju ove godine upozorilo da u proteklim godinama nastavnici nisu bili dovoljno osposobljeni i pripremljeni za ostvarivanje ciljeva provođenja cjeloživotnog učenja, napose onih
koji se odnose na rad s odraslim polaznicima raznih oblika
formalnog i neformalnog obrazovanja kao i za potporu njihovu samostalnom učenju. Upozoreno je na potrebu intenzivnijega znanstvenog rada na području andragogije, jer bez
toga i sama profesija gubi svoje temelje.
Na kraju, ali ne manje važno, poticaj za ovaj okrugli stol
su strateške i normativne promjene u obrazovanju odraslih
u Hrvatskoj kojima se otvaraju pitanje andragoških kompetencija. I te aktivnosti mogu poboljšati definiranje ciljeva i
provedbu ovih dijelova obrazovne politike. Ako se od osoba
koje sudjeluju u obrazovanju odraslih zakonskom normom
zahtjeva da imaju dodatna andragoška znanja, onda je važno
propitivati koja su to znanja i vještine kojima će oni biti poučeni i kako će se to provjeravati.
Najavljeni okrugli stol ujedno je uvod u raspravu koja će
se nastavili na Zimskoj andragoškoj školi Hrvatskog andragoškog društva u veljači sljedeće godine, na stranicama Andragoškog glasnika te na sljedećoj Međunarodnoj konferenciji o obrazovanju odraslih.
Na raspravi u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb sljedećega se tjedna očekuje sudjelovanje predstavnika Agencije
za strukovno obrazovanja i obrazovanje odraslih, Hrvatske
gospodarske komore, Ministarstva znanosti, obrazovanja i
športa, Obrtničke komore Zagreb, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, provoditelja obrazovanja odraslih, istaknutih
stručnjaka koji se bave obrazovanjem odraslih.
Za andragošku, kao i za svaku drugu profesiju, važno je
postojanje teorijske osnove te sistematiziranih znanja i vještina koje čine zaokruženu cjelinu i osnovu za profesionalno
djelovanje, a prenose se organiziranim sustavom obrazovanja. Nadalje je potrebno uvažavanje stručnih ekspertiza andragoga kao nezaobilaznih u području obrazovanja odraslih.
Važno je da je takvo djelovanje prepoznatljivo u javnosti i
popraćeno odgovarajućim oblicima profesionalnog organiziranja, koje se brine o profesionalnoj samokontroli. Kako zadovoljiti te kriterije nije samo teorijsko pitanje već ima izravne posljedice za svakoga hrvatskog građanina koji je danas
bez posla, a trebao bi steći nove kompetencije i vratiti se u
svijet rada? Bez brige o profesionalnim stručnjacima koje se
bave obrazovanjem odraslih, to nije moguće.
Tihomir Žiljak
5
www.skolskenovine.hr
Uz Međunarodni dan tolerancije
Živi, voli, toleriraj!
Forum za slobodu odgoja povodom
Međunarodnog dana tolerancije pokrenuo
kampanju s ciljem promicanja nenasilja i
tolerancije
”Oboji svijet bojama tolerancije” naziv je kampanje
koju je Forum za slobodu odgoja pokrenuo povodom
proslave Međunarodnog dana tolerancije, koji se održava 16. studenoga svake godine. Cilj je kampanje
podići svijest o važnosti tolerancije u svakodnevnom
životu te potaknuti osobnu predanost u promicanju tolerancije u svojoj okolini.
”Uvažavanje različitosti i tolerancija je proces koji
se uči, a glavnu ulogu u tome ima obrazovni sustav. U
društvu imamo ozbiljan problem, jer javne osobe svojim diskursom potiču agresiju i nasilje, posebno među
mladima” - izjavila je Eli Pijaca Plavšić, direktorica
Foruma za slobodu odgoja. Naglasila je i važnost medija koji više pažnje pridaju brutalnosti i nasilju, dok
sadržaji poput tolerancije i nenasilja dobivaju mali ili
gotovo nikakav medijski prostor.
Kampanja je započela aktivnostima putem društvenih mreža Facebook i Twitter, na kojima je potaknuta
interakcija s građanima, a postavljale su se važne poruke vezane za toleranciju i nenasilje.
Na Međunarodni dan tolerancije, Medijacijski centar
Velika Gorica u suradnji s grupom ”Topli kutak” Centra
za djecu, mlade i obitelj organizirao je javnu akciju u
Velikoj Gorici, kojom se željelo poslati poruka mira,
nenasilja, tolerancije i poštivanja različitosti. Učenici i
učenice osnovnih i srednjih škola, kao i njihovi nastavnici i nastavnice izrađivali su plakate i papirnate brodove u koje su zapisivali pozitivne misli. Kasnije su izrađene plakate i brodove dijelili prolaznicima i pozvali ih
da se i sami uključe u akciju. Poruke su bile zanimljive
i kreativne, a pažnju svih prisutnih zaokupila je poruka
Živi, voli, toleriraj. Reakcije učenika na akciju su bile
pozitivne, a zaključili su da zajedništvo i timski rad na
održanoj akciji najbolje predstavljaju toleranciju.
Osim toga, Forum je pozvao sve građane i građanke
da povodom događaja u Gradištu pored Županje kada
je sedamnaestogodišnji dječak pretučen i ostavljen na
prometnici gdje ga je usmrtio automobil, ali i za sve
žrtve nasilja, 16. studenog upale svijeću ili lampion na
svome prozoru s porukom: ”Dosta je mržnje i netolerancije, želimo svijet obojan tolerancijom!”.
Pošto se tolerancija uči, Forum je u sklopu kampanje odlučio potaknuti škole da teme nenasilja i tolerancije uvrste u nastavu. Suradnici i volonteri Foruma
za slobodu odgoja pripremili su prijedloge nastavnih
jedinica koje se mogu provesti u nastavi. Nastavne jedinice sadrže opis aktivnosti za nastavnike, kao i radne listove za učenike koji se mogu fotokopirati kao
podloga za rad. Prijedlog nastavnih jedinica nastavnici
mogu preuzeti na mrežnim stranicama Foruma za slobodu odgoja.
Domagoj Morić
vrJednovanje obrazovnIH POSTIGNUĆA
Piše Višnja Francetić
načelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita
u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja
U
Tko to ne vjeruje državnoj
maturi?
dosadašnjim člancima iz
primjera europskih zemalja
o vanjskome vrednovanju postignuća moglo se zaključiti da
su to sustavi kojima se vjeruje.
Ovoga puta pišem ponukana
prošlotjednim zbivanjima o kojima se moglo čitati i u dnevnim
tiskovinama, a jasno govore
o tome kako je kod nas teško
uspostaviti sustav povjerenja.
Lavinu nezadovoljstva i oštrih
komentara koji su nam upućeni pokrenula je izjava dekana
Medicinskog fakulteta u Zagrebu da će iduće godine ponovno
provoditi svoje ispite, što je bila
jasna poruka da ne priznaju rezultate ispita državne mature
kao uvjet za upis studenata na
njihov fakultet.
Međutim, pismo jedne majke,
ugledne zagrebačke liječnice,
hrvatskoj javnosti poznate po
uspjesima izvan struke kojima se
Hrvatska dičila i koja zasigurno
zna što znači vanjsko vrednovanje postignuća, ne može ostati
bez odgovora. U pismu pita isto
što i svi oni koji su iz izjave dekana Medicinskog fakulteta mogli iščitati nešto sasvim suprotno
njegovim tvrdnjama: što se krije
iza te izjave, na temelju čega
je zaključeno da ispiti državne
mature nisu dovoljno dobri za
odabir kandidata i kako je moguće javnosti predočiti neargumentirane činjenice i tvrditi ono
što je nemoguće bez usporedne
analize uspjeha studenata nakon
završetka prve godine studija?
Zašto se kandidati za upis na
Medicinski fakultet u Zagrebu
stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na sve ostale kandidate koji će polaganjem ispita
državne mature moći konkurirati na nekoliko fakulteta, među
kojima su i svi ostali medicinski
fakulteti u Hrvatskoj?
Bilo je teško odgovarati na
sva ta pitanja i pri tome ne priznati da su tvrdnje spomenutoga
fakulteta o kvaliteti učenika i ispita neargumentirane. Činjenice
govore posve drugo i mogu se
lako provjeriti. I sam je fakultet
to mogao, jer te podatke imaju
u sustavu. Tvrdnja da su se ove
godine na Medicinski fakultet
upisali lošiji učenici netočna je.
Upisali su se najbolji učenici u
generaciji. Postotak riješenosti
ispita iz fizike, biologije i kemije upravo je najviši kod učenika koji su upisali Medicinski
fakultet. Nećemo iznositi brojke
i postotke i ponavljati ono što
je prošli tjedan objavljeno. No,
to je nepobitna činjenica, argumentirana i uvijek dostupna za
sve daljnje analize. Sljedeća
tvrdnja da se nisu upisali studenti kojima je to prvi izbor
također je netočna i u sustavu
se vrlo lako može provjeriti.
Naravno da su upisani kandidati
kojima je to bio prvi izbor. Zar
bi netko u nižerangirani izbor
želja stavio fakultet koji traži i
polaganje triju izbornih predme-
ta i iste te ispite polagao? U to se
ne bi moglo povjerovati čak i da
nije moguće dokazati. Nacionalni centar je naročito zasmetala
tvrdnja da ispiti nisu dobri, jer
ne provjeravaju znanja koja su
potrebna studentima medicine.
Naime, u sastavljanju ispitnih
zadataka sudjeluju i sveučilišni
profesori bilo kao sastavljači ili
konzultanti, od kojih je jedan i
s Medicinskoga fakulteta u Zagrebu.
Osim toga, ispitni katalog
bio je javno objavljen još 2007.
godine, a prije nego je postao
dokument stajao je na mrežnim
stranicama s pozivom na javnu
raspravu i komentare.
Zašto se dosad nitko od profesora Medicinskog fakulteta nije
oglasio i Nacionalnom centru
poslao primjedbe ili prijedloge
eventualnih izmjena? Ne ulazeći u daljnje rasprave o autonomiji fakulteta koja omogućava
i ovakve odluke, vjerujemo da
će argumentirane činjenice u
konačnici ipak pridonijeti konačnoj odluci kojom se buduće
studente zagrebačkoga Medicinskog fakulteta neće sumnjičavo promatrati u usporedbi s
kolegama s drugih hrvatskih
sveučilišta. Zamislite sljedeću
situaciju: bolesni ste i napravite krvne pretrage u bolničkom
laboratoriju, rezultate donosite
liječniku, a on ih niti ne pogleda
i uputi vas u svoj laboratorij, jer
samo njemu vjeruje.
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Obrazovanje kod kuće
Utopija ili realna mogućnost
U
Zakonu ob ustroju pučkih
školah i preparandijah u
kraljevinah Hrvatskoj i
Slavoniji iz 1874. godine u članku
50. jasno piše:
Roditeljem ili njihovim zamjenikom ostaje prosto djecu svoju dati podučavati ili doma ili u
kojem god budi privatnom budi
javnom zavodu ili u kojoj drugdje postojećoj pučkoj školi. Nu u
tom su slučaju roditelji ili njihovi
zamjenici dužni svake godine dotičnu nebiljegovanu svjedočbu o
napredku djece podnositi obćinskomu školskomu odboru; a ovaj
je dužan na to paziti, da se takova
djeca poduče bar u onom obsegu,
kakov se po ovom zakonu zahtjeva
za javne pučke škole.
Dakle, prije punih 136 godina
na ovim se prostorima prakticiralo ono što danas u suvremenim
pedagoškim teorijama nosi ime
„obrazovanje kod kuće“ i čega u
hrvatskoj obrazovnoj praksi danas
jednostavno nema, premda se volimo hvaliti svojim demokratskim
tradicijama i svekolikim pluralizmom, kako političkom tako i
obrazovnom. I dok još politički
pluralizam kako tako funkcionira, ta ista kvalifikacija ne može
se primijeniti na obrazovni pluralizam, jer dvije waldorfske i
jedna Montessori osnovna škola u
cijeloj Hrvatskoj samo su uistinu
raritetne iznimke koje potvrđuju
pravilo. O tome svakako valja razgovarati sve više, a na tom tragu
su Hrvatska kršćanska koalicija
i Udruga „Obrazovanje na drugi
način“ organizirale prošlog tjedna
tribinu s temom „Obrazovanje kod
kuće“, na kojoj su kao izlagači sudjelovali Aron Pećnik iz Centra za
ljudska prava, dr. Milan Matijević
s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu,
Eli Pijaca Plavšić, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja,
mr. sc. Mario Dučić, predsjednik
Hrvatske kršćanske koalicije te
Kosjenka Petek i Ana Mari Gnječ
iz Udruge „Obrazovanje na drugi
način“.
Cilj tribine je podržati nedavnu inicijativu dviju udruga za
promjenom Zakona o odgoju i
obrazovanju u osnovnoj i srednjoj
školi, napose izmjene i dopune
njegova 2. članka u kojem se kaže
da djelatnost osnovnog odgoja i
obrazovanja obavljaju osnovne
škole i druge javne ustanove, pod
uvjetima iz ovog Zakona, budući
da se to kosi s odredbom Ustava
RH u čijem članku 63. piše da su
roditelji dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo
i slobodu da samostalno odlučuju
o odgoju djece.
Ovakvom odredbom Zakona
onemogućeno je da roditelji provedu svoje ustavom zajamčeno
pravo da odlučuju o odgoju koji se
U mnogim demokratskim zemljama svijeta pravo na obrazovanje djece kod kuće
zakonom je regulirano kao temeljno
pravo roditelja. Može li se ono realizirati
u nas i koje su prepreke na tom putu
provodi u sklopu osnovnog obrazovanja, jer je pravo na djelatnost
osnovnog odgoja i obrazovanja
dano samo osnovnim školama i
drugim ustanovama, a ne i fizičkim
osobama, odnosno roditeljima.
Stoga se spomenute dvije udruge
zalažu za izmjenu Zakona kako bi
se omogućilo uvođenje posebnog
oblika osnovnog obrazovanja po
uzoru na mnoge zemlje u Europi i
svijetu među kojima su Engleska,
Austrija, Irska, Wales, Madžarska,
Norveška, Poljska, Slovenija pa i
Crna Gora, u kojima je pravo na
obrazovanje djece kod kuće (engl.
home education, home schooling)
zakonom regulirano kao temeljno pravo roditelja te je kao takvo
uobičajena alternativna praksa u
osnovnom i srednjem obrazovnom sustavu.
Tribinu je otvorio predsjednik Hrvatske kršćanske koalicije
Mario Dučić izvještajem o dosadašnjim aktivnostima u pogledu
obrazovanja kod kuće. Iznio je
sadržaj prijedloga za promjena-
ma i dopunama Zakona o odgoju
i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama koji je Hrvatska
kršćanska koalicija uputila Ministarstvu znanosti, obrazovanja i
športa te predložio usvajanje slovenskog modela obrazovanja kod
kuće. Glavne značajke slovenskog modela su da se dijete upisuje u redovnu osnovnu školu, ali se
obrazuje kod kuće; ukoliko to želi
učenik može sudjelovati u školskim nastavnim i izvannastavnim
aktivnostima; škola vodi evidenciju i dokumentaciju o obrazovanju učenika kod kuće te organizira
provjeru znanja učenika na kraju
svake školske godine.
Kosjenka Petek iz udruge
„Obrazovanje na drugi način“
predstavila je udrugu te ciljeve i
razloge njezina osnivanja. Navela
je kako i Opća deklaracija o pravima čovjeka i Europska konvencija
za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda podržavaju pravo roditelja na izbor vrste obrazovanja
za svoje dijete. Iako u svijetu po-
stoje različiti modeli obrazovanja
kod kuće, Udruga koju predstavlja podržava usvajanje slovenskog
modela obrazovanja kod kuće kao
modela čija primjena ne bi opteretila postojeći sustav obrazovanja.
budući da su mehanizmi za održavanje „nastave u kući“ koje Zakon
predviđa za učenike koji su zbog
bolesti spriječen redovito pohađati nastavu puno zahtjevniji od
mehanizama potrebnih za uvođenje nastave/obrazovanja kod kuće
koju bi provodio roditelj. No,
prosvjetna je vlast na dosadašnje
inicijative odgovarala kako ustav
nije spreman za uvođenje obrazovanja kod kuće jer nemaju uspostavljene mehanizme za provjeru
znanja učenika. Malo je čudno, jer
provjera znanja se vrlo lako organizira za učenike koji su dulje bolesni i ne mogu pohađati nastavu
- rekla je Kosjenka Petek.
Milan Matijević podsjetio je
na niz alternativnih modela obrazovanja u razvijenim zemljama.
Posebno je istaknuo činjenicu da
je Zakon o ustroju pučkih škola
iz 1874. godine predviđao mogućnost obrazovanja kod kuće.
Zbog političkih zbivanja na našim
prostorima ta je mogućnost bila
ukinuta, a kako je Hrvatska sada
postala demokratska zemlja ugrađivanje odredbe o pravima postojanja alternativnih oblika obrazovanja u postojeći zakon bi trebalo
biti neupitno. Na temelju uvida u
mnoge alternativne modele obra-
zovanja u inozemstvu, ustvrdio je
da je uspjeh cjelokupnog razvoja
djece uključene u takve modele
iznimno visok te izlaganje zaključio je izražavanjem nade da će se
zakoni u Hrvatskoj uskoro prilagoditi sve većoj potražnji građana
za obrazovanjem kod kuće, kao i
za osnivanjem slobodnih škola.
Eli Pijaca Plavšić naglasila je
da Forum za slobodu odgoja podržava inicijativi za promjenom
spomenutog zakona te da od svog
osnivanja podupire projekte i organizacije koje se bave alternativnim modelima obrazovanja. Naglasila je kako su postojeći oblici
obrazovanja sve manje usmjereni
na učenike, ne njeguju prilagodljivost individualnim osobinama
djeteta te da se to može ispraviti
uvođenjem pluralizma i demokracije u školstvo, što podrazumijeva
i alternativne sadržaje i metode
podučavanja. Smatra da bi model
obrazovanja kod kuće mogao biti
od iznimne koristi kad se radi o
darovitoj djeci, djeci koja se teško uklapaju u postojeće modele
obrazovanja, obiteljima koje često mijenjaju boravište te izrazila
bojazan da sadašnje obrazovanje
više priprema djecu za tržište rada
nego za aktivnu participaciju u
društvu gdje će kao pojedinci s
razvijenim kritičkim mišljenjem
unositi promjene.
Aron Pecnik podržao je inicijativu za izmjene Zakona o odgoju
i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, jer se radi o temeljnom
ljudskom pravu, slobodi izbora ne
samo roditelja već i djece o načinu
i intenzitetu njihova obrazovanja.
Tribina je prva u nizu aktivnosti
kojima udruga „Obrazovanje na
drugi način“ želi skrenuti pažnju
medija i javnosti na problem koji
imaju roditelju u Hrvatskoj, a to je
da za svoju djecu ne mogu ostvariti pravo na izbor vrste i načina
obrazovanja. Vremena se mijenjaju i sve je više roditelja koji su motivirani i odlučni da preuzmu ulogu primarnog obrazovatelja svoje
djece i trebali bi imati i zakonsku
mogućnost da to i ostvare.
Marijan Šimeg
Na Interliberu predstavljena nova knjiga prof. dr. Dragutina Rosandića
Učitelj učitelja - za sva vremena
U
prigodi obilježavanja 80
godina života i 60 godina
plodnoga
stvaralačkoga
rada prof. dr. sc. Dragutina Rosandića, utemeljitelja znanstvene
metodike hrvatskog jezika i književnosti i dugogodišnjeg vodite-
lja Katedre za metodiku nastave
hrvatskog jezika i književnosti na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu,
nakladnička kuća Profil iz Zagreba priredila je reprezentativno izdanje izbora njegovih radova kao
i radova o njemu pod naslovom
Učitelj učitelja – moje prosudbe
i prosudbe mojega opusa, koja je
predstavljena na ovogodišnjem Interliberu u subotu, 13. studenoga,
na središnjoj pozornici u paviljonu
6 Zagrebačkoga velesajma.
– Malo je neobično da se ovakva
ozbiljna knjiga promovira u pomalo opuštenoj sajamskoj atmosferi,
no smatrali smo da je Interliber,
kao svečanost knjige, ipak najpogodnije mjesto za njezinu promociju jer se time otvara mogućnost
da se s ovom najnovijom knjigom
prof. Rosandića susretne širok krug
ljiudi – napomenula je uradnica
knjige dr. sc. Lidija Dujić.
Knjiga sadrži izbor Rosandićevih radova o najrazličitijim temama
s područja obrazovanja i posebice s
područja metodike književnoga odgoja i obrazovanja, objavljivanih u
različitim prigodama i u različitim
publikacijama, među ostalim i u
Školskim novinama.
“Od svoga prvog priloga iz me-
todike književnoga odgoja (1950.
godine) do danas Dragutin Rosandić ostvario je zamašan i raznovrstan metodički opus koji ga svrstava
među najistaknutije stručnjake iz
metodike jezika i književnosti, u nas
i u svijetu...
Svi budući istraživači
metodičke problematike i svi učitelji jezika i književnosti u Rosandićevoj metodici imat će ishodište
i inspiraciju“ – napisala je u svojoj
recenziji dr. sc. Manja Kovačević,
a zanimljivo je spomenuti da je te
1950. godine svoj prvi članak, pod
naslovom Moji ljubanovici, Rosandić objavio upravo u Školskim novinama – bio je to članak posvećen
obradi Lovrakova romana Vlak u
snijegu u osnovnoj školi.
“Rosandićeve prosudbe, i književnosti, i jezika, kao i literature
o njima, obilježavaju autora koji
revno prati sve ono što se na tim
područjima zbiva, nastojeći uvijek
naći poveznicu između književnih
i jezičnih predložaka i metodi-
ke koja ih, kao relevantne izvore,
ugrađuje u svoj sustav. Izborom
takvih priloga svakako je obogaćena knjiga koja otvara metodičke
horizonte te svoga autora potvrđuje kao kreativnoga metodičara koji
znanstvenom radoznalošću pristupa bogatim i slojevitim književnim
i jezičnim sadržajima te ih metodički oblikuje kao nove književne
i jezične spoznaje“ – istaknuo je na
predstavljanju knjige na Interliberu
drugi recenzent dr. sc. Joža Skok
dodajući kako je ova lijepo opremljena knjiga “vrijedan poklon vrsnoga učitelja svim učiteljima“.
Zahvaljući svima koji su mu
pomogi u stvaranju toga djela i
bili njegovi stvaralački suputnici
tijekom tih 60 godina rada, autor
je apostrofirajući naslov knjige,
istaknuo kako se uvijek osjećao
učiteljem i kako je cjelokupno njegovo djelo proizišlo iz istraživanja
stvarne nastavne prakse kako u
Hrvatskoj tako i u mnogim stranim
sredinama.
Ivan Rodić
(Snimio Dobriša Skok)
aktualno
aktualno
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
PREDŠKOLSKI
ODGOJ
djeca i
disciplina
K
ako se nositi s dječjim nestašlucima i kako uvesti
red u njihovo ponašanje?
Jedno je od najčešćih pitanja s
kojima se svakodnevno susreću
roditelji, ali i odgojiteljice u vrtićima te svi drugi u odgojno-obrazovnom procesu. Kako navode
stručnjaci, djeci prije svega treba
postaviti granice do kojih mogu
ići i koje im se mogu tolerirati. Te
granice moraju biti principijelne
i u njihovu provođenju treba biti
dosljedan, što pomaže uspostavljanju važnih pravila za budućnost. Unatoč velikom pomaku,
ima još mnogo roditelja koji misle da je najvažnije kažnjavanje.
To svakako treba izbjegavati, jer
kažnjavanjem se ne postiže željeni cilj, a može izazvati i neželjene posljedice. Treba voditi računa o tome da je discipliniranje
zapravo sustav koji se temelji na
kvalitetnom međusobnom odnosu, pohvalama i uputama djetetu
kako da kontrolira svoje ponašanje. O tome kako to izgleda u
teoriji i praksi razgovarali smo
sa stručnjacima koji se bave tim
pitanjima.
Definirati pravila
Psihologinja Andreja BrajšaŽganec s Instituta društvenih
znanosti Ivo Pilar iznosi svoje
gledište, navodeći da su u ranom djetinjstvu u dobi od dvije
do šest godina djeca u razdoblju
igre, intenzivnog razvoja govora
i mišljenja.
- Djeca razvijaju prva prijateljstva, ali i sukobe s vršnjacima. Istodobno započinje razvoj
moralnog rasuđivanja te nezavisnosti i samokontrole. Hoće
li dijete sve to uspjeti i biti socijalno kompetentno na početku
školovanja ovisi o sposobnosti
regulacije emocija, poznavanju
i razumijevanju normi, pravila
i vrijednosti zajednice u kojoj
živi te vještinama interakcije s
okolinom. Pri tome psihosocijalna prilagodba djeteta ovisi o
njegovoj dobi, radi li se o dječaku ili djevojčici, o obrazovanju
roditelja, broju braće i sestara,
karakteristikama temperamenta te roditeljima i odgojiteljima
i njihovim postupcima prema
djetetu. Socijalno i emocionalno
kompetentno dijete koje odrasta
u adekvatnim okolinskim uvjetima u ranom djetinjstvu glavni
je preduvjet psihosocijalne prilagodbe u adolescenciji - kaže
Brajša-Žganec.
Dodaje da u svojim postupcima
roditelji i odgojitelji na različite
načine nagrađuju i discipliniraju
djecu. Takvo ponašanje odgojitelja od prvog dana vrlo je važno
za održavanje dobre atmosfere u
vrtićkoj grupi tijekom čitave godine. Potrebno je definirati pravila koja govore o tome što je prikladno ponašanje u vrtiću. Kod
postavljanja pravila potrebno je
držati se osnovnih smjernica usuglasiti pravila u grupi, djeci
jasno navesti pravila, objasniti
zašto je svako od pravila potrebno, navesti pravila u pozitivnim
terminima, odabrati manji broj
pravila te uključiti djecu u proces
donošenja pravila.
- Kada se govori o discipliniranju djeteta, važno je da ono
prihvati da se određenih pravila
ponašanja treba pridržavati, da
postoji razlika između dobrog
7
www.skolskenovine.hr
Disciplina je proces
u kojem djeca uče
Važno je rijetko
kažnjavati dijete,
dobro mu objasniti zbog čega ga se
kažnjava i osigurati mu alternativnu
mogućnost za nagradu. Dijete treba
poticati na oblike
ponašanja koji
su u suprotnosti s
ponašanjem koje
želite ugasiti te
izbjegavati fizičko
kažnjavanje
i lošeg ponašanja, ali i da ima
pravo na različite aktivnosti, igru
te da ne mora uvijek biti mirno.
Bolje je definirati pravila i nagrađivati dijete nego ga disciplinirati odnosno kažnjavati. No, kada
se problem pojavi potrebno je
djelovati kako se ne bi ponovio.
Neka od nepoželjnih ponašanja u
vrtićkom okruženju su agresija,
fizička ili verbalna, prkos autoritetu, odbijanje da se slijede upute odgojiteljice, remećenje reda,
nesudjelovanje u vođenim aktivnostima... Razlozi zašto se djeca
tako ponašaju u vrtiću mogu biti
biološke osobine djeteta, emocionalni problemi, ali i nepostojanje jasnih pravila i njihovo nepoštivanje te slaba suradnja između
odgojiteljica i roditelja - smatra
Brajša-Žganec i dodaje da se djecu koja se ponašaju na nepoželjan način ponekad kažnjava.
Kazniti ponašanje
na početku
Brajša-Žganec se, pak, pita
jesu li kazne djelotvorne, pravilan način da se suzbiju nepoželjna ponašanja djeteta u vrtiću:
- Kazna je djelotvorna ako
neželjeno ponašanje prestane.
Kada se neželjeno ponašanje
ponavlja, dijete zapravo kažnjavanjem nagrađujemo pa ono ponavlja neželjeno ponašanje da bi
privuklo pažnju. Stoga je važno
dijete kažnjavati rijetko, dobro
mu objasniti zbog čega ga se kažnjava, osigurati mu alternativnu
mogućnost za nagradu, poticati
Priručnik iskusnih roditelja i
stručnjaka
Roditelji i odgojitelji o disciplini djece mnogo toga mogu naučiti
i primijeniti i kroz proučavanje literature. Među najpoznatije
svjetske autore o toj problematici spadaju bračni par Bill i
Martha Sears, čiji su radovi u Hrvatskoj dosta prevođeni, a u
knjizi Disciplina nude jasne i praktične savjete o tome kako
riješiti probleme ponašanja, ali, što je važnije, kako spriječiti da
do njih dođe. U tom priručniku Bill i Martha Sears objašnjavaju
što možete učiniti kako biste oblikovali djetetovo ponašanje da
bi lijepo vladanje nastalo prirodno. Oslanjajući se na 30 godina
iskustva i kao stručnjaka u njezi djece i kao roditelja osmero
djece, ovaj priručnik potiče stvaranje samopouzdanja i vjeru u
vlastite sposobnosti kako biste ispravili neželjena ponašanja.
Igranje ne znači maltretiranje
drugih
“Matej, nemoj dirati seku“, nebrojeno puta mama Milka opominje svog šestogodišnjaka, koji uporno zadirkuje svoju dvogodišnju sestru.
- To je stalna borba. Nekad ne mogu izbjeći da mu ne odredim
kaznu. Ukinem mu gledanje crtića pa uslijedi vrijeme mirovanja, ali onda sve zaboravi i ponovo zadirkuje sestru. I ne samo
to, počne divljati po sobi, lupati, bacati igračke, a za sve mu je
opravdanje da se samo igra - priča mama Milka i dodaje da ga i
u vrtiću tete teško discipliniraju.
- Neki mi se dan odgojiteljica požalila da je jednom dječaku
uništio igračku. Kada sam ga pitala zašto je to učinio, opet mi
je kazao da se samo igrao. Pokušavamo mu objasniti da igranje ne znači maltretiranje drugih te smo postrožili odnos prema
njemu. Odredili smo mu granice do kojih smije ići i svaki puta
kada ih prijeđe imamo dugi razgovor u kojemu mora sudjelovati
- navodi mama Milka.
ga na one ponašanja koji su u
suprotnosti s ponašanjem koje
želite ugasiti, izbjegavati fizičko
kažnjavanje, radije kazniti nepoželjno ponašanje na početku,
nego na kraju.
Pedagoginja Martina Mikac i
psihologinja Ana Pleša iz Dječjeg vrtića Vedri dani navode da
je discipliniranje djece proces u
kojem ona uče razumjeti posljedice, pozitivne ili negativne, koje
njihovo ponašanje ima na druge,
poštivati granice drugih, poštivati pravila koja su svima korisna, prepoznavati svoje granice,
kontrolirati svoje ponašanje, biti
odgovoran za sebe, odnos s drugima, odnos prema imovini. Govoreći o tome kako to rade, one
ističu da uvjet za učenje djece
o odgovornosti za sebe i druge
u vrtiću traži prije svega razvoj
i njegovanje konteksta, okružja
vrtića kao mjesta na kojem svoje
potrebe mogu zadovoljiti i djeca
i odrasli tako da postoje jasno
dogovorena pravila o tome kako
se ponašati.
- Treba se ponašati na taj način da su jasno postavljena prava
i odgovornosti za svaku radnu
ulogu, da postoji ugodan radni
prostor, da se svi odrasli u vrtiću
stalno usavršavaju u razvijanju
i održavanju kvalitetnih odnosa.
Budući da su odgojne situacije u pravilu situacije susretanja
odraslih s djecom, posebno nas
zanimaju slušanje, govorenje i
druge tehnike komuniciranja kao
socijalno ponašanje usmjereno
prema djeci. Odrasli odgajaju
i kroz slušanje i govorenje, pa
stoga nije svejedno kako to u odgojnim situacijama izgleda, kako
djeluje na djecu - navode naše
sugovornice.
Koraci u
discipliniranju
Proces discipliniranja događa
se postupno i za njega se stvaraju uvjeti. U tom je procesu
posao odgojitelja izricati djetetu
svoje granice tako da verbalizira
djetetovo ponašanje i posljedice
koje to ponašanje ima na drugu
djecu, odgojitelja i dijete samo.
Npr. “Udario si ga, to ga boli. Ja
to ne dozvoljavam. Pravilo je da
govorimo što trebamo ili što nam
smeta. Reci mu što si htio...“, učiti dijete da izriče svoje granice:
“To mi smeta“, “Hoću“, “Neću“,
“Ne sviđa mi se“, “Htio bih“,
“Ne bih htio“, jasno djetetu reći
što smije, umjesto što ne smije,
učiti ga prihvatljivom rješavanju
sukoba, problema (Lutka vodič
- učenje o potrebama, njihovu
zadovoljavanju, učenje o učinkovitom rješavanju konflikata).
Kada je riječ u ulozi roditelja i
odgojitelja u odgojnom djelovanju, naše sugovornice smatraju
da su one znatno različite, jer je
kontekst u kojem se dijete nalazi
drugačiji.
- Dijete je u vrtiću okruženo
drugom djecom i posao mu je
prilagoditi se grupi kao i grupa
njemu. U vrtiću je dijete češće
u poziciji pričekati, podijeliti,
tražiti, ne dobiti ono što traži...
Općenito mora biti angažiranije
u izricanju svojih potreba i poštivanju potreba drugih kao i poštivanju pravila prihvatljivog ponašanja za dobro življenje u grupi.
Iz toga proizlazi uloga odgojitelja, ne kao autoriteta već kao voditelja kojeg dijete treba i poštuje
i koji je u većini slučajeva jasniji
od roditelja, s više pravila za dobar suživot, predvidljiv je i jasan.
U odnosu s djetetom odgojitelj
mora poštivati dijete i njegove
potrebe, samim time ljubav prema djetetu nije bezuvjetna, za razliku od roditeljske ljubavi. To je
razlog drugačijeg odnosa djeteta
prema roditelju odnosno odgojitelju s obzirom na odgovaranje
na njihove zahtjeve - navode Mikac i Pleša.
Andreja Brajša-Žganec navodi
da je jedan od načina djelovanja
kada se dijete ponaša neprihvatljivo zamjena takvog ponašanja
prihvatljivim.
- Pri tome je važno potkrepljivati željeno ponašanje, a nagrade
mogu biti konkretne, u obliku poklona, slatkiša, aktivnosti ili pohvale, ljubaznog osmijeha... Posljedice za nepoželjna ponašanja
mogu biti ograničavanje slobode
i gubitak povlastica. Nadalje, davanjem prilike da se šteta ispravi
dijete postaje jače, a kroz vlastiti
trud vraća mu se samopoštovanje
- zaključuje Brajša-Žganec.
Ivica Buljan
aktuakno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
Stipendije za
studente i učenike
SPLIT - Ovih je dana grad Split raspisao natječaj za dodjelu stipendija u tekućoj školskoj, odnosno akademskoj godini. Stipendije su namijenjene
učenicima srednjih škola i studentima, vrhunskim
sportašima i učenicima koji dolaze iz obitelji lošijega
financijskog statusa. Riječ je o nemalim iznosima pa
će tako za učenike i studente biti izdvojeno 6 milijuna kuna, dok će učenici slabijeg socijalnog statusa
dobiti 2,1 milijun kuna, a vrhunski sportaši oko 300
tisuća kuna. Kada se tome dodaju i izdaci za stipendije znanstvenicima, cjelokupni se iznos penje na
oko 9 milijuna kuna, koje će Grad Split izdvojiti za
sve oblike stipendija. Prema odredbama natječajem
bit će dodijeljeno 30 učeničkih i 50 studentskih stipendija. Za najdarovitije srednjoškolce odobrit će se
20 stipendija, dok 80 ide redovitim studentima, a pet
onima na poslijediplomskom studiju. Kako bi postali
korisnici stipendija, svi učenici i studenti moraju imati prosjek ocjena najmanje 4,50. Od srednjoškolaca
se još traži dobro ostvarenje na određenom županijskom, odnosno državnom natjecanju iz predmeta od
značaja za nastavni plan i program.
