Misije u Godini vjere
1
IMPRESUM
Radni listovi za
Svjetski dan misija 2012.
Riječ urednika
Glavni urednik:
Vlč. Antun Štefan
Poruka pape Benedikta XVI.
za Svjetski dan misija
Zamjenik glavnog urednika:
Don Ivan Štironja
Naša tema: Suradnici:
dr. Milan Šimunović, Vlč. Marko Kovač,
s. Tea Ana Juratović, s. Marijana Cvitanović, s. Mirjam Bubnić, p. Piotr
Palowski, Lidija Miler, Sanda Blokar,
Veronika Ćaćić
Grafička urednica:
Ines Sosa Meštrović
Izdavač i nakladnik:
Nacionalna uprava Papinskih
misijskih djela
u Republici Hrvatskoj
Nova Ves 4, 10000 Zagreb
tel: + 385 (0) 1 46 69 253
Nacionalna uprava Papinskih
misijskih djela
u Bosni i Hercegovini
Kaptol 32, 71000 Sarajevo
tel: + 387 (0) 33/66 78 89
Tisak: MMV-94
2
SADRŽAJ
3
Misijski pastoral u Godini vjere
4
11
• Misijska svijest pokazatelj
vitalnosti kršćanske zajednice
35
Liturgija
• 28. tjedan kroz godinu
Liturgijska čitanja
Meditacije
Molitva vjernika
• 29. nedjelja kroz godinu
SVJETSKI DAN MISIJA
Liturgijska čitanja
Molitva vjernika
Prijedlog homilije
Kateheza
55
• Naši misionari
• Otac Ante Gabrić - svjetlo u
Isusovoj službi
67
Misijski pastoral
Dodatak • Naši projekti
81
Misijski pastoral u godini vjere
Dragi svećenici, redovnici i vjeroučitelji!
Dragi animatori svetih misija!
S
vjetski dan misija slavi se ove godine
na nedjelju 21. listopada. Tom prilikom Sveti Otac Benedikt XVI. poslao je i
prigodnu poruku čiji je naslov izabrao iz
svog Apostolskog pisma ‘Porta fidei’: “Pozvani oko sebe širiti svjetlo Riječi istine”.
Potaknuti time, Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, zahvaljujući velikom i izvrsnom sudjelovanju
raznih stručnjaka, izradile su knjižicu
koja sadrži razne materijale za misijsku
animaciju župnih zajednica, pod naslovom: Misije u Godini vjere.
Uz Papinu poruku, u prvom dijelu nalazi se jedno izvrsno promišljanje (za naše
podneblje jedinstveno) profesora Milana
Šimunovića (vrsnog pedagoga), naslovljeno: ‘’Misijska svijest – pokazatelj vitalnosti kršćanske zajednice’’, promišljanje koje
nas potiče da oživimo misijski pastoral u
našim župnim zajednicama. U drugom dijelu, liturgijskom, nalaze se misna čitanja
tjedna prije i samog Svjetskog dana misija, s biblijskim meditacijama i molitvama
vjernika.
Treći dio je katehetski u okviru kojeg su
predložene župne kateheze za različite
uzraste. U zadnjem dijelu radnih listova
donešene su meditacije za klanjanje i za
misijsku krunicu. Na kraju se nalaze kreativne radionice i razne druge korisne
informacije koje mogu izvrsno poslužiti
za animaciju misijskog pastorala.
Čestitam svima koji će se htjeti okoristiti ovim materijalima i dati sebi i drugima
novi polet, posebno župnim zajednicama:
“… u sve raznolikijim prilikama, u kontekstu globalizacije i novoga prožimanja
naroda i kultura, potreban nam je novi
misionarski duh, novi apostolski zamah
i gorljivost apostolskoga naviještanja.”
(dr. Milan Šimunović).
Vlč. Antun Štefan
Nacionalni ravnatelj PMD
u Republici Hrvatskoj
3
1
PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI.
ZA SVJETSKI MISIJSKI DAN 2012.
“Pozvani oko sebe širiti svjetlo Riječi istine” (Apost. pismo Porta fidei, 6)
P
roslava Svjetskog dana misija ove
godine ima sasvim posebno značenje. Pedeseta obljetnica koncilskog
dekreta Ad gentes, otvorenje Godine
vjere i Biskupske sinode na temu nova
evangelizacija pridonose tome da se
ponovno potvrdi spremnost Crkve s
većom se hrabrošću i žarom zauzeti u
missio ad gentes da poruka evanđelja
dopre i do najudaljenijih krajeva svijeta. Drugi vatikanski koncil, na kojem su sudjelovali katolički biskupi iz
svih krajeva svijeta, bio je jasni znak
univerzalnosti Crkve, jer se na njemu
prvi put okupio tako veliki broj koncilskih otaca iz Azije, Afrike, Latinske
Amerike i Oceanije. Bilo je među njima biskupa misionara i domaćih biskupa, pastira zajednica rasutih među
nekršćanskim pučanstvom, koji su na
Koncil predstavili sliku Crkve prisutne
na svim kontinentima i približili složene stvarnosti tadašnjeg takozvanog
“Trećeg svijeta”. Obogaćeni iskustvom
pastoralnog djelovanja u mladim Crkvama i u Crkvama u nastajanju, nošeni poletom za širenjem Božjeg kraljevstva oni su značajno pridonijeli
ponovnom potvrđivanju nužnosti i
urgentnosti evangelizacije ad gentes i
samim tim stavljanju misijske naravi
Crkve u središte ekleziologije.
32
4
Misionarska ekleziologija
Taj pogled nije ni danas iščeznuo, štoviše doživio je plodno teološko i pastoralno
promišljanje i, istodobno, predstavlja se s
obnovljenom nužnošću jer se povećao broj
onih koji još uvijek ne poznaju Krista: “Golem broj ljudi još uvijek čeka Krista”, govorio je blaženi Ivan Pavao II. u enciklici Redemptoris missio o trajnoj vrijednosti misijske naredbe, te dodao: “Ne možemo ostati
mirni promatrajući na milijune svoje braće
i sestara koji su također otkupljeni Kristovom krvlju, koji žive ne znajući za Božju ljubav” (86). I ja sâm sam, prilikom proglašenja Godine vjere, napisao da nas Krist “danas kao i nekoć – šalje po putovima svijeta
da naviještamo njegovo evanđelje svim narodima na zemlji” (Apostolsko pismo Porta fidei 7). To naviještanje, kako je govorio
također sluga Božji Pavao VI. u apostolskoj
pobudnici Evangelii nuntiandi, “nije nešto
neobvezatno: po naredbi Gospodina Isusa
to je njezina dužnost da bi ljudi mogli vjerovati i da bi se spasili. Da, ta poruka je neophodna. Ona je jedinstvena. Nemoguće ju je
nečim drugim nadomjestiti” (5). Trebamo
se stoga vratiti istom onom apostolskom
poletu što je resio prve kršćanske zajednice koje su, premda male i nezaštićene, bile
kadre, naviještanjem i svjedočenjem, širiti
evanđelje u čitavom tada poznatom svijetu.
Ne čudi zato što su Drugi vatikanski koncil
i kasnije crkveno učiteljstvo na poseban način insistirali na misijskom poslanju koje je
Krist povjerio svojim učenicima i koje mora
biti zadaća čitavog Božjega naroda: svećenika, đakona, redovnika, redovnica, laika. Zadaća naviještanja evanđelja u svim dijelovima svijeta u prvom redu spada na biskupe,
koji su izravno odgovorni za evangelizaciju
u svijetu, bilo kao članovi biskupskog zbora,
bilo kao pastiri krajevnih Crkava. Oni su,
naime, “posvećeni ne samo za neku biskupiju nego za spasenje svega svijeta” (Ivan
Pavao II., Enc.Redemptoris missio 63), “glasnici vjere koji će dovesti nove učenike Kristu” (Ad gentes, 20) i čine “vidljivim misijski
duh i žar Božjega naroda, tako da cijela biskupija postaje misionarskom” (isto, 38).
Prioritet evangeliziranja
Poslanje naviještanja evanđelja ne iscrpljuje se stoga, za jednog pastira, u pozornosti
prema dijelu Božjeg naroda povjerenog
njegovoj pastoralnoj brizi, niti u slanju
ponekog svećenika, laika ili laikinje fidei
donum. Ono mora zahvaćati cjelokupno
djelovanje krajevne Crkve, sva njezina
područja, riječju, čitavo njezino biće i
djelovanje. Drugi vatikanski koncil je na
to jasno ukazao a kasnije učiteljstvo to
je snažno potvrdilo. To zahtijeva stalno
prilagođavanje načinâ života, pastoralnih
planova i biskupijske organizacije toj temeljnoj dimenziji crkvenosti, osobito u
našem svijetu izloženom stalnim promjenama.
5
3
Poput svetog Pavla moramo biti pozorni
prema onima koji su daleko od Crkve,
prema onima koji ne poznaju Krista i
nisu iskusili Božje očinstvo, sa sviješću da
“se suradnja danas proširuje na nove oblike koji uključuju ne samo ekonomsku pomoć nego i izravno sudjelovanje u evangelizaciji” (Ivan Pavao II., Enc. Redemptoris missio, 82). Proslava Godine vjere i
Biskupske sinode o novoj evangelizaciji
bit će zgodne i korisne prigode za ponovno pokretanje misionarske suradnje, poglavito u ovom drugom pogledu.
Vjera i navještaj
To vrijedi također za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života,
kao i za crkvene pokrete: sve sastavnice
velikog mozaika Crkve moraju se osjetiti
snažno pozvanima od Gospodina naviještati evanđelje, da bi se Krista naviještalo
posvuda. Mi pastiri, redovnici, redovnice
i svi koji u Krista vjeruju, moramo ići stopama apostola Pavla, koji, “sužanj Krista
Isusa za vas pogane” (Ef 3, 1), je radio, trpio i borio se da evanđelje donese među
pogane (usp. Kol 1, 24-29), ne štedeći
snage, vrijeme i sredstva da pomogne
drugima da upoznaju Kristovu poruku.
I danas misija ad gentes mora biti stalni obzor i paradigma svakog crkvenog
djelovanja, jer ono što Crkvu čini prepoznatljivom jest vjera u Božje otajstvo,
koje se objavilo u Kristu da nama donese
spasenje, i poslanje da njega svjedoči i
naviješta svijetu, sve do njegova ponovnog dolaska u slavi.
6
4
Silna želja da naviještamo Krista potiče
nas da zavirimo u povijest da bismo ondje otkrili probleme, težnje i nade čovječanstva, koje Krist mora ozdraviti, očistiti
i ispuniti svojom prisutnošću. Njegova je
poruka, naime, trajno aktualna, utkana
je u samo središte povijesti i kadra je dati
odgovor na najdublje nemire svakoga čovjeka.
Zbog toga Crkva, u svim svojim sastavnicama, mora biti svjesna da “beskrajni
obzori crkvenog poslanja i složenost sadašnje situacije danas traže obnovljene
načine da bi mogli priopćavati učinkovito Riječ Božju” (Benedikt XVI., Posinod.
apost. pobud. Verbum Domini, 97). To zahtijeva, prije svega, novo prianjanje osoba i zajednica vjerom uz Evanđelje Isusa
Krista, “u času duboke promjene kao što
je ova kroz koju prolazi čovječanstvo”
(Apost. pismo Porta fidei, 8).
Jedna od prepreka zanosu evangelizacije,
naime, je kriza vjere, ne samo u zapadnome svijetu, već u velikom dijelu svijeta,
koji ipak i dalje žeđa za Bogom i mora
biti pozvan i doveden za stol kruha života
i vode žive, poput Samarijanke koja dolazi na Jakovljev zdenac i razgovara s Isusom. Kao što pripovijeda evanđelist Ivan,
zgoda s tom ženom je posebno značajna
(usp. Iv 4, 1-30): ona susreće Isusa, koji joj
traži piti, ali joj zatim govori o novoj vodi,
koja može zauvijek ugasiti žeđ. Žena na
početku ne razumije, ostaje na materijalnoj razini, ali ju Gospodin polako vodi do
vjere koja je navodi da prepozna u njemu
Mesiju. I u vezi s tim sveti Augustin kaže:
“pošto je prihvatila u srcu Krista Gospodina, što je drugo mogla učiniti (ta žena)
već ostaviti svoju amforu i pohitati da navijesti Radosnu vijest?” (Homilija 15, 30).
Susret s Kristom kao živom osobom koja
gasi žeđ srca naprosto mora dovesti do
želje da s drugima podijelimo radost te
prisutnosti i da im pomognemo upoznati
Krista da bi i oni sami iskusili tu radost.
Treba s obnovljenim oduševljenjem širiti vjeru da bismo promicali novu evangelizaciju zajednica i zemalja najstarije
kršćanske tradicije, koji gube vezu s Bogom, tako da ponovno otkriju radost vjerovanja. Briga za evangelizaciju ne smije
nikada ostati na marginama crkvenog
djelovanja i kršćaninova osobnog života, već ga mora snažno karakterizirati, sa
sviješću da smo u isti mah i oni kojima
je evanđelje namijenjeno i oni koji su pozvani evanđelje širiti.
Središte navještaja ostaje uvijek isto: kerigma Krista umrlog i uskrslog za spas svijeta, kerigma Božje apsolutne i potpune
ljubavi prema svakom muškarcu i svakoj
ženi, koja ima svoj vrhunac u slanju vječnoga i jedinorođenog Sina, Gospodina
Isusa, koji se nije sustezao preuzeti na
sebe siromaštvo naše ljudske naravi, već
ju je ljubio i otkupio, prinijevši samoga
sebe na križu, od grijeha i smrti.
Vjera u Boga, u tome naumu ljubavi što ga
je Krist ostvario, prije je svega dar i otajstvo koje treba prihvatiti u srcu i životu i za
kojeg treba uvijek zahvaljivati Gospodinu.
Ali vjera je dar koji nam je dan zato da ga
dijelimo s drugima; to je talent kojeg smo
primili zato da može donijeti ploda; to je
svjetlo koje ne smije ostati skriveno, već
mora svijetliti čitavoj kući. To je najvažniji
dar koji nam je dan u našem životu i kojeg mi ne smijemo zadržati samo za sebe.
Navještaj postaje ljubav
“Jao meni ako evanđelja ne navješćujem”,
govorio je apostol Pavao (1 Kor 9, 16). Te
riječi snažno odzvanjaju za svakog kršćanina i za svaku kršćansku zajednicu na
svim kontinentima.
I za Crkve na misijskim područjima, a to
su uglavnom mlađe, tek nedavno osnovane Crkve, misionarstvo je postalo jedna
prirođena dimenzija, premda one same
još uvijek trebaju misionare. Mnogi svećenici, redovnici i redovnice, iz svih krajeva svijeta, brojni laici pa čak i cijele obi-
7
5
telji napuštaju svoje zemlje, svoje mjesne zajednice i odlaze u ostale Crkve da
svjedoče i naviještaju Kristovo ime, u
kojem čovječanstvo nalazi spasenje. Riječ je o izrazu dubokog zajedništva, dijeljenja i ljubavi među Crkvama, da bi svaki
čovjek mogao, prvi put ili pak ponovno,
čuti navještaj koji ozdravlja i pristupiti sakramentima, izvoru pravoga života.
Zajedno s tim uzvišenim znakom vjere
pretočene u ljubav, podsjećam i zahvaljujem Papinskim misijskim djelima, koja
predstavljaju oruđa za suradnju u općoj
misiji Crkve u svijetu. Zahvaljujući njihovu djelovanju navještaj evanđelja se
pretvara također u pomoć bližnjemu,
pravednost prema najsiromašnijima,
mogućnost pružanja izobrazbe u najudaljenijim selima, liječničku pomoć u
dalekim krajevima, oslobađanje od bijede, vraćanje prava obespravljenima,
potporu razvoju naroda, prevladavanje
etničkih podjela, poštivanje prema životu u svim životnim dobima.
8
Draga braćo i sestre, zazivam nad djelo
evangelizacije ad gentes, i na osobit način
na njegove radnike, izlijevanje Duha Svetoga, da im Božja milost pomogne odlučnije
kročiti u povijesti svijeta. Zajedno s blaženim Johnom Henryjem Newmanom želim
moliti: “Prati, Gospodine, svoje misionare u
krajevima koje treba evangelizirati, stavi im
prave riječi u usta, daj da njihov trud urodi
plodom”. Neka Djevica Marija, Majka Crkve i Zvijezda evangelizacije, prati sve misionare evanđelja.
Iz Vatikana, 6. siječnja 2012.,
na svetkovinu Bogojavljenja
Papa Benedikt XVI.
Misijska nakana u listopadu
Da slavljenje Svjetskog dana misija bude prigoda
obnovljenom zauzimanju za evangelizaciju.
Neki važni datumi u listopadu:
01.10. 05.10. 07.10. 20.10. 21.10. sv. Terezija od Djeteta Isusa
Svjetski dan učitelja
Kraljica sv. krunice
Dan smrti o. Ante Gabrića
Svjetski dan misija
9
10
Naša tema
11
MISIJSKA SVIJEST POKAZATELJ VITALNOSTI
KRŠĆANSKE ZAJEDNICE
prof. dr. Milan Šimunović
Uvod
oš je sredinom sedamdesetih godina
papa Pavao VI. u apostolskom nagovoru o evangelizaciji u suvremenom svijetu napisao da valja nadvladati premnoge
teškoće koje stoje na putu evangelizacije.
Pritom upozorava, u prvome redu, na
“nedostatak revnosti”, na pojavu “umornosti i razočaranja”, “otupjelosti i nezainteresiranosti”, a ponajviše na “nedostatak
veselja i nade”.
