perspektive
ISSN 1848-140X, listopad 2013., godina 3, broj 3
ZAGREBAČKA
INICIJATIVA
NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA
Strategija
izborne
kampanje
Drevne
63
poruke
suvremenim
političarima
Turističke
usporedbe
Austrija –
Švicarska
– Hrvatska
33
Južna Europa
zaglavljena u
krizi
Možemo li
izbjeći
problematično
društvo
14
Poljski model
Kakve pouke
nudi Hrvatskoj
Predsjednik Njemačko-hrvatske
industrijske i trgovinske komore
dr. Dino Ivan Dogan predlaže
ključne strateške smjernice za
str. 22
budući razvoj Hrvatske
45
Indikatori
87
napretka
Novi predvodnici
globalnog rasta
Tržište hrane
Globalni uzlet
piletine
Sedam
strateških
industrija
58
Temelji za europsku
federaciju
str. 5
Stari kontinent na
pragu krupnih reformi
ZAGREBAČKA
INICIJATIVA
perspektive
NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA
listopad 2013.
godina 3, broj 3
Sadržaj
Pismo urednika ................................................................................................................... 3
U FOKUSU
Temelj za europsku federaciju
STARI KONTINENT NA PRAGU KRUPNIH REFORMI ............................ 5
Njemačka nakon izbora
NOVA ULOGA KANCELARKE – LIDER EUROPSKE UNIJE ............... 11
Južna Europa zaglavljena u krizi
MOŽEMO LI IZBJEĆI PROBLEMATIČNO DRUŠTVO .............................. 14
Hrvatska
SEDAM STRATEŠKIH INDUSTRIJA ................................................................. 22
Turističke usporedbe
AUSTRIJA – ŠVICARSKA – HRVATSKA ........................................................... 33
Strategija hrvatskog turizma
FARSA ILI OZBILJAN STRUČNI URADAK? ................................................... 42
POSUĐENI INTERVJU
POLJSKI MODEL POUČAN I ZA HRVATSKU ............................................... 45
TRENDOVI
Klimatske promjene
OTAPANJE LEDA I TRGOVINA PESIMIZMOM .......................................... 53
Latvija
LUKSEMBURG ZA SIROMAŠNE ......................................................................... 55
Tržište mesa
GLOBALNI UZLET PILETINE ............................................................................. 58
Energetika
TKO ZAUSTAVLJA ALTERNATIVNU ENERGIJU ...................................... 60
SIGNALI
Tisak
PREVIŠE NASLOVA ZA PREMALO ČITATELJA ......................................... 61
BDP
MJERILO ZA SVE VIŠE OSPORAVATELJA .................................................... 62
DOSSIER
Strategija izborne kampanje
DREVNE PORUKE SUVREMENIM POLITIČARIMA ............................... 63
NOVE KNJIGE
LATENTNI STRAH OD INFLACIJE ................................................................... 71
NEOGRANIČENA SNAGA INFORMACIJE .................................................... 74
REFLEKTOR
LEGENDE JAČE OD ISTINE ................................................................................. 81
INDIKATORI
Pomak prema jugoistoku
NOVI PREDVODNICI GLOBALNOG RASTA ............................................... 87
Dominantan trougao svjetske privrede ................................. 95
2
perspektive
Pismo urednika
U potrazi za Janigrom...
U bivšem samoupravnom sistemu jedna je od omiljenih poštapalica bila da nitko
nije nezamjenjiv. Bio je to zapravo paravan za uklanjanje nepodobnih i postavljanje
poslušnih na funkcije kojima nisu dorasli. U današnjem višestranačju ne čuje se
često ta fraza, ali u praksi se uvelike primjenjuje. I onda i sada za napredovanje
na hijerarhijskim ljestvicama najvažnija je (bila) partijska, odnosno stranačka
pripadnost. „Naš“ kandidat, makar bio funkcionalno nepismen, više vrijedi od
„njihova“ doktora znanosti.
Uz mrvicu pretjerivanja moglo bi se ustvrditi da je promašena kadrovska politika
ključni uzrok hrvatskoga ekonomskog, političkog, kulturnog i svekolikog neuspjeha
da se u gotovo dva i pol desetljeća samostalnosti odlijepimo od europskog začelja,
nakon što smo dopustili da nas preteknu i države koje su ne tako davno kaskale
daleko za nama. Lijepo se to vidjelo i prigodom nedavnog sučeljavanja na sjednici
Hrvatskog sabora, kada je premijer hvalio dvogodišnji učinak Vlade, a oporba
ukazivala kako se vuku pogrešni potezi. Obje strane utrošile su enormne količine
verbalnog streljiva, gađali se efektnim dosjetkama, ali bez pogotka „u sridu“.
U situaciji kada je nužno oživjeti investicije, smanjiti nezaposlenost, obuzdati
budžetski deficit, stvoriti uvjete za uspon prerađivačke industrije, ozdraviti
poljoprivredu dominirale su teme koje već mjesecima tresu našu javnost – Lex
Perković pa i ćirilica i sl. Drugim riječima, umjesto stvarnosti i budućnosti u prvom
planu borba za bolju (ili možda lošiju) prošlost.
Stara doskočica kaže; mnogi su ipak nezamjenjivi.
Na temu (ne) zamjenjivosti mogli bismo nabrajati na stotine primjera, a zapravo
cijeli uspon ljudske vrste temelji se na iznimnom, iznadstandardnim pojedincima,
od Aristotela i Fidije, Leonarda da Vincija, Kopernika, Ruđera Boškovića,
Beethovena, Nikole Tesle, Einsteina, Stevea Jobsa…
Ove godine obilježava se, ne baš upadljivo, 60. godišnjica muziciranja Zagrebačkih
solista, koji i danas pronose ime svoje domovine diljem planeta. Ali taj proslavljeni
ansambl nikad nije doživio uspjehe kao u trinaest (vrlo sretnih) godina koliko ih
je kao dirigent vodio njihov osnivač nezamjenjivi Antonio Janigro. Kako je to
učinio uvjerljivo ilustrira jedan drugi, takodjer nezamjenjivi, pisac, filmski redatelj,
glazbeni kritičar, društveni kroničar – pokojni Zvonimir Berković. Jedan i drugi
broj 3 :: listopad 2013.
3
Pismo urednika
postali su, ne rodjenjem nego stvaralaštvom autentični Zagrepčani, a mogli bismo
kazati i „veliki Hrvati“, kada taj pojam ne bi bio kompromitiran grabežljivcima
koji su ga prisvajali bez ikakve zasluge. Evo što Berk – prije dvadeset godina –
kaže o Janigru prigodom 40. godišnjice Solista:
„Taj vitki, žustri, šarmantni, elokventni glazbenik mogao je po svojem znanju,
sposobnostima i interesima biti isto tako ministar, diplomat, industrijalac, bankar,
glumac, režiser i što god hoćete, samo da je svjetsko. Ubrzo se pokazalo zašto je
on tako potreban Zagrebu, ali i Zagreb njemu. On kome je bilo tijesno u lijepoj, ali
oskudnoj čelističkoj literaturi, vidio je da tu postoji gomila violonista, odgojenih i
u strogoj Humlovoj školi, odličnih reproduktivaca, ali neprodornih, nepoduzetnih,
željnih putovanja, deviznih dnevnica i zadaha kapitalističke truleži. Sastavio je od
njih prvorazrednu gudalačku momčad, udario im nesmiljeni trening, izvukao iz
njih neslućenu perfekciju i, koristeći se svojim medjunarodnim ugledom i vezama,
poveo ih na najveća svjetska borilišta, gdje su koncertrirali pod njegovom palicom
ili pratili njegovo gudalo kada je solistički nastupao.“
Sportskim rječnikom rečeno, u tih trinaest godina (1953. – 1966.) nije bilo ekipe
(orkestra) u svijetu koju Zagrebački solisti nisu mogli pobijediti.
Odlaskom Janigra nastavio se svjetski pohod Zagrebačkih solista, ali niikad više
nije zasjao takvim sjajem. Lišeni fenomena pedagoga, nepodmitljivog nosioca
najviših kriterija i neumoornog trenera, oni su se i dalje održali na koncertnim
scenama. Bilo bi zanimljivo ustanoviti kako danas kotiraju u svijetu.
Ovo je samo mali isječak naše stvarnosti. Očito nam nedostaju čelni ljudi – lideri,
spremni i sposobni da okupe pojedince i iz njih stvore uspješan tim, koji će
podrediti osobne interese općem dobru i općim ciljevima. To je, nažalost, naša
istina i naša zbilja na svim razinama države i društva.
Hrvatsko je potreban politički Janigro, koji će, neovisno o stranačkoj pripadnosti,
organizirati ansambl solista, doraslih da se mjere s medjunarodnom konkurencijom.
Janigro se ne stvara nego radja, ali da bi došao na vidjelo moraju se stvarati zdravi
natjecateljski uvjeti.
Solista koji će moći uspješno ekonomski guditi jamačno imamo, ali treba im
dirigent s nabrojenim svojstvima. Dirigent koji će znalački i autoritativno voditi
ansambl. Kako se dirigenti kalibra kakav je bio Janigro ne radjaju svaki dan, mogli
bismo se zadovoljiti i s nekim skromnijega formata.
Nažalost, Hrvatska je još uvijek u potrazi za Janigrom.
4
perspektive
U fokusu
Temelji za europsku federaciju
Stari kontinent na pragu krupnih
reformi?
Iako brojni katastrofičari već dugo rasipaju globalni
pesimizam, pretskazujući propast ne samo eura i eurozone
nego i Europske unije, ta zajednica ipak ustrajava na putu
da postane kvalitetniji, pravedniji i privlačniji okoliš za
se Europljane. Ipak, da bi se spriječio „raspad sistema“,
nužne su krupne promjene u funkcioniranju ekonomskog,
financijsko-fiskalnog i posebice političkog mehanizma…
mr. Darko Horvatin
Svađe ne bi dugo trajale kada bi krivnja bila samo na jednoj strani. Izrekao
je to u 17. stoljeću Francois duc de La Rochefoucauld, francuski političar,
pisac i mislilac, ali njegova maksima ima trajnu vrijednost i aktulanija je nego
ikad. Po stajalištu većine Hrvata i inozemnih analitičara prepirka naše Vlade
s čelnicima Europske komisije teško je objašnjiva. Jamačno će nam donijeti
više štete nego koristi. Ipak, malo je vjerojatno da je suprotna strana u svome
stajalištu toliko uporna samo zbog vlastite principijelnosti. Tolika verbalna
strogoća zbog našega uhidbenoga zakona vjerojatno se ne bi iskazivala da
broj 3 :: listopad 2013.
5
U fokusu
u pozadini spora ne stoji upornost ekonomske velesile (Njemačke) nasuprot
tvrdoglavosti nove male članice EU-a (Hrvatske).
Iako bi se prema donekle razumljivom medijskom preuveličavanju toga
sučeljavanja „zaraćenih“ strana moglo zaključiti kako se radi o „biti ili ne biti“,
nije se teško prisjetiti kako je sličnih ali i mnogo oštrijih i ozbiljnijih verbalnih
okršaja unutar EU-a bilo oduvijek, naročito u vrlo bliskoj prošlosti. Primjerice, u
dugotrajnim pokušajima financijskog i ekonomskog discipliniranja neposlušne
članice Grčke, pa i Španjolske, Portugala, Italije, Irske…
Prodavači pesimizma
Takva i slična sučeljavanja mišljenja povod su mnogim ekonomskim i
političkim promatračima (ne uvijek dobronamjernim i nepristranim) da
proriču propast Europske unije, a pogotovo njezine zajedničke valute, eura.
Pa se onda kopa po bližoj i daljoj prošlosti, uspoređuju bivše krize, recesije i
depresije sa sadašnjom. Pri tom je uočljiva neugašena sklonost dramatiziranju
i najavljivanju „smaka svijeta“ i razočaranost takvih ekonomskih sinoptičara
kad se stari kontinent nakon ekonomskih potresa ipak uspije osoviti na noge,
a čini se da se to upravo sada događa. Da je ostvaren samo djelić zluradih
proročanstava u proteklih nekoliko godina, vjerojatno bi se raspala zajednica
utemeljena (naravno ne u današnjem obliku) ubrzo nakon Drugog svjetskog
rata.
Nije samo Europa žrtva zlogukih proroka jer rezerve pesimizma su neiscrpne.
Upravo je objavljena knjiga pod naslovom „Nakon što je glazba utihnula:
Financijska kriza, odgovor i predstojeći rad“ (After the Music Stopped: The
Financial Crisis, The Response, and the Work Ahead, izdavač Penguin Press) u
kojoj autor Alan S. Blinder pod povećalo stavlja Sjedinjene Američke Države,
tvrdeći kako današnja ekonomska kriza nije ni malo blaža od one Velike
depresije iz 1930-ih godina. Naravno, uzgred se „očešao“ i o „stari kontinent“
pa upozorava kako je „europska privreda danas u lošijem stanju uspoređena
s 2007. nego što je bila 1935. uspoređena s 1929. kada je počela „Velika
depresija“.
Rat brojčanim argumentima
Blinder nije autor kojega se može omalovažiti, profesr je ekonomije na
Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu, istraživač u Državnom uredu za
ekonomska istraživanja, gostujući predavač na mnogim školama. Svoja
opažanja (uz tvrdnju kako američko gospodarstvo uspjeh bilježi samo u smislu
6
perspektive
Stari kontinent na pragu krupnih reformi?
uvjeta koji se nisu pogoršali, proričući kako će se suočiti s jednim, ako ne i
dva „izgubljena desetljeća“) potkrepljuje brojnim podacima koji se doimaju
uvjerljivo. Ali ni više ni manje od onih kojima službena američka statistika
pokušava dokazati kako je najgore prošlo i da je oporavak u zamahu.
Na engleskom jeziku je „dismal science“ sinonim za ekonomiku (naročito
političku). Ono „dismal“ ima više značenja, ali ni jedno nije privlačno
(turoban, mrk, zloguk, jadan, vrlo loš itd.). Time se zapravo, uz popriličnu
dozu cinizma, želi tvrditi kako ekonomika i nije znanost. O tome se vode
polemike, kao uostalom o brojim temama unutar te discipline bez koje ne
možemo živjeti. Upravo danas, kada se diljem planeta pokušavaju regulirati
pravila ekonomske, financijske i ukupne igre, uz naglašenu ulogu države
kao arbitra ili barem kontrolora, vjerojatno podjednak broj pobornika
i osporavatelja ima pokojni nobelovac Milton Friedman, tvorac i žestoki
zagovornik samoregulirajućeg kapitalizma bez ikakvog uplitanja države. To
nas je u znatnoj mjeri dovelo do stanja u kome se danas nalaze privrede
diljem svijeta, naročito u tzv. tranzicijskim zemljama, uključujući Hrvatsku.
Zrnce optimizma i u Grčkoj
Kako vidimo, unatoč svim zamkama, ograničenjima, pogreškama bivšim
i današnjim, Europska unija ipak ustrajava na svom putu da postane
djelotvornija, naprednija i pravednija. Čak se naziru zrnca optimizma i za
već gotovo otpisane članice Portugal i Grčku, gdje se očekuje kakva-takva
ekonomska stabilnost u doglednoj budućnosti. Prilično je izvjesno da će
porastu općeg optimizma uvelike pridonijeti treći mandat Angele Merkel na
čelu njemačke vlade. Doduše, kancelarkin će posao biti znatno otežan jer je
ostala bez pouzdanijeg koalicijskog saveznika liberala, ali ona je u proteklim
godinama dokazala da je neupitna „željezna lady“ (za razliku od uvelike
osporene nedavno preminule Margaret Thatcher) pa nije nerealno očekivati
da će ustrajati na jačanju stabilnosti Njemačke, dakle i EU-a.
Taj vjetar u krmu svakako je dragocjen za Europsku komisiju, Europsko
vijeće i Europski parlament, koji su lani dobili Nobelovu nagradu za mir, ali
sada su na svojevrsnoj raskrsnici. Žele li uistinu u većoj mjeri nego dosad
polučiti podršku i legitimitet većine europskih građana, morat će pribjeći
novim reformama, tj. pretvoriti EU u pravu federativnu uniju sa zajedničkom
fiskalnom i ekonomskom politikom, a svoju zajedničku valutu, euro proširiti na
cijelo područje – drže brojni promatrači. Među njima su i Nicolas Berggruen
(utemeljitelj) i Nathan Gardels (viši savjetnik) Instituta Berggruen, koji se,
uz ostalo, bavi proučavanjem budućnosti Europe. Oni su i autori djela
broj 3 :: listopad 2013.
7
U fokusu
Inteligentno upravljanje za 21. stoljeće: Srednji put između Zapada i Istoka
(Intelligent Governance for the Twenty-first Century: A Middle Way Between
West and East).
Reforma nema alternativu
Izostane li reforma, Europa će biti razdirana svojom budućnošću, kao što
je razdirana svojom prošlošću, u traženju novoga društvenoga modela jer
dosadašnji je oslabljen i istrošen nadiranjem sve konkurentnije globalne
privrede. Drže da bi prvi korak trebao biti oblikovanje strategije ekonomskoga
rasta, kako bi se izbjegla sadašnja zamka dugova i stvorio prostor za čvrste
reforme koje bi Europu mogle ponovno učiniti konkurentnom kakva je ne
davno bila. Nije na odmet prisjetiti se riječi bivšega njemačkog kancelara
Gerharda Schroedera: „Strukturalna reforma može
djelovati samo u spoju s putanjom rasta.“ Da bi
„Strukturalna se reforma provela, unija mora imati otvoren put
reforma može i legitimitet za uspostavu snažne, ali ne glomazne
europske vlade, nalik onoj u današnjoj Švicarskoj.
djelovati samo Slijedilo bi stvaranje izvršnoga tijela (izrasloga iz
u spoju s današnje komisije) izravno odgovornoga europskim
građanima, učvršćivanje uloge parlamenta kao
putanjom rasta.“ donjega zakonodavnog doma i pretvaranje vijeća
(odbora lidera zemalja članica) u gornji zakonodavni
dom. Zagovornici federalne Europe moraju predočiti svoju zamisao sve
skeptičnijoj europskoj javnosti, iskazujući ne samo dobrobit ujedinjenoga
kontinenta s najjačim svjetskim tržištem i slobodnim kretanjem robe, rada i
kapitala, nego i nedovoljnost postojećih europskih struktura kao temelja za
uspjeh u sve globaliziranijem svijetu. Angela Merkel nedavno je to formulirala
sažeto: Europa danas ima sedam posto stanovništva, proizvodi 25 posto
svjetskih proizvoda i podmiruje 50 posto socijalne potrošnje. Bez reforme,
u sve konkurentnijem međunarodnom ekonomskom okolišu, teško će biti
financirati velikodušnost država blagostanja, na što su Europljani donedavno
bili navikli.
Pojačani poremećaj globalizacije
Bivši poljski premijer Marek Belka svojedobno je primijetio kako europska
javnost na zajedničku valutu počinje gledati kao na „pojačani poremećaj
globalizacije“, umjesto da štiti Europu, tj. da je uvođenje eura pridonijelo
predavanje europske ekonomske sudbine u ruke globalnih financijskih tržišta,
8
perspektive
Stari kontinent na pragu krupnih reformi?
a njihova radna mjesta poklanjaju se dalekim zemljama s niskim nadnicama,
kao što je Kina. Stoga je stvaranje političke unije jedini način da Europa vrati
konkurentnost i ubire plodove globalizacije, upozorava Belka.
Propast eura pogodila bi ključne zemlje u središtu Europe, kao i one na
periferiji, a njemačka bi srednja klasa platila najvišu cijenu. Uspon Njemačke
do najkonkurentnije europske trgovinske sile u znatnoj je mjeri rezultat reformi
što ih je provela prije nekoliko godina, uključujući povećanje granične dobi
za odlazak u mirovinu i kresanje troškova rada, uz poticanje ulaganja u
obrazovanje, istraživanje i razvoj. Te su mjere znatno pomogle da prerađivačka
industrija zadrži pristojan udio od 24 posto u ukupnoj njemačkoj privredi.
Posrtaj eura doveo bi, naravno, do povratka njemačke marke (koju mnogi,
ne samo nostalgičari, još nisu prežalili). Vrijednost nove-stare valute naglo
bi skočila, smanjujući konkurentnost prerađivačke industrije. Njemačke bi
multinacionalne kompanije u takvim okolnostima bile prisiljene (ili barem
motivirane) premjestiti proizvodnju izvan zemlje, kako bi iskoristile prednost
jeftinije radne snage. Svoju bi tehnologiju proširile globalno, a izvezle bi i
mrežu opskrbnih lanaca koji omogućuju kvalitetnu proizvodnju. Istraživanja
i razvoj možda bi ostali u zemlji, ali proizvodnja i montaža gotovih dijelova,
što je glavni izvor radnih mjesta s dobrom plaćom, iselili bi se. Glavni bi
gubitnici takva scenarija bili pripadnici njemačke srednje klase pa je stoga
euro i klasno pitanje za tu zemlju.
Pomoć drugima za vlastiti spas
Ako Njemačka želi ostati prosperitetno i korektno društvo u globaliziranom
svijetu, to će moći samo unutar stabilne eurozone i svega drugog što bi
trebalo slijediti – najprije bankarske unije, zatim fiskalne i na koncu politike
unije, kažu autori.
Odustajanjem od eura njemački bi financijski sektor
bio oštećen, što bi dodatno štetilo gospodarstvu.
Domino efekt koji bi se prenio na europsku periferiju
dodatno bi pogodio njemačke banke i štediše je su
oni glavni kreditori Grčke, Irske, Italije, Portugala i
Španjolske (ukupno više od 300 milijardi eura 2012.).
Propast eurozone zbog oklijevanja Berlina svalila bi
krivicu za europski neuspjeh na Njemačku, što ne
žele ni javnost ni elite.
Odustajanjem
od eura
njemački bi
financijski sektor
bio oštećen
Očito je da Njemačka ima čvrste razloge za održavanje eura, ali da bi
se to ostvarilo morat će pomoći u korigiranju današnjih destabilizirajućih
broj 3 :: listopad 2013.
9
U fokusu
neravnoteža u tekućim plaćanjima, prihvaćajući smanjenja vanjskih viškova.
Kada bi se smanjili viškovi, tzv. transferna unija – kojoj se protive brojni Nijemci
– bila bi nepotrebna. Uz nastavak golemoga vanjskog suficita transferna
unija bila bi neophodna jer bi se samo tako omogućilo ostalim Europljanima
da financiraju kupnju njemačke robe. Dakle, pravi izazov za Nijemce nije u
tome da pomažu drugima nego da spašavaju sebe dok ne bude prekasno,
zaključuje autorski dvojac.
Uzdaj se u se i u „željeznu damu“
Ne treba sumnjati da će put do stvaranja europske federacije biti trnovit i
popločan ne samo dobrim namjerama. Tako je, uostalom bilo u svim etapama
europskoga ujedinjavanja sve od utemeljenja Zajednice za ugljen i čelik pa
do današnjih ambicija za otvaranje novog poglavlja. Unatoč neizvjesnosti
u ishod onoga što se namjerava reformirati jedna okolnost ulijeva podosta
optimizma. To je činjenica što bi glavna pogonska snaga budućega projekta
– ako ga vlasti EU-a odluče primijeniti – trebala biti upravo Njemačka. Iako
u posljednje vrijeme nailazi na prigovore brojnih kritičara, to je zemlja koja
svakom objektivnom promatraču mora imponirati svojim učinkom sve od
doba poslijeratnih kancelara Konrada Adenauera i Ludwiga Erharda, kasnije
Willyja Brandta (pravim imenom Herbert Karl Frahm) i Helmuta Schmidta te
ujedinitelja Helmuta Kohla pa do današnje „željezne Frau“. Od poslijeratnog
ekonomskog čuda do nedavne krize bilo je mnogo više uspona nego silazaka
i usporavanja. Koliko je umješnosti, upornosti i odricanja trebalo da bi se
bez velikih poremećaja podnio trošak ujedinjenja istočnoga i zapadnoga
dijela zemlje!
Naravno, nisu svi bez otpora podnosili i prihvaćali baš sve reforme i odricanja,
ali su ustrajali u ulozi europske ekonomske lokomotive, koja je znala mijenjati
pogonsko gorivo pa i brzinu, ali nikad nije zaustavljena. Ma koliko to bilo
riskantno, valja vjerovati na neće posustati ni u sljedećoj etapi, odnosno da
će i druge motivirati da barem ne koče, ako već neće potezati.
U novom poretku bit će mjesta i odgovornosti i za malenu 28. po redu članicu,
Hrvatsku. Teško je reći što od nje možemo očekivati u europskim okvirima
sve dok ne završi Drugi svjetski rat i ne prestane biti zemlja u kojoj je lakše
prognozirati budućnost nego prošlost. Budu li se naši vlastodršci iscrpljivali
na beznačajnim detaljima ostat ćemo na začelju, iako su nam potencijali,
ne samo u turizmu i sportu, impresivni.
10
perspektive
Njemačka nakon izbora
Nova uloga kancelarke – lider
Europske unije
Još prije nekoliko godina Njemačka je smatrana „bolesnikom
Europe“. Danas je ona opet snažna lokomotiva oko koje se
vrti EU.
Ante Gavranović
Njemački parlamentarni izbor prošli su u sudaru jasne političke opcije koju
nudi kancelarka Angela Merkel (bez promjena) i dosta osporavane opcije
koju nudi SPD (dodatno oporezivanje kapitala i bogatih). Pobjedu je odnijela
desna opcija, ali je to zapravo bio osobni trijumf kancelarke koja je time
čvrsto i ojačana zasjela na svoj treći mandat.
Predizborni slogan „Bez eksperimenata“ (koji je bio i predizborni slogan
Konrada Adenauera 1957.) očito je pronašao odjeka u redovima birača.
Činjenica da je tim pokličem Angela Mekel osvojila gotovo apsolutnu većinu u
Bundestagu govori sama za sebe. U predizbornoj kampanji vješto je izbjegavala
konfrontaciju sa svojim rivalom, šefom SPD Peerom Steinbrueckom. Pažljivo
i mudro je koristila elemente upozorenja na ono na čemu počiva njemačko
društvo: stabilnost, sigurnost i povjerenje u vladu. Na kritična pitanja o sudbini
eura jednostavno nije odgovarala. Birači, smatra, trebaju vjerovati da će
kancelarka u presudnim trenucima i kriznim vremenima pronaći prihvatljiv i
pouzdan pravac kretanja.
Analitičari su i prije izbora upozoravali da su se obje vodeće stranke posljednjih
godina toliko približile na političkom spektru, da i nema ozbiljnih potreba
i želja za promjenama. Izbori su to samo potvrdili. Čak 63 posto građana
Njemačke najradije bi u iduće četiri godine vidjela veliku koaliciju CDU-a i
SPD-a, ali bez promjena u ključnim postavkama unutarnje i vanjske politike
koju diktira već osam godina upravo Angela Merkel. Oni koji priželjkuju
veliku koaliciju smatraju da bi to pridonijelo povećanju minimalne nadnice,
utjecalo na cijenu energije, a ujedno povećalo konsenzus oko sudbine eura.
broj 3 :: listopad 2013.
11
U fokusu
The Economist je neposredno uoči njemačkih parlamentarnih izbora objavio
članak pod znakovitim naslovom: Žena koja će upravljati svima. Nijednoga
trenutka ovaj uvaženi časopis nije sumnjao u novu izbornu pobjedu „nove
čelične Lady“, nadimak koji je Angela Merkel naslijedila od bivše britanske
premijerke Margaret Thacher. Štoviše, u podnaslovu članka pozivalo se
njemačke birače da glasuju za gospođu Merkel, kao svoju kancelarku i –
europskog lidera.
Spasila euro i euro-zonu
Zašto smatramo ovaj članak znakovitim? Od početka euro krize u 2009.
The Economist je redovito kritizirao postupke i politiku koju je presonificirala
Angela Merkel, posprdno je nazvavši Merkelvellianismom. Predbacivali su joj
ukupno previše opreznu i restriktivnu financijsko-monetarnu politiku, napadali
je zbog nametnute politike štednje u zemljama EU, optuživali da je Njemačka
zemlja koja je unutar EU napravila najmanje strukturnih reformi. Isto tako,
predbacivali su joj da je štitila njemačko gospodarstvo i time dovela do
implodiranja ostalih gospodarstva EU.
Danas ovaj vrlo utjecajni časopis vjeruje da je upravo Angela Merkel prava
osoba da vodi Njemačku, ali i ostali dio Europske unije. Objašnjavaju tu
promjenu odnosa prema njemačkoj kancelarki činjenicom
da je ona „svjetski najnadarenija demokratska političarka“,
„svjetski puno pouzdanija od svojih lijevih oponenata. Drugi razlog
odnosa vezuju uz čvrsto vjerovanje da gospođa
najnadarenija promjene
Merkel može postati veliki lider Njemačke, ali i Europe,
demokratska nešto što je EU u ovim trenucima „očajno potrebno“.