Umirovljeni profesori
daju repeticije
ZADAR - Gradske knjižnice uvijek su bile sjecište onih koji žele više znanja, pa se tako brojne
knjižnice natječu inovativnostima u smislu ponude
za dopunskim programima uz redovnu djelatnost
posudbe i čitanja knjiga i časopisa. Tako su se u
Zadarskoj gradskoj knjižici dosjetili uputiti poziv
umirovljenim profesorima da sudjeluju u besplatnim
repeticijama koje bi knjižnica organizirala u svojim
prostorima za učenike slabijega imovinskog stanja.
Rad umirovljenih profesora s djecom zasnivao bi se
na volonterskom principu, a dobrodošli su svi koji
žele podijeliti znanje gradiva osnovne i srednje škole s učenicima čiji roditelji nemaju novca za repeticije, jer 80 kuna po satu nije malo. Premda se besplatne repeticije najviše traže iz matematike, fizike
i stranih jezika, u knjižnici kažu da su svi profesori
koji na ovaj način žele pomoći dobrodošli.
Novi projekt Lutkarskog studija Stribor
L
Projekt s praktičnim radom
OSIJEK - Projekt Business Management Challenge na Ekonomskom fakultetu organizirala je Studentska udruga AIESEC Osijek. Tim se projektom
daje prilika studentima viših godina fakulteta da
umjesto seminarskih radova iz određenih kolegija rade na problemima stvarnih tvrtki i na taj način stječu praktična iskustva. U ovom su semestru
projekt pohađali studenti druge godine diplomskog
studija. Projekt se održavao u sklopu kolegija Marketing strategije, koji vode profesor Marcel Meler i
asistentica Marija Ham. U projektu su sudjelovale
tri tvrtke: Škola stranih jezika Lanico, Design studio
Mit i Obrt za promidžbu Kineo. Studenti su bili podijeljeni u tri grupe, a svaka se bavila jednom od spomenutih tvrtki sudionica projekta. Naglasak je bio
na timskom radu, a bio je predviđen i stimulativni
dio za najbolje rješenje koje je iznosilo 1500 kuna,
dok su ostali dobili plakete i priznanja za sudjelovanje. U AIESEC-u ne namjeravaju stati na ovome
nego se i za idući semestar ove akademsku godinu
predviđa organiziranje sličnog projekta, kako bi se
dala prilika i svim drugim studentima Ekonomskog
fakulteta te ostalim sudionicima.
Ivica Buljan
Dobro je činiti dobro
utkarski studio Stribor odnedavno djeluje u novom prostoru u Bleiweissovoj ulici u
Zagrebu, a gotovo stopostotno povećanje kazališne površine, odnosno mogućnost da na svojim predstavama ugoste skoro trideset mališana umjesto petnaestak, koliko ih
se znalo natiskati u skučenu sobu
u Osnovnoj školi Ivana Cankara,
iz koje su krenuli na svoju sad već
više od deset godina dugu kazališnu
avanturu i u kojoj još prikazuju dio
svojih predstava, omogućilo im je i
pokretanje novih sadržaja u okviru
projekta naslovljenog Dobro je činiti dobro.
Tako su uz lutkarske predstave
Mala sirena u rujnu, odnosno
Izgubljeni cvijetnjak u listopadu,
održane i likovne radionice za gledatelje, na kojima su učili kako
sačiniti lutke od kuhača i sličnih
uporabnih predmeta.
Zahvaljujući financijskoj potpori
Gradskog ureda za obrazovanje,
kulturu i šport Grada Zagreba
odnosno grupe Adris, Stribor je
koncem listopada bio na tradicionalnom trodnevnom gostovanju u
Austriji, gdje su kroz četiri izvedbe Izgubljenog cvijetnjaka malim
Gradišćancima i njihovim roditeljima, u okviru projekta Učimo
hrvatski jezik pomoću lutke, prikazali raznolike mogućnosti jačanja
razumijevanja i kulturne suradnje.
Uz inozemna gostovanja, učenici
OŠ Ivana Cankara kao članovi
Lutkarskog studija Stribor obilaze i Hrvatsku, pa su tako sredinom svibnja ove godine prikazali
svoj Izgubljeni cvijetnjak u Ličkosenjskoj županiji odnosno u Lovincu i Gospiću, pred više stotina zadovoljnih gledatelja, a početkom
studenoga bili su u Vukovarsko-srijemskoj županiji i održali lutkarske
predstave u Vukovaru, Vinkovcima
i Ivankovu, opet pred brojnom publikom.
Kazališni sezonu nastavljaju u
Zagrebu u studenome, izvedbom
Male sirene, a u prosincu predstavom Vesele pahuljice.
Autorica svih lutkarskih predstava, spisateljica i redateljica Branka
Rudman s posebnim zadovoljstvom
ističe da u nastanku i realizaciji uz
učenike sudjeluju i njihovi roditelji,
koji pomažu na razne načine, a sve
su predstave besplatne i otvorene
svim zainteresiranim gledateljima.
Članstvom u netom nastaloj Udruzi lutkara Stribor, sa simboličnom
godišnjom članarinom, istodobno
pomažu pripremi novih predstava
i održanju ovoga jedinstvenoga
kazališta lutaka koje je u prvih
deset godina svoga postojanja
dokazalo da upornost, znanje i
kvaliteta nađu zahvalnu publiku u
raznim sredinama i da Stribor ima
budućnost.
Duško Popović
“Knjižničari knjižnici“ - humanitarna akcija školskih knjižničara
Podbačaj na upisima
RIJEKA - Početkom prosinca konačno bi trebali biti
useljivi objekti Filozofskog i Učiteljskog fakulteta u Riječkom kampusu na Trsatu, kazali su na sjednici Senata Sveučilišta u Rijeci. Kako se navodi, u tijeku su
završni radovi na infrastrukturnim koridorima i pješačkim zonama. Još preostaje uređenje šetnice između
Građevinskog fakulteta i objekta Studentske prehrane,
što bi ovog tjedna trebalo biti dovršeno. Rektor riječkog sveučilišta Pero Lučin iznio je i podatke o upisima
za ovu akademsku godinu, u kojoj su upisana 3573
studenta, a predviđena je kvota bila 4239 studenata,
što znači da je ostalo 666 upražnjenih mjesta. Rektor
je kazao da treba vidjeti razloge zbog čega je došlo
do takvog podbačaja na upisima, s obzirom na to da
su prošle godine upisana 4283 studenta te dodao da
treba učiniti sve da to ne bi postao trend.
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
J
Slikovnice za slijepu
i slabovidnu djecu
oš je početkom godine, točnije u veljači, na razini
županijskoga stručnog vijeća školskih knjižničara
Primorsko-goranske županije, u okviru Knjižničnoinformacijskog programa, koji se realizira u školskim
knjižnicama i u kojem se planiraju
brojne aktivnosti knjižničara (korelacije kroz čitanje, učenje, informacijsku pismenost te kulturnu
i javnu djelatnost u dijelu neposrednog odgojno-obrazovnog rada
s ostalim nastavnim programima),
pokrenuta akcija čiji je cilj da se u
školama dio vremena posveti sažimanju i prepričavanju poznatih
priča, stvaranju taktilnih slikopriča koje će biti darovane Knjižnici za slijepu i slabovidnu djecu.
Knjižnica je smještena u Osnovnoj školi Pećine u Rijeci, a vodi je
rehabilitatorica Tanja Šupe.
U proteklom razdoblju stvorena je tako dojmljiva
zbirka od 35 taktilnih slikovnica koje su zajedno sa
svojim knjižničarima i učiteljima izrađivali učenici u
16 osnovnih škola iz četiri županije. Svaka slikovnica
nosi poruku škole i grada iz kojeg dolazi, djece koja su
je izrađivala, knjižničara i učitelja koji su to organizirali. Ezopove basne, Mala papalina, Zaljubljiv leptirić,
Morčić, Crvenkapica, Plesna haljina žutog maslačka,
Pepeljuga, Djevojčica sa šibicama, Kraljevna na zrnu
graška samo su neke od bajki ili priča za djecu koje su
učenici i njihovi učitelji i knjižničari pretvorili taktilne
slikovnice.
Cilj je taktilne slikovnice svojim prikazom slijepome
djetetu prenijeti poruku te potaknuti dijete na istraživanje, upotpunjavati njegov aspekt kroz dvodimenzionalnost slike, jer slika omogućava slijepome djetetu
prikaz nečeg iz okoline što je njemu zbog nedostatka
vida apstraktno. Najvažniji je princip u različitosti
materijala, materijalima koji pod prstima imaju dobru
teksturu. Taktilne slikovnice zbog svoje jednostavnosti
mogu biti jako korisne. S obzirom na to da ih koriste
i djeca s ostatkom vida, boje trebaju
biti realne.
Valja naglasiti da se grupnom metodom rada učenike senzibilizira na toleranciju, različitost, pomaganje i vrijednost zdravlja, omogućava se pričanje i
vizualizacija prepričanog te osmišljava u suradnji s profesorima likovne
kulture i učiteljicama mogućnost prijenosa tih informacija slabovidnoj djeci, mogućnost doživljaja i percepcije
priče. Sve su taktilne slikovnice izrađene ručno, unikatne su i postoji samo
jedan primjerak od svake.
Akciji Knjižničari knjižnici priključila se i tvrtka Point d.o.o. iz Varaždina, kao dugogodišnji pratitelj i podrška školskim knjižničarima kroz knjižnični program, koja je poklonila
Knjižnici za slabovidnu i slijepu djecu u Rijeci knjižnični program za specijalizirane knjižnice MetelWin.
Akcija se nastavlja, jer se svaka škola i knjižnica uključuju prema svom planu i programu, želji i vremenu.
Pokretači akcije nadaju se i vjeruju da će ovih 35 ručno izrađenih knjižica razveseliti djecu kojoj su namijenjene te da su korisnike školskih knjižnica naučili kako
je dobro učiniti nešto konkretno i korisno. Jer, praktičnim radom, ostvarajima u školskim knjižnicama, ispričane kratke priče kroz razne materijale, s tekstovima
koji se isprintaju na brajici dali smo kroz program rada
školske knjižnice konkretan doprinos plemenitom cilju: podijelili su priče iz knjižnice sa svima, a učenike
poučili humanosti i osjetljivosti za pomoć drugome.
Korina Udina
Tijekom ove godine stvorena je dojmljiva zbirka
od 35 taktilnih slikovnica koje su zajedno sa
svojim knjižničarima
i učiteljima izrađivali
učenici u 16 osnovnih
škola iz četiri županije
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
9
www.skolskenovine.hr
Projektna nastava OŠ Ivana Perkovca iz Šenkovca u Vukovaru
Posjet Vukovaru,
gradu heroju, posjetitelja ispunja
silinom emocija,
ali i spoznajom da
je doprinos žrtava,
osobito hrvatskih
branitelja, na povijesnom hodu naše
Domovine nemjerljiv i ne smije se
nikada zaboraviti
Na Ovčari
Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata
Piše Jasna Horvat
učiteljica razredne nastave
OŠ Ivana Perkovca, Šenkovec
U
petak, 5. studenoga 2010.
godine učenici tri odjeljenja osmog razreda OŠ
Ivana Perkovca iz Šenkovca sa
svojim razrednicama i učiteljima
pratiteljima posjetili su Vukovar
u sklopu projekta školskoga kurikuluma Vukovar u srcu. Taj projekt, kojim učenici osmog razreda prvi put posjećuju grad heroja
i hrvatskoga ponosa, još je jedan
prilog svim dosadašnjim aktivnostima i nastojanjima Osnovne
škole u Šenkovcu u odgajanju
učenika na temu Domovinskog
rata.
Na Trpinjskoj cesti...
Vukovar nas je dočekao obasjan toplim zrakama sunca i pomislili bismo da se nad slavonsku
ravnicu vratilo ljeto da lagani
povjetarac nije odnosio žuto lišće s breza na Trpinjskoj cesti,
gdje smo se poklonili uspomeni
na ratnika heroja, generala bojnika Blage Zadre, koji je na tome
mjestu poginuo 16. rujna 1991.
Tu nam se pridružuje i Franjo
Lehrmajer, predsjednik Udruge
roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Vukovara,
koji će nam tijekom našega hodočašća prenijeti dio osobnih iskustva iz vremena opsade Vukovara
1991. godine.
U istoj je ulici zgrada vukovarskog Caritasa kojemu smo dovezli hranu kupljenu u humanitarnoj
akciji svih učenika i učitelja škole. Ova ustanova skrbi za više od
osam stotina Vukovaraca, a ovo
je bio naš maleni prilog tome.
Vozeći se ulicama Vukovara,
promatramo nova pročelja kuća,
ali i još uvijek sablasne ruševine
zgrada iz nekog, učenicima nestvarnog vremena. Vukovarski
Vodotoranj maše nam hrvatskim
barjakom na vrhu, a Franjo Lehrmajer ne slaže s namjerom gradskih vlasti da se obnovi i dijelom
postane ugostiteljski lokal: “Radije bih da ostane konzerviran i
svjedoči o razaranjima agresora.“
...i u Bolnici
Naša nova postaja je podrum
Opće bolnice. Na ulazu u taj spomen-prostor gledamo videozapis
o stradanju bolnice u Domovinskom ratu te na zidovima u pothodniku posebnom tehnikom
utisnuta imena i prezimena hrvatskih branitelja i medicinskog osoblja odvedenih iz bolnice i pogubljenih na Ovčari 20. studenoga
Previsoka je cijena
hrvatske slobode!
1991. Spuštamo se u podrumske
prostorije, iz kojih su upućivani
vapaji pomoći dr. Bosanac, dr.
Njavre i novinara Siniše Glavaševića. Ulazimo u tišini.
U vukovarsku bolnicu ulazi
i Simona Kovač, mlada žena iz
Zaprešića. Prvi je put u Vukovaru. Ulazi u vukovarsku bolnicu u
kojoj je njezin otac, Mladen Kovač, dragovoljac Domovinskog
rata iz Zaprešića i pripadnik 204.
vukovarske brigade, posljednji
put viđen 18. studenoga 1991.
Humanost, zaštita ljudskog života i dostojanstva ovdje su ratne
1991. izgubile svako značenje.
A Simona, tada sedmogodišnja
djevojčica, upravo je ovdje izgubila oca.
Ovčara
Vozeći se do Ovčare, Franjo
Lehrmajer priča nam o tome mjestu koje je prije Domovinskog
rata bilo poljoprivredno dobro
kombinata Vupik, a onda su pripadnici Jugoslavenske armije i
paravojnih četničkih skupina ta
skladišta pretvorili u koncentracijski logor za zarobljene Vukovarce. Nakon njihova mučenja,
20. studenoga 1991. ubijeni su i
bačeni u masovnu grobnicu, a žrtve su bile ranjenici i medicinsko
osoblje iz vukovarske bolnice.
Među njima i novinar Radio Vukovara Siniša Glavašević.
Hangar na Ovčari progutao nas
je svojom tminom. Upaljene zvijezde na njegovu stropu, njih 262,
simbolično predstavljaju pogubljene i nestale žrtve Ovčare. Do
sada je ekshumirano 200 tijela,
Simonin otac Mladen Kovač nije
pronađen. Bio je u autobusu koji
je od vukovarske bolnice do Ovčare nestao. Na zidovima hangara
pale se i gase fotografije ubijenih
i nestalih, a Simona pronalazi lik
svog oca Mladena...
Od hangara do masovne grobnice i spomen-obilježja vozimo
se svatko sam sa svojim mislima.
Izlazimo iz autobusa, vruć jesenski dan pripekao je slavonske oranice. Jesenska sjetva je u tijeku.
Na crnom obelisku provlači se
raspuklina u obliku križa u čijem
se središnjem dijelu nazire silueta
ranjene golubice bez glave, sim-
bolom svih masovnih grobnica u
Hrvatskoj. Golubica i dvije stotine zelenih grmova pozivaju nas
na molitvu. Ranjena golubica
simbol je mira, ali ne i zaborava,
jer narod koji zaboravlja svoju
prošlost nema budućnosti.
U podrumu Vukovarske bolnice
Memorijalni centar
Domovinskoga rata
Memorijalno vukovarsko groblje žrtava Domovinskog rata
naša je nova postaja. Nema kraja
vukovarskim patnjama... U Aleji
hrvatskih branitelja minuta šutnje, molitva, polaganje vijenaca,
paljenje svijeća. Bijeli križevi na
mjestu masovne grobnice, grobovi poredani jedan do drugoga,
ali i prazni koji čekaju nove ekshumirane žrtve. Zastajemo uz
posljednje počivalište generala
bojnika Blage Zadre i njegova
sina Roberta, hrvatskog branitelja poginulog 1993. godine.
S poslijepodnevnim suncem
ulazimo u vukovarsku vojarnu
204. brigade Hrvatske vojske,
gdje nas dočekuje brigadir Petar Čavar, koji nam se posebno
obradovao i stoga što je za vrijeme svojih studentskih dana živio
s obitelji svoje sestre Elze Kauf
u Ključu Brdovečkom. Nakon
zasluženog predaha, vojničkoga graha i kolača koje je za nas
pripremila Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog
rata grada Vukovara, učenici su
izveli literarno-glazbeni program
posvećen gradu heroju, a koji je
kod svih izazvao suze u očima.
Poseban je doživljaj bio našim
učenicima čitati tekstove Siniše
Glavaševića i pjevati u Vukovaru.
Vukovarska vojarna 204. brigade Hrvatske vojske mjesto je
gdje posjetitelji mogu saznati
mnogo toga iz naše najnovije
povijesti, o Domovinskom ratu,
napose o Bitci za Vukovar. S tom
je svrhom i utemeljen Memorijalni centar Domovinskog rata,
koji djeluje u sklopu Muzejskomultimedijalnog odjela Domovinskog rata Vukovar i kod naših
je učenika izazvao velik interes,
ali ih je, nažalost, pomanjkanje
vremena spriječilo u detaljnijem
obilasku.
Pokrovitelji projekta
Pokrovitelji projekta bili su roditelji učenika OŠ Ivana Perkovca,
Općina Brdovec, Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata, Zaprešić, zatim HVIDRA, Zaprešić, Udruga Ivana Perkovca - za njegovanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne
kulturne baštine, iz Šenkovca te OŠ Ivana Perkovca, Šenkovec.
Gosti
U ovome prvome posjetu učenika naše škole gradu heroju sudjelovali su i župnik Župe sv. Vida vlč. Vladimir Trkmić, pročelnik
Općine Brdovec Danijel Bukovinski, predsjednica Udruge poginulih branitelja Domovinskog rata iz Zaprešića Biserka Brašić,
predsjednik HVIDRA-e Zaprešić Stjepan Gudec, časnica HV-a
Sonja Radman Livaja, kći nestaloga hrvatskog branitelja Simona
Kovač i članice Udruge Ivana Perkovca. Učenici šenkovljanske
škole od prvog do osmog razreda, svake godine obilježavaju 18.
studenoga - Dan sjećanja na Vukovar prigodnim povijesno-literarno-glazbenim satom, a potom u dvorištu škole pale svijeće u
znak sjećanja i poštovanja za sve poginule i preminule hrvatske
branitelje i civile u Domovinskom ratu.
Navik on živi ki
zgine pošteno!
S posljednje postaje našega
hodočašća gradu heroju, od bijeloga, mramornoga križa na ušću
Vuke u Dunav, na kojemu su
uklesane glagoljicom vjekovima
vječne riječi hrvatske istine Navik
on živi ki zgine pošteno, vraćamo
se u suton prema svojemu domu.
Osvijetljeni križ prati nas s obale
Dunava, toplo sunce, stalni pratilac na našemu putu, zaspalo je u
njegovim valovima. Noć je oba-
vila slavonsku ravnicu, u kojoj
umorni od svojih bitaka i ponosni
na svoja djela, snivaju hrvatski
branitelji, negdje i Simonin tata,
naš hrabri Zaprešićanin.
Na kraju hodočašća gradu heroju, bogatiji silinom emocija,
ponizniji u svojim nastojanjima
i hrabriji u poslanjima, složili smo se da je doprinos žrtava,
osobito hrvatskih branitelja, na
povijesnom hodu naše Domovine
nemjerljiv i ne smije se nikada
zaboraviti. Preskupa je cijena hrvatske slobode!
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
10
www.skolskenovine.hr
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Iskustva DOBRE prakse
Mudrosti
nikad dosta
U obrazovanju je bitno ujediniti intelektualno, emocionalno, osjetilno i voljno želi li se osposobljavati mladog čovjeka da živi prirodno i
kreativno. U suvremenoj nastavi nije najvažnije da se upamti puno
činjenica, već je važno koliko se uči u funkciji razvijanja sposobnosti
učenja. Nastava nam mora omogućiti da i poslije nje idemo dalje
Piše Ivan Cerovec
i plomirani pedagog i učitelj
fizike, Krapinske Toplice
S
godinama čovjek sakuplja
mudrosti o življenju, ali ih
nedovoljno koristi. Naime,
nikako ne želi prihvatiti osnovnu
zakonitost života: na ovaj svijet
nije donio ništa i ništa neće odnijeti na drugi svijet. Nikako da se
pomiri s godinama koje stvaraju
samo starce.
Svi koji su umjeli da lijepo
ostare morali su se mnogo toga
odreći, ali su zato postali samo
ostarjeli ljudi, ali nikako zastarjeli. Jer ništa nije žalosnije od
starca opterećenog godinama,
koji osim svoje starosti, nema
drugog dokaza da je živio. Ako
je netko premlad – ne sudi do-
bro, ako je prestar – isto tako.
Valja vjerovati mudrosti koja
nas podsjeća: mlad je onaj čovjek koji se osjeća kao jutro, a
star je onaj koji se ujutro osjeća
kao navečer. Valja znati i to da
se trajnom aktivnošću održava i
hrani život.
Izgrađena, a ne
napunjena glava
Bezbroj je činitelja koji mogu
uspješno utjecati na pozitivne
ljudske promjene. Među njima
značajno mjesto imaju učitelji,
odgojitelji... Veću ćemo pozornost posvetiti učiteljima koji u
svome radu trebaju biti obdareni
mnogim mudrostima. Veoma je
važan dobar odabir učitelja koji
bi trebao imati dobro izgrađenu,
negoli napunjenu glavu. Najbo-
lje jest kad je to dvoje u sprezi.
Ipak je najvažniji valjan karakter
i pamet negoli učenost. Dakle,
manje je važno koliko je činjenica čovjek uskladištio u korteks,
već kako odabire načine, putove,
postupke u logičkom razmišljanju, koje pomaže ispravnom zaključivanju i spoznaji.
Opravdano tražimo suvremeniji pristup obavljanju uloge učitelja na nov način. Jer dosta se
do sada učenicima trubilo u uši
kao da se ulijeva u kakav lijevak, a njima je tada preostalo da
samo ponavljaju ono što je rečeno. Mnogo je bolje kad učenike
stavimo u ogled dajući im stvari
da sami iskušaju, biraju, razlikuju, izdvajaju, uspoređuju... Kod
toga je djeci potrebno pokazati
put, a ponekad pustiti i da put
pronađu. Ne moramo sve sami
izmišljati i jedini govoriti, valja
znati i slušati učenika.
Učenika valja pustiti da sve
prosije kroz sito i ništa mu se ne
smije uguravati u glavu autoritetom i vjerom. Izložimo li učeniku različita shvaćanja, on će ih
izabrati ako može, ako ne, ostat
će u sumnji. No, i sumnja je odlika mudra čovjeka. Prihvatimo li
tuđa mišljenja po svom osobnom
rasuđivanju, tada to više nisu
tuđa, već osobna mišljenja. Tko
ide za drugim, ne ide ni za kime.
On ništa ne nalazi, čak ništa i ne
traži.
Razumna mišljenja zajedničko
su dobro svakog pojedinca. Ona
toliko pripadaju onomu tko ih je
prvi izrekao, kao i onomu što ih
za njim ponavlja. To više nije po
onima, već po onome tko tako
nešto shvaća. Potražimo analogiju u prirodi, gdje je vidljivo da
pčelice stalno pljačkaju cvjetove
čas ovdje, čas ondje, ali poslije
toga prave med koji je samo njihov.
MALI TEHNOLOŠKI KUTAK (1)
(2)
E-učenje u primarnom
obrazovanju
Web 2.0 kao smjer
u tehnologiji
WWW, temeljen
na socijalizacijskoj
noti koja korisnicima omogućuje
sudjelovanje u
kreiranju sadržaja
interneta, podrazumijeva interaktivnu dvosmjernu
komunikaciju
između korisnika
i računala te korisnika i drugih
korisnika čime korisnik od pasivnog
postaje aktivni
sudionik
Piše mr. sc. Nataša Ljubić
Klemše
učiteljica savjetnica, I. osnovna
škola Bjelovar
D
ruštveno umrežavanje
(eng. social networking)
okosnica je Web 2.0 filozofije. Naglasak je na socijalizacijskoj noti pri čemu je korisnik
u središtu pozornosti kao kreator
sadržaja putem raznih internetskih servisa (blogovi, forumi,
osobni internetski portali, videoservisi, fotogalerije, internetske
enciklopedije...).
Nova generacija
interneta
Osnovne karakteristike Web
2.0 su otvorenost, sloboda i kolektivna inteligencija. Korisnici
se mogu služiti aplikacijama potpuno kroz internetski preglednik, dakle internet se definira
kao platforma na kojoj korisnici
imaju kontrolu nad podatcima na
nekoj stranici. Sama arhitektura
Weba 2.0 potiče korisnike da tijekom korištenja daju svoj prilog
nekom internetskom sadržaju ili
aplikaciji.
Web 2.0 predstavlja novu generaciju i stupanj upotrebe interneta, jer korisnik sam stvara sadržaj
(često ljudi više rade na internetu negoli na svojim računalima
pa internetske stranice više nisu
telopi, statične stranice s određenim informacijama). To zahtijeva
i njegovo objavljivanje i aktivnu
prezentaciju i zato je razvijen širok spektar internetskih platformâ
koje služe za njihovu distribuciju;
većina su hosting usluge (web
hosting je usluga iznajmljivanja
diskovnog prostora i pripadajućih serverskih resursa za smještaj
internetskih stranica na mrežnom
poslužitelju i za korištenje e-maila) s dovoljno prostora za objavu
vlastitih uradaka. Najpopularnije distribucijske platforme su:
blogovi, wiki sustavi, podcasti,
društvene mreže i druge slične
usluge.
E-učenje (engl. e-Learning)
predstavlja učenje uz pomoć informacijsko-komunikacijskih
tehnologija. To je poseban oblik
učenja pomoću računala i interneta na način da korisnik sadr-
žajima individualno pristupa bez
prostornog i vremenskog ograničenja. Novi termin e-učenje 2.0
označuje novu percepciju učenja koje postaje konverzacijom
i načinom dijeljenja ili razmjene
sadržaja karakteriziranog otvorenim okruženjima za učenje.
Alati Web 2.0 podržavaju novog
učenika internetske, mrežne, Googleove generacije i novo učenje,
jer se temelje na principima stvaralaštva, komunikacije, suradnje i
dijeljenja, pri čemu je učenik korisnički orijentiran. Na taj način
korisnici postaju prozumeri (engl.
prosumers - producer i consumer)
i proizvođači i konzumenti.
Novi - hibridni
oblici nastave
Računala su sastavni dio učenikova života, ali nekih od nas
učitelja, s razlikom da su učenici digitalni urođenici, a mi
pridošlice. Njihove misle drugačije su od naših pa su i drugačiji obrasci učenja i ponašanja u
kojem postoji mala ili sve manja tolerancija na predavačku
nastavu.
Kako obrazovni sustav reagira na ovu činjenicu? Težnja je
postići otvorene škole i održavati otvorenu nastavu u kojoj neće
biti zanemaren ljudski čimbenik
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Učenici kao
skladišta podataka
Kod stjecanja znanja valja se
pridržavati ovih misli i dijelove
pozajmljene od drugih treba preinačiti i stopiti kako bi se pravilo
djelo koje je samo učenikovo,
po njegovu mišljenju. Učitelji
i okolina otvaraju putove stvaralačkom životu. Samo tako
dobit ćemo buduće stvaratelje,
kreativce, a ne slušatelje reproduktivce. To je jamstvo napretka
i put za ispravan odgoj mlade
generacije.
Nijednoj se stvari u životu previše ne radujmo, ali se i
previše ne rastužujmo, jer stvari
nisu vječne. Iskusiti treba mnogo
toga, a zadržati ono što je dobro.
Dakle, nitko nije na svijetu jači
od čovjeka koji puno zna. Stoga
poticanje ljudi na stvaralaštvo i
traženje znanja na svim razinama života postaje opća ljudska
potreba.
U obrazovanju je bitno ujediniti intelektualno, emocionalno, osjetilno i voljno želi li se
osposobljavati mladog čovjeka
da živi prirodno i kreativno. U
suvremenoj teoriji obrazovanja
nije najvažnije da se upamti puno
činjenica, već je važno koliko se
uči u funkciji razvijanja sposobnosti učenja. Nastava nam mora
omogućiti da i poslije nje idemo
dalje. Poticanjem samostalnoga
stvaralačkog rada u učeniku se
budi radoznalost, zadovoljavaju
se njegovi interesi, formiraju se
stavovi i vrijednosne orijentacije. Tako se dublje ponire u motive učenja. Pred ljudskim duhom
mora se stvoriti problem, mora
nešto postojati što on ne zna
kako bi tražio odgovor.
U našim udžbenicima sve probleme drugi su riješili, a učenicima preostaje samo da podatke
aktualno praksa
odgojno-obrazovna
zapamte. Učenik postane skladištem podataka koji su mnogo
puta neuporabljivi. Mnogo je
zanimljivije učenje kod kojeg
si možemo postaviti maksimu
čitamo, proučavamo i pravimo
pjesmu. U fizici možemo proučiti i izvesti pokus, konstruirati
neko sredstvo. Dakle, postoji
šansa da u obliku neke pjesme,
stiha, ritmike, pokusa, postavljenim problemom ili kojim drugim
motivom oslobodimo energiju.
Važno je da sve koji žele učiti
postavljamo u situacije koje će
pridonijeti aktivnom otkrivanju
pojmova i podizati njihovu izdržljivost na ozbiljnom putu otkrića, a pohvalama i ocjenama
ulijevati samopouzdanje te samopoštovanje. Možemo, dakle,
organizirati učenje koje će biti
iščekivanje, radost i mogućnost
potvrde radom.
Budućnost valja
zaslužiti
Zbrajanje rezultata rada, kritično ocjenjivanje svojih poslova
i bilježenje uspjeha i neuspjeha
završna je točka jedne i polazna
točka sljedeće akcije. To je i jedini put da se razviju pozitivne
radne navike. I mala pobjeda
nad samim sobom čini čovjeka
jačim. U životu ljubaznost valja uzvratiti ljubaznošću, ali zlo
pravdom. Ako postanemo ovce, i
vuk će nas pojesti. One koji nam
čine zlo postidimo dobrim djelom zauzvrat.
Ovo je jedan od najefikasnijih
i najlakših oblika u smanjivanju
napetosti među ljudima. Jer, ipak
je u životu najvažniji trenutak u
koje živimo. To je jedino stvarno vrijeme kojeg posjedujemo.
Prošlost je nestala i više se ne
može zamijeniti, ali budućnost
valja zaslužiti.
Web 2.0 alati
Web 2.0 alati skupina su društvenih programskih alata
koja korisnicima omogućava interakciju i razmjenu podataka
te objavu i izmjenu internetskog i drugoga digitalnog sadržaja, pri čemu korisnik sam generira svoje sadržaje. Oni omogućuju suradničko pisanje, što znači da je skupini korisnika
omogućena suradnja pri izradi i objavljivanju na internetu.
Podržavaju i suradničko učenje te na taj način mogu potaknuti učenike na veću razinu kreativnosti i omogućiti im stjecanje dodatnih IKT vještina. Besplatni su i svima dostupni te
se mogu vrlo dobro koristiti u školi kao nadopuna klasičnoj
nastavi i svim ostalim oblicima izvannastavnih aktivnosti. Na
taj način učenje prestaje biti samo konzumiranje sadržaja,
već se odvija kroz suradnju i kreiranje vlastitog znanja uz
pomoć raznovrsnih resursa i korisnika. Preduvjet je samo
edukacija učitelja za njihovu upotrebu i primjenu.
i uloga učitelja, ali će biti u interakciji s e-učenjem na način
da se IKT koristi kao nadopuna klasičnoj nastavi ili da se
kombinira klasična nastava s
internetskim oblikom nastave (ovakav se oblik nastave
naziva hibridni (engl. Hybrid
Learning, Blended Learning,
Mixed Mode Learning; najnovije Blended Online Learning
(BOL), New Hybrid Learning,
New Learning Environment
(NLE)).
Web 2.0 alati vrlo su praktični. Učiteljima pomažu u organizaciji i upravljanju informacijama s interneta. Istodobno im asistiraju kako bi materijale učinili dostupnima. Web
2.0 može pomoći učiteljima i
u proširenju metodičkih alata
pomoću novih učećih medija
koji više mogu zainteresirati
i angažirati učenike. Web 2.0
alati poput wikija, blogova
i podcasta učenje mogu učiniti lakšim, zanimljivijim i
jednostavnijim, što utječe na
povećanje motivacije i angažmana učenika. Web 2.0 alati
pomažu učiteljima u razvoju
moderne pedagogije koja pojedinca stavlja u središte iskustva. Promišljeno korišteni
ovi alati učiteljima mogu pomoći da učenje postane pozitivno iskustvo za sve učenike,
na način da preuzimanje odgovornosti za osobno učenje
bude ugodan proces.
(Nastavlja se)
11
www.skolskenovine.hr
UpoznajMO sebe! (12)
Odnosi,
komunikacija i
emocije u zbornici
Međusobno razumijevanje je vezano za
kvalitetu naših odnosa i emocija, a ne
samo komunikacije. Bez minimuma prihvaćenog zajedništva, bez želje da se razumijemo, bez unutarnje spremnosti saslušati različita mišljenja razumijevanje je
nemoguće
Š
kolu bismo mogli usporediti s obitelji. U
mnogim mojim tekstovima o problematici
obitelji naglašavam važnost odnosa, komunikacije i emocija između roditelja kao bračnih
partnera na odnose, komunikaciju i emocionalno
doživljavanje između roditelja i djece. Slično je
u školi. Na ono što se događa u razredu djeluje
i ono što se događa u zbornici. Odnosi, komunikacija i emocije u razredu ovise o odnosima,
komunikaciji i emocijama u zbornici.
Samo slobodni, uvažavajući, iskreni, prepoznati, neskriveni i osviješteni odnosi održavaju
zajedništvo, osobni integritet, suradnju i međusobno sporazumijevanje. Probleme u odnosima
možemo rješavati ako ih tražimo i kod sebe, ako
ne reagiramo odmah, ako u njih ne projiciramo
svoje ranije probleme. Moramo mijenjati sebe
i svoje, a ne samo druge i njihovo ponašanje.
Podsvjesne želje i očekivanja iz ranijih utječu
na sadašnje odnose. Iskrivljuju naše zapažanje
stvarnosti u nama i oko nas. Treba odvojiti ranije
od sadašnjih odnosa. To pomaže u razumijevanju i razrješavanju komunikacijskih konflikata.