Mnogi pokazatelji govore da se taj mentalitet sve više ‘uvlači pod kožu’ i suvremenoga kršćanina. I zato se Papa nada
da će svijet našega vremena koji traži,
sad u tjeskobi, sad u nadi, uzmoći “primiti Radosnu vijest ne od tužnih i malodušnih, nestrpljivih i tjeskobnih navjestitelja nego od službenika evanđelja
čiji život ižaruje žarom, koji su prvi u
sebe primili Kristovu radost i koji dragovoljno na kocku stavljaju svoj život da
bi Kraljevstvo bilo naviješteno i da bi se
Crkva zasadila usred svijeta.” 1
Zapaža se, naime, da se u nekim kršćanskim zemljama i zajednicama sve više
gubi ‘negdašnja ljubav i revnost’, a koja
se iskazivala i u nebrojenim četama mi-
J
1 PAPA PAVAO VI. Evangelii nuntiandi. Apostolski
nagovor o evangelizaciji u suvremenom svijetu (8.
prosinca 1975.), KS dokumenti 50, Zagreb, 1976.,
br. 80 (u daljnjem tekstu: EN)
12
8
sionara i misionarki koji su odlazili naviještati Krista u daleke zemlje. Od tada se
mnogo toga promijenilo. Današnje kulturalno ozračje sve više ugrožava vjeru, nevjerovanje se podrazumijeva, nameće se
‘antropologija bez Boga i bez Krista’, raste
unutarnja praznina, koja razdire mnoge
osobe, kao i gubitak vjere u smisao života, što pogoduje nastajanju dobi pomutnje
i napasti pomračenja nade.2 Ne vrijedi li i
za naše zajednice ono što Ivan piše u Knjizi
Otkrivenja, odnosno što se poručuje “anđelu Crkve u Efezu”: “Postojan si, podnio si za
ime moje, i nisi smalaksao. Ali imam protiv
tebe: prvu si ljubav svoju ostavio. Spomeni
se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva
djela.” (Otk 2, 3-5)! U situaciji, kada je vjera
“na udaru kušnji i prijetnji, štoviše opkoljena i napadnuta”3 držim da je od presudne
važnosti za Crkvu i na našim stranama ‘činiti
djela prva’, čega nema bez stavljanja na put
‘nove evangelizacije’, novog jačanja vjere u
“Godini vjere” (2012.-2013.), a time i ponovnog postavljanja pitanja misionarske svijesti,
bilo da se radi o naviještanju tamo gdje je
evanđelje već davno naviješteno, ali gdje se
uvelike živi ‘kao da Boga nema’, bilo među
2 Usp. IVAN PAVAO II. Ecclesia in Europa.
Postsinodalna pobudnica o Crkvi u Europi (28.
lipnja 2003.), Verbum, Split, 2003. br. 7-9.(u
daljnjem tekstu: EE)
3 Usp. EN, br. 54.
1. Koncilsko jačanje misijske svijesti
U prvom redu, valja voditi računa o činjenici da misionarski navještaj odgovara samoj
biti Crkve. Razglašavati evanđelje prvi je
zadatak Crkve i sačinjava njezin ‘razlog postojanja’. Da bismo shvatili važnost, finalitet,
adresate i sadržaj prvoga navještaja evanđelja, potrebno je krenuti od prioritetnoga
poslanja Crkve, i u tom smislu pozvati se na
Drugi vatikanski koncil, odnosno dogmatsku konstituciju Lumen gentium.4 U tom
dokumentu nalazimo i jako znakovitu tvrdnju s obzirom na biskupe, čiji je prvi zadatak
navještaj evanđelja onima koji nisu kršćani,
da Kristu dovode nove učenike.5 Slično govori i dokument o misijskoj zadaći Crkve Ad
gentes6 te o životu i službi prezbitera.7
Koncil ne prestaje upozoravati na važnost
eksplicitnog navještaja evanđelja Isusa
Krista. Koncilski papa Pavao VI. u apostolskom nagovoru Evangelii nuntiandi
inzistira da nema prave evangelizacije
bez izričitog navještaja evanđelja jer ljudi ne mogu zazivati Boga ako prije nisu
povjerovali, odnosno, ne mogu vjerovati
ako o njemu nisu čuli govoriti (Rim 10,
14.17). Isto i dokument Ivana Pavla II. Redemptoris missio, s naglaskom da Crkva
ne može lišiti ljude “radosne vijesti” da su
ljubljeni i spašeni od Boga.8
To znači da je u sve raznolikijim prilikama, u kontekstu globalizacije i novoga
prožimanja naroda i kultura, potreban
novi misionarski duh, novi apostolski
zamah i gorljivost apostolskoga naviještanja poslije Pedesetnice, koji će biti
sposoban izvršiti zahtjev nove inkulturacije kršćanstva. To neće moći biti povjereno malom broju ‘stručnjaka’, već će morati obuhvatiti odgovornost svih članova
Božjega naroda. Naime, Drugi vatikanski
koncil jasno kaže da je “cijela Crkva misionarska, a djelo evangelizacije temeljna
dužnost Božjega naroda.”9 Naime, papa
Pavao VI., govori o potrebi onoga koji
je evangeliziran da i sam počne evangelizirati, što je inače “provjera istinitosti,
kamen kušnje u evangelizaciji”, sve dotle
4 Dogmatska konstitucija “Lumen gentium” (u
daljnjem tekstu: LG), br. 17., u: II. VATIKANSKI
SABOR, Dokumenti, KS, 1970.
5 Isto, br. 25.
6 Dekret “Ad gentes” o misijskoj djelatnosti Crkve
(u daljnjem tekst: AG), br. 20., u: II. VATIKANSKI
SABOR, Dokumenti, nav. dj.
7 Dekret “Presbyterorum ordinis” o službi i životu
prezbitera (u daljem tekstu: PO), br. 4., u: II.
VATIKANSKI SABOR, Dokumenti, nav. dj.
8 IVAN PAVAO II. Redemptoris missio. Enciklika
o trajnoj vrijednosti misijske naredbe (7. prosinca
1990.), u daljnjem tekstu: RM), KS, dokumenti
96, Zagreb, 1991., br. 44.
9 AG, br. 35.
brojnim narodima koji za Krista još nisu
ni čuli, a čemu ovdje posvećujemo posebnu pozornost. Pritom nije dovoljno da ta
svijest živi u nekim pojedincima ili duhovnim pokretima, već da ona poraste u cijelom Božjem narodu, u Mjesnim crkvama
i, dakako, u župnim zajednicama, koje će
u budućnosti trebati daleko više biti misionarske. Zato je bitno da se i u Godini vjere
više razmisli o nekim konstatacijama i pretpostavkama za misionarnost u gotovo sasvim novim okolnostima u kojima se našla
Crkva na Zapadu.
13
9
da je “nemoguće zamisliti da je netko Riječ prihvatio i predao se Kraljevstvu, a da
sam sa svoje strane ne počne svjedočiti i
naviještati.”10 To zacijelo pretpostavlja svojevrsnu ‘revoluciju pastoralne strategije’ koja
se više okreće misionarskoj perspektivi.11
2. Sve veće prepreke kršćanskom
navještaju
2. 1. Kršćanski doktrinarni identitet i relativizam religija ili religiozni indiferentizam
U govoru o misionarnosti Crkve, odnosno
obnovi misijske svijesti, valja imati pred
očima nemale prepreke. Naime, u situaciji
rastućega religioznog indiferentizma postoji već dosta raširena tvrdnja tzv. relativizma religija prema kojoj se sve religije u
biti izjednačuju.
10 EN, br. 24.
11 Usp. J. GEVAERT, Prima evangelizzazione. Aspetti
catechistici, Elle Di Ci, Leumann (Torino), 1990.;
ISTI, La proposta del Vangelo a chi non conosce il
Cristo. Finmalita, destinatari, contenuti, modalità di
presenza, Elle Di Ci, Leumann (Torino), 2001.
14
10
To znači da se i među kršćanima, koji se
pozivaju na Božju dobrohotnost i sveukupni plan spasenja, širi uvjerenje da se
sva ljudska bića mogu spasiti, neovisno
od toga ispovijedaju li ili ne kršćansku
vjeru. Uostalom, nije li i kršćanstvo jedan
od tolikih putova koje je Bog predodredio
za spasenje ljudi? S druge strane, pojavljuju se razmišljanja da u religiji nije toliko važan problem ‘istine’ (dogme, doktrine). Naime, ono što je istinito za neke ne
mora biti za druge, već samo činjenica da
se čovjek osjeća sigurnim i sretnim i da
je, prema tome, važno biti ‘dobar čovjek’.
Ukratko, kršćanstvo ne bi moglo pretendirati na onu vrijednost ili apsolutnu
istinu što ga je do sada obilježavalo. Ne bi
moglo računati na neki privilegiran status
ili neku superiornost u odnosu na druge
vjere ili religije. Slijedom toga jedina i privilegirana pozicija Isusa Krista stavlja se
u pitanje. Pripadati jednoj ili drugoj religiji smatra se privatnom stvari, nečim
izrazito subjektivnim. Tako je jedan katolik, drugi protestant, budist ili čak ateist, odnosno agnostik, a da se pritom ne
postavlja pitanje razloga u čemu je jedan
izbor bolji od drugoga. ‘Istina’ određene
religije mjeri se uglavnom po tome koliko
doprinosi humanizaciji čovjeka i svijeta.
Na taj se način stvara sve uža veza između
relativizma religija i činjenice religioznog
pluralizma. U tom smislu vatikanski dokument Dominus Iesus12 navodi da trajni
12 KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Dominus
Iesus. Deklaracija o jedincatosti i spasenjskoj
univerzalnosti Krista i Crkve (6. kolovoza 2000.),
br. 4. (u daljnjem tekstu: DI).
misionarski navještaj Crkve biva stavljen
u opasnost od tzv. relativističkih teorija
koje opravdavaju religiozni pluralizam,
ne samo de facto već i de iure. Drugim riječima, neke temeljne istine vjere ‘stavljaju se u pitanje’.
U teološkom dijalogu često se izbjegava
uzimanje u pretres problema istine. To,
uz ostalo, očito dovodi u krizu misijsko
djelovanje Crkve, posebno u dalekim zemljama. Rad misionara cijeni se uglavnom po socijalnom kriteriju, tj. koliko
pomaže ljudima, a malo ga se gleda u ulozi navjestitelja odnosno svjedoka evanđeoske vjere.
S druge strane, zanimanje za upoznavanje religija je povećano, također i u školi.
Promijenilo se i ponašanje prema sljedbenicima tih religija, u pozitivnom smislu
riječi. Pojavljuje se fenomen ‘široke’ religioznosti u kojoj žive mnogi kršteni koji
već dugo vremena ne posjećuju crkvu.
Uzimaju od kršćanstva ono što im odgovara, po subjektivnim kriterijima, i na taj
se način javlja tzv. selektivno kršćanstvo.
Tako se uočavaju sve manje razlike između različitih vjernika (katolika, protestanata i dr.).
Tvrditi da se svi bez razlike mogu spasiti, odnosno svatko u svojoj religiji i u
svojim uvjerenjima, praktički je jednako
kao i reći da doktrinarne tvrdnje kršćanstva nisu toliko važne. Prevladava opći
osjećaj prema kojem u religiji nije važno
ono što netko vjeruje već ono što ‘osjeća’.
Na crti ‘izbjegavanja različitosti’ odnosno
niveliranja svega, neuralgična točka je
upravo u tome što ‘u drugi plan’ dolazi bit
kršćanstva. Istina, nemalom broju ljudi
još uvijek je teško shvatiti da je samo jedan Bog, a toliko vjera (religija). Svaka od
njih pretendira da je najbolja, odnosno
ona prava. I tko ima pravo? Mnogi primjećuju da su prošle i sadašnje podjele
među kršćanima jedna od najvećih zapreka za isticanje prioriteta kršćanstva u
odnosu na druge religije? U posljednje se
vrijeme ističe slučaj i same Svete zemlje,
gdje na ‘najsvetijim mjestima’ za kršćane
postoje velike razmirice i podjele koje se
ne smanjuju.
Sve to pogoduje vjerskom relativizmu
i indiferentizmu koji smjera prema zaključku da ‘jedna vjera vrijedi koliko i
druga’.13 Vjere su sve jednake ili postoji neka ‘bolja i ispravnija’ od druge? M.
Gandhi, ‘Veliki duh’ Indije, znao je uspoređivati religije s granama istoga stabla.
Možda bi ipak bilo ispravnije zamišljati
ih kao zrake, više ili manje svjetleće, istoga sunca ili kao putove koji vode k Bogu.
U tom smislu zašto bi za druge bila uvreda
ako misionar tvrdi da je kršćanska vjera,
slikovito rečeno, upravo ona ‘najdirektnija autocesta’ koja povezuje Nebo i Zemlju.
Jer, bjelodana je činjenica da nije izmišljena od ljudi, ma koliko bili prosvijetljeni i
sveti, već se Bog objavio u Isusu, svome
Sinu, pravom Bogu i čovjeku i jedinom
primjeru u povijesti koji je porazio grijeh
i samu smrt. Njegovo uskrsnuće dokaz
je da je Mesija poslan od Boga da nam
otvori vrata neba. Samo je on Živi koji se
može predstaviti svijetu kao “Svjetlo, Put,
Istina i Život”.
13 Usp. RM, br. 36.
15
11
Činjenica je da kršćanska vjera raspolaže, za razliku od drugih, s ovim jakim
i sigurnim ‘adutom’, a taj je da je Raspeti
uskrsnuo. U svjetlu rečenoga, vraćajući se
spomenutom dokumentu Dominus Iesus,
razumljiva je tvrdnja da nasuprot relativističkim stavovima, treba potvrditi definitivan i kompletni karakter objave Isusa Krista, odnosno da u njegovu misteriju, kao
utjelovljenom Sinu Božjemu, kao putu,
istini i životu, imamo puninu božanske
istine. On je posrednik i punina cjelokupne objave. Kršćanski identitet traži, u prvom redu, da svaki kršćanin bude sposoban reći jednostavnim riječima u čemu se
sastoji njegova nada koju je primio u Isusu
Kristu i da to ‘dijeli’ s drugima u Crkvi.
2. 2. Antimisionarski sindrom među kršćanima
Dakako, Crkva se pritom mora suočiti,
kako kaže belgijski stručnjak misiologije i
religiozne antropologije V. Neckebrouck,
sa svojevrsnim ‘sindromom nijemoga demona’. Naime, on je publicirao knjigu provokativnog naslova “Nijemi demoni”. Antimisionarski sindrom u zapadnoj Crkvi”.
“Nijemi demoni” odnose se na one osobe
koje, u govoru Evanđelja, imaju zloga duha
ili nijemoga demona, i u susretu s Isusom
zadobivaju riječ (Mk 9,17; Lk 11,14; Mt
9,32-33). Mnogi kršćani danas ne govore
drugima o radosti svoga otkrića Isusa Krista i evanđelja, štoviše, ne zalažu se u naviještanju onima koji ga ne poznaju.14
14 Cit. prema G. GEVAERT, La proposta del
vangelo a chi non conosce il Cristo, Elledici,
Leumann (Torino), 2001., str. 11-12.
16
12
I među svećenicima se pojavljuje pitanje:
zašto uznemiravati one koji žive u drugim
religijama? Koji je smisao na obraćenju
drugoga, kada on to doživljava kao neku
manipulaciju? Mnogi zapadni kršćani
smatraju da je prošlo vrijeme misija i misionarskoga djelovanja. Zašto se zabrinjavati u pozivanju drugih na obraćenje i na
vjeru u Krista? Ti su kršćani inače osjetljivi na inicijative kao što je potpora humanitarnih djela, solidarnost izvan granica,
dijalog s religijama, odgoj za svjetskost,
humanitarni volontarijat, i sl. To znači
da je dovoljno svesti poslanje Zapada na
pomoć zemljama u razvoju, ili tiho svjedočiti življeno kršćanstvo. Međutim, na
tu pojavu valja odmah odgovoriti da u
središtu kršćanstva ipak nije etika, nije to
najvažnije, već milost i pomirenje, za čim
čovjek vapi. Riječ je o grandioznoj Božjoj
inicijativi u odnosu na čovjeka i pomirenju čovjeka grešnika, što je iznad svake etike. Vjera nije puki humanizam već
ljubav i klanjanje Bogu, povjerenje u njega i u njegovu spasiteljsku ljubav u Isusu
Kristu, prihvaćanje Kraljevstva Božjega i
nade u život vječni, što se onda pretvara u
sebedarnu ljubav prema bližnjemu.
Tada je kršćanstvo “radosna vijest” Isusa
Krista, koju je predao Crkvi da ju naviješta
i živi. Ozbiljnije razmišljanje o misijama u
dalekim zemljama, odnosno pomaganje
misija s novim zvanjima može i nesvjesno zakočiti uvjerenje kako se čulo u koncilskim raspravama da su danas područja
misije praktički posvuda, znači i u Europi,
koja je u ‘misijskom stanju, jer je mnoštvo
ljudi ohladnjelo i postalo nevjernicima.
S pravom se inzistiralo da se ipak načini razlika između europskih i azijskih
i drugih zemalja, odnosno, da se ne zasjeni pravo značenje misija ‘ad gentes’. Jer
“ako u Europi ljudi vjeruju, to je drukčije
nego ako ne vjeruju u Aziji. U Europi im
sve govori o kršćanstvu, a onima u Aziji ništa, jer tamo kršćanstva još nije bilo.
Europljani su kao bogataš kojim ima pun
stol jela pa radije umire od gladi jer neće
jesti, a Azija i Afrika su kao siromah koji
nema što jesti. Zašto ne bi onda misionari
uzeli ovo blago i odnijeli ga siromasima u
Aziji i Africi.”15
3. Nužnost prijelaza iz ‘vremena kršćanstva’ u misionarsku situaciju
Novonastala situacija govori da evangelizaciji i katehezi predstoji velik posao na
buđenju misionarske svijesti, odnosno u
naglašavanju da je zalaganje za spašavanje
samo vlastite sreće ‘kršćanski egocentrizam’.
Držim, stoga, da je prvi korak ‘pastoralno
obraćenje’ Staroga kontinenta, kojemu i mi
pripadamo kako bi porasla misionarska
svijest u odnosu na daleke zemlje koje još
nisu čule za Krista. U tom smislu na razini Crkve u Europi posljednjih godina na
više se razina raspravlja o nužnosti ‘misijskih zaokreta’ u katehezi. Može se reći da je
svojevrsnu katehetsku prekretnicu označio
i kongres europske katehetske ekipe, u Lisabonu (28. svibnja do 2. lipnja 2010.), na
temu: Misijska dimenzija kateheze.16
15 T. Š. BUNIĆ, Ali drugog puta nema, KS, II.
izd., Zagreb, 1986., str. 285-286.
16 Na tom Kongresu iz Hrvatske su sudjelovali
Nema sumnje da u tome veliku odgovornost ima kršćanski navještaj uopće.
Na djelu je određena nesposobnost osposobljavanja mladoga čovjeka za pravo
shvaćanje identiteta kršćanina koji mora
svjedočiti svoju vjeru u pluralističkom
svijetu u misionarskom duhu. Zadatak je
kateheze fokusirati se na temeljnu viziju
ili nadu evanđelja (nova evangelizacija).
Kršćanin mora znati ‘izreći’ svoju vjeru,
što kaže apostol Petar ‘pružiti razloge
nade’ (usp. 1 Pt 3, 15-16).
Činjenica je da su mnoge župne zajednice
postale sve svjesnije da se nalaze u misionarskom kontekstu. Druge još kasne priznati kako se situacija bitno promijenila.
A najveći dio oklijeva da iz toga izvuče
potrebne zaključke i da se suoče sa situacijom koja je misionarska ‘sui generis’, s
obilježjima koji su dosta različiti od onih
u Africi ili Aziji. Štoviše, može se reći da
je ‘originalna’ jer takve još nije bilo.
katehetičar Alojzije Hoblaj i Josip Baričević.
Ovdje se koristim dijelom sažetaka, koje je na
temelju predavanja i rasprava, imajući pred
očima hrvatsku katehetsku situaciju, načinio:
A. HOBLAJ, Misijska dimenzija kateheze, u:
Katehetski glasnik, VI (2008.), 2, str. 63-68.
17
13
Možda se može usporediti s velikim promjenama s kojim se suočila evangelizacija (npr. izlazak iz judaizma i susret s poganstvom helenističkog svijeta; suočenje
s modernitetom, svijetom znanosti i fenomenom sekularizacije).
3. 1. Nastupila je misionarska situacija
U svakom slučaju nema više ‘vremena kršćanstva’, kada se pretpostavljalo da su svi
kršćani, već je nastupila bitno misionarska situacija:
- ne radi se više o pretežno kršćanskom društvu, već o svijetu naveliko sekulariziranom;
- jača dekristijanizacija javnoga života i savjesti ljudi;
- religiozni pluralizam smatra se normalnim, s raširenim mentalitetom da su sve religije dobre da se čovjek može spasiti;
- u tijeku je povrat religioznog, ali često bez
Boga, bez objave i bez vjere, pogotovo kršćanske;
- preferiranje fragmentarne religioznosti,
vrlo malo vezane uz religiozne zajednice ili
tradicionalne Crkve;
- veliki utjecaj drugih oblika sekularne i neopoganske socijalizacije koji, izgleda, obezvrjeđuju kršćansko djelo obitelji i kršćanskih
zajednica;
- u nekim dijelovima kršćani postaju manjina ili žive u dijaspori u suočenju s velikom
većinom koja ne dijeli i nadasve ne poznaje
i ne slijedi put Isusa Krista do spasenja.
