aktualno Predškolski broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Disciplina je proces u kojem djeca uče Str. 7 Broj 37 (2777) • Godina LXI. Zagreb, 23. studenoga 2010. 1 Projektna nastava OŠ Ivana Perkovca iz Šenkovca odgoj Previsoka je cijena hrvatske slobode! Str. 9 180 godina Osnovne škole www.skolskenovine.hr Ivana Rangera Kamenica Marljivost i kreativnost u genima Str. 20-21 TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ tema broja: KVALITETA IZOBRAZBE I ZAPOŠLJIVOST Između “suvišne" teorije i dobre prakse U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Vladimir Strugar, dr. Pavao Brajša, Tamara Puhovski, Marija Rodek, Jasna Horvat, Dubravka Dujić Dunji, Višnja Francetić, Tihomir Žiljak, Sanja Režek, Azra Rađenović, Olivera Marinković, Mr. sc. Nataša Ljubić Klemše, Ivan Cerovec, Andreja Brajša-Žganec, Vlado Crkvenac, Ivan Herceg, Kristina Škaler, Davor Škiljan, Vaclav Klenha, Mirela Lekić, Lizzi Feiler, Ivan Šutalo aktualno 2 www.skolskenovine.hr MEĐU NAMA piše Marijan Šimeg IZ SADRŽAJA Savjetovanje gradova i općina prijatelja djece STVARANJE POZITIVNOG OKRUŽENJA ZA ODRASTANJE I UČENJE Str. 4 Obrazovanje kod kuće UTOPIJA ILI REALNA MOGUĆNOST Str. 6 Iskustva dobre prakse MUDROSTI NIKAD DOSTA Str. 10 Francuska - Kako motivirati djecu POMOZITE DJETETU DA BUDE ONO ŠTO JEST STR. 14 OBAVIJEST PRETPLATNICIMA Poštovani pretplatnici, zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824 ili na [email protected]). Redakcija Školskih novina broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. [email protected] A E, moj Orwelle! ko je vjerovati aktualnim statističkim podacima, u Hrvatskoj je trenuačtno zaposleno oko 679 tisuća žena. Možda i nekoliko tisuća manje uzme li se u obzir činjenica da smo tek nedavno ušli u krizu i recesiju pa neću cjepidlačiti i sad još propitivati koliko žena od tog broja samo dolazi na posao, a koliko njih i prima svoju teško zarađenu plaću. U ovoj priči taj bitan podatak doista nije važan. Zaposlene žene nisu samo radnice u bilo kojoj tvrtki i bilo kojem sektoru gospodarstva, one nakon svojih osam sati u šihti odrade barem još jednu u svom obiteljskom domu kao domaćice, majke, odgojiteljice, supruge i tako svakodnevno potvrđuju tezu da žene drže tri kuta u kući, a da smo mi muškarci u cijeloj toj priči samo ortopedsko pomagalo. B udući da živimo u suvremenom svijetu u kojem se inzistira na rodnoj, spolnoj i svim ostalim jednakostima, naša se zakonodavna vlast ponukana mudrim prijedlozima izvršne vlasti odlučila nedavno donijeti revolucionarni zakon o mirovinskom osiguranju, a sve na tragu smjernica iz Europske Unije, u kojemu su žene dobile toliko željenu i dugo čekanu ravnopravnost. Naime, zakonodavac im je odrezao fenomenalnu odredbu - da će sve one koje su rođene od 1965. godine na ovamo u zasluženu mirovinu moći tek s napunjenih 65 godina života. Baš kao i pripadnici muškoga roda. Žustra rasprava razvila se i prije donošenja rečenoga zakona, ali i post festum, no niti jedan racionalni argument nije mogao smekšati srca saborskih zastupnika svih boja i opredjeljenja i uvjeriti ih da pri izglasavanju zakona stisnu na svojoj klupici onaj gumbić „protiv“. I tako, tko od ljepše polovice hrvatskoga pučanstva 2030. godine doživi 65. rođendan, otići će u svoju zasluženu mirovinu. Već sada mogu zamisliti barem nekoliko felinijevskih scena negdje u jesen 2029. godine. Odgojiteljica stara 64 godine i deset mjeseci bacila se na tepih u odgojnoj skupini kako bi se poigrala sa svojim kikićima, takozvanim jasličarima koji su tek propuzali. Nakon dvadeset minuta koprcanja shvati da ne može ustati dok joj u pomoć ne priskoče barem tri mlađahne kolegice koje ju na jedvite jade dižu na noge. Trgovkinja u supermarketu u naponu snage s nepunih 65 kao leptirić nosi dvije gajbe pive i karton s 12 boca ulja između regala. Sve se praši! Gospođa apotekarica tik pred mirovinom trčkara počasni krug po ljekarni s proširenim venama koje više nikakav elastični zavoj ne može dovesti u red. U čiteljica razredne nastave na izmaku snaga još uvijek u šezdesetpetoj skače zgrčku i raznošku preko kozlića, vrti kolut naprijed i natrag te skače u dalj, a sve to u sklopu nastave tjelesne i zdravstvene kulture za koju nije dobila nikakvu ispomoć. Proširene vene, kronični laringitis, psihičko opterećenje i silan stres uzrokovan zahtjevnim i odgovornim poslom ne priznaje joj nijedna invalidska komisija i svaki put joj na kraju rješenja, kojim odbijaju njezin zahtjev za prijevremenu mirovinu, samo hladno činovnički daju pouku o pravnome lijeku. A ona jadna moli boga da poživi još nekoliko mjeseci pa da konačno ode u cijelim životom zasluženu mirovinu od 2400 kuna. Tako će to otprilike izgledati za dvadeset godina kad konačno na red za umirovljenje dođu dobrostojeće 65-godišnjakinje. S va je sreća da smo mi humano društvo osjetljivo na socijalnu nepravdu pa smo uz rečeni zakon donijeli i Zakon o pravima zastupnika i Zakon o Ustavnom sudu, prema kojima i među ženama ima jednakijih. Budući da se svi naši dužnosnici ponašaju prema onoj glasovitoj rečenici stranačkog aktiviste iz kultne bosanske humorističke serije koji kaže „mi u stranci brinemo se kako za osobni tako i za lični prosperitet svakoga našeg člana“, bilo je očekivano da se donese odluka prema kojoj saborske zastupnice, ustavne sutkinje i članice vlade zbog nevjerojatno stresnih okolnosti u kojima rade trebaju u mirovinu otići već s 55 godina života. Već vidim premijerku nakon idućih izbora kako s 58 godina života, pod palmom na Maldivima i koktelom u ruci, uživa u svojoj teško zarađenoj povlaštenoj penziji. I njoj sličnih pedesetak hrvatskih mučenica. T o je doista kapljica u državnom proračunu, ali je principijelno prestrašno da oni koji donose zakone i već su privilegirani uvijek pogoduju samo sebi. Čini se da Orwell nije bez vraga pisao „Životinjsku farmu“, ali je šteta da ju mnogi nikad nisu pročitali. Pogotovo oni jednakiji. GOVOR STATISTIKE NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected]) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected]) UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle ([email protected]), Branko Nađ (branko.nadj @skolskenovine.hr), Ivica Buljan ([email protected]) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANJE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN PODCRTANO Potkraj 90-ih bila je još uočljiva razlika u vjerojatnosti srednjeg školovanja djece KV radnika, SSS službenika i visokoobrazovanih. Tijekom proteklog desetljeća riziku da ne će završiti srednje obrazovanje postala su izložena isključivo djeca 10 posto najsiromašnijih i roditelja bez srednje škole, što je zabrinjavajuće jer vodi nastanku “potklase” i međugeneracijskoj reprodukciji krajnjeg siromaštva. Teo Matković, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Obzor (Večernji list), 20. studenoga 2010., str. 39. broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. aktualno JO© JEDAN TJEDAN Dan srednjoškolaca i tolerancije N enasiljem protiv nasilja moto je pod kojim je potkraj prošloga tjedna na Trgu bana Jelačića održan program u povodu Međunarodnog dana srednjoškolaca te Međunarodnog dana tolerancije. Glazbeno-edukativnom manifestacijom pod nazivom Svačije je pravo živjeti učenici srednjih škola Gra- Nenasiljem protiv nasilja da Zagreba svojim su glazbenim i plesnim nastupima mladim ljudima poslali poruku tolerancije, mira i suosjećanja te se time nastoji senzibilizirati javnost za probleme nasilja u društvu. I ovom su se prigodom okupljeni prisjetili tragično preminulog učenika Grafičke škole Luke Ritza. Saborska zastupnica Milanka Opačić, obraćajući se okupljenim srednjoškolcima i građanima, kazala je da mladi imaju snage, optimizma i vjere u bolje sutra. - Grlite se, volite i širite ljubav, budite sretni i neka tragično stradali Miroslav Tunjić bude posljednja žrtva međuvršnjačkog nasilja - poručila je Opačić. Predsjednik Skupštine grada Zagreba Boris Šprem također je kazao da se nasilju treba suprotstaviti nenasiljem. - Nažalost, ova generacija ima stanoviti pečat i nasljeđe iz rata. Oružje je dostupno i tragično je da ima onih koji dopuštaju da se mladi u tome nalaze i da im to oružje postaje dostupno. Žao nam je zbog svih tragičnih događaja, ali moramo se protiv toga boriti, da našoj djeci sutra bude bolje - kazao je Šprem, dodavši odlučno da neće Predsjednik Gradske skupštine poručio je mladima da će se zbog boljeg sutra odlučno suprotstaviti najavljenom poskupljenju vrtića dopustiti najavljeno poskupljenje vrtića. U europskim se zemljama ovaj dan obilježava već niz godina kao Dan srednjoškolaca i studenata, a ove će se godine jubilarni, 70. prvi puta obilježiti i diljem Lijepe Naše. Zadnjih nekoliko godina Dan srednjoškolaca povezan je s Europskom deklaracijom o pravima srednjoškolaca koju je donio Organizacijski ured za europske udruge srednjoškolaca - OBESSU, a koju je u svibnju ove godine prihvatilo hrvatsko Nacionalno vijeće učenika. Diljem Europe pokrenuta je kampanja pod nazivom Light on the Rights, koja promiče Deklaraciju i prava srednjoškolaca. Trgom su prodefilirale brojne učeničke skupine iz zagrebačkih srednjih škola, koji su tijekom cjelovečernjeg programa dali i svoj doprinos. Kako su naglasili voditelji programa, učenici srednjih škola Matko Orenda i Linda Malek, svi nastupi odašilju poruku ljubavi i mira. - Želimo se obrazovati u duhu mira i tolerancije. Ono što ne želimo jest nasilje i primitivizam. Ako se s nekime ne slažeš, ne moraš se s njime družiti, ali poštuj njegovo pravo na izbor da živi onako kako želi - kazali su voditelji. - Previše je tragičnih događaja kojima smo svjedoci u zadnje vrijeme i previše je naelektrizirane atmosfere, pa i mržnje, iz čega ne može proizaći ništa dobro. Trebamo jedni drugima pružiti ruke kako bismo i mi mladi danas, a i oni sutra bili sretniji i zadovoljniji mjestom i načinom svog života - kazala je Mirta, učenica jedne od zagrebačkih gimnazija, dodavši da je važno pojaviti se na ovakvim manifestacijama, jer mnoštvom se šalje snažnija poruka u javnost i bolje odzvanja u ušima onih koji vode ovu državu. Manifestaciju je iniciralo Vijeće učenika te Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba. Ivica Buljan HPKZ - Jesenska škola odgojitelja i učitelja Kurikulum - izazov hrvatskom odgoju i obrazovanju U organizaciji Hrvatskog pedagoško-književnog zbora u Opatiji je od 22. do 24. studenoga održana već tadicionalna Jesenska škola odgojitelja i učitelja na kojoj se okupilo više od tristo odgojitelja, učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja u dječjim vrtićima i osnovnim školama iz cijele Hrvatske. Otvarajući ovaj stručni skup dr. Nevio Šetić, predsjednik HPKZ-a istaknuo je da su se na skupu okupili vrlo različiti profili stručnjaka iz predškolskih ustanova i osnovnih škola, ali i iz agencija, resornog ministarstva i lokalne uprave kako bi raspravljali o temeljnom dokumentu našeg obrazovnog sustava – Nacionalnom okvirnom kurikulumu. U tom zajedničkom obrazovnom rastu moguće je ocijeniti, procijeniti i razvijati hrvatski obrazovni sustav, koji je dobar, ali koji može biti još bolji. Okupljene je u ime ministra znanosti, obrazovanja i športa dr. Radovana Fuchsa pozdravila dr. Vini Rakić, ravnateljica Uprave za nacionalni kurikulum. Trodnevni skup ponudio je sudionicima pregršt vrijednih i zanimljivih sadržaja. U plenarnom dijelu o preobrazbi hrvatskoga školskog sustava, njegovoj naukovnoj osnovi i metodama poučavanja govorio je akademik Leo Budin. Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, koji je i glavni pokrovitelj ovoga skupa, govorio je o kurikulumu i ulozi osnivača, dr. Arjana Miljak o kurikulumu za rani odgoj i obrazovanje, a dr. Ante Bežen svoje je predavanje naslovio U potrazi za kurikulom hrvatskog jezika. Dekan Učiteljskog fakulteta u Zagrebu dr. Vladimr Šimović govorio je o mogućem komparativnom uzoru u 3 www.skolskenovine.hr finskom modelu kurikuluma, akademik Vladimir Paar o svjetskim trendovima u obrazovanju i nacioalnom kurikulumu, a dr. Josip Burušić o kvantitativno izvedenim pokazateljima uspješnosti učenika i školi kao temelju kurikuluma. Kvalitativnu analizu nacionalnih ispita u osnovnoj školi kao temelj unapeđivanja izradbe nacionalnog kurikuluma okupljenima su predstavili djelatnici Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja. U okviru skupa održan je i okrugli stol sa temom Kurikulum – izazov hrvatskom odgoju i obrazovanju na kojemu su govorili brojni istaknuti stručnjaci, sveučilišni profesori, akademici, odgajatelji, učitelji i stručni suradnici. Osim plenarnog rada sudionici su imali prigodu razmijeniti iskustva i u brojnim radionicama te se upoznati s većim brojem kvalitetnih projekata i programa koji se izvode u našim dječjim vrtićima i osnovnim školama. Program skupa obogatili su učenici Osnovne škole Rikard Katalinić Jeretov iz Opatije svojim kratkim programom, a predstavljena je i knjiga Odnosi s javnošću u obrazovanju autora Vlade Draguna, koja je nedavno objavljena u nakladi Školskih novina. O knjizi su govorili Viko Filipović, pisac predgovora, urednik Ivan Vavra i sam autor Vlade Dragun. O svemu opširnije u sljedećem broju Školskih novina. M. Šimeg Za promjenu, ne ćemo ovaj put i u ovom broju o državnom proračunu jer tu je sve više-manje očekivano, navodno »zadano« (na strani rashoda), a ubrzano i gotovo formalno »odrađeno« voljom saborske većine. Pa kako nam bude… Bolje ni u kojem slučaju, barem što se tiče potpore i uloge financija u obrazovnoj politici. A u vezi s politikom, djelomice i s obrazovanjem, imali smo prošloga tjedna prigodu da dopunimo (ili izmijenimo) vlastite predodžbe o mladima kad je riječ o njihovoj političkoj pismenosti, stavovima i orijentacijama. Što kažu i misle mladi Unutar projekta Politička pismenost mladih u Hrvatskoj: istraživanje političkih znanja, vrijednosti i ponašanja hrvatskih maturanata, GONG je anketirao 42 odjela završnih razreda srednih škola diljem Hrvatske, ukupno 999 učenika/učenica. Ispitanici, dakle, pripadaju generaciji rođenoj uglavnom 1990. – 1991. godine, pa su po tome, u neku ruku, vršnjaci današnje Hrvatske, suverene i međunarodno priznate države. U obiteljima tih maturanata približno tri petine roditelja imaju srednjoškolsku naobrazbu, a sami ispitanici u najvećem su broju (90 posto) školovanje prošli bez ponavljanja razreda i većina ih (65 posto) želi nastaviti obrazovanje upisom kojeg visokoškolskog studijskog programa. Informatičkom opremom, čini se, ne oskudijevaju: više od 90 posto ih ima kod kuće računalo s priključkom na internet. Među izvorima informacija o društvenim, političkim i gospodarskim prosesima i događajima u Hrvatskoj na prvom im je mjestu televizija (44,6 posto), zatim internetski portali (21,1 posto) te dnevne novine (11,5 posto). I o Europskoj Uniji najviše su doznali s televizije, a škola im je u tom pogledu tek na petom mjestu, poslije dnevnih novina, razgovora s roditeljima i vršnjacima te internetskih portala. Uvid u tabalarno iskazane rezultate istraživanja pokazuje da su hrvatski maturanti glede činjeničnog znanja – i pismeni, i nepismeni, ovisno o karakteru postavljenog pitanja. Primjerice, većina daje točne odgovore o Ustavu, trodiobi vlasti, pravu glasa ili predsjedniku Republike, a manjina zna što je oporba, koji je sastav sadašnje vladajuće koalicije ili što je svrha djelovanja udruga civilnoga društva. Ako su se takvi rezultati i mogli očekivati, svojevrsno iznenađenje za mnoge sadržano je u prikupljenim stavovima mladih glede europskih integracija. O Europskoj Uniji nisu dobro informirani – smatra većina ispitanika, a na referendumu o ulasku RH u EU njihovi bi glasovi bili podijeljeni u jednakom omjeru za i protiv. Oko 40 posto smatra da će ulaskom u EU Hrvatska izgubiti svoj nacionalni i kulturni identitet te da će potom hrvatski jezik bivati sve više ugrožen u samoj Hrvatskoj. Još veće iznenađenje, nekima i povod za zabrinutost, daje dio iskazanih društvenih i političkih stavova i orijentacija mladih. Primjerice, malo više od dvije petine anketiranih (40,8 posto) slaže se (u potpunosti ili djelomično) da bi Hrvati u Hrvatskoj trebali imati veća prava od pripadnika drugih naroda. Ili, podjednak broj mladih smatra da bi trebalo zaustaviti svaki pokušaj progona hrvatskih vojnika zbog eventualnih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata. Ili, skoro polovica mladih slaže se (u potpunosti ili djelomično) da je hrvatska tradicija bogatija od tradicija većine drugih naroda, a nešto manje (42,9 posto) smatra da ne bi trebalo dopustiti uporabu jzika nacionalnih manjina u službenim prostorijama državnih institucija. Uz mjestimice izrazitu etnocentričnost, u stavovima i orijentacijama mladih zamjetna je i homofobičnost: njih skoro polovica smatra da je homoseksualnost vrsta bolesti, a čak 64,3 posto ispitanika potpuno je ili djelomice suglasno da bi homoseksualnim osobama trebalo zabraniti javno nastupanje “jer na taj način utječu na odgoj mladih”. Nakon objave rezultata navedenog istraživanja pitanje je ima li ikakva smisla naprečac locirati razloge i prozivati tobožnje “krivce”. Zar ne bi bilo bolje tražiti znanstvenu i stručnu interpretaciju ne samo rezultata istraživanja nego i uzroka tih i takvih rezultata? A potom – koordinirano i sustavno pridonositi kvalitetnijoj i boljoj informiranosti mladih. Pouci i odgoju, također. Anđelko Jelin Pregledna, informativna i maturantima korisna, navrijeme je objavljena brošura "Državna matura 2010.72011. i prijave za upis na studijske programe" Proračun Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa ove godine manji od prošlogodišnjega, dogodine manji od ovogodišnjega! aktualno 4 www.skolskenovine.hr broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Savjetovanje gradova i općina prijatelja djece Stvaranje pozitivnog okruženja za odrastanje i učenje T - Dakle, svrha je i cilj programa, među ostalim, protok informacija, stvaranje poticajnog i osnažujućeg okružja za djecu i roditelje. Naš je cilj bio istražiti utječe li sudjelovanje u radionicama na odnos s djecom. Rezultati su ohrabrujući, jer nakon radionica roditelji manje viču na djecu i svjesniji su da tjelesno kažnjavanje nije nužno - kazala je Vidović, rekavši da je educirano 165 voditelja programa u 56 timova i 22 grada, a u program je bilo uključeno i 700 roditelja. Sonja Borovčak, potpredsjednica Društva Naša djeca, istaknula je problem financiranja, dodavši da financijska sredstva nisu presudna, ali da se bez njih ne može: - Nadam se da ćemo ući u proračun, jer rad svih ovih ljudi pokazuje da je to vrijedna akcija i da djeca nisu samo naša budućnost, nego i naša sadašnjost. Kako se moglo čuti na Savjetovanju, inicijativa Gradovi prijatelji djece nastala je kao rezultat prepoznavanja nekoliko rebamo pomoći djeci koja nemaju, čiji im roditelji ne mogu priuštiti, primjerice, računalo kako bi i oni imali ravnopravnu priliku za učenje i stjecanje znanja - kazao je Perica Meštrović, polaznik Dječjeg vijeća Velika Gorica, propinjući se na bini u zagrebačkoj Starogradskoj vijećnici govoreći na redovnom godišnjem programu Savjetovanja gradova i općina prijatelja djece. Perica, koji je bio član žirija za izbor najboljeg projekta dječjih vrtića, kao i drugi učenici sudionici savjetovanja, odaslali su snažnu poruku solidarnosti i potrebe za suprotstavljanjem maloljetničkom i svakom drugom obliku nasilja te promicanju tolerancije. Činiti dobro i osuditi zlo Gradovi i općine prijatelji djece kao akcija se provode od 1999. godine u suradnji s partnerskim organizacijama Saveza društava Naša djeca Hrvatske i Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju, uz pokroviteljstvo UNICEF-a za Hrvatsku. Akcija je implementacija Konvencije UN-a o pravima djeteta te obvezuje sve odrasle da u lokalnim zajednicama svako dijete ostvaruje pravo na rast i razvoj te također daje društveno-stručni doprinos nacionalnih mjera djelovanja za djecu u Hrvatskoj. Pozdravljajući prisutne, Boris Šprem, predsjednik Skupštine grada Zagreba, kazao je da obrazovanje predstavlja put prema stvaranju etične i napredne zajednice, koja čini dobro i osuđuje zlo. - Nažalost, svjedoci smo da nasilja ima i protiv toga se moramo boriti svim snagama i umijećem. Stoga smo prije nekoliko dana dodijelili nagradu Luka Ritz s ciljem suzbijanja nasilja i širenja tolerancije - kazao je Šprem, dodavši da se kroz ovakva savjetovanja djeluje za dobrobit djece. Predsjednica Središnjeg koordinacijskog odbora akcije i predsjednica Društva Naša djeca Aida Salihagić Kadić rekla je da se ove godine broj gradova i općina uključenih u akciju povećao na 82, a od toga su novi gradovi i općine Fužine, Grubišno Polje, Labin i Pleternica. - Do početka Savjetovanja ukupno 24 hrvatska grada i općine nosi počasni naziv UNICEF inicijator akcije B. Šprem A. Salihagić Kadić prijatelja djece, a danas ćemo biti bogatiji za još četiri takva grada - kazala je Salihagić Kadić, izrazivši zahvalnost svima koji sudjeluju u akciji. Nazočne je upoznala i s posljednjom konferencijom Dijete u gradu, održanom u Firenci, gdje je sudjelovalo 200 predstavnika iz 38 zemalja. - Cilj konferencije bilo je poticanje gradova da stvaraju pozitivno okruženje za odrastanje i učenje djece. Jedno je od pitanja bilo i tjelesno stanje djece te je zaključeno da je ono sve lošije i da je problem pretilosti kod djece sve veći. Djeca se barem tri sata dnevno trebaju baviti tjelesnim aktivnostima i imati što više sadržaja. Kada smo govorili o participaciji, naši Osijek, Krapina, Vrbovsko i Prelog novi gradovi prijatelji djece Tijekom savjetovanja aktivno su u izlaganjima i raspravi sudjelovali i predstavnici učenika. Pozdravljajući skup, učenici Osnovne škole Čazma Mateja i Miroslav govorili su o tome kako bi trebala izgledati škola i poručili da s kvalitetnim promjenama treba započeti već danas te su se prisjetili tragično stradalih Luke Ritza i Miroslava Tunjića, žrtava vršnjačkog nasilja. - Djeca traže iskrenost i putokaz od starijih. Mi želimo odrastati u pozitivnom okruženju, da jednog dana, kao odrasli ljudi, budemo spremni pružiti ruku drugoj djeci, kao što vi to činite danas - poručili su Mateja i Miroslav. U svečanom dijelu programa dodijeljene su i nagrade za najbolji projekt Dječjih vijeća Hrvatske. Na natječaj je pristiglo deset projekata, a Povjerenstvo za izbor, u kojem su bili i predstavnici djece, izabralo je dva projekta. Nagrađeni su projekti Darujmo srcem i izmamimo osmijeh na lice Dječjeg vijeća grada Zaboka te edukativni film Sigurnost na internetu Dječjeg vijeća grada Čazme. Dobitnici priznanja održali su kratke prezentacije svojih projekata i izrazili nadu da će im se u njihovoj provedbi pružiti puna podrška. Također su dodijeljene pohvalnice i povelje za najbolje akcije, pri čemu je bila prijavljena 31 akcija iz 28 gradova i općina. Novim gradovima prijateljima djece proglašeni su Krapina, Osijek, Prelog i Vrbovsko, čijim su predstavnicima uručene prigodne Odluke s malim zidnim maketama, koje se postavljaju na ulaz u pojedino poglavarstvo ili gradsku vijećnicu. Koncept gradova prijatelja djece prvi put je predstavljen na UN-ovoj konferenciji o naseljima i stanovanju u Istanbulu 1996. godine. Prije toga se intenzivno radilo u okviru značajnih UNICEF-ovih akcija, poput Humanizacije bolničkog liječenja djece, akcija za što veće prihvaćanje dojenja djece, a konkretniji oblik dogodio se na međunarodnoj konferenciji u Dakaru (Senegal) 1992. godine, kada je istaknuta inicijativa o gradonačelnicima zaštitnicima djece kao jednim od načina da se gradske vlasti više uključe u ostvarivanje dječjih prava. Ta se ideja u ratnim godinama u Hrvatskoj počela provoditi pod nazivom Gradonačelnici branitelji djece i tom je akcijom pružena značajna pomoć brojnoj djeci prognanicima i izbjeglicama. U Hrvatskoj je inicijativa zaživjela 1999., kada je na sastanku u Savezu društava Naša djeca Hrvatske Josip Grgurić iznio prijedlog da se uspostavi program Gradovi prijatelji djece, potkraj iste godine u Europskom domu pred 112 nazočnih predstavnika gradova i općina označen je i službeni početak akcije. su domaćini i ostali sudionici bili iznenađeni razvijenom participacijom djece u našem društvu. Da je participacija djece problem govori i talijansko istraživanje, koje je dokazalo da odrasli ne pokazuju veliku volju za sudjelovanjem djece u aktivnostima kao i njihov ravnopravan status u djelovanju i odlučivanju u pitanjima koja ih se tiču - rekla je Salihagić Kadić, upoznavši prisutne s time da je iduće godine Zagreb domaćin konferencije Dijete u gradu. Član Koordinacijskog odbora Josip Grgurić u izlaganju je govorio o europskoj mreži gradova i u tom kontekstu o hrvatskoj mreži, koju čine 82 grada i općine koji su uključeni u akciju. - U Hrvatskoj je ukupno 128 gradova i 430 općina, a budemo li ih ovim tempom primali u sustav trebat će nam mnogo vremena. Stoga je naš cilj da što prije u taj krug uključimo sve gradove i općine. Rastimo zajedno Predstojnica Ureda UNICEF-a u Hrvatskoj Lora Vidović govorila je o djelovanju radionice za roditelje Rastimo zajedno, programu koji se provodi na lokalnoj razini i dio je aktivnosti programa za rani razvoj djece i poticajno roditeljstvo Prve tri su najvažnije. - Ishodište programa proizlazi iz činjenice da se u prve tri godine djetetov mozak najintenzivnije razvija. Također je ključno investirati u roditelje djece do tri godine. U razvoju ljudskoga kapitala najvažnije su socijalno-emocionalne vještine. Pokazalo se i da je prevencija uspješnija i ekonomičnija od kasnijih terapeutskih intervencija - kazala je Vidović i dodala da roditelji imaju primarnu odgovornost za podizanje i razvoj djeteta, ali da također imaju puno pravo na podršku države u ispunjavanju roditeljskih aktivnosti. važnih trendova: rastuće odgovornosti lokalnih zajednica i gradskih vlasti za svoje građane u kontekstu decentralizacije te posljedično rastuće važnosti velikih i malih gradova unutar nacionalnih političkih i gospodarskih sustava. Inicijativa također promiče provedbu Konvencije o pravima djeteta na razini na kojoj može postići najveći mogući utjecaj na živote djece, čime se promiče i dostizanje najvećega mogućega životnog standarda za sve građane. Važno je i mišljenje mladih Grad, odnosno općina prijatelj djece posvećen je potpunoj provedbi Konvencije o pravima djeteta. Također, jamči pravo svojim mladim građanima da utječu na odluke vezane uz svoj grad, izražavaju mišljenje o gradu u kakvom bi željeli živjeti, sudjeluju u obiteljskom, društvenom i životu zajednice, uživaju temeljne usluge kao što su zdravstvena skrb, obrazovanje i smještaj, budu zaštićena od izrabljivanja, nasilja i zlostavljanja, budu sigurni na ulicama svoga grada, žive u nezagađenom okolišu... Grad prijatelj djece postaje se tako da svaki grad i općina ostvare najmanje 80 posto postavljenog programa, što dokumentiraju pokazateljima i podacima, te udovolje svim završnim postupcima koje propisuju pravila. Samo dobivanje počasnog naziva obavezuje i na daljnji nastavak aktivnosti. O tome ispunjavaju li se aktivnosti računa vodi posebna komisija koja svake tri četiri godine kontrolira rezultate, a ako se zadaci ne ispunjavaju i grad odnosno općina ne održavaju dostignute zahtjeve, bivaju suspendirani do ponovnog ispunjavanja zahtjeva. Ivica Buljan aktualno broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. OBRAZOVANJE ODRASLIH Profesija: andragog N iz je razloga za raspravu o andragozima. To je, prije svega, naša realnost u kojoj su potrebni stručnjaci za obrazovanje odraslih kao stručnjaci od kojih se očekuju specijalistička znanja i vještine za planiranje, pripremanje, vođenje i evaluiranje procesa obrazovanja odraslih. Danas se očekuje i njihova stručna pomoć u svim oblicima izvanobrazovnog učenja. Uvođenjem koncepta cjeloživotnog učenja, zadaće andragoga mijenjaju se i prelaze okvire verificiranih obrazovnih programa, pa se danas govori o andragoškom radu na putovanjima, u rekreativnim aktivnostima, ali Što su obilježja i provjeravanju znanja suvremenog koja nisu stečena obraandragoga? Kakav zovnim iskustvom nego je profesionalni informalnim učenjem. status osoba koje s Jesu li sve te aktivnosti i zadaće prepoznali ključni bave obrazovanjem kreatori obrazovne politiodraslih i koje su njihove profesionalne ke, korisnici i šira javnost kao obilježja posebne ankompetencije? dragoške profesije? Koje To su osnovna su ključne odrednice prepitanja o kojima poznatljivosti, a što se propušta? će se raspravljati Drugi poticaj su aktu30. studenoga na alna istraživanja i anaokruglom stolu u lize profesionalizacije Pučkom otvorenom obrazovanja odraslih u učilištu Zagreb europskim obrazovnim sustavima. Ove su godine objavljena istraživanja koja financira Europska komisija o specifičnim ulogama i kompetencijama koje moraju imati poučavatelji odraslih, pri čemu se podjednaka pažnja posvećuje generičkim i specijalističkim kompetencijama. Posebna izdanja obrazovnih časopisa (primjerice European Journal of Education, br.2 iz 2009. godine) posvećena su profesionalnom statusu stručnjaka koji se bave poučavanjem i učenjem odraslih. U susjedstvu su zamjetne napore napravili andragozi u Sloveniji (kompetencije osoba koje se bave obrazovanjem odraslih) te srpski andragozi u suradnji s njemačkim partnerima i Europskom asocijacijom za obrazovanje odraslih (jačanje andragoške profesije u odgovoru na globalnu krizu). Mogu li i hrvatski andragozi, kao mala ali iskusna andragoška zajednica stručnjaka, dati svoj doprinos ovim raspravama? Hrvatsko andragoško društvo već je na svojem skupu u lipnju ove godine upozorilo da u proteklim godinama nastavnici nisu bili dovoljno osposobljeni i pripremljeni za ostvarivanje ciljeva provođenja cjeloživotnog učenja, napose onih koji se odnose na rad s odraslim polaznicima raznih oblika formalnog i neformalnog obrazovanja kao i za potporu njihovu samostalnom učenju. Upozoreno je na potrebu intenzivnijega znanstvenog rada na području andragogije, jer bez toga i sama profesija gubi svoje temelje. Na kraju, ali ne manje važno, poticaj za ovaj okrugli stol su strateške i normativne promjene u obrazovanju odraslih u Hrvatskoj kojima se otvaraju pitanje andragoških kompetencija. I te aktivnosti mogu poboljšati definiranje ciljeva i provedbu ovih dijelova obrazovne politike. Ako se od osoba koje sudjeluju u obrazovanju odraslih zakonskom normom zahtjeva da imaju dodatna andragoška znanja, onda je važno propitivati koja su to znanja i vještine kojima će oni biti poučeni i kako će se to provjeravati. Najavljeni okrugli stol ujedno je uvod u raspravu koja će se nastavili na Zimskoj andragoškoj školi Hrvatskog andragoškog društva u veljači sljedeće godine, na stranicama Andragoškog glasnika te na sljedećoj Međunarodnoj konferenciji o obrazovanju odraslih. Na raspravi u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb sljedećega se tjedna očekuje sudjelovanje predstavnika Agencije za strukovno obrazovanja i obrazovanje odraslih, Hrvatske gospodarske komore, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Obrtničke komore Zagreb, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, provoditelja obrazovanja odraslih, istaknutih stručnjaka koji se bave obrazovanjem odraslih. Za andragošku, kao i za svaku drugu profesiju, važno je postojanje teorijske osnove te sistematiziranih znanja i vještina koje čine zaokruženu cjelinu i osnovu za profesionalno djelovanje, a prenose se organiziranim sustavom obrazovanja. Nadalje je potrebno uvažavanje stručnih ekspertiza andragoga kao nezaobilaznih u području obrazovanja odraslih. Važno je da je takvo djelovanje prepoznatljivo u javnosti i popraćeno odgovarajućim oblicima profesionalnog organiziranja, koje se brine o profesionalnoj samokontroli. Kako zadovoljiti te kriterije nije samo teorijsko pitanje već ima izravne posljedice za svakoga hrvatskog građanina koji je danas bez posla, a trebao bi steći nove kompetencije i vratiti se u svijet rada? Bez brige o profesionalnim stručnjacima koje se bave obrazovanjem odraslih, to nije moguće. Tihomir Žiljak 5 www.skolskenovine.hr Uz Međunarodni dan tolerancije Živi, voli, toleriraj! Forum za slobodu odgoja povodom Međunarodnog dana tolerancije pokrenuo kampanju s ciljem promicanja nenasilja i tolerancije ”Oboji svijet bojama tolerancije” naziv je kampanje koju je Forum za slobodu odgoja pokrenuo povodom proslave Međunarodnog dana tolerancije, koji se održava 16. studenoga svake godine. Cilj je kampanje podići svijest o važnosti tolerancije u svakodnevnom životu te potaknuti osobnu predanost u promicanju tolerancije u svojoj okolini. ”Uvažavanje različitosti i tolerancija je proces koji se uči, a glavnu ulogu u tome ima obrazovni sustav. U društvu imamo ozbiljan problem, jer javne osobe svojim diskursom potiču agresiju i nasilje, posebno među mladima” - izjavila je Eli Pijaca Plavšić, direktorica Foruma za slobodu odgoja. Naglasila je i važnost medija koji više pažnje pridaju brutalnosti i nasilju, dok sadržaji poput tolerancije i nenasilja dobivaju mali ili gotovo nikakav medijski prostor. Kampanja je započela aktivnostima putem društvenih mreža Facebook i Twitter, na kojima je potaknuta interakcija s građanima, a postavljale su se važne poruke vezane za toleranciju i nenasilje. Na Međunarodni dan tolerancije, Medijacijski centar Velika Gorica u suradnji s grupom ”Topli kutak” Centra za djecu, mlade i obitelj organizirao je javnu akciju u Velikoj Gorici, kojom se željelo poslati poruka mira, nenasilja, tolerancije i poštivanja različitosti. Učenici i učenice osnovnih i srednjih škola, kao i njihovi nastavnici i nastavnice izrađivali su plakate i papirnate brodove u koje su zapisivali pozitivne misli. Kasnije su izrađene plakate i brodove dijelili prolaznicima i pozvali ih da se i sami uključe u akciju. Poruke su bile zanimljive i kreativne, a pažnju svih prisutnih zaokupila je poruka Živi, voli, toleriraj. Reakcije učenika na akciju su bile pozitivne, a zaključili su da zajedništvo i timski rad na održanoj akciji najbolje predstavljaju toleranciju. Osim toga, Forum je pozvao sve građane i građanke da povodom događaja u Gradištu pored Županje kada je sedamnaestogodišnji dječak pretučen i ostavljen na prometnici gdje ga je usmrtio automobil, ali i za sve žrtve nasilja, 16. studenog upale svijeću ili lampion na svome prozoru s porukom: ”Dosta je mržnje i netolerancije, želimo svijet obojan tolerancijom!”