U konfliktima krivnju prebacujemo na druge, da
bi sakrili svoje pogreške i slabosti i ne bi prepoznali vlastita ograničenja i stvarnost. Kvaliteta
odnosa ovisi i o našem ponašanju i pogreškama.
Drugi se teško mijenja, a za nas postoji uvijek
alternativa i mogućnost uvida i promjene. Ostajemo u odnosima, koji imaju kvalitetni trenutak
s vjerojatnošću trajanja mnogo sličnog, ali i dosta različitog, dovoljno zadovoljstva uz dozirane
frustracije, uvijek nove podražaje uz osiguranu
stabilnost, blizinu uz sačuvanu distancu. Odnosi
mogu kvalitetno trajati, ako se u njima događaju
kreativne promjene uz uspostavljenu blizinu i sačuvanu distancu. U odnosima moramo biti fleksibilni, komplementarni, neposredni, pravedni,
optimalno stabilni i za obje strane zadovoljavajući. Nije dovoljno odnos prilagoditi onima koji
se u njemu nalaze nego također i njih stvarnom
i konkretnom odnosu. Druge selektivno opažamo, subjektivno objašnjavamo i u njih projiciramo svoje nade, želje, potrebe i očekivanja. Pred
nama često nije stvaran nego po našoj želji i očekivanjima stvoreni drugi. Nemoguće je shvatiti
međusobno ponašanje ako ne učinimo pristupačnim, vidljivim i razumljivim međusobno doživljavanje.
U zbornici iskreno razgovaramo, ako sadržaji
i riječi odgovaraju odnosima, stavovima i unutarnjem doživljavanju u nama. Razgovor nije
samo namjerno, svjesno, planirano, s riječima,
Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša
psihoterapeut i komunikolog
iskreno i sadržajno slanje, primanje i djelovanje
poruka. Razgovor je i nenamjerno, podsvjesno,
neplanirano, bez riječi i neiskreno, odnosno i
osobno slanje, primanje i djelovanje poruka.
Kvalitetan razgovor je slobodan uz sačuvano
zajedništvo, uvažavajući uz održanu osobnost,
prihvatljiv uz kreativnu suradnju iskren uz
uspješno sporazumijevanje. Dorečen razgovor
je konkretan, dopunjen, provjeravan u dijalogu. Razumljiv razgovor je jednostavan, kratak,
pregledan i zanimljiv. Razgovarati moramo s
Ja porukama i demokratski uz i neslaganje, ali
sačuvano uvažavanje uz izravno izražene želje
i potrebe. Razgovor održavamo razgovorom
o razgovoru, aktivnim slušanjem, davanjem,
primanjem i traženjem povratnih informacija,
priopćavanjem razmišljanja u vezi razgovora.
U razgovoru moramo slušati se, razmišljati što
smo čuli, priopćavati što smo čuli i razmišljali. Ponuđene prijedloge proširivati, dodavati i
modificirati, ali ne odbaciti. Sugovornika uvažavati i smatrati ravnopravnim. Predlažemo primjerena i upotrebljiva, a ne prvenstveno točna i
ispravna rješenja. Iznosimo promjenjive hipoteze, a ne definitivne dijagnoze. Pitanjima provjeravamo zaključke i pretpostavke i pretvaramo u
međusobno razumijevanje. Upoznati, mijenjati
treba sadašnjost, a ne samo prošlost. Dopunjujemo se, a ne namećemo. Vodimo dijalog, a ne
monologe.
Međusobno razumijevanje je vezano za kvalitetu naših odnosa i emocija, a ne samo komunikacije. Bez minimuma prihvaćenog zajedništva,
bez želje da se razumijemo, bez unutarnje spremnosti saslušati različita mišljenja razumijevanje
je nemoguće. Dijalog nije socijalno-romantična
želja, hijerarhijsko i autoritativno dirigiranje,
diskusija u kojoj jedni gube, a drugi pobjeđuju.
Dijaloški stav je međusobno sporazumijevanje,
toleriranje različitih stanovišta, traženje zajedničkih perspektiva. Sa znanjem i sposobnošću
postajemo, a s pametnim postupanjem svojim i
emocijama suradnika i ostajemo uspješni u našim zbornicama. Emocije daju živost i značenje
djelovanju, utječu na sposobnost odlučivanja,
zadovoljstvo, spremnost pomaganja, kreativnost. Jačaju produktivnost i informiraju. Emocionalno inteligentan učitelj ima uvid u sebe, vlada
sobom, suosjeća s učenicima i razvija odnose s
njima.
Kvaliteta pojedine škole ne nalazi se samo
u razredima nego prvenstveno u zbornici. Sjećam se zbornice jedne srednje škole, u kojoj
sam ponudio jednostavni upitnik, anketu, koju
su profesori anonimno ispunjavali, a radilo se
o upitima vezanima za ponašanje direktora.
Nakon što smo zajedno, uz prethodnu dozvolu
svih prisutnih, uključujući direktora, analizirali i razgovarali o rezultatima upitnika, direktor
je primijetio: “Prema vašim odgovorima ja bih
trebao dati ostavku.“ Ja sam dodao: “Nipošto,
ali biste trebali nastaviti s takvim otvorenim i
dobronamjernim razgovorima i zbornicu učiniti
kvalitetnijom.“
(U sljedećem broju:
Ljubav, motiviranost i međusobno povjerenje
u zbornici )
12
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
KURIKULUM - Tematska bibliografija
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Uvod u političko obrazovanje (4)
S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo
bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma
Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar
Odgojno-obrazovni standardi (2)
•
Palekčić, M. (2007). Od kurikuluma do obrazovnih standarda. U:
Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Ur. V. Previšić. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,
str. 35. – 101.
Teorijsko-metodološki pristup. Razvojne faze diskusije o kurikulumu. Didaktika i kurikulum. Reforma obrazovanja kao revizija kurikuluma. Obrazovni standardi i kvaliteta nastave. Rezultati empirijskih istraživanja.
•
Paar, V. (2009). Od HNOS-a do nacionalnog kurikula. Vukovarskosrijemski učitelj (Vukovar), broj 6, str. 7. – 14. Što je nacionalni kurikulum? Vodič kroz HNOS. Europska orijentacija nacionalnog kurikuluma.
•
Paar, V. (2009). Poticaj slobodi i stvaralaštvu. Školske novine (Zagreb), br. 37, 20. studenoga 2007., str. 5. Prihvaćen izazov. Rasterećenje
– prioritet.
•
Petravić, A. & Andraka, M. (2005). Katalog znanja, vještina i sposobnosti: nacionalni obrazovni standard za strane jezike iz perspektive
autora. Metodika (Zagreb), Vol. 6, br. 1, str. 55. – 73. Polazišta za izradu
Kataloga/standarda. Metodologija izrade Kataloga/standarda. Struktura
Kataloga/standarda. Doprinos Kataloga/standarda u odnosu na postojeće
obrazovne dokumente.
•
Plenković, J. (1975). Utvrđivanje standarda za praćenje učenika srednjih škola. Školski vjesnik (Split), XXIV, br. 1, str. 27. – 31.
Uloga nastavnika u izboru i planiranju sadržaja. Didaktički standardi,
posebni i pojedinačni zahtjevi. Sustav praćenja SIPRA.
•
Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (1): Iz promašaja u
promašaj. Školske novine (Zagreb), 4. listopada 2005., br. 30, str. 7.
Teorijsko-metodološka ishodišta. Nestručna priprema. Metodološki promašaji. Nastavni plan i HNOS.
•
Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (2): Poremećena
metodologija. Školske novine (Zagreb), 11. listopada 2005., br. 31, str.
7. – 8.
„Nastavni uputnik“. Nekompetentna povjerenstva. Prekratki rokovi.
•
Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (3): Poremećena
metodologija proizvela je zbrku. Školske novine (Zagreb), 18. listopada
2005., br. 32, str. 6. – 7.
HNOS i nastavni program. Nejasna polazišta i nedostatni instrumentarij.
Pedagoška reforma bez pedagogije. Prevlast praktičara – kriterij masovnosti.
•
Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (4): Metodologija
brzih koraka. Školske novine (Zagreb), 25. listopada 2005., br. 33, str.
6. – 7.
Umjesto pet godina – pet mjeseci. Metodologija diskontinuiteta i zaobilaženje obvezujućih izvora.
•
Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (5):Terminološka
zbrka. Školske novine (Zagreb), 1. studenoga 2005., br. 34, str. 6. – 7.
Neuspjeli pokušaji rasterećenja. Nedostatci predložene metodologije.
Pedagoška „trebologija“. Zbrkani metodološki naputci.
•
Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (6): Shema jedne
obvezne kataloške teme. Školske novine (Zagreb), 15. studenoga 2005.,
br. 36, str. 6. – 7.
„Neki dodatni važni sadržaji“. Izostala je kritičnost. Paušalne i netočne
ocjene.
•
Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (8): Eksperimentalno
uvođenje ne prate znanstvenici. Školske novine (Zagreb), 29. studenoga
2005., br. 38, str. 6.
Neutemeljena eksperimentalna metodologija. Kako se osigurava „eksperimentalno uvođenje HNOS-a“. Metoda „obilaženja terena“. Otvorena
pitanja.
•
Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (9): Umjesto pedagogije – demagogija. Školske novine (Zagreb), 6. prosinca 2005., br. 39,
str. 6. – 7.
Smanjivanje sadržaja ne znači rasterećenje. Ne samo „po mjeri učenika“.
Zaključne napomene o HNOS-u.
•
Standardi za nastavu matematike (2000). Ur. P. Mladinić. Zagreb:
Hrvatsko matematičko društvo; V. gimnazija.
Standardi nastavnog plana za K-4 razrede. Standardi nastavnog plana od
5. do 8. razreda. Standardi nastavnog plana od 9. do 12. razreda. Standardi ocjenjivanja.
•
Standardi za pedagoško i psihološko testiranje / priredila Komisija za
izradu standarda za pedagoško i psihološko testiranje Američkog udruženja psihologa i Nacionalnog vijeća za mjerenja u obrazovanju (1992).
Zagreb: Educa.
Sudionici u procesu testiranja. Svrha standarda. Napomene o primjeni
standarda. Kategorije standarda. Testovi i upotrebe testova na koje se
odnose standardi. Tehnički standardi za izradu i vrednovanje testa: valjanost, pouzdanost i pogreške mjerenja, izrada i preuređenje testa, skaliranje, normiranje, komparabilnost i izjednačavanje rezultata, objavljivanje
testa. Profesionalni standardi za upotrebu testova: opća načela, kliničko
testiranje, pedagoško i psihološko testiranje u školama. Upotreba testova
u savjetovanju. Testiranje u zapošljavanju. Profesionalne i stručne dozvole i svjedodžbe. Evaluacija programa. Standardi za posebne primjene.
•
Šetić, N. (2005). Hrvatski nacionalni obrazovni standardi za osnovnu
školu. Školske novine (Zagreb), 22. ožujka 2005., br. 12-13, str. 4. – 5.
Katalozi znanja. Sastavnice nacionalnog kurikuluma. Hrvatski nacionalni obrazovni standard.
•
Šimeg, M. (prir.). (2009). Epohalne promjene na leđima entuzijasta i
volontera. Školske novine (Zagreb), br. 5, 5. veljače 2008., str. 2. – 3.
Rasprave s okruglog stola Hrvatsko školstvo – sadašnje stanje i vizija
razvoja u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.
Akteri i institucije
EU
Piše Tamara Puhovski
stručna suradnica na programu
Edukacija o EU
Forum za slobodu odgoja
“Englezi misle da su slobodni.
Slobodni su samo za vrijeme izbora zastupnika u parlamentu“
Jean Jacque Rousseau
E
uropska Unija je jedini
novi odgovor na najveći
izazov globalizacije - pitanje koji je naš referentni politički okvir. Naime, uslijed brzog
i čestog protoka informacija i
ljudi, porasta moći multinacionalnih kompanija i globalnih
pokreta i organizacija, ali i važnosti sigurnosnih prijetnji koje
ne staju na granicama kao što su
ekološke katastrofe, terorizam,
trgovina oružjem, drogom i ljudima, postaje jasno da nacionalna država gubi svoj značaj i moć
s kojom je uvjeravala ljude da je
upravo nacionalni politički okvir
onaj unutar kojega mogu riješiti
svoje probleme i ostvariti svoje
interese. Posebno je to slučaj za
male, ekonomski slabe zemlje.
Sustavi na svjetskoj razini, kao
što je UN, još nemaju moć raditi
išta više od sugeriranja rješenja,
jer je suverenitet nacionalnih država u tim organizacijama i dalje
neokrnjen i zato ih je nemoguće prisiliti da provedu odluke
nekoga višega, nadnacionalnog
tijela.
Veća riba jede
manju ribu?
Mirnodopsko prirodno stanje
- veća riba jede manju ribu u
međunarodnim odnosima. Novina u gore opisanoj situaciji jest
pokušaj uređivanja i donošenja
odluka na razini koja je iznad
nacionalne, a ispod globalne - na
razini Europske Unije - putem
mehanizma podijeljenog suvereniteta. Naime, Europska Unija je
specifična po svom sadržaju, jer
je prva transnacionalna regionalna demokracija, ali i po svojim
mehanizmima i institucijama s
kojima pokušava utjeloviti kompliciranu ravnotežu deliberativne
demokracije, balansirati interese
27 država članica i 500 milijuna
ljudi, brojnih regija, interesnih
skupina, pokreta i organizacija
pritom dirigirajući tu kakofoniju kako bi zvučala usklađeno
s obzirom na europski, nadnacionalni interes i kako bi omogućavala i unapređivala daljnji
proces integracije na ovoj razini.
Naravno, to je proces koji vrlo
često uzrokuje, zbog zakučastih
i kompliciranih procesa pregovaranja, sporost, tromost, neefikasnost i kontradiktornost što su
ujedno kritike europskih institucija. S druge strane, osigurava
novi, eksperimentalni model, i
u tome leži njegova važnost, ali
i činjenica da od svojih građana
zahtijeva spretnost i informiranost u političkom djelovanju i
sudjelovanje i komuniciranje na
lokalnim, nacionalnim, regionalnim i globalnoj razini djelovanja, pa samim time i novi način
upravljanja.
EU, regije i
nacionalne države
Građanin Europske Unije
osoba je koja ima državljanstvo
jedne od zemalja članica, a i koja
ima ne samo ekonomska prava
na europskoj razini već i civilna
i politička. Jedno od osnovnih je
biranje zastupnika za Europski
parlament - tijelo koje zastupa
interese svih građana Europske
Unije i koje zajedno s Vijećem
EU obavlja zakonodavnu funkciju. Jednom kada su izabrani,
zastupnici Europskog parlamenta okupljaju se u razne političke
skupine, s obzirom na svoja politička uvjerenja, a time se naglašava njihova zadaća da u svom
radu zastupaju građane, a ne nacionalne države iz kojih dolaze.
Regije u Europskoj Uniji imaju
ulogu s obzirom na svoju snagu i način na koje su definirane
na nacionalnoj razini. To stvara
vrlo šaroliku sliku regija EU-a
koja značajno varira s obzirom
na veličinu i moć regija u svakoj
zemlji. Regije su predstavljene
Odborom regija koji ima savjetodavnu funkciju.
Interesne skupine, kao skupine građana koji promiču svoje
socijalne, poslovne, ekološke i
druge interese zastupljene su u
tijelu koje se zove Gospodarski
i socijalni odbor, koji je također
savjetodavno tijelo sačinjeno od
tri glavne skupine: poslodavci,
zaposleni i ostale interesne skupine, te jača ulogu civilnog društva u EU. Nacionalne države i
njihove interese zastupa Vijeće
EU u obliku sastanaka ministara
onog područja koje se rasprav-
Podučavanje
institucija i aktera
EU može biti vrlo
zahtjevno i zamorno
za učenike. Zbog
toga je važno
institucije predstaviti
ne kao fenomene
koji postoje sami
po sebi te detaljno
objašnjavati njihove
zadaće i strukture
već kao načine na
koji su predstavljeni
različiti interesi
lja i trajnijeg tijela predstavnika
članica koji rješavaju sva pitanja
oko kojih nema većeg spora. Na
višoj razini nalaze se i šefovi svih
država (predsjednici, premjeri)
kako bi u ime zemalja članica
donijeli odluke o glavnom smjeru kretanja integracije. Interes
europske razine zastupa i osigurava Komisija zajedno sa Sudom
EU. Komisija inicira sve zakone
i organizira odbore za njihovu
provedbu te time osigurava da su
prva faza - iniciranje zakona kao
i zadnja faza - provedba zakona,
u skladu s općim interesima Europske Unije, a ne na korist neke
od zemalja članica kao i da su
sve zemlje članice pravedno zastupljene.
Dvojni legitimitet
Podučavanje institucija i aktera EU može biti vrlo zahtjevno i
zamorno za učenike. Zbog toga
je važno institucije predstaviti ne
kao fenomene koji postoje sami
po sebi te detaljno objašnjavati
njihove zadaće i strukture već
kao načine na koji su predstavljeni različiti interesi. Također,
jedna je od čestih pogrešaka da
se institucije EU uspoređuju i
objašnjavaju uz pomoć analize nacionalnih institucija. Iako
je iznimno korisno poznavanje
nacionalnog okvira zastupanja
interesa i donošenja odluka, taj
se model ne može primijeniti na
europsku razinu. Jedan je od razloga tome što je Europska Unija
novi oblik političkog donošenja
odluka, koji vuče svoj legitimitet
iz dva izvora - iz pristanka i sudjelovanja svojih građana, ali i iz
pristanka i sudjelovanja zemalja
članica.
aktualno
regija
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
SRBIJA
13
www.skolskenovine.hr
Izmjena modela upisa
u srednje škole
Mala matura za
osnovnoškolce
U
mjesto kvalifikacijskih ispita, učenici osmih razreda polagat će na
kraju osnovnoškolskog obrazovanja završni ispit, odnosno malu maturu,
koja se u početku neće mnogo razlikovati
od dosadašnjeg testiranja znanja. Novi
model predviđa postupne promjene, tako
da će prva generacija učenika, koja je od
početka učila po reformiranim programima, u lipnju 2011. godine, kao i dosad,
polagati testove iz dva predmeta, srpskog
odnosno materinskog jezika i matematike, ali samo s 50 posto potpuno poznatih
zadataka, prethodno objavljenih u zbirci,
25 posto zadataka bit će djelomično poznato, a preostala četvrtina pitanja bit će
iz kategorije potpuno nepoznatih zadataka. Zbirke zadataka iz kojih će se učenici
spremati pripremaju u Zavodu za vrednovanje kvalitete obrazovanja i odgoja i,
kako je rečeno u vladi krajem listopada,
one će biti objavljene do kraja prvog polugodišta.
Selektivna uloga
Novi razvojni model mature predstavili
su čelnici ministarstva prosvjete. Program
završnog ispita za ovu školsku godinu
objavljen je na internetskim stranicama
Ministarstva prosvjete, Nacionalnog prosvjetnog savjeta i zavoda za vrednovanje
kvalitete obrazovanja i odgoja. Do sada
su na kvalifikacijski ispit izlazili samo
oni koji su željeli upisati četverogodišnju
srednju školu, a po novom modelu male
mature svi učenici polažu završni ispit i
Dosad su na kvalifikacijski
ispit izlazili samo oni koji
su željeli upisati četverogodišnju srednju školu, a po
novom modelu male mature svi učenici polažu završni ispit i ubuduće neće biti
praga znanja
ubuduće neće biti praga znanja. Ispit će
biti prilagođen i učenicima sa smetanja u
razvoju, a ovisit će o vrsti i stupnju smetnje te će se pripremati prema individualnim obrazovnim planovima. Također,
škole su dužne organizirati pripremu učenika za polaganje male mature.
- Ovo je prvi završni ispit s kojim se
učenici susreću tijekom školovanja. On
ima funkciju svjedodžbe o usvajanju temeljnih znanja, umijeća i kompetencija
za vrijeme osnovnog obrazovanja i treba
povratno utjecati na način učenja u tijeku
cijele osnovne škole - kazao je ministar
Žarko Obradović, uz napomenu da je ispit
predviđen novim sustavnim zakonom.
Završni ispit, po njegovu obrazloženju,
služi za izdavanje diplome ili potvrde
kojom se potvrđuje da je učenik s uspjehom završio osnovno obrazovanje i ima
selektivnu ulogu, jer bodovi sa završnog
ispita ulaze u bodovni omjer kojim učenici konkuriraju za upise u srednju školu.
Od maksimalnih 100 bodova 40 je s male
mature, a najviše 60 bodova može se prikupiti na osnovu uspjeha.
Razvojni model
postupno prihvaćen
- Ovaj ispit poslužit će nam za ocjenu
sustava obrazovanja. Na osnovu rezultata
koje učenici postignu dobit će se slika o
kvaliteti obrazovanja i razlikama u obrazovnim postignućima između različitih
grupa učenika - regionalnih, spolnih, urbano-ruralnih - što nam govori o tome koliko je naše obrazovanje pravedno. Takvi
će nam podaci omogućiti da predložimo i
poduzmemo mjere koje bi poboljšale kvalitetu obrazovnog sustava - obrazložio je
BOSNA I HERCEGOVINA
resorni ministar.
I drugi dužnosnici iz ministarstva objasnili su da je razvojni model kojim se promjene uvode postupno prihvaćen u želji
da se učenicima olakša prijelaz do finalne
verzije te da se izbjegne stres koji bi bio
neminovan da su radikalni rezovi uvedeni
preko noći. Mala matura, koja će biti svojevrsna ulaznica za srednju školu, ovisno
o broju bodova, polagat će se u matičnoj
osnovnoj školi. Provjera znanja u lipnju
će trajati dva dana po 120 minuta, dok će
specijalizirane srednje škole, poput glazbenih, baletnih, umjetničkih, filoloških
gimnazija te matematičke, kao i do sada,
organizirati prijamne ispite. Učenici pripadnici nacionalnih manjina polagat će
testove na materinskom jeziku.
Prema Prosvetni pregled
Priredio Ivica Buljan
Podrška romskoj populaciji
Bosansko-romski rječnik za lakšu prilagodbu
P
redstavnici
Federalnog
ministarstva obrazovanja
i znanosti održali su sastanak s predstavnicima Vijeća
Roma Federacije Bosne i Hercegovine te koordinatorima udruženja Sarajevskoga, Tuzlanskoga i Zeničko-dobojskoga kantona, na kojem se razgovaralo o
podršci Federalnog ministarstva
romskoj populaciji u području
obrazovanja i poboljšanja uvjeta njihova života i rada. Prema
riječima pomoćnice federalne
ministrice obrazovanja i znanosti Nadije Bandić, ministarstvo
je u prošlom razdoblju pružilo
konkretnu podršku romskoj djeci, studentima i romskim udruženjima.
Studijski posjet
Nizozemskoj
U četiri godine
90 projekata
- U protekle četiri godine podržali smo oko 90 projekata,
od edukacije romske populacije
predškolskog uzrasta, opremanja romskih edukacijskih centara, dopunske nastave za učenje
romskog jezika, projekata izrade
stranica na romskom jeziku u
dječjim časopisima, financiranja
ljetovanja romske djece, poticanja aktivnije uloge roditelja
Roma u obrazovnom sustavu,
do doškolovanja odraslih Roma,
dodjele besplatnih udžbenika,
poticaja školovanju Roma na
visokoškolskim ustanovama... naglasila je Bandić.
Dodala je da je dobra vijest
što se svake godine bilježi sve
više romske djece u osnovnim
i srednjim školama, a kako bi ih
se ohrabrilo i na upis na fakultete
osigurane su stipendije za svakoga romskog studenta.
Federalno je ministarstvo
ovom prilikom predstavnicima
romskih udruženja u FBiH uručilo 780 primjeraka Romskobosanskog i Bosansko-romskog
rječnika, a riječ je o prvom rječniku te vrste koji je tiskan u Bosni i Hercegovini na bosanskom
jeziku i predstavlja korak prema
standardizaciji romskog jezika.
Autorica rječnika je dr. Hedina
Tahirović-Sijerčić, a izdavač
Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti. Predsjednik Vijeća Roma FBiH Fehim Osmanović zahvalio je na donaciji,
istaknuvši da će rječnik, prvi
takve vrste tiskan u BiH, pomoći
očuvanju romskog jezika kojem,
kako je rekao, prijeti velika opasnost od asimilacije.
Krajem listopada predstavnici Agencije za predškolsko, osnovno i
srednje obrazovanje - Odjel za stručno obrazovanje i usavršavanje,
obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje, te Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti boravili su u studijskom posjetu Nizozemskoj u okviru trećeg sastanka Mreže za srednje stručno obrazovanje i usavršavanje u Jugoistočnoj Europi - SEEVET Net. Cilj je
studijskog posjeta bilo upoznavanje sa sustavom srednjeg stručnog
obrazovanja, usavršavanja i cjeloživotnog učenja u Nizozemskoj
te razmjena iskustava i prezentacije rada svake agencije odnosno
centra za srednje stručno obrazovanje uključenih u Mrežu iz Albanije, BiH, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Moldavije.
Posjet je upriličen u organizaciji Inicijative za reformu obrazovanja u Jugoistočnoj Europi - ERI SEE i MBO Raad - Udruženja nizozemskih srednjih stručnih škola. Svoja iskustva i dobru praksu
predstavili su tijekom posjeta predstavnici Ministarstva obrazovanja,
kulture i znanosti Nizozemske, NL EVD International kao partnera
poslovnim subjektima i organizacijama iz javnog sektora, Inspektorata Ministarstva obrazovanja Nizozemske, ROC Mondriaan i ROC
Zadkine srednjih stručnih škola koje nude niz VET programa i Centra ekspertize kemijskog sektora Vapro kao značajnog sudionika za
razvoj kvalifikacija za industrijske radnike i tehničare. Sudionici studijskog posjeta i sastanka Mreže predstavili su karakter i aktivnosti
Odjela za stručno obrazovanje i usavršavanje, obrazovanje odraslih
i cjeloživotno učenje od njegova osnivanja 1. siječnja 2009. godine
do danas. (ib)
Osnažiti Vijeće
Roma
Zaključeno je da treba osnažiti
Vijeće Roma kao koordinacijsko
tijelo za romska udruženja na razini Federacije Bosne i Hercegovine, kako bi uvažavalo interese
romske populacije i bilo filter za
određivanje prioriteta za dodjelu sredstava Federalnog mini-
starstva obrazovanja i znanosti.
Iskazana je potreba za zapošljavanjem referenata za romska pitanja u školama i intenziviranja
aktivnosti u području predškolskog odgoja i obrazovanja romske djece.
Prema FMON
Priredio Ivica Buljan
aktualno
svijet
14
www.skolskenovine.hr
FRANCUSKA
S
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Kako motivirati djecu?
(1. dio)
Pomozite djetetu da bude
ono što jest
matra se da je djetinjstvo
ključno za radnu motivaciju. Djeca čiji roditelji potiču samostalnost postižu bolje rezultate, a stalna podrška roditelja
važna je za osvještavanje želje
za svladavanjem napora i učenjem. Ne zato da bi se podupirala narcistička volja za uspješnim
obavljanjem roditeljskih dužnosti niti da bi se naoštrio natjecateljski duh u djece, već zato da bi
se djeca mogla veseliti razvijajući svoje talente i sposobnosti. Da
bi se to ostvarilo, profesori, roditelji i djeca moraju biti na istoj
strani, i to od osnovne škole.
Kako najmlađima prenijeti želju za učenjem, a malo starijima
želju za zalaganjem u školskom radu? Da bi pomogli svojoj
djeci u učenju i odrastanju, roditelji moraju potpuno prihvatiti ulogu odraslih, koji će svojoj djeci ukazivati na put koji
trebaju slijediti. To je ono što njihova djeca očekuju od njih da
bi mogla s povjerenjem učiti i da bi u tome našla zadovoljstvo
Dajte mjesta igri
Potrebe djece, to je posve jasno, ali na to je potrebno podsjetiti, razlikuju se ovisno o dobi.
Neraspoložena u školi, tjeskobna i zabrinuta kod kuće... Kako
da roditelji za svoju djecu nađu
odgovarajuću ravnotežu između
pritiska i popuštanja? Tako da
se ne pretvaraju u voditelje, već
prakticiraju pravu motivaciju,
koja uzima u obzir osobnost, dob
i potrebe djeteta.
“On odustaje kad se javi i najmanja teškoća“, “Ne zalaže se u
radu“, “Nema volje za svladavanjem napora“... Malo je roditelja koji se ne žale na nedostatak
motivacije u djece. To je pojava
koja je, po mišljenju nastavničkog osoblja, prisutna sve ranije.
Catherine Mathelin-Vanier, psihoanalitičarka:
“Naša civilizacija uživanja ne podnosi frustraciju: zadovoljstvo i uspjeh
moraju biti odmah postignuti. Problem je u tome
što roditelji djeci šalju
dvostruku poruku: potiču
zadovoljstvo do kojeg se
stiže odmah, a istodobno
od njih traže da čine napore, dakle da odustanu,
bar trenutno, od uživanja,
a što ona nikad ne čine ako
na to nisu prinuđena!“
Patrice Huerre, dječji psihijatar: “Školska
motivacija odraz je truda koje dijete općenito
ulaže u svoje napredovanje u životu. Dječja
znatiželja može se i ugušiti i ohrabriti. Sve ovisi o načinu na koji se prihvaćaju želje djece,
njihovi osjećaji te kulturni okoliš u kojem se
razvijaju. Te se činjenice nikad ne smiju zaboraviti“
U društvu u kojem se zahtjevi
rezultata i uspjeha postavljaju
na pijedestal obitelj je pod stalnim pritiskom neuspjeha u školi. “Školska motivacija odraz je
truda koje dijete općenito ulaže
u svoje napredovanje u životu.
Dječja znatiželja može se i ugušiti i ohrabriti. Sve ovisi o načinu
na koji se prihvaćaju želje djece,
njihovi osjećaji te kulturni okoliš
u kojem se razvijaju. Te se činjenice nikad ne smiju zaboraviti“,
objašnjava dječji psihijatar Patrice Huerre, autor knjige Dajte
mjesta igri (Nathan, 2007.).
“Tim individualnim čimbenicima dodaje se težina okolne
kulture koja se masovno artikulira oko načela zadovoljstva“,
objašnjava
psihoanalitičarka
Catherine Mathelin-Vanier, koja
je u suradnji s Bernadette Costa-Prades napisala knjigu Kako
preživjeti u obitelji (Albin Michel, 2002.). “Naša civilizacija
uživanja ne podnosi frustraciju:
zadovoljstvo i uspjeh moraju biti
odmah postignuti. Problem je u
tome što roditelji djeci šalju dvostruku poruku: potiču zadovoljstvo do kojeg se stiže odmah, a
istodobno od njih traže da čine
napore, dakle da odustanu, bar
trenutno, od uživanja, a što ona
nikad ne čine ako na to nisu prinuđena!“
Poticati djecu da
budu aktivna
Analiza je to s kojom se slaže sociolog obitelji François de
Singly, autor knjige Kako pomoći djetetu da bude ono što
jest? (Armand Colin, 2009.),
koji međutim donosi još jedno
objašnjenje: “Djeca iz ranijih
vremena bila su discipliniranija,
ali uvelike sumnjam da su njihova osobna motivacija i želja
za znanjem bile veće. Trebalo
je učiti napamet, pa su oni učili
napamet. Ono što se promijenilo jest to da je disciplinski okvir
pao pa pomanjkanje motivacije
u djece više nije maskirano. Da
bi se djeca motivirala potrebno
ih je poticati da budu aktivnija
i to tako da bude manje predavanja, a više prenošenja znanja
u obliku praktičnih radova, jer
pasivnost i nemotiviranost idu
zajedno. Hitno je potrebno izvući djecu iz letargije!“
Kako, dakle, najmlađima prenijeti želju za učenjem, a malo
starijima želju za zalaganjem u
školskom radu? Psihopedagoginja Brigitte Prot pokazala nam
je ključeve koje će svaki roditelj
moći koristiti i prilagoditi svojoj
osobnosti i obiteljskoj kulturi.
Da bi pomogli svojoj djeci u
učenju, dakle, u odrastanju, roditelji moraju potpuno prihvatiti
svoju ulogu odraslih i onih koji
će svojoj djeci ukazivati na put
koji trebaju slijediti. To je ono
što njihova djeca očekuju od njih
da bi mogla s povjerenjem učiti i
da bi u tome našla zadovoljstvo.
Svaka dob ima svoje prioritete i
zato smo ovo izlaganje podijelili u tri dijela: na niže razrede
osnovne škole, zatim na više te
na srednju školu.
Izgraditi mostove
između škole i kuće
Polazak u osnovnu školu važna je etapa u odvajanju djece od
roditelja. Da bi počelo učiti i razvijati svoju autonomiju dijete
se mora osjećati sigurnim. Nemogućnost nalaženja svog mjesta u školi glavni je izvor nemotiviranosti djece koja ne osjećaju
da ih se tiče to što uče. Taj se
fenomen pojačava s prelaskom
u više razrede osnovne škole, ali
nastaje upravo u nižima. Da bi
to izbjegli, roditelji i nastavnici
moraju nastojati izgraditi mostove između škole i kuće, između
onoga što se uči u školi i svakodnevnog života. Ti prijelazi pomažu školarcu da pronađe smisao stečenim znanjima. Izrada
kolača može postati prilikom da
se na ludički način pristupi učenju množenja, a šetnja šumom
pomaže da se istražuje svijet kukaca. Dijete se tako na poznatom
terenu osjeća sigurnim, stimulira
se njegova znatiželja, a emocije
nalaze svoje mjesto u učenju.
Zadovoljstvo se izgrađuje putem
primjera i iskustva.
Jedna je od velikih stečevina nižih razreda osnovne škole
stjecanje autonomije. To podrazumijeva praćenje napredovanja
djeteta, poštujući etape njegova
razvoja. Ali potrebno je da i dijete to želi. Roditeljima je u interesu da ne odgovore odmah na djetetova pitanja kako bi kod njega
potakli želju za djelovanjem.
Također mogu odgoditi kupnju
neke igračke, ne pisati zadaće
umjesto djeteta kad mu nešto ne
ide niti mu predlagati aktivnosti
čim se ono počne dosađivati.
Napokon, mogu naučiti dijete da
sve češće radi samo. Umjesto da
za njega pribavljaju dokumentaciju za njegov referat, bit će bolje da mu roditelji naznače gdje
i kako to tražiti. To podrazumijeva da dijete nauči prihvatiti da
njegov rezultat ne bude savršen.
Četiri oblika
samopouzdanja
Učiti znači preuzeti neke rizike: ne razumjeti, pogriješiti, biti
predmetom podsmjeha... Zbog
toga je samopouzdanje nužno
za uspjeh u školi. Postoje četiri
tipa samopouzdanja: pouzdanje
u vlastitu inteligenciju, u svoja
znanja i sposobnosti, u sposobnost donošenja odluke i u sposobnost da se neki zadatak privede kraju. Svako dijete posjeduje
barem jedno od pouzdanja na
koje se roditelji mogu osloniti da
bi u njemu razvilo neko drugo.
Primjerice, učenik koji radi, ali
čiji rezultati ostaju slabi, može
imati povjerenja u svoju inteligenciju, ali sumnjati u svoja
znanja. S njime treba raditi tako
da sebi osvijesti da je riječ isključivo o metodi rada, a nikad
o njegovoj osobi. Na svakom je
roditelju da ustanovi koja vrsta
povjerenja, radilo se o jednom ili
više njih, nedostaje kod njegova
djeteta te da poradi na njegovu
ili njihovu uspostavljanju.