Stoga, ako se želi misionarski djelovati
valja imati pred očima da nije dovoljna
samo teološka erudicija. Ovdje je evangelizator osobno izazvan da svjedoči vlastitim životom, vlastitim traženjem Boga,
18
14
kako je ‘otkrio’ kršćansku vjeru i koje
značenje ima za njegov život. Treba govoriti riječima koje će sugovornik razumjeti, polazeći od njegove kulture i njegovih
temeljnih pitanja s obzirom na život. U
svakom slučaju potrebno je prihvatiti ovu
situaciju kao ‘normalnu’ za Crkvu. Svijest
da je Crkva misionarska nije neka novost,
već pripada biti same Crkve.
Naime, u Crkvi u Europi već unatrag
dvadesetak godina traju promišljanja
i donose se smjernice i modeli rada u
svijesti potrebe misionarskoga zaokreta
pastorala. Tako je raniji Papin Vikar za
Grad Rim i predsjednik Talijanske biskupske konferencije, na njezinom Stalnom vijeću, analizirajući situaciju župe u
postmodernom vremenu, postavio vrlo
provokativno pitanje: “Je li župa u stanju
prihvatiti i ostvariti veliki zaokret koji bi se
mogao nazvati misionarskim obraćenjem
našega pastorala, ili je naprotiv prepuštena biti izvan toga, ostajući zarobljenicom
dviju tendencija, međusobno djelomično
suprotnima ali objema vrlo malo otvorenima misionarnosti; one koja smjera prema
tome da župa bude usredotočena na samu
sebe, u kojoj vlada zadovoljstvo ‘nalaženja
zajedno’, te one koja je u ‘stanju podjelbe’
sakramenata, pretpostavljajući da je samo
po sebi razumljivo da oni koji ih traže imaju vjeru, dok je ustvari ona gotovo sasvim
odsutna?” 17
17 Vidi: CEI - LII Assemblea generale (Assisi, 1720 novembre 2003.) “La parrocchia, Chiesa che vive
tra le case degli uomini”, u: Il Regno (Quindicinale
di attualità e documenti), XLVIII (2003.) n. 936 1.
dicembre, Bologna, 2003., str. 668.
Očito je da se i hrvatska župa počinje
sve više približavati ‘slici’ europske župe.
Stoga ne treba čekati da to bude još evidentnije pa da se tek onda počne raditi
na tome da župe postanu misionarske
zajednice kako bi se, prema riječima renomiranoga bibličara B. Dude, počelo
događati ‘poevanđeljenje svijeta’. Pritom,
uza sve pojave vjerske ravnodušnosti, sve
do praktičnoga ateizma, prema kojemu se
živi ‘kao da Boga nema’, nužno je poći od
uvjerenja da ljudi ipak trebaju Boga, iako
to nisu kadri pravo artikulirati u situaciji u
kojoj im je, uslijed raznih utjecaja, uvelike
zapriječen izvorni susret s osobom Isusa
Krista, odnosno s evanđeoskim vrednotama. Jasna je riječ Isusova: “Ispunilo se vrijeme, Kraljevstvo nebesko je blizu: obratite se i vjerujte Evanđelju’’ (Mk 1,15). Cilj
je dakle da onaj koji nije kršćanin može
susresti i prihvatiti Kraljevstvo Božje, ući
u njega posredstvom obraćenja i vjere, i
postići veliku sudbinu života vječnoga. “I
mnoge je druge znakove Isus učinio. Ovi
su zapisani da vjerujete da je Isus Krist,
Sin Božji i da vjerujući u njega ima imate
život vječni’’ (Iv 20, 30-31).
Prvi navještaj želi:
- stvoriti mjesta gdje će biti moguće imati
iskustvo kršćanstva i pronaći realne mogućnosti da se može susresti Isusa Krista i njegovo Evanđelje;
- činiti da se upozna veliki događaj, prijedlozi i temeljni zahtjevi Evanđelja Isusa Krista;
- pozivati da se ozbiljno ostvari obraćenje
Bogu i prianjanje uz Isusa Krista i njegovo
Evanđelje;
- pratiti osobe koje su zainteresirane tijekom
cijeloga procesa temeljne promjene njihova
života.
19
15
4. Okrenutost ‘prema narodima’ u radosti vjere
Ivan Pavao II. kaže da se i danas “od svih
kršćana, od partikularnih Crkava i od
sveopće Crkve traži ona ista hrabrost koja
je tjerala misionare prošlosti i ista spremnost poslušati glas Duha.”19 Jer narodi do kojih nije dopro Kristov navještaj
predstavljaju većinu čovječanstva. Uzevši
u obzir veliki demografski rast kod tih
naroda, broj nekršćana bit će sve veći. Zar
to ne bi trebala biti alarmantna činjenica
za današnje kršćane?
Osobno mislim da je najpreči i najteži
zadatak svladavati određenu apatiju i rezignaciju. Što učiniti da ispovijest vjere
“Isus je Gospodin” odjekne u svoj snazi
kao nešto pobjedničko, zanosno i oduševljavajuće?
Na dan preuzimanja Petrove katedre papa
Benedikt XVI. je rekao: “Nema ničega
ljepšeg nego dopustiti da nas evanđelje
iznenadi. Nema ničega ljepšeg od susreta
s Kristom. Nema ničeg ljepšeg nego njega
upoznati i drugim priopćiti svoje prijateljstvo s njim.”20
Naspram ranije spominjanog indiferentizma s jedne strane, kao i vjere u ‘sveopćenitost spasenja’, odnosno da Duh
kojega je Isus poslao “puše gdje hoće” (
Iv 3, 8) i da prema tome mase nekrštenih ljudi ne bi smjele biti ‘izgubljene’,
štoviše u Očevoj kući bi i za njih trebalo
biti mjesta, nameće se temeljno pitanje i
nastojanje kako oduševiti kršćane za misije? Kako pripremati kršćane, odnosno
nove misionare, da idu priopćiti svima
“neistraživo bogatstvo Kristovo i osvijetliti rasporedbu otajstva, pred vjekovima
skrivena u Bogu, koji sve stvori” (Ef 3,
8-9)? Naime, već je sa psihološkog stajališta po sebi razumljivo da ono lijepo što
nosimo u sebi želimo priopćiti drugima,
ne zadržavamo za sebe. Kako tek zadržati za sebe radost, ljubav, praštanje i mir
koje nam je Isus donio?
U tom smislu papa Pavao VI. izvrsno
naglašava da premda će se “ljudi moći
spasiti i drugim putovima, zahvaljujući
18 Usp. RM, br. 21-30.
19 Isto, br. 30.
20 Usp. Acta Apostolicae Sedis (2005.),711.
Trajanje ovisi od osobe do osobe. To može
i dugo potrajati, čak i nekoliko godina.
Vjera u jedinoga Boga, stvoritelja neba i
zemlje, u Boga objavljenog u Isusu Kristu
u prvom je planu. Središnji sadržaj kristološke kerigme jest iskreno i uvjerljivo
svjedočenje velikog pashalnog misterija.
Ne radi se o doktrini već o svjedočenju
velikog događaja Isusa Krista, u kojem
se objavilo bezgranično Božje milosrđe,
i put spasenja za sve one koji ga prihvaćaju u vjeri. Dakako, pritom treba imati
pred očima da su misije ponajprije Božje
djelo. Duh Sveti je, kako kaže Ivan Pavao
II., “protagonist misije.”18 Jer, poticajima
Duha kršćanska se vjera odlučno otvarala ‘narodima’ i svjedočanstvo o Isusu
širilo se na najvažnija središta istočnog
Sredozemlja da potom dopre do Rima i
do nakraj Zapada, i dalje. Duh je trajno
djelotvoran, te i danas nadahnjuje velika
misionarska djela.
20
milosrđu Božjem, čak ako im mi i ne navijestimo evanđelje, no mi, možemo li
se mi spasiti ako iz nemara, straha, stida – da, sv. Pavao za to kaže “stidjeti se
evanđelja” (usp. Rim, 1, 16) – ili zbog povođenja za lažnim idejama, propustimo
naviještanje?”21
S druge strane, kršćanin se treba suočiti
s izričitom Isusovom naredbom da bude
misionar. Naime, na dan uskrsnuća Isus
šalje svoje učenike da idu po svemu svijetu i naviještaju njegovu poruku spasenja.
Slijedom toga poslanja Crkva, a prema
tome i svaki kršćanin, postoji radi propovijedanja evanđelja svim ljudima.
5. Evangelizacija, misije, pastoral
Premda je to čitateljima uglavnom poznato, pokušajmo ipak pojasniti neke
pojmove. Naime, često čujemo govor o
misijama i misijskom djelovanju Crkve,
o pastoralu, te u novije vrijeme o novoj
evangelizaciji.
- Evangelizacija (radosni navještaj) je
proces ‘poevanđeljenja’ svijeta, odnosno
nastojanje Crkve da, nošena Duhom Svetim, provodi Isusov poziv na dan uskrsnuća da se svim narodima naviješta
evanđelje kraljevstva Božjega, nov način
odnosa s Bogom i s ljudima, što ga je
on započeo. To pretpostavlja obraćenje
osobne i kolektivne svijesti, te povjerenje
u Isusa, u njegovoj Crkvi. Poslije Drugog
vatikanskog koncila taj se izraz sve više
upotrebljava, čime se želi staviti naglasak da u tom temeljnom i cjelokupnom
21 EN, br. 80.
poslanju Crkve treba doći do izražaja novost i radost koju donosi Isusovo evanđelje, kako se kršćanstvo ne bi svelo na poznavanje vjerskih istina i rutinsko vršenje
dužnosti i pobožnosti, a bez temeljnog
opredjeljenja za Krista, bez radosti što
stvara novoga čovjeka i novi svijet. Stoga se u posljednje vrijeme sve više upotrebljava izraz ‘nova evangelizacija’, jer se
konstatira da su cijele skupine kršćana
u pojedinim narodima gotovo izgubile
osjećaj vjere te žive kao da Boga nema.
Njima je potreban novi, zapravo često
prvi navještaj. Kateheza se tu smješta kao
čin produbljenja i jačanja početne vjere,
prihvaćene evangelizacijom, te uvođenja
u vjeru i život kršćanske zajednice, gdje
se vjera najbolje, uči i slavi (liturgija), te
postaje djelatna u služenju (dijakonija).
- U okviru procesa evangelizacije nužno
je nastojanje oko misijskog djelovanja,
odnosno pothvata kojima kršćani uprisutnjuju evanđelje u cijelome svijetu. Na
taj način misije (od lat. riječi missio) znače poslanje Crkve onim narodima, odnosno krajevima koji još nisu čuli za Krista
i njegovo evanđelje, koji još nisu kršteni.
One koji to provode zovemo misionarima.
- Pod izrazom pastoral misli se na crkveno djelovanje u krajevima gdje je evanđelje već odavna navješteno, gdje postoje
crkvene strukture (biskupije i župe), odnosno gdje treba vršiti pastoralnu skrb
za vjernike po uzoru na Isusa dobroga
pastira, putem trajnog navještaja, dijakonije (služenja), zajedništva i liturgije
te apostolata (odgoj kršćanske zajednice, okupljanja oko euharistije, te struk-
21
turirane prema karizmama i službama).
Ako pratimo Djela apostolska, možemo
vidjeti da je Crkva ‘misiju ad gentes’ “držala normalnim plodom kršćanskog života, brigom svakog vjernika kroz osobno svjedočenje i izričit navještaj kad je to
moguće.”22 To znači da je redoviti pastoral
i u službi misijskog poslanja, odnosno da
se plodnost kršćanskog života mora očitovati u raznim pothvatima u svezi s brigom za misije i izvan župne zajednice, sve
do nakraj svijeta.
Dakako, ne radi se o nekoj čvrstoj podjeli ovih djelovanja Crkve, kao da bi jedno
bilo odijeljeno od drugoga. Tako se može
reći da su evangelizacija i misije praktički
istoznačni. Naime, sve se crkvene djelatnosti tako isprepliću i prožimaju da danas
kažemo kako su svi kršćani evangelizatori, odnosno misionari i katehete u odnosu na okolinu, a da su misije upravljene i
prema kršćanima koji su se ‘zapustili’, žive
mimo svakog kršćanskog života (pa otud
i naziv ‘pučke misije’).
7. Razvijanje misijske svijesti u Godini
vjere
Premda se o misijama može govoriti i u
zemljama u kojima kršćanstvo već postoji,
ali su mnogi ohladnjeli i postali nevjernici, ovdje se prvenstveno misli na poslanje
Crkve u onim dijelovima svijeta, kao npr.
afričkog ili azijskog kontinenta, gdje široke
mase ljudi nisu još niti čule za Krista. Tu se
radi o prvom navještaju kako bi se ‘zasadila’
Crkva i počela redovito pastoralno djelovati
u daljnjem izgrađivanju toga naroda.
22 Usp. RM, br. 27.
22
Ivan Pavao II. usprotivio se pasivnosti u
odnosu na misijsko poslanje. Jer kršćani trebaju biti svjesni riječi apostola Petra da osim Isusovog “nema uistinu pod
nebom drugoga imena dana ljudima po
kojemu se možemo spasiti” (Dj 4, 10. 12).
U enciklici o trajnoj vrijednosti misijske
naredbe isti papa naglašava da nas Gospodin neprestano poziva da izađemo iz
samih sebe i da dobra koja imamo podijelimo s drugima, počevši od onoga što
je najdragocjenije, a to je vjera. U svjetlu
toga misionarskog zahtjeva treba mjeriti
vrijednost i izvrsnost ustanova i pokreta,
župa i djela apostolata u Crkvi.
Upravo to svaka župna zajednica mora
imati pred očima u Godini vjere (2012.2013.). Nužno je da se dogodi pomak od
‘naslijeđene vjere’, koja se temelji na nekim običajima, a to znači i pasivne vjere,
prema osobnijoj i zrelijoj vjeri, a to znači
i angažiranoj. Jedino takva vjera, koju resi
razumijevanje i uvjerenost, jedino vjernik koji voli Isusa Krista, koji promatra
povijest kao što je to Isus činio, koji prosuđuje poput njega, izabire, ljubi i daruje
se za druge poput njega, živi zajedništvo
s Ocem kako ga je on živio, sav posvećen
Kraljevstvu Božjemu i njegovoj pravdi,
jedino takva vjera može biti misionarska,
a takav kršćanin misionar.
Pripremni dokument za 13. Sinodu biskupa
u Rimu (listopad 2013.): “Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere”23 poziva
se na Ivana Pavla II. koji je naglašavao da su
nova evangelizacija i misionarska aktivnost
usko povezani.
23 Usp. Lineamenta, br. 19.
Zato nam valja imati na pameti njegove
misli i u pripravi za Godinu vjere, u kojoj
treba doći do izražaja ‘nova evangelizacija’.
Crkve sa višestoljetnom kršćanskom tradicijom ne mogu biti misionarske prema
nekršćanima drugih kontinenata ako ne
gaje duh misionarnosti u svojim sredinama. Jer kršćanin i Crkva – ili su misionari
ili ih nema. I u tom smislu pomanjkanje
misionarskoga žara znači i pomanjkanje
vjere. Papa postavlja kritičko pitanje: jesmo li zainteresirani za prenošenje vjere i
da steknemo nekršćane? Imamo li zaista
na srcu misije?24Takav kršćanin ne samo
da se zanima već traži načina kako da se
uključi u ‘djela Crkve’.
24 RM, br. 34
Tom prevažnom misijskom pothvatu Crkve posvećena je posebna vatikanska institucija Papinskih misijskih djela. U tom
smislu postoje: Djelo za širenje vjere prigodom treće nedjelje u listopadu odnosno Misijske nedjelje, kada se više govori
o važnosti uključivanja u misijska djela,
moli i skuplja pomoć za misije; Djelo sv.
Djetinjstva, prigodom blagdana Bogojavljenja ili Sv. triju kraljeva, s naglaskom na
brizi za djecu u dalekim zemljama (razne
akcije u korist siromašne djece), Djelo sv.
Petra apostola, uz misu posvete ulja i obnove svećeničkih zavjeta i uz samu svetkovinu; te Misijska zajednica (unija), kao
ona koja objedinjuje sve slojeve vjernika
u Mjesnim crkvama, odnosno župnim zajednicama u jedinstvenu akciju (molitva,
23
razne inicijative). Cilj im je u Božjemu
narodu promicati opći misijski duh, organizirati misijsko poslanje Crkve među
nekršćanskim narodima, brinuti se za
nova misijska zvanja za što je dakako potrebna i materijalna pomoć. Na nacionalnim razinama sve to koordiniraju Uredi
Papinskih misijskih djela pri biskupskim
konferencijama,25 uz suradnju s Povjerenstvima za misije u pojedinim biskupijama.
7. 1. Prema pokretanju ‘misijskih zajednica’ na biskupijskoj i župnoj razini
Dok treba pohvaliti činjenicu da u dobrom
dijelu župnih zajednica postoje pojedini
vjernici koji imaju misijsku svijest, ipak
se osjeća potreba za njihov preustroj u organiziranijoj brizi za misije. U tom smislu
se, s ciljem da župna zajednica postane
vitalnija stanica Crkve, mjesto izričitijeg
naviještanja, odgoja vjere i djelovanja iz
vjere, u posljednje vrijeme sve više govori
o njoj kao višeobličnoj zajednici, odnosno
zajednici zajednicâ ili ‘živih vjerničkih
krugova’.26 Uz razne skupine ili zajednice,
poput liturgijske, biblijske, obiteljske, karitativne, molitveno-meditativne, i dr.,27
25 Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji djeluje
Ured za misije kojem predsjeda mons. Slobodan
Štambuk, biskup hvarsko-bračko-viški, a aktualni
nacionalni ravnatelj PMD je vlč. Antun Štefan iz
Varaždinske biskupije.
26 HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA,
Župna kateheza u obnovi župne zajednice. Plan
i program (17. rujna 2000.). Na prijedlog HBK
izradili M. Šimunović i B. Škunca, NKU HBKHILP, Zagreb-Zadar, 2000.
27 Usp. M. ŠIMUNOVIĆ, Kateheza prvenstvena
zadaća Crkve. Identitet i perspektive hrvatske kateheze
i katehetike. U obliku bilance, KS, Zagreb, 2011.,
24
važno mjesto pripada i misijskoj zajednici za promicanje misijskih djela. Taj
‘živi vjernički krug’ može postati pravo
katehetsko mjesto za njegove članove, ne
samo starije, već i za djecu i mlade, koji
tu imaju velike mogućnosti za angažman.
Nezaobilazna katehetska građa za poučni
dio povremenih susreta su dva temeljna
dokumenta, i to koncilski Dekret o misijskoj djelatnosti Crkve (Ad gentes) i enciklika Ivana Pavla II. o trajnoj vrijednosti misijske naredbe Redemptoris missio
(Misija Krista Otkupitelja). Upravo ovaj
dokument predstavlja pravi ‘misijski katekizam’, koji bi trebali pročitati svi svjesniji vjernici. On razvija veliko bogatstvo koncilskog crkvenog nauka o Isusu
Kristu Spasitelju, Kraljevstvu Božjemu,
Duhu Svetomu kao protagonistu misije,
o beskrajnim obzorima i misijskom pozivu svakog kršćanina, o vodstvu i izvršiteljima misijskog poslanja te o suradnji u
misijskom djelu.
Očito valja uzimati u obzir i Papinu poruku za Svjetski dan misija (Misijsku nedjelju), te materijale koje donosi i hrvatski
misijski mjesečnik Radosna vijest.