. Pošto se tolerancija uči, Forum je u sklopu kampanje odlučio potaknuti škole da teme nenasilja i tolerancije uvrste u nastavu. Suradnici i volonteri Foruma za slobodu odgoja pripremili su prijedloge nastavnih jedinica koje se mogu provesti u nastavi. Nastavne jedinice sadrže opis aktivnosti za nastavnike, kao i radne listove za učenike koji se mogu fotokopirati kao podloga za rad. Prijedlog nastavnih jedinica nastavnici mogu preuzeti na mrežnim stranicama Foruma za slobodu odgoja. Domagoj Morić vrJednovanje obrazovnIH POSTIGNUĆA Piše Višnja Francetić načelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja U Tko to ne vjeruje državnoj maturi? dosadašnjim člancima iz primjera europskih zemalja o vanjskome vrednovanju postignuća moglo se zaključiti da su to sustavi kojima se vjeruje. Ovoga puta pišem ponukana prošlotjednim zbivanjima o kojima se moglo čitati i u dnevnim tiskovinama, a jasno govore o tome kako je kod nas teško uspostaviti sustav povjerenja. Lavinu nezadovoljstva i oštrih komentara koji su nam upućeni pokrenula je izjava dekana Medicinskog fakulteta u Zagrebu da će iduće godine ponovno provoditi svoje ispite, što je bila jasna poruka da ne priznaju rezultate ispita državne mature kao uvjet za upis studenata na njihov fakultet. Međutim, pismo jedne majke, ugledne zagrebačke liječnice, hrvatskoj javnosti poznate po uspjesima izvan struke kojima se Hrvatska dičila i koja zasigurno zna što znači vanjsko vrednovanje postignuća, ne može ostati bez odgovora. U pismu pita isto što i svi oni koji su iz izjave dekana Medicinskog fakulteta mogli iščitati nešto sasvim suprotno njegovim tvrdnjama: što se krije iza te izjave, na temelju čega je zaključeno da ispiti državne mature nisu dovoljno dobri za odabir kandidata i kako je moguće javnosti predočiti neargumentirane činjenice i tvrditi ono što je nemoguće bez usporedne analize uspjeha studenata nakon završetka prve godine studija? Zašto se kandidati za upis na Medicinski fakultet u Zagrebu stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na sve ostale kandidate koji će polaganjem ispita državne mature moći konkurirati na nekoliko fakulteta, među kojima su i svi ostali medicinski fakulteti u Hrvatskoj? Bilo je teško odgovarati na sva ta pitanja i pri tome ne priznati da su tvrdnje spomenutoga fakulteta o kvaliteti učenika i ispita neargumentirane. Činjenice govore posve drugo i mogu se lako provjeriti. I sam je fakultet to mogao, jer te podatke imaju u sustavu. Tvrdnja da su se ove godine na Medicinski fakultet upisali lošiji učenici netočna je. Upisali su se najbolji učenici u generaciji. Postotak riješenosti ispita iz fizike, biologije i kemije upravo je najviši kod učenika koji su upisali Medicinski fakultet. Nećemo iznositi brojke i postotke i ponavljati ono što je prošli tjedan objavljeno. No, to je nepobitna činjenica, argumentirana i uvijek dostupna za sve daljnje analize. Sljedeća tvrdnja da se nisu upisali studenti kojima je to prvi izbor također je netočna i u sustavu se vrlo lako može provjeriti. Naravno da su upisani kandidati kojima je to bio prvi izbor. Zar bi netko u nižerangirani izbor želja stavio fakultet koji traži i polaganje triju izbornih predme- ta i iste te ispite polagao? U to se ne bi moglo povjerovati čak i da nije moguće dokazati. Nacionalni centar je naročito zasmetala tvrdnja da ispiti nisu dobri, jer ne provjeravaju znanja koja su potrebna studentima medicine. Naime, u sastavljanju ispitnih zadataka sudjeluju i sveučilišni profesori bilo kao sastavljači ili konzultanti, od kojih je jedan i s Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Osim toga, ispitni katalog bio je javno objavljen još 2007. godine, a prije nego je postao dokument stajao je na mrežnim stranicama s pozivom na javnu raspravu i komentare. Zašto se dosad nitko od profesora Medicinskog fakulteta nije oglasio i Nacionalnom centru poslao primjedbe ili prijedloge eventualnih izmjena? Ne ulazeći u daljnje rasprave o autonomiji fakulteta koja omogućava i ovakve odluke, vjerujemo da će argumentirane činjenice u konačnici ipak pridonijeti konačnoj odluci kojom se buduće studente zagrebačkoga Medicinskog fakulteta neće sumnjičavo promatrati u usporedbi s kolegama s drugih hrvatskih sveučilišta. Zamislite sljedeću situaciju: bolesni ste i napravite krvne pretrage u bolničkom laboratoriju, rezultate donosite liječniku, a on ih niti ne pogleda i uputi vas u svoj laboratorij, jer samo njemu vjeruje. aktualno 6 www.skolskenovine.hr broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Obrazovanje kod kuće Utopija ili realna mogućnost U Zakonu ob ustroju pučkih školah i preparandijah u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji iz 1874. godine u članku 50. jasno piše: Roditeljem ili njihovim zamjenikom ostaje prosto djecu svoju dati podučavati ili doma ili u kojem god budi privatnom budi javnom zavodu ili u kojoj drugdje postojećoj pučkoj školi. Nu u tom su slučaju roditelji ili njihovi zamjenici dužni svake godine dotičnu nebiljegovanu svjedočbu o napredku djece podnositi obćinskomu školskomu odboru; a ovaj je dužan na to paziti, da se takova djeca poduče bar u onom obsegu, kakov se po ovom zakonu zahtjeva za javne pučke škole. Dakle, prije punih 136 godina na ovim se prostorima prakticiralo ono što danas u suvremenim pedagoškim teorijama nosi ime „obrazovanje kod kuće“ i čega u hrvatskoj obrazovnoj praksi danas jednostavno nema, premda se volimo hvaliti svojim demokratskim tradicijama i svekolikim pluralizmom, kako političkom tako i obrazovnom. I dok još politički pluralizam kako tako funkcionira, ta ista kvalifikacija ne može se primijeniti na obrazovni pluralizam, jer dvije waldorfske i jedna Montessori osnovna škola u cijeloj Hrvatskoj samo su uistinu raritetne iznimke koje potvrđuju pravilo. O tome svakako valja razgovarati sve više, a na tom tragu su Hrvatska kršćanska koalicija i Udruga „Obrazovanje na drugi način“ organizirale prošlog tjedna tribinu s temom „Obrazovanje kod kuće“, na kojoj su kao izlagači sudjelovali Aron Pećnik iz Centra za ljudska prava, dr. Milan Matijević s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, Eli Pijaca Plavšić, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja, mr. sc. Mario Dučić, predsjednik Hrvatske kršćanske koalicije te Kosjenka Petek i Ana Mari Gnječ iz Udruge „Obrazovanje na drugi način“. Cilj tribine je podržati nedavnu inicijativu dviju udruga za promjenom Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, napose izmjene i dopune njegova 2. članka u kojem se kaže da djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja obavljaju osnovne škole i druge javne ustanove, pod uvjetima iz ovog Zakona, budući da se to kosi s odredbom Ustava RH u čijem članku 63. piše da su roditelji dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece. Ovakvom odredbom Zakona onemogućeno je da roditelji provedu svoje ustavom zajamčeno pravo da odlučuju o odgoju koji se U mnogim demokratskim zemljama svijeta pravo na obrazovanje djece kod kuće zakonom je regulirano kao temeljno pravo roditelja. Može li se ono realizirati u nas i koje su prepreke na tom putu provodi u sklopu osnovnog obrazovanja, jer je pravo na djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja dano samo osnovnim školama i drugim ustanovama, a ne i fizičkim osobama, odnosno roditeljima. Stoga se spomenute dvije udruge zalažu za izmjenu Zakona kako bi se omogućilo uvođenje posebnog oblika osnovnog obrazovanja po uzoru na mnoge zemlje u Europi i svijetu među kojima su Engleska, Austrija, Irska, Wales, Madžarska, Norveška, Poljska, Slovenija pa i Crna Gora, u kojima je pravo na obrazovanje djece kod kuće (engl. home education, home schooling) zakonom regulirano kao temeljno pravo roditelja te je kao takvo uobičajena alternativna praksa u osnovnom i srednjem obrazovnom sustavu. Tribinu je otvorio predsjednik Hrvatske kršćanske koalicije Mario Dučić izvještajem o dosadašnjim aktivnostima u pogledu obrazovanja kod kuće. Iznio je sadržaj prijedloga za promjena- ma i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama koji je Hrvatska kršćanska koalicija uputila Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa te predložio usvajanje slovenskog modela obrazovanja kod kuće. Glavne značajke slovenskog modela su da se dijete upisuje u redovnu osnovnu školu, ali se obrazuje kod kuće; ukoliko to želi učenik može sudjelovati u školskim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima; škola vodi evidenciju i dokumentaciju o obrazovanju učenika kod kuće te organizira provjeru znanja učenika na kraju svake školske godine. Kosjenka Petek iz udruge „Obrazovanje na drugi način“ predstavila je udrugu te ciljeve i razloge njezina osnivanja. Navela je kako i Opća deklaracija o pravima čovjeka i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda podržavaju pravo roditelja na izbor vrste obrazovanja za svoje dijete. Iako u svijetu po- stoje različiti modeli obrazovanja kod kuće, Udruga koju predstavlja podržava usvajanje slovenskog modela obrazovanja kod kuće kao modela čija primjena ne bi opteretila postojeći sustav obrazovanja. budući da su mehanizmi za održavanje „nastave u kući“ koje Zakon predviđa za učenike koji su zbog bolesti spriječen redovito pohađati nastavu puno zahtjevniji od mehanizama potrebnih za uvođenje nastave/obrazovanja kod kuće koju bi provodio roditelj. No, prosvjetna je vlast na dosadašnje inicijative odgovarala kako ustav nije spreman za uvođenje obrazovanja kod kuće jer nemaju uspostavljene mehanizme za provjeru znanja učenika. Malo je čudno, jer provjera znanja se vrlo lako organizira za učenike koji su dulje bolesni i ne mogu pohađati nastavu - rekla je Kosjenka Petek. Milan Matijević podsjetio je na niz alternativnih modela obrazovanja u razvijenim zemljama. Posebno je istaknuo činjenicu da je Zakon o ustroju pučkih škola iz 1874. godine predviđao mogućnost obrazovanja kod kuće. Zbog političkih zbivanja na našim prostorima ta je mogućnost bila ukinuta, a kako je Hrvatska sada postala demokratska zemlja ugrađivanje odredbe o pravima postojanja alternativnih oblika obrazovanja u postojeći zakon bi trebalo biti neupitno. Na temelju uvida u mnoge alternativne modele obra- zovanja u inozemstvu, ustvrdio je da je uspjeh cjelokupnog razvoja djece uključene u takve modele iznimno visok te izlaganje zaključio je izražavanjem nade da će se zakoni u Hrvatskoj uskoro prilagoditi sve većoj potražnji građana za obrazovanjem kod kuće, kao i za osnivanjem slobodnih škola. Eli Pijaca Plavšić naglasila je da Forum za slobodu odgoja podržava inicijativi za promjenom spomenutog zakona te da od svog osnivanja podupire projekte i organizacije koje se bave alternativnim modelima obrazovanja. Naglasila je kako su postojeći oblici obrazovanja sve manje usmjereni na učenike, ne njeguju prilagodljivost individualnim osobinama djeteta te da se to može ispraviti uvođenjem pluralizma i demokracije u školstvo, što podrazumijeva i alternativne sadržaje i metode podučavanja. Smatra da bi model obrazovanja kod kuće mogao biti od iznimne koristi kad se radi o darovitoj djeci, djeci koja se teško uklapaju u postojeće modele obrazovanja, obiteljima koje često mijenjaju boravište te izrazila bojazan da sadašnje obrazovanje više priprema djecu za tržište rada nego za aktivnu participaciju u društvu gdje će kao pojedinci s razvijenim kritičkim mišljenjem unositi promjene. Aron Pecnik podržao je inicijativu za izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, jer se radi o temeljnom ljudskom pravu, slobodi izbora ne samo roditelja već i djece o načinu i intenzitetu njihova obrazovanja. Tribina je prva u nizu aktivnosti kojima udruga „Obrazovanje na drugi način“ želi skrenuti pažnju medija i javnosti na problem koji imaju roditelju u Hrvatskoj, a to je da za svoju djecu ne mogu ostvariti pravo na izbor vrste i načina obrazovanja. Vremena se mijenjaju i sve je više roditelja koji su motivirani i odlučni da preuzmu ulogu primarnog obrazovatelja svoje djece i trebali bi imati i zakonsku mogućnost da to i ostvare. Marijan Šimeg Na Interliberu predstavljena nova knjiga prof. dr. Dragutina Rosandića Učitelj učitelja - za sva vremena U prigodi obilježavanja 80 godina života i 60 godina plodnoga stvaralačkoga rada prof. dr. sc. Dragutina Rosandića, utemeljitelja znanstvene metodike hrvatskog jezika i književnosti i dugogodišnjeg vodite- lja Katedre za metodiku nastave hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nakladnička kuća Profil iz Zagreba priredila je reprezentativno izdanje izbora njegovih radova kao i radova o njemu pod naslovom Učitelj učitelja – moje prosudbe i prosudbe mojega opusa, koja je predstavljena na ovogodišnjem Interliberu u subotu, 13. studenoga, na središnjoj pozornici u paviljonu 6 Zagrebačkoga velesajma. – Malo je neobično da se ovakva ozbiljna knjiga promovira u pomalo opuštenoj sajamskoj atmosferi, no smatrali smo da je Interliber, kao svečanost knjige, ipak najpogodnije mjesto za njezinu promociju jer se time otvara mogućnost da se s ovom najnovijom knjigom prof. Rosandića susretne širok krug ljiudi – napomenula je uradnica knjige dr. sc. Lidija Dujić. Knjiga sadrži izbor Rosandićevih radova o najrazličitijim temama s područja obrazovanja i posebice s područja metodike književnoga odgoja i obrazovanja, objavljivanih u različitim prigodama i u različitim publikacijama, među ostalim i u Školskim novinama. “Od svoga prvog priloga iz me- todike književnoga odgoja (1950. godine) do danas Dragutin Rosandić ostvario je zamašan i raznovrstan metodički opus koji ga svrstava među najistaknutije stručnjake iz metodike jezika i književnosti, u nas i u svijetu... Svi budući istraživači metodičke problematike i svi učitelji jezika i književnosti u Rosandićevoj metodici imat će ishodište i inspiraciju“ – napisala je u svojoj recenziji dr. sc. Manja Kovačević, a zanimljivo je spomenuti da je te 1950. godine svoj prvi članak, pod naslovom Moji ljubanovici, Rosandić objavio upravo u Školskim novinama – bio je to članak posvećen obradi Lovrakova romana Vlak u snijegu u osnovnoj školi. “Rosandićeve prosudbe, i književnosti, i jezika, kao i literature o njima, obilježavaju autora koji revno prati sve ono što se na tim područjima zbiva, nastojeći uvijek naći poveznicu između književnih i jezičnih predložaka i metodi- ke koja ih, kao relevantne izvore, ugrađuje u svoj sustav. Izborom takvih priloga svakako je obogaćena knjiga koja otvara metodičke horizonte te svoga autora potvrđuje kao kreativnoga metodičara koji znanstvenom radoznalošću pristupa bogatim i slojevitim književnim i jezičnim sadržajima te ih metodički oblikuje kao nove književne i jezične spoznaje“ – istaknuo je na predstavljanju knjige na Interliberu drugi recenzent dr. sc. Joža Skok dodajući kako je ova lijepo opremljena knjiga “vrijedan poklon vrsnoga učitelja svim učiteljima“. Zahvaljući svima koji su mu pomogi u stvaranju toga djela i bili njegovi stvaralački suputnici tijekom tih 60 godina rada, autor je apostrofirajući naslov knjige, istaknuo kako se uvijek osjećao učiteljem i kako je cjelokupno njegovo djelo proizišlo iz istraživanja stvarne nastavne prakse kako u Hrvatskoj tako i u mnogim stranim sredinama. Ivan Rodić (Snimio Dobriša Skok) aktualno aktualno broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. PREDŠKOLSKI ODGOJ djeca i disciplina K ako se nositi s dječjim nestašlucima i kako uvesti red u njihovo ponašanje? Jedno je od najčešćih pitanja s kojima se svakodnevno susreću roditelji, ali i odgojiteljice u vrtićima te svi drugi u odgojno-obrazovnom procesu. Kako navode stručnjaci, djeci prije svega treba postaviti granice do kojih mogu ići i koje im se mogu tolerirati. Te granice moraju biti principijelne i u njihovu provođenju treba biti dosljedan, što pomaže uspostavljanju važnih pravila za budućnost. Unatoč velikom pomaku, ima još mnogo roditelja koji misle da je najvažnije kažnjavanje. To svakako treba izbjegavati, jer kažnjavanjem se ne postiže željeni cilj, a može izazvati i neželjene posljedice. Treba voditi računa o tome da je discipliniranje zapravo sustav koji se temelji na kvalitetnom međusobnom odnosu, pohvalama i uputama djetetu kako da kontrolira svoje ponašanje. O tome kako to izgleda u teoriji i praksi razgovarali smo sa stručnjacima koji se bave tim pitanjima. Definirati pravila Psihologinja Andreja BrajšaŽganec s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iznosi svoje gledište, navodeći da su u ranom djetinjstvu u dobi od dvije do šest godina djeca u razdoblju igre, intenzivnog razvoja govora i mišljenja. - Djeca razvijaju prva prijateljstva, ali i sukobe s vršnjacima. Istodobno započinje razvoj moralnog rasuđivanja te nezavisnosti i samokontrole. Hoće li dijete sve to uspjeti i biti socijalno kompetentno na početku školovanja ovisi o sposobnosti regulacije emocija, poznavanju i razumijevanju normi, pravila i vrijednosti zajednice u kojoj živi te vještinama interakcije s okolinom. Pri tome psihosocijalna prilagodba djeteta ovisi o njegovoj dobi, radi li se o dječaku ili djevojčici, o obrazovanju roditelja, broju braće i sestara, karakteristikama temperamenta te roditeljima i odgojiteljima i njihovim postupcima prema djetetu. Socijalno i emocionalno kompetentno dijete koje odrasta u adekvatnim okolinskim uvjetima u ranom djetinjstvu glavni je preduvjet psihosocijalne prilagodbe u adolescenciji - kaže Brajša-Žganec. Dodaje da u svojim postupcima roditelji i odgojitelji na različite načine nagrađuju i discipliniraju djecu. Takvo ponašanje odgojitelja od prvog dana vrlo je važno za održavanje dobre atmosfere u vrtićkoj grupi tijekom čitave godine. Potrebno je definirati pravila koja govore o tome što je prikladno ponašanje u vrtiću. Kod postavljanja pravila potrebno je držati se osnovnih smjernica usuglasiti pravila u grupi, djeci jasno navesti pravila, objasniti zašto je svako od pravila potrebno, navesti pravila u pozitivnim terminima, odabrati manji broj pravila te uključiti djecu u proces donošenja pravila. - Kada se govori o discipliniranju djeteta, važno je da ono prihvati da se određenih pravila ponašanja treba pridržavati, da postoji razlika između dobrog 7 www.skolskenovine.hr Disciplina je proces u kojem djeca uče Važno je rijetko kažnjavati dijete, dobro mu objasniti zbog čega ga se kažnjava i osigurati mu alternativnu mogućnost za nagradu. Dijete treba poticati na oblike ponašanja koji su u suprotnosti s ponašanjem koje želite ugasiti te izbjegavati fizičko kažnjavanje i lošeg ponašanja, ali i da ima pravo na različite aktivnosti, igru te da ne mora uvijek biti mirno. Bolje je definirati pravila i nagrađivati dijete nego ga disciplinirati odnosno kažnjavati. No, kada se problem pojavi potrebno je djelovati kako se ne bi ponovio. Neka od nepoželjnih ponašanja u vrtićkom okruženju su agresija, fizička ili verbalna, prkos autoritetu, odbijanje da se slijede upute odgojiteljice, remećenje reda, nesudjelovanje u vođenim aktivnostima... Razlozi zašto se djeca tako ponašaju u vrtiću mogu biti biološke osobine djeteta, emocionalni problemi, ali i nepostojanje jasnih pravila i njihovo nepoštivanje te slaba suradnja između odgojiteljica i roditelja - smatra Brajša-Žganec i dodaje da se djecu koja se ponašaju na nepoželjan način ponekad kažnjava. Kazniti ponašanje na početku Brajša-Žganec se, pak, pita jesu li kazne djelotvorne, pravilan način da se suzbiju nepoželjna ponašanja djeteta u vrtiću: - Kazna je djelotvorna ako neželjeno ponašanje prestane. Kada se neželjeno ponašanje ponavlja, dijete zapravo kažnjavanjem nagrađujemo pa ono ponavlja neželjeno ponašanje da bi privuklo pažnju. Stoga je važno dijete kažnjavati rijetko, dobro mu objasniti zbog čega ga se kažnjava, osigurati mu alternativnu mogućnost za nagradu, poticati Priručnik iskusnih roditelja i stručnjaka Roditelji i odgojitelji o disciplini djece mnogo toga mogu naučiti i primijeniti i kroz proučavanje literature. Među najpoznatije svjetske autore o toj problematici spadaju bračni par Bill i Martha Sears, čiji su radovi u Hrvatskoj dosta prevođeni, a u knjizi Disciplina nude jasne i praktične savjete o tome kako riješiti probleme ponašanja, ali, što je važnije, kako spriječiti da do njih dođe. U tom priručniku Bill i Martha Sears objašnjavaju što možete učiniti kako biste oblikovali djetetovo ponašanje da bi lijepo vladanje nastalo prirodno. Oslanjajući se na 30 godina iskustva i kao stručnjaka u njezi djece i kao roditelja osmero djece, ovaj priručnik potiče stvaranje samopouzdanja i vjeru u vlastite sposobnosti kako biste ispravili neželjena ponašanja. Igranje ne znači maltretiranje drugih “Matej, nemoj dirati seku“, nebrojeno puta mama Milka opominje svog šestogodišnjaka, koji uporno zadirkuje svoju dvogodišnju sestru. - To je stalna borba. Nekad ne mogu izbjeći da mu ne odredim kaznu. Ukinem mu gledanje crtića pa uslijedi vrijeme mirovanja, ali onda sve zaboravi i ponovo zadirkuje sestru. I ne samo to, počne divljati po sobi, lupati, bacati igračke, a za sve mu je opravdanje da se samo igra - priča mama Milka i dodaje da ga i u vrtiću tete teško discipliniraju. - Neki mi se dan odgojiteljica požalila da je jednom dječaku uništio igračku. Kada sam ga pitala zašto je to učinio, opet mi je kazao da se samo igrao. Pokušavamo mu objasniti da igranje ne znači maltretiranje drugih te smo postrožili odnos prema njemu. Odredili smo mu granice do kojih smije ići i svaki puta kada ih prijeđe imamo dugi razgovor u kojemu mora sudjelovati - navodi mama Milka. ga na one ponašanja koji su u suprotnosti s ponašanjem koje želite ugasiti, izbjegavati fizičko kažnjavanje, radije kazniti nepoželjno ponašanje na početku, nego na kraju. Pedagoginja Martina Mikac i psihologinja Ana Pleša iz Dječjeg vrtića Vedri dani navode da je discipliniranje djece proces u kojem ona uče razumjeti posljedice, pozitivne ili negativne, koje njihovo ponašanje ima na druge, poštivati granice drugih, poštivati pravila koja su svima korisna, prepoznavati svoje granice, kontrolirati svoje ponašanje, biti odgovoran za sebe, odnos s drugima, odnos prema imovini. Govoreći o tome kako to rade, one ističu da uvjet za učenje djece o odgovornosti za sebe i druge u vrtiću traži prije svega razvoj i njegovanje konteksta, okružja vrtića kao mjesta na kojem svoje potrebe mogu zadovoljiti i djeca i odrasli tako da postoje jasno dogovorena pravila o tome kako se ponašati. - Treba se ponašati na taj način da su jasno postavljena prava i odgovornosti za svaku radnu ulogu, da postoji ugodan radni prostor, da se svi odrasli u vrtiću stalno usavršavaju u razvijanju i održavanju kvalitetnih odnosa. Budući da su odgojne situacije u pravilu situacije susretanja odraslih s djecom, posebno nas zanimaju slušanje, govorenje i druge tehnike komuniciranja kao socijalno ponašanje usmjereno prema djeci. Odrasli odgajaju i kroz slušanje i govorenje, pa stoga nije svejedno kako to u odgojnim situacijama izgleda, kako djeluje na djecu - navode naše sugovornice. Koraci u discipliniranju Proces discipliniranja događa se postupno i za njega se stvaraju uvjeti. U tom je procesu posao odgojitelja izricati djetetu svoje granice tako da verbalizira djetetovo ponašanje i posljedice koje to ponašanje ima na drugu djecu, odgojitelja i dijete samo. Npr. “Udario si ga, to ga boli. Ja to ne dozvoljavam. Pravilo je da govorimo što trebamo ili što nam smeta. Reci mu što si htio...“, učiti dijete da izriče svoje granice: “To mi smeta“, “Hoću“, “Neću“, “Ne sviđa mi se“, “Htio bih“, “Ne bih htio“, jasno djetetu reći što smije, umjesto što ne smije, učiti ga prihvatljivom rješavanju sukoba, problema (Lutka vodič - učenje o potrebama, njihovu zadovoljavanju, učenje o učinkovitom rješavanju konflikata). Kada je riječ u ulozi roditelja i odgojitelja u odgojnom djelovanju, naše sugovornice smatraju da su one znatno različite, jer je kontekst u kojem se dijete nalazi drugačiji. - Dijete je u vrtiću okruženo drugom djecom i posao mu je prilagoditi se grupi kao i grupa njemu. U vrtiću je dijete češće u poziciji pričekati, podijeliti, tražiti, ne dobiti ono što traži... Općenito mora biti angažiranije u izricanju svojih potreba i poštivanju potreba drugih kao i poštivanju pravila prihvatljivog ponašanja za dobro življenje u grupi. Iz toga proizlazi uloga odgojitelja, ne kao autoriteta već kao voditelja kojeg dijete treba i poštuje i koji je u većini slučajeva jasniji od roditelja, s više pravila za dobar suživot, predvidljiv je i jasan. U odnosu s djetetom odgojitelj mora poštivati dijete i njegove potrebe, samim time ljubav prema djetetu nije bezuvjetna, za razliku od roditeljske ljubavi. To je razlog drugačijeg odnosa djeteta prema roditelju odnosno odgojitelju s obzirom na odgovaranje na njihove zahtjeve - navode Mikac i Pleša. Andreja Brajša-Žganec navodi da je jedan od načina djelovanja kada se dijete ponaša neprihvatljivo zamjena takvog ponašanja prihvatljivim. - Pri tome je važno potkrepljivati željeno ponašanje, a nagrade mogu biti konkretne, u obliku poklona, slatkiša, aktivnosti ili pohvale, ljubaznog osmijeha... Posljedice za nepoželjna ponašanja mogu biti ograničavanje slobode i gubitak povlastica. Nadalje, davanjem prilike da se šteta ispravi dijete postaje jače, a kroz vlastiti trud vraća mu se samopoštovanje - zaključuje Brajša-Žganec. Ivica Buljan aktuakno aktualno 8 www.skolskenovine.hr UKRATKO Stipendije za studente i učenike SPLIT - Ovih je dana grad Split raspisao natječaj za dodjelu stipendija u tekućoj školskoj, odnosno akademskoj godini. Stipendije su namijenjene učenicima srednjih škola i studentima, vrhunskim sportašima i učenicima koji dolaze iz obitelji lošijega financijskog statusa. Riječ je o nemalim iznosima pa će tako za učenike i studente biti izdvojeno 6 milijuna kuna, dok će učenici slabijeg socijalnog statusa dobiti 2,1 milijun kuna, a vrhunski sportaši oko 300 tisuća kuna. Kada se tome dodaju i izdaci za stipendije znanstvenicima, cjelokupni se iznos penje na oko 9 milijuna kuna, koje će Grad Split izdvojiti za sve oblike stipendija. Prema odredbama natječajem bit će dodijeljeno 30 učeničkih i 50 studentskih stipendija. Za najdarovitije srednjoškolce odobrit će se 20 stipendija, dok 80 ide redovitim studentima, a pet onima na poslijediplomskom studiju. Kako bi postali korisnici stipendija, svi učenici i studenti moraju imati prosjek ocjena najmanje 4,50. Od srednjoškolaca se još traži dobro ostvarenje na određenom županijskom, odnosno državnom natjecanju iz predmeta od značaja za nastavni plan i program. Umirovljeni profesori daju repeticije ZADAR - Gradske knjižnice uvijek su bile sjecište onih koji žele više znanja, pa se tako brojne knjižnice natječu inovativnostima u smislu ponude za dopunskim programima uz redovnu djelatnost posudbe i čitanja knjiga i časopisa. Tako su se u Zadarskoj gradskoj knjižici dosjetili uputiti poziv umirovljenim profesorima da sudjeluju u besplatnim repeticijama koje bi knjižnica organizirala u svojim prostorima za učenike slabijega imovinskog stanja. Rad umirovljenih profesora s djecom zasnivao bi se na volonterskom principu, a dobrodošli su svi koji žele podijeliti znanje gradiva osnovne i srednje škole s učenicima čiji roditelji nemaju novca za repeticije, jer 80 kuna po satu nije malo. Premda se besplatne repeticije najviše traže iz matematike, fizike i stranih jezika, u knjižnici kažu da su svi profesori koji na ovaj način žele pomoći dobrodošli. Novi projekt Lutkarskog studija Stribor L Projekt s praktičnim radom OSIJEK - Projekt Business Management Challenge na Ekonomskom fakultetu organizirala je Studentska udruga AIESEC Osijek. Tim se projektom daje prilika studentima viših godina fakulteta da umjesto seminarskih radova iz određenih kolegija rade na problemima stvarnih tvrtki i na taj način stječu praktična iskustva. U ovom su semestru projekt pohađali studenti druge godine diplomskog studija. Projekt se održavao u sklopu kolegija Marketing strategije, koji vode profesor Marcel Meler i asistentica Marija Ham. U projektu su sudjelovale tri tvrtke: Škola stranih jezika Lanico, Design studio Mit i Obrt za promidžbu Kineo. Studenti su bili podijeljeni u tri grupe, a svaka se bavila jednom od spomenutih tvrtki sudionica projekta. Naglasak je bio na timskom radu, a bio je predviđen i stimulativni dio za najbolje rješenje koje je iznosilo 1500 kuna, dok su ostali dobili plakete i priznanja za sudjelovanje. U AIESEC-u ne namjeravaju stati na ovome nego se i za idući semestar ove akademsku godinu predviđa organiziranje sličnog projekta, kako bi se dala prilika i svim drugim studentima Ekonomskog fakulteta te ostalim sudionicima. Ivica Buljan Dobro je činiti dobro utkarski studio Stribor odnedavno djeluje u novom prostoru u Bleiweissovoj ulici u Zagrebu, a gotovo stopostotno povećanje kazališne površine, odnosno mogućnost da na svojim predstavama ugoste skoro trideset mališana umjesto petnaestak, koliko ih se znalo natiskati u skučenu sobu u Osnovnoj školi Ivana Cankara, iz koje su krenuli na svoju sad već više od deset godina dugu kazališnu avanturu i u kojoj još prikazuju dio svojih predstava, omogućilo im je i pokretanje novih sadržaja u okviru projekta naslovljenog Dobro je činiti dobro. Tako su uz lutkarske predstave Mala sirena u rujnu, odnosno Izgubljeni cvijetnjak u listopadu, održane i likovne radionice za gledatelje, na kojima su učili kako sačiniti lutke od kuhača i sličnih uporabnih predmeta. Zahvaljujući financijskoj potpori Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba odnosno grupe Adris, Stribor je koncem listopada bio na tradicionalnom trodnevnom gostovanju u Austriji, gdje su kroz četiri izvedbe Izgubljenog cvijetnjaka malim Gradišćancima i njihovim roditeljima, u okviru projekta Učimo hrvatski jezik pomoću lutke, prikazali raznolike mogućnosti jačanja razumijevanja i kulturne suradnje. Uz inozemna gostovanja, učenici OŠ Ivana Cankara kao članovi Lutkarskog studija Stribor obilaze i Hrvatsku, pa su tako sredinom svibnja ove godine prikazali svoj Izgubljeni cvijetnjak u Ličkosenjskoj županiji odnosno u Lovincu i Gospiću, pred više stotina zadovoljnih gledatelja, a početkom studenoga bili su u Vukovarsko-srijemskoj županiji i održali lutkarske predstave u Vukovaru, Vinkovcima i Ivankovu, opet pred brojnom publikom. Kazališni sezonu nastavljaju u Zagrebu u studenome, izvedbom Male sirene, a u prosincu predstavom Vesele pahuljice. Autorica svih lutkarskih predstava, spisateljica i redateljica Branka Rudman s posebnim zadovoljstvom ističe da u nastanku i realizaciji uz učenike sudjeluju i njihovi roditelji, koji pomažu na razne načine, a sve su predstave besplatne i otvorene svim zainteresiranim gledateljima. Članstvom u netom nastaloj Udruzi lutkara Stribor, sa simboličnom godišnjom članarinom, istodobno pomažu pripremi novih predstava i održanju ovoga jedinstvenoga kazališta lutaka koje je u prvih deset godina svoga postojanja dokazalo da upornost, znanje i kvaliteta nađu zahvalnu publiku u raznim sredinama i da Stribor ima budućnost. Duško Popović “Knjižničari knjižnici“ - humanitarna akcija školskih knjižničara Podbačaj na upisima RIJEKA - Početkom prosinca konačno bi trebali biti useljivi objekti Filozofskog i Učiteljskog fakulteta u Riječkom kampusu na Trsatu, kazali su na sjednici Senata Sveučilišta u Rijeci. Kako se navodi, u tijeku su završni radovi na infrastrukturnim koridorima i pješačkim zonama. Još preostaje uređenje šetnice između Građevinskog fakulteta i objekta Studentske prehrane, što bi ovog tjedna trebalo biti dovršeno. Rektor riječkog sveučilišta Pero Lučin iznio je i podatke o upisima za ovu akademsku godinu, u kojoj su upisana 3573 studenta, a predviđena je kvota bila 4239 studenata, što znači da je ostalo 666 upražnjenih mjesta. Rektor je kazao da treba vidjeti razloge zbog čega je došlo do takvog podbačaja na upisima, s obzirom na to da su prošle godine upisana 4283 studenta te dodao da treba učiniti sve da to ne bi postao trend. broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. J Slikovnice za slijepu i slabovidnu djecu oš je početkom godine, točnije u veljači, na razini županijskoga stručnog vijeća školskih knjižničara Primorsko-goranske županije, u okviru Knjižničnoinformacijskog programa, koji se realizira u školskim knjižnicama i u kojem se planiraju brojne aktivnosti knjižničara (korelacije kroz čitanje, učenje, informacijsku pismenost te kulturnu i javnu djelatnost u dijelu neposrednog odgojno-obrazovnog rada s ostalim nastavnim programima), pokrenuta akcija čiji je cilj da se u školama dio vremena posveti sažimanju i prepričavanju poznatih priča, stvaranju taktilnih slikopriča koje će biti darovane Knjižnici za slijepu i slabovidnu djecu. Knjižnica je smještena u Osnovnoj školi Pećine u Rijeci, a vodi je rehabilitatorica Tanja Šupe. U proteklom razdoblju stvorena je tako dojmljiva zbirka od 35 taktilnih slikovnica koje su zajedno sa svojim knjižničarima i učiteljima izrađivali učenici u 16 osnovnih škola iz četiri županije. Svaka slikovnica nosi poruku škole i grada iz kojeg dolazi, djece koja su je izrađivala, knjižničara i učitelja koji su to organizirali. Ezopove basne, Mala papalina, Zaljubljiv leptirić, Morčić, Crvenkapica, Plesna haljina žutog maslačka, Pepeljuga, Djevojčica sa šibicama, Kraljevna na zrnu graška samo su neke od bajki ili priča za djecu koje su učenici i njihovi učitelji i knjižničari pretvorili taktilne slikovnice. Cilj je taktilne slikovnice svojim prikazom slijepome djetetu prenijeti poruku te potaknuti dijete na istraživanje, upotpunjavati njegov aspekt kroz dvodimenzionalnost slike, jer slika omogućava slijepome djetetu prikaz nečeg iz okoline što je njemu zbog nedostatka vida apstraktno. Najvažniji je princip u različitosti materijala, materijalima koji pod prstima imaju dobru teksturu. Taktilne slikovnice zbog svoje jednostavnosti mogu biti jako korisne. S obzirom na to da ih koriste i djeca s ostatkom vida, boje trebaju biti realne. Valja naglasiti da se grupnom metodom rada učenike senzibilizira na toleranciju, različitost, pomaganje i vrijednost zdravlja, omogućava se pričanje i vizualizacija prepričanog te osmišljava u suradnji s profesorima likovne kulture i učiteljicama mogućnost prijenosa tih informacija slabovidnoj djeci, mogućnost doživljaja i percepcije priče. Sve su taktilne slikovnice izrađene ručno, unikatne su i postoji samo jedan primjerak od svake. Akciji Knjižničari knjižnici priključila se i tvrtka Point d.o.o. iz Varaždina, kao dugogodišnji pratitelj i podrška školskim knjižničarima kroz knjižnični program, koja je poklonila Knjižnici za slabovidnu i slijepu djecu u Rijeci knjižnični program za specijalizirane knjižnice MetelWin. Akcija se nastavlja, jer se svaka škola i knjižnica uključuju prema svom planu i programu, želji i vremenu. Pokretači akcije nadaju se i vjeruju da će ovih 35 ručno izrađenih knjižica razveseliti djecu kojoj su namijenjene te da su korisnike školskih knjižnica naučili kako je dobro učiniti nešto konkretno i korisno. Jer, praktičnim radom, ostvarajima u školskim knjižnicama, ispričane kratke priče kroz razne materijale, s tekstovima koji se isprintaju na brajici dali smo kroz program rada školske knjižnice konkretan doprinos plemenitom cilju: podijelili su priče iz knjižnice sa svima, a učenike poučili humanosti i osjetljivosti za pomoć drugome. Korina Udina Tijekom ove godine stvorena je dojmljiva zbirka od 35 taktilnih slikovnica koje su zajedno sa svojim knjižničarima i učiteljima izrađivali učenici u 16 osnovnih škola iz četiri županije odgojno-obrazovna aktualno praksa broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. 