Dijete ima manjak motivacije
ako pokazuje polovicu sljedećih
znakova tijekom više od tri tjedna:
•kaže da ga nastavnik ili nastavnica ne voli (ili da on ne
voli nastavnika ili nastavnicu)
•odbija da mu netko pomogne
iako mu je to potrebno
•boli ga trbuh prije nego što
pođe u školu i zaboravlja svoje
stvari
•razočaran je svojim rezultatima
•misli da neće uspjeti i traži da
ga se razuvjeri
•jučer je lekciju znao napamet,
a danas je više ne zna
•ne voli razgovarati o školi
•kaže da nastavnik ili nastavnica suviše viču
•ide u prvi razred i žali za vrtićem
•ide u četvrti razred i boji se što
će biti u petom
•nema prijatelja u školi.
Prema Psychologies
Priredila Marina Suman
tema
broja
aktualno
Tema broja: Kvaliteta izobrazbe i zapošljivost
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
15
www.skolskenovine.hr
Kvaliteta izobrazbe i zapošljivost
Između “suvišne"
teorije i dobre prakse
Praktične vještine usvojene tijekom naukovanja u obrtničkoj radionici od presudnog su
značaja za kvalitetno obavljanje posla u izučenom zanimanju i poslodavci, ukoliko postoji prilika, vrlo rado zapošljavaju učenike koji su kod njih bili na naukovanju. Međutim,
najveća boljka obrtničkog obrazovanja je nedovoljna pedagoško-metodička osposobljenost nastavnika strukovnih predmeta
H
rvatska obrtnička komora (HOK), u suradnji
s Europskom zakladom
za obrazovanje (ETF), organizirala je u srijedu, 17. studenoga 2010. u Kongresnom centru
Hypo Expo u Zagrebu konferenciju pod nazivom Kvaliteta
izobrazbe i zapošljivost. Bilo je
to završno izvješće o projektu
kojemu je Hrvatska obrtnička
komora protekle dvije godinu
dana bila nositeljicom, a financirala ga je Europska zaklada za
obrazovanje.
Projekt pod nazivom Povezanost kvalitete strukovne izobrazbe za obrtnička zanimanja
i zapošljivost proveden je u tri
faze, a istraživanjem provedenim među učenicima, zaposlenicima i poslodavcima htjelo se
ispitati kako kvaliteta strukovne
izobrazbe utječe na zapošljivost
osoba koje su završile obrazovanje za obrtnička zanimanja.
Dobiveni su brojni važni podatci
o kvaliteti strukovnog obrazovanja, primjerice o motivima za
izbor zanimanja pri upisu u obrtničku školu, o uvjetima za izvođenje nastave u školi i obrtničkoj
radionici, o kvaliteti izobrazbe
sa stajališta učenika i zaposlenih
Pripremio Ivan Rodić
osoba, o odnosu teorijske i praktične nastave u programima za
obrtnička zanimanja, o načinima
traženja posla i teškoćama pri zapošljavanju te procjeni osposobljenosti učenika koji su završili
programe izobrazbe za obrtnička
zanimanja od poslodavaca...
Strukovnom
obrazovanju središnje
mjesto u EU
Među ostalim, rezultati su pokazali da su praktične vještine
usvojene tijekom naukovanja
u obrtničkoj radionici od presudnog značaja za kvalitetno
obavljanje posla u izučenom
zanimanju, kao i da poslodavci,
ukoliko postoji prilika, vrlo rado
zapošljavaju učenike koji su kod
njih bili na naukovanju.
Ti su rezultati bili predmetom
rasprave na spomenutoj konferenciji, odnosno na okruglom
stolu na kojemu su sudjelovali
predstavnici gospodarstva, strukovnih škola, Hrvatske obrtničke komore, područnih obrtničkih komora, mjerodavnih ministarstava i ostalih institucija i
partnera koji su uključeni u provedbu obrazovanja za obrtnička
zanimanja, a kao posebni gosti
konferenciji su nazočili...
- Svjetsko gospodarstvo suočeno je s brzim i naglim tehnološkim razvojem, što zahtijeva i
veće ulaganje u izobrazbu kvalificirane radne snage. Gospodarstvo razvijenih zemalja Europe
ulaže znatna sredstva u razvoj
ljudskih potencijala, kako bi se
njima povećala konkurentnost i
zapošljivost. Stoga je strukovno obrazovanje dobilo središnje
mjesto u europskoj politici. Srednje strukovno obrazovanje jedno
je od najvažnijih dijelova odgojno-obrazovnih sustava svake države, jer povezuje gospodarstvo
i obrazovni sustav. Zbog toga se
i hrvatski obrazovni sustav mora
prilagoditi obrascima sustava za
koji se zalaže Europska Unija.
Stoga bismo svi zajedno morali preuzeti odgovornost za svoj
dio posla u zajedničkom projektu kojem se zna konačan cilj:
povećanje kvalitete u stjecanju
vještina, znanja i kompetencija
mladih ljudi koji bi trebali postati katalizatori razvoja hrvatskoga gospodarstva - istaknuo je u
pozdravnoj riječi potpredsjednik
Hrvatske obrtničke komore Vlado Crkvenac.
Školske radionice
slabo opremljene?
Ivan Herceg, lokalni stručnjak na spomenutom projektu,
koji je na konferenciji iznio
rezultate istraživanja, objasnio
je da su ciljevi projekta bili ispitati kako kvaliteta strukovne
izobrazbe utječe na zapošljivost
osoba koje su završile neke od
programa jedinstvenog modela
obrazovanja za obrtnička zanimanja te na temelju dobivenih
rezultata dati eventualne preporuke mjera za povećanje kvalitete strukovne izobrazbe.
Zadatci projekta bili su sljedeći: ispitati percepciju učenika
o kvaliteti izobrazbe, ispitati
postignuća i procjenu vlastitog
uspjeha učenika (dakle, neovisno o uspjehu koji su postigli
u školi na temelju formalnog
ocjenjivanja u školskim radionicama ili u radionicama kod obrtnika), nadalje, prikupiti podatke
o zapošljavanju, ispitati percepciju kvalitete vlastite izobrazbe
sa stajališta zaposlene osobe,
analizirati prikupljene podatke
s obzirom na utjecaj kvalitete
izobrazbe na zapošljivost i rad u
struci, dati eventualne preporu-
tema
broja
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
ke na temelju dobivenih rezultata te organizirati konferenciju na kojoj će se diseminirati rezultati projekta i preporuke.
Jedno od prvih pitanja u anketi odnosilo se na učeničku procjenu kvalitete
praktičnog dijela naukovanja u školskim
radionicama i radionicama kod obrtnika.
Valja odmah reći da je prosječna učenička
ocjena kvalitete praktične nastave u školskoj radionici i u obrtničkim radionicama
otprilike podjednaka, s time da je od devet
elemenata koji su ulazili u procjenu (od
učenika) - opremljenost radionice, zanimljivost nastave, upute za rad, pohvale
i poticaji, spremnost za pomoć, upute za
poboljšanje rada, različitost metoda i rad
po narudžbi te stručnost stručnog učitelja njih osam ocijenjeno za nijansu boljima u
radionici kod obrtnika, a tek su različitost
metoda i rad po narudžbi u školskoj radionici zaslužili bolju ocjenu od obrtničke
radionice. Najveća razlika u ocjeni odnosi
se na opremljenost radionica, što se, prema
Hercegovim riječima, moglo i očekivati,
jer je opće poznato da su školske radionice
lošije opremljene nego obrtničke radionice.
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Tijekom rada konferencije
Majstori bolji od učitelja
Vlado
Crkvenac
Ono što je, međutim, neočekivano, jest
rezultat rada stručnoga učitelja u školi i
stručnoga učitelja u obrtničkoj radionici ispada, prema anketi, dakle prema percepciji učenika, da je majstor stručni učitelj u
obrtničkoj radionici bolji od stručnoga učitelja u školi. Herceg u tome ne vidi ništa
loše - da su, naime, majstori u obrtničkim
radionicama tako stručno potkovani - i u
tome vidi zasluge i Hrvatske obrtničke komore koja je sredinom devedesetih godina
uvela polaganje majstorskih ispita u kojima je jedno od središnjih mjesta bila radna
pedagogija, koja je kandidatima omogućila da stječu osnovna znanja iz didaktike,
pedagogije, razvojne psihologije i drugih
pedagoško didaktičkih područja, pri čemu
je poseban naglasak stavljen upravo na
metodiku rada u obrtničkim radionicama.
Time je, naglašava Herceg, postignut značajan napredak u radu u obrtničkim radionicama, a to se vidi i iz ove ankete.
U sklopu ovoga projekta pokušala se raditi i evaluacija po područnim obrtničkim
komorama, odnosno po županijama, pri
čemu je najveći koeficijent, odnosno najveći indikator kvalitete - solidna četvorka
- zabilježen u ocjenama učenika iz Bjelovarsko-bilogorske županije, dok je najlošija ocjena za ukupnu kvalitetu praktične
nastave - mršava trojka - zabilježena u Varaždinskoj županiji.
Teoretska nastava - ni
korisna ni potrebna?!
Kad su, pak, ocjenu kvalitete praktičnog
dijela naukovanja davali isti ti ispitanici,
ali sada u drugoj fazi nakon što su se zaposlili, ispada da je čak 73,20 posto njih kvalitetu stručne izobrazbe ocijenilo vrlo dobrom ocjenom, što zapravo korespondira s
procjenom učenika iz prve faze. Na pitanje
što im najviše koristi za obavljanje posla,
većina novozaposlenih ispitanika - čak
67,59 posto - odgovorila je da su to znanja,
vještine i navike koje su stekli u obrtničkoj
radionici. Tim odgovorom, ističe Herceg,
potvrđeno je zapravo ranije mišljenje da
rad u obrtničkoj radionici najviše pridonosi kvaliteti strukovne izobrazbe.
S druge strane, zabrinjavajući je podatak
ipak da teorijska nastava, prema mišljenju novozaposlenih osoba, nema gotovo
Ivan
Herceg
nikakvog utjecaja na kvalitetno obavljanje posla, ili točnije rečeno tek 1,85 posto
novozaposlenih osoba u obrtništvu smatra
da im teorijsko znanje usvojeno u školi
Kristina
Škaler
koristi u obavljanju posla, što je podatak
koji, prema Hercegovim riječima, svakako
zavrjeđuje podrobnije istraživanje.
Vrijedi također istaknuti da su i poslo-
davci u većini (62 posto), koji su također
sudjelovali u istraživanju, kvalitetu praktičnog dijela naukovanja ocijenili vrlo dobrom, pa čak i izvrsnom ocjenom. Sličnom
ocjenom poslodavci su ocijenili i meke
vještine zaposlenika - odnos prema radu i
drugim zaposlenicima - za koje poslodavci
smatraju podjednako važnima za kvalitetno obavljanje posla kao što su to i tvrde
vještine, odnosno stručno znanje i vještine
potrebni za obavljanje posla. Pritom valja
reći da su te meke vještine pretežno usvojene tijekom obavljanja praktičnog dijela
naukovanja u obrtničkim radionicama,
gdje su se učenici nalazili u realnim radnim uvjetima, napominje Herceg, u kojima
nijedan poslodavac ne može dopustiti ne-
Problem je, međutim, kvaliteta praktične
nastave - negdje će učenik u tek 300-400
sati steći sve vještine i kompetencije za
koje mu u nekoj drugoj radionici ne će biti
dovoljno ni onih 2600 sati!
Davor Škiljan, ravnatelj
Srednje strukovne škole
Samobor
Problem je
kvaliteta, a
ne broj sati
praktične
nastave
Kad je riječ o povezanosti škole i svijeta rada, kao i o suradnji s gospodarstvenicima, možda smo malo pretjerali kad
smo se počeli baviti time ima li u obrazovanju i osposobljavanju obrtnika previše
stručno-teoretske, a premalo praktične
nastave, ili obratno. Prema postojećem
nastavnom planu, u trogodišnjim obrtničkim zanimanjima na općeobrazovne
predmete otpada 854 sata i to su sve
odreda predmeti koji će učenicima biti
potrebni za buduće zanimanje - hrvatski
jezik, strani jezik, povijest, etika... Tu je
zatim stručno-teoretska nastava, s ukupno 880 sati, i na kraju praktična nastava
s 2600 sati, od čega se 1800 sati održava
u radionici kod obrtnika, dok se ostali dio
izvodi u školskoj radionici. Smatram da je
to savršen odnos između općeobrazovnih i stručno-teoretskih predmeta s jedne
strane i praktične nastave s druge strane
i da tome ne treba ništa dodati ni oduzeti.
Vaclav Klenha, viši stručnjak za razvoj ljudskoga
kapitala, Europska zaklada za obrazovanje (ETF)
Gospodarska
kriza i
strukovno
obrazovanje
U ovome trenutku krize pitanje kvalitete strukovnog obrazovanja i izobrazbe
postaje još važnije s obzirom na tržište
rada i mogućnost zapošljavanja i tome
pitanju škole, vlade, obrtničke komore
i drugi socijalni partneri svuda u svijetu
posvećuju sve više pozornosti. Ovakve
analize nisu česte ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama svijeta, međutim potrebne
su jer njima škole dobivaju novu ulogu, a
to je praćenje učenika nakon završetka
školovanja, da se vidi koliko su uspješni
u zapošljavanju. Ovo istraživanje koje je
provela Hrvatska obrtnička komora ukazala je na tri aspekta školovanja za obrtnička zanimanja: važnost prakse koju
prolaze učenici strukovnih škola, zatim
važnost kompetencija strukovnih učitelja
i njihove mogućnosti i sposobnosti da potrebno znanje i vještine prenesu svojim
učenicima te, treće, istraživanje je pokazalo koliko je važan dijalog između škola
i poduzeća, odnosno između obrazovanja i gospodarstva.
Europska zaklada za strukovno obrazovanje provodi i neke druge aktivnosti u
suradnji s hrvatskim partnerima, kao što
je, primjerice, radionica o suradnji izme-
đu obrazovnog i gospodarskog sektora,
koja je organizirana u lipnju ove godine
nakon koje je izrađena i posebna studija
o suradnji obrazovanja i gospodarskoga
sektora.
Druga naša glavna aktivnost tijekom
ove godine odnosila se na promatranje
procesa pristupanja iz perspektive Hrvatske, pri čemu je naš glavni zadatak
bio da analiziramo područja poput strukovnoga obrazovanja, zapošljavanja i
socijalne uključenosti. Naš bi osvrt na
situaciju u Hrvatskoj trebao biti gotov početkom sljedeće godine kada planiramo
organizirati poseban sastanak na nacionalnoj razini u Zagrebu na kojem bi se
sva ta pitanja razmotrila i usvojili potrebni
zaključci.
Mirela Lekić, zamjenica
šefice za Odjela obrazovanje HOK-a
Škola i
gospodarstvo
- partneri
Škola i gospodarstvo moraju biti partneri, pri čemu škola ima svoju ulogu, a
gospodarstvo, u ovome slučaju obrtništvo, svoju. Od svih partnera očekuje
se da kvalitetno rade težeći zajedničkom cilju, jer je to jedino jamstvo da
tema
broja
aktualno
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Izbor zanimanja i
razvoj karijere
Konferencija Kvaliteta izobrazbe i zapošljiovst
komunikativnost u odnosu s mušterijama
ili bilo kakav loš odnos prema radu i drugim zaposlenicima. Iz ovoga bi, kaže on,
trebalo izvući zaključak da bi pri doradi ili
izradi novih programa za obrtnička zanimanja trebalo povesti računa i o tim mekim
vještinama, kako u praktičnom dijelu naukovanja tako i u stručno-teorijskom dijelu
školovanja.
Praksa važnija od teorije
Kad je riječ o stručno-teorijskoj nastavi,
tražilo se od učenika da procijene je li ta
nastava primjerena njihovoj dobi. Odgovor je vrlo zanimljiv, zapravo logički proizlazi iz prethodnih učeničkih stavova o teorijskoj nastavi: gotovo 70 posto učenika
smatra da ta nastava nije primjerena njihovoj dobi, što također upućuje na potrebu
dubljeg istraživanja zašto je tome tako, je
li riječ o neodgovarajućim sadržajima ili,
pak, o neodgovarajućoj metodičkoj realizaciji te nastave.
Zanimljivo je, međutim, da na pitanje
misle li kako im je teorijska nastava ipak
korisna za zanimanje koje će obavljati, gotovo 60 posto ispitanika odgovara potvrdno, no svejedno još je mnogo onih (oko 40
posto) koji smatraju da im ta nastava nije
korisna ni potrebna za zanimanje za koje
su se školovali. U gotovo istom postotku
kreću se i odgovori učenika o tome misle
li da je teorijska nastava preopterećena
(42,42 posto), odnosno da nije preoptere-
17
www.skolskenovine.hr
ćena nepotrebnim gradivom (57,58 posto),
pa bi i to svakako zasluživalo podrobnije
istraživanje da se vidi što to opterećuje
učenike i što je objektivno suvišno, ako
jest, u toj nastavi.
Kada se te iste učenike pitalo što im je
važnije za njihovo zanimanje - teorijska ili
praktična nastava - tada se najveći dio njih,
čak 96,74 posto, opredijelio za praktičnu
nastavu.
A s kakvim teorijskim znanjima učenici
uopće dolaze iz škole i kakvo je o tome
mišljenje poslodavaca? Čak 55 posto njih
smatra da je to znanje vrlo dobro. Međutim, poslodavci su, smatra Herceg, ocjenjivali samo stručno-teorijska znanja koja su
u neposrednoj vezi s praktičnim radom.
Kad je, pak, riječ o izboru zanimanja i
razvoju karijere učenika, tada u Hrvatskoj
prevladava mišljenje da se učenici upisuju
u obrtničke škole uglavnom zbog toga što
se nisu mogli upisati u neko drugo, bolje
zanimanje ili neku drugu atraktivniju školu, za koju se traži bolji uspjeh u osnovnoj
školi. Međutim, rezultati ovog istraživanja
demantiraju takvo mišljenje, jer se iz učeničkih odgovora vidi da su zapravo glavni
motivi izbora nekoga obrtničkoga zanimanja bili brza zapošljivost (45,76 posto)
i dobra zarada (42,67 posto)! Ipak, nešto
više od 17 posto učenika tvrdi da su odabrali dotično obrtničko zanimanje, jer se
nisu uspjeli upisati u neku drugu školu, a
tu je i oko osam posto onih koji izjavljuju
da su to učinili zato što se većina njihovih
prijatelja odlučila za to zanimanje.
Ako se tome pridodaju i odgovori na pitanje žele li se nakon završetka izobrazbe
dalje obrazovati, pri čemu čak 30 posto
učenika odgovara negativno, kao i na pitanje ako se žele obrazovati što bi odabrali
- majstorski ispit, studij ili prekvalifikaciju
– pri čemu se opet više od četvrtine učenika (25,22 posto) opredjeljuje za prekvalifikaciju, proizlazi iz ankete da je praktično
četvrtina učenika - zalutala u obrtničke
škole.
Cjelokupno ovo istraživanje i rezultati
dobiveni anketiranjem učenika, zaposlenika i poslodavaca daleko nadmašuju ograničeni prostor u novinama, da bi se stvorila
konačna slika stanja obrtničkog obrazovanja u Hrvatskoj, o tome će, vjerojatno,
biti još dosta govora i u mjerodavnim ministarstvima i u komorama kao i drugim
tijelima vezanima za obrtničko obrtničko
obrazovanje, a za ovu prigodu možemo
samo letimice navesti neke najzanimljivije
podatke dobivene istraživanjem kako bi se
ta slika zaokružila u njezinim najbitnijim
crtama.
Kako do zaposlenja?
će i uspjeti u svome poslu. Što se tiče
praktične nastave, nekada je na nju
otpadalo puno više sati i naši obrtnici,
odnosno poslodavci i dalje bi željeli da
je praktične nastave mnogo više. Pa, i
ovo je istraživanje pokazalo da desetak
posto učenika smatra da bi trebalo više
praktične nastave, a doslovce nijedan
nije izjavio da je ima previše.
Lizzi Feiler, stručnjak za
razvoj ljudskoga kapitala, Europska zaklada za
obrazovanje (ETF)
Nema gotovih
recepata
Kad je riječ o primjerima dobre prakse u Europi, moram reći da ne postoji
jedan jedinstveni model praktične nastave u Europi, nego više različitih modela stručne prakse. Na temelju svoga
dugogodišnjeg iskustva mogu reći da svi
ti primjeri mogu poslužiti kao inspiracija,
ali nipošto kao jedan kruti obrazac kojega se svi trebaju pridržavati. Kao primjer
dobre prakse navest ću primjer praktične
nastave u Australiji i Italiji. Riječ je, naime, o vrsti ugovora o radu koji sadrži
elemente nastave u školi, ali i praktične
nastave u radionicama. Postoje drugdje i
modeli koji su prvenstveno usmjereni na
školu, odnosno na školsku edukaciju, sa
samo nekim elementima koji se odnose
na obavljanje praktične nastave u radionicama. Kad je riječ o praktičnoj nastavi, postoje, zapravo, problemi zajednički
mnogim državama diljem Europe. Jedan
je od najvećih spremnost stručnih učitelja, odnosno poduzeća da uopće uzmu
u naukovanje takve učenike, što je potaknulo vlade i ostale socijalne partnere
da zajedno sa zavodima za zapošljavanje i u suradnji s poduzećima pokušaju
osmisliti sustav praktične nastave kroz,
primjerice, sufinanciranje dijela te nastave od države.
Ivan Šutalo, v. d. ravnatelja Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih
Što znači biti
kompetentan?
Po mome mišljenju, središnje pitanje
odgojno-obrazovnoga procesa u obrazovanju za obrtnička zanimanja i uopće
u strukovnom obrazovanju jest kompetentna osoba. Što danas znači biti kompetentan? S jedne strane to znači biti
spreman izići na tržište rada, a s druge
strane to uključuje i spremnost za nastavak školovanja. Pitanje kompetentnosti
treba promotriti s različitih strana: s jedne strane imamo želje ili potrebe osobe,
pojedinca, u ovome slučaju učenika, a
kasnije budućeg radnika - kako on vidi
obrazovanje za određenu kvalifikaciju,
kakvu perspektivu u tom zanimanju vidi
za sebe, što očekuje od kvalifikacije koju
želi završiti? S druge strane imamo poslodavca koji - kao što su to pokazale
različite ankete, a i svakodnevno smo u
prigodi vidjeti u neposrednom okružju također ima stavove i mišljenje o tome
što je kompetentna osoba, što očekuje
od osobe koju želi zaposliti na određenoj
vrsti posla, kakva je vizija poslodavca u
okružju u kojemu se nalazi, posebice danas kad granice nestaju i kad sve postaje
jedno globalno tržište. Zato je po mome
mišljenju suvišno govoriti samo o praktičnoj nastavi, jer je ona samo dio procesa
i najvećim dijelom vodi tek stjecanju vještina. Zanemarivanje ostalih sastavnica
može dovesti do izgradnje društva koje
ne će biti dovoljno kompetentno. Hrvatska je relativno malo društvo, svega 4,5
milijuna stanovnika, koji će morati odraditi sve ono što u nekoj državi odrađuje
300 milijuna ljudi. Pojedinac u takvom
malom društvu kao što je hrvatsko mora
sve znati, stoga tijekom školovanja mora
dobiti temelje struke koje je kasnije lako
nadograđivati u skladu s potrebama koje
donosi novo vrijeme.
Tako, recimo, gotovo 50 posto učenika smatra vrlo izglednom mogućnost
zapošljavanja u roku šest mjeseci nakon
završetka škole, 70 posto njih posao je
počelo tražiti odmah nakon položenoga
završnoga ispita, i to uglavnom preko
Zavoda za zapošljavanje (53,50 posto),
a velik ih je broj (29,70 posto) posao tražio osobnim kontaktom s poslodavcem.
Međutim, samo ih je 31,76 posto i našlo
posao, vrlo ih malo (5,88 posto) radi povremeno, a ostali (62,35 posto) još nisu
našli posao, što i ne čudi ako se zna da je
istraživanje provedeno u vrijeme gospodarske krize u svijetu i u Hrvatskoj koja
je za posljedicu imala i porast nezaposlenosti. Od onih, pak, koji su pronašli
posao većina (68,52 posto) našlo ih je
posao u zanimanju za koje su se školovali, dok su se drugi zapošljavali na drugim poslovima. Zanimljivo je, recimo, i
to da je 32,41 posto naučnika posao našlo kod poslodavca kod kojega su bili na
naukovanju, i to dobrim dijelom (56,48
posto) na neodređeno vrijeme. Zanimljivo je isto tako da većina novozaposlenih
naučnika (85,19 posto) izjavljuje da ih
poslodavac nije pitao za ocjene u školi,
a mnoge poslodavce (79,63 posto) nije
zanimala ni ocjena koju je učenik dobio
na praksi.
U 86,38 posto slučajeva poslodavci
provjeravaju praktične vještine kandidata prije odluke o zapošljavanju. Konačnu
odluku o zapošljavanju (na neodređeno)
poslodavci često donose nakon odrađenog probnog roka. Pokazalo se isto tako
da poslodavci vrlo rado zapošljavaju
osobe koje su bile kod njih na naukovanju (91,91 posto).
Osim iznesenih podataka, navedenim
projektom dobiveni su i brojni drugi podatci koji će poslužiti kao dobra stručna podloga za sustavnije osmišljavanje
razvoja i unaprjeđivanja strukovnog,
odnosno obrtničkog obrazovanja u Hrvatskoj.
18
www.skolskenovine.hr
Za većinu nastava
- dosadna
Druga važna tema koja je bila predmetom rasprave na ovoj konferenciji obuhvatila je metodičko osposobljavanje
nastavnika struke, o čemu je referirala
Kristina Škaler, asistentica za metodiku strukovno-teoretske nastave na
Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i koordinatorica praktične nastave u Strojarskoj tehničkoj školi Fausta
Vrančića. Ona je spomenuto istraživanje
i podatke koji su njime dobiveni analizirala iz školskoga kuta, stavivši pod lupu
kvalitetu nastavnika strukovno-teorijske
nastave i stručnih učitelja praktične nastave. Dobivene rezultate usporedila je s
mišljenjem učenika tehničke četverogodišnje škole u programu strojarski tehničar i računalni tehničar u strojarstvu koji
praktičnu nastavu imaju u istoj radionici
i s istim stručnim učiteljima koje imaju
neka anketirana zanimanja iz projekta
(alatničar, automehaničar, tokar, vodoinstalater).
Komparacija i analiza podataka, prema
njezinim riječima, ukazuje na nedovoljno pedagoško-metodičko osposobljavanje nastavnika struke. Prema dobivenim
rezultatima, više od 65 posto i jednih
i drugih učenika smatra da je školski
praktikum u kojem se održava praktična
nastava jako dobro ili dobro opremljen.
Učenici su taj zaključak mogli kvalitetno usporediti s obrtničkim radionicama
i tada nije potrebno napadati školsku
instituciju da nema ni minimalne uvjete
za izvedbu praktične nastave, upozorava Škaler, uz napomenu da je u zadnjih
osam godina otvoreno nekoliko desetaka
centara za nove tehnologije za različite
struke, tako da postoji dovoljno prostora
i opreme za iskorištenje postojećih prostora i daljnje stručno usavršavanje učenika, obrtnika i nastavnika struke.
Što mora znati
dobar učitelj?
Gdje je onda problem? Možda u činjenici da 33,18 posto u obrtničkim i čak
59,64 posto učenika u četverogodišnjim
strukovnim školama (ma koliko malen
spomenuti uzorak bio) smatra da je na
praktičnoj nastavi u školskom praktikumu dosadno ili ni zanimljivo ni dosadno - što je alarmantno za način izvedbe
nastave i atmosfere na satu za koju je
odgovoran nastavnik struke, upozorava
Škaler. Isto tako, 22,54 posto učenika u
obrtničkim i čak 59,64 posto u četverogodišnjim strukovnim školama izjavilo
je da nikad, rijetko ili ponekad stručni
učitelj u školskom praktikumu daje jasne
ili precizne upute, što ukazuje na metodičku nekvalitetnu izvedbu nastave.
Zabrinjavajuće je također da je više od
polovice ispitanih učenika izjavilo da ih
nikad, rijetko ili ponekad stručni učitelj
pohvaljuje ili potiče. Također je zabrinjavajuće da više od tri četvrtine uče-
Frizeri na praksi
(Izvor: Srednja
strukovna škola
Samobor)
aktualno
tema
broja
nika u četverogodišnjoj školi smatra da
ih stručni učitelj nikad, rijetko, ponekad
upućuje u to kako mogu poboljšati svoj
rad, a tek nešto manji broj, ali ipak dosta
velik (63,15 posto), također u četverogodišnjim školama, smatra da se stručni
učitelj u školskom praktikumu nikad, rijetko ili ponekad koristi različitim metodama rada.
- Stručni učitelj kao organizator nastavnog rada treba učenika osposobiti i
upućivati na principe pravilnog uvođenja, na radnu motiviranost, entuzijazam
i radne navike, vremensko planiranje i
profesionalnosti. On mora uskladiti svoje nastavne metode i sadržaj s uzrastom
učenika. Visoka postignuća nastavnici
postižu primjenom odabranih metodičkih umijeća. Svjetska su istraživanja od
1985. godine usmjerena na analizu nastavničkih umijeća to jest mikroanalizu
nastavnog sata ili treninga, čime se u
Hrvatskoj za područje metodike struke
nitko ne bavi - tvrdi Škaler, uz napomenu da je obrazovanje onakvo kakva je i
sama metodika, a ona je po svemu sudeći u mnogim strukama tek u začetcima
ili je uopće nema.
Omalovažavanje metodike
Istraživanja i analize koje se provode
u Hrvatskoj od 1996. do danas pokazuju,
naime, da osposobljavanje nastavnika
strukovno teorijske i praktične nastave
za odgojno-obrazovni rad u školama
nije učinkovito. Škaler pritom navodi
zanimljive podatke prikupljene anketom
na Metodičkom praktikumu strukovno
- teorijske nastave od polaznika Tečaja pedagoško-psihološke izobrazbe na
Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Prema toj anketi svi su polaznici potpuno
svjesni pedagoških ciljeva i očekivanih
ishoda, pažljivo vode brigu o učeničkim
potrebama, sposobnostima, interesima,
motivaciji i kontekstu nastavnog sata.
Apsolutno smatraju da su nastavne aktivnosti primjerene pedagoškim ciljevima i očekivanim ishodima, služeći se pri
tom najčešće metodom frontalno- predavačkom.
- Iznimno loši pokusni satovi polaznika pokazuju preveliku samouvjerenost
u kvalitetno izvođenje nastavnog sata.
Umanjuju važnost metodičkog oblikovanja nastavnog sata i ne uviđaju korisnost
pedagoških i psiholoških istraživanja i
teorija već traže gotova rješenja za vođenje i upravljanje učenicima - naglašava
Škaler.
Ravnatelji ističu, da su neki nastavnici
sve manje pozitivno usmjereni, pa sve
češće školu shvaćaju samo kao učilište u
kojem su oni jedino predavači prenositelji znanja. Čest je slučaj da u strukovnim
školama, kako je to pokazalo istraživanje koje je provela Olga Lui 2005. godine, stručno-teoretske i praktične sadržaje
predaju vanjski suradnici bez metodičke
izobrazbe. Metodička se nepripremljenost i nedovoljna osposobljenost dijela
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Elektroinstalater (izvor: Srednja strukovna škola Samobor)
nastavnika pokazuje u svim segmentima nastavnog rada. Nekima je problem
izraditi pripremu za metodičku jedinicu,
drugima je problem zainteresirati učenike, strukturirati novu građu, efikasno
upotrebljavati nastavna sredstva i pomagala.
I učitelji moraju učiti!
- Postojeći nastavni programi u strukovnom obrazovanju koncipirani su tako
da zapravo definiraju zadaće nastavnika,
a ne kompetencije učenika i ishode učenja i poučavanja. Jedino ako poznaje i
primjenjuje opće didaktičke i specifične
metodičke principe usmjerene na učenika, nastavnik struke, strukovno teorijske
nastave i stručni učitelj, može uspješno
organizirati izvođenje nastave, motivirati i poticati poučavanje i ostvariti kvalitetne ishode učenja. Pored svega navedenog neki od nastavnika struke nikada
nisu vidjeli uzoran metodički trening ili
sat u svom nastavnom predmetu, niti su
pročitali kvalitetan metodički priručnik svoga stručnog predmeta, jer takvih
priručnika niti nema. Prema dobivenim
podatcima istraživanja i analizi stanja
metodičkog osposobljavanja nastavnika struke, vidimo da najviša stručna
osposobljenost - kvalitetan inženjer ili
majstor u struci - nije sama po sebi dovoljna za pravilno izvođenje suvremene
nastave usmjerene na učenike i njihove
ishode učenja, jer je nemoguće jednom
metodom poučavanja potaknuti sve učenike u grupi ili razredu - tvrdi Škaler, uz
napomenu da kod nas zapravo ne postoji
jedinstvena metodika za studij svih obrazovnih znanja, nego studij za svako zvanje ima svoju metodiku koja se naziva
prema matičnoj znanosti tog studija, npr.
metodika matematike, metodika nastave
engleskog jezika...
Metodika kao kolegij zastupljena je
za profesore tjelesne i zdravstvene kulture tri semestra, za profesore engleskog
jezika i književnosti četiri semestra, za
profesore matematike četiri semestra, a
za nastavnike struke tek jedan semestar
(35 sati predavanja i 25 sati vježbi).
- Dobro poučavanje podrazumijeva
nastavnike koji su spremni učiti, koji
uče prije i za vrijeme poučavanja, koji
usavršavaju oboje, nastavne sadržaje i
pedagoška znanja - navodi Škaler misao
ekvadorske stručnjakinje za pitanja obrazovanja i socijalne aktivistkinje RoseMarie Torres del Castillo, čiji je članak
Bez reforme obrazovanja učitelja neće
biti ni reforme obrazovanja, objavljen
prije desetak godina u časopisu Napredak, imao snažan odjek među hrvatskim
stručnjacima koji se bave istraživanjima
u području obrazovanja.
Umjesto udžbenika
osobni portfolio
Metodička osposobljavanja nastavnika, objašnjava Škaler, i danas se suo-
čavaju s istim problemima: loša osmišljenost i nepostojanje ishoda, mnogo
teoretiziranja i neprimjenjivosti u radnim situacijama nastavnika, predavači s
prevladanim pedagoškim znanjem, neredovita održavanja, obuhvaćanje samo
malog broja nastavnika, neutjecanje na
rezultate učenika.
- U 21. stoljeću ne treba težiti za izdavanjem udžbenika već nastavnici trebaju
izgrađivati osobni portfolio nastavnika
prikupljajući izbor najboljih izvedbi i
primjera dobre prakse. Poučavanje na
daljinu pokazalo se efikasnim kad je cilj
poboljšati ukupno znanje nastavnika, ali
je slabo kad je riječ o pedagoškom znanju i metodičkim vještinama - zaključuje
Škaler i dodaje kako nije nije potrebno
osmišljavati nove načine stručnih usavršavanja kad ima i prostora i već postojećih struktura gdje je moguće izvoditi
stručna i metodička suvremena usavršavanja nastavnika.
Nakon ovih uvodnih predavanja i
predstavljanja rezultata istraživanja,
uslijedila je panel-diskusija na kojoj su
sudjelovali predstavnici različitih dionika odgoja i obrazovanja za obrtnička
zanimanja. U raspravi su bila obuhvaćena četiri područja ili uvjetno rečeno
četiri teme: položaj prakse u procesu
obrazovanja, osposobljenost i zapošljivost, stručno usavršavanje nastavnika te
prilagodljivost kurikuluma kvalifikacijama. Svaki taj dio završio je zaključcima
i preporukama.