Jedan od zadataka ove misijske zajednice
jest da njezini članovi, a preko njih i cijela
župna zajednica, rastu u ispravnoj svijesti
o misijskom poslanju, a time i o misijskim
zemljama, misionarima i misionarkama.
str. 447-480. Tom pitanju, osobito “misionarskom
modelu odnosno licu” župne zajednice posvećena
je nova knjiga koja uskoro izlazi u okviru izdanja
Glasa Koncila (Budućnost župne zajednice u
drugačijem shvaćanju župne kateheze u misionarskoj
Crkvi).
Naime, već se u raspravama na Drugom
vatikanskom koncilu upozoravalo na
ispravljanje gledanja na misije, u čemu
se najviše isticao isusovački general p.
Arrupe. Uz ostalo riječ je o infantilnom
govoru o misijama, osobito u obraćanju
djeci i mladima. I mi stariji se u Hrvatskoj prisjećamo takvog ‘govora’, priča i
‘filmina’ o malim ‘crnčićima’, s primjesom određene egzotike, o neprohodnim
džunglama i ‘zemljama palmi’, ovisno o
tome kako je koji ‘avanturist’ sve snimio
i prikazao. Misionari su bili često prikazivani kao ‘prosjaci’ koji nešto traže za
izgladnjelu dječicu. U narodu se njegovao osjećaj sažaljenja, a time i superior-
nosti, što nema nikakva temelja. Ako je
nekada, negdje još i danas, tako izgledalo, ipak o Aziji, Africi, Japanu i drugim zemljama valja imati objektivnije
viđenje. Te zemlje imaju bogatu kulturu,
sveučilišta i dr. i silno su napredovale.
Mnoge su zemlje, ili pojedini dijelovi,
razvile bogat crkveni život s originalnim projektom kršćanske inicijacije (po
uzoru na ranokršćanski katekumenat), s
razvijenom katehezom u pojedinim (bazičnim) skupinama, i dr., sve dotle da se
počinje govoriti da će Europa, koja slabi
u vjeri, štoviše sve više gubi svoje vjernike, trebati pomoć od misionara iz tih
dalekih zemalja. Ali to ne znači da treba
smanjiti odlazak misionara u te zemlje.
Naprotiv, jer još uvijek postoje veliki
narodi i skupine koji nisu čuli za Krista.
Misijska svijest nikada se neće smjeti umanjiti. Obzori misija su beskrajni,
mnogi narodi čekaju, zadaci se umnažaju, tako da se s Ivanom Pavlom II. može
reći da je “misionarsko djelovanje tek na
početku.”28
Osim poticanja misijske svijesti misijska zajednica odnosno taj živi vjernički
krug treba pomoći zainteresiranima u
uključivanju u pojedine zadaće. Najprije
je potrebno organizirati mrežu molitelja
za uspjeh misijskog poslanja Crkve, za
misije i misionare i za nova misijska duhovna zvanja, kako svećenika, redovnika
i redovnica, tako i za uključivanje laika.
Naglasak je, dakle, i na laičkim zvanjima,
28 Usp. RM, br. 30.
25
Jedan od zadataka ove misijske zajednice jest da njezini članovi, a preko njih i cijela župna zajednica, rastu
u ispravnoj svijesti o misijskom poslanju, a time i o misijskim zemljama,
misionarima i misionarkama.
kako bi sam Božji narod postao svjestan
svoga misijskoga djela. (kao npr. liječnika
i bolničara, tehničara, profesora, kateheta, i dr.). Dakako, nije svatko za misionara, jer je potrebno imati ‘posebno zvanje’,
ljubav prema narodu kojemu je poslan,
sposobnost za inkulturaciju evanđelja s
posebnom širokogrudnošću i odvažnošću u ime Isusovo. Misionar nastupa sa
sviješću da nosi Kristovu riječ zato što je
ona istina, zato što su pronašli u njemu
smisao i istinu za svoj život.
U svakom slučaju, od mjesnih Crkava i
pojedinih redovničkih zajednica očekuje
se da razvijaju svijest univerzalne Crkve,
da potiču ‘misijsku velikodušnost’ i što
se tiče odgoja misijskih zvanja. Pritom je
važna i suradnja s Nacionalnim uredom
Papinskih misijskih djela te s biskupijskim povjerenstvom za misije. Jer pomaganje misijskoga djela hitan je i neodloživ zadatak svih mjesnih Crkava. Misijska će zajednica razmisliti koje bi sve
inicijative mogla poduzeti tijekom ‘pastoralne godine’ već od Misijske nedjelje: misijski tjedan s ponudom misijskih
kateheza i za druge posebne zajednice na
temelju pojedinih dijelova iz enciklike
26
“Redemptoris missio” i papine Poruke za
misijsku nedjelju, organizacija tribina
o nekom posebnom projektu za misije, izložba na ulazu u crkvu, animiranje
euharistijskog slavlja na samu nedjelju,
prikupljanje novčanih sredstava, dijeljenje letaka i drugih misijskih materijala, i
dr., ovisno i o sugestijama Nacionalnog
misijskog ureda odnosno povjerenstava.
Dakako, skupljanje novčanih sredstava
za misionare ne vrši se samo na Misijsku nedjelju. Tu akciju valja poticati i u
drugim prilikama, kao npr. za dan Djela
sv. Djetinjstva, za što je uputno animirati djecu na katehetskim susretima da
pomažu svojim vršnjacima u dalekim
zemljama.
Važno je povezivati se s nekom ‘misijskom postajom’ radi pomaganja nekom misionaru ili misionarki u smislu
‘kumstva’,29 uz ostalo i radi školovanja
nekog svećeničkog kandidata. Uputno je
i u drugim prilikama organizirati misijske
izložbe i prikazivanje suvremenijih filmova radi popularizacije misijskog djelovanja, posjet župi povjerenika za misije te,
ako je moguće, i nekog misionara ili misionarke koji će ‘iz prve ruke’ progovoriti o
29 Valja istaknuti te divne geste ‘kumstva’ o
kojima vodi brigu Ured Papinskih misijskih
djela. Očito postoje i drugi dobri ljudi koji i nisu
registrirani u tim uredima, a pomažu pojedinim
ljudima u dalekim zemljama. Tako mi je bilo
drago čuti da je moj bivši riječki ministrant koji
se našao u Ruandi po službenom poslu, upoznao
jednu obitelj i odlučio, po povratku, zajedno sa
svojom majkom, uplaćivati mjesečni doprinos za
školovanje jednoga dječaka.
misijama, o problemima ali i radostima u
Crkvama dalekih zemalja, koje su ‘stasale’
sa sve više ‘domaćih’ svećeničkih i redovničkih zvanja i koje nam mogu biti primjer aktivnoga djelovanja iz vjere. Upravo valja preporučiti ovu inicijativu susreta s misionarima, s tim divnim ljudima,
svećenicima, redovnicima, redovnicama
i vjernicima laicima kojima treba odati veliko priznanje, kojima treba pružiti
svakovrsnu podršku jer oni su ‘heroji
Božje ljubavi’, bilo da još djeluju u misijskim zemljama, ili su se vratili u domovinu. Oni bi mogli biti ‘katehete-misionari’, koji svjedoče ono što ‘ih je nosilo
i nosi’, ono što su doživjeli u projektu
‘zasađivanja Crkve’, odnosno ono u čemu
bi katolici ovdje mogli više i bolje pomoći. Sve to može pomoći rastu plemenite
velikodušnosti u zalaganju oko sveopće
misije.
7. 2. Euharistijska zajednica – misijska
zajednica
Rad na obnovi župne zajednice, kako bi
bila više misionarska, nužno mora početi od jačanja euharistijske svijesti. Papa
Benedikt XVI. napisao je da je “autentično euharistijska zajednica misijska
zajednica”.30
30 BENEDIKT XVI., Sacramentum caritatis. O
Euharistiji, izvoru i vrhuncu života i poslanja
Crkve (22. veljače 2007.), KS Dokumenti 146,
Zagreb, 2007., 84
27
Jer, kaže Papa: “Ljubav koju slavimo u sakramentu, ne možemo zadržati za sebe.
Ona po svojoj naravi zahtijeva da je priopćimo svima. Svijet je potrebit Božje
ljubavi, susreta s Isusom Kristom i vjere
u njega.”31 “Idite u miru” nije samo ‘otpust vjernika’, već označava ‘poslanje’,
zapravo, kako kaže papa Benedikt XVI.
“misijsku narav Crkve. Zato je dobro pomoći Božjemu narodu kako bi produbio
tu nosivu dimenziju crkvenoga života,
uzimajući liturgiju kao polazište.”32 ‘Slabljenje vjere’, osobito euharistijskoga života, u isto vrijeme je i slabljenje
misionarske svijesti. Oslabljena vjera,
odnosno euharistijska svijest, drastično
je smanjila i misionarska zvanja. Stoga,
nema sumnje da se može ustvrditi da je,
što stoji u naslovu ovoga rada, učinkovitost i vitalnost naše vjere usko povezana s porastom misijske svijesti.
To znači da je župna zajednica pozvana
jačati euharistijski život, što je preduvjet
za rast misionarske svijesti. Stoga je dalekosežna značenjem Poruka pape Benedikta XVI. da je “izgrađivanje crkvene
zajednice ključ misije”.33
31 Isto
33 Poruka pape Benedikta XVI. za Svjetski dan
misija, 24. listopada 2010.
32 Isto, br. 51
28
Obnavljanje misionarske djelatnosti, otvorenosti univerzalnim obzorima, odnosno
veća briga za misije ‘ad gentes’, bit će jasan znak da se Crkva oblikuje ‘evanđeljem
nade’, a to znači da radosno i odvažno ‘dijeli ono što je od Krista primila’.
U obliku zaključka
Vrijeme je za istinski evangelizacijski
pastoral koji će biti okrenut misijama ‘ad
intra’ i ‘ad extra’, u čemu nova evangelizacija i kateheza mogu i moraju izvršiti
presudnu ulogu. Da je ‘nada, ipak, utemeljena’, bez obzira na to što se može primijetiti da se ‘urušavaju’ mnogi dojučerašnji
modeli rada, što se i misija tiče, poslužio
bih se riječima velikog belgijskog katehetskog stručnjaka A. Fossiona. On misli,
pozivajući se na jednu afričku poslovicu
koja kaže, kako ‘staro stablo’ koje se ruši
stvara veću buku od ‘šume koja raste’, da
se u Crkvi mnogi previše trude ‘održati
na nogama staro stablo’ koje se ruši, odnosno neke stare ‘forme mentis’ i načine
postupanja, odnosno evangelizacijske
modele. I to je naravno potrebno, ako se
radi o tome da se uspori ‘pad’ te da nekoga ili nešto prebrzo ne ‘zgnječi’, odnosno
da se zbog sve izraženijega vjerskog indiferentizma prebrzo ne izgubi volju.
Međutim, ono što je važno naglasiti jest
da je potrebno biti svjestan činjenice da
u ‘šumi ovoga vremena’ ipak rastu ‘nova
stabla’. Premda se danas ne može točno
zamisliti ili kompletno programirati sve
‘ono što raste’, ipak se može pogodovati njegovu rastu. Najviše energije treba
utrošiti, svjesno i bez nostalgije, za rast
‘velike šume malih stabala’, odnosno
novih misijskih usmjerenja i inicijativa
koje mogu donijeti bogat plod,34 na Starom kontinentu i u dalekim prostranstvima svijeta.
Pritom je od presudnoga značenja voditi računa da su misije Božje djelo, djelo
Duha Svetoga koji traži našu suradnju.
Završio bih riječima velikog bibličara,
ranijega milanskoga nadbiskupa C. M.
kard. Martinija: “Pred temeljnom krizom naše epohe koja se sastoji u gubitku
osjećaja za nevidljivo i transcendentno,
krizom osjećaja za Boga, Duh, u nevidljivom i neznatnom, igra svoju pobjedonosnu utakmicu.”35
34 Usp. A. FOSSION, Ricominciare a credere,
EDB, Bologna, 2004., str. 136.
35 C. M. MARTINI, Život po Duhu, KSC, 1997.,
str. 9.
29
30
Liturgija
31
Ponedjeljak 15. listopada 2012.
Prvo čitanje: Gal 4, 22-24. 26-27. 31-5,1
Pjesma prije evanđelja: usp Ef 1, 17-18
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Galaćanima
Otac Gospodina našega Isusa Krista prosvijetlio
nam oči srca da upoznamo koje li nade u pozivu
našemu!
Braćo! Pisano je da je Abraham imao dva sina,
jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. Ali
onaj od ropkinje rođen je po tijelu, a onaj od
slobodne snagom obećanja. To je slika. Doista, te
žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji rađa
za ropstvo — to je Hagara. Onaj pak Jeruzalem
gore slobodan je; on je majka naša.
Pisano je, doista: Kliči, nerotkinjo, koja ne rađaš,
podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove!
Jer osamljena više djece ima
negoli udana.
Zato, braćo, nismo djeca ropkinje nego slobodne.
Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i
ne dajte se ponovno u jaram ropstva!
Evanđelje: Lk 11, 29-32
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Riječ Gospodnja
U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im
Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak
traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.
Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima,
tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«
»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog
naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje
došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i
više od Salomona. Ninivljani će ustati na Sudu
s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na
propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«
Pripjevni psalam: Ps 113, 1-5a. 6-7
Riječ Gospodnja
Blagoslovljeno Ime Gospodnje dovijeka!
Hvalite, sluge Gospodnje,
hvalite ime Gospodnje!
Blagoslovljeno ime Gospodnje
sada i dovijeka!
Od istoka sunca do zalaska
hvaljeno bilo ime Gospodnje!
Uzvišen je Gospodin nad sve narode,
slava njegova nebesa nadvisuje.
Tko je kao Gospodin, Bog naš?
Gleda odozgo nebo i zemlju,
podiže iz prašine uboga,
iz gliba vadi siromaha.
32
18
Isus, Božji znak i Put u nebo
I
susu hrli mnoštvo. Sv. Luka donosi riječi koje
im je, među ostalim, Gospodin uputio: Naraštaj
ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak
neće dati doli znak Jonin.
Prisjetimo se! Bog šalje proroka Jonu propovijedati Ninivljanima, čija je zloća prodrla do neba
(usp. Jon 1,2). Jona Boga ne sluša, nego od njega
bježi u suprotnu smjeru. Na moru nastaje velika
oluja. Mornari Jonu bacaju u more i ono se stišava. Bog zapovijeda ribi da ga proguta. Našavši se u
utrobi ribe, Jona obećava da će izvršiti zavjet. Nakon tri dana riba ga izbljuje na obalu. Jona odlazi u
pogansku Ninivu i propovijeda obraćenje. Ninivljani poslušaše, započeše post i molitvu, a Gospodin im se smilova i spasi grad.
Brojni su ovakvi čudesni znakovi u Svetom pismu. No, ljudi ne vjeruju. Ne vjeruju tolikim Božjim čudesima, kao ni Kristu koji je, radi ljudi, mučen, raspet i pokopan, koji je treći dan ustao iz groba. Ljudi, poput Jone, odbijaju poslušnost Bogu.
Ne priznaju da je zloća mnogih naših gradova,
mjesta i sela stigla do Boga. O tomu šutimo. Zlo ne
prepoznajemo, niti ga nazivamo zlom. Možda smo
ga i sami prihvatili kao nešto normalno.
Svaki je naš grad, selo i mjesto poput Ninive. U
isto vrijeme, svaki je kršćanin, bez iznimke, kao i
Jona, pozvan propovijedati, upirati prstom u grijeh
i pozivati na obraćenje. Poput naših misionara! No,
koliki od nas bježe od Boga i od propovijedanja?
Umjesto da bježimo od zla. U isto vrijeme, ne prestajemo tražiti čudesa i znakove po svojoj vlastitoj
mjeri. Isus je jasan: Bog je jedini mjerodavan davati znakove spasenja. Imamo ih dovoljno: Božje
zapovijedi, Božja Riječ, Krist, Crkva s učiteljstvom,
sakramenti, sveci…
Sve nas to poziva da se u ovoj Godini vjere pokrenemo. Zamisionarimo svojim obiteljima i radnim mjestima. Zlu i grijehu dajmo pravo ime. Odrecimo se đavla
i njegova sjaja. Prihvatimo se molitve i žrtve. Misionarskim žarom naviještajmo spasenje u zgodno i u nezgodno vrijeme. Tako ćemo spasiti sebe, svoje gradove i svoj
narod od uništenja, i ujedno izvršiti zadano poslanje.
O
Molitva vjernika
kupljeni oko Isusa, koji nam govori kao
nekad mnoštvu, uputimo svoje molitve
Ocu nebeskomu ponajprije za naše misionare i misionarke, te Božje blagovjesnike,
kojih se osobito sjećamo u ovom Misijskom
tjednu.
Recimo zajedno: Gospodine, usliši nas!
1. Neka se tvoja Crkva neprestano okuplja
oko Krista, svoje Glave i Spasitelja, da slušajući tvoju riječ bude istinski znak pomirenja i praštanja u svim dijelovima svijeta,
molimo Te!
2. Da blagovjesnici hrabro, vjerno i odano
idu onamo kamo ih šalješ, te svojim krjeposnim životom budu prepoznatljivi znak
tvoje dobrote i ljubavi, molimo Te!
3. Da svi ljudi u svijetu prepoznaju Krista,
prihvate njegovu riječ, oživotvore je i drugima posvjedoče, molimo Te!
4. Da Misijska nedjelja na koju se ovaj tjedan
duhovno pripravljamo bude početak zauzetije brige naviještanja evanđelja svima,
molimo Te!
5. Da svaki kršćanin svojim životom bude
istinski misionar, prepoznatljiv znak Božje
ljubavi i milosrđa, molimo Te!
Gospodine, iskreno se kajemo za sva bježanja od tebe. Oprosti nam sve trenutke neposlušnosti, primi naše ponizno kajanje i usliši
nam molitve, po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
33
19
Utorak 16. listopada 2012.
Prvo čitanje: Gal 5, 1-6
Pjesma prije evanđelja: Fil 2, 15d. 16a
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Galaćanima
Svjetlite kao svjetlila u svijetu
držeći riječ Života!
Braćo! Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se
dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!
Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obrežete, Krist
vam ništa neće koristiti. I ponovno jamčim
svakom čovjeku koji se obreže: dužan je
opsluživati sav Zakon. Prekinuli ste s Kristom
vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti
ste ispali. Jer mi po Duhu iz vjere očekujemo
pravednost, nadu svoju. Uistinu, u Kristu Isusu
ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje nego
— vjera ljubavlju djelotvorna.
Evanđelje: Lk 11, 37-41
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Riječ Gospodnja
U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, pozva ga
neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k
stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus
prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: »Da,
vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina
vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li
onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego,
dajte za milostinju ono iznutra i gle — sve vam je
čisto.«
Pripjevni psalam: Ps 119, 41. 43-45. 47-48
Riječ Gospodnja
Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene.
Nek milost tvoja, Gospodine, dođe na mene
i spasenje tvoje po tvom obećanju.
Od mojih usta ne oduzmi riječ istine,
jer se uzdam u sudove tvoje.
Tvoj ću Zakon čuvati
uvijek i dovijeka.
Hodit ću putem prostranim,
jer naredbe tvoje istražujem.
U zapovijedima tvojim moja je naslada,
jer ih ljubim.
Prema zapovijedima tvojim ja podižem ruke,
i o tvojim odredbama razmišljam.
34
20
Isus poziva na čistoću srca
S
veto Pismo ne donosi ni jednu Isusovu riječ
koja bi bila naklona farizejima. Kada ih god
spominje, redovito je to prijekor: jao vama, farizeji. To nas više začuđuje ovo Lukino izvješće koje
govori da se Isus odazvao pozivu nekoga farizeja i
došao k njemu na objed.