Otvoreno priznaju da je politika gospođe Merkel spasila
političarka“ euro i euro-zonu, a ujedno otvorila manevarski prostor
da zemlje koje su poklekle (Grčka, Italija, Španjolska,
Portugal) uhvate priključak na ponovno povoljna kretanja u Europskoj uniji.
Još pred nekoliko godina Njemačka je smatrana „bolesnikom Europe“. Danas
je opet snažna lokomotiva oko koje se vrti EU.
Motorna snaga EU
Angelu Merkel i njen politički stil prate mnoge etikete: politika malih koraka;
prevladavajući krizni pragmatizam; asimetrično demobiliziranje. Njeni kritičari
time pokušavaju naglasiti da je dirigent bez vizije. Njeni poklonici imaju,
međutim, mnogo snažnije protuargumente: uspjela je, usprkos početnoj
12
perspektive
Nova uloga kancelarke – lider Europske unije
suzdržanosti, osigurati zaštitni štit oko eura, uspostaviti zajedničku europsku
gospodarsku politiku, prisilila je financijaše na veću kontrolu rashoda i
uspostavljanje bankarsku uniju. U Njemačkoj je uspjela, usprkos krizi, zadržati
radna mjesta, održati rekordnu zaposlenost, stabilizirala je financije. Novinar
Ralph Bollmann u svojoj knjizi „Nijemci, Angela Merkel i mi“ nazvao je to
'majstorskim učinkom', dajući joj ulogu „terapeuta nacije koji se poistovjećuje
s osjećajima naroda i pokušava ih osloboditi svih loših očekivanja“.
The Economist upozorava na buduću ulogu Angele Merkel, u Njemačkoj, ali
u Europskoj uniji, namjenjujući joj ulogu istinskoga lidera. Prvi razlog odnosi
se na očekivanje da će snažnije poticati reforme, kako u samoj Njemačkoj,
tako i u ostalim zemljama EU. To bi trebalo povećati ukupnu konkurentnost
najveće gospodarske grupacije svijeta, koja je ozbiljno uzdrmana. Pritom
upozorava posebno na politiku obrazovanja, naglašavajući da Njemačka,
motorna snaga EU, ima samo jedno Sveučilište unutar liste od 50 vodećih
univerziteta u svijetu. Očekuju također više ulaganja u dijelom zastarjelu
infrastrukturu te razvoj i istraživanje. Očekuju da će ukupno javni sektor
biti odgovorniji i produktivniji. Sve ovo, smatra The Economist, govori da će
Angela Merkel postati dominantnim europskim političarem ovisno tome „želi
da ju se pamti po donošenju odluka ili kao – oklijevala“.
U posljednjih osam godina časopis FORBES proglasio je njemačku kancelarku
Angelu Merkel čak sedam puta „najmoćnijom ženom svijeta“. Samo
jednom ovu titulu preotela joj je Michaele Obama. Pobjeda na njemačkim
parlamentarnim izborima, to treba priznati, najvećim je dijelom rezultat njezina
zalaganja i umješnosti. Suzdržanost, ali i odlučnost u kriznim trenucima od
nje stvaraju lidera ne samo Njemačke, već sve izrazitije i Europske unije.
Sve materijale objavljene u ovoj ediciji
možete čitati u online verziji:
www.inicijativa.com.hr
broj 3 :: listopad 2013.
13
Južna Europa zaglavljena u krizi
Možemo li izbjeći problematično
društvo
U stranim medijima Hrvatsku se sve češće spominje u
kontekstu problematičnih zemalja Europske unije. Iako
su naši makroekonomski pokazatelji još uvijek bolji od
kriznih zemalja, trendovi su negativni. Ključno je podići
konkurentnost domaće privrede, a preduvjet za to je
konačno pokretanje nužnih reformi.
dc. Miroslav Pavić
Neposredno pred ulazak Hrvatske u Europsku uniju zaredale su serije
negativnih članaka o (ne)spremnosti zemlje za punopravno članstvo. Nakon
1. srpnja tu su palicu preuzeli austrijski mediji, pišući o našoj zemlji kao
problematičnom djetetu EU-a. Brine ih višegodišnja recesija kroz koju prolazi
Hrvatska, čime se iscrpljuje ekonomska snaga zemlje, dok se dug penje prema
granici od 60 posto BDP-a, a deficit proračuna za tekuću godinu premašit će
granicu od tri posto. Austrijanci smatraju da naša vlada situaciju želi prikazati
boljom nego što jest.
Nemojmo čekati „Trojku“
Tako Vladinu procjenu o očekivanoj stopi rasta za ovu godinu od 0,7 posto,
a za narednu 2,4 posto, smatraju teško ostvarivom. Istovremeno vanjski
analitičari procjenjuju pad BDP-a u tekućoj godini, dok se u 2014. očekuje
minimalan rast. Visoka stopa nezaposlenosti, koja se u prosjeku kreće oko
20 posto (početkom ljeta 18,6 posto – zbog sezonskih poslova) sigurno ne
nudi optimizam. Opći je zaključak da hrvatska privreda nije konkurentna,
što ćemo najviše osjetiti tek sada, kada smo dio velikog EU tržišta. Poduzeća
koja se na vrijeme nisu restrukturirala, podigla efikasnost, a samim tim i
14
perspektive
Možemo li izbjeći problematično društvo
konkurentnost, imat će velikih problema. Do sada nas je spašavao izvoz u
ex-YU republike (kroz članstvo u CEFTA-i). Od sada su hrvatski proizvodi na
tim tržištima skuplji (carina), čime su automatski cjenovno nekonkurentniji, a
na domaćem tržištu od EU konkurencije više nisu zaštićeni carinom. Najviše
će biti pogođena prehrambena industrija. Europa se boji grčkog scenarija
koji bi se mogao dogoditi Hrvatskoj. Vlada se silno trudi javne financije držati
pod kontrolom. Pri tome se najviše radi na prihodovnoj strani proračuna
(povećanje trošarina, fiskalizacija,…), gdje se mogućnosti polako isrpljuju
i u konačnici prelamaju preko leđa građana. Vrijeme je da se zagrize i u
kiselu jabuku rashodne strane proračuna. To svakako nije popularno, ali
postaje nužno. Između ostalog treba dirnuti u povlaštene mirovine jer nije
normalno da su iste i po nekoliko puta veće od doista zarađenih i za koje
je netko 40 godina uplaćivao u mirovinski sustav. Zar nije sramotno da je
prosječna dob (prema Svjetskoj banci) hrvatskog umirovljenika 50 godina.
Pa tko će tim ljudima osigurati sredstva za mirovine u situaciji kada samo
57 od stotinu Hrvata u radnoj dobi ima posao. Bez otvaranja novih radnih
mjesta i rasta zaposlenosti održivost sustava dolazi u pitanje. Kao što vidimo,
u EU nas ne samo zbog geografskog položaja počinju gledati u svjetlu
problematičnih zemalja južne Europe. Na nama je da dokažemo da smo
u stanju svoje financije držati pod kontrolom. U protivnom i nama će doći
famozna „Trojka“ da nam kaže ono što i sami znamo, ali nemamo hrabrosti
napraviti. Pogledajmo u nastavku kako njemački magazin „Der Spiegel“
gleda na krizu perifernih zemalja EU-a i na njihove šanse za opravak. Ako
nastavimo sjediti prekriženih ruku, sutra će se tako pisati i o Hrvatskoj.
Marca España
Top modeli šepurili su se na bini uz taktove flamenca noseći odjeću
najpoznatijih nacionalnih dizajnera i prezentirajući vrhunske gastronomske
delicije španjolskih šefova kuhinje. Prezentacija je u lipnju ove godine održana
u Europskom parlamentu kao pokušaj da se Španjolsku, koju se u zadnje
vrijeme najviše percipira kao zemlju u krizi, prikaže i u drukčijem svjetlu. Kao
što je tom prilikom izjavio španjolski ministar vanjskih poslova José Manuel
García-Margallo, ta zemlje ima mnogo toga za ponuditi svijetu. Stoga je
večer mode i kulinarstva iskorištena za predstavljanje španjolskog brenda
pod nazivom „Marca España“, koja dolazi s promocijskim videom kako
zemlja ima „najbolju svjetsku banku“, najveći broj solarnih panela na svijetu
i veliko srce. Osim toga, stanovnici iberijskog poluotoka su, kako se navodi u
spomenutom videu, najveći donatori organa. No, hoće li to biti dovoljno da
izvuče Španjolsku i ostatak južne Europe iz višegodišnje krize? Postoji mnogo
razloga za sumnju u takav ishod. Osim pohvala u videu koje se odnose na
broj 3 :: listopad 2013.
15
U fokusu
Banco Santander, Španjolska ima slab sustav štednih banaka s neizvjesnom
budućnošću. Unatoč mnogim reformama javni dug i nezaposlenost i dalje
rastu, dok je gospodarstvo zaglavilo u recesiji. Unatoč tomu, Španjolska ima
najviše šansi za oporavak među europskim kriznim zemljama. Dužnička kriza
već četiri godine nesmiljeno trasira svoj put kroz europski kontinent unatoč
raznim medikamentima što ih propisuju krizni menadžeri u Bruxellesu i Berlinu,
te Europska centralna banka. Situacija u eurozoni malo se primirila nakon
što je predsjednik ECB-a Mario Draghi prošlog ljeta izjavio da je spreman
učiniti sve što je potrebno kako bi se očuvao euro. No, sve je vidljivije kako
je varljivo to razdoblje mira. Otkako je šef američkog FED-a, Ben Bernanke
objavio namjeru postupnog usporavanja ubrizgivanja novca na financijska
tržišta, kamatne su stope porasle, kako u SAD-u, tako i u Europi. Kako
terapija jeftinim novcem polako nestaje, postaje vidljivije koji rizici još uvijek
vrebaju europske dugom opterećene ekonomije i da mnogi problemi ostaju
neriješeni. Unatoč mjerama štednje i impresivnim naporima u provođenju
reformi, javni dug ubrzano raste, ne samo u Španjolskoj, već i u Grčkoj,
Italiji te Portugalu. Te su zemlje znatno smanjile potrošnju pod pritiskom
takozvane „Trojke“, koju čini Europska komisija, ECB i MMF. No, recesija je
dovela do istovremenog pada prihoda, dok visoka nezaposlenost rezultira
višim proračunskim izdacima.
Privremeno napuštanje eurozone?!
Rezultat svega je opasna negativna spirala, dok se ekonomisti prepiru
mogu li se i kako spomenute zemlje iz nje izvući. Tako čelnik njemačkog
IFO instituta za ekonomska istraživanja Hans-Werner Sinn podržava ideju
privremenog izlaska iz eurozone zemalja u krizi. Naime, njihovi proizvodi
postali su tako skupi da ne mogu više biti konkurentni unutar monetarne unije.
Nakon privremenog napuštanja eura, zemlje bi mogle devalvirati svoje nove
(stare) valute čime bi uvoz poskupio,a izvoz pojeftinio. To bi bio drastičan
tretman, ali bi u konačnici, barem prema teoriji, pacijent ozdravio i mogao
bi se kasnije čak ponovno pridružiti monetarnoj uniji. S njim se ne slaže
Thomas Straubhaar, šef Hamburškog instituta za međunarodnu ekonomiju
koji ideju smatra ciničkom, a devalvaciju ne smatra adekvatnom terapijom.
Pri tome se pita gdje to primjerice Grčka može postati konkurentnija, jer
osim turizma i nešto poljoprivrednih proizvoda malo toga ima za ponuditi.
On smatra da niti jedna zemlja neće dobrovoljno napustiti euro, jer time
više gubi nego dobiva, te smatra da je uspostavljanje i razvijanje adekvatne
gospodarske strukture mnogo lakše provedivo unutar monetarne unije.
No, svi dosadašnji napori u tom pravcu nisu dali rezultata pa stoga mnogi
16
perspektive
Možemo li izbjeći problematično društvo
političari i ekonomisti u problematičnim zemljama tvrde da je to posljedica
(pre)strogih mjera štednje, za koju krivca pronalaze u njemačkoj kancelarki
Angeli Merkel. Tako je Portugal već obavio najveći dio „prljavog posla“, ali je
razina duga i nezaposlenosti i dalje vrlo visoka. Portugalski ministar financija
Alvaro Santos Pereira smatra da Europa treba pronaći put ka privrednom
rastu i uspostavljanju povjerenja za stimuliranje potrošnje i investicija.
Njemačka traži odgovornost
Njemačka vlada je zbog slabe gospodarske situacije unutar eurozone
odlučna na zadržavanju zacrtanog kursa – fiskalna konsolidacija plus
strukturne reforme. Prema navodima njemačkog ministarstva financija te
mjere daju rezultata jer je strukturni deficit eurozone smanjen za više od
50 posto od 2009. godine, dok su troškovi rada, kao ključnog pokazatelja
konkurentnosti, znatno smanjeni. Slab gospodarski rast eurozone izraz je
procesa prilagođavanja kroz koji eurozona prolazi i direktno se može pripisati
budžetskoj konsolidaciji. Taj proces dovest će do ekonomskog oporavka u
srednjem roku. Odustajanje od mjera štednje ugrozilo bi pozitivan razvoj
koji je uočljiv zadnjih mjeseci. Čelnik Europskog stabilizacijskog mehanizma
(institucija EU-a sa sjedištem u Luksemburgu čija je svrha financijska pomoć
zemljama eurozone), Klaus Regling podržava njemački stav uz tvrdnju da
zemlje južne Europe prolaze kroz proces identičan onome što ga nameće
MMF-a kroz koji su prošle zemlje poput Brazila, Južne
Koreje i Turske prije nekoliko godina. Te zemlje sada
bilježe impresivne stope rasta, prvenstveno zahvaljujući U Bruxellesu
strukturnim reformama i strpljenju.
se
ne izjašnjavaju
prije nego što
sporazum bude
postignut
Kancelarka Merkel očekuje da se na samitu čelnika
EU u listopadu raspravi što je potrebno za postizanje
istog cilja. Svi priželjkuju rast, ali dobar dio njenih EU
kolega smatra da je dovoljno potaknuti javnu potrošnju
za postizanje istog. Do konca godine konture bi trebao
dobiti osnovni sporazum između Europske komisije i
kriznih zemalja glede fonda solidarnosti članica eurozone. Stav je Njemačke
da će više novca biti osigurano onim zemljama koje se pravno obvežu na
provođenje reformi. U Bruxellesu se ne izjašnjavaju prije nego što sam
sporazum bude postignut. Na srpanjskom susretu čelnika EU-a odobren je
financijski plan težak šest milijardi eura, prvenstveno namijenjen suzbijanju
nezaposlenosti među mladima. Međutim, tih par milijardi eura nije dovoljno
za rješavanje krize na tržištu rada i u financijskom sektoru. Recesija i politika
paralizirale su zemlje južne Europe, upozorava „Der Spiegel“.
broj 3 :: listopad 2013.
17
U fokusu
Nezaposlenost mladih
Dobiti posao u Italiji, gotovo je jednako dobitku na lutriji, pogotovo među
mlađom populacijom. Na nacionalnoj razini 40,5 posto Talijana mlađih
od 25 godina je nezaposleno, dok na jugu zemlje ta brojka premašuje 50
posto. Situacija je još gora u susjednim zemljama. Tako je u Španjolskoj
i Grčkoj svaki drugi stanovnik ispod 25 godina bez posla, a Portugalu
stopa nezaposlenosti mladih iznosi 42,5 posto. I dok Nijemci trube da je to
posljedica njihove nekonkurentnosti i da moraju postati jeftiniji, jug Europe
se s time ne slaže. Naime, danas 60 posto Španjolaca zarađuje manje
od tisuću eura mjesečno. K tomu su troškovi rada pali a deficit tekućeg
računa u Španjolskoj i drugim zemljama se u proteklih nekoliko godina
smanjio. No skeptici će reći da to nije rezultat reformi već čisti statistički
fenomen. Neproduktivna radna mjesta su nestala u krizi, te je s matematičkog
stajališta produktivnost preostalih poslova morala porasti. Pravi problemi
leže u strukturi gospodarstva. U godinama prije krize niske kamatne stope
rezultirale su privrednim rastom, posebno u građevinskom sektoru. Tijekom
građevinskog buma, mnogo mladih prekinulo je školovanje i zaposlilo se u
građevini. Danas su ti isti bez potrebnog obrazovanja i vještina te nemaju
šansi na tržištu rada. I premda španjolski političari šire optimizam i tvrde da
se reforma tržišta rada uspješno provodi, te da će u budućnosti gospodarski
rast od jedan posto biti dovoljan za otvaranje novih radnih mjesta, postavlja
se pitanje otkuda će doći taj rast. Španjolska ima vrlo restriktivnu i stoga za
biznis ne previše poticajnu budžetsku politiku, što je možda dobro za rast
konkurentnosti, ali u kombinaciji samo s umjereno ekspanzivnom monetarnom
politikom i snažnim eurom guši španjolsku privredu.
Štednja ne daje rezultate
Središtem Lisabona defiliraju sindikati s transparentima „zaustavite
eksploataciju“ protestirajući protiv mjera štednje koje je „Trojka“ nametnula
Portugalu. Čak je i portugalska vlada, koja inače podupire mjere, otvoreno
zatražila od Bruxellesa i Berlina pomoć u zamjenu za provođenje reformi uz
obrazloženje da rast nije moguć bez stabilnih državnih financija, ali i da je
bez rasta vrlo teško uravnotežiti proračun. Sličnu dijagnozu dao je i MMF u
lipanjskom izvješću. Prema njemu, čvrst socijalni i politički konsenzus koji je
do sada podupirao strogu implementaciju programa štednje počeo je slabiti,
čime je oporavak doveden u pitanje. Navodi se i da programu „Trojke“
nedostaju dodatni instrumenti za poboljšanje kratkoročne konkurentnosti zbog
čega pada potražnja koja ne može biti nadoknađena izvozom. Španjolska,
18
perspektive
Možemo li izbjeći problematično društvo
Grčka i Italija su u sličnoj poziciji. Ljudi su frustrirani činjenicom da njihove
žrtve ne daju vidljive rezultate jer gospodarskog rasta nema na vidiku. Političari
sve glasnije traže europsku suradnju i solidarnost u prevladavanju krize.
Prema nekim procjenama trebalo bi najmanje 60 milijardi eura da se potakne
sadašnji slabašan rast u Europi. Političari eurozone već odavno nisu bili tako
samozadovoljni kao na srpanjskom susretu u Bruxellesu kada su dogovorili
ključne elemente Europske bankarske unije koja omogućuje zajednički nadzor
industrije. Merkel je naglasila da porezni obveznici više neće morati spašavati
banke, dok su ostali političari naglašavali kao se radi o „važnom koraku“ i
„kamenu temeljcu“. Problem je jedino u tomu što svaki političar ima svoja
očekivanja od bankovne unije i svaki je tumači na način koji mu najviše
odgovara, dok važna pitanja ostaju bez odgovora. Zemlje najpogođenije
krizom nadaju se da će Europski stabilizacijski mehanizam (fond za spas
eurozone) podijeliti više tereta za problematične banke. Njemačka bi pak
radije vidjela da pojedinačne zemlje i dalje ostaju primarno odgovorne za
vlastite posrnule banke. Svatko želi vidjeti kreditore i porezne obveznike kako
podmiruju gubitke banaka, ali ne žele preplašiti ulagače. Još uvijek nije jasno
tko će snositi teret problematičnih banaka u budućnosti i tko će ih opskrbljivati
potrebnim kapitalnim injekcijama. Ta nejasnoća znači da će europske „zombi
banke“ i dalje opterećivati gospodarski oporavak.
Teško do kredita
Bankarske teškoće opterećuje i kreditna kriza. U južnoj Europi već se
godinama odobrava sve manje kredita, a kad se kredit i odobri, tada ga se
može dobiti uz nepovoljnije uvjete nego što to dobiva klijent u Njemačkoj.
Samo je u Italiji prošle godine volumen kredita pao za 50 milijardi eura.
Jedan od razloga je recesija koja je mnoge pravne i fizičke osobe otjerala u
bankrot. Nemogućnost otplate kredita rezultira novim rupama u bilancama
banaka. Zajmodavci pokazuju sve veću sklonost držanja novca na računu
umjesto da ga plasiraju kroz kredit. To predstavlja osobito velik problem za
mala i srednja poduzeća koja drže više od 90 posto svih radnih mjesta u
zemlji poput Portugala. Kada se banke upita zbog čega su tako neodlučne za
pozajmiti novac, konkurentnost kriznih zemalja nije njihova glavna bojazan.
Prema studiji Europske udruge financijskih tržišta, banke su pod utjecajem
općeg osjećaja nesigurnosti glede budućnosti eurozone i gubitka povjerenja
u gospodarstvo. Pokušaji da se u rješavanje problema uključe razvojne banke
poput njemačkog KfW-a ili Europske investicijske banke mogu imati samo
ograničene efekte. Umjesto toga, zemlje južne Europe ovisne su o ECB-u, koji
je čak dao znak da bi mogao indirektno kupovati korporativne obveznice.
broj 3 :: listopad 2013.
19
U fokusu
Kako je tako nešto vrlo kontraverzno za centralne banke, predsjednik ECB-a
Mario Draghi odustao je od te namjere. Umjesto toga poziva zakonodavce da
se konačno ozbiljno prime reformi. Raspoloženje je bilo eksplozivno kada je
grčki premijer Antonis Samaras nedavno naredio zatvaranje državne televizije
(ERT) uz obrazloženje da se radi o simbolu rastrošnosti i korupcije (mnogi
će se složiti da bi se to moglo odnositi i na naš HRT). Njegove optužbe
nisu u cijelosti netočne, međutim dovele su do nemira koji su gotovo srušili
koalicijsku vladu. Premda doma nepopularan, tim je potezom dobio na
kredibilitetu među europskim partnerima koji ga doživljavaju kao prvog
istinskog reformatora u Grčkoj. Čak je premašio nekoliko fiskalnih ciljeva.
Tako danas vlada troši 30 posto manje nego 2009. godine a budžetski deficit
bi trebao iznositi manje od četiri posto BDP-a u ovoj godini, što ga približava
europskim ciljevima. Deficit je prije četiri godine iznosio 15,6 posto BDP-a.
Naglo zatvaranje državne televizije s 2.600 zaposlenika nije bila refleksna
reakcija političara umornog od korupcije. Bio je to akt iz očaja. Samaras je
„Trojki“ obećao otpuštanje 2.000 državnih službenika. Ta je brojka mogla
biti veća da se odlučio na kažnjavanje optuženih za korupciju u vladinim
agencijama i javnim kompanijama. Lista optuženih s više od 2.300 imena
postoji od veljače.
Umorni od reformi
Takvi primjeri često razdražuju izaslanike „Trojke“, kao i one u Grčkoj koji
bi zemlju željeli vidjeti temeljito restrukturiranu. Čitava zemlja izgleda poput
gradilišta. Kada dolazi do borbe protiv porezne evazije, utjerivači mogu malo
toga napraviti jer su mnogi optuženi izašli iz biznisa ili jednostavno nestali.
Vladine agencije pretrpane su poslovima otkrivanja koji su krivci uopće u
stanju platiti globu. Štoviše, pravni sustav je toliko neefikasan da vrlo često
nema smisla podizati tužbu jer 150.000 poreznih sporova čeka na rješavanje.
Nekako nas i ova neefikasnost sudova podsjeća na Hrvatsku! Stoga ne
začuđuje da je teško privući strana ulaganja i da je privatizacija usporena.
Rezultat svega je financijski jaz. Atena je već primila više od 200 milijardi
eura novčane pomoći, a treba će još više. Dodatnih pet do osam milijardi
eura moglo bi zatrebati naredne godine. Reformski napori usporili su se i
u Italiji, premda je početkom srpnja premijer Enrico Letta otkrio novi paket
mjera. Ekonomisti nisu uvjereni da će promjene ikada biti provedene. Lettin
prethodnik Mario Monti, koji je zemlju izvukao iz kaosa što ga je prouzročio
Silvio Berlusconi, poznat je kao veliki radnik i bio je u stanju umiriti financijska
tržišta. No, učinio je malo na fiksiranju talijanskih strukturnih nedostataka. Oni
uz tiranske poreze uključuju nesposobnu birokraciju koja opstruira bilo kakvu
20
perspektive
Možemo li izbjeći problematično društvo
ekonomsku aktivnost, neefikasno pravosuđe koje plaši potencijalne ulagače
i bijednu infrastrukturu uključujući ulice pune rupa, probleme u opskrbi
energijom, vlakove koji konstantno kasne, zastarjelu komunikacijsku mrežu i
depresivno nizak stupanj obrazovanja. Velik broj respektabilnih ekonomista
vjeruje da će u Italiji udio duga u BDP-u neizbježno rasti. Također su skeptični
oko šansi Portugala da svoj javni dug (koji je veći od 120 posto BDP-a)
smanji na održivu razinu. U slučaju Grčke, očekuje se daljnje kresanje duga
što će biti neizbježno nakon njemačkih izbora. Kancelarka Merkel i „Trojka“
imat će malo prostora i morat će nešto mijenjati u svom pristupu. Do sada
su inzistirali na mjerama štednje i rasta konkurentnosti krizom opterećenih
zemalja. To može imati uspjeha na duže staze, ali do tada trebaju više
podrške. Sve su glasnije kritike usmjerene prema tvorcima mjera uključenih
u napore za spašavanje eura koji isti ekonomski model nastoje primijeniti
na sve zemlje nastojeći stvoriti mala, izvozno orijentirane gospodarstva. Ta
bi strategija mogla funkcionirati kad bi sve zemlje izvozile u Kinu, no većina
se trgovine obavlja unutar eurozone. Sve četiri spominjane zemlje (Italija,
Španjolska, Portugal, Grčka) imaju nešto zajedničko. Potreban je zaokret u
općem raspoloženju. Kompanije moraju ponovno željeti investirati a potrošači
trošiti. Programi ekonomske podrške mogu pomoći ali ne mogu učiniti čuda,
dok se reforme, ma kako bolne bile, moraju nastaviti. U protivnom, monetarna
unija sa tako mnogo različitosti u troškovima i privrednoj strukturi ne može
opstati zaključuje „Der Spiegel“. U mnogočemu možemo pronaći sličnosti
između zemalja južne Europe pogođenih krizom i Hrvatske. Sve što se od
njih očekuje za zaustavljanje negativnih ekonomskih kretanja primjenjivo je
i na nas. Znamo dakle što nam je činiti i sve je manje upitno hoćemo li to
napraviti, već kada ćemo. Izbor je samo jedan. Ili ćemo sami pokrenuti dublje
strukturne reforme ili ćemo to raditi po naredbi iz Bruxellesa.
Očekivana stopa rasta
BDP-a odabranih
zemalja Europske unije
u 2013. godini
-7.5
-5
-2.5
0
2.5
-7.5
-5
-2.5
0
2.5
Danska
Njemačka
Estonija
Irska
Grčka
Španjolska
Francuska
Hrvatska
Italija
Cipar
Latvija
Litva
Izvor: Europska komisija
broj 3 :: listopad 2013.
21
Hrvatska
Sedam strateških industrija
Ključne strateške smjernice za budući razvoj
dr. Dino Ivan Dogan*
Kao mala, ali dinamična zemlja u geografskom srcu Europe, Hrvatska bi za
desetak godina mogla (i morala) ponuditi domaćim i stranim privrednicima
stabilan pravni okvir, konkurentne cijene rada te jedinstvene i transparentne
porezne stope. Naravno, i djelotvornu administraciju, usredotočenu na stalno
poboljšavanje ekonomskih uvjeta koji će omogućiti gospodarstvu da poluči
konkurentnost na međunarodnim tržištima…
U 22 godine državne samostalnosti, Republika Hrvatske je realizirala 4
strateška cilja:
1. Međunarodno priznanje
2.Obranu i reintegraciju vlastitog teritorija
3.Članstvo u NATO
4.Članstvo u Europskoj Uniji.
Međutim, kada se ostvari jedan cilj, postavlja se pitanje, što je slijedeći cilj.
Hrvatska je 1. srpnja 2013. godine postala punopravna članice Europske
Unije i time jednog od najkompetitivnijih tržišta na svijetu. Odgovarajuće
tome slijedeći ključni strateški cilj Hrvatske mora biti uspješno pozicioniranje
hrvatskog gospodarstva na tom tržištu.
Strateška vizija
Strateška vizija opisuje težnju vodstva glede gospodarstva kroz panoramski
pogled na „kamo idemo“, nudeći pri tome i racionalno objašnjenje zašto
* dr.sc. Dino Ivan Dogan predavač je na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta i
predsjednik Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore
22
perspektive
Sedam strateških industrija
to ima smisla. Radi se o dugoročnome pogledu na budućnost koji na taj
način može biti svojevrsni izvor inspiracije za sve sudionike u tom pothvatu,
neopterećen problemima današnjice. Dobro zamišljene strateške vizije
naglašavaju po čemu će se vlastito gospodarstvo razlikovati od konkurenata.