9 www.skolskenovine.hr Projektna nastava OŠ Ivana Perkovca iz Šenkovca u Vukovaru Posjet Vukovaru, gradu heroju, posjetitelja ispunja silinom emocija, ali i spoznajom da je doprinos žrtava, osobito hrvatskih branitelja, na povijesnom hodu naše Domovine nemjerljiv i ne smije se nikada zaboraviti Na Ovčari Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata Piše Jasna Horvat učiteljica razredne nastave OŠ Ivana Perkovca, Šenkovec U petak, 5. studenoga 2010. godine učenici tri odjeljenja osmog razreda OŠ Ivana Perkovca iz Šenkovca sa svojim razrednicama i učiteljima pratiteljima posjetili su Vukovar u sklopu projekta školskoga kurikuluma Vukovar u srcu. Taj projekt, kojim učenici osmog razreda prvi put posjećuju grad heroja i hrvatskoga ponosa, još je jedan prilog svim dosadašnjim aktivnostima i nastojanjima Osnovne škole u Šenkovcu u odgajanju učenika na temu Domovinskog rata. Na Trpinjskoj cesti... Vukovar nas je dočekao obasjan toplim zrakama sunca i pomislili bismo da se nad slavonsku ravnicu vratilo ljeto da lagani povjetarac nije odnosio žuto lišće s breza na Trpinjskoj cesti, gdje smo se poklonili uspomeni na ratnika heroja, generala bojnika Blage Zadre, koji je na tome mjestu poginuo 16. rujna 1991. Tu nam se pridružuje i Franjo Lehrmajer, predsjednik Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Vukovara, koji će nam tijekom našega hodočašća prenijeti dio osobnih iskustva iz vremena opsade Vukovara 1991. godine. U istoj je ulici zgrada vukovarskog Caritasa kojemu smo dovezli hranu kupljenu u humanitarnoj akciji svih učenika i učitelja škole. Ova ustanova skrbi za više od osam stotina Vukovaraca, a ovo je bio naš maleni prilog tome. Vozeći se ulicama Vukovara, promatramo nova pročelja kuća, ali i još uvijek sablasne ruševine zgrada iz nekog, učenicima nestvarnog vremena. Vukovarski Vodotoranj maše nam hrvatskim barjakom na vrhu, a Franjo Lehrmajer ne slaže s namjerom gradskih vlasti da se obnovi i dijelom postane ugostiteljski lokal: “Radije bih da ostane konzerviran i svjedoči o razaranjima agresora.“ ...i u Bolnici Naša nova postaja je podrum Opće bolnice. Na ulazu u taj spomen-prostor gledamo videozapis o stradanju bolnice u Domovinskom ratu te na zidovima u pothodniku posebnom tehnikom utisnuta imena i prezimena hrvatskih branitelja i medicinskog osoblja odvedenih iz bolnice i pogubljenih na Ovčari 20. studenoga Previsoka je cijena hrvatske slobode! 1991. Spuštamo se u podrumske prostorije, iz kojih su upućivani vapaji pomoći dr. Bosanac, dr. Njavre i novinara Siniše Glavaševića. Ulazimo u tišini. U vukovarsku bolnicu ulazi i Simona Kovač, mlada žena iz Zaprešića. Prvi je put u Vukovaru. Ulazi u vukovarsku bolnicu u kojoj je njezin otac, Mladen Kovač, dragovoljac Domovinskog rata iz Zaprešića i pripadnik 204. vukovarske brigade, posljednji put viđen 18. studenoga 1991. Humanost, zaštita ljudskog života i dostojanstva ovdje su ratne 1991. izgubile svako značenje. A Simona, tada sedmogodišnja djevojčica, upravo je ovdje izgubila oca. Ovčara Vozeći se do Ovčare, Franjo Lehrmajer priča nam o tome mjestu koje je prije Domovinskog rata bilo poljoprivredno dobro kombinata Vupik, a onda su pripadnici Jugoslavenske armije i paravojnih četničkih skupina ta skladišta pretvorili u koncentracijski logor za zarobljene Vukovarce. Nakon njihova mučenja, 20. studenoga 1991. ubijeni su i bačeni u masovnu grobnicu, a žrtve su bile ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice. Među njima i novinar Radio Vukovara Siniša Glavašević. Hangar na Ovčari progutao nas je svojom tminom. Upaljene zvijezde na njegovu stropu, njih 262, simbolično predstavljaju pogubljene i nestale žrtve Ovčare. Do sada je ekshumirano 200 tijela, Simonin otac Mladen Kovač nije pronađen. Bio je u autobusu koji je od vukovarske bolnice do Ovčare nestao. Na zidovima hangara pale se i gase fotografije ubijenih i nestalih, a Simona pronalazi lik svog oca Mladena... Od hangara do masovne grobnice i spomen-obilježja vozimo se svatko sam sa svojim mislima. Izlazimo iz autobusa, vruć jesenski dan pripekao je slavonske oranice. Jesenska sjetva je u tijeku. Na crnom obelisku provlači se raspuklina u obliku križa u čijem se središnjem dijelu nazire silueta ranjene golubice bez glave, sim- bolom svih masovnih grobnica u Hrvatskoj. Golubica i dvije stotine zelenih grmova pozivaju nas na molitvu. Ranjena golubica simbol je mira, ali ne i zaborava, jer narod koji zaboravlja svoju prošlost nema budućnosti. U podrumu Vukovarske bolnice Memorijalni centar Domovinskoga rata Memorijalno vukovarsko groblje žrtava Domovinskog rata naša je nova postaja. Nema kraja vukovarskim patnjama... U Aleji hrvatskih branitelja minuta šutnje, molitva, polaganje vijenaca, paljenje svijeća. Bijeli križevi na mjestu masovne grobnice, grobovi poredani jedan do drugoga, ali i prazni koji čekaju nove ekshumirane žrtve. Zastajemo uz posljednje počivalište generala bojnika Blage Zadre i njegova sina Roberta, hrvatskog branitelja poginulog 1993. godine. S poslijepodnevnim suncem ulazimo u vukovarsku vojarnu 204. brigade Hrvatske vojske, gdje nas dočekuje brigadir Petar Čavar, koji nam se posebno obradovao i stoga što je za vrijeme svojih studentskih dana živio s obitelji svoje sestre Elze Kauf u Ključu Brdovečkom. Nakon zasluženog predaha, vojničkoga graha i kolača koje je za nas pripremila Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata grada Vukovara, učenici su izveli literarno-glazbeni program posvećen gradu heroju, a koji je kod svih izazvao suze u očima. Poseban je doživljaj bio našim učenicima čitati tekstove Siniše Glavaševića i pjevati u Vukovaru. Vukovarska vojarna 204. brigade Hrvatske vojske mjesto je gdje posjetitelji mogu saznati mnogo toga iz naše najnovije povijesti, o Domovinskom ratu, napose o Bitci za Vukovar. S tom je svrhom i utemeljen Memorijalni centar Domovinskog rata, koji djeluje u sklopu Muzejskomultimedijalnog odjela Domovinskog rata Vukovar i kod naših je učenika izazvao velik interes, ali ih je, nažalost, pomanjkanje vremena spriječilo u detaljnijem obilasku. Pokrovitelji projekta Pokrovitelji projekta bili su roditelji učenika OŠ Ivana Perkovca, Općina Brdovec, Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata, Zaprešić, zatim HVIDRA, Zaprešić, Udruga Ivana Perkovca - za njegovanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne kulturne baštine, iz Šenkovca te OŠ Ivana Perkovca, Šenkovec. Gosti U ovome prvome posjetu učenika naše škole gradu heroju sudjelovali su i župnik Župe sv. Vida vlč. Vladimir Trkmić, pročelnik Općine Brdovec Danijel Bukovinski, predsjednica Udruge poginulih branitelja Domovinskog rata iz Zaprešića Biserka Brašić, predsjednik HVIDRA-e Zaprešić Stjepan Gudec, časnica HV-a Sonja Radman Livaja, kći nestaloga hrvatskog branitelja Simona Kovač i članice Udruge Ivana Perkovca. Učenici šenkovljanske škole od prvog do osmog razreda, svake godine obilježavaju 18. studenoga - Dan sjećanja na Vukovar prigodnim povijesno-literarno-glazbenim satom, a potom u dvorištu škole pale svijeće u znak sjećanja i poštovanja za sve poginule i preminule hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu. Navik on živi ki zgine pošteno! S posljednje postaje našega hodočašća gradu heroju, od bijeloga, mramornoga križa na ušću Vuke u Dunav, na kojemu su uklesane glagoljicom vjekovima vječne riječi hrvatske istine Navik on živi ki zgine pošteno, vraćamo se u suton prema svojemu domu. Osvijetljeni križ prati nas s obale Dunava, toplo sunce, stalni pratilac na našemu putu, zaspalo je u njegovim valovima. Noć je oba- vila slavonsku ravnicu, u kojoj umorni od svojih bitaka i ponosni na svoja djela, snivaju hrvatski branitelji, negdje i Simonin tata, naš hrabri Zaprešićanin. Na kraju hodočašća gradu heroju, bogatiji silinom emocija, ponizniji u svojim nastojanjima i hrabriji u poslanjima, složili smo se da je doprinos žrtava, osobito hrvatskih branitelja, na povijesnom hodu naše Domovine nemjerljiv i ne smije se nikada zaboraviti. Preskupa je cijena hrvatske slobode! aktualno praksa odgojno-obrazovna 10 www.skolskenovine.hr broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Iskustva DOBRE prakse Mudrosti nikad dosta U obrazovanju je bitno ujediniti intelektualno, emocionalno, osjetilno i voljno želi li se osposobljavati mladog čovjeka da živi prirodno i kreativno. U suvremenoj nastavi nije najvažnije da se upamti puno činjenica, već je važno koliko se uči u funkciji razvijanja sposobnosti učenja. Nastava nam mora omogućiti da i poslije nje idemo dalje Piše Ivan Cerovec i plomirani pedagog i učitelj fizike, Krapinske Toplice S godinama čovjek sakuplja mudrosti o življenju, ali ih nedovoljno koristi. Naime, nikako ne želi prihvatiti osnovnu zakonitost života: na ovaj svijet nije donio ništa i ništa neće odnijeti na drugi svijet. Nikako da se pomiri s godinama koje stvaraju samo starce. Svi koji su umjeli da lijepo ostare morali su se mnogo toga odreći, ali su zato postali samo ostarjeli ljudi, ali nikako zastarjeli. Jer ništa nije žalosnije od starca opterećenog godinama, koji osim svoje starosti, nema drugog dokaza da je živio. Ako je netko premlad – ne sudi do- bro, ako je prestar – isto tako. Valja vjerovati mudrosti koja nas podsjeća: mlad je onaj čovjek koji se osjeća kao jutro, a star je onaj koji se ujutro osjeća kao navečer. Valja znati i to da se trajnom aktivnošću održava i hrani život. Izgrađena, a ne napunjena glava Bezbroj je činitelja koji mogu uspješno utjecati na pozitivne ljudske promjene. Među njima značajno mjesto imaju učitelji, odgojitelji... Veću ćemo pozornost posvetiti učiteljima koji u svome radu trebaju biti obdareni mnogim mudrostima. Veoma je važan dobar odabir učitelja koji bi trebao imati dobro izgrađenu, negoli napunjenu glavu. Najbo- lje jest kad je to dvoje u sprezi. Ipak je najvažniji valjan karakter i pamet negoli učenost. Dakle, manje je važno koliko je činjenica čovjek uskladištio u korteks, već kako odabire načine, putove, postupke u logičkom razmišljanju, koje pomaže ispravnom zaključivanju i spoznaji. Opravdano tražimo suvremeniji pristup obavljanju uloge učitelja na nov način. Jer dosta se do sada učenicima trubilo u uši kao da se ulijeva u kakav lijevak, a njima je tada preostalo da samo ponavljaju ono što je rečeno. Mnogo je bolje kad učenike stavimo u ogled dajući im stvari da sami iskušaju, biraju, razlikuju, izdvajaju, uspoređuju... Kod toga je djeci potrebno pokazati put, a ponekad pustiti i da put pronađu. Ne moramo sve sami izmišljati i jedini govoriti, valja znati i slušati učenika. Učenika valja pustiti da sve prosije kroz sito i ništa mu se ne smije uguravati u glavu autoritetom i vjerom. Izložimo li učeniku različita shvaćanja, on će ih izabrati ako može, ako ne, ostat će u sumnji. No, i sumnja je odlika mudra čovjeka. Prihvatimo li tuđa mišljenja po svom osobnom rasuđivanju, tada to više nisu tuđa, već osobna mišljenja. Tko ide za drugim, ne ide ni za kime. On ništa ne nalazi, čak ništa i ne traži. Razumna mišljenja zajedničko su dobro svakog pojedinca. Ona toliko pripadaju onomu tko ih je prvi izrekao, kao i onomu što ih za njim ponavlja. To više nije po onima, već po onome tko tako nešto shvaća. Potražimo analogiju u prirodi, gdje je vidljivo da pčelice stalno pljačkaju cvjetove čas ovdje, čas ondje, ali poslije toga prave med koji je samo njihov. MALI TEHNOLOŠKI KUTAK (1) (2) E-učenje u primarnom obrazovanju Web 2.0 kao smjer u tehnologiji WWW, temeljen na socijalizacijskoj noti koja korisnicima omogućuje sudjelovanje u kreiranju sadržaja interneta, podrazumijeva interaktivnu dvosmjernu komunikaciju između korisnika i računala te korisnika i drugih korisnika čime korisnik od pasivnog postaje aktivni sudionik Piše mr. sc. Nataša Ljubić Klemše učiteljica savjetnica, I. osnovna škola Bjelovar D ruštveno umrežavanje (eng. social networking) okosnica je Web 2.0 filozofije. Naglasak je na socijalizacijskoj noti pri čemu je korisnik u središtu pozornosti kao kreator sadržaja putem raznih internetskih servisa (blogovi, forumi, osobni internetski portali, videoservisi, fotogalerije, internetske enciklopedije...). Nova generacija interneta Osnovne karakteristike Web 2.0 su otvorenost, sloboda i kolektivna inteligencija. Korisnici se mogu služiti aplikacijama potpuno kroz internetski preglednik, dakle internet se definira kao platforma na kojoj korisnici imaju kontrolu nad podatcima na nekoj stranici. Sama arhitektura Weba 2.0 potiče korisnike da tijekom korištenja daju svoj prilog nekom internetskom sadržaju ili aplikaciji. Web 2.0 predstavlja novu generaciju i stupanj upotrebe interneta, jer korisnik sam stvara sadržaj (često ljudi više rade na internetu negoli na svojim računalima pa internetske stranice više nisu telopi, statične stranice s određenim informacijama). To zahtijeva i njegovo objavljivanje i aktivnu prezentaciju i zato je razvijen širok spektar internetskih platformâ koje služe za njihovu distribuciju; većina su hosting usluge (web hosting je usluga iznajmljivanja diskovnog prostora i pripadajućih serverskih resursa za smještaj internetskih stranica na mrežnom poslužitelju i za korištenje e-maila) s dovoljno prostora za objavu vlastitih uradaka. Najpopularnije distribucijske platforme su: blogovi, wiki sustavi, podcasti, društvene mreže i druge slične usluge. E-učenje (engl. e-Learning) predstavlja učenje uz pomoć informacijsko-komunikacijskih tehnologija. To je poseban oblik učenja pomoću računala i interneta na način da korisnik sadr- žajima individualno pristupa bez prostornog i vremenskog ograničenja. Novi termin e-učenje 2.0 označuje novu percepciju učenja koje postaje konverzacijom i načinom dijeljenja ili razmjene sadržaja karakteriziranog otvorenim okruženjima za učenje. Alati Web 2.0 podržavaju novog učenika internetske, mrežne, Googleove generacije i novo učenje, jer se temelje na principima stvaralaštva, komunikacije, suradnje i dijeljenja, pri čemu je učenik korisnički orijentiran. Na taj način korisnici postaju prozumeri (engl. prosumers - producer i consumer) i proizvođači i konzumenti. Novi - hibridni oblici nastave Računala su sastavni dio učenikova života, ali nekih od nas učitelja, s razlikom da su učenici digitalni urođenici, a mi pridošlice. Njihove misle drugačije su od naših pa su i drugačiji obrasci učenja i ponašanja u kojem postoji mala ili sve manja tolerancija na predavačku nastavu. Kako obrazovni sustav reagira na ovu činjenicu? Težnja je postići otvorene škole i održavati otvorenu nastavu u kojoj neće biti zanemaren ljudski čimbenik broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Učenici kao skladišta podataka Kod stjecanja znanja valja se pridržavati ovih misli i dijelove pozajmljene od drugih treba preinačiti i stopiti kako bi se pravilo djelo koje je samo učenikovo, po njegovu mišljenju. Učitelji i okolina otvaraju putove stvaralačkom životu. Samo tako dobit ćemo buduće stvaratelje, kreativce, a ne slušatelje reproduktivce. To je jamstvo napretka i put za ispravan odgoj mlade generacije. Nijednoj se stvari u životu previše ne radujmo, ali se i previše ne rastužujmo, jer stvari nisu vječne. Iskusiti treba mnogo toga, a zadržati ono što je dobro. Dakle, nitko nije na svijetu jači od čovjeka koji puno zna. Stoga poticanje ljudi na stvaralaštvo i traženje znanja na svim razinama života postaje opća ljudska potreba. U obrazovanju je bitno ujediniti intelektualno, emocionalno, osjetilno i voljno želi li se osposobljavati mladog čovjeka da živi prirodno i kreativno. U suvremenoj teoriji obrazovanja nije najvažnije da se upamti puno činjenica, već je važno koliko se uči u funkciji razvijanja sposobnosti učenja. Nastava nam mora omogućiti da i poslije nje idemo dalje. Poticanjem samostalnoga stvaralačkog rada u učeniku se budi radoznalost, zadovoljavaju se njegovi interesi, formiraju se stavovi i vrijednosne orijentacije. Tako se dublje ponire u motive učenja. Pred ljudskim duhom mora se stvoriti problem, mora nešto postojati što on ne zna kako bi tražio odgovor. U našim udžbenicima sve probleme drugi su riješili, a učenicima preostaje samo da podatke aktualno praksa odgojno-obrazovna zapamte. Učenik postane skladištem podataka koji su mnogo puta neuporabljivi. Mnogo je zanimljivije učenje kod kojeg si možemo postaviti maksimu čitamo, proučavamo i pravimo pjesmu. U fizici možemo proučiti i izvesti pokus, konstruirati neko sredstvo. Dakle, postoji šansa da u obliku neke pjesme, stiha, ritmike, pokusa, postavljenim problemom ili kojim drugim motivom oslobodimo energiju. Važno je da sve koji žele učiti postavljamo u situacije koje će pridonijeti aktivnom otkrivanju pojmova i podizati njihovu izdržljivost na ozbiljnom putu otkrića, a pohvalama i ocjenama ulijevati samopouzdanje te samopoštovanje. Možemo, dakle, organizirati učenje koje će biti iščekivanje, radost i mogućnost potvrde radom. Budućnost valja zaslužiti Zbrajanje rezultata rada, kritično ocjenjivanje svojih poslova i bilježenje uspjeha i neuspjeha završna je točka jedne i polazna točka sljedeće akcije. To je i jedini put da se razviju pozitivne radne navike. I mala pobjeda nad samim sobom čini čovjeka jačim. U životu ljubaznost valja uzvratiti ljubaznošću, ali zlo pravdom. Ako postanemo ovce, i vuk će nas pojesti. One koji nam čine zlo postidimo dobrim djelom zauzvrat. Ovo je jedan od najefikasnijih i najlakših oblika u smanjivanju napetosti među ljudima. Jer, ipak je u životu najvažniji trenutak u koje živimo. To je jedino stvarno vrijeme kojeg posjedujemo. Prošlost je nestala i više se ne može zamijeniti, ali budućnost valja zaslužiti. Web 2.0 alati Web 2.0 alati skupina su društvenih programskih alata koja korisnicima omogućava interakciju i razmjenu podataka te objavu i izmjenu internetskog i drugoga digitalnog sadržaja, pri čemu korisnik sam generira svoje sadržaje. Oni omogućuju suradničko pisanje, što znači da je skupini korisnika omogućena suradnja pri izradi i objavljivanju na internetu. Podržavaju i suradničko učenje te na taj način mogu potaknuti učenike na veću razinu kreativnosti i omogućiti im stjecanje dodatnih IKT vještina. Besplatni su i svima dostupni te se mogu vrlo dobro koristiti u školi kao nadopuna klasičnoj nastavi i svim ostalim oblicima izvannastavnih aktivnosti. Na taj način učenje prestaje biti samo konzumiranje sadržaja, već se odvija kroz suradnju i kreiranje vlastitog znanja uz pomoć raznovrsnih resursa i korisnika. Preduvjet je samo edukacija učitelja za njihovu upotrebu i primjenu. i uloga učitelja, ali će biti u interakciji s e-učenjem na način da se IKT koristi kao nadopuna klasičnoj nastavi ili da se kombinira klasična nastava s internetskim oblikom nastave (ovakav se oblik nastave naziva hibridni (engl. Hybrid Learning, Blended Learning, Mixed Mode Learning; najnovije Blended Online Learning (BOL), New Hybrid Learning, New Learning Environment (NLE)). Web 2.0 alati vrlo su praktični. Učiteljima pomažu u organizaciji i upravljanju informacijama s interneta. Istodobno im asistiraju kako bi materijale učinili dostupnima. Web 2.0 može pomoći učiteljima i u proširenju metodičkih alata pomoću novih učećih medija koji više mogu zainteresirati i angažirati učenike. Web 2.0 alati poput wikija, blogova i podcasta učenje mogu učiniti lakšim, zanimljivijim i jednostavnijim, što utječe na povećanje motivacije i angažmana učenika. Web 2.0 alati pomažu učiteljima u razvoju moderne pedagogije koja pojedinca stavlja u središte iskustva. Promišljeno korišteni ovi alati učiteljima mogu pomoći da učenje postane pozitivno iskustvo za sve učenike, na način da preuzimanje odgovornosti za osobno učenje bude ugodan proces. (Nastavlja se) 11 www.skolskenovine.hr UpoznajMO sebe! (12) Odnosi, komunikacija i emocije u zbornici Međusobno razumijevanje je vezano za kvalitetu naših odnosa i emocija, a ne samo komunikacije. Bez minimuma prihvaćenog zajedništva, bez želje da se razumijemo, bez unutarnje spremnosti saslušati različita mišljenja razumijevanje je nemoguće Š kolu bismo mogli usporediti s obitelji. U mnogim mojim tekstovima o problematici obitelji naglašavam važnost odnosa, komunikacije i emocija između roditelja kao bračnih partnera na odnose, komunikaciju i emocionalno doživljavanje između roditelja i djece. Slično je u školi. Na ono što se događa u razredu djeluje i ono što se događa u zbornici. Odnosi, komunikacija i emocije u razredu ovise o odnosima, komunikaciji i emocijama u zbornici. Samo slobodni, uvažavajući, iskreni, prepoznati, neskriveni i osviješteni odnosi održavaju zajedništvo, osobni integritet, suradnju i međusobno sporazumijevanje. Probleme u odnosima možemo rješavati ako ih tražimo i kod sebe, ako ne reagiramo odmah, ako u njih ne projiciramo svoje ranije probleme. Moramo mijenjati sebe i svoje, a ne samo druge i njihovo ponašanje. Podsvjesne želje i očekivanja iz ranijih utječu na sadašnje odnose. Iskrivljuju naše zapažanje stvarnosti u nama i oko nas. Treba odvojiti ranije od sadašnjih odnosa. To pomaže u razumijevanju i razrješavanju komunikacijskih konflikata. U konfliktima krivnju prebacujemo na druge, da bi sakrili svoje pogreške i slabosti i ne bi prepoznali vlastita ograničenja i stvarnost. Kvaliteta odnosa ovisi i o našem ponašanju i pogreškama. Drugi se teško mijenja, a za nas postoji uvijek alternativa i mogućnost uvida i promjene. Ostajemo u odnosima, koji imaju kvalitetni trenutak s vjerojatnošću trajanja mnogo sličnog, ali i dosta različitog, dovoljno zadovoljstva uz dozirane frustracije, uvijek nove podražaje uz osiguranu stabilnost, blizinu uz sačuvanu distancu. Odnosi mogu kvalitetno trajati, ako se u njima događaju kreativne promjene uz uspostavljenu blizinu i sačuvanu distancu. U odnosima moramo biti fleksibilni, komplementarni, neposredni, pravedni, optimalno stabilni i za obje strane zadovoljavajući. Nije dovoljno odnos prilagoditi onima koji se u njemu nalaze nego također i njih stvarnom i konkretnom odnosu. Druge selektivno opažamo, subjektivno objašnjavamo i u njih projiciramo svoje nade, želje, potrebe i očekivanja. Pred nama često nije stvaran nego po našoj želji i očekivanjima stvoreni drugi. Nemoguće je shvatiti međusobno ponašanje ako ne učinimo pristupačnim, vidljivim i razumljivim međusobno doživljavanje. U zbornici iskreno razgovaramo, ako sadržaji i riječi odgovaraju odnosima, stavovima i unutarnjem doživljavanju u nama. Razgovor nije samo namjerno, svjesno, planirano, s riječima, Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša psihoterapeut i komunikolog iskreno i sadržajno slanje, primanje i djelovanje poruka. Razgovor je i nenamjerno, podsvjesno, neplanirano, bez riječi i neiskreno, odnosno i osobno slanje, primanje i djelovanje poruka. Kvalitetan razgovor je slobodan uz sačuvano zajedništvo, uvažavajući uz održanu osobnost, prihvatljiv uz kreativnu suradnju iskren uz uspješno sporazumijevanje. Dorečen razgovor je konkretan, dopunjen, provjeravan u dijalogu. Razumljiv razgovor je jednostavan, kratak, pregledan i zanimljiv. Razgovarati moramo s Ja porukama i demokratski uz i neslaganje, ali sačuvano uvažavanje uz izravno izražene želje i potrebe. Razgovor održavamo razgovorom o razgovoru, aktivnim slušanjem, davanjem, primanjem i traženjem povratnih informacija, priopćavanjem razmišljanja u vezi razgovora. U razgovoru moramo slušati se, razmišljati što smo čuli, priopćavati što smo čuli i razmišljali. Ponuđene prijedloge proširivati, dodavati i modificirati, ali ne odbaciti. Sugovornika uvažavati i smatrati ravnopravnim. Predlažemo primjerena i upotrebljiva, a ne prvenstveno točna i ispravna rješenja. Iznosimo promjenjive hipoteze, a ne definitivne dijagnoze. Pitanjima provjeravamo zaključke i pretpostavke i pretvaramo u međusobno razumijevanje. Upoznati, mijenjati treba sadašnjost, a ne samo prošlost. Dopunjujemo se, a ne namećemo. Vodimo dijalog, a ne monologe. Međusobno razumijevanje je vezano za kvalitetu naših odnosa i emocija, a ne samo komunikacije. Bez minimuma prihvaćenog zajedništva, bez želje da se razumijemo, bez unutarnje spremnosti saslušati različita mišljenja razumijevanje je nemoguće. Dijalog nije socijalno-romantična želja, hijerarhijsko i autoritativno dirigiranje, diskusija u kojoj jedni gube, a drugi pobjeđuju. Dijaloški stav je međusobno sporazumijevanje, toleriranje različitih stanovišta, traženje zajedničkih perspektiva. Sa znanjem i sposobnošću postajemo, a s pametnim postupanjem svojim i emocijama suradnika i ostajemo uspješni u našim zbornicama. Emocije daju živost i značenje djelovanju, utječu na sposobnost odlučivanja, zadovoljstvo, spremnost pomaganja, kreativnost. Jačaju produktivnost i informiraju. Emocionalno inteligentan učitelj ima uvid u sebe, vlada sobom, suosjeća s učenicima i razvija odnose s njima. Kvaliteta pojedine škole ne nalazi se samo u razredima nego prvenstveno u zbornici. Sjećam se zbornice jedne srednje škole, u kojoj sam ponudio jednostavni upitnik, anketu, koju su profesori anonimno ispunjavali, a radilo se o upitima vezanima za ponašanje direktora. Nakon što smo zajedno, uz prethodnu dozvolu svih prisutnih, uključujući direktora, analizirali i razgovarali o rezultatima upitnika, direktor je primijetio: “Prema vašim odgovorima ja bih trebao dati ostavku.“ Ja sam dodao: “Nipošto, ali biste trebali nastaviti s takvim otvorenim i dobronamjernim razgovorima i zbornicu učiniti kvalitetnijom.“ (U sljedećem broju: Ljubav, motiviranost i međusobno povjerenje u zbornici ) 12 www.skolskenovine.hr odgojno-obrazovna aktualno praksa KURIKULUM - Tematska bibliografija broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Uvod u političko obrazovanje (4) S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar Odgojno-obrazovni standardi (2) • Palekčić, M. (2007). Od kurikuluma do obrazovnih standarda. U: Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Ur. V. Previšić. Zagreb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 35. – 101. Teorijsko-metodološki pristup. Razvojne faze diskusije o kurikulumu. Didaktika i kurikulum. Reforma obrazovanja kao revizija kurikuluma. Obrazovni standardi i kvaliteta nastave. Rezultati empirijskih istraživanja. • Paar, V. (2009). Od HNOS-a do nacionalnog kurikula. Vukovarskosrijemski učitelj (Vukovar), broj 6, str. 7. – 14. Što je nacionalni kurikulum? Vodič kroz HNOS. Europska orijentacija nacionalnog kurikuluma. • Paar, V. (2009). Poticaj slobodi i stvaralaštvu. Školske novine (Zagreb), br. 37, 20. studenoga 2007., str. 5. Prihvaćen izazov. Rasterećenje – prioritet. • Petravić, A. & Andraka, M. (2005). Katalog znanja, vještina i sposobnosti: nacionalni obrazovni standard za strane jezike iz perspektive autora. Metodika (Zagreb), Vol. 6, br. 1, str. 55. – 73. Polazišta za izradu Kataloga/standarda. Metodologija izrade Kataloga/standarda. Struktura Kataloga/standarda. Doprinos Kataloga/standarda u odnosu na postojeće obrazovne dokumente. • Plenković, J. (1975). Utvrđivanje standarda za praćenje učenika srednjih škola. Školski vjesnik (Split), XXIV, br. 1, str. 27. – 31. Uloga nastavnika u izboru i planiranju sadržaja. Didaktički standardi, posebni i pojedinačni zahtjevi. Sustav praćenja SIPRA. • Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (1): Iz promašaja u promašaj. Školske novine (Zagreb), 4. listopada 2005., br. 30, str. 7. Teorijsko-metodološka ishodišta. Nestručna priprema. Metodološki promašaji. Nastavni plan i HNOS. • Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (2): Poremećena metodologija. Školske novine (Zagreb), 11. listopada 2005., br. 31, str. 7. – 8. „Nastavni uputnik“. Nekompetentna povjerenstva. Prekratki rokovi. • Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (3): Poremećena metodologija proizvela je zbrku. Školske novine (Zagreb), 18. listopada 2005., br. 32, str. 6. – 7. HNOS i nastavni program. Nejasna polazišta i nedostatni instrumentarij. Pedagoška reforma bez pedagogije. Prevlast praktičara – kriterij masovnosti. • Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (4): Metodologija brzih koraka. Školske novine (Zagreb), 25. listopada 2005., br. 33, str. 6. – 7. Umjesto pet godina – pet mjeseci. Metodologija diskontinuiteta i zaobilaženje obvezujućih izvora. • Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (5):Terminološka zbrka. Školske novine (Zagreb), 1. studenoga 2005., br. 34, str. 6. – 7. Neuspjeli pokušaji rasterećenja. Nedostatci predložene metodologije. Pedagoška „trebologija“. Zbrkani metodološki naputci. • Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (6): Shema jedne obvezne kataloške teme. Školske novine (Zagreb), 15. studenoga 2005., br. 36, str. 6. – 7. „Neki dodatni važni sadržaji“. Izostala je kritičnost. Paušalne i netočne ocjene. • Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (8): Eksperimentalno uvođenje ne prate znanstvenici. Školske novine (Zagreb), 29. studenoga 2005., br. 38, str. 6. Neutemeljena eksperimentalna metodologija. Kako se osigurava „eksperimentalno uvođenje HNOS-a“. Metoda „obilaženja terena“. Otvorena pitanja. • Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (9): Umjesto pedagogije – demagogija. Školske novine (Zagreb), 6. prosinca 2005., br. 39, str. 6. – 7. Smanjivanje sadržaja ne znači rasterećenje. Ne samo „po mjeri učenika“. Zaključne napomene o HNOS-u. • Standardi za nastavu matematike (2000). Ur. P. Mladinić. Zagreb: Hrvatsko matematičko društvo; V. gimnazija. Standardi nastavnog plana za K-4 razrede. Standardi nastavnog plana od 5. do 8. razreda. Standardi nastavnog plana od 9. do 12. razreda. Standardi ocjenjivanja. • Standardi za pedagoško i psihološko testiranje / priredila Komisija za izradu standarda za pedagoško i psihološko testiranje Američkog udruženja psihologa i Nacionalnog vijeća za mjerenja u obrazovanju (1992). Zagreb: Educa. Sudionici u procesu testiranja. Svrha standarda. Napomene o primjeni standarda. Kategorije standarda. Testovi i upotrebe testova na koje se odnose standardi. Tehnički standardi za izradu i vrednovanje testa: valjanost, pouzdanost i pogreške mjerenja, izrada i preuređenje testa, skaliranje, normiranje, komparabilnost i izjednačavanje rezultata, objavljivanje testa. Profesionalni standardi za upotrebu testova: opća načela, kliničko testiranje, pedagoško i psihološko testiranje u školama. Upotreba testova u savjetovanju. Testiranje u zapošljavanju. Profesionalne i stručne dozvole i svjedodžbe. Evaluacija programa. Standardi za posebne primjene. • Šetić, N. (2005). Hrvatski nacionalni obrazovni standardi za osnovnu školu. Školske novine (Zagreb), 22. ožujka 2005., br. 12-13, str. 4. – 5. Katalozi znanja. Sastavnice nacionalnog kurikuluma. Hrvatski nacionalni obrazovni standard. • Šimeg, M. (prir.). (2009). Epohalne promjene na leđima entuzijasta i volontera. Školske novine (Zagreb), br. 5, 5. veljače 2008., str. 2. – 3. Rasprave s okruglog stola Hrvatsko školstvo – sadašnje stanje i vizija razvoja u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Akteri i institucije EU Piše Tamara Puhovski stručna suradnica na programu Edukacija o EU Forum za slobodu odgoja “Englezi misle da su slobodni. Slobodni su samo za vrijeme izbora zastupnika u parlamentu“ Jean Jacque Rousseau E uropska Unija je jedini novi odgovor na najveći izazov globalizacije - pitanje koji je naš referentni politički okvir. Naime, uslijed brzog i čestog protoka informacija i ljudi, porasta moći multinacionalnih kompanija i globalnih pokreta i organizacija, ali i važnosti sigurnosnih prijetnji koje ne staju na granicama kao što su ekološke katastrofe, terorizam, trgovina oružjem, drogom i ljudima, postaje jasno da nacionalna država gubi svoj značaj i moć s kojom je uvjeravala ljude da je upravo nacionalni politički okvir onaj unutar kojega mogu riješiti svoje probleme i ostvariti svoje interese. Posebno je to slučaj za male, ekonomski slabe zemlje. Sustavi na svjetskoj razini, kao što je UN, još nemaju moć raditi išta više od sugeriranja rješenja, jer je suverenitet nacionalnih država u tim organizacijama i dalje neokrnjen i zato ih je nemoguće prisiliti da provedu odluke nekoga višega, nadnacionalnog tijela. Veća riba jede manju ribu? Mirnodopsko prirodno stanje - veća riba jede manju ribu u međunarodnim odnosima. Novina u gore opisanoj situaciji jest pokušaj uređivanja i donošenja odluka na razini koja je iznad nacionalne, a ispod globalne - na razini Europske Unije - putem mehanizma podijeljenog suvereniteta. Naime, Europska Unija je specifična po svom sadržaju, jer je prva transnacionalna regionalna demokracija, ali i po svojim mehanizmima i institucijama s kojima pokušava utjeloviti kompliciranu ravnotežu deliberativne demokracije, balansirati interese 27 država članica i 500 milijuna ljudi, brojnih regija, interesnih skupina, pokreta i organizacija pritom dirigirajući tu kakofoniju kako bi zvučala usklađeno s obzirom na europski, nadnacionalni interes i kako bi omogućavala i unapređivala daljnji proces integracije na ovoj razini. Naravno, to je proces koji vrlo često uzrokuje, zbog zakučastih i kompliciranih procesa pregovaranja, sporost, tromost, neefikasnost i kontradiktornost što su ujedno kritike europskih institucija. S druge strane, osigurava novi, eksperimentalni