U društvu s farizejom Isus se ne libi držati svoje,
biti drugačiji. Svojim posjetom potvrđuje poštovanje prema farizeju. Od svoga božanskog bogatstva
ima mu što ponuditi, kazati i dati. Isus preskače obred pranja ruku i ravno ide k stolu. Svakom
svojom gestom poučava ili priprema plodno tlo za
svoju pouku. Izazvao je čuđenje kod farizeja kako
bi ga poučio: Vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti.
Kada je zlo u pitanju, nema okolišanja. Isus dobro znade koliko je farizeju važno slovo zakona i
stopostotno vanjsko obdržavanje toga zakona. Ne
niječe da je to važno. Ali ima nešto puno važnije i
puno vrjednije. Bezumno je voditi brigu samo o
izgledu, o onomu što oči vide. Daleko je važnije
brinuti se o srcu i duši, o onomu što Bog vidi. Nije
važno samo tijelo koje ne koristi ništa, nego je važna duša jer duh je onaj koji oživljuje (usp. Iv 6,63).
Danas se Isus želi svratiti pod krov moj i tvoj, u moju
i tvoju obitelj, u našu zajednicu. Želi se s nama naći
za euharistijskim stolom. Želi nam progovoriti o
važnosti duše. Nama prepušta tijelo, vrstu jela i marku odijela. Njega zanima duša. Jasno upozorava: Svaki onaj koji na prvo mjesto stavlja vanjštinu i brine se
samo o njoj, ravan je farizeju. Sigurno bi mnogi od
nas rado ugostili Isusa. Njegov dolazak pod naš krov
bila bi posebna čast. No, ne znam bismo li priznali
svoje stanje koje je često ravno farizejskom. Jer, ako
izračunamo koliko dnevno vremena posvećujemo
tijelu, a koliko duši, vidjet ćemo da nismo na dobru
putu. Koji put je jedina razlika između nas i farizeja
u tome što nam ni zakon puno ne znači kao ni duša.
Jer, najčešće ispunjamo ono što traži zakon tijela.
Molitva vjernika
N
alazeći se s Kristom Gospodinom za euharistijskim stolom, ujedinjeni s našim misionarima i misionarkama širom svijeta, uputimo
Bogu svoje zahvale i molitve govoreći:
Ostani s nama, Gospodine!
1. Zahvaljujemo ti, Gospodine, koji si se kao
Kruh živi darovao svojoj Crkvi, ostao u njoj
trajno prisutan po sakramentu Euharistije i
darovao se svakomu onom koji te želi.
2. Zahvaljujemo ti za sve biskupe, svećenike,
misionare koji savjesno vrše službu u tvojoj
Crkvi i vjerno se brinu za duhovno dobro
povjerenih im duša.
3. Zahvaljujemo ti, Liječniče koji liječiš naše
boli i nemoći, što se nudiš svima kao lijek i
okrjepa za zdravlje duše i tijela.
4. Zahvaljujemo ti za milosrđe i strpljivost u
našoj farizejštini, dvoličnosti, oholosti, u grijesima koji proistječu iz tih zala.
5. Zahvaljujemo ti što nam po sakramentu
svete ispovijedi i svojim praštanjem uvijek
daješ novu priliku sjedinjenja s tobom u
svetoj pričesti.
Primi, nebeski Oče, našu iskrenu zahvalnost.
Usliši nam molitvu da trajno ostanemo živi i
djelatni članovi tvoje Crkve, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
35
21
Srijeda 17. listopada 2012.
Prvo čitanje: Gal 5, 18-25
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Galaćanima
Braćo! Ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.
A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća,
razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje,
neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe,
spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti,
pijančevanja, pijanke i tomu slično.
Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh:
koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće
baštiniti. Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir,
velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost,
blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.
Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i
požudama.
Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo!
Riječ Gospodnja
Pripjevni psalam: Ps 1, 1-4. 6
Tko ide za tobom, Gospodine, imat će svjetlo života.
Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,
ne staje na putu grešničkom
i ne sjeda u zbor podrugljivaca,
već uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu misli dan i noć.
On je ko stablo zasađeno
pokraj vódâ tekućica
što u svoje vrijeme plod donosi;
lišće mu nikad ne vene,
sve što radi dobrim urodi.
Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi!
Oni su ko pljeva što je vjetar raznosi.
Jer Gospodin zna put pravednih,
a propast će put opakih.
36
22
Pjesma prije evanđelja: usp. Dj 16, 14b
Otvori, Gospodine, srce naše
da se priklonimo riječima Sina tvoga!
Evanđelje: Lk 11, 42-46
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Gospodin: »Jao vama, farizeji!
Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake
vrste povrća, a ne marite za pravednost i ljubav
Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti. «
»Jao vama, farizeji! Volite prvo sjedalo u
sinagogama i pozdrave na trgovima. Jao vama! Vi
ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne
znajući hode.«
Nato će neki zakonoznanac: »Učitelju, tako govoreći
i nas vrijeđaš.« A on reče: »Jao i vama, zakonoznanci!
Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih
se jednim prstom dotaknete.«
Riječ Gospodnja
Isus poziva na pravednost
U
ovom kratkom evanđeoskom izvješću Isus
četiri puta kaže „jao vama“. Tri puta je to
upućeno farizejima a jednom zakonoznancima.
Isus upozorava da su pravednost i ljubav Božja
temelj na kojemu svijet stoji. Stoga, svijet se ne
spašava i ne brani sitničavo prikupljenim nametima, pogotovu ako nisu pravedni i u ljubavi propisani, nego brigom da u njemu vlada pravednost
i ljubav Božja. Želi li živjeti, čovjek premda materijalan, mora dopustiti da njegovim tijelom prokola živodajna krv pravde i hrana ljubavi Božje.
Iz Isusova nastupa čitamo brigu za svijet. On je Kralj
neba i zemlje. Kao takav najbolje zna što svijetu treba. Svijet ne živi od brige onih koji su sebi umislili da
o njima ovisi, koji traže da ih se u hramovima slavi
i na trgovima časti. Svijet živi zahvaljujući savršenu
redu i miru koji dolazi od njegova Stvoritelja i Uzdržavatelja. Stoga mu se ne može pomoći mazanjem i
glancanjem vanjštine, klanjanjem egoizmu, nego poštovanjem Stvoritelja i reda koji je on postavio.
Istina, Bog je svijet dao čovjeku na upravljanje. Ali
to ne znači da čovjek može raditi što god hoće, gdje
god hoće i kada god hoće. Nažalost, to se često događa zbog farizejske oholosti. Čovjek se u ime znanosti
proglašava majstorom i čuvarom svijeta. Stavlja svoje
prste tamo gdje može stajati samo Božji prst. Tako
svojom ohološću i egoizmom potkopava vlastite temelje i u isto vrijeme prezire ljubav i brigu Božju.
Milijuni gladnih u svijetu znak su nepravde. Mnoge
misijske zemlje žive na prosjačkom štapu. Ne samo
zbog nepravedne raspodjele i nameta desetine, nego
i zbog toga što im „farizeji“ odnesoše sve. Isus svoju
Crkvu poziva i šalje da svijetom nosi pravdu i svjedoči ljubav Božju. To upravo čine naši misionari i misionarke kojih se uvijek, a osobito u ovom misijskom
tjednu, rado sjećamo, za njih molimo, a na Misijsku
ćemo nedjelju dati i svoj dar za njihove gladne i siromašne, bolesne i nemoćne o kojima se brinu u Isusovo i u naše ime.
B
Molitva vjernika
ogu, koji je sama pravednost i ljubav, upravimo svoje molitve, osobito za one koji su
žedni i gladni tih Božjih darova.
Recimo zajedno: Oče, usliši nas!
1. Za svetu Crkvu kojoj je povjerena zadaća širenja Božje ljubavi, pravde, istine i mira; da
ostane vjerna i poslušna Kristu svojoj glavi,
molimo Te!
2. Za Papu, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, za misionare i misionarke, da odano
i hrabro šire Božje kraljevstvo, molimo Te!
3. Za sve naše župne zajednice, za sve župljane,
da prepoznaju svoje mjesto u naviještanju
Evanđelja i daju svoj udio u širenju Radosne
vijesti, molimo Te!
4. Za sve kršćane koji vrše javne poslove u
društvu da se bez straha i srama bore kako
bi u svijetu vladala Božja ljubav i pravednost, molimo Te!
5. Za sve pokojne misionare, misionarke, misijske djelatnike, prijatelje i dobročinitelje, da
njihove misijske žrtve i napori nađu stostruku nagradu kod tebe, molimo Te!
Oče nebeski, tvoj je dar da ti možemo služiti
u onomu što si svojom rukom stvorio i čovjeku darovao. Učini nas vjernim i pravednim
upraviteljima svojih dobara u ovom svijetu, po
Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
37
23
Četvrtak 18. listopada 2012.
Prvo čitanje: 2 Tim 4, 10-17b
Pjesma prije evanđelja: usp Iv, 15, 16
Čitanje Druge poslanice
svetoga Pavla apostola Timoteju
Ja vas izabrah iz svijeta da idete i rod donosite
i rod vaš da ostane, govori Gospodin!
Predragi! Dema me, zaljubljen u sadašnji svijet,
napustio i otišao u Solun; Krescencije u Galaciju,
Tit u Dalmaciju. Luka je jedini sa mnom. Marka
uzmi i dovedi sa sobom jer mi je koristan za
služenje. Tihika sam poslao u Efez. Kabanicu koju
ostavih u Troadi kod Karpa, kada dođeš, donesi.
I knjige, osobito pergamene. Aleksandar kovač
nanio mi je mnogo zla. Uzvratio mu Gospodin po
njegovim djelima! Njega se i ti čuvaj jer se veoma
usprotivio našim riječima.
Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi
me napustiše. Ne uračunalo im se! Ali Gospodin
je stajao uza me, on me krijepio da se po meni
potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi.
Evanđelje: Lk 10, 1-9
Riječ Gospodnja
Pripjevni psalam: Ps 145, 10-13b. 17-18
Prijatelji tvoji, Gospodine, objavljuju slavu
kraljevstva tvoga.
Nek te slave, Gospodine, sva djela tvoja
i tvoji sveti nek te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva,
neka o sili tvojoj govore!
Nek objave ljudskoj djeci silu tvoju
i slavu divnoga kraljevstva tvoga.
Kraljevstvo tvoje kraljevstvo je vječno,
tvoja vladavina za sva pokoljenja.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima.
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.
38
24
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih
sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva
pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo
je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali
radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da
radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem
vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom
ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne
pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije
recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj
mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne,
vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte
što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće
svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što
vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu.
I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’«
Riječ Gospodnja
Misionari
I
sus vidi daleko. Isus vidi obilje žetve, mnoštvo
onih koji su spremni živjeti evanđelje. Misijsko polje proteže se do na kraj Zemlje. Jesmo
li stvarno uvjereni da je žetva velika? Jesmo
li pozorni na pozitivne znakove oko nas, koji
ukazuju da bi mnogi ljudi bili spremni prihvatiti Isusa?
Radnika nedostaje ... radnika koji su spremni
ući u svu tajnu božanskog zvanja. Od samog
početka, Isus, pred tim nedostatkom radnika
(koji je ne samo nedostatak u našem vremenu),
dovodi do jedinstvenog rješenja ... molitva! Za
Njega je jasno da je apostolski poziv Božji dar.
Sveti Pavao će reći: “Milošću Božjom jesam
što jesam” (1 Kor 15,10). Molimo li za zvanja?
Isusove upute nisu najprije preporuke doktrinarnog karaktera i ne donose sadržaj vjere za
naučavanje. To su prije svega smjernice koje su
fokusirane na ponašanje propovjednika Riječi,
na konkretne stavove, odjeću, prtljagu. Zašto?
Vjerojatno zato što je za Isusa ‘’misija’’ prije svega Događaj, “čin”. Misionari naviještaju Kraljevstvo Božje najprije svojim načinom života.
Prva preporuka koju Isus daje svojim misionarima: nenasilje. Kad kaže: “poslanici Božji”,
misionari, misli prvenstveno na ljude “bez
obrane”, “jaganjce” usred vukova. Na takav
način oni kažu da njihova snaga nije u njima.
Druga preporuka: siromaštvo. Tako “poslani” ne smiju se prvenstveno oslanjati na
ljudske resurse ... da ne trebaju pridavati preveliku važnost vrijednostima ovoga svijeta.
Krajnji cilj našeg života nije ovdje. Blizina
Kraljevstva koje brzo dolazi sve sigurnosti
čini smiješnima. I naviještanje te Blizine je
tako hitno da ne treba gubiti vrijeme u dugim
pozdravima, kao što to čine npr. istočnjaci.
Treća preporuka: mir, radost. Komunikacija mira i radosti. Trebalo bi ponovno čitati i
ponovno razmišljati o tim prekrasnim formulama, i ponovno usmjeriti svoje živote prema
tom svjetlu.
Molitva vjernika
G
ospodine, Ti si nekada pozvao ljude da budu
tvoji neumorni apostoli. Ti i danas zoveš i
šalješ nas u svijet da svjedočimo za Tebe. Obnovi
u nama žar i želju da budemo tvoji revni apostoli.
1.Gospodine, navješćivati evanđelje ponekad nam
se čini preteško i ne osjećamo se dovoljno sposobni za tu službu. Često Ti na poziv, poput Petra u
trenutku čudesnog ribolova, kažemo: “Idi od
mene, Gospodine! Grešan sam čovjek!” (Lk 5, 8).
Daj nam više pouzdanja u Tebe, molimo Te!
2.“Žetva je velika” i puno toga treba napraviti!
Kao i nekada, tako i danas brojne duše žeđaju
za Tobom, Gospodine. A Ti nas pitaš: Koga
da pozovem? Daj našim duhovnim pastirima,
Gospodine, dobrih ideja u pastoralu zvanja i
ustrajnosti u izvršavanju, molimo Te!
3.Naša se vjera učvršćuje kada je dijelimo s
drugima. Po svojem krštenju svaki od nas je
zato pozvan da bude misionar. Daj da kao misionari laici pomognemo ljudima upoznati i zavoljeti Isusa, molimo Te!
4.Isuse, Ti nas potičeš da molimo da pošalješ radnike u žetvu svoju. Daj nam da ozbiljno shvatimo tvoju želju. Daj da ponajprije molimo za
sve nas, a posebno za naše mlade koji imaju sve
potrebne kvalitete da postanu svećenici i časne.
Daj da osjete da su stvoreni za tu veliku službu,
molimo Te!
5.Gospodine, ti nas šalješ pred sobom da Ti
pripravimo put. Mi na takav način postajemo
glasnici tebe, Velikoga Kralja, navjestitelji
Kraljevstva Božjega, misionari Radosne vijesti.
Gospodine, udahni nam radost života za to poslanje, molimo Te!
Gospodine Isuse, ti i danas, kao i nekada, pozivaš
radnike u žetvu svoju. Svjesni smo da je žetva velika,
a da je radnika premalo. Daj da Te mnogi od nas slijede kao svećenici, misionari i misionarke. Pošalji nas
u svoju žetvu, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
39
25
Petak 19. listopada 2012.
Prvo čitanje: Ef 1, 11-14
Pjesma prije evanđelja: Iv 14, 6
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Efežanima
Ja sam put i istina i život, govori Gospodin,
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
Braćo!
U Kristu, u kome i nama - predodređenima
po naumu Onoga
koji sve izvodi po odluci svoje volje —
u dio pade
da budemo na hvalu Slave njegove —
mi koji smo se već prije nadali u Kristu.
U njemu ste i vi,
pošto ste čuli Riječ istine
— evanđelje spasenja svoga —
u njemu ste,
prigrlivši vjeru, opečaćeni Duhom obećanim,
Svetim,
koji je zalog naše baštine:
otkupljenja, posvojenja —
na hvalu Slave njegove.
Evanđelje: Lk 12, 1-7
Riječ Gospodnja
Pripjevni psalam: Ps 33, 1-2. 4-5, 12-13
Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu.
Pravednici, Gospodinu kličite!
Hvaliti ga pristoji se čestitima.
Slavite Gospodina na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!
Jer prava je riječ Gospodnja,
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Blago narodu, kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu!
Gospodin motri s nebesa
i gleda sve sinove čovječje.
40
26
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Kad se skupilo mnoštvo, tisuće i
tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti
najprije svojim učenicima:
»Čuvajte se kvasca farizejskoga,
to jest licemjerja.
Ništa nije skriveno
što se neće otkriti
ni tajno što se neće saznati.
Naprotiv, sve što u tami rekoste,
na svjetlu će se čuti;
i što ste po skrovištima u uho šaptali,
propovijedat će se po krovovima.«
»A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se
onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više
što učiniti. Pokazat ću vam koga vam se bojati:
onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u
pakao. Da, velim vam, njega se bojte! Ne prodaje
li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni
jednoga od njih Bog ne zaboravlja. A vama su i
vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji
ste nego mnogo vrabaca!«
Riječ Gospodnja
Živjeti otvoreno
V
elike mase ljudi išle su za Isusom. Grčki tekst
govori o “bezbroj ljudi”. Znamo kako je teško procijeniti brojku demonstranata. Luka, čini
se, ipak govori o “nekoliko desetaka tisuća” ljudi.
Koje li hrabrosti! Usuditi se izjasniti tako javno
pred tolikim mnoštvom, osobito pred dostojanstvenicima. Ne zaboravimo da su farizeji stvarno
bili uglednici toga vremena, i često, bez sumnje,
izvanredni ljudi, vjernici, pažljivi vršitelji Zakona, znalci, znanstvenici, stručnjaci u vjerskim pitanjima. Isus ne osporava njihove vrijednosti, ali
ne može podnijeti njihovu bahatost, aroganciju
i nepoštivanje malenih, siromašnih ljudi koji ne
znaju dobro “njihov vjeronauk’’ i koji nisu sasvim
razumjeti komplicirane teorije i zahtjeve onih
koji su sebe smatrali “liderima” naroda.
Velika opasnost, “loš kvasac” svih onih koji misle da vode i savjetuju druge je licemjerje. Prema
drugima su prezahtjevni, utječu na njih i dijele im
lekcije, a sebe smatraju savršenima i samodostatnima. Primamljivo je željeti ispasti besprijekoran, ali
je strašno to ne biti iznutra.
Čuvajmo se licemjerja! Čuvajmo se zvučnih slogana! Čuvajmo se ohole samodopadnosti! Čuvajmo se
ako mislimo da smo savršeni, i da smo istina mi sami!
Suprotno od licemjerja je istinitost. Danas se
mnogo govori o “javnom mnijenju”. Isus poziva
da Crkvu izađe u javnost ispred svih, u staklenu
kuću u kojoj svatko može sve vidjeti i čuti.
Nemamo li tendenciju, ponekad, da napravimo
“kapele”, zatvorene klubove, podzemne garaže gdje
treba pokazati svoje vjerodajnice da bi se moglo
ući? Živjeti otvoreno, izložiti se javnom mišljenju
ne znači “pljeskati populističkom mišljenju.” Naprotiv, Isus jasno predviđa slučaj da će njegovi učenici ići protiv struje, a usuđuje se reći i stvari koje
nisu ugodne. Govoriti jasno i često se pripremati
na “progon”. Isus je tražio od svojih da se ne boje:
“Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo”.
Bog se brine i o najmanjima od svojih stvorenja.
Bog gleda vrapčiće. Bog se interesira o onome koji
se ne pravi velikim. Sve mu je važno, a ljudi najviše!