Pojačati ukupno
odgojno djelovanje
Tako je, među ostalim, rečeno da
kvaliteta izobrazbe i u izvanškolskim
radionicama utječe na zapošljivost, da
je potrebno raditi na osvješćivanju poslodavaca da učenici koji se školuju za
obrtnička zanimanja imaju primjeren
fond praktične nastave koji se jednim
dijelom može tretirati kao stečeno radno iskustvo. Kad je riječ o stručno-metodičkom usavršavanju nastavnika, u
raspravi je istaknuto da je nužno intenzivirati stručno-metodičko usavršavanje
majstora stručnih učitelja u obrtničkim
radionicama, da je nadalje potrebno osigurati uvjete za permanentno obrazovanje i usavršavanje obrtnika poslodavaca,
intenzivirati stručno-pedagoško usavršavanje nastavnika u školama te stalno
poticati suradnju škola i poslodavaca, a
kao trajni cilj nameće se potreba izgradnje dobro opremljenih centara za nove
tehnologije koji će svim dionicima toga
obrazovanja omogućiti upoznavanje tih
tehnologija nužnih za suvremeno obrazovanje u obrtništvu. No, prije i iznad
svega nameće se potreba pojačanoga
odgojnog djelovanja u najširem smislu
riječi kao bi učenici iz obrtničkih škola izišli kao potpuno izgrađene osobe
spremne suočiti se sa svim izazovima na
tržištu rada i u neposrednom životnom
okruženju.
savjetnici
aktualno
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
Piše Azra Rađenović
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Psihološka istraživanja darovitih
Znanstveno zanimanje za darovite
obično vežemo uz Lewisa Termana, koji
je dvadesetih godina prošlog stoljeća u
Americi započeo svoje glasovito longitudinalno istraživanje intelektualno darovite
djece. Unatoč zamjerkama u identifikacijskim procedurama, tim istraživanjem
dobili smo uvid u karakteristike i razvoj
darovitih. Istraživanjem je obuhvatio
1528 djece od četiri do 18 godina i pratilo
ih se kroz cijeli život. Za identifikaciju je
koristio Stanfor-Binetov test inteligencije,
koji procjenjuje verbalne, logičke, matematičke i prostorne sposobnosti. Većina
ispitanika je ranije prohodala, čitali su
prije škole, učili bez napora, bili su izrazito znatiželjni, boljeg zdravlja, s visokim
akademskim sposobnostima.
Tada su prvi puta praćeni daroviti do
odrasle dobi radi proučavanja prilagodbe i snalaženja u životu. Istraživanjem
je dokazano da nadareni nisu „čudaci“
već imaju snažnije razvijene verzije istih
atributa kao i prosječni te je naglašena
važnost rane obrazovne podrške. U toj
skupini nije se pojavio niti jedan briljantan pojedinac, ali rezultati praćenja darovitih nam govore sljedeće: 1950. godine
kada su imali u prosjeku oko 40 godina
objavili su 67 knjiga (u području prirodnih
i društvenih znanosti, umjetnosti), 1400
stručnih članaka, autorizirali su 150 patenata. Termanovo longitudinalno istraživanje pokazalo je da je važno identificirati darovito dijete kako bi ono moglo
zadovoljiti svoje potrebe te kako bi imalo
i adekvatnu podršku.
Francis Galton u knjizi „Nasljeđivanje
genijalnosti: uvod u zakone i posljedice“
proučio je stotinu muškaraca istaknutih
u povijesti, kao što su Darwin, Bach i
Newton, te njihovu braću i sinove. Otkrio
je da su 23 posto njihove braće i 36 posto sinova također postali istaknuti, što je
mnogo više od omjera u normalnoj populaciji. Galton je zaključio da je genijalnost kolala u obiteljima te da se prenosila genetski. Slično je zaključio i Terman,
međutim Winner ukazuje da zaključci
koje su iznijeli Galton i Terman nisu zajamčeni. Neki Galtonovi geniji u obitelji
nisu imali istaknute članove, primjerice
Beethoven, Michelangelo i Newton, pa
se pretpostavlja da se genijalnost ne
prenosi, već nastaje određenom kombinacijom gena. Ono što se nasljeđuje
ne mora nužno biti visoki kvocijent inteligencije, već neki drugi faktori, kao što
je na primjer temperament. Osim toga,
Istraživanjem je dokazano da nadareni
nisu „čudaci“ već imaju snažnije razvijene
verzije istih atributa
kao i prosječni te je
naglašena važnost
rane obrazovne
podrške
visoka nasljednost osobine ne znači da
se ta osobina ne može mijenjati, barem
u određenoj mjeri. Konačno, nasljeđe se
ne mora ispoljiti u identičnom području.
B. Bloom je proučavao obitelji s darovitom djecom i uočio da su se roditelji
budućih pijanista gotovo uvijek i sami bavili glazbom, aktivno svirajući ili pasivno
odlazeći na koncerte i slušajući glazbu
kod kuće; roditelji su kod većine inicirali
glazbenu poduku. Kod likovne umjetnosti stvari su nešto drukčije; roditelji uglavnom nisu bili sami umjetnici, polovica ih
je posjećivala muzeje, četvrtina je umjetnost smatrala vrijednom, a ostala četvrtina nije mnogo cijenila umjetnost. Poruka
koju su prenosili djeci bila je samoispunjenje, a ne akademska dostignuća.
M. Čudina-Obradović navodi da će
količina i vrsta zvukovne okoline kojom
su djeca okružena u najranijoj dobi značajno utjecati na stupanj osjetljivosti na
muziku, te da većina djece ima određen
stupanj sposobnosti koji se može povisiti ako je atmosfera u kući „muzikalna“.
Za Rubinsteina će biti zabilježeno: „Još
je kao dvogodišnjak u Poljskoj obožavao
sve vrste zvukova: tvorničke sirene, pjesme uličnih prodavača, izvikivanje sladoledara.“
Nije uvijek lako s darovitima. Ponajprije, darovitost treba uočiti i prepoznati. Nerijetko se darovitost učenika manifestira
u čudnom obliku pa se tako nepažljivom
i needuciranom oku darovito dijete može
činiti nemarnim, hiperaktivnim, drskim...
Naime sve su ovo „nuspojave“ fenomena
darovitosti koje nekada mogu izbiti u prvi
plan i zasjeniti vrline darovitih.
PRAVO
Piπe Olivera Marinković
dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Diploma iz inozemstva i polaganje
stručnog ispita
?
Preddiplomski studij matematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu na Sveučilištu u
Mostaru završio sam prije dvije godine, kojim sam stekao 180 ECTS
bodova. Nakon završetka, upisao
sam diplomski studij, na kojem
se stječe još 120 ECTS bodova,
te položio sve ispite i obranio diplomski rad. U tijeku diplomskog
studija radio sam u osnovnoj školi
u Mostaru kao učitelj matematike i
imam više od jedne godine radnog
iskustva. Budući da sam 1. listopada 2010. godine zasnovao radni
odnos u svom mjestu u Republici
Hrvatskoj kao učitelj matematike,
zanima me mogu li u ovoj školskoj
godini polagati stručni ispit s obzirom na to da imam radni staž u
struci? Diplomu s preddiplomskog
studija sam nostrificirao, a s diplomskog studija imam potvrdnicu
koju ću nostrificirati kad dobijem
originalnu diplomu.
Zakon o odgoju i obrazovanju u
osnovnoj i srednjoj školi kojim je propisana djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja u javnim
ustanovama u Republici Hrvatskoj
donio je Hrvatski sabor, a navedeni
zakon i njegove izmjene i dopune
objavljeni su u Narodnim novinama brojevi 87/08., 86/09., 92/10. i
105/10., dalje u tekstu: ZOOOSŠ.
19
www.skolskenovine.hr
Članak 109. ZOOOSŠ-a propisuje da osoba koja ima odgovarajuću
vrstu i razinu obrazovanja i radno
iskustvo u zanimanju za koje se školovala dulje od trajanja pripravničkog
staža radni odnos na poslovima učitelja, nastavnika i stručnog suradnika
zasniva uz uvjet polaganja stručnog
ispita (stavak 1.). Osoba iz stavka 1.
ovog članka dužna je položiti stručni
ispit u roku godine dana od dana zasnivanja radnog odnosa (stavak 2).
Osobi iz stavka 1. ovog članka koja
ne položi stručni ispit u roku godine
dana od dana zasnivanja radnog odnosa radni odnos prestaje istekom
posljednjeg dana roka za polaganje
stručnog ispita (stavak 3.). Međutim,
vaš je staž nakon završetka preddiplomskog studija stečen izvan Republike Hrvatske, u drugoj državi - Bosni i Hercegovini. Prema tumačenju
br. 78. Povjerenstva za tumačenje
kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama,
radni staž ostvaren u tim republikama (bivše SFRJ ) nakon 8. listopada
1991. ne priznaje se kao osnova za
ostvarivanje prava iz radnog odnosa, već samo za ostvarivanje prava
iz mirovinskog osiguranja.
Slijedom navedenoga u Republici
Hrvatskoj trebate odraditi pripravnički staž (godinu dana u skladu sa
člankom 108. stavak 2. ZOOOSŠ-
a), a nakon završetka pripravničkog
staža u roku godine dana položiti
stručni ispit (sukladno članku 108.
stavak 3. ZOOOSŠ-a). Priznavanje
inozemnih obrazovnih kvalifikacija obavlja se radi zapošljavanja ili
nastavka obrazovanja u Republici
Hrvatskoj na temelju Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (NN br. 158/03., 198/03.,
138/06.) Iz navedenoga proizlazi da
ste bili obvezni nostrificirati potvrdnicu s diplomskog studija da biste
mogli u Republici Hrvatskoj zasnovati radni odnos na radnom mjestu
učitelja matematike sa završenim
diplomskim studijem.
Ako ste u Republici Hrvatskoj zasnovali radni odnos na radnom mjestu učitelja matematike sa završenim
preddiplomskim studijem, tada niste
morali nostrificirati potvrdnicu s
diplomskog studija nego nostrifikaciju diplome o završenom diplomskom studiju matematike možete
napraviti nakon dobivanja diplome.
Nakon završenog postupka nostrifikacije diplome, škola od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
- Uprave za financije treba zatražiti
promjenu koeficijenta složenosti
poslova te vam odrediti koeficijent
složenosti poslova za radno mjesto
učitelja matematike sa završenim
diplomskim studijem.
pedagoginja, ravnateljica,
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Pravilnik o načinima,
postupcima i elementima
vrednovanja učenika (1)
Petnaest je godina na snazi bio Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj
i srednjoj školi, dokument koji je slijedio potrebe
reguliranja tog osjetljivog, ali nužnog područja u
obrazovanju. Tijekom svih tih godina javnost je
procjenjivala sadržaj, prozivala autore, ukazivala
na veću ili manju primjenjivost u nastavnom procesu, ali i kritizirala pojedine odrednice Pravilnika.
U nekoliko su se navrata, na različitim razinama,
vodile rasprave o potrebama promjena i
prilagodbi Pravilnika,
o njemu su progovarali stručnjaci, ali
i svi zainteresirani.
Početkom
svake
školske godina te
su promjene bile
najavljivane u tisku,
ponekad i iz nadležnog Ministarstva, a
često se nagađalo i
s izmjenama i dopunama kao mogućem
rješenju do donošenja novog. Nekoliko
radnih verzija kolalo
je u prosvjetnim krugovima, upućivane
su primjedbe i prijedlozi, no tek smo
27. rujna 2010. dobili
dugoočekivan novi
pravilnik, službenog
naziva Pravilnik o
načinima,
postupcima i elementima
vrednovanja učenika
u osnovnoj i srednjoj
školi.
Dakle,
Pravilnik
propisuje postupke i
elemente vrednovanja učenika, naspram
staroga koji je propisivao praćenje i ocjenjivanje
učenika, čime je novi usklađen sa strateškim načelima odgoja i obrazovanja postavljenim u Nacionalnom okvirnom kurikulumu. Školsku godinu
2010./2011. započeli smo Pravilnikom iz 1995.
godine i tijekom rujna proveli obveze prema
odredbama važećeg Pravilnika. Ravnatelji škola
ove su školske godine, kao i svake druge, izvijestili učitelje odnosno nastavnike o odredbama
ovog pravilnika, o oblicima, elementima i mjerilima praćenja, provjeravanja i ocjenjivanja učenike
su izvijestili učitelji, a roditelje razrednici na prvom
roditeljskom sastanku. Planiranje i programiranje
nastavnih sadržaja i provjeravanje istih provedeno je u skladu sa starim Pravilnikom, pri čemu se
poštivao članak 16., koje je utvrđivao obvezne pismene provjere iz hrvatskog jezika, stranih jezika,
matematike i informatike, a broj mogućih pisanih
provjera vezan je uz planirani godišnji fond nastavnih sati.
Sve aktivnosti vezane uz planiranje i programiranje pripremljene su za usvajanje godišnjeg plana i programa rada škole za koji je rok 30. rujna,
pa su tako i njegove sastavnice vezane za provjeravanje i ocjenjivanje evidentirane u razrednim
knjigama i dnevnicima rada u za to predviđenim
prostorima koji zahtijevaju mjesečno planiranje, s
obvezom upisa datuma.
Stupanje na snagu Pravilnika o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u
osnovnoj i srednjoj školi pretpostavlja i postupanje
po njegovim odredbama. S obzirom na vrijeme
stupanja na snagu novih odredbi, očito je da ga
je teško odmah provesti, jer su godišnji planovi i
programi utvrđeni starim Pravilnikom. Prijelaznim
i završnim odredbama propuštena je mogućnost
pripreme i prilagodbe tijekom školske godine. Moguće rješenje bila bi primjena dijela Pravilnika u
prvom polugodištu, odnosno cjelovitog Pravilnika
u drugom polugodištu školske godine, a prikladan
bi bio i naputak ili tumačenje primjene od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Planiranje i programiranje nastavnih sadržaja
i provjeravanje
istih provedeno je
u skladu sa starim
Pravilnikom, pri
čemu se poštivao
članak 16., koje je
utvrđivao obvezne
pismene provjere
iz hrvatskog jezika, stranih jezika,
matematike i informatike, a broj
mogućih pisanih
provjera vezan je
uz planirani godišnji fond
nastavnih sati
reportaæa
aktualno
20
www.skolskenovine.hr
Marljivost i
E
NOVN A
S
O
A
ODIN
NGER
180 G IVANA RA
E
CI
ŠKOL KAMENI
U
Ravnateljica Rodek nekoliko je puta tijekom našeg razgovora pohvalila cjelokupni
kadar, od stručnih suradnika, nastavnika
do domara i kuharice. Svi svaki dan daju
sve od sebe, kako bi školu djeci učinili drugim domom, kako bi se mališani radovali
dolasku i boravku u školi te uz dovoljnu
količinu znanja stasali i odrastali u kvalitetne ljude
M
jesto Kamenica, smješteno nedaleko od Lepoglave, ima tek 150
stanovnika, dok šire upisno područje - Kamenica, Kameničko
Podgorje, Kamenički Vrhovec,
Crkovec, Žarovnica i Bedenec,
iz kojega gravitiraju učenici
ove škole, ima 2000 stanovnika. Školu ove godine pohađa
178 učenika u 13 razrednih
odjela, o kojima brinu 34 zaposlenih, od čega 26 nastavnika.
Od ukupnog broja učenika njih
41 od prvog do četvrtog razreda nastavu pohađa u područnoj
školi Žarovnica, sa četiri učiteljice razredne nastave.
Budući da je riječ o maloj
školi, nastava se održava u jednoj smjeni od 2005. godine, kad
je dograđen školski objekt, iako
već postoji potreba za daljnjim
proširenjem odnosno nadogradnjom školske zgrade izgrađene
1990. godine.
- Broj učenika stagnira, ali se
zbog izvođenja suvremene nastave stvorila potreba za dodatnih životnim prostorom. Stoga
je u izradi projektna dokumentacija za izgradnju nove sportske dvorane, jer je postojeća,
veličine samo 130 četvornih
metara, premala za kvalitetno
izvođenje nastave tjelesnozdravstvene kulture. Sadašnja
bi dvorana, pak, bila preuređena u dvije učionice, kazala nam
je ravnateljica Marija Rodek.
Zlatni prosjek
Učenici su po znanju solidni, što je pokazano državnim
ocjenjivanjem učenika četvrtih
i osmih razreda, koje je proveo
Nacionalni centar za vanjsko
vrednovanje 2008. godine. Tada
su učenici iz Kamenice svrstani u zlatni prosjek na državnoj
razini, dok su u nekim predmetima bili i izvanprosječni.
Redovito sudjeluju na raznim
natjecanjima znanja, ponajviše
iz matematike, informatike, kemije, biologije te hrvatskog jezika, gdje učenica Darija Posavec osvaja najvrednije nagrade,
poglavito u području kajkavskoga pjesničkog izričaja.
- Dakako, akademski uspjesi
djece izravan su rezultat kvalitetnog rada učitelja. Nastavnički kadar stopostotno je stručno
zastupljen i redovito odlazi na
sve vrste učiteljskog usavršavanja, bilo da su to informatički
tečajevi ili neke druge vrste
metodičko-pedagoškog rada.
Bez obzira na mjesto održavanja ili troškove, nikada se nije
štedjelo na edukaciji nastavnika, govori ravnateljica.
Opremljenošću je ravnateljica Rodek zadovoljna. Naravno,
cjelokupna je oprema bila nova
kada je zgrada tek otvorena,
dakle prije 20 godina, pa je s
vremenom trebalo nabavljati
novija, suvremenija pomagala,
ponajprije računala i informatičku opremu.
- Srećom, uspjeli smo nabaviti sve što nam je trebalo i nikad nismo oskudijevali u tome.
Problem nam jedino predstavlja
slaba prometna povezanost. Od
2003. godine imamo status škole s otežanim uvjetima, budući
Crtice iz povijesti
U Spomenici škole zapisano je: “Povodom Svevišnje odredbe
cara Franje I. utemeljena je u Kamenici kao župskom mjestu
obćinska seoska škola u prosincu 1830. godine.“ U početku su
postojala samo dva razreda, školovanje je trajalo tri godine, iz
vjeronauka, čitanja, pisanja i računanja. Godine 1832. sagrađena je drvena školska zgrada, te je od toga vremena namješten
stalan učitelj. Prema podacima iz Spomenice, prvi učitelji bio je
seoski orguljaš Stančić. Naknadu za svoj rad učitelji su isprva
dobivali u naturi (mošt, žito, sijeno, predivo, drva), a samo djelomično srebrnim novcem iz seoske blagajne...
Sadašnja školska zgrada otvorena je 27. listopada 1990.
godine, koju je posvetio tadašnji pomoćni biskup đakovačkosrijemski Marina Srakić, čime je Kamenica postala prva novoizgrađena i posvećena škola u samostalnoj Hrvatskoj.
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Bernarda Kljunić brine za najmanji razred na školi
Ravnateljica Marija Rodek
da smo udaljeni od županijskog
središta, a učenici većinom putnici. Ipak, zahvaljujući županiji
ovog je proljeća uvedena još
jedna linija minibusa za učenike do kojih nije mogao doći
veliki autobus, pa ne moraju
više pješačiti po dva kilometra
do prve autobusne stanice kao
dosad. Sada minibus ide gotovo
do zadnje kuće našega školskog
područja.
Vježbaonica za
hrvatski, informatiku
i zadrugarstvo
Svi su učenici uključeni u
neku od izvannastavnih aktivnosti, a najviše se ponose učeničkom zadrugom, koja postiže
vrhunske rezultate i uspjehe
gdje god se pojavi. Dosad su sudjelovali na 11 državnih smotri
i po kvaliteti svojih proizvoda u
samom su vrhu hrvatskog učeničkog zadrugarstva.
- Te je naše uspjehe prepoznao
i Učiteljski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, koji je prije četiri godine došao sa studentima nama
na terensku nastavu, vezanu uz
kolegij Učeničko zadrugarstvo.
Od tada surađujemo s Učiteljskim fakultetom, kojem smo
ustupili zgradu stare škole u
trajno vlasništvo. Tamo namjeravaju urediti svojevrstan kampus, gdje bi bili smješteni studenti na terenskoj nastavi u Kamenici. Naša škola, pak, upravo
dobiva i službeni status vježbaonice Učiteljskog fakulteta, koji
dodjeljuje resorno ministarstvo.
Tako će OŠ Ivana Rangera u
Kemijske čarolije već tri
desetljeća učenicima
pokazuje Jadranka Vujić
Kamenici postati vježbaonica
za hrvatski jezik, informatiku i
učeničko zadrugarstvo, s ponosom najavljuje Rodek.
Učenička zadruga zove se
Korpica i zapravo je nasljednica 80-godišnje tradicije učeničkog zadrugarstva ovoga kraja.
Učeničke radove prepoznali su,
osim obrazovanog sektora, i u
gospodarstvu te turizmu, pa su
tako na međunarodnom ekološkom sajmu Eko-etno, koji se
održava u Zagrebu, 2005. pleteni cekeri kameničkih zadrugara
nagrađeni priznanjem za najbolji vrijedni pojedinačni proizvod
na trećoj izložbi proizvoda i
usluga ruralnih područja.
Uspjesi zadruge, pa i cijele
škole zapravo su na ponos cijelog mjesta i širega lepoglavskog
područja. Jer, Kamenica živi sa
svojom školom, koja je kulturno
i društveno središte i pokretač
svih kulturnih manifestacija,
nositelj i poticatelj svega naprednoga i novoga.
- Trudimo se očuvati i stare,
tradicionalne zanate. Izrađujemo predmete od slame, košarice, cekere i logožare, koji se
rade od močvarne biljke rogoz.
Imamo vezilje i povrtlarsku grupu, gdje pretežno učenici nižih
razreda brinu o školskom vrtu.
Ekološka grupa s dva školska
domara brine o okolišu, jer imamo 25 tisuća četvornih metara
okoliša i zelenih površina koje
treba obrađivati i održavati. U
tome sudjeluje cijela škola, pa
se razna dežurstva dogovaraju
i tijekom ljetnih mjeseci, kada
nema nastave.
Pedagoginja i defektologinja
Nikolina Županić
Osim zadruge, učenici su
vrlo aktivni u tamburaškom orkestru Biseri, pjevačkom zboru, dramskoj sekciji, literarnoj i
novinarskoj sekciji koja izdaje
školski list Freska prema Ivanu
Rangeru, glasovitom pavlinskom freskoslikaru. Dakako,
i sport je uvijek pri vrhu zanimanja.
Razred sa samo
sedam učenika
Ravnateljica Rodek u školi
radi od 1971. godine, a zadnjih
petnaestak godina na mjestu
je ravnateljice, stoga ovaj kolektiv i školu poznaje, kako se
kaže, u dušu. Ne misli da se
mnogo toga promijenilo u filozofiji škole, jer je pretežito riječ
o domaćim učiteljima.
- Kamenica je dala dovoljno
učitelja za cijelu osnovnu školu,
gotovo iz svake kuće ponikao je
jedan učitelj, bilo razredne bilo
predmetne nastave. Živimo s
ovim krajem, mjestom, jedino
je nekad bilo mnogo više djece, i 45 po razredu, a radilo se u
čak tri odvojene zgrade. Danas
OŠ Ivana Rangera ima znatno
manje učenika, a uvjerljivo je
najrjeđi 3.a razred, koji pohađa
samo sedam učenika.
Za taj najmanji razred brine
učiteljica Bernarda Kljunić,
koja priznaje da joj je bilo pomalo neobično s većeg broja
djece prijeći na ovakvu obiteljsku, intimnu atmosferu.
Ipak, prihvatila je tu situaciji
kao izazov, novu radost, jer se
više i kvalitetnije može posve-
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
reportaæa
aktualno
21
www.skolskenovine.hr
kreativnost im je u genima
Kuharica Ivanka Težak zadovoljna je što djeca vole sve
što im spremi
Rad u školskom vrtu
Mirjana Posavec učiteljica je razredne nastave i hrvatskog jezika
titi svakome učeniku. A za njih
onda nema odmora, u šali ističe
Kljunić, jer se ne mogu sakriti u
masi, već ih se svakoga za mišljenje ili odgovor tijekom sata
propitkuje i po nekoliko puta.
Zbog svega toga, ali i opće pitomosti ovoga zagorskoga kraja, djeca su vrijedna, marljiva i
prije svega poslušna, pa škola
ne zna za probleme s međuvršnjačkim nasiljem. Za to je, pak,
zaslužna i školska pedagoginja
odnosno defektologinja Nikolina Županić.
- Ovdje radim tri godine,
organiziram razne radionice s
djecom, surađujem mnogo i s
učiteljima. Konstanta je desetak učenika s određenim teškoćama, najčešće govorno-glasovnim problemima i specifičnim teškoćama u učenju, poput
nedovoljno razvijenih radnih
navika ili nemogućnosti odnosno neznanja u radu i učenju.
Sreća je što nemamo problema
s učeničkom disciplinom, pa se
može mnogo s njima napraviti.
Provodimo i razne programe
prevencije, poput prevencije
ovisnosti, UNICEF-ova program Stop nasilju među djecom
ili druge projekte jačanja socijalnih vještina. A u svemu tome
uvelike mi pomaže i kvalitetna komunikacija s roditeljima,
objašnjava Županić.
Suradnju s roditeljima hvali i ravnateljica Rodek, pa se
uprava škole trudi uključiti ih u
sve aktivnosti, kako bi bili vrlo
dobro upućeni u akademska,
ali i odgojna postignuća svoje
djece. S druge strane, za sve što
mim brojkama i zadacima!?
Ivan Štefek zadužen je za
kompjutorizaciju škole i predaje informatiku desetak godina. Smatra da je šteta što je taj
predmet još uvijek samo izborni.
- Morali bismo ga uvrstiti
među redovite predmete, jer u
našoj školi informatiku pohađaju svi učenici, od prvog do
osmog razreda. Najviše ih, naravno, zanimaju igrice, ali se
s vremenom zainteresiraju i za
ozbiljnije gradivo. Posebno ih
upozoravam na opasnosti koje
prijete od neopreznoga korištenja interneta, jer često njihovi
roditelji nisu svjesni niti znaju
Školski informatičar Ivan Štefek
Božićna priredba u područnoj školi Žarovnica
školi treba može računati na roditelje, od organizacije priredbi
i proslava do uređenja školskog
vrtića i okoliša, preko fizičke
do materijalne pomoći. Možda
je još bolja suradnja s lokalnom
zajednicom, a ta povezanost
svakako pridonosi kvalitetnijem radu učitelja i ugledu škole
u mjestu i cijeloj županiji, jer
granice škole i učenja dopiru
mnogo dalje od ulaznih vrata
školske zgrade.
- Treba pohvaliti cijeli kolektiv, svi se trude, i više nego što
bi trebali, naročito učitelji koji
žive u Kamenici, kojima je ovo
mjesto i životni i radni prostor,
a daju sebe u svim školskim aktivnostima.
Matematika
ovdje nije bauk
Kuharica Ivanka Težak otkrila nam je da djeca vole jesti sve
što im se ponudi, naviknuti su
na kvalitetnu prehranu u krugu
obitelji, a takva se hrana onda
kuha i u školi. Možda više preferiraju brzu hranu, poput pljeskavica, ali kuharica to mudro
kombinira s raznim varivima i
djeca su zadovoljna.
Mirjana Posavec učiteljica je
razredne nastave i hrvatskog jezika te je možda najzaslužnija
što učenici OŠ Ivana Rangera
vole književnost, posebno izražavanje u domaćoj kajkavskoj
poeziji. Jedna je i od voditeljica učeničke zadruge te kaže da
mališane nije bilo teško zainteresirati za kreativni zadrugarski
rad, budući da im je marljivost
i kreativnost u genima.
Dugogodišnji je kemijski čarobnjak u školi Jadranka Vujić,
koju smo zatekli kako sa sedmim razredom radi praktične
pokuse odjeljivanja sastojaka
iz smjesa. Tridesetak godina
učenicima predaje kemiju, pokušavajući im na praktičnim
primjerima pokazati primjenu
kemije u svakodnevnom života.
Najvredniji u izradi logožara su (začudo!) muški đaci
A uz kolegicu Posavec, i Vujić
je voditeljica školske zadruge
te vodi sekciju mladih vezilja
i sekciju izrade logožara od rogoza, gdje su, začudo, najvredniji i najuporniji muški učenici
Petar Cikač, Mihael Rodek i
Petar Ježovita.
Anton Rodek predaje matematiku i smatra da ovaj predmet
djeci treba predstaviti logično i
jednostavno, čime se razbija
bauk koji prati matematiku od
davnina.
- U četiri desetljeća staža
shvatio sam da se cjelokupna
matematika učenicima može
prikazati primjerima računanjem do sto. Sva logika, sve zakonitosti mogu se pokazati na
jednostavnim zadacima. A za
ostale računice ionako imamo i
koristimo tehnologiju, računala,
zašto ih onda opterećivati gole-
kontrolirati što sve djeca rade
na mreži. Zato ih moramo educirati u školi.
Sve što smo vidjeli učinilo
nas je zadovoljnima i sretnima
što i u ruralnim hrvatskim krajevima funkcioniraju vrhunske
škole. Srećom, ljudi doseljavaju u ovaj kraj i, za razliku od
drugih malih ruralnih mjesta
u Hrvatskoj, Kamenica ima
perspektivu. Samim se time
očekuje i lagani porast broja
učenika, a gdje je djece tu je i
životna radost u porastu. A da
je ovo kraj prekrasan za život
uvjerit će se svatko tko posjeti
Kamenicu, pogleda šumovite
brežuljke oko nje i udahne taj
kristalno svježi zrak. Tko ne bi
djecu volio odgajati u ovakvom
rezervatu zdravog života?
Branko NAĐ
suradnici
javljaju
aktualno
22
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
OTOK
ZADAR Odličja Na 15. SŠNIDOR-u, što se u Zadru
održavao pod pokroviteljstvom premijerke Jadranke Kosor,
sudjelovalo je 1200 sportaša invalida iz županijskih podružnica HVIDRA-e, a ukupno 252 odličja podijeljena su najboljima. Veliki prijelazni pehar ukupnom pobjedniku
Marinku Milošu predao je saborski zastupnik Josip Đakić.
U natjecanju bez ijedne primjedbe ili nesportskog ponašanja Trofej fair-playa osvojila je momčad Brodsko-posavske
županije. Održana je i humanitarna likovna kolonija koju je
vodio Antun Ferbežar Tonča. Jedna od najzapaženijih slika
je ona Ivana Golca, prosvjetnog djelatnika i slikara iz
Gospića, a sudjelovali su i drugi prosvjetari te članovi
DHK, pod geslom Umjetnički izričaj dlijetom, kistom i
perom u obrani domovine. Stotinjak radova s likovne kolonije bit će ponuđeno na humanitarnoj aukciji Umjetnošću
do ključa istine i slobode 6. prosinca 2010. u Zagrebu.
(Fabijan Lovrić)
Osnovna škola
Josipa Lovretića
Uspješan nastup na
Šokačkoj riči
MEDULIN Vijeća učenika osnovano je u
Osnovnoj školi dr. Mate Demarina u Medulinu, u kojem su
Ivona, Teidi, Marin, Ema, Ivan, Dominik, Nika i Matej te
njihovi zamjenici Ana, Cedric, Šima, Luka, Leonarda,
Vedran, Jaqueline i Ivona. Nazvani su Gornji dom, jer
misle da će biti pravo i aktivno učeničko vijeće. Mlađi iz
Donjeg doma trebali bi učiti od starijih i tako ih jednog
dana lakše smijeniti. Na prvom su sastanku glumili odrasle
i bavili se stvarima koje se zovu zapisnik, dnevni red, prijedlog rada. Dominika su izabrali za predsjednika, a Ivan je
njegov zamjenik. Nakon toga službenog dijela počeli su
normalno pričati o tome što bi zaista trebali činiti da ne bi
(p)ostali samo fikus zbornice. Tijekom godine razgovarat
će o Dječjem tjednu, Mjesecu knjige, Kućnom redu škole,
ocjenama za vladanje, razrednim čajankama, školskim
izletima, organizirati fešte za Valentinovo, Karneval.
Bilježit će i prijedloge ostalih u školi i prenositi ih
Učiteljskom vijeću, a i sami će ponešto napraviti. Na drugom su sastanku analizirali napravljeno i čestitali učiteljima njihov Svjetski dan, a oni taj dan nisu ispitivali.
Uključili su se i na školske internetske stranice i pretvorili
pano pedagoginje u prostor za zidne novine. (Dubravka
Kovačević)
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Cilj je priredbe sačuvati od zaborava starinski govor, kao dio
tradicijske baštine
U
čenici Osnovne škole Josipa Lovretića iz Otoka već
su šesti put sudjelovali na
Šokačkoj riči, održanoj 12. studenoga 2010. u Kongresnoj dvorani
hotela Slavonija u Vinkovcima. U
programu priredbe pod nazivom
Štokavčići predstavili su se interpretacijom slavonskog dijalekta i
još jednom slušateljima uspješno
dočarali izvorni otočki govor, već
zaboravljenu šokačku ikavicu.
Tekstove Ive Balentovića, Đuke
Galovića, Darije Gongeta, Josipa
Lovretića, Anice Valenćik i Marije
Vukoja govorili su Gabriela Abramac, Antonijo Bertić, Laura Drnasin, Iva Gluhaković, Josip Lukač,
Matea Matanović, Suzana Mišić,
Gabriela Peranović, Matea Sunđi,
Denis Šalković, Marko Šokčević,
Issydora Rossanda Tešić, Tina
Ukić, Ivan Brnatović, Nikolina
Ilijević, Luka Kovačić, Ivana Tola,
Ena Tunjić i Marinela Varzić.
Otočki štokavčići na priredbi u Vinkovcima
Mentorice su bile Anica Valenćik
i Daria Gongeta.
Osim Otočana, u programu priredbe sudjelovala su i djeca iz
Komletinaca, Vinkovaca, Ivankova, Bošnjaka, Cerića i Retkovaca.
Štokavčiće je idejno osmislila i priredbu pokrenula dr. Anica Bilić još
2004. Imenu štokavčića kumovao
je Mladen Kušec, a tijekom svih tih
godina sve je uspješno organizirala voditeljica štokavčića i autorica
tekstova pisanih slavonskim dijalektom Ksenija Petričić. Program
Šokačke riči realiziran je pod po-
kroviteljstvom Zajednice kulturnoumjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije.
Cilj je te priredbe sačuvati od
zaborava starinski govor, kao dio
kulturne tradicijske baštine toga dijela Hrvatske pa su svi sudionici zaslužili zahvalnost za svoj doprinos
održavanju Šokačke riči. Priznanje
na suradnji valja odati i učeničkim
roditeljima, osobito majkama i bakama, koje su se potrudile da otočki
mališani još jednom zablistaju u lijepom i raskošnom šokačkom ruhu.
Anica Valenćik
Sjećanje na profesoricu Ružicu Juras
Pratili te pjesnici u
pokoj
ZAGREB Emilija u zemlji kotača Afričkim
ritmovima desetočlanog bubnjarskog sastava KenKeDenKe,
na Interliberu je obilježeno svečano proglašenje pobjednika nagrade za najbolju hrvatsku slikovnicu Ovca u kutiji,
koju već šestu godinu zaredom dodjeljuje Knjiga u centru.