model, i u tome leži njegova važnost, ali i činjenica da od svojih građana zahtijeva spretnost i informiranost u političkom djelovanju i sudjelovanje i komuniciranje na lokalnim, nacionalnim, regionalnim i globalnoj razini djelovanja, pa samim time i novi način upravljanja. EU, regije i nacionalne države Građanin Europske Unije osoba je koja ima državljanstvo jedne od zemalja članica, a i koja ima ne samo ekonomska prava na europskoj razini već i civilna i politička. Jedno od osnovnih je biranje zastupnika za Europski parlament - tijelo koje zastupa interese svih građana Europske Unije i koje zajedno s Vijećem EU obavlja zakonodavnu funkciju. Jednom kada su izabrani, zastupnici Europskog parlamenta okupljaju se u razne političke skupine, s obzirom na svoja politička uvjerenja, a time se naglašava njihova zadaća da u svom radu zastupaju građane, a ne nacionalne države iz kojih dolaze. Regije u Europskoj Uniji imaju ulogu s obzirom na svoju snagu i način na koje su definirane na nacionalnoj razini. To stvara vrlo šaroliku sliku regija EU-a koja značajno varira s obzirom na veličinu i moć regija u svakoj zemlji. Regije su predstavljene Odborom regija koji ima savjetodavnu funkciju. Interesne skupine, kao skupine građana koji promiču svoje socijalne, poslovne, ekološke i druge interese zastupljene su u tijelu koje se zove Gospodarski i socijalni odbor, koji je također savjetodavno tijelo sačinjeno od tri glavne skupine: poslodavci, zaposleni i ostale interesne skupine, te jača ulogu civilnog društva u EU. Nacionalne države i njihove interese zastupa Vijeće EU u obliku sastanaka ministara onog područja koje se rasprav- Podučavanje institucija i aktera EU može biti vrlo zahtjevno i zamorno za učenike. Zbog toga je važno institucije predstaviti ne kao fenomene koji postoje sami po sebi te detaljno objašnjavati njihove zadaće i strukture već kao načine na koji su predstavljeni različiti interesi lja i trajnijeg tijela predstavnika članica koji rješavaju sva pitanja oko kojih nema većeg spora. Na višoj razini nalaze se i šefovi svih država (predsjednici, premjeri) kako bi u ime zemalja članica donijeli odluke o glavnom smjeru kretanja integracije. Interes europske razine zastupa i osigurava Komisija zajedno sa Sudom EU. Komisija inicira sve zakone i organizira odbore za njihovu provedbu te time osigurava da su prva faza - iniciranje zakona kao i zadnja faza - provedba zakona, u skladu s općim interesima Europske Unije, a ne na korist neke od zemalja članica kao i da su sve zemlje članice pravedno zastupljene. Dvojni legitimitet Podučavanje institucija i aktera EU može biti vrlo zahtjevno i zamorno za učenike. Zbog toga je važno institucije predstaviti ne kao fenomene koji postoje sami po sebi te detaljno objašnjavati njihove zadaće i strukture već kao načine na koji su predstavljeni različiti interesi. Također, jedna je od čestih pogrešaka da se institucije EU uspoređuju i objašnjavaju uz pomoć analize nacionalnih institucija. Iako je iznimno korisno poznavanje nacionalnog okvira zastupanja interesa i donošenja odluka, taj se model ne može primijeniti na europsku razinu. Jedan je od razloga tome što je Europska Unija novi oblik političkog donošenja odluka, koji vuče svoj legitimitet iz dva izvora - iz pristanka i sudjelovanja svojih građana, ali i iz pristanka i sudjelovanja zemalja članica. aktualno regija broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. SRBIJA 13 www.skolskenovine.hr Izmjena modela upisa u srednje škole Mala matura za osnovnoškolce U mjesto kvalifikacijskih ispita, učenici osmih razreda polagat će na kraju osnovnoškolskog obrazovanja završni ispit, odnosno malu maturu, koja se u početku neće mnogo razlikovati od dosadašnjeg testiranja znanja. Novi model predviđa postupne promjene, tako da će prva generacija učenika, koja je od početka učila po reformiranim programima, u lipnju 2011. godine, kao i dosad, polagati testove iz dva predmeta, srpskog odnosno materinskog jezika i matematike, ali samo s 50 posto potpuno poznatih zadataka, prethodno objavljenih u zbirci, 25 posto zadataka bit će djelomično poznato, a preostala četvrtina pitanja bit će iz kategorije potpuno nepoznatih zadataka. Zbirke zadataka iz kojih će se učenici spremati pripremaju u Zavodu za vrednovanje kvalitete obrazovanja i odgoja i, kako je rečeno u vladi krajem listopada, one će biti objavljene do kraja prvog polugodišta. Selektivna uloga Novi razvojni model mature predstavili su čelnici ministarstva prosvjete. Program završnog ispita za ovu školsku godinu objavljen je na internetskim stranicama Ministarstva prosvjete, Nacionalnog prosvjetnog savjeta i zavoda za vrednovanje kvalitete obrazovanja i odgoja. Do sada su na kvalifikacijski ispit izlazili samo oni koji su željeli upisati četverogodišnju srednju školu, a po novom modelu male mature svi učenici polažu završni ispit i Dosad su na kvalifikacijski ispit izlazili samo oni koji su željeli upisati četverogodišnju srednju školu, a po novom modelu male mature svi učenici polažu završni ispit i ubuduće neće biti praga znanja ubuduće neće biti praga znanja. Ispit će biti prilagođen i učenicima sa smetanja u razvoju, a ovisit će o vrsti i stupnju smetnje te će se pripremati prema individualnim obrazovnim planovima. Također, škole su dužne organizirati pripremu učenika za polaganje male mature. - Ovo je prvi završni ispit s kojim se učenici susreću tijekom školovanja. On ima funkciju svjedodžbe o usvajanju temeljnih znanja, umijeća i kompetencija za vrijeme osnovnog obrazovanja i treba povratno utjecati na način učenja u tijeku cijele osnovne škole - kazao je ministar Žarko Obradović, uz napomenu da je ispit predviđen novim sustavnim zakonom. Završni ispit, po njegovu obrazloženju, služi za izdavanje diplome ili potvrde kojom se potvrđuje da je učenik s uspjehom završio osnovno obrazovanje i ima selektivnu ulogu, jer bodovi sa završnog ispita ulaze u bodovni omjer kojim učenici konkuriraju za upise u srednju školu. Od maksimalnih 100 bodova 40 je s male mature, a najviše 60 bodova može se prikupiti na osnovu uspjeha. Razvojni model postupno prihvaćen - Ovaj ispit poslužit će nam za ocjenu sustava obrazovanja. Na osnovu rezultata koje učenici postignu dobit će se slika o kvaliteti obrazovanja i razlikama u obrazovnim postignućima između različitih grupa učenika - regionalnih, spolnih, urbano-ruralnih - što nam govori o tome koliko je naše obrazovanje pravedno. Takvi će nam podaci omogućiti da predložimo i poduzmemo mjere koje bi poboljšale kvalitetu obrazovnog sustava - obrazložio je BOSNA I HERCEGOVINA resorni ministar. I drugi dužnosnici iz ministarstva objasnili su da je razvojni model kojim se promjene uvode postupno prihvaćen u želji da se učenicima olakša prijelaz do finalne verzije te da se izbjegne stres koji bi bio neminovan da su radikalni rezovi uvedeni preko noći. Mala matura, koja će biti svojevrsna ulaznica za srednju školu, ovisno o broju bodova, polagat će se u matičnoj osnovnoj školi. Provjera znanja u lipnju će trajati dva dana po 120 minuta, dok će specijalizirane srednje škole, poput glazbenih, baletnih, umjetničkih, filoloških gimnazija te matematičke, kao i do sada, organizirati prijamne ispite. Učenici pripadnici nacionalnih manjina polagat će testove na materinskom jeziku. Prema Prosvetni pregled Priredio Ivica Buljan Podrška romskoj populaciji Bosansko-romski rječnik za lakšu prilagodbu P redstavnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti održali su sastanak s predstavnicima Vijeća Roma Federacije Bosne i Hercegovine te koordinatorima udruženja Sarajevskoga, Tuzlanskoga i Zeničko-dobojskoga kantona, na kojem se razgovaralo o podršci Federalnog ministarstva romskoj populaciji u području obrazovanja i poboljšanja uvjeta njihova života i rada. Prema riječima pomoćnice federalne ministrice obrazovanja i znanosti Nadije Bandić, ministarstvo je u prošlom razdoblju pružilo konkretnu podršku romskoj djeci, studentima i romskim udruženjima. Studijski posjet Nizozemskoj U četiri godine 90 projekata - U protekle četiri godine podržali smo oko 90 projekata, od edukacije romske populacije predškolskog uzrasta, opremanja romskih edukacijskih centara, dopunske nastave za učenje romskog jezika, projekata izrade stranica na romskom jeziku u dječjim časopisima, financiranja ljetovanja romske djece, poticanja aktivnije uloge roditelja Roma u obrazovnom sustavu, do doškolovanja odraslih Roma, dodjele besplatnih udžbenika, poticaja školovanju Roma na visokoškolskim ustanovama... naglasila je Bandić. Dodala je da je dobra vijest što se svake godine bilježi sve više romske djece u osnovnim i srednjim školama, a kako bi ih se ohrabrilo i na upis na fakultete osigurane su stipendije za svakoga romskog studenta. Federalno je ministarstvo ovom prilikom predstavnicima romskih udruženja u FBiH uručilo 780 primjeraka Romskobosanskog i Bosansko-romskog rječnika, a riječ je o prvom rječniku te vrste koji je tiskan u Bosni i Hercegovini na bosanskom jeziku i predstavlja korak prema standardizaciji romskog jezika. Autorica rječnika je dr. Hedina Tahirović-Sijerčić, a izdavač Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti. Predsjednik Vijeća Roma FBiH Fehim Osmanović zahvalio je na donaciji, istaknuvši da će rječnik, prvi takve vrste tiskan u BiH, pomoći očuvanju romskog jezika kojem, kako je rekao, prijeti velika opasnost od asimilacije. Krajem listopada predstavnici Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje - Odjel za stručno obrazovanje i usavršavanje, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje, te Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti boravili su u studijskom posjetu Nizozemskoj u okviru trećeg sastanka Mreže za srednje stručno obrazovanje i usavršavanje u Jugoistočnoj Europi - SEEVET Net. Cilj je studijskog posjeta bilo upoznavanje sa sustavom srednjeg stručnog obrazovanja, usavršavanja i cjeloživotnog učenja u Nizozemskoj te razmjena iskustava i prezentacije rada svake agencije odnosno centra za srednje stručno obrazovanje uključenih u Mrežu iz Albanije, BiH, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Moldavije. Posjet je upriličen u organizaciji Inicijative za reformu obrazovanja u Jugoistočnoj Europi - ERI SEE i MBO Raad - Udruženja nizozemskih srednjih stručnih škola. Svoja iskustva i dobru praksu predstavili su tijekom posjeta predstavnici Ministarstva obrazovanja, kulture i znanosti Nizozemske, NL EVD International kao partnera poslovnim subjektima i organizacijama iz javnog sektora, Inspektorata Ministarstva obrazovanja Nizozemske, ROC Mondriaan i ROC Zadkine srednjih stručnih škola koje nude niz VET programa i Centra ekspertize kemijskog sektora Vapro kao značajnog sudionika za razvoj kvalifikacija za industrijske radnike i tehničare. Sudionici studijskog posjeta i sastanka Mreže predstavili su karakter i aktivnosti Odjela za stručno obrazovanje i usavršavanje, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje od njegova osnivanja 1. siječnja 2009. godine do danas. (ib) Osnažiti Vijeće Roma Zaključeno je da treba osnažiti Vijeće Roma kao koordinacijsko tijelo za romska udruženja na razini Federacije Bosne i Hercegovine, kako bi uvažavalo interese romske populacije i bilo filter za određivanje prioriteta za dodjelu sredstava Federalnog mini- starstva obrazovanja i znanosti. Iskazana je potreba za zapošljavanjem referenata za romska pitanja u školama i intenziviranja aktivnosti u području predškolskog odgoja i obrazovanja romske djece. Prema FMON Priredio Ivica Buljan aktualno svijet 14 www.skolskenovine.hr FRANCUSKA S broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Kako motivirati djecu? (1. dio) Pomozite djetetu da bude ono što jest matra se da je djetinjstvo ključno za radnu motivaciju. Djeca čiji roditelji potiču samostalnost postižu bolje rezultate, a stalna podrška roditelja važna je za osvještavanje želje za svladavanjem napora i učenjem. Ne zato da bi se podupirala narcistička volja za uspješnim obavljanjem roditeljskih dužnosti niti da bi se naoštrio natjecateljski duh u djece, već zato da bi se djeca mogla veseliti razvijajući svoje talente i sposobnosti. Da bi se to ostvarilo, profesori, roditelji i djeca moraju biti na istoj strani, i to od osnovne škole. Kako najmlađima prenijeti želju za učenjem, a malo starijima želju za zalaganjem u školskom radu? Da bi pomogli svojoj djeci u učenju i odrastanju, roditelji moraju potpuno prihvatiti ulogu odraslih, koji će svojoj djeci ukazivati na put koji trebaju slijediti. To je ono što njihova djeca očekuju od njih da bi mogla s povjerenjem učiti i da bi u tome našla zadovoljstvo Dajte mjesta igri Potrebe djece, to je posve jasno, ali na to je potrebno podsjetiti, razlikuju se ovisno o dobi. Neraspoložena u školi, tjeskobna i zabrinuta kod kuće... Kako da roditelji za svoju djecu nađu odgovarajuću ravnotežu između pritiska i popuštanja? Tako da se ne pretvaraju u voditelje, već prakticiraju pravu motivaciju, koja uzima u obzir osobnost, dob i potrebe djeteta. “On odustaje kad se javi i najmanja teškoća“, “Ne zalaže se u radu“, “Nema volje za svladavanjem napora“... Malo je roditelja koji se ne žale na nedostatak motivacije u djece. To je pojava koja je, po mišljenju nastavničkog osoblja, prisutna sve ranije. Catherine Mathelin-Vanier, psihoanalitičarka: “Naša civilizacija uživanja ne podnosi frustraciju: zadovoljstvo i uspjeh moraju biti odmah postignuti. Problem je u tome što roditelji djeci šalju dvostruku poruku: potiču zadovoljstvo do kojeg se stiže odmah, a istodobno od njih traže da čine napore, dakle da odustanu, bar trenutno, od uživanja, a što ona nikad ne čine ako na to nisu prinuđena!“ Patrice Huerre, dječji psihijatar: “Školska motivacija odraz je truda koje dijete općenito ulaže u svoje napredovanje u životu. Dječja znatiželja može se i ugušiti i ohrabriti. Sve ovisi o načinu na koji se prihvaćaju želje djece, njihovi osjećaji te kulturni okoliš u kojem se razvijaju. Te se činjenice nikad ne smiju zaboraviti“ U društvu u kojem se zahtjevi rezultata i uspjeha postavljaju na pijedestal obitelj je pod stalnim pritiskom neuspjeha u školi. “Školska motivacija odraz je truda koje dijete općenito ulaže u svoje napredovanje u životu. Dječja znatiželja može se i ugušiti i ohrabriti. Sve ovisi o načinu na koji se prihvaćaju želje djece, njihovi osjećaji te kulturni okoliš u kojem se razvijaju. Te se činjenice nikad ne smiju zaboraviti“, objašnjava dječji psihijatar Patrice Huerre, autor knjige Dajte mjesta igri (Nathan, 2007.). “Tim individualnim čimbenicima dodaje se težina okolne kulture koja se masovno artikulira oko načela zadovoljstva“, objašnjava psihoanalitičarka Catherine Mathelin-Vanier, koja je u suradnji s Bernadette Costa-Prades napisala knjigu Kako preživjeti u obitelji (Albin Michel, 2002.). “Naša civilizacija uživanja ne podnosi frustraciju: zadovoljstvo i uspjeh moraju biti odmah postignuti. Problem je u tome što roditelji djeci šalju dvostruku poruku: potiču zadovoljstvo do kojeg se stiže odmah, a istodobno od njih traže da čine napore, dakle da odustanu, bar trenutno, od uživanja, a što ona nikad ne čine ako na to nisu prinuđena!“ Poticati djecu da budu aktivna Analiza je to s kojom se slaže sociolog obitelji François de Singly, autor knjige Kako pomoći djetetu da bude ono što jest? (Armand Colin, 2009.), koji međutim donosi još jedno objašnjenje: “Djeca iz ranijih vremena bila su discipliniranija, ali uvelike sumnjam da su njihova osobna motivacija i želja za znanjem bile veće. Trebalo je učiti napamet, pa su oni učili napamet. Ono što se promijenilo jest to da je disciplinski okvir pao pa pomanjkanje motivacije u djece više nije maskirano. Da bi se djeca motivirala potrebno ih je poticati da budu aktivnija i to tako da bude manje predavanja, a više prenošenja znanja u obliku praktičnih radova, jer pasivnost i nemotiviranost idu zajedno. Hitno je potrebno izvući djecu iz letargije!“ Kako, dakle, najmlađima prenijeti želju za učenjem, a malo starijima želju za zalaganjem u školskom radu? Psihopedagoginja Brigitte Prot pokazala nam je ključeve koje će svaki roditelj moći koristiti i prilagoditi svojoj osobnosti i obiteljskoj kulturi. Da bi pomogli svojoj djeci u učenju, dakle, u odrastanju, roditelji moraju potpuno prihvatiti svoju ulogu odraslih i onih koji će svojoj djeci ukazivati na put koji trebaju slijediti. To je ono što njihova djeca očekuju od njih da bi mogla s povjerenjem učiti i da bi u tome našla zadovoljstvo. Svaka dob ima svoje prioritete i zato smo ovo izlaganje podijelili u tri dijela: na niže razrede osnovne škole, zatim na više te na srednju školu. Izgraditi mostove između škole i kuće Polazak u osnovnu školu važna je etapa u odvajanju djece od roditelja. Da bi počelo učiti i razvijati svoju autonomiju dijete se mora osjećati sigurnim. Nemogućnost nalaženja svog mjesta u školi glavni je izvor nemotiviranosti djece koja ne osjećaju da ih se tiče to što uče. Taj se fenomen pojačava s prelaskom u više razrede osnovne škole, ali nastaje upravo u nižima. Da bi to izbjegli, roditelji i nastavnici moraju nastojati izgraditi mostove između škole i kuće, između onoga što se uči u školi i svakodnevnog života. Ti prijelazi pomažu školarcu da pronađe smisao stečenim znanjima. Izrada kolača može postati prilikom da se na ludički način pristupi učenju množenja, a šetnja šumom pomaže da se istražuje svijet kukaca. Dijete se tako na poznatom terenu osjeća sigurnim, stimulira se njegova znatiželja, a emocije nalaze svoje mjesto u učenju. Zadovoljstvo se izgrađuje putem primjera i iskustva. Jedna je od velikih stečevina nižih razreda osnovne škole stjecanje autonomije. To podrazumijeva praćenje napredovanja djeteta, poštujući etape njegova razvoja. Ali potrebno je da i dijete to želi. Roditeljima je u interesu da ne odgovore odmah na djetetova pitanja kako bi kod njega potakli želju za djelovanjem. Također mogu odgoditi kupnju neke igračke, ne pisati zadaće umjesto djeteta kad mu nešto ne ide niti mu predlagati aktivnosti čim se ono počne dosađivati. Napokon, mogu naučiti dijete da sve češće radi samo. Umjesto da za njega pribavljaju dokumentaciju za njegov referat, bit će bolje da mu roditelji naznače gdje i kako to tražiti. To podrazumijeva da dijete nauči prihvatiti da njegov rezultat ne bude savršen. Četiri oblika samopouzdanja Učiti znači preuzeti neke rizike: ne razumjeti, pogriješiti, biti predmetom podsmjeha... Zbog toga je samopouzdanje nužno za uspjeh u školi. Postoje četiri tipa samopouzdanja: pouzdanje u vlastitu inteligenciju, u svoja znanja i sposobnosti, u sposobnost donošenja odluke i u sposobnost da se neki zadatak privede kraju. Svako dijete posjeduje barem jedno od pouzdanja na koje se roditelji mogu osloniti da bi u njemu razvilo neko drugo. Primjerice, učenik koji radi, ali čiji rezultati ostaju slabi, može imati povjerenja u svoju inteligenciju, ali sumnjati u svoja znanja. S njime treba raditi tako da sebi osvijesti da je riječ isključivo o metodi rada, a nikad o njegovoj osobi. Na svakom je roditelju da ustanovi koja vrsta povjerenja, radilo se o jednom ili više njih, nedostaje kod njegova djeteta te da poradi na njegovu ili njihovu uspostavljanju. Dijete ima manjak motivacije ako pokazuje polovicu sljedećih znakova tijekom više od tri tjedna: •kaže da ga nastavnik ili nastavnica ne voli (ili da on ne voli nastavnika ili nastavnicu) •odbija da mu netko pomogne iako mu je to potrebno •boli ga trbuh prije nego što pođe u školu i zaboravlja svoje stvari •razočaran je svojim rezultatima •misli da neće uspjeti i traži da ga se razuvjeri •jučer je lekciju znao napamet, a danas je više ne zna •ne voli razgovarati o školi •kaže da nastavnik ili nastavnica suviše viču •ide u prvi razred i žali za vrtićem •ide u četvrti razred i boji se što će biti u petom •nema prijatelja u školi. Prema Psychologies Priredila Marina Suman tema broja aktualno Tema broja: Kvaliteta izobrazbe i zapošljivost broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. 15 www.skolskenovine.hr Kvaliteta izobrazbe i zapošljivost Između “suvišne" teorije i dobre prakse Praktične vještine usvojene tijekom naukovanja u obrtničkoj radionici od presudnog su značaja za kvalitetno obavljanje posla u izučenom zanimanju i poslodavci, ukoliko postoji prilika, vrlo rado zapošljavaju učenike koji su kod njih bili na naukovanju. Međutim, najveća boljka obrtničkog obrazovanja je nedovoljna pedagoško-metodička osposobljenost nastavnika strukovnih predmeta H rvatska obrtnička komora (HOK), u suradnji s Europskom zakladom za obrazovanje (ETF), organizirala je u srijedu, 17. studenoga 2010. u Kongresnom centru Hypo Expo u Zagrebu konferenciju pod nazivom Kvaliteta izobrazbe i zapošljivost. Bilo je to završno izvješće o projektu kojemu je Hrvatska obrtnička komora protekle dvije godinu dana bila nositeljicom, a financirala ga je Europska zaklada za obrazovanje. Projekt pod nazivom Povezanost kvalitete strukovne izobrazbe za obrtnička zanimanja i zapošljivost proveden je u tri faze, a istraživanjem provedenim među učenicima, zaposlenicima i poslodavcima htjelo se ispitati kako kvaliteta strukovne izobrazbe utječe na zapošljivost osoba koje su završile obrazovanje za obrtnička zanimanja. Dobiveni su brojni važni podatci o kvaliteti strukovnog obrazovanja, primjerice o motivima za izbor zanimanja pri upisu u obrtničku školu, o uvjetima za izvođenje nastave u školi i obrtničkoj radionici, o kvaliteti izobrazbe sa stajališta učenika i zaposlenih Pripremio Ivan Rodić osoba, o odnosu teorijske i praktične nastave u programima za obrtnička zanimanja, o načinima traženja posla i teškoćama pri zapošljavanju te procjeni osposobljenosti učenika koji su završili programe izobrazbe za obrtnička zanimanja od poslodavaca... Strukovnom obrazovanju središnje mjesto u EU Među ostalim, rezultati su pokazali da su praktične vještine usvojene tijekom naukovanja u obrtničkoj radionici od presudnog značaja za kvalitetno obavljanje posla u izučenom zanimanju, kao i da poslodavci, ukoliko postoji prilika, vrlo rado zapošljavaju učenike koji su kod njih bili na naukovanju. Ti su rezultati bili predmetom rasprave na spomenutoj konferenciji, odnosno na okruglom stolu na kojemu su sudjelovali predstavnici gospodarstva, strukovnih škola, Hrvatske obrtničke komore, područnih obrtničkih komora, mjerodavnih ministarstava i ostalih institucija i partnera koji su uključeni u provedbu obrazovanja za obrtnička zanimanja, a kao posebni gosti konferenciji su nazočili... - Svjetsko gospodarstvo suočeno je s brzim i naglim tehnološkim razvojem, što zahtijeva i veće ulaganje u izobrazbu kvalificirane radne snage. Gospodarstvo razvijenih zemalja Europe ulaže znatna sredstva u razvoj ljudskih potencijala, kako bi se njima povećala konkurentnost i zapošljivost. Stoga je strukovno obrazovanje dobilo središnje mjesto u europskoj politici. Srednje strukovno obrazovanje jedno je od najvažnijih dijelova odgojno-obrazovnih sustava svake države, jer povezuje gospodarstvo i obrazovni sustav. Zbog toga se i hrvatski obrazovni sustav mora prilagoditi obrascima sustava za koji se zalaže Europska Unija. Stoga bismo svi zajedno morali preuzeti odgovornost za svoj dio posla u zajedničkom projektu kojem se zna konačan cilj: povećanje kvalitete u stjecanju vještina, znanja i kompetencija mladih ljudi koji bi trebali postati katalizatori razvoja hrvatskoga gospodarstva - istaknuo je u pozdravnoj riječi potpredsjednik Hrvatske obrtničke komore Vlado Crkvenac. Školske radionice slabo opremljene? Ivan Herceg, lokalni stručnjak na spomenutom projektu, koji je na konferenciji iznio rezultate istraživanja, objasnio je da su ciljevi projekta bili ispitati kako kvaliteta strukovne izobrazbe utječe na zapošljivost osoba koje su završile neke od programa jedinstvenog modela obrazovanja za obrtnička zanimanja te na temelju dobivenih rezultata dati eventualne preporuke mjera za povećanje kvalitete strukovne izobrazbe. Zadatci projekta bili su sljedeći: ispitati percepciju učenika o kvaliteti izobrazbe, ispitati postignuća i procjenu vlastitog uspjeha učenika (dakle, neovisno o uspjehu koji su postigli u školi na temelju formalnog ocjenjivanja u školskim radionicama ili u radionicama kod obrtnika), nadalje, prikupiti podatke o zapošljavanju, ispitati percepciju kvalitete vlastite izobrazbe sa stajališta zaposlene osobe, analizirati prikupljene podatke s obzirom na utjecaj kvalitete izobrazbe na zapošljivost i rad u struci, dati eventualne preporu- tema broja aktualno 16 www.skolskenovine.hr ke na temelju dobivenih rezultata te organizirati konferenciju na kojoj će se diseminirati rezultati projekta i preporuke. Jedno od prvih pitanja u anketi odnosilo se na učeničku procjenu kvalitete praktičnog dijela naukovanja u školskim radionicama i radionicama kod obrtnika. Valja odmah reći da je prosječna učenička ocjena kvalitete praktične nastave u školskoj radionici i u obrtničkim radionicama otprilike podjednaka, s time da je od devet elemenata koji su ulazili u procjenu (od učenika) - opremljenost radionice, zanimljivost nastave, upute za rad, pohvale i poticaji, spremnost za pomoć, upute za poboljšanje rada, različitost metoda i rad po narudžbi te stručnost stručnog učitelja njih osam ocijenjeno za nijansu boljima u radionici kod obrtnika, a tek su različitost metoda i rad po narudžbi u školskoj radionici zaslužili bolju ocjenu od obrtničke radionice. Najveća razlika u ocjeni odnosi se na opremljenost radionica, što se, prema Hercegovim riječima, moglo i očekivati, jer je opće poznato da su školske radionice lošije opremljene nego obrtničke radionice. broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Tijekom rada konferencije Majstori bolji od učitelja Vlado Crkvenac Ono što je, međutim, neočekivano, jest rezultat rada stručnoga učitelja u školi i stručnoga učitelja u obrtničkoj radionici ispada, prema anketi, dakle prema percepciji učenika, da je majstor stručni učitelj u obrtničkoj radionici bolji od stručnoga učitelja u školi. Herceg u tome ne vidi ništa loše - da su, naime, majstori u obrtničkim radionicama tako stručno potkovani - i u tome vidi zasluge i Hrvatske obrtničke komore koja je sredinom devedesetih godina uvela polaganje majstorskih ispita u kojima je jedno od središnjih mjesta bila radna pedagogija, koja je kandidatima omogućila da stječu osnovna znanja iz didaktike, pedagogije, razvojne psihologije i drugih pedagoško didaktičkih područja, pri čemu je poseban naglasak stavljen upravo na metodiku rada u obrtničkim radionicama. Time je, naglašava Herceg, postignut značajan napredak u radu u obrtničkim radionicama, a to se vidi i iz ove ankete. U sklopu ovoga projekta pokušala se raditi i evaluacija po područnim obrtničkim komorama, odnosno po županijama, pri čemu je najveći koeficijent, odnosno najveći indikator kvalitete - solidna četvorka - zabilježen u ocjenama učenika iz Bjelovarsko-bilogorske županije, dok je najlošija ocjena za ukupnu kvalitetu praktične nastave - mršava trojka - zabilježena u Varaždinskoj županiji. Teoretska nastava - ni korisna ni potrebna?! Kad su, pak, ocjenu kvalitete praktičnog dijela naukovanja davali isti ti ispitanici, ali sada u drugoj fazi nakon što su se zaposlili, ispada da je čak 73,20 posto njih kvalitetu stručne izobrazbe ocijenilo vrlo dobrom ocjenom, što zapravo korespondira s procjenom učenika iz prve faze. Na pitanje što im najviše koristi za obavljanje posla, većina novozaposlenih ispitanika - čak 67,59 posto - odgovorila je da su to znanja, vještine i navike koje su stekli u obrtničkoj radionici. Tim odgovorom, ističe Herceg, potvrđeno je zapravo ranije mišljenje da rad u obrtničkoj radionici najviše pridonosi kvaliteti strukovne izobrazbe. S druge strane, zabrinjavajući je podatak ipak da teorijska nastava, prema mišljenju novozaposlenih osoba, nema gotovo Ivan Herceg nikakvog utjecaja na kvalitetno obavljanje posla, ili točnije rečeno tek 1,85 posto novozaposlenih osoba u obrtništvu smatra da im teorijsko znanje usvojeno u školi Kristina Škaler koristi u obavljanju posla, što je podatak koji, prema Hercegovim riječima, svakako zavrjeđuje podrobnije istraživanje. Vrijedi također istaknuti da su i poslo- davci u većini (62 posto), koji su također sudjelovali u istraživanju, kvalitetu praktičnog dijela naukovanja ocijenili vrlo dobrom, pa čak i izvrsnom ocjenom. Sličnom ocjenom poslodavci su ocijenili i meke vještine zaposlenika - odnos prema radu i drugim zaposlenicima - za koje poslodavci smatraju podjednako važnima za kvalitetno obavljanje posla kao što su to i tvrde vještine, odnosno stručno znanje i vještine potrebni za obavljanje posla. Pritom valja reći da su te meke vještine pretežno usvojene tijekom obavljanja praktičnog dijela naukovanja u obrtničkim radionicama, gdje su se učenici nalazili u realnim radnim uvjetima, napominje Herceg, u kojima nijedan poslodavac ne može dopustiti ne- Problem je, međutim, kvaliteta praktične nastave - negdje će učenik u tek 300-400 sati steći sve vještine i kompetencije za koje mu u nekoj drugoj radionici ne će biti dovoljno ni onih 2600 sati! Davor Škiljan, ravnatelj Srednje strukovne škole Samobor Problem je kvaliteta, a ne broj sati praktične nastave Kad je riječ o povezanosti škole i svijeta rada, kao i o suradnji s gospodarstvenicima, možda smo malo pretjerali kad smo se počeli baviti time ima li u obrazovanju i osposobljavanju obrtnika previše stručno-teoretske, a premalo praktične nastave, ili obratno. Prema postojećem nastavnom planu, u trogodišnjim obrtničkim zanimanjima na općeobrazovne predmete otpada 854 sata i to su sve odreda predmeti koji će učenicima biti potrebni za buduće zanimanje - hrvatski jezik, strani jezik, povijest, etika... Tu je zatim stručno-teoretska nastava, s ukupno 880 sati, i na kraju praktična nastava s 2600 sati, od čega se 1800 sati održava u radionici kod obrtnika, dok se ostali dio izvodi u školskoj radionici. Smatram da je to savršen odnos između općeobrazovnih i stručno-teoretskih predmeta s jedne strane i praktične nastave s druge strane i da tome ne treba ništa dodati ni oduzeti. Vaclav Klenha, viši stručnjak za razvoj ljudskoga kapitala, Europska zaklada za obrazovanje (ETF) Gospodarska kriza i strukovno obrazovanje U ovome trenutku krize pitanje kvalitete strukovnog obrazovanja i izobrazbe postaje još važnije s obzirom na tržište rada i mogućnost zapošljavanja i tome pitanju škole, vlade, obrtničke komore i drugi socijalni partneri svuda u svijetu posvećuju sve više pozornosti. Ovakve analize nisu česte ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama svijeta, međutim potrebne su jer njima škole dobivaju novu ulogu, a to je praćenje učenika nakon završetka školovanja, da se vidi koliko su uspješni u zapošljavanju. Ovo istraživanje koje je provela Hrvatska obrtnička komora ukazala je na tri aspekta školovanja za obrtnička zanimanja: važnost prakse koju prolaze učenici strukovnih škola, zatim važnost kompetencija strukovnih učitelja i njihove mogućnosti i sposobnosti da potrebno znanje i vještine prenesu svojim učenicima te, treće, istraživanje je pokazalo koliko je važan dijalog između škola i poduzeća, odnosno između obrazovanja i gospodarstva. Europska zaklada za strukovno obrazovanje provodi i neke druge aktivnosti u suradnji s hrvatskim partnerima, kao što je, primjerice, radionica o suradnji izme- đu obrazovnog i gospodarskog sektora, koja je organizirana u lipnju ove godine nakon koje je izrađena i posebna studija o suradnji obrazovanja i gospodarskoga sektora. Druga naša glavna aktivnost tijekom ove godine odnosila se na promatranje procesa pristupanja iz perspektive Hrvatske, pri čemu je naš glavni zadatak bio da analiziramo područja poput strukovnoga obrazovanja, zapošljavanja i socijalne uključenosti. Naš bi osvrt na situaciju u Hrvatskoj trebao biti gotov početkom sljedeće godine kada planiramo organizirati poseban sastanak na nacionalnoj razini u Zagrebu na kojem bi se sva ta pitanja razmotrila i usvojili potrebni zaključci. Mirela Lekić, zamjenica šefice za Odjela obrazovanje HOK-a Škola i gospodarstvo - partneri Škola i gospodarstvo moraju biti partneri, pri čemu škola ima svoju ulogu, a gospodarstvo, u ovome slučaju obrtništvo, svoju. Od svih partnera očekuje se da kvalitetno rade težeći zajedničkom cilju, jer je to jedino jamstvo da tema broja aktualno broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Izbor zanimanja i razvoj karijere Konferencija Kvaliteta izobrazbe i zapošljiovst komunikativnost u odnosu s mušterijama ili bilo kakav loš odnos prema radu i drugim zaposlenicima. Iz ovoga bi, kaže on, trebalo izvući zaključak da bi pri doradi ili izradi novih programa za obrtnička zanimanja trebalo povesti računa i o tim mekim vještinama, kako u praktičnom dijelu naukovanja tako i u stručno-teorijskom dijelu školovanja. Praksa važnija od teorije Kad je riječ o stručno-teorijskoj nastavi, tražilo se od učenika da procijene je li ta nastava primjerena njihovoj dobi. Odgovor je vrlo zanimljiv, zapravo logički proizlazi iz prethodnih učeničkih stavova o teorijskoj nastavi: gotovo 70 posto učenika smatra da ta nastava nije primjerena njihovoj dobi, što također upućuje na potrebu dubljeg istraživanja zašto je tome tako, je li riječ o neodgovarajućim sadržajima ili, pak, o neodgovarajućoj metodičkoj realizaciji te nastave. Zanimljivo je, međutim, da na pitanje misle li kako im je teorijska nastava ipak korisna za zanimanje koje će obavljati, gotovo 60 posto ispitanika odgovara potvrdno, no svejedno još je mnogo onih (oko 40 posto) koji smatraju da im ta nastava nije korisna ni potrebna za zanimanje za koje su se školovali. U gotovo istom postotku kreću se i odgovori učenika o tome misle li da je teorijska nastava preopterećena (42,42 posto), odnosno da nije preoptere- 17 www.skolskenovine.hr ćena nepotrebnim gradivom (57,58 posto), pa bi i to svakako zasluživalo podrobnije istraživanje da se vidi što to opterećuje učenike i što je objektivno suvišno, ako jest, u toj nastavi. Kada se te iste učenike pitalo što im je važnije za njihovo zanimanje - teorijska ili praktična nastava - tada se najveći dio njih, čak 96,74 posto, opredijelio za praktičnu nastavu. A s kakvim teorijskim znanjima učenici uopće dolaze iz škole i kakvo je o tome mišljenje poslodavaca? Čak 55 posto njih smatra da je to znanje vrlo dobro. Međutim, poslodavci su, smatra