Molitva vjernika
G
ospodine, upućujemo Ti molitve da nas sačuvaš od oholosti i licemjerja. Daj nam dosljedan život, u kojem će nam misli i nakane biti
prožete kršćanskim duhom.
1.Gospodine, molimo Te za sve kojima si dao
odgovornost u Crkvi i za misionare koji naviještaju tvoju Riječ kao Radosnu vijest. Daj da
vrše svoje poslanje na način Isusa Krista, kao
gostoljubivi službenici, ali i vjerni bez popuštanja pred osrednjošću, molimo Te!
2.Gospodine, Ti nas poznaješ i bdiješ nad našim
rastom prema svetosti. Nije Ti svejedno da li Te
danas molimo ili ne, da li ispunjavamo ili ne
svoje duhovne i apostolske dužnosti. Daj da Te
volimo u svojim mislima, riječima i djelima,
molimo Te!
3.Gospodine, Ti si nam rekao da se ne trebamo
bojati onih koji ubijaju tijelo, koji nas mogu
“ubiti” svojim kritikama ili neodobravanjem
s obzirom na ispravnost naše savjesti. Pomozi
nam da u takvim situacijama ostanemo vjerni
Kristu, molimo Te!
4.Gospodine, i danas nam nedostaju svećenici,
redovnici i misionari. Molimo te da između nas
izabereš i posvetiš mlade za tu svetu službu. Daj
da s tvojom milošću tako postanu neumorni
apostoli u službi braće, obitelji, kolega i zajednica i svih dalekih naroda svijeta, molimo Te!
5.Gospodine, unatoč poteškoćama iznutra i izvana,
unatoč protivštinama koje nam se čine nepremostivima za Tvoje poslanje, dolazile one od naših
hirova ili našega temperamenta, naših strasti ili
naših iskušenja, pomozi nam da idemo naprijed i
da prigrlimo svoj poziv s povjerenjem u Tebe, molimo Te!
Gospodine, kada gledamo na teške situacije u
svom životu, ponekad se prepustimo zabrinutosti
i malodušnosti. Ne uspijevamo biti niti strpljivi
niti velikodušni. Pomozi nam da ti vjerujemo i
stavljamo svoje povjerenje u Tebe, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
41
27
Subota 20. listopada 2012.
Prvo čitanje: Ef 1, 15-23
Čitanje Poslanice
svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo! Otkad sam čuo za vašu vjeru u
Gospodinu Isusu
i za ljubav prema svima svetima
ne prestajem zahvaljivati za vas
i sjećati vas se u svojim molitvama:
Bog Gospodina našega Isusa Krista,
Otac Slave,
dao vam Duha mudrosti i objave
kojom ćete ga spoznati;
prosvijetlio vam oči srca da upoznate
koje li nade u pozivu njegovu,
koje li bogate slave
u baštini njegovoj među svetima
i koje li prekomjerne veličine
u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo:
ona je primjerena
djelotvornosti sile i snage njegove
koju na djelu pokaza u Kristu,
kad ga uskrisi od mrtvih
i posjede sebi zdesna na nebesima
iznad svakog Vrhovništva i Vlasti
i Moći i Gospodstva
i svakog imena imenovana
ne samo na ovom svijetu, nego i u budućem.
Sve mu podloži pod noge,
a njega postavi — nad svime — Glavom Crkvi,
koja je Tijelo njegovo,
punina Onoga koji sve u svima ispunja.
veličanstvom nebo natkriljuješ!
U ustima djece i dojenčadi
hvalu si pripravio.
Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih,
mjesec i zvijezde što ih učvrsti —
pa što je čovjek da ga se spominješ,
sin čovječji, te ga pohađaš?
Ti ga učini malo manjim od anđelâ,
slavom i čašću njega ovjenča.
Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,
njemu pod noge sve podloži.
Pjesma prije evanđelja: Iv 4, 42.15
Gospodine, ti si uistinu Spasitelj svijeta;
Daj mi vode žive da ne ožednim
Evanđelje: Lk 12, 8-12
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Riječ Gospodnja
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin
Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima
Božjim. A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će
zanijekan pred anđelima Božjim.«
»I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit
će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga,
neće mu se oprostiti.«
»Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i
poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete
se ili čime braniti, što li reći! Ta Duh Sveti poučit
će vas u taj čas što valja reći.«
Pripjevni psalam: Ps 8, 2-3a. 4-7
Riječ Gospodnja
Sinu si svome dao vlast nad djelima ruku svojih.
Gospodine, Bože naš,
divno li je ime tvoje po svoj zemlji,
42
28
U
Svjedoci
tjelovljenje Sina Božjega, koje ispovijedamo u “vjerovanju”, je, u smislu verbalne
deklaracije, jednostavno ali i dalje ostaje velika
tajna, čak i za našu najcjenjeniju vjeru.
No to nije razlog da napustimo ovaj biser svoje kršćanske vjere. To nije samo jedno čudo ili
mnogo čudesa, koja nas vode prema vjeri, to je
cijelo Evanđelje. Ne bi bilo dovoljno da otrgnemo samo nekoliko stranica koje nam smetaju,
trebalo bi otrgnuti cijelo Evanđelje! Isus jednostavno obećava, kao nešto što ide samo po sebi,
da će se staviti pred Boga u korist onih koji su
se stavili na Njegovu stranu.
Kad kaže da će se oprostiti onima koji će “govoriti protiv Isusa”, On jednostavno pretpostavlja da možemo biti u zabludi o njemu, jer je on
samo čovjek koji živi među ljudima, malen u
svojoj čovječnosti sluge i siromaha, da možemo
pogriješiti u dobroj vjeri o Njegovom utjelovljenju, ako ga sudimo samo prema našim ljudskim sposobnostima. I sam Isus će o sebi reći
svojim krvnicima: “Oče, oprosti im, ne znaju
što čine!” (Lk 23, 34). Isus je oprostio i Petru
koji ga je zatajio, iz slabosti, u strahoti tragičnih
sati svoje muke. (Lk 22, 61-62)
Naprotiv, Isus smatra mnogo ozbiljnije ono
što on naziva “huljenje protiv Duha Svetoga.”
Što je to? U Mateju 12, 32 Isus ne prihvaća da se
može ostati slijep na jasne manifestacije Duha:
to jest uskrslog Krista ili apostolskog propovijedanja nadahnuta Duhom (Dj 2, 38; 3, 46; 13,
46; 18, 6). To je važnost Duha za Isusa.
Duh Sveti će nas poučavati na vrijeme što
ćemo trebati reći, tako nas uči Isus. I dalje je
kršćanin čovjek kojeg svijet “sudi’’! To su Isusovi siromasi koji čak nemaju ni povjerenja
u svoje argumente, ali potpuno vjeruju Bogu.
Bog, Duh, uvijek je s njima u sudskoj dvorani.
Gospodine, i mi ti se želimo potpuno povjeriti. Uči nas bez prestanka. Predlaži nam što da
kažemo da što bolje govorimo o Tebi, da svjedočimo o Tebi.
G
Molitva vjernika
ospodine Bože, pomozi nam da obnovimo
svoju vjeru dajući se bezrezervno Tvojim
planovima. Daj da imamo sigurnost da si s nama,
da nam pomogneš i da nas vodiš.
1.Gospodine, često smatramo da su svakidašnje male stvari u našem životu premalo važne
s obzirom na veliki plan koji vlada svemirom.
Spasitelj nam je govorio o pticama koje “ne siju
niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak
ih Bog hrani.” I dodao: “Vredniji ste nego mnogo vrabaca!” Gospodine, daj da zavolimo svoju
svakidašnjicu i detalje svog života, molimo Te!
2.Gospodine, Spasitelj nam je rekao da je teško
svjedočiti u svijetu tako materijalističkom i ravnodušnom kao što je današnji. Zato si nam dao
snažnu motivaciju da izdržimo: “Tko se god
prizna mojim pred ljudima, i Sin čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim.” Daj
da ti budemo vjerni, molimo Te!
3.Gospodine, molimo te za kršćane koji ne uspijevaju u svojim nastojanjima da navijeste
Evanđelje, za one koji su i danas progonjeni u
mnogim zemljama: u Kini, Koreji, i drugdje.
Obasjaj ih svojim mirom, radošću i nježnošću,
molimo Te!
4.U prvim desetljećima kršćanstva, u periodu velikih teškoća i progonstva živjeti evanđelje često je bilo povezano s ​​fizičkom kaznom, ili čak i
krvavim mučeništvom. U naše moderno vrijeme također postoji mučeništvo, ali više moralno ili duhovno: kritika, kleveta, napadi na našu
čast, uvrede,… Daj nam milost da u takvim
trenucima shvatimo da smo pozvani svjedočiti
Isusa, molimo Te!
Gospodine, zahvaljujemo Ti za sve tvoje milosti
i dobročinstva, za Tvoju potporu u dobrim i lošim vremenima. Dopusti nama koji su potrebiti
Tvoje milosti i Tvoga milosrđa, da obavljamo svoj​​
posao na Tvoju slavu i usliši ove naše molitve, po
Kristu Gospodinu našemu. Amen.
43
29
29. nedjelja kroz godinu
Ulazna pjesma
Zborna molitva
Darovna molitva
Smilovao nam se Bog i
blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim
da bi sva zemlja upoznala
putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!
Bože, ti hoćeš da se svi ljudi spase
i dođu do spoznanja istine.
Pogledaj svoju veliku žetvu
i pošalji radnike,
da svakom stvorenju
navijeste evanđelje,
skupljaj svoj narod riječju života
i jači snagom otajstava da ide
putem spasenja i ljubavi.
Po Gospodinu.
Gospodine, pogledaj lice
Krista svoga
koji je samoga sebe predao
za spas sviju.
Daj da narodi od istoka
sunčanog do zapada
veličaju tvoje ime
i tebi posvuda prinose istu žrtvu.
Po Kristu.
Prvo čitanje: Iz 53, 10-11
Pripjevni psalam: Ps 33, 4-5. 18-19. 20. 22
Čitanje Knjige proroka Izaije
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kaš to se u tebe uzdamo!
Svidjelo se Gospodinu
pritisnuti ga bolima.
Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu,
vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane
i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost,
i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
i krivicu njihovu na sebe uzeti.
Riječ Gospodnja
44
30
Jer prava je riječ Gospodnja,
i vjernost su sva djela njegova.
On ljubi pravdu i pravo:
puna je zemlja dobrote Gospodnje.
Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,
nad onima koji se uzdaju u milost njegovu:
da im od smrti život spasi,
da ih hrani u danima gladi.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama,
kao što se mi u tebe uzdamo!
Svjetski dan misija
21. listopada 2012.
Pričesna pjesma
Popričesna molitva
Učite sve narode čuvati sve
što sam vam zapovijedio,
govori Gospodin.
I evo, ja sam s vama u sve
dane – do svršetka svijeta.
Gospodine, ova služba našega otkupljenja
obnovila je u nama božanski život.
Molimo te da se po ovom djelotvornom
sredstvu našega otkupljenja neprestano
širi Kristova vjera.
Po Kristu.
Drugo čitanje: Heb 4, 14-16
Evanđelje: Mk 10, 35-45
Čitanje Poslanice Hebrejima
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Braćo! Imamo velikoga Velikog svećenika koji
prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega. Zato
se čvrsto držimo vjere! Ta nemamo takva Velikog
svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim
slabostima, nego poput nas iskušavana svime,
osim grijehom.
Pristupajmo, dakle, s pouzdanjem k Prijestolju
milosti, da primimo milosrđe i milost nađemo za
pomoć u pravi čas!
U ono vrijeme: Pristupe k Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: „Učitelju, htjeli bismo
da nam učiniš što te zaištemo.“ A on će im: „Što
hoćete da vam učinim?“ Oni mu rekoše: „Daj nam
da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna a drugi
slijeva.“ A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete
li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim
se ja krstim?« A oni mu rekoše: „Možemo.“ A Isus
će im: „Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim
se ja krstim, bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna
ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je
pripravljeno.“
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti
na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im:
„Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima, i velikaši njihovi drže ih pod
vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da
među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude
svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude
služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“
Riječ Gospodnja
Pjesma prije evanđelja: Iv 8, 12
Ja sam svjetlost svijeta, govori Gospodin;
tko ide za mnom, imat će svjetlost života!
Riječ Gospodnja
45
31
Molitva vjernika
Lidija Miler, dipl. teolog, Zagreb
B
raćo i sestre, po misionarima diljem svijeta Bog nam progovara duhom služenja i jednostavnosti
te nas zove da, ohrabreni primjerom
Isusa iz Nazareta, budemo sudionici
Njegove povijesti spasenja.
Zazovimo ga, zajedno moleći:
Gospodine, usliši nas!
1.Gospodine, na nedjelju kada posebno molimo za misionare i povjereni
im narod, oplemeni naše misli radosnom spremnošću na darivanje svojih sposobnosti i vremena svim potrebitima, molimo Te!
2.Gospodine, u misijskim zemljama
poduzimaju se mnoge plemenite akcije kako bi se lokalnome stanovništvu olakšale tegobe života i umanjila
oskudica duha i tijela. Podari nam
svijest da ne dajemo od svoga suviška
i da čuvamo dostojanstvo svakog čovjeka, molimo Te!
3.Gospodine, vrijedan je radnik plaće
svoje. Svima koji marljivo i ustrajno
rade na Tvojoj njivi i u Tvome vinogradu, ali i u Tvojoj pustinji, podari sigurnost svoje prisutnosti, molimo Te!
46
32
4.Gospodine, misionarima diljem svijeta jedina je naplata uloženih napora
Tvoja milost. Da ne tražimo prvenstveno dobitak i probitak, već da se
vrši volja Tvoja i da se ostvaruje Kraljevstvo Božje na zemlji, molimo Te!
5.Gospodine, da u svemu što radimo
budemo radosni jer imamo milost nositi Isusa u sebi i darivati Ga drugima,
molimo Te!
6.Gospodine, sve misionare i misionarke, koji su i u smrti ostali s povjerenim
im narodom, nagradi vječnim gledanjem svojega Lica, molimo Te!
Svemogući Bože, ponizno smo Ti uputili
ove molitve, uzdajući se u Tvoje veliko milosrđe. Pomozi nam da vjerno i ustrajno
nasljedujemo put istine te vjerodostojno
živimo darovano nam evanđelje, po Kristu, Gospodinu našem. Amen.
Što znači biti misionar?
Vlč. Marko Kovač
O
vo je prijedlog homilije i zato ne
moramo izgovoriti svaku riječ otisnutu na ovom papiru, niti je svojim
glasom izreći. Ovom je prijedlogu, ovim
mislima tek želja da otkaju novo tkanje
oplemenjeno nitima poticaja, a sve u želji da i mi i oni koji nas slušaju ili čitaju
bivaju nukani na razmišljanje, a možda
i čine vezane uz misterij svakodnevice
kršćanina na koji nas je pozvao Isus:
misije.
Pred kraj Evanđelja po Marku Isus poziva učenike: “Pođite po svem svijetu i
propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju”. “Sve stvorenje” u ono doba bilo je
Sredozemlje s različitim narodima, a u
naše dane to su novootkriveni kontinenti. Zato “propovijedati evanđelje svakom
stvorenju” znači ići među pripadnike
svih naroda te im svjedočki naviještati
Isusova djela i riječi. Uz to, Isus apostolima govori da će ih pratiti znakovi: u
Isusovo će ime izganjati zloduhe, zborit
će novim jezicima; na nemoćnike će polagati ruke i bit će im dobro. Taj Isusov
govor vjerom nam daje sigurnost da se
to može događati i danas. No ako današnji misionari možda neće činiti čudesa
kao Isus i Apostoli, mogu činiti čudesa
dovodeći kršćanske učitelje, liječnike,
medicinsko i tehničko osoblje koje će
narodima u razvoju graditi ceste, podizati škole i poduzeća, učiti ih da s dostojanstvom priskrbljuju hranu za svoje
obitelji.
Isus je uskrsnućem ušao u proslavljeno
stanje iz kojega može pomagati ljudima.
Kršćani koji vjeruju u Isusovu proslavljenost osjećaju se dužnima pridonositi da što veći broj naroda i pojedinaca
dobije udio na Isusovoj proslavljenosti
po krsnoj vjeri. Okusivši to, i sveti Pavao piše Korinćanima: “Što navješćujem
evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost
mi je.
47
33
Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem.” Svoje misionarsko djelovanje
među poganima Pavao smatra dužnošću
zato što mu se ukazao uskrsli Krist te ga
pozvao da bude vjernik i poslao da njegovo ime i evanđelje naviješta poganskim
narodima.
Toliko smo puta slušali i čitali o ljudima i o njihovim herojskim pothvatima.
Njihove životne priče ispunjaju naš duh
i prožimaju naše tijelo trncima strahopoštovanja, divljenja ili pak želje za
oponašanjem, pa čak i premašivanjem
njihovih dostignuća. Iako je Isus rekao
da učenik nije nad učiteljem, želja da se
njegove dosege i spoznaje nadmaši ne
može se tek lako zatomiti ili izbrisati.
48
34
Govoreći o misijama, želja mi je osim
novozavjetnih osoba spomenuti i neki
suvremeniji primjer. Možemo govoriti
o svojim željama, svojim konkretnim
iskustvima misijskog djelovanja u svojoj domovini, ali primjer želimo potražiti daleko. Tamo nas kršćane misao
nužno vodi kad u našim ušima odjekne riječ misija: daleko, među drukčijima, najčešće siromašnima. No opet,
taj primjer tražim blizu kako bih bio
razumljiv našem mentalnom sklopu,
našoj duši. I nalazim ga u imenu Ante
Gabrića. Kako bismo osvježili svoje
poznavanje tog čovjeka, navodim tek
nekoliko biografskih crtica. Rođen je
1915. godine u Hrvatskoj, u Metkovi-
ću. Jednom zgodom, u vremenu dok
je bio učenik u travničkoj gimnaziji,
na njega su izuzetan dojam ostavila
dva misionara koji su prije odlaska u
Indiju svratili u Travnik. Bila je to za
njega i njegove prijatelje prava atrakcija. Njihov stav, govor, primjeri bili
su vjerojatno ono što je odgovaralo
njegovoj duši. Ante je odlučio postati
svećenik i stupio je u isusovački red
sa željom da postane misionar u Indiji. Nakon novicijata i studija filozofije 1938. brodom»Victoria« otišao je u
daleku Indiju. Prve godine proveo je u
mjestu Hazaribaghu i Bošontiju učeći
jezik i običaje Bengalaca. Studij teologije završio je na obroncima Himalaja
u mjestu Kurseongu, gdje je i zaređen
za svećenika 1943. Iscrpljen o. Ante je
umro 20. listopada 1988. te je pokopan
po vlastitoj želji pod palmama nadomak bengalske džungle u Maria Polliju, uz kapelu koju je gradio. Ispunili su
mu i posljednju želju te mu u grob stavili onu grudu hrvatske zemlje koju je
sa sobom ponio iz domovine i bočicu
mora Jadrana. U napasti smo sada nabrajati akcije, izgrađene zgrade, crkve,
škole, bolnice, brojke krštenih. No, potrebno je spomenuti koliko je vrijedno
ono što je učinjeno u skrovitosti, ono
gdje su darivani dugi sati nekom “bezvrijednom” za ovaj svijet.
Ante, recimo, smatra velikim misijskim
pothvatom ispuniti želju za narančom
bolesne djevojčice Magdalene i šalje čovjeka sedam milja po nju. “Oboljela je
od tifusa.... Htio sam nešto dati Magda-
leni. Imao sam nekoliko biskvita u torbi.