Iz toga slijedi prijedlog strateške vizije za hrvatsko gospodarstvo:
„Hrvatska je u 2022. godini vodeća tranzicijska zemlja unutar Europske Unije
po uvjetima poslovanja. Kao mala, ali dinamična zemlja u geografskom
srcu Europe, domaćim i stranim gospodarstvenicima nudi stabilan pravni
okvir, konkurentne cijene rada i jedinstvene transparentne porezne stope.
Gospodarskom sustavu na usluzi stoji djelotvorna administracija, koja
je usredotočena na kontinuirano poboljšanje uvjeta, kako bi privreda
izgradila i osigurala svoju konkurentnost na svjetskom tržištu.“
Misija
I dok je strateška vizija usredotočena na težnje zemlje i njenog gospodarstva
glede vlastite budućnosti („kamo idemo“), misija opisuje sadašnji sadržaj i
svrhu („tko smo, što radimo, zašto postojimo“). To uključuje i izjavu što zemlja
i njeno gospodarstvo danas čine da bi ostvarili svoju stratešku viziju.
„Hrvatska je u gospodarskom smislu platforma za poslovanje domaćih
i stranih gospodarskih subjekata. Pri tome štiti nacionale interese za
dugoročnu dobrobit svih svojih građana.“
Strateške smjernice
Fortune Magazine je u jednoj anketi krajem devedesetih godina ustvrdio
da se samo 10% djelotvorno formuliranih strategija djelotvorno i provode.
Jasna strateška vizija sama za sebe očigledno nije dovoljna. Da bi strateška
vizija i misija bile shvaćene od svih relevantnih sudionika (tzv. stakeholders),
potrebna je jedinstvena komunikacija. Tim više, što strateška vizija na državnoj
razini, barem na prvi pogled, i nema previše utjecaja na ciljeve gospodarskih
subjekata i pojedinaca. Kako bi se svi prepoznali u tim „višim“ ciljevima,
potrebno ih je povezati s aktivnostima gospodarskih subjekata i pojedinaca.
Inače će svakodnevne odluke i dalje ignorirati strateški plan. Razbijanjem
strateškog plana na strateške inicijative koje imaju neposredno značenje
za gospodarske subjekte i pojedince postiže se poboljšanje interakcije svih
relevantnih sudionika što će imati (pozitivan) odraz na vanjskim (financijskim)
rezultatima.
broj 3 :: listopad 2013.
23
U fokusu
Za definiciju onih strateških smjernica gospodarstva koje će najbolje pridonijeti
realizaciji vizije i time dati konkretni odgovor na pitanje „kako“ realizirati
gospodarsku viziju, tj.
• Kako pokrenuti rast?
• Kako zadovoljiti kupce / investitore?
• Kako nadigrati konkurente u globalnoj utakmici za ulaganjima?
• Kako odgovoriti na tržišne uvjete koji se stalno mijenjaju?
• Kako upravljati pojedinačnim čimbenicima u gospodarstvu?
• Kako razvijati potrebne sposobnosti?
• Kako postići strateške i financijske ciljeve?
od pomoći mogu biti povratne informacije od strane aktivnih gospodarskih
subjekata. Te informacije zapravo ukazuju na gospodarsko okruženje i
sposobnosti vlastite ekonomije: snage, slabosti, šanse i prijetnje. Njemačkohrvatska industrijska i trgovinska komora već godinama provodi istraživanje
sa slijedećim rezultatima:
• Početkom 2012. godine gospodarsku situaciju u Hrvatskoj i dalje 80%
sudionika ocjenjuje kao lošu, više od polovice ih ne očekuje znatnu
promjenu situacije u toj godini, dok pogoršanje gospodarske situacije
očekuje 37% ispitanika (lani 27%).
Najproblematičniji faktori za poslovanje u Hrvatskoj (%)
Niska učinkovitost javne uprave
17,4
Korupcija
12,2
Pristup izvorima informacija
10,6
Restriktivno radno zakonodavstvo
9,6
Porezna stope
9,4
Nestabilnost politike
8,4
Porezna regulativa
7,6
Kriminal i prijevare
5,1
Loša radna etika nacionalne radne snage
4,7
Niska učinkovitost inovacija
3,4
Neadekvatno educirana radna snaga
3,2
Inflacija
2,8
Nestabilnost vlade
2,0
Neadekvatna infrastruktura
Devizno zakonodavstvo
Loše zdravlje
24
perspektive
1,8
1,4
0,4
Izvor: Izvješće o globalnoj konkurentnosti, WEF
Sedam strateških industrija
• Oko dvije trećine ispitanika poslovanje svojih tvrtki ocjenjuje tek kao
zadovoljavajuće, a 15% kao loše.
• Suzdržani su i pri ocjenjivanju razvoja vlastitog poslovanja – u 2012.
poboljšanje razvoja poslovanja očekuje njih 28% (prethodne godine
42%), a čak 30% ih očekuje da će im se smanjiti izdaci za investiranje
(lani 12%).
• Glede zapošljavanja slično kao i prethodne godine četvrtina tvrtki
očekuje porast broja zaposlenih, a više od polovice ih navodi da ne
namjerava smanjiti broj zaposlenih.
• Većina tvrtki je, kao i prethodnih godina, vrlo ili prosječno zadovoljna s
kvalifikacijom, produktivnošću i zalaganjem zaposlenika, infrastrukturom,
kvalitetom i raspoloživošću lokalnih dobavljača i stručne radne snage,
političkom stabilnosti u Hrvatskoj i uvjetima za istraživanje i razvoj.
• Pretežno nezadovoljstvo vlada glede borbe protiv korupcije i kriminala,
troškova rada, transparentnosti javnih natječaja, pristupa poticajima
iz javnih sredstava, predvidljivosti gospodarske
politike i pravne sigurnosti, a ispitanici su, kako
se navodi, vrlo nezadovoljni fleksibilnošću Sržna
odredbi radnog zakonodavstva, poreznim kompetencija
sustavom i poreznom upravom, javnom
upravom, disciplinom plaćanja i poreznim je vještina koju
opterećenjima.
ekonomija može
• Provođenje važnih gospodarskih i političkih obavljati bolje
mjera i dalje je potrebno, a to se odnosi
na povećanje učinkovitosti javne uprave, od konkurencije
poboljšanje pravnog sustava i pravne
sigurnosti, smanjenje troškova rada, suzbijanje korupcije i kriminala,
povećanje discipline plaćanja te reforme poreznog sustava.
• Pojačano se traži poboljšanje ulagačke klime, odnosno poticaji za
ulaganja. Uvjeti za ulaganja bi se trebali pojednostaviti, a kriteriji
izjednačiti, a kao perspektivna područja za investicijske projekte navode
se energetika, infrastruktura, turizam i poljoprivreda.
• Sudionici istraživanja smatraju da je potrebno provođenje mjera glede
smanjenja troškova rada te parafiskalnih i drugih lokalnih davanja,
traže uvođenje alternativnih mogućnosti privremenog zapošljavanja
te fleksibilnije odredbe radnog zakonodavstva i socijalne politike.
Pri definiciji najuspješnijih strateških smjernica za gospodarstvo potrebno je
biti svjestan i njegovih sržnih kompetencija. Sržna kompetencija je vještina
broj 3 :: listopad 2013.
25
U fokusu
ili aktivnost koju ekonomija može obavljati bolje od konkurencije, a time
postaje i konkurentska prednost. Prednost se određuje kroz četiri značajke:
1. Prednosti za kupca / investitore: sržnom kompetencijom se stvara
održiva prednost za kupca / investitora.
2. Zaštita od imitacije: ekonomija ima ekskluzivu nad sržnom
kompetencijom ili konkurirajuće ekonomije ne mogu je lako kopirati.
3. Diferencijacija: sržna kompetencija dovodi do održive prednosti
naspram konkurencije.
4. Diverzifikacija: sržne kompetencije otvaraju pristup novim
tržištima / investitorima.
Hrvatska iz
postojećih
prednosti i
potencijala
mora izgraditi
svoju industrijsku
strukturu
budućnosti
Hrvatska je zaobiđena u investicijskim
ciklusima koji su se u proteklih 20 godina
događali u srednjoj i istočnoj Europi. S
obzirom na latentnu financijsku krizu,
novi veliki investicijski ciklus u regiji nije
na obzoru. Pogotovo „mega-investicijske
projekte“ nije realno očekivati. Nadalje,
Hrvatska nema (više) prepoznatljivu
industrijsku tradiciju. Stoga i nije za
očekivati da će se (strani) investitori
„zalijepiti“ na postojeću tradicionalnu
industriju. Možemo stoga zaključiti,
da Hrvatska iz postojećih prednosti
i potencijala mora izgraditi svoju
industrijsku strukturu budućnosti.
Vodeći se navedenim, dolazimo do 7 strateških smjernica za
budući razvoj hrvatskog gospodarstva. To je ujedno i 7 strateških
industrija Republike Hrvatske:
1. Logistika
Poljska
42.
Češka
46.
57.
Slovenija
62.
Mađarska
63.
Crna Gora
67.
-1
▼
-7
▲
+5
▼
-6
▼
-3
▲
+5
Makedonija
73.
▲
+7
Hrvatska
75.
▲
+6
Rumunjska
76.
Slovačka
78.
3. Voda
BiH
87.
Albanija
5. Poljoprivreda i šumarstvo
95.
6. Malo i srednje obrtništvo / poduzetništvo
Srbija
7. Obrazovanje
101.
perspektive
▼
Bugarska
2. Energija (iz alternativnih obnovljivih izvora)
4. Turizam
26
Rang 2013.
▲
+2
▼
-7
▼
-1
▼
-6
▼
-6
.
▼
1
▼
7
▲
5
▼
6
▼
▲
5
▲
7
▲
6
▲
2
▼
7
▼
▼
▼
6
Sedam strateških industrija
1. Logistika
Glavni cilj kojem pridonosi ta strateška smjernica je iskoristiti jedinstvenu
geografsku poziciju i već sada odličnu prometnu (morske i zračne luke,
autoceste) i telekomunikacijsku infrastrukturu za pozicioniranje Hrvatske kao
nezaobilazni logistički „hub“. Hrvatska bi time postala pružatelj logističkih
usluga za ostale zemlje središnje i istočne Europe. To među ostalim
podrazumijeva i mogućnost prihvaćanja robe s bliskog i dalekog istoka i
njenu manipulaciju te distribuciju u zemlje središnje i istočne Europe.
2. Energija (iz alternativnih obnovljivih izvora)
Glavni cilj kojem teži ova strateška inicijativa je postati regionalni lider u
tehnologiji i proizvodnji „čiste” energije snagom vode, vjetra i sunca, s
perspektivom izvoza viška struje. U međuvremenu se smanjuje energetska
ovisnost o uvozu.
I u toj strateškoj industriji Hrvatska koristi postojeće prirodne potencijale.
Raznorazne međunarodne studije ukazuju da je npr. Dalmacija (Dalmatinska
Zagora) vrlo prikladna lokacija za solarne elektrane i vjetroelektrane.
Kako bi Hrvatska mogla zauzeti što više pozicija u energetskom lancu stvaranja
dodatne vrijednosti, potrebno je potaknuti lokalni razvoj i proizvodnju
svih potrebnih komponenti za tu vrstu proizvodnje energije. S obzirom na
međunarodno vrlo cijenjene hrvatske tehničke fakultete odgovarajuće znanje
može se već sada naći na domaćem tržištu.
3. Voda
Ujedinjeni Narodi predviđaju, uz pretpostavku konstantne potrošnje, da će
za 20 godina 1,8 milijardi ljudi živjeti u područjima u kojima vlada apsolutni
nedostatak vode. Za dodatnih 5 milijardi ljudi, potrebe za vodom se neće
moći u potpunosti zadovoljiti.
S obzirom na to da je Hrvatska bogata po zalihama pitke vode, zaštita i
eksploatacije tih rezervi je logičan glavni cilj. Uzimajući navedeno, (pitka)
voda već jest i sve više će postati „prozirno zlato” 21. stojeća. Izvoz „suficitne“
vode strateškim partner – zemljama može dodatno jačati poziciju Hrvatske
u globalnoj tržišnoj utakmici.
Voda u svijetu, pa i u regiji, predstavlja oskudno dobro. Stoga treba povećati
napore u smanjenju nepotrebnih gubitaka tog „prozirnog zlata“. Tako npr.
treba lokalnim samoupravama odrediti maksimalno dopuštene gubitke u
broj 3 :: listopad 2013.
27
U fokusu
vodoopskrbnim mrežama. Lokalne zajednice koje probijaju limit moraju uplatiti
kaznu u državni fond za unapređenje vodovodnog sustava. Potonji uključuje
i izgradnju dostatnog sustava navodnjavanja poljoprivrednih površina.
4. Turizam
Glavni cilj vezan za ovu stratešku inicijativu je ostvarenje veće dodatne
vrijednosti po turistu. To bi u konačnici značilo i sveukupni veći prihod od
turizma. Međutim, paralelnim razvijanjem ostalih 6 strateških smjernica /
industrija, Hrvatska bi smanjila ovisnost o turizmu.
Turizam u svojem izdanju 2.0 znači zaustavljanje daljnjih investicija u masovni
turizam i usredotočenje na turiste veće platne moći. Sustavnim prilagođavanjem
turističke ponude za potrebe zahtjevnijih i profitabilnijih turista zaštićuju se
priroda i povećava se makroekonomski učinak. Stoga je potrebno jasno
definirati odvojene geografske zone za izvrsni i (već tradicionalni) masovni
turizam. Lokalnim samoupravama zatim treba smanjiti ovlasti glede urbanizma
i na taj način uskladiti vizuru svih novih građevinskih naselja / objekata
(uključujući turističke objekte). Pri tome treba poštivati i naglasiti izvornu
regionalnu / lokalnu tradiciju i vizuru pejzaža. S obzirom na (još) relativno
malu izgrađenost obale, Hrvatska ima jedinstvenu priliku sačuvati prirodni /
tradicionalni krajolik i to pretvoriti u faktor diferencijacije u turističkoj utakmici.
Aktualni imidž „Balkan, ćevapčići i folklor“ i „Mediteran kakav je nekad bio“
treba sustavno mijenjati u smjeru „Jedinstvena destinacija na Mediteranu
za opuštajući odmor u zdravom prirodnom ambijentu”. To podrazumijeva:
• Ponudu izvorne i zdrave domaće hrane;
• Maksimalno podizanje ekoloških standarda i drastično povećanje kazni
u slučajevima nepridržavanja, pogotovo kada je riječ od čistoći mora
i podmorja;
• Ekološki prihvatljivo zbrinjavanje krutog otpada i otpadnih voda.
Pomak s dna ljestvice konkurentnosti – prvi rast nakon pet godina stalnog pada
1.
2.
Svjetska lista
konkurentnosti Švicarska Singapur
za 2013.
(ocjena
5,67
5,61
od 1 do 7)
Izvor: WEF
28
perspektive
3.
Finska
4.
Njemačka
5.
SAD
5,54
5,51
5,48
62.
75.
Slovenija Hrvatska
4,25
4,13
101.
Srbija
3,77
Sedam strateških industrija
Uzimajući u obzir da
Hrvatska raspolaže
brojnim termalnim
Ukupni prihodi
Godina
Ukupni rashodi
izvorima, planinama
108,3
2007.
111,0
i morem, ona je
115,7
2008.
118,5
predestinirana
110,2
2009.
120,1
za zdravstveni /
107,4
2010.
121,8
„wellness” turizam
diljem zemlje. Blizina
107,0
2011.
121,4
demografski „sve
109,5
2012.
119,8
starijih”, ali platežno
61,6
2013. (I. – VII.)
73,9
moćnih društava
poput Njemačke,
Austrije, Švicarske i Italije generira sve veću odgovarajuću potražnju. Hrvatska
dijaspora je u međuvremenu izrasla u priznati ljudski potencijal u industriji
zdravlja i njege koji bi samo trebali ugraditi u svoju ponudu. Konačni rezultat
toga može biti sezona od 12 mjeseci.
Kretanje državnog proračuna
5. Poljoprivreda i šumarstvo
Strateškom smjernicom „Poljoprivreda i šumarstvo“ Hrvatska teži ispunjenju
slijedećih glavnih ciljeva:
• Prehrambena neovisnost;
• Zaštita poljoprivrednih površina od eksploatacije monokulturama (npr.
jeftina proizvodnja uljne repice za gorivo);
• Proširenje lanca stvaranja dodatne vrijednosti od sirovina do
sofisticiranijih finalnih drvnih proizvoda;
• Afirmacija Hrvatske kao izvoznika zdrave hrane i prehrambenih
proizvoda (Eko certifikati, ne GMO manipulirano).
Hrvatska je s obzirom na svoje klimatske uvjete u vrlo povoljnom položaju
glede proizvodnje u poljoprivredi i drvnom sektoru. Prehrambena neovisnost
prije svega zahtijeva smanjenje rizika „proizvodnje ispod neba”. S obzirom na
strateške prednosti kojima raspolažemo kroz svoje vodene rezerve, proširenje
površina koje se sustavno navodnjavaju su bitan korak. S druge strane je
potrebno poljoprivredne površine u još većoj mjeri zaštiti od poplava.
Glavni cilj strateške inicijative drvne industrije jest proširenje lanca dodatne
vrijednosti od današnjih sirovina do budućih sofisticiranijih finalnih proizvoda
s prepoznatljivim dizajnom i afirmacija Hrvatske kao izvoznika kvalitetnih
proizvoda od drva.
broj 3 :: listopad 2013.
29
U fokusu
Privatizacijom početkom 90-ih godina prošlog
Privatizacijom stoljeća drvna industrija u Hrvatskoj je gotovo potpuno
Novi vlasnici poduzeća, koja su se bavila
90-ih godina uništena.
preradom drvne sirovine ili koja su čak proizvodila
prošlog stoljeća finalne proizvode, rasprodali su mehanizaciju
u Srbiju i Bosnu i Hercegovinu i otpustili
drvna industrija uglavnom
radnike. No bez obzira na to, u Hrvatskoj se strojni
u Hrvatskoj je park može obnoviti i naći adekvatno educirana radna
Imajući u vidu i sve jaču afirmaciju hrvatskih
gotovo potpuno snage.
produkt-dizajnera prvotno je moguće upravo iz te
uništena kombinacije potaknuti / educirati domaću potražnju
za drvnim proizvodima i to dobrim odnosom kvalitete,
prepoznatljivog dizajna i cijene. Restorani i hoteli
uzduž jadranske obale u tom smislu mogu poslužiti kao glavni kupci hrvatskog
namještaja od drva i kroz turizam djelovati kao multiplikatori za budući izvoz.
Ključni faktori za uspješnu implementaciju
strateškog upravljanja
Da bi upravljanje hrvatskim gospodarstvom na temelju osnovnih principa
strateškog upravljanja bilo uspješno, potrebno je pridržavati se i odgovarajućih,
u praksi dokazano kritičnih faktora za uspjeh:
1. Konsenzus oko strategije, fokus na bitno, upornost i dosljednost u
primjeni.
2.Pozitivna selekcija kadrova na svim razinama i u svim relevantnim
sektorima; prema slijedećim kriterijima: suvremeno znanje, sposobnost,
međunarodno iskustvo, dokazani rezultati.
3.Provođenje sustavnog Benchmarking-a glede troškova države i svih
njenih subjekata;
a.Usporedba troškova države s drugim državama;
b.Postavljanje SMART ciljeva vezano za državne troškove (kratkoročno,
dugoročno);
c. Implementacija dokazano uspješnih mjera u smanjenju troškova
države radi rasterećivanja građanstva i gospodarstva.
30
perspektive
A
r
o
k
a
,
u
m
,
h
o,
a
Sedam strateških industrija
6. Malo i srednje obrtništvo / poduzetništvo
S obzirom na to da su izravna ulaganja i tzv. mega-projekti zaobišli Hrvatsku
te da i u dogledno vrijeme Hrvatska na njih ne može računati, fokusiranjem
na malo i srednje obrtništvo i poduzetništvo može ostvariti svoje glavne ciljeve:
• Zapošljavanje radno sposobnog stanovništva
• Povećanje domaćeg udjela u stvaranju dodatne vrijednosti
• Kapitalizacija hrvatskog inovativnog potencijala.
Prvi uvjet za to je raspoloživost odgovarajuće radne snage o kojoj se govori u
strateškoj smjernici „školovanje“. Država tome može doprinijeti promoviranjem
strukovnih škola kako bi postale još atraktivnije za đake. Pri tome je poruka
„siguran posao“ najatraktivnija.
Da pokretanje gospodarske dinamike ne bi ovisilo samo o državi i kako bi se
privatni kapital u sve većoj mjeri uključio u pokretanje gospodarstva, privatne
4.Konzekventna primjena sustava upravljanja učincima u
poduzećima u državnom (su)vlasništvu s jasnim ciljevima, osobnim
odgovornostima, vremenskim rokovima, bonusima i malusima.
5.Koncentracija (polu)državnih institucija koje kreiraju gospodarsku
strategiju pod vodstvom ministarstva gospodarstva.
6.Državni „Change Management”: zamijeniti retoriku koja se svodi na
tješenja naroda da ima zemalja koje su u još lošijoj gospodarskoj
situaciji s bezuvjetnom orijentacijom prema najboljima. Takvo aktivno
razvijanje pozitivnog takmičarskog duha u građanstvu i gospodarstvu
doprinijeti će bržoj realizaciji cilja da Hrvatska postane najbolja u za
nju relevantnim gospodarskim segmentima.
7. Kvantni skok u „Self-marketingu” (u inozemstvu).
Ako Hrvatska uspije svu nazočnu negativnu energiju (Da, ali…) usmjeriti na
razmišljanje kako bi neke stvari ipak mogle krenuti na bolje, gospodarskom
oporavku i zamjetnom rastu nema prepreke. Taj „Change Management“ je
ključni zadatak svake hrvatske vlade.
broj 3 :: listopad 2013.
31
U fokusu
inicijative moraju biti sigurne da će im se vlastiti uspjeh isplatiti. To prvenstveno
podrazumijeva ukidanje svih ne-para-fiskalnih, lokalnih, itd. nameta za mala
i srednja poduzeća nakon dokazano uspješnog rada.
7. Obrazovanje
Glavni cilj strateške inicijative obrazovanja jest osigurati dovoljno adekvatno
obrazovane hrvatske radne snage za nadolazeće ekonomske izazove. Zatim
se kroz obrazovanje Hrvatsku može pozicionirati kao atraktivnu zemlju za
školovanje („Learn-life-balance”). I u konačnici obrazovanjem se stvaraju
preduvjeti za privlačenje u Hrvatsku kompanija koje se bave istraživanjem i
razvojem po modelu Singapura.
Obrazovni standard radne snage prvenstveno ovisi o kvaliteti obrazovnih
institucija i njihovih zaposlenih. Stoga je potrebno provesti benchmarking
svih predmeta i profesora na državnim sveučilištima, fakultetima i stručnim
školama u odnosu na buduće zahtjeve gospodarstva. Za privatna sveučilišta
i fakultete potrebno je pooštriti kriterije pri ocjeni kvalitete i osigurati dodjelu
serioznih međunarodnih diploma i certifikata.
Kako bi apsolventi fakulteta i stručnih škola u što većoj mjeri zadovoljili
potrebe hrvatskog i europskog gospodarstva, domaće fakultete i škole je u
još većoj mjeri potrebno povezati s odgovarajućim međunarodno priznatim
institutima u svijetu. Nadalje je potrebno intenzivirati konkretnu suradnju
između akademske zajednice i poslovne prakse. To može značiti više praktičnih
semestara za studente i školarce ili pak zajedničke investicije u istraživanje
i razvoj.
32
perspektive
Turističke usporedbe
Austrija – Švicarska – Hrvatska
Problemi slični – razina različita
Ante Gavranović
U razmišljanjima o strategiji hrvatskoga turizma stručnjaci najčešće spominju
da bismo trebali težiti uređenim odnosima i društvenoj pozornosti koja se
pridaje ovim aktivnostima po uzoru na Austriju i Švicarsku. Te dvije zemlje
ostvaruju veći prihod od turizma u odnosu na broj stanovnika od Hrvatske,
iako turizam u stvaranju BDP-a nema onu ulogu i važnost kao u našoj
privredi. U Austriji pridonosi 7,5 posto stvaranju BDP-a, a u Švicarskoj iznosi
5,6 posto. Samo Cipar i Malta ostvaruju u europskim okvirima veći prihod
iz turizma po stanovniku od tih dviju zemalja.
Austrija i Švicarska su kontinentalne zemlje, bez izlaza na more i razvijaju
u skladu s tim specifične oblike turizma. Obje zemlje doživljele su svoj
maksimum i njihovo značenje u ukupnom europskom i svjetskom turizmu u
relativnom je padu.
Hrvatska je, naprotiv, velikim dijelom pomorska zemlja, što uvelike usmjerava
njen turizam. Kontinentalni turizam, koji čini temelj u austrijskoj i švicarskoj
turističkoj ponudi, u Hrvatskoj je još uvijek dosta zapostavljen i čini manje
od 10 posto turističkih prihoda. Analitičari hrvatskoga turizma upravo na toj
činjenici grade ambiciozne projekte: snažniji razvoj kontinentalnog turizma
mogao bi ubrzo dovesti Hrvatsku na čelo zemalja koje po stanovniku
osiguravaju najveći prihod upravo iz turizma. Dodamo li tome i povećana
nastojanja oko produženja sezone na priobalnom području, šanse da to
postignemo vrlo su realne.
Nepotrebno je naglašavati što bi to značilo za nacionalnu ekonomiju.
No, temeljna pretpostavka je da razvijamo vlastite brandove, odnosno da
posložimo kockice na pravi način. To znači da se moramo, kao društvo u
cjelini, okrenuti novim prioritetima te u povećanoj mjeri integrirati i uskladiti
sve resurse i potencijale, kao što to čine spomenute zemlje. Nova strategija
turizma postavila je gotovo istovjetne ili vrlo slične ciljeve.
broj 3 :: listopad 2013.
33
U fokusu
Šarm kao svjetska kulturna baština
Austrija je uspostavila čitav pokret koji okuplja institucije, stručnjake i druge
na jedinstvenoj platformi koja se bavi sustavno pitanjima kako bolje iskoristiti
resurse i sve raspoložive potencijale zemlje. Utemeljena je posebna radna
zajednica uz pomoć i pod okriljem Austrijske gospodarske komore. U okviru
te aktivnosti posebna je pozornost usmjerena na turizam, važan element
ukupne austrijske privredne politike.
„Ključ uspjeha je potreba objedinjavanja kreativaca i gospodarstva.
Kreativcima svakako treba malo više 'reda', dok je gospodarstvo nužno
oživjeti novim idejama za proizvode i usluge, sve u cilju povećanog izvoza.
Priznavanje kreativnosti kao temelja za razvoj gospodarstva bitna je odrednica
u realizaciji, jer upravo kreativci mogu ovu malu zemlju (koja se uvijek iznova
mora profilirati unutar Europske unije) dovesti do uspjeha te joj pomoći da
stvori nove brandove“ – ističe nositeljica toga zahtjevnog
projekta pod imenom „Creativ Wirtschaft Austria“ Carina
Ključ uspjeha Felzmann koja smatra da je „kreativnost sirovina, a
je potreba obrazovanje temelj kvalitete“.
Austrijski šarm poznat je u svijetu i snažan je čimbenik
objedinjavanja turističke privrede. U tijeku su nastojanja da se taj šarm
kreativaca i deklarira kao svjetska kulturna baština. Ambiciozno?
Neprihvatljivo? Neodmjereno? Ne, šarm je sastavni dio
gospodarstva jedne tržišne filozofije i odražava se u svakom kontaktu.
U tom smislu je i (uspješan) pokušaj da šarm uđe u
listu UNESCO-svjetske baštine važan iskorak. Na osnovi ideje Austrijske
udruge za organizaciju raznih priredbi na izložbi je na najvećem svjetskom
turističkom sajmu – ITB-u u Berlinu, svojedobno prikazan zanimljiv splet i
izbor signifikantnih primjera – od konobara u bečkoj kafeteriji do ugostiteljske
radnice koja priprema knedle; od klasike do umjetnika u rastezanju tijesta.
Cilj je zadan: pokaži svijetu zašto Austrija nosi naziv najšarmantnije turističke
destinacije svijeta. Praksa pokazuje da svijet sa zanimanjem i simpatijama prati
ovaj trend. Za same Austrijance je to uzvišeni osjećaj: pokušaj obrane onoga
što zemlja čini za svoje goste je dugoročna investicija koja će se zasigurno
isplatiti. Direktna i indirektna dodana vrijednost ostvarena u turizmu zadržava
već godinama Austriju na samom vrhu u Europi prema turističkom deviznom
prihodu po stanovniku.