Herceg, ocjenjivali samo stručno-teorijska znanja koja su u neposrednoj vezi s praktičnim radom. Kad je, pak, riječ o izboru zanimanja i razvoju karijere učenika, tada u Hrvatskoj prevladava mišljenje da se učenici upisuju u obrtničke škole uglavnom zbog toga što se nisu mogli upisati u neko drugo, bolje zanimanje ili neku drugu atraktivniju školu, za koju se traži bolji uspjeh u osnovnoj školi. Međutim, rezultati ovog istraživanja demantiraju takvo mišljenje, jer se iz učeničkih odgovora vidi da su zapravo glavni motivi izbora nekoga obrtničkoga zanimanja bili brza zapošljivost (45,76 posto) i dobra zarada (42,67 posto)! Ipak, nešto više od 17 posto učenika tvrdi da su odabrali dotično obrtničko zanimanje, jer se nisu uspjeli upisati u neku drugu školu, a tu je i oko osam posto onih koji izjavljuju da su to učinili zato što se većina njihovih prijatelja odlučila za to zanimanje. Ako se tome pridodaju i odgovori na pitanje žele li se nakon završetka izobrazbe dalje obrazovati, pri čemu čak 30 posto učenika odgovara negativno, kao i na pitanje ako se žele obrazovati što bi odabrali - majstorski ispit, studij ili prekvalifikaciju – pri čemu se opet više od četvrtine učenika (25,22 posto) opredjeljuje za prekvalifikaciju, proizlazi iz ankete da je praktično četvrtina učenika - zalutala u obrtničke škole. Cjelokupno ovo istraživanje i rezultati dobiveni anketiranjem učenika, zaposlenika i poslodavaca daleko nadmašuju ograničeni prostor u novinama, da bi se stvorila konačna slika stanja obrtničkog obrazovanja u Hrvatskoj, o tome će, vjerojatno, biti još dosta govora i u mjerodavnim ministarstvima i u komorama kao i drugim tijelima vezanima za obrtničko obrtničko obrazovanje, a za ovu prigodu možemo samo letimice navesti neke najzanimljivije podatke dobivene istraživanjem kako bi se ta slika zaokružila u njezinim najbitnijim crtama. Kako do zaposlenja? će i uspjeti u svome poslu. Što se tiče praktične nastave, nekada je na nju otpadalo puno više sati i naši obrtnici, odnosno poslodavci i dalje bi željeli da je praktične nastave mnogo više. Pa, i ovo je istraživanje pokazalo da desetak posto učenika smatra da bi trebalo više praktične nastave, a doslovce nijedan nije izjavio da je ima previše. Lizzi Feiler, stručnjak za razvoj ljudskoga kapitala, Europska zaklada za obrazovanje (ETF) Nema gotovih recepata Kad je riječ o primjerima dobre prakse u Europi, moram reći da ne postoji jedan jedinstveni model praktične nastave u Europi, nego više različitih modela stručne prakse. Na temelju svoga dugogodišnjeg iskustva mogu reći da svi ti primjeri mogu poslužiti kao inspiracija, ali nipošto kao jedan kruti obrazac kojega se svi trebaju pridržavati. Kao primjer dobre prakse navest ću primjer praktične nastave u Australiji i Italiji. Riječ je, naime, o vrsti ugovora o radu koji sadrži elemente nastave u školi, ali i praktične nastave u radionicama. Postoje drugdje i modeli koji su prvenstveno usmjereni na školu, odnosno na školsku edukaciju, sa samo nekim elementima koji se odnose na obavljanje praktične nastave u radionicama. Kad je riječ o praktičnoj nastavi, postoje, zapravo, problemi zajednički mnogim državama diljem Europe. Jedan je od najvećih spremnost stručnih učitelja, odnosno poduzeća da uopće uzmu u naukovanje takve učenike, što je potaknulo vlade i ostale socijalne partnere da zajedno sa zavodima za zapošljavanje i u suradnji s poduzećima pokušaju osmisliti sustav praktične nastave kroz, primjerice, sufinanciranje dijela te nastave od države. Ivan Šutalo, v. d. ravnatelja Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih Što znači biti kompetentan? Po mome mišljenju, središnje pitanje odgojno-obrazovnoga procesa u obrazovanju za obrtnička zanimanja i uopće u strukovnom obrazovanju jest kompetentna osoba. Što danas znači biti kompetentan? S jedne strane to znači biti spreman izići na tržište rada, a s druge strane to uključuje i spremnost za nastavak školovanja. Pitanje kompetentnosti treba promotriti s različitih strana: s jedne strane imamo želje ili potrebe osobe, pojedinca, u ovome slučaju učenika, a kasnije budućeg radnika - kako on vidi obrazovanje za određenu kvalifikaciju, kakvu perspektivu u tom zanimanju vidi za sebe, što očekuje od kvalifikacije koju želi završiti? S druge strane imamo poslodavca koji - kao što su to pokazale različite ankete, a i svakodnevno smo u prigodi vidjeti u neposrednom okružju također ima stavove i mišljenje o tome što je kompetentna osoba, što očekuje od osobe koju želi zaposliti na određenoj vrsti posla, kakva je vizija poslodavca u okružju u kojemu se nalazi, posebice danas kad granice nestaju i kad sve postaje jedno globalno tržište. Zato je po mome mišljenju suvišno govoriti samo o praktičnoj nastavi, jer je ona samo dio procesa i najvećim dijelom vodi tek stjecanju vještina. Zanemarivanje ostalih sastavnica može dovesti do izgradnje društva koje ne će biti dovoljno kompetentno. Hrvatska je relativno malo društvo, svega 4,5 milijuna stanovnika, koji će morati odraditi sve ono što u nekoj državi odrađuje 300 milijuna ljudi. Pojedinac u takvom malom društvu kao što je hrvatsko mora sve znati, stoga tijekom školovanja mora dobiti temelje struke koje je kasnije lako nadograđivati u skladu s potrebama koje donosi novo vrijeme. Tako, recimo, gotovo 50 posto učenika smatra vrlo izglednom mogućnost zapošljavanja u roku šest mjeseci nakon završetka škole, 70 posto njih posao je počelo tražiti odmah nakon položenoga završnoga ispita, i to uglavnom preko Zavoda za zapošljavanje (53,50 posto), a velik ih je broj (29,70 posto) posao tražio osobnim kontaktom s poslodavcem. Međutim, samo ih je 31,76 posto i našlo posao, vrlo ih malo (5,88 posto) radi povremeno, a ostali (62,35 posto) još nisu našli posao, što i ne čudi ako se zna da je istraživanje provedeno u vrijeme gospodarske krize u svijetu i u Hrvatskoj koja je za posljedicu imala i porast nezaposlenosti. Od onih, pak, koji su pronašli posao većina (68,52 posto) našlo ih je posao u zanimanju za koje su se školovali, dok su se drugi zapošljavali na drugim poslovima. Zanimljivo je, recimo, i to da je 32,41 posto naučnika posao našlo kod poslodavca kod kojega su bili na naukovanju, i to dobrim dijelom (56,48 posto) na neodređeno vrijeme. Zanimljivo je isto tako da većina novozaposlenih naučnika (85,19 posto) izjavljuje da ih poslodavac nije pitao za ocjene u školi, a mnoge poslodavce (79,63 posto) nije zanimala ni ocjena koju je učenik dobio na praksi. U 86,38 posto slučajeva poslodavci provjeravaju praktične vještine kandidata prije odluke o zapošljavanju. Konačnu odluku o zapošljavanju (na neodređeno) poslodavci često donose nakon odrađenog probnog roka. Pokazalo se isto tako da poslodavci vrlo rado zapošljavaju osobe koje su bile kod njih na naukovanju (91,91 posto). Osim iznesenih podataka, navedenim projektom dobiveni su i brojni drugi podatci koji će poslužiti kao dobra stručna podloga za sustavnije osmišljavanje razvoja i unaprjeđivanja strukovnog, odnosno obrtničkog obrazovanja u Hrvatskoj. 18 www.skolskenovine.hr Za većinu nastava - dosadna Druga važna tema koja je bila predmetom rasprave na ovoj konferenciji obuhvatila je metodičko osposobljavanje nastavnika struke, o čemu je referirala Kristina Škaler, asistentica za metodiku strukovno-teoretske nastave na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i koordinatorica praktične nastave u Strojarskoj tehničkoj školi Fausta Vrančića. Ona je spomenuto istraživanje i podatke koji su njime dobiveni analizirala iz školskoga kuta, stavivši pod lupu kvalitetu nastavnika strukovno-teorijske nastave i stručnih učitelja praktične nastave. Dobivene rezultate usporedila je s mišljenjem učenika tehničke četverogodišnje škole u programu strojarski tehničar i računalni tehničar u strojarstvu koji praktičnu nastavu imaju u istoj radionici i s istim stručnim učiteljima koje imaju neka anketirana zanimanja iz projekta (alatničar, automehaničar, tokar, vodoinstalater). Komparacija i analiza podataka, prema njezinim riječima, ukazuje na nedovoljno pedagoško-metodičko osposobljavanje nastavnika struke. Prema dobivenim rezultatima, više od 65 posto i jednih i drugih učenika smatra da je školski praktikum u kojem se održava praktična nastava jako dobro ili dobro opremljen. Učenici su taj zaključak mogli kvalitetno usporediti s obrtničkim radionicama i tada nije potrebno napadati školsku instituciju da nema ni minimalne uvjete za izvedbu praktične nastave, upozorava Škaler, uz napomenu da je u zadnjih osam godina otvoreno nekoliko desetaka centara za nove tehnologije za različite struke, tako da postoji dovoljno prostora i opreme za iskorištenje postojećih prostora i daljnje stručno usavršavanje učenika, obrtnika i nastavnika struke. Što mora znati dobar učitelj? Gdje je onda problem? Možda u činjenici da 33,18 posto u obrtničkim i čak 59,64 posto učenika u četverogodišnjim strukovnim školama (ma koliko malen spomenuti uzorak bio) smatra da je na praktičnoj nastavi u školskom praktikumu dosadno ili ni zanimljivo ni dosadno - što je alarmantno za način izvedbe nastave i atmosfere na satu za koju je odgovoran nastavnik struke, upozorava Škaler. Isto tako, 22,54 posto učenika u obrtničkim i čak 59,64 posto u četverogodišnjim strukovnim školama izjavilo je da nikad, rijetko ili ponekad stručni učitelj u školskom praktikumu daje jasne ili precizne upute, što ukazuje na metodičku nekvalitetnu izvedbu nastave. Zabrinjavajuće je također da je više od polovice ispitanih učenika izjavilo da ih nikad, rijetko ili ponekad stručni učitelj pohvaljuje ili potiče. Također je zabrinjavajuće da više od tri četvrtine uče- Frizeri na praksi (Izvor: Srednja strukovna škola Samobor) aktualno tema broja nika u četverogodišnjoj školi smatra da ih stručni učitelj nikad, rijetko, ponekad upućuje u to kako mogu poboljšati svoj rad, a tek nešto manji broj, ali ipak dosta velik (63,15 posto), također u četverogodišnjim školama, smatra da se stručni učitelj u školskom praktikumu nikad, rijetko ili ponekad koristi različitim metodama rada. - Stručni učitelj kao organizator nastavnog rada treba učenika osposobiti i upućivati na principe pravilnog uvođenja, na radnu motiviranost, entuzijazam i radne navike, vremensko planiranje i profesionalnosti. On mora uskladiti svoje nastavne metode i sadržaj s uzrastom učenika. Visoka postignuća nastavnici postižu primjenom odabranih metodičkih umijeća. Svjetska su istraživanja od 1985. godine usmjerena na analizu nastavničkih umijeća to jest mikroanalizu nastavnog sata ili treninga, čime se u Hrvatskoj za područje metodike struke nitko ne bavi - tvrdi Škaler, uz napomenu da je obrazovanje onakvo kakva je i sama metodika, a ona je po svemu sudeći u mnogim strukama tek u začetcima ili je uopće nema. Omalovažavanje metodike Istraživanja i analize koje se provode u Hrvatskoj od 1996. do danas pokazuju, naime, da osposobljavanje nastavnika strukovno teorijske i praktične nastave za odgojno-obrazovni rad u školama nije učinkovito. Škaler pritom navodi zanimljive podatke prikupljene anketom na Metodičkom praktikumu strukovno - teorijske nastave od polaznika Tečaja pedagoško-psihološke izobrazbe na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Prema toj anketi svi su polaznici potpuno svjesni pedagoških ciljeva i očekivanih ishoda, pažljivo vode brigu o učeničkim potrebama, sposobnostima, interesima, motivaciji i kontekstu nastavnog sata. Apsolutno smatraju da su nastavne aktivnosti primjerene pedagoškim ciljevima i očekivanim ishodima, služeći se pri tom najčešće metodom frontalno- predavačkom. - Iznimno loši pokusni satovi polaznika pokazuju preveliku samouvjerenost u kvalitetno izvođenje nastavnog sata. Umanjuju važnost metodičkog oblikovanja nastavnog sata i ne uviđaju korisnost pedagoških i psiholoških istraživanja i teorija već traže gotova rješenja za vođenje i upravljanje učenicima - naglašava Škaler. Ravnatelji ističu, da su neki nastavnici sve manje pozitivno usmjereni, pa sve češće školu shvaćaju samo kao učilište u kojem su oni jedino predavači prenositelji znanja. Čest je slučaj da u strukovnim školama, kako je to pokazalo istraživanje koje je provela Olga Lui 2005. godine, stručno-teoretske i praktične sadržaje predaju vanjski suradnici bez metodičke izobrazbe. Metodička se nepripremljenost i nedovoljna osposobljenost dijela broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Elektroinstalater (izvor: Srednja strukovna škola Samobor) nastavnika pokazuje u svim segmentima nastavnog rada. Nekima je problem izraditi pripremu za metodičku jedinicu, drugima je problem zainteresirati učenike, strukturirati novu građu, efikasno upotrebljavati nastavna sredstva i pomagala. I učitelji moraju učiti! - Postojeći nastavni programi u strukovnom obrazovanju koncipirani su tako da zapravo definiraju zadaće nastavnika, a ne kompetencije učenika i ishode učenja i poučavanja. Jedino ako poznaje i primjenjuje opće didaktičke i specifične metodičke principe usmjerene na učenika, nastavnik struke, strukovno teorijske nastave i stručni učitelj, može uspješno organizirati izvođenje nastave, motivirati i poticati poučavanje i ostvariti kvalitetne ishode učenja. Pored svega navedenog neki od nastavnika struke nikada nisu vidjeli uzoran metodički trening ili sat u svom nastavnom predmetu, niti su pročitali kvalitetan metodički priručnik svoga stručnog predmeta, jer takvih priručnika niti nema. Prema dobivenim podatcima istraživanja i analizi stanja metodičkog osposobljavanja nastavnika struke, vidimo da najviša stručna osposobljenost - kvalitetan inženjer ili majstor u struci - nije sama po sebi dovoljna za pravilno izvođenje suvremene nastave usmjerene na učenike i njihove ishode učenja, jer je nemoguće jednom metodom poučavanja potaknuti sve učenike u grupi ili razredu - tvrdi Škaler, uz napomenu da kod nas zapravo ne postoji jedinstvena metodika za studij svih obrazovnih znanja, nego studij za svako zvanje ima svoju metodiku koja se naziva prema matičnoj znanosti tog studija, npr. metodika matematike, metodika nastave engleskog jezika... Metodika kao kolegij zastupljena je za profesore tjelesne i zdravstvene kulture tri semestra, za profesore engleskog jezika i književnosti četiri semestra, za profesore matematike četiri semestra, a za nastavnike struke tek jedan semestar (35 sati predavanja i 25 sati vježbi). - Dobro poučavanje podrazumijeva nastavnike koji su spremni učiti, koji uče prije i za vrijeme poučavanja, koji usavršavaju oboje, nastavne sadržaje i pedagoška znanja - navodi Škaler misao ekvadorske stručnjakinje za pitanja obrazovanja i socijalne aktivistkinje RoseMarie Torres del Castillo, čiji je članak Bez reforme obrazovanja učitelja neće biti ni reforme obrazovanja, objavljen prije desetak godina u časopisu Napredak, imao snažan odjek među hrvatskim stručnjacima koji se bave istraživanjima u području obrazovanja. Umjesto udžbenika osobni portfolio Metodička osposobljavanja nastavnika, objašnjava Škaler, i danas se suo- čavaju s istim problemima: loša osmišljenost i nepostojanje ishoda, mnogo teoretiziranja i neprimjenjivosti u radnim situacijama nastavnika, predavači s prevladanim pedagoškim znanjem, neredovita održavanja, obuhvaćanje samo malog broja nastavnika, neutjecanje na rezultate učenika. - U 21. stoljeću ne treba težiti za izdavanjem udžbenika već nastavnici trebaju izgrađivati osobni portfolio nastavnika prikupljajući izbor najboljih izvedbi i primjera dobre prakse. Poučavanje na daljinu pokazalo se efikasnim kad je cilj poboljšati ukupno znanje nastavnika, ali je slabo kad je riječ o pedagoškom znanju i metodičkim vještinama - zaključuje Škaler i dodaje kako nije nije potrebno osmišljavati nove načine stručnih usavršavanja kad ima i prostora i već postojećih struktura gdje je moguće izvoditi stručna i metodička suvremena usavršavanja nastavnika. Nakon ovih uvodnih predavanja i predstavljanja rezultata istraživanja, uslijedila je panel-diskusija na kojoj su sudjelovali predstavnici različitih dionika odgoja i obrazovanja za obrtnička zanimanja. U raspravi su bila obuhvaćena četiri područja ili uvjetno rečeno četiri teme: položaj prakse u procesu obrazovanja, osposobljenost i zapošljivost, stručno usavršavanje nastavnika te prilagodljivost kurikuluma kvalifikacijama. Svaki taj dio završio je zaključcima i preporukama. Pojačati ukupno odgojno djelovanje Tako je, među ostalim, rečeno da kvaliteta izobrazbe i u izvanškolskim radionicama utječe na zapošljivost, da je potrebno raditi na osvješćivanju poslodavaca da učenici koji se školuju za obrtnička zanimanja imaju primjeren fond praktične nastave koji se jednim dijelom može tretirati kao stečeno radno iskustvo. Kad je riječ o stručno-metodičkom usavršavanju nastavnika, u raspravi je istaknuto da je nužno intenzivirati stručno-metodičko usavršavanje majstora stručnih učitelja u obrtničkim radionicama, da je nadalje potrebno osigurati uvjete za permanentno obrazovanje i usavršavanje obrtnika poslodavaca, intenzivirati stručno-pedagoško usavršavanje nastavnika u školama te stalno poticati suradnju škola i poslodavaca, a kao trajni cilj nameće se potreba izgradnje dobro opremljenih centara za nove tehnologije koji će svim dionicima toga obrazovanja omogućiti upoznavanje tih tehnologija nužnih za suvremeno obrazovanje u obrtništvu. No, prije i iznad svega nameće se potreba pojačanoga odgojnog djelovanja u najširem smislu riječi kao bi učenici iz obrtničkih škola izišli kao potpuno izgrađene osobe spremne suočiti se sa svim izazovima na tržištu rada i u neposrednom životnom okruženju. savjetnici aktualno broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek Piše Azra Rađenović prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Psihološka istraživanja darovitih Znanstveno zanimanje za darovite obično vežemo uz Lewisa Termana, koji je dvadesetih godina prošlog stoljeća u Americi započeo svoje glasovito longitudinalno istraživanje intelektualno darovite djece. Unatoč zamjerkama u identifikacijskim procedurama, tim istraživanjem dobili smo uvid u karakteristike i razvoj darovitih. Istraživanjem je obuhvatio 1528 djece od četiri do 18 godina i pratilo ih se kroz cijeli život. Za identifikaciju je koristio Stanfor-Binetov test inteligencije, koji procjenjuje verbalne, logičke, matematičke i prostorne sposobnosti. Većina ispitanika je ranije prohodala, čitali su prije škole, učili bez napora, bili su izrazito znatiželjni, boljeg zdravlja, s visokim akademskim sposobnostima. Tada su prvi puta praćeni daroviti do odrasle dobi radi proučavanja prilagodbe i snalaženja u životu. Istraživanjem je dokazano da nadareni nisu „čudaci“ već imaju snažnije razvijene verzije istih atributa kao i prosječni te je naglašena važnost rane obrazovne podrške. U toj skupini nije se pojavio niti jedan briljantan pojedinac, ali rezultati praćenja darovitih nam govore sljedeće: 1950. godine kada su imali u prosjeku oko 40 godina objavili su 67 knjiga (u području prirodnih i društvenih znanosti, umjetnosti), 1400 stručnih članaka, autorizirali su 150 patenata. Termanovo longitudinalno istraživanje pokazalo je da je važno identificirati darovito dijete kako bi ono moglo zadovoljiti svoje potrebe te kako bi imalo i adekvatnu podršku. Francis Galton u knjizi „Nasljeđivanje genijalnosti: uvod u zakone i posljedice“ proučio je stotinu muškaraca istaknutih u povijesti, kao što su Darwin, Bach i Newton, te njihovu braću i sinove. Otkrio je da su 23 posto njihove braće i 36 posto sinova također postali istaknuti, što je mnogo više od omjera u normalnoj populaciji. Galton je zaključio da je genijalnost kolala u obiteljima te da se prenosila genetski. Slično je zaključio i Terman, međutim Winner ukazuje da zaključci koje su iznijeli Galton i Terman nisu zajamčeni. Neki Galtonovi geniji u obitelji nisu imali istaknute članove, primjerice Beethoven, Michelangelo i Newton, pa se pretpostavlja da se genijalnost ne prenosi, već nastaje određenom kombinacijom gena. Ono što se nasljeđuje ne mora nužno biti visoki kvocijent inteligencije, već neki drugi faktori, kao što je na primjer temperament. Osim toga, Istraživanjem je dokazano da nadareni nisu „čudaci“ već imaju snažnije razvijene verzije istih atributa kao i prosječni te je naglašena važnost rane obrazovne podrške visoka nasljednost osobine ne znači da se ta osobina ne može mijenjati, barem u određenoj mjeri. Konačno, nasljeđe se ne mora ispoljiti u identičnom području. B. Bloom je proučavao obitelji s darovitom djecom i uočio da su se roditelji budućih pijanista gotovo uvijek i sami bavili glazbom, aktivno svirajući ili pasivno odlazeći na koncerte i slušajući glazbu kod kuće; roditelji su kod većine inicirali glazbenu poduku. Kod likovne umjetnosti stvari su nešto drukčije; roditelji uglavnom nisu bili sami umjetnici, polovica ih je posjećivala muzeje, četvrtina je umjetnost smatrala vrijednom, a ostala četvrtina nije mnogo cijenila umjetnost. Poruka koju su prenosili djeci bila je samoispunjenje, a ne akademska dostignuća. M. Čudina-Obradović navodi da će količina i vrsta zvukovne okoline kojom su djeca okružena u najranijoj dobi značajno utjecati na stupanj osjetljivosti na muziku, te da većina djece ima određen stupanj sposobnosti koji se može povisiti ako je atmosfera u kući „muzikalna“. Za Rubinsteina će biti zabilježeno: „Još je kao dvogodišnjak u Poljskoj obožavao sve vrste zvukova: tvorničke sirene, pjesme uličnih prodavača, izvikivanje sladoledara.“ Nije uvijek lako s darovitima. Ponajprije, darovitost treba uočiti i prepoznati. Nerijetko se darovitost učenika manifestira u čudnom obliku pa se tako nepažljivom i needuciranom oku darovito dijete može činiti nemarnim, hiperaktivnim, drskim... Naime sve su ovo „nuspojave“ fenomena darovitosti koje nekada mogu izbiti u prvi plan i zasjeniti vrline darovitih. PRAVO Piπe Olivera Marinković dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola Diploma iz inozemstva i polaganje stručnog ispita ? Preddiplomski studij matematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu na Sveučilištu u Mostaru završio sam prije dvije godine, kojim sam stekao 180 ECTS bodova. Nakon završetka, upisao sam diplomski studij, na kojem se stječe još 120 ECTS bodova, te položio sve ispite i obranio diplomski rad. U tijeku diplomskog studija radio sam u osnovnoj školi u Mostaru kao učitelj matematike i imam više od jedne godine radnog iskustva. Budući da sam 1. listopada 2010. godine zasnovao radni odnos u svom mjestu u Republici Hrvatskoj kao učitelj matematike, zanima me mogu li u ovoj školskoj godini polagati stručni ispit s obzirom na to da imam radni staž u struci? Diplomu s preddiplomskog studija sam nostrificirao, a s diplomskog studija imam potvrdnicu koju ću nostrificirati kad dobijem originalnu diplomu. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kojim je propisana djelatnost osnovnog i srednjeg odgoja i obrazovanja u javnim ustanovama u Republici Hrvatskoj donio je Hrvatski sabor, a navedeni zakon i njegove izmjene i dopune objavljeni su u Narodnim novinama brojevi 87/08., 86/09., 92/10. i 105/10., dalje u tekstu: ZOOOSŠ. 19 www.skolskenovine.hr Članak 109. ZOOOSŠ-a propisuje da osoba koja ima odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja i radno iskustvo u zanimanju za koje se školovala dulje od trajanja pripravničkog staža radni odnos na poslovima učitelja, nastavnika i stručnog suradnika zasniva uz uvjet polaganja stručnog ispita (stavak 1.). Osoba iz stavka 1. ovog članka dužna je položiti stručni ispit u roku godine dana od dana zasnivanja radnog odnosa (stavak 2). Osobi iz stavka 1. ovog članka koja ne položi stručni ispit u roku godine dana od dana zasnivanja radnog odnosa radni odnos prestaje istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita (stavak 3.). Međutim, vaš je staž nakon završetka preddiplomskog studija stečen izvan Republike Hrvatske, u drugoj državi - Bosni i Hercegovini. Prema tumačenju br. 78. Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, radni staž ostvaren u tim republikama (bivše SFRJ ) nakon 8. listopada 1991. ne priznaje se kao osnova za ostvarivanje prava iz radnog odnosa, već samo za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja. Slijedom navedenoga u Republici Hrvatskoj trebate odraditi pripravnički staž (godinu dana u skladu sa člankom 108. stavak 2. ZOOOSŠ- a), a nakon završetka pripravničkog staža u roku godine dana položiti stručni ispit (sukladno članku 108. stavak 3. ZOOOSŠ-a). Priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija obavlja se radi zapošljavanja ili nastavka obrazovanja u Republici Hrvatskoj na temelju Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (NN br. 158/03., 198/03., 138/06.) Iz navedenoga proizlazi da ste bili obvezni nostrificirati potvrdnicu s diplomskog studija da biste mogli u Republici Hrvatskoj zasnovati radni odnos na radnom mjestu učitelja matematike sa završenim diplomskim studijem. Ako ste u Republici Hrvatskoj zasnovali radni odnos na radnom mjestu učitelja matematike sa završenim preddiplomskim studijem, tada niste morali nostrificirati potvrdnicu s diplomskog studija nego nostrifikaciju diplome o završenom diplomskom studiju matematike možete napraviti nakon dobivanja diplome. Nakon završenog postupka nostrifikacije diplome, škola od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa - Uprave za financije treba zatražiti promjenu koeficijenta složenosti poslova te vam odrediti koeficijent složenosti poslova za radno mjesto učitelja matematike sa završenim diplomskim studijem. pedagoginja, ravnateljica, Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika (1) Petnaest je godina na snazi bio Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, dokument koji je slijedio potrebe reguliranja tog osjetljivog, ali nužnog područja u obrazovanju. Tijekom svih tih godina javnost je procjenjivala sadržaj, prozivala autore, ukazivala na veću ili manju primjenjivost u nastavnom procesu, ali i kritizirala pojedine odrednice Pravilnika. U nekoliko su se navrata, na različitim razinama, vodile rasprave o potrebama promjena i prilagodbi Pravilnika, o njemu su progovarali stručnjaci, ali i svi zainteresirani. Početkom svake školske godina te su promjene bile najavljivane u tisku, ponekad i iz nadležnog Ministarstva, a često se nagađalo i s izmjenama i dopunama kao mogućem rješenju do donošenja novog. Nekoliko radnih verzija kolalo je u prosvjetnim krugovima, upućivane su primjedbe i prijedlozi, no tek smo 27. rujna 2010. dobili dugoočekivan novi pravilnik, službenog naziva Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi. Dakle, Pravilnik propisuje postupke i elemente vrednovanja učenika, naspram staroga koji je propisivao praćenje i ocjenjivanje učenika, čime je novi usklađen sa strateškim načelima odgoja i obrazovanja postavljenim u Nacionalnom okvirnom kurikulumu. Školsku godinu 2010./2011. započeli smo Pravilnikom iz 1995. godine i tijekom rujna proveli obveze prema odredbama važećeg Pravilnika. Ravnatelji škola ove su školske godine, kao i svake druge, izvijestili učitelje odnosno nastavnike o odredbama ovog pravilnika, o oblicima, elementima i mjerilima praćenja, provjeravanja i ocjenjivanja učenike su izvijestili učitelji, a roditelje razrednici na prvom roditeljskom sastanku. Planiranje i programiranje nastavnih sadržaja i provjeravanje istih provedeno je u skladu sa starim Pravilnikom, pri čemu se poštivao članak 16., koje je utvrđivao obvezne pismene provjere iz hrvatskog jezika, stranih jezika, matematike i informatike, a broj mogućih pisanih provjera vezan je uz planirani godišnji fond nastavnih sati. Sve aktivnosti vezane uz planiranje i programiranje pripremljene su za usvajanje godišnjeg plana i programa rada škole za koji je rok 30. rujna, pa su tako i njegove sastavnice vezane za provjeravanje i ocjenjivanje evidentirane u razrednim knjigama i dnevnicima rada u za to predviđenim prostorima koji zahtijevaju mjesečno planiranje, s obvezom upisa datuma. Stupanje na snagu Pravilnika o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi pretpostavlja i postupanje po njegovim odredbama. S obzirom na vrijeme stupanja na snagu novih odredbi, očito je da ga je teško odmah provesti, jer su godišnji planovi i programi utvrđeni starim Pravilnikom. Prijelaznim i završnim odredbama propuštena je mogućnost pripreme i prilagodbe tijekom školske godine. Moguće rješenje bila bi primjena dijela Pravilnika u prvom polugodištu, odnosno cjelovitog Pravilnika u drugom polugodištu školske godine, a prikladan bi bio i naputak ili tumačenje primjene od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Planiranje i programiranje nastavnih sadržaja i provjeravanje istih provedeno je u skladu sa starim Pravilnikom, pri čemu se poštivao članak 16., koje je utvrđivao obvezne pismene provjere iz hrvatskog jezika, stranih jezika, matematike i informatike, a broj mogućih pisanih provjera vezan je uz planirani godišnji fond nastavnih sati reportaæa aktualno 20 www.skolskenovine.hr Marljivost i E NOVN A S O A ODIN NGER 180 G IVANA RA E CI ŠKOL KAMENI U Ravnateljica Rodek nekoliko je puta tijekom našeg razgovora pohvalila cjelokupni kadar, od stručnih suradnika, nastavnika do domara i kuharice. Svi svaki dan daju sve od sebe, kako bi školu djeci učinili drugim domom, kako bi se mališani radovali dolasku i boravku u školi te uz dovoljnu količinu znanja stasali i odrastali u kvalitetne ljude M jesto Kamenica, smješteno nedaleko od Lepoglave, ima tek 150 stanovnika, dok šire upisno područje - Kamenica, Kameničko Podgorje, Kamenički Vrhovec, Crkovec, Žarovnica i Bedenec, iz kojega gravitiraju učenici ove škole, ima 2000 stanovnika. Školu ove godine pohađa 178 učenika u 13 razrednih odjela, o kojima brinu 34 zaposlenih, od čega 26 nastavnika. Od ukupnog broja učenika njih 41 od prvog do četvrtog razreda nastavu pohađa u područnoj školi Žarovnica, sa četiri učiteljice razredne nastave. Budući da je riječ o maloj školi, nastava se održava u jednoj smjeni od 2005. godine, kad je dograđen školski objekt, iako već postoji potreba za daljnjim proširenjem odnosno nadogradnjom školske zgrade izgrađene 1990. godine. - Broj učenika stagnira, ali se zbog izvođenja suvremene nastave stvorila potreba za dodatnih životnim prostorom. Stoga je u izradi projektna dokumentacija za izgradnju nove sportske dvorane, jer je postojeća, veličine samo 130 četvornih metara, premala za kvalitetno izvođenje nastave tjelesnozdravstvene kulture. Sadašnja bi dvorana, pak, bila preuređena u dvije učionice, kazala nam je ravnateljica Marija Rodek. Zlatni prosjek Učenici su po znanju solidni, što je pokazano državnim ocjenjivanjem učenika četvrtih i osmih razreda, koje je proveo Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje 2008. godine. Tada su učenici iz Kamenice svrstani u zlatni prosjek na državnoj razini, dok su u nekim predmetima bili i izvanprosječni. Redovito sudjeluju na raznim natjecanjima znanja, ponajviše iz matematike, informatike, kemije, biologije te hrvatskog jezika, gdje učenica Darija Posavec osvaja najvrednije nagrade, poglavito u području kajkavskoga pjesničkog izričaja. - Dakako, akademski uspjesi djece izravan su rezultat kvalitetnog rada učitelja. Nastavnički kadar stopostotno je stručno zastupljen i redovito odlazi na sve vrste učiteljskog usavršavanja, bilo da su to informatički tečajevi ili neke druge vrste metodičko-pedagoškog rada. Bez obzira na mjesto održavanja ili troškove, nikada se nije štedjelo na edukaciji nastavnika, govori ravnateljica. Opremljenošću je ravnateljica Rodek zadovoljna. Naravno, cjelokupna je oprema bila nova kada je zgrada tek otvorena, dakle prije 20 godina, pa je s vremenom trebalo nabavljati novija, suvremenija pomagala, ponajprije računala i informatičku opremu. - Srećom, uspjeli smo nabaviti sve što nam je trebalo i nikad nismo oskudijevali u tome. Problem nam jedino predstavlja slaba prometna povezanost. Od 2003. godine imamo status škole s otežanim uvjetima, budući Crtice iz povijesti U Spomenici škole zapisano je: “Povodom Svevišnje odredbe cara Franje I. utemeljena je u Kamenici kao župskom mjestu obćinska seoska škola u prosincu 1830. godine.