Nabavio sam joj malo mlijeka u selu pa
sam sve to za nju pripravio. Onda sam je
zapitao da li još nešto želi.
Kao da se bojala reći. Onda potiho prošapće: ‘Jednu malu naranču!’ I oborila
je oči jer se bojala da je previše tražila.
Malo poslije otvori oči. Bolne oči, s blagim, prikrivenim osmijehom, kao da su
se molile da se ne ljutim na nju zbog ove
molbe...’Malu naranču’. Gdje ću je dobiti u ovom pustom kraju?! No, bilo kako
bilo, Magdaleninu želju treba ispuniti.
I onda mi sinu sretna misao: danas je
sajam kojih sedam milja odavle, u selu
Beltoli. Tamo će doći trgovci sa svih
strana. Bit će sigurno i voća. Izvadio
sam 50 centa i poslao jednoga čovjeka
u Beltoli. Već se spuštao sumrak; kad se
on vratio - s narančom u ruci”.
I premda je od oca Ante bilo daleko svako teoretiziranje o biti misija, ipak iz jednog razgovara s njim njegovi životopisci
bilježe: “Što znači biti misionar? Znači:
dati Isusa drugima, dati život za druge.
Isus je najveći misionar. Draga je Gospa također misionarka jer je nama dala
Isusa.”
Kako ja mogu dati Isusa drugima? Kome? Što činim i za
one daleko ili one koji onima
daleko daju Isusa? Neka nam
ovih nekoliko misli budu poticaj za traženjem odgovora na
potonja pitanja, istraživanje
nadahnuća u samom druženju
s Isusom, molitve za snagu
spoznato sprovesti u djelo…
49
35
50
Kateheza
51
Naši misionari - niži razredi osnovne škole
s. M. Tea Ana Juratović, Požega
Ciljevi
• upoznati tko su misionari i koja
je njihova zadaća
• otkriti kako i ja mogu u svojoj
sredini biti misionar
• upoznati jednog misionara i tako
si još više približiti njegovu ulogu u ovome svijetu
Motivacija:
Porazgovarati o tekstu pjesme koju smo
upravo pjevali (o čemu ona govori, koji
zadatak nam ona daje).
Najava teme:
Danas ćemo razgovarati o onima koji
odlaze drugima govoriti o Isusu i tako ih
dovoditi vječnoj gozbi koja se spominje
u ovoj pjesmi. No najprije da vidimo što
to Isus govori svojim učenicima, a onda i
svima nama.
Oblici rada: frontalni, individualni
Interpretativno čitanje evanđeoskog teksta
Mediji komuniciranja:
Pročitati tekst iz NZ-a Mt 28, 16-20
• stolice složene u krug
• u sredini upaljena svijeća i globus ili
prostrta veća karta svijeta
• instrumentalna glazba, ako je moguće
s misijskih područja
• papiri s tekstovima pjesama „Glasnik
nebeskoga Kralja“ i “Tamo gdje palme
cvatu”
• papirići s imenima hrvatskih misionara (prema izboru vjeroučitelja)
• papir, olovka, omotnica
Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru
kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše,
padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: “Dana mi
je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite,
dakle, i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha
Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam
zapovjedio!” “I evo, ja sam s vama u sve
dane – do svršetka svijeta.”
Molitveno-meditativni početak:
• Pjesma “Glasnik velikoga Kralja”
• Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu
52
38
Emocionalno intelektualna stanka:
Napraviti kratku stanku kako bi vjeroučenici mogli promisliti o upravo pročitanom tekstu.
Naši misionari - niži razredi osnovne škole
Izražavanje prvih dojmova:
Razgovarati što se vjeroučenicima svidjelo u tekstu ili možda nije. Protumačiti nejasne pojmove.
Interpretacija u užem smislu:
Otkrivati na što je to Isus pozvao svoje učenike prije nego je otišao na nebo.
Poslao ih je da svim narodima govore o
njemu.
Što to znači? (Da svi ne znaju za Njega!)
Ima li i danas onih koji ne znaju za Isusa?
(Ima!)
Znači i mi danas smo pozvani ići onima
koji još nisu čuli za Isusa i da im o Njemu
govorimo. Jeste li kada čuli za one koji
odlaze u daleke zemlje govoriti o Isusu?
Ako jeste, znate li kako ih zovemo?
(Misionari!)
Kada vam netko spomene misionare koji
idu siromašnim nekrštenim narodima koji
dio svijeta vam prvi padne na pamet?
(Afrika!)
53
39
Naši misionari - niži razredi osnovne škole
Tražimo na globusu/karti mjesta koja vjeroučenici navedu i gledamo koliko je to
udaljeno od mjesta u kojem se mi nalazimo
ili od Hrvatske.
Zna li netko tko su zapravo misionari i
što oni rade tamo daleko sa siromašnim
ljudima, djecom koja nemaju novaca da
bi išla u školu, koja su gladna? Što mislite sjede li oni cijelo vrijeme i samo pričaju kako je Isus dobar i kako će im On
svima pomoći? (Ne!)
Isus je njih poslao da pomognu tim ljudima i na taj način im govore o Isusu.
Što bi oni onda mogli raditi s tim ljudima, djecom? (Učiti ih moliti, proizvoditi
hranu, držati nastavu, pomagati starijima...!)
A možemo li i mi biti mali misionari ovdje gdje jesmo, u svojoj župi, školi, u svome mjestu, obitelji? (Možemo!)
Kako? Što mi možemo činiti i kako pomagati drugima? (Pomoći prijatelju oko
gradiva koje mu je teško naučiti, pomoći
mami i tati kod kuće, otići u trgovinu nekome tko si ne može sam otići, posjetiti
nekoga tko je bolestan...)
A možemo li i mi kako pomoći onim misionarima koji su daleko u Africi ili gdje
drugdje u svijetu? Kako? (sakupljanjem
novaca, igračaka, odjeće...)
Sinteza s aktualizacijom:
Danas smo govorili o misionarima i o
tome kako i mi možemo biti mali misionari u svom mjestu. Vidjeli smo da
misionari odlaze govoriti o Isusu onima
koji za njega još nisu čuli, pomagati im i
tako svojim primjerom dobrote svjedočiti
kako je Isus dobar. To znači da misionari
odlaze iz onih zemalja gdje se za Isusa zna
i gdje se u Isusa vjeruje i Njemu se ljudi
mole.
Što mislite, ima li i iz naše zemlje onih koji
su postali misionari i otišli u daleki svijet
drugima govoriti o Isusu? Poznajete li kojeg misionara iz Hrvatske? Ako i ne poznajete, vaš sljedeći zadatak će vam pomoći da
ih upoznate!
54
40
Naši misionari - niži razredi osnovne škole
Sada ćete izvući papirić s imenom jednog
hrvatskog misionara i zemljom u kojoj se
trenutno nalazi. Zatim ćemo na globusu/
karti pronaći gdje je to i vidjeti koliko je
to daleko od nas.
Vaš zadatak će biti napisati mu pismo.
U tom pismu pokušajte saznati sve što
vas zanima o tome kako je to biti misionar negdje tamo daleko. Znači, možete
ga pitati što to znači biti misionar, kako
izgleda njegov dan, što sve radi, kako
mu ti možeš pomoći da bi on mogao još
više pomoći ljudima kojima je poslan i
još mnogo drugih pitanja.
Naravno, pismo koje ćete poslati svom
misionaru putovat će jako dugo i morat
ćete dugo čekati na njegov odgovor. No
nemojte se obeshrabriti.
Molitveno-meditativni završetak:
• Pjesma “Tamo gdje palme cvatu”
• Gospodine, Ti si svoje učenike poslao
po svem svijetu da Te po njima svi
upoznaju. Pozovi i danas između nas
one koji će tvoje ime pronositi cijelim
svijetom i svima naviještati Tvoju ljubav. Amen!
55
41
OTAC ANTE GABRIĆ - SVJETLO U ISUSOVOJ SLUŽBI
- viši razredi osnovne škole
s. Marijana Cvitanović, Metković
Ciljevi
• upoznati život i djelo oca Ante
Gabrića
• u svakom čovjeku, osobito potrebitom, vidjeti Krista
• shvatiti da je punina života u nesebičnom darivanju Bogu i ljudima
Oblici rada: frontalni, individualni, zajednički
Mediji komuniciranja:
• svijeća
• tekstovi o ocu Anti Gabriću
• flomasteri, drvene bojice
• škare, ljepilo
• papir u boji
Molitveno-meditativni početak:
Krist više nema ruku,
Ima samo naše ruke da bi danas činio
svoja djela.
Krist više nema nogu.
Ima samo naše noge da bi danas išao k
ljudima.
Krist više nema glasa.
Ima samo naš glas da bi danas govorio o
sebi.
Krist više nema snage.
56
42
Ima samo našu snagu da bi ljude priveo
k sebi.
Krist više nema Evanđelja koje bi ljudi još
čitali.
Jedino Evanđelje koje ljudi danas još čitaju jesu naše riječi i djela.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu….
Motivacija:
Sudionici sjede u krugu, a u sredini gori
svijeća.
Potaknemo sudionike da pišu asocijacije na riječ “SVIJEĆA.” Pročitati neke od
asocijacija i pitati sudionike da kažu kada
se u životu osjećaju poput svijeće...
Ili: Pročitati priču
Priča jedne svijeće
Zapalili ste me i gledate moje svjetlo. Radujete se jasnoći i toplini koju darivam. Veselim se što smijem gorjeti za vas, jer da nije
tako, ležala bih možda negdje u staroj kutiji,
bez ikakve koristi. Smisao dobivam tek po
tome što gorim. Ali dobro znam da što dulje
gorim, to kraća postajem, to se više bližim
svome kraju. „Izgorjela je!“ reći ćete, a ono
što je od mene ostalo, bacit ćete. Znam, za
mene postoje uvijek ove dvije mogućnosti:
ili ostajem u kutiji nedirnuta, zaboravljena
u tami, ili gorim, postajem sve kraća, dajem
sve što imam. U korist svjetla i topline dovodim sebe kraju. Ipak mislim da je ljepše i
OTAC ANTE GABRIĆ - SVJETLO U ISUSOVOJ SLUŽBI
- viši razredi osnovne škole
pametnije ako smijem nešto dati od sebe,
nego ostati hladna i ležati u mračnoj kutiji.
Gledaj, isto je tako s vama ljudima: ili se povučete, ostanete sami za sebe i sve je hladno
i prazno, ili se približite ljudima i darujete
im od svoje topline i ljubavi i tek onda dobiva vaš život smisao: biva ispunjen. Ali znajte
da za to morate dati nešto od sebe samih,
nešto od svoje radosti, od svoje srčanosti,
od svojega smijeha, možda nešto od svoje
tuge. I ne treba bojažljivo razmišljati o tome
kako ćete sačuvati sami sebe. Mislim da
samo onaj tko druge veseli postaje još veseliji. Samo onaj tko je svjetlo drugima, sam
će primati svjetlo. Što više gorite za druge,
to će svjetlije biti u vama samima. Mislim
da su mnogi ljudi samo zato tmurni i neraspoloženi jer se boje biti ovdje za druge,
donositi drugima svjetlo. Tuže se i neprestano mrmljaju kako su teška vremena. Još
nisu shvatili: to jedno jedino svjetlo koje
gori više je vrijedno nego sva tama svijeta.
Dopustite, dakle, da vas malo ohrabrim ja,
sitna, mala svijeća.
L. Balling
O čemu ste razmišljali slušajući priču?
(poslušati više odgovora - razmišljanja sudionika)
Najava teme:
Danas ćemo upoznati život i djelo čovjeka koji je poput svjetla gorio i izgorio za
Boga i ljude. To je naš zemljak, hrvatski
misionar u Bengaliji, otac Ante Gabrić.
Voditelj ukratko prezentira život i djelo oca
Ante Gabrića, a na prigodni pano stavit će
sliku s likom oca Ante Gabrića.
Rad u skupinama:
Formiraju se tri radne skupine, s tim da u
drugoj skupini može biti više sudionika.
(Svakoj radnoj skupini podijeliti materijale
koji se nalaze u prilogu)
I. skupina
“On me odabrao” Pročitati stihove oca
Ante Gabrića i odgovoriti na pitanja: (vidi
prilog br. 1)
Jesam li ja Isusovo svjetlo? Kako mogu
svijetliti? Kome? Koja me tama okružuje? Što ja mogu učiniti da oko mene bude
manje mraka i hladnoće?
Odgovoriti kao skupina usmeno na postavljena pitanja, a zatim pismeni uradak
na temu: „I ja sam pozvan biti svjetlo”.
Ili:
Na crnom papiru od kolaža kidanjem
malih komadića napraviti svijeću čiji plamen razgoni tamu. Na zrake flomasterom
napisati što ja činim da Isus preko mene
svijetli u svijetu.
57
43
OTAC ANTE GABRIĆ - SVJETLO U ISUSOVOJ SLUŽBI
- viši razredi osnovne škole
II. skupina
(U ovoj skupini može biti više sudionika)
Pročitati kratak životopis oca Ante Gabrića
(vidi prilog br. 2).
Izraditi slikovnicu “Hrvatski katolički
misionar otac Ante Gabrić”.
III. skupina
Pročitati misli oca Ante Gabrića (vidi prilog br. 3).
Sudionici skupine, po vlastitom izboru,
raspravljaju i zapisuju svoja razmišljanja
o pojedinim izrekama oca Ante Gabrića.
U zajedničkom pisanom uratku uočiti
aktualnost tih izreka u današnjem vremenu.
Prezentacija radnih skupina
Nakon završetka svaka skupina prezentira svoj rad
Sinteza s aktualizacijom:
• Otac Ante Gabrić najpoznatiji hrvatski
misionar u povijesti.
• Život posvetio siromasima Bengalije.
• Osnovao je misijsku postaju „Maria
Polli” s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama.
• Umro je 20. studenog 1988. u Kalkuti.
58
44
• Pokopan je po svojoj želji u postaji
“Maria Polli”. Na sprovodu je bilo oko
20 000 katolika, muslimana i hindusa.
• Za zadnjeg posjeta domovini (9. studenog 1984. g) rekao je: “Rastanak;
Rastanka i nema, braćo i sestre, To će
biti sastanak u ljubavi njegovoj, u srcu
njegovom, u srcu njegove Majke, u Prečistom srcu Blažene Gospe. To je naša
sreća, naša nada. Pa kad čujete da se
njegova svijeća gasi i da se ugasila, izmolite molitve za njega i za dušu njegovu, za dušu njegovih vjernika u dalekoj
Bengaliji.
• Molimo se i mi da o. Antu Gabrića
što skorije proglase blaženim.
• Molimo da poput njega izgaramo za
Boga i bližnjega.
Molitveno-meditativni završetak:
Susret završiti pjesmom:
“OD NERETVE DO BENGALIJE”
Od Neretve do Bengala
Nosila te jedra Duha,
Isusova Riječ te zvala
Da doneseš živog kruha.
Hrlio si među ljude
I k Bogu ih dovodio
Noseć svjetlo i istinu
Od truda si izgorio.
OTAC ANTE GABRIĆ - SVJETLO U ISUSOVOJ SLUŽBI
- viši razredi osnovne škole
Kad maleno Božje sjeme
U srcu nam se pomoli
Da urodi plodom vjere
Oče Ante, za nas moli.
Od Neretve do Bengala
Slavio si višnjeg Boga,
Sva Indija da bi znala
Za Isusa Spasa svoga!
A kad naše male lađe
Vjetar Duha osokoli,
Da spasenja luku nađu
Oče Ante, za nas moli.
Moli i sad Svevišnjega
Za drage ti sve Hrvate
Da mir Božji i slobodu
U dom svoj i narod vrate!
Prilog br. 1
Stihovi pjesme don
Ante Mateljana
59
45
OTAC ANTE GABRIĆ - SVJETLO U ISUSOVOJ SLUŽBI
- viši razredi osnovne škole
ON ME ODABRAO
(napisao otac Ante Gabrić)
Ja sam Njegovo živo svjetlo, određeno da
budem vječno svjetlo.
Tama je još posvuda.
Mrak i hladnoća.
Isus mene treba.
On me odabrao za ovu uzvišenu službu: svijetliti, gorjeti, i napokon za Njega izgorjeti
u Njegovoj službi, pred životnim oltarom
moga predanja Njemu i neumrlim dušama.
Prilog br. 2
Kratki životopis oca Ante Gabrića
Hrvatski katolički svećenik, isusovac, misionar, sluga Božji (Metković, 28. II. 1915.
– Kalkuta, Indija, 20. X. 1988.). Rodio se u
Metkoviću u kršćanskoj obitelji kao deveto dijete. Primljen je u Isusovačko sjemenište u Travniku 1926., gdje je maturirao
1933. Iste godine primljen je u isusovački
novincijat. Položio je isusovačke redovničke zavjete i studirao filozofiju u Italiji. Krajem 1938. otišao je kao misionar u Indiju.
Godinu dana učio je engleski i bengalski
jezik. U misiji Bošonti zaređen je za svećenika 1943. Posvećuje se misionarskom
radu među hindusima, muslimanima i
malobrojnim katolicima. Pomaže ljudima
u bijedi.
60
46
Osnovao je rižinu banku te na taj način
oslobađao siromahe od lihvara. Osnivao
je male seoske škole, kapelice, zanatske
škole i bolnice. Za udovice hindusa, koje
su prognane iz društva, osnovao je dom,
a djecu smještao u sirotišta.
Pomagao je u gradnji koliba, nasipa i
putova. Organizirao je prehranu školske
djece. Talentiranu djecu slao je na dodatno školovanje.
Osnovao je misijsku postaju „Maria Polli”
s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim
ustanovama. Za života je pokrstio na tisuće ljudi. Surađivao je s Majkom Terezom.
Umro je 20. listopada 1988. u Kalkuti.
Pokopan je, po svojoj želji u postaji
„Maria Polli”. Na sprovodu je bilo oko
20 000 katolika, muslimana i hindusa.
U grob je sasuta šaka zemlje iz Metkovića. Pokrenut je postupak, da se proglasi blaženim i svetim.
OTAC ANTE GABRIĆ - SVJETLO U ISUSOVOJ SLUŽBI
- viši razredi osnovne škole
Prilog br. 3
Misli oca Ante Gabrića
“Sve je slađe kad se dijeli, kad se daje. I darovi i život! Najslađe je kad sve možeš dati.
To je poruka Kalvarije.”
“On ima za tebe svjetlo za svaku sjenu, plan
za svako srce, ključ za svaki problem, melem
za svaku bolest.”
“Treba gorjeti i izgorjeti… a mi dimimo!
Zašto ću ja dimiti, molim vas lijepo?!”
Iz predloženih kateheza mogu se izabrati neki dijelovi kao materijal za vjeronaučni susret u školi ili katehetski susret u
župnoj zajednici. Mogu se prilagoditi za
prvopričesnike, krizmanike i za zajednice
mladih.
Kateheze kao i dodatni materijali bit će
dostupni na internetskim stranicama Nacionalnih uprava Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj (www.misije.hr),
te u Bosni i Hercegovini (www.missio.ba)
“A ne bih ništa drugo ni želio nego biti
žrtva. Gori, brate, pa izgori potpuno!…
Treba se pretvoriti u kandilo, koje gori
pred oltarom. Na taj način čovjek ispuni
svoj život i ujedno dade život drugima.”
“Križ, žrtva, pokora, samoodricanje sve
čudne riječi. Kad ih jednom shvatimo,
zavolimo, provedemo u djelo, Bože dragi,
koje li radosti u njima! Radost sve više raste. Križ je čuvar sreće.”