Inače, nastojanja su usmjerena na pridobivanje novih tržišta pod parolom
„borba za svakoga gosta“. Sve se to odvija pod marketinškim geslom „Odmor
u Austriji“ koji se pokušava pretvoriti u trajni brand. Nova formula glasi
„Values times Themes“ što bi svijetu trebalo predstaviti Austriju kao zemlju
raznolikosti u ponudi i kao zemlju neskrivenog i neobuzdanoga šarma.
34
perspektive
Austrija – Švicarska – Hrvatska
Nova austrijska strategija
Dr Wolfgang Schuessel, bivši austrijski kancelar, stavljao je veoma često svoj
autoritet u službu interesa austrijske privrede. U svojoj poruci za Internet (u
rubrici „Wirtschaftsstandort Oesterreich“ – Gospodarsko odredište Austrija)
veoma je jasno poručio gdje vidi prednosti Austrije.
„Uvijek je ugodna dužnost ponuditi dobar proizvod. Austrija kao ekonomsko
odredište jest takav 'proizvod' i 'uspješna priča' za sebe. Utoliko je meni
olakšano istaknuti prednosti naše zemlje. Ono što Austriju kao gospodarsko
odredište čini tako atraktivnom jesu indikatori poput unutarnje sigurnosti,
visoka kvaliteta življenja i niska stopa inflacije. Želimo da Austrija kao
privredno odredište bude još atraktivnija, i to kroz sukcesivno uklanjanje
administrativnih zapreka za ulagače i pojednostavljivanje postupaka kod
otvaranja poslovnih aktivnosti (one-stop-shop)“.
I kvalitetni turizam sučeljava se s novim izazovima.
U1995. godini Austrija je sudjelovala s udjelom od
Uvijek je
6,84 posto u svjetskom turizmu, da bi se taj udio
u 2011. smanjio na 4,77 posto. Upalila se crvena ugodna dužnost
lampica: Austrija je shvatila da je potrebno stalno
ponuditi dobar
propitkivanje i unapređivanje turističkog proizvoda.
Shvatili su da je opasno živjeti na lovorikama, posebno proizvod
stoga što suvremeni turizam mora biti prilagođen
budućim potrebama gostiju. Izazovi se javljaju u
obliku nedovoljnih ulaganja za cijelogodišnji turizam, probuđenih očekivanja
koja se često ne ispunjavaju, marketing počesto nije prilagođen ciljevima,
a opasnost se krije i u visokoj sezonalnosti. Cilj je – pored hotelijerstva i
ugostiteljstva – ojačati ulogu kulture, sporta i ponude za slobodno vrijeme.
Pritom se ne kritizira postojeće stanje već nastojanja idu u pravcu daljnjeg
unapređenja kvalitete domaćeg turizma, podizanja razine sinergije i –
izvlačenja potrebnih zaključaka. Ipak, konstatira se da je uspješno odvijanje
turizma posljednjih godina, usprkos krize, ostavilo određene praznine,
ponajviše u inovacijama u ponudi. Također, slaba je ponuda izvan glavne
zimske i ljetne sezone, iako teme s područja zdravlja, kulture, kretanja po
prirodi, sporta i ekonomija slobodnog vremena pružaju velike mogućnosti.
Posebna pozornost se stavlja na velike turističke teme: Alpe, Dunav i gradovi
& kultura kao glavne perjanice. To traži inovativne, prekoregionalne ideje i
zaključke, više suradnje i koordinacije među pokrajinama, koje se počesto
u globalnim akcijama ponašaju previše zatvoreno.
broj 3 :: listopad 2013.
35
U fokusu
Čimbenici uspješnosti
Austrijski turizam počiva na pet snažnih čimbenika uspješnosti. U to se
ubrajaju: marketing, poticaji, inovacije, infrastruktura i okviri poslovanja.
Stručnjaci smatraju da će upravo ovih pet elemenata odlučivati o turističkoj
budućnosti ove zemlje. No, istodobno ističu kako federalna temeljna struktura
austrijskoga turizma traži suvremene oblike dragovoljne međusobne suradnje,
u kojoj mogu doći do punog izražaja ideje sinergije sviju sastavnica koje čine
austrijski turizam. Riječ je o konkretnim prijedlozima Saveznog ministarstva
za gospodarstvo, obitelj i mladež, kojima je cilj ojačati ukupnu konkurentnost
na ovom osjetljivom području poslovne aktivnosti.
Pritom se rukovode idejama Philipa Kotlera kako je „marketing umjetnost
naslućivanja mogućnosti, kako bi se one razvile i od toga profitirale“.
U tom smislu strateške i jasno usmjerene aktivnosti trebaju odgovoriti u
povećanoj mjeri održivom razvoju turizma. Zapravo, postoje mnogobrojne
ideje i pojedinačni projekti u tom pravcu, ali očito nedostaje jasno tematsko
usmjerenje, osobito kad je riječ o stvaranju dodane vrijednosti na određenim
destinacijama, što kao koncepciju zagovara nadležno ministarstvo. Isto
tako, traži se razgraničenje u nadležnosti pokrajinskih i saveznih organa po
načelu volumena projekta, kao i forsiranje vertikalne kooperacije u pojedinim
destinacijama.
Naglasak je na inovacijima u okviru pojedinih destinacija, što će se poticati
i dodatnim financijskim sredstvima te ostalim oblicima promocije. Cilj je
stvoriti konkurentne inovacijske regije. Austrija raspolaže s otprilike stotinu
destinacija, više od 450 turističkih društava i 1600 turističkih općina koje
pokušavaju različitim strategijama i sredstvima osigurati uspjeh. Činjenica
da je zimski trizma premašio rezultate ljetnoga pripisuje se, među ostalim,
ulaganjima u odgovarajuću infrastrukturu, posebno u vučnice i opremu za
stvaranje umjetnoga snijega. U svakom slučaju nedostaje infrastruktura koja
bi osiguravala ravnomjernija kretanja u tijeku cijele godine, pri čemu se traže
rješenja za popravljanje uvjeta za ljetni turizam kroz golf-igrališta, bazene i
staze za pješačenje.
Svjesni kako je turizam klasičan presjek kretanja u nekoj sredini, usko povezan s
poreznom politikom, poduzetništvom, zaštitom okoliša, prometom, sigurnošću,
novim tehnologijama, obrazovanjem, kulturom i drugim čimbenicima, traže
optimalna rješenja. Kako bi se povećala stvarna konkurentnost nastoji se
troškove i davanja državi, napose za manje pogone, svesti na najmanju
moguću mjeru. Najnovija porezna reforma ide u tom pravcu. Svi za turizam
relevantni propisi iznova se propitkuju kako bi bilo što manje birokratskih
začkoljica koje ometaju uspješan rad.
36
perspektive
Austrija – Švicarska – Hrvatska
Temelj za konkurentan turizam svakako su ljudi. Oni su na određeni način
prava posjetnica austrijskog turizma i njegov zaštitni znak. Drugi važan
faktor je pažljivo i štedljivo ponašanje prema
postojećim resursima, pri čemu naglasak nije samo
na privrednoj, već i na socijalnoj odnosno ekološkoj Temelj za
dimenziji. Predlagači nove strategije svjesni su da konkurentan
samo takvim pristupom turizam može dobiti punu
podršku stanovništva i dugoročno osigurati svoj turizam svakako
identitet.
su ljudi
Prednosti i nedostaci švicarskog modela
Turizam je važan čimbenik švicarske privrede i na četvrtom je mjestu u ukupnoj
vanjskotrgovinskoj razmjeni. Posebno je važan u alpskim oblastima gdje ima
čak strateško značenje.
Poznavatelji švicarskog turizma navest će kao posebne prednosti nedirnutu
prirodu, prekrasne pejsaže i zapanjujuću brdovitost; u usporedbi s ostalim
zemljama na vrlo malom prostoru nudi se široka paleta kulturološke i druge
raznolikosti; središnji položaj u Europi i blizina zemalja, što osigurava priljev
stalnih gostiju; visoko razvijena infrastruktura u pogledu tehnike, sigurnosti
i pouzdanosti u svim oblicima prometa, komunikacija i usluga, posebno u
zdravstvu i obrazovanju; dobar međunarodni imidž.
No, spremni su odmah ukazati i na slabosti: rašireni imidž skupe zemlje;
otežana komunikacija domaćeg stanovništva s gostima; jednoličnost ponude
uz slabe mogućnosti da se doživi nešto posebno; praznine u turističkom
marketingu; prevelika koncentracija turističkih kapaciteta na pojedinim
mjestima pri čemu je ozbiljno ugrožena zaštita okoliša; predimenzioniranost
broja ležaja; neadekvatna kvaliteta i usluge. Zbog uočenih slabosti sve više
prevladava svijest kako budućnost turizma leži u razvoju kvalitete na svim
razinama, a ovisi o marketingu, gostoljubivosti i obrazovanju ljudi.
Nužne nove prilagodbe
Globalizacija je unijela ozbiljne promjene u poimanje turizma. Još 1950.
Švicarska je pripadala u pet najvećih turističkih zemalja svijeta. Danas zauzima
tek 27. mjesto. Usprkos činjenici da prihodi iz turizma i dalje rastu, relativno
opadanje izaziva nedoumice i traži neka nova rješenja, prije svega u ponudi,
ali i u ukupnim uvjetima u kojima djeluju turizam i turističke organizacije.
Previše razdrobljene destinacije i (pre)mali turistički pogoni, ukupna struktura
broj 3 :: listopad 2013.
37
U fokusu
smještajnih kapaciteta, visoki troškovi i relativno slaba produktivnost najveći
su izazovi. Ponuda i potražnja narednih će se godina drastično mijenjati.
Najvažnije je smanjiti ukupne troškove u transportu i ukidati trgovinske
barijere, kako bi se u cjelini omogućila veća mobilnost turista.
Konkretno, u svijetu, ali i u drugim krajevima imamo pojavu starenja
stanovništva i ozbiljne promjene u piramidi starosti. Prema predviđanjima, u
2050. svaki peti stanovnik zemlja imat će 60 ili više godina.To znači da će stariji
ljudi činiti još ozbiljniju kategoriju turista, pa njima valja prilagoditi i ponudu
sa sadržajima koji im najviše odgovaraju. Dodamo
li tome i ukupan trend individualizacije putovanja (i
U 2050. svaki društva u cjelini), zahtjevi se povećavaju, tim više što su
gosti sve izbirljiviji i zahtjevniji. Tehnološki napredak,
peti stanovnik iposebno
u informatici i distribuciji, traži pak nove
zemlje imat pristupe marketingu, ali ujedno zaoštrava konkurenciju.
promjene predstavljaju za Švicarsku „puzajući
će 60 ili više Klimatske
izazov“, jer će trajno promijeniti destinacije. Posebna
godina opasnost leži u zimskim mjesecima zbog latentnog
nedostatka snijega. To traži od švicarskog turizma novo
prilagođavanje i svojevrsnu diverzifikaciju ponude.
Prije svega, valja uskladiti sadašnje strukturne deficite. Destinacije su previše
fragmentirane i nužno je njihovo povezivanje. U pitanju su i sadašnji modeli
financiranja turizma; često su vrlo složeni i zahtijevaju previše administriranja.
Udio malih pogona je izrazito visok, a veliko opterećenje predstavljaju preveliki
kapaciteti domaće radinosti. U regijama Wallis, Tessin i Waadt, na primjer,
u hotelima odsjeda tek svaki deseti gost.
Zadaća je jasna: produktivnost i rentabilitet švicarskog turizma moraju se
povećati, jer će u protivnom i dalje opadati njegov relativni udio u svjetskom
i europskom turizmu. U tom smislu jasni su i najveći izazovi, koji se u novoj
razvojnoj strategiji turizma svode na pet ključnih pravaca: povećavanje
konkurentnosti turizma; prilagođavanje novim zahtjevima u ponudi; stalni
pritisak na inovacije; težnja diverzifikaciji i održivosti te, konačno, neophodne
promjene u strukturi.
U okviru ove strategije razvoja turizma posebna je pozornost pridana
menadžmentu destinacija. Pod pojmom destinacije podrazumijeva se
koncentracija više turistički orijentiranih branši na određenom prostoru u kojoj
pojedinačne turističke usluge pridonose stvaranju dodane vrijednosti kroz
boravak, putovanje i određene doživljaje/sadržaje i time privlače potencijalne
goste. Pritom je važno uspostaviti interakciju svih faktora, što znači da postoji
prirodna veza sviju koji žive od turizma i djeluje u njemu.
38
perspektive
Austrija – Švicarska – Hrvatska
Kongresni turizam – nezamjenjiv čimbenik
Posebnu važnost ima kongresni turizam. U 2011. priređeno je u Švicarskoj
18.500 različitih priredbi (kongresa, raznih mitinga, seminara, konferencija,
incentive-putovanja i drugih stručnih skupova – prema podacima statistike
koja se sustavno vodi od 2009.). Promet toga segmenta iznosio je, prema
procjenama, oko 2,2 milijarde švicarskih franaka i popunio je 19 posto svih
hotelskih kapaciteta, otprilike 6,6 milijuna noćenja od ukupno 35,4 milijuna
koliko je ostvareno u hotelskim kapacitetima.
Zabrinjava ipak da se te priredbe uglavnom odvijaju
70 posto svih
u velikim središtima (prednjače Ženeva, Zuerich,
Lausanne i Bern), pa su nastojanja usmjerena na priredbi odvija
proširenje destinacija za kongresni turizam, osobito
za one manjeg obujma. Zanimljivo je da se čak 70 se u predsezoni
posto svih priredbi odvija u predsezoni i posezoni, i posezoni
čime kongresni turizam predstavlja snažnu potporu
turističkom gospodarstvu i proširuje ga na cijelu
godinu.
Razumljivo je da su u takvim uvjetima nastojanja usmjerena na daljnje jačanje
pozicije Švicarske kao pogodnog kongresnog odredišta. Stoga su i velika
ulaganja usmjerena u infrastrukturu koja podržava takvu orijentaciju, pa će do
kraja 2013. biti izgrađen Swiss Tech Convention Center na velikom kampusu
Tehničke škole u Lausanni s 3000 mjesta. To je prvi potpuno automatizirani
kongresni centar u Europi . U Zuerichu će se do 2017. Izgraditi u blizini zračne
luke na prostoru od 200.000 m2 dva velika hotela i kongresni centar s 1500
sjedišta, a samo Zuerich i njegova regija će do 2015. izgraditi više od 1600
novih hotelskih soba.
To je, međutim, samo dio velikih ulaganja u hotelsku i kongresnu infrastrukturu,
za koju Juerg Schmid, direktor Švicarskog ureda za turizam, kaže: „Ta su
ulaganja potrebna kako bismo naznačili važnost kongresnog turizma za
ukupni švicarski turizam i kako bismo našu zemlju pozicionirali kao topdestinaciju na području mitinga i drugih skupova“.
Promjene u prostornim planovima
Švicarski turistički savez nedavno je (ožujak 2013.) snažno podržao revidirani
zakon o prostornom planiranju, koji polazi od povećane brige za prirodne i
kulturoške resurse te za održivost razvoja. Predsjednik Saveza Dominique de
Buman naglasio je tom prigodom „kako je švicarski turizam snažno vezan za
intaktnu prirodu i kulturološko okruženje, koji predstavljaju važan kapital za
broj 3 :: listopad 2013.
39
U fokusu
održivost i daljnji razvoj turizma, Brda, priroda i lijepi krajolici su najvažniji
kriteriji za odmor u Švicarskoj. O tome moramo stalno voditi računa“.
Ovaj zakon uvelike onemogućava zloporabe u korištenju preostalog
prostora za daljnju izgradnju u narednih 15 godina. Cilj je zakona potrebnu
infrastrukturu i njene korisnike približiti u nastojanjima, kako bi se postojeći
resursi iskoristili što racionalnije i uz što manje troškove. Raspoložive
poljoprivredne površine pak treba zaštititi kao bi se osigurala kvalificirana
opskrba živežnim namirnicama iz domaće proizvodnje. To je vrlo jasna poruka
kako je švicarski turizam okrenut – budućnosti.
Paralele i razlike
Vraćamo se na početak: možemo li nešto naučiti iz iskustava austrijskog
i švicarskog turizma?
Ako pažljivije sagledamo novu strategiju razvoja hrvatskog turizma, vidjet
ćemo mnoge sličnosti u postavljenim ciljevima. I Hrvatska, poput Austrije i
Švicarske, nastoji obogaćivati postojeću i generirati novu turističku ponudu
kroz nove sadržaje i doživljaje; i u tim zemljama je cilj sustavno podizanje razine
znanja, vještina i obrazovanja turističkih djelatnika; i te zemlje nastoje, što je
cilj i hrvatskoga turizma, učinkovitijim brandiranjem pojedinih turističkih regija
i destinacija, ali i cijele zemlje, privlačiti pozornost turista. Svima je zajednički
cilj održivi razvoj, rast prosječne potrošnje i povećanje prihoda iz turizma.
Austrija i Švicarska se bore s postojećom strukturom smještajnih kapaciteta,
gdje domaća radinost u velikoj mjeri prevladava. Slično je i u Hrvatskoj
gdje od ukupno 833 tisuće stalnih ležaja u registriranim komercijalnim
smještajnim kapacitetima čak 47 posto čini ponuda kućanstava, 26 posto
je u kampovima, a samo 13 posto u hotelima. Ono što čini veliku razliku
je uloga turizma u ukupnom gospodarstvu pojedine zemlje. Turizam je za
Austriju i Švicarsku važna privredna komponenta, ali ne i presudna. Pokazalo
se, napose posljednjih godina s padom ukupne poslovne aktivnosti, da je u
Hrvatskoj turizam i njegov utjecaj na stvaranje BDP-a izrazito važan čimbenik.
Hrvatska se, za razliku od ovih dviju zemalja, u puno većoj mjeri sučeljava
s problemom sezonalnosti i potrebom ozbiljnog produženja sezone. Austrija
i Švicarska imaju dvije poluge turizma: zimski i ljetni, gotovo podjednakoga
intenziteta. Austrija je, primjerice, u zimskoj sezoni 2011. ostvarila 62,06
milijuna noćenja, a u ljetnoj 64,0 milijuna. U okviru tih brojki 47,2 odnosno
42,3 milijuna noćenja otpadaju na strane goste. Ostalo su noćenja koja
ostvaruju domaće stanovništvo. To čini onu veliku razliku – domaći turizam
40
perspektive
Austrija – Švicarska – Hrvatska
je i u Austriji, i u Švicarskoj puno razvijeniji nego kod nas, što bitno utječe
na prosječnu iskorištenost postojećih kapaciteta.
Hrvatska dosad nije u dovoljnoj mjeri iskoristila prednosti kontinentalnoga
turizma, iako ima za to sjajne preduvjete. U novoj strategiji razvoja turizma
predviđeno je izgraditi 20.000 novih hotelskih soba, od čega oko 3000 na
kontinentalnom dijelu, što bi uz jačanje domaće radinosti pomoglo da ovaj
segment turističke ponude bude bolje valoriziran.
Cilj je Hrvatske u 2020. godini ostvariti 14,3
milijarde eura iz turizma, od čega bi 12,5 milijardi
činili prihodi od inozemnih gostiju. To bi značilo da
će prihodi iz turizma po svakom stanovniku Hrvatske
činiti više od 2840 eura, što bi nas svrstalo u sam
vrh europskih zemalja. Sada smo na razini od 1540
eura (prema rezultatima iz 2012.).
Cilj je Hrvatske
u 2020. godini
ostvariti 14,3
milijarde eura iz
turizma
Jesu li postavljeni ciljevi realni? Može li i hoće li
Hrvatska zaista uložiti oko 7 milijardi eura u novi
razvoj infrastrukture, hotela, kulturoloških i zabavnih sadržaja? Može li
povećati prihode iz turizma sa sadašnjih 6,8 milijardi eura na ukupno 14,3
milijardi koliko je predviđeno strategijom razvoja do 2020.?
U svakom slučaju, očekujemo da će se neke stvari u hrvatskom turizmu
temeljito izmijeniti, nadamo se na bolje. Povlačenje paralele s austrijskim i
švicarskim turizmom u tom pogledu ima mnogo smisla. Borimo se s istim
probemima, ali su oni u obje zemlje na višoj razini. Naše je da dostignemo
tu razinu.
Kontaktirajte nas na e-mail adrese:
[email protected]
[email protected]
broj 3 :: listopad 2013.
41
U fokusu
Strategija hrvatskog turizma
Farsa ili ozbiljan stručni uradak?
prof. dr. sc. Boris Vukonić
Dobili smo nedavno novu strategiju razvoja turizma. To je bila jedna od
prvih vijesti u hrvatskim tiskovinama početkom turističke sezone. Zapravo
ništa posebno, jer to je samo jedna od mnogih strategija turizma koje je
Hrvatska objavila od kada smo samostalna država. Što je u njoj novo, osim
da je vremenska granica 2020. godina? O tome bih želio nešto napisati u
ovom prilogu.
Sve dosadašnje strategije dočekane su s velikim očekivanjima, ali ta se
očekivanja nikada nisu i ostvarila. Za sada to ne možemo reći za ovu strategiju,
valja sačekati 2020. iako ćemo konačni rezultat moći naslutiti već nekoliko
godina ranije. Sve dosadašnje strategije sadržavale su opsežnu „analizu
dosadašnjeg stanja“, a tek manji dio odnosio se na strateška promišljanja
za budućnost. U tome se sadašnja strategija donekle razlikuje, i to jr ozbiljan
korak naprijed. Analiza sadašnjeg stanja obuhvaća oko trećine studije, a to
je svakako poželjan napredak.
Ipak, nečega se nismo mogli osloboditi: nerealnih očekivanja, barem u nekim
stavkama. Moju je generaciju pokojni veliki hrvatski ekonomist, profesor i
akademik Mijo Mirković učio da u planiranju treba pod svaku cijenu izbjegavati
očekivanja za koja se unaprijed s velikom dozom sigurnosti može pretpostaviti
da su nerealna, jer kada se ona ne obistine neće odgovornost snositi autori
strategije (jer njihova se imena u pravilu ne objavljuju zajedno sa strategijom),
nego će se odgovornost prebaciti na samu struku, na gospodarsko područje
koje se planira. U našem slučaju to bi značilo prigovor turizmu kao sektoru da
nije ispunio očekivano. A već se unaprijed znade da je u nekim segmentima
teško pretpostaviti da će se planirane veličine realizirati. Naprosto, svaki
privredni sektor ima svoja ograničenja, a to znači da ne treba pod svaku
Najbolji je dio najnovije strategije onaj koji traži da se promijeni znatan
dio zakonodavstva koje je nedvosmislena prijetnja svakom razvoju pa i
turističkom. No je li u sadašnjim okolnostima realno očekivati u planiranom
razdoblju sedam milijardi dolara ulaganja u turizam?
42
perspektive
Farsa ili ozbiljan stručni uradak?
cijenu srljati u procjene za koje postoji više vjerojatnosti da se neće nego da
će se ispuniti. Tada je obično, barem u hrvatskoj praksi, slijedio zaključak
da u budućnosti takav gospodarski sektor treba – zaboraviti! Valja se nadati
da se to ovoga puta neće dogoditi.
Ambicije bez čvrste podloge
Dobrodošla je novost u objavi sadašnje strategije hrvatskog turizma da se
pojavilo ime barem jednog od autora. I njemu svaka čast. Šteta je da se kao
stručni nositelj strategije i kao njezin odgovorni autor nije pojavila neka druga
stručna i(li) znanstvena institucija. U Hrvatskoj ima i drugih institucija koje se
mogu prihvatiti takvog posla – ako već ne zbog ničega drugoga a ono zbog
znatiželje da se uvjerimo može li u ovoj zemlji (u kojoj sadašnja strategija
ističe potrebu razvijanja snažnih znanstvenih centara za obrazovanje kadrova
potrebnih turizmu) biti još netko na razini autora većine svih prethodnih
strategija ili čak bolji od njih?! Uvjeren sam da ima takvih.
Najbolji je dio strategije onaj koji traži da se promijeni dobar dio hrvatskog
zakonodavstva koji je jasna i nedvosmislena prijetnja svakom razvoju, pa i
turističkom. Takva promjena je osnovna pretpostavka bez koje je besmisleno
izrađivati razvojne strategije, kada iz dvadesetogodišnjeg iskustva sigurno
znamo da postojeća legislativa ne daje niti najmanje osnove za pozitivna
razmišljanja. Prije svega danas Hrvatska ima predugu i previše kompliciranu
proceduru usvajanja urbanističkih planova, prevelike ovlasti lokalnih organa
vlasti, ali i totalno neobavještenu populaciju o potrebi urbanističkog planiranja
i njegovim dosezima, pa gotovo da i nema predloženih rješenja koja ne
„padaju“ već na prvom koraku procesa odobravanja pojedinih projekata.
Dobro je da smo, makar i po stoti put, detektirali što nam nedostaje i da je
strategija pokušala dati konkretne prijedloge kako ukloniti barem dio ovih
nedostataka.
No, je li u svjetlu sadašnjeg stanja investicija i investiranja u Hrvatskoj
općenito pa i u turizmu, moguće očekivati da će se u planiranom razdoblju
uložiti sedam milijardi eura, koliko se u ovoj strategiji planira za turizam,
da će se izgraditi 20.000 novih hotelskih kreveta i još k tome 200 malih
privatnih hotela, 100 tzv. plovećih hotela, desetak tematskih parkova itd, itd.
Dosadašnja iskustva nemilosrdno dokazuju da smo od stvaranja hrvatske
države do danas izgubili svaku moguću investiciju, čak i sve tzv. strateške
investicije, u gotovo svim sektorima gospodarstva, u kojima su se kao mogući
partneri pojavili ne samo (malobrojni) domaći investitori, već velik broj vrlo
ozbiljnih svjetskih kompanija pa čak i država. Sve nas to upućuje na za
ovu strategiju ne baš povoljan komentar. Za strateške investicije potrebna
broj 3 :: listopad 2013.
43
U fokusu
Za strateške investicije potrebna je pozitivna opća investicijska atmosfera,
koja se ne stvara tek izmjenom nekoliko zakona pa niti optimističkim
očekivanjima….
je pozitivna opća investicijska atmosfera, a ta se ne stvara tek promjenom
nekoliko zakona pa niti optimističnom strategijom. Kada bi se i krenulo
s uklanjanjem administrativnih barijera koje danas (doduše bez strategije)
stoje na putu novih investicija, teško je pretpostaviti da je za to potrebno
kratko vrijeme. To pak znači da je i to vrijeme očekivanja da se otklone
administrativne zapreke uključeno u vrijeme trajanja strategije. Logično je
da će se time i realno raspoloživo vrijeme za realizaciju postavki strategije
još više smanjiti.
Čija je odgovornost (i eventualne zasluge)?
Teško je prihvatiti i tezu da će tek jedna ideja, pa makar i „stotinu plovećih
hotela“, biti odlučujuća za uspjeh cijele strategije. Takav se, naime, dojam
stječe čitanjem strategije i naglašavanjem samo jedne aktivnosti kao bitne.
U svakoj strategiji, pa i ovoj turističkoj bitna je cjelovitost zamišljenih akcija,
njezin rezultat je sinergija svih akcija, svake sa svojim postotkom udjela u
konačnom rezultatu.
Planirati 86 milijuna turističkih noćenja na kraju planiranog razdoblja
(dakle za osam godina) možda ne izgleda tako mnogo, ali kada to znači
zapravo povećanje od 43 posto u odnosu na 2012. godinu, onda je to već
prava znanstvena fantastika! Je li takav skok uspio i jednoj turističkoj zemlji
na svijetu? Ako jest, onda istoga časa povlačim iskazanu sumnju u takvu
projekciju. Svakako bi bilo zanimljivo poslušati odgovor da li autori strategije
snose neku konkretnu odgovornost ako se dogodi da se ove projekcije ne
realiziraju, odnosno što dobivaju ako se njihove postavke pokažu realnim.
I na kraju jedna stručna opaska autorima Strategije. Nautički turizam,
zdravstveni turizam, kulturni turizam i ostali navedeni tipovi turizma nisu niti
mogu biti turistički proizvodi kako to stoji u strategiji. To su naprosto oblici
ili vrste turizma, a proizvodi se izvode u okviru spomenutih vrsti turizma. Na
primjer, u zdravstvenom turizmu turistički proizvod može postati ponuda nekog
zdravstvenog ili wellness centra, u kulturnom turizmu to može biti, na primjer,
kontinuirani program niza muzeja s određenim manifestacijama tijekom
godine ili slično, ali nikako turistički proizvod ne može biti sam zdravstveni
ili kulturni turizam! Toliko za izradu neke buduće strategije.