“ U početku su postojala samo dva razreda, školovanje je trajalo tri godine, iz vjeronauka, čitanja, pisanja i računanja. Godine 1832. sagrađena je drvena školska zgrada, te je od toga vremena namješten stalan učitelj. Prema podacima iz Spomenice, prvi učitelji bio je seoski orguljaš Stančić. Naknadu za svoj rad učitelji su isprva dobivali u naturi (mošt, žito, sijeno, predivo, drva), a samo djelomično srebrnim novcem iz seoske blagajne... Sadašnja školska zgrada otvorena je 27. listopada 1990. godine, koju je posvetio tadašnji pomoćni biskup đakovačkosrijemski Marina Srakić, čime je Kamenica postala prva novoizgrađena i posvećena škola u samostalnoj Hrvatskoj. broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Bernarda Kljunić brine za najmanji razred na školi Ravnateljica Marija Rodek da smo udaljeni od županijskog središta, a učenici većinom putnici. Ipak, zahvaljujući županiji ovog je proljeća uvedena još jedna linija minibusa za učenike do kojih nije mogao doći veliki autobus, pa ne moraju više pješačiti po dva kilometra do prve autobusne stanice kao dosad. Sada minibus ide gotovo do zadnje kuće našega školskog područja. Vježbaonica za hrvatski, informatiku i zadrugarstvo Svi su učenici uključeni u neku od izvannastavnih aktivnosti, a najviše se ponose učeničkom zadrugom, koja postiže vrhunske rezultate i uspjehe gdje god se pojavi. Dosad su sudjelovali na 11 državnih smotri i po kvaliteti svojih proizvoda u samom su vrhu hrvatskog učeničkog zadrugarstva. - Te je naše uspjehe prepoznao i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, koji je prije četiri godine došao sa studentima nama na terensku nastavu, vezanu uz kolegij Učeničko zadrugarstvo. Od tada surađujemo s Učiteljskim fakultetom, kojem smo ustupili zgradu stare škole u trajno vlasništvo. Tamo namjeravaju urediti svojevrstan kampus, gdje bi bili smješteni studenti na terenskoj nastavi u Kamenici. Naša škola, pak, upravo dobiva i službeni status vježbaonice Učiteljskog fakulteta, koji dodjeljuje resorno ministarstvo. Tako će OŠ Ivana Rangera u Kemijske čarolije već tri desetljeća učenicima pokazuje Jadranka Vujić Kamenici postati vježbaonica za hrvatski jezik, informatiku i učeničko zadrugarstvo, s ponosom najavljuje Rodek. Učenička zadruga zove se Korpica i zapravo je nasljednica 80-godišnje tradicije učeničkog zadrugarstva ovoga kraja. Učeničke radove prepoznali su, osim obrazovanog sektora, i u gospodarstvu te turizmu, pa su tako na međunarodnom ekološkom sajmu Eko-etno, koji se održava u Zagrebu, 2005. pleteni cekeri kameničkih zadrugara nagrađeni priznanjem za najbolji vrijedni pojedinačni proizvod na trećoj izložbi proizvoda i usluga ruralnih područja. Uspjesi zadruge, pa i cijele škole zapravo su na ponos cijelog mjesta i širega lepoglavskog područja. Jer, Kamenica živi sa svojom školom, koja je kulturno i društveno središte i pokretač svih kulturnih manifestacija, nositelj i poticatelj svega naprednoga i novoga. - Trudimo se očuvati i stare, tradicionalne zanate. Izrađujemo predmete od slame, košarice, cekere i logožare, koji se rade od močvarne biljke rogoz. Imamo vezilje i povrtlarsku grupu, gdje pretežno učenici nižih razreda brinu o školskom vrtu. Ekološka grupa s dva školska domara brine o okolišu, jer imamo 25 tisuća četvornih metara okoliša i zelenih površina koje treba obrađivati i održavati. U tome sudjeluje cijela škola, pa se razna dežurstva dogovaraju i tijekom ljetnih mjeseci, kada nema nastave. Pedagoginja i defektologinja Nikolina Županić Osim zadruge, učenici su vrlo aktivni u tamburaškom orkestru Biseri, pjevačkom zboru, dramskoj sekciji, literarnoj i novinarskoj sekciji koja izdaje školski list Freska prema Ivanu Rangeru, glasovitom pavlinskom freskoslikaru. Dakako, i sport je uvijek pri vrhu zanimanja. Razred sa samo sedam učenika Ravnateljica Rodek u školi radi od 1971. godine, a zadnjih petnaestak godina na mjestu je ravnateljice, stoga ovaj kolektiv i školu poznaje, kako se kaže, u dušu. Ne misli da se mnogo toga promijenilo u filozofiji škole, jer je pretežito riječ o domaćim učiteljima. - Kamenica je dala dovoljno učitelja za cijelu osnovnu školu, gotovo iz svake kuće ponikao je jedan učitelj, bilo razredne bilo predmetne nastave. Živimo s ovim krajem, mjestom, jedino je nekad bilo mnogo više djece, i 45 po razredu, a radilo se u čak tri odvojene zgrade. Danas OŠ Ivana Rangera ima znatno manje učenika, a uvjerljivo je najrjeđi 3.a razred, koji pohađa samo sedam učenika. Za taj najmanji razred brine učiteljica Bernarda Kljunić, koja priznaje da joj je bilo pomalo neobično s većeg broja djece prijeći na ovakvu obiteljsku, intimnu atmosferu. Ipak, prihvatila je tu situaciji kao izazov, novu radost, jer se više i kvalitetnije može posve- broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. reportaæa aktualno 21 www.skolskenovine.hr kreativnost im je u genima Kuharica Ivanka Težak zadovoljna je što djeca vole sve što im spremi Rad u školskom vrtu Mirjana Posavec učiteljica je razredne nastave i hrvatskog jezika titi svakome učeniku. A za njih onda nema odmora, u šali ističe Kljunić, jer se ne mogu sakriti u masi, već ih se svakoga za mišljenje ili odgovor tijekom sata propitkuje i po nekoliko puta. Zbog svega toga, ali i opće pitomosti ovoga zagorskoga kraja, djeca su vrijedna, marljiva i prije svega poslušna, pa škola ne zna za probleme s međuvršnjačkim nasiljem. Za to je, pak, zaslužna i školska pedagoginja odnosno defektologinja Nikolina Županić. - Ovdje radim tri godine, organiziram razne radionice s djecom, surađujem mnogo i s učiteljima. Konstanta je desetak učenika s određenim teškoćama, najčešće govorno-glasovnim problemima i specifičnim teškoćama u učenju, poput nedovoljno razvijenih radnih navika ili nemogućnosti odnosno neznanja u radu i učenju. Sreća je što nemamo problema s učeničkom disciplinom, pa se može mnogo s njima napraviti. Provodimo i razne programe prevencije, poput prevencije ovisnosti, UNICEF-ova program Stop nasilju među djecom ili druge projekte jačanja socijalnih vještina. A u svemu tome uvelike mi pomaže i kvalitetna komunikacija s roditeljima, objašnjava Županić. Suradnju s roditeljima hvali i ravnateljica Rodek, pa se uprava škole trudi uključiti ih u sve aktivnosti, kako bi bili vrlo dobro upućeni u akademska, ali i odgojna postignuća svoje djece. S druge strane, za sve što mim brojkama i zadacima!? Ivan Štefek zadužen je za kompjutorizaciju škole i predaje informatiku desetak godina. Smatra da je šteta što je taj predmet još uvijek samo izborni. - Morali bismo ga uvrstiti među redovite predmete, jer u našoj školi informatiku pohađaju svi učenici, od prvog do osmog razreda. Najviše ih, naravno, zanimaju igrice, ali se s vremenom zainteresiraju i za ozbiljnije gradivo. Posebno ih upozoravam na opasnosti koje prijete od neopreznoga korištenja interneta, jer često njihovi roditelji nisu svjesni niti znaju Školski informatičar Ivan Štefek Božićna priredba u područnoj školi Žarovnica školi treba može računati na roditelje, od organizacije priredbi i proslava do uređenja školskog vrtića i okoliša, preko fizičke do materijalne pomoći. Možda je još bolja suradnja s lokalnom zajednicom, a ta povezanost svakako pridonosi kvalitetnijem radu učitelja i ugledu škole u mjestu i cijeloj županiji, jer granice škole i učenja dopiru mnogo dalje od ulaznih vrata školske zgrade. - Treba pohvaliti cijeli kolektiv, svi se trude, i više nego što bi trebali, naročito učitelji koji žive u Kamenici, kojima je ovo mjesto i životni i radni prostor, a daju sebe u svim školskim aktivnostima. Matematika ovdje nije bauk Kuharica Ivanka Težak otkrila nam je da djeca vole jesti sve što im se ponudi, naviknuti su na kvalitetnu prehranu u krugu obitelji, a takva se hrana onda kuha i u školi. Možda više preferiraju brzu hranu, poput pljeskavica, ali kuharica to mudro kombinira s raznim varivima i djeca su zadovoljna. Mirjana Posavec učiteljica je razredne nastave i hrvatskog jezika te je možda najzaslužnija što učenici OŠ Ivana Rangera vole književnost, posebno izražavanje u domaćoj kajkavskoj poeziji. Jedna je i od voditeljica učeničke zadruge te kaže da mališane nije bilo teško zainteresirati za kreativni zadrugarski rad, budući da im je marljivost i kreativnost u genima. Dugogodišnji je kemijski čarobnjak u školi Jadranka Vujić, koju smo zatekli kako sa sedmim razredom radi praktične pokuse odjeljivanja sastojaka iz smjesa. Tridesetak godina učenicima predaje kemiju, pokušavajući im na praktičnim primjerima pokazati primjenu kemije u svakodnevnom života. Najvredniji u izradi logožara su (začudo!) muški đaci A uz kolegicu Posavec, i Vujić je voditeljica školske zadruge te vodi sekciju mladih vezilja i sekciju izrade logožara od rogoza, gdje su, začudo, najvredniji i najuporniji muški učenici Petar Cikač, Mihael Rodek i Petar Ježovita. Anton Rodek predaje matematiku i smatra da ovaj predmet djeci treba predstaviti logično i jednostavno, čime se razbija bauk koji prati matematiku od davnina. - U četiri desetljeća staža shvatio sam da se cjelokupna matematika učenicima može prikazati primjerima računanjem do sto. Sva logika, sve zakonitosti mogu se pokazati na jednostavnim zadacima. A za ostale računice ionako imamo i koristimo tehnologiju, računala, zašto ih onda opterećivati gole- kontrolirati što sve djeca rade na mreži. Zato ih moramo educirati u školi. Sve što smo vidjeli učinilo nas je zadovoljnima i sretnima što i u ruralnim hrvatskim krajevima funkcioniraju vrhunske škole. Srećom, ljudi doseljavaju u ovaj kraj i, za razliku od drugih malih ruralnih mjesta u Hrvatskoj, Kamenica ima perspektivu. Samim se time očekuje i lagani porast broja učenika, a gdje je djece tu je i životna radost u porastu. A da je ovo kraj prekrasan za život uvjerit će se svatko tko posjeti Kamenicu, pogleda šumovite brežuljke oko nje i udahne taj kristalno svježi zrak. Tko ne bi djecu volio odgajati u ovakvom rezervatu zdravog života? Branko NAĐ suradnici javljaju aktualno 22 www.skolskenovine.hr UKRATKO OTOK ZADAR Odličja Na 15. SŠNIDOR-u, što se u Zadru održavao pod pokroviteljstvom premijerke Jadranke Kosor, sudjelovalo je 1200 sportaša invalida iz županijskih podružnica HVIDRA-e, a ukupno 252 odličja podijeljena su najboljima. Veliki prijelazni pehar ukupnom pobjedniku Marinku Milošu predao je saborski zastupnik Josip Đakić. U natjecanju bez ijedne primjedbe ili nesportskog ponašanja Trofej fair-playa osvojila je momčad Brodsko-posavske županije. Održana je i humanitarna likovna kolonija koju je vodio Antun Ferbežar Tonča. Jedna od najzapaženijih slika je ona Ivana Golca, prosvjetnog djelatnika i slikara iz Gospića, a sudjelovali su i drugi prosvjetari te članovi DHK, pod geslom Umjetnički izričaj dlijetom, kistom i perom u obrani domovine. Stotinjak radova s likovne kolonije bit će ponuđeno na humanitarnoj aukciji Umjetnošću do ključa istine i slobode 6. prosinca 2010. u Zagrebu. (Fabijan Lovrić) Osnovna škola Josipa Lovretića Uspješan nastup na Šokačkoj riči MEDULIN Vijeća učenika osnovano je u Osnovnoj školi dr. Mate Demarina u Medulinu, u kojem su Ivona, Teidi, Marin, Ema, Ivan, Dominik, Nika i Matej te njihovi zamjenici Ana, Cedric, Šima, Luka, Leonarda, Vedran, Jaqueline i Ivona. Nazvani su Gornji dom, jer misle da će biti pravo i aktivno učeničko vijeće. Mlađi iz Donjeg doma trebali bi učiti od starijih i tako ih jednog dana lakše smijeniti. Na prvom su sastanku glumili odrasle i bavili se stvarima koje se zovu zapisnik, dnevni red, prijedlog rada. Dominika su izabrali za predsjednika, a Ivan je njegov zamjenik. Nakon toga službenog dijela počeli su normalno pričati o tome što bi zaista trebali činiti da ne bi (p)ostali samo fikus zbornice. Tijekom godine razgovarat će o Dječjem tjednu, Mjesecu knjige, Kućnom redu škole, ocjenama za vladanje, razrednim čajankama, školskim izletima, organizirati fešte za Valentinovo, Karneval. Bilježit će i prijedloge ostalih u školi i prenositi ih Učiteljskom vijeću, a i sami će ponešto napraviti. Na drugom su sastanku analizirali napravljeno i čestitali učiteljima njihov Svjetski dan, a oni taj dan nisu ispitivali. Uključili su se i na školske internetske stranice i pretvorili pano pedagoginje u prostor za zidne novine. (Dubravka Kovačević) broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Cilj je priredbe sačuvati od zaborava starinski govor, kao dio tradicijske baštine U čenici Osnovne škole Josipa Lovretića iz Otoka već su šesti put sudjelovali na Šokačkoj riči, održanoj 12. studenoga 2010. u Kongresnoj dvorani hotela Slavonija u Vinkovcima. U programu priredbe pod nazivom Štokavčići predstavili su se interpretacijom slavonskog dijalekta i još jednom slušateljima uspješno dočarali izvorni otočki govor, već zaboravljenu šokačku ikavicu. Tekstove Ive Balentovića, Đuke Galovića, Darije Gongeta, Josipa Lovretića, Anice Valenćik i Marije Vukoja govorili su Gabriela Abramac, Antonijo Bertić, Laura Drnasin, Iva Gluhaković, Josip Lukač, Matea Matanović, Suzana Mišić, Gabriela Peranović, Matea Sunđi, Denis Šalković, Marko Šokčević, Issydora Rossanda Tešić, Tina Ukić, Ivan Brnatović, Nikolina Ilijević, Luka Kovačić, Ivana Tola, Ena Tunjić i Marinela Varzić. Otočki štokavčići na priredbi u Vinkovcima Mentorice su bile Anica Valenćik i Daria Gongeta. Osim Otočana, u programu priredbe sudjelovala su i djeca iz Komletinaca, Vinkovaca, Ivankova, Bošnjaka, Cerića i Retkovaca. Štokavčiće je idejno osmislila i priredbu pokrenula dr. Anica Bilić još 2004. Imenu štokavčića kumovao je Mladen Kušec, a tijekom svih tih godina sve je uspješno organizirala voditeljica štokavčića i autorica tekstova pisanih slavonskim dijalektom Ksenija Petričić. Program Šokačke riči realiziran je pod po- kroviteljstvom Zajednice kulturnoumjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije. Cilj je te priredbe sačuvati od zaborava starinski govor, kao dio kulturne tradicijske baštine toga dijela Hrvatske pa su svi sudionici zaslužili zahvalnost za svoj doprinos održavanju Šokačke riči. Priznanje na suradnji valja odati i učeničkim roditeljima, osobito majkama i bakama, koje su se potrudile da otočki mališani još jednom zablistaju u lijepom i raskošnom šokačkom ruhu. Anica Valenćik Sjećanje na profesoricu Ružicu Juras Pratili te pjesnici u pokoj ZAGREB Emilija u zemlji kotača Afričkim ritmovima desetočlanog bubnjarskog sastava KenKeDenKe, na Interliberu je obilježeno svečano proglašenje pobjednika nagrade za najbolju hrvatsku slikovnicu Ovca u kutiji, koju već šestu godinu zaredom dodjeljuje Knjiga u centru. Kako su odlučili članovi stručnoga žirija Diana Zalar, Darko Macan i Tomislav Tomić, u konačni izbor ušle su slikovnice Kraljevićev san Eveline Rudan i Svena Nemeta, Školice za Tratinčicu Ane Đokić i Tomislava Zlatića, Kako je lijepo sa svim tim životinjama Sanje Lovrenčić i Ivane Guljašević, Čudovišta u Muzeju Stanislava Marijanovića i Priča o Vilmi Špigl Melite Rundek i Dražena Jerabeka, dok je nagrada Ovca u kutiji pripala slikovnici Emilija u zemlji kotača Pike Vončine. Dječji žiri se dvoumio između Priče o Vilmi Špigl i slikovnice, koja je ipak odnijela pobjedu: Plavi Slavuj Maje Brajko-Livaković i Manuele VladićMaštruko. Nagrada publike s uvjerljivo najviše glasova pripala je slikovnici Čudesna kuharica Lize Brljize Sonje Zubović i Marijane Jelić. ŽRNOVO Djeca nose svjetove na dlanu dječji je festival koji po 17. put organiziraju Udruga Hrvatski dječji festival i Ministarstvo obrazovanja. Učenici Osnovne škole Ante Curać - Pinjac iz Žrnova na otoku Korčuli i ove su godine svojim odličnim lirskim pjesmama i likovnim radovima zavrijedili poziv na tu veliku priredbu. U ime organizatora festivala Zorica Klinžić pozvala je sve nagrađene učenike i njihove mentore na susret i razgovor s prosudbenim povjerenstvima koja će uručiti zaslužena priznanja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu. Izabrani radovi učenika su pjesma Ljeto Andre Radovanovića, mentor Ilija Mijatović, i likovni rad Dodir stvarnosti i mašte Tine Graber, mentor Ante Radovanović Bjondo. (A. R. B.) Cijenim Ružicu Juras kao odgajateljicu, poštujem kao čovjeka i zahvalno je priznajem kao jednu od nekoliko učitelja svoga života Ružica Juras, djevojački Bingold rodila se u Krapini 19. veljače 1934., a umrla u Rovinju 12. studenoga 2010. Gimnaziju je završila u Krapini, a studij hrvatskog, njemačkog i ruskog jezika u Zagrebu. U Krapini je neko vrijeme radila kao gimnazijska profesorica. Godine 1965. ona i suprug Zoran, profesor matematike, doseliše se u Rovinj. Od 1984. do 1991. bila je direktorica OOUR-a s nastavom na hrvatskom jeziku Centra za usmjereno obrazovanje, a od 1992. do umirovljenja 1993. ravnateljica Srednje škole Zvana Črnje. Godine 2004. dobitnica je nagrade grada Rovinja za životno djelo. Kad mi je prijateljski glas javio da je umrla profesorica Ružica Juras, osjetio sam prazninu, a zatim su navrli stihovi iz Utjehe kose Antuna Gustava Matoša: Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao [...] U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja još je bila živa, Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva. Jasno vidim tu njenu čudesnu kovrčavu kosu, sijedu već 1975. kad smo kao horda Vizigota krenuli u pohod na sveti brežuljak rovinjske Gimnazije, kosu što je uokvirivala toplo i oblo majčinsko lice i nasmiješene oči što su pune četiri godine praštale naše pubertetske barbarluke. Već smo se tada neodređeno osjećali povlaštenima što nam je sve četiri godine predavala i vrlo određeno zadovoljnima što nas je kao razrednica dvije godine čuvala od svijeta i štitila od nas samih. U to sam doba pružao otpor učenju hrvatskoga jezika vjerujući da će mi uvijek biti dovoljan naš rovinjski srpsko-čakavsko-talijansko-hrvatski jezični čušpajz. Uvijek sam uspijevao izmudrijati dobar odgovor iz lektire bez čitanja izvornih djela, na što sam, poput svake neznalice, bio silno ponosan. Ipak, dubok utjecaj profesorice Juras osvijes- tio sam već na fakultetu, kad su riječi Povratka Dobriše Cesarića (što ih je ona, zajedno s drugim književnim biserjem, neumorno polagala pred nas) počele cvjetati smislom: Ko zna (ah niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje Od tada je prošlo trideset godina. Još učim hrvatski jezik i znam da sam okajao svoje srednjoškolske grijehe, ispravio propuste i obilato nadoknadio nepročitanu lektiru, ali stalno osjećam da sam joj dužan još više i još bolje jer je ustrajno i strastveno žarila svojim pozivom, ne puštajući na nj ni puhor neznanja i nezahvalnosti niti pepeo rutine i odgajateljske ravnodušnosti. Nikad nije doznala koliko njena duhovna djeca čuvaju i dijele njeno nasljeđe. Neka joj to kaže Pobratimstvo lica u svemiru Tina Ujevića: Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe žive tvojim životom. I ono sve što ti bje, ču i što sni gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom. Ružicu Juras cijenim kao odgajateljicu, poštujem kao čovjeka i zahvalno je priznajem kao jednu od nekoliko učitelja svog života. Svjedočim da se na nju ne odnosi upozorenje iz Opomene Antuna Branka Šimića i nadam se da se odazvala pozivu pjesnika: Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde! Neka joj je laka zvjezdana prašina! Boris Drandić suradnici javljaju aktualno broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. IVANIĆ GRAD V Putuj pametnije - živi kvalitetnije eć tradicionalno, Europski tjedan mobilnosti obilježen je u Dječjem vrtiću u Ivanić Gradu brojnim aktivnostima usklađenima s ostalim gradskim događanjima. Sa sloganom Putuj pametnije - živi kvalitetnije složili su se svi zaposlenici i djeca te je osmišljeno niz prigodnih događanja na nivou ustanove i pojedinih skupina, u suradnji s roditeljima i gradom. Svi zaposlenici vrtića priključili su se poticanju vožnje bicikla kao ekološkog prijevoznog sredstva i pješaćenju kao ljudima najprirodnijeg načina kretanja kroz akciju Biciklom i pješice na posao. Sudionici s najviše prijeđenih kilometara biciklom i pješice tijekom Tjedna mobilnosti dobili su prigodne nagrade i priznanja. Kroz zajedničku jutarnju tjelovježbu djece i odgajatelja jačala se svijest o važnosti i potrebi tjelovježbe u cilju podizanja kvalitete djetetovog boravka u vrtiću. Organizirana je i popodnevna vježbaonica za djecu i njihove roditelje da bi se potaknula redovita tjelovježba i unaprijedila suradnja s obitelji. Vježbanje je popratila i lokalna televizijska postaja. Djeca starijih skupina Žabica, Zvjezdica i Ježića promatrala su prometnice u blizini vrtića te prebrojavala i bilježila vozila s jednim ili više putnika, autobuse, bicikle, kamione, traktore, motore i pješake. Tim se istraživanjem željelo u djece osvijestiti važnost odgovornog korištenja automobila i potaknuti pješačenje i vožnju biciklom kao ekološkog načina prijevoza. Vrtićanci su uz malu pomoć svojih odagajateljica načinili prigodne plakate s rezultatima svog promatranja te zaključili da odrasli i nisu baš previše ekološki osjetljivi pa se načešće voze sami u automobilima. Dječji se vrtić povezao i s Biciklističkim klubom i u posjet pozvao sportašebicikliste koji su djecu upoznali s pravim sportskim biciklom. Pokazali su svu potrebnu opremu koju treba imati sportski bicikl te uz pomoć djece napravili usporedbu sportskog i običnog bicikla. Djeci su priredili i kratku utrku na dvorištu objekta na Žeravincu. Na poligonu za bicikle na Trgu Vladimira Nazora natjecali su se u vožnji spretnosti i roditelji, odvojeno mame i tate, a pobjednici su nagrađeni prigodnim darovima i diplomama. Odgajateljice su osmislile i Cilj svih akcija bio je jačati svijest o važnosti i potrebi kretanja te usvajati pravila odgovornog ponašanja u prometu MALI LOŠINJ U Dječji vrtić Posadi stablo ili samo cvijet, uz malo truda uljepšat ćeš svijet! osnovna je misao vodilja NA©A SVAKIDA©NJICA Gaganje i socijalna kompetencija Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC Kontrolirano kretanje gradskim ulicama nekoliko prigodnih letaka namijenjenih djeci i odraslima u kojima se ističe važnost pješačenja i vožnje biciklom kao ekološkim prijevoznim sredstvom te se upozorava na pozitivne učinke takvog načina rekreacije za zdravlje. Stoga su se i djeca iz objekata Livada i Suncokret uputila na zdravu šetnju ulicama grada do Trga Vladimira Nazora gdje su zajedno oslikala asfalt veselim crtežima i uživala u jabukama. U objektu na Žeravincu organizirana je i akcija razmjene starih bicikala, tricikala, romobila i rola da bi se u djece i odraslih potaknula svijest o važnosti recikliranja i štednje, što je njima u ekološkom vrtiću osobito važno. Starije skupine posjetile su Tehnički muzej u Zagrebu, vidjele brojna prijevozna sredstva i upoznala njihov razvoj od početaka do današnjih dana. Cilj svih tih akcija i događanja bio je jačanje svijesti o važnosti i potrebi tjelovježbe i kretanja, poticanje odgovornog korištenja automobila uz osvještavanje problema zagađivanja ispušnim plinovima i bukom te usvajanje pravila odgovornog ponašanja u prometu. Ana Marija Pavlić Dječji vrtić Cvrčak Poticaj ekologiji Dječjem vrtiću Cvrčak u Malom Lošinju pedagošku godinu obilježava mnoštvo raznolikih aktivnosti iz područja ekologije. Iako se takve aktivnosti već godinama provode u odgojnom i obrazovnom radu s djecom, značajno je da su na temelju proširivanja takvih sadržaja na sve skupine od jasličkih do predškolaca, među roditelje, zaposlenike vrtića i lokalnu zajednicu, svojim zalaganjem stekli međunarodni status ekološke škole i zaslužili Zelenu zastavu. Dvije tematske cjeline kojima su se bavili bile su otpad (može li se iskoristiti još jednom) i ljekovito i jestivo bilje našega kraja. Rad i djelovanje vrtića potiču i gradske vlasti. Obnovljeno je centralno grijanje vrtića pa se tako ustanova približila onom dijelu Državnih pedagoških standarda koji propisuju 22 Celzijeva stupnja u sobama za boravak djece, što do sada nisu ostvarili. Investicija je vrijedna 2,5 milijuna kuna, a dio od 850.000 kuna, osigurao je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Koristeći solarnu energiju i ukapljeni naftni plin, isključujući potpuno loživo ulje i smanjujući upotrebu električne energije, povećali su ekološku angažiranost. Prva je faza potpuno završena 8. listopada 2010. go- 23 www.skolskenovine.hr Obnovljen krov na zgradi vrtića dine, a prema riječima gradonačelnika Cappellija, drugu fazu planiraju za 2011. i tako bi bili riješeni problemi s grijanjem i hlađenjem, a bezbrižno djetinjstvo djece bit će za nekoliko stupnjeva toplije zimi i hladnije ljeti. Zadovoljni i ponosni krećemo u drugu godinu međunarodnog ekološkog programa s tematskim cjelinama Obnovljivi izvori energije i Zdravi život u kojima će se usredotočiti na važnost pravilne prehrane, vode i kretanja za održavanje zdravlja čovjeka. Sve će to ostvarivati uz njihovu misao vodilju koja ih stalno podsjeća na važnost i vrijednost prirodnog okruženja koje mogu, žele i moraju sačuvati za buduće naraštaje, a ona glasi: Posadi stablo ili samo cvijet, uz malo truda uljepšat ćeš svijet! Radmila Bišćan Martinje je prošlo, tuste guske su očerupane i završile su na ražnju, ali gaganje kod nas ne prestaje. Kao da smo postali eldorado za raznovrsne gage i mage koji se iz bijela svijeta nekako kod nas udomaćiše i malo, pomalo pa eto veselja, gostuju vesele spodobe i educiraju i odgajaju našu mladež po svojoj mjeri. Čim jedno ode, drugo se već najavljuje i reklamira, gledaju nas pokraj putova, blistaju s ekrana malih i velikih, nude se po plaćenim i besplatnim tiskovinama, najavljuju, hvale, zovu sebi. Šarene slike, obnažene starlete, narogušeni rokeri, pankeri, donose nam svoj stil života, a traže koješta, netko led, netko maserke, netko sirovo meso, krv pravu i umjetnu. Za njih se nađe sve. Zna se da je narod oduvijek volio cirkuse i cirkusante, ali ovoliko toga što se navadilo na naše recesijske prilike i neprilike, teško je probaviti. U redu, odabrali smo slobodu i demokraciju pa možemo mirne duše uživati u tim spektaklima. Jedino se bojim da ti napirlitani i bizarni stvorovi možda donose nama nešto čega se poslije nećemo moći lako otresti i osloboditi. Sipaju oni svoje zakone i pravila, svoje poruke i pouke, a naša mladež to upija mnogo lakše nego infinitezimalni račun. Istina, dijete može preživjeti i bez računa, ali će teško steći onu nauku za koju se zalaže naš kurikulum. Po pravilu su se ti moderni cirkusanti okušali gotovo u svim porocima, isprobali sve što život pruža pa se javno hvale da su se drogirali, pili, prodavali svoje meso i kosti. Jedan, svjetski poznat pjeva o tome da je svoju dragu morao ubiti i zakopati u vrtu, jer ju je previše volio. To se kod nas prodaje, a još gore to se kod nas već i događa. A mi s druge strane organiziramo okrugle stolove, radionice, parlaonice o tome da želimo odgajati čednu, sretnu, pristojnu, uljuđenu, kompetentnu dječicu. Primjerice, te naše kompetencije nekako nam teško idu od ruke, djeca nam nisu više socijalno kompetentna, što će reći nije im društveni život na visini, ne vole se, ne druže se, međusobni odnosi su na niskoj razini, socijalno ozračje je negativno, nasilje svake vrste vidi se u svakoj školi. Po uzoru na svjetske zvijezde, naša mladež želi sve isprobati, odmah i sad, ako nema, onda je frustrirana, ako ima, onda luduju u skupim automobilima, oponaša gage i mage, obnažuje grudi i stražnjice, jer je ljepše biti drugačiji, a nije joj baš do socijalne kompetencije. Na to sve mi našoj dječici, maloj i velikoj, dovodimo baš takve socijalno nekompetentne gage i mage, koji nemaju pojma o tome da mi želimo socijalnu kompetenciju. Možda priželjkujemo kompetenciju, ali ona nije korisna onima koji žele samo lovu do krova po svaku cijenu. Mi mislimo da možemo u školama odgajati djecu, ali odgoj se događa negdje drugdje. Taj odgoj i ti doživljaji vriske, omame, nisu nikako u skladu ni s našim kurikulom, ni s našom tradicijom, a još manje s našim plemenitim namjerama da budemo zemlja znanja i izvrsnosti. Nisu naša djeca lijena, nisu nesposobna, nisu glupa, nadarena su i vrijedna. Ne obožavaju baš svi tuđe šarene krpice, nego vrijedno vježbaju, treniraju, natječu se, pišu, slikaju, pobjeđuju po svijetu i donose medalje, priznanja, pohvale. Ali to nije popraćeno blistavim glamurom, o tome ne pišu tiskovine, ne slikaju naše mlade veslače, košarkaše, plivače, matematičare, informatičare i druge afirmirane pojedince. Na međunarodne turnire naša djeca idu o roditeljskom trošku, plaćaju put i nose svoje sendviče. O tim mladim pregaocima ne zna se gotovo ništa kao da to nije najbolji primjer socijalne i druge kompetencije. Možda bi uz malo truda i dobre volje takva djeca mogla poslužiti za primjer i biti uzor drugima, samo kad bismo se i upola manje oko njih potrudili i medijski ih bar ponekad popratili. Naša djeca zaslužuju mnogo više pažnje i brige nego što im pruža ovo društvo. Naša djeca zaslužuju mnogo više pažnje i brige, nego što im to pruža ovo društvo suradnici javljaju aktualno 24 www.skolskenovine.hr ZAGREB Osnovna škola Zapruđe Stop maltretiranju! U čenici Osnovne škole Zapruđe iz Zagreba prisustvovali su povijesnom proglašavanjem 10. studenoga Danom bez maltretiranja. Poticaj je dala radijska postaja Antena iz Zagreba, koja provodi akciju Stop maltretiranju, za djetinjstvo bez ožiljaka, kojom želi senzibilizirati javnost za problem nasilja među djecom i mladima. Osnivanje Dana bez maltretiranja podržale su mnoge poznate osobe koje su odlučile razgovarati s učenicima. Glumice, voditeljice, pjevači i sportaši otvoreno su iznosili svoja iskustva iz školskih dana. To je potaknulo učenike da progovore o svojim iskustvima i problemima nasilja, bilo verbalnog, psihičkog ili fizičkog, s kojim se susreću u razredu, školskim hodnicima ili dvorištu, a koje ostavlja duboke ožiljke i patnje. Na svaku iznesenu situaciju odrasle osobe iz javnog života pokušale su dati savjet svakom učeniku za njegov problem. Budući da je strah prva prepreka za rješavanje problema nasilja, uvijek je važan korak obratiti se starijima u školi, profesorima, pedagogu, ravnatelju i roditeljima. - Ne okreći glavu od nasilja, prijavi ga, i ne uzvraćaj istom mjerom kao nasilnik! - poruka je koja izbija u prvi plan. Kao vrhunac druženja bilo je zborno izgovaranje Prisege za djetinjstvo bez ožiljaka za sve znane i neznane djevojčice i dječake koji trpe nasilje ili slučajeve kad je nasilje završilo tragično. - Stop napadačima i nasilnicima, učinimo sve što možemo, zaštitimo našu djecu, ona su naše najviše blago. Ovo je naša ulica, ovo je naša škola, u njoj moramo biti sigurni! Na kraju je svaki razred dobio uokvirenu diplomu koja će ih trajno u razredu podsjećati na Dan bez maltretiranja. Zato neka svaki dan bude dan bez nasilja, dan učenja, rasta, veselja i lijepog druženja. Škola je dobila besplatne ulaznice za kazališnu predstavu Zagrebačkoga kazališta mladih Ovo je mogla biti moja ulica, koja problematizira istu temu. Sanja Dajić PRELOG DONJA VOĆA N Osnovna škola Andrije Kačića Miošića Martinje u školi Program je sadržavao prigodne recitale i glazbene izvedbe, a prisustvovali su mu i učenički roditelji te mnogi gosti D ani Martinja u voćanskom kraju, osim tradicionalnoga krštenja mošta, imaju posebno značenje, jer se obilježava i Dan Župe sv. Martina biskupa i Dan općine. Tom su prigodom učenici i učitelji Osnovne škole Andrije Kačića Miošića iz Donje Voće pripremili svečanu priredbu, izložbu i domjenak. Nazočili su učenici i učitelji matične i Područne škole Antuna Gustava Matoša, roditelji, županijski i općinski čelnici. Program je sadržavao recitale o Martinju, jeseni, zavičaju, radove bivših učenika, izvedbe glazbene grupe i školskoga zbora, a završio je prigodnim govorom načelnika općine Krune Jurgeca i ravnateljice Rahele Blažević. Nakon priredbe, gosti su razgledali izložbu starih voćanskih narodnih nošnji te stolnjake, ručnike, Natjecanje Čitanjem do zvijezda tati pa su dodijeljena dva prva i tri treća mjesta. Prvo mjesto podijelili su učenici iz OŠ Tomaša Goričanca iz Male Subotice i III. OŠ Čakovec, drugo je pripalo ekipi iz OŠ Nedelišće, a na trećem su se mjestu našli natjecatelji iz OŠ Kotoriba, OŠ Belica te OŠ Sveti Juraj na Brijegu. Prosudbena komisija za plakate proglasila je najboljima osnovnoškolce iz Ivanovca i Nedelišća, drugi najuspjeliji plakat pristigao je iz OŠ Kotoriba, a treći iz Prve OŠ iz Čakovca. Natjecanje je prošlo u vedrom i veselom ozračju, ovaj puta u organizaciji OŠ Prelog, čiji su učenici pripremili i kratak program dobrodošlice. Natjecatelje je u uvodnom dijelu pozdravio i voditelj ŽSV-a školskih knjižničara Međimurske županije Dražen Ružić. Pohvalno je što se povećava zanimanje za knjigu pa će vjerojatno sljedeće godine biti još više natjecatelja. Tihana Preksavec Humanitarna prodaja učeničkih rukotvorina zidne krpe i druge ručne radove iz bakinih škrinja, koju su u jednoj učionici postavili članovi školske zadruge Hižica. I sam se načelnik općine za ovu prigodu odjenuo u repliku voćanske nošnje. Potom su učenici, učitelji i njihovi gosti objedovali u školskoj blagovaonici. Nakon objeda, svi su u župnoj crkvi bili na misi koju je predvodio fra Bono Šagi, obiteljskim korijenima rodom iz Donje Voće. Učenici članovi Školske zadruge Hižica iskoristili su prigodu i prodavali po simboličnim cijenama svoje rukotvorine i kolače, a sav prihod ide u blagajnu školskoga projekta Djeca za djecu. Zadovoljni što su ugostili drage goste i uspjeli prodajom barem malo pomoći nekom od svojih prijatelja, učenici i njihovi gosti priključili su se veseloj atmosferi proštenja. Tako su i svi učenici dobili priliku da svu svoju pažnju usmjere na njima najzanimljivije šarene proštenjarske štandove. Biljana Jurić ORAHOVICA Srednja škola Stjepana Ivšića Sat povijesti Knjiga je opet u modi atjecanje u kvizu Čitanjem do zvijezda u organizaciji Hrvatske mreže školskih knjižničara i Županijskoga stručnog vijeća školskih knjižničara Međimurske županije uspješno je održano i u ovoj, drugoj godini postojanja. Potpuno je ostvaren osnovni cilj projekta: približiti djecu knjizi i potaknuti ih na čitanje, što potvrđuje i podatak da se ove godine povećao broj sudionika. Prošle se godine natjecalo 18 ekipa, a ove čak 22 iz različitih škola Međimurske županije. Natjecatelji su čitali knjige Sanje Pilić Sasvim sam popubertetio, O mamama sve najbolje i Mrvice iz dnevnog boravka te Pustolovine Toma Sawyera Marka Twaina. Osim u kvizu znanja, mali su se čitatelji ogledali i u izradi plakata o temi Tom Sawyer. Učenici su čitanju i natjecanju pristupili vrlo ozbiljno, što pokazuju i odlični rezul- broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Potpuno je ostvaren osnovni cilj projekta: približiti djecu knjizi i potaknuti ih na čitanje U spomen Jagica Kušan (1961. - 2010.) Dana 9. listopada 2010. tiho nas je i prerano napustila draga kolegica Jagica Kušan. Izgubila je najtežu bitku u životu, bitku s teškom bolešću. Djelatnici Osnovne škole Mate Lovraka iz Petrinje, uz njezinu obitelj, brojnu rodbinu i prijatelje, ispratili su je na vječni počinak na mjesnom groblju u Taborištu, gdje je i živjela sa svojom obitelji. Rođena je 21. rujna 1961. u Gorama pokraj Petrinje. Ondje je završila osnovnu školu, a srednju i Pedagošku akademiju u Petrinji. Niz godina radila je u Zagrebu, u Prvoj osnovnoj školi Bartola Kašića, a nakon Domovinskoga rata vratila se na svoje ognjište i počela raditi u Osnovnoj školi Mate Lovraka u Petrinji. S velikom je ljubavlju i požrtvovnošću zajedno sa suprugom i djecom obnavljala svoj dom, unoseći u njega mnogo topline. U našem će sjećanju ostati kao vrijedna i odgovorna osoba koja je uživala u svom poslu, nadasve voleći svoj razred i dječicu. No, najveću je požrtvovnost pokazivala u krugu svoje obitelji i uvijek s ponosom i toplinom pričala o svojima Zdenku, Mariji i Ani. U ime djelatnika Osnovne škole Mate Lovraka Petrinja Ljiljana Sigur M U povodu obljetnice Vukovara školu su posjetili Vladimir Voloder te Tomislav i Miroslav Josić jesec hrvatske knjige obilježava se u knjižnicama i školama diljem Hrvatske. Suradnjom Srednje škole Stjepana Ivšića u Orahovici i mjesnog ogranka Matice hrvatske, u školi su održane vrlo zanimljive aktivnosti. Sat povijesti imao je povjesničar dr. Ive Mažuran, autor monografije Orahovica 1228.