“Mislim da bez molitve ne može biti, ne
samo svećenički život, nego ni život drugoga kršćanina. Možete staviti i najljepše
žarulje, ali neće biti svjetla ako električne instalacije nisu uključene u centralu.
Tako je i s našim životom!”
61
47
62
Misijski
pastoral
63
RAZMIŠLJANJA UZ MisijskU krunicU
s. Mirjam Bubnić, misionarka u Rusiji
zelena boja predstavlja Afriku
crvena Ameriku
bijela Europu
plava Oceaniju
žuta Aziju
SL AV NA OTAJ ST VA
Kao Kristovi učenici pozvani smo biti
misionari – da u svijetu nosimo Kristove
poruke. To možemo i molitvom misijske
krunice, koja nas povezuje sa svijetom
Crkve. “Molitva treba pratiti korake misionara, tako da navještaj Riječi može stupiti
na snagu kroz božanske milosti”, piše papa
Ivan Pavao II u enciklici Redemptoris missio.
1. KOJI JE OD MRTVIH USKRSNUO
Gospodine Isuse, ti si ustao iz tame groba, a tvoje proslavljene rane zablistale su
pred očima apostola. Rekao si im: “Mir
vama! Ne bojte se! “
Sveta Marijo, moli za misijske krajeve, za
ljude koji žive u tami straha, praznovjerja
i beznađa. Tvojim zagovorom i zalaganjem misionara neka Isusovo svjetlo i mir
dotakne svakog čovjeka.
64
52
2. KOJI JE NA NEBO UZAŠAO
Isuse, mnogim svojim poslanicima si rekao: “Dana mi je sva vlast na nebu i na
zemlji. Idite daleko, po cijelom svijetu, i
učinite sve ljude mojim učenicima. Liječite, oslobađajte, činite dobro u moje ime.
Ja želim da se svi spase. “
Majko Marijo, moli za siromašne, gladne,
bolesne, osamljene, za djecu, starce i sve
potrebite, da primajući pomoć misionara
osjete blagu ruku Božju.
3. KOJI JE DUHA SVETOG POSLAO
Isuse, ti si obećao svojim učenicima: “Primit ćete silu Duha Svetoga i bit ćete mi
svjedoci sve do nakraj zemlje.” I danas
nam daješ svoga Duha i tražiš ljude koje
bi učinio svojim svjedocima.
Marijo, Majko Crkve, moli za sve misionare, posebno za misionare iz Crkve u
Hrvata. Neka ih Duh Božji jača u poteškoćama, krijepi u klonućima, prosvjetljuje u nejasnoćama. Neka Duh Sveti
mnoge mlade ljude obdari misionarskim
zvanjem, da nikada ne ponestane Božjih
poslanika.
4. KOJI JE TEBE, DJEVICE NA
NEBO UZEO
5. KOJI JE TEBE, DJEVICE, NA
NEBU OKRUNIO
Isuse, tvoja ljubav prema Mariji, tvojoj
Majci i vjernoj Božjoj službenici, kao i
prema svima nama, ljubav je vjerna. Po
završetku njenog zemaljskog života uzeo
si je k sebi, dušom i tijelom. Time i nama
pokazuješ cilj kojemu nas pozivaš – k punom zajedništvu s tobom.
Gospodine Isuse, ti s Ocem i Duhom Svetim daješ Mariji udjela u svome vladanju
svijetom. Kao i nekad na zemlji ona ostaje tvoja pomoćnica u djelu spasenja ljudi.
Njezino majčinsko srce bdije nad svom
djecom Božjom.
Marijo, naš uzore i zvijezdo vodiljo! Moli
za novoobraćene narode i pojedince, da
shvate veličinu cilja, na kojemu nas Isus
čeka, i neprocjenjivu vrijednost svetih sakramenata po kojima već na zemlji živimo u jedinstvu s njim.
Marijo, Majko, Kraljice neba i zemlje!
Vladaj nad ljudskim srcima i izmoli nam
mir. Blagoslovi rad naših misionara i daj
da svi ljudi upoznaju Božju ljubav, da prestanu sukobi i progoni. Neka Božje kraljevstvo pravednosti, istine, ljubavi i mira
zavlada po cijelom svijetu!
65
53
KLANJANJE PRESVEToM oltarskom sakramentu
Za vrijeme izlaganja Presvetog Oltarskog
Sakramenta pjeva se Svet, svet, svet ....
reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza
im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici
vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno
reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac
i ja šaljem vas.”
Uvodna molitva
Klanjanje i osobna molitva
U mnogim zemljama ljudi još ne poznaju
Boga. Zato je potrebno približiti im Božju
Riječ da ih uzdigne k Bogu i da im ga približi. Božja ljubav nikoga ne isključuje, s
radošću poziva na obraćenje jer od Boga
smo prihvaćeni upravo onakvi kakvi jesmo. Budućnost bez Krista je nemoguća.
Zato su naši misionari svjetlo koje pokazuje put, vjesnici riječi Božje, nositelji
nade i vjere. Razmišljajući o misionarima, ne možemo isključiti svoju molitvu
za njih. Nastojmo cijeniti njihov trud te
molitvama zahvaljivati Bogu za njihove
živote i duhovno služenje. Bez stalne molitve ne možemo osjetiti ljepotu i veličinu
milosti koju nam Bog daje. Zato je prenosimo s radošću drugima i budimo dio
naših misionara te se svi skupa približimo
onima koji još nisu upoznali Božju ljubav.
Razmatranje 1
Misijska skupina župe sv. Antuna Padovanskog,
Smiljevac-Zadar
Pjesma: Bog, je moj Spasitelj
Iz evanđelja: Iv 20, 19-21
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu,
dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i
66
Gospodine, Ti si svojim učenicima, koji
su se zbog straha i očaja zatvorili u dvorani Posljednje večere, donio neizrecivu radost došavši među njih i rekavši:
„Mir vama!“ I mi smo, Isuse, poput
Tvojih učenika: zatvorili smo se u svoja
srca prepuna strahova i briga. I mi smo
potrebiti Tvoje blizine koja vraća nadu
i radost, koja obnavlja život i donosi
mir. Dođi, Isuse, u naša srca, daruj nam
svoj mir i ostani s nama zauvijek da bismo mogli vršiti poslanje koje si nam
dodijelio rekavši: „Kao što mene posla
Otac, i ja šaljem vas.“ Ti svoj spasiteljski plan nisi želio ostvariti sam, već tražiš suradnju čovjeka. Zato nas šalješ da
mir koji smo od Tebe primili donosimo
drugima, da radost koju smo doživjeli u
susretu s Tobom velikodušno dijelimo
s drugima i da tako naša radost bude
potpuna. Ne dopusti, Gospodine, da se
oglušimo o Tvoj poziv, nego otvori naša
srca za onaj plan koji Ti imaš s nama i
sa svim ljudima, kako bismo radosno i
odvažno vršili svoje poslanje.
u Tebe gledamo kao siromaha koji nije
pronašao gdje mu je Blago u životu.
Tada možemo donijeti Tebe u svijet i
biti sudionici u preobražavanju ovoga
svijeta. Hvala Ti, Isuse, što si nas učinio suradnicima u vinogradu Oca nebeskog.
Razmatranje 3
Pjesma: Moj Isus
Razmatranje 2
Isuse, Ti si svakog od nas poslao u misiju. Ali za tu misiju ne treba putovati
u neke daleke i nepoznate zemlje, već si
nam sve priredio upravo ovdje gdje živimo: u našim obiteljima, među našim
prijateljima, na poslu, u školama. Naša
životna misija je da budemo Tvoji svjedoci, ali često se, Gospodine, u svojoj
slabosti skrivamo pred drugim ljudima.
Često zatvaramo vrata pred drugima
i bojimo se svjedočiti jer bi nas mogli
osuditi. Ti si, Gospodine, svjestan naših strahova i zato nam prilaziš s riječima mira. Ti kažeš „Mir vama!“ i tada
se ruše naši zidovi straha pred našom
braćom. Kad si srušio naše strahove,
donosiš nam snagu Duha Svetoga kako
bi mogli izvršiti svoju zadaću. Tada možemo bez straha i s potpunim pouzdanjem svjedočiti: „Vidjeli smo Gospodina!“. Tada svakog brata koji ne vjeruje
Biti sretan, biti ispunjen, to je želja svakog čovjeka, ali kršćanin zna da je to
nešto što može postići samo u Kristu.
Tek kad njega upoznamo, kad spoznamo tko je on i kad kroz njega i po njegovom primjeru naučimo ljubiti Boga,
sebe i ostale ljude, naš život dobije svoj
smisao. Ali ljubav i radost koju nam
Isus daje ne smijemo zadržati za sebe.
Pozvani smo te darove dijeliti sa svojim
bližnjima. Bože, daj nam snage i hrabrosti da i mi budemo misionari koji
će tvoju riječ naviještati u svojoj obitelji, među svojim prijateljima, na svom
radnom mjestu. Gospodine, daj da razumijemo da smo svi jedno tijelo i da
nam je glava Krist. Daj nam suosjećanje
za tuđe probleme, da pomažemo svojoj
braći i sestrama koji su u potrebi.
Pjesma: Bože moj dopusti mi
Razmatranje 4
Gospodine, dok većina nas svoje poslanje ima vršiti u svojoj domovini, u svome gradu, na svome radnom mjestu i u
svojoj obitelji, neke si ipak pozvao da Ti
67
služe posvećenim životom naviještajući
Radosnu vijest dalekim i nepoznatim narodima. Oni su se hrabro odazvali Tvome pozivu i nesebično se daruju za dobro
drugih u Tvojoj Crkvi. Molimo Te, podaj
im ustrajnosti na tome putu, da nikada ne
klonu duhom, nego da u njima sve jače
plamti oganj vjere, nade i ljubavi. Budi
im pomoćnik spreman u nevolji, svjetlo
u tami i snaga u slabosti. Providi im sva
duhovna i materijalna sredstva koja su im
potrebna za služenje u ovoj osobitoj zadaći i pobrini se da nikada ne ponestane
radnika na Tvojoj njivi.
Razmatranje 5
Ponesite Evanđelje Krista na sve strane i
propovijedajte po svem svijetu. Budite postojani u jednom duhu i borite se za evanđeosku vjeru, ne plašite se protivnika. Budite
ispunjeni radošću i zajedništvom, njegujte
ljubav, budite ponizni i jedni druge smatrajte
višima od sebe. Mnogi žive kao neprijatelji
križa Kristova! Svršetak im je propast jer misle samo na zemaljsko. Naša je Domovina na
nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja Isusa Krista koji će nas preobratiti. Recite svima:
“Snaga Kristova veća je od svakog zla, kojeg
bi se čovjek mogao bojati.“ Zato narodi cijeloga svijeta trebaju čuti te riječi. Njihova svijest treba prihvatiti činjenicu da postoji netko, tko u svojim rukama drži sudbinu ovog
prolaznog svijeta. Taj netko je Ljubav koja je
raspeta, koja je uskrsla i koja je neprestano
prisutna među ljudima. Zaista, zaista kažem
vam: tko povjeruje ima život vječni. Blaženi
koji ne vidješe a vjeruju.
68
Pjesma: Tamo gdje palme cvatu...
Molitva vjernika
Danas nam je zadaća naviještati Radosnu vijest kako bi se događala obraćenja. Molimo Gospodina za obraćenje
svih koji nisu susreli Krista i koji nisu
prihvatili njegov put spasenja.
Recimo zajedno: Gospodine usliši nas!
1. Gospodine, za sve misionare koji po
cijelom svijetu navještaju Tvoju riječ:
pošalji na njih svog Duha Svetoga,
nek im On daruje snagu i mudrost da
nađu riječi ohrabrenja i nade za sve
siromašne i bolesne i za sve ostavljene i zaboravljene, molimo Te!
2. Gospodine, pozovi mnoge nove mi-
sionare i misionarke da budu radnici
na Tvojoj njivi, da navješćuju Tvoju
Riječ, šire Evanđelje i tako privode
ljude k spasenju, molimo Te!
3. Gospodine, za one koji primaju Tvoju
Riječ po našim misionarima: da njihova srca budu plodna tla koja će donijeti obilan rod, molimo Te!
4. Gospodine, za duše pokojnih mi-
sionara i misionarki; milostivo im
oprosti grijehe i nagradi ih vječnom
radošću za sve ono što su učinili za
Tvoje najmanje, molimo Te!
Gospodine, molimo Te, učini nas svojim
oruđem kako bismo sijali radost gdje
god prolazimo. Daj da nam vjera bude
čvrsti temelj života te da budemo istinski primjeri življenja kršćanskog poziva
i moralne kreposti. Pomozi nam širiti
Tvoju ljubav i zajedništvo među ljudima koji Tvoju Riječ još nisu čuli te tako
svojim načinom života širimo Radosnu
vijest svijetom, po Kristu Gospodinu našem. Amen.
S. Kruh s neba dao si njima, aleluja.
N. Koji svaku slast u sebi ima, aleluja.
Pomolimo se. Bože, koji si nam u divnom
Sakramentu ostavio uspomenu Muke svoje, podaj nam, molimo, tako častiti sveta
otajstva Tijela i Krvi tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja tvojega. Koji
živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Amen.
Blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom
Blagoslovljen budi Bog!
Gospodine Isuse, podaj puninu svoga
života svim misionarima u svijetu.
Oni su darovani za dobro drugih u
Tvojoj Crkvi, na svim kontinentima.
Daj da budu uvijek radosni u svom
darivanju, neumorni u svom služenju
i velikodušni u svojoj žrtvi.
Da njihov primjer potiče i druga
srca te poslušaju i slijede Tvoj poziv.
Amen.
Blagoslovljen budi Bog!
Blagoslovljeno njegovo sveto ime!
Blagoslovljen Isus Krist, pravi Bog i pravi
čovjek!
Blagoslovljeno ime Isusovo!
Blagoslovljeno presveto srce Isusovo!
Blagoslovljena predragocjena krv Isusova!
Blagoslovljen Isus u presvetom oltarskom
Sakramentu!
Blagoslovljen Duh Sveti Utješitelj!
Blagoslovljena velika Bogorodica, presveta Djevica Marija!
Blagoslovljeno sveto i bezgrešno njezino
Začeće!
Blagoslovljeno njezino slavno Uznesenje!
Blagoslovljeno ime Marije, Djevice i Majke!
Blagoslovljen sveti Josip, njezin prečisti
zaručnik!
Blagoslovljen Bog u svojim anđelima i u
svojim svetima!
Divnoj dakle
Pjesma: Ostani s nama
MOLITVA ZA MISIJE
69
prijedlog kreativne radionice
Sanda Blokar, prof., Zagreb
“Biseri dobrih djela” sv. Male Terezije
Jeste li ikada čuli za “sveca zaštitnika”?
Crkva proglašava svece da nam pomognu
moliti za mnoge stvari, od škole do bolesti i za sve ostalo. Sv. Terezija od Lisieux-a
je svetica koju je Crkva dala da nam pomogne moliti za misije. Ona je, uz sv. Franju Ksaverskog, suzaštitnica misija.
Svetica je živjela u Francuskoj u 19. stoljeću. Žarko je željela ići u misije, no ta joj se
želja nikad nije ostvarila. Umjesto da otputuje u neku daleku zemlju, ona će misijama pomagati molitvom, i zato ulazi u
samostan i postaje karmelićanka. Još kao
mala djevojčica dosjetila se da bi mogla
koristiti bisere kako bi brojala dobra djela
koja je učinila drugima.
I vi sebi možete napraviti “bisere dobrih
djela”. Oni će vas podsjećati da molite za
misije i na dobro koje trebate činiti drugima. Bog može naš rad i naše molitve pretvoriti u velike stvari za druge ljude, čak i
ako žive daleko.
Slijedite upute te uz pomoć katehete ili
mame i tate, napravite svoje “bisere dobrih djela”.
70
54
Što vam je potrebno:
• 63 cm tanke špage za nakit
• 11 perlica
• 1 čudotvorna medaljica i 1 raspelo/
križ (potražite ih u vašem katoličkom
dućanu)
Što učiniti:
Stavite čudotvornu medaljicu na špagu:
Uzmite svoju prvu perlicu i provucite
kroz nju špagu.
Uzmi drugi kraj špage i provuci ga kroz
istu perlicu tako da špaga tvori X unutar
perlice.
Povucite krajeve špage u suprotnim smjerovima, tako da perlica dođe tik do medaljice. Pri povlačenju pazite da oba kraja
ostanu približno iste duljine.
Uzmite sljedeću perlicu i ponovite upute
iz prošlog koraka. Ponavljajte ovaj korak
dok ne nanižete deset perlica.
Ostavite oko tri perlice duljine i vežite
dvostruki čvor. Zatim uzmite posljednju
perlicu i provucite oba kraja špage s iste
strane perlice. Vežite drugi čvor.
Počnite koristiti svoje “bisere dobrih djela”! Za svako učinjeno dobro djelo, povucite jednu perlicu dolje prema križu.
Uzmite raspelo/križ i provucite oba kraja
špage s iste strane. Vežite dvostruki čvor.
Odrežite višak špage.
Postoje različite kreativne ideje koje
možete iskoristiti za rad u misijskoj
skupini. Najveći uspjeh svake radionice, pa tako i prilikom izrade misijskih suvenira je to što svi skupa
rade bez obzira na godine.
Potičemo vas da nam javite ako
imate neku misijsku ideju koja vam
se čini uspješna i koju ste već primijenili u svojoj sredini.
71
55
KAKO ORGANIZIRATI MISIJSKI SAJAM
Veronika Ćaćić, misijska zajednica župe Uskrsnuće Kristovo, Sesvetski Kraljevec
U
mojoj je brojčano velikoj župi neizostavno prisutna i velika radost.
Župa je puna događanja i iščekivanja
jednog od sljedećih događaja. Lijepo je
radovati se uvijek iznova onom nadolazećem. Bogati smo: zajednicama, zborovima, radionicama, legijama, različitim
pobožnostima u kojima svatko ostvaruje sebe kroz jedan zajednički cilj, a to je
darivanje u ljubavi, bilo molitvom, pjesmom, radom ili brigom za siromašne.
Radom i molitvom, nesvjesno nadilazimo one svakidašnje prepreke i slabosti
svakoga od nas.
Jedan od sretnijih dana za nas misionare jest iščekivanje Svjetskog dana misija.
Malo nas je članova, ali s puno vjere u
ostvarivanje vlastitog cilja koje uvijek
ima plemenite i lijepe zadatke. Molitva
za misije samo je jedan od načina kako
moja zajednica misli i suosjeća s najpotrebitijima. Istina, molitvom započinjemo, potom slijedi čin naših djela za male
koji će jednom biti veliki. Organiziramo i misijski sajam prigodom Svjetskog
dana misija. Naše pripreme započinju
puno prije misijskog dana. Lavanda i
čajevi dolaze nam iz drugih krajeva Lijepe naše. Beru se u srpnju i kolovozu, a
suvenire i odljeve izrađujemo po nekoli-
72
ko mjeseci ranije kako bi sve bilo suho i
spakirano u ukrasne vrećice, naravno s
našim logom. Izrada kolača dolazi često
u zadnji čas, petkom ih radimo, subotom pakiramo, a nedjeljom prodajemo.
Sav novac koji prikupimo odlazi za misije. Vrlo smo sretni da naša zajednica
svjesno i savjesno brine, te da pomaže i
drugim župljanima kako bi, osviješteni i
s vjerom u Boga, znali darovati ono što
svi članovi daruju, a to je ljubav.
U naš angažman uključujemo gotovo
sve dobne skupine, najstariji imaju bogato iskustvo