RAZGOVOR Želimir Janjić, državni tajnik za srednje školstvo Činimo sve da podignemo kvalitetu obrazovanja Str. 4-5 Broj 24-25 (2764-2765) • Godina LXI. Zagreb, 15. lipnja 2010. Projektna nastava Vodeni triptih Djeca i darovitost Individualci spremni na rizik Str. 7 TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE www.skolskenovine.hr Kao kap vode na dlanu Str. 10 ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ tema broja: UČENIČKO STVARALAŠTVO 2010. Cijeli je svijet pozornica str. 15-18 U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Dragutin Rosandić, Želimir Janjić, Margarita Čutul, Biljana Pavić, dr. Mile Silov, Olivera Marinković, Azra Rađenović, Sanja Režek Sljedeći broj Školskih novina izlazi 7. rujna 2010. godine 2 broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. www.skolskenovine.hr IZ SADRŽAJA Studentski standard ŠANSA ZA POBOLJŠANJE KVALITETE STUDIJA, SMJEŠTAJA... Str. 5 Razgovor - Prof. dr. Dragutin Rosandić SVI MOJI LJUBANOVCI Str. 8-9 UVODNIK piše Marijan Šimeg [email protected] Odmorite se, zaslužili ste! N akon onih silnih kiša i niskih temperatura koje su početak lipnja prometnule u sredinu studenoga, stigle su nam i prave pasje vrućine. I red je, polovica je lipnja i mnogi od nas će reći „hvala bogu, gotovo je“. Nastavna godina završit će taman kad dobijete u ruke ovaj broj Školskih novina pa oslobađajući se redovne nastave možete odahnuti od svih onih stresnih situacija kojima ste bili izloženi tijekom proteklih devet mjeseci. Ove vam je godine ipak mrvicu lakše. Ili se barem meni tako čini. Već drugu godinu zaredom ne morate se hrvati s distribucijom besplatnih udžbenika, pa ni s procjenom njihove uporabljivosti i odabirom među njima onih koji bi mogli poslužiti svojoj svrsi barem još godinu dana. Ali zato ste ovoga proljeća morali odabrati najkvalitetniji i učenicima najprimjereniji udžbenik koji ćete na razini škole koristiti u svom predmetu barem sljedeće četiri godine. Pretpostavljam da vam ni taj posao nije teško pao i da ste uspjeli pronaći zajednički nazivnik s roditeljima iz čijeg novčanika valja financirati udžbenike iz kojih će učiti njihova djeca. taj dokument zvati prema svome izvorniku kurikulum ili ćemo ga pohrvatiti i jednostavno zvati kurikul, po istome principu po kojemu koristimo kolegij, simpozij, aluminij, magnezij. resornom ministarstvu su, kažu, zadovoljni, jer sve je prošlo u najboljem redu i nije bilo posebnih nedoumica, nesporazuma ili incidentnih situacija. Hoće li nakladnici biti zadovoljni, drugo je pitanje, budući da se moraju pomiriti s činjenicom da sada država određuje maksimalnu cijenu udžbenika, koji se, istina, ne kupuju iz državnog proračuna nego iz roditeljskog džepa. Lani ste tijekom ljetnih mjeseci bili bombardirani i prilično kontroverznim stavovima glede kurikula, njegova donošenja, a pogotovo pisanja školske inačice tog vrhovnog obrazovnog nacionalnog dokumenta. Ovoga ljeta pošteđeni ste i toga, bare zasad, jer niti je nacionalni kurikul donesen niti netko iz prosvjetne vlasti spominje obvezu pisanja školskih kurikula. Prema tome, ostaje vam samo da tijekom ljeta u raspravi s kolegama ili poznanicima temeljito raspravite jedinu nedoumicu vezanu za taj dokument, onu jezičnu. Naime, već se dulje vremena u visokim prosvjetnim krugovima koplja lome oko toga hoće li se osjetili smo i četrdesetak odgojno-obrazovnih ustanova u cijeloj obrazovnoj vertikali diljem Hrvatske i predstavili ih kroz velike reportaže na stranicama novina, objavili smo na stotine vaših vrijednih priloga - u rasponu od kratkih fotovijesti kojima ste bilježili sitna događanja u svojim sredinama do prikaza vašega svakodnevnog odgojno-obrazovnog rada i primjera dobre prakse, tekstova posvećenih stručnim temama unutar vašeg djelokruga rada bilo da ste učitelj, nastavnik, stručni suradnik ili ravnatelj. Sve to obogatilo je sadržaj novina koje za vas postoje već punih šest desetljeća, a želimo da u takvoj simbiozi ostanemo s vama, dragi naši čitatelji i suradnici, i ubuduće. U Projektna nastava NAUČITI PROMATRATI, RAZUMJETI I VOLJETI ŽIVOTINJE Str. 11 Pogled u prošlost ”BATIN POUČAK” ZA PODUZETNIKE, UČITELJE I ŠKOLU Str. 12 Pola stoljeća OŠ Augusta Cesarca u Zagrebu UČE, RADE I PJEVAJU UZ ZVUKE TAMBURICE Str. 20-21 D io vas odradio je zajedno sa svojim učenicima u gimnazijama i četverogodišnjim strukovnim školama i prvu državnu maturu. Puno se prašine diglo zbog tako vrijednog projekta i toliko se u medijima stvorilo nepotrebne halabuke koja je ukazivala na tobožnju skandaloznost državne mature. Jedino mi nije jasno piše li se toliko negativistički o tom novouspostavljenom sustavu objektivnoga vanjskog vrednovanja postignuća učenika završnih razreda srednje škole zbog njegova nerazumijevanja ili zbog one obične ljudske želje da se uvijek bude protiv, bez obzira na to o čemu se radilo. Pisali smo tijekom ove školske godine o svim tim temama i problemima. Nismo zaobilazili ni udžbenike, ni kurikul(um), ni državnu maturu, ni nacionalni klasifikacijski okvir, ni strukovno obrazovanje, ni teme vezane za gotovo sve školske predmete. Bavili smo se predškolskim odgojem, osnovnim, srednjim i visokim obrazovanjem, pratili smo rad brojnih udruga i njihove stručne skupove i trudili smo se, kao i uvijek, biti maksimalno aktualni, objektivni, informativni, pomalo bodljikavi, konstruktivno kritički prema bilo kojem problemu ili fenomenu o kojemu pišemo. P Ž elimo vam da iskoristite ljeto za odmor i punjenje baterija potrebnih za nove uzlete od početka rujna, kad će vas na kućnoj ili adresi škole ponovo dočekati vaše i naše Školske novine. GOVOR STATISTIKE NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected]) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected]) UREDNIŠTVO ([email protected]) Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]) Vjekoslav Welle ([email protected]) i Branko Nađ ([email protected]) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANJE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN PODCRTANO Želimo preoblikovati sliku strukovnog obrazovanja i osposobljavanja diljem Europe i učiniti ga važnijim u današnjim stvarnostima. Strukovno obrazovanje i osposobljavanje je životna veza između svjetova obrazovanja i rada. U postojećim gospodarskim okolnostima potrebnije je više nego ikad da združimo naše napore kako bismo ga učinili privlačnijim učenicima, studentima i svima ostalima koji žele na viši stupanj podići svoje vještine. Androulla Vassiliou, europska povjerenica za obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mlade http://ec.europa.eu/education/news/news2388_en.htm, 9. lipnja 2010. aktualno broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 3 www.skolskenovine.hr STRUKOVNO OBRAZOVANJE G Promocija državnih i međunarodnih prvaka Dodijeljene nagrade Faust Vrančić otovo 130 tisuća učenika, koliko ih trenutačno ima u hrvatskom sustavu strukovnog obrazovanja, prošlog je petka slavilo svoje najbolje - državne prvake u strukovnim zanimanjima i disciplinama, domaćega i međunarodnoga karaktera. Riječ je, dakako, o dodjeli priznanja i nagrada Faust Vrančić, koje se dodjeljuju za najvrednije rezultate na natjecanjima i smotrama u protekloj školskoj godini. Promovirano je i nagrađeno 125 učenika, odnosno 101 državni prvak i 24 nositelja odličja s međunarodnih natjecanja, kao i njihovi mentori. Ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje Ivan Šutalo kazao je da je uvjeren kako su se svi uzvanici rado odazvali ovakvoj svečanosti: - Odazvali smo se da svojim imenom i funkcijom promoviramo čovjeka u učeniku, čovjeka u tinejdžeru, čovjeka u djetetu. Slavimo ovdje sve vrijednosti koje mladi čovjek razvija u sebi, slijedeći putove koje mu otvara naš odgojno-obrazovni sustav, i u njemu naši nastavnici, stručni suradnici, ravnatelji kao živi nositelji tog sustava i tih vrijednosti. Državni prvaci u znanjima i vještinama, ovo je vaš dan! Dan vaše slave, dan slave vaše ustrajnosti i upornosti u prihvaćanju i usvajanju svega vrijednoga. Dan slave vašeg odnosa prema poslu, kolegicama i kolegama, prema vašim najvećim prijateljima - vašim roditeljima i nastavnicima. A Agencija za strukovno obrazovanje vam otvara i otvarat će mogućnosti te stvarati uvjete za prezentaciju vaših znanja i vještina, poručio je Šutalo okupljenim učenicima i profesorima. Pojasnio je zbog čega je ova nagrada nazvana imenom Fausta Vrančića. I taj veliki Šibenčanin, istraživač, vizionar, izumitelj težio je novim znanjima, želio je više. Želio je letjeti, dići se od zemlje i krša na kojem je rođen, dosegnuti beskraj. Zbog toga je prije više od 400 godina, među ostalim, konstruirao i letjelicu u obliku padobrana. Vesna Hrvoj Šic, ravnateljica Uprave za srednje obrazovanje pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, istaknula je kako je i sustav prepoznao vrijednost tih učeničkih napora i značaj natjecanja. Prvenstveno kroz dodjelu dodatnih ZAGREB bodova prilikom upisa na visoka učilišta, pa da i temeljem rezultata na natjecanjima neki učenici željeni fakultet upisuju izravno. A otvora im put i u svijet rada, jer će ovi učenici zasigurno upravljati kvalitetom svojih radnih mjesta, kvalitetom koju su stekli upravo u svojim strukovnim školama. Domaćih i inozemnih vrhunskih učeničkih rezultata, recimo i to, ne bi bilo da nije bilo njihovih profesora i mentora, koji su izvan svojih redovitih zaduženja nerijetko koristili i slobodno vrijeme, često i vikende, kako bi ovu djecu pripremili na najbolji način. I na tome im najiskrenije čestitamo i zahvaljujemo! B. Nađ Dodijeljena nagrada Luka Ritz Monika Jukić i Moreno Mušković ovogodišnji laureati M onika Jukić, učenica osmog razreda Osnovne škole kneza Mislav iz Kaštel Sućurca, i Moreno Mušković, učenik četvrtog razreda Ekonomske škole Mije Mirkovića u Rijeci, dobitnici su Nagrade za promicanje tolerancije i škola bez nasilja Luka Ritz, koju su im na prigodnoj svečanosti održanoj prošloga petka u Zagrebu uručili potpredsjednica vlade Đurđa Adlešič i ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. Radovan Fuchs. O dodjeli nagrade odlučilo je posebno povjerenstvo u kojem su bili majka pokojnog Luke Ritza te predstavnici Nacionalnog vijeća učenika Republike Hrvatske Agencije za odgoj i obrazovanje, Agencije za strukovno obrazovanje i resornog ministarstva. Nagrada se sastoji od skulpture, posebne povelje i jednogodišnje stipendije u iznosu od kuna mjesečno, a škola koju pohađa nagrađeni učenik dobiva također posebno priznanje. Kako je istaknula Suzana Ritz, majka tragično stradalog Luke, bilo je teško odabrati dvoje učenika za godišnju nagradu, jer je jako puno kandidata koji svojim humanitarnim radom i akcijama koje pokreću promiču toleranciju i suzbijanje nasilja među mladima. Povjerenstvo se odlučilo za Moniku Jukić zato što kao učenica osnovne škole organizira humanitarne akcije, izložbe i koncerte, radi na različitim projektima suzbijanja nasilja među vršnjacima, pomaže invalidima Centra Mir, pomaže kolegama u razredu, učenicima koji imaju teškoća s učenjem, a riješila je i konkretan slučaj nasilja u svojoj školi. Moreno Mušković pokrenuo je inicijativu i organizaciju „Party-ja bez alkohola“ u svojoj školi, radi s učenicima s posebnim potrebama, volontira na Festivalu stvaralaštva i dostignuća djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, pokrenuo je akciju prikupljanja pomoći za štićenike Doma za nezbrinutu djecu, pokrenuo akciju prikupljanja novčane pomoći za teško bolesnog učenika, pokrenuo akciju prikupljanja pomoći za štićenike Doma za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja i član je Terenske jedinice Crvenoga križa te član kluba 25 - mladi darivatelji krvi. Zahvaljujući na nagradi, Monika Jukić je rekla: „To što radim meni je posve normalno, to je dio mene i moj način življenja, jer takve se vrijednosti njeguju u mojoj obitelji, roditelji su mi ih usadili od malih nogu i to je za mene sasvim normalno. Moja je škola u projektu borbe protiv nasilja već pet godina, ali nismo nikakva idealna škola, jer i kod nas se događaju sitne svađe i sukobi. No, svakim se danom trudimo boriti protiv nasilja i promovirati nenasilne oblike rješavanja bilo kakvih sukoba, jer svaki je problem rješiv uz malo dobre volje i dobrih namjera. Za sve nas ima mjesta na ovome svijetu i, kao što bi Luka rekao, svi imamo pravo disati. Pozdravljajući nagrađene, ministar obrazovanja Radovan Fuchs istaknuo je da Nagrada prerasta u simbol tolerancije i ljubavi prema bližnjima, drugima i različitima. U Hrvatskoj je svako peto dijete žrtva nasilja i baš zato treba stalno podsjećati na riječi tragično preminulog Luku Ritza, koji je rekao „Svačije je pravo živjeti“. OTVORENO PISMO MINISTRU ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA Protiv stigmatiziranja i diskriminacije Na kraju još jedne turbulentne i nadasve zahtjevne školske godine, obraćamo vam se kao stručnjaci iz neposrednog odgojnoobrazovnog rada s namjerom da iskažemo svoje nezadovoljstvo i založimo se za kvalitetu odgoja i obrazovanja kao i prava naših učenika. Neposredni povod je Pravilnik o sadržaju i obliku svjedodžbi i drugih javnih isprava te pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji u školskim ustanovama (NN 32, 12. ožujka 2010.). U navedenom Pravilniku opisani su i prikazani javni dokumenti, svjedodžbe, učeničke knjižice, svjedodžbe prijevodnice i druge javne isprave koje su važne u sustavu obrazovanja, a kojima se dokazuje završetak određenje razine/stupnja obrazovanja. Ne ulazeći u detalje i sadržajne/materijalne/tiskarske pogreške, kojih ima, želimo naglasiti samo jednu, ali ključnu stvar uvođenje a i b obrazaca svjedodžbi u osnovnoj školi. Riječ je o svjedodžbama za učenike po redovnom programu i drugog obrasca svjedodžbe u koji se upisuje klasa i urudžbeni broj Rješenja o posebnom obliku školovanja koji polaze učenici. Učenike koji zbog različitih razvojnih, zdravstvenih i drugih teškoća imaju Rješenje o primjerenom obliku školovanja, na ovaj se način stigmatizira i diskriminira. Osim toga, time se narušava i pravo na zaštitu privatnosti djeteta te postupanje u njegovu najboljem interesu. Vrlo je lako predvidjeti i probleme koji će proizaći iz ovoga. Prvo, prilikom upisa u srednju školu, zbog neekipiranosti stručnih službi, nedostatka podrške unutar sustava te needuciranosti nastavnika, može se očekivati da će se djeca kojoj u svjedodžbama bude evidentirano postojanje tog rješenja teže upisivati te će na taj način biti diskriminirana i bit će im onemogućen pristup obrazovanju koje žele. Drugo, tijekom dosadašnjeg postupka opservacije i određivanja primjerenog oblika školovanja u osnovnoj školi upravo je povjerenje roditelja prema stručnjacima u školi i jamstvo da će podaci o teškoćama djeteta biti povjerljivi i anonimni, omogućavalo da se djeca, jer su roditelji redovito davali pristanak pod navedenim uvjetima, obrade i da im se omogući oblik školovanja primjeren njihovim potrebama. Ovim načinom bilježenja u svjedodžbama, roditelji neće pristajati na opservacije, obrade i slično upravo zbog straha od etiketiranja i mogućeg daljnjeg onemogućavanja školovanja u željenim zanimanjima. Zbog toga će djeca imati još više teškoća, ostajat će bez primjerene stručne potpore i neće napredovati u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama. Poseban je problem što su djeca koja imaju rješenja o primjerenim oblicima školovanja to dobila uz jamstvo roditeljima o tajnosti i povjerljivosti ovakvih podataka, dakle pod jednim uvjetima, a sada se kreiraju drugi, u istoj školskoj godini. Zbog svega navedenoga, a u interesu i za dobrobit naših sadašnjih i budućih učenika, ulažemo javni prosvjed i tražimo hitno povlačenje Pravilnika. Smatramo da se oko ključnih smjernica razvoja našeg odgojno-obrazovnog sustava ne vode kvalitetne rasprave, ne osigurava prostor za stručni dijalog i ne uvažavaju argumenti. Previše se odluka donosi bez konzultacija sa stručnjacima, bez uvida u posljedice za sve sudionike u tom procesu, a ponajviše za one za koje je to najvažnije i zbog kojih postoji - učenike. Osjećamo svojom profesionalnom i moralnom dužnošću upozoriti na ovaj problem i nadamo se da ćemo s našim Ministarstvom uspostaviti plodonosan dijalog i zajednički pridonijeti podizanju kvalitete sustava odgoja i obrazovanja, a na dobrobit naših učenika. Školski pedagozi osnovnih škola Primorsko-goranske županije aktualno 4 www.skolskenovine.hr RAZGOVOR K broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. Želimir Janjić, državni tajnik za srednje školstvo Činimo sve da podignemo kvalitetu obrazovanja raj je školske godine vrlo blizu te je vrijeme da se podvuče crtu i analizira što je učinjeno. Srednje školstvo doživjelo je premijernu izvedbu državne mature, udžbenici su ušli u posve nov režim odabira i nabave, na pomolu su i primjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Stoga je posve logično da nam sugovornik bude Želimir Janjić, državni tajnik za srednje obrazovanje u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. - Državna matura je jedan od najvećih projekata ministarstva koji se priprema još od 2003. godine. Sve je provedeno kvalitetno, svi uključeni u projekt - od učenika, roditelja i nastavnika do lokalne uprave koja je osnivač srednjih škola - bili su dobro informirani, tiskane su četiri opsežne brošure za učenike, a provedena je i probna državna matura. Hvala nastavnicima, ispitnim koordinatorima, ravnateljima, predstavnicima ministarstva, svih naših agencija, NCVVO-a, upravnih odjela u županijama i ureda državne uprave, jer svi su oni sudjelovali u provedbi državne mature. Njezina je zadaća standardizacija ispitnoga postupka na završetku srednjoškolskog obrazovanja gimnazijalaca i utvrđivanje standarda na razini čitave države kad svi učenici u isto vrijeme pod jednakim uvjetima odgovaraju na iste zadatke. Nakon dobivenih rezultata, škole će se moći usporediti s drugima i poduzimati mjere da rezultati ubuduće budu još bolji. Sve to vodi podizanju kvalitete obrazovanja, što je temeljna zadaća. Ispiti su pouzdani, objektivni, valjani i mogu se koristiti u selekcijskom postupku pri upisu na visokoškolske ustanove. Raduje nas da je visok postotak tih ustanova prihvatio rezultate državne mature kao zamjenu za nekadašnje prijamne ispite - rekao je državni tajnik. Što se sve dobilo time? Izbjegavamo velike gužve i jurnjavu učenika između fakulteta da bi predavali dokumente i izlazili na prijamne ispite, jer sad učenici u prijavi ističu deset svojih prioriteta, a na temelju postignuća stvarat će se rang liste, pojednostaviti proceduru, izbjeći stresne situacije i pojeftiniti cijeli proces. Provedbom svih ispita izrazito smo zadovoljni, to su ispiti visokog rizika, ali zahvaljujući nastavnicima u školama, ravnateljima, odgovornom ponašanju učenika, dobroj pripremi Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, sve je prošlo s vrlo malo primjedbi ili prigovora na provedbu, a treba znati da je gotovo 34 tisuće učenika polagalo spomenute ispite. Za godine koje dolaze ispravit ćemo sve sitne pogreške, a počeli smo donoseći vremenik polaganja za iduću godinu kad će se sve ispite osim eseja polagati po svršetku nastavne godine za maturante. To je bila sugestija iz škola i od učenika, a nakon opsežne analize mature osigurat ćemo provedbu mature na još višoj razini. Analizirat ćemo također sve rezultate i ta saznanja iskoristiti za unapređenje sustava srednjeg obrazovanja. Jer, rezultat iz svakog ispita kazuje mnogo i otvara s razine obrazovne politike mogućnosti promjena koje se odnose na kurikulum, odnosno nastavne planove i programe, na kvalitetu poučavanja i stručnog usavršavanja nastavnika te na niz drugih važnih elemenata. U tom poslu prednjačimo u regiji i imali smo kontakte sa susjedima koji planiraju uvesti državnu maturu u svoje školske sustave i svi će oni koristiti naša iskustva. Neki su fakulteti ipak i pored rezultata državne mature uveli svoje interne provjere budućih studenata. Evo jednog primjera. Kad se u Sloveniji uvodila državna matura, njezine rezultate kao ulaznicu u visoko obrazovanje prihvatilo je manje od trećine fakulteta pa su postupno kroz nekoliko godina i drugi rezultate državne mature prihvatili kao objektivne i pouzdane pokazatelje te ih prihvatili kao zamjenu za prijamne ispite. Kad smo krenuli s projektom, ponudili smo ga i visokim učilištima i zahvalni smo svima iz visokog obrazovanja na prijedlozima, jer i to pokazuje koliko su oni sami zainteresirani za realizaciju državne mature pa ih je više od 80 posto prihvatilo te rezultate kao ulaznicu na fakultete. Očekujem da će idućih godina to imati još veći obuhvat, ali ne očekujem da se to dogodi na umjetničkim akademijama i nekim drugim fakultetima na kojima se traže specifična znanja i vještine koje se na državnoj maturi jednostavno ne mogu provjeriti. Vrlo smo zadovoljni i zahvalni visokim učilištima koji su i na ovakav način poduprli ovaj projekt. Vlada je donijela niz mjera razvojne politike u svim segmentima društva, pa tako i u obrazovanju. Ima li kakvih bitnih pomaka u upisnoj politici za srednje škole? Velikih promjena glede upisa u srednje škole nema. Naš je interes da svi učenici koji završe osnovnu školu nastave obrazovanje i u zadnjih smo nekoliko godina pri samome vrhu u Europi ako se gleda broj učenika koji uđu u srednjoškolski sustav i koji završavaju srednju školu. Očekujemo i ovog ljeta da će se vrlo visok postotak učenika pojaviti u srednjim školama. Ove godine imamo 46.900 učenika, što je gotovo tisuću više nego lani na upisima u srednje škole i ponudili smo im u javnim, privatnim školama i školama kojima su osnivači vjerske zajednice ili pravne i fizičke osobe ukupno nešto više od 55 tisuća mjesta. Prvi je cilj ostvaren, a drugi je da se učenici nađu u onim zanimanjima za koja imaju interes i koja im najviše odgovaraju te za koja imaju i sve potrebne pretpostavke, uključujući i projekcije potrebnih radnih mjesta na lokalnoj razini koje bi im osiguravale zaposlenje nakon završetka srednje škole, a ne da završe na zavodu za zapo- Radimo na izmjenama državnoga pedagoškog standarda i Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i o tome smo već razgovarali i s udrugama ravnatelja i sa sindikatima. Oba dokumenta ćemo mijenjati zbog poboljšanja sustava, jer bila bi šteta ne promijeniti uočene slabosti ili nedostatke šljavanje. Zahvalni smo školama i županijama, ali i komorama koje su zajedno stvarale planove upisa za iduću školsku godinu te u tom smislu čak i predvidjeli razne stimulativne mjere, poput stipendija za programe i profile za koje na njihovu području postoji interes. Može se reći da se iz godine u godinu sve odgovornije pristupa planiranju upisa i nastoji se ne stvarati suficitarna zanimanja već obrazovati za potrebe tržišta rada. Koje su još konkretne mjere u vladinom paketu poticajnih mjera usmjerenih na srednje obrazovanje? U spomenutom programu mjera jedan je naglasak koji smo ugradili u odluku o upisima ovoga ljeta, a to je poticanje učenika da se više upisuju u zanimanja kojima su temelj prirodoslovlje, matematika i tehničke znanosti kao svojevrsna osnova da ubuduće možemo računati na veću usmjerenost učenika prema visokom obrazovanju u tom području. S tim ciljem otvorili smo mogućnosti upisa većeg broja učenika upravo u takva zanimanja i programe gdje su dominantna upravo spomenuta prirodoslovna područja, a nadamo se da će ta stremljenja pratiti i druge poticajne mjere koje uključuju stipendije za pojedina zanimanja i pojačano usavršavanje nastavnika u tom području. Donesen je novi zakon o udžbenicima i do početka lipnja dovršen je odabir udžbenika koji će se koristiti u školama. Kako ocjenjujete taj dio posla, budući da je bilo dosta prigovora sa svih strana. Novim zakonom o udžbenicima odlučili smo stvari postaviti bitno drukčije i mislim da smo postigli cilj. Taj posao je iza nas i sve faze odabira udžbenika su provedene. Udžbenici su odobreni na rok od četiri godine tako da će ih se moći nasljeđivati, jer sad je jedan udžbenik za jedan predmet u istoj školi, koji su odabrali stručni aktivi na razini škole uz suglasnost roditelja. Smanjili smo težinu školskih torbi, jer smo donijeli pravilnik o obveznim udžbenicima i dopunskim nastavnim sredstvima i dio svega ponuđenog materijala stavili smo u pomoćna nastavna sredstva koja nisu obvezna i koje učenici ne moraju kupovati, a postigli smo i smanjenje cijena udžbenika za najmanje deset posto po naslovu. Sad je školska torba definitivno lakša, ali i do 40 posto jeftinija, ne samo zbog smanjenja broja obveznih nastavnih sredstava nego i zbog njihova konkretnog pojeftinjenja. Iduće će godine, kad do ožujka donesemo novi udžbenički standard, uslijediti i novi način izračuna cijene udžbenika, jer će ministar određivati ci- jenu na temelju svih troškova koji se pojavljuju u procesu izrade udžbenika. Moram naglasiti da su škole kvalitetno odradile odabir udžbenika i mislimo da je to najdemokratskiji i najtransparentniji način u kojemu su sudjelovali i roditelji, iako njihovo mišljenje nije bilo obvezujuće. Što će biti s udžbenicima koje su nakladnici tiskali prije godinu ili dvije u većim količinama, računajući na njihovo višegodišnje korištenje, a koji se možda neće uklapati u novi udžbenički standard koji će vrijediti od 2011. godine? Kad je rađen zakon, znali smo da je nakladnicima ostalo dosta neprodanih udžbenika u skladištima i upravo zato smo otvorili mogućnost da i ti udžbenici budu u prodaji i ove godine kako bi bilo što manje štete. Nije nam svejedno hoće li nakladnici kao gospodarski subjekti u ovom vremenu poslovati dobro ili loše i da odustaju od proizvodnje udžbenika zbog mogućih gubitaka pa zato vjerujemo da će ove godine prodati sve te viškove, kako bi od 2011.⁄2012. školske godine krenula nova generacija udžbenika rađena prema novom standardu. Govori se o mogućim promjenama postojećeg Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Što će se mijenjati i kada? broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. aktualno 5 www.skolskenovine.hr Radimo na izmjenama državnoga pedagoškog standarda i rečenoga zakona i o tome smo već razgovarali i s udrugama ravnatelja i sa sindikatima. Oba dokumenta ćemo mijenjati zbog poboljšanja sustava, jer bilo koji dokument može pokazati dobre, ali i loše strane tek u samoj provedbi. Ovaj Zakon je u primjeni dvije godine i bila bi šteta uočene slabosti ili nedostatke ne promijeniti. Radi se na pripremama izmjena koje će biti ciljane samo na ona rješenja koja nisu optimalna niti prilagođena trenutačnoj situaciji. Razmatramo u državnim pedagoškim standardima koeficijente izvodljivosti koji se odnose na dinamiku provedbe dokumenta do 2020. godine i vidimo da neke stavke ne možemo izvršiti na vrijeme pa se moraju mijenjati određeni koeficijenti i njihovu realizaciju usporiti zbog postojećih gospodarskih mogućnosti i stoga razmatramo rješenja koja bi bolje uredila sustav i bila racionalnija. Recimo, imamo matičnih osnovnih škola s vrlo malim brojem učenika i razmatramo optimalna rješenja da se škole ne zatvori nego da ih se kroz zakonski postupak preoblikuje u područne škole. Bilo kakve glasine u javnosti o ukidanju škola nisu točne, jer se radi o tome da doista želimo racionalizirati sustav i samo promijeniti status takvih škola. Vodit ćemo računa o zaposlenicima, o eventualnim tehnološkim viškovima u školama te prerasporediti kadar iz škole u školu kako ne bi bilo nepotrebnih otpuštanja djelatnika. U tome će nam sigurno pomoći i zajedničke prosudbene komisije koje rade na županijskoj razini i koje mogu ponuditi najbolja rješenja kako bi se radna mjesta sačuvala, a sustav mogao optimalno funkcionirati. Hoće li se nešto mijenjati u izračunu koeficijenata plaća i u području upravljanja i rukovođenja? Nismo o plaćama razgovarali, jer postoje drugi propisi kojima se to rješava na razini vlade. Razmatramo sve mogućnosti u upravljanju i rukovođenju, tražimo rješenja koja bi vodila poboljšanju, ali svjesni smo da bi bilo kakva promjena u sastavu školskih odbora svim osnivačima, a to su sve županije i 34 grada, nametnula da na svojim skupštinama donose nove odluke o imenovanju svojih predstavnika u školske odbore, što bi bio dugotrajan proces, no o tome nije donesena konačna odluka. Svakako ćemo u zakonu regulirati granicu stjecanja uvjeta za mirovinu nakon koje se mora otići u mirovinu i promijenit ćemo sadašnje rješenje po kojemu poslodavac može produljiti ugovor o radu i onim djelatnicima koji su stekli uvjete za mirovinu. Računali smo da će se time riješiti problem deficita nastavnoga kadra, ali iskustva u tome nisu dobra, jer su u mnogim školama bez ikakva razloga produljivani ugovori o radu i tehničkom i pomoćnom osoblju. To je nekorektno i prema mladima koji na zavodima čekaju priliku za zaposlenje. Kad bi izmjene i dopune zakona trebale biti donesene? Naša je ambicija da možda i do kraja ljetne stanke zasjedanja Sabora donesemo ove izmjene. Dođemo li do rješenja i sa svim partnerima usuglasimo stavove, vjerujem da bi do polovice srpnja sve moglo biti u saborskoj proceduri. Razgovarao Marijan Šimeg STUDENTSKI STANDARD Internetom se prikupljaju primjedbe studenata Šansa za poboljšanje kvalitete studija, smještaja... K ao što smo pisali u prošlom broju, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je u suradnji s Institutom za razvoj obrazovanja pokrenulo internet istraživanje među studentima, kojim se želi istražiti studentski standard i problemi koji muče hrvatske studente. Istraživanje Eurostudent (u kojem hrvatski studenti mogu sudjelovati izravno preko internetske stranice www.eurostudent.hr) koje se trenutno provodi u Hrvatskoj je četvrti krug provedbe istraživanja u Europi. U zadnjem krugu (EUROSTUDENT III –2005.-2008.) sudjelovale su 23 zemlje, a rezultati istraživanja prikupljeni su i prezentirani u publikaciji ”Social and Economic Conditions of Student Life in Europe”. - Ovo istraživanje omogućuje svim dionicima u visokom obrazovanju da saznaju koji su najčešći problemi s kojima se suočavaju hrvatski studenti, koji je njihov socio-ekonomski status te odgovaraju li studentska prava i stipendije stvarnim potrebama studenata. Ovo će omogućiti argumentiranu i konstruktivnu raspravu o studentskim potrebama u Hrvatskoj te o načinima osiguravanja jednakog pristupu visokom obrazovanju, kazao je Thomas Farnell, voditelj programa Instituta za razvoj obrazovanja. U Europi više od polovice studenata radi uz studij Već je prvog tjedna više od 3000 studenata ispunilo uptinik što pokazuje da su studenti prepoznali važnost ove inicijative za poboljšanje kvalitete njihovih uvjeta studiranja. Također, činjenica da su u pripremi i provedbi istraživanja sudjevale 24 institucije iz Hrvatske i inozemstva, uključujući nadležne državne institucije, visoka učilišta, studentske organizacije, istraživačke institute i nazavisne stručnjake, pokazuje koliko je ovo istraživanje prepoznato od strane svih dionika kao inicijativa od iznimne nacionalne važnosti. Kada se govori o važnosti rezultata ovog istraživanja, Eurostudent III pokazao je da je visoka podzastupljenost osoba niskog socijalnog statusa u visokom obrazovanju u Europi, a pogotovo u zemljama srednje i istočne Europe. Pokazalo se da je u nekim zemljama Europe čak 40 posto studenata imalo radnog iskustva prije nego su upisali fakultet, a najveći dio njih dolazi iz obitelji u kojima roditelji nisu visokoobrazovani. Čak više od polovice studenata radi uz studij, dok je u Nizozemskoj i Estoniji taj broj viši i iznosi oko dvije trećine ukupnog broja ispitanika. U Češkoj, Slovačkoj te Španjolskoj studentski rad iznimno je važan za samofinanciranje osnovnih potreba, dok je u drugim zemljama više povezan s povećanjem osnovnih prihoda i povećanjem. Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu Paradoksalno je da se studentski standard i gubici financiraju putem studentservisa. Dakle, studenti ne samo da rade ne bi li sebi osigurali egzistenciju, nego rade da bi sufinancirali nelogičan i neodrživ studentski standard, koji se srozava u kvaliteti jer se ne može dobro održavati i obnavljati, ističe zagrebački rektor Aleksa Bjeliš Nadalje, u nekim zemljama vidi se veza između socijalnog statusa i uopće želje za studiranjem u inozemstvu, a studenti nižeg socijalnog statusa rjeđe se odlučuju na izazov školovanja u inozemstvu, prvenstveno zbog novca. Studentski standard kao kisela jabuka - Usporedba rezultata istraživanja Eurostudent u Hrvatskoj s podacima preostalih 26 europskih zemalja omogućit će identificiranje stvarnih potreba hrvatskih studenata. Na temelju rezultata istraživanja skupina međunarodnih i domaćih stručnjaka će do 2012. godine raditi na prijedlogu Thomas Farnell, voditelj programa Instituta za razvoj obrazovanja unapređenja sustava studentskog standarda, najavljuje Farnell. Nije nikakva tajna da je studentski rad iznimno važan za samofinanciranje osnovnih potreba i kod hrvatskih studenata. Kod nekih je to zapravo jedini način da “osjete” Zagreb i u njemu, kao najvećem sveučilišnom gradu, steknu visoko obrazovanje. Međutim, takav sustav nije održiv, već godinama ponavlja Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu: - Uvijek sam se glasno protivio tome da se studenti previše iscrpljuju radom, preko student-servisa ili kako već, ponajviše jer mnogi od njih nemaju drugih mogućnost financirati svoje studiranje. Nije dobro za studenta da mora intezivno raditi kako bi platio studiranje i boravak u Zagrebu. Zadaća Sveučilišta je vrednovati studentski akademski rad i zalaganje i onima koji su izvrsni olakšati studiranje, odnosno osloboditi im prostor i vrijeme da budu što bolji u akademski postignućima. Iako neki naši fakulteti uzimaju u obzir socijalne elemente, sustavno još uvijek nije riješeno financiranje studenata socijalno teških životnih uvjeta. A te fondove sveučilišta sama nikada i nigdje ne mogu namiriti bez pomoći države. Trebamo urediti socijalni sustav u kojem se vodi računa o uvjetima pojedinca, pa se intervenira na različite načine. Bilo stipendiranjem, bilo vrlo beneficiranim kreditima. Jer u situaciji kada nema drugih izvora, ni privatnih ni javnih, onda se ide u kreditiranje, vrlo povoljno i na način da se kredit otplaćuje tek kada student osigura svoju egzistenciju. Kod nas postoje samo komercijalni, potrošački krediti, možda s nešto povoljnijim kamatama, ali to nisu subvenciorani studentski krediti. Posebna je stavka studentski standard, koji je kod nas u neodrživom stanju, a takav se vuče godinama, zbog izbjegavanja svih sudionika da zagrizu tu “kiselu jabuku”. Za mene je paradoksalno da se studentski standard i gubici financiraju putem student-servisa. Dakle, studenti ne samo da rade da si osiguraju egzistenciju, nego i da bi sufinancirali nelogičan i neodrživ studentski standard, koji se srozava u kvaliteti jer se ne može dobro održavati i obnavljati. Prije otprilike dvije godine prihod Studentskog servisa zagrebačkog SC-a bio je gotovo 100 milijuna eura godišnje. Ako jedan student može godišnje zaraditi 50 tisuća kuna, onda ispada da 20 posto studenata permanentno radi. Kako oni usklađuju taj silan posao i studijske obveze?! Teško, vrlo teško, izričit je Bjeliš. Ispunite upitnik do 30. lipnja Internetski upitnik, koji mogu ispunjavati svi hrvatski studenti priloživši svoj JMBG i svoj JMBAG (10-znamenkasti broj koji se nalazi na studentskoj iskaznici ili u indeksu) sadrži ukupno 47 pitanja i pokriva osam većih podtema poput socijalnih karakteristika, smještaja, izvora financiranja ili životnih troškova. Studenti odgovaraju na pitanja poput onoga raspolažu li s dovoljno novca za pokriće svojih mjesečnih troškova, kako ocjenjuju svoje ukupno radno opterećenje, koliko su zadovoljni svojim smještajem ili pak u kojoj mjeri njihov studij pruža dobar temelj za buduće zaposlenje. Iz MZOŠ-a i IRO-a pozivaju sve studente koji trenutno studiraju u Hrvatskoj na preddiplomskoj i diplomskoj razini (bilo po predbolonjskom ili bolonjskom programu) na javnim i privatnim visokim učilištima da ispune upitnik do 30. lipnja na www.eurostudent. hr. Novosti o istraživanju mogu se pratiti i na Facebook stranici Eurostudenta. Branko NAĐ aktualno 6 www.skolskenovine.hr UKRATKO SVEUČILIŠTE U ZAGREBU Osječki studenti prava u posjetu državnim institucijama OSIJEK - Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović primio je studente Europske udruge studenata prava Osijeka (ELSA). Predsjednik je u razgovoru sa studentima pokazao interes za njihov rad te ga je zanimalo kakve probleme imaju u svojoj regiji te na koji način dolaze do posla i ima li ga uopće. Predsjednik je ELSA-i Osijek poklonio i jednu stipendiju za sudjelovanje na Međunarodnom seminaru o međunarodnom pravu, koji će se održati u Beogradu od 19. do 26. rujna 2010. godine. Studente je primio i predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske Branko Hrvatin. U razgovoru sa studentima objasnio im je način rada i organizaciju suda te im podijelio korisne savjete. Studenti su također posjetili tajništvo Ustavnog suda te Sabor, gdje su sudjelovali u projektu Simulirani parlament. Kulturno-prosvjetni Dani Ukrajinaca u Hrvatskoj VUKOVAR - Prošlog je tjedna održana središnja manifestacija Ukrajinaca u Hrvatskoj, u kojoj se okuplja 600 članova i šest ukrajinskih kulturno-prosvjetnih udruga. Prvoga dana manifestacije održana je sveta misa te je otvorena izložba slika i rukotvorina Slavke Pliške iz Petrovaca. Također je prezentiran priručnik za djecu nižih razreda osnovne škole te priređena književnoglazbena večer i predstavljena ukrajinska narodna kuhinja. Drugoga dana postavljene su izložba kamenih skulptura Jurija Holodovyča iz Osijeka i izložba slika Ukrajina u srcu članova likovne sekcije UKPD Ukrajina iz Slavonskog Broda, a program je završen koncertom udruga iz Hrvatske i inozemstva te učenika koji uče ukrajinski jezik u OŠ Antuna Bauera u Vukovaru i Područnoj školi Petrovci. Manifestacija je održana pod pokroviteljstvom Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, Ukrajinske zajednice RH i vukovarskoga Ukrajinskoga kulturno-prosvjetnog društva Ivan Franko, koji su organizirali dvodnevnu treću središnju manifestaciju Ukrajinaca u Hrvatskoj. Za popravak škola 12 milijuna kuna PULA - Vijećnici Skupštine Istarske županije odlučili su da će se za investicije u osnovne i srednje škole ove godine uložiti 11,88 milijuna kuna. Kako je navedeno, potrebe su puno veće, dok su u posebno lošem stanju pulske škole. No, novca je malo, ali ipak će iz županijskog proračuna biti izdvojena dodatna četiri milijuna kuna. Iz državnih sredstava izdvaja se oko 7,25 milijuna, od toga za osnovne škole 3,16 milijuna i za srednje 4,08 milijuna kuna, a 630 tisuća kuna za opremanje praktikuma srednjih ugostiteljskih škola namjenska su sredstva Ministarstva turizma, na koje se jednak iznos dodaje iz decentraliziranih sredstava. Sam je plan načinjen na temelju stanja na terenu, zahtjeva škola, započetih investicija i osiguranih sredstava. Od sredstava za osnovne škole čak 2,6 milijuna odnosi se na rekonstrukciju, dogradnju, opremanje i uređenje okoliša OŠ Mate Balote u Bujama, 300 tisuća je za projektnu dokumentaciju škola i 269 tisuća kuna za opremanje. Dva milijuna kuna otpada na radove na školi i dvorani za Talijansku srednju školu i Srednju školu Zvane Črnje u Rovinju. Upisna kampanja Američke visoke škole DUBROVNIK - “Spas u zadnji čas“ upisna je kampanja koju provodi Američka visoka škola za menadžment i tehnologiju Dubrovnik. Kampanja uključuje tri načina upisa brucoša iz srednjih škola te prelaska studenata na ACMT s drugih visokih učilišta - polaganje državne mature i pristup fakultetu kroz sustav Postani student, zatim polaganje prijamnog ispita na ACMT-u te polaganje neovisnih američkih ispita SAT ili ACT. Kako pojašnjava dekan američkoga koledža Don Hudspeth, svi su postupci usklađeni s važećim Zakonom o visokom obrazovanju i znanstvenom djelatnosti RH te s odlukom stručnog vijeća ACMT-a u akademskoj godini 2010./2011. Sve to znači da se podrazumijevaju upisi izvan sustava državne mature maturantima strukovnih škola, kojima zakonom nije obvezno polaganje državne mature, a srednju stručnu spremu stječu obranom mature u svojoj školi. U proceduru su uključeni i potencijalni studenti koji su srednje obrazovanje završili prije 2010. kao i strani državljani koji bi inače, da bi studirali na engleskom jeziku, morali položiti obvezni dio državne mature odnosno hrvatski jezik, imaju pravo pristupiti prijemnim ispitima. I. B. broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. P Studenti prekinuli sjednicu Senata Rektor Bjeliš upad studenata prozvao nasiljem rošlotjednu sjednice Senata zagrebačkog sveučilišta prekinulo je stotinjak studenata koji su u znak prosvjeda ušli na inače zatvorenu sjednicu, zahtijevajući besplatno obrazovanje. Rektor Aleksa Bjeliš najprije je odredio 15 minuta stanke, zamolivši studente da napuste dvoranu, a kada ga nisu poslušali prekinuo je sjednicu. Na samoj sjednici rektor Bjeliš studentima je poručio da je ovakav njihov čin deplasiran, budući da financiranje obrazovanja uopće nije bila tema dnevnog reda sjednice Senata. Dan kasnije bio je znatno oštriji u osudi ovakvog oblika prosvjeda: - Ovakvim se metodama ne poštuju akademska pravila ni akademska sloboda drugih. To se događalo i u slučaju blokada fakulteta. Uzurpiran je i prekinut rad legalnoga sveučilišnog tijela. To je oblik nasilja i mnogi naši članovi Senata dojma su da je nad njima izvršeno nasilje, što je točno. A kada je u pitanju nasilje, mi ćemo se ponašati kao i svaki drugi objekt nasilja - zaštitit ćemo se! Ipak, rektor nije odgovorio hoće li za iduću sjednicu Senata biti angažirani i zaštitari, kako se ne bi ponovio upad studenata. Tek je kazao da ukoliko se ponovi prijašnji scenarij, pa studenti zbog nezadovoljstva blokiraju fakultete, sveučilište i njegove sastavnice ponašat će se kao i za vrijeme bivših blokada. - Metode ne podržavam niti neću, iako se oko sadržaja može raspravljati i on je u temelju dobar. Tu ima mnogo zamisli i koncepcija koje bi mogle pomoći u radu sveučilišta. Sam studentski proglas koji se pojavio ovih dana dobro je uočio neke nepovoljne i nepotrebne elemente i konzekvence onoga što su na Rektorskom zboru drugi rektori prihvatili, a ja nisam! Pritom je očito mislio na sjednicu kada je Rektorski zbor raspravljao o modelu financiranja obrazovanja, po kojem bi pravo na besplatno obrazovanje na višim godinama imali samo studenti koji polože sve ispite, ali on nije zadovoljan tim prijedlogom. Akcija studenata je pomno bila isplanirana, jer su obaviještene i televizijske kuće, a prije samog ulaska u zgradu sveučilišta s transparentom Potrubi za besplatno obrazovanje pozivali su vozače da simbolično podrže njihove zahtjeve. Kada je sjednica Senata prekinuta, prosvjednici su i sami održali konferenciju za novinare, istaknuvši da se protive novom modelu financiranja obrazovanja. Smeta im što će školovanje biti besplatno samo za prvu akademsku godinu. Vezano uz to obećanje ministra obrazovanja Radovana Fuchsa, prema kojem će nadolezeće akademske godine svi brucoši studirati besplatno, rektor Bjeliš izvijestio je da se još čeka potpisivanje ugovora s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa. Njime bi se osigurala kompenzacija oko 40 milijuna kuna, kojima bi MZOŠ fakultetima zagrebačkog sveučilišta nadoknadilo izgubljeni novac od školarina. O teškoj financijskoj situaciji u kojoj se sveučilište nalazi govorio je i prorektor za poslovanje Tonko Ćurko: - Potraživanja našeg sveučilišta od resornog ministarstva odnosno državnog proračuna samo u zadnjoj akademskoj godini izrazito su velika. Još nisu isplaćene kompenzacije za školarine na diplomskim i integriranim studijima, u iznosu od 25,7 milijuna kuna. Duguju nam novac i za plaće vanjskih suradnika u iznosu od 17,7 milijuna kuna (što je iznos samo za zimski semestar, iako se isti očekuje i za ljetni semetar, op. a.), i to u najteži položaj stavlja Muzičku i Likovnu akademiju, gdje polovicu nastave izvode upravo vanjski suradnici. Usto, ovrhe zbog neisplaćenih božićnica još iz 2001.godine, prema kolektivnom ugovoru iz 1998., iznose 26,1 milijun kuna. Rektor Bjeliš je ustvrdio da ministarstvo uvijek daje konkretna obećanja; međutim, što u slučaju da novac za školarine brucoša ne bude isplaćen, kao ni prijašnja potraživanja koja su spomenuta na konferenciji? - Imamo povijesna iskustva na tom terenu. No, uvijek smo preživljavali uz očuvanje digniteta. Ipak, ako dogovorena sredstva ne budu uplaćena, radit ćemo u sve težim uvjetima, ljudi će se sve više morati žrtvovati, sve teže raditi u sve težim uvjetima, sa sve lošijom opremom, pa će biti sve lošiji rezultati... A onda ćemo jednog dana primijetiti da Hrvatska još dublje tone, zaključio je Bjeliš. Dodao je da se intenzivno radi na problematici financiranja studija i studentskim participacijama pa je plan sveučilišta dovršiti tu temu do 13. srpnja. Posebno je naglasio da školarine ne smiju biti korištene za tekuće poslovanje fakulteta, već bi taj novac trebao i morao biti iskorišten upravo za studente, za podizanje kvalitete nastave, razvoj, istraživanje i studentski standard. Zasad, kaže, to ne funkcionira, jer se iz državnog proračuna ne osigurava dovoljno sredstava za normalan rad fakulteta. Uskoro bi trebala biti sazvana i nova sjednica senata, na kojoj će se raspravljati o temama koje nisu dotaknute zbog upada prosvjednika. B. Nađ Studenti uzvraćaju udarac: Rektor ne govori istinu Studenti su dva dana nakon “upada” priopćili da je iz materijala za sjednicu vidljivo kako je Senat pod petom točkom dnevnog reda ipak trebao raspravljati o ugovoru u financiranju troškova studija u idućoj školskoj godini, iako je rektor Aleksa Bjeliš tvrdio suprotno. Materijale su dobili, kažu, od neimenovanog člana Senata. - Senat je trebao raspravljati o modelu financiranja studiranja, iako to rektor Bjeliš niječe, birokratski nas optužujući da nismo pogledali dnevni red, ističu studenti i dodaju kako je miran i nenasilan ulazak na sjednicu imao za cilj upozoriti članove Senata na njihovu ulogu pri osiguravanju zakonskog terena za stvaranje još većih socijalnih razlika. Podsjećaju da je njihov zahtjev ostao isti - potpuno javno financirano obrazovanje na svim razinama. Odgovaraju da njihova borba nije mladenački hir i odnosi se na sve građane, odnosno njihovo pravo da imaju pristup obrazovanju na svim razina bez obzira na svoj imovinski status. - Pozivanje na (ne)kompetentnost i (ne)obaviještenost studenata koji su ušli u dvoranu Senata doista se čini kao očajnički potez ad hominem prema onima koji bi trebali činiti sastavni dio sveučilišne zajednice, a što im se u ovakvom uređenom predstavničkom sistemu ne dopušta, zaključuje se u priopćenju. (bn) broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. odgojno-obrazovna praksa 7 www.skolskenovine.hr PREDŠKOLSKI ODGOJ Djeca i darovitost Individualci spremni na rizik G otovo da nema roditelja koji u svom djetetu ne pokušava nazrijeti ili čak isforsirati određenu darovitost, pa se i nekritički pohvaliti kako je njegovo dijete darovito. No, s roditeljskim procjenama, dakako, treba biti oprezan i stvar u konačnici ipak prepustiti stručnjacima. Stručnjakinja za pitanje darovite djece psihologinja Jasna Cvetković-Lay o tome je napisala tri knjige: Ja hoću i mogu više, Darovito je, što ću sa sobom te Darovito je, što ću s njim. Ističe da je darovitost složena pojava, a sastavljena je od tri segmenta: visoke sposobnosti, visoke kreativnosti i osobine ličnosti. Pet posto darovite djece - Darovita djeca često su individualci koji preuzimaju rizik i spremni su na preformulaciju. Takvo dijete stalno želi raditi ono za što je darovito, no nažalost kroz sustav školovanja ta se darovitost često izgubi - kaže CvetkovićLay. U jednoj od svojih knjiga Ja hoću i mogu više o tome kako prepoznati darovito dijete CvetkovićLay piše: “Znanost je dokazala da se velik dio mentalnog razvoja djeteta odigrava do pete godine. Na pitanje koliko rano dijete treba uključiti u posebne programe za darovitu djecu karakterističan odgovor američkih autora glasi: Iskreno mislimo da u djetinjstvu ništa nije prerano, osobito ako spoznamo važnu ulogu koju roditelji imaju u poticanju razvoja djeteta.“ Iako danas u Hrvatskoj ima oko pet posto darovite djece, važno je dobro se upoznati s načinima rada s takvom djecom, jer ona često ne uče za bolju ocjenu, a odličan uspjeh nije znak da je netko darovit. Psihologinja Suzana Kovačić iz DV Špansko, koja se i teoretski i u praksi bavi pitanjem kako prepoznati darovitost kod djeteta, kaže kako se u jednoj od definicija darovitosti navodi da je to sklop osobina koje omogućuju pojedincu da dosljedno postiže izrazito iznadprosječan uradak u jednoj ili više aktivnosti kojima se bavi. - Darovita djeca su ona koja mnoge stvari rade prije, brže, uspješnije i drugačije od svojih vršnjaka te pri tome imaju bolja i viša postignuća. Ona svladavaju specifična znanja i vještine znatno ranije nego što je to uobičajeno za djecu određene dobi. U području svoga specifičnog interesa, kao što su jezici, matematika, glazba, likovna umjetnost, šah, bridž, sportovi, pokazuju intenzivan i opsesivan interes te napreduju brže od ostale djece, jer u njemu lako uče. U području interesa ona pokazuju sposobnost oštrog fokusiranja, udubljuju se potpuno, ponekad pri tome ignorirajući vanjski svijet navodi Kovačić. Dodaje da darovita djeca od odraslih traže minimum pomoći i mentorstva, samostalni su, samousmjereni, dominantno nekonformističkog ponašanja, svojeglavi, žele biti glavni te uglavnom uče samostalno. Otkrića do kojih dođu motiviraju ih. Probleme rješavaju na neobične načine i ustraju u tome da rade po svome. Moralno razmišljanje im je napredno (čvrsti stavovi), a socijalne sposobnosti slabije, izrazito su osjetljiva ili vrlo živahna. Osjećaj razlike O tome koliko je važno uočiti darovitost u predškolskoj dobi naša sugovornica ističe da darovitu djecu najčešće muči neravnoteža između sebe i vršnjaka (okruženja) te unutar njih samih. - Premda su znatiželjna, zahtjevna, radoznala i kreativna, darovita su djeca u grupi ipak često neprepoznata, pa i neprihvaćena od vršnjaka i odraslih. Darovita djeca osjećaju razliku između vršnjaka i sebe. Često su usamljena, teško uspostavljaju socijalne kontakte, razlikuju se od okoline po razmišljanjima i interesima i često imaju lošu sliku o sebi. Darovitoj djeci teški su zadaci izazov, a ne opterećenje. Ako im okruženje nije dovoljno stimulativno, najče- Umjetnički i glazbeno darovita djeca Sklonost umjetnosti i(li) glazbi očituje se u ranom djetinjstvu. Djeca pokazuju izrazitu dugotrajnu usmjerenost na područje interesa. Umjetnički darovita djeca crtaju promatrajući interpretaciju onoga što vide. Oni sami manipuliraju okružjem da bi bilo stimulativnije. Imaju razvijeno vizualno pamćenje. Glazbena darovitost može se pojaviti prije nego ijedna druga vrsta darovitosti. Savršen sluh i sposobnost sviranja bez pripreme ne povezuje se s glazbenom darovitošću. Kod darovite djece sklonost glazbi i opsesivan interes očituju se u ranom djetinjstvu. Dugotrajno su usmjereni na aktivnost. Uživaju u glazbi. Imaju iznadprosječno razvijeno glazbeno pamćenje. Pogrešno je mišljenje da darovita djeca dolaze iz obitelji u kojima su roditelji visoko obrazovani. Roditelji ne moraju biti obrazovani da bi darovito dijete napredovalo, ali obitelj treba biti stabilna. Iz čvrsto strukturiranih obitelji potječu nobelovci fizičari, matematičari, kemičari... U takvim obiteljima visoka su očekivanja, ali dijete je u prvom planu, a ne njegov uspjeh. Uvijek su to tople obitelji kreativci, pisci, slikari, veliki umjetnici, iz stresnih su obitelji, bez jednog roditelja, ali i s alkoholizmom, psihičkim bolestima... Najgori su bolesni roditelji koji uvjetuju ljubav postignućem uspjeha. Nikad nije dovoljno rano početi baviti se darovitim djetetom. U zapadnim zemljama roditelje educiraju da prate razvoj djeteta od rođenja. Najučinkovitije je za daljnji pravilan razvoj djeteta otkriti darovitost već u ranoj predškolskoj dobi. (Prema Ellen Winner) Darovita su djeca ona koja mnoge stvari rade prije, brže, uspješnije i drugačije od svojih vršnjaka te pri tome imaju bolja i viša postignuća šće gube motivaciju, interes i postaju nemirni ili potpuno nezainteresirani. Ako sačuvaju inicijativu, često su to djeca koja ometaju rad, a ako nemaju inicijative uglavnom vrlo malo komuniciraju s drugima i okolina ih često etiketira kao čudne. Stoga im je važno omogućiti bavljenje specifičnim područjem interesa te poznanstvo i druženje s drugom potencijalno darovitom djecom - navodi Kovačić. Jedno je od pitanja koje se nameće u kojoj se dobi može prepoznati darovitost. Psihologinja Kovačić kaže da ukoliko pažljivo promatramo i bilježimo djetetove interese, ponašanje i specifične sposobnosti moguće je potencijalnu darovitost kod djece uočiti prije pete godine djetetova života. Prema Jasni Cvetković-Lay, prve znakove darovitosti primjećuju osobe koje o djeci brinu, najčešće roditelji, prije djetetove pete godine. Ona navodi sljedeće primjere: prijevremeni tjelesni razvoj (sjedenje, puzanje, hodanje, govor), bogat vokabular i verbalno znanje, intenzivna reakcija na buku, bol i frustraciju, uče brzo, bez velike pomoći odraslih, znatiželja, upornost i koncentracija, visok stupanj energije, strast, interes, nauče čitati do četvrte godine uz minimum uputa. Također ih zanimaju brojevi i brojevni odnosi, ističu se u logičkom i apstraktnom razmišljanju. Često se igraju sami ili u društvu starije djece, zanimaju ih filozofska i moralna pitanja. Imaju smisao za humor, istančano zapažanje i zadržavanje informacija o promatranim stvarima. O načinima otkrivanja darovite djece Suzana Kovačić kaže da djeca mogu biti darovita u jednom području, ali prosječna ili ispodprosječnih postignuća u drugom području. Poticati razvoj darovitog djeteta - Sposobnosti nisu međuovisne. Visok kvocijent inteligencije nije nužan za darovitost u glazbi ili likovnosti. Kasniji uspjeh u životu ovisi više o djetetovoj osobnosti i podršci socijalne sredine nego o visini kvocijenta inteligencije. Dijagnostika se isprepliće s edukativnim tehnikama i neposrednim radom s djetetom. Treba koristiti što više dostupnih izvora prikupljanja značajnih informacija o djetetu, a to su: testovi inteligencije, testovi kreativnosti, testovi postignuća, opažanja odgojitelja odnosno učitelja te preporuke roditelja. Vrlo je važno i poticanje razvoja darovite djece. U planiranju odgojno-obrazovnog rada s djetetom treba obratiti pažnju na interese djeteta: čime se najčešće igra, što najčešće bira i na koji način manipulira sadržajem koji izabire. - Dječja usmjerenost u pojedinim aktivnostima dobar je pokazatelj u kojem smjeru planirati odgojno-obrazovni proces. Kompetencija djeteta u pojedinim vještinama nudi često i obrazac kako dijete najuspješnije uči. Pri određivanju cilja odgojno-obrazovnog rada važno je poznavati djetetove jake i slabe strane. Jake strane čine djetetovi interesi, omiljene aktivnosti, aktivnosti u kojima dijete pokazuje usmjerenost. Slabe strane čine vještine u kojima je dijete posebno nesigurno, vještine koje dijete izbjegava vježbati, koje ruše njegovo samopouzdanje. Kad odredimo ciljeve, možemo planirati aktivnosti. One su sadržajno povezane s jakim stranama, kreirane tako da mobiliziraju jake strane u poticanju razvoja slabih, a uključuju prilagodbe materijala, prostora i načina davanja uputa kaže Suzana Kovačić. Treba, naravno, voditi računa i o tome kako zadovoljiti obrazovne potrebe darovitog djeteta. Suzana Kovačić navodi: - Dobro je da program rada s darovitom djecom razvija više razine misaonog procesa, dakle promatranje, predviđanje, klasificiranje, analiziranje, sintetiziranje, procjenjivanje, potiče divergentnu produkciju posebnim igrama koje potiču aktivno učenje i kreativno mišljenje, omogućuje kontaktiranje s drugim potencijalno darovitim vršnjacima i unapređivanje socijalnih vještina u odnosima s vršnjacima svoje dobi. Inkluzivan predškolski program djeci s posebnim potrebama, pa tako i darovitoj djeci, omogućuje promatranje, daje dobre modele učenja i druge oblike interakcije s različitom djecom. - S obzirom na to da suvremene pedagoške koncepcije pokazuju da rad s darovitom djecom podrazumijeva posebne programe i aktivnosti usklađene s dječjim potrebama i potencijalima, odlučili smo se za kraći program za potencijalno darovitu djecu u našem vrtiću, koji smo na dječju inicijativu nazvali Klikerići. Cilj programa je primjereno poticanje razvoja osobnosti, specifičnih interesa i sposobnosti potencijalno darovite djece vrtićkog uzrasta. Naše iskustvo u radu s darovitom djecom u vrtiću Špansko, uvjerilo nas je da su darovita djeca stručnjaci u području svog interesa. Uvažavajući njihovu stručnost, pružili smo im priliku da svoja znanja prenesu drugoj djeci - kaže Kovačić i dodaje da uz malo podrške pripremaju sredstva i izlaganja o temama kojima se bave. - Svoja znanja prenose drugoj djeci, a ona ih netremice slušaju. Osobni potencijali svakog djeteta razvit će se ako su osigurani optimalni uvjeti i podrška socijalne sredine. Osjećaj osobnog uspjeha, uz povoljnu klimu i komunikaciju u skupini, pozitivno djeluje na razvoj djetetovih potencijala u svim područjima, što trajno utječe na kvalitetu života djeteta, njegove primarne sredine i društvo u cjelini - zaključuje psihologinja Kovačić. I. B. aktualno aktualno 8 www.skolskenovine.hr RAZGOVOR broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. Prof. dr. Dragutin Rosandić Uz 80 godina života i 60 godina rada Svi moji “Ljubanovci” „Hrvatsko školstvo mora doživjeti svoju metodičku renesansu, uskladiti se s razvojem pedagogijskih-edukoloških disciplina, vratiti se u znanstveni kontekst kojem pripada. Nužno je pokrenuti znanstvene projekte usmjerene na vrednovanje hrvatske metodičke i pedagogijske baštine, istraživačke projekte o usklađivanju hrvatskoga školstva sa školstvom razvijenih zemalja. Bez odgovarajućih znanstvenih uporišta hrvatsko školstvo ne može ispunjavati zahtjeve koje mu nameće novo doba.“ Razgovarao Ivan Rodić P rof. dr. sc. Dragutin Rosandić - redoviti profesor Filozofskog fakulteta u miru, metodičar, osnivač i dugogodišnji šef Katedre za metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti, utemeljitelj „zagrebačke metodičke škole“ koja je nekoliko desetljeća bila glavni rasadnik metodičkih ideja i praktičnih dostignuća na području nastave materinskog jezika i književnosti ne samo u Hrvatskoj nego i na širem prostoru ondašnje države - ove godine obilježava 80 godina života i 60 godina plodnoga stvaralačkoga rada, koji je započeo upravo u Školskim novinama, objavivši u našem listu 1950. godine, kao mladi učitelj u Zlataru, svoj prvi stručni rad. Plodna suradnja prof. Rosandića i Školskih novina nastavila se svih ovih šezdeset godina, što je još jedan dodatan razlog za ovaj razgovor. Što je usmjerilo Vaš stručni i znanstveni interes upravo na metodiku? Interes za metodiku hrvatskoga jezika i književnosti započinje usporedo s nastavom. Već u prvoj godini poučavanja hrvatskoga jezika u osnovnoj školi otvarala su se pitanja o učinkovitosti određenih postupaka u nastavi lektire te nastavi jezika u dijalektalnoj (kajkavskoj) sredini. Na primjeru Lovrakova romana Vlak u snijegu želio sam utvrditi kako učenici prihvaćaju književni lik u skladu s teorijom empatije. Uspostavio sam mali istraživački projekt o recepciji književnoga lika i o tome napisao prvi metodički tekst Moji Ljubanovci, objavljen upravo u Školskim novinama, 1950. godine. Dragutin Rosandić (sjedi u 2. redu, četvrti slijeva) kao mladi profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu Dragutin Rosandić rođen je 18. kolovoza 1930. godine u Gospiću. Osnovnu i dio srednje škole pohađao je u Gospiću, završni razred s maturom u Zagrebu. Studij hrvatskoga i ruskog jezika i književnosti započeo je 1950. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1954. godine. Na istom Fakultetu stekao je doktorat znanosti obranom doktorske disertacije Pripovjedna proza Vjenceslava Novaka. Kao učitelj hrvatskoga i ruskoga jezika i književnosti službovao je u Osnovnoj školi u Zlataru, Školi učenika u privredi u Bedekovčini, Gimnaziji u Varaždinu i Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Godine 1962. izabran je za asistenta na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1964. preuzima kolegij metodike hrvatskoga jezika i književnosti i započinje sustavno znanstveno istraživanje metodičke problematike. Utemeljio je i Katedru za metodiku hrvatskoga jezika i književnosti, prvu takvu katedru na Filozofskom fakultetu i Sveučilištu u Zagrebu. Pokrenuo je postdiplomski studij metodike. Uspostavio je znanstvenu i stručnu suradnju s nastavničkim fakultetima izvan Hrvatske (Malmö, Göteborg, Stockholm, Pečuh, slavenski instituti u Lundu, Uppsali i Beču, Ministarstvo kulture u Frankfurtu…). Godine 2000. odlazi u mirovinu, ali nastavlja znanstvenu i stručnu djelatnost, objavljuje nove knjige i drži stručna predavanja za stručno usavršavanje učiteljica/ učitelja hrvatskoga jezika i književnosti, objavljuje tekstove u dnevnome tisku o promjenama hrvatskoga školskoga sustava koji su ukoričeni u knjizi Hrvatsko školstvo u okružju politike (2005.). Objavio je 20 knjiga s područja metodike književnoga odgoja i obrazovanja, ne računajući udžbenike iz hrvatskoga jezika i književnosti za osnovnu i srednju školu te metodičke priručnike uz pojedine udžbenike. Knjiga Moje prosudbe i prosudbe moga opusa prati cjelokupni stručni i znanstveni rad prof. Rosandića i njegove prosudbe u domovini i inozemstvu. Dobitnik je, među ostalim, Državne nagrade “Ivan Filipović“ za životno djelo i Državne nagrade “Davorin Trstenjak“ kao najbolji pisac udžbenika. Nakon toga metodičkoga prvijenca uslijedili su novi mali istraživački projekti o usporednom tematskom leksiku na kajkavskom i standardnom štokavskom jeziku, uključivanju brojalica u učenju naglaska, uključivanje pokreta u određivanju vrsta naglasaka. Na poticaj prosvjetnih savjetnika koji su pratili moju nastavu (Mara Zuber, Novak Novaković) počeo sam objavljivati u pedagoškim časopisima uzorke nastavnih jedinica iz književnosti. Posebnu pozornost privukao je uzorak nastavne jedinice Dječačke uspomene Ivice Kičmanovića (Umjetnost riječi, 1957.) koja je najavila novi metodički sustav – školsku interpretaciju književnoga teksta s uporištem u znanstvenoj interpretaciji koja se afirmirala u časopisu Umjetnost riječi. Značajnu potporu u razvijanju školske interpretacije pružili su mi profesori Ivo Frangeš i Zdenko Škreb. Na zasadama školske interpretacije oblikovani su prvi udžbenici književnosti, primjerice udžbenik Pristup književnom djelu, autora Frangeš-Šicel-Rosandić, 1962. godine. Tada započinje moje sustavno znanstveno bavljenje metodikom. Smatraju Vas utemeljiteljem „zagrebačke metodičke škole“. Kako s današnje distance gledate na svoje životno djelo? „Zagrebačka metodička škola“ (naziva se i Rosandićeva metodička škola) ishodište ima u školskoj interpretaciji koja je postala temeljni metodički pristup u nastavi književnosti u osnovnoj i srednjoj školi. Da bi dobila status metodičke škole, morala je uspostaviti cjelovitu paradigmu, cjelovit su- stav poučavanja i učenja književnosti. U oblikovanju toga sustava oslanjala se na interdisciplinarnu metodologiju, tj. preuzela je metodologiju znanstvene interpretacije književno-umjetničkoga teksta, prilagodila je spoznajnim i recepcijskim mogućnostima učenika (razvojna psihologija, teorija recepcije, teorija estetskoga doživljaja, teorija uživljaja, teorija estetske spoznaje), učenika je definirala kao estetski subjekt, uspostavila je metodički instrumentarij koji omogućuje doživljavanje, razumijevanje i spoznavanje književne umjetnosti. Nastavni proces definira kao stvaralački proces utemeljen na literarno-estetskoj i didaktičkoj komunikaciji. S današnje distance ponosno se vraćam „zagrebačkoj metodičkoj školi“ koja je okupila generaciju metodičara s reprezentativnim znanstvenim monografijama. Tko su bili Vaši metodički učitelji i uzori od kojih ste najviše naučili? Kao metodičar znanstvenik nisam zatekao odgovarajući znanstveni metodički predložak. Do pojave „zagrebačke metodičke škole“ u Hrvatskoj se nisu afirmirali znanstveno profilirani metodičari hrvatskoga jezika i književnosti. Iz metodičke baštine mogao sam preuzimati samo pojedine empirijske spoznaje, nikako oblikovane teorije i sustave. Stoga sam se usmjerio na proučavanje metodičkih teorija i sustava o jezičnom i književnom odgoju u drugim zemljama. U okvir „zagrebačke metodičke škole“ uključivao sam, zajedno s drugim metodičarima – znanstvenicima, spoznaje drugih Ovako je počelo Moji „Ljubanovci“ Kao predmet vanškolskog rada uzeo sam proučavanje dječje literature. Djeca prethodno nisu pročitala ni jedne knjige s ovoga područja. Trebalo je poći od početka. Razmišljao sam odakle da počnem. Došao sam do zaključka, da počnem od Mate Lovraka. Na sastanku pročitao sam odlomak po odlomak s djecom Lovrakovo djelo „Vlak u snijegu“. Knjiga je privukla intenzivnu pažnju djece. Dok sam počeo čitati... Oooooj!... Daaa! djeca su naćulila uši. Čitam polagano, oživljavam svaku riječ izrazom lica. Uživljujem djecu u sadržaj pripovijesti. Djeca upijaju svaku riječ. Ja sam neobično zadovoljan, jer osjećam, da će moj pokušaj uroditi plodom. Pročitali smo cijelu knjigu, pa je valjalo pristupiti diskusiji. Svi se javljaju... svi bi htjeli govoriti. Pripovijedaju oni o Ljubanu, Peri, Dragi, učitelju i ekskurziji na dugo i široko. Oduševljen sam njihovom diskusijom. Upleo sam se i ja u tu živu diskusiju. „Ima li možda netko među vama tko bi se mogao uporediti s Ljubanom?“ Nastade šutnja... Napokon ustaje najbolji pionir s riječima: „Teško se upoređivati s Ljubanom. Ljuban je pravi pionir. On je požrtvovan, snalažljiv, istinski ljubi svoje drugove, a takvih među nama nema“. „A bi li ih moglo biti?