-2008. Znanstveno je obradio sva razdoblja grada, od njegova prvog spomena do danas. Ta vrijedna i bogato opremljena monografija sadrži niz fotografija te drugu grafičku i slikovnu građu. Rijetki istraživači gotovo sav svoj intelektualni potencijal i stvaralački napor usmjeravaju na jedan projekt i rijetki su projekti koji zaokupljuju duh istraživača, kao što je to slučaj s dr. Ivom Mažuranom. Orahovicu je posjetio i Đuro Vidmarović, koji se od 1972. bavi književnim radom te proučavanjem povijesti. Govorio je o književnoj baštini hrvatskih narodnih manjina u susjednim zemljama te o mnogim drugim zanimljivim temama. U povodu 19. obljetnice pada Vukovara školu su posjetili Vladimir Voloder te Tomislav i Miroslav Josić. Prisjećali su se teških dana, kada su s nekolicinom svojih prijatelja dugo odolijevali brojčano jačem neprijatelju. Ishod je bio nevjerojatan, pobijedili su. Rat za Vukovar službeno je završio 18. studenoga 1991., a dan nakon toga u dijelu Vukovara nazvanom Peyton vodila se jedna od najkrvavijih bitaka. Nekoliko ljudi, među njima i njih trojica, borili se protiv cijele vojske. Priča o tomu kako su preživjeli logore i osude na smrt, na sudu u Beogradu, gotovo je nevjerojatna. U povodu njihova dolaska postavljena je u školi i prigodna izložba pod nazivom Dobro nam došli heroji Vukovara, koja ih je ugodno iznenadila. Na svim susretima bila je iznimna posjećenost. Damir Najmenik Suradnjom škole i mjesnoga ogranka Matice hrvatske održane su vrlo zanimljive aktivnosti mediji aktualno broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Grad Izložba Dubravku Dujiću Dunji (Vukovar) Grad nije od krvi i mesa. Ubijati cigle, slijepe oči kuća: zar je to junaštvo? Grad je ime i mit: neko ranjeno stablo, nepopijena voda, nenapisana knjiga. Grad je tržnica snova pod krilom golubova. U očima ranjene cigle. Grad je biće u nama, prije i poslije nas. Nije ono što mislimo. Pamti mnogo više. Upisao nas je u knjigu rođenih, u knjigu umrlih nas piše. Grad je duboki bunar iz kog se sunce diže. Grad raste, grad umire. Ne umire kao ljudi. Njegovi temelji nikada ne umiru. Na njima zidamo veličajne snove prošlih i budućih gradova. U dosluhu sa svemirom mi smo neograničeni u mogućnostima. Grad u nama živi: kratko, intenzivno, skrbnički. Ranjeni grad urlikne prazninom, čovjek nevjericom. Grad šuti, čovjek pati. Kroz prostrijelnu ranu, zajedno, gledamo zvijezde. Knin, 17. studenoga 2010. 25 www.skolskenovine.hr U Kako izraziti osjećaj boli Izložbenom salonu “Izidor Kršnjavi” Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, u Zagrebu, upravo traje izložba pod naslovom Osjećaj boli u radovima umjetnica-edukatorica izražen Vladimira Bošnjak (Hrvatska), Omeđena u mediju digitalne fotografije. Izložba je otvorena u ponedjeljak, 15. studenoga a dio je složenoga projekta Kako izraziti osjećaj u mediju digitalne fotografije? kojim se želi istražiti i naći odgovor pitanje koliko je u suvremenom društvu, u globalnim, regionalnim, nacionalnim okvirima, važno izražavanje osjećaja, s konkretnim naglaskom na možda najteže prihvatljivome osjećaju – osjećaju boli te koja je uloga likovnoga obrazovanja u traženju odgovora na ova pitanja u sklopu estetske, kognitivne i emocionalne sastavnice umjetničkoga odgoja i obrazovanja. Cilj prve faze projekta bio je istražiti kako se može izraziti osobno iskustvo boli (fizičke boli, mentalne ili emocionalne boli) ili svoje viđenje boli drugih (kao oblik društvene angažiranosti) digitalnom fotografijom kao sredstvom umjetničkog izraza. Ovaj međunarodni likovni projekt u cijelosti se temeljno ostvaruje suradnjom članova Međunarodnog društva za obrazovanje putem umjetnosti – InSEA, odnosno Hrvatskog vijeća InSEA-e (HRVInSEA). Suorganizator je izložbe Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. HTV Odabir fotografija za izložbu, na kojoj je izloženo 40 radova umjetnica iz petnaest zemalja, izvršilo je stručno povjerenstvo u sastavu: Branka Hlevnjak, povjesničarka umjetnosti, Danijela Lušin, akad. sli- Mira Boroš (Hrvatska), Oproštaj Marija Krstić-Lukač, ravnateljica Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, Mirjana Tomašević Dančević i Branka Hlevnjak na otvaranju izložbe (izvor: www.akademija-art.hr) “Premda je BOL odabrana kao prva tema likovnoga istraživanja Projekta upravo zbog sveopće prisutnosti u najrazličitijim formama pojavnosti u životima ljudi i u suvremenim stručnim i popularnim raspravama te u određenim razdobljima i segmentima povijesti umjetnosti, u javnosti se i danas nerado osobno govori o boli, posebice ne o vlastitoj boli“ – ističe, među ostalim, u predgovoru Kataloga izložbe Mirjana Tomašević Dančević, uz napomenu da upravo umjetnosti u nasta- Barbara Bickel (SAD), Svjedočenje karica-grafičarka i fotografkinja, Dijana Nazor, prof. likovne kulture, umjetnica i članica InSEA-e/HRV-InSEA-e, Barbara Vujanović, povjesničarka umjetnosti, i Mirjana Tomašević Dančević, prof. povijesti umjetnosti i likovne kulture, članica predsjedništva europske InSEA-e i predsjednica HRV-InSEA-e. Školski program (izbor) DRUGI PROGRAM, Srijeda, 24. studenog 2010., 8.50 i 14.15 PREDSTAVA I FORUM KAZALIŠTE U ovoj emisiji razgovaramo o konceptu Forum kazališta i predstavi mladih glumaca 15. gimnazije „Priča o našem Zagrebu“, koja je proizašla iz tog koncepta, a prikazuje problem nasilja u gradu. Urednica: Anamarija Simonelli Milković Novinarka: Tina Zlatar DRUGI PROGRAM, Četvrtak, 25. studenog 2010., 8.50 i 14.15 KOKICE - emisija o filmu za djecu i mlade U 307. emisiji Kokice razgovaraju s Danielom Živković i Mihaelom Gradečak, mladim animatoricama i autoricama filma Drvo te otkrivaju što će se zbivati na 42. reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva krajem studenoga u Samoboru. Kao film tjedna predstavljamo romantičnu komediju Cura na lošem glasu, a podsjetit ćemo se i slavne filmske negativke, Zločeste vještice od Zapada u filmu Čarobnjak iz Oza. Također, predstavljamo i Emmu Watson, glumicu koja je utjelovila Hermionu u serijalu filmova o Harryju Potteru. Na kraju emisije pogledajte insert iz igranog filma Jučer! Danas?! Sutra???, mladih filmaša iz Muškog učeničkog doma Dubrovnik i Škole filma Šipan. Voditeljica: Sandra Bosnar Scenarist: Boško Picula Redateljica: Sanja Aničić Urednica: Zinka Kiseljak vi nude mogućnost aktivne komunikacije s potisnutim osjećajima i problemima te sveukupnim svijetom oko sebe. “Ovom se izložbom“ – kaže ona – “umjetniciedukatori ujedno pripremaju za rad na projektu s učenicima, uz preporuku stručne suradnje sa školskim psiholozima i pedagozima.“ (ri) Najavljujemo... ŠKOLA U BOLNICI Danas u Školskom programu razgovaramo o školi u bolnici. Naime, postoje situacije kada nastava napušta školske klupe. U slučaju bolesti i oporavka te tijekom boravka u bolnici djeca imaju pravo na obrazovanje – na školu u bolnici koja će im omogućiti nastavak učenja i kasnije lakši povratak u školu. Urednica: Ana Jurišić Novinarka: Ana Macan WEB Webinar Sigurnost i zaštita djece na internetu Petak, 26. studenoga 2010. u 11.30 sati Internet je danas sastavni dio obrazovanja i života, posebno djece i mladih, pa je uloga škole u upoznavanju djece sa sigurnim načinima njegove primjene iznimno važna. U Tehničkoj školi Požega provedeno je istraživanje i prikupljanje podataka o iskustvima učenika u radu na internetu, korištenjem Upitnika o iskustvima djece na internetu. Upitnik su sastavljali stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, a sadrži pitanja o navikama djece pri korištenju suvremenih tehnologija, o njihovim iskustvima vezanima uz nepoželjna izlaganja seksualnim sadržajima i neposrednim reakcijama nakon njih te iskustvu elektroničkog nasilja, kako iz pozicije doživljenog, tako i onoga počinjenoga prema drugim korisnicima. U predavanju će biti prikazana analiza rezultata ankete u kojoj je sudjelovalo 100 anonimno anketiranih učenika požeške Tehničke škole. Webinar će voditi Marina Mirković, dipl. ing. elektrotehnike, nastavnica računarstva i profesorica mentorica u Tehničkoj školi Požega. mediji aktualno 26 www.skolskenovine.hr broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. KAZALIŠTE WEB Dobar tekst uništen redateljskim prtljancijama Ivor Martinić, Drama o Mirjani i ovima oko nje, u redateljstvu Anje Maksić Japundžić, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, 2010. P Tout l’Europe http://www.touteleurope.eu Pokrenut 2006. godine kao prvi frankofonski informativni portal o europskim pitanjima (dotično – temama Europske Unije), Tout l’Europe nastoji ostvariti dvostruku zadaću. Prvo, dio njegovih stranica – imajući na umu odgojno-obrazovne ciljeve – daje pregled razvitka europske ideje i EU, ključnih datuma i zaslužnih osoba (od, primjerice, klasičnog grčkog mita o Europi i Rimskog Carstva do Lisabonskog ugovora; od K. Adenauera do J. M. Barrosoa). Tu su i prilozi o današnjoj EU, njenim državama članicama, zajedničkim institucijama, budžetu, donošenju odluka, temeljnim načelima i ključnim propisima. S tim povezano, portal ostvaruje svoju drugu zadaću – informiranje posjetitelja o aktualnim zbivanjima, od kraćih najava i obavijesti do analiza i raznih promišljanja pojava, problema i procesa u Europi, uključujući, dakako, i pitanja daljnjeg proširenja EU. Portal nudi širok spektar tema iz političkog, društvenog i gospodarskog života, a omogućuje i pretraživanje sadržaja za koji je internetski posjetitelj stranica (internaute) posebice zainteresiran. Uz to, redakcija ovoga portala održava i poseban blog, eToile, te objavljuje biltene koji daju uvid u pisanje raznih medija o europskim temama. Otvarajući prostor višejezičnosti, portal Tout l’Europe od ove godine dio sadržaja objavljuje na engleskom i njemačkom jeziku. Time privlači i posjetitelje koji se ne služe francuskim jezikom te postaje mjestom koje širom međunarodnom suradnjom, razmjenom iskustava i mišljenja, nastoji pridonijeti demokratskim raspravama o budućnosti Europe te učvršćivanju zajedništva unutar Europske Unije. A. Jelin rva izvedba u 150. godini Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu dramolet je mladog autora Ivora Martinića (Split, 1984.), koji prikazuje banalitet, ali i užas svakidanjice u tipično postmodernističkome pristupu, više sličnu filmskom scenariju negoli kazališnom komadu. Mirjana je u Hrvatskoj navodno najčešće ime žena rođenih šezdesetih godina, a ova - jedna od njih tajnica je u nekom poduzeću s bolesnom majkom i nadobudnom kćeri, rastavljena, s tri muškarca (njezin bivši, neki bezlični muški komad znatno mlađi od nje i, naravno, njezin direktor, a njegova žena to zna!). Banalno da banalnije ne može biti, a sve završava domjenkom u poduzeću, tijekom kojega mama umire, kći ne baljezga više o Americi (poput Čehovljevih “sestara“ o Moskvi), kao mjestu čežnjiva života (inače u svemu ima čehovljevskoga miomirisa). Mirjana je, kao i obično, na kraju priče sama - ni tužna ni radosna, i tako to! Taj banalitet i svakidanju otuđenost ljudi mladi je autor i htio predstaviti u nizu dijaloga i pokazao se pritom iznimno talentiran, s posebnim darom zapažanja i osjećajem za zbilju. Nakon praizvedbe u Beogradu (je li to ponovno neka “osovina“ Split - Beograd?), zagrebačke se izvedbe dočepala mlađa redateljsko-dramaturgijsko-scenografsko-kostimografska ženska ekipa, stanovito mlađe dobi: Anja Maksić Japundžić, Diana Meheik, Ana Martina Bakić te Mirella Protega, dok su muškarci u drugom planu: učitelj plesa (Rajko Pavlić), oblikovatelj svjetla (Deni Šesnić), oblikovatelj tona (Stipe Smorković), skladatelj (Dario Bulić) i grupa Soulfingers, no njihov profesionalni uradak je ono vrjednije, ako ne i jedino vrijedno u ovoj priredbi. Naime, redateljica je taj spisateljski simpatičan Alma Prica, Maja Posavec i Livio Badurina u predstavi Drama o Mirjani i ovima oko nje dramoletić pogodan za komornu izvedbu postavila na konstrukcijsku grdobinu, na pozornici koja se rotira i na kojoj se svi gombaju i viču, uz glazbu koja nesnosno trešti. Redateljicu su na njezinoj Akademiji očito naučili da sve treba igrati “agresivno i progresivno“, što vodi do potpune negacije svega u kazalištu znana i prihvaćena, do besmisla. Almu Prica (Mirjanu) gledao sam i u beznadnijim prigodama, no snalazi se ona, a o drugim glumcima (Maja Posavec, Branka Cvitković, Livio Badurina, Lana Barić, Siniša Popović, Vanja Matujec, Bojan Navojec, Marijana Mikulić) nema se što zboriti, jer zapravo i nisu bili u prigodi glumiti. To bi tako mogli i amateri. U sažetku: kakve li prtljancije, kojih li kerefeka! A 150. je godina HNK! Stijepo Mijović Kočan GLAZBA Europska turneja počela Imagine festival 2010. Najbolji u Lisinskom Z agreb je bio prvi grad u kojem je gostovao ovaj orkestar na svojoj dvanaestodnevnoj turneji po Europi i prvo što je maestro Tortelier, Francuz, rekao glazbenicima bilo je: Eto, stigli ste u Europu! Državni Simfonijski orkestar iz Sao Paula utemeljen je 1954. godine i vodeći je orkestar Južne Amerike. Za ovu je turneju priprimljeno više različitih programa. Kako smo mogli saznati iz njihove programske knjižice samo su Zagreb (6. studenoga) i bečki Msikverein (9. studenog) imali isti program. Kako Orkestar njeguje vlastitu i svjetsku baštinu, kao i suvremenu glazbu, sve se to našlo u programu. Antonio Carlos Gomes, danas slabo poznati brazilski operni skladatelj, suvremenik Verdija, predstavljen je orkestralnim intermezzom Alvorada (Svitanje), iz 4. čina opere Lo Schiavo (Rob). Središnja točka programa bilo je djelo engleskog skladatelja Edwarda Elgara (1857.-1934.) Koncert za violončelo i orkestar u e-molu, op. 85. Četverostavačna skladba, što je jedna od njenih originalnosti, virtuozna je i dojmljiva slika rzanolikih osjećaja u ljudskom stremljenju u životu. Solističku dionicu briljantno je odsvirao violončelist Antonio Meneses, učenik glasovitog violončelista An- tonia Janigra u Njemačkoj. Debussyjev Preludij za poslije podne jednog fauna vjerujemo bio izbor vehementnog i poletnog francuskog dirigenta Yan Pascal Torteliera. Za kraj programa slušali smo djelo poljskog skladatelja Witolda Lutoslawskog (Varšava 1913. – Varšava 1994.) Koncert za orkestar koji je Lutoslawski skladao početkom druge polovine prošlog stoljeća i njegove modernističke eksperimente u glazbi slijedili su i drugi danas svjetski priznati skladatelji, poput Pendereckog. Posebnost Orkestra je i njegova edukacijska djelatnost. Brojni učenici bili su na njegovim pokusima i didaktičkim koncertima. Već tradicionalno, nakon završetka koncerata Lisinski subotom, posjetitelji prisustvuju razgovoru s umjetnicima. Saznali smo tako da je Orkestar okupio najbolje glazbenike svijeta i trenutno su u njemu glazbenici iz 15 nacija, među kojima su u posljednje vrijeme bila i tri Hrvata. Tortelierove veze sa Hrvatskom – kaže on – datiraju od vremena kada je kao mladi violinist svirao u pariškoj Operi pod ravnanjem Lovre pl. Matačića. Milica Jović do sada U nedjelju 14. studenog 2010. u zagrebačkom klubu SAX održano je četvrto izdanje hrvatskog Imagine festivala. Nastupilo je ukupno 13 izvođača, od kojih su njih deset bili finalisti Imagine natjecanja, a 3 su benda bili gosti festivala, tako da se na maloj ali vrućoj pozornici SAX-a u toku tri sata programa, izmijenilo četrdesetpetero mladih glazbenika. Ovogodišnji festival, koji je publika proglasila najboiljim do sada, otvorili su lanjski pobjednici, grupa Perpetuum mobile iz Osijeka, a zatim su redom nastupili finalisti Lea Petranović, glasovir (Rijeka), Duo Erna Imamović i Sonja Agata Bišćan (Zagreb), Grupa Line Out (Goričan), Samoborski kvartet saksofona SAKS - (Samobor), Grupa Horizont (Zagreb), Grupa Almighty Toothicks (Bjelovar), Grupa Amnezija (Varaždin), Grupa EPePe (Koprivnica), Grupa Syndrome (Osijek) i Mau Jo Duo, Zvonimir Mujkić – bubnjevi i Ivan Šlabek – gitara (Koprivnica). Nakon nastupa posljednjeg finalista prosudbeni sud natjecanja čekao je težak zadatak donošenja odluke o dobitnicima nagrada, a za to vrijeme publiku u SAX-u zabavljali su gosti, grupa Noordung, pobjednici slovenskog Imagine festivala Najstfest 2010. i belgijska grupa Geppeto And The Whales, koji su na svom naci- onalnom Imagine Festivalu Music Live 2010. osvojili kao nagradu gostovanje u Hrvatskoj. Pobjednik 4. hrvatskog Imagine festivala je grupa EPePe iz Koprivnice koji su osvojili nastup na Međunarodnom Imagine festivalu u Belgiji od 1. do 3. srpnja 2011. i nagradu sponzora, gitaru IVAN’S. Samoborski kvartet saksofona SAKS nagrađen je nastupom na finalu belgijskog nacionalnog festivala Music Live u proljeće 2011. i članstvo u HGU, a duo Erna & Sonja iz Zagreba nastupom na finalu nacionalnog rumunjskog Imagine Festivala u srpnju 2011. te snimanje singla u izdanju Aquarius Recordsa, dok je grupa Almighty Toothpicks iz Bjelovara osvojila nastup na finalu slovenskog Imagine Festivala Najstfest u ljeto 2011. i nastup ispred nekog od renomiranih izvođača na PARK festivalu u Novigradu. Nagrada za autorski tekst usmjeren protiv korupcije pripao je grupa Amnezija iz Varaždina, a tečajem glasovira u Međunarodnom kulturnom centru Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu u ljeto 2011. nagrađena je Lea Petranović iz Rijeke. (RI) broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. mediji aktualno 27 www.skolskenovine.hr KNJIGE ČASOPISI Knjiga za ljepše djetinjstvo H Šimo Ešić Kako se crta sunce Bosanska riječ Tuzla, 2010. Svojim stihovima i prozom Šimo Ešić djeci prenosi ljepotu, dobrotu i osjećaje te im usađuje osnovne ljudske vrline kao životne vrijednosti rvatski književnik iz Bosne i Hercegovine, Šimo Ešić, objavio je desetak knjiga pjesama i priča za djecu te napisao nekoliko radioigara i kazališnih komada. Njegovi tekstovi zastupljeni su u čitankama, antologijama i izborima lektire za osnovnu školu u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. U Bosni i Hercegovini je više puta nagrađivan za svoj rad, a u Hrvatskoj je dobio nagradu Radio Zagreba za radioigru Zeleni šeširić 1973. godine. Knjiga Kako se crta sunce zanimljiva je i uspjela kombinacija poezije, proze i likovnog stvaralaštva. Jedan te isti motiv autor donosi u kratkoj proznoj crtici i veselim, duhovitim i ritmičnim stihovima popraćenima djeci dopadljivim i primjerenim ilustracijama Toše Borkovića. Zatim slijedi okvir u kojemu dijete čitatelj može nacrtati motiv iz prethodnoga teksta. Sami stihovi najčešće su maštovite upute kako nešto nacrtati. Odabir motiva kreće se od onih najbližih djetetu – obitelj, zanimanja, sve što nas okružuje: kuće, tramvaji, drveće…, a onda nas autor odvodi u astralne visine pa se kao motivi pojavljuju duga, sunce, mjesec… Na kraju su tu i apstraktni pojmovi kao tajna, ljubav, sreća… Ilustriranje takvih pojmova osim vještine crtanja zahtijeva i razvija kod djece domišljatost i maštovitost. A spoj literarnog i likovnog iskaza ove knjige razvija ljubav prema svemu što nas okružuje i pobuđuje zadivljenost pred prirodom i životom. Prozni tekstovi uglavnom su autorove reminiscencije na dane vlastitoga djetinjstva. Osjeća se toplina i nostalgija za prošlim vremenima ispunjenima igrom, veseljem i ozračjem bitno drukčijim od današnjega. Priče i pjesme tako odvode čitatelja najprije u svijet autorova djetinjstva, a zatim, zahvaljujući univerzalnosti motiva i pristupa, u svijet vlastita djetinjstva i na kraju u svijet djetinjstva svih dječaka i djevojčica. Jednostavnim pjesničkim postupcima autor ostvaruje dojmljive pjesničke slike koje imaju snagu pokretanja dječje mašte. Svojim stihovima i prozom Šimo Ešić djeci prenosi ljepotu, dobrotu i osjećaje te im usađuje osnovne ljudske vrline kao životne vrijednosti. Iako je djelomično riječ o knjizi autorova djetinjstva, to je i knjiga koja može uljepšati djetinjstvo današnje djece. Dubravka Težak Podsjetnik za svaku prigodu O Stjepan Staničić / Boris Drandić Školski priručnik 2010/11 Nakladničko poduzeće “Znamen” Zagreb, 2010. Priručnik ima prepoznatljivu strukturu, no svi su podatci aktualizirani pa je svako izdanje zapravo novo autorsko djelo vaj priručnik sadrži brojne pojedinačne podatke o ljudima, ustanovama i udrugama u odgoju i obrazovanju. Podatke smo dobili izravno od većine odgojno-obrazovnih ustanova i mnogih tijela, udruga i podzeća te Ministarstva obrazovanja i agencija u odgoju i obrazovanju. To je konstatacija iz Školskog priručnika 2010/11 autora Stjepana Staničića i Borisa Drandića, koji već šesnaestu godinu služi ravnateljima odgojno-obrazovnih ustanova, stručnim suradnicima, tajnicima, prosvjetnim savjetnicima i svima koji trebaju temeljit uvid u prosvjetni sustav. Autori na 512 stranica potiču planiranje, predlažu teme za stručno usavršavanje i povezuju korisnike s tisućama osoba u sustavu obrazovnih ustanova i tijela prosvjetne uprave na svim razinama. Priručnik ima prepoznatljivu strukturu, no svi su podaci aktualizirani pa je svako izdanje zapravo nova knjiga o poznatim temama ili kako pišu autori, stari prijatelj u novom ruhu. Od novosti u ovom izdanju valja spomenuti da Tjedni planer sadrži margine s Pozivom na razgovor Borisa Drandića o bitnim temama svijeta, društva i odgoja. U Poglavlja menadžmenta i razvoja uvršteni su članci Stjepana Staničića Uspješan ravnatelj škole i Instrumenti stručnih suradnika, statistički pregledi Kalendar obveznog školstva Europe 2010/11 i Osobna iskaznica europskog školstva te tekst Nikole Pastuovića Socijalni kapital i “isplativnost” obrazovanja. Tiskan je i, kako ističu urednici, autorski pročišćeni tekst Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Knjiga sadrži i vrlo korisna poglavlja Vremenska organizacija rada, Planiranje i bilježenje, spomenuta poglavlja menadžmenta i razvoja, organizacije i udruge u službi potpore odgojno-obrazovnom sustavu. Navedeni su i podaci o javnim i prosvjetnim službama u nas te o odgojno-obrazovnim ustanovama. Mnogima je dobrodošao i dio s odabranim propisima. Uključen je u to i popis općih i prosvjetnih propisa od 1991. do 2010. te pročišćeni tekstovi zakonâ o predškolskom odgoju i naobrazbi, kao i o osnovnoj i srednjoj školi. Posljednje poglavlje naslovljeno je Izvori i sadrži među ostalim vrlo temeljih i stručan izbor novije literature iz područja odgoja i obrazovanja na hrvatskom jeziku, koji je priložila Štefka Batinić, voditeljica knjižnice u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu. Naveden je i popis 80 časopisa korisnih učiteljima, učenicima i svima uključenima u sustav odgoja i obrazovanja. Uvrštene su i druge mnogima korisne i vrijedne informacije pa se može zaključiti da je Školski priručnik već godinama stručno provjerena i praktična knjiga, podsjetnik za svaku prigodu. (w) Meridijani Časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja, broj 149, studeni 2010. “Živimo u užurbanom vremenu kada prirodne mijene gotovo i ne primjećujemo pa vam ove jeseni nastojimo skrenuti pozornost na to da je važno živjeti u skladu s prirodom. U dalekom Japanu, čiji smo nama slabo poznat poluotok Kii propješačili uzduž i poprijeko, postoji ritual promatranja trešnjina cvijeta koji cvate samo u jednom tjednu u godini... Priroda nas stalno časti raznim poslasticama samo se moramo malo potruditi kako bismo ih otkrili i/ili zamijetili. Ipak, kamo god putovali po dalekom svijetu, idealno mjesto za ovomjesečno promatranje jesenske mijene boja nudi naša slavonska gora – Papuk“, piše, među ostalim, glavna urednica Meridijana Petra Somek u svojoj uobičajenoj uvodnoj Riječi urednice, najavljujući tako i dvije glavne teme ovoga broja posvećene šintoističkim svetim mjestima i hodočasničkim stazama japanskog poluotoka Kii te geološkom dragulju Slavonije – planini Papuk. Osim Papuka, u ovom će broju čitatelj pronaći još jednu hrvatsku oazu spokoja do koje se lako može doći autocestom Zagreb – Lipovac. Riječ je o ribnjacima Lipovljani u neposrednoj blizini Lonjskog polja koji skrivaju nevjerojatan svijet livada, močvara i dubokih hrastovih šuma. Uz redovite rubrike Planet internet, Geo info, Filatelija i druge u ovome broju, među ostalim, još nalazimo priloge o Jadranskoj magistrali - cesti koja je dovela turizam u Dalmaciju te o Eleonori Akvitanskoj, supruzi dvojice kraljeva - francuskoga kralja Luja VII. i engleskoga kralja Henrika II. i majci još dvojice, koja je bila jedna od najmoćnijih žena svoga vremena. Poučak Časopis za metodiku i nastavu matematike god. 11, broj 43, Zagreb, listopad 2010. V ećina ljudi ima neku predodžbu o značenju vjerojatnosti, stečenu putem igara na sreću, a također će i većina znati zaključiti da je prigodom bacanja novčića vjerojatnost da se pojavi pismo 50 posto, no u već malo kompliciranijim primjerima to ne će biti slučaj. Za rješavanje takvih zadataka potrebno je znanje iz kombinatorike i vjerojatnosti, područjima matematike s kojima se učenici susreću već u sedmom razredu osnovne škole, a detaljnije u četvrtom razredu srednje škole. O pojmu vjerojatnosti i vjerojatnosnog prostora u srednjoškolskoj nastavi matematike u ovome broju Poučka pišu Ivana Fundurulić (Zagrebačka umjetnička gimnazija s pravom javnosti) i Tomislav Šikić (FER, Zagreb). Mnogo se godina ozbiljno raspravljao o tome kako bi trebalo poučavati algebru i koje bi elemente trebalo istaknuti. O tome kakav je pristup nastavi algebre u američkim školama piše Scott Steketee (KCP Tehnology, SAD) u članku pod naslovom Varijable i funkcije. Upotrebljavanje geometrije za istraživanje važnih koncepata u algebri. Šefket Arslanagić (PMF, Sarajevo, BiH) i Alija Muminagić (Danska) u svome se članku bave algebarskim nejednakostima i iznose još jedanaest raznih dokaza Nesbitove nejednakosti i jedno njezino poboljšanje. O kreativnosti u matematičkom obrazovanju u osnovnim školama u Japanu piše Tomoko Yanagimoto (Osaka Kyoiku University), a Tvrtko Tadić (PMF, Zagreb) bavi se matematičkim aspektima procjene rezultata iz anketa na primjeru zadnjih predsjedničkih izbora u Hrvatskoj. U rubrici Iz nastavne prakse Petar Mladinić piše o motivaciji u nastavi, a Tanja Soucie o suradnji s roditeljima. Drvo znanja Enciklopedijski časopis za mlade godina 14., broj 138., listopad 2010. G lavna tema ovoga broja Drva znanja posvećena je plućima i disanju. U bogato ilustriranom članku saznat ćemo najbitnije činjenice o anatomskom položaju i histologiji pluća, o procesu disanja kao i o bolestima dišnoga sustava. Inače, prvi prilog u ovome broju bavi se anatomijom sisavaca i ptica. Anatomija životinja grana je biologije koja se bavi proučavanjem oblika tijela životinja, njihove građe, izgleda i boje te različitostima u građi tijela između jedinki iste ili različite vrste. Tako će se čitatelj u ovome tekstu pobliže upoznati s anatomskim i fiziološkim karakteristikama sisavaca i ptica. Sljedeći prilog posvećen je matičnim stanicama, koje, kako tvrde znanstvenici, predstavljaju temelj medicine budućnosti. Tu je, zatim, i vrlo zanimljiv i opširan članak o Miroslavu Krleži i njegovu djelu, pa članak koji govori o planetarno popularnoj “zabavi za velike i male“, glasovitom Playstationu, a jedan je, i to vrlo opširan, prilog s brojnim fotografijama iz prošlosti i sadašnjosti posvećen i glavnome gradu Republike Hrvatske Zagrebu. U ovome broju našla se i jabuka, za koju se tvrdi da je najzdravije voće, a u članku saznajemo sve o podrijetlu jabuke o današnjim sortama, o konzumaciji i čuvanju i mnogo toga još. Tu je i veliki članak o slikarstvu 20. stoljeća, pa prilog o oblacima, a rubrika Put oko svijeta vodi nas u Vatikan. Pripremio Ivan Rodić izaktualno proπlosti 28 www.skolskenovine.hr PRIJE 150 Učitelji i učiteljice gl. izgl. učione zagr. oprostiše se 22. stud. o. g. sa svojim bivšim vriednim i milim ravnateljem g. Jos. Torbarom ravn. višje zagr. realke. Predaja školarnih, učevnih i muzikalnih stvarih kao i dotičnih zapisnikah bila je 22. stud. u pritomnosti učiteljah, i tu se oprosti g. Torbar s učiteljskim tielom probesjediv mali govor, u kom se zahvali gg. učiteljem na medjusobnoj složnoj podpori, točnom izpunjenju zvaničnih dužnostih, uslužnosti, štovanju i ljubavi, što svakom zgodom kao valjani, savjestni i revni učitelji pokazahu. Nagovori ih zatim, da i dalje uzvišenu svoju zadaću pred očima imajući odgovore dužnosti svojoj i pravednom zahtievu našega žiteljstva i prosvjete narodne: napokon ih obodri, neka i u buduće medjusobnu ljubav i slogu, koja je kadra sve zaprieke ukloniti, sve hude osnove pomrsiti, goje u domoljubnih grudih primjetiv, da će i njegov nasljednik po svoj prilici imati dosta valjanosti, da shvati položaj i odnošaje svoje prema učiteljskom tielu i njegovim sposobnostim. Napredak Br. 5 / 1. prosinca 1860. PRIJE 100 OBLJETNICE GODINA Oproštaj s ravnateljem GODINA Br. 23 / 5. prosinca 1910. Bijedne učiteljske mirovine Prema velikoj i upravo nesnošljivoj skupoći, morat će se pučkim učiteljima plaće što skorije urediti, a prema današnjim prilikama i njihovi pravni odnošaji udesiti. Jest, aktivni će pučki učitelji dobiti i moraju dobiti veće plaće, to je nepobitno; ali sada nastaje drugo pitanje, koje je s tim usko spojeno, koje se tiče i nas umirovljenih pu. učitelja(ca). Čemu se mi umirovljenici imamo nadati? I nas je ta nesmiljena skupoća stigla, i mi je još većma i još teže osjećamo od naših aktivnih drugova. Mi smo tek pravi nevoljnici! S našim umirovljenjem izgubismo stan, drva, vrt, zemljišta, ako ga uživasmo, pa i orguljašku nagradu, koji bijahu još i orguljaši itd. Dobismo istina mirovinu, ali kakovu – jadnu – koja u današnjim životnim prilikama ni za stanarinu, drva, a nekmoli za skupe živežne potreboće i odijelo, ni za sebe same, još manje za našu obitelj, koji je imamo, dotječe. Škola Br. 11 i 12 / studeni-prosinac 1910. Pjesma za povišicu plaće Bozima na Olimpu. Pjesma, kojom hrvatski učitelj moli povišicu plaće. cijena 20. fil. U Zagrebu 1910. Uvjereni smo, da je ni jedan od „bogova“ ne će kupiti. Ali g. Binički će je svakomu poslati, besplatno. Sve badava, nijedan je ne će pročitati. Mi ćemo u jednom od narednih brojeva pokazati, odakle to zlo, odakle u opće učiteljsko zlo u Hrvatskoj. Preporod Br. 11 / studeni 1910. 270. obljetnica dolaska na vlast i 230. obljetnica smrti Marije Terezije Školstvo je stvar države! Priredila Štefka Batinić Uvođenje sustava javnog primarnog obrazovanja nije prošlo bez otpora, kao neizostavnog pratioca svake reforme Vježbanje strpljivosti Ovih dana, kad se trebao da sastane hrv. sabor, donijeli su neki zagrebački i provincijalni politički časopisi iz pera našega druga Josipa Biničkoga, ravn. učitelja u Nikincima i člana središnjega odbora „Saveza hrv. učiteljskih društava“, članke, u kojima se živim bojama crta bijedno stanje hrv. učiteljstva, pa narodnom predstavništvu stavlja na srce, da što prije riješi pitanje o uređenju učiteljskih beriva, jer je učiteljstvu dogorjelo već do nokata. No nada, koja je bar na čas napunila dušu hrvatskoga učitelja, pokazala se i opet varavom. Hrv. sabor sastao se 22. studenoga o. g., ali je isti dan odgođen do daljnje kraljevske odredbe. I tako nam opet ne preostaje ništa drugo nego – vježbati se u strpljivosti. Hrvatski učiteljski dom broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Marija Terezija (1717.-1780.) S mrću cara Karla VI. godine 1740. izumrla je izravna muška obiteljska loza te je iste godine, zahvaljujući Pragmatičnoj sankciji, vlast nad habsburškim zemljama preuzela njegova kći Marija Terezija. Na tronu je ostala puna četiri desetljeća, sve do smrti, 29. studenoga 1780. godine. Razdoblje njezine vladavine poznato je kao Terezijansko doba. Marija Terezija rođena je 13. svibnja 1717. godine u Beču kao drugo dijete cara Karla VI. i njegove supruge Elisabeth Christine von Braunschweig. S 19 godina udala se za devet godina starijeg lotarinškoga vojvodu Franju I. Stjepana. U tom je braku rođeno 11 djevojčica i pet dječaka. Troje je djece umrlo u ranoj dječjoj dobi, a troje u ranoj mladosti. Dvojica sinova bili su vladari – Joseph II. i Leopold II. Četiri kćeri – Marie Christine, Maria Amalia, Maria Karolina i Marie Antoinette – bile su udane za prinčeve kuće Bourbon. Dvije kćeri se nisu udavale, a najmlađi sin se nije ženio. Među brojnim reformama poduzetne carice i kraljice bila je i reforma školstva. Dekretom iz 1770. godine – Školstvo je i ostaje za sva vremena „politicum“ – nagovijestila je stavljanje školstva u nadležnost države. Nakon što je isusovcima oduzela školske poslove i cenzuru te 1773. godine odobrila ukidanje njihova reda, pozvala je školskog reformatora i pedagoga Johanna Ignaza Felbigera (1724.