44
perspektive
Intervju
Posuđeni intervju
Poljski model poučan i Hrvatskoj
Radek Sikorski, poljski ministar vanjskih poslova, govori
o krizi Europske unije, o euru, o načinu na koji je Poljska,
unatoč nepovoljnim okolnostima postala jedna od
najuspješnijih ekonomskih priča. Nedvojbeno se od Sikorskog
i od njegove domovine dade podosta naučiti – ne kopiranjem,
već „pozajmljivanjem“ inspiracije.*
Priredila Dunja Vražić-Stejskal
Radek Sikorski odrastao je u poljskom gradu Bydgoszczu, gdje je vodio
studentski štrajkaški odbor za vrijeme prosvjeda protiv komunističkog režima
1981. Studirao je u inozemstvu kad su Jaruzelski i njegova vlada proglasili
izvanredno stanje poslije te godine i dobio je politički azil u Ujedinjenom
Kraljevstvu od 1982. do 1989. Diplomiravši na Oxfordu, radio je kao
novinar, da bi se vratio u Poljsku poslije njezine prve demokratske revolucije
1989. te ušao u politiku. Bio je zamjenik ministra narodne obrane 1992.,
zamjenik ministra vanjskih poslova 1998. – 2001. i ministar obrane od
2005. do 2007; od konca 2007. ministar je vanjskih poslova Poljske.
* Prenosimo dijelove intervjua što ga je objavio Sikorski u dvomjesečniku „Foreign Affairs“
broj 3 :: listopad 2013.
45
Intervju
Vi i vaša zemlja proživjeli ste mnogo
povijesti proteklih godina, mnogo
epskih ideoloških i geopolitičkih
sukoba. Hoće li budućnost Poljske
biti jednako turbulentna kao i
njezina prošlost, ili ste dosegnuli
ravnotežu koja će vam omogućiti
normalan nacionalni život?
Radek Sikorski
Uistinu, i Drugi svjetski rat i
Solidarnost počeli su u Gdanjsku.
Dvadeseto stoljeće bilo je u Poljskoj
obilježeno perturbacijama, ponovno
smo dobili neovisnost poslije Prvoga
svjetskog rata, potom je izgubili i
proživjeli etničko čišćenje za Staljina
i Hitlera, a potom smo se 45 godina
borili za demokraciju. Nadam se da
ćemo imati manje povijesti nego u
prošlosti. Geopolitički, danas nam
je najbolje u proteklih 300 godina.
A sada, kao jedno od izvorišta
europskih rješenja, pridonosimo
stabilnosti drugih zemalja.
Poljska je, dakle, napokon na kraju povijesti?
Inshallah, kako se kaže.
Govorite kako ste, zbog podrijetla i iskustva, lako mogli postati euroskeptik,
a ipak ste upravo suprotno. Kako to?
Kao konzervativac s malim k, gajim zdravu sumnjičavost prema čovjekovim
institucijama i prema centralizaciji prevelike moći na suviše visokoj razini. I
živio sam neko vrijeme kao politički izbjeglica u Britaniji, a ako čitate samo
britanski tisak, i ako mu vjerujete, teško je ne postati euroskeptik. No, otada
sam iz iskustva naučio kako doista funkcionira Europska unija i bilo je to
iznenađenje. Vrlo je teško, primjerice, donijeti neku europsku direktivu, jer to
uopće nije nalog birokrata u Bruxellesu, već je potrebna suglasnost zemalja
članica.
Europska je unija, dakle, dobra za Poljsku i vi biste željeli još čvršće veze
priključivanjem eurozoni?
46
perspektive
Može li Hrvatska postati odlikaš?
Europska unija izvanredno je dobra za Poljsku. Bila je dobra za nas i
prije priključenja, zato što nam je dala strateško usmjerenje i neku vrstu
civilizacijskog obrasca koji je osigurao demokratska slobodna tržišta u pravu.
Bila je potrebna odlučnost da se tamo stigne, ali sada je to okvir u kojem se
više, primjerice, ne bojimo Njemačke, jer su sada obje zemlje nositelji prava
u istoj zajednici. A Višegradska skupina – Poljska, Češka Republika, Slovačka
i Mađarska – imaju jednak broj glasova kao Njemačka i Francuska zajedno.
Poljsko predsjedanje Europskom unijom bilo je naročito korisno. Pomoglo nam
je da poboljšamo kvalitetu svojeg državnog aparata, omogućilo nam iskustvo
odgovornosti za 500 milijuna ljudi i naučilo nas razmišljati u kontinentalnim
razmjerima.
Euro je čvrst i stabilan
Europski projekt nalazi se u krizi posljednjih godina. Kako se to svladava
i kakva je budućnost Europe?
Euru kao valuti ide sasvim dobro. Njegov udio u deviznim rezervama
najvažnijih država je stabilan, kao i njegov tečaj prema drugim važnim
valutama. Kriza se odnosi na zaduženost u nekim članicama eurozone. Ali
i zemlje izvan eurozone – Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan
– također imaju probleme sa zaduženošću. Problem eurozone je u tome što
je kriza nastupila prije nego što je Europska unija razvila institucionalni okvir
sposoban za njezino rješavanje. Sada stvaramo taj okvir i on je doista čvrst.
Taj će okvir uvelike osujetiti neodgovornost političara. Također, odgovorio
je na veliko ekonomsko pitanje dvadesetog stoljeća, jer predstavlja pobjedu
Čikaške škole nad Keynesom. Došli smo do granice monetarnog poticaja u
kejnezijanskom stilu.
Vi, dakle, ne prihvaćate argument da novije europsko iskustvo pokazuje
kako je štedljivost bila pogreška?
Pogledajte uspješne i neuspješne zemlje u eurozoni. Da Njemačka nije provela
svoje reforme tržišta rada, što bi se danas nazivalo strogošću i štedljivošću, ne
bi se nalazila tu gdje je sada. Morate svoju ekonomiju učiniti konkurentnom.
„Štedljivost“ je zapravo termin koji zavarava, zato što moramo biti takvi
u jednom određenom području – prema svojim prenapuhanim javnim
sektorima. Trebali bismo napraviti ono što je napravla Latvija, otpustivši 30
posto birokrata i smanjivši plaće ostalima, umjesto da krizu prebacujemo na
umirovljenika i socijalno ugrožene skupine.
Pitanje, dakle, nije u tome jesu li rezovi potrebni, već kako ih pametno
provesti?
broj 3 :: listopad 2013.
47
Intervju
I kako uvjeriti javnost u njihovu nužnost, objašnjavajući izvore krize i detaljno
opisujući put prema njezinu svladavanju. To su učinili Latvijci i, kao rezultat,
Latvija ponovno ostvaruje rast, a njezina je vlada ponovno dobila izbore. To
je nadahnuće iz nekadašnje istočne Europe za ostatak kontinenta.
Poučna priča o ekonomskom uspjehu
Poljska je posljednjih godina priča o ekonomskom uspjehu. Kakve lekcije
pruža njezino iskustvo?
Naša je ekonomija doista ostvarila kumulativan rast od 20 posto u protekle
četiri godine, a naše euroobveznice imaju veću potražnju, uz niže kamate,
od onih u Španjolskoj, Italiji, čak Francuskoj. I naša ekonomija uspinje se
prema raznim međunarodnim pokazateljima, kao što su oni za industrijsku
konkurentnost. Sve je to rezultat fundamentalnih reformi koje smo proveli
prije 20 godina i koje i danas provodimo – bez
nemira i pobuna. Prošle smo godine, primjerice,
Otkako smo dob za umirovljenje žena pomaknuli sa 60 na 67
Otkako smo pretrpjeli hiperinflaciju u 1980pretrpjeli godina.
im godinama, neprekidno se prilagođavamo fiskalnoj
hiperinflaciju odgovornosti. U tom smislu postajemo sjeverna Europa.
u 1980-im
godinama,
neprekidno se
prilagođavamo
fiskalnoj
odgovornosti.
Naš program reformi početkom 1990-ih proveden
je u duhu napada konjice – i to je uspjelo. Naša je
recesija najkraće trajala, bila je najplića i zemlju je
bolje pripremila za nedavnu financijsku krizu. Ostali u
postsovjetskom svijetu imali su iluzije da će razvlačenje
smanjiti bolnost rezova. Pojedine zemlje provele su
privatizaciju različitim sredstvima uz različite razine
nepovjerenja javnosti. Načini naše regije pružaju bogatu
bazu podataka o tome što uspijeva i što ne uspijeva, a
to se može upotrijebiti u drugim kontekstima, kao što
su šire područje Srednjeg istoka, Burma, ili Srednja Azija. No najvažnija je
lekcija, prema mojemu mišljenju, da ne postoji „treći put“ između dirigirane
ekonomije i slobodnog tržišta. Odgađanje reforme donosi rizik da ćete ostati
zaglavljeni u sredini, s kapitalizmom u kojem se na položaje postavljaju
pristaše i prijatelji i, dakako, s korupcijom.
Nedavno ste dospjeli na novinske naslovnice kad ste zatražili snažniju
ulogu Njemačke kao vođe u provođenju reformi u Europi. Što ste time
mislili?
48
perspektive
Može li Hrvatska postati odlikaš?
Taj je govor došao točno u trenutku kad se čitav svijet uplašio raspada
eurozone, s potencijalno apokaliptičnim posljedicama za globalnu ekonomiju.
A naravno, iz opravdanih povijesnih razloga, Europljani – mi Poljaci naročito
– oprezni smo prema samosvjesnoj i prodornoj Njemačkoj. Ali ako ste
ekonomski i financijski najveća sila na kontinentu, imate također i najveću
odgovornost.
Kako su Nijemci reagirali kad su takvo nešto čuli od jednog Poljaka?
Čuo sam da je na najvišim razinama reakcija imala tri faze. Prva je bila
zahvalnost što jedan poljski političar govori o Njemačkoj s toliko pouzdanja,
napokon tretirajući Njemačku kao normalnog susjeda. Druga je reakcija bila,
„Ne, mi ne možemo predvoditi reformu; mi smo Nijemci. Mi ne vodimo u
Europi; naše je vodstvo opasna stvar.“ I treća reakcija, čini se konačna, bila
je, „Možda ima pravo; možda, ne budemo li djelovali, čitava stvar propadne,
stoga je bolje da nešto napravimo.“ I napravili su.
Je li lekcija iz njemačko-poljskog zbližavanja u tome da se čak i zemlje
s nekima od najstrašnijih bilateralnih povijesti na svijetu mogu ipak s
vremenom pomiriti?
Apsolutno, jer vjerujem da je naša pomirba s Njemačkom sada potpuna. Mi
smo snažni saveznici na temelju ugovora, ali smo također partneri u Europskoj
uniji i zajedno smo inicijatori važnih projekata EU-a. No sjetite se, postigli
smo pomirbu i s Ukrajinom – zemljom s kojom dijelimo prošlost obilježenu
masakrima i etničkim čišćenjem u 1940-im godinama.
Štednja – opterećenje za demokratski poredak
Radimo i na pomirbi s Rusijom, ali to je teže zato što je Rusima teško razdvojiti
svoj ponos zbog pobjede u Drugom svjetskom ratu od onoga što bi trebalo
biti zgražanje prema staljinizmu. Zato ćemo morati dugo na tome raditi.
Naše su crkve izdale zajedničko saopćenje po uzoru na poljsko-njemačko
saopćenju iz 1960-ih i cijenimo posjet predsjednika Putina 2010. godine
Katynu, mjestu masakra tisuća poljskih ratnih zarobljenika. I imamo zajedničku
skupinu za teška pitanja koja radi na utvrđivanju činjenica naše tragične
povijesti.
Možete li zamisliti ikakav novi geopolitički sukob zapadno od vas u svojem
životnom vijeku?
Kao bivši ratni dopisnik i pisac, imam živu maštu, ali ne, ne mogu zamisliti
nikakav oružani sukob između nas i Njemačke.
broj 3 :: listopad 2013.
49
Intervju
Jeste li zabrinuti za budućnost demokratske stabilnosti u Europi, s obzirom
na ekonomsku krizu i mjere poduzete za njezino rješavanje?
Jesam. Kad imate krizu, a političari krivnju za tu krizu ne pripisuju prethodnoj
vlastitoj rasipnosti, nego tijelu koje im pomaže, Europskoj uniji, to je čudnovato
i opasno. Štednja je golemo opterećenje za demokratski poredak i traži
odgovorno vodstvo koje će objasniti ljudima što je krenulo loše, zašto se to
dogodilo i koje su mjere nužne da se stvari poprave.
Postoje tvrdnje da je najveći europski doprinos pospješivanju demokracije
otvorenost EU-a za nove članice na njegovoj periferiji, zajedno sa strogim
pristupnim kriterijima. Može li se to iskoristiti kao podrška daljnjem
napretku?
Svakako. Nije slučajnost što Nobelova zaklada izričito spominje proširenje
u svojem opisu nagrade za mir Europske unije. Rimski sporazum kaže da
se može priključiti svaka europska zemlja. Napisan je prema kopenhaškim
kriterijima, koji uključuju vladavinu prava i demokraciju.
Sada smo primili Hrvatsku, a zemljama zapadnog
Balkana dali smo obećanje o mogućem članstvu
Želio bih da mi, u budućnosti. Potom, tu je zakučasto pitanje što to
znači biti u Europi. To se svakako odnosi na
kao Europa, zapravo
države koje imaju većinu teritorija u Europi. Ali Poljska
možemo davati podupire i ulazak Turske, dok smo predsjedali EUom uložili smo velik trud da se otvore pregovori o
povlastice još jednom poglavlju, nadam se da će se to vrlo brzo
zemljama dogoditi. Naravno, ne možemo se proširivati zauvijek.
Ali čak i mogućnost neke šire asocijacije s nama, u
za dobro obliku liberalizacije viznog režima i trgovine, predstavlja
ponašanje snažan poticaj. Želio bih da to možemo napraviti brže i
velikodušnije, reagirajući na politička zbivanja u našem
susjedstvu. Želio bih da mi, kao Europa, možemo davati
povlastice zemljama za dobro ponašanje i da te povlastice možemo opozvati
ako te zemlje zastrane.
Preklapajući identitet
Vi ste ponosan i strastven poljski patriot. Također ste ponosan Europljanin.
Ponosan ste zapadnjak. Kako ti preklapajući identiteti prolaze u dvadeset
i prvom stoljeću?
Ako ste Europljanin, to ne potire nacionalni identitet; to samo dodaje još
jedan sloj. U Europi imamo regionalna domoljublja i lokalna domoljublja.
50
perspektive
Može li Hrvatska postati odlikaš?
Europa je još jedno mjesto naše identifikacije. Čovjek često otkriva svoj
europski identitet dok putuje ili živi u inozemstvu, kao što Amerikanci otkrivaju
svoj identitet za boravka u Europi. Članstvo u Europskoj uniji pomaže nam
da izgradimo uspješnu Poljsku te da time ojačamo obnovljeni poljski ponos
zasnovan na uspjehu, a ne na našim patnjama u prošlosti.
Govoreći o Sjedinjenim Državama, dvije značajne inicijative Obamine
administracije u vanjskoj politici za njegova prvog mandata bile su
poboljšanje odnosa s Rusijom i usredotočenje na Aziju. Obje bi se mogle
protumačiti kao poklanjanje manje pažnje istočnoj Europi. Je li vas to
uznemirilo?
Većina zemalja čezne za pažnjom Sjedinjenih Država. Ali mi smo počeli
normalizaciju odnosa s Rusijom prije vas. Kad je sastavljena naša vlada,
2007., ponijeli smo se susretljivo, povukli smo svoje prigovore ulasku Rusije
u OECD i čekali neki potez druge strane. Rusija je odgovorila ukidanjem
embarga na naš izvoz poljoprivrednih proizvoda. Što se tiče Azije, posao
oslobađanja i ujedinjavanja Europe i ostvarenja njezine sigurnosti uglavnom je
dovršen pa stoga nije čudno da Amerika poklanja pažnju onim regijama gdje
bi moglo biti više problema i gdje postoje goleme ekonomske mogućnosti.
Kako sam živio u Washingtonu, uvažavam američku globalnu perspektivu.
Želio bih da se mi u Europi ponašamo i da postupamo jednako strateški.
Jeste li zabrinuti zbog sve manje uloge Europe u svijetu u geopolitičkom
smislu, uz uspon Azije i drugih sila zemalja u razvoju?
Zabrinut sam zbog razmjernog demografskog i ekonomskog poniranja
čitavog Zapada. Mi, Europa i Sjedinjene Države zajedno, i dalje ostvarujemo
47 posto globalnog BDP-a. Ako stvorimo transatlantsko područje slobodne
trgovine, to bi mogao biti zadnji trenutak da postanemo regulatorna supersila.
Trebamo kooptirati sile u usponu i dati im udjele u postojećim institucijama,
jer inače, uz demografiju kao sudbinu, jednoga će dana stvoriti svoje vlastite.
Sve materijale objavljene u ovoj ediciji možete čitati u online verziji:
www.inicijativa.com.hr
broj 3 :: listopad 2013.
51
Intervju
Dosad
izašli
brojevi
časopisa
Perspektive
52
perspektive
Trendovi
Klimatske promjene
Otapanje leda i trgovina
pesimizmom
Nastavlja se prepucavanje katastrofičara i optimista
Mario Ribar
Brzo otapanje leda i trajno smrznutog sloja tla u Arktiku prava je „ekonomska
tempirana bomba“ koja bi mogla stajati svijet najmanje 60 trilijuna dolara,
kažu istraživači koji su počeli izračunavati financijske posljedice te pojave.
Rekordno smanjivanje arktičkog leda donedavno je smatrano ekonomski
korisnim jer otvara brodske linije i omogućuje bušenje tla na području za
koje se smatra da sadrži 30 posto svjetskih rezervi neotkrivenog plina i 13
posto nafte. Međutim, najvažnija je uloga arktičkog leda da regulira oceanske
struje i klimu, a otapanje će vjerojatno prouzročiti promjene koje će štetiti
usjevima, izazvat će poplave i ugroziti infrastrukturu diljem planeta, prema
rezultatima istraživanja znanstvenika na sveučilištima Cambridge i Erasmus
u Rotterdamu.
To će vjerojatno proizvesti troškove koji su tri puta veći od očekivane koristi,
kaže Chris Hope na Poslovnoj školi Judge u Cambridgeu.
broj 2 :: listopad 2013.
53
Trendovi
„Ljudi izračunavaju moguću ekonomsku dobrobit u milijardama dolara, a
mi govorimo o mogućoj šteti i dodatnim posljedicama u desecima trilijuna
dolara,“ kaže Hope.
Arktik se već mnogo godina zagrijava barem dvostruko brže nego ostatak
svijeta, a količina leda u moru koji se otapa i ponovno zamrzava svake godine
smanjuje za površinu Ujedinjenog Kraljevstva od 2001. Prošlog ljeta led se
smanjio na najnižu razinu otkad su 1979. počela satelitska promatranja,
dodaju znanstvenici.
Evropski istraživači usredotočili su se na očekivano zagrijavanje arktičkih voda
koja će ubrzati otapanje smrznutog tla ispod Istočnog sibirskog mora, za koje
se pretpostavlja da sadrži golema nalazišta metana. To je staklenički plin
koji je 20 puta snažniji od ugljikova dioksida, iako se ne zadržava tako dugo
u atmosferi. Neki znanstvenici drže da su već uočljivi znakovi oslobađanja
velikih količina metana, a drugi strahuju da bi se to moglo dogoditi dovoljno
da pospješi globalno zatopljenje i ubrza promjene, uključujući otapanje
ledenih naslaga na Grenlandu.
Prethodni tekst sažetak je istraživanja objavljenog u lipnju u časopisu Nature.
Iako je riječ o jednom od najuglednijih znanstvenih časopisa u svijetu javili su
se osporavatelji tvrdeći kako je riječ o mišljenju, a ne o znanstvenom članku.
Među osporavateljima je i Bjorn Lomborg, direktor institucije Consensus
Center u Copenhagenu, koji je u Financial Timesu naširoko elaborirao goleme
troškove Europske unije u pokušaju smanjenja stakleničkih plinova (što ne
daje naročitog učinka zato što se udio fosilnih energenata u podmirenju
potreba ne smanjuje nnego ostaje na 83 posto). Lomborg tvrdi da se
ekonomski model koji procjenjuje troškove otapanja ledenjaka na 60 trilijuna
dolara temelji na ekonomskom modelu što ga je „zloglasni Stern“ (kako je
naveo) upotrijebio pišući svojedobno o klimatskim promjenama. „Naravno,
ako uzmete neuvjerljiv katastrofičan događaj i ugradite ga u neuvjerljivo
pesimističan ekonomski model,dospjet ćete na novinske naslovnice, ali nećete
polučiti dobro politiku,“ kritizira Lomborg.
Nije to, uostalom, ništa nova: već dugo se prepucavaju katastrofičari i optimisti
– kada je riječ o klimatskim promjenama. I jedni i drugi imaju čvrsto uporište
u spoznaji da čak i potpuno otapanje ledenjaka, koje bi podiglo razinu mora
za sedam metara i potopilo New York i druge megapolise diljem svijeta, neće
uslijediti za njihova života. Ne izlažu se, dakle, riziku da će ispasti neznalice
ili senzacionalisti. Nama laicima ostaje ona doskočica: Ne bojte se, dobro
biti neće!
54
perspektive
Latvija
Luksemburg za siromašne
Latvija će u siječnju 2014. godine ući u eurozonu, a
istovremeno će na snagu stupiti novi porezni zakon koji
tu zemlju stavlja uz bok Malti i Cipru. Rađa li se nova
EU porezna oaza koji bi mogla destabilizirati europsku
ekonomiju? Što možemo naučiti iz latvijskog primjera?
mr. Darko Horvatin
Unatoč krizi eurozone koja je u pitanje dovela čak i opstojnost zajedničke
europske valute, euro dobiva novog člana – Latviju. Ta će zemlja 1. siječnja
slijedeće godine postati 18. članica Eurozone, što je dobrodošla vijest za
sve zagovornike eura. I guverner Hrvatske narodne banke, Boris Vujčić,
jedan je od njih. Zalaže se za što skorije preuzimanje eura i pri tome ima
dobre argumente. U situaciji kada nema povjerenja u nacionalnu valutu,
80 posto štednih uloga u bankama je u stranim valutama (od toga 90
posto u eurima), a većina kreditnih plasmana vezana uz tečaj eura, jasno
je da je HNB-u sužen prostor za korištenje tečaja kao snažnog instrumenta
monetarne politike. Stoga je logično da se čim prije
uđe u eurozonu i eliminira prisutan valutni rizik. Mi smo
već sada u situaciji da za podizanje konkurentnosti, Nužno je podići
unatoč vlastitoj valuti, moramo raditi takozvanu internu
i produktivnost,
devalvaciju (smanjivanje plaća, rast poreza,...) kroz
strukturne reforme. Nužno je podići i produktivnost, za što su nužne
za što su nužne investicije. Niti jedan od tih procesa
investicije
nije lak ni brz. Euro možemo u najboljem slučaju uvesti
kroz četiri do pet godina i pri tome moramo ispuniti
više makroekonomskih kriterija, što neće biti lak zadatak. Reformama se
svi opiru, premda su nužne, a većih investicija nema na vidiku. Zakoni o
poticanju stranih ulaganja i strateškim investicijama su dobrodošli, ali nisu
garancija snažnijeg priljeva inozemnog kapitala. I druge se zemlje bore za
broj 2 :: listopad 2013.
55
Trendovi
dio tog kolača. Tu vlada velika konkurencija. Bez jasne strategije privlačenja
stranog kapitala i agresivnijeg pristupa, teško da ćemo polučiti veći uspjeh
na tom području. A bez investicija nema ni gospodarskog rasta. Iz latvijskog
primjera uvođenja eura te istovremene porezne reforme vidi se da ta zemlja
ima jasnu viziju što želi postići. Privući strani kapital u financijski sektor, pa
makar taj kapital i nema najčišće porijeklo.
Porezna reforma
Kako ocjenjuje „Spiegel online“ Rietmu banka se ne nalazi u najprivlačnijem
dijelu latvijskog glavnog grada Rige. Ulice su prašnjave, a tik do banke
nalazi se najveći nogometni stadion. Među brojnim grafitima na obližnjim
zgradama ističe se „Ako se Isus vrati, ponovno ćemo ga ubiti“. To je pogled
što se pruža s najviših ureda Rietmu banke u kojem sjedi Ilya Suharenko. No
on je optimističan u pogledu budućnosti svoje zemlje. Početkom srpnja ove
godine, ministri financija EU-a dali su Latviji zeleno svjetlo za pridruživanje
eurozoni prvog siječnja naredne godine. Štoviše, novi porezni zakoni stupit
će na snagu u isto vrijeme. Suharenko očekuje da će ti zakoni svrstati zemlju
uz bok Irskoj, Malti i Cipru jer je to potvrda kvalitete Latvije kao financijskog
tržišta. Nakon dolaska eura, uslijedit će i pritok kapitala,
očekuje latvijska bankarka. Ipak, mnogi promatrači ne
Umjesto dijele njezin optimizam. Riga planira reforme koje će
eliminiranja zemlju transformirati u slijedeću poreznu oazu eurozone.
Pri tomu se vidi kako se retorika i realnost unutar
postojećih Europske unije razilaze. Nakon što je Međunarodni
istraživačkih novinara predstavio podugačku
poreznih oaza, konzorcij
listu poreznih utaja multinacionalnih kompanija širom
u eurozoni se svijeta, Europska komisija je proglasila borbu protiv
prijevara vrhunskim prioritetom. No, u praksi
rađa nova financijskih
se dogodilo potpuno suprotno. Umjesto eliminiranja
postojećih poreznih oaza, u eurozoni se rađa nova.
Latvijski porez na dobit iznosi samo 15 posto. Daleko manje od EU prosjeka
koji iznosi 23,5 posto. Od članica eurozone, samo Irska i Cipar s 12,5 posto
imaju nižu poreznu stopu. U obje te zemlje, bankarski je sustav kolabirao
i u pomoć su morali priskočiti specijalizirani EU fondovi za krizne situacije.
Holding kompanije, odnosno tvrtke koje posjeduju dionice drugih kompanija,
uživaju posebne povlastice u Latviji. Od početka ove godine njihova dobit
ostvarena u inozemstvu u vidu dividendi ili kroz prodaju dionica je neoporeziva.
Na transfer takve dobiti izvan zemlje također se ne plaća porez. Od naredne
godine latvijske holding kompanije neće više plaćati ni porez na kamatu.
56
perspektive
Luksemburg za siromašne
Takvi porezni propisi ne samo što stimuliraju strance da „parkiraju“ svoj novac
u Latviju, već da ga iz te zemlje šalju uz vrlo niske troškove u porezne oaze
poput Kajmanskih otoka. Latvija će gotovo potpuno ukinuti ograničenja za
takve transfere te sam trošak transfera sniziti da bude niži od onog u zemljama
poput Malte, Irske, Cipra i Nizozemske. U europskim poreznim krugovima
Latviju se počinje nazivati „Luksemburgom za siromašne“.
Rusi dolaze
Štoviše, u nekim dijelovima Latvija je otišla korak dalje u nizu legalnih
mogućnosti izbjegavanja plaćanja poreza. Formalno je Latvija poboljšala
regulativu povezanu s pranjem novca. Prema analizi koju je izradio Moneyval,
tijelo Vijeća Europe fokusirano na sprečavanje pranja novca i financiranje
terorizma, ostalo je nekoliko „rupa u zakonu“. Rezultat svega je da se količina
novca sumnjivog porijekla u latvijskim bankama povećava. U travnju prošle
godine Vijeće sigurnosti UN-a utvrdilo je da je latvijska Parex banka (u
međuvremenu promijenila ime u Reverta) pomagala vojnim vlastima u Obali
Bjelokosti u kršenju međunarodnih sankcija. Banka je odbila komentirati te
navode. U lipnju ove godine više je latvijskih banaka platilo globu od 191
tisuća eura zbog navodnog pomaganja u „pranju“ stotina milijuna dolara
ukradenih ruskoj vladi. Latvijsko financijsko tržište najatraktivnije je za klijente
iz zemalja bivšeg Sovjetskog saveza. Mnogi privatni i korporativni klijenti iz
tih zemalja traže za svoj novac sigurnije utočište pred kleptokratskom elitom
kod kuće. Drugi pak imaju mračnije motive. Veze između Latvije i Rusije su
duboke. Svaka druga osoba u Rigi ima ruske korijene, a čak sedam letova
dnevno povezuje je s ruskom prijestolnicom. Čak i izvan Rige većina ljudi
razumije ruski jezik i mentalitet. Od ranih 1990-ih Latvija je počela dobivati
status regionalnog bankovnog centra za bivše sovjetske republike. Zahvaljujući
euru i niskim poreznim stopama interes za otvaranjem račun u latvijskim
bankama raste. Stotine upita iz Rusije, Bjelorusije, Kazahstana i Ukrajine
dolazi u latvijske banke. Zbog bankovne krize u Cipru mnogi sada žele
pošto-poto prebaciti novac u Litvu. Pri tome se štedišama nude vrlo povoljni
uvjeti transfera, što je bio i jedan od razloga zašto je ciparska vlada na 12
dana zatvorila lokalne banke – u strahu od naglog odljeva novca iz zemlje.