“... Opet šutnja... Nesigurno ustaje jedna učenica. „Obećajmo drugovi da ćemo biti kao Ljuban“! Hoćemo, zabrujaše dječji glasovi... „Pokažite na djelu da ste ‘ljubanovci’!“ „Mi bismo htjeli čitati još takvih knjiga“. Probrao sam nekoliko knjiga, među njima „Družbu Pere Kvržice“, „Pionira Gruju“, „Sin puka“ i dr. Djeca se otimaju za knjige. Svi bi htjeli čitati. metodičkih škola i njihovih nositelja. U obzor hrvatske metodike uključene su poznate metodičke škole: francuska eksplikacija teksta, njemačka škola interpretacije, ruska škola proživljene književnosti i proživljenoga jezika, engleska škola pomnoga čitanja i unutarnjega pristupa, češka škola estetskoga odgoja, švedska škola „bibliotečnoga odgoja“ i životnoga realizma i dr. Uz redoviti posao na matičnom Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bili ste i čest gost inozemnih sveučilišta. Imali ste prigodu upoznati školstvo u različitim zemljama. Čiji je obrazovni sustav ostavio na Vas najsnažniji dojam? Gostovao sam kao predavač na inozemnim sveučilištima u Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, na fakultetima u bivšoj Jugoslaviji (Ljubljana, Maribor, Beograd, Novi Sad, Sarajevo, Skopje), ostvario sam više studijskih boravaka radi metodičkih istraživanja u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Belgiji, Rusiji, Mađarskoj. Upoznao sam različite obrazovne sustave. Svaka spomenuta zemlja ima svoj specifični školski sustav. Švedska ima otvoreni školski sustav s izdiferenciranim programima i pristupima, Austrija ima razgranat školski sustav i institucije koje znanstveno promišljaju odgoj i obrazovanje. Bilo bi korisno uspostaviti komparativnu analizu europskih školskih sustava, u tom kontekstu odrediti posebnosti hrvatskog školskoga sustava i njegove dodirne točke s europskim školskim sustavima. Htio bih naglasiti da se promjeSutradan dolazim u školu i spazim: moje učenice uređuju cvjetnjak. To me je malo začudilo. Približim se i zapitam: „A tko vam je rekao da uređujete cvjetnjak?“ Jedna pionirka postiženo progovori: „Nitko nam nije rekao, ali mi hoćemo, da budemo kao Ljuban! Mi volimo kolektiv, kao što ga je volio Ljuban!“ „Lijepo je to od vas. Vi ste moji pravi ‘Ljubanovci’...“ Idem malo dalje i spazim kako moji pioniri pletu ogradu u vrtu. Susreću me poklicima: „I mi hoćemo biti Ljubanovci!“ Sa smješkom zadovoljstva sam im odgovorio: „Živjeli moji ‘Ljubanovci’!“ Ljuban je mojim pionirima pokazao kakvi trebaju biti. Ljuban ih je pokrenuo na rad i na čitanje. Više im ja ne čitam knjige, već samo razgovaram o pročitanom. Moji učenici postali su ljubitelji rada i knjige. Dragutin Rosandić, nastavnik, Zlatar (Svoj prvi stručni rad dr. Dragutin Rosandić objavio je u Školskim novinama u broju 11, od 3. lipnja 1950.) aktualno aktualno broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 9 www.skolskenovine.hr Bivši glavni urednici Školskih novina o prof. Rosandiću Poslanje zaglavljeno u Riječi materinskoj Stvaralački aktivan i plodan i u 80. godini života - prof. dr. Dragutin Rosandić nama odgojno-obrazovnih sustava u zemljama koje sam upoznao pristupa znanstveno, tj. provjerenom znanstvenom metodologijom, što nije slučaj s promjenama hrvatskoga školskoga sustava, o čemu sustavnije govorim u knjizi Hrvatsko školstvo u okružju politike (2005.). U svom stručnom i znanstvenom radu imali ste vjerne suradnike i u članovima svoje obitelji. Poznato je da Vam je supruga Jasna, i sama učiteljica, godinama bila pouzdan suradnik, snaha Irena je također Vaša suautorica u knjigama iz područja dvojezičnosti. Koliko skladno obiteljsko ozračje pomaže znanstveniku u radu? Znanstveni rad traži odgovarajuće intelektualno, emocionalno i stvaralačko ozračje. Imao sam sreću posjedovati takva ozračja. Supruga Jasna radila je na eksperimentalnoj školi Jordanovac. Zahvaljujući toj okolnosti, mogli smo organizirati istraživačke projekte o unapređivanju nastave hrvatskoga jezika u razrednoj nastavi. Supruga Jasna provodila je eksperimentalne programe o razvijanju stvaralačke pismenosti, o povezivanju nastavnih predmeta, u ovome slučaju hrvatskoga jezika, glazbenoga odgoja, prirode i društva. Rezultate njezinih istraživanja ugradio sam u svoje knjige Metodika književnoga odgoja i Od slova do teksta i metateksta. Sa mnom je surađivala i u Švedskoj u programu učenja materinskoga jezika u iseljeništvu. Snaha Irena znanstveno se bavi dvojezičnošću i interkulturalizom na Pedagoškom institutu u Beču. Njezine spoznaje i meni su otvarala nove vidike u oblikovanju metodike hrvatskoga jezika u uvjetima dvojezičnosti. Pedagoško-znanstveno ozračje u obitelji omogućilo mi je intenzivan znanstveni rad i stvaranje zamašnoga opusa. Danas smo svjedoci jednoga pomalo apsurdnoga stanja – metodika je dobila status znanosti u sustavu interdisciplinarnoga polja, a sve je manje metodike i metodičara - događa se da profesori u 21. stoljeću diktiraju gradivo, a ispiti državne mature, ovako kako su koncipirani, čini se da više potiču „štrebanje“ nego učenje s razumijevanjem. Što tu metodika može napraviti i kakva je uopće njezina budućnost? Metodika je dobila službeni status znanosti. Taj status dobila Nova knjiga Učitelj učitelja Utemeljitelj znanstvene metodike hrvatskoga jezika i književnosti, pasionirani praktičar, svjež i originalan teoretičar, ali i kritičar svakog institucionalnog formalizma – naš profesor Rosandić – i ovom knjigom čini iskorak: otvara javni dijalog sa sustručnjacima, nudi više motrišta na ključne pojave i procese, dokazuje metodiku kao sintetsku znanost. Podnaslov Moje prosudbe i prosudbe mojega opusa jednoznačno upućuje čitatelje na to da je riječ o knjizi koja predstavlja sumu zagrebačke metodičke škole – jer između nje i imena dr. sc. Dragutina Rosandića već je odavno znak jednakosti. Interdisciplinarne prosudbe (pedagogijske, metodičke, književne i jezikoslovne) stvaraju bogate koncentrične krugove – i znanstvene i recepcijske – u kojima je autor uvijek suveren i kompetentan, bez obzira na to radi li se o najširim odgojnim temama ili pak onim samo regionalnim. Povodom 80. rođendana dr. sc. Dragutina Rosandića pridružili smo ovo izdanje knjizi Od slova do teksta i metateksta (Profil, 2002., ur. Ivančica Knapić) i tim dvoknjižjem ponudili čitateljima istodobno autora minuciozno posvećenoga jednoj temi (teoriji i praksi pismenoga izražavanja), ali i širokom rasteru tema koje propituju znanstveno biće metodike – a usmjerene su na metodičku izobrazbu učitelja. Dr. sc. Lidija Dujić, urednica u Profilu je na temelju relevantnih pokazatelja o njezinu interdisciplinarnome biću i znanstvenome korpusu metodike književnoga i jezičnoga odgoja, najrazvijenije metodike u Hrvatskoj. U sadašnjem trenutku bilježimo iščezavanje znanstvenih radova iz područja metodike. Znanstvena metodologija u području metodike utemeljena je na interdisciplinarnosti i zamašnim empirijskim istraživanjima. Mladi znanstvenici teže se opredjeljuju za takvu vrstu znanstvenih istraživanja. Na znanstveno-nastavnim ustanovama nedostaje sustavna domišljena strategija o razvijanju metodičke znanosti. Promjene odgojno-obrazovnoga sustava u Hrvatskoj odvijaju se bez uporišta u znanstvenim izvorima. O tome sam sustavno upozoravoa u kolumnama u Vjesniku i knjizi Hrvatsko školstvo u okružju politike. O metodičkim pitanjima odlučuju nekompetentni stručnjaci, a državni dokumenti prolaze bez valjanih stručnih (znanstvenih) recenzija. Potiskivanje metodike očituje se u ostvarivanju nastave koja se, u skladu sa zahtjevima državne mature, vraća reproduktivnom tipu nastave, faktografiji i „štrebanju“. Državna matura iznevjerila je koncepcije nastave jezika i književnosti, vratila je nastavu u fazu prije pojave „zagre- bačke metodičke škole“. Hrvatsko školstvo mora doživjeti svoju metodičku renesansu, uskladiti se s razvojem pedagogijskih-edukoloških disciplina, vratiti se u znanstveni kontekst kojem pripada. Nužno je pokrenuti znanstvene projekte usmjerene na vrednovanje hrvatske metodičke i pedagogijske baštine, istraživačke projekte o usklađivanju hrvatskoga školstva sa školstvom razvijenih zemalja. Bez odgovarajućih znanstvenih uporišta hrvatsko školstvo ne može ispunjavati zahtjeve koje mu nameće novo doba. Svoj prvi rad objavili ste 1950. godine upravo u Školskim novinama, koje ove godine obilježavaju 60 godina izlaženja. Kakve uspomene nosite na tu suradnju koja traje, evo, punih šezdeset godina? Suočen sam sa značajnom obljetnicom: šezdeset godina suradnje sa Školskim novinama! Šezdeset godina objavljivanja metodičkih i drugih tekstova! U nostalgičnome ozračju vraćam se gotovo svim godištima Školskih novina u kojima sam objavljivao svoje različite tekstove. Korpus tih tekstova mogao bi se objaviti u posebnoj knjizi Moje Školske novine. Ja sam stručno i znanstveno rastao u Školskim novinama, otvarao sam različi- Pitanje glasi: kako prigodnu memoarsku rečenicu osloboditi inmemorijskog naboja ili (još preciznije): kako (i čemu?!) izaći pred Učitelja i uvjeriti sebe i njega da si učio i naučio (a znaš i sam, On još bolje, da nisi ni učio, kamoli naučio). Pa onda opet: do kada ti ispiti i mora li baš svaki susret s njim biti ispit, provjera, kontrola, prosudba... Jer, s Učiteljem ne možeš drukčije, nego prema načelu: učiti, učiti i ponovo i iznova učiti... Na učitelju je, reći će (ako sjećanje još služi) Učitelj da na/uči učenika kako učiti. I zato on sveđer poučava, izučava i naučava. I zato njegova lekcija i nema kraja. Ne završava školskim zvonom, položenim ispitom, okončanjem studija ili stečenom diplomom. Otuda i njegov pedagoški eros, otuda zauzimanje za Novo, otuda i mali milijun metoda i još više pitanja, otuda i činjenica kako na obzorju njegove metodičke teorije i prakse u književnojezičnoj kroatistici kadšto djeluje usamljeno, nerijetko i neshvaćeno. Književno-jezičnim teoreticima previše pedagoški praktičar, pedagoškim umnicima i školničko-državnim činovnicima – heretički osporavatelj njihovih direktiva. I dok oni oko njega tako (i svakojako!), on i dalje čini sve da učenik (preko učitelja) zaviri i zavoli Riječ. U njoj je sve. I zato, učiteljski posao nije nešto što se mjeri kantarom prevladavajućeg konzumerizma, već poslanje, poziv, misija. Poslanje do kraja zaglavljeno u Riječi, Riječi materinskoj – Riječi hrvatskoj. U njoj je šifra kako u Zavičaju prepoznati Svijet, kako u Svijetu sačuvati Zavičaj. Gledano njegovim očima, suvremeno ako nije prožeto Svevremenim – nije ništa. Ni lijepo nije Lijepo ako nije ispunjeno kreposnim. Ako sam ga dobro razumio. A ako nisam (kao i ako jesam) – učimo dalje. Sutra je novi dan... Ante Selak Čestitka divu hrvatske metodike Svojom stručnošću, akribijom, zauzetošću za hrvatski jezik kao nastavni predmet i za njegovu metodiku, a ponajviše snagom i jasnoćom svoje stručne komunikacije u svakoj prilici – u fakultetskoj nastavi, na oglednim satima, u konzultativnim razgovorima, planiranju promicanja metodike i u Školskim novinama, s kojima je trajno surađivao kao pisac članaka i knjiga, uvijek je otvarao nove stranice učenja i stvaranja za sugovornika, za opće dobro i za istinske vrijednosti. Među mnogim suradničkim poslovima ostalo mi je osobito u sjećanju uređivanje njegove knjige Riječ materinska, prve metodike hrvatskog jezika za nastavu u inozemstvu. Protivnici promicanja nacionalnih vrijednosti u jeziku nastojali su raznim pritiscima osporiti njezino objavljivanje, no ipak smo je uspjeli izdati uz pomoć tadašnjeg ministra prosvjete Božidara Gagre. Kad sam postao, zahvaljujući i njegovoj autoritativnoj potpori, nastavnik metodike hrvatskoga jezika na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu, nastavili smo suradnju u časopisu Metodika, na udžbeničkim i drugim temama. Uključio se nedavno sjajnim govorom u predstavljanje moje knjige Metodikaznanost o poučavanju nastavnog predmeta te smo zajedno slavili službeno uključivanje metodike u znanstvene discipline, za što i on ima goleme zasluge kao prvi predstojnik katedre za metodiku hrvatskoga jezika u Hrvatskoj i pisac njezina golemog znanstvenog opusa. Kao živom divu hrvatske metodike iskreno mu čestitam velike životne obljetnice zahvaljujući iskreno na njegovu kapitalnom djelu i nesebičnoj potpori u mojem osobnom profesionalnom razvoju. Ante Bežen Sjećanja bivših učenika Poštovani, dragi profesore Rosandiću, ako ste svojom predivnom čestitkom koju ste mi uputili; htjeli u mojoj nutrini pobuditi najtananije osjećaje povezane uspomenama kojima se dodirujemo iz vremena moje (ali i Vaše mladosti!), onda ste u tome sasvim sigurno uspjeli. Vi ste, najdraži moj profesore, bili i ostali u mojoj svijesti osoba koja je imala najsnažniji utjecaj na moj sveukupni razvoj u godinama kada mi je to bilo najpotrebnije. Vi ste mi otvorili pogled u svijet istinskih vrijednosti, znanja, ljepote i mašte. Vaše, nadasve muzikalne rečenice, još mi i danas zvone u ušima poput zavodljive glazbe. (...) Višnja Mažuran, bivša učenica Varaždinske gimnazije, poznata glazbena umjetnica (čembalistica) ta stručna i znanstvena pitanja o školstvu, nastavi hrvatskoga jezika i književnosti, uvodio sam nove pisce na stranice toga glasila, promicao metodičku kritiku, okrugle stolove i tematske rasprave. Posebno sam ponosan na knjige koje su objavile Školske novine: Riječ materinska, Riječ hrvatska u višejezičnom i višekulturnom ozračju, Kurikulski metodički obzori, Hrvatski jezik u srednjoškolskoj nastavi, zbirku antiratne domoljubne poezije Nad zgarištima zvijezde, udžbenike iz književnosti za ekonomske škole... Školske novine su, kako sam to svojedobno napisao, „moj intelektualni suputnik“ s kojim se družim šezdeset godina s radošću i zahvalnošću. odgojno-obrazovna aktualno praksa 10 broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. www.skolskenovine.hr PROJEKTNA NASTAVA Kao kap vode na dlanu Vodeni triptih Projekt okuplja škole s područja koje se koristi vodom iz rijeke Gacke i uključen je u program Ujedinjenih naroda za razvoj “Svaka kap je važna - rijeka Gacka“, s ciljem zaštite ove rijeke i razvijanja svijesti o važnosti pitke vode Ista pitanja postavili smo i Danijeli Kuparić, rukovoditeljici Ekološke službe u komunalnom poduzeću “Vrelo“. I ona pije vodu iz slavine, jer smatra da je kvalitetnija od kupovne, koju mnogi kupuju samo zbog reklame. Voda iz boce, kaže ona, zna biti neispravna zbog nepažljivog transporta i skladištenja, dok voda iz aparata također zna biti neispravna, jer ljudi najčešće ne servisiraju te aparate i ne čiste filtere. Istaknula je da filtriranje vode nije potrebno te da čak može biti i štetno za ljudsko zdravlje, jer je voda važna za ljudski organizam upravo zbog minerala koji su u njoj otopljeni. S medvjedima u Kuterevu nije tako. Voda na Rab dolazi već klorirana s kopna s 0,1 mg/l klora zbog preventivnih razloga, a mi ju još dodatno kloriramo s oko 0,3 0,35 mg/l, a dopušteno je ukupno do 0,5 mg/l. Promicanje ekološke svijesti Kuparić smatra da se voda dovoljno ne štedi. Ljudi počinju razmišljati o štednji vode tek kad su zalihe pri kraju. Budući da se Rabljani bave poljoprivredom, savjetovala im je navodnjavanje sustavom “kap po kap“, jer je ono učinkovitije za rast biljaka, a znat- Piše Margarita Čutul, prof. U proljeće 2009. godine Srednja škola Markantuna de Dominisa iz Raba uključila se u projekt “Vodeni triptih“, čiji je nositelj ekoškola Srednje škole Otočac, a ideja je projekta iniciranje suradnje između svih srednjih škola koje se nalaze na području gdje se stanovništvo koristi vodom iz rijeke Gacke. Ovaj je projekt uključen u program Ujedinjenih naroda za razvoj “Svaka kap je važna - rijeka Gacka“, s ciljem zaštite ove rijeke i razvijanja svijesti o važnosti pitke vode. Za voditeljicu projekta u našoj školi odabrana je prof. geografije Martina Macolić. Zamišljeno je da u projektu sudjeluje po šest srednjoškolaca drugoga ili trećeg razreda iz spomenutih škola, pa su se tako okupili učenici i njihovi voditelji iz Strukovne škole Gospić, Gimnazije Gospić, Srednje škole Otočac, Srednje škole Markantuna de Dominisa iz Raba i Srednje škole Pavla Rittera Vitezovića iz Senja. Čovjek i priroda − lijepe i ružne strane Sredinom listopada 2009. godine svi sudionici projekta sastali su se u Otočcu, gdje su im se pridružili i suradnici na programu lokalnog razvoja UNDP-ova Područnog ureda u Zadru Alina Jurjević i Denis Bićanić. Tijekom dvodnevnog susreta sudionici projekta obišli su sve lokacije koje su bitne za stvaranje potpune slike o ljepotama i važnosti rijeke Gacke, ali i o opasnostima koje može izazvati ljudska ruka sa svojim neracionalnim upravljanjem prirodnim resursima. Prvog dana sudionici su obišli Hrvatski centar za autohtone vrste riba i rakova na izvoru Gacke u Ličkom Lešću, zatim je uslijedilo kratko predavanje o kršu u arheološkom lokalitetu Pećina da bi se na kraju upoznali s raskoši same rijeke Gacke te obišli Tonković vrilo, gdje se crpi voda za vodovod, te Majerovo vrilo, gdje se nalaze stare mlinice, i na kraju pećinski izvor potoka Markovca. Drugi dan sudionici su obišli tunel kojim dolazi rijeka Lika i spaja se Na rijeci Gackoj s Gackom da bi zajedno usmjerile prema Hidroelektrani Senj. Nakon toga je sudionicima prikazana i ružnija strana čovjekova uplitanja u riječne tokove te su obišli suho korito Gacke prema Švici i napuštenu i devastiranu švičku hidroelektranu. Nakon ovog edukativnog druženja dogovorena je druga faza Vodenog triptiha. Predstavnici svih škola morali su povodom Svjetskog dana voda, 22. ožujka, prenijeti u svojoj školi svoje dojmove i spoznaje s ovoga dvodnevnog putovanja te upozoriti svoju okolinu na važnost očuvanja voda i kvalitete naših prirodnih resursa. Tražeći na koji bi se način najbolje pokazala važnost vode za čovjeka, kvaliteta naše pitke vode, ali i stavovi Rabljana o vodi kojom se koriste, a da sve bude razumljivo i zanimljivo, dosjetili smo se da taj problem osvijestimo kroz kratku scensku igru. Bila je to priča o obitelji Gackić, za koju su učenici sami osmislili tekst i likove te podijelili uloge. Kakvu vodu pijemo? U ožujku ove godine provedena je anketa među našim sumještanima, koja je pokazala da 22 posto Predstavljanje projekta u školi njih kupuje vodu, 65 posto ih koristi vodu iz slavine, a 13 posto i jedno i drugo. Jedna četvrtina rabi filtere za vodu dok tri četvrtine toga nema. Kad smo ih pitali da ocijene kvalitetu vode na Rabu najveći broj, 33 posto, smatra da je ona zadovoljavajuća, 30 posto ih se složilo da je dobra, 20 posto je reklo da je vrlo dobra, 11 posto ih smatra da je loša, a samo sedam posto ih smatra da je odlična. Na pitanje štede li vodu 37 posto je odgovorilo da štedi, i to iz ekoloških razloga, 33 posto ih štedi iz ekonomskih razloga, a 30 posto ih uopće ne štedi vodu niti razmišlja o tome. Na pitanje znaju li odakle dolazi voda koju pijemo 77 posto ih je točno odgovorilo, dok 12 posto misli da je dobivamo iz vlastitih izvora kojima Rab zaista i obiluje, osam posto misli da ona dolazi sa susjednog nam otoka Krka, a dva posto ih je izjavilo da ne zna. Posljednje pitanje bilo je što bi učinili da od sutra imaju dvije litre vode dnevno po osobi za sve svoje potrebe. Odgovori su bili vrlo šaroliki, ali smo izdvojili one najzanimljivije: neki bi skočili u more (?), neki se ne bi tuširali (!), iskuhavali bi more, odselili bi se, pili bi sokove, a neki bi štrajkali. Ako filtriramo vodu, ona gubi sve kvalitetne sastojke. Ima li dovoljno vode na otoku? Kad je riječ o azbestnim cijevima, jer je azbest poznat kao kancerogen spoj, saznali smo da je kancerogena azbestna prašina te da je opasno ako se azbest inhalira, međutim, on nije topiv u vodi, stoga nam s te strane ne prijeti opasnost od azbestnih cijevi kojima se voda transportira. Što se tiče kvalitete vode na Rabu, Danijela Kuparić bi joj dala četvorku, ali ne zbog same vode koja je čista, kvalitetna i srednje tvrda, nego zbog problema s distribuiranjem vode. Budući da znamo da se opskrbljujemo vodom iz Gacke koja na Rab dolazi podmorskim cijevima, zanimalo nas je što bi se dogodilo kada bi došlo do puknuća ili oštećenja cijevi. Mala je vjerojatnost da se to dogodi, kaže ona, ali tada bismo se opskrbljivali vodom iz rapskih izvora dok se problem ne sanira, ali ljeti ti naši izvori vjerojatno ne bi bili dostatni. Često se čuju primjedbe da je naša voda previše klorirana, ali nas Danijela Kuparić uvjerava da no pridonosi uštedi vode. Rezultate svoga rada predstavili smo smo u školskom predvorju između dviju smjena. Kolege i profesori sa zanimanjem su pratili naše izlaganje nakon kojeg je izvedena kratka scenska igra o obitelji Gackić, koja je izmamila smijeh i pljesak. Za kraj smo pripremili publici malo iznenađenje: iz publike smo izabrali jednu profesoricu i jednu učenicu kojima smo povezali oči te smo im dali da kušaju vodu iz slavine, vodu iz aparata i vodu iz brite, a one su morale odrediti koja im najviše prija. Profesorica je odabrala vodu iz slavine, a učenica vodu iz aparata kao najukusniju. Zaključili smo da je na njihovu odluku utjecala dobna razlika, jer su mlađe osobe sklonije konzumirati vodu iz boce. Završna faza projekta bila je 22. travnja 2010. u Otočcu u povodu Dana planeta Zemlje. Svi sudionici bili su vrlo kreativni i vrijedni, a gradonačelnik Otočca bio je toliko zadovoljan i ponosan na sve nas da nas je nagradio jednodnevnim izletom u Trogir. Kod svih sudionika javila se želja da se nastavi s ovakvim načinom rada na promicanju ekološke svijesti te će se suradnja među školama zasigurno nastaviti i ubuduće. broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa 11 www.skolskenovine.hr PROJEKTNA NASTAVA Međunarodna ekoškola OŠ Augusta Šenoe iz Osijeka Naučiti promatrati, razumjeti i voljeti životinje Piše Biljana Pavić, prof. U čenici 1.b odjela Međunarodne ekoškole OŠ Augusta Šenoe iz Osijeka, koji idu na dodatnu nastavu iz prirode i društva, ove godine uživali su u projektu posvećenom životinjama. Projekt se odvijao u tri dijela, od prosinca do lipnja ove školske godine. U društvu s divljim životinjama Prvi dio projekta bio je posvećen divljim životinjama. Učenici su zajedno sa svojom učiteljicom posjetili zoološki vrt u Osijeku. Tamo su imali radionicu posvećenu divljim životinjama koju je vodila profesorica Tihana Škugor iz UNIKOM-a. u životinjama. Najviše su se zadržali kod kaveza s majmunima. Obišli su i akvarij i terarij. Kako smo gotovo svakodnevno svjedoci nasilnog ponašanja prema životinjama, drugi su dio projekta posvetili kućnim ljubimcima. U projektu su učenici usvojili način podjele kućnih ljubimaca prema vrsti, povezati vrstu životinje s njezinim životnim potrebama i naučiti kako se brinemo za kućne ljubimce, ovisno o vrsti. U sklopu projekta posjetili su veterinarsku stanicu u Osijeku. Domaćin im je bila dr. med. vet. Ivanka Ivšan. Stigavši u čekaonicu ambulante, učenici su mogli s plakata saznati o bolestima životinja i načinu njihova sprječavanja. Zatim su ušli u ambulantu, a ljubazna dr. Ivšan pokazala im je kako i čime veterinari pregledavaju životinje. Mogli su i sami slušalicama poslušati otkucaje vlastita srca, što im se veoma svidjelo. hineloza i kako se pregledava uzorak mesa. Učenici su i sami mogli vidjeti na trihineloskopu kako se meso pregledava. Gledali su i kroz mikroskop. Nakon toga su vidjeli gdje se smještaju konji i krave ako dođu na pregled. Obišli su i ljekarnu u sastavu veterinarske stanice. No, veliko veselje izazvao je odlazak u novootvoreni salon za uređivanje kućnih ljubimaca u sastavu veterinarske stanice. Æivotinje nisu igraËke Tamo su susreli Veroniku Prokeš-Gracek, koja je završila tečaj za uređivanje kućnih ljubimaca u Zagrebu i koja je upravo uređivala kujicu Tilu. U salonu su vidjeli i kadu za kupanje kućnih ljubimaca, razne nožice, četke i aparate za uređivanje životinja. Na kraju im je dr. posjetili Konjički klub Osijek na Pampasu i tamo se susreli s učenicom drugog razreda Jezične gimnazije Anom Jović koja je vlasnica kobile Anuške i konja M-Lejka i bavi se preponskim jahanjem. Ana im je pokazala kako se konj priprema za trening. Učenici su i sami mogli četkati kobilu Anušku. Saznali su i koji su dijelovi konjičke opreme za jahanje. Roditelji pomagači Vidjeli su dio treninga. No, najveća je radost bila kada su se i sami okušali u jahanju. Pripremili su uz pomoć Anine mame Jasminke Jović tri obroka za Anušku i odvezli joj sijeno, mrkve, jabuke i vitamine u staju. Nakon toga, Anušku je trebalo i rasedlati, okupati i ponovo očetkati te su i to prvašići vidjeli. Odgovoran odnos prema prirodi U Konjičkom klubu na Pampasu Današnja udaljenost gradske djece od prirode pojačava potrebu djece za životinjama. Odrastanje uz životinje djeci daje odgovornost, samopouzdanje te povjerenje prema ljudima. Životinje zrače toplinom i uveseljavaju djecu te ona uživaju u društvu životinja Kroz kreativne i poticajne igre naučili su o divljim životinjama, rješavali slagalice i bojali listiće. Timaritelj Zlatko donio im je mliječnu zmiju porijeklom iz Meksika. Najhrabriji su ju i dotaknuli. Naučili su da se zmije hrane jedanput tjedno, a presvlače jedanput mjesečno. Vidjeli su i jaja noja, emua i nandua i uspoređivali ga s kokošjim jajetom. Nakon toga u pratnji Zlate Lukić obišli su zoološki vrt i uživali Na nužnost novog načina odgoja i odgovornosti djece prema prirodi i osobito prema živim bićima poziva Deklaracija malih prijatelja životinja, koji su na skupu u Londonu 1977. usvojili Međunarodna liga za prava životinja i nacionalne lige u njoj udružene te su se učenici i s njom upoznali: Sve životinje imaju, kao i ja, pravo živjeti i biti sretne. Nikada neću napustiti životinju koja sa mnom živi; ne želim da roditelji mene napuste. Neću činiti zlo životinjama - one pate kao i ljudi. Neću ubijati životinje - ubijati radi igre ili radi novca je zločin. Životinje imaju, kao i ja, pravo živjeti slobodno; cirkuski i zoološki vrtovi su zatvori za životinje. Naučit ću promatrati, razumjeti i voljeti životinje: one će mene naučiti da poštujem prirodu i život. No, kako imaju status Međunarodne ekoškole, životinjama su pomogli i tako da su imali radionicu “Zimska prehrana ptica“ kada su od loja, pšenice, suncokreta i ječma pravili loptice te ih stavili u mrežice te objesili na grmove u školskom parku. Uživali su vidjevši sjenice kako se goste u njihovoj blizini. U školi je zimus organizirana akcija “Pomozimo psima u azilu u Nemetinu“ te su učenici i djelatnici škole donijeli deke, igračke, posude za hranu i novac. Prikupljenim novcem kupili su hranu i lijekove za pse. Predstavnici učenika i učitelja organizirano su posjetili azil i uručili donaciju članovima Udruge Pobjeda, koji volonterski skrbe o psima u azilu. U osječkom Zoološkom vrtu učenici su vidjeli i mliječnu zmiju iz Meksika koju su najhrabriji i dotaknuli U Konjičkom klubu Nakon toga su otišli u prostoriju gdje se obavljaju razni kirurški zahvati na životinjama. Tamo su vidjeli ultrazvuk, UV-lampu i razni kirurški pribor. U laboratoriju im je veterinarska tehničarka Sanja Lukić pripremila preparat za trihineloskopski pregled. Dr. Ivšan im je objasnila što je i kako se prenosi tri- U ambulanti za kućne ljubimce Ivšan podijelila edukativne materijale o zoonozama pripremljne upravo za djecu i roditelje. Treba shvatiti da životinje nisu samo igračke već i obveza, ali i vjerni čovjekovi prijatelji s kojima treba humano postupati. Vrativši se u školu, izrađivali su plakate o kućnim ljubimcima i svoje iskustvo podijelili s drugima. U trećem dijelu projekta učenici su Cijeli projekt kao i rad tijekom godine učenici su predstavili roditeljima na zajedničkom roditeljskom sastanku. Uspjeh ovog projekta ne bi bio moguć da nije bilo roditelja pomagača, mame Judite Čuljak i tata Josipa Kulića, Zorana Milojice i Domagoja Uremovića. Tijekom godine bilo im je lijepo i zanimljivo i s nestrpljenjem čekaju avanturu zvanu drugi razred. 12 www.skolskenovine.hr odgojno-obrazovna praksa broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. OBRAZOVANJE ZA PODUZETNI©TVO Pogled u prošlost “Batin poučak“ za poduzetnike, učitelje i školu Udaljava li se hrvatska škola od svijeta rada? Zaboravili smo na ručni rad uz objašnjenje da je to rad bez kreativnosti. Učeničke radionice, društveno-koristan i proizvodni rad nastojimo zaboraviti, jer nas podsjeća na povezivanje učenja i rada u socijalizmu. A kako su to radili pametni ljudi u prošlosti pokazuje primjer češkog industrijalca obuće Tomáša Bat’e Piše prof. dr. Mile Silov u Borovu Naselju kraj Vukovara. Piše dr. sc. Mile Silov “Bata“ je u Hrvatskoj prerađivao kožu, proizvodio kožnu i gumenu obuću, gume za bicikle i automobile, plinske maske i drugo. Ponajprije, tko je uopće bio Tomáš Bat’a? Tomáš Bat’a (Zlin, Češka, 1876. - 1932.) bio je veliki češki industrijalac. Batina obitelj bavila se proizvodnjom obuće više od tristo godina. Od skromne postolarske radionice koju je naslijedio od svog oca inovativni je Tomáš 1894. godine stvorio jedno od najvećih industrijskih poduzeća u svijetu. Prvo je proučio organizaciju rada u SAD-u, naučeno je prilagodio europskim uvjetima i humanizirao uvjete proizvodnje i života radnika. “Batina“ poduzeća u Zlinu zapošljavala su do 1941. godine oko 40 tisuća radnika. Tomaš Bat’a bio je genij menadžmenta koji je u predratnoj Europi stvorio originalan sustav proizvodnje obuće, upravljanja tvrtkom, sustav obrazovanja, socijalne zaštite radnika i ukupnog života radnika u Zlinu i drugim gradovima. T. Bat’a je postavio osnove specifične poslovne filozofije, nazvane batizam, i neku vrstu prosvijećenoga patrijahalno-korporativnoga “kapitalizma s ljudskim likom“. “Bata“ se na području bivše Jugoslavije pojavio 1921. godine i do 1930. godine širom zemlje imao je 60 prodavaonica. Prekretnica nastaje 1931. godine, kada je podignuta prva tvornička zgrada “Batina“ filozofija T. Bat’a stvarao je industrijske gradove po ideji “vrtnoga grada“ Ebenezera Howarda u kojem postoji područje rada, stanovanja, slobodnog vremena i prometa. Tako je bilo zamišljeno i Borovo Naselje gdje je izgrađeno 13 tvorničkih blokova i 122 stambene jedinice, kuće i stanovi za radnike. Tomáš Bat’a postavio je načelo: “Rad je kolektivan, stanovanje je individualno.“ Umjesto riječi radnik uveo je naziv suradnik. “Batini“ suradnici trebali su postati novi, odvažni ljudi, pioniri rada. “Batina“ filozofija bila je odgajati mlade radnike u suradnike u “Batinoj“ zajednici: “Moj posao nije bio graditi kompaniju, već ljude. Gradim čovjeka da bude efikasniji i da bolje služi kupca, kako bi poslije mogao graditi tvrtku.“ “Batina“ briga za svoje suradnike (radnike) impresionira i nakon osamdeset godina. U Borovu Naselju postojali su društveni dom, hotel, škole, učenički dom, kino, knjižnica, stadion, tenisko igralište, rukomentno igralište, šahovski klub, tiskara i kupalište na Dunavu. Sportski klub “Bata“ imao je više sportskih sekcija. Bilo je aktivno i Pjevačko i mu- Tomáš Bat’a zičko društvo “Radiša“. Izgrađena je i jedna od većih zrakoplovnih luka u tadašnjoj državi. Neposredno pred Drugi svjetski rat, 1939. godine “Bata“ je zapošljavao 6290 radnika. Kombinat gume i obuće “Borovo“ postao je poslije rata socijalistički industrijski gigant koji je zapošljavao 22.500 radnika. “Bata“ je razvijao predškolske ustanove i škole nastojeći razvijati njihovu samostalnost u odnosu na resorno ministarstvo. Dječji vrtić za djecu suradnika “Bate“ otvoren je u povodu 120. obljetnice rođenja biskupa J. J. Strossmayera. Osnovana je i jedna od najboljih osnovnih škola (1938.), građanska škola i Batina škola rada. Nije zaboravljeno ni odrazovanje odraslih. Narodno sveučilište osnovano je 1939. godine. Školske godine 1937./1938. godine u Borovu Naselju je djelovala “Stručna produžna škola“. Osnovna škola u Borovu Naselju danas nosi ime legendarnog radio novinara Siniše Glavaševića. Šezdesetih godina 20. stoljeća ta je škola bila jedna od eksperimentalnih škola u Hrvatskoj. “Batini” učitelji “Batin poučak“ važan je u objašnjavanju sustava izbora i nagrađivanja učitelja. Vodio sam znanstveni projekt o stručnim suradnicima u školi. Prije dvadesetak godina dogovorio sam Godine 1931. u Borovu Naselju podignuta je prva “Batina“ tvornička zgrada u Hrvatskoj koja će postati ogledni primjer skladnoga povezivanja, života, rada i stručnog usavršavanja znanstveni intervju s poznatim pedagogom i metodičarom Edom Vajnahtom. Skroman kao i uvijek, Vajnaht je došao u Savsku cestu 77, u zgradu današnjeg Učiteljskog fakulteta. Znao sam da je Edo Vajnaht bio prvi školski pedagog u Hrvatskoj. Počeo je raditi 1. rujna 1959. godine u osnovnoj školi u Zagrebu. Prvo sam prikupljao podatke anketnim upitnikom. Nakon završene ankete, slijedio je intervju s E. Vajnahtom. Pitao sam: - Kako ste ušli u učiteljsku profesiju? Sve je počelo u poznatoj Batinoj osnovnoj školi u Borovu. Pronašli su ga kao nadarenoga seoskog učitelja. Saznao sam da je škola bila autonomna u odnosu na ministarstvo. Neki su učitelji, dakako oni uspješniji, među kojima je bio i Vajnaht, primali i dvije plaće. Pedesetih godina prošlog stoljeća Vajnaht je radio u Učiteljskoj školi u Kninu. Njegov je učenik bio i Ivan Aralica, danas poznati hrvatski književnik. Sukob konzervativnog (ideološkopartijskog) mišljenja i kreativnog pedagoškog mišljenja bila je inspiracija Ivanu Aralici u pisanju romana Okvir za mržnju. U poznatom romanu profesor Božić, koji se suprotstavlja partijskom mišljenju ustvari je naš učitelj iz Borova Edo Vajnaht. Profesor Vajnaht je kasnije postao prvi hrvatski školski pedagog, metodičar hrvatskog jezika, pisac udžbenika i priručnika za osnovnu školu i profesor bivše Pedagoške akademije. Naša prošlost, naša sadašnjost Očito, lovci na talentirane učitelje nisu pogriješili u izboru mladog Ede Vajnahta za rad u Batinoj osnovnoj školi u Borovu Naselju. Danas nema menadžera koji traže nadarene učitelje, ali zato postoje tvrdnje (koje treba dokazati) da posao učitelja u školi košta između pet i deset tisuća eura! Ostaje nada da USKOK može ući u trag onima koji više vole eure nego nadarene učitelje. Tridesete godine 20. stoljeća bile su vrijeme velike gospodarske krize. Današnja kriza upozorava da se povijest može ponoviti. “Batin poučak“ je naša sintagma za važnost menadžmenta, ulaganja u gospodarstvo i ljudski kapital po uzoru na ovoga češkog poduzetnika koji je bio svjestan važnosti odgoja, obrazovanja i izobrazbe. Zato su on i njegovi suradnici i osnivali dječje vrtiće, osnovne i srednje škole, učeničke domove i radnička sveučilišta za odrasle. TeËajevi za radnike Tomáš Bat’a razvio je poseban sustav obrazovanja, ističući važnost povezivanja učenja i rada, teorije i prakse. Smisao učenja izrazio je kao profesionalni pedagog: “Svatko mora znati zašto i što uči. Trebamo naučiti raditi. To je najbolja metoda.