-1788.) da po uzoru na prusko uredi i austrijsko školstvo. Početkom 1774. godine Felbiger je došao u Beč i već u prosincu iste godine Marija Terezija je odobrila poznati Allgemeine Schulordnung für die deutschen Normal-Haupt- und Trivialschulen in sämmtlichen kaiserl. königl. Erbländern (Opći školski red za njemačke normalne, glavne i trivijalne škole u svim c. k. nasljednim zemljama) i tako stvorila temelj obveznoga općega svjetovnoga obrazovanja. Prema Općem školskom redu pučke su škole državne ustanove o čijem se radu brine Školsko povjerenstvo, nadzorno i upravno tijelo koje se mora osnovati u svakoj pokrajini, sastavljeno od predstavnika zemaljske vlasti, Crkve te ravnatelja normalne PRIJE 50 Suvremena čitanka Viktor Cvitan: „Sunce na prozorčiću“. Čitanka za I razred osnovne škole. Izd. „Školske knjige“, Zagreb, 1960. Str. 64, cijena Din 200. Oprema i ilustracije: M. Abramović i Miljenko Stančić. Rijetko sam koju knjigu čitao s toliko iskrene nepristranosti i koncentrirane pažnje kao ovu koja je po svemu: po zamisli, kompoziciji, sadržaju i ilustracijama (Melita Abramović i Miljenko Stančić), zaista nova i suvremena. Brojem stranica nije obilata, ali je sadržajem krcata bogatstva i ljepote i umjetničkih priloga. Ona gotovo u prvi mah djeluje kao kakva odlično i znalački na originalan način sastavljena slikovnica, slikovnica bogata ilustracijama i odlično izabranim tekstom koji, potpuno odgovara svojom jednostavnošću i lakom stilizacijom čitačima kojima je namijenjena. No, njezina je vrijednost i u tome, što ona možda pozabavi i zaokupi pažnjom i odrasla čovjeka, a to znači mnogo. Listajući Cvitanovu duhovitu i pažljivo sastavljenu „čitančicu“ sav se duhom prenosim u doba kad smo i škole. Postojale su tri vrste pučkih škola: normalne (u sjedištu pokrajine i školskoga povjerenstva; mora imati ravnatelja i 4-5 učitelja), glavne (u većim gradovima) i trivijalne (u svim manjim gradovima, selima i sjedištima župa). Obvezno je školovanje trebalo trajati od šeste do dvanaeste godine. To je bio važan civilizacijski iskorak za Habsburšku Monarhiju, unatoč jasnom pragmatizmu apsolutističke vladarice, izraženom u želji za lakšim upravljanjem velikom državom i njezinim narodima. Uvođenje sustava javnog primarnog obrazovanja nije prošlo bez otpora, koji je, uostalom neizostavni pratilac svake reforme. Nezadovoljnika je bilo na gotovo svim razinama. Školska je obveza iz ekonomskih razloga pogađala najšire slojeve stanovništva kojima su djeca bila korisna radna snaga. Ugledniji i bogatiji slojevi društva bili su neskloni javnom školstvu i svojoj su djeci u pravilu i dalje osiguravali privatnu nastavu, odnosno kućne učitelje. Neaustrijski su narodi Monarhije prepoznali u Felbigerovu zakonu tendenciju germanizacije, a za Ugarsku i nasljedne joj zemlje po njegovu je modelu donesen školski sustav Ratio educationis. Iz Felbigerove prosvjetiteljske radionice, a pod blagoslovom Marije Terezije, objavljena je 1775. godine i „Knjiga nad knjigama za normalne škole“ – Methodenbuch ... , tj. metodički priručnik u kojem su objedinjena sva znanja potrebna za praktičan rad učitelja, direktora i nadzornika - od propisa za uređenje i održavanje škole do osnovnih spoznaja pedagoške teorije, odnosno metodike rada u pučkim školama. Taj je priručnik bio kanon za sve osobe koje su bile uključene u provođenje Općeg školskog reda. Nakon smrti Marije Terezije, Felbiger pod Josipom II. postupno gubi utjecaj te 1782. godine biva otpušten iz službe. Unatoč otporima reformi s jedne strane te njezinoj instrumentalizaciji s druge strane, činjenica je da se u austrijskim zemljama prije dolaska Marije Terezije na vlast gotovo i nije vodila briga o općem obrazovanju puka, a nakon njezine smrti postojale su 3993 pučke škole s 208.580 učenika iz svih staleža. Školstvo je, kao što je to kategorički prije 240 godina ustvrdila, postalo i ostalo stvar države. GODINA sami zgrbljeni sjedili uz „početnicu“ i kad smo iz te iste početnice obučavali djecu u prvom razredu osnovne škole. To i nije bila nastava, nego maltretiranje stereotipnim izučavanjem oblika pojedinih slova, pa onda njihovo sricanje, a potom iz tih naučenih slova stvarati slogove, a iz tih slogova opet sricati riječi. To bijaše muka i dosada, monotoni rad, koji nije mogao zaokupiti nikako dijete, ni uz najvještije nastojanje učitelja, a nekmoli ga oduševiti za čitanje, kako ga nije mogao zaokupiti ni drugi dio „početnice“ koji je imao da bude čitanka za prvi razred. (...) Viktoru Cvitanu treba bezuvjetno dati puno priznanje za taj njegov smišljeni i pedagoški i umjetnički zreo svršeni rad. „Čitančica“ će omiljeti , rekao sam već naprijed, i djetetu i roditelju, a za njom će, uvjeren sam, posegnuti i odrasliji đaci, pa će ona svoju namijenjenu svrhu daleko prerasti. Ona mora biti putokaz svima onima koji se poslije Cvitana odluče na isti ili sličan posao. Treba se pri tome snabdjeti bogato znanjem, poznavanjem djeteta i bezuvjetno dugotrajnim iskustvom. Cvitanu je to sve stajalo na raspolaganju. Zbog toga je i uspio. (Lj. Krajačić) Školske novine Br. 37 / 18. studenoga 1960. πkolski æivot nekoÊ aktualno broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti. Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama. Priređuje Anđelko Jelin J ednoga dana ugledaše se barjaci crvenih rubaca na krovu nove školske zgrade. Ej, takav je običaj zidara i drvodjelaca, da barjacima navijeste, kad se nova zgrada kraju primiče. […] Malo dana iza toga vozila su se mala seoska kola u kojima se je vidio jedan kovčeg, svežanj robe, na kojoj je sjedio pristao mladić, a bio je to učitelj. Čobani, koji su na glavici kod ovaca sjedili, trkom će u selo, da jave, da se primiču nekakva kola, u njima je sigurno učitelj. Ko pušćano zrno, prohuji za čas taj glas selom, ter prije no što su kola na pomalj sela stigla, skupilo se pred školskom zgradom dosta ženskoga radoznala svijeta, nešto lijene mlađarije, a najviše čobana. Stariji su u polju radili, a da je svetačni dan bio, za stalno bi se skupilo sve selo da vidi svoga najvećega dušmanina, koji hoće, da njihovu žensku djecu progna u školu. Kola se primicahu k selu, još mala uvala i eto ih pred samom školom. Kočijaš zategnu vodijile, stari kljusci ustaviše se i kola stanu. Lijepi mladić, srednjega stasa, okretno skoči s kola, nazvavši radoznalu svijetu: »Hvaljen Isus«. Žene ko nijeme, stale jedna drugu gledati, čuditi se, kako ovaj mladić ljubezno propitkiva za ljetošnji rod, za zdravlje u selu, za župnika, glavara i ostale viđenije glave. Momci tu zvireći gledali ljepušna mladića, kojeg dok su samo čuli kako ljubezno govori, bi ončas i u vatru za nj. Žene ko žene. Jedna grakne između njih: – A kako se zoveš ti učitelju? – Meni je ime Ante, draga ženo ‡ odgovori ljubezno učitelj. Nato će opet jedna između njih: – Duše mi u našem selu puno ih je, koji se Ante zovu, ta i našem čaušu Ante je ime, pak i naš parok fra Ante se piše. Zdrav ti bio, ali ne će moja ćer tebi u školu. Učitelj je odmah razumio, na što se je namjerio, da će se narod protiviti mješovitim školama. Al ufajuć se u Boga, za svetu uzvišenu stvar, odluči u sebi sve pretrpjeti, ali narodu pomoći. Znao je dušu dobrog našeg puka, koji iz neznanja, ako što reče i učini, ali kad mu se kaže i razbistri, sam se poslije svojih djela stidi. Bio je osvjedočen, da ustrpljenjem i velikom požrtvovnošću dolazi se do cilja, te da su mu trnovite staze, kojima mora da još mnogo koraca. […] N ije prošlo ni pô sata, sluga otvori vrata i javi učitelju, da se je fra Ante ustao i da je slobodan k njemu. Kad su obojica stupila u stan, mladić učtivo pozdravi staroga franjevca, koji je na naslonjaču sjedio i kafu iz fildžana srkao. Čim je dobri starac čuo, da je ovo novi učitelj, ko uzbunjen diže se i ponudi učitelju sjedalo. Zametnu se razna pitanja o što čemu. Sluga je obojici opet kafu donio, a fratar sav radostan nastavi. – Virujte mi, da mi je puno drago, da ste jednom došli. Ja sam ovdje osamljen, nemam baš žive duše, s kim bih mogao par besjeda izmijeniti. Ovo Vam je čudno mjesto. Svi su župnici odavle bježali, kao iz Sibirije. Ko ovaj narod ne zna, zbilja mogao bi ga Kinezima prispodobiti. Oni vam zaziru svaku novotariju. Evo vam primjera. Sva pokrajina već odavna škropi vinograde, a oni ne će ni da čuju o tom. Vele, kako je moglo u prvi zeman vino rađati bez toga mudrovanja? A da znate samo, koliko je mene truda stalo, dok se je ovdje škola zidati započela. Ta nitko nije zemljišta ustupiti htio. I ono mjesto gdje se hvala Bogu, sada naša škola bijeli, crkveno je. Eh! a puk, a protivštine, a sve drugo da samo znate; ali radije ostavimo 29 Nova škola www.skolskenovine.hr Benjamin Dogan O Benjaminu Doganu znam malo: rodom iz Knina, bio je učitelj, u službi od 1896. godine, vjerojatno u Siveriću kraj Drniša; zabilježeno je, naime, da je u tamošnjoj školi godine 1911./1912. bio učitelj zajedno sa (suprugom ili sestrom?) Katicom Dogan-Sardelić. Da je Dogan svoje početno učiteljsko iskustvo opisao u pripovijesti objavljenoj u časopisu Škola godine 1903. – to se pouzdano može pretpostaviti. ove razgovore. Vi se ne plašite ništa! Ja sam uz vas, ako ćete dušom i srcem sam vaš. Ne ćete li, a vi da ste mi ko i jeste. Bog, duša. Radite, kako znate. Ja sam vam ovako, znate, naprostu. Gdje sam, tu sam. Ako Bog da, na sv. Katu, sedma je da sam ovdje. Drage bih volje i ja krenuo gdjegod. Ali kud? Za veće župe hoće se mlad čovjek. A ja nisam pristo nigdje. Ovdje mi je doduše malo podaleko od grada, ali u jednu volim. Manje sam u njemu i tako na manjoj prigodi za potrošit. Mladi je učitelj pozorno slušao dobrog starca župnika. Veoma mu je godila prostodušnost ovoga čovjeka, ali sveđer su mu u ušima zvonile one riječi: eh! da vi znate, koliko sam pretrpio. Nadao se je zbilja, da on mora i trista puta više da pretrpi. Mladić se je radovao, da se je namjerio na ovako sdušna čovjeka, jer zbilja, ako što postigne, morat će u prvom redu, njemu da zahvali. Stari župnik ponudi učitelju svoj stan, dok se on malo namjesti i potkoži. – Ta kud bi vi od mene, dobri meštre, govoraše dobri fratar. – Ovdje vam nema ni krčme ni obitelji prave, ma baš ništa. Dolje pod vrbom prodaju po koje kozjače i to samo o Božiću, Uskrsu i o sv. Martinu znate, da ima svega na prodaju, a u drugo doba svijet malo zelja, variva, a pura im je svagdanja jezbina. Eh! takav je običaj u svim zagorskim selima. T oga dana pozva fra Ante i glavara Miška na večeru. Njih dvojica nastojahu imati i glavara pri ruci, jer kako je fra Ante govorio učitelju »ako želiš manje zlo, budi s njim u miru«. Za večerom se razvio razgovor, eh, o čemu bi nego o školi. Glavar Miško nije se dao ni naviti; on kaže da ženska djeca ne će u školu za živu glavu. A što se muških tiče, da će zorom poslati čauša, da navijesti, nek se svaki u školu oprema. Riječ po riječ, glavar se drži, ne će ni da čuje o razlozima, a posljedicama. Nešto njegova neuglađenost, a ponajviše žarka kapljica iz župnikova podruma podala glavaru Mišku dar besjede, da se nije dao osoliti. Učitelju je glavno bilo, da osvjedoči glavara, ako ne će, da pomože općem dobru, nek bude prama svemu pasivan. Ali trud bijaše bezuspješan. Učitelj je razumio, da ni fra Anti nije po ćeifu mješovita škola. Tako svrši ta večer, a učitelj pođe u krevet žalostan, s pomišlju, što će tek sutra biti, kad se otvori škola. Sutra dan, još prije nego što su se ukućani s počinka ustali, hodao je učitelj po sobi, promišljajući, kako li će buran po nj taj dan biti. Okolo sedam sati uputi se k školi. Hodao je po blatnom putu poniknute glave, ko da ide na smrt. Kad je otvorio školu, stislo ga u grudima. Hrpa razlupanih klupa nagomilanih stajaše u škol. sobi. Stol, ormar i sve ostalo, znao je da tek ima stići. Eh! Nema druge, pomisli. Pomozi si sam, pomoću ti i ja, veli Gospodin. Teškom mukom namjesti na brzu ruku klupe. Bio bi zvao, koga da mu pomogne; ali po župnikovu naputku nije smio; jer uđe li jedan klapac u školu, zgrnut će se sve selo. P očelo upisivanje. Došli roditelji s djecom. Čuju se pred školom kletve, psovke i prijetnje. Prijavljuju se na upisivanje samo muška djeca, žensko ma ni jedno. Prošlo i osam dana škole, a ženska djeca ne dolaze. Učitelj morao je stvar priopćiti kotarskom vijeću. Kod župnika je već deset dana; nije druge, morao je u svoj stan preseliti se. Dobri fra Ante na polasku mu reče: – Drage bih te volje sveđer držao, moj sinko, ali nije moguće. Ja se zadovoljim kako, tako, a duše mi – kô plaća, pravo je i da jede. Ali uza sve to mi ćemo u češće zajedno biti. Što se škole tiče, ja, ako što mogu, recite samo: ali puk pravo ima ne dati žensku nejačad u školu. Eh, i ja sam čuo, da to nije pravo, ali što ću bijedan. Puk ne zna, ako mu je što krivo, nego k meni. Ja sam pisao biskupu, da nam pomogne, ako hoće. U čitelj je cijeli dan, na prozoru, jer na drugom nije čem imao, piši i moli, da manjka ovo i ono, borme manjka sve. Kad bi uvečer u sobici na nešto kreveta legao, motale bi mu se misli, kad će ta krvavo zaslužena plaća stići. Bože moj! Još malo kruna ima, kad potroši i njih, što će onda? Po sve jestivo morao je daleko u grad slati. Eh! Tako ili nikako. Jaja, zelja, suhih kolača, bakalara, bila mu je svagdanja hrana. Tako su mu kukavno dani prolazili u samoći. Osam je dana do sv. Kate, a njemu ne dolazi ni plaća, ni ženska djeca u školu. Jednoga dana podijeli čauš svemu selu globe od 50 kruna za to, što ne će da žensku djecu u školu šalju. Sad su za bijednoga učitelja postali Jobovi dani. Cijelo selo prijeti užgati učitelja i školu. Jedan pođi, drugi dođi cijeli dan. – Učitelju, lacmanska mješino, što uradi od nas? – reći će mu glavar Miško. – Kako si dušu imao sve selo gnjaviti ovako. Tà ako ti je nužda, mi nijesmo krivi. Misliš ti rubajuć nas, sebe obogatiti. Ko je nas javio, ako nisi ti. Mislio si, da smo strašivice. Uzalud sva uvjeravanja, da on nije kriv, da je zakon, koji je za svakoga jednak. – Pravdajte, moji ljudi, moje starješine, a ne mene – govoraše učitelj. – Učinite utok na višu školsku vlast. Ja vam nijesam kriv ni za dlaku. Ali da, sva opravdanja su bila, kao da je praznu slamu mlatio. Sve selo u jedan glas, da je učitelj naumio svakoga robiti bez milosti. Da je on rekao, da valja narod priviknuti na dužnost. Bijedan učitelj kô sužanj nije smio pred kuću da sjede, ako nije uvrjedu primio. A mjesno školsko vijeće, to blaženo vijeće, već je u prvoj sjednici zaključilo, da su oni seljani, a u isto vrijeme gospodari učitelja; pa ako on misli kopati selu jamu, da će ga oni, vele, promijeniti. Eh, nema tu šale. Glavar kaže, da su oni po volji župnike mijenjali, a kamo li ne će jednog učitelja, koji malu plaću prima. […] B ožić je na pragu, komu se i ptičica u gori veseli, veli naš puk, samo taj vječiti patnik – učitelj mu se ne veseli, jer je tužan bez novčića ostao, Plaća nije mu još doznačena, a on bez hrane, bez drva, bez sto drugih potrebicâ, koje odlučio za kuću nabaviti. Udarila Božja vremena, a on zubima cvrkuće od studeni. Da mu tužna majka pred nekoliko dana nije poslala nekoliko kilograma suhih kolača poštom, bio bi svisnuo od gladi. Kako i ne bi. Ne zna nikoga. Seljani ga ne trpe, jer ga smatraju najvećim svojim dušmaninom. Mjesno školsko vijeće danomice nesnošljivije; siluju ga, da ode, da će se tako za uvijek škola zatvoriti. Stari fra. Ante tješio ga riječima: »Strpljen spašen«. Ali gdje je to spasenje i kada će doći. Starac je više puta spominjao pak sa sv. mjesta, da se čuvaju zla, da budu pokorni zakonu; ali sve uzalud. Sva njegova očinska opominjanja ostaše glas vapijućega u pustinji. A oni, kakvi su pred sto godina bili, onaki i danas. Napokon drugi dan Božića primi učitelj odluku da mu je kod c. i kr. poreznog ureda dodijeljena plaća od godišnjih 350 for. Sračuna da mu je na prvoga januara učiniti namirnicu za 87 K ili 43½ for. Došao taj željeni dan, te digao zaslužene novce; sad podijeli što se udužio bio za put, što za življenje; podijelio siromah sve, još mu ostalo 2 for. Nema druge, za živjeti duži se opet. Tko duži, mora platiti, ter uvijek duži. Morao je, jer druge pomoći nema. Suznim očima sjetio bi se više puta starog svog profesora, koji je toliko puta sa zanosom njima đacima o milom puku govorio. Ali da je njega među mili puk potjerati sa 29 for. mjesečne plaće, u ovu pustoš. […] D ani, a osobito svetačni, sporo prolazili njemu tužnu, da nije Dalmatinske smotre, ne bi ni znao, kad bi otišao ili s puta došao koji visokopoložnik. Ali, kad ne može da plati druge poučne novine, nije ni govora o primanju istih. Jedina mu je zabava bila škola. Dječica dobra, ljubila su ga ko oca, a on je jedino mislio, kako će im što više koristiti. Došao i gosp. nadzornik. Nije imao što da prigovori. Da nije bilo paučine, što je u školskoj peći našao, nije imao što, da upiše u crnu knjigu. Na polasku reče mu gosp. nadzornik: – Biva, vi ste sretni, gosp. učitelju, što uživate ovako romantično selo. Ja mislim, da se je uspeti na onu glavicu ondje, biva, da bi se mogle razabrati kuće čak do trećega sela. Gledajte raditi dobro, jer znate, u današnja vremena imati mjesto, biva, to mnogo znači. Stižu mi mnoge molbenice kandidata i kandidatkinja, biva, ako imam koje mjesto. Daklen nek vam je do znanja; a čini mi se, da ste vojnik, ako izgubite mjesto, biva, znate, valjat će vam u vojnike. Bijedan učitelj stajao je snužden pred trbušastim gospodinom, koji se je ponosito po sobi šetao i brke sukao. – Gospodine, ... ovo... ovo... je pustoš, ne može se ništa za hranu ovdje naći – promuca jedva čujno učitelj. Kad htjede, da mu kaže, koliko je ovdje pretrpio, prekinu ga nadzornik riječima: – Da, da, tome je lako pomoći, biva, odrecite se službe, pa hajte u koji grad, tu ćete naći svega! – nadodade hladno gospodin. U to kočija stiže pred školu, a gosp. nadzornik dostojanstveno sjede, kočija krenu, ma ni da bi učitelja pogledao, mahnu glavom... Učitelj ostade nepomično, buljeći za kočijom, tužno mu se iz grudi izmače uzdah, a oči mu se ovlaže suzama... Bože moj!, pomisli sam u sebi, kako li smo mi bijedni učitelji poniženi. Kad oni ljudi, koji bi nam sva utjeha naša morali biti, tako se drže? Bože, Bože! duboko uzdahnu. Ali on tvrd ko hrid, odluči isto raditi podvostručnim silama, pak i ako mu niko ne će da prizna, pomisli – priznat će nepogrješivi Sudac svačijeg rada, koji je na nebesima. V *** rijeme leti, a eno je učitelju već treća godina u istom selu. Narod se je malo umekšao. Djeca redovito polaze školu, a uspjeh je, da ne može bolji; a to je najljepša nagrada njegovoj požrtvovnosti. Kad je glavar Miško čuo sina, kako mu iz Kačića pjesme kaziva, duša mu je rasla od veselja. Ali isto ne će, da prizna, kako je prije na krivom putu bio. – Učitelj je više puta premještaj pitao, ali starješine ni da čuju. Tako se na njemu ispunilo svih osam stvari potrebitih za postati blaženim. pisma aktualno 30 www.skolskenovine.hr Putovanja U Krapini nešto novo Vratili smo se u Poreč oplemenjeni brojnim nezaboravnim iskustvima i novim znanjima Iskustva Smotra Sporna priprema Vježbalište Ovdje se radi prije svega o dosto- poduzetništva janstvu, dosljednosti i principijelnosti prema istini, ali ni u kojem slučaju na štetu učenika Već je mnogima dobro poznato kako smo mi, učenici Srednje škole Mate Balote iz Poreča, zajedno sa svojim profesorima, skloni stjecanju novih, praktičnih znanja koja nam kasnije mogu jako dobro poslužiti kako u svladavanju školskog programa, tako i u svakodnevnom životu. Iznimka nisu ni učenici drugog razreda opće i jezične gimnazije, koji su zajedno sa svojim profesorom povijesti Petrom Jurišićem ove školske godine posjetili Muzej krapinskih neandertalaca i Muzej Ljudevita Gaja u Krapini, čime smo samo potvrdili i nastavili tradiciju škole koja je po svojim dobro organiziranim i precizno isplaniranim stručnim izletima i ekskurzijama već nadaleko poznata. Sve nas je posebno oduševio novi geološko-paleontološki Muzej krapinskih neandertalaca, otvoren 27. veljače 2010. godine, koji je smješten u blizini starog muzeja na lokalitetu nazvanom Hušnjakovo. Nakon jedanaest godina gradnje, otvoren je kao prvi moderni multimedijalni muzej na dvije etaže, a nastao je ne temelju najvažnijih otkrića u paleontologiji u 19. stoljeću, za koja je zaslužan Dragutin Gorijanović Kramberger. Sam muzej je koncepcijski podijeljen u nekoliko dijelova. Prvi dio, nakon kratkog filma o životu krapinskog pračovjeka, nudi nam uvid u povijesne okolnosti i slijed događaja koji su prethodili otkriću za koje je zaslužan Dragutin Gorijanović Kramberger. Sljedeća cjelina na suvremen način prikazuje postanak svijeta, prve organizme i povijest Zemlje. Evolucijski se može pratiti razvoj čovjeka od prvih hominida koji su sišli s grane pa sve do krapinskog pračovjeka, i to na temelju kostiju lubanje. U ovom se dijelu također može vidjeti fosilne ostatke životinja kao i oruđe kojim se služio krapinski pračovjek. Posljednji dio muzeja koji su učenici razgledali predstavlja tehnološki i kulturni razvoj ljudskog roda s upečatljivom maketom astronauta, dok maketa neandertalca, smještena u poluspilji, realistično prikazuje prizore iz prapovijesti. Osim muzeja, imali smo priliku razgledati i povijesna nalazišta koja se nalaze oko njega. Drugi muzej koji smo posjetili na svom putovanju posvećen je lingvistu Ljudevitu Gaju, otvoren 1966. godine u njegovoj rodnoj kući. Podsjetimo se da je Gaj napisao Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja i uređivao prve hrvatske novine, čime je zaslužio da ga i danas spominjemo kao jednu od ključnih osoba u Hrvatskom narodnom preporodu. Gaj je rođen 1809. godine, a u zbirci postavljenoj njemu u čast, prevladavaju portreti njegove obitelji, tiskani tekstovi i brošure koje smo promatrali i proučavali s velikim zanimanjem. Naravno, svaki pravi izlet potrebno je začiniti i zabavnim dijelom pa smo tako na povratku kući stali u Zagrebu da bismo, barem nakratko, uživali u šopingu kakav nam samo naša glavna metropola može pružiti. Tako su se naši Porečani vratili kući oplemenjeni brojnim nezaboravnim iskustvima i znanjima koja smo stekli, ali i bogatiji za poneku sitnicu iz zagrebačkog Westgatea, koja će nas uvijek podsjećati na ovu poučnu i nezaboravnu pustolovinu. Od svojih mladih kolegica saznala sam kako su se osjećale za vrijeme moga duela s inspektoricom u zbornici: - Ja sam se skamenila i bila bez kapi krvi! - povjerila se jedna. - Nas smo se dvije tresle i drhtale od straha! - povjerila se druga. - I sad se skamenim kad se sjetim toga! - govorila je treća. - Ja sam je ipak uspjela nagovoriti da malo uđe u vaš razred! - otkrila je najiskusnija. One su mi i dalje zamjerale: - Pa zašto niste napisali tu pripremu kad znate dobro što ona traži?! - Imali ste dovoljno vremena da je čak i izglancate! - Otkud vam tolika hrabrost i hladnokrvnost s njom tako razgovarati? - Sad ćete imati zbog toga samo problema! I onda i sada odgovorno stojim iza svega što sam učinila, izrekla. Da sam napisala spornu pripremu tek formalnog reda radi, lagala bih najviše sebi, a organski ne volim glumu tog tipa, mrska mi je dvoličnost. Jer, savršeno mi takav za nju ili njezin papir nije bio potreban u tom trenutku - i to je jednostavno čista istina stvarnosti. Ovdje se radi prvenstveno o dostojanstvu te istine, o dosljednosti i principijelnosti prema istini. Ali ni u kojem slučaju na štetu učenika. A u istini - na svojem sam terenu svoj na svome! Tu ne može biti straha. Jasno, poslije svega toga očekivala sam i službenu notu. Zapravo, možda bih i s gorčinom čitala inspektoričine pismene teoretske protuargumente koji su daleko od funkcionalne prakse što se tiče ovog slučaja. Međutim, nikada nije ništa došlo. Ne znam zbog čega. A istini za volju: nije me niti bilo briga još i za to. Zahtijevati od učitelja formalno razrađenu pismenu pripremu kad je ona tu baš kao takva potpuno nepotrebna školski je primjer ekstraktnoga formalizma. Ne mogu se ne sjetiti upravo asocijativno Josipa Zamostnyja iz Daruvara, svojeg prvog inspektora! Svi su učitelji s radošću očekivali njegove posjete! Dolazio je i među djecu, šalio se s njima, pitao ih što im je zanimljivo, što teško, a nama učiteljima redovito je donosio ponešto od nekih novih, korisnih i praktičnih ideja koje je otkrivao na svojem bogatim proputovanjima od škole do škole. Naravno, pregledao bi i dokumentaciju našu; ona i postoji, među ostalim, i za to. I o njoj se razgovaralo, dapače. - Kolegice, u čemu su teškoće, mogu li pomoći? Slobodno me potražite zbog tog i tog, povežite se s kolegicom tom i tom - i tako dalje, i tome slično. Dobrodošao prijatelj, stručnjak u praksi i teoriji. A naša inspektorica, kojoj se nisu radovale i ne raduju se moje kolegice, koje se boje njezine nazočnosti, koje joj to nikada neće moći iskreno u lice niti reći, ona nema vremena biti u razredu, jer je razred i ne zanima. Živa djeca manje su važna od zatvorene knjige i beživotne papirologije. Za nju je (bio) bitan samo papir. A papir sve podnosi... I to je školski primjer praznog, ali stvarnog formalizma. S opravdanjem ili bez njega, svejedno. Nina Čuš, 2. razred, Poreč Elvira Ančić, Dragonožec Izgradili smo hrvatski model učeničkog zadrugarstva i to je posebna vrijednost odgoja i obrazovanja u našoj školi Danas je poznavanje vlastite životne okolice, odnosno zavičaja neophodnost, budući da je svijet globalnih medija nametnuo nove zajedničke vrijednosti. Zbog toga je jedna od zadaća u Nastavnom planu i programu za osnovnu školu promicati ljubav prema zavičaju i domovini, a ogleda se u vrijednostima kao što su: znatiželja i oduševljenje prirodom i prirodnim pojavama, želja za očuvanjem i zaštitom prirodne i kulturne baštine, ekološka svijest i zaštita biljnog i životinjskog svijeta, osjećaj za lijepo i duhovnu stranu života, ponos zavičajem i domovinom. Učeničke zadruge u hrvatskim školama imaju dugu tradiciju. Na to nas upućuje bogata literatura i izvori o školskim vrtovima XIX. stoljeća. Sredinom prošloga stoljeća zamjenjuju ih učeničke zadruge, a školski vrtovi postaju njihov sastavni dio. I danas je u mnogim školama najpogodniji oblik djelovanja školske zadruge upravo školski vrt, koji se može osnovati na maloj površini i uspješno obavljati svoju odgojnu i obrazovnu zadaću. Današnje se učeničko zadrugarstvo potvrdilo i kao nositelj očuvanja identiteta biološkog i kulturnog naslijeđa, ono prepoznaje duh tradicije i kulturne baštine kraja i njeguje to kroz rad svojih sekcija. Mnoge učeničke zadruge su tako postale važan član svoje lokalne zajednice te joj daju prepoznatljivost i kao sastavni dio njezine ponude. Naročito ovdje mislim na one zadruge koje njeguju etnološku baštinu svoga kraja, običaje vezane za blagdane i svečanosti, kućnu radinost, stare zanate, čipkarstvo te veze tradicionalnog graditeljstva, keramike i izrade suvenira. Učeničke zadruge na županijskim i državnim smotrama redovno se predstavljaju radovima u koje je utkano bogatstvo, ljepota i tradicija kraja iz kojeg dolaze. To je posebno došlo do izražaja pri oblikovanju motiva na uporabnim i ukrasnim predmetima te u izradi replika i suvenira. Sve više učeničkih zadruga dobiva gradske i županijske nagrade za suvenire. Stoga s pravom možemo kazati da su učeničke zadruge čuvari narodne baštine i učionice ekološke poljoprivredne proizvodnje. Lokalna zajednica (grad, općina, županija) i roditelji su za učeničku zadrugu vrlo važni, kako prilikom osnivanja (Odluka školskog odbora) tako i u daljnjem radu koji podržavaju i potpomažu. Ova se pomoć može očitovati u financijskom smislu, npr. da prepoznaju u proizvodima zadruge kvalitetan suvenir koji će otkupiti u određenoj količini za reprezentaciju, realizaciji nagradnih izleta, nabavom osnovnih sredstava i dr. Podrška se najčešće očituje u pozivanju učeničkih zadruga da sudjeluju kao ravnopravni izlagači na manifestacijama gospodarskog, poljoprivrednog i turističkog značaja (Markov sajam, Zagrebački velesajam, Gospodarski sajmovi, Božićni sajam, Dani kruha, Dani jabuka, Sajam cvijeća, Špancir fest, Noćnjak, Humanitarne akcije...). broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Ovakva javna nastupanja, zajedno sa županijskim i državnim smotrama, omogućavaju snažnu potrebu da se vrijedni proizvodi i rezultati pokažu i drugima, iz čega slijedi dodjela priznanja i nagrada za uspješan rad, a to je snažna motivacija za daljnji rad i učenika i voditelja. Kada smo kod motivacije ne smijemo zaboraviti nagrađivanje učenika zadrugara, koji moraju osjetiti da su za svoj rad u sekcijama zadruge dodatno nagrađeni za razliku od učenika koji nisu članovi. Nagrađivanje može biti kolektivno i individualno, na primjer: nagradni izleti, participiranje u školskoj kuhinji, dobivanje dijela proizvoda, novčano nagrađivanje, sportska oprema, primjerena literatura i drugi oblici. Kao izrazito nova kvaliteta unutar učeničkog zadrugarstva su istraživački radovi temeljeni na sadržajima učeničkog zadrugarstva. Učenici i mentori izradili su više od 250 istraživačkih radova iz svih područja zadrugarstva. Učenici se na taj način vode u istraživačke metode i postupke rada i time pripremaju za odgovorne zadaće u gospodarstvu. Zdravlje je, kao i obrazovanje, osnovno ljudsko pravo, nužno za osobni, društveni i ekonomski razvoj. Briga za zdravlje i promicanje zdravlja kroz obrazovanje sve se više prepoznaje kao bitni element razvoja zdravlja, a time i društva u cjelini. Učeničke zadruge različitim sadržajima rada, metodama i načinima rada pridonose zdravom razvoju djece i mladih. To su jedini sadržaji koje učenici i učitelji mogu slobodno birati i u njih se uključivati prema svojim osobnim interesima, talentima i potrebama pa time pridonose razvoju samopoštovanja i smanjivanju problema u ponašanju, komunikaciji, emocionalnih i drugih problema. Suvremena koncepcija cjeloživotnog obrazovanja izvodi se iz strategije razvoja koja predstavlja sintezu razvoja obrazovanja, gospodarstva i društvenog razvoja, u čemu svaki pojedinac u većoj ili manjoj mjeri participira te stječe nova znanja i otvara nove beskonačne perspektive. (Mijatović, 2000). Učimo da bismo znali, vježbamo da bismo bili vješti, a što radimo da bismo bili kompetentni? Kompetenciju stječemo učeći iz vlastitog i tuđeg iskustva, prateći proces, bivajući fokusirani na odnos, kako, a ne na rezultat i na zašto. Ogledne radionice velika su tekovina učeničkog zadrugarstva koja se održala uz manje modifikacije do danas. Prvi model oglednih radionica predstavljen je 1995. godine na Savjetovanju u Varaždinu. Program oglednih radionica bio je vezan za rad u školskom vrtu. U narednim godinama mijenjale su se teme, širio se krug voditelja radionica, povećavao se interes nastavnika i škola da unaprijede svoju praktičnu nastavu. Visoke ocjene koje su davali polaznici seminara potvrđivale su opravdanost ovakvog rada i usavršavanja. Kroz ogledne radionice prošao je velik broj nastavnika i suradnika u učeničkim zadrugama. Uz manje modifikacije ovaj oblik usavršavanja treba nastaviti. I na kraju treba se pitati zašto? Poslije Domovinskog rata imali smo tridesetak učeničkih zadruga i nekoliko stotina mladih zadrugara, a danas 287 učeničkih zadruga te oko 18.000 mladih zadrugara i oko 700 mentora koji su velika stvaralačka grupacija i potencijal našega društva. Matija Bučar, Petrinja Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja. oglasi aktualno 76 kn 66 kn 62 kn 117 kn 120 kn 31 www.skolskenovine.hr 100 kn 120 kn 69 kn 300 kn 77 kn 120 kn 39 kn 300 kn www.skolskenovine.hr broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. NARUDŽBE tel. 01/4855-709 faks 01/4855-712 e-mail [email protected] Poziv na pretplatu Poπtovani odgajatelji, uËitelji, profesori, struËni suradnici, studenti, umirovljenici Cijena polugodiπnje pretplate: za πkole i ostale institucije. 300 kn pojedince ........................ 160 kn studente i umirovljenike .....130 kn ZADACI ZA PROVJERU ZNANJA IZ MATEMATIKE Ispiti znanja iz kompleta Zadaci za provjeru znanja iz matematike namijenjeni su provjeravanju i/ili ocjenjivanju znanja učenika/ učenica svih razreda osnovne škole, bez obzira na to kojim se udžbenikom oni koriste. Komplet Zadataka sadrži ispitne listove za dvoje učenika (A i B grupa) Školske novine jedini su hrvatski tjednik koji donosi aktualne informacije o odgoju i obrazovanju, podupire stručno usavršavanje prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na strani struke i svojih čitatelja. Imajte i Vi svoj primjerak Školskih novina. ✁ Ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na .................. primjeraka Školskih novina ................................................................................................................... (ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB) ................................................................................................................... (adresa) .............................................. (mjesto i datum) M. P. .......................................... (potpis) Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 40, 10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712 32 NOVA www.skolskenovine.hr aktualno KNJIGA U NAKLADI ŠKOLSKIH NOVINA Više ni jednoj organizaciji nije svejedno kako je drugi vide, kakva joj je komunikacija s drugima, uživa li povjerenje javnosti, jesu li njezini djelatnici pravodobno informirani, koliko su motivirani te kako svi ti procesi utječu na njezino poslovanje. [...] S promjenama koje će se događati u hrvatskom školstvu mijenjat će se i uloga odnosa s javnošću. Pred djelatnicima i službama za odnose s javnošću u obrazovnim institucijama svaki dan je novi dan, svaki dan – nova iskušenja, novo dokazivanje. Samo kvalitetnim, sustavnim osposobljavanjem i usavršavanjem moći će odgovoriti izazovima komunikacijskog okružja. To je jedini način na koji će moći ostvariti strateške ciljeve svoje obrazovne ustanove i opravdati svrhu svog postojanja unutar nje. Vlade Dragun broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. Iz recenzija Knjiga Odnosi s javnošću u obrazovanju Vlade Draguna vrlo je vrijedan rad koji popunjava jednu veliku prazninu iznimno važnog društvenog područja. Autor ovom knjigom obogaćuje akademsku i društvenu zajednicu novim spoznajama i mogućnostima komuniciranja. On kroz knjigu potvrđuje klasično načelo odnosa s javnošću »kako više komunikacije čini povjerenje većim«. Upravo na tom tragu Dragun provlači ključnu poruku odnosa s javnošću, definirajući ujedno taj pojam u njegovom suvremenom značenju i u školstvu. Prof. dr. sc. Zoran Tomić Jasnim izrazom, pregledno i sažeto, koristeći se relevantnom literaturom i navodeći praktične primjere, autor daje vrijednu pojmovnu i metodološku podlogu kakva je prijeko potrebna za osmišljavanje, planiranje i uspostavu učinkovitog odnosa s javnošću, kako onom iz okruženja odgojno-obrazovnih ustanova (roditelji, lokalna zajednica i mediji), tako i sa skupinama javnosti unutar samih ustanova (učitelji, učenici, stručne službe). Temelj što ga ovim radom u stručnoj literaturi postavlja Vlade Dragun korisno može poslužiti praksi naših škola, u prvom redu ravnateljima ... Doc. dr. sc. Mladen Kvesić Do sada skoro nepoznat pojam PR sada je dobio službeno mjesto u svim sferama života, tako da nas svakodnevno izvješćuju razni glasnogovornici različitih institucija. Upravo u tom osjetljivom segmentu komunikacije s javnošću u obrazovanju presudna je uloga osobe zadužene za PR. Kako riješiti ili amortizirati konfliktne situacije, kako prenijeti informaciju mass media i niz drugih situacija vezanih za obrazovanje, autor knjige Vlade Dragun minuciozno je razradio u svim fazama. Prof. dr. sc. Izet Hozo Iz Predgovora Nužno je poboljšati kompetencije radi boljih odnosa s javnošću svih sudionika odgojno-obrazovnog sustava. Činjenica je da u školama ima mnogo više pozitivnih događanja. Naši učenici nisu negativni, kako ih se često pokušava prikazati, a još manje crtu negativnosti imaju njihovi učitelji i nastavnici. Zbog toga je uloga ravnatelja prije svega poboljšati svoje kompetencije u odnosima s javnošću, u čemu će im zasigurno pomoći i ova knjiga. Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje NARUDŽBENICA Neopozivo naručujem(o) ........ primjerak(a) knjige Odnosi s javnošću u obrazovanju / Vlade Dragun Ime i prezime: ........................................................................................................... Ustanova: ...................................................................... OIB: ................................. Adresa: ................................................. PB: .............. Mjesto: ............................... MP _________________ (Potpis) Poslati Školskim novinama, Hebrangova 40, 10000 Zagreb ili faksom na br. 01/48 55 712 Obavijesti o knjizi www.skolskenovine.hr
© Copyright 2024 Paperzz