Destabilizacija eura
Trenutno nema zabrinutosti oko latvijskog financijskog zdravlja. Aktiva
bankarskog sektora na kraju prošle godine iznosila je 128 posto bruto
domaćeg proizvoda. Prosjek EU-a je 359 posto. Ipak, razloga za zabrinutost
broj 2 :: listopad 2013.
57
Trendovi
ima. S nižim porezima i ulaskom u eurozonu, sve bi se moglo promijeniti.
Suharenko se nada da bi u naredne tri godine Latvija mogla privući 10 posto
ciparskih depozita. EU je početkom lipnja u svom izvješću potvrdila da je
latvijski financijski sustav stabilan. Premijer Valdis Dombrovskis umiruje da se
novi porezni zakoni uvode s ciljem jačanja konkretnosti latvijskog financijskog
tržišta te da neće rezultirati masivnim priljevom kapitala. Pri tome navodi
da zakon nije u konfliktu s kriterijima stabilnosti eurozone. U realnosti pak
kriteriji stabilnosti ne uzimaju obzir rizike koje sa sobom nosi latvijski porezni
model – unatoč svim problemima koje je prouzročio Cipar. Sve su glasniji
kritičari koji kažu da je pogrešno što zemlje eurozone prilikom pristupa nove
članice gledaju isključivo inflaciju i stanje javnih financija. Zakoni bi trebali
biti konzistentni u svim zemljama zajedničke valute. Ipak, u praksi je to teško
izvodljivo. Sve dok zemlje poput utemeljitelja eurozone Luksemburga grčevito
brane svoje financijsko tržište, porezne oaze bit će i dalje prisutne u Europi.
Pri tome će nastaviti s prijetnjom već dobrano uzdrmanoj zajedničkoj valuti.
Tržište mesa
Globalni uzlet piletine
Diljem svijeta znatno brže raste potrošnja piletine nego
svinjetine i govedine, zahvaljujući nižim troškovima
proizvodnje, ali i vjerskim razlozima...
Drago Kojić
Usprkos ptičjoj gripi i svinjskoj kugi – čime nas mediji učestalo zastrašuju
– čovječanstvo žvače goleme količine svinjetine i mesa peradi. Zasad su
„svinjojedi“ u prednosti: godišnje se proizvede u svijetu 114 milijuna tona
svinjetine i 106 milijuna tona piletine.
Međutim, potrošnja peradi raste brže – 2,5 posto na godinu, a svinjetine
1,5 posto. Zadrže li se takvi odnosi oko 2020. piletina će biti u vodstvu.
58
perspektive
Globalni uzlet piletine
Kako navodi Organizacija UN za hranu i poljoprivredu, veće količine piletine
prodaju se i u međunarodnoj trgovini, tj. oko 13,3 milijuna tona na godinu,
prema 8,6 milijuna tona govedine i 7,2 milijuna tona svinjetine.
Rastući apetit prema peradi rezultat je uspona tržišta u nastanku, gdje
stanovništvo sve češće može sebi priskrbiti bogatiji jelovnik, obogaćen
mesom. Piletina je najtraženija jer je cijenovno najdostupnija. Troši se znatno
manje hrane za proizvodnju kilograma piletine nego iste količine svinjetine
ili govedine. Osim toga, vjerski razlozi ograničavaju potrošnju svinjetine i
govedine diljem svijeta, dok je piletina planetarno prihvaćena.
Kako procjenjuju stručnjaci nizozemske banke Rabobank, porast potražnje
povećat će proizvodnju peradi na 128 milijuna tona 2020.
Istodobno bi trebao porasti omjer toga mesa namijenjen globalnom tržištu
od 14 posto na 17 posto. Glavna je prepreka još bržem rastu međunarodne
trgovine trajna sklonost potrošača da jedu svježu (umjesto zamrznute) piletinu,
kao i mjere pojedinih vlada kojima se štiti domaća poljoprivreda (iako,
navodno, odavno nema protekcionizma).
Ipak, porast cijena mogao bi utjecati na povećanje količine.
Proizvodni troškovi u SAD-u i Brazilu, najvećim svjetskim proizvođačima, na
koje otpada dvije trećine globalnog izvoza piletine, 30 posto su niži nego u
Evropi i Kini, navodi Rabobank.
broj 2 :: listopad 2013.
59
Energetika
Tko zaustavlja alternativnu
energiju?!
Od 2007. do 2012. globalna fotonaponska industrija udeseterostručena je te
je stekla status najbrže rastuće. Prosječna cijena solarne ploče (panela) pala
je 75 posto i, ako se izbjegne trgovinski rat, mnogi analitičari očekuju da će
sunčeva energija već 2015. biti jeftinija od bilo koje iz alternativnih izvora na
većini tržišta. Pobornici obnovljive energije, na temelju najnovijih istraživanja u
Njemačkoj, oduševljavaju se njenom potencijalnom rasprostranjenosti diljem
kontinenta. Pri tom računaju i na korištenje snage vjetra.
Lani je u svijetu bilo 60 gigavata fotonaponskih proizvodnih kapaciteta, ali
je proizvedeno upola manje – niti 30 gigavata. Zastoj potencijala rasta
posljedica je ozbiljnog onemogućavanja uspostavljanja tržiša, što je uvelike
rezultat kampanje kompanija koje dominiraju energetskim tržištima, nastojeći
spriječiti ili obuzdati obnovljive energetske izvore, braneći svoje interese. Tako
su gospodari ugljikovih goriva i nuklearne energije ključni uzrok trgovinskog
rata u solarnoj energiji, koji je već izbio između Amerike i Kine, a uslijedit
će i između Evrope i Kine. Tako tvrdi Jeremy Leggett, osnivač i predsjednik
tvrtke Solarcentury, dodajući kako su „klasičari“ već uspijeli suzbiti rastuću
potražnju sunčeve energije, izazvavši pad cijena veći nego što bi ga izazvala
ekonomičnost razmjera da je mogla nastupiti.
60
perspektive
Signali
Tisak
Previše naslova za nedovoljno
čitatelja
Najcrnje prognoze kako će internetsko komuniciranje dokrajčiti tiskovne
medije zasad se nisu ostvarile, a vjerojatno neće ni u dalekoj budućnost,
ali uočljiv je danak što ga „klasičari“ plaćaju novim konkurentima. Novine
se različitim metoda nastoje održati, a zanimljiv je britanski pokušaj. Daily
Telegraph, Financial Times, Guardian, Independent i Times, dnevnici koji
zajednički drže oko petine ukupne britanske naklade, s podosta uspjeha
nastoje povećati udio pretplate, koja je od prosinca 2008. do svibnja 2013.
porasla od 26% na 42%, kako pokazuju podaci istraživačke tvrtke Enders
Analysis. Doduše, novine se (radi smanjenja troškova) ne dostavljaju na kućne
adrese nego ih uz vaučere pretplatnici uzimaju na kioscima. Raste i pretplata
na internetske novine, a kako izvješćuje Reuters Institute u Oxfordu, u ovoj je
godini porasla na devet posto, u odnosu na lanjskih četiri posto.
Nažalost, porast pretplate ne može nadoknaditi dramatičan pad oglasnih
novinskih prihoda, koji se u ovoj godini procjenjuju na 2,1 milijardu funti, što
je upola manje nego 2005.
Neke su britanske novine, kao Daily Telegraph, financijski zdrave, ali vjerojatno
će uslijediti redukcija broja naslova dnevnika nacionalnog dosega (regionalni
su listovi već pretrpjeli kresanje pa ih je sada 1054). Usporedbe radi: SAD
s pet puta više stanovnika ima samo četiri dnevnika nacionalnoga dosega,
a Britanija čak 12!
Očito je, dakle, da se previše listova jagmi za premalo čitatelja.
broj 3 :: listopad 2013.
61
Signali
Ipak, Britanci ni u krizi ne gube smisao za humor: možda će spas doći od
tajkuna koji će pokupovati novine kao što su preuzeli brojne nogometne
klubove. Ruski i drugi milijarderi možda če se polakomiti za pisanom riječi,
kao što je to, uostalom, već učinio Aleksandar Lebedjev kupivši Independent.
BDP
Mjerilo za sve više osporavatelja
Hrvatski mediji, naročito radio i televizija, postali su pravi ovisnici o kretanju
BDP-a, koji već godinama nezaustavljivo pada. Novinari s neskrivenim
užitkom citiraju domaće ekonomske stručnjake, a naročito međunarodne
agencije za rejting kada, nasuprot neutemeljenom optimizmu Vlade, najavljuju
nastavak „apokalipse“. I najmanji simptom eventualnog poboljšanja čini ih
neraspoloženim jer se drže „maksime“ da je samo povoljna vijest dobra.
(Iznimka su naši sportski novinari, koji s pravim kosovskim desetercem nariču
kada posrne neki od naših sportskih favorita, npr. Dinamo.)
Međutim, sve su češća upozorenja da je BDP zapravo neprecizno mjerilo
dobrobiti građana, što bi trebalo značiti da ni mi Hrvati ne možemo očekivati
med i mlijeko kada uskoro krivulja toga ekonomskog pokazatelja u dogledno
vrijeme ipak poćne rasti. Među skepticima je i Povjerenstvo za rast Londonske
poslovne škole (London School of Economics Growth Comission) koja drži
da je BDP neprikladan indikator ekonomskog učinka te da ga valja zamijeniti
potpunijim, koji će iskazati što prosjećno kućanstvo ili pojedinac dobiva od
(porasta) nacionalnog dohotka.
O nesavršenosti BDP-a kao pokazatelja (ne)učinkovitosti govori američki
primjer.
Nedavno je „otkriveno“ da je 2012.svaki Amerikanac dobio 1.783 dolara više
nego što se prethodno mislilo. To lanjski BDP SAD-a povećava za čak 559,8
milijardi dolara, koliko se nakupilo od zadnje revizije. Nažalost, Amerikanci
tu dobrobit nisu ni najmanje osjetili jer je rezultat isključivo statističkih
nadmudrivanja. U BDP su naknadno uračunate neke stavke „nevidljive“
imovine pa po takvoj računici ispada da je tzv. „velika recesija“ u razdoblju
2008. – 2009. i nije bila tako dramatična kako se dosad prikazivalo.
Možemo li očekivati da će sličnim otkrićem Slavko Linić nabildati hrvatski
BDP?
62
perspektive
Dossier
Drevne poruke suvremenim političarima
Strategija izborne kampanje
U široj javnosti, ali i među stručnjacima, rasprostranjeno
je uvjerenje da se u izbornom aktivnostima kandidati
služe ne samo dozvoljenim nego i nedoličnim sredstvima.
Lažna obećanja i ulagivanje biračima nije samo specijalitet
Hrvatske nego je globalna pojava. Ali kao što možemo
vidjeti iz teksta što ga je u prvom stoljeću prije Krista rimski
vojskovođa, pretor i političar Kvinto Tulije Ciceron napisao
za svoga mlađeg brata, slavnog govornika i pravnika Marka
Tulija Cicerona, koji se natjecao za rimskoga konzula, ni tada
se nisu birala sredstva...
Priredio Drago Kojić
Hrvati se ne mogu pohvaliti visokim rastom BDP-a, impresivnim plaćama.
Učinkom svoje prekobrojne birokracije, a bogme ni djelotvornošću ne samo
aktualne Vlade nego ni svih prijašnjih, da o lokalnim vlastima u stotinama
općina i tzv. gradova i ne govorimo.
broj 3 :: listopad 2013.
63
Dossier
Deficitarni smo još u mnogočemu, što nas drži na distanci od razvijenog
dijela svijeta (kojemu, doduše, naročito nakon ulaska u Evropsku Uniju, i sami
barem formalno pripadamo). Ali imamo i mi svoje konje za utrku, ne samo
turizam i zaista vrhunska sportska dostignuća. Postoji disciplina u kojoj smo
vjerojatno još nadmoćniji, a to je učestalost izlazaka na izbore i referendume,
u čemu smo jamačno među svjetskim rekorderima. Sudeći po mršavom
odzivu mogao bi se steći pogrešan dojam kako smo se zasitili „neposredne
demokracije“, ali s obzirom na sve brojnije referendumske inicijative čini
se da ćemo ubuduće češće izlaziti na birališta nego u kazalište. Inicijative
na državnoj i lokalnoj razini za referendumsko odlučivanje sve su brojnije.
Sudeći prema medijskoj halabuci barem jednom dnevno javlja se zahtjev i za
prijevremenim izborima, kako bismo dobili djelotvorniju vladu od postojeće
iako nismo bili zadovoljni kvalitetom niti jedne dosadašnje.
Iako, dakle, imamo opravdanih prigovora na ne samo kadrovsku ponudu
nego i na vlastiti izbor, teško bismo mogli tvrditi da naši kandidati za elitne
državne i lokalne funkcije nisu naučili kako će se promovirati kao „najbolji od
najboljih“. Postali su majstori demagogije, uvjerljivi autori lažnih obećanja,
nenadmašni prodavači magle. Primjerice, Milan Bandić naučio je voditi
impresivnu promotivnu kampanju (a nije u tome usamljen) na kojoj bi mu
mogli pozavidjeti i mnogi međunarodni lideri koji su se popeli visoko na
ljestvici moćnika.
Tajna polučivanja političkog uspjeha datira daleko u prošlost, a iznimno je
bila razvijena u samom Rimu, naravno i prije toga. O savršenstvu što ga
je u svojim zapisima i u praksi na tom planu ostvario renesansni politčki
umjetnik Niccolo Machievalli, gotovo da je suvišno govoriti. Možda neće biti
nezanimljivo podsjetiti na ostavštinu braće Ciceron, iako će cinik kazati da
hrvatskim političarima nije potrebna nikakva poduka.
Pučanin protiv plemića
U 64. godini prije Krista čuveni rimski pravnik i orator Marko Tulije Ciceron
natjecao se za konzula, najvišu državnu funkciju u republici. Bile su mu
tada 42 godine, a bio je sjajan i uspješan u poslovima kojima se bavio. Ali
nije bio pripadnik tadašnjega plemstva i u takvim okolnostima najčešće bi
bio unaprijed uklonjen iz izborne utrke. Ostali kandidati te godine bili su
toliko neprivlačni da je on – barem po mišljenju mlađega brata, Kvinta –
imao izgleda na pobjedu, ako provede dobru kampanju. U to doba svaki
je odrasli Rimljanin (naravno, ne i Rimljanka) mogao glasati, ali glasanje je
vođeno po kompliciranom sustavu u skupinama. Najbogatiji građani imali
64
perspektive
Strategija izborne kampanje
su nerazmjerno veliku moć, društveno i političko pokroviteljstvo bilo je od
presudne važnosti, a kampanje su praćene podmićivanjem i povremenim
nasiljem. Ipak, rimski je izborni postupak vođen uredno i uglavnom prilično
korektno.
Commentariolum Petitionis (Mali priručnik o vođenju izborne kampanje)
podsjetnik je što ga je napisao Kvinto Tulije Ciceron za starijega brata Marka,
upućujući ga kako će postupati. Neki povjesničari vjeruju da je upravo tako,
dok drugi misle da je to napisao neki stariji autor. Tko god bio pisac uputa,
mnogo je znao o rimskoj politici u prvom stoljeću prije Krista. Kvinto Tulije
Ciceron bio je rimski general, političar i pisac.
Novi prijevod tog štiva sačinio je Philip Freeman pod naslovom Kako pobijediti
na izborima: Stari vodič za moderne političare (How to Win an Election: An
Ancient Guide for Modern Politicians, Princeton University Press, 2012).
Objavljujemo sažetak novoga prijevoda na engleski.
Kvinto ovako savjetuje Marka:
Iako već posjeduješ vještine što ih čovjek može steći prirodnom nadarenošću,
iskustvom i marljivim radom, zbog privrženosti što je osjećamo jedan prema
drugom htio bih podijeliti s tobom ono o čemu razmišljam danju i noću u
vezi s nailazećom kampanjom...
Nedolični konkurenti
Od presudne je važnosti da iskoristiš brojne prednosti koje posjeduješ...
Malo je nefavorita koji imaju toliko različitih pobornika kao što ih ti imaš.
Svi oni koji imaju javne ugovore na tvojoj su strani, kao i većina poslovne
zajednice. Podupiru te i talijanski gradovi. Ne zaboravi sve one ljude koje
si uspješno branio na sudu, klijente različita društvenog statusa. I, naravno,
sjeti se specijalnih interesnih skupina koje te podupiru. Naposljetku, iskoristi
mlade ljude koji te obožavaju i žele učiti od tebe, kao i vjerne prijatelje s
kojima se svakodnevno družiš.
Potrudi se zadržati dobrohotnost svih tih skupina dajući im korisne savjete
i tražeći za uzvrat njihove. Sada je vrijeme za naplatu učinjenih usluga. Ne
propusti priliku podsjetiti svoje dužnike da će ti platiti svojom podrškom. Što se
tiče onih koji ti ništa ne duguju, daj im do znanja da će njihova pravodobna
pomoć učiniti od tebe njihova dužnika. I, naravno, jedna od stvari koja
uvelike može pomoći nefavoritu jest podrška plemstva, naročito onih koji su
prethodno bili na dužnosti konzula. Od iznimne je važnosti da ljudi koje želiš
pridobiti trebaju vjerovati da si vrijedan njihove pozornosti.
broj 3 :: listopad 2013.
65
Dossier
Moraš marljivo njegovati odnose s tim povlaštenim osobama. Nikad ne
dopusti da pomisle kako si populist. Reci im ako se učini da staješ na stranu
običnoga puka u bilo kojem pitanju da je to zato što trebaš zadobiti naklonost
Pompeja (popularnoga generala) kako bi on mogao upotrijebiti svoj golem
utjecaj u tvoju korist ili barem ne protiv tebe.
Još jedan činitelj koji ti kao nefavoritu može pomoći jest loša kvaliteta onih
plemenitaša koji se natječu protiv tebe...
Tko bi povjerovao da će se tako patetične osobe kao što su Publije Galba
ili Lucije Kasije natjecati za najviši položaj u zemlji, iako potječu iz najboljih
porodica? Ti bi mogao kazati: što s ostalim
kandidatima, Antonijem i Katlinom? Oni su jamačno
Trebao bi biti opasni protivnici? Da, zacijelo jesu, ali ne nekomu
kao što si ti...
zahvalan što češ
se natjecati protiv
takvih kandidata
Trebao bi biti zahvalan što češ se natjecati protiv
takvih kandidata. Obojica su surovi još od dječje
dobi, a sada su okorjeli ženskari i raspikuće...
Sjeti se kako je Antonije bio istjeran iz Senata nakon
pomnjiva istraživanja cenzora? Kada se natjecao za pretora uspije je pridobiti
samo Sabidija i Pantera. Nakon što je bio izabran, blamirao se je otišavši
na tržnicu i otvoreno kupujući djevojku da bi je držao u kući kao seksualnu
robinju...
Katlina je rođen u siromašnoj obitelji, odrastao je u razvratništvu s vlastitom
sestrom, a prvu je krv prolijevao ubijajući rimske građane i poslovne ljude
kao vjerni pristaša (diktatora) Sule. Čak je ubio vlastitoga šurjaka, Kvinta
Cecilija dobroga rimskog biznismena koji uopće nije mario za politiku. Katlina
je uzeo toljagu i tukao jadnoga Marcija Marija, čovjeka vrlo popularnog
među rimskim narodom. Kasnije je Katalina bio prijateljevao s glumcima –
možeš li to zamisliti? – i gladijatorima. Živio je razvratnički s prvospomenutom
skupinom, a potonju je unajmljivao kao siledžije u svim svojim zločinima.
Bio je tako besraman, tako zao, tako vješt u razuzdanosti i razvratu da je
napastovao mlade dječake gotovo u naručju njihovih roditelja. Trebam li te
uopće podsjećati što je radio u Africi? Sve je to zabilježeno u optužnicama,
za koje bi trebao naći vremena da ih pažljivo pregledaš...
Strategija izborne kampanje
Želim govoriti o pojedinostima kako bi ti trebao voditi svoju kampanju. Iskreno
govoreći, budući da tražiš najvažniju poziciju u Rimu i budući da imaš tako
66
perspektive
Strategija izborne kampanje
mnogo potencijalnih neprijatelja, ne možeš si dopustiti da počiniš ikakvu
pogrešku.
Nadmetanje za visoki položaj može se podijeliti u dvije vrste aktivnosti:
polučivanje podrške tvojih prijatelja i pridobivanje opće javnosti. Dobrohotnost
prijatelja dobivaš uz pomoć ljubaznosti, usluga i starih veza, dostupnosti i
prirodnog šarma. Ali u izborima moraš misliti o prijateljstvu u širim okvirima
nego u svakidašnjem životu. Za kandidata, prijatelj je tko mu iskazuje
dobrohotnost ili traži njegovo društvo.
Nemoj previdjeti svoju porodicu i osobe blisko povezane s njom. Uvjeri se
da su svi oni uz tebe i da ti žele uspjeh. To uključuje tvoje pleme, susjede,
klijente, tvoje bivše robove i čak tvoje sluge. Jer gotovo svaka destruktivna
glasina koja dopre u javnost počinje u tvojoj porodici i među prijateljima...
Tri stvari zajamčit će glasove u izborima: usluge, nada i osobna privrženost.
Moraš se potruditi kako bi te poticaje dao pravim ljudima. Možeš pridobiti
neutralne glasače na svoju stranu čineći im makar i samo sitne usluge.
Pogotovo sve one kojima si uvelike pomogao, koje valja navesti da shvate
kako će izgubiti javno poštovanje ako te sada ne podupru. Ali odi k njima
osobno i daj im do znanja da ćeš biti njihov dužnik ako ti pomognu u ovim
izborima.
Što se tiče onih koje si inspirirao nadom – gorljiva i odana skupina – moraš
ih uvjeriti da češ uvijek biti spreman pomoći im.
Neka znadu da si im zahvalan za njihovu vjernost, da si posve svjestan onoga
što čine za tebe i da to cijeniš.
Treću skupinu podupiratelja čine oni koji pokazuju dobrohotnost zbog
osobne privrženosti za koju vjeruju da su je uspostavili s tobom. Pojačaj
to prilagođujući svoje poruke kako bi odgovarale specifičnim okolnostima
svakoga od njih. Pokaži im da što više budu pomagali u tvom izboru utoliko će
bliža biti njihova povezanost s tobom. Za svaku od navedene tri skupine utvrdi
kako ti mogu pomoći u kampanji i svakoj iskaži odgovarajuću pozornost,
procjenjujući usto koliko možeš od njih tražiti.
U svakoj sredini i svakom gradu postoje ključni ljudi koji imaju moć... Nastoj
razlikovati te ljude od onih koji se čine važnima ali nemaju stvarne vlasti i
zapravo su često nepopularni unutar vlastite skupine. Razlikovanje korisnih
od nekorisnih ljudi u svakoj organizaciji lišit će te potrebe da trošiš vrijeme i
sredstva na one koji će ti biti od male pomoći...
Posvuda traži ljude koji će te zastupati kao da se bore za vlastiti položaj.
Posjeti ih, pričaj s njima, upoznaj ih. Učvrsti njihovu lojalnost na način koji će
broj 3 :: listopad 2013.
67
Dossier
biti najdjelotvorniji, koristeći jezik koji će oni razumjeti. Oni će htjeti biti tvoji
prijatelji ako vide da ti želiš biti njihov. Ljudi iz malih gradova i seljaci htjet će
biti tvoji prijatelji ako se potrudiš naučiti njihova imena – ali oni nisu budale.
Poduprijet će te samo ako vjeruju da i sami mogu nešto dobiti.
Naročitu pozornost trebao bi ukazati biznismenima i umjereno bogatim
građanima. Upoznaj vodeće članove tih skupina, što ne bi trebalo biti teško jer
im je broj ograničen. Tvojoj će kampanji također uvelike pomoći entuzijazam
i energija mladih ljudi koji će agitirati u tvoju korist među glasačima.
Pridobivanje prijatelja i – neprijatelja!
Glasači će te procjenjivati prema kvaliteti i broju onih koje ćeš privući. Tri
tipa sljedbenika čine oni koji te pozdravljaju kod kuće, oni koji te prate do
Foruma i oni koji ti čine društvo kamo god krenuo.
Prva skupina najmanje je pouzdana jer mnogi će posjećivati više od jednoga
kandidata. Ipak, jasno im pokaži da ti je drago što su svratili. Izrazi zahvalnost
za njihov posjet kada god ih sretneš i priopći njihovim prijateljima da si
primjetio njihovu prisutnost jer će im oni prenijeti tvoje riječi.
Čak i ako obiđu nekoliko kandidata možeš ih pridobiti za sebe.
Ako čuješ ili posumnjaš da neki od posjetitelja nije tako čvrst u podršci za
tebe kao što se naoko čini, pravi se kao da to ne primjećuješ. Ako on počne
objašnjavati da su optužbe na njegov račun neistinite, uvjeri ga da nikada
nisi posumnjao u njegovu lojalnost.
Uvjeriš li ga da mu vjeruješ kao prijatelju, povećavaš izglede da će to zaista
i biti.
Onima koji te prate na Forum daj do znanja da to cijeniš čak i više od
njihovoga dolaska u tvoju kuću svakog jutra.
Što se tiče ostalih koji te prate tijekom dana, pobrini se da pokažeš koliko si
im zahvalan za druženje s tobom.
Budući da pišem tako mnogo o prijateljstvu, mislim da te moram upozoriti
na oprez. Politika je puna obmane, vjerolomstva i izdaje. Tvoja dobra narav
u prošlosti je navela neke ljude da simuliraju prijateljstvo prema tebi dok su
zapravo bili ljubomorni na tebe, stoga se prisjeti mudrih riječi komediografa
Epiharma: „Ne vjeruj ljudima olako.“
Nakon što si dokučio tko su ti istinski prijatelji, pozabavi se malo i s
neprijateljima.
68
perspektive
Strategija izborne kampanje
Tri su vrste ljudi koji su ti protivnici: oni kojima si naudio, oni koji te ne vole
bez valjana razloga, i oni koji su bliski prijatelji tvojih protivnika.
Prema onima kojima si se zamjerio držeći stranu svome prijatelju u sukobu
protiv njih budi dobronamjeran i apologetičan, podsjećajući ih da si samo
branio nekoga s kime si blisko vezan te da bi učinio isto za njih da su ti
prijatelji. One koji te ne vole bez valjana razloga pokušaj pridobiti ljubaznošću
i uslugama ili pokazujući skrb za njih. Istu tehniku možeš primijeniti i prema
trećoj skupini koju čine prijatelji tvojih rivala.
Laskanje bez korupcije
Impresioniranje glasača općenito postiže se njihovim poznavanjem. Pri tome
trebaš biti prisan i velikodušan, promovirajući se na neupadljiv način. Također
treba biti dostupan i nikada se ne predavati. Prosječnog glasača ništa ne
impresionira više nego kandidat koji ga se sjeća, stoga svakodnevno vježbaj
zapamćivanje imena i lica. Brate moj, ti imaš divnih svojstava, ali moraš steći
i ona koja ti nedostaju, ali na način da se čini kao da su ti urođena.
Imaš izvrsne manire i uvijek si uljudan, ali kadšto znaš biti prilično ukočen.
Moraš ovladati umijećem laskanja – što je sramotno u normalnom životu, ali
je iznimno važno kada se natječeš za visoki državni položaj. Koristiš li laskanje
da bi korumpirao nekoga, za to nema isprike, ali ako laskaš da bi stekao
političke prijatelje, onda je prihvatljivo. Jer kandidat mora biti kameleon,
prilagođavati se svakoj osobi koju susretne, mijenjajući način izražavanja i
govor ako je potrebno.
Velikodušnost je nužna u kandidata, čak i ako ne utječe izravno na glasače.
Ljudi vole čuti da si dobar prema svojima prijateljima u prigodama kao što
su banketi, stoga ih sa svojim saveznicima nastoj upriličiti što češće za lidere
svakog plemena.
Drugi način da iskažeš plemenitost jest da budeš dostupan danju i noću
onima kojima si potreban. Drži otvorena vrata svoga doma, naravno, ali
otvori izražaj svoga lica jer su to prozori tvoje duše. Ako izgledaš zatvoren
i rastresen kada ljudi s tobom razgovaraju, neće biti od velike važnosti što
tvoja ulazna vrata nikad nisu zaključana.
Kada netko traži od tebe da učiniš nešto nemoguće, npr. da se okreneš protiv
prijatelja, moraš naravno odbiti kao pitanje časti, obrazlažući svoju obvezu
i povjerenje prema prijatelju, iskazujući žaljenje zbog odbijanja zahtjeva i
obećavajući da ćeš mu to nadoknaditi na neki drugi način. Ako ne ispuniš
obećanje, ishod je neizvjestan, a broj ljudi koji su time pogođeni malen
broj 3 :: listopad 2013.