“ Počeo je s tečajevima 1916. godine da bi 1925. godine osnivanjem Batine škole rada dokazao da ima jasnu viziju škole. Udaljava li se hrvatska škola od svijeta rada? Zaboravili smo na ručni rad uz objašnjenje da je to rad bez kreativnosti. Učeničke radionice, društveno-koristan i proizvodni rad nastojimo zaboraviti, jer nas podsjeća na povezivanje učenja i rada u socijalizmu. Svaka čast onima koji su zadnjih dvadeset godina razvijali učeničko zadrugarstvo. Mlada generacija ne zaboravlja djelo Tomáša Bat’e i njegovih suradnika. Novinarska družina Tehničke škole “Nikola Tesla“ u Borovu Naselju, pod vodstvom profesorice Ljiljane Radobuljac, snimila je film o svojoj školi. Nisu zaboravili ni inserte iz filmske ostavštine “Bate“. Tradicija se nastavlja: Tehnička škola “Nikola Tesla“ u Borovu Naselju sljednik je Tehničke škole Borovo, nastale 1933. godine kao radni praktikum, odnosno škola za nastavu obućarskih radnika za potrebe “Batine“ tvornice obuće. Kako da svi vidimo film učenika iz Borova Naselja? Danas Sveučilište u rodnome gradu Tomáša Bat’e Zlinu nosi njegovo ime 13 regija broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. www.skolskenovine.hr SRBIJA Koju srednju školu izabrati SLOVENIJA Zanat jamči posao Nezahvalno je procjenjivati koja su zvanja perspektivna kada nema jasnih pravaca razvoja privrede i projekcije kretanja unutar nje. Čak ni to što u zadnjih četiri, pet godina za jedno mjesto u nekoj školi konkurira i po pet učenika ne znači da ta diploma jamči posao I dok osmaši razmišljaju u koju će se srednju školu upisati, u Ministarstvu prosvjete predlažu da roditelji ove generacije maturanata, više nego njihovi prethodnici, trebaju posvetiti pažnju trendovima na tržištu rada. Naime, kretanja na tržištu ukazuju na to koja zvanja lakše dovode do zaposlenja, a kod kojih ni fakultetska diploma ne pomaže u nalaženju radnog mjesta. Bojan Ristić, načelnik za srednje obrazovanje u Ministarstvu prosvjete Republike Srbije, uz to naglašava da je nezahvalno procjenjivati koja su zvanja perspektivna kada nema jasnih pravaca razvoja privrede i projekcije kretanja unutar nje. Čak ni to što u zadnjih četiri, pet godina za jedno mjesto u nekoj školi konkurira i po pet učenika ne znači da ta diploma jamči posao i solidnu plaću. Popularna medicinska i ekonomska škola - Nesporna je popularnost medicinske i ekonomske škole, unatoč tome što je veliki broj ekonomskih tehničara bez posla, a oni koji završe medicinsku školu ne uspijevaju upisati fakultet i ostaju na tržištu rada. Problem je to što nije formirana izravna veza između tržišta rada i osnovnih škola, profesionalna orijentacija nije dovoljno razvijena pa osmaši nemaju pravu sliku o tome što ih očekuje nakon srednje škole. Potrebno je podići razinu korištenja profesionalne orijentacije, koja znači sagledavanje stanja na tržištu rada i individualne mogućnosti studiranja, jer se samo s tako preciznom slikom racionalnije odlučuje o izboru srednje škole - naglašava Ristić. Po broju bodova osmaša koji su konkurirali posljednjih pet godina, kao i po kvoti popunjenosti tih škola, najtraženija su zvanja u Srbiji farmaceutski tehničar (klasičan i ogledni program), fizioterapeutski tehničar (klasičan i ogledni), bankarski službenik (ogledni), poslovni administratori, prirodno-matematički smjer u gimnazijama, turistički tehničar (ogledni), službenik osiguranja (ogledni), društveno-jezični smjer u gimnazijama, kao i informatički smjer (ogled), također u gimnazijama. Ristić kaže da spomenuta zvanja traže uglavnom učenici koji žele studirati. - Ogledni programi su, međutim, koncipirani tako da daju dovoljno znanja i vještina za posao odmah poslije srednje škole. Nakon završetka trogodišnjih srednjih škola, polovica učenika odlazi na tržište rada, a ostali pokušavaju upisati visoku strukovnu školu. Ministarstvo je nastojalo oglednim programima izaći u susret poslodavcima i tržištu rada, međutim u ovom trenutku samo se 15 posto učenika sa završenim oglednim zvanjem želi zaposliti - objašnjava Ristić. Slovenija je kao članica Europske unije obavezna provoditi mjere za ispunjenje ciljeva Lisabonske strategije iz 2000. godine, dio koji čini i promicanje cjeloživotnog učenja. Prema rezultatima Andragoškog centra Slovenije 40 posto odraslih u dobi od 25 do 64 godine sudjelovali su u obrazovanju za odrasle, a više od dvije trećine sudionika u obrazovnim programima za odrasle imaju visokoškolsku kvalifikaciju U Strojobravari i mesari na dnu popisa Ministarstvo prosvjete ogledne će programe prevesti u redovne školske smjerove i paralelno s uvođenjem opće i stručne mature povećati broj mladih koji posao traže odmah nakon završetka srednje škole. Njima će, najavljuje Ristić, reformom visokog obrazovanja biti omogućeno da, žele li i bude li postojala potreba poslodavca, uz rad završavaju visoku školu. Neke srednje škole, kao što je medicinska, ako se promatra regionalno, vrlo su popularne, jer i po više od 50 posto učenika dolazi iz okolnih mjesta, odnosno iz drugih općina. Već su nekoliko godina na samom dnu popisa interesa osmaša, kaže Ristić, strojobravari, metalostrugari, konfekcijski tehničari, krojači, proizvođači finalnih proizvoda od drveta, mesari... Kakvi se paradoksi događaju ilustrira mesarski zanat, koji je na dnu popisa po zanimanju osmaša, ali su među najtraženijima na tržištu rada. U srednjoškolskom sustavu izumiru i polako bivaju izbačena mnoga zvanja. Vrijeme je pregazilo roletare, parketare, rudare u podzemnoj eksploataciji, metaloglodače, metalobrusače i metalobušače, kožarske radnike... Ali, alatničari su sa četverogodišnjeg prebačeni na trogodišnje školovanje. Prema Blicu I. Č. BOSNA I HERCEGOVINA Povijest za budućnost: kroz obrazovanje prema pomirenju Č elnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti sastali su se s direktorom Odjela za ljudsku dimenziju Richardom Williamsom i savjetnicima za obrazovanje Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini u povodu prezentacije trogodišnjeg projekta Povijest za budućnost: kroz obrazovanje prema pomirenju. Ovim se projektom želi pomoći obrazovnim vlastima u Bosni i Hercegovini da u skladu s europskim izgrade održive standarde za nastavne planove i programe u BiH, koji bi predstavljali okvir za stjecanje znanja i izgradnju razumijevanja. Kroz ovaj projekt trebala bi biti uspostavljena i održiva institucionalna suradnja u cijeloj BiH, regiji i Europi između povjesničara, Rezultati bolji od europskog prosjeka nastavnika, autora udžbenika, profesora i svih ostalih koji se profesionalno bave nastavom povijesti, kako bi koordinirali i usuglasili primjenu ovih standarda te buduće aktivnosti u području obrazovanja iz povijesti. Ministrica Meliha Alić istaknula je dosadašnje značajne pomake u izučavanju povijesti te naglasila da su aktualni udžbenici povijesti napisani po nastavnim planovima i programima koji poštuju Smjernice za pisanje udžbenika povijesti osnovnih i srednjih škola u Bosni i Hercegovini i koje su usvojili kantonalni ministri nadležni za obrazovanje, Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, kao i Odjela za obrazovanje Brčko Distrikta. Poštujući Smjernice, autori prilikom pisanja ovih udžbenika primjenjuju princip multiperspektivnosti, a udžbenici su znanstveno utemeljeni, usmjereni na stvaranje zajedničkog razumijevanja u Bosni i Hercegovini. Direktor Odjela za ljudsku dimenziji Richard Williams pohvalio je dosadašnje napore Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti na stvaranju zajedničkog obrazovnog okvira za bosanskohercegovačku djecu te istaknuo da vjeruje da će zajedno pridonijeti reformskih obrazovnim procesima u Bosni i Hercegovini. Prema FMON-u I. B. Sloveniji o obrazovanju odraslih skrbi Andragoški centar Republike Slovenije, koji od 1991. godine djeluje kao središnje istraživačko, razvojno i savjetodavno tijelo za obrazovanje odraslih. Slovenija je kao članica Europske unije obavezna provoditi mjere za ispunjenje ciljeva Lisabonske strategije iz 2000. godine, dio koji čini i promicanje cjeloživotnog učenja. Politika cjeloživotnog učenja velikim je dijelom usmjerena na razvoj obrazovanja za odrasle. U sklopu navedenih mjera, Andragoški centar Slovenije proveo je godišnje istraživanje kako bi dobio detaljniji uvid u taj dio obrazovnog sustava. Prema rezultatima tog istraživanja, 40 posto odraslih u dobi od 25 do 64 godine sudjelovali su u obrazovanju, s time da je sudjelovanje mlađe populacije (25 - 34 godine) oko 50 posto, dok je sudjelovanje populacije u dobi 50 do 64 godine samo 27 posto. Nadalje, više od dvije trećine sudionika u obrazovnim programima za odrasle imaju visokoškolsku kvalifikaciju, 39 posto ima završenu srednju školu, dok samo 13 posto sudionika ima osnovnu školu ili je bez kvalifikacije. Kada se rezultati usporede s 18 zemalja članica koje su provele navedeno istraživanje, Slovenija ima bolje rezultate od europskog prosjeka. Europski prosjek je 35,7 posto odraslih u dobi od 25 do 64 godine koji sudjeluju u obrazovanju, dok je za Sloveniju taj postotak 40,6 posto. Najbolje rezultate postižu Švedska, Finska i Norveška, a najlošije Poljska, Grčka i Mađarska. Obrazovni programi za odrasle najčešće se provode u školama - više od polovice srednjih škola, njih 92, ima ustrojene jedinice za obrazovanje odraslih. Nešto manje od četvrtine programa provodi se na pučkim učilištima (33), dok se ostatak programa provodi u specijalističkim institucijama za obrazovanje odraslih (58) koje organiziraju najveći dio neformalnog obrazovanja. Osim toga, odrasli mogu pristupiti općoj ili strukovnoj maturi te pohađati tečajeve za pripremu mature. Prema IDIZ-u I. B. aktualno svijet 14 broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. www.skolskenovine.hr NOVOSTI IZ EU ©PANJOLSKA Obrazovanje za jednakost Dan Europe Robert Schuman, tadašnji francuski ministar vanjskih poslova, 9. svibnja 1950. godine pred brojnim je medijima pozvao Francusku, Njemačku i ostale europske zemlje koje su se još oporavljale od posljedica Drugoga svjetskog rata da stave na stranu duge godine sukoba i neprijateljstava te, u cilju očuvanja mira, ujedine svoje proizvodnje ugljena i čelika. Zbog toga se 9. svibnja obilježava kao Dan Europe. Tim su povodom institucije Europske unije organizirale brojna događanja. Ona su bila posebno bogata s obzirom na to da se ovogodišnja proslava Dana Europe poklopila s obilježavanjem 60. obljetnice objave Schumanove deklaracije. Građani su imali priliku posjetiti i zgrade institucija EU u Bruxellesu - zgradu Berlaymont koja je sjedište Europske komisije, dvoranu za rasprave Europskog parlamenta i glavnu vijećnicu Europskog vijeća. Uz sudjelovanje u simulacijama rada EU institucija, posjetitelji su se mogli informirati o povijesti europskih integracija, europskoj kulturi, biološkoj raznolikosti, očuvanju bogatstva životinjskog svijeta i brojnim drugim europskim inicijativama. Španjolski sindikat FETEUGT pokrenuo je kampanju kojom želi podići svijest o jednakosti spolova. Razvijen na temeljima dogovora s Ministarstvom za jednakost, cilj joj je proširiti obzore te otvoriti nove prostore za dijalog i rasprave o pitanjima spolne jednakosti te u isto vrijeme učiteljima, nastavnicima i profesorima ponuditi poseban alat za rješavanje tog problema među svim dobnim skupinama U natoč obrazovnoj reformi i promicanju miješanih škola, u Španjolskoj je još uvijek vidljiva spolna nejednakost. Seksističko ponašanje i okrenute vrijednosti i dalje utječu na osobni razvoj i izbor karijere te ograničava sudjelovanje žena u svim područjima. A takav izričaj, u svom ekstremnom obliku, može rezultirati i spolnim nasiljem. Europeana internetska knjižnica, muzej i arhiv - ide dalje Europeana, jedinstveni višejezični internetski portal, nastoji baštinu europske kulture i znanosti učiniti dostupnom svima. Europsko je vijeće 10. svibnja 2010. usvojilo zaključke vezane uz daljnji razvoj ovog portala, koji trenutačno nudi pristup više od sedam milijuna digitaliziranih radova, uključujući knjige, slike, filmove, novine, fotografije i karte. Zaključcima je utvrđena potreba povećanja broja predmeta dostupnih putem Europeane te je utvrđena ciljna brojka radova od 10 milijuna do kraja 2010. Istodobno je naglašena potreba za boljom geografskom rasprostranjenosti i uravnoteženosti između različitih vrsta radova, kao i potreba poštivanja autorskih prava. Sadržaj dostupan na Europeani dolazi iz više od 1000 institucija kulture diljem EU. Mladi europski novinari primili priznanja u Istanbulu Pažnju europskog žirija za Europsku nagradu mladom novinaru 2010. privukli su radijski izvještaj o tome kako je tradicionalni folklorni ples izgradio most između Belgije i Bugarske, pogled na utjecaj ulaska Poljske u EU na europsko tržište rada te portret Kosova kao europskog čvorišta kulture u nastajanju. Dobitnici posebnih nagrada - Vladisav Velev (Bugarska) za najoriginalniji izvještaj, Prune Antoine (Francuska) za najbolje istraživanje te Verena Ringler (Austrija) za najbolji novinarski stil - objavljeni su 11. svibnja u Istanbulu, a izabrani su između 35 pobjednika u svojim zemljama. Nacionalni pobjednik za Hrvatsku je Miho Dobrašin. Prema EU bilten I. Č. Kampanja sindikata FETE-UGT Žene i dalje u manjini Samo je jedan od simptoma nejednakosti u hijerarhijskoj segregaciji vidljiv i u obrazovnom sustavu, gdje su žene i dalje u manjini kada su u pitanju donositelji odluka - rektori, ravnatelji i upravitelji obrazovnih ustanova - a rijetke su i u srednjom školama te na fakultetima. Nekoliko je studija pokazalo da je izbor karijere dostupan studenticama i studentima i dalje uvelike orijentiran prema područjima povezanima s tradicionalnim spolnim ulogama. Jedan je od pokazatelja strukovno obrazovanje, gdje tečajeve vezane uz zdravstvo, socijalni rad, obrazovanje i modu uglavnom polaze žene, dok su studenti orijentirani na telekomunikacije, strojarstvo i mehaniku. Postotak žena koje studiraju arhitekturu i projektiranje tek je malo iznad 25 posto, a onih zaposlenih u tim strukama oko 30 posto. S druge strane, više od 80 posto studenata socijalnog rada i čak 91 posto studenata defektologije su žene. Edukativni materijali sastavljeni za kampanju Obrazovanje za jednakost uključuju knjige-vodiče za nastavnike te za učenike osnovne i srednje škole te studente. Dostupni na službenim jezicima španjolske kraljevine (španjolski, katalonski, galicijski, baskijski), vodiči pokrivaju različite aspekte obrazovanja o spolnim pitanjima. Bit će podijeljeni u više od 50.000 obrazovnih ustanova, a mogu se i besplatno skinuti sa službene internetske stranice projekta www.educandoenigualdad.com. Savjet psihologa i pedagoga Stranica kampanje Obrazovanje za jednakost također nudi teorijske i praktične materijale, klasificirane po tematskim područjima, uključujući nastavne prijedloge i strategije za implementaciju spolne jednakosti u obrazovnom sustavu. Nadalje, korisnici internetske stranice moći će zatražiti savjet psihologa i pedagoga o pitanjima koja se tiču spolne jednakosti u obrazovanju, prevencije nasilja nad djevojkama i ženama u obrazovnim ustanovama, dodatne izobrazbe u obrazovanju, razvoja nastavnog plana o spolnoj jednakosti u školama i drugim aspektima tog projekta. Prema Education International Priredila Ivana Čavlović DANSKA I Učitelji i učenici žele stvoriti ekološki prihvatljivu školu dok su se svjetski vođe okupili u Danskoj na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama (COP 15) kako bi pokušali ostvariti globalni dogovor o sprečavanju klimatske katastrofe, učitelji i učenici u Kopenhagenu već su poduzimali konkretne korake prema stvaranju ekološki prihvatljive škole, dizajnirane tako da ima optimalnu ravnotežu između energetske učinkovitosti, zdrave klime interijera i kvalitetne arhitekture, bez emisije stakleničkih plinova, i to do 2015. godine - cijelo desetljeće prije nego što tu razinu dosegne njihov grad. “Mi ćemo to definitivno učiniti“, predviđa Peter Daniel Andersen, ravnatelj javne škole Vanløse. “Postavili smo rok do kojeg će sva djeca u školi morati biti educirana o klimatskim izazovima, a to smo ugradili u kompletan nastavni plan i program, ne samo na prirodne znanosti.“ Tako je 507 polaznika javne škole Vanløse, od vrtića do desetog razreda, napravilo crteže, pjesme i videouratke na tu temu, ali i automobile i vjetrenjače na solarnu energiju od lego-kockica. Jedan je od njihovih učitelja napisao pjesmu o klimatskim promjenama, koju je školski zbog izveo na danskoj televiziji za vrijeme održavanja Tjedna klimatskih promjena. Također, neki od starijih učenika volontirali su na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama. I dok su učenici aktivno uključeni u učenje i educiranje drugih o održivom razvoju, uključujući njihove roditelje i ostale odrasle članove lokalne zajednice, Peter Daniel Andersen i ostali nastavnici njegove škole rade na nekoliko razina kako bi smanjili emisije stakleničkih plinova u školskoj zgradi izgrađenoj još dvadesetih godina prošloga stoljeća. Izolirana vanjska vrata, moderni dvostruko-glazirani prozori, rasvjeta niske potrošnje, programatori u prekidačima i solarne ploče tek su početak. Planiraju još obnoviti drenažu i iskoristivost kišnih voda, posaditi “zeleni krov“ na jednoj od zgrada te na drugoj čak staviti vjetrenjaču. No, osim fizičkih promjena, Andersena najviše raduje intelektualni i etnološki rast i razvoj učenika i cijele školske zajednice. Danski učiteljski sindikat vrlo je odan i inovativan u svojoj posvećenosti programu. “Sretni smo zato što znamo da će mladi ljudi koje educiramo postati savjesni građani koji će činiti pravu razliku u budućnosti“, kazao je Andersen. Prema Education International Priredila Ivana Čavlović poseban prilog aktualno broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 15 Poseban prilog: Učeničko stvaralaštvo 2010. www.skolskenovine.hr Likovno natjecanje učenika osnovnih škola - LIK 2010.: “Redefinicija portreta“, prvonagrađeni rad Lucije Abramović, 6.r., OŠ Dr. Jure Turića, Gospić, mentorica Neda Čačić Cijeli je svijet pozornica P Pripremio Ivan Rodić rošle je godine bila Godina kreativnosti i inovativnosti koju je, pod geslom “Zamisli. Ostvari. Budi inovativan“ bio proglasio Europski parlament s ciljem da se potakne podizanje svijesti o važnosti kreativnosti i inovacija kao kompetencija koje su od ključnog značaja za osobni, društveni i gospodarski razvoj. U skladu s tim geslom u zadnjemu smo ljetnomu broju Školskih novina (broj 24−25, 16. lipnja 2009.), učeničkom stvaralaštvu u 2009. godini posvetili punih osam stranica. Ove godine nastavljamo s tom praksom, istina na upola manjem prostoru nego prošle godine, i nadamo se da će to postati dobar običaj i ubuduće − da nakon svih silnih tema i problema o kojima se tijekom godine na tim stranicama raspravlja iz broja u broj, dakle da u tom zadnjem broju, prije godišnjih odmora i praznika, ponudimo našim čitateljima, i mladima i starima, nešto za dušu − pregršt stihova, rukovet pjesama i poneki crtež, maštu, snove, želje i nade učenika raznih generacija, iz svih krajeva Hrvatske, pretočene u riječ i sliku, iskreno i toplo, kako to samo oni znaju. Ovaj kratki izbor učeničkih literarnih i likovnih uradaka s nekih od najznačajnijih manifestacija učeničkoga stvaralaštva u našoj zemlji svjedoči da iskra stvaralaštva i dalje nesmetano iskri u dušama i srcima tih najmlađih sanjara kojima ništa nije teško, barem ne u snovima. Nastavak na 14. stranici poseban prilog aktualno 16 www.skolskenovine.hr LiDraNo 2010 - Literarni radovi Tiću Tradicija i suvremenost Tiću mići, pridi! Si lačan? Ću ti dat zobat. Kad se naiš ćeš mi zakantat. Kad odletiš ću ti z rukon mahat. Jutre ćeš mi se tornat. Rječnik Tić - ptica; mići - mali; prididođi; si - jesi li; laćan - gladan; zakantat zapjevati; z rukon - rukom; mahat - mahati; jutre - sutradan; tornat -vratiti se Vanja Kontušić, 2. r. Osnovna škola Vladimira Nazora Potpićan, PŠ Tupljak Voditeljica: Gordana Fable Samoća Sjedim ispred prozora, a pogled mi na jedinoj prijateljici: vlažnoj, staroj ulici malenog mjesta otoka moga. Navlačim svoje točkasto-crne čizmice... izlazim. Gazim po njoj, stišćem je i udaram. Ulica gola miruje. Vjetar nosi sve pred sobom. U lice me udaraju kapi kiše. Pokisla i umorna mačka prati me u stopu. Pada mrak... samo ta dva oka svijetle... Hladno je ... nedostaje mi sunce, zvuk potpetica, čak i ubodi komaraca... Htjela bih nečije blizine... a kiša ne prestaje ... Same smo... ulica i ja... Tišina... I sada znam... nisu je ubile stope, već to što ih odavno više nema... Zato, korak po korak, idemo dalje... moja ulica i ja... Prkosimo samoći. Matea Domić, 6. r. Osnovna škola Milna, Milna Voditeljica: Dubravka Menjak Kmični koček V saki hiži pono je kočeki: Veljki, malji, ljepi, grdi… V hiži moje storimojke jen je kmični koček, od sreče i smeha navek skriti. V njemu se toga igra z sozom moje storimojke. Tu je ona na drveni klopici sedela, čislo z drhtečimi prstima prebirala i Boga moljila: „Zemi me, zemi, Bogek, k sebi, kaj bom pok svetlo vidla i sineka svoga.“ Večpot je joko tožna bila, v kočeku se sreča fest i zanavek skrila. Dok pok so deca bita bila, v kmični koček so se fljetno skrila. Si so v njemu togo skrivalji, negda se plakali, a i svadili. Kmični koček so je to togo k svojemu srčeku zemal. V misljima prebiral kak bi so kmicu zanavek stiral, a svetla vrota svojega kočeka sema ljudima otpiral?... Rječnik kmični koček - mračni kut; ugao u prostoriji; saki - svakoj; hiži - kući; grdi -ružni; storimojke - bakine mame; prabake; toga - tuga; čislo - krunica; zemi me - uzmi me; pok - opet; vidla - vidjela; večpot - više puta; joko - jako; bila bita - dobila batine; fljetno - brzo; u trenu; zemal - uzimao; prebiral - razmišljao; kmicu - mrak; stiral otjerao; vrota - vrata; otpiral - otvarao Ana Radmanić, 6. r. Osnovna škola Kotoriba, Kotoriba Voditeljica: Nikolina Fuš Zvošec Tko je Kika ? Svatko nosi svoj križ i živi svoju sreću. Neki čine i jedno i drugo, a samo oni znaju kako. Promiješate li bol i tugu, zdravlje i bolest, gubitak i dobitak dobili ste obitelj jedne sasvim obične jedanaestogodišnje Kike. Tko je Kika ? Kika je djevojčica koju svi gledaju, a nitko ne vidi. Ona se smije dok njena duša plače. Kikina majka ima sestru, veličanstveni dar prirode s grješkom Downova sindroma. Kika ima i od rođenja teško bolesnoga brata. On je lijep. On je sretan. On ima oči boje morske pučine, a pogled bolan poput neostvarene ljubavi. U okrilju noći, kad tišina bolno vlada, Kika razmišlja. Ona se pita čuje li itko vapaje njena brata u tim utvrdama od leda kao što ona sluša jecaje svoje majke, njen plač i krik rastanka. Kika čvrsto grli svoj križ i voli svoj život, svoju tužnu priču. Ja sam Kika. Ja nemam ramena za križ koji nosim. Za zabavu na facebooku vremena nemam, a računalo imam. Za bezbrižnost vremena nemam, ali zavidim bezbrižnicima. Ja sviram klavir, a klavira nemam. Ja sam sretna kad dan ne prođe brzo i kad ne čujem nijednu lošu vijest. Ja sam Kika, na prvi pogled sasvim obična djevojčica, u vrtlogu neobična života. Preponosna sam da bi me sažalijevali, a preslaba za velika djela. Ja sam sigurna luka svojoj obitelji i njen putokaz. Ja sam sretna. Ja se nadam, jer je nada moj jedini štit. Intermezzo Naslonjen na zid pred učionicom matematike žvačem sendvič i promatram taj moj svijet. Oko mene u svim smjerovima poput atoma u ogromnoj molekuli lete klinci, zuje kao pčele u nekom čudnom neredu putanja koje se križaju, pretapaju, zaobilaze, a opet nikad ne sudare. Iz te vreve strše samo matice čije oko vidi svakoga pa tu i tamo bocnu žalcem čim netko neobuzdano zaglavinja u nezgodno vrijeme na pogrešno mjesto krivim smjerom. Kaos i nered se poremeti, lančanom reakcijom sve odjednom zastane, ali zakratko; rasulo se začas opet uspostavi. Mimo mene prolazi čitavo životinjsko carstvo. Magarac koji bezvoljno vuče torbu po hodnicima i sapliće se o vlastite vezice što mlataraju oko tenisica. Za njim propliva šarena ribica koja zaboravi sve što čuje za četiri sekunde, pa i to kamo je krenula. Prozuji i muha zunzara kojoj je uvući jezik teže nego onom magarcu svezati vezice. Slijeva se pojavi ljenjivac kojemu treba pola sata od točke A do točke B. Malo su ga zbunile leptirice koje su zalepršale za plavušanom s bicepsima u zametku. Tu su i osice koje se stalno bockaju, ali i pravi stršljeni čiji je oštar jezik poput bušilice i motorne pile stvorio čitav niz udruga žrtava koje redovito pod odmorom zasjedaju po kutovima i smišljaju trač-diverzije. Zatim prođu i dvije stonoge prvašića, više glista, s jabukama u ručicama i sa strahopoštovanjem se nekako provuku kroz naš zvjerinjak. Posljednji zalogaj sendviča mi se poklopio sa zvonom za početak sata. Zbornica izriga hrpu profesora, a nered se razlomi i grupira prema učionicama. Jedino je ljenjivac još hodao prema točki B, a ribica trčkarala tražeći svoje jato. Okrenem se prema vratima učionice. Bože, kako sam žedan! Mislav Friščić, 6.razred O. Š. grofa Janka Draškovića, Zagreb Voditeljica: Tilda Raić-Ergović Zašto si se već predala Još ti zrnce mladosti Iskri u modrim očima Riječi su ti slatke I meke poput paperja Iz mog jastuka Kretnje su ti odlične A ruka krila ptice Dok popravljaš gnijezdo I ispraćaš svoje ptiće Nebo jesu prekrili Teški oblaci I padat će Na vrt i dvorište Pokisnut će tvoje rublje Brižno po boji poredano Odustat će od dolaska Najavljeni gosti Ostavljajući te zamišljenu U praznim sobama Nikad ti strpljenje Nije bila jača strana Te odmah misliš da tuga Ne zna otići s čela I da smrt vreba S druge strane mraka Pokaži malo duha I kap veselja I razgrni šareni kišobran Niz koji će kliziti Vrckave kišne kapi Zalijevajući tvoje savršene Grmove zimzelene Tuga nikad ne dolazi Nepozvana A ti svoju stišćeš Rukama i nogama Ne vidiš da se horizontom Razlijeva rumenilo I mirišu brijestovi Nadvisujući Crno nebo Sanja Tucak, 8. r. Osnovna škola Runović, Runović Voditeljica: Marija Stojić U vrtu moje bake raste šljiva Plavica. I sada je tamo, to staro stablo. Baka svako jutro gleda šljivu prepunu plavih plodova i čeka da ja dođem u Gunju. Margita Butković, 3. r. Osnovna škola dr. Vinka Žganca, Zagreb Voditeljica: Vinka Zadro Po kiši Sinoć smo opet bili u portunu, Skrivali se od kiše, Mare, ti i ja. LIK 2010 − treća nagrada Nora Gabrić, 7.r., OŠ Supetar, mentor Ivo Ivelić Pričali smo gluposti, Kod nas nikad ništa pametno, Susjedi su bili nervozni. Nismo im dali spavati, Pričali smo do dugo u noć, I otjerali na nemilosrdnu kišu, Morali smo krenuti. Zimsko jutro Okreće lice Suncu. Sunce Svijetao i blijedi odraz Utapa u moru. More Zaustavlja galebove Da ne odlete. Barka Ne pušta ribara Da je zaboravi. Mare je išla svojim putem, A ti i ja u sasvim drugom smjeru, Ti si pričala, a ja sam slušao. Nisam ni riječi progovorio, Nisam mogao skinuti pogled s tebe, Htio sam što više detalja upamtiti, Da te mogu sanjati iz sjećanja. Siječanjsko jutro Izlaže obraz Blijedome suncu. Jozica Plastić, 7. r. Osnovna škola Pučišća, Pučišća Voditeljica: Maja Čapin Pjesma koja bi htjela ohrabriti mamu Šljiva Plavica Kristina Vištica, 5. r. Osnovna škola don Mihovila Pavlinovića, Metković Voditeljica: Sanja Jurković Zubato sunce broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. Došli smo do tvoje kuće, Ti si me zagrlila i rekla: “ Bok! “ A ja sam svijetlio od tvoje topline I samo se osmjehnuo. Tradicija i suvremenost − Ivana Divjak, 7.r, OŠ Ljubo Babić, Jastrebarsko (učiteljica: Ivana Strmečki Vučina, prof.) Hrvoje Bazina, 3. r. Ekonomsko-birotehnička škola, Split Voditeljica: Suzana Kačić-Bartulović poseban prilog aktualno broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 17 www.skolskenovine.hr Besida Eko Cijeli je svijet pozornica Su naši stari znali reć da nike beside moru upeć. Dica san bila i da pravo rečen, to nisan kapila. Ma domislila san se niki dan i zapensala aš san i sama Takovu besidu provala. Hrđa me prati industrijskom ulicom. Kiša me siluje. Suprotstavljam se divljim kandžama koje me vuku po pločniku. Pogledi usamljenih i napuštenih tvornica Okružuju me strahom. Smeće, jad. Razderani beton pokazuje svoje istrošene žile. Što ostaje od mene kad skinem masku. obrišem šminku. zaboravim što sam pročitala u scenariju? San čula beside dvi i perala da okoli mene gori. Ruke su se predale. Nekontrolirano vise. Zrak je sve rjeđi. Vjetar me bombardira. Ne dopušta kretanje. Eksponencijalno slabim. Vjerujem u vjetrenjače. Triba pazit ča ćemo kemu reć aš besida more kako oganj upeć. Rječnik beside - riječi; kapila - razumjela; domislila - sjetila; zapensala - zamislila; aš - jer; provala - probala; perala - mislila Dino Vlahek, 4. r. Gimnazija Čakovec, Čakovec Voditelj: Ivan Pranjić Santina Pamić, 1. r. Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin Voditeljica: Marinka Burić Oči bez sjaja hipnotizirano Čekaju. Čekaju da Sunce umre i da se Nada rodi iz zvjezdanog neba. I ja s njima čekam noć, da se može skinuti maska i zaplakati u tjeskobi i samoći. O, pogubni su kasni večernji sati, kasna večernja hladnoća Hladna svjetlost jutra peče našu kožu i mi ustajemo, prelistavamo scenarij, stavljamo šminku i još jednom umiremo na pozornici. Marija Međugorac, 2. r. Gimnazija Gospić, Gospić Voditeljica: Anela Serdar Pašalić Nepovratno Izgubio sam te, nemaran, negdje usred tkanja Usred vlakna uličnog svjetla, u buci vremena Usred krhotina misli i suvišnih saznanja Negdje između novih strahova i prošlih sjena. Ništa mi nije Upravo sam s oblaka sišao, s vjetrom se rukovao, na valima se njihao, od koralja iz dubina lađu od sto metara sagradio. Morski psi su se razbježali kada sam ja isplovio. I sada te tražim, revan, u mirisu šibica Među prošlim danima, propuštenim prilikama U odrazu na akvariju crknutih ribica U svojim novim, nikad učinjenim pogreškama. I iz dana u dan, dok tražim, nalazim trenutke I sekunde koje kroz ruke poput pijeska prođu I na događaje koje bi sakupljao šutke Pretvarajući se da, poput plime, opet dođu. No izgubio sam te i što mi traganje vrijedi U pješčanom satu, buci pijeska što se cijedi? Matej Antolković, 3. r. Prva gimnazija Varaždin, Varaždin Voditeljica: Tatjana Ruža Zar da se sama izvlačim. sasvim gola i bez riječi, pred tolikom svjetinom koja sjedi u klupama čekajući da ju se zabavi i pouči? LIK 2010. - druga nagrada: Nino Podnar, 5.r., OŠ Luke Perkovića, Brinje, mentor: Stanislav Ninić Zlatne ribice su me molile da moja želja zapovijed im bude. Kada sam u dnevnu sobu uplovio, u pratnji divljih pataka što sam ih ulovio, mama se uhvatila za glavu i viče. Sestra se samo smije: − Ništa mu nije, samo je čitao Münchhausenove priče. Božidar Kelava, 6. r. Osnovna škola Mate Lovraka, Županja Voditeljica: Radojka Matić Lovrakovi dani kulture Pismo Peri Bok Pero! Ime mi je Martina i mislim da ste izvrsno uredili mlin. Da nisi dopustio prijateljima da ti pomognu, mlin nikada ne bi bio gotov. Važno je surađivati i pomagati drugima. Svi ste se hrabro upustili u taj važan posao. Zanima me sudbina vidre koju ste ulovili. Jeste li je prodali? Ako jeste, je li dio novca uložen u mlin? Ti si naučio Milo dijete voziti čamac. Sada je možda mornar ili kapetan broda. Tko zna? Ja sam djevojčica i drago mi je što ste primili Matiju i Danicu u družbu. One su bile od velike pomoći. Nije mi se svidjelo što ste ponekad bili obeshrabreni i pomišljali da sve priznate učitelju, ali ste ipak bili strpljivi, odlučni i nepokolebljivi u namjeri da dovršite mlin. Samo ustrajni uspijevaju! Vaša družba je najbolja i uzor nama desetogodišnjacima u tome kako biti složan i u potpunosti primijeniti narodnu izreku: „Složna braća kuću grade.