Kako su odlučili članovi stručnoga žirija Diana Zalar,
Darko Macan i Tomislav Tomić, u konačni izbor ušle su
slikovnice Kraljevićev san Eveline Rudan i Svena Nemeta,
Školice za Tratinčicu Ane Đokić i Tomislava Zlatića, Kako
je lijepo sa svim tim životinjama Sanje Lovrenčić i Ivane
Guljašević, Čudovišta u Muzeju Stanislava Marijanovića i
Priča o Vilmi Špigl Melite Rundek i Dražena Jerabeka, dok
je nagrada Ovca u kutiji pripala slikovnici Emilija u zemlji
kotača Pike Vončine. Dječji žiri se dvoumio između Priče
o Vilmi Špigl i slikovnice, koja je ipak odnijela pobjedu:
Plavi Slavuj Maje Brajko-Livaković i Manuele VladićMaštruko. Nagrada publike s uvjerljivo najviše glasova
pripala je slikovnici Čudesna kuharica Lize Brljize Sonje
Zubović i Marijane Jelić.
ŽRNOVO Djeca nose
svjetove na dlanu
dječji je festival koji po 17. put
organiziraju Udruga Hrvatski
dječji festival i Ministarstvo
obrazovanja. Učenici Osnovne
škole Ante Curać - Pinjac iz
Žrnova na otoku Korčuli i ove
su godine svojim odličnim lirskim pjesmama i likovnim
radovima zavrijedili poziv na tu veliku priredbu. U ime
organizatora festivala Zorica Klinžić pozvala je sve nagrađene učenike i njihove mentore na susret i razgovor s prosudbenim povjerenstvima koja će uručiti zaslužena priznanja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu.
Izabrani radovi učenika su pjesma Ljeto Andre
Radovanovića, mentor Ilija Mijatović, i likovni rad Dodir
stvarnosti i mašte Tine Graber, mentor Ante Radovanović
Bjondo. (A. R. B.)
Cijenim Ružicu Juras kao odgajateljicu,
poštujem kao čovjeka i zahvalno je priznajem kao jednu od nekoliko učitelja svoga
života
Ružica Juras, djevojački Bingold rodila se u Krapini 19. veljače 1934., a umrla u Rovinju 12. studenoga 2010. Gimnaziju je završila u Krapini, a studij
hrvatskog, njemačkog i ruskog jezika u Zagrebu.
U Krapini je neko vrijeme radila kao gimnazijska
profesorica. Godine 1965. ona i suprug Zoran, profesor matematike, doseliše se u Rovinj. Od 1984.
do 1991. bila je direktorica OOUR-a s nastavom
na hrvatskom jeziku Centra za usmjereno obrazovanje, a od 1992. do umirovljenja 1993. ravnateljica
Srednje škole Zvana Črnje. Godine 2004. dobitnica
je nagrade grada Rovinja za životno djelo.
Kad mi je prijateljski glas javio da je umrla profesorica Ružica Juras, osjetio sam prazninu, a zatim su navrli stihovi iz Utjehe kose Antuna Gustava
Matoša:
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao [...]
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
Jasno vidim tu njenu čudesnu kovrčavu kosu, sijedu već 1975. kad smo kao horda Vizigota krenuli
u pohod na sveti brežuljak rovinjske Gimnazije,
kosu što je uokvirivala toplo i oblo majčinsko lice i
nasmiješene oči što su pune četiri godine praštale
naše pubertetske barbarluke. Već smo se tada
neodređeno osjećali povlaštenima što nam je sve
četiri godine predavala i vrlo određeno zadovoljnima što nas je kao razrednica dvije godine čuvala
od svijeta i štitila od nas samih.
U to sam doba pružao otpor učenju hrvatskoga jezika vjerujući da će mi uvijek biti dovoljan
naš rovinjski srpsko-čakavsko-talijansko-hrvatski
jezični čušpajz. Uvijek sam uspijevao izmudrijati
dobar odgovor iz lektire bez čitanja izvornih djela,
na što sam, poput svake neznalice, bio silno ponosan. Ipak, dubok utjecaj profesorice Juras osvijes-
tio sam već na fakultetu,
kad su riječi Povratka
Dobriše Cesarića (što
ih je ona, zajedno s
drugim
književnim
biserjem, neumorno polagala pred nas) počele
cvjetati smislom:
Ko zna (ah niko, niko
ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje
Od tada je prošlo trideset godina. Još učim hrvatski jezik i znam da sam okajao svoje srednjoškolske
grijehe, ispravio propuste i obilato nadoknadio
nepročitanu lektiru, ali stalno osjećam da sam joj
dužan još više i još bolje jer je ustrajno i strastveno
žarila svojim pozivom, ne puštajući na nj ni puhor
neznanja i nezahvalnosti niti pepeo rutine i odgajateljske ravnodušnosti. Nikad nije doznala koliko
njena duhovna djeca čuvaju i dijele njeno nasljeđe.
Neka joj to kaže Pobratimstvo lica u svemiru Tina
Ujevića:
Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.
Ružicu Juras cijenim kao odgajateljicu, poštujem
kao čovjeka i zahvalno je priznajem kao jednu
od nekoliko učitelja svog života. Svjedočim da se
na nju ne odnosi upozorenje iz Opomene Antuna
Branka Šimića i nadam se da se odazvala pozivu
pjesnika:
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
Neka joj je laka zvjezdana prašina!
Boris Drandić
suradnici
javljaju
aktualno
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
IVANIĆ GRAD
V
Putuj pametnije - živi
kvalitetnije
eć tradicionalno, Europski tjedan mobilnosti
obilježen je u Dječjem vrtiću u Ivanić Gradu
brojnim aktivnostima usklađenima s ostalim
gradskim događanjima. Sa sloganom Putuj pametnije
- živi kvalitetnije složili su se svi zaposlenici i djeca te je osmišljeno niz prigodnih događanja na nivou
ustanove i pojedinih skupina, u suradnji s roditeljima i gradom. Svi zaposlenici vrtića priključili su se
poticanju vožnje bicikla kao ekološkog prijevoznog
sredstva i pješaćenju kao ljudima najprirodnijeg načina kretanja kroz akciju Biciklom i pješice na posao.
Sudionici s najviše prijeđenih kilometara biciklom i
pješice tijekom Tjedna mobilnosti dobili su prigodne
nagrade i priznanja.
Kroz zajedničku jutarnju tjelovježbu djece i odgajatelja jačala se svijest o važnosti i potrebi tjelovježbe u
cilju podizanja kvalitete djetetovog boravka u vrtiću.
Organizirana je i popodnevna vježbaonica za djecu i
njihove roditelje da bi se
potaknula redovita tjelovježba i unaprijedila suradnja s obitelji. Vježbanje je popratila i lokalna
televizijska postaja. Djeca starijih skupina Žabica, Zvjezdica i Ježića
promatrala su prometnice
u blizini vrtića te prebrojavala i bilježila vozila s
jednim ili više putnika,
autobuse, bicikle, kamione, traktore, motore i
pješake.
Tim se istraživanjem
željelo u djece osvijestiti važnost odgovornog korištenja automobila i potaknuti pješačenje i vožnju biciklom kao ekološkog načina prijevoza. Vrtićanci su uz
malu pomoć svojih odagajateljica načinili prigodne
plakate s rezultatima svog promatranja te zaključili da
odrasli i nisu baš previše ekološki osjetljivi pa se načešće voze sami u automobilima. Dječji se vrtić povezao
i s Biciklističkim klubom i u posjet pozvao sportašebicikliste koji su djecu upoznali s pravim sportskim
biciklom. Pokazali su svu potrebnu opremu koju treba
imati sportski bicikl te uz pomoć djece napravili usporedbu sportskog i običnog bicikla. Djeci su priredili i
kratku utrku na dvorištu objekta na Žeravincu.
Na poligonu za bicikle na Trgu Vladimira Nazora
natjecali su se u vožnji spretnosti i roditelji, odvojeno mame i tate, a pobjednici su nagrađeni prigodnim
darovima i diplomama. Odgajateljice su osmislile i
Cilj svih akcija bio je jačati
svijest o važnosti
i potrebi kretanja te usvajati
pravila odgovornog ponašanja u
prometu
MALI LOŠINJ
U
Dječji
vrtić
Posadi stablo ili
samo cvijet, uz
malo truda uljepšat ćeš svijet! osnovna je misao
vodilja
NA©A SVAKIDA©NJICA
Gaganje i
socijalna
kompetencija
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
Kontrolirano
kretanje
gradskim
ulicama
nekoliko prigodnih letaka namijenjenih djeci i odraslima u kojima se ističe važnost pješačenja i vožnje
biciklom kao ekološkim prijevoznim sredstvom te se
upozorava na pozitivne učinke takvog načina rekreacije za zdravlje. Stoga su se i djeca iz objekata Livada
i Suncokret uputila na zdravu šetnju ulicama grada do
Trga Vladimira Nazora gdje su zajedno oslikala asfalt
veselim crtežima i uživala u jabukama.
U objektu na Žeravincu organizirana je i akcija razmjene starih bicikala, tricikala, romobila i rola da bi
se u djece i odraslih potaknula svijest o važnosti recikliranja i štednje, što je njima u ekološkom vrtiću
osobito važno. Starije skupine posjetile su Tehnički
muzej u Zagrebu, vidjele brojna prijevozna sredstva
i upoznala njihov razvoj od početaka do današnjih
dana.
Cilj svih tih akcija i događanja bio je jačanje svijesti
o važnosti i potrebi tjelovježbe i kretanja, poticanje
odgovornog korištenja automobila uz osvještavanje
problema zagađivanja ispušnim plinovima i bukom te
usvajanje pravila odgovornog ponašanja u prometu.
Ana Marija Pavlić
Dječji vrtić
Cvrčak
Poticaj ekologiji
Dječjem vrtiću Cvrčak u Malom Lošinju pedagošku godinu obilježava mnoštvo raznolikih aktivnosti iz područja ekologije. Iako se
takve aktivnosti već godinama provode u odgojnom
i obrazovnom radu s djecom, značajno je da su na temelju proširivanja takvih sadržaja na sve skupine od
jasličkih do predškolaca, među roditelje, zaposlenike
vrtića i lokalnu zajednicu, svojim zalaganjem stekli
međunarodni status ekološke škole i zaslužili Zelenu
zastavu. Dvije tematske cjeline kojima su se bavili
bile su otpad (može li se iskoristiti još jednom) i ljekovito i jestivo bilje našega kraja.
Rad i djelovanje vrtića potiču i gradske
vlasti. Obnovljeno je
centralno grijanje vrtića pa se tako ustanova
približila onom dijelu
Državnih pedagoških
standarda koji propisuju 22 Celzijeva stupnja
u sobama za boravak
djece, što do sada nisu
ostvarili. Investicija je
vrijedna 2,5 milijuna
kuna, a dio od 850.000 kuna, osigurao je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Koristeći solarnu
energiju i ukapljeni naftni plin, isključujući potpuno
loživo ulje i smanjujući upotrebu električne energije,
povećali su ekološku angažiranost.
Prva je faza potpuno završena 8. listopada 2010. go-
23
www.skolskenovine.hr
Obnovljen krov na zgradi vrtića
dine, a prema riječima gradonačelnika Cappellija, drugu fazu planiraju za 2011. i tako bi bili riješeni problemi
s grijanjem i hlađenjem, a bezbrižno djetinjstvo djece
bit će za nekoliko stupnjeva toplije zimi i hladnije ljeti.
Zadovoljni i ponosni krećemo u drugu godinu međunarodnog ekološkog programa s tematskim cjelinama Obnovljivi izvori energije i Zdravi život u kojima
će se usredotočiti na važnost pravilne prehrane, vode
i kretanja za održavanje zdravlja čovjeka. Sve će to
ostvarivati uz njihovu misao vodilju koja ih stalno
podsjeća na važnost i vrijednost prirodnog okruženja
koje mogu, žele i moraju sačuvati za buduće naraštaje, a ona glasi: Posadi stablo ili samo cvijet, uz malo
truda uljepšat ćeš svijet!
Radmila Bišćan
Martinje je prošlo, tuste guske su očerupane i završile su na ražnju, ali gaganje kod nas ne prestaje. Kao da smo postali eldorado za
raznovrsne gage i mage koji se iz bijela svijeta nekako
kod nas udomaćiše i malo, pomalo pa eto veselja, gostuju vesele spodobe i educiraju i odgajaju našu mladež
po svojoj mjeri. Čim jedno ode, drugo se već najavljuje
i reklamira, gledaju nas pokraj putova, blistaju s ekrana
malih i velikih, nude se po plaćenim i besplatnim tiskovinama, najavljuju, hvale, zovu sebi.
Šarene slike, obnažene starlete, narogušeni rokeri, pankeri, donose nam svoj stil života, a traže koješta, netko
led, netko maserke, netko sirovo meso, krv pravu i umjetnu. Za njih se nađe sve.
Zna se da je narod oduvijek
volio cirkuse i cirkusante,
ali ovoliko toga što se navadilo na naše recesijske
prilike i neprilike, teško je
probaviti. U redu, odabrali
smo slobodu i demokraciju pa možemo mirne duše
uživati u tim spektaklima.
Jedino se bojim da ti napirlitani i bizarni stvorovi
možda donose nama nešto čega se poslije nećemo moći
lako otresti i osloboditi. Sipaju oni svoje zakone i pravila,
svoje poruke i pouke, a naša mladež to upija mnogo lakše
nego infinitezimalni račun. Istina, dijete može preživjeti i
bez računa, ali će teško steći onu nauku za koju se zalaže
naš kurikulum.
Po pravilu su se ti moderni cirkusanti okušali gotovo u
svim porocima, isprobali sve što život pruža pa se javno
hvale da su se drogirali, pili, prodavali svoje meso i kosti. Jedan, svjetski poznat pjeva o tome da je svoju dragu
morao ubiti i zakopati u vrtu, jer ju je previše volio. To
se kod nas prodaje, a još gore to se kod nas već i događa.
A mi s druge strane organiziramo okrugle stolove, radionice, parlaonice o tome da želimo odgajati čednu, sretnu,
pristojnu, uljuđenu, kompetentnu dječicu.
Primjerice, te naše kompetencije nekako nam teško idu
od ruke, djeca nam nisu više socijalno kompetentna, što
će reći nije im društveni život na visini, ne vole se, ne
druže se, međusobni odnosi su na niskoj razini, socijalno
ozračje je negativno, nasilje svake vrste vidi se u svakoj
školi. Po uzoru na svjetske zvijezde, naša mladež želi sve
isprobati, odmah i sad, ako nema, onda je frustrirana, ako
ima, onda luduju u skupim automobilima, oponaša gage i
mage, obnažuje grudi i stražnjice, jer je ljepše biti drugačiji, a nije joj baš do socijalne kompetencije.
Na to sve mi našoj dječici, maloj i velikoj, dovodimo
baš takve socijalno nekompetentne gage i mage, koji nemaju pojma o tome da mi želimo socijalnu kompetenciju.
Možda priželjkujemo kompetenciju, ali ona nije korisna
onima koji žele samo lovu do krova po svaku cijenu. Mi
mislimo da možemo u školama odgajati djecu, ali odgoj
se događa negdje drugdje. Taj odgoj i ti doživljaji vriske,
omame, nisu nikako u skladu ni s našim kurikulom, ni s
našom tradicijom, a još manje s našim plemenitim namjerama da budemo zemlja znanja i izvrsnosti.
Nisu naša djeca lijena, nisu nesposobna, nisu glupa,
nadarena su i vrijedna. Ne obožavaju baš svi tuđe šarene
krpice, nego vrijedno vježbaju, treniraju, natječu se, pišu,
slikaju, pobjeđuju po svijetu i donose medalje, priznanja,
pohvale. Ali to nije popraćeno blistavim glamurom, o
tome ne pišu tiskovine, ne slikaju naše mlade veslače,
košarkaše, plivače, matematičare, informatičare i druge
afirmirane pojedince.
Na međunarodne turnire naša djeca idu o roditeljskom
trošku, plaćaju put i nose svoje sendviče. O tim mladim
pregaocima ne zna se gotovo ništa kao da to nije najbolji primjer socijalne i druge kompetencije. Možda bi uz
malo truda i dobre volje takva djeca mogla poslužiti za
primjer i biti uzor drugima, samo kad bismo se i upola
manje oko njih potrudili i medijski ih bar ponekad popratili. Naša djeca zaslužuju mnogo više pažnje i brige nego
što im pruža ovo društvo.
Naša djeca zaslužuju mnogo više
pažnje i brige,
nego što im to
pruža ovo društvo
suradnici
javljaju
aktualno
24
www.skolskenovine.hr
ZAGREB
Osnovna škola
Zapruđe
Stop
maltretiranju!
U
čenici Osnovne škole Zapruđe iz Zagreba prisustvovali su povijesnom proglašavanjem 10. studenoga
Danom bez maltretiranja. Poticaj je dala radijska
postaja Antena iz Zagreba, koja provodi akciju Stop maltretiranju, za djetinjstvo bez ožiljaka, kojom želi senzibilizirati javnost za problem nasilja među djecom i mladima. Osnivanje Dana bez maltretiranja podržale su mnoge
poznate osobe koje su odlučile razgovarati s učenicima.
Glumice, voditeljice, pjevači i sportaši otvoreno su iznosili
svoja iskustva iz školskih dana.
To je potaknulo učenike da progovore o svojim iskustvima i problemima nasilja, bilo verbalnog, psihičkog ili fizičkog, s kojim se susreću u razredu, školskim hodnicima ili
dvorištu, a koje ostavlja duboke ožiljke i patnje. Na svaku
iznesenu situaciju odrasle osobe iz javnog života pokušale
su dati savjet svakom učeniku za njegov problem. Budući
da je strah prva prepreka za rješavanje problema nasilja,
uvijek je važan korak obratiti se starijima u školi, profesorima, pedagogu, ravnatelju i roditeljima.
- Ne okreći glavu od nasilja, prijavi ga, i ne uzvraćaj istom
mjerom kao nasilnik! - poruka je koja izbija u prvi plan.
Kao vrhunac druženja bilo je zborno izgovaranje Prisege
za djetinjstvo bez ožiljaka za sve znane i neznane djevojčice
i dječake koji trpe nasilje ili slučajeve kad je nasilje završilo
tragično.
- Stop napadačima i nasilnicima, učinimo sve što možemo, zaštitimo našu djecu, ona su naše najviše blago. Ovo je
naša ulica, ovo je naša škola, u njoj moramo biti sigurni!
Na kraju je svaki razred dobio uokvirenu diplomu koja će
ih trajno u razredu podsjećati na Dan bez maltretiranja. Zato
neka svaki dan bude dan bez nasilja, dan učenja, rasta, veselja i lijepog druženja. Škola je dobila besplatne ulaznice
za kazališnu predstavu Zagrebačkoga kazališta mladih Ovo
je mogla biti moja ulica, koja problematizira istu temu.
Sanja Dajić
PRELOG
DONJA VOĆA
N
Osnovna škola
Andrije Kačića Miošića
Martinje u školi
Program je
sadržavao prigodne
recitale i glazbene
izvedbe, a prisustvovali su mu i
učenički roditelji te
mnogi gosti
D
ani Martinja u voćanskom
kraju, osim tradicionalnoga
krštenja mošta, imaju posebno značenje, jer se obilježava
i Dan Župe sv. Martina biskupa i
Dan općine. Tom su prigodom učenici i učitelji Osnovne škole Andrije Kačića Miošića iz Donje Voće
pripremili svečanu priredbu, izložbu i domjenak. Nazočili su učenici
i učitelji matične i Područne škole
Antuna Gustava Matoša, roditelji,
županijski i općinski čelnici. Program je sadržavao recitale o Martinju, jeseni, zavičaju, radove bivših
učenika, izvedbe glazbene grupe i
školskoga zbora, a završio je prigodnim govorom načelnika općine
Krune Jurgeca i ravnateljice Rahele Blažević.
Nakon priredbe, gosti su razgledali izložbu starih voćanskih narodnih nošnji te stolnjake, ručnike,
Natjecanje Čitanjem
do zvijezda
tati pa su dodijeljena dva prva i tri treća
mjesta. Prvo mjesto podijelili su učenici iz
OŠ Tomaša Goričanca iz Male Subotice i
III. OŠ Čakovec, drugo je pripalo ekipi iz OŠ Nedelišće, a
na trećem su se mjestu našli
natjecatelji iz OŠ Kotoriba,
OŠ Belica te OŠ Sveti Juraj
na Brijegu. Prosudbena komisija za plakate proglasila je
najboljima osnovnoškolce iz
Ivanovca i Nedelišća, drugi
najuspjeliji plakat pristigao
je iz OŠ Kotoriba, a treći iz
Prve OŠ iz Čakovca.
Natjecanje je prošlo u vedrom i veselom ozračju, ovaj
puta u organizaciji OŠ Prelog, čiji su učenici pripremili i kratak program dobrodošlice. Natjecatelje je u uvodnom dijelu pozdravio i voditelj ŽSV-a školskih knjižničara Međimurske županije Dražen Ružić.
Pohvalno je što se povećava zanimanje za
knjigu pa će vjerojatno sljedeće godine biti
još više natjecatelja.
Tihana Preksavec
Humanitarna prodaja učeničkih rukotvorina
zidne krpe i druge ručne radove iz
bakinih škrinja, koju su u jednoj
učionici postavili članovi školske
zadruge Hižica. I sam se načelnik
općine za ovu prigodu odjenuo u
repliku voćanske nošnje. Potom su
učenici, učitelji i njihovi gosti objedovali u školskoj blagovaonici.
Nakon objeda, svi su u župnoj
crkvi bili na misi koju je predvodio
fra Bono Šagi, obiteljskim korijenima rodom iz Donje Voće. Učenici članovi Školske zadruge Hižica
iskoristili su prigodu i prodavali po
simboličnim cijenama svoje rukotvorine i kolače, a sav prihod ide u
blagajnu školskoga projekta Djeca
za djecu.
Zadovoljni što su ugostili drage goste i uspjeli prodajom barem
malo pomoći nekom od svojih
prijatelja, učenici i njihovi gosti
priključili su se veseloj atmosferi proštenja. Tako su i svi učenici
dobili priliku da svu svoju pažnju
usmjere na njima najzanimljivije
šarene proštenjarske štandove.
Biljana Jurić
ORAHOVICA
Srednja škola
Stjepana Ivšića
Sat povijesti
Knjiga je opet u modi
atjecanje u kvizu Čitanjem do
zvijezda u organizaciji Hrvatske
mreže školskih knjižničara i Županijskoga stručnog vijeća
školskih knjižničara Međimurske županije uspješno
je održano i u ovoj, drugoj
godini postojanja. Potpuno
je ostvaren osnovni cilj projekta: približiti djecu knjizi
i potaknuti ih na čitanje,
što potvrđuje i podatak da
se ove godine povećao broj
sudionika. Prošle se godine
natjecalo 18 ekipa, a ove
čak 22 iz različitih škola
Međimurske županije.
Natjecatelji su čitali knjige Sanje Pilić
Sasvim sam popubertetio, O mamama sve
najbolje i Mrvice iz dnevnog boravka te
Pustolovine Toma Sawyera Marka Twaina. Osim u kvizu znanja, mali su se čitatelji ogledali i u izradi plakata o temi Tom
Sawyer.
Učenici su čitanju i natjecanju pristupili
vrlo ozbiljno, što pokazuju i odlični rezul-
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Potpuno je ostvaren osnovni cilj
projekta: približiti djecu knjizi i
potaknuti ih na
čitanje
U spomen
Jagica Kušan (1961. - 2010.)
Dana 9. listopada 2010. tiho nas je i prerano napustila draga kolegica
Jagica Kušan. Izgubila je najtežu bitku u životu, bitku s teškom bolešću.
Djelatnici Osnovne škole Mate Lovraka iz Petrinje, uz njezinu obitelj,
brojnu rodbinu i prijatelje, ispratili su je na vječni počinak na mjesnom
groblju u Taborištu, gdje je i živjela sa svojom obitelji.
Rođena je 21. rujna 1961. u Gorama pokraj Petrinje. Ondje je završila osnovnu školu, a
srednju i Pedagošku akademiju u Petrinji. Niz godina radila je u Zagrebu, u Prvoj osnovnoj
školi Bartola Kašića, a nakon Domovinskoga rata vratila se na svoje ognjište i počela raditi
u Osnovnoj školi Mate Lovraka u Petrinji. S velikom je ljubavlju i požrtvovnošću zajedno sa
suprugom i djecom obnavljala svoj dom, unoseći u njega mnogo topline.
U našem će sjećanju ostati kao vrijedna i odgovorna osoba koja je uživala u svom poslu,
nadasve voleći svoj razred i dječicu. No, najveću je požrtvovnost pokazivala u krugu svoje
obitelji i uvijek s ponosom i toplinom pričala o svojima Zdenku, Mariji i Ani.
U ime djelatnika Osnovne škole Mate Lovraka Petrinja
Ljiljana Sigur
M
U povodu obljetnice Vukovara
školu su posjetili Vladimir Voloder
te Tomislav i Miroslav Josić
jesec hrvatske knjige obilježava se u knjižnicama i školama
diljem Hrvatske. Suradnjom
Srednje škole Stjepana
Ivšića u Orahovici i mjesnog ogranka Matice hrvatske, u školi su održane
vrlo zanimljive aktivnosti. Sat povijesti imao je
povjesničar dr. Ive Mažuran, autor monografije
Orahovica 1228.-2008.
Znanstveno je obradio sva
razdoblja grada, od njegova prvog spomena do danas. Ta vrijedna i bogato
opremljena monografija
sadrži niz fotografija te drugu grafičku i
slikovnu građu. Rijetki istraživači gotovo sav svoj intelektualni potencijal i stvaralački napor usmjeravaju na jedan projekt i rijetki su projekti koji zaokupljuju
duh istraživača, kao što je to slučaj s dr.
Ivom Mažuranom. Orahovicu je posjetio i Đuro Vidmarović, koji se od 1972.
bavi književnim radom te proučavanjem
povijesti. Govorio je o književnoj baštini
hrvatskih narodnih manjina u susjednim
zemljama te o mnogim drugim zanimljivim temama.
U povodu 19. obljetnice pada Vukovara školu su posjetili Vladimir Voloder te Tomislav i
Miroslav Josić. Prisjećali
su se teških dana, kada su
s nekolicinom svojih prijatelja dugo odolijevali brojčano jačem neprijatelju.
Ishod je bio nevjerojatan,
pobijedili su. Rat za Vukovar službeno je završio 18.
studenoga 1991., a dan nakon toga u dijelu Vukovara nazvanom Peyton vodila se jedna od najkrvavijih
bitaka. Nekoliko ljudi, među njima i njih
trojica, borili se protiv cijele vojske. Priča
o tomu kako su preživjeli logore i osude
na smrt, na sudu u Beogradu, gotovo je
nevjerojatna. U povodu njihova dolaska
postavljena je u školi i prigodna izložba
pod nazivom Dobro nam došli heroji Vukovara, koja ih je ugodno iznenadila.
Na svim susretima bila je iznimna posjećenost.
Damir Najmenik
Suradnjom škole i mjesnoga
ogranka Matice
hrvatske održane
su vrlo zanimljive
aktivnosti
mediji
aktualno
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Grad
Izložba
Dubravku Dujiću Dunji
(Vukovar)
Grad nije
od krvi i mesa.
Ubijati cigle,
slijepe oči kuća:
zar je to junaštvo?
Grad je ime i mit:
neko ranjeno stablo,
nepopijena voda,
nenapisana knjiga.
Grad je tržnica snova
pod krilom golubova.
U očima
ranjene cigle.
Grad je biće u nama,
prije i poslije nas.
Nije ono što mislimo.
Pamti mnogo više.
Upisao nas je u knjigu rođenih,
u knjigu umrlih nas piše.
Grad je duboki bunar
iz kog se sunce diže.
Grad raste,
grad umire.
Ne umire kao ljudi.
Njegovi temelji nikada ne umiru.
Na njima zidamo veličajne snove
prošlih i budućih gradova.
U dosluhu sa svemirom
mi smo neograničeni
u mogućnostima.
Grad u nama živi:
kratko,
intenzivno,
skrbnički.
Ranjeni grad
urlikne prazninom,
čovjek nevjericom.
Grad šuti,
čovjek pati.
Kroz prostrijelnu ranu,
zajedno,
gledamo zvijezde.
Knin, 17. studenoga 2010.
25
www.skolskenovine.hr
U
Kako izraziti
osjećaj boli
Izložbenom salonu “Izidor Kršnjavi” Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, u Zagrebu, upravo
traje izložba pod naslovom Osjećaj boli u
radovima umjetnica-edukatorica izražen
Vladimira Bošnjak (Hrvatska), Omeđena
u mediju digitalne fotografije. Izložba je
otvorena u ponedjeljak, 15. studenoga a
dio je složenoga projekta Kako izraziti
osjećaj u mediju digitalne fotografije?
kojim se želi istražiti i naći odgovor pitanje koliko je u suvremenom društvu,
u globalnim, regionalnim, nacionalnim
okvirima, važno izražavanje osjećaja, s
konkretnim naglaskom na možda najteže
prihvatljivome osjećaju – osjećaju boli
te koja je uloga likovnoga obrazovanja u
traženju odgovora na ova pitanja u sklopu estetske, kognitivne i emocionalne
sastavnice umjetničkoga odgoja i obrazovanja.
Cilj prve faze projekta bio je istražiti kako se može izraziti osobno iskustvo
boli (fizičke boli, mentalne ili emocionalne boli) ili svoje viđenje boli drugih (kao
oblik društvene angažiranosti) digitalnom
fotografijom kao sredstvom umjetničkog
izraza.
Ovaj međunarodni likovni projekt u
cijelosti se temeljno ostvaruje suradnjom
članova Međunarodnog društva za obrazovanje putem umjetnosti – InSEA, odnosno Hrvatskog vijeća InSEA-e (HRVInSEA). Suorganizator je izložbe Škola
primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu.
HTV
Odabir fotografija za izložbu, na kojoj je
izloženo 40 radova umjetnica iz petnaest
zemalja, izvršilo je stručno povjerenstvo
u sastavu: Branka Hlevnjak, povjesničarka umjetnosti, Danijela Lušin, akad. sli-
Mira Boroš (Hrvatska), Oproštaj
Marija Krstić-Lukač, ravnateljica Škole
primijenjene umjetnosti i dizajna,
Mirjana Tomašević Dančević i Branka
Hlevnjak na otvaranju izložbe
(izvor: www.akademija-art.hr)
“Premda je BOL odabrana kao prva
tema likovnoga istraživanja Projekta
upravo zbog sveopće prisutnosti u najrazličitijim formama pojavnosti u životima
ljudi i u suvremenim stručnim i popularnim raspravama te u određenim razdobljima i segmentima povijesti umjetnosti, u
javnosti se i danas nerado osobno govori
o boli, posebice ne o vlastitoj boli“ – ističe, među ostalim, u predgovoru Kataloga
izložbe Mirjana Tomašević Dančević, uz
napomenu da upravo umjetnosti u nasta-
Barbara Bickel (SAD), Svjedočenje
karica-grafičarka i fotografkinja, Dijana
Nazor, prof. likovne kulture, umjetnica i
članica InSEA-e/HRV-InSEA-e, Barbara
Vujanović, povjesničarka umjetnosti, i
Mirjana Tomašević Dančević, prof. povijesti umjetnosti i likovne kulture, članica
predsjedništva europske InSEA-e i predsjednica HRV-InSEA-e.
Školski program
(izbor)
DRUGI PROGRAM, Srijeda, 24.
studenog 2010., 8.50 i 14.15
PREDSTAVA I FORUM KAZALIŠTE
U ovoj emisiji razgovaramo o konceptu Forum kazališta i predstavi mladih glumaca 15. gimnazije „Priča o našem Zagrebu“,
koja je proizašla iz tog koncepta, a prikazuje problem nasilja u
gradu.
Urednica: Anamarija Simonelli Milković
Novinarka: Tina Zlatar
DRUGI PROGRAM, Četvrtak, 25.
studenog 2010., 8.50 i 14.15
KOKICE - emisija o filmu za djecu i mlade
U 307. emisiji Kokice razgovaraju s Danielom Živković i Mihaelom Gradečak, mladim animatoricama i autoricama filma Drvo
te otkrivaju što će se zbivati na 42. reviji hrvatskog filmskog i
videostvaralaštva krajem studenoga u Samoboru. Kao film tjedna predstavljamo romantičnu komediju Cura na lošem glasu, a
podsjetit ćemo se i slavne filmske negativke, Zločeste vještice
od Zapada u filmu Čarobnjak iz Oza. Također, predstavljamo i
Emmu Watson, glumicu koja je utjelovila Hermionu u serijalu
filmova o Harryju Potteru. Na kraju emisije pogledajte insert iz
igranog filma Jučer! Danas?! Sutra???, mladih filmaša iz Muškog učeničkog doma Dubrovnik i Škole filma Šipan.
Voditeljica: Sandra Bosnar
Scenarist: Boško Picula
Redateljica: Sanja Aničić
Urednica: Zinka Kiseljak
vi nude mogućnost aktivne komunikacije
s potisnutim osjećajima i problemima te
sveukupnim svijetom oko sebe. “Ovom
se izložbom“ – kaže ona – “umjetniciedukatori ujedno pripremaju za rad na
projektu s učenicima, uz preporuku stručne suradnje sa školskim psiholozima i pedagozima.“ (ri)
Najavljujemo...
ŠKOLA U BOLNICI
Danas u Školskom programu razgovaramo o školi u bolnici.
Naime, postoje situacije kada nastava napušta školske klupe.
U slučaju bolesti i oporavka te tijekom boravka u bolnici djeca
imaju pravo na obrazovanje – na školu u bolnici koja će im
omogućiti nastavak učenja i kasnije lakši povratak u školu.
Urednica: Ana Jurišić
Novinarka: Ana Macan
WEB
Webinar
Sigurnost i zaštita djece na internetu
Petak, 26. studenoga 2010. u 11.30 sati
Internet je danas sastavni dio obrazovanja i života, posebno
djece i mladih, pa je uloga škole u upoznavanju djece sa sigurnim
načinima njegove primjene iznimno važna.
U Tehničkoj školi Požega provedeno je istraživanje i prikupljanje podataka o iskustvima učenika u radu na internetu, korištenjem Upitnika o iskustvima djece na internetu. Upitnik su
sastavljali stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, a
sadrži pitanja o navikama djece pri korištenju suvremenih tehnologija, o njihovim iskustvima vezanima uz nepoželjna izlaganja
seksualnim sadržajima i neposrednim reakcijama nakon njih te
iskustvu elektroničkog nasilja, kako iz pozicije doživljenog, tako
i onoga počinjenoga prema drugim korisnicima. U predavanju će
biti prikazana analiza rezultata ankete u kojoj je sudjelovalo 100
anonimno anketiranih učenika požeške Tehničke škole.
Webinar će voditi Marina Mirković, dipl. ing. elektrotehnike,
nastavnica računarstva i profesorica mentorica u Tehničkoj školi
Požega.
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
KAZALIŠTE
WEB
Dobar tekst uništen
redateljskim prtljancijama
Ivor Martinić, Drama o Mirjani i ovima oko
nje, u redateljstvu Anje Maksić Japundžić,
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu,
2010.
P
Tout l’Europe
http://www.touteleurope.eu
Pokrenut 2006. godine kao prvi
frankofonski informativni portal
o europskim pitanjima (dotično
– temama Europske Unije), Tout
l’Europe nastoji ostvariti dvostruku zadaću. Prvo, dio njegovih
stranica – imajući na umu odgojno-obrazovne ciljeve – daje pregled razvitka europske ideje i EU,
ključnih datuma i zaslužnih osoba
(od, primjerice, klasičnog grčkog
mita o Europi i Rimskog Carstva
do Lisabonskog ugovora; od K.