69
Dossier
je. Ali ako odbiješ dati obećanje, rezultat je izvjestan i odmah će izazvati
negodovanje i bijes većeg broja glasača. Većina onih koji traže od tebe
pomoć neće je zapravo ni trebati. Stoga je bolje imati manji broj razočaranih
ljudi na Forumu nego gomilu pred svojom kućom kada odbiješ obećati ono
što traže...
Najvažniji dio tvoje kampanje jest usaditi ljudima nadu i polučiti dobrohotnost
prema sebi... Uvjeri obične ljude da si uvijek bio na njihovoj strani, kako u
svojim govorima tako i u obrani njihovih interesa na sudu.
Kaotična ljudska kloaka
Naš je grad ljudska kloaka, mjesto prevara, zavjera i grijeha svake zamislive
vrste. Kamo god se okreneš vidjet ćeš aroganciju, tvrdoglavost, zlonamjernost,
pakost, oholosti i mržnje... U tako kaotičnom svijetu moraš se držati puta
koji si odabrao. Tvoja govornička vještina bez premca privlači Rimljane tebi i
drži ih na tvojoj strani. Moguće je da će tvoji protivnici pribjeći podmićivanju
kako bi pridobili tvoje pobornike, jer to često djeluje. Ali upozori ih da češ
vrlo pomno promatrati njihovo ponašanje te da ćeš ih u tom slučaju dovesti
pred sud. Plašit će se tvoga promatranja i oratorstva, kao i utjecaja što ga
imaš u poslovnoj zajednici. Ne moraš u stvari svoje protivnike izvoditi pred
sud pod optužbom za korupciju, dovoljno je da im zaprijetiš da ćeš to učiniti.
Strah je djelotvorniji od parničenja. Uvjeren sam da čak i u najkoruptivnijim
izborima mnogi glasači podržavaju kandidate kojima vjeruju bez mita.
Ovo je sve što ti imam reći, brate moj. Nije da ja znam o politici i izborima
više od tebe, ali shvaćam koliko si ti zauzet poslovima pa sam pomislio da
lakše mogu sažeti ova jednostavna pravila napismeno, zaključuje Kvinto u
uputama svome starijem bratu.
Kao što iz povijesti znamo, Marko Tulije Ciceron pobijedio je u utrci za
konzula. Koliko mu je u tome pomogao spis mlađega brata možemo samo
nagađati jer poznato je da je bio vrhunski govornik i pravnik pa mu možda
i nije trebala velika pomoć. Antonije je za dlaku pobijedio Katilinu za drugo
konzulsko mjesto. Katilina se natjecao i sljedeće godine, ali opet je izgubio
što ga je navelo da pokuša okupiti vojsku i srušiti republiku. U ulozi konzula
Marko Ciceron otkrio je urotu i nagovorio senat da objavi rat Katilini, koji
je kasnije ubijen u bitci. Oba brata, poginula su dva desetljeća kasnije, za
vrijeme građanskih ratova koji su obilježili pad republike i nastanak carstva.
Više od dva milenija nakon njihove smrti mnogi kandidati za politčke položaje
diljem svijeta primjenjuju njihove metode u kojima ulagivanje i (lažna)
obećanja, o korupciji da ne govorimo, igraju važnu ulogu.
70
perspektive
Nove knjige
Latentni strah od inflacije
U knjizi Propast novca: njemačka
hiperinflacija i nestanak srednje
klase (The Downfall of Money:
Germany's Hyperinflation and the
Destruction of the Middle Class,
izdavač Bloomsbury, 416 stranica,
25 eura ili 30 dolara) autor Frederick Taylor nalazi neke usporedbe
burnih događaja prije gotovo jednog stoljeća u Njemačkoj i još uvijek
aktualne financijske krize od koje se
svijet pokušava oporaviti....
Iako je naša današnja kuna vrlo
stabilna sve od uvođenja u opticaj
devedestih godina prošloga stoljeća, Hrvatima nije nepoznat pojam
(hiper) inflacija. Suočavali smo se s
tom sedmoglavom „aždajom“i u bivšoj državi, Jugoslaviji, kao i u samostalnoj Hrvatskoj. Sjetimo se, primjerice, da su roditelji u kolovozu 1993.
za školsku opremu svakoga djeteta-đaka morali u prosjeku izbrojiti
536.000 tadašnjih hrvatskih dinara
(HRD).
Mnoge druge zemlje imaju znatno
neugodnija iskustva s tim financijskim baukom, a vjerovatno je apsolutni, globalni rekorder Njemačka.
Erich Maria Remarque (pravim ime-
broj 3 :: listopad 2013.
71
Nove knjige
nom Erich Paul Kramer) u romanu
Crni obelisk dao je upečatljiv prikaz nevolja Nijemaca koji su prije
devedeset godina suočeni s obezvređivanjem svoje Reichmarke ne iz
mjeseca u mjesec ili tjedna u tjedan, nego – iz sata u sat. Njemačka
je valuta tada vrijedila manje od
papira na kojemu je bila otisnuta.
Vrijednost marke prema američkoj
valuti pala je od 7.500 na 2,5 trilijuna maraka za dolar. Više je vrijedila košara u kojoj su se dostavljale plaće radnika (dva puta na dan)
nego milijarde maraka u njima.
Nemilosrdni prema
poraženom
72
jest, ali i nametali uvjete mira. Versailleskim sporazumom (koji je potpisan 1919. ali nije realiziran do 1921.)
saveznici su nastojali uzeti ono što
je preostalo od Njemačke. Francuska je u siječnju 1923. zauzela najvažnije industrijsko područje, Ruhr i
Porajnje, otežavajući Njemačkoj plaćanje reparacija.
Težak život građana
Uzme li se u obzir slabost središnje
vlade, izložena svakodnevnim prijetnjama desnih i lijevih ekstremista, pravo je čudo što se tadašnja
druga po veličini globalna privreda
nije raspala.
Iako Nijemci danas nemaju svoju
nacionalnu valutu, na samo spominjanje inflacije diže im se kosa na
glavi i svim se silama trude održati
stabilnost zajedničkog eura. Ali inflacija je uvijek omiljena tema ne samo
popularne literature nego i stručnih
radova. Nedavno se, u izdanju kuće
Bloomsbery, pojavila knjiga Propast
novca: njemačka hiperinflacija i uništenje srednje klase (The Downfall
of Money: Germany's Hyperinflation
and the Destruction of the Middle
Class).
Autor knjige, Frederick Taylor, dobar
je poznavatelj ove teme i opisivanju spomenutog razdoblja posvetio je nekoliko knjiga. Suzdržljiv
je u navođenju krivaca za povijesne događaje, osim donekle Francuza. Navodi usporedbe s nedavnom financijskom krizom kada su
mnoge vlade pribjegle kvantitativnom popuštanju (kupujući imovinu
s novostvorenim novcem) kako bi
izbjegle recesiju ili čak depresiju.
Najnovija Taylorova knjiga sugerira
kamo bi svijet mogao dospjeti ne
bude li oprezan.
Nije to priča samo o lošem financijskom upravljanju. Njemačkoj su politička i ekonomska kola krenula nizbrdo kada je, krajem 1918. postalo
jasno da će iz Prvoga svjetskog rata
izići kao gubitnik. Kao što se najčešće zbiva, pobjednici su pisali povi-
Život u hiperinflatornoj Njemačkoj
bio je vrlo težak, ako niste imali znatniju rezervu u dolarima. Za državne
namještenike, čije plaće nisu slijedile sunovrat marke, kao i za štediše,
čiji su ulozi praktički postali bezvrijedni, to je značilo pad u siromaštvo.
perspektive
Latentni strah od inflacije
Fizički radnici bili su bolje plaćeni
od „bijelih ovratnika“. Stanodavci su
dobivali sitniš u obliku stanarine.
Snalažljivi pojedinci pribjegavali su
barteru (trgovanju zamjenom robe)
i navalom u sela gdje većina stanovništva barem nije skapavala od
gladi. Dva milijuna Nijemaca vratilo se iz gradova na selo. Imućniji
su se snalazili trgujući nekretninama
i robom na crnoj burzi, a time su se
bavili i malobrojni industrijalci.
Spasonosna „zlatna“
marka
Karl Helfferich, nacionalistički političar, Hans Luther, ministrar financija i Hjalmar Schacht, koji je kasnije
postao Hitlerov ministrar privrede,
namjeravali su provesti valutnu
reformu.
Jedan od prijedloga bio je da se
novac indeksira prema cijeni raži i
drugih poljoprivrednih proizvoda.
To je dovelo do uvođenja „zlatne“
marke koju je stavljala u opticaj
nova banka, nazvana Rentenbank.
Stvari su dosegle kritičnu točku u
studenom 1923. Središnju vladu
gotovo su srušili komunisti i socijalisti u Hamburgu, Saksoniji i Turingiji,
a Hitler i njegova nacistička stranka
u Bavarskoj. Pučevi ipak nisu uspjeli,
ali Hitler je bio spreman za nastavak borbe.
Zlatna marka pojavila se 15. studenoga, a papirnata marka krajem
godine pala je na odnos od 4,2 trilijuna prema jednom dolaru. Njemačka je postala dovoljno stabilna
da bi privukla inozemne investicije i golemi američki kredit. Taylor
uočava sličnosti između Versailleskoga sporazuma i Evropske ekonomske i monetarne unije. Jedno i
drugo bili su pokušaji da se spriječi
novi rat. Kao što znamo, Versailles
nije uspio, a danas opet Njemačka
nije popularna i ponovo je ključ
novčanog problema, uključujući
učestale pokušaje da se stabilizira
i učvrsti zajednička valuta, euro, što
izaziva brojna proturječja, uz polovičan uspjeh. (mr)
broj 3 :: listopad 2013.
73
Neograničena snaga informacija
Goleme količine informacija mijenjaju naš način razmišljanja
o svijetu
Tzv. „veliki podaci“ uz pomoć jeftine računalne memorije, snažnih
procesora, pametnih algoritama i
programa, omogućuju brojne oblike
primjene. Umjesto nastojanja da
se računalo „pouči“ raditi stvari,
poput vožnje automobila ili prevođenje s jednoga jezika na drugi –
što stručnjaci za umjetnu inteligenciju bezuspješno pokušavaju desetljećima – treba samo u računalo
unijeti dovoljno podataka kako bi
ono moglo zaključiti, primjerice, da
je svjetlo na semaforu zeleno, a ne
crveno. O tome i drugim aspektima „velikih podataka“ detaljno
govore u knjizi Big Data: A Revolution That Will Transform How We
Live, Work and Think (izdavač Houghton Miffin Harcourt, 2013) autori
Kenneth Cukier i Viktor Mayer-Schoenberger.*
Svi znaju da internet mijenja način
poslovanja, funkcioniranja vlasti i
života ljudi. Ali jedan novi, manje
vidljiv trend donosi također golemu
preobrazbu: „veliki podaci“. Oni
započinju činjenicom da danas kola
mnogo više informacija nego ikada
prije i da se njima koristi na nove,
neočekivane načine. Veliki podaci
razlikuju se od interneta, iako svjetska mreža olakšava skupljanje i dijeljenje informacija. Veliki podaci nisu
samo pitanje komunikacije: ideja je
u tome da iz većeg fonda informacija možemo saznati stvari koje ne
bismo mogli ni zamisliti ako se koristimo samo malim količinama.
U trećem stoljeću prije nove ere vjerovalo se da Aleksandrijska knjižnica sadrži ukupno ljudsko znanje.
Danas ima toliko informacija da
bi svaka osoba na planetu mogla
dobiti 320 puta više znanja nego što
je bilo pohranjeno, prema procjenama povjesničara, u Aleksandrijskoj knjižnici – oko 1.200 eksabajta.
Kad bi se sve te informacije stavile
na CD-e, dobilo bi se pet stupaca
koji bi, svaki, dosezali do Mjeseca.
Ta eksplozija podataka razmjerno je
nova. Još 2000. godine samo jedna
četvrtina pohranjenih informacija u
svijetu bila je digitalna. Ostale su
se čuvale na papiru, filmu i dru-
* Kenneth Cukier je urednik u The Economistu za područje informatike Viktor MayerSchoenberger je profesor na Oxford Internet Instituteu, za kolegij o internetskoj vladavini
i regulativi.
74
perspektive
Neograničena snaga informacija
programa te matematike zasnovane na osnovnoj statistici. Umjesto
nastojanja da se računalo „pouči“
raditi stvari, poput vožnje automobila ili prevođenja, što stručnjaci za
umjetnu inteligenciju bezuspješno
pokušavaju već desetljećima, treba
samo unijeti u računalo dovoljno
podataka kako bi ono moglo zaključiti da je svjetlo na semaforu zeleno,
a ne crveno, ili da je za „svjetlo“
prikladnija francuska riječ lumière,
a ne léger.
gim analognim medijima. Danas
je manje od dva posto svih pohranjenih informacija u nedigitalnom
obliku.
Bilo bi pogrešno razmišljati o velikim podacima samo u kategorijama
količine, zato što ih obilježava sposobnost da se u njihovu obliku iskažu
mnogi aspekti života koji nikad prije
nisu bili kvantificirani; nazovimo to
„podatkofikacija“. Riječi se, primjerice, tretiraju kao podaci, kad računala pretražuju knjige iz mnogobrojnih stoljeća. Čak se i prijateljstva pretvaraju u podatke, putem
Facebooka.
Ta se vrsta podataka koristi na
nevjerojatne nove načine uz pomoć
jeftine računalne memorije, snažnih
procesora, pametnih algoritama i
Takvo korištenje velikih količina
informacija zahtijeva tri duboke
promjene u pristupu podacima.
Prva je skupiti i upotrijebiti mnogo
podataka, umjesto manjih količina
i uzoraka, kao što to rade statističari više od stoljeća. Druga je odreći
se organiziranih, sređenih informacija i prihvatiti stanoviti nered; malo
netočnosti može se tolerirati, jer su
često koristi od velike količine podataka promjenljive kvalitete veće od
štete zbog upotrebe manjih količina
vrlo točnih podataka. Treće, u mnogim ćemo prilikama trebati odustati
od traganja za uzrokom i prihvatiti
umjesto toga korelacije. Velika količina podataka odgovara na pitanje
što, a ne zašto, i često je to sasvim
dovoljno.
Internet je preobrazio komuniciranje
među ljudima. Veliki podaci, pak,
transformiraju način na koji društvo obrađuje informacije. S vremenom, veliki podaci mogli bi promijeniti naš način razmišljanja o svijetu. Uz sve više podataka za razubroj 3 :: listopad 2013.
75
Nove knjige
mijevanje događaja i donošenje
odluka, možda ćemo otkriti da su
mnogi aspekti života vjerojatni, a ne
izvjesni.
Od uzorka do
sveukupnih podataka
Dosad su ljudi radili s razmjerno
malim količinama podataka. Zato
su se oslanjali na uzorke, koji su
omogućavali društvu da shvati složene realnosti čak i s malom količinom postojećih podataka. Recimo,
izlazne ankete na dan izbora ispituju uzorak od nekoliko stotina ljudi
napravljen slučajnim odabirom i na
temelju njihovih odgovora predviđaju ponašanje birača u čitavoj
zemlji. Međutim, čitav se taj proces
raspada ako nas zanimaju podskupine unutar uzorka. Što ako anketar
želi saznati za koga će najvjerojatnije
glasati neudata žena mlađa od 30
godina? Ili fakultetski obrazovana,
neudata Afro-Amerikanka mlađa
od 30 godina? Tada slučajni uzorak postaje beskoristan, jer u njemu
se može nalaziti tek nekoliko osoba
s takvim obilježjima, nedovoljno za
korisnu procjenu o ishodu izbora. Ali
ako skupimo sve podatke, taj problem nestaje.
Taj primjer pokazuje još jedan nedostatak upotrebe samo nekih podataka, a ne svih. Ako se skuplja samo
mala količina podataka, potrebno je
unaprijed odlučiti što će se skupljati i
kako će se to upotrijebiti. Danas, kad
76
perspektive
skupljamo sve podatke, ne moramo
unaprijed znati za što ih planiramo
upotrijebiti.Naravno, neće uvijek biti
moguće skupiti baš sve podatke, ali
danas postaje izvedivo obuhvatiti
neizrecivo više informacija o nekoj
pojavi nego što ih daje uzorak.
Statistika nam je, dakako, i dalje
potrebna; samo se više ne moramo
oslanjati na male uzorke.
Uz tako golemu količinu informacija,
vjerojatno ćemo se morati odreći
potpuno jasnih, pomno obrađenih
podataka i prihvatiti malu količinu
nereda. Međutim, opsjednutost točnošću i preciznošću na neki je način
artefakt okoliša s nedovoljno informacija. Ako nema dovoljno podataka, istraživači moraju biti sigurni da
su brojke koje su skupili toliko točne
koliko je to najviše moguće. Zahvaćanje mnogo više podataka znači
da sada možemo dopustiti i neke
netočnosti, u zamjenu za saznanja
koja nam pruža golem fond informacija.
Od kauzalnosti do
korelacije
Te dvije promjene u razmišljanju o
podacima – od male količine do svih
i od točnosti do relativne nesređenosti – vode do treće promjene: od
kauzalnosti do korelacije. To znači
da više nećemo uvijek nastojati proniknuti u dublje razloge funkcioniranja svijeta, već će nas zanimati
ponajprije odnosi među pojavama
na temelju kojih ćemo postupati.
Neograničena snaga informacija
Naravno, poželjno je znati uzroke
stvari. Ali problem je u tome što ih
je često vrlo teško dokučiti i nerijetko, kad mislimo da smo ih otkrili,
to nije ništa više do iluzije. Behavioristička ekonomija pokazuje da su
ljudi skloni vidjeti uzroke i kad oni
uopće ne postoje. Zato ne smijemo
dopustiti da nas zavedu naše spoznajne predrasude; ponekad treba
dopustiti podacima da govore sami
za sebe.
Pristup velikih podataka već se primjenjuje u medicini. Istraživači u
Kanadi služe se njime za otkrivanje
infekcija u prerano rođene djece
prije nego što se pojave simptomi.
Pretvarajući 16 vitalnih znakova,
uključujući puls, tlak, disanje i razinu
kisika u krvi, u informacijski tok s
više od 1.000 jedinica podataka u
sekundi, uspijevaju otkriti korelaciju između sasvim malih promjena
i ozbiljnijih problema. Jednoga će
dana ta metoda omogućiti liječnicima da unaprijed reagiraju kako bi
spasili živote. S vremenom, bilježenje tih zapažanja moglo bi omogućiti liječnicima da shvate što je točno
uzrok tih problema. Ali kad je ugroženo zdravlje novorođenčeta, saznanje da bi se nešto moglo dogoditi
može biti mnogo važnije od otkrivanja zašto se to događa.
Mnogi tehnolozi vjeruju da masovni
podaci vuku podrijetlo iz digitalne
revolucije 1980-ih godina, kad je
daljnji razvoj mikroprocesora i računalne memorije omogućio analiziranje i pohranjivanje sve veće koli-
čine informacija. To nije sasvim
točno. Računala i internet zasigurno
pomažu masovnim podacima sniIz velikog
žavajući troškove
skupljanja, pohra- fonda
njivanja, obrade i informacija
dijeljenja informamožemo
cija. Ali u suštini,
veliki podaci samo saznati stvari
su najnoviji korak koje ne bismo
u traganju čovjemogli ni
čanstva za razumijevanjem i kvantifi- zamisliti ako
ciranjem svijeta.
se služimo
Veliki
podaci u
Velikoj Jabuci
samo manjim
količinama.
Goleme količine podataka imaju
implikacije daleko onkraj medicine i robe široke potrošnje: one će
stubokom promijeniti funkcioniranje
vlasti i prirodu politike. Kad je riječ
o generiranju ekonomskog rasta,
pružanju javnih usluga ili ratovanju, oni koji uspiju efikasno iskoristiti velike podatke imat će znatnu
prednost pred ostalima. Zasad se
u tom pogledu najviše postiže na
razini gradova, gdje je lakše doći
do podataka i eksperimentirati informacijama. U New York Cityju, pod
vodstvom gradonačelnika Michaela
Bloomberga, veliki podaci koriste se
za poboljšanje javnih usluga uz niže
troškove. Jedan je primjer nova strategija protupožarne zaštite.
broj 3 :: listopad 2013.
77
Nove knjige
Prenapučene i ilegalno pregrađene
zgrade najčešće su žrtve požara.
Grad dobiva 25.000 prijava o prenapučenim zgradama na godinu, ali
ima samo 200 inspektora koji mogu
reagirati. Tim analitičara u gradonačelnikovu uredu zaključio je da
bi masovni podaci mogli riješiti tu
neravnotežu između potreba i sredstava. Stvorili su bazu podataka za
900.000 zgrada i dopunili je podacima skupljenima od 19 gradskih
službi: o poreznim založnim
Upotrebljavajući pravima, anovelike podatke, malijama u koriponekad ćemo štenju komunalija, uskraćeodustati od nim uslugama,
pitanja „zašto“ z a k a š n j e l i m
u zamjenu za p l a ć a n j i m a ,
dolascima hitne
odgovor „što“. pomoći, lokalnim stopama
kriminala, pritužbama zbog štakora itd. Tu bazu podataka potom
su usporedili s podacima o požarima u proteklih pet godina, nadajući se otkriti korelacije. Elementi koji
su ukazivali na mogućnost požara
bili su tip zgrade i godina izgradnje,
što nije bilo iznenađenje. Manje je
očekivano, međutim, bilo otkriće da
su zgrade s dozvolom za oblaganje
fasada opekom imale manji rizik od
požara.
Korištenje svih tih podataka omogućilo je timu stvaranje sustava koji im
pomaže utvrditi na koje pritužbe o
prenapučenosti treba hitno reagirati.
78
perspektive
Nijedna karakteristika zgrada nije
bila uzrokom požara, već su samo
bile u korelaciji s većom ili manjom
opasnošću od požara. To se saznanje pokazalo izvanredno vrijednim:
u prošlosti, inspektori su izdavali
naloge o iseljenju u 13 posto svojih
posjeta, a uz pomoć nove metode,
brojka se popela na 70 posto.
Masovni podaci također pridonose
transparentnosti demokratske vladavine. Taj se pokret razvio oko ideje
„otvorenih podataka“, koja seže
dalje od zakona o slobodi informacija, danas posve razumljivih u razvijenim demokracijama. Zagovornici ideje pozivaju vlasti da goleme
količine bezopasnih podataka koje
posjeduju prepuste javnosti. U tome
predvode Sjedinjene Države svojom mrežnom stranicom Data.gov,
a učinile su to potom i mnoge druge
zemlje.
No dok vlade promiču upotrebu
masovnih podataka, istodobno
moraju zaštititi građane od nezdrave
tržišne dominacije. Kompanije poput
Googlea, Amazona i Facebooka,
kao i mnoge manje poznate, gomilaju ogromne količine informacija
o svima i svemu. Protumonopolski
zakoni štite od monopolizacije tržišta dobara i usluga, zato što je veličine tih tržišta razmjerno lako procijeniti. No kako bi države trebale primijeniti antimonopolska pravila na
velike podatke, tržište koje je teško
definirati i koje neprekidno mijenja
oblik? Zaštita privatnosti postat će
još veći problem, jer će više informa-
Neograničena snaga informacija
cija gotovo sigurno dovesti do sve
veće ugroženosti privatnih podataka. Tu lošu stranu masovnih podataka sadašnja tehnologija i zakoni
neće moći spriječiti.
Veliki podaci ili Veliki
brat?
Države moraju zaštititi svoje građane i tržišta od te nove izloženosti izazvane masovnim podacima. No postoji još jedna moguća
tamna strana: veliki podaci mogu
postati Veliki brat. U svim zemljama,
ali naročito u nedemokratskima,
masovni podaci pojačavaju postojeću asimetriju moći između države
i naroda. Ta bi asimetrija mogla
postati tako velika da bi dovela
do autoritarnosti velikih podataka.
Takva je mogućnost upečatljivo
zamišljena u nekim znanstvenofantastičnim filmovima, kao što je
Specijalni izvještaj iz 2002. godine.
Glavni lik (igra ga Tom Cruise) predvodi „predkriminalističku“ policijsku
jedinicu koja se oslanja na vidovnjake čije vizije otkrivaju potencijalne
zločince. Film razotkriva razumljive
moguće pogreške tog sustava i, još
opasnije, njegovo uskraćivanje slobodne volje.
Iako se ideja o otkrivanju potencijalnih prijestupnika prije nego što
počine zločin čini običnom fantazijom, veliki podaci omogućili su
nekim vlastima da je shvate ozbiljno.
Američko Ministarstvo domovinske sigurnosti pokrenulo je 2007.
godine istraživački projekt kojega je
cilj identificirati potencijalne teroriste uz pomoć analize podataka o
njihovim ključnim obilježjima, jeziku
tijela i drugim fiziološkim obrascima. Policija u mnogim gradovima,
uključujući Los Angeles, Memphis,
Richmond i Santa Cruz, uvela je
„prognostički policijski“ računalni
program koji ana- Svakako će
lizira podatke o biti nužno
prošlim zločinima
kako bi se predvi- stvoriti mjesto
djelo gdje i kada za čovjeka:
može doći do rezervirati
novih zločina.
prostor za
Zasad taj sustav
još ne identificira intuiciju,
konkretne poje- zdrav razum
dince, ali čini i slučajna
se da ide u tom
smjeru. I otvara otkrića.
mnoge kontroverze i dileme. Iako se možemo
suglasiti da je prevencija bolja od
počinjenja zlodjela i od kazne, ipak
bi se i prevencija koja samo pruža
pomoć mogla smatrati kaznom –
ako ništa drugo, takvi bi ljudi mogli
biti stigmatizirani u očima drugih,
iako uopće ni po čemu nije sigurno
da bi ikada počinili nešto loše.
Ljudski osjećaj
Upotreba goleme količine podataka zasigurno će promijeniti način
na koji živimo, radimo i razmišljamo. Svjetonazor sazdan na važbroj 3 :: listopad 2013.
79
Nove knjige
nosti uzročnosti poljuljala je nadmoć korelacija. Posjedovanje znanja, koje je nekoć značilo razumijevanje prošlosti, počinje značiti sposobnost predviđanja budućnosti.
Izazove velikih podataka neće biti
lako razriješiti. Oni su zapravo tek
iduća faza u beskrajnoj raspravi o
tome kako najbolje razumjeti svijet.
Ipak, goleme količine podataka
postat će neodvojiv element u rješavanju mnogih svjetskih problema.
Klimatske promjene zahtijevaju analizu podataka o zagađenju kako bi
se saznalo na što se treba usredotočiti i kako najbolje ublažiti probleme. Senzori postavljeni diljem
svijeta, uključujući one u pametnim telefonima, pružaju bogatstvo
podataka koji će omogućiti klimatolozima točnije proučavanje globalnog zagrijavanja. Za poboljšavanje
zdravstvene zaštite i snižavanje njezinih troškova, naročito u siromašnim
zajednicama, bit će nužno automatizirati neke poslove koji sada traže
ljudsku prosudbu, ali moglo bi ih
obavljati računalo.
Konačno, masovni podaci označavaju trenutak kad „informacijsko
društvo“ napokon ispunjava obećanje sadržano u njegovu imenu.
Podaci dolaze u središte scene. Svi ti
digitalni bitovi koji se skupljaju sada
se mogu iskoristiti na nove načine
da posluže novim svrhama i otkriju
nove vrijednosti. No, to zahtijeva nov
način razmišljanja i bit će izazov za
institucije i identitete. U svijetu u
kojem podaci sve više i više oblikuju
odluke, koja svrha preostaje ljudima,
80
perspektive
ili institucijama, ili postupanju nasuprot činjenicama? Te prednosti trebale bi dovesti do više inovacija. No
ponekad, iskra inventivnosti postaje
ono što podaci ne govore. Izum je
nešto što nikakva količina podataka
nikad ne može potvrditi ili poduprijeti, jer još ne postoji. Da je Henry
Ford želio saznati što njegovi kupci
žele uz pomoć algoritmova velikih
brojeva, dobio bi odgovor „bržega
konja“, da parafraziramo njegovu
poznatu rečenicu. U svijetu masovnih podataka, nužno je poticati najvažnije čovjekove osobine – kreativnost, intuiciju i intelektualnu ambiciju
– zato što je čovjekova ingenioznost
izvorište napretka.
Veliki podaci su sredstvo i alat. Svrha
im je da informiraju, a ne da objašnjavaju; vode prema razumijevanju,
a ipak mogu dovesti do pogrešnog
razumijevanja, ovisno o tome koliko
se dobro njima služimo. I, premda
nas može zabljesnuti moć velikih
podataka, taj zavodljiv sjaj ne smije
nas nikada toliko zaslijepiti da zanemarimo njihovu inherentnu nesavršenost. Tu tehnologiju trebamo
prihvatiti cijeneći ne samo njezinu
snagu, već i njezina ograničenja.