“ Sve pohvale! I mi smo u razredu sada spremni za mnoge pothvate po uzoru na vaš. Piši ako imaš novih ideja za nas! U slobodno vrijeme... Dok čitam knjige Zaboravljam brige na krilima mašte moje misli plove u svjetove nove S Potjehom sam Bjesa gazio, s Pipi majmuna mazio s Hlapićem novine čitao, Malduha za savjet pitao, s Huckom svijetom skitao. Trnoružicu sam poljubio, Snjeguljicu probudio s Pepeljugom plesao, i nikad ne bih prestao.. S Pinokijem sam lagao, Bijelog Jelena jahao, na Ekovom Bonu sam zaspao... Sve sam mogao što sam htio, što sam davno, davno snio, al’ nikad nisam smio. Ante Jakovič, 6. r. OŠ Đulovac, PŠ Bastaji Suze Tužna sam. Jedna suza poskliznula mi se niz obraz. Plačem. Suze padaju na moj dlan. Milujem potrganu igračku moga djetinjstva Margita Miše, 5. b, OŠ Otok, Zagreb Ostavština Gledam ga u sebi, dotičem dlanom njegovu misao želeći pronaći put i dubinu njegovih traženja On i ja suza u iznenadnom obratu i osmijeh u neobjašnjivu susretu Živim ga… Vidim ga na litici iznad Postira u cvijetu izniklom u suhozidu u dodiru Neba i Gore u otocima koji ispod plivaju kao arke vođene ljubavlju Brodice u luci piju Sjećanje stoljeća krik galeba let utiha mora Miris lavande i ciklama u kaštelu Zvijezde se igraju Vidova gora gleda, zastava najavljuje zoru… More prima titranje svemira… Ispovijeda se… Tražim tvoju zvijezdu svemira u pjesmi cvrčka i mirisu mora… da je mišlju dotaknem… Teško i radosno nosim ostavštinu Štap i Torbu po Tvojem otoku… Štap crta krugove Nade i Vjere, a torba skriva srca glas… Hoću li ja, Tvoj nerođeni sin, uspjeti dotaknuti Tvoj san? Josip Rešetar, 8.a OŠ Vrgorac, Vrgorac Voditeljica: Jasna Sušac Bogatstvo Hrvatske u kapljici vode Samo jedna kap prirodi život daje i taj izvor života neka vječno traje U potok kada stigne jedna kapljica mala već tad je život novoj rijeci dala Rijeke uvijek plove nekom moru svom a ja imam Pticu što pruža mi dom Gledajte ove kitice moje što u pjesmi o vodi kao sitne kapljice stoje Ptica = Hrvatska Anna Bakota, 5. r. OŠ “Mejaši”, Split Voditeljica: Divna Šušić Srdačan pozdrav od Martine! Martina Blažević, 4. b OŠ Suhopolje Nazorovi dani 2010. − Postira Lovrakovi dani kulture 2010. − Natali Manojlović, 6.a, OŠ Mirka Pereša, Kapela Lovrakovi dani kulture 2010. − Klara Pavlek, 1.a, OŠ Eugena Kvaternika, Velika Gorica (Najbolji literarni rad u Splitsko-dalmatinskoj županiji na natječaju Glavnoga ureda Hrvatske turističke zajednice) poseban prilog aktualno 18 www.skolskenovine.hr Natječaj Ivica Kičmanović Sunce na praznicima Vidim ... Obične školske zgrade ukrašene pubertetskim djelima, išarani zidovi ili samo poprskani bojom, ponegdje obijeljeni, ali ispod bijele već izbija plavkasto sivilo prijašnjih grafita. Tu i tamo odlomljena žbuka trusi se po hrapavom, prašnjavom podu. Čujem ... Vjetar, staro gunđalo, nešto si puše u bradu i od ljutnje mrtve i izgažene listove rastjeruje po dvorištu. Skviče šušteći njihove duše. Vidim ... Smrznuto otrcano grmlje. I jedno drvo, staro i visoko, kako se naginje prema školskoj zgradi. S mog mjesta čini se da vrhom krošnje dodiruje oblačke, gore na nebu. To je stablo odrastanja... Na prvim granama, koje mogu dohvatiti, još se zelene listovi, zeleni listovi djetinjstva koji trepere u svim smjerovima. Po sredini krošnje su prošarani, neodlučni bi li bili žuti, zeleni, smeđi ili crveni, baš kao pubertetlije. A na samom vrhu su ozbiljno smeđi, već odrvenjeli; oni trepere kao da drhte. Čujem ... Zborovi vrabaca se natječu u beskrajnoj igri cvrkutanja i skakutanja. Vidim ... Šareni kišobrani tapkaju i skakuću po školskom dvorištu, a veliki, tamnih boja, vode ih za ruku i nervozno otresaju sa sebe kišne kapi. I gledaju na sat... Čujem ... Sipke kiše padaju danima. Crjepovi mljackavo prokapavaju: šššškap, šššš-kap-kap, ššš-kap-kap-kap, ššš... Jesen ... Doba vrištanja, ljutnje, škripe automobilskih guma i histerije truba, drndanja motora i zveketa lanaca vlakova koji neumorno hvataju vozni red... Žalim ... Sunce je na praznicima. Hana Friščić, 6.c OŠ Grof Janko Drašković, Zagreb Voditeljica: Tilda Raić-Ergović Moramo Moramo kupiti darove. Moramo nabaviti ukrase. Moramo kupiti božićno drvce i ukrasiti ga stotinama kuglica. Moramo upaliti bezbroj lampica u kući, ispred kuće i u dvorištu. Moramo ispeći prase i hrpu kolača. Moramo kupiti rijeku alkoholnog i bezalkoholnog pića. Moramo pozvati drage i manje drage goste. (Nikad se ne zna kad nam tko može zatrebati.) Moramo se lijepo obući i otići na frizuru. Moramo se pristojno ponašati da svi misle kako smo složna i kulturna obitelj. Moramo … Moramo … Moramo ... Jesu li, nakon svega što moramo, naša srca sretna? Anđela Karla Barišić, 8. a OŠ Sveta Ana Osijek Voditeljica Ruža Zubac-Ištuk Voditeljica: Mandica Korpak Šokci su uvijek otvarali kapije i vrata, a kako će biti sutra Tradicija i suvremenost - Lucija Kovačić, 6. razred OŠ Petrijanec, Petrijanec (učiteljica: Katarina Kolarić) Dragi Ivice, Bila sam proljetos u tvojoj Mariji Gorici. Sunce se igralo i milovalo tvoje staze djetinjstva. Igralo se po prozorima kuća i smiješilo se zelenom Zagorju. Sutla je u daljini ljubila svoje vijugave obale. Sa zvonika marijogoričke crkve pjevala su zvona. Rasplesali se vinogradi po probuđenim brjegovima. Svetkovina boja, zvukova i mirisa, ali nitko ne slavi, ne svetkuje proljetne darove prirode. Promijenili su se ljudi, a i djeca, dragi moj Ivice. Odrasli sjede u svojim automobilima pa jure, žure, a djeca se pozatvarala u svoje sobe i sjede pred televizorima i računalima. Nitko ne primjećuje procvjetale zumbule i ruže pod prozorima, ne osjeća mirise i ljepotu njihova cvjetanja, ne čuje cvrkut ptica i zujanje radinih pčela. Nitko ne osjeća tople ruke proljeća koje ih želi zagrliti, pomaziti mirisnim svitanjima. Umrli su zvukovi bajsa tvojega oca, ne odjekuje pjesma „Lepe ti je, lepe ti je Zagorje zelene.“ Saonik tvojih brjegova prekrio asfalt, gakanje gusaka i kukurikanje pijetlova zamijenila tužna cvrkutanja ptica u kućnim kavezima. Nema više štruca s makom i orasima kakve ti je tata donosio iz svatova koje uveseljavao svojim bajsom i pjesmom zagorskom. Nema dječjih igara, cike i vike u dvorištima. Ne gore više ona topla, obiteljska ognjišta. Nestali su mirisi krumpira pečenog na vatrama. Ne čuje se pjesma djevojačka i momačka u žetvama, berbama, prelima i sijelima, a srca ljudi umotala se u sive marame postojanja, a u duše pustoš se nastanila. Oh, kako bih se rado kroz ovo sivilo provezla na tvojim drvenim kolicima, dragi prijatelju. S radošću bih ti pomogla nadmudriti susjeda „Kanonika“ i potajno predati pismo tvojoj Ančici, a zatim bismo zajedno tražili skrivena ptičja gnijezda po živicama i obližnjim šumarcima. Samo da mi je jedan dan s tobom grliti proljeće, sjesti pod mirisnu lipu i s vrha tvojega brijega pozdravljati oblake i nebeskim plavetnilom s njima putovati…putovati… Tu sam, dragi Ivice, u tvojoj Mariji Gorici. Ako me gledaš s onog bijelog oblaka, mahni rukom, nasmiješi se. U zagrljaju proljetnih cvjetanja, po zlaćanom suncu prijateljski poljubac ću ti poslati. Tvoja prijateljica Valentina iz Hercegovca. Valentina Mišeta, 8.r. OŠ Slavko Kolar, Hercegovac Voditelj: Stjepan Banas Svatko nekoga voli Volim mamu, tatu i brata. Oni vole mene. Još volim baku, djeda, sestričnu, učiteljicu i prirodu. Volim i prijatelje: Dominika, Tomislava i Adriana. Prijatelj voli prijatelja. Panda voli pandicu. Jež voli ježicu. Svatko nekoga voli! Tradicija i suvremenost − Petra Jukić, 3. razred OŠ Starigrad, StarigradPaklenica (učiteljica: Nataša Dokoza) Filip Borić, 1.a OŠ Dora Pejačević Našice Već je odavno svima poznata slavonska i šokačka gostoljubivost, srdačnost i otvorenost. Šokci otvaraju svoja vrata u raznim prigodama: kada su svatovi, kirbaji, krštenja, krizme, rođendani i imendani. O Božiću i Uskrsu također. Svoje goste dočekuju s veseljem, otvorena srca, a obiteljski stol je pun svakojakih finih jela, kolača i pića. Zapjeva se, zasvira, šale vrcaju. A gosti koji dođu sa strane i izdaleka, ne mogu se nadiviti bogatstvu stola i dok jedu i piju, sigurno razmišljaju o ponovnom dolasku. Danas, kada se živi užurbano, moderno, a još i u krizi, ta dobra stara tradicija okupljanja i druženja kao da će nestati. Mi u Gunji pokušavamo održati stare običaje. Žalosno je što danas većina običaja izumire, a negdje su i potpuno nestali. KUD „Graničari“ iz Gunje ima Mali KUD u kojem nas djecu uče stariji kako se čuva tradicija. Tu se okupljamo, učimo igrati stara kola, pjevati stare pjesme i govore nam kako moramo njegovati tradicijske običaje. Uče nas druženju i gostoljubivosti i mi polako shvaćamo da nije sve u internetu i mobitelu. Bit će žalosno ako tradicija otvorenih vrata i gostoprimstva izumre, jer su već neki običaji nestali. Ne toliko što smo siromašniji, već što se zatvaramo u sebe i u svoje sobe gdje satima piljimo u sve veće televizijske ekrane. Danas su posjeti sve rjeđi, družimo se putem SMS-a, MMS-a, facebooka i twittera. Tako se preko tih čuda čestitaju rođendani, imendani, Božić i Uskrs. Sve manje idemo jedni drugima. Gledamo se i čujemo preko Skypea, zvone mobiteli, umjesto da jedni drugima pokucamo na vrata. Marija Šokčević, 5. b OŠ “Antun i Stjepan Radić“, Gunja Voditelj: Josip Krunić broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. MOJE LEPO ČA Va našoj kuće domaće besede odvavek se govore aš je to zajik mojega nonića i none. Kad sam bil mići samo san tako umel govorit: va parku su me zafrkavali va ulice Kinezun zvali, va butige su mi se smeli, aš me niš nisu razumeli. Danaska me ni sram ča po domaći govorin. Ja svoje ča va srcu držin i svoju čakavicu volin aš š njun san se rodil. Antonio Babić, 4.b OŠ Srdoči, Rijeka Voditeljica: Gordana Vukić O PRAVIMA Neki dan jedno moje pravo pregazio je automobil koji je vozio natraške i zalio me vodom na cesti. Drugo pravo utopilo se u hladnoj juhi koju sam morao pojesti na silu. Treće pravo pobjeglo je od straha kad se tata pretvorio u čudno biće s izbečenim očima zbog jedne nenapisane zadaće. Četvrto pravo isteklo je u sestrinim krokodilskim suzama, pa su njoj kupili što je htjela, a meni ne. Peto je pravo nekamo pospremila mama. Sada nitko ne zna gdje je plavi pulover za koji sve curke u razredu misle da mi najbolje stoji. Kad je poslije svega nestalo moje pravo na sunce, pojavio se oblak i kiša je isprala sve naše dogovore o nogaču protiv 4. a. Pravo na simpatiju sam sam izbacio s popisa prava. Bolje je praviti se frajer nego ispasti budala. Barem sam tako mislio dok nisam saznao da joj onaj gnjavator šalje SMS poruke svakih deset minuta. Srećom, sačuvao sam svoje pravo skriveno u štednoj kasici. Uzeo sam svoje pravo i poveo ga u šetnju do obližnjeg kioska. Njime sam kupio bon za mobitel. Prodavač je rekao: « Hvala i doviđenja!» Nazvao sam je sav sretan i radostan. Čini mi se da sam ja više njezin tip. Kad bi se barem džeparcem mogla kupiti sva dječja prava. Tradicija i suvremenost − Luka Čorić, 6. razred OŠ Vladimir Nazor, Đakovo (učiteljica: Vesna Čengić) Rieči Negda su kak kruh mefke, A negda kak kameje žmefke. Negda se tak liepo nasmejeju, A negda hudu glediju. Negda su kak pesma Pa ih je liepu poslušati, A negda su srdite pak počneju špuotati. Kristijan Kukor, 4. b OŠ Ivana Brlić-Mažuranić, Prigorje Brdovečko Voditeljica Zvjezdana Žlebački Cukor Pretulet Tičeki popievaju, Rožice se po trave razlievaju, Na klupi mački driemaju. Prešla je zima. Zdej sunčeka ima. Idem se igrat van. Beciklin tirati nznam. Dvorišče diši. Perica za menu beži. Več ide kmica, Črna ciganica. Slatke ili žufke, Sejedno furt v srce pehneju. tičeki – ptičice , rožice – cvijeće, zdej – sada, beciklin tirati – voziti bicikl, beži – trči , kmica - mrak, noć Ida Posavec, 7. b OŠ Vidovec Voditeljica: Sanja Biškup Eva Pelko, 2. b OŠ Oroslavje Voditeljica: Ankica Šuk savjetnici aktualno broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 19 www.skolskenovine.hr PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Mitovi o darovitosti Dugo se vjerovalo i pričalo da je Kineski zid jedini ljudskom rukom sagrađen objekt koji je vidljiv s Mjeseca golim okom. To nije ništa čudno s obzirom na veličanstvenu veličinu i kilometražu koju taj objekt posjeduje. Ipak, nakon što je 21 dan proveo u orbiti, prvi kineski astronaut Yang Liwei izjavio je da se Kineski zid iz svemira uopće ne vidi! Kao prvo, pitanje je što znači “iz svemira“, odnosi li se to na Zemljinu orbitu ili pogled s Mjeseca. Naime, iz Zemljine orbite (od 290 do 563 kilometra) vidljivi su i razni drugi objekti poput velikih aerodroma, autocesta ili mostova. No, Kineski zid, bez obzira na svoju veličinu, i s tako male visine teško je vidljiv, jer se svojom kamenom strukturom odlično uklopio u okolinu. Da priča bude bolja, legenda o Kineskom zidu lansirana je prije nego što je lansiran prvi satelit, no, kao i drugi mitovi dovoljno dugo ponavljani, ući će i u školske udžbenike. Darovitost je fenomen i čudo koje se stalno događa u našim školama, u našoj okolici. U svakoj generaciji učenika postoji nekoliko postotaka djece koja pokazuju znakove darovitosti. Broj takvih učenika nije velik, ali je svaki takav učenik mali dragulj kojeg valja čuvati i brusiti ne bi li zasjao punim sjajem na radost i dobrobit njegovu, njegove obitelji, škole, ali i šire - društva, a ponekad i čovječanstva (Rister). Upoznajmo se i srušimo mitove o darovitim učenicima: 1. Darovita djeca će uspjeti u životu bez obzira na to pružali im mi posebnu potporu ili ne. 2. Darovita djeca vole školu, dobivaju dobre ocjene i dočekuju novi školski dan s entuzijazmom. 3. Darovita djeca dolaze iz obrazovanijih i situiranijih obitelji. 4. Darovita djeca su dobra u svemu što rade. 5. Učitelji vole darovitu djecu u razredu. 6. Ako darovitu djecu izdvojimo u posebne skupine, postat će snobovi. 7. Posebni programi za darovite su “elitni” i djeca koja nisu u njima loše se osjećaju. 8. Darovita djeca imaju teškoća u prilagodbi na školu i teško stvaraju prijateljstva. 9. Darovita djeca ne znaju da su “drukčija” dok im to netko ne kaže. 10. Darovitu djecu treba zaposliti i postavljati im stalno nove izazove, inače će postati lijeni. 11. Darovita djeca su jednako zrela u svim područjima: kognitivnom, tjelesnom, socijalnom i emocionalnom. 12. Sva su djeca darovita. (prema Vlahović Štetić) Postavlja se pitanje na koji način pristupiti darovitom djetetu, kako zadovoljiti njegove potrebe, kako mu pružiti podršku i omogućiti razvoj njegovih sposobnosti i realizaciju njegovih potencijala. Darovita su djeca drugačija od većine svojih vršnjaka. No, Kako pristupiti darovitom djetetu, kako zadovoljiti njegove potrebe, kako mu pružiti podršku i omogućiti razvoj njegovih sposobnosti i realizaciju njegovih potencijala ona su i međusobno vrlo različita. Općenito se može reći da je svako darovito dijete ”priča za sebe” te ima specifične često jedinstvene potrebe kojima nije lako automatski odgovoriti (Čudina-Obradović). Broj djece koja imaju darovitost kao potencijal mnogo je veći od onih koji taj potencijal i realiziraju. Osnovni razlog za to jest nepovoljan utjecaj okoline koji najčešće nije aktivno nepovoljan (u smislu da “uništava potencijale“), nego pasivno nepovoljan (u smislu da ne pruža ogovarajuće uvjete za ostvarivanje potencijala). Dakako, pored utjecaja okoline, za razvoj i realizaciju potencijala, odnosno darovitosti potrebne su i odgovarajuće osobine ličnosti djeteta. Nerealno je očekivati da nastavnici unutar svoje prakse i tjednog rasporeda dužnosti imaju uvijek dovoljno prostora posvetiti se darovitima i pružiti im punu podršku. To se osobito odnosi na srednjoškolske nastavnike, budući da, primjerice, kognitivni razvoj i stupanj znanja i vještina darovitih učenika mogu biti veći nego kod nastavnika. I za kraj, zapamtimo i provedimo u našu školsku u praksu ono što čine ljudi koji pomažu rast i razvoj darovite djece? Pokazuju djetetu da su mu važna njegova uvjerenja, osjećaji i postupci, pomažu djetetu otkriti, izraziti i prihvatiti svoje osjećaje, pokazuju da ih razumiju i prihvaćaju svoje osjećaje, jasno pokazuju da cijene dijete kao cjelinu, a ne samo njegove sposobnosti i postignuća, izražavaju da cijene njegove jedinstvene kvalitete, dopuštaju im razvijati svoje posebne interese ili ga potiču u tome, odvajaju vrijeme koje će posvetiti samo djetetu, ohrabruju i podupiru pokušaje, a ne samo uspjehe te ističu vrijednost produktivne suradnje i sami su modeli da suradnja vodi uspjehu (Arambašić). PRAVO Piπe Olivera Marinković, dipl. iur. Hrvatska zajednica osnovnih πkola Godišnji odmor u dvije škole ? Učiteljica sam i radim u dvije škole, u svakoj na nepuno neodređeno vrijeme. Treba li mi svaka škola dati odluku o korištenju godišnjeg odmora i mora li se godišnji odmor odrediti u obje škole u isto vrijeme? Svaka škola u kojoj radite s nepunim radnim vremenom treba vam dati odluku o korištenju godišnjeg odmora. Sukladno članku 64. stavak 2. Zakona o radu (NN br. 149/09.), radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili više poslodavaca, a poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora iz članka 55. ovoga Zakona, poslodavci su dužni omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu. To je novost u Zakonu o radu, jer bivši Zakon o radu nije izrijekom obvezivao poslodavce kod kojih radnik radi da mu sporazumno omoguće istodobno korištenje godišnjeg odmora, jer su mu u suprotnom dužni omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu. Propisana obveza postizanja sporazuma svih poslodavaca kod kojih radnik radi o istodobnom korištenju godišnjeg odmora važno je pravo propisano u korist radnika i omogućuje mu da potpuno ostvari pravo na godišnji odmor. Učiteljica razredne nastave ima ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad u produženom boravku u područnoj školi. U središnjoj školi s 31. kolovoza 2010. u mirovinu odlazi učiteljica razredne nastave. Možemo ? li nakon dobivanja suglasnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme za to radno mjesto od sljedeće školske godine ponudili to radno mjesto učiteljici koja radi u područnoj školi? Na koji se članak zakona trebamo pozvati ako nije potreban natječaj za to radno mjesto? Radni odnos je ugovorni odnos koji nastaje sklapanjem ugovora o radu u skladu sa zakonskim odredbama (u školama na temelju Zakona o radu NN br. 149/09. te Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi NN br. 87/08., 86/09.). Zakon o radu člankom 13. propisuje obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu, odnosno pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu te se u tome članku navode svi bitni uglavci koje ugovor o radu odnosno pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu trebaju sadržavati. Kada je ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen sukladno navedenim zakonskim odredbama, a radnik ispunjava uvjete i za drugo radno mjesto te na drugom mjestu rada (konkretno u središnjoj školi), tada radnik i poslodavac mogu promijeniti uglavak ugovora o radu koji se odnosi na mjesto rada radnika. Pravna osnova za sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za drugo radno mjesto te drugo mjesto rada u školi je navedeni članak 13. Zakona o radu koji propisuje obvezni sadržaj, tj. uglavke ugovora o radu. Iz navedenoga proizlazi da škola ne mora raspisivati natječaj za slobodno radno mjesto učiteljice razredne nastave u središnjoj školi nego se na to radno mjesto može zaposliti učiteljica koja radi u produženom boravku u područnoj školi. Kako se određuje godišnji odmor učitelju koji radi nepuno radno vrijeme? Ima li na njegov godišnji odmor utjecaj činjenica da on radi primjerice samo dva dana u tjednu i treba li mu godišnji odmor biti određen na način koji je vezan uz njegov rad u školi, u određene dane u tjednu? Članak 43. stavak 8. Zakona o radu (NN br. 149/09.) propisuje da ako je za stjecanje određenih prava važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, razdoblja rada u nepunom radnom vremenu smatrat će se radom u punom radnom vremenu. Sukladno članku 28. stavak 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN br. 80/02., 174/04., 94/95., 28/06.), zaposlenici koji rade nepuno radno vrijeme ostvaruju ista prava kao i zaposleni na puno radno vrijeme glede dnevnog odmora, odmora između dva uzastopna radna dana, tjednog odmora i trajanja godišnjeg odmora. Prema navedenome, učitelju koji radi u nepunom radnom vremenu godišnji se odmor određuje isto kao i učiteljima koji rade u punom radnom vremenu, a broj radnih dana koje radi u tjednu ne utječe na određivanje broja dana godišnjeg odmora na koje ostvaruje pravo. ? Piše Azra Rađenović, pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Raspoređivanje učenika u odjele Na kraju nastavne godine uz sve poslove vezane za završetak nastave, vrijeme je i za pripremanje nove školske godine. Jedan je od temeljnih poslova upućivanje zahtjeva s brojem učenika u ured državne uprave u županiji odnosno zagrebački Gradski ured nadležan za poslove obrazovanja koji će utvrditi broj redovitih i kombiniranih razrednih odjela za iduću školsku godinu i o tome donijeti odluku na temelju Pravilnika o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi. U tom Pravilniku od listopada 2009. godine, a u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, utvrđuje se da redoviti razredni odjel ima od 14 do 28 učenika. Za posebne situacije uz prethodnu suglasnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, to može biti i manje od 14 učenika. Pravilnik utvrđuje i broj učenika s teškoćama kojima je utvrđen primjereni program obrazovanja i definira najveći broj učenika u odjelu. Važan je i stavak kojim se zadržava broj učenika, bez smanjenja broja učenika u odjelu, ukoliko učenik s teškoćama ima osobnog pomoćnika ili pomoćnika u nastavi. Pravilnik dalje definira broj učenika ovisno o tome je li nastava organizirana kao manjinska ili se, pak, organizira u kombiniranom odjelu. Usklađen je i broj učenika za odgojno-obrazovne skupine za organizaciju izborne nastave, dopunske i dodatne te izvannastavnih aktivnosti u odnosu na razredni odjel. U praktičnoj provedbi rasporeda učenika po odjelima najveće teškoće su u školama, koje imaju više odjela jednog razreda i to uobičajeno kod upisa u prvi razred, a ponegdje kada se u peti razred priključuju učenici iz područnih škola, što može biti razlog za formiranje novih ili drugačijih odjela. Veći broj odjela zahtijeva utvrđivanje određenih kriterija kod rasporeda učenika u odjel. U tom smislu preporučljivo je, koliko je to moguće, ujednačiti odjele prema spolu, ali i prema rezultatima obrazovne procjene koje provodi Povjerenstvo prije upisa u prvi razred. Ravnomjerno treba rasporediti po odjelima učenike na opservaciji ili učenike koji se upisuju uz već utvrđene teškoće - sluh, vid ili motoričke teškoće. Budući da uz propisane postupke roditelji pri upisu ispunjavaju i ankete o socijalno-ekonomskom statusu, i ti podaci mogu biti značajni za ravnomjeran raspored učenika po odjelima. U sredinama koje su vezane uz prijevoz učenika do škole i taj element zbog praktičnih razloga treba uzeti u obzir. U svrhu razvoja suradnje s roditeljima, ne treba zanemariti ni njihove sugestije, pa ponekad i želje za zajedničkim pohađanjem odjela, npr. susjeda ili rođaka, pri čemu se treba rukovoditi primarnim stručnim kriterijima rasporeda učenika u odjele. Već spominjani razlozi potreba promjena sastava odjela u petom razredu, kada se priključuju učenici iz kombiniranih odjela iz područnih škola, različito se u praksi provode, od cjelovitih formiranja novih odjela do mehaničkih priključivanja novih učenika. Niz je čimbenika o kojima treba voditi računa kod formiranja odjela, od poštivanja pravilnika preko postavljanja profesionalnih kriterija, ali i uvažavanja roditeljskih sugestija, no svaki odjel formirat će se u zajednicu prije svega tijekom procesa socijalizacije i adaptacije pod vodstvom učitelja. Niz je čimbenika o kojima treba voditi računa kod formiranja odjela od poštivanja pravilnika, preko postavljanja profesionalnih kriterija, ali i uvažavanja roditeljskih sugestija 20 broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. www.skolskenovine.hr REPORTAÆA Uče, rade i pjevaju uz zv “Umjesto konfekcijske škole i nastave, učenicima je potrebno ponuditi pluralizam ne samo sadržaja nego i oblika učenja te odgoj za kulturni i politički pluralizam te građanski odgoj. Trebamo omogućiti učenicima optimalan razvoj postojećih potencijala. Škola treba postati mjesto radosti, a učenje i stjecanje znanja djetetova potreba, a ne prisila“, ističe ravnateljica Nada Lasić-Sutlović O snovna škola Augusta Cesarca djeluje na području Ferenčice, naselja koje je zadnjih godina doživjelo intenzivnu izgradnju i naglo promijenilo svoju socio-ekonomsku strukturu i urbanu karakteristiku. Školu pohađa 350 učenika, raspoređenih u 16 razrednih odjela, od čega tri odjela produženog boravka. Okolinu škole čine športsko igralište, travnate površine, betonska površina, odmorište za učenike i prostor za igru te športski park, arboretum. Poseban kompleks čine radionica za tehničku kulturu s kabinetom za pripremu učitelja. Izborna nastava informatike izvodi se također u specijaliziranoj novoopremljenoj učionici. U školi se uči engleski jezik od prvog razreda, a francuski jezik od četvrtog razreda kao izborni predmet. Stručna kadrovska pokrivenost je na sto posto i svi su predmeti stručno pokriveni, a odličnu ekipiranost upotpunjuje i puni angažman čak triju stručnih suradnica - pedagoginje Mirele Sučević, socijalne pedagoginje Martine Horvat i knjižničarke Lovorke Ivas. - Taj nas tim spašava, jer imamo desetak posto učenika s različitim teškoćama u razvoju, koji rade po prilagođenom program, a uz sve to u našoj školi gotovo da i nema devijantnog ponašanja, objašnjava nam ravnateljica Nada Lasić-Sutlović. Govori da je to zasluga cjelokupnog tima, od učitelja, stručne službe i roditelja. Manjih nepodopština uvijek ima, no pravodobna i kvalitetna suradnja s roditeljima pravi je put. Možda najvažnije, ovo je mala škola i djelatnici poznaju svako dijete jako dobro, što je velika prednost i u provođenju same prevencije. Za kvalitetnu nastavu engleskog brine se Mirjana Laslavić Ravnateljica Nada Lasić-Sutlović Nastava orijentirana na učenika Nastava je organizirana u dvije smjene i vjerojatno će tako ostati još neko vrijeme, prvenstveno zbog nedostatka prostora. - Ne bih htjela narušavati kabinetsku nastavu, a budući da zasad imamo tri produžena boravka u tri učionice, prelaskom u jednu smjenu taj bi se naš radno-životni prostor još skučio i smanjio. Zasad nije u planu nadogradnja, zbog krize u kojoj se zemlja nalazi, a budući da se nažalost smanjuje broj djece iz godine u godinu, možda se i zbog nezgodnog razloga oslobodi prostor za jednosmjenski rad. Opremljenost je škole na vrlo visokoj razini, ističe ravnateljica, jedino bi u skorijoj budućnosti trebalo renovirati kabinete biologije, kemije/fizike i tehničke kulture. Nabavljen je dovoljan broj računala, kako za nastavnike tako i za potrebe informatičkoga kabineta i same knjižnice. A u planu je i nabava pametne ploče. Znanje učenika varira od generacije do generacije, ali nekako Crtice iz povijesti OŠ Augusta Cesarca prva je javna ustanova na području Ferenčice izgrađena 1960. godine. Do tada su tu bile uglavnom obiteljske kuće, travnjaci, pašnjaci i oranice. Škola je izgrađena na mjestu starih bugarskih vrtova. Naziv su dobili po stanovnicima izbjeglicama iz Bugarske koji su tu živjeli i uzgajali povrće. Oko škole su bili pašnjaci na kojima su pasle krave i rasli kukuruzi. Osvrt na početak rada u novoj školi donose i Školske novine u broju od 4. studenog 1960. godine: “Nova škola moderno je i funkcionalno projektirana. Nije luksuzno građena, ali svojim vanjskim izgledom i unutarnjim rasporedom djeluje vrlo estetski...