Adenauera do J. M. Barrosoa). Tu
su i prilozi o današnjoj EU, njenim
državama članicama, zajedničkim
institucijama, budžetu, donošenju odluka, temeljnim načelima
i ključnim propisima. S tim povezano, portal ostvaruje svoju drugu
zadaću – informiranje posjetitelja
o aktualnim zbivanjima, od kraćih
najava i obavijesti do analiza i raznih promišljanja pojava, problema i procesa u Europi, uključujući,
dakako, i pitanja daljnjeg proširenja EU.
Portal nudi širok spektar tema
iz političkog, društvenog i gospodarskog života, a omogućuje i
pretraživanje sadržaja za koji je internetski posjetitelj stranica (internaute) posebice zainteresiran. Uz
to, redakcija ovoga portala održava
i poseban blog, eToile, te objavljuje
biltene koji daju uvid u pisanje raznih medija o europskim temama.
Otvarajući prostor višejezičnosti,
portal Tout l’Europe od ove godine
dio sadržaja objavljuje na engleskom i njemačkom jeziku. Time privlači i posjetitelje koji se ne služe
francuskim jezikom te postaje mjestom koje širom međunarodnom
suradnjom, razmjenom iskustava i
mišljenja, nastoji pridonijeti demokratskim raspravama o budućnosti
Europe te učvršćivanju zajedništva
unutar Europske Unije.
A. Jelin
rva izvedba u 150. godini Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu dramolet je mladog autora Ivora Martinića (Split, 1984.),
koji prikazuje banalitet, ali i užas svakidanjice u
tipično postmodernističkome pristupu, više sličnu
filmskom scenariju negoli kazališnom komadu.
Mirjana je u Hrvatskoj navodno najčešće ime žena
rođenih šezdesetih godina, a ova - jedna od njih tajnica je u nekom poduzeću s bolesnom majkom
i nadobudnom kćeri, rastavljena, s tri muškarca
(njezin bivši, neki bezlični muški komad znatno
mlađi od nje i, naravno, njezin direktor, a njegova
žena to zna!). Banalno da banalnije ne može biti,
a sve završava domjenkom u poduzeću, tijekom
kojega mama umire, kći ne baljezga više o Americi (poput Čehovljevih “sestara“ o Moskvi), kao
mjestu čežnjiva života (inače u svemu ima čehovljevskoga miomirisa). Mirjana je, kao i obično, na
kraju priče sama - ni tužna ni radosna, i tako to!
Taj banalitet i svakidanju otuđenost ljudi mladi je
autor i htio predstaviti u nizu dijaloga i pokazao
se pritom iznimno talentiran, s posebnim darom
zapažanja i osjećajem za zbilju.
Nakon praizvedbe u Beogradu (je li to ponovno
neka “osovina“ Split - Beograd?), zagrebačke se
izvedbe dočepala mlađa redateljsko-dramaturgijsko-scenografsko-kostimografska ženska ekipa,
stanovito mlađe dobi: Anja Maksić Japundžić, Diana Meheik, Ana Martina Bakić te Mirella Protega, dok su muškarci u drugom planu: učitelj plesa
(Rajko Pavlić), oblikovatelj svjetla (Deni Šesnić),
oblikovatelj tona (Stipe Smorković), skladatelj
(Dario Bulić) i grupa Soulfingers, no njihov profesionalni uradak je ono vrjednije, ako ne i jedino
vrijedno u ovoj priredbi.
Naime, redateljica je taj spisateljski simpatičan
Alma Prica, Maja Posavec i Livio Badurina u
predstavi Drama o Mirjani i ovima oko nje
dramoletić pogodan za komornu izvedbu postavila
na konstrukcijsku grdobinu, na pozornici koja se
rotira i na kojoj se svi gombaju i viču, uz glazbu
koja nesnosno trešti. Redateljicu su na njezinoj
Akademiji očito naučili da sve treba igrati “agresivno i progresivno“, što vodi do potpune negacije
svega u kazalištu znana i prihvaćena, do besmisla.
Almu Prica (Mirjanu) gledao sam i u beznadnijim prigodama, no snalazi se ona, a o drugim
glumcima (Maja Posavec, Branka Cvitković, Livio Badurina, Lana Barić, Siniša Popović, Vanja
Matujec, Bojan Navojec, Marijana Mikulić) nema
se što zboriti, jer zapravo i nisu bili u prigodi glumiti. To bi tako mogli i amateri.
U sažetku: kakve li prtljancije, kojih li kerefeka!
A 150. je godina HNK!
Stijepo Mijović Kočan
GLAZBA
Europska turneja počela Imagine festival 2010.
Najbolji
u Lisinskom
Z
agreb je bio prvi grad
u kojem je gostovao
ovaj orkestar na svojoj
dvanaestodnevnoj turneji po
Europi i prvo što je maestro
Tortelier, Francuz, rekao glazbenicima bilo je: Eto, stigli ste
u Europu! Državni Simfonijski orkestar iz Sao Paula utemeljen je 1954. godine i vodeći je orkestar Južne Amerike.
Za ovu je turneju priprimljeno
više različitih programa. Kako
smo mogli saznati iz njihove
programske knjižice samo su
Zagreb (6. studenoga) i bečki Msikverein (9. studenog)
imali isti program.
Kako Orkestar njeguje vlastitu i svjetsku baštinu, kao i
suvremenu glazbu, sve se to
našlo u programu. Antonio
Carlos Gomes, danas slabo
poznati brazilski operni skladatelj, suvremenik Verdija,
predstavljen je orkestralnim
intermezzom Alvorada (Svitanje), iz 4. čina opere Lo Schiavo (Rob). Središnja točka
programa bilo je djelo engleskog skladatelja Edwarda Elgara (1857.-1934.) Koncert za
violončelo i orkestar u e-molu,
op. 85. Četverostavačna skladba, što je jedna od njenih originalnosti, virtuozna je i dojmljiva slika rzanolikih osjećaja u
ljudskom stremljenju u životu.
Solističku dionicu briljantno je odsvirao violončelist
Antonio Meneses, učenik
glasovitog violončelista An-
tonia Janigra u Njemačkoj.
Debussyjev Preludij za poslije podne jednog fauna vjerujemo bio izbor vehementnog i
poletnog francuskog dirigenta
Yan Pascal Torteliera. Za kraj
programa slušali smo djelo
poljskog skladatelja Witolda
Lutoslawskog (Varšava 1913.
– Varšava 1994.) Koncert za
orkestar koji je Lutoslawski
skladao početkom druge polovine prošlog stoljeća i njegove
modernističke eksperimente u
glazbi slijedili su i drugi danas svjetski priznati skladatelji, poput Pendereckog.
Posebnost Orkestra je i
njegova edukacijska djelatnost. Brojni učenici bili su na
njegovim pokusima i didaktičkim koncertima. Već tradicionalno, nakon završetka
koncerata Lisinski subotom,
posjetitelji prisustvuju razgovoru s umjetnicima. Saznali
smo tako da je Orkestar okupio najbolje glazbenike svijeta
i trenutno su u njemu glazbenici iz 15 nacija, među kojima
su u posljednje vrijeme bila i
tri Hrvata. Tortelierove veze
sa Hrvatskom – kaže on – datiraju od vremena kada je kao
mladi violinist svirao u pariškoj Operi pod ravnanjem Lovre pl. Matačića.
Milica Jović
do sada
U
nedjelju 14. studenog 2010.
u zagrebačkom klubu SAX
održano je četvrto izdanje
hrvatskog Imagine festivala. Nastupilo je ukupno 13 izvođača, od kojih
su njih deset bili finalisti Imagine
natjecanja, a 3 su benda bili gosti
festivala, tako da se na maloj ali vrućoj pozornici SAX-a u toku tri sata
programa, izmijenilo četrdesetpetero
mladih glazbenika.
Ovogodišnji festival, koji je publika proglasila najboiljim do sada,
otvorili su lanjski pobjednici, grupa
Perpetuum mobile iz Osijeka, a zatim su redom nastupili finalisti Lea
Petranović, glasovir (Rijeka), Duo
Erna Imamović i Sonja Agata Bišćan
(Zagreb), Grupa Line Out (Goričan), Samoborski kvartet saksofona
SAKS - (Samobor), Grupa Horizont
(Zagreb), Grupa Almighty Toothicks
(Bjelovar), Grupa Amnezija (Varaždin), Grupa EPePe (Koprivnica),
Grupa Syndrome (Osijek) i Mau Jo
Duo, Zvonimir Mujkić – bubnjevi i
Ivan Šlabek – gitara (Koprivnica).
Nakon nastupa posljednjeg finalista prosudbeni sud natjecanja čekao
je težak zadatak donošenja odluke o
dobitnicima nagrada, a za to vrijeme
publiku u SAX-u zabavljali su gosti,
grupa Noordung, pobjednici slovenskog Imagine festivala Najstfest
2010. i belgijska grupa Geppeto And
The Whales, koji su na svom naci-
onalnom Imagine Festivalu Music
Live 2010. osvojili kao nagradu gostovanje u Hrvatskoj.
Pobjednik 4. hrvatskog Imagine
festivala je grupa EPePe iz Koprivnice koji su osvojili nastup na Međunarodnom Imagine festivalu u Belgiji od 1. do 3. srpnja 2011. i nagradu
sponzora, gitaru IVAN’S.
Samoborski kvartet saksofona
SAKS nagrađen je nastupom na finalu belgijskog nacionalnog festivala Music Live u proljeće 2011. i
članstvo u HGU, a duo Erna & Sonja iz Zagreba nastupom na finalu
nacionalnog rumunjskog Imagine
Festivala u srpnju 2011. te snimanje
singla u izdanju Aquarius Recordsa,
dok je grupa Almighty Toothpicks iz
Bjelovara osvojila nastup na finalu
slovenskog Imagine Festivala Najstfest u ljeto 2011. i nastup ispred
nekog od renomiranih izvođača na
PARK festivalu u Novigradu. Nagrada za autorski tekst usmjeren protiv
korupcije pripao je grupa Amnezija
iz Varaždina, a tečajem glasovira u
Međunarodnom kulturnom centru
Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu u ljeto 2011. nagrađena je
Lea Petranović iz Rijeke. (RI)
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
mediji
aktualno
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
Knjiga za ljepše
djetinjstvo
H
Šimo Ešić
Kako se crta sunce
Bosanska riječ
Tuzla, 2010.
Svojim stihovima i prozom
Šimo Ešić djeci
prenosi ljepotu, dobrotu i
osjećaje te im
usađuje osnovne ljudske vrline kao životne
vrijednosti
rvatski književnik iz Bosne i Hercegovine, Šimo
Ešić, objavio je desetak
knjiga pjesama i priča za djecu
te napisao nekoliko radioigara i
kazališnih komada. Njegovi tekstovi zastupljeni su u čitankama,
antologijama i izborima lektire za
osnovnu školu u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. U Bosni i Hercegovini je više puta nagrađivan
za svoj rad, a u Hrvatskoj je dobio
nagradu Radio Zagreba za radioigru Zeleni šeširić 1973. godine.
Knjiga Kako se crta sunce zanimljiva je i uspjela kombinacija
poezije, proze i likovnog stvaralaštva. Jedan te isti motiv autor
donosi u kratkoj proznoj crtici i
veselim, duhovitim i ritmičnim
stihovima popraćenima djeci dopadljivim i primjerenim ilustracijama Toše Borkovića. Zatim slijedi okvir u kojemu dijete čitatelj
može nacrtati motiv iz prethodnoga teksta. Sami stihovi najčešće
su maštovite upute kako nešto
nacrtati. Odabir motiva kreće se
od onih najbližih djetetu – obitelj,
zanimanja, sve što nas okružuje:
kuće, tramvaji, drveće…, a onda
nas autor odvodi u astralne visine pa se kao motivi pojavljuju
duga, sunce, mjesec… Na kraju su tu i apstraktni pojmovi kao
tajna, ljubav, sreća… Ilustriranje
takvih pojmova osim vještine crtanja zahtijeva i razvija kod djece
domišljatost i maštovitost. A spoj
literarnog i likovnog iskaza ove
knjige razvija ljubav prema svemu
što nas okružuje i pobuđuje zadivljenost pred prirodom i životom.
Prozni tekstovi uglavnom su
autorove reminiscencije na dane
vlastitoga djetinjstva. Osjeća se
toplina i nostalgija za prošlim
vremenima ispunjenima igrom,
veseljem i ozračjem bitno drukčijim od današnjega. Priče i pjesme
tako odvode čitatelja najprije u
svijet autorova djetinjstva, a zatim, zahvaljujući univerzalnosti
motiva i pristupa, u svijet vlastita
djetinjstva i na kraju u svijet djetinjstva svih dječaka i djevojčica.
Jednostavnim pjesničkim postupcima autor ostvaruje dojmljive
pjesničke slike koje imaju snagu
pokretanja dječje mašte. Svojim
stihovima i prozom Šimo Ešić
djeci prenosi ljepotu, dobrotu i
osjećaje te im usađuje osnovne
ljudske vrline kao životne vrijednosti.
Iako je djelomično riječ o knjizi
autorova djetinjstva, to je i knjiga
koja može uljepšati djetinjstvo današnje djece.
Dubravka Težak
Podsjetnik za
svaku prigodu
O
Stjepan Staničić /
Boris Drandić
Školski priručnik
2010/11
Nakladničko
poduzeće “Znamen”
Zagreb, 2010.
Priručnik ima
prepoznatljivu
strukturu, no
svi su podatci
aktualizirani
pa je svako izdanje zapravo
novo autorsko
djelo
vaj priručnik sadrži brojne pojedinačne podatke
o ljudima, ustanovama i
udrugama u odgoju i obrazovanju.
Podatke smo dobili izravno od većine odgojno-obrazovnih ustanova i mnogih tijela, udruga i podzeća te Ministarstva obrazovanja
i agencija u odgoju i obrazovanju.
To je konstatacija iz Školskog priručnika 2010/11 autora Stjepana
Staničića i Borisa Drandića, koji
već šesnaestu godinu služi ravnateljima odgojno-obrazovnih ustanova, stručnim suradnicima, tajnicima, prosvjetnim savjetnicima
i svima koji trebaju temeljit uvid
u prosvjetni sustav.
Autori na 512 stranica potiču planiranje, predlažu teme za
stručno usavršavanje i povezuju
korisnike s tisućama osoba u sustavu obrazovnih ustanova i tijela
prosvjetne uprave na svim razinama. Priručnik ima prepoznatljivu strukturu, no svi su podaci
aktualizirani pa je svako izdanje
zapravo nova knjiga o poznatim
temama ili kako pišu autori, stari
prijatelj u novom ruhu.
Od novosti u ovom izdanju valja spomenuti da Tjedni planer sadrži margine s Pozivom na razgovor Borisa Drandića o bitnim temama svijeta, društva i odgoja. U
Poglavlja menadžmenta i razvoja
uvršteni su članci Stjepana Staničića Uspješan ravnatelj škole i
Instrumenti stručnih suradnika,
statistički pregledi Kalendar obveznog školstva Europe 2010/11
i Osobna iskaznica europskog
školstva te tekst Nikole Pastuovića Socijalni kapital i “isplativnost” obrazovanja. Tiskan je
i, kako ističu urednici, autorski
pročišćeni tekst Zakona o odgoju
i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.
Knjiga sadrži i vrlo korisna poglavlja Vremenska organizacija
rada, Planiranje i bilježenje, spomenuta poglavlja menadžmenta
i razvoja, organizacije i udruge
u službi potpore odgojno-obrazovnom sustavu. Navedeni su i
podaci o javnim i prosvjetnim
službama u nas te o odgojno-obrazovnim ustanovama. Mnogima
je dobrodošao i dio s odabranim
propisima. Uključen je u to i popis općih i prosvjetnih propisa od
1991. do 2010. te pročišćeni tekstovi zakonâ o predškolskom odgoju i naobrazbi, kao i o osnovnoj
i srednjoj školi.
Posljednje poglavlje naslovljeno je Izvori i sadrži među ostalim
vrlo temeljih i stručan izbor novije literature iz područja odgoja i
obrazovanja na hrvatskom jeziku,
koji je priložila Štefka Batinić,
voditeljica knjižnice u Hrvatskom
školskom muzeju u Zagrebu. Naveden je i popis 80 časopisa korisnih učiteljima, učenicima i svima uključenima u sustav odgoja i
obrazovanja.
Uvrštene su i druge mnogima
korisne i vrijedne informacije pa
se može zaključiti da je Školski
priručnik već godinama stručno provjerena i praktična knjiga,
podsjetnik za svaku prigodu. (w)
Meridijani
Časopis za zemljopis,
povijest, ekologiju i
putovanja,
broj 149, studeni 2010.
“Živimo u užurbanom vremenu
kada prirodne mijene gotovo i ne
primjećujemo pa vam ove jeseni
nastojimo skrenuti pozornost na
to da je važno živjeti u skladu s
prirodom. U dalekom Japanu, čiji
smo nama slabo poznat poluotok
Kii propješačili uzduž i poprijeko,
postoji ritual promatranja trešnjina
cvijeta koji cvate samo u jednom
tjednu u godini... Priroda nas stalno
časti raznim poslasticama samo se
moramo malo potruditi kako bismo
ih otkrili i/ili zamijetili. Ipak, kamo
god putovali po dalekom svijetu,
idealno mjesto za ovomjesečno
promatranje jesenske mijene boja
nudi naša slavonska gora – Papuk“, piše, među ostalim, glavna
urednica Meridijana Petra Somek
u svojoj uobičajenoj uvodnoj Riječi
urednice, najavljujući tako i dvije
glavne teme ovoga broja posvećene šintoističkim svetim mjestima
i hodočasničkim stazama japanskog poluotoka Kii te geološkom
dragulju Slavonije – planini Papuk.
Osim Papuka, u ovom će broju
čitatelj pronaći još jednu hrvatsku
oazu spokoja do koje se lako može
doći autocestom Zagreb – Lipovac.
Riječ je o ribnjacima Lipovljani u
neposrednoj blizini Lonjskog polja
koji skrivaju nevjerojatan svijet livada, močvara i dubokih hrastovih
šuma.
Uz redovite rubrike Planet internet, Geo info, Filatelija i druge
u ovome broju, među ostalim, još
nalazimo priloge o Jadranskoj
magistrali - cesti koja je dovela
turizam u Dalmaciju te o Eleonori
Akvitanskoj, supruzi dvojice kraljeva - francuskoga kralja Luja VII. i
engleskoga kralja Henrika II. i majci još dvojice, koja je bila jedna od
najmoćnijih žena svoga vremena.
Poučak
Časopis za metodiku i
nastavu matematike
god. 11, broj 43, Zagreb,
listopad 2010.
V
ećina ljudi ima neku predodžbu
o značenju vjerojatnosti, stečenu putem igara na sreću, a također će i većina znati zaključiti da
je prigodom bacanja novčića vjerojatnost da se pojavi pismo 50 posto, no u već malo kompliciranijim
primjerima to ne će biti slučaj. Za
rješavanje takvih zadataka potrebno je znanje iz kombinatorike i vjerojatnosti, područjima matematike
s kojima se učenici susreću već u
sedmom razredu osnovne škole, a
detaljnije u četvrtom razredu srednje škole. O pojmu vjerojatnosti
i vjerojatnosnog prostora u srednjoškolskoj nastavi matematike u
ovome broju Poučka pišu Ivana
Fundurulić (Zagrebačka umjetnička gimnazija s pravom javnosti) i
Tomislav Šikić (FER, Zagreb).
Mnogo se godina ozbiljno raspravljao o tome kako bi trebalo
poučavati algebru i koje bi elemente trebalo istaknuti. O tome kakav je
pristup nastavi algebre u američkim
školama piše Scott Steketee (KCP
Tehnology, SAD) u članku pod naslovom Varijable i funkcije. Upotrebljavanje geometrije za istraživanje
važnih koncepata u algebri. Šefket
Arslanagić (PMF, Sarajevo, BiH) i
Alija Muminagić (Danska) u svome
se članku bave algebarskim nejednakostima i iznose još jedanaest
raznih dokaza Nesbitove nejednakosti i jedno njezino poboljšanje.
O kreativnosti u matematičkom
obrazovanju u osnovnim školama
u Japanu piše Tomoko Yanagimoto
(Osaka Kyoiku University), a Tvrtko Tadić (PMF, Zagreb) bavi se
matematičkim aspektima procjene
rezultata iz anketa na primjeru zadnjih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. U rubrici Iz nastavne prakse
Petar Mladinić piše o motivaciji u
nastavi, a Tanja Soucie o suradnji
s roditeljima.
Drvo znanja
Enciklopedijski časopis
za mlade
godina 14., broj 138.,
listopad 2010.
G
lavna tema ovoga broja Drva
znanja posvećena je plućima
i disanju. U bogato ilustriranom
članku saznat ćemo najbitnije činjenice o anatomskom položaju i
histologiji pluća, o procesu disanja
kao i o bolestima dišnoga sustava.
Inače, prvi prilog u ovome broju
bavi se anatomijom sisavaca i ptica. Anatomija životinja grana je biologije koja se bavi proučavanjem
oblika tijela životinja, njihove građe, izgleda i boje te različitostima
u građi tijela između jedinki iste ili
različite vrste. Tako će se čitatelj u
ovome tekstu pobliže upoznati s
anatomskim i fiziološkim karakteristikama sisavaca i ptica. Sljedeći
prilog posvećen je matičnim stanicama, koje, kako tvrde znanstvenici, predstavljaju temelj medicine
budućnosti.
Tu je, zatim, i vrlo zanimljiv i opširan članak o Miroslavu Krleži i
njegovu djelu, pa članak koji govori
o planetarno popularnoj “zabavi za
velike i male“, glasovitom Playstationu, a jedan je, i to vrlo opširan,
prilog s brojnim fotografijama iz
prošlosti i sadašnjosti posvećen
i glavnome gradu Republike Hrvatske Zagrebu. U ovome broju
našla se i jabuka, za koju se tvrdi
da je najzdravije voće, a u članku
saznajemo sve o podrijetlu jabuke
o današnjim sortama, o konzumaciji i čuvanju i mnogo toga još. Tu
je i veliki članak o slikarstvu 20.
stoljeća, pa prilog o oblacima, a
rubrika Put oko svijeta vodi nas u
Vatikan.
Pripremio Ivan Rodić
izaktualno
proπlosti
28
www.skolskenovine.hr
PRIJE
150
Učitelji i učiteljice gl. izgl. učione zagr. oprostiše se 22.
stud. o. g. sa svojim bivšim vriednim i milim ravnateljem
g. Jos. Torbarom ravn. višje zagr. realke. Predaja školarnih, učevnih i muzikalnih stvarih kao i dotičnih zapisnikah
bila je 22. stud. u pritomnosti učiteljah, i tu se oprosti g.
Torbar s učiteljskim tielom probesjediv mali govor, u kom
se zahvali gg. učiteljem na medjusobnoj složnoj podpori,
točnom izpunjenju zvaničnih dužnostih, uslužnosti, štovanju i ljubavi, što svakom zgodom kao valjani, savjestni i
revni učitelji pokazahu. Nagovori ih zatim, da i dalje uzvišenu svoju zadaću pred očima imajući odgovore dužnosti
svojoj i pravednom zahtievu našega žiteljstva i prosvjete
narodne: napokon ih obodri, neka i u buduće medjusobnu
ljubav i slogu, koja je kadra sve zaprieke ukloniti, sve hude
osnove pomrsiti, goje u domoljubnih grudih primjetiv, da
će i njegov nasljednik po svoj prilici imati dosta valjanosti, da shvati položaj i odnošaje svoje prema učiteljskom
tielu i njegovim sposobnostim.
Napredak
Br. 5 / 1. prosinca 1860.
PRIJE
100
OBLJETNICE
GODINA
Oproštaj s ravnateljem
GODINA
Br. 23 / 5. prosinca 1910.
Bijedne učiteljske mirovine
Prema velikoj i upravo nesnošljivoj skupoći, morat će
se pučkim učiteljima plaće što skorije urediti, a prema današnjim prilikama i njihovi pravni odnošaji udesiti. Jest,
aktivni će pučki učitelji dobiti i moraju dobiti veće plaće, to je nepobitno; ali sada nastaje drugo pitanje, koje
je s tim usko spojeno, koje se tiče i nas umirovljenih pu.
učitelja(ca).
Čemu se mi umirovljenici imamo nadati? I nas je ta nesmiljena skupoća stigla, i mi je još većma i još teže osjećamo od naših aktivnih drugova. Mi smo tek pravi nevoljnici!
S našim umirovljenjem izgubismo stan, drva, vrt, zemljišta, ako ga uživasmo, pa i orguljašku nagradu, koji
bijahu još i orguljaši itd. Dobismo istina mirovinu, ali kakovu – jadnu – koja u današnjim životnim prilikama ni za
stanarinu, drva, a nekmoli za skupe živežne potreboće i
odijelo, ni za sebe same, još manje za našu obitelj, koji je
imamo, dotječe.
Škola
Br. 11 i 12 / studeni-prosinac 1910.
Pjesma za povišicu plaće
Bozima na Olimpu. Pjesma, kojom hrvatski učitelj moli
povišicu plaće. cijena 20. fil. U Zagrebu 1910. Uvjereni
smo, da je ni jedan od „bogova“ ne će kupiti. Ali g. Binički
će je svakomu poslati, besplatno. Sve badava, nijedan je
ne će pročitati. Mi ćemo u jednom od narednih brojeva
pokazati, odakle to zlo, odakle u opće učiteljsko zlo u Hrvatskoj.
Preporod
Br. 11 / studeni 1910.
270. obljetnica dolaska na vlast i 230.
obljetnica smrti Marije Terezije
Školstvo je stvar države!
Priredila
Štefka Batinić
Uvođenje
sustava javnog
primarnog
obrazovanja
nije prošlo
bez otpora, kao
neizostavnog
pratioca
svake
reforme
Vježbanje strpljivosti
Ovih dana, kad se trebao da sastane hrv. sabor, donijeli
su neki zagrebački i provincijalni politički časopisi iz pera
našega druga Josipa Biničkoga, ravn. učitelja u Nikincima i člana središnjega odbora „Saveza hrv. učiteljskih
društava“, članke, u kojima se živim bojama crta bijedno
stanje hrv. učiteljstva, pa narodnom predstavništvu stavlja
na srce, da što prije riješi pitanje o uređenju učiteljskih
beriva, jer je učiteljstvu dogorjelo već do nokata. No nada,
koja je bar na čas napunila dušu hrvatskoga učitelja, pokazala se i opet varavom. Hrv. sabor sastao se 22. studenoga
o. g., ali je isti dan odgođen do daljnje kraljevske odredbe.
I tako nam opet ne preostaje ništa drugo nego – vježbati
se u strpljivosti.
Hrvatski učiteljski dom
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Marija Terezija
(1717.-1780.)
S
mrću cara Karla VI. godine 1740.
izumrla je izravna muška obiteljska
loza te je iste godine, zahvaljujući
Pragmatičnoj sankciji, vlast nad habsburškim zemljama preuzela njegova kći Marija Terezija. Na tronu je ostala puna četiri desetljeća, sve do smrti, 29. studenoga
1780. godine. Razdoblje njezine vladavine
poznato je kao Terezijansko doba.
Marija Terezija rođena je 13. svibnja
1717. godine u Beču kao drugo dijete cara
Karla VI. i njegove supruge Elisabeth Christine von Braunschweig. S 19 godina udala se za devet godina starijeg lotarinškoga
vojvodu Franju I. Stjepana. U tom je braku
rođeno 11 djevojčica i pet dječaka. Troje je
djece umrlo u ranoj dječjoj dobi, a troje u
ranoj mladosti. Dvojica sinova bili su vladari – Joseph II. i Leopold II. Četiri kćeri – Marie Christine, Maria Amalia, Maria
Karolina i Marie Antoinette – bile su udane
za prinčeve kuće Bourbon. Dvije kćeri se
nisu udavale, a najmlađi sin se nije ženio.
Među brojnim reformama poduzetne
carice i kraljice bila je i reforma školstva.
Dekretom iz 1770. godine – Školstvo je i
ostaje za sva vremena „politicum“ – nagovijestila je stavljanje školstva u nadležnost
države. Nakon što je isusovcima oduzela
školske poslove i cenzuru te 1773. godine
odobrila ukidanje njihova reda, pozvala je
školskog reformatora i pedagoga Johanna
Ignaza Felbigera (1724.-1788.) da po uzoru na prusko uredi i austrijsko školstvo.
Početkom 1774. godine Felbiger je došao
u Beč i već u prosincu iste godine Marija Terezija je odobrila poznati Allgemeine
Schulordnung für die deutschen
Normal-Haupt- und Trivialschulen in sämmtlichen kaiserl. königl. Erbländern (Opći školski red
za njemačke normalne, glavne i
trivijalne škole u svim c. k. nasljednim zemljama) i tako stvorila temelj obveznoga općega svjetovnoga obrazovanja.
Prema Općem školskom redu
pučke su škole državne ustanove o čijem se radu brine Školsko
povjerenstvo, nadzorno i upravno tijelo koje se mora osnovati
u svakoj pokrajini, sastavljeno
od predstavnika zemaljske vlasti, Crkve te ravnatelja normalne
PRIJE
50
Suvremena čitanka
Viktor Cvitan: „Sunce na prozorčiću“. Čitanka za I razred osnovne škole. Izd. „Školske knjige“, Zagreb, 1960.
Str. 64, cijena Din 200. Oprema i ilustracije: M. Abramović i Miljenko Stančić.
Rijetko sam koju knjigu čitao s toliko iskrene nepristranosti i koncentrirane pažnje kao ovu koja je po svemu:
po zamisli, kompoziciji, sadržaju i ilustracijama (Melita
Abramović i Miljenko Stančić), zaista nova i suvremena. Brojem stranica nije obilata, ali je sadržajem krcata
bogatstva i ljepote i umjetničkih priloga. Ona gotovo u
prvi mah djeluje kao kakva odlično i znalački na originalan način sastavljena slikovnica, slikovnica bogata
ilustracijama i odlično izabranim tekstom koji, potpuno
odgovara svojom jednostavnošću i lakom stilizacijom
čitačima kojima je namijenjena. No, njezina je vrijednost i u tome, što ona možda pozabavi i zaokupi pažnjom
i odrasla čovjeka, a to znači mnogo.
Listajući Cvitanovu duhovitu i pažljivo sastavljenu
„čitančicu“ sav se duhom prenosim u doba kad smo i
škole. Postojale su tri vrste pučkih škola:
normalne (u sjedištu pokrajine i školskoga
povjerenstva; mora imati ravnatelja i 4-5
učitelja), glavne (u većim gradovima) i trivijalne (u svim manjim gradovima, selima
i sjedištima župa).
Obvezno je školovanje trebalo trajati od
šeste do dvanaeste godine. To je bio važan civilizacijski iskorak za Habsburšku
Monarhiju, unatoč jasnom pragmatizmu
apsolutističke vladarice, izraženom u želji
za lakšim upravljanjem velikom državom i
njezinim narodima.
Uvođenje sustava javnog primarnog
obrazovanja nije prošlo bez otpora, koji je,
uostalom neizostavni pratilac svake reforme. Nezadovoljnika je bilo na gotovo svim
razinama. Školska je obveza iz ekonomskih
razloga pogađala najšire slojeve stanovništva kojima su djeca bila korisna radna
snaga. Ugledniji i bogatiji slojevi društva
bili su neskloni javnom školstvu i svojoj su
djeci u pravilu i dalje osiguravali privatnu
nastavu, odnosno kućne učitelje. Neaustrijski su narodi Monarhije prepoznali u Felbigerovu zakonu tendenciju germanizacije, a
za Ugarsku i nasljedne joj zemlje po njegovu je modelu donesen školski sustav Ratio
educationis.
Iz Felbigerove prosvjetiteljske radionice,
a pod blagoslovom Marije Terezije, objavljena je 1775. godine i „Knjiga nad knjigama za normalne škole“ – Methodenbuch ...
, tj. metodički priručnik u kojem su objedinjena sva znanja potrebna za praktičan rad
učitelja, direktora i nadzornika - od propisa
za uređenje i održavanje škole do osnovnih
spoznaja pedagoške teorije, odnosno metodike rada u pučkim školama. Taj je priručnik bio kanon za sve osobe koje su bile
uključene u provođenje Općeg školskog
reda. Nakon smrti Marije Terezije, Felbiger pod Josipom II. postupno gubi utjecaj
te 1782. godine biva otpušten iz službe.
Unatoč otporima reformi s jedne strane te
njezinoj instrumentalizaciji s druge strane,
činjenica je da se u austrijskim zemljama
prije dolaska Marije Terezije na vlast gotovo i nije vodila briga o općem obrazovanju puka, a nakon njezine smrti postojale
su 3993 pučke škole s 208.580 učenika iz
svih staleža. Školstvo je, kao što je to kategorički prije 240 godina ustvrdila, postalo i
ostalo stvar države.
GODINA
sami zgrbljeni sjedili uz „početnicu“ i kad smo iz te iste
početnice obučavali djecu u prvom razredu osnovne škole. To i nije bila nastava, nego maltretiranje stereotipnim
izučavanjem oblika pojedinih slova, pa onda njihovo sricanje, a potom iz tih naučenih slova stvarati slogove, a
iz tih slogova opet sricati riječi. To bijaše muka i dosada,
monotoni rad, koji nije mogao zaokupiti nikako dijete,
ni uz najvještije nastojanje učitelja, a nekmoli ga oduševiti za čitanje, kako ga nije mogao zaokupiti ni drugi dio
„početnice“ koji je imao da bude čitanka za prvi razred.
(...)
Viktoru Cvitanu treba bezuvjetno dati puno priznanje
za taj njegov smišljeni i pedagoški i umjetnički zreo svršeni rad. „Čitančica“ će omiljeti , rekao sam već naprijed, i djetetu i roditelju, a za njom će, uvjeren sam, posegnuti i odrasliji đaci, pa će ona svoju namijenjenu svrhu
daleko prerasti. Ona mora biti putokaz svima onima koji
se poslije Cvitana odluče na isti ili sličan posao. Treba
se pri tome snabdjeti bogato znanjem, poznavanjem djeteta i bezuvjetno dugotrajnim iskustvom. Cvitanu je to
sve stajalo na raspolaganju. Zbog toga je i uspio. (Lj.
Krajačić)
Školske novine
Br. 37 / 18. studenoga 1960.
πkolski
æivot nekoÊ
aktualno
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili
poticaj i tema raznovrsnih tekstova,
od beletrističkih opisa i memoarskih
zapisaka do publicističkih članaka
i analitičkih rasprava. Usporedno s
tim sadržajima, nerijetko i nasuprot
njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona
trebala, mogla ili morala biti.
Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku
odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s
jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama.
Priređuje Anđelko Jelin
J
ednoga dana ugledaše se barjaci crvenih rubaca na krovu nove školske
zgrade. Ej, takav je običaj zidara i drvodjelaca, da barjacima navijeste, kad se
nova zgrada kraju primiče. […]
Malo dana iza toga vozila su se mala
seoska kola u kojima se je vidio jedan
kovčeg, svežanj robe, na kojoj je sjedio
pristao mladić, a bio je to učitelj.
Čobani, koji su na glavici kod ovaca sjedili, trkom će u selo, da jave, da se primiču
nekakva kola, u njima je sigurno učitelj.