Reflektor
Legende jače od istine
Netočni citati iz govora, filmova, knjiga i drugih izvora
nerijetko postanu popularniji od originalnih izričaja i zapisa.
Kadšto zato što izmjenama postanu efektniji, ponekada zato
što se lansiraju u prikladnijim okolnostima, a nerijetko zato
što je novi „autor“ popularniji od izvornog.
Drago Kojić
Početkom kolovoza sa znatnim je uspjehom organiziran četvrti po redu Festival
dokumentarnoga filma u Starigrad Paklenici – skraćeno SPFF. Na plakatima je
reklamiran krupno otisnutim sloganom Play It Sam i nešto sitnijim slovima Play
SPFF Again. Takav način prezentiranja sugerira da su organizatori festivala bili
inspirirani nostalgijom. Asocijacijom na slavnu Casablancu željeli su naglasiti
kako je Starigrad s okolnim prirodnim ambijentom tijekom dulje od pola
stoljeća ugošćavao brojne domaće i inozemne filmske stvaraoce, a najviše
se proslavio kao lokacija za snimanje čak 11 filmova o fiktivnom indijanskom
poglavici Winnetouu i sličnim tvorevinama ne naročito impresivnoG
umjetničkog dosega.
Čime god organizatori bili motivirani, pokazali su da poznaju sadržaj
Casablance. Naime, ispravno su naveli citat u sceni kada Ingrid Bergman,
tumačeći glavni ženski lik, Ilsu, moli pjevača-pijanista Sama (tumači ga Dooley
Wilson): „Play it Sam... Play As Time Goes By“ (Zasviraj ono Sam... Zasviraj
Kako vrijeme prolazi).
broj 3 :: listopad 2013.
81
Reflektor
Brojni, čak i dobri poznavatelji sedme umjetnosti uvjereni su, naime, kako
ispravan izričaj glasi: Play it, Again, Sam... Čak i kada po stoti put gledaju
uspješnicu (ne tako davno u anketi Američkog filmskog instituta, provedenoj
među redateljima, scenaristima i glumcima, Casablanca je proglašena
najboljom ikad ispričanom filmskom pričom) i kada čuju Play it Sam, bez
onoga Again (ponovo) niti ne pomišljaju da im je zatajilo pamćenje nego da
je greška u samome filmu, ili barem u kopiji DVD-a koju su nabavili.
Zarazno ponavljanje grešaka
Objašnjenje nije teško dokučiti: izvorna inačica bez „Again“ manje je efektna,
a zapravo i sam sadržaj sugerira da bi tu trebao biti taj dodatak, koji je „u
zraku“ ali nije izrečen. Uključili su se mediji, koji vole popravljati govornike
u životu i u filmu, pa se netočna verzija proširila među publikom, koja je do
danas ostala opčinjena romansom Ilse i Ricka. Možemo pretpostaviti kakav bi
umjetnički i komercijalni ishod bio da je ostvarena namjera producenata, tj.
da su naslovne uloge, umjesto Ingrid Bergman i Humphrey Bogarta, tumačili
tada popularna Ann Sheridan i Ronald Reagan (kasniji predsjednik SAD-a,
koji baš i nije ostao zapamćen po glumačkim ostvarenjima).
Ipak, sve je prolazno pa unatoč golemoj popularnosti Casablance vjerojatno
je sve manje poklonika koje opčinjavaju Ilsa i Rick. Takav zaključak sugerira i
činjenica da u knjižnici o netočnim citatima pod naslovom What They Didn't
Say (Ono što nisu rekli) u izdanju oksfordske sveučilišne naklade, tj. Oxford
University Press 2006 sastavljačica teksta Elisabeth Knowles glavni ženski lik
navodi kao Isla, umjesto Ilsa. Naravno, to bi mogla biti tiskarska greška, ali
vjerojatno nije jer se u tekstu kraćem od 100 riječi (da prihvatimo mjerilo
koje je uveo Slavko Linić) dva puta navodi pogrešno ime. To sugerira da
mlada generacija, kojoj jamačno pripada spomenuta sastavljačica, baš i
ne luduje za filmskom romantikom. Kao ni ostali njezini kolege jer tekst u
ozbiljnoj knjizi (naročito ako je izdaje Sveučilište Oxford) pročita barem još
neko osim autora.
AS Time
Goes By
nije skladan
za film
Casablanca
82
perspektive
Uzgred budi rečeno, glavni glazbeni motiv koji je uvelike
pridonio popularnost Casablance, nije skladan za taj film
(gdje i inače muzika igra važnu političko-propagandnu, a
ne samo sentimentalnu ulogu). Kompoziciju AS Time Goes
By skladao je desetak godina Herman Hupfeld, a izvorno
ju je 1931. pjevala Frances Williams u jednoj broadwayskoj
reviji, tada pod naslovom Everybody's Welcome (Svi ste
dobrodošli).
Legende jače od istine
Stari recept “krvavog koktela“
Netočan citat iz Casablance, koji je planetarno prihvaćen, vjerojatno
je najslavniji, ali nije usamljen. Zanimljiva je i povijest izričaja Winstona
Churchilla na početku Drugoga svjestkog rata, nakon što je postao britanski
premijer. U govoru u Donjem domu 13. svibnja 1940. doslovce je rekao: „I
have nothing to offer but blood, toil, tears and sweat..“ ( Ne mogu ponuditi
ništa drugo nego krv, muku, suze i znoj.) Kasnije je to skraćeno u efektniju
izreku „krv, znoj i suze“. Međutim, sličnu metaforu Churchill je koristio i znatno
prije. Pišući u djelu Unknown War (Nepoznati rat) 1931. o ruskim vojnicima u
Prvome svjetskom ratu Churchill bilježi: „Their sweat, their tears, their blood
bedewed the endless plain“. (Njihov znoj, njihove suze, njihova krv natapali
su beskrajnu ravnicu.)
Ali autorsko pravo za taj „krvavo-znojni“ koktel ne pripada Churchillu. Davno
prije njega (1611.) engleski književnik John Donne (koji je širokoj publici
najpoznatiji po tomu što je Ernestu Hemmingwayu pozajmio naslov i tekst
u prologu za roman Kome zvono zvoni) u djelu Anatomija svijeta (str. 430)
kaže: „Uzaludno je da to činiš ili ublažavaš svojim suzama ili znojem ili krvlju.“
(This is vain to do or mollify it with thy tears, or sweat, or blood.“)
Barem u dva navrata suzno-krvno-znojnu metaforu uporabio je i slavni Lord
George Gordon Byron, engleski književnik, satiričar i pustolov.
Churchillu se pripisuju i brojne druge izreke, koje možda i nisu plod njegova
duha. Jedna od popularnijih (iako ne baš pristojnih) jest i ona kada je članici
parlamenta Bessie Smith, koja mu je prigovorila da je pijan, odgovorio: – A vi
ste gospođo ružni. Ali ja ću se sljedećeg jutra otrijezniti. Ovu dosjetku jedne
hrvatske novine (Novi list) svojedobno su citirale kao da je Bessie muškarac.
Doduše, neka su engleska imena strancima zagonetna, ali Bessie jamačno
ne spada u tu kategoriju.
Pogotovo ne bi smjelo biti dvojbe s obzirom na obraćanje s „Gospođo“ (u
orginalu: madam). Kako vidimo, greške, novinarske i druge, namjerne ili plod
površnosti, umnožavaju broj netočnih citata.
Može li iznimka potvrđivati pravilo?!
Ne tako davno (17. kolovoza ove godine) voditelj Dnevnika HRT-a Branko
Nađvinski u prilogu o nelogičnosti što se u ugostiteljstvu i turizmu ne može
plačati u eurima osim za cestarinu, što je IZNIMKA KOJA POTVRDJUJE
PRAVILO.To je jedna od najčešćih fraza u našem jeziku, a koriste ju mnogi
govornici i pisci. Naročito ju je volio primjenjivati pokojni znanstvenik Vladimir
broj 3 :: listopad 2013.
83
Reflektor
Devide, koji je čak naglašavao koliko iznimka potvrđuje pravilo. Ali ne treba
mnogo mudrosti ni znanja da bi se vidjelo kako s tom efektnom doskočicom
nije baš sve jasno. Nitko se ne upita kako bi to izuzetak mogao potvrđivati
pravilo.
U identičnom obliku tu poslovicu rabe još neki narodi, primjerice Englezi
(The exception proves the rule).
Mnogo je raširenija inačica: Nema pravila bez iznimke ili Svako pravilo ima
izuzetke. Tako su još stari Latini govorili Nulla regula sine exceptione (Nema
pravila bez izuzetka), Nijemci će reći Keine Regel ohne Ausnahme (s istim
značenjem), A PRAKTIČNI Rusi jednako tako: Njet pravila bez isključenija
(opet s istim značenjem) dok će Francuzi samo malo drugačije: Faire Exception
a la regle (Učiniti izuzetak od pravila). Ali kako onda iznimka potvrđuje
pravilo? Po jednom tumačenju prvobitno je to značilo da izuzetak testira
(provjerava) pravilo, ili ga stavlja na kušnju, što zaista ima smisla. A mi smo
to onda preveli na hrvatski u već izmijenjenom, zapravo iskrivljenom značenju
pa imamo to što imamo. Kao, uostalom, i Englezi. Cinik bi rekao da su stvari
mnogo jednostavnije, tj. da je prvobitno izreka-poslovica bila jednostavna i
izravna: iznimka ne potvrđuje pravilo. Zatim je „ne“ naprasto ispalo, ili ga je
netko namjerno izbacio. Naravno, takvo je objašnjenje malo vjerojatno, ali
nije besmisleno, imajući na umu još jednu, međunarodnu rašireniju poslovicuizreku suprotna značenja: jedna lasta(vica) ne čini proljeće.
Ah, moj Watsone!
Me|u poznate pogrešne citate moramo ubrojiti i pomalo podrugljivu opasku
što ju je tobože Sherlock Holmes upućivao vjernom prijatelju i tajniku: It's
elementary, Watson. U djelima Conana Doylea o slavnom knjiškom detektivu
nema takva izraza, a najbliže što bi se s time moglo navesti jest kratka
izmjena replika na jednom mjestu u Memoarima Sherlocka Holmesa kada
dr. Watson kaže: „Izvrsno“, a prijatelj odgovara: „Elementary“ (osnovno).
Fraza koju koriste ljubitelji krimića pa i drugi kada žele biti duhoviti potječe
od engleskog humorista i pisca P. G. Wodehousea koji je 30 godina kasnije
u jednom romanu iskoristio frazu: „Elementary, my dear Watson, elementary“
kroz usta svoga lika Psmitha.
U filmu Čovjek koji je ubio Liberty Valancea pojavljuje se izreka: Kada legenda
postane činjenica, objavi legendu. James Stewart glumi mladog odvjetnika
Ransoma Stoddarda, a pomaže mu kauboj Tom Doniphon (glumi ga John
Wayne). Odvjetnik se suprostavlja zloglasnom odmetniku Liberty Valanceu
(Lee Marvin) i želi se pri tome držati zakona, ali na kraju odmetnika ustrijeli
84
perspektive
Legende jače od istine
Doniphon – iako javnu zaslugu ubire Stoddard. Zahvaljujući stvorenoj legendi
kao čovjek koji je ubio Liberty Valancea, postat će američki senator, dok će
Doniphon umrijeti od svih zaboravljen.
Filmski slogan preobličene su riječi iz kratke priče što ju je 1953. objavila
Dorothy Johnson: „Kada mit postane veći od čovjeka objavi mit.“
Kad čujem riječ kultura...
Nema uporišta za raširenu tvrdnju kako je Marija Antoinetta, komentirajući
sve veći broj gladne sirotinje rekla: „Ako nemaju kruha, neka jedu kolače.“
Neizvjesno je porijeklo brojnih sličnih popularnih izreka, uključujući sljedeću:
„Zakoni su poput kobasica. Najbolje je ne vidjeti kako se izra|uju.“ Pripisuje
se njemačkom državniku Ottu von Bismarcku, ali nema pismenih tragova
o autorstvu. Čak se u novije vrijeme, u internetskoj komunikaciji kao tvorac
navodi Winston Churchill, što je malo vjerojatno. Ali je sasvim izvjesno da je
„željezni kancelar“ (u kolovozu 1867. u razgovoru s Meyerom von Waldeckom)
izrekao da je „politika umijeće mogućeg“, što su kasnije ponavljali brojni
političari i ekonomisti. Vaclav Havel, češki dramatičar i državnik, u siječnju
1990.u govoru u Pragu ovako je parafrazirao: „Naučimo sebe i druge da
politika može biti ne samo umijeće mogućeg – naročito ako to znaći umijeće
špekuliranja, kalkuliranja, intriga, tajnih dogovora i pragmatičnog manevriranja
– već da može biti i umijeće nemogućega, tj. umijeće poboljšanja sebe i
svijeta.“
Izreka „Kada god čujem riječ kultura hvatam se za pištolj“, pripisuje se
njemačkom nacističkom glavešini Hermannu Goeringu. Ali potječe iz drame
„Schlageter“ njemačkog dramatičara Hansa Josta. U toj drami jedan od
likova kaže: „Wenn ich Kultur höre...entichere ich meine Browning! (Kada god
čujem riječ kultura... oslobađam otponac svoga Browninga!). Schlageter je
drama nacionalistička drama temeljena na životu Alberta Lea Schlagetera
kojega je francuski vojni sud osudio na smrt te je strijeljan 1923. zato što
je pružao otpor francuskoj okupaciji Ruhra. Bio je popularan u nacističkom
režimu što može objasniti atribuciju Goeringu.
Baš me briga!
U završnoj sceni filma Zameo ih vjetar Clark Gable ( kao Rhett Butler) obraća
se partnerici Vivien Leight (Scarlett O'Hara) čuvenom rečenicom: „Frankly, my
dear, I don't give a damn!“ (Iskreno, draga moja, baš me briga!). Sročio ju je
scenarist Sidney Howard, a u romanu Margaret Mitchell (objavljenom 1936.
broj 3 :: listopad 2013.
85
Reflektor
tj. tri godine prije nastanka filma) Rhett svojoj ženi kaže: „Volio bih da mi je
stalo do toga što činiš i kamo ideš, ali ne mogu... Draga moja, baš me briga.“
Mrtvačeva ruka
Tijekom ove godine na HRT-u je prikazano nekoliko vesterna među njima i
slavna Poštanska kočija (ali i jedno novije ostvarenje s Morganom Freemanom)
u kojima se navodi kako je netko dobio ili izgubio ulog zato što je imao „Dead
man's hand.“ U većini slučajeva to je prevedeno kao „Mrtvačeva ruka“. Samo
u jednom slučaju (u filmu „Last Hunt – Posljednji lov) ispravno se navodi da se
ne radi o mrtvačevoj ruci nego o mrtvačevoj kombinaciji. Riječ je o kartama
koje je igrajući poker imao „Wild Bill“ Hickok (pravim imenom James Butler –
legendarni lik Divljeg zapada) kad ga je neki nitkov ubio s leđa. Kombinaciju
su činila 2 asa i 2 osmice.
Trla baba (d)lan
Među popularnim izrekama u Hrvatskoj svakako je i Trla baba lan. Izgovaramo
je ne razmišljajući o besmislenosti konstrukcije. Zvuči mnogo logičnije ako
kažemo trla baba dlan (da joj prođe dan) kako je izvorno glasila tvrde upućeni
– dok nije iščezlo ono D na početku.
Citati više ili manje poznatih ličnosti, istiniti ili izmišljeni, iskrivljeni, dopunjeni
itd. Ispunjavaju na tisuće debelih knjižurina (teških i po nekoliko kilograma).
Glad za tom vrstom literatue ne jenjava: mijenja se tehnologija, metode
distribucije, ne i sadržaj.
Vreba se na svaku omašku, istina korigira i iskrivljuje. Ronaldu Reaganu ništa
nije pomoglo što se u javnom govoru (kao predsjednik SAD-a) odmah sam
ispravio kada je čuvenu izreku Johna Adamsa „Facts are stubborn things“
(Činjenice su tvrdoglave) pretvorio u „Facts are stupid things“ (Činjenice su
glupe). Novinarima je bila važnija trenutačna zabuna od ispravka. Hrvatima
obilje štofa na tu temu nude premijer Zoran Milanović, financijaš Slavko Linić
i još neki. Ali gotovo nitko ne nudi snažne izreke koje će ostati trajne.
Medijima su uvijek privlačne pikantne izreke glumica kakve su bile Zsa Zsa
Gabor (kada su je pitali koliko je muževa imala, navodno je odgovorila:
„Mislite, osim vlastitoga?“) ili Mae West („Dekagram izvedbe vrijedi kilogram
obećanja!“) iako su vjerojatno plod maštovitosti reklamnih stručnjaka filmskih
studija ili nakladnika.
86
perspektive
Indikatori
Pomak prema jugoistoku
Novi predvodnici globalnog rasta
Kina i Indija sada ostvaruju gotovo polovicu svjetske
ekonomske ekspanzije
Ova je godina stožerna za globalnu ekonomiju. U 2013. prvi put otkako je
mehanizacija povela Britaniju putem industrijalizacije u 19. stoljeću, nastajuće
ekonomije proizvest će većinu svjetskih dobara i usluga. Stanovnici bogatih,
naprednih ekonomija odavna imaju tek mali, ali moćan udio u svjetskoj
populaciji. Sada su ekonomski manje važni od ljudi koji žive u siromašnim
zemljama i onima sa srednjim dohotkom.
Pomak ravnoteže globalne ekonomske moći doista je temeljit. Uz to, ekonomisti
vjeruju da će se nastaviti. Međunarodni monetarni fond smatra da će do
2018. udio nastajućih ekonomija u svjetskom proizvodu narasti na 55 posto,
zbog čega će izraz „nastajući“ izgubiti smisao.
Iako je životni standard i dalje pet puta viši u naprednim ekonomijama, taj se
jaz ubrzano smanjuje od 1990. godine. Uz to što nastajuće ekonomije imaju
polovicu udjela u globalnom proizvodu, tri četvrtine svjetskog ekonomskog
rasta najvjerojatnije će ovisiti o njihovom dinamizmu u idućih pet godina.
Jim O'Neill, nedavno umirovljeni glavni ekonomist Goldman Sachsa, rado
ističe upečatljivu usporedbu za taj pomak: godišnji rast od 8 posto u Kini,
kaže O'Neill, danas je jednako važan kao 4-postotni rast u SAD-u. To je
poprilična opreka u odnosu na 1980., kad je kineski rast bio još brži, ali je
broj 3 :: listopad 2013.
87
Indikatori
Kina bila razmjerno sitna riba. Godine 1980. je 10 posto rasta u Kini bilo
manje važno od jedan posto američke ekspanzije.
Dug put prema istaknutom položaju privreda izvan Grupe 7 – SAD-a, Japana,
Njemačke, Britanije, Francuske, Italije i Kanade – ne bi trebao biti nikakvo
iznenađenje. Rast je snažniji u nastajućim ekonomijama već više od 30
godina. Životni standard stanovništva povećava se već 20 godina.
Pomicanje središta ekonomske gravitacije
Ti rezultati postaju manje začudni kad se postave u dulji vremenski okvir.
McKinsey Global Institute jasno je naznačio pomicanje središta gravitacije
svjetske ekonomije. Godine 1950. ono se nalazilo sjeverno od Islanda, na
sredini sjevernog dijela Atlantskog oceana. Potom se, s uzletom Japana,
odmaknulo od SAD-a i krenulo prema istoku. Sada se ubrzano pomiče
prema jugoistoku, pri čemu je taj pomak u proteklom desetljeću bio veći
nego ikada prije. Oko 2025. godine nalazit će se blizu Novosibirska u
jugoistočnom Sibiru.
Kako kaže Richard Dobbs, direktor McKinsey Global Institutea, „Kineska
ekonomska urbanizacija i transformacija zbiva se u 100 puta većem razmjeru
nego u Britaniji, prvoj zemlji koja se urbanizirala i industrijalizirala, i oko 10
puta većom brzinom... pa tako kineska industrijska revolucija ima 1000 puta
veću zamašnu silu od britanske industrijske revolucije.“
Promjena globalne ekonomske dinamike prolazila je kroz jasno razlučive faze
u proteklih 30 godina. Sredinom 1980-ih globalnim rastom još su dominirale
velike napredne ekonomije. U svjetskom su rastu Sjedinjene Države imale
gotovo jednu trećinu udjela, EU gotovo 20 posto, a šest članica iz sastava
G7 bilo je među prvih 10 s najvećim doprinosom (jedino je Francuska
izostala). Kad bi Amerika kihnula, kako se popularno govorilo, ostatak svjetske
ekonomije odmah bi se prehladio.
Divovi ispadaju iz prve lige
Te su brojke izračunate prema podacima MMF-a i temelje se na dolarskoj
kupovnoj moći lokalnih valuta, tako da ekvivalentan rast količine dobara i
usluga proizvedenih u različitim ekonomijama ima jednaku važnost.
Sredinom 1990-ih nekadašnji globalni divovi već su počeli ispadati iz prve
lige. Njemačka i Italija više nisu uspijevale osigurati mjesto među prvih 10
lokacija rasta, a važnost Japana više je nego prepolovljena. Na popis su
88
perspektive
Novi predvodnici globalnog rasta
se probili Meksiko i Indonezija, što je bio jasan znak da zemlja s privrednim
rastom i brojnim stanovništvom lako može dospjeti u prvu ligu.
U godinama prije krize 2008. – 2009. Kina je postala daleko najveći izvor
rasta i probila se na četvrto mjesto zahvaljujući bujanju proizvodnje i cijena.
Britanija se nekako održavala među prvih 10 zahvaljujući tridesetogodišnjem
razdoblju rasta u kojem se nastojala oporaviti nakon što je dugo bila najveći
europski bolesnik, ali čini se da će ispasti iz prve lige do 2017. godine. Prvih 10
zemalja svijeta prema udjelu u globalnom rastu više se uopće neće nalaziti u
Europi, a čitav EU, prema procjenama, pridonosit će svjetskom rastu sa samo
5,7 posto. Indija i Kina, uzete zajedno, bit će zaslužne za gotovo polovicu
globalne ekonomske ekspanzije.
Pomak ekonomske moći tako je velik da svaka kompanija koja se i dalje
usredotočuje na etablirane ekonomije doista živi u prošlosti.
broj 3 :: listopad 2013.
89
Indikatori
Prvih 10 predvodnika globalnog rasta
Udio u globalnom rastu (%)
1982. – 1987.
Tradicionalna svjetska ekonomija iz udžbenika: rast je koncentriran u SAD-u,
Japanu i Europi. Životni standard u zemljama koje su industrijalizirane prije
100 godina i dalje se odmiče od takozvanog trećeg svijeta. Nagli rast u Kini
tek se počinje nazirati.
Udio u svjetskom rastu
Nastajuće
ekonomije
31%
90
perspektive
Napredne
ekonomije
69%
Novi predvodnici globalnog rasta
1992. – 1997.
Slabost u Europi izbacuje Njemačku i Italiju s popisa prvih 10. Važnost Japana
također slabi kako ulazi u prvo od svojih izgubljenih desetljeća. Meksiko i
Indonezija ulaze među prvih 10, kao pokazatelj važnosti napučenih zemalja
srednjeg dohotka s brzim rastom.
Udio u svjetskom rastu
Nastajuće
ekonomije
46%
Napredne
ekonomije
54%
Tumač
Prvih 10
1992.-1997.
Prvih 10
1982.-1987.
broj 3 :: listopad 2013.
91
Indikatori
2002. – 2007.
Na prijelazu tisućljeća, trajne godišnje stope rasta Kine od 10 posto stavljaju je
na vrh popisa zemalja koje pridonose svjetskom rastu. Indonezija privremeno
napušta prve redove, još se oporavljajući od azijske krize koncem 1990-ih
godina. Rusija uči kako iskoristiti svoje sirovinsko bogatstvo.
Udio u svjetskom rastu
Napredne
ekonomije
Nastajuće
ekonomije
33%
67%
Tumač
Prvih 10
2002.-2007.
92
perspektive
Prvih 10
1992.-1997.
Novi predvodnici globalnog rasta
2012. – 2017.
Budućnošću ekonomskog rasta sve više dominira Kina, koja će uskoro biti
najveća svjetska ekonomija. Jedino SAD i Indija mogu joj biti kakvi-takvi
suparnici, a očekivani europski rast tako je slab da EU daje manje od 6 posto
globalnog zbroja. Jedino Latinska Amerika i Indija povećavaju svoje udjele.
Udio u svjetskom rastu
Napredne
ekonomije
Nastajuće
ekonomije
26%
74%
33,6
13,9
9,4
1,3
2,5
1,8
1,4
2,6
2,4
1,6
Tumač
Prvih 10
20012.-2017.
Prvih 10
2002.-2007.
broj 3 :: listopad 2013.
93
Indikatori
Promjene ekonomskog središta gravitacije
Svjetska ekonomije stoljećima je bila izbalansirana između Europe i istočne
Kine, tako da je svjetsko središte gravitacije bilo blizu današnjeg Pakistana.
No kad su Europa, a potom i Sjeverna Amerika, industrijalizirane, pomaknuto
je prema sjeverozapadu, gotovo dotičući Grenland na vrhuncu američke
moći 1950. godine. Poslije manjih pomaka, povratak Kine kao globalne sile
povukao ga je prema Nadimu, gradu na sjeveru Sibira gdje se proizvodio
plin. McKinsey Global Institute očekuje da će se središte gravitacije pomaknuti
dalje prema jugoistoku, do Novosibirska.
Zemlje s najbržim rastom 2013. Godišnji postotak promjene BDP-a
Južni
Sudan
Libija
Sjera
Leone
Mongolija
Paragvaj
TimorLeste
Irak
Panama
Gambija
Mozambik
32,1%
20,2%
17,1%
14,0%
11,0%
10,0%
9,0%
9,0%
8,9%
8,4%
Izvori: MMF
Dominantan trougao svjetske
privrede
Sastavnice svjetske privrede su se u 19. i 20. stoljeću kvalitativno i kvantitativno
promijenile. „Bipolarno“ svjetsko gospodarstvo bavilo se pretežito gospodarskim značenjem Europe i Sjeverne Amerike. U 20. stoljeću fokus je
pomaknut na zapadne industrijske zemlje i SEV. „Tripolarna“ svjetska privreda
uključuje i istočnu Aziju i od 1990. bilježimo kao dominantne ekonomske
odrednice trougao Sjeverna Amerika – Europa – Azija.
Vrijednost ukupnoga društvenog proizvoda svjetske privrede iznosila je 2011.
godine ukupno oko 70 bilijuna USD.
Između 1970. i 1990. godine udvostručena je industrijska proizvodnja,
svjetska robna razmjena povećala se četiri puta, a inozemna ulaganja čak
šest puta. U 2005. godini prvi put je prekoračena granica od bilijun USD
u svjetskoj robnoj razmjeni. Kasniji rast izazvan je, prije svega, financijskim
transakcijama, pa je 2007. svjetska robna razmjena iznosila manje od 10
94
perspektive
Dominantan trougao svjetske privrede
posto ukupnih financijskih transakcija. Velikim dijelom je to i prouzročilo veliku
financijsku, a onda i gospodarsku krizu u svijetu.
Svjetski privredni rast
godina
Realni rast svjetske privrede od 1950. – 2008. Prognoza za razdoblje 2009. do 2014.
Označena je crnom linijom.
Obujam svjetske trgovine (2000 = 100)
Realni razvoj svjetske razmjene dobara 2000. – 2012.
broj 3 :: listopad 2013.
95
Izdavači: ZAGREBAČKA INICIJATIVA, Zagreb, Petrićeva 7
Zaklada Konrad Adenauer
Glavni urednik: Ante Gavranović
Urednik:
Franjo Žilić
Izlazi kvartalno
e-mail: [email protected]
[email protected]
Priprema: Seniko studio, Zagreb
Tisak: Tiskara Zelina, Zelina
Tiskano u 450 primjeraka
ISSN 1848-140X
Cijeli sadržaj ove publikacije može se vidjeti na www.inicijativa.com.hr
Ovaj primjerak je besplatan, zahvaljujući financijskoj podršci
Zaklade Konrad Adenauer, Zagreb

FORMULA ZA UŠTEDU I INVALIDNOST VLAKOM NA POSAO UZ

Nema toga na čemu se ne može zaraditi

Kapović, Mate

Pročitajte članak objevljen u časopisu COSMOPOLITAN

Zašto Hrvatska nije trebala pristupiti Europskoj Uniji

OPORAVAK BEZ DUGA - Zagrebačka inicijativa

ispis - Hrvatski sindikat pošte

perspektive - Zagrebačka inicijativa