“ (bn) su uvijek najbolji matematičari, informatičari, fizičari, kemičari te, dakako, sportaši, ponajprije odbojkaši koji su osvojili drugo mjesto u državi. Ravnateljica govori da se osim frontalnog načina predavanja danas u OŠ Augusta Cesarca češće primjenjuju drugi metodički oblici rada, rad u parovima i rad u skupinama te individualni rad u obliku projektne nastave i projektnih dana. - Osnovna značajka naše škole je timski rad Učiteljskog vijeća škole i njegova stručna edukacija - stručna predavanja, prisustvovanje stručnim skupovima, savjetovanjima... Smatra da učitelji trebaju odgajati učenike za prihvaćanje različitosti, za snošljivost i suradnju koja obilježava život u demokratskom pluralističkom društvu. Svaki učitelj treba osposobiti učenike za samostalno učenje, pripremajući ih za cjeloživotno učenje. - Moramo omogućiti svim učiteljima sve vrste usavršavanja i stjecanja najnovijih znanja iz predmeta struke te iz područja metodike, komunikologije, psihologije i informatike, osobito za nastavu orijentiranu na učenika, u kojoj učenici uče istraživanjem i otkrivanjem te sudjeluju u raznovrsnim individualnim, skupnim i razrednim projektima. Povećana je količina izleta i terenske nastave, od obilaska muzeja i predstava, puno se izlazi na teren i tamo na živim primjerima korelira i spaja znanje iz različitih predmeta, povijesti, geografije, prirode i društva, čak i vjeronauka. Dakle, postavke HNOS-a, a sada NOK-a u pripremi na ovoj se školi već godinama ostvaruju, u šali će kazati ravnateljica. Pedagoginja Mirela Sučević tijesno surađuje s roditeljima Marija Zorić predaje glazbeni, vodi tamburaše i pjevački zbor Izlet u Istru - Mi radimo ono što u ministarstvu tek pišu, napominje LasićSutlović i dodaje da cilj koji je zacrtan u dvogodišnjem razvojnom planu škole obuhvaća još bolju suradnju s roditeljima te rad na kompetencijama učenika u određenim područjima. Roditelji znaju da je škola naklonjena djeci Školu pohađa tridesetak učenika romske nacionalne manjine, koji su potpuno integrirani, redovito pohađaju nastavu, a među njima su i vrlo dobri đaci. Promijenilo se očito razmišljanje njihovih roditelja, pa su shvatili da ih samo obrazovanje može izvući iz teške životne situacije i osigurati im kvalitetniji i ugodniji život. Iako zasad rade bez romskih pomagača, škola se prijavila za nacionalni projekt produženog boravka nacionalnih manjina u školi, u sklopu kojeg bi trebao biti angažiran i barem jedan asistent u nastavi. I to ne samo romski, budući se u Pešćenicu i Ferenčicu počelo doseljavati i sve više Albanaca. I kod toga je 21 broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. www.skolskenovine.hr Pola stoljeća OŠ Augusta Cesarca, Zagreb uke tamburice škole već pola stoljeća. I zaista je odlična stvar kada djeca besplatno tijekom osnovnog školovanja mogu naučiti svirati neki instrument. Najzaslužnija je za to nastavnica glazbene kulture Marija Zorić, koja ih svakodnevno motivira i glazbu im prenosi kao jednu od životnih radosti. “Mislim da nema nikakve posebne tajne“, skromno će Zorić, koja uz tamburaše vodi i pjevački zbor te organizira brojne glazbene radionice. Govori da djeca vole glazbu, pa je na satovima vrlo veselo i kreativno, a učenici sami najčešće biraju repertoar koji će svirati. Orkestar ne svira samo klasične tamburaške napjeve, već i moderne autore, poput hitova Tonyja Cetinskog. Škola u prirodi - Novi Vinodolski Državni prvaci u odbojci Goran Laslavić nastavnik je tjelesnog Učitelji se prilagođavaju modernim učenicima Male Romkinje prikazuju svoj tradicionalni ples presudna stalna suradnja s roditeljima, kojom je Lasić-Sutlović vrlo zadovoljna. - Svim roditeljima uvijek su otvorena vrata škole. Prednost je u tome što je većinom riječ o mojim bivšim đacima, budući da ovdje radim od 1979. godine, 21 godinu kao pedagoginja i zadnjih deset na mjestu ravnateljice. Roditelji vole poslušati naše savjete i znaju da je škola naklonjena njihovoj djeci i da nismo tu kako bismo ih rušili na kraju godine, zasipali ih nekim jedinicama ili neopravdanim satima, nego da im pomognemo, educiramo ih i pripremimo za daljnji život. Zbog takvog stava i odnosa roditelji se rado uključuju u razne školske manifestacije, posebno otvorene dane, a aktivni su i na sastancima Vijeća roditelja. Kada se osvrne na svoje desetljeće ravnateljstva, Lasić-Sutlović je ponosna na postignuto, a naro- čito na vrlo dobru opremljenost škole. Uz didaktičko-nastavna sredstva, nabavljena je kompletna nova rasvjeta, renovirani sanitarni čvorovi, tuševi u dvorani... Uspjela je kvalitetno pomladiti nastavnički kadar, što je u život škole unio nužnu dozu poleta, entuzijazma i kreativne energije. Škola se s pravom ponosi brojnim izvannastavnim aktivnostima, poglavito tamburaškim orkestrom, koji predstavlja tradiciju Vrijedne su i aktivne brojne skupine - lutkarska, dramska, folklorna, novinarska skupina, koja svake godine priprema i izdaje učenički list Iskrice s Ferenčice, zatim literarno-recitatorska skupina, povijesna, mladi biolozi, ekoskupine, mladi knjižničari, mladi matematičari, skupina prve pomoći, školska prometna jedinica, fizičari, informatičari, itd. Za svoj je rad prigodom Svjetskog dana zaštite okoliša škola dobila državnu nagradu u 2000. godini za postignuća u zaštiti okoliša na području odgoja i obrazovanja u izvannastavnim aktivnostima od Ministarstva za okoliš i prostorno uređenje, “eko oskar“. Dobiven je i status Međunarodne ekološke škole, koji je potvrđen certifikatom i Zelenom zastavom 22. ožujka 2002. godine. Ove je godine taj status unaprijeđen i postao je srebrni. Mirjana Laslavić ovdje predaje engleski, kako sama kaže, cijelu vječnost. U školi radi već više od 36 godina. Govori nam da su se djeca mnogo promijenila tijekom njezina radnog vijeka: - U pozitivnom, ali nažalost i negativnom smislu. Zbog dostupnosti informacija u ovom elek- troničkom dobu djeca nekako više toga znaju, s više informacija barataju, ali su postali naporniji, jer su se neke vrijednosti i autoriteti promijenili, pa ih je danas znatno teže motivirati. A budući da učenici imaju zaista široko opće znanje, i učitelj mora biti sto posto u svome predmetu, ne se držati samo programa, već pratiti i što se događa u društvu i svijetu, kako bi mogao njih pratiti. No, djeca kao djeca, nekad su se služili jednim trikovima, danas drugima. Uglavnom, učitelji su ti koji se moraju mijenjati i prilagođavati, s time da zadržimo autoritet. Onda neće biti problema ni s motivacijom, ni s provođenjem nastave. Učenici su vrlo kreativni i treba im dati maksimalnu slobodu, samo ih se mora voditi i naučiti ih da upotrebljavaju vlastiti mozak, poručuje Laslavić. Tjelesnu i zdravstvenu kulturu, pak, predaje njezin sin Goran Laslavić, kojeg smo upravo zatekli u testiranju motoričkih sposobnosti učenika. - Vrlo smo dobri u sportu, postižemo dobre rezultate i očito je da djeca vole tjelesni, ne izbjegavaju ga kao u nekim drugim školama. Red, rad i disciplina su presudni, uvjeti su nam zasad zadovoljavajući, a onda je samo potrebno malo mudrosti kod učitelja da djecu zainteresira i rezultati dolaze sami do sebe. Knjižničarka Lovorka Ivas u školi radi petnaestak godina i objasnila nam je da školska knjižnica od pedeset četvornih metara ima 16 čitaoničkih mjesta, četiri računala, fond od 10 tisuća knjiga, s dvije zbirke učeničkom i nastavničkom, tu je i referentna zbirka te elektronička građa. Čita se najviše školska lektira, ali učenici često dolaze u knjižnicu tijekom odmora ili pauze, na računalima rade referate ili traže neke informacije, pišu čak i zadaću, uglavnom, knjižnica je središnja kreativna točka OŠ Augusta Cesarca. Naša zadnja postaja pri razgledavanju škole bio je ured pedagoginje Mirele Sučević, koja smatra da je tajna njihova uspjeha u tome što nastoje upoznati svako dijete. - Uz njihove kognitivne sposobnosti jako nam je važno u kakvom okruženju rastu pa nam je stalna suradnja s roditeljima od presudnog značaja. Želimo upoznati i obiteljsku situaciju, povezani smo vrlo dobro s Centrom za socijalnu skrb, raznim udrugama, svim relevantnim institucijama. Pružamo veliku pomoć učenicima, što u učenju, što u socijalnim vještinama, organiziramo puno pedagoško-preventivnih i kreativnih radionica. Dakle, puno radimo, pa imamo i dobre rezultate! A bolji recept za kvalitetnu školu nisu mogli pripisati ni najbolji svjetski stručnjaci! Branko NAĐ 22 www.skolskenovine.hr suradnici javljaju UKRATKO K L O Š T A R PODRAVSKI Naš odjek Učenici Osnovne škole Kloštar Podravski izdali su novi broj dječjeg lista Naš odjek. Na 32 stranici našlo se vrlo mnogo dječjih radova u pokušaju stvaranja poetskih ili proznih djela. Svoje mjesto našli su i drugi literarni sadržaji povezani likovnim ilustracijama. U ukupnom stvaranju lista sudjelovali su učenici matične škole u Kloštru Podravskom i područnih škola u Podravskim Sesvetama, Prugovcu i Kozarevcu. Ovakav list učenika i djelatnika postao je tradicija, jer već 36 godina izlazi bez prekida. (Franjo Bartolić) KNIN Sportska ljepotica Oplemenjeni prostor Osnovne škole Domovinske zahvalnosti u Kninu sportskim terenom dobio je i svoj konačni oblik. Izmijenjena je cjelokupna parterska vizura dvorišta škole, a tereni jasno obilježeni i presvučeni odgovarajućim materijalima dostatne mekoće i ugodnosti za djecu gdje se, zahvaljujući sredozemnoj klimi, većinom nastava tjelesne i zdravstvene kulture izvodi na otvorenom. Uz sportsku dvoranu, vanjski je teren bio neophodan. U buduće, adekvatan prostor sportskog eksterijera treba sačuvati u adekvatnom omjeru brige za uložena sredstva, za kvalitetniju u sigurniju nastavu. (Fabijan Lovrić) Rudolfa Strohala Lokve ugostila trenera Hrvatske nordijske trkače ekipe Zorana Skendera te reprezentativca u skijaškom trčanju Andreja Burića, koji je osvojio 75. mjesto u trčanju slobodnim stilom na 15 km. Osim što su razgovarali s učenicima, donijeli su slike iz Vancouvera, odigrali i asocijacije na temu Koliko vi nas poznajete. Učenici su pokazali svoje znanje o 21. olimpijskim igrama u Vancouveru u kratkom kvizu. Pobjedu je odnio učenik osmog razreda Valentino Marković. Na kraju su goste od dijeljenja potpisa zaboljele ruke. No, ni učenici njima nisu ostali dužni, kao prvi navijači naših predstavnika na 22. olimpijskim igrama u Sočiju, darovali su gostima majicu s logom tih igara i svojim navijačkim poklikom: - Go Croatia, go! Kako se čini, zadovoljstvo je bilo obostrano. (Renata Lisac) ZAGREB Šumska jagoda U Zagrebačkom kazalištu lutaka proslavljen je 30. rođendan Dječjeg vrtića Šumska jagoda. Nositelji glazbeno-scenskog programa bila su djeca iz zbora Jagodice, koja su za uzvanike i roditelje izvela mjuzikl Palčica autorica odgojiteljica Sonje Kraljić i Zdravke Đurinek. Djeca su pokazala i svoje umijeće sviranja na različitim instrumentima, izvodeći najpoznatije pjesme iz mjuzikala Moje pjesme, moji snovi i Čarobnjak iz Oza te premijerno izveli skladbu Nek ti osmijeh krasi lice, u suradnji s počasnom članicom zbora, pjevačicom Zdenkom Kovačiček. Uz program na sceni, odgojiteljice, ravnateljica i stručni tim vrtića u prostorima kazališta predstavili su posebnosti vrtića, pojedine programe, projekte i aktivnosti kroz plakate, fotografije i letke. U okviru obilježavanja 30 godina vrtića, organizirana je i izložba Naših prvih 30 godina u galerijskom prostoru Knjižnice Kajfešov brijeg osmišljena kao retrospektiva djelovanja vrtića i prikaz djelovanja zanimljivih dijelova odgojno-obrazovnog rada te likovnog stvaralaštva djece u vrtiću. Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić STRIZIVOJNA Knjiga o sportu U nedoumici o tome kada i kako vježbati navedene su najbitnije odrednice U Osnovnoj školi Ivane BrlićMažuranić u Strizivojni u prisutnosti 150 osoba predstavljena je knjiga Treći sat-Intenzifikacija rada u nastavi TZK kroz športske igre koju su zajednički napisali Andro Mršić i Stjepan Jerković. Svečanost je uspješno vodio predsjednik Društva književnika Slavonije i Baranje Mirko Ćurić, a voditeljica učeničkoga dijela programa bila je Ivana Ćosić. Nastupili su učenici iz Strizivojne Andrea Burazin, Dominik Damjanović i Tomislav Zadković, koji su sudjelovali u nastajanju knjige kao modeli za fotografiranje uz suglasnost roditelja. Učenik Anton Mršić iz OŠ I. G. Kovačića u Đakovu sudjelovao je u kompjutorskoj obradi, u crtanju i uređivanju slika. Andro Mršić naglasio je da je pisanjem želio potaknuti razmišljanje o zdravstvenom stanju, antropometrijskim obilježjima, odgojnim zadaćama te o motoričkim znanjima i funkcionalnim sposobnostima, kao i utjecati na promjenu svijesti učenika, studenta, radnika i menadžera u nas. Dodao je da se probleme tjelesne i zdravstvene kulture usmjerilo na ideje i realne mogućnosti u nas. Istakao je da sport podiže ljude i povezuje ih te da ideja nije dokoličarenje niti je u prvome planu novac, iako je sve Predstavljači knjige u životu sračunato na to. U dilemi kada i kako vježbati navedeno je 11 bitnih odrednica. Analizirajući stanje u nas zaključio je da je potrebno utjecati na promjenu u obrazovanju, voditi poticajniju sportsku politiku, razvijati institucije za potporu sporta te voditi stalne stručne rasprave na temu sporta i javnih nastupa. Stjepan Jerković naglasio je da je danas potrebno dosta toga rješavati u hodu, ali učinkovito. Zato sve vrste edukacije moraju odmah biti djelotvorne i dati učinak da bi pravo obrazovanje za sport bilo još bolje prihvaćeno i postalo sastavni dio opće kulture rada i življenja. Sportaš je osoba koja mora biti spremna na potpunu predanost, a ne na sedmosatno radno vrijeme. U društvu koje određuje odnos kapitala, poduzetnički se moraju ponašati svi u okruženju ako se želi uspjeh. Taj je fenomen na zapadu odavno demistificiran, ali ne znači da su za njega svi sposobni i da ga svi žele, jer su neki u dobroj pratnji i logisti- NAŠICE ci, a drugi u stalnoj praktičnoj misiji. Dobra zakonska regulativa kao okvir za djelovanje morala nuditi bi mogućnosti koje će se s vremenom uvećavati, zaključio je Jerković. Umirovljeni profesor Mirko Bauer rekao je kao gost da je impresioniran knjigom te da škola za svoje javne manifestacijama zaslužuje pohvale. Istakao je da je ovo primjer kako škola u manjim sredinama treba djelovati uz svoj redoviti rad i edukativno te se približavati ljudima u svakodnevnoj suradnji. S obzirom da škola u Strizivojni ima sportsku dvoranu očekuje se da će ubrzo osnovati i odbojkaški klub jer djeca uspješno vježbaju pod vodstvom izbornika Hrvatske odbojkaške reprezentacije Dragana Božića te Pave Lucića. Dodao je pritom da su poželjni i drugi sportovi, ali mu se odbojka čini najboljim rješenjem. Knjiga sadrži dvadeset poglavlja i u njoj će svaki čitatelj naći nešto zanimljivo i posebno za vlastiti ukus. R. I. Osnovna škola kralja Tomislava Medena čokolada iz škole Učenici su već od prvoga razreda uključeni u pčelarsku sekciju LOKVE Druženje Ove je godine Osnovna škola broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. K ao i s prethodnom generacijom, koju je učila četiri godine i vodila pčelarsku sekciju, i ove godine neumorna učiteljica Matija Ravlić nastavlja s radom pčelarske sekcije. Zajedno s učenicima prvoga razreda, sada je usredotočila svoju domišljatost na izradu medene čokolade i prirodnoga melema za usne. Pojasnila je da se sekcija bavi se izradom prirodnih proizvoda na bazi pčelinjega voska i meda. Pčelinji je vosak potpuno prirodna tvar koja nikad ne izaziva alergiju i proizvodima daje čvrstoću te prirodnu nježnu teksturu. Ima vrlo ugodan miris, štiti i omekšava kožu. Prva krema je melem. Od pribora koji je potreban za izradu prirodnog melema za usne s medom i pčelinjim voskom nabrojila je pčelinji vosak, kokosovo ulje, med, eterično ulje po želji, vagu, kuhalo, posude za grijanje ulja i voska, miješalicu, posude za melem i radnu kutu. MARTIJANEC P Marko Oross, Klara Fruk, Tena Mikuličić, Dora Markulić, Danijel Stanković, Alen Lukić, Donovan Repka i drugi učenici prezadovoljni su tim radom i oduševljeno opisuju svoj prilog nastajanju mednih proizvoda. Mnogi kažu da žele postati pčelari i pomagati pčelama i ljudima, a učiteljica dodaje da se ljubitelji mednih proizvoda ne trebaju bojati debljine, jer u medu nema šećera, dok propolis doslovce uništava karijes. Tako su čokolado-medoljupci konačno došli na svoje. Đurđica Zailac Osnovna škola Dan ekološke škole rvi put su potkraj svibnja učenici i učitelji u Martijancu obilježili Dan ekološke škole. Program je počeo svečanom priredbom ispred školske zgrade. Ondje su nazočne svojim literarnim, dramskim, plesnim i pjevačkim nastupima zabavljali učenici viših razreda. Njih su za priredbu marljivo pripremile učiteljice Marija Kolak, Spomenka Struški, Marina Hižak i Danijela Špoljarić. Predstavnici Energyplusa iz Ludbrega Mario Kos i Zoran Kunić pokazali su kako rade igračke koje pokreće solarna energija. Dok su jedni učenici uživali u neobičnim igračkama, gosti su za druge održali predavanje o obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti. Ipak, najviše je pažnje učenika zaokupilo skupljanje staroga papira i plastičnih boca. Tako je 16 odjeljenja škole skupilo ukupno 2305 kilograma papira koji je zbrinula tvrtka Unijapapir d.d. Koprivnica te 1600 plastičnih boca za koje se pobrinuo Talan-trade iz Sudovčine. Utovar staroga papira Nakon svečanog i poučnog djela, za kraj su ostale sportske igre, mnogima najzabavniji dio programa. Spomenka Struški, Danijela Špoljarić Dragan Lukić suradnici javljaju broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 23 www.skolskenovine.hr VIRJE Kraj ili poËetak? Osnovna škola prof. Franje Viktora Šignjara Spomen ploča znanstveniku Sudionici svečanosti u Virju ZAGREB H Prikazan je i film o zajedničkom istraživanju slatkovodne meduze u šljunčanim jezerima pored Drave (globevirje.blog.hr). Drugi je veliki uspjeh bilo sudjelovanje na europskom glazbenom natjecanju za školarce Schoolovision 2010. (http://schoolovision2010.blogspot.com/). Škola iz Virja predstavljala je Hrvatsku na tom velikom glazbenom natjecanju u konkurenciji 34 europske zemlje. Učenici osnovnih škola predstavili su različite pjesme u vlastitoj koreografiji, scenografiji, kostimografiji i aranžmanu. Školi iz Virja autorska je prava za pjesmu Spasimo Zemlju darovala koprivnička glazbenica Gordana Evačić. U pjesmi se govori o zabrinutosti za Zemlju, jer je svakim danom sve više onečišćujemo. Njome se željelo ekološki osvijestiti sve učenike u svijetu i potaknuti ih da se i oni uključe u akcije za spas našega planeta. Projekt su ostvarili učenici petoga i sedmoga razreda i njihovi učitelji Olivia Bošnjak, Đurđica Krčmar, Darko Gabaj i Darko Herbai. Na on line glasanju uživo po uzoru na Euroviziju, hrvatski su predstavnici dobili veliku podršku i zauzeli zapaženo deseto mjesto. Taj je događaj i odličan uspjeh pobudio veliko uzbuđenje i veselje svih učenika i učitelja u Virju. Istodobno, zaokružilo je i školski godišnji projekt na temu Europske unije te povezao sve učenike s njihovih europskim vršnjacima i prijateljima. O. Bošnjak, D. Herbai Izložba u Hrvatskom školskom muzeju Crtež, boja, oblik rvatski školski muzej i Učilište za likovno obrazovanje, kreativnost i dizajn − Studio Tanay priredili su u prostorijama HŠM−a izložbu polaznika toga Učilišta pod nazivom “Razgovor s crtežom, s bojom i s oblikom“. Izložba je otvorena u četvrtak, 10. lipnja, i bit će otvorena sve do 29. kolovoza 2010. godine. Tijekom proteklih dvadeset godina, koliko postoji, kroz različite radionice ovoga Učilišta prošlo je mnoštvo djece i odraslih, a mnogi od njih upravo su u tim radionicama učinili prve umjetničke korake, usvajali temelje likovnog izražavanja i razvijali smisao za estetiku − ističe profesor Tanay. Učilište nudi pregršt radionica, od programa namjenjenih djeci i mladima, te radionica za odrasle. Važno je od najranije dobi poticati zrno kreativnosti u djece kako bi se ono poslije rascvalo. Svako dijete može misliti svojom glavom, upijati i stvarati ako nije ograničavano i sputavano u toj svojoj kreativnosti. Svijetu ćemo najviše pomoći ako djecu pripremimo tako da ona žive stvarajući, da to stvaralaštvo upijaju, otkrivaju i Otvaranje izložbe “Razgovor s crtežom, s bojom i s oblikom“ u Hrvatskom školskom muzeju izražavaju na svakom svom koraku − objašnjava profesor Tanay. Iako su mnogi polaznici mnogo godina poslije postali iznimno uspješni u brojnim umjetničkim granama, profesor Tanay ističe da nije važno da polaznici njihovih radionica postanu vrhunski umjetnici nego da razviju senzibiliteti i estetsku osjetljivost. S mnogim polaznicima ostajemo godinama u kontaktu, pratimo njihov rad te smo ponosni na njihove uspjehe. Primjerice Petra Grčić, pobjednica je natječaja Expo 2000 u Portugalu, Nataša Jeletić, Ivica Skoko i Silvio Vujičić danas priznati modni dizajneri, Janko Matić pobjednik je natječaja Matisse – Picasso u Parizu itd. Izložba u HŠM−u daje presjek stvaralaštva ove starije generacije, dok je stvaralaštvo učenika osnovnih škola prikazano na nedavnoj izložbi Tradicija i suvremenost u Muzeju Mimara u Zagrebu (ir) Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC svakidašnjica vlastitoj želji pokopan u krugu obitelji i najdražih prijatelja. U ime domaćina goste su pozdravili ravnateljica Marica Cik Adaković i pročelnik Križevačkog zmajskog stola Dražen Podravec. Dio svečanosti bio je posvećen obilježavanju Svjetskog dana zaštite životnog okoliša i tom su zgodom članovi ENO i Globe grupe obilježili 10. obljetnicu rada i promovirali novi broj ekološkoga glasnika Zelenko. Ispred rodne kuće o Ivi Matoničkinu govorio je dr. Dragutin Feletar, koji je zajedno s kćeri preminuloga profesora otkrio spomen-ploču. Među gostima bili su i dr. Vicko Pavičić, jedan od osnivača Mladih čuvara prirode, zatim dr. Sulejman Ređepović i dr. Goroslav Keller. Podsjećamo i da je školska Globe i ENO grupa ponovo imala nekoliko velikih uspjeha. Prvi je bio odlazak na Državno natjecanje i smotru Globe škola u Zadru od 23. do 25. svibnja. To je bio i deseti, jubilarni plasman na državne susrete. Ondje su učenici sedmoga razreda i njihov mentor Darko Herbai sudjelovali u orijentacijskom natjecanju i uspješno predstavili rad grupe na blogu Naša U organizaciji Osnovne škole prof. Franje Viktora Šignjara iz Virja, općine i Družbe Braća hrvatskoga zmaja na rodnoj kući sveučilišnog profesora Ive Matoničkina postavljena je spomen-ploča prigodom 95. obljetnice rođenja. Ivo Matoničkin rođen je u Virju 5. lipnja 1915. na dan kada se obilježava Svjetski dan zaštite životnog okoliša. To je bio povod da se u školi okupe profesorovi nekadašnji studenti i suradnici, koji su često navraćali u školu i sudjelovali u susretima Mladih čuvara prirode, čiji ogranak Lastavica djeluje u školi već 30 godina. Prvi dio svečanosti održan je u Školskoj glazbenoj dvorani uz sudjelovanje učenika iz različitih grupa izvannastavnih aktivnosti. Tom je prigodom prikazan i film o zajedničkom istraživanju pojave slatkovodne meduze u šljunčanim jezerima pored Drave u kojem je Matoničkin svesrdno sudjelovao i poticao na druga istraživanja. Izneseni su i drugi zanimljivi podaci o Matoničkinu. Zbog svoje privrženosti rodnom mjestu proglašen je počasnim građaninom općine Virje. Umro je 2. ožujka 2008. i prema Z adnji nastavni dani, posljednje provjere znanja, sistematizacija ili usustavljivanje gradiva najčešće zahtijevaju od učitelja golem napor. S jedne strane to je nesumnjivo kraj jednog obrazovnog ciklusa, ali to su ujedno trenuci kada učvršćujemo sve svoje odgojno djelovanje. Naši postupci, riječi i djela sada su na onoj vagi od koje će nam sutra možda zavisiti autoritet pa i opstanak. Bez obzira na sve objektivne i mjerljive elemente učeničkoga znanja, svako je dijete subjekt sa svojim fizičkim, psihičkim, etičkim, socijalnim i drugim karakteristikama. Sve ono što kažemo i učinimo sad dobije mnogo veće dimenzije, jer se to pamti i prenosi dalje. Tako se šire priče o nekom učitelju da je popustljiv i blag, a drugi da je prestrog, onda je pravi problem kasnije to opovrgavati. Ocjena ima samo pet, a neki učitelj dužan je ocijeniti čak i po petsto učenika, to je u predmetnoj nastavi kod onih predmeta koji su zastupljeni samo jedan sat tjedno. Nisu na manjoj muci ni učitelji razredne nastave koji moraju svakog učenika dobro odvagnuti prije nego će mu zaključiti opći uspjeh. A razred motri i dječje oči vide mnogo više nego što to nama izgleda. Dijete najčešće vrlo dobro vidi i osjeća jesmo li ga ocijenili zaista po uloženom trudu i radu ili smo mu možda dopustili da se provuče olako. Ovo je dobra prilika da i sebe ocijenimo i uvidimo što smo propustili tokom godine i kako ubuduće izbjeći pogreške i zamke. Ako se ima vremena i prilike, zgodno je napraviti mali eksperiment i dopustiti učeniku da sam sebi dade prosječnu ocjenu. Možda ćete se ugodno iznenaditi kad vidite da će većina učenika biti u granicama realne ocjene. Ako niste dosad imali prilike, barem na kraju nastavne godine poradite na tome da učenik osjeti kako u stvari imate isti cilj, a to je uspješno obavljen posao. Umjesto sata na kojemu ćete se obostrano nervirati, provocirati, nadvikivati i uvjeravati tko ima pravo, izađite iz učionice i zadnje sate održite u knjižnici, dvorištu, vrtu, školskoj kuhinji, parku, na nekoj izložbi, u muzeju, na njivi, kraj ribnjaka, na sportskom igralištu, jer gradivo se može ponoviti svuda, jer se na svakome mjestu ima što vidjeti i u nešto korisno utrošiti vrijeme. Ondje učenicima možete podijeliti popis lektire, literaturu, preporučiti im kako će bolje iskoristiti slobodno vrijeme. U razvijenim europskim zemljama mogu se često vidjeti grupe učenika kako uče po galerijama, izložbama, javnim mjestima, osobito u Engleskoj, gdje se takve ustanove posebno za to i pripremaju. Postoje mnoga mjesta gdje učenici mogu istraživati, eksperimentirati, raditi, kušati. Nekad su učenici posjećivali tvornice čokolade, slatkiša, keksa. Bio je to doživljaj kad bi se spojilo ugodno s korisnim. Nema mjesta gdje se ne bi moglo naći nešto poučno, od rodilišta do groblja, sve je to život oko nas. Može se organizirati i mala anketa u kojoj će se djeca prisjetiti onoga što im je u protekloj nastavnoj godini bilo lijepo i zanimljivo, kao i ono što im je zadavalo probleme i brige. Mnogi će reći da bi to sve bilo zgodno, ali pritišću ogromni programi koje se mora izrealizirati, sa svih strana vrednuje se pa često i osuđuje škola, a s malo strana dolazi pomoć i podrška. Spominje se već i mala matura, samo bi ovoj preplašenoj, frustriranoj generaciji još i to trebalo, osobito kad bi i to obavljali neki izvan škole koji bi vrednovali rado, ali nisu nikad radili u razredu. To bi nam baš nužno trebalo - kak staklaru švarba. Sjetite se samo što mladoj generaciji sve prijeti, od poplava, potresa, vulkanske prašine, zagađenog mora, šume, hrane, zraka pa do kraja svijeta. Kad se toga svega sjetite, nadam se da ćete imati nešto lakšu ruku kod zaključivanja ocjene. Više pohvala i ohrabrenja, a manje opomena. Koja lijepa riječ više neće škoditi, ima, nažalost, djece koja ih rijetko čuju jer roditelji nemaju vremena za njih. Ja znam da i vi to znate, no dopustite mi da vas podsjetim. Ako dobro završite kraj nastavne godine, onda će vam i početak nove biti lakši. Ako dobro završite nastavnu godinu, lakši će vam biti i početak nove 24 www.skolskenovine.hr UKRATKO aktualno suradnici javljaju VARAÆDIN Gospodarska škola Nesebična pomoć djeci Učenice volonterke vrlo su marljive pa njihov rad ima veliku vrijednosti za djecu i osoblje U Gospodarskoj školi u Varaždinu oduvijek se posebna pažnja polaže na odgoj mladih te im se nude različiti sadržaji, programi i projekti u koje se mogu uključiti i tako kreativno i kvalitetno iskoristiti svoje slobodno vrijeme angažirajući svoje sposobnosti, interese, hobije i sklonosti. Uspješno se nastavlja projekt SVETI ĐURĐ Smotra učeničkih zadrugaU svibnju je u sportskoj dvorani Osnovne škole u Svetom Đurđu održana međužupanijska smotra učeničkih zadruga Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije. Organizirali su ju Varaždinska županija i općina Sveti Đurđ. Od 19 učeničkih zadruga, u konkurenciji osnovnih škola prvo mjesto zauzela je UZ Jurek iz škole domaćina ispred UZ Lipe iz OŠ Visoko i UZ Vrčeki iz OŠ Vinica. U konkurenciji srednjih škola i domova najbolja je bila UZ Domček iz Učeničkog doma Varaždin. UZ Detelica iz Centra za odgoj i obrazovanje Tomislava Špoljara bila je jedina sudionica s odjelima s posebnim programima. Najuspješnije zadruge natjecat će se na državnoj smotri od 4. do 6. listopada u Podgori. (Dražen Vađunec) broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. Uspomena na lijepo provedeno vrijeme ZADAR Mlade volonterke, koji je 2008. pokrenula Mira Šincek s tadašnjim trećim razredom poslovnih tajnica. Učenice koje su od studenoga 2008. do lipnja 2009. predano volontirale u Varaždinskoj općoj bolnici u Udruzi Uz tebe sam završile su obrazovanje u Gospodarskoj školi, ali su prije odlaska svoj entuzijazam i predanost humanitarnom radu uspješno prenijele na svoje nasljednice. Da bi se mladim volonterkama omogućila samostalnost u ostvarivanju toga projekta, učenica Ines Jambrek uspješno je preuzela ulogu koordinatorice u projektu i vrlo savjesno i predano organizirala i nadzirala rad ostalih učenica u udruzi posebno pazeći da svakog ponedjeljka najmanje dvije učenice rade s djecom. Zahvaljujući tome, i dalje svakoga ponedjeljka od 17 do 19 sati učenice upravne referentice, poslovne tajnice, a kraće vrijeme i hotelijersko-turističke tehničarke Gospodarske škole rade u kreativnim radionicama, igrajući se s djecom s teškoćama u razvoju i tako pomažu stručnom osoblju koje za to vrijeme provodi individualne stručne tretmane. Psihologinja Marina Kereša nekoliko je puta izvijestila voditeljicu projekta da su učenice vrlo marljive i da njihov rad ima veliku vrijednosti za djecu i osoblje. Poznavajući žar kojim se mlade volonterke angažiraju u radu s djecom s teškoćama u razvoju i nesebično im daruju svoje slobodno vrijeme, taj će se projekt vjerojatno nastaviti ostvarivati i postati jedan od zaštitnih znakova Gospodrske škole Varaždin. Mira Šincek Prosvjetne aktualnosti Zemlja bez granica Cilj je projekta promicati kreativnost i stvaralaštvo djece i mladih VARAŽDINSKE TOPLICE Obljetnica školstva Osim što su najstarije termalne toplice u Hrvatskoj, Varaždinske Toplice jedno su od rijetkih mjesta, koja se mogu podičiti 530 godina dugom poviješću školstva, koja je svečano i obilježena prigodnim kulturno-umjetničkim programom te likovnom i etnološkom izložbom kojoj su nazočili brojni ugledni gosti. Na svečanosti u Osnovnoj školi Antuna i Ivana Kukuljevića tajnica u Ministarstvu obrazovanja Dijana Vican rekla je da škola napreduje zbog suradnje djelatnika, roditelja i lokalne zajednice. Prije nego je Kolumbo otkrio Ameriku, u Varaždinskim Toplicama djeca su već učila čitati i pisati. Toplička škola utemeljena je 1480. i prva je seoska škola u Hrvatskoj te jedna od najstarijih škola u jugoistočnoj Europi. (Ana Vnučec) S veučilište u Zadru, u suradnji s Udrugom Breza iz Osijeka, organiziralo je pod pokroviteljstvom Grada međunarodni kulturno-pedagoški i turistički projekt za djecu i mlade pod nazivom Zemlja bez granica. Priredba će se prvi put održati na zadarskom trgu Forumu nakon što se šest godina održavala u Osijeku. Cilj je projekta promicati kreativnost i stvaralaštvo djece i mladih kroz odgovornost i originalnost bez natjecanja. Projekt su osmislili umjetnici i pedagoški djelatnici vođeni idejama djece, a ostvarit će se kroz glazbu, ples, slikarstvo, multimedije, kazalište, kiparstvo, odjevni dizajn, zanatske vještine i slične stvaralačke djelatnosti. U projektu će sudjelovati zadarski vrtići, osnovne i srednje NOVSKA RETKOVCI Terenska nastava Učenici završnih razreda OŠ Ane Katarine Zrinski iz Retkovaca već nekoliko godina posjećuju Vukovar pod vodstvom svojih nastavnika zemljopisa i povijesti. Ove je godine program obogaćen integracijom s vjeronaukom te posjetom zajednici Cenacolo u Šarengradu. Tako učenici imaju priliku na zanimljiv način upoznati zemljopisne i povijesne osobitosti zavičaja.Posjetom vukovarskoj bolnici, Ovčari, Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata. Kroz multimedijalno popraćena predavanja i djelatnika bolnice i Spomen-doma Ovčara saznali su potresne podatke o danima borbe i herojskim žrtvama koje su pale za hrvatsku samostalnost. Brojnim pitanjima upravljenim voditeljima učenici su otkrili senzibilitet i zanimanje za ovu temu. Posljednja etapa terenske nastave, pohod zajednici Cenacolo u Šarengradu ostavila je također dubok dojam na učenike i nastavnike. Svjedočanstva bivših ovisnika o njihovu iskustvu s drogom i alkoholom te mukotrpnom procesu oporavka učenicima koji se nalaze na raskrižju svojih životnih putova vrlo su jasno ponovila poruku opasnosti ovisnosti koju im prenose roditelji, škola i društvo. (Sani Bošnjak) U škole, udruge za djecu s teškoćama u razvoju, studenti i sveučilišni profesori te dvadesetak umjetnika iz petnaestak zemalja. Podsjećamo i da je u Svetom Filipu i Jakovu nedaleko od Zadra održan županijski festival cvijeća pod nazivom Dani cvijeća u Sv. Filipu i Jakovu. Priredba je održana pod pokroviteljstvom županijske turističke zajednice, općine, ministarstava turizma i poljoprivrede, županije, Hrvatske turističke zajednice i većeg broja medijskih pokrovitelja. Festival je imao izložbeno prodajno obilježje, ali je sadržavao i cvjetni šou, razne radionice, prigodna predavanja i druge sadržaje. Napokon, valja spomenuti i da je na izletištu Čelnika pokraj Posedarja samouki kipar Vinko Kajmak otvorio zanimljivu izložbu skulptura od kamena i drva pod nazivom Moj život i posvetio je obilježavanju Dana Zadarske županije. Dragutin Karanči Osnova škola Posjet prijatelja iz Velikoga Grđevca Osnovnoj školi u Novskoj održan je 12. svibnja 2010. susret i druženje učenika trećega i četvrtoga razreda škole iz Novske i Područnog razrednog odjela Pavlovac, matične OŠ Mate Lovraka iz Velikoga Grđevca. Već godinama surađuju te dvije škole, a nit poveznica su Lovrakovi dani kulture i dječje stvaralaštvo. Novljanski učenici svojim literarnim, likovnim i novinarskim uratcima sudjeluju u natječaju za zbornik Darovi djetinjstva. To su obostrani susreti. Prošle su godine bili u Pavlovcu, a ove u Novskoj. Koordinatorica susreta bila je učiteljica Jasna Popović-Poje, voditeljica Stručnog aktiva razredne nastave. Drage goste, učenike i učiteljice Tihanu Čvek i Lovorku Pralas te ravnatelja Damira Štekulinca pozdravili su i zaželjeli im dobrodošlicu ravnateljica OŠ Novska Antonija Mirosavljević, pedagoginja Emilija Dvije suradničke škole ispisale su novu stranicu u Povelji prijateljstva Novotni i učiteljice sa svojim učenicima. Susret i suradnja započela je u knjižnici, gdje je knjižničarka Melisanda Masnica prikazala slajdove o gradu i knjižnici, a tople riječi dobrodošlice poželjela je i knjižničarka Ljiljana Bajević, jer su baš školske knjižnice potaknule tu suradnju. Potom su učenici i gosti razgledali izložbu mlinova koje su na satovima tehničkog odgoja izradili učenici, ali i zanimljiv prostor sa starim mlinom koji je osmislila učiteljica Sanja Hrvojić. U učionici pripremili su izložbu djela, života i rada klasika dječje književnosti Mate Lovraka, a učenici su se natjecali u kvizu iz njegovih najpoznatijih djela. Pokazali su odlično znanje. Natjecanje se nastavilo slaganjem puzli staroga mlina koji je osmislila učiteljica Mara Šulekić, a završilo je zajedničkom pjesmom Himnom zadrugara. Učenici su dobili priznanja koja je zanimljivo, grafički, računalom oblikovao učitelj Domagoj Pešut. Učenici i učiteljice Neda Subotić i Ivanka Kotromanović nastavili su šetnju gradom i otputovli puni dojmova. Ravnatelj je za emisiju Dječji kutak dao intervju malim, radijskim novinarkama i voditeljicama. Vrijeme druženja prijateljstva, smijeha i radosti proteklo je u trenutku. Bio je to susret koji će ostati u dubini dječjih srca, a Povelja prijateljstva koju su potpisale škole dobila je još jednu novu stranicu. Jasna Popović Ljiljana Bajević aktualno mediji broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 25 www.skolskenovine.hr IZLOŽBA U Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu Kovanje zanata izložbenom salonu “Izidor Kršnjavi“ u sklopu Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu ovog su se lipnja prvi put svojim umjetničkim dostignućima predstavili učenici pripremnog (prvog) razreda koji su svojim radovima pokazali u kojoj su mjeri svladali osnovne probleme likovnosti i umjetničkog zanata, na čijem će temelju kasnije razvijati svoju umjetničku edukaciju i praksu na jednom od devet odjela. Izložba je podijeljena na tri dijela. Marijana Birtić, nastavnica predmeta Plastično oblikovanje, predstavila je svoj predmet koji se odnosi na trodimenzionalno sagledavanje, shvaćanje i oblikovanje prostora. Nakon završene prve godine, učenici su obogaćeni znanjima o odnosu volumena i prostora, što zvuči vrlo jednostavno, ali obuhvaća mnoštvo novih stručnih pojmova koje treba usvojiti, zakonitostima studije po promatranju, vještinama modeliranja u glini te “šupljeg modeliranja“, oblikovanja žicom, tehnikom papier-mache i vještinama oblikovanja volumena u prostoru. Najviše pažnje privukli su kukci u nadnaravnoj veličini izrađeni od žice i postavljeni da “lete“ u prostoru. Rad Katarine Oršulić Sanja Balen Šolić i Morana Kukec, nastavnice predmeta Crtanje i slikanje, izložile su rezultate zajedničkog projekta terenske nastave koji se sastojao od trodnevne sublimacije slikovnih elemenata i tehnika svladanih tijekom školske godine unutar zidova učionice - crtaonice. Ovaj predmet predstavlja neophodan prijelaz iz svijeta dječjeg crteža prema profesionalnom bavljenju likovnom