Ko pušćano zrno, prohuji za čas taj glas selom, ter prije no što su kola na pomalj sela
stigla, skupilo se pred školskom zgradom
dosta ženskoga radoznala svijeta, nešto lijene mlađarije, a najviše čobana. Stariji su
u polju radili, a da je svetačni dan bio, za
stalno bi se skupilo sve selo da vidi svoga
najvećega dušmanina, koji hoće, da njihovu
žensku djecu progna u školu. Kola se primicahu k selu, još mala uvala i eto ih pred
samom školom. Kočijaš zategnu vodijile,
stari kljusci ustaviše se i kola stanu. Lijepi mladić, srednjega stasa, okretno skoči s
kola, nazvavši radoznalu svijetu: »Hvaljen
Isus«. Žene ko nijeme, stale jedna drugu
gledati, čuditi se, kako ovaj mladić ljubezno propitkiva za ljetošnji rod, za zdravlje
u selu, za župnika, glavara i ostale viđenije
glave. Momci tu zvireći gledali ljepušna
mladića, kojeg dok su samo čuli kako ljubezno govori, bi ončas i u vatru za nj. Žene
ko žene. Jedna grakne između njih:
– A kako se zoveš ti učitelju?
– Meni je ime Ante, draga ženo ‡ odgovori ljubezno učitelj.
Nato će opet jedna između njih:
– Duše mi u našem selu puno ih je, koji
se Ante zovu, ta i našem čaušu Ante je ime,
pak i naš parok fra Ante se piše. Zdrav ti
bio, ali ne će moja ćer tebi u školu.
Učitelj je odmah razumio, na što se je
namjerio, da će se narod protiviti mješovitim školama. Al ufajuć se u Boga, za svetu
uzvišenu stvar, odluči u sebi sve pretrpjeti,
ali narodu pomoći. Znao je dušu dobrog
našeg puka, koji iz neznanja, ako što reče
i učini, ali kad mu se kaže i razbistri, sam
se poslije svojih djela stidi. Bio je osvjedočen, da ustrpljenjem i velikom požrtvovnošću dolazi se do cilja, te da su mu
trnovite staze, kojima mora da još mnogo
koraca. […]
N
ije prošlo ni pô sata, sluga otvori
vrata i javi učitelju, da se je fra
Ante ustao i da je slobodan k njemu. Kad su obojica stupila u stan, mladić
učtivo pozdravi staroga franjevca, koji
je na naslonjaču sjedio i kafu iz fildžana
srkao. Čim je dobri starac čuo, da je ovo
novi učitelj, ko uzbunjen diže se i ponudi
učitelju sjedalo. Zametnu se razna pitanja
o što čemu. Sluga je obojici opet kafu donio, a fratar sav radostan nastavi.
– Virujte mi, da mi je puno drago, da
ste jednom došli. Ja sam ovdje osamljen,
nemam baš žive duše, s kim bih mogao
par besjeda izmijeniti. Ovo Vam je čudno
mjesto. Svi su župnici odavle bježali, kao
iz Sibirije. Ko ovaj narod ne zna, zbilja
mogao bi ga Kinezima prispodobiti. Oni
vam zaziru svaku novotariju. Evo vam
primjera. Sva pokrajina već odavna škropi
vinograde, a oni ne će ni da čuju o tom.
Vele, kako je moglo u prvi zeman vino
rađati bez toga mudrovanja? A da znate
samo, koliko je mene truda stalo, dok se je
ovdje škola zidati započela. Ta nitko nije
zemljišta ustupiti htio. I ono mjesto gdje
se hvala Bogu, sada naša škola bijeli, crkveno je. Eh! a puk, a protivštine, a sve
drugo da samo znate; ali radije ostavimo
29
Nova škola
www.skolskenovine.hr
Benjamin Dogan
O Benjaminu Doganu znam malo: rodom iz Knina, bio je učitelj, u službi od 1896. godine, vjerojatno u Siveriću kraj Drniša; zabilježeno je, naime, da je u tamošnjoj školi godine
1911./1912. bio učitelj zajedno sa (suprugom ili sestrom?) Katicom Dogan-Sardelić.
Da je Dogan svoje početno učiteljsko iskustvo opisao u pripovijesti objavljenoj u časopisu Škola godine 1903. – to se pouzdano može pretpostaviti.
ove razgovore. Vi se ne plašite ništa! Ja
sam uz vas, ako ćete dušom i srcem sam
vaš. Ne ćete li, a vi da ste mi ko i jeste.
Bog, duša. Radite, kako znate. Ja sam vam
ovako, znate, naprostu. Gdje sam, tu sam.
Ako Bog da, na sv. Katu, sedma je da sam
ovdje. Drage bih volje i ja krenuo gdjegod. Ali kud? Za veće župe hoće se mlad
čovjek. A ja nisam pristo nigdje. Ovdje mi
je doduše malo podaleko od grada, ali u
jednu volim. Manje sam u njemu i tako na
manjoj prigodi za potrošit.
Mladi je učitelj pozorno slušao dobrog
starca župnika. Veoma mu je godila prostodušnost ovoga čovjeka, ali sveđer su
mu u ušima zvonile one riječi: eh! da vi
znate, koliko sam pretrpio. Nadao se je
zbilja, da on mora i trista puta više da
pretrpi. Mladić se je radovao, da se je namjerio na ovako sdušna čovjeka, jer zbilja,
ako što postigne, morat će u prvom redu,
njemu da zahvali.
Stari župnik ponudi učitelju svoj stan,
dok se on malo namjesti i potkoži.
– Ta kud bi vi od mene, dobri meštre,
govoraše dobri fratar. – Ovdje vam nema
ni krčme ni obitelji prave, ma baš ništa.
Dolje pod vrbom prodaju po koje kozjače
i to samo o Božiću, Uskrsu i o sv. Martinu
znate, da ima svega na prodaju, a u drugo
doba svijet malo zelja, variva, a pura im
je svagdanja jezbina. Eh! takav je običaj u
svim zagorskim selima.
T
oga dana pozva fra Ante i glavara
Miška na večeru. Njih dvojica nastojahu imati i glavara pri ruci, jer
kako je fra Ante govorio učitelju »ako želiš
manje zlo, budi s njim u miru«. Za večerom se razvio razgovor, eh, o čemu bi nego
o školi. Glavar Miško nije se dao ni naviti;
on kaže da ženska djeca ne će u školu za
živu glavu. A što se muških tiče, da će zorom poslati čauša, da navijesti, nek se svaki u školu oprema. Riječ po riječ, glavar se
drži, ne će ni da čuje o razlozima, a posljedicama. Nešto njegova neuglađenost, a ponajviše žarka kapljica iz župnikova podruma podala glavaru Mišku dar besjede, da
se nije dao osoliti. Učitelju je glavno bilo,
da osvjedoči glavara, ako ne će, da pomože općem dobru, nek bude prama svemu
pasivan. Ali trud bijaše bezuspješan. Učitelj je razumio, da ni fra Anti nije po ćeifu
mješovita škola. Tako svrši ta večer, a učitelj pođe u krevet žalostan, s pomišlju, što
će tek sutra biti, kad se otvori škola.
Sutra dan, još prije nego što su se ukućani s počinka ustali, hodao je učitelj po
sobi, promišljajući, kako li će buran po nj
taj dan biti. Okolo sedam sati uputi se k
školi. Hodao je po blatnom putu poniknute glave, ko da ide na smrt. Kad je otvorio
školu, stislo ga u grudima. Hrpa razlupanih klupa nagomilanih stajaše u škol. sobi.
Stol, ormar i sve ostalo, znao je da tek ima
stići. Eh! Nema druge, pomisli. Pomozi si
sam, pomoću ti i ja, veli Gospodin.
Teškom mukom namjesti na brzu ruku
klupe. Bio bi zvao, koga da mu pomogne;
ali po župnikovu naputku nije smio; jer
uđe li jedan klapac u školu, zgrnut će se
sve selo.
P
očelo upisivanje. Došli roditelji s
djecom. Čuju se pred školom kletve,
psovke i prijetnje. Prijavljuju se na
upisivanje samo muška djeca, žensko ma
ni jedno. Prošlo i osam dana škole, a ženska djeca ne dolaze. Učitelj morao je stvar
priopćiti kotarskom vijeću. Kod župnika
je već deset dana; nije druge, morao je u
svoj stan preseliti se. Dobri fra Ante na
polasku mu reče:
– Drage bih te volje sveđer držao, moj
sinko, ali nije moguće. Ja se zadovoljim
kako, tako, a duše mi – kô plaća, pravo je
i da jede. Ali uza sve to mi ćemo u češće
zajedno biti. Što se škole tiče, ja, ako što
mogu, recite samo: ali puk pravo ima ne
dati žensku nejačad u školu. Eh, i ja sam
čuo, da to nije pravo, ali što ću bijedan.
Puk ne zna, ako mu je što krivo, nego k
meni. Ja sam pisao biskupu, da nam pomogne, ako hoće.
U
čitelj je cijeli dan, na prozoru, jer
na drugom nije čem imao, piši i
moli, da manjka ovo i ono, borme
manjka sve. Kad bi uvečer u sobici na nešto kreveta legao, motale bi mu se misli,
kad će ta krvavo zaslužena plaća stići.
Bože moj! Još malo kruna ima, kad potroši i njih, što će onda? Po sve jestivo morao
je daleko u grad slati. Eh! Tako ili nikako.
Jaja, zelja, suhih kolača, bakalara, bila mu
je svagdanja hrana. Tako su mu kukavno
dani prolazili u samoći. Osam je dana do
sv. Kate, a njemu ne dolazi ni plaća, ni
ženska djeca u školu. Jednoga dana podijeli čauš svemu selu globe od 50 kruna za
to, što ne će da žensku djecu u školu šalju.
Sad su za bijednoga učitelja postali Jobovi dani. Cijelo selo prijeti užgati učitelja i
školu. Jedan pođi, drugi dođi cijeli dan.
– Učitelju, lacmanska mješino, što uradi
od nas? – reći će mu glavar Miško. – Kako
si dušu imao sve selo gnjaviti ovako. Tà
ako ti je nužda, mi nijesmo krivi. Misliš
ti rubajuć nas, sebe obogatiti. Ko je nas
javio, ako nisi ti. Mislio si, da smo strašivice.
Uzalud sva uvjeravanja, da on nije kriv,
da je zakon, koji je za svakoga jednak.
– Pravdajte, moji ljudi, moje starješine,
a ne mene – govoraše učitelj. – Učinite
utok na višu školsku vlast. Ja vam nijesam
kriv ni za dlaku.
Ali da, sva opravdanja su bila, kao da
je praznu slamu mlatio. Sve selo u jedan
glas, da je učitelj naumio svakoga robiti
bez milosti. Da je on rekao, da valja narod
priviknuti na dužnost. Bijedan učitelj kô
sužanj nije smio pred kuću da sjede, ako
nije uvrjedu primio. A mjesno školsko vijeće, to blaženo vijeće, već je u prvoj sjednici zaključilo, da su oni seljani, a u isto
vrijeme gospodari učitelja; pa ako on misli
kopati selu jamu, da će ga oni, vele, promijeniti. Eh, nema tu šale. Glavar kaže, da
su oni po volji župnike mijenjali, a kamo
li ne će jednog učitelja, koji malu plaću
prima. […]
B
ožić je na pragu, komu se i ptičica
u gori veseli, veli naš puk, samo taj
vječiti patnik – učitelj mu se ne veseli, jer je tužan bez novčića ostao, Plaća
nije mu još doznačena, a on bez hrane, bez
drva, bez sto drugih potrebicâ, koje odlučio za kuću nabaviti. Udarila Božja vremena, a on zubima cvrkuće od studeni. Da
mu tužna majka pred nekoliko dana nije
poslala nekoliko kilograma suhih kolača
poštom, bio bi svisnuo od gladi. Kako i
ne bi. Ne zna nikoga. Seljani ga ne trpe,
jer ga smatraju najvećim svojim dušmaninom. Mjesno školsko vijeće danomice nesnošljivije; siluju ga, da ode, da će se tako
za uvijek škola zatvoriti. Stari fra. Ante
tješio ga riječima: »Strpljen spašen«. Ali
gdje je to spasenje i kada će doći. Starac
je više puta spominjao pak sa sv. mjesta,
da se čuvaju zla, da budu pokorni zakonu;
ali sve uzalud. Sva njegova očinska opominjanja ostaše glas vapijućega u pustinji.
A oni, kakvi su pred sto godina bili, onaki
i danas.
Napokon drugi dan Božića primi učitelj
odluku da mu je kod c. i kr. poreznog ureda dodijeljena plaća od godišnjih 350 for.
Sračuna da mu je na prvoga januara učiniti namirnicu za 87 K ili 43½ for. Došao
taj željeni dan, te digao zaslužene novce;
sad podijeli što se udužio bio za put, što
za življenje; podijelio siromah sve, još mu
ostalo 2 for. Nema druge, za živjeti duži
se opet.
Tko duži, mora platiti, ter uvijek duži.
Morao je, jer druge pomoći nema. Suznim
očima sjetio bi se više puta starog svog
profesora, koji je toliko puta sa zanosom
njima đacima o milom puku govorio. Ali
da je njega među mili puk potjerati sa 29
for. mjesečne plaće, u ovu pustoš. […]
D
ani, a osobito svetačni, sporo prolazili njemu tužnu, da nije Dalmatinske smotre, ne bi ni znao, kad bi
otišao ili s puta došao koji visokopoložnik.
Ali, kad ne može da plati druge poučne novine, nije ni govora o primanju istih. Jedina mu je zabava bila škola. Dječica dobra,
ljubila su ga ko oca, a on je jedino mislio,
kako će im što više koristiti. Došao i gosp.
nadzornik. Nije imao što da prigovori. Da
nije bilo paučine, što je u školskoj peći našao, nije imao što, da upiše u crnu knjigu.
Na polasku reče mu gosp. nadzornik:
– Biva, vi ste sretni, gosp. učitelju, što
uživate ovako romantično selo. Ja mislim,
da se je uspeti na onu glavicu ondje, biva,
da bi se mogle razabrati kuće čak do trećega sela. Gledajte raditi dobro, jer znate,
u današnja vremena imati mjesto, biva, to
mnogo znači. Stižu mi mnoge molbenice
kandidata i kandidatkinja, biva, ako imam
koje mjesto. Daklen nek vam je do znanja; a čini mi se, da ste vojnik, ako izgubite mjesto, biva, znate, valjat će vam u
vojnike.
Bijedan učitelj stajao je snužden pred trbušastim gospodinom, koji se je ponosito
po sobi šetao i brke sukao.
– Gospodine, ... ovo... ovo... je pustoš,
ne može se ništa za hranu ovdje naći –
promuca jedva čujno učitelj. Kad htjede,
da mu kaže, koliko je ovdje pretrpio, prekinu ga nadzornik riječima:
– Da, da, tome je lako pomoći, biva,
odrecite se službe, pa hajte u koji grad, tu
ćete naći svega! – nadodade hladno gospodin.
U to kočija stiže pred školu, a gosp. nadzornik dostojanstveno sjede, kočija krenu,
ma ni da bi učitelja pogledao, mahnu glavom... Učitelj ostade nepomično, buljeći
za kočijom, tužno mu se iz grudi izmače
uzdah, a oči mu se ovlaže suzama... Bože
moj!, pomisli sam u sebi, kako li smo mi
bijedni učitelji poniženi. Kad oni ljudi, koji
bi nam sva utjeha naša morali biti, tako se
drže? Bože, Bože! duboko uzdahnu. Ali on
tvrd ko hrid, odluči isto raditi podvostručnim silama, pak i ako mu niko ne će da
prizna, pomisli – priznat će nepogrješivi
Sudac svačijeg rada, koji je na nebesima.
V
***
rijeme leti, a eno je učitelju već
treća godina u istom selu. Narod
se je malo umekšao. Djeca redovito polaze školu, a uspjeh je, da ne može
bolji; a to je najljepša nagrada njegovoj
požrtvovnosti. Kad je glavar Miško čuo
sina, kako mu iz Kačića pjesme kaziva,
duša mu je rasla od veselja. Ali isto ne će,
da prizna, kako je prije na krivom putu
bio. – Učitelj je više puta premještaj pitao, ali starješine ni da čuju. Tako se na
njemu ispunilo svih osam stvari potrebitih
za postati blaženim.
pisma
aktualno
30
www.skolskenovine.hr
Putovanja
U Krapini nešto
novo
Vratili smo se u Poreč oplemenjeni brojnim nezaboravnim iskustvima i novim znanjima
Iskustva
Smotra
Sporna priprema Vježbalište
Ovdje se radi prije svega o dosto- poduzetništva
janstvu, dosljednosti i principijelnosti prema istini, ali ni u kojem
slučaju na štetu učenika
Već je mnogima dobro poznato kako
smo mi, učenici Srednje škole Mate
Balote iz Poreča, zajedno sa svojim
profesorima, skloni stjecanju novih,
praktičnih znanja koja nam kasnije
mogu jako dobro poslužiti kako u svladavanju školskog programa, tako i u
svakodnevnom životu. Iznimka nisu ni
učenici drugog razreda opće i jezične
gimnazije, koji su zajedno sa svojim
profesorom povijesti Petrom Jurišićem
ove školske godine posjetili Muzej
krapinskih neandertalaca i Muzej Ljudevita Gaja u Krapini, čime smo samo
potvrdili i nastavili tradiciju škole koja
je po svojim dobro organiziranim i precizno isplaniranim stručnim izletima i
ekskurzijama već nadaleko poznata.
Sve nas je posebno oduševio novi
geološko-paleontološki Muzej krapinskih neandertalaca, otvoren 27. veljače 2010. godine, koji je smješten
u blizini starog muzeja na lokalitetu
nazvanom Hušnjakovo. Nakon jedanaest godina gradnje, otvoren je kao
prvi moderni multimedijalni muzej na
dvije etaže, a nastao je ne temelju najvažnijih otkrića u paleontologiji u 19.
stoljeću, za koja je zaslužan Dragutin
Gorijanović Kramberger. Sam muzej
je koncepcijski podijeljen u nekoliko
dijelova. Prvi dio, nakon kratkog filma
o životu krapinskog pračovjeka, nudi
nam uvid u povijesne okolnosti i slijed
događaja koji su prethodili otkriću za
koje je zaslužan Dragutin Gorijanović
Kramberger.
Sljedeća cjelina na suvremen način
prikazuje postanak svijeta, prve organizme i povijest Zemlje. Evolucijski se
može pratiti razvoj čovjeka od prvih hominida koji su sišli s grane pa sve do
krapinskog pračovjeka, i to na temelju
kostiju lubanje. U ovom se dijelu također može vidjeti fosilne ostatke životinja kao i oruđe kojim se služio krapinski
pračovjek. Posljednji dio muzeja koji
su učenici razgledali predstavlja tehnološki i kulturni razvoj ljudskog roda
s upečatljivom maketom astronauta,
dok maketa neandertalca, smještena u
poluspilji, realistično prikazuje prizore
iz prapovijesti. Osim muzeja, imali smo
priliku razgledati i povijesna nalazišta
koja se nalaze oko njega.
Drugi muzej koji smo posjetili na
svom putovanju posvećen je lingvistu
Ljudevitu Gaju, otvoren 1966. godine
u njegovoj rodnoj kući. Podsjetimo se
da je Gaj napisao Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja i uređivao prve hrvatske novine, čime je zaslužio da ga i danas spominjemo kao
jednu od ključnih osoba u Hrvatskom
narodnom preporodu. Gaj je rođen
1809. godine, a u zbirci postavljenoj
njemu u čast, prevladavaju portreti njegove obitelji, tiskani tekstovi i brošure
koje smo promatrali i proučavali s velikim zanimanjem.
Naravno, svaki pravi izlet potrebno
je začiniti i zabavnim dijelom pa smo
tako na povratku kući stali u Zagrebu
da bismo, barem nakratko, uživali u
šopingu kakav nam samo naša glavna metropola može pružiti. Tako su se
naši Porečani vratili kući oplemenjeni
brojnim nezaboravnim iskustvima i
znanjima koja smo stekli, ali i bogatiji
za poneku sitnicu iz zagrebačkog Westgatea, koja će nas uvijek podsjećati
na ovu poučnu i nezaboravnu pustolovinu.
Od svojih mladih kolegica saznala
sam kako su se osjećale za vrijeme
moga duela s inspektoricom u zbornici:
- Ja sam se skamenila i bila bez kapi
krvi! - povjerila se jedna.
- Nas smo se dvije tresle i drhtale od
straha! - povjerila se druga.
- I sad se skamenim kad se sjetim
toga! - govorila je treća.
- Ja sam je ipak uspjela nagovoriti
da malo uđe u vaš razred! - otkrila je
najiskusnija.
One su mi i dalje zamjerale:
- Pa zašto niste napisali tu pripremu
kad znate dobro što ona traži?!
- Imali ste dovoljno vremena da je
čak i izglancate!
- Otkud vam tolika hrabrost i hladnokrvnost s njom tako razgovarati?
- Sad ćete imati zbog toga samo
problema!
I onda i sada odgovorno stojim iza
svega što sam učinila, izrekla. Da sam
napisala spornu pripremu tek formalnog reda radi, lagala bih najviše sebi,
a organski ne volim glumu tog tipa,
mrska mi je dvoličnost. Jer, savršeno
mi takav za nju ili njezin papir nije bio
potreban u tom trenutku - i to je jednostavno čista istina stvarnosti.
Ovdje se radi prvenstveno o dostojanstvu te istine, o dosljednosti i principijelnosti prema istini. Ali ni u kojem
slučaju na štetu učenika. A u istini - na
svojem sam terenu svoj na svome! Tu
ne može biti straha.
Jasno, poslije svega toga očekivala
sam i službenu notu. Zapravo, možda
bih i s gorčinom čitala inspektoričine
pismene teoretske protuargumente
koji su daleko od funkcionalne prakse što se tiče ovog slučaja. Međutim,
nikada nije ništa došlo. Ne znam zbog
čega. A istini za volju: nije me niti bilo
briga još i za to.
Zahtijevati od učitelja formalno razrađenu pismenu pripremu kad je
ona tu baš kao takva potpuno nepotrebna školski je primjer ekstraktnoga formalizma. Ne mogu se ne
sjetiti upravo asocijativno Josipa Zamostnyja iz Daruvara, svojeg prvog
inspektora! Svi su učitelji s radošću
očekivali njegove posjete! Dolazio je
i među djecu, šalio se s njima, pitao
ih što im je zanimljivo, što teško, a
nama učiteljima redovito je donosio
ponešto od nekih novih, korisnih i
praktičnih ideja koje je otkrivao na
svojem bogatim proputovanjima od
škole do škole. Naravno, pregledao
bi i dokumentaciju našu; ona i postoji, među ostalim, i za to. I o njoj se
razgovaralo, dapače.
- Kolegice, u čemu su teškoće,
mogu li pomoći? Slobodno me potražite zbog tog i tog, povežite se s kolegicom tom i tom - i tako dalje, i tome
slično.
Dobrodošao prijatelj, stručnjak u
praksi i teoriji.
A naša inspektorica, kojoj se nisu
radovale i ne raduju se moje kolegice, koje se boje njezine nazočnosti,
koje joj to nikada neće moći iskreno
u lice niti reći, ona nema vremena biti
u razredu, jer je razred i ne zanima.
Živa djeca manje su važna od zatvorene knjige i beživotne papirologije.
Za nju je (bio) bitan samo papir. A papir sve podnosi... I to je školski primjer
praznog, ali stvarnog formalizma. S
opravdanjem ili bez njega, svejedno.
Nina Čuš, 2. razred, Poreč
Elvira Ančić, Dragonožec
Izgradili smo hrvatski model
učeničkog zadrugarstva i to je
posebna vrijednost odgoja i obrazovanja u našoj školi
Danas je poznavanje vlastite životne
okolice, odnosno zavičaja neophodnost, budući da je svijet globalnih medija nametnuo nove zajedničke vrijednosti. Zbog toga je jedna od zadaća u
Nastavnom planu i programu za osnovnu školu promicati ljubav prema zavičaju i domovini, a ogleda se u vrijednostima kao što su: znatiželja i oduševljenje
prirodom i prirodnim pojavama, želja
za očuvanjem i zaštitom prirodne i kulturne baštine, ekološka svijest i zaštita
biljnog i životinjskog svijeta, osjećaj za
lijepo i duhovnu stranu života, ponos
zavičajem i domovinom.
Učeničke zadruge u hrvatskim školama
imaju dugu tradiciju. Na to nas upućuje
bogata literatura i izvori o školskim vrtovima XIX. stoljeća. Sredinom prošloga
stoljeća zamjenjuju ih učeničke zadruge,
a školski vrtovi postaju njihov sastavni
dio. I danas je u mnogim školama najpogodniji oblik djelovanja školske zadruge
upravo školski vrt, koji se može osnovati na maloj površini i uspješno obavljati
svoju odgojnu i obrazovnu zadaću.
Današnje se učeničko zadrugarstvo
potvrdilo i kao nositelj očuvanja identiteta biološkog i kulturnog naslijeđa,
ono prepoznaje duh tradicije i kulturne
baštine kraja i njeguje to kroz rad svojih sekcija. Mnoge učeničke zadruge su
tako postale važan član svoje lokalne
zajednice te joj daju prepoznatljivost i
kao sastavni dio njezine ponude. Naročito ovdje mislim na one zadruge koje
njeguju etnološku baštinu svoga kraja,
običaje vezane za blagdane i svečanosti, kućnu radinost, stare zanate, čipkarstvo te veze tradicionalnog graditeljstva, keramike i izrade suvenira.
Učeničke zadruge na županijskim i
državnim smotrama redovno se predstavljaju radovima u koje je utkano bogatstvo, ljepota i tradicija kraja iz kojeg
dolaze. To je posebno došlo do izražaja
pri oblikovanju motiva na uporabnim i
ukrasnim predmetima te u izradi replika
i suvenira. Sve više učeničkih zadruga
dobiva gradske i županijske nagrade
za suvenire. Stoga s pravom možemo
kazati da su učeničke zadruge čuvari
narodne baštine i učionice ekološke
poljoprivredne proizvodnje.
Lokalna zajednica (grad, općina, županija) i roditelji su za učeničku zadrugu
vrlo važni, kako prilikom osnivanja (Odluka školskog odbora) tako i u daljnjem
radu koji podržavaju i potpomažu.
Ova se pomoć može očitovati u financijskom smislu, npr. da prepoznaju
u proizvodima zadruge kvalitetan suvenir koji će otkupiti u određenoj količini
za reprezentaciju, realizaciji nagradnih
izleta, nabavom osnovnih sredstava i
dr. Podrška se najčešće očituje u pozivanju učeničkih zadruga da sudjeluju
kao ravnopravni izlagači na manifestacijama gospodarskog, poljoprivrednog i
turističkog značaja (Markov sajam, Zagrebački velesajam, Gospodarski sajmovi, Božićni sajam, Dani kruha, Dani
jabuka, Sajam cvijeća, Špancir fest,
Noćnjak, Humanitarne akcije...).
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Ovakva javna nastupanja, zajedno
sa županijskim i državnim smotrama,
omogućavaju snažnu potrebu da se
vrijedni proizvodi i rezultati pokažu i
drugima, iz čega slijedi dodjela priznanja i nagrada za uspješan rad, a to je
snažna motivacija za daljnji rad i učenika i voditelja. Kada smo kod motivacije ne smijemo zaboraviti nagrađivanje
učenika zadrugara, koji moraju osjetiti
da su za svoj rad u sekcijama zadruge
dodatno nagrađeni za razliku od učenika koji nisu članovi. Nagrađivanje
može biti kolektivno i individualno, na
primjer: nagradni izleti, participiranje u
školskoj kuhinji, dobivanje dijela proizvoda, novčano nagrađivanje, sportska oprema, primjerena literatura i
drugi oblici.
Kao izrazito nova kvaliteta unutar učeničkog zadrugarstva su istraživački radovi temeljeni na sadržajima učeničkog
zadrugarstva. Učenici i mentori izradili
su više od 250 istraživačkih radova iz
svih područja zadrugarstva. Učenici se
na taj način vode u istraživačke metode
i postupke rada i time pripremaju za odgovorne zadaće u gospodarstvu.
Zdravlje je, kao i obrazovanje, osnovno ljudsko pravo, nužno za osobni,
društveni i ekonomski razvoj. Briga
za zdravlje i promicanje zdravlja kroz
obrazovanje sve se više prepoznaje
kao bitni element razvoja zdravlja, a
time i društva u cjelini. Učeničke zadruge različitim sadržajima rada, metodama i načinima rada pridonose zdravom
razvoju djece i mladih. To su jedini sadržaji koje učenici i učitelji mogu slobodno birati i u njih se uključivati prema
svojim osobnim interesima, talentima i
potrebama pa time pridonose razvoju
samopoštovanja i smanjivanju problema u ponašanju, komunikaciji, emocionalnih i drugih problema.
Suvremena koncepcija cjeloživotnog
obrazovanja izvodi se iz strategije razvoja koja predstavlja sintezu razvoja
obrazovanja, gospodarstva i društvenog razvoja, u čemu svaki pojedinac u
većoj ili manjoj mjeri participira te stječe
nova znanja i otvara nove beskonačne
perspektive. (Mijatović, 2000).
Učimo da bismo znali, vježbamo
da bismo bili vješti, a što radimo da
bismo bili kompetentni? Kompetenciju stječemo učeći iz vlastitog i tuđeg
iskustva, prateći proces, bivajući fokusirani na odnos, kako, a ne na rezultat
i na zašto. Ogledne radionice velika
su tekovina učeničkog zadrugarstva
koja se održala uz manje modifikacije
do danas. Prvi model oglednih radionica predstavljen je 1995. godine na
Savjetovanju u Varaždinu. Program
oglednih radionica bio je vezan za rad
u školskom vrtu. U narednim godinama mijenjale su se teme, širio se krug
voditelja radionica, povećavao se interes nastavnika i škola da unaprijede
svoju praktičnu nastavu. Visoke ocjene koje su davali polaznici seminara
potvrđivale su opravdanost ovakvog
rada i usavršavanja. Kroz ogledne radionice prošao je velik broj nastavnika
i suradnika u učeničkim zadrugama.
Uz manje modifikacije ovaj oblik usavršavanja treba nastaviti.
I na kraju treba se pitati zašto? Poslije Domovinskog rata imali smo tridesetak učeničkih zadruga i nekoliko
stotina mladih zadrugara, a danas 287
učeničkih zadruga te oko 18.000 mladih zadrugara i oko 700 mentora koji
su velika stvaralačka grupacija i potencijal našega društva.
Matija Bučar, Petrinja
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja,
lektoriranja i redigiranja.
oglasi
aktualno
76 kn
66 kn
62 kn
117 kn
120 kn
31
www.skolskenovine.hr
100 kn
120 kn
69 kn
300 kn
77 kn
120 kn
39 kn
300 kn
www.skolskenovine.hr
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
NARUDŽBE
tel.
01/4855-709
faks
01/4855-712
e-mail
[email protected]
Poziv na pretplatu
Poπtovani odgajatelji,
uËitelji, profesori,
struËni suradnici,
studenti, umirovljenici
Cijena polugodiπnje pretplate:
za πkole i ostale institucije. 300 kn
pojedince ........................ 160 kn
studente i umirovljenike .....130 kn
ZADACI ZA PROVJERU
ZNANJA IZ MATEMATIKE
Ispiti znanja iz kompleta Zadaci za provjeru
znanja iz matematike namijenjeni su
provjeravanju i/ili ocjenjivanju znanja učenika/
učenica svih razreda osnovne škole, bez obzira
na to kojim se udžbenikom oni koriste.
Komplet Zadataka sadrži ispitne listove za dvoje
učenika (A i B grupa)
Školske novine jedini su hrvatski
tjednik koji donosi aktualne informacije o odgoju i obrazovanju,
podupire stručno usavršavanje
prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru
odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na
strani struke i svojih čitatelja.
Imajte i Vi svoj primjerak
Školskih novina.
✁
Ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na .................. primjeraka Školskih novina
...................................................................................................................
(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)
...................................................................................................................
(adresa)
..............................................
(mjesto i datum)
M. P.
..........................................
(potpis)
Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o.,
Hebrangova 40, 10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712
32
NOVA
www.skolskenovine.hr
aktualno
KNJIGA U NAKLADI ŠKOLSKIH NOVINA
Više ni jednoj organizaciji nije svejedno kako je drugi vide, kakva joj je komunikacija
s drugima, uživa li povjerenje javnosti, jesu li njezini djelatnici pravodobno informirani, koliko su motivirani te kako svi ti procesi utječu na njezino poslovanje. [...] S
promjenama koje će se događati u hrvatskom školstvu mijenjat će se i uloga odnosa
s javnošću. Pred djelatnicima i službama za odnose s javnošću u obrazovnim institucijama svaki dan je novi dan, svaki dan – nova iskušenja, novo dokazivanje. Samo
kvalitetnim, sustavnim osposobljavanjem i usavršavanjem moći će odgovoriti izazovima komunikacijskog okružja. To je jedini način na koji će moći ostvariti strateške
ciljeve svoje obrazovne ustanove i opravdati svrhu svog postojanja unutar nje.
Vlade Dragun
broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.
Iz recenzija
Knjiga Odnosi s javnošću u obrazovanju
Vlade Draguna vrlo je vrijedan rad koji popunjava jednu veliku prazninu iznimno važnog
društvenog područja. Autor ovom knjigom
obogaćuje akademsku i društvenu zajednicu
novim spoznajama i mogućnostima komuniciranja. On kroz knjigu potvrđuje klasično
načelo odnosa s javnošću »kako više komunikacije čini povjerenje većim«. Upravo na tom
tragu Dragun provlači ključnu poruku odnosa s
javnošću, definirajući ujedno taj pojam u njegovom suvremenom značenju i u školstvu.
Prof. dr. sc. Zoran Tomić
Jasnim izrazom, pregledno i sažeto, koristeći
se relevantnom literaturom i navodeći praktične
primjere, autor daje vrijednu pojmovnu i
metodološku podlogu kakva je prijeko potrebna za osmišljavanje, planiranje i uspostavu
učinkovitog odnosa s javnošću, kako onom
iz okruženja odgojno-obrazovnih ustanova
(roditelji, lokalna zajednica i mediji), tako i sa
skupinama javnosti unutar samih ustanova
(učitelji, učenici, stručne službe). Temelj što ga
ovim radom u stručnoj literaturi postavlja Vlade
Dragun korisno može poslužiti praksi naših
škola, u prvom redu ravnateljima ...
Doc. dr. sc. Mladen Kvesić
Do sada skoro nepoznat pojam PR sada je
dobio službeno mjesto u svim sferama života,
tako da nas svakodnevno izvješćuju razni
glasnogovornici različitih institucija. Upravo
u tom osjetljivom segmentu komunikacije s
javnošću u obrazovanju presudna je uloga osobe zadužene za PR. Kako riješiti ili amortizirati
konfliktne situacije, kako prenijeti informaciju
mass media i niz drugih situacija vezanih za
obrazovanje, autor knjige Vlade Dragun minuciozno je razradio u svim fazama.
Prof. dr. sc. Izet Hozo
Iz Predgovora
Nužno je poboljšati kompetencije radi boljih
odnosa s javnošću svih sudionika odgojno-obrazovnog sustava. Činjenica je da u školama ima
mnogo više pozitivnih događanja. Naši učenici
nisu negativni, kako ih se često pokušava prikazati, a još manje crtu negativnosti imaju njihovi
učitelji i nastavnici. Zbog toga je uloga ravnatelja prije svega poboljšati svoje kompetencije u
odnosima s javnošću, u čemu će im zasigurno
pomoći i ova knjiga.
Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i
obrazovanje
NARUDŽBENICA
Neopozivo naručujem(o) ........ primjerak(a) knjige
Odnosi s javnošću u obrazovanju / Vlade Dragun
Ime i prezime: ...........................................................................................................
Ustanova: ...................................................................... OIB: .................................
Adresa: ................................................. PB: .............. Mjesto: ...............................
MP
_________________
(Potpis)
Poslati Školskim novinama, Hebrangova 40, 10000 Zagreb ili faksom na br. 01/48 55 712
Obavijesti
o knjizi
www.skolskenovine.hr