strukom. U neformalnom okruženju prirode, druženja i upoznavanja geografskih i povijesnih značajki grada Šibenika i okolice, kao i ljepota nacionalnog parka Krka, nastali su radovi kojima su učenici pokazali sve što su naučili uz “bonus“ slobodne interpretacije motiva i tehnike po svom izboru. Marcela Munger, nastavnica predmeta Crtanje i slikanje, ali s drugim učenicima, pozabavila se problemom neujednačenosti Rad Kristine Slapar FOTOGRAFIJA Prosjakinja u Padovi, autor Roko Birimiša, 1.r., Škola likovnih umjetnosti, Split U II. Art Attack festival Beskućništvo - globalni problem Zagrebu, a potom u Splitu, od 2. do 6. lipnja održan je II. Art Attack, zanimljiv međunarodni festival aktivističkog stvaralaštva za autore do 30 godina. Tema ovogodišnjeg festivala bila je “Ulica“, odnosno kreativno promišljanje problema beskućništva koja je (uz nezaposlene) najbrža rastuća društveno marginalizirana skupina s kojom se suočavaju brojne zemlje svijeta. Organizatori Art Attacka htjeli su skrenuti pozornost široj javnosti kako beskućništvo postaje jedno od prioritetnih problema i u nas, željeli su pokazati koliko smo (ne)osjetljivi na ovu društvenu pojavu, probuditi savjest, razumijevanje i angažiraniju aktivnost građana te potaknuti odgovorne institucije na učinkovitije djelovanje. Festival je bio jedinstvena prilika za mlade pjesnike da se okušaju u angažiranoj književnosti ili da umjetničkom fotografijom i video i filmskim stvaralaštvom potaknu pozitivne promjene u društvu. Stručni žiri Art Attacka ove je godine odabrao 15 pjesničkih radova, koji su obavljeni u dvojezičnom zborniku, kao i 15 fotografija koje su bile izložene tijekom festivala u Zagrebu i Splitu. Pjesme su autori javno N a j a v l j u j e m o . . . Kazimir Klarić, Klonimir Nedjelja , 20. lipnja 2010., u 13,15 sati Redatelj Dražen Ferenčina Urednica Nives Madunić Barišić E mail: [email protected] Nova komedija Kazimira Klarića, “radio-igra za djecu, a protiv odraslih”, inspirirana je svima nam dobro poznatom temom ambicioznih roditelja. In- rezultata uslijed različitih sposobnosti sagledavanja motiva, kao i spretnosti i radnim navikama pojedinaca. Izložila je crteže istog motiva, nacrtanog istom tehnikom i pokazala dijapazon različitih kvaliteta dobivenog rezultata. Uspješnost ovakvog izlaganja i zainteresiranost posjetitelja ponukali su nastavnike da razmotre ponavljanje slične akcije i idućih godina, kako bi se roditeljima i budućim učenicima približio način rada i olakšala odluka o smjeru daljnje likovne edukacije. M. K. stitut znanosti pokušava kloniranjem djeteta stvoriti savršeno dijete : ono bi obožavalo školu, bilo pristojno i radišno, uvijek “kuš” kad odrasli to od njega traže, nikad preživahno, učilo osam jezika, bavilo se sportom i baletom itd, itd. No, Klonimir ne ispadne baš onakav kakvim su ga njegovi stvoritelji zamislili… Režija je povjerena Draženu Ferenčini, koji je s glumcima Željkom Duvnjakom, Otokarom Levajem, Slavkom Brankovim, Nadom Abrus i ostalima pridonio da iščašena Klarićeva groteska bude razigrana i vrlo, vrlo životno prepoznatljiva. čitali, a fotografije su osobno izložili na gradskim otvorenim prostorima. Tijekom festivala organizirane su i održavane diskusije, radionice, predstavljale su se udruge, volonteri i sami beskućnici. Prihod od prodanih (nagrađenih) fotografija, razglednica i časopisa išao je izravno za beskućnike. Poseban program osmišljen je u suradnji sa splitskim dramskim studijem “Ilirik“, koji je s udrugom MOST pripremio dokumentarni film o beskućnicima (“Nemati, a biti“, redatelj Bruno Pavić). Zahvaljujući suradnji s laboratorijem RESTART, na festivalu je prikazan i film “Nepovratno“ redatelja Igora Bezinovića o skupljanju boca, često jedinom izvoru prihoda beskućnika. Od ostalih partnera važno je izdvojiti Klub studenata anglistike s Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Studentski centar, Radio Student, Šibensku udrugu mladih Š.U.M. i zagrebačku Knjižnicu Bogdana Ogrizovića. Najveću podršku festivalu pružio je Savez udruga Klubtura / Mreža Clubture, koji je glavni partner i suorganizator ovogodišnjeg festivala. Vanja Škrobica HR Radioigra za djecu RADIO IGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ POEZIJE: Ivana Brlić Mažuranić „Basne“ (PREMIJERA) Redatelj Petar Vujačić Basne u stihu Ivane Brlić Mažuranić većinom tiskane tek posthumno 1943. godine odražavaju svu snagu političkoga bića ove autorice – njezin odgoj, okruženje u kojemu je odrastala, ali kasnije i živjela nakon udaje, njezinu osobnu životnu filozofiju i nadasve ironičan stav prema političkoj strani čovjeka bio on na vlasti ili ispod nje. RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr mediji aktualno 26 www.skolskenovine.hr broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. KAZALIŠTE WEB Odlike dobre prilagodbe Marijana Nola, Škrtičina, prema J. B. P. Molièreu, u redateljstvu Zorana Mužića, Šibensko kazalište, 2010. K Uzorne stranice škole duge tradicije http://www.gimpoz.hr Gimnazija u Požegi, odgojno-obrazovna ustanova duge tradicije (osn. 1699.), danas u novim i moderno opremljenim prostorima, može se – uz ostalo – podičiti i svojim internetskim stranicama. Postoje više od desetljeća, a u najnovijem izdanju one su uzorno oblikovane, pregledne i sadržajno bogate. Uz novosti o školskim aktivnostima, ondje su iscrpni podatci i dokumenti o školi, nastavi i učenicima. Škola je predstavljena osobnom iskaznicom, svojom poviješću, postignućima, nastavnicima, tijelima i službama, novom zgradom, svojom knjižnicom, BALET U muzejom i zvjezdarnicom te bivšim, kasnije znamenitim učenicima i nastavnicima. O nastavi su dostupne sve važne obavijesti, od kalendara i rasporeda sati, preko projekata i izvannastavnih aktivnosti, do udžbenika koji se u školi upotrebljavaju. Na stranicama namijenjenim učenicima rezultati su učenja/poučavanja, učenički radovi, obavijesti o upisima te profesionalnom usmjeravanju. Geslo je Gimnazije u Požegi Non progredi est regredi (Tko ne napreduje, nazaduje); ako je suditi po njenim inernetskim stranicama, požeška gimnazija zasigurno napreduje. A. Jelin skih (šibenskih) prilika i imena na pozornicu. Zoran Mužić uredateljio je to tečno i jednostavno, kako i treba, osim nepotrebnih natruha “tjelesnog kazališta“ - ti tjelesni dodiri na pozornici trebali su biti umjereniji, profinjeniji! Dobre je suradnike Mužić imao u slikaru pozornice, koji je dočarao prepoznatljiv šibenski gradski (mediteranski) prizor te u glazbeniku i majstoru svjetla, ali - ni jednome ne znam ime! Naime, predstavu sam gledao na Danima satire u Zagrebu (8. lipnja), a Šibenko je kazalište na to kazališno natjecanje u Zagreb došlo bez ikakva pisana traga o predstavi, amaterski. Šteta! Iz istih razloga ne znam niti imena glumaca, a ni na internetskoj ih stranici ne nalazim. Ipak neke glumce od ranije pozna- jem. Naslovnu ulogu Škrtičine iznio je Joško Ševo, svojom prepoznatljivom glumom, ubrzano i na povišenoj ljestvici izražavanja: zagrebački gledatelji su ga, kao i sve ostale izvođače, iznimno srdačno i obilno nagradili pljeskom. Vrlo je nadmoćno ulogu sluge pamtljivo predočio iskusni šibenski glumac Mate Gulin. U ulozi bogata udovca plemenita roda (Jere/Jeronima Panjkote/Panacote) splitski je gost - uvijek solidni i uočljivi Frane Perišin. Bilo bi lijepo imenovati sve glumce… U sažetku: predstava je posebno pogodna da se učenicima objasne i predoče odlike i oznake prilagodaba i ponavljanja motiva u (dramskoj) književnosti, od staroga Plauta do mlađahne Marijane Nola; da sami to istraže! Stijepo Mijović Kočan Ususret 3. natjecanju baletnih plesača “Mia Čorak Slavenska” Izlazak izvan granica zemlje Zagrebu se 2. i 3. srpnja po treći put održava Natjecanje baletnih plesača “Mia Čorak Slavenska“. Zbog stečene reputacije tijekom dviju prethodnih godina, od ove godine natjecanje ima i međunarodni karakter. Izlazak izvan naših granica u interesu je poticanja nacionalne i međunarodne afirmacije mladih hrvatskih baletnih plesača. Domaćin je, kao i prethodne godine, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, a održava se u tri kategorije za ženske i muške plesače. Prijavljeno je 30 natjecatelja, 12 iz Hrvatske i 18 iz deset svjetskih zemalja. Natjecanje prati ocjenjivački sud sastavljen od sedam članova, renomiranih baletnih pedagoga. Utemeljitelj natjecanja je Hrvatska glazbena mladež na poticaj utjecajnoga baletnog umjetnika i baletnog pedagoga Dinka Bogdanića, koji je i predsjednik Organizacijskog odbora. Suosnivač natjecanja je Hrvatsko društvo profesionalnih baletnih umjetnika. Cilj natjecanja je promocija klasičnog baleta, edukacija novih mladih plesača i poticanje šireg interesa javnosti za nove generacije. Sudjelovanjem u natjecanju, mlade plesačice i plesači nadilaze prosječnost i podižu tehničku i umjetničku razinu svoga plesnog izraza. Natjecanje nosi ime Mije Čorak Slavenske, koja je tijekom duge i iznimne baletne karijere postala ne samo najveća hrvatska balerina nego i sasvim sigurno jedna od ada je Držić pisao svojega Skupa, otvoreno je rekao da je komedija zapravo prilagodba Plauta, iz knjige “starije nego li je svijet“. Neistraženo je koliko duboko u povijest književnosti seže motiv škrtosti, međutim Plautove slike i prilike susrećemo i ovdje, gotovo na dlaku iste kao i kod predhodnika. Škrti starac iživljava se na svojim slugama i ne da im jesti, skriva škrinjicu s novcem (tezoro), ali mu je pronađu pa vrate, ima kćer za udaju, a ne bi joj dao dote (miraza), udao bi je za bogata udovca, ovdje ima i sina, njega bi ženio za imućnu udovicu… sve je to niz prepoznatljivih motiva. Oni se, kao i kod Plauta/Držića/Miolièrea, u nizu smiješnih zgoda, isprepleću s komedijom karaktera, jer je škrtost starca izobličila i naravski i moralno. Marijana Nola sve te motive unosi i u svoju komediju Škrtičina, u kojoj sve završi sretno, baš kako gledatelji to vole i žele od kako postoje - i kazalište i gledatelji. Vrijednost njezina komada je ponajprije - osim u valjanoj prilagodbi - u mjesnom jeziku te prenošenju mještan- Mia Čorak Slavenska najznačajnijih umjetničkih ličnosti 20. stoljeća. Njezin uspjeh primabalerine HNK, kao prve hrvatske plesačice koja nosi taj naslov, otvorio joj je put na međunarodne plesne scene. Pišući o Miji u hrvatskoj enciklopediji, dr. Slavko Batušić napisao je: “... najveća je i najnadarenija plesna umjetnica koja je do danas proizašla iz hrvatskog naroda.“ Njezina su najveća plesna ostvarenja glavne uloge u baletima Šeherezada, Chopiniana, Žar ptica, Licitarsko srce, Imbrek z nosom, Karneval i Coppelia. Zbog iznimnih uspjeha na plesnoj scene te njezine istaknute umjetničke osobnosti, natjecanje, s ponosom utemeljitelja, nosi ime Mije Čorak Slavenske. (ri) PLES N Nakon 27. tjedna suvremenog plesa Zanimljive inovacije a 27. tjednu suvremenog plesa, održanom od 24. svibnja do 4. lipnja u Zagrebu, Rijeci i Splitu, izvedeno je 28 predstava, od toga tri premijere. Jedna od njih ostvarena je na gostovanju belgijske plesne skupine Compagnie Thor, koju vodi Thierry Smits, koji je i koreografirao predstavu To the Ones I Love (Onima koje volim), kojom slave 20 godina postojanja. To je ujedno predstava koja ih predstavlja u novom svjetlu - radikalnom povratku “čistom, visokoestetiziranom plesu.“ Na sceni koja ima bijelu pozadinu pleše devet plesača afričkog porijekla, različitih na- cionalnosti i nijansi crne boje. Izazov je plesačima i glazba Johana Sebastiana Bacha pa predstava zadivljuje iznimnom virtuoznošću. Sa svoje dvije predstave nastupila je premijerno i jedna od vodećih izraelskih koreografkinja i dobitnica brojnih svjetskih nagrada Yasmeen Godder. Najprije je izvedena predstava Singular Sensation (Jednostavni osjećaj). Uz njezinu koreografiju, njezina stalnog suradnika, umjetničkog direktora i dramaturga Itzika Giulija, u suradnji s izvođačima i na glazbu brojnih autora, nastala je zanimljiva predstava, koja danas, u vremenu pretrpanom informacijama, pokušava Iz predstave To the Ones I Love (Onima koje volim) pronaći „autentične“ osjećaje i uzbuđenja. Druga predstava Love Fire (Ljubav Vatra) ističe potrebu za romantičnim, čemu je poslužila glazba klasičnih majstora, od J. Straussa do A. Hačaturjana, što je dalo, novo, duhovito viđenje muškog i ženskog identiteta. Nakon punih 12 godina na Tjedan se vratio proslavljeni slovenski koreograf i redatelj Matjaž Farič s predstavom Srh (zvuk na koži). Publiku je oduševio i nastup Daniel Leveille Dance iz Kanade, koji su izveli Posvećenje proljeća, slavni balet Igora Stravinskog za koji je koreografiju postavio Daniel Leveille. Njihova druga predstava Amour acide et noix predstavlja nagost kao jedinu istinsku alternativu čitanja tijela, i oslobođenu lažne skromnosti. Nastupu teatra TKO Nade Kokotović, koja se vratila na TSP nakon punih 19 godina tijekom kojih je stvorila svoj teatar, ponukao je mnoge njezine obožavatelje i prijatelje da dođu na predstavu Tragovi zalutaloga, nastaloj prema drami Petera Handkea. Izvrsni su bili plesači i glumci, njih petšest, ali zbog dugoga trajanja, a još više zbog zagušljive dvorane Zagrebačkoga plesnog centra, publika je u povećem broju izlazila van. Šteta! Milica Jović mediji aktualno broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 27 www.skolskenovine.hr KNJIGE ČASOPISI Učitelj službenik u golemoj kaznionici K John Taylor Gatto Oružje za masovno poučavanje. Putovanje nastavnika kroz mračni svijet obveznog školovanja Algoritam Zagreb, 2010. Knjiga je dnevnik učiteljeva razmišljanja o školi kao temi koja ne smije biti neobična ili prešućivana javna društvena tema njiga Oružje za masovno poučavanje pripada onoj vrsti knjiga koje su važne za teoriju škole, a prema nekim je stavovima možemo ubrojiti i u malobrojne, ali utjecajne, radikalne kritike škole poput Dolje škole Ivana Illicha, Pedagogija obespravljenih Paula Freirea ili Škola je mrtva Everetta Reimera. Djelo je napisao učitelj koji je radio trideset godina u, kako piše, nekim „od najgorih“ i „nekima od najboljih škola“ na Manhattanu, shvativši nakon odlaska u mirovinu 1991. shvatio da je u tim godinama rada u školi postao „stručnjak za dosadu“. Učenici su mu govorili da je uzrok tome što im škola ne dopušta raditi „nešto stvarno“ i korisno. Autor pokušava otkriti uzroke mnogim manjkavostima škole, podrazumijevajući pod pojmom škole „prisilno školovanje: šest sati dnevno, pet dana u tjednu, devet mjeseci godišnje, tijekom dvanaest godina“. On smatra da društvo pomoću škole pokazuje nemilosrdnu potrebu da svakoga rangira na skali pobjednika i gubitnika. Učiteljev je rad apstraktan, usmjeren na nastavne predmete i izvan osobnih želja, strahova, doživljaja i pitanja. Učenici zbog takova rada u školi postaju ravnodušni. Škola ne smije služiti kapitalu jer ako će njemu služiti, ona je proizvodna traka na kojoj se djeca, „kao materijal, uobličavaju i izrađuju kao čavli“. Učenici naših škola nemaju sigurno viđenje prošlosti, umjesto razumijevanja postoje praznine i nisu sposobni vizu- alizirati budućnost - dajemo im lažne karte putova u budućnost. Oni tisuće sati provedu i neistraživanju, neigranju, netraženju prilika za osobni probitak – „već u gledanju drugih ljudi na televiziji, u muzičkim snimkama i računalnim igrama“. A autor, kao učitelj, bio je „službenik u golemoj kaznionici“ u kojoj su „pravila i postupci bili čuvari“. Autor kritički piše i o sveprisutnoj primjeni testova i standardizaciji (Kakva je to vrsta ludila?) koja ne potiče razvoj mnogih vrijednih ljudskih sposobnosti. Obrazovanje je važno, ali učenik treba pronaći mjerila za mjerenje napretka vlastita obrazovanja. Ta mjerila mogu biti: samospoznaja, moć promatranja, razumijevanje znakova o sebi iz reakcije drugih i signala okruženja, sposobnost analiziranja, moć postupanja po vlastitoj volji, izražavanje vlastita stava... Školi „na srcu“ mora biti interes i potreba učenika, njegova osobna neovisnost ili ideal slobode. Obrazovanje mora težiti, ne samo učenju predmeta ili znanju, nego i promatranju pojava i procesa u širokom kontekstu. Autor, s kojim se i nemoramo uvijek složiti, kaže da njegov tekst nije „ogorčeni napad“, niti kritiziranje, mada kritike ima, ali želi potaknuti na vlastitu analizu, preispitivanje vlastita školovanja i cijene koju smo platili sjedeći u školi. Knjiga je dnevnik učiteljeva razmišljanja o školi kao temi koja ne smije biti neobična ili prešućivana javna društvena tema. Vladimir Strugar Kako odgojiti sretno dijete A Robert Shaw, Stephanie Wood Epidemija popustljivog odgoja - Zašto su djeca nevesela, nezadovoljna, sebična...te kako im pomoći VBZ Zagreb, 2009. Ovo nije priručnik s praktičnim savjetima o tome kako nešto učiniti, nego plan za sve ono što se mora učiniti za odgoj djece utor Robert Shaw dječji je i obiteljski psihijatar s bogatim kliničkim iskustvom koje je stekao radeći s djecom i obiteljima u bolnici Mount Sinai i na Medicinskom fakultetu „Albert Einstein“ u New Yorku. U Kaliforniji, u gradu Berkleyu osnovao je Obiteljski institut u kojemu provodi terapije s obiteljima i parovima te edukaciju psihologa. Suautorica Stephanie Wood piše tekstove o roditeljstvu i obiteljskim problemima, a bila je glavna urednica časopisa Child. Poticaj za pisanje knjige psihijatru Shawu bio je pokolj u srednjoj školi „Columbine“ u Littletonu u Koloradu 1999. godine. Dvojica tinejdžera hladnokrvno su ubili dvanaest učenika i jednog nastavnika, te ranili još dvadeset i troje učenika. Ti su dječaci odranije imali policijske dosjee, liječili su se protiv depresije, bili su uključeni u „program za kontroliranje gnjeva“ te su prevarili službenike maloljetničkog suda izjavom da su taj program uspješno svladali. Zahvaljujući svojim intelektualnim sposobnostima , oni su neometano funkcionirali unutar prihvatljivih društvenih okvira. Tek kada su svojim ponašanjem prešli granice dopuštenoga, njihovi su postupci izazvali osudu javnosti. Gotovo uvijek se otkrije da mladi koji počine zapanjujuće zločine, mjesecima, pa čak i godinama ranije, šalju poruke upozorenja i prikrivene molbe da ih se spriječi u njihovim nakanama. Što je razlog takvome ponašanju djece i mladih? Robert Shaw smatra da trendovi koji su se u obiteljskome odgoju pojavili tijekom posljednjih trideset godina pridonose razvoju otuđenoga i nekomunikativnog djeteta koje ima teškoće u učenju i nemoguće ga je kontrolirati. Nastavnici se suočavaju s učenicima koji ne mogu sudjelovati u nastavnom procesu jer se ne mogu usredotočiti, učenje ih ne zanima jer ne vide njegovu svrhu, često se ne mogu uklopiti u svoju skupinu niti prihvatiti sustav pravila. Istodobno, roditelji robuju potrošačkom društvu, stalno su na poslu kako bi što više zaradili, zbog čega nemaju vremena baviti se vlastitom djecom. U želji da dijete zaštite, roditelji mu ne postavljaju granice; nadajući se da će pridonijeti razvoju djetetovog samopoštovanja, upućuju mu pretjerane a ustvari nepotrebne pohvale za svakodnevno dobro ponašanje. Današnja su djeca najčešće prepuštena utjecaju televizije, računala i videoigara zbog čega su lišena iskustva socijalne komunikacije. Životnost knjige Epidemija popustljivog odgoja počiva na primjerima situacija iz susjedstva, parka, trgovine, vlastitog doma ili doma prijatelja. Autor za svoju knjigu kaže da nije priručnik s praktičnim savjetima o tome kako nešto učiniti, nego je plan za sve ono što se mora učiniti da bi roditelji odgojili sretnu djecu. Slavenka Halačev Meridijani Časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja broj 146., lipanj 2010. “Gledajući panoramu Raba s bočne strane, grad se doima poput velikog jedrenjaka sa četiri raskošna jarbola... i život tako opet dobiva smisao koji mu donosi duga plovidba plavim prostranstvima. A na vrhu najvišeg jarbola štiti ga križ s pet kuglica s moćima svetaca, među kojima su i moći sv. Barbare, mnogostruke zaštitnice od oluja, gromova, nevremena...“ Tako nas u novi broj Meridijana uvodi glavna urednica, najavljujući jednu od glavnih tema broja - Rab - “otok s dva lica“, kako ga tekstom i fotografijom predstavlja Davor Rostuhar. Druga tema broja posvećena je Heidelbergu - “starom gradu mladenačkog srca (tekst i fotografije Alan Čaplar), sjedištu najstarijeg i najpoznatijeg sveučilišta u Njemačkoj, na kojemu studira oko 30.000 studenata i koje je dalo čak devet nobelovaca. Arhipelag Bacuit - raj na kraju svijeta - sljedeće je odredište na koje nas vode Meridijani i koje se smjestilo kod filipinskog otoka Palawana. U ovom broju Meridijana čitatelji će naći još cijeli niz zanimljivih tema: zapis o velikim i šarenim gmazovima iguanama, povijesni članak o švedskoj kraljici Kristini, članak o Muzeju turizma u Opatiji... Rubrika UNESCO-ova svjetska baština vodi nas u Nizozemsku, legende o postanku mjesta ovaj nas put upoznaju sa Sovskim jezerom, u poljskim Tatrama, a tu su i redovite rubrike Geo-info, Filatelija, Planet internet i druge. Laa Časopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture godina 5., broj 2 (16), lipanj 2010. G lavna tema u najnovijem broju časopisa Lađa posvećena je nasilju u školi koje se očituje bilo kao fizičko nasilje (udarci, tuče, guranje) bilo kao verbalno nasilje (izrugivanje, ogovaranje, klevetanje...). ”Brojna istraživanja pokazuju da djeca žrtve nasilja trpe brojne i teške posljedice. Očito je potrebno nešto poduzeti. Što nam je činiti kako bismo smanjili već prisutno nasilje i spriječili nastajanje novoga?“ - pita se u svome uvodniku urednica Lađe dr. Ružica Razum, koja smatra da je pitanje nasilja u školi nerješivo “na području djelovanja same škole“ te da je riječ o problemu s kojim se potrebno sustavno suočavati na različitim razinama. Problemom nasilja u svojim se tekstovima bavi četvero autora. Božo Lujić u članku Bog rata ili Bog nenasilja, daje zanimljiv i poticajan biblijski pogled na ne-nasilje. Gordana Flander Buljan u članku Zašto je ljubav važna? piše o nasilnim ponašanjima mladih, uzrocima tih ponašanja i mogućoj pomoći djeci u najosjetljivoj dobi, adolescenciji, da ne zaglave u nasilju. O problemu nasilja u društvu i mogućim rješenjima piše Gordan Črpić (Crtice o nasilju u društvu), dok se Andreja Braša-Žganec bavi agresivnim ponašanjem i nasilje u školi, s naglaskom na tome kako socijalno i emocionalno zdrav učenik može rješavati svoje probleme. Vjeroučitelji će i u ovome broju u stalnim rubrikama pronaći niz zanimljiivih, poticajnih i korisnih promišljanja, prijedloga i radnih materijala koji će im pomoći u svakodnevnom radu u školi. Drvo znanja Enciklopedijski časopis za mlade, godina XIV., broj 136., lipanj 2010. S tijena je sastavni dio litosfere ili Zemljine kamene kore određenog načina geološkog pojavljivanja, sklopa i sastava. Stijene su mineralni agregat, a sastoje se od jedne ili više različitih minerala. Dio geologije koji se bavi istraživanjem postanka, građe i klasifikacije stijena zove se petrologija. O svemu tome čitatelji Drva znanja pronaći će u novome broju ovoga zanimljivoga časopisa, koji u svome podnaslovu nosi odrednicu “enciklopedijski časopis za mlade“, no on je mnogo više od toga i namijenjen je svim čitateljima žljenima znanja. Uz tu glavnu temu ovaj broj donosi i niz drugih zanimljivih članaka. Članak Morski psi govori o ovim najvećim morskim predatorima koji postoje već 400 milijuna godina. Rubrika Svjetska povijest upoznaje nas s “pionirima avijacije“, prvim nebeskim letačima, koji su često kročeći u nepoznato i stavljajući život na kocku okrenuli sasvim novu stranicu u povijesti čovječanstva. Počelo je Svjetsko nogometno prvenstvo. Zaljubljenici u ovaj šport naći će obilje informacija u prilogu posvećenom toj najpopularnijoj i najrasprostranjenijoj igri na svijetu koja svake četvrte godine kroz mjesec dana prikuje za male ekrane milijarde ljudi širom svijeta. Slijede prilozi o narodima Oceanije, o Berlinskome zidu, o burnim događajima u Katoličkoj crkvi u 16. stoljeću i pojavi Reformacije, o životu u doba renesanse te druge zanimljive teme, a posebno izdvajamo rubriku Put oko svijeta koja nas vodi u grad Irkutsk, na vrata Bajkalskog jezera. Pripremio I. Rodić iz proπlosti 28 broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. www.skolskenovine.hr PRIJE 150 GODINA Nalov Kako je poznato sl. čitateljstvu, sretni smo, da brigom vis. naše vlade dobismo opet novi jedan učevni zavod u našoj domovini, a to je: gospodarska, ratarska i šumarska škola i Križevcih. Mimoišav unutarnje uredjenje, pravila itd. otoga za naše gospodare blagonosnoga učilišta, o čem je na široko u svih naših povremenih listovih sboreno, napominjemo samo u kratko, da će nauk trajati dvie godine, tako da će se prve godine učiti, koliko može biti, gospodari i šumari zajedno sve pripravne, glavne i pomoćne znanosti; druga je godina namienjena ponajviše strukovnim znanostim za obje ove glavne struke. Tko bi želio izučiti obje ove struke, gospodarstvo i šumarstvo, morat će 3 godine polaziti učionu, te će iza prvoga zajedničkoga tečaja jednu godinu učiti gospodarstvo, a drugu šumarstvo. Tko želi primljen biti u tu učionicu, treba da je navršio sedamnaestu godinu, te uz svjedočbe o poštenom vladanju i dopuštenju roditeljah ili štitnikah izkazati jošte, da je malu realku ili malu gimnaziju prvim redom izučio. Napredak Br. 19 / 1. srpnja 1860. PRIJE 100 OBLJETNICE Slijepa sam, ali vidim; gluha sam ali čujem Priredila Štefka Batinić Živjela je u mraku i tišini, ali je pronašla načine kako doživjeti svijet oko sebe GODINA Školska je godina minula Školska je godina minula. Bila je puna nada i iščekivanja. Čekali smo, čekali smo, da će nam se osvanuti veseliji dani, jer nam se reklo i puno se obećavala poboljšica našega zapravo mizernoga materijalnoga stanja. Možda je baš to nevoljno stanje krivo, što pomalo iščezavaju oni uzvišeni idejali, koji su naš stalež tako visoko digli. Nije ni čudo! Vremena se izmijenila. Nastala skupoća, sve veće su potrebe, a mi jadnici imamo još uvijek onako neznatna beriva, kaka smo imali još pred trideset godina. U općenoj borbi za život, mnogi popusti na intenzivnijem školskom radu, te svu brigu posvećuje tomu, kako da se istrgne iz duga u koji ga bacaju teške prilike. Škola Br. 7 / srpanj 1910. Razvitak svjetovnih škola u Engleskoj U Engleskoj su se nedavno složili ljudi različitih uvjerenja, slobodoumnici kao i svećenici, da zajednički: riječju i knjigom rade za rastavu crkve i škole. Taj savez zove se “Liga za svjetovnu školu”. Borba za svjetovne škole traje u Engleskoj već 100 godina. Ponajprije zahtijevalo je svjetovne škole filozofsko društvo u Manschesteru, a zatim je osnovano u Lancasteru britsko školsko društvo. Ta su dva društva zahtijevala svjetovne škole na znanstvenoj osnovi. Nakon toga osnovao je najveći engleski socijalni reformator Owen školu na čisto etičkoj podlozi, u kojoj nije bilo vjerske obuke, a istom godine 1870. uspostavljeno je nakon žestoke borbe s konzervativcima posebno ministarstvo za prosvjetu. Hrvatski učiteljski dom 130. godina od rođenja Helen Keller (1880.-1968.) Helen Keler s učiteljicom Annom Sullivan P rije 130 godina, 27. lipnja 1880., u gradiću Tuscumbiji, u sjevernoameričkoj državi Alabami, rođena je Helen Keller, slijepa i gluhonijema američka književnica, koja je krajem 19. i početkom 20. stoljeća postala uzorom i simbolom upornosti u svladavanju tjelesnih nedostataka. Na taj je način pružala potporu i ohrabrivala sve one koji su dijelili sličnu sudbinu te impresionirala ne samo stručnu, nego i širu javnost. Helen Keller je bila zdravo dijete. U dobi od 19 mjeseci oboljela je od upale moždane ovojnice i jedva je preživjela. Posljedica bolesti bio je trajni gubitak vida, sluha i govora. Od sedme godine roditelji su se pobrinuli za njezinu stalnu stručnu poduku. Angažirali su mladu učiteljicu Annu Sullivan (1866.-1936.) koja je također u djetinjstvu imala problema s vidom i pohađala Perkinsonovu školu za slijepe. Ondje je bila zajedno s Laurom Bridgman (1929.1889.), prvom poznatom učenicom dr. Samuela G. Howea, koja je kao i Hellen Keller, u drugoj godini života nakon bolesti ostala slijepa i gluhonijema. Anna Sullivan je primijenila metode podučavanja Laure Bridgman. Davala bi Helen predmete da ih opipava, a istodobno je u njezinu slobodnu ruku prstima otkucavala njihove nazive. Nesvakidašnja marljivost učenice i iznimno strpljenje učiteljice urodili su nesvakidašnjim i iznimnim rezultatima. S deset godina Helen je, potaknu- PRIJE 50 Br. 14 / 20. srpnja 1910. Zakon za zaštitu djece u Egiptu U srpnju 2009. izašao je zakon, kojim se je odredilo glede zaposlenosti djece u tvornicama. Po tom se u tvornice pamuka ne smiju uzimati djeca ispod 9 godina. Prije nego što se djeca od 9-13 godina uzmu u posao, moraju se pokazati zato određenom činovniku i liječniku. Bez posebne dozvole ne smiju djeca raditi na dan više od 8 sati; a noćna služba je sasvim zabranjena. Djeca se ne smiju upotrebljavati za posao oko strojeva. Ona se ne smiju zadržavati u tvornicama dulje nego 12 sati. Prema ovim uredbama postavljene su u tvornicama ploče s imenima, da imadu nadglednici bolji priegled. Hrvatski učiteljski dom lipanj / 1910. Prve apsolventice Škole za ritmiku i ples u Zagrebu Nakon šest godina studija položile su 27. i 28. VI. 1960. prve apsolventice Škola za ritmiku i ples svoje završne ispite na toj školi. One su za to vrijeme stekle solidno stručno znanje i sposobnosti da se tim znanjem koriste. Glavna je značajka metode rada Škole za ritmiku i ples: razvijanje samostalnosti, inicijative i stvaralaštva, kako bi kadrovi apsolventi ta svojstva znali razvijati i u svojih budućih učenika pri radu na umjetničkom odgoju, a i sami se koristiti u pedagoškim i umjetničkim djelatnostima. Kandidatkinje: Alka Florschütz, Vlasta Kaurić, Maja Kavurić, Zorica Orepić i Tihana Škrinjarić dokazale su na završnim ispitima svoju sposobnost za rad u tom smislu. Predmeti koji se uče u toj umjetničkoj školi posebnog tipa, međusobno su usko povezani. Predmet ritmika pomoć je ta pričom o gluhonijemoj Norvežanki Ragnhild Kaata, pokušala proizvoditi oralni govor. Također je mogla razumjeti ljude koji nisu znali ni abecedu prstima niti Braillevo pismo. Uspijevala je to dodirom njihovih pokreta usnama. Provodila je puno vremena u Perkinsonovu institutu, čiji je voditelj Michael Anagnos godinama pratio njezin napredak te pisao idealizirane i katkad pretjerane izvještaje o njezinim uspjesima. Nakon što je u jednom od svojih izvještaja objavio Heleninu priču, za koju se kasnije ispostavilo da je vrlo slična već objavljenoj priči Margaret Canby, Anagnos se osjećao prevarenim i s vremenom se distancirao od Helen Keller i njezine učiteljice Anne Sullivan. Epizoda s plagiranom pričom povoljno se razriješila i nije obeshrabrila Helen u želji za daljnjim obrazovanjem i učenjem. S 14 godina upisala se u specijalnu školu za gluhu djecu u New Yorku, gdje se, na iznenađenje mnogih, posvetila upravo učenju jezikâ. Od 1900. do 1904. godine studirala je strane jezike i povijest na Radcliffe Collegu u Bostonu, a specijalizirala se za englesku književnost. U vrijeme studija nastaju i prva njezina djela. Pomoć u pisanju pružao joj je mladi harvardski apsolvent John Macy, budući suprug učiteljice Anne Sullivan. Autobiografska knjiga Povijest mog života (1902.) postala je pravi bestseler i prevođena je na mnoge jezike. Upoznala je mnoge poznate osobe svoga vremena, a neki od njih smatrali su je pravom heroinom. Tako je Mark Twain jednom rekao da su dva najzanimljivija karak- tera 19. stoljeća Napoleon i Helen Keller ili pak da je ona najveća žena nakon francuske nacionalne heroine Ivane Orleanske. Živjela je u mraku i tišini, ali je pronašla načine kako doživjeti svijet oko sebe. Znam da je svijet koji vidim svojim prstima živahan, šaren i zadovoljavajući, napisala je. O ljudima koje je sretala puno su joj govorile njihove ruke, što je vrlo pronicljivo opisala: Ruke ljudi, koje srećem na mome putu govore sa mnom bez riječi. Jedne od tih ruku djeluju odvratno, dok u drugima osjećam toplinu, koja na mah zagrijava moje srce. Takav je dodir ruke nekog malog djeteta, jer u njemu za mene ima više sunčane svjetlosti nego za nekog drugog. Srdačan pozdrav ili kakvo prijateljsko pismo uvijek mi čine istinsko zadovoljstvo. Sretala sam ljude, koji su toliko daleko od radosti, da mi se je, kada sam stisnula njihove ruke, činilo, kao da sam se rukovala sa sjeveroistočnom burom. Uz književni rad Helen Keller je bila aktivna u Američkoj zakladi za slijepe, radila je na prosvjećivanju i senzibiliziranju javnosti za probleme slijepih i gluhonijemih te na poboljšanju državne brige za slijepe. U toj je misiji obišla četrdesetak zemalja. Za svoj je rad dobila brojna priznanja i počasne titule. Nakon smrti Anne Sullivan 1963. godine živjela je s Polly Thomson, a zatim s Winifried Corbally. Početkom 60-ih godina povlači se iz javnosti. Umrla je 1. lipnja 1968. u 88. godini života. Potkraj svog neobičnog i uzbudljivog života izjavila je: Slijepa sam, ali vidim; gluha sam ali čujem. GODINA muzičkom odgoju. Ona tumači i ostvaruje zakone muzičkog ritma i muzičkih oblika pokretom. Ples se predaje u njegovom stvaralačkom aspektu. Improvizacijama i samostalnim sastavima na temelju obrađenog gradiva razvija se mašta i stvaralaštvo. Upoznavanjem zakona plesne kompozicije uče se osnovi koreografije. Temeljitom upoznavanju tijela kao instrumenta izražavanja služi i funkcionalna tjelesna tehnika u vezi s anatomijom i biomehanikom. Novi je predmet kinetografija, metoda zapisivanja pokreta, pa analiza i opservacija pokreta. U školi se, nadalje, uči plesni folklor pojedinih zona naše zemlje, te povijest plesa i stilova, historijski plesovi i osnovi klasičnog baleta. Vrlo važni predmeti za zvanje su, naravno, i opća pedagogija i osnovi psihologije, na koje se nadovezuje metodika nastave ritmike i plesa. Učenici dobivaju solidne temelje iz muzike na satima odgoja sluha, harmonije, muzičke improvizacije sa pokretom, klavira, frule i povijesti muzike. Direktor škole Ana Maletić zaželjela je nakon uspješno položenog ispita svojim apsolventicama mnogo uspjeha u budućem radu na pedagoškom, socijalnom i umjetničkom polju. Školske novine Br. 26 / 15. srpnja 1960. πkolski æivot nekoÊ broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. [Ulomci] Priređuje Anđelko Jelin P redstavite si, mladi čověče – nastavi župnik – malu plaću učiteljevu, pa promislite, šta mora takov učitelj započeti, kad se jednom navadi, tědnom několiko putah u sukromnih kućah a svake nedělje po podne 5 do 6 satih neprestance u kèrčmi pijančevati i kartati se. Nemora li se takov učitelj do vrata zakopati u duge? – Tako se je dogodilo i Vašemu predjašniku. Na skorom sam morao čuti, da se je zadužio ne samo u kèrčmi, nego i kod pojedinih obćinarah. Ta me je věst presenetila i ja sam ga pozvao na odgovornost. On se doduše okani kèrčme, ali, žalibog, to bijaše već prekasno. Izgubio bo je bio ugled i pověrenje ne samo kod odraslih, nego i kod istih učenikah; oni bo su često mogli čuti od svojih roditeljah: „Naš je učitelj kartaš, pijanica i pravi na sve strane duge.“ Tako Vam je daleko dotěrao; čuvajte se daklem, mladi čověče! tih trijuh stvarih; oko ovih se vèrti sve, što Vam ugled i štovanje obćinarah oduzeti može. Čudnovato je, da baš prosti ljudi nemogu tèrpěti, da jim je učitelj kartaš, pijanac i da duge pravi, pa ma da su sami ovim opačinam i najviše skloni. […] Neću da Vam dosadjujem, pripovědajuć Vam sve, što sam sve činio, da obćinare sklonim na pomirenje. Dosta, ako Vam rečem, da mi je sretno pošlo od ruke odvratiti obćinare od nakane, da učitelja neodstrane, ali – taj ali zadèržao sam za se. Učitelj je od to doba bio istinabog bolji, ali tko česa sam neima, toga nemože ni drugom dati. Abecedu i něšto kukavno čitati i pisati, to je bio vèrstan děcu podučavati, i to polag ostarělih knjigah, ali šta razložiti, zorno predočiti, iz domoslovja, pověsti i prirode što pripovědati, o tom nebijaše moguće ni pomisliti. Ja sam nastojao, da ga o boljem uputim, te sam mu u tu svèrhu i sve novije knjige nabavio, samo da ga odučim od staroga šlendrijana; ali što Ivica nije naučio, nemogaše ni Ivan naučiti, i naša starina ostade pri svom starom kalupu. Obćinari, koji se u tom nisu razuměli, biahu poněšto zadovoljniji, jer na izpitu vidiše něšto lěpša pisma i čuše něšto mekanička čitanja i po někoju pěsmicu na izust sbèrbljati. Nu to bi sve drugačije moralo biti, da se je školska oblast na moja izvěstja osvratjala i ista uvažavala. I to je drugi razlog, s kojega je naša škola tako duboko pala, i kojeg u uvodu moga razgovora s Vami navedoh. N ećete mi dakle zaměriti, ako Vam iskreno kažem, u koliko naše školske oblasti glede školarstva grěše. Te pogrěške jesu slědeće: 1. Naměstjaju se na naših školah premladi učitelji, i to takovi, koji neimaju još nikakova světskoga niti učiteljskoga izkustva; 2. negleda se strogo na to, da li mladi ljudi, koji se posvetjuju učiteljstvu, i sbilja imaju pravu volju k ovomu uzvišenomu zvanju i da li su osvědočeni o važnosti svoga stališa, te da li imaju zato i duševnih sposobnostih; 3. nedaje se mladim ljudem na naših uči- www.skolskenovine.hr Iz dnevnika jednoga staroga uËitelja U književnim djelima, memoarskim i beletrističkim, česti su opisi doživljaja i scena iz školskog života. Da se makar dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila i kako je individualno doživljavana. S najlěpšimi svědočbami o mom usposobljenju i znanju eto me u dvadesetoj godini života kao učitelja u učioni na selu, u kojoj bijaše do 70 děce, koje mužke, koje ženske. – Tko da opiše sve one lěpe nakane, što ih sobom u školi donesoh! O da bi mi bilo išlo u školi onako od ruke, kako sam si želio i predstavljao, to bi moja učiona morala biti već na koncu pèrve godine pèrva izmedju svih za uzor služećih. Ali, što si neželi i nepredstavlja tako mlad učitelj, osobito, ako je za svoju stvar sasma oduševljen, pa ako je još pročitao sve moguće pedagoge. Nu, žalibože! sve moje plemenite nakane, sva moja nada i sve krasoslike moje uzrujane mašte, sve će to jedno za drugim izčezavati. A zašto? – Tomu je kriv stranom moj predjašnik, a stranom i ja sam. Moj predjašnik bio je veoma dobar ali i sasma slab čověk, koji je svoje veoma plitko znanstveno izobraženje cèrpio od otca si, bivšega seoskoga učitelja po najstarijem kalupu. Tako mi barem pripovědaše gospodin župnik, kad me je uvadjao na moju učiteljsku stolicu. […] 29 Potpisan samo inicijalom -a-, u Školskom prijatelju, časopisu za promicanje pučkoga školstva (Zagreb, 1868. – 1876.), kroz nekoliko brojeva prvoga godišta, objavljen je prilog Iz dnevnika jednoga starog učitelja. Koristeći se čestim i popularnim oblikom izražavanja (dnevnik), sukladno orijentaciji časopisa (odgoj i obrazovanje u katoličkom duhu), nepoznati je autor zabilježio upute koje je, kao mlad učitelj (tridesetih godina 19. stoljeća), tobože dobio od iskusnog seoskog župnika. teljištih prilika, da se mogu usposobiti, u jednoj sobi učenike razne dobe i raznih razredah u isto doba podučavati; 4. nenadgledaju se naše škole onako, kako bi se morale, a i kad se nadgledju, nisu nadziratelji tako strogi, kako bi biti morali. Da nebi možebiti pomislili, da ja o tom govorim samo za to, da Vam něšto kažem, a da tomu nebi imao povoda, to ću o svakoj ovoj točki něšto obširnije progovoriti. Š to se tiče pèrve od prijepomenutih točkah, netrěbam daleko posizati za dokazi; Vi ste bo mi sami najbolji dokaz. Ruku na sèrdce, pak mi recite iskreno, kao što vidite, da sam Vam ja sasma sklon i iskren: Kako Vam je pri sèrdcu gledom na ovo Vaše novo zvanje i Vaš sadanji položaj? Imadete li Vi toliko izkustva, koliko ga sada trěbate? – Znadete li Vi obćiti sa seljaci i s njihovom děcom, Vi, koji ste u gradu rodjeni, odgojeni i koji ste mal ne sav svoj dosadanji život samo u gradu sproveli? – Vi se smijete, te si sigurno mislite: Ta zar je seljak što drugo, nego što je i gradjanin? – Zar nije ni on čověk, kao i ovaj? – Ako Vi to mislite, onda sami svědočite, da neuměte obćiti sa seljaci. Gradjanin obično misli, da je pametniji i razumniji od seljaka; to znade dobro seljak, pa s toga i zazire pred gradjaninom. To je najlaglje opazhiti pri odnošaju seljakovom napram župniku ili učitelju. Dodje li na selo mlad župnik ili učitelj, to sigurno neće dugo trajati suglasje i sporazumljenje izmedju seljakah i ovih, pa što mislite, tko da je tomu kriv? – Seljak? – Bože sačuvaj! On ne, već župnik ili učitelj. […] P rije svega izbite si iz glave, da ste gradjanin i nepokažite nikada, da ste oholi (gizdav). Posětite sve obćinare, imućnije i siromašnije, ali ne, da jim se proporučite, nego da se spoznate. To činite svom opreznostju, jer od toga će zavisiti sva vaša budućnost. Nesmiju obćinari ni iz daleka misliti, da ste ovomu ili onomu prednost dali ili ga bolje ocěnili. Ponajprije posětite glavare obćine, a zatim po redu roditelje svojih učenikah, pa stopram onda i one, od kojih neimate děce u školi. Tom prigodom nastojte, da poznate ljude, koji su izobraženiji i koji su dobri. Ovim se možete pověriti, od njih bo možete saznati, što treba obćini i školi. Pa kad si jednom pověrenje ovih ljudih stečete, tad ćete imati dobri tajni savět u obćini; budite pako i napram onim veleobziran gledom na svoje školske osnove a osobito gledom na svoje izjave o drugih obćinarih, da Vam se nedogodi kao někomu vèrlo věštu ali nesmišljenu mladu učitelju, koj je počeo ružiti svoga staroga predjašnika i župnika, te je seljake tako razdražio, da mu je jedan u bèrk kazao: „Vi ste premlad, da bi mogli stare ljude prosudjivati; što je Vaš predjašnik činio, to znademo dobro, ali što ćete Vi raditi, to je još na vèrbi svirala.“ Čuvajte se dakle toga! G lede druge točke imam primětiti: I sam znadete, da mnogi roditelji osobito sa sela pa i isti rukotvorci u gradovih daju svoju děcu rado k učiteljstvu u onom slučaju, kad jim nestane sredstva za daljne školovanje, pa i nepitaju, da li su jim sinovi za ovo uzvišeno zvanje sposobni. Naravno nalazim, da se takovi mladići prime u učiteljište; na čelu bo nije nijednomu napisano, kakvi je tko. Kod primanja u učiteljište valjalo bi se osobito na to gledati, da se samo takovi mladići prime, koji se odlikuju ne samo izvèrstnim talentom, izvanrednom marljivostju i napetom pazljivostju, nego od koga se može očekivati, da će radi svojega osobitoga načina življenja i ćudorednoga ponašanja jednom moći u pravom smislu biti učitelj. Ja sam već mnoge pripravnike poznavao, koji je obdaren bio izvanrednimi darovi duše i pun znanja, pa ipak nije bio za učitelja na selu; jer je zahtěvao mnogo toga, do česa nije mogao doći na selu. Usuprot poznavao sam i takove, koji baš nisu bili svetleća luč, te si potrěbito znanje za buduće zvanje neumornim trudom stekli, ali su živěli u svakom obziru hvale vredno, te da se u svom zvanju usavèrše, obučavahu u svojih prostih satih děcu siromašnih i bogatih roditeljah, i to – bezplatno. Što mislite, koji će od ovih svojemu zvanju bolje odgovarati, koji li si ljubav i pověrenje děce i obćinarah steći i uzdrèžati? – Ja mislim, onaj, koji je za svoje zvanje zauzet i oduševljen; onaj, koji nedèrži, da je škola i učiteljsko město radi njega, nego koji vazda pred očima ima, da je on radi škole i děce; onaj, koji je uvěren, da pověrenu si mladež ima tako odgojiti, da budu svakom obziru dobri i pošteni ljudi; onaj napokon, koj nenastoji, da děcu odgaja samo rečmi, nego koj je svojim učenikom uzor ponašanja. Mogao bi poimence navesti někoje učitelje, koji premda su i bili nadareni osobitimi duševnimi darovi, ipak nisu odgovarali svomu zvanju onako, kako bi mogli odgovarati, kad bi za svoju službu bili imali više oduševljenja, i da su se za mlada bili naučili onako živěti, kako to osobiti slučajevi sa sobom donesu. S toga mnijem, da bi se imalo nastojati, da se na selu nenaměštaju za učitelje premladi, vetrenjasti, razsipni i na razkošni i razuzdani život naviknuti ljudi, ma da bili i Bog zna kako znanstveno naobraženi, a to osobito u onom slučaju, kad se opazi, da dotični nije svomu zvanju dušom i tělom odan. Takovi učitelji, vidi mi se, smatraju svoju učiteljsku stolicu kao kakvu kravicu, koju jim valja samo svaki dan muzti (dojiti). E vo me sada i kod mojega trećega prigovora. Vas su podučavali u učiteljištu izvèrstni učitelji; najvećim trudom upoznali su Vas tamo sa svimi mogućimi metodami obuke i odgoja; uvěžbali su Vas i praktično u načinih obuke vodeć Vas u pojedine razrede tamošnje glavne učione. Jeste li pako ikada bili u škokli sa više razredah, t. j. u takovoj, u kakovoj ste sada učiteljem? Da li ste ikada podučavani, kako ćete postupati s děcom razne dobe, raznoga znanja, s děčaci i s děvojkami ujedno, pa to sve u isto doba? Ako Vam je to možebiti kadkad i natuknuto, da li Vam je to koristilo? – Vidim, da ne; jer mi to potvrèdjuje Vaša smeća, u kojoj se sada eto nalazite. Daleko bi zašao, kad bi Vam stao nabrajati sve one pogrěške, koje čine mladi učitelji došav iz učiteljišta u trorazredne učione, i zato mislim, da će bolje biti, ako počmemo misliti, kako da našoj školi pomognemo. Sporzaumimo se u tom obziru ponajprije s našim nadzornikom i městnim glavarom, da roditeljem u oči nepadnu sve one proměne, što ih preduzeti kanimo, a zatim ćemo u sporazumljenju razděliti sve učenike polag znanja u razrede, osnovu sastaviti i po njoj ćete tada svoja predavanja u školi nastaviti, a ja ću Vam pri svem tomu na ruku ići, te ću nastojati, da Vam budem ne samo pravim ravnateljem, nego i iskrenim prijateljem i pomagačem. A sad još několiko rěčih o zadnjem prigovoru. Kod Vašega predjašnika znao sam ja dobro, kad će kot. učionah nadzornik u školu doći. U pravilu morala su děca do 14 danah pred tim posětkom dan i noć na izust učiti i to několiko redakah iz svake pojedine struke. Ove jim je obično Vaš predjašnik u pero kazivao, a učenici napisav takove morali su jih od rěči do rěči na pamet znati. Tud se je pisalo već u 7 satih jutrom, a kući se vratjahu učenici tekar pod kasnu večer. Kad je izpit minuo, pri kom su děca odgovarala samo na učiteljeva pitanja, tad je opet nastala stara letangija u školi, a glede učenikah moglo se je punim pravom reći: „Kako došlo, tako prošlo“. O poslědicah takove obuke i takovih izpitah volim šutěti; ali mi je primětiti, da bi svakako bolje i koristnije bilo, kad bi nadzornici u škole dolazili tako, da učitelji i neslute, kad će nadzornik doći, t. j. da dolaze iznenada, a da bi to još najbolje bilo, kad bi svaki učitelj vodio dnevnik svoga predavanja, u koj bi svaki dan zabilježio, što je i kako je daleko svaki sat iz kojega predmeta predavao. Kad bi nadzornik u školu došao, morao bi tada ovaj dnevnik pregledati, te iz njega sam opreděliti ono, o čem da učitelj izpitava. Ovim bi načinom ne samo odpala od učitelja sva sumnja, nego bi i školska oblast imala točno izvěstje ob obuki, o valjanosti učiteljevoj, njegovoj metodi i njegovoj školi. O kanimo se prigovorah i manah, radi kojih je naša učiona tako pala, te poslušajte me, što ću Vam světovati, ako želite, da našu školu podignemo, i da joj dobar glas tako pribavimo, da ju obćinari obljubiti mogu. Uvaživ sve, što Vam dosele rekoh, molim Vas, da prije svega ovo uvažite: 1. Razdělite sve svoje učenike, kako već prije rekoh, na razrede, i uvèrstite u pojedine razrede one učenike, koji su za koji razred sposobni. Da ovaj posao točno obaviti uzmognete, valja Vam pèrvih osam danah svoje učenike samo točno izpitivati, te o uspěhu toga izpita svěstno zapisnik voditi, u kom ćete bilježiti i duševne sposobnosti pojedinih učenikah. Jeste li to učinili, tad Vam valja 2. za svaki razred napraviti naukovnu osnovu, i to ne samo gledom na polětja, nego i na pojedine měsece, a sastavite si i razredbu učevnih predmetah na dane i sate preko tjedna, a kad i taj posao obavite, onda 3. mislite, kojim načinom da predajete pojedine predmete (metodu). U tom obziru sětite se slědećih poslovicah: a) Tko lagano ide, daleko dodje, t. j. nemojte nagliti pri predavanju, i neprelazite s jedne stvari na drugu dotle, dokle ju većina i najslabijih učenikah nije shvatila; b) Bog nije stvorio svět u jedan dan, to će reći: nezdvojite i neklonite duhom, ako Vas učenici odmah nerazumiju; c) Budi hladnokèrvan, t. j. neuzpalite se, ako Vam odmah sve nepodje za rukom, kako želite; znajte bo, da se početnici odmah izgube, ako vide, da jim je učitelj neuztèrpljiv, tad je sav posao uzalud; d) Ako u školi šiba gospoduje, onda se zlo sve to dublje uvrěžuje. Šiba dèrveni i radja tvèrdokornost. Učitelj neka se šibom dotle nesluži, dokle opomene i tako zvane moralne kazne hasne. U taj čas odazva něki žapljanin župnika, a ja se povratih u svoju školu, gdě još jedanput pretresoh sve, što mi župnik reče. Istina je, da sam mnogo toga i na učiteljištu čuo, ali pouka župnikova tekla je iz života i iz neposrednoga izkustva, i zato si preduzoh, da si to sve u svoj dnevnik napišem. Što sam naumio, to sam i učinio. Meni je došlo u prilog, a bilo i mojoj mladjoj braći na uhar. aktualno pisma 30 www.skolskenovine.hr Reagiranje Kurikul(um) je jezikoslovni, a ne samo pedagoški problem Neprihvatljivo je proglašavati osobni stav stajalištem cijele struke U Školskim novinama br. 21 od 25. svibnja 2010. u rubrici Pisma prof. dr. sc. Vlatko Previšić s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu prigovara uredništvu što je u izvješću s okruglog stola SDP-a u jednom citatu iz njegova izlaganja objavilo sintagmu “nacionalnog kurikula, a ja sam rekao kurikuluma i jedino sam kurikulum mogao reći jer je to udomaćena stručna riječ, terminus technicus pedagogijske znanosti, i nijedna ga jezična isključivost ne može, po njegovoj sadržajnoj širini i sveobuhvatnosti, odgovarajuće zamijeniti”. I dalje još veli da to piše kao „memento onima koji misle da će nametanjem, vrijeđanjem i plašenjem pedagoga ostvariti to da, valjda iz straha, govorimo: kurikul, uputnik, naputnik, naukovna osnova, učevni nacrt, učevna osnova, okvirnik, nastavni uputnik i slično. Hrvatski pedagozi su već odavna, u svojoj teoriji i praksi, sasvim usvojili termin kurikulum i to: pojmovno, kategorijalno, sadržajno i jezično te ga nemaju razloga mijenjati“. U objašnjenju zašto je tako postupilo uredništvo u istom broju navodi da je to učinilo zato što „nastoji uvažiti preporuke Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika“. Ova kratka prepiska ne bi bila osobito zanimljiva da iznosi samo osobno mišljenje, na koje svatko ima pravo, no stav o terminu kuriku(um) formuliran je u ime cijele znanstvene discipline - pedagogije. Stoga želim javno izjaviti da se ne slažem s tako izloženim stavom iz znanstvenih i kulturoloških razloga. Neprihvatljivo je, naime, proglašavati osobni stav stajalištem cijele struke bez prethodne argumentirane rasprave, pogotovo ako problem pripada i u područje druge znanosti, kao što ovaj pripada jezikoslovnoj kroatistici. A za oblik kurikulum kroatistika je prosudila da je to neprilagođena tuđica, koja u hrvatskom jeziku treba imati oblik kurikul. Mišljenje je dalo najmjerodavnije tijelo za tumačenje hrvatskog jezičnog standarda koje danas postoji u Hrvatskoj, a to je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti obrazovanja i športa, koje je imenovao ministar znanosti i obrazovanja, pa ono ima ne samo stručni nego i službeni status (vidi časopis Jezik br. 2/2010.). Zašto pedagozi ne bi prihvatili stav toga tijela? Zar samo zato što su oblik kurikulum stihijski preuzeli iz engleskog jezika pa je sada prošireniji nego kurikul? Za usvajanje pravilnog oblika uopće nije kasno, ako se zna da je kurikul(um) kao školski dokument zakonom propisan u nas tek 2008. godine, ali još nije donesen, i da su se pedagozi njime počeli intenzivnije baviti tek posljednjih godina budući da je kao ideja preuzet iz anglosaksonskog svijeta i nije u našoj pedagoškoj tradiciji. Štoviše, uvođenje kurikula kao novog načina organiziranja odgojno-obrazovnog procesa zahtijeva u nas preispitivanje i drugih obrazovnih termina, ali i cijelih disciplina koje se bave obrazovanjem. Kulturološki je razlog moga reagiranja stav da za termin kurikul(um) nije potrebna domaća riječ ili izraz pa se pokušaj pronalaženja domaće istoznačnice naziva čak vrijeđanjem i plašenjem pedagoga. To bi moglo značiti da su se pedagozi već odrekli hrvatskoga jezika kao jezika svoje struke, da ga smatraju nevažnim i inferiornim, pa su nestrpljivi da ga što prije i što više angliziraju? No uvjeren sam da to nije tako. Postojanje vlastitih istoznačnica za tuđice pitanje je kulturološkog statusa jezika, njegove produktivnosti i REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA Na temelju članka 3. Pravilnika o uvjetima i postupku izbora učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu (Narodne novine, broj 41/09), Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa raspisuje NATJEČAJ za izbor učitelja za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu I. Natječaj se raspisuje za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu za Republiku Srbiju, na određeno vrijeme, na rok od dvije godine. II. Kandidati koji se prijavljuju na natječaj moraju ispunjavati sljedeće uvjete: - imati hrvatsko državljanstvo - imati zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova radnog mjesta na koje se prima - imati odgovarajuću razinu obrazovanja za učitelja razredne nastave ili učitelja hrvatskog jezika ili učitelja povijesti, u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi; - imati odgovarajuću razinu obrazovanja za nastavnika hrvatskoga jezika ili nastavnika povijesti, u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 87/08). III. Uz prijavu kandidati su dužni priložiti: - kratak životopis - ovjerenu presliku diplome - presliku domovnice - presliku radne knjižice - uvjerenje o prebivalištu na području Republike Hrvatske. Na razgovor sa stručnim povjerenstvom, provjeru poznavanja Kurikuluma hrvatske nastave u inozemstvu bit će pozvani: 1. kandidati koji ispunjavaju uvjete prema točki II. ovog natječaja, a nisu ranije radili kao učitelji hrvatske nastave u inozemstvu 2. kandidati koji ispunjavaju uvjete prema točki II. ovog natječaja, a koji su radili u kao učitelji hrvatske nastave u inozemstvu, te su nakon povratka s rada u hrvatskoj nastavi u inozemstvu ostvarili najmanje jednu godinu radnog staža u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske. Poziv na razgovor sa stručnim povjerenstvom bit će objavljen na web stranici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa www. mzos.hr najmanje 8 dana prije održavanja razgovora. S izabranim kandidatima zaključuje se ugovor o radu na određeno vrijeme, na rok od dvije godine. Nakon isteka roka od dvije godine, učitelj se može uputiti na rad u hrvatsku nastavu u inozemstvu na još dvije godine. Prava i obveze iz radnog odnosa sa dosadašnjim poslodavcem uređuje učitelj osobno. Na javnom natječaju ravnopravno mogu sudjelovati kandidati oba spola. Prijave na natječaj podnose se u roku 8 dana od dana objave, na adresu: REPUBLIKA HRVATSKA MINISTARSTVO ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ŠPORTA Odjel za kadrovske poslove (Natječaj za rad u hrvatskoj nastavi u inozemstvu) 10 000 Zagreb Donje Svetice 38 Nepotpune i nepravovremene prijave neće se razmatrati. O rezultatima natječaja kandidati će biti pismeno obaviješteni. broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. identiteta i nije nikakav negativni purizam i rigidnost. O kulturološkom aspektu kurikul(uma) dobro je pročitati tekst Sande Ham Kurikulumdžije i kroskurikulumdžije na sramotu hrvatskoj jezičnoj kulturi (u istom broju Jezika). Na kraju želim reći da su podjele oko termina kurikul(um) besmislene jer samo produbljuju isto tako besmislene podjele oko promjena u obrazovanju i donošenje samog nacionalnog kurikula. Donedavno sam i sam redovito rabio riječ kurikulum, no nakon objavljene ekspertize Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika rabim kurikul naprosto stoga što je poštovanje pravorijeka mjerodavnog i legitimnog tijela, koje me uvjerilo u opravdanost svoga tumačenja, civilizacijski čin. Što se tiče domaće riječi za kurikul (uputnik, naukovna osnova ili nešto drugo), hrvatski je jezik treba imati, kao što je imaju i drugi jezici. No svatko ima pravo rabiti domaću riječ ili odgovarajuću tuđicu. Predlažem Ministarstvu znanosti i obrazovanja da se što prije opredijeli za jedan od predloženih domaćih izraza za kurikul i stavi ga u naziv dokumenta. Nakon što ga objavi, za nekoliko mjeseci zaboravit će se na ovakve rasprave i prihvatiti propisani termin jer time nitko ništa ne gubi, a dobivaju i obrazovanje i pedagogija i hrvatski jezik. Ante Bežen, Zagreb Reagiranje S potvrdom i legitiman barbarski čin Dragi moj Ivane, Sve ovo što Ti pišeš, o naglascima, «kako stvari stoje» itd. («I guguče, i guguće…», ŠN 22. 1. lipnja 2010., str. 30), načelno je uredu i ja sve to supotpisujem, nema dakle razloga za prepiranje, osim jednoga: za mene je neprihvatljivo dirati u tuđe umjetničko djelo, ma s kakvim god namjerama i ma koliko god tome bilo «potvrde u hrvatskom jezičnom korpusu». No, da vidimo kako je i zašto do prijepora došlo. Dakle, nekada sam uređivao tu rubriku koju Ti sada uređuješ i meni ljubazno dopuštaš da u njoj surađujem. Međutim, nikada, u protekla zamalo četiri desetljeća, nisam u njoj objavio ni jednoga svojega stiha, ni o mojim knjigama se tu uglavnom nije pisalo, niti sam zapravo to tražio, iako je u međuvremenu u Zlatnoj knjizi hrvatskoga pjesništva od početaka do danas otisnuto šest mojih naslova, a u Antologiji hrvatskoga dječjega pjesništva čak devet, i to iz samo jedne knjige za djecu (E, da mi je, Školska knjiga 1993.), ima mojih pjesama po čitankama itsl. Stoga, netom zakoračivši u osmo svoje desetljeće i napisavši u toj prigodi stihove (pjesmu Opet) o grlcu koji me – gugukanjem/guguče - podsjeća na svako novo proljeće – poželio sam te svoje verse objaviti među svojom «braćom koja lutaju», među «pjesnicima – prosvjetarima», što sam i sâm, ma koliko da su me neki od toga odgovarali jer je to «amaterska rubrika»; svi smo – dok pišemo stihove - jednako puki zaljubljenici pod nestalnim Oblakom na Božjoj Livadi… I Ti ističeš da se ja u svojim kazališnim kritikama godinama (skupa s Tobom te s drugim urednicima i lektorima ŠN!) borim za što bolji hrvatski jezik, osobito koreći glumce koji ne znaju izgovorom razlikovati «č» od «ć». Brojnima sam se stoga i nasmrt zamjerio! I sad: u Školskim novinama izlazi (konačno i jedina ikada tu tiskana!) moja pjesma, to je za mene intimno silno važan trenutak (emotivno sam vezan uz ŠN), kad tamo ispada da razlikovati «č» od «ć» - ne znam ja! Pa da, vidi - «mlada lektorica» me «ispravlja»! Preinačuje mi stih! Ne da sam se uvrijedio, nego sam bio silno i duboko povrijeđen, zaprepašten. Što zamjeram, zašto sam istupio na stranici naših novina? Ne to što je «mlada lektorica», prema mome sudu, pogriješila (svi griješimo!), jer lektoriranju (dakle usklađivanju napisanoga s jezičnim sustavom i njegovim pravilima) podliježu sve izvještajne novinarske vrste, ali ne i one tumačajne, a pogotovo ne umjetnička djela objavljena u novinama (pjesme, priče, ogledi, kritike!). To su, naime tzv. – autorski tekstovi i tu se ni pravopis ni gramatika ne primjenjuju kao inače, osim u dogovoru s autorima. Ti to znaš, isto koliko i ja. Tvrdiš da je njezino prekrajanje moga stiha «s potvrdama u hrvatskom jezičnom korpusu» i – «posve legitimno»! Jest, dragi Ivane, u pravu si - na žalost jest! Jednako «s potvrdama»» i «legitimno» koliko je to i pljačka Hrvatske - posve legitimna. Ali je barbarski čin, kao i prekrajanje moje pjesme. Ma koliko da to jedno s drugim nema izravne veze nego samo one «duha vremena» i simbolične. Da mi se koza popišala na pjesmu, nasmijao bih se (koze su predrage životinje!), ali «mlada lektorica», u tim okolnostima… Primjećuješ moje (ne opće!) nazivlje, koje sam uspostavljao dok sam predavao studentima: izvještajne ili tumačajne (umjesto komentatorske) novinarske vrste (ne stilovi), zatim, pravilo i sustav, a ne norma i standard i slično. Doista, godinama vodim bitke protiv jada i čemera hrvatskih jezikoslovaca koji ni u dva desetljeća jezične i opće slobode ne uspijevaju izvesti hrvatski jezik na put vlastitosti, nego već u nazivu i određenju jezika imaju čak dvije tuđice (standard i norma!). U trenutku kada «mlada lektorica» od moje pjesme pravi svoju sprdačinu – u njoj sam vidio oličenje i uzorak jezičnog primitivizma koji nas je već poharao. Desetljećima ulažeš u nešto sva sebe, a onda ti «mlada lektorica», došavši niodkud, samo jednim neodgovornim pokretom ruke – sve to uništi! Bit je u ovom: ja stvaram, i jezikom i jezik, a «mlada lektorica» nije odgojena tako da to poštuje, ako nije «pravilno»! Usuprot tomu, prema meni izdvojenu izgredu i nemilu slučaju, ŠN su rijetko ozbiljne i dobre strukovne i stručne novine, u mnogočemu posve različite od obilja novinarskoga smeća svuda okolo, odlično su uređivane te i dalje zaslužuju najbolje i urednike i lektore i suradnike. Stijepo Mijović Kočan Odgovor Ivana Rodića Nismo se razumjeli S obzirom na to da sam u svome tekstu («I guguče, i guguće…») rekao manje-više sve što sam kanio reći u svezi s prijeporom oko rečene pjesme S. M. Kočana, ne bih bio više ni riječi zucnuo da kolega SMK nije posegnuo za na nekorektnim ironiziranjem upućenim osobi koja u ovoj polemici uopće nije sudjelovala. Sintagma «mlada lektorica» (ovako u navodnicima), koju više puta rabi SMK, trebala bi značiti ili da tu sintagmu preuzima iz moga teksta, a to nisam nigdje napisao, ili pak želi (još nekorektnije, da ne uporabim neku grublju riječ) reći da je mlâda lektorica Školskih novina, time što je mláda, nekompetentna da ispravi jedno č u jedno ć, ne napravivši pritom nikakvu pogrješku, jer − to kompetentno i dalje tvrdim − i gugukati i gugutati znače zapravo isto. A o onome umetku došavši niotkud (uz «mlada lektorica»), ne bih ni riječi, jer sam jednostavno − ostao bez riječi i jer cijeli taj jezični kalambur − «mlada lektorica», došavši niotkud... − zapravo više govori o autoru toga kalambura nego o našoj lektorici (a što ćemo − «stil, to je čovjek!»). Lektorica Školskih novina, dragi moj prijatelju Stijepo, jest i mlada i lijepa (bez navodnika), a tko je nama dvojici kriv da smo stari i ružni, pa ma koliko nam naše grlice drugačije gugukale ili gugutale! OBAVIJEST PRETPLATNICIMA Poštovani pretplatnici, zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogrješkomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824). Redakcija Školskih novina Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja. aktualno oglasi broj 24-25 • Zagreb • 15. lipnja 2010. 31 www.skolskenovine.hr ZA NASTAVU I PROVJERU NASTAVNIH POSTIGNUĆA KATALOZI ZNANJA Matematika 5. - 8. razreda O© Katalozi znanja iz matematike (autori: B. Jagodić, I. Mrkonjić, R. Svedrec i B. Čebin) izrađeni su prema aktualnom nastavnom planu i programu i usklađeni su s HNOS-om. Katalozi znanja, s riješenim zadatcima, mogu korisno poslužiti učiteljicama/ učiteljima matematike u ostvarivanju ciljeva i zadaća nastave. Služeći se katalozima znanja, učenici će ovladati znanjima i vještinama potrebnim za daljnje učenje matematike i drugih predmeta, a nužnima za primjenu pri rješavanju raznih problema. U katalozima znanja iskazane su teme nastavnog programa, istaknuti ključni pojmovi, navedena željena obrazovna postignuća te dani brojni primjeri i zadatci, poredani po složenosti, zajedno s uzorcima pismenih ispita znanja. Format: 16 x 23,5 cm Cijena: Opseg: 139 ‡ 248 str. Matematika 5 ‡ 66 kn Matematika 6 ‡ 83 kn Matematika 7 ‡ 77 kn Matematika 8 ‡ 83 kn ✁ Poziv na pretplatu NARUDÆBENICA kojom neopozivo naruËujem(o) katalog znanja: primjeraka Poπtovani odgajatelji, uËitelji, profesori, struËni suradnici, studenti, umirovljenici primjeraka primjeraka NaruËitelj: (ime i prezime / naziv ustanove) OIB: Adresa: Datum: M.P. (potpis naruËitelja) Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o.; Andrije Hebranga 40, 10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712 Cijena polugodiπnje pretplate: za πkole i ostale institucije... 300 kn za pojedince ..................... 160 kn za studente i umirovljenike ..130 kn Školske novine jedini su hrvatski tjednik koji donosi aktualne informacije o odgoju i obrazovanju, podupire stručno usavršavanje prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na strani struke i svojih čitatelja. Imajte i Vi svoj primjerak Školskih novina. ✁ ✁ Ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na ...................... primjeraka Školskih novina Ovime naruËujem ogledne brojeve Školskih novina ................................................................................................................ (ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB) ................................................................................................................ (adresa) .............................................. (mjesto i datum) M. P. ....................................... (potpis) Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o. Hebrangova 40;10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712 ........................................................................................................................... (ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB) ........................................................................................................................... (adresa) .............................................. (mjesto i datum) M. P. ................................................... (potpis) Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712 oglas www.skolskenovine.hr Izdanja Školskih novina www.skolskenovine.hr ✁ NaruËitelj: NARUDÆBENICA (ime i prezime / naziv ustanove) kojom neopozivo naruËujem(o): OIB: primjeraka Adresa: primjeraka Datum: primjeraka primjeraka M.P. (potpis naruËitelja) Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o. Andrije Hebranga 40, 10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712
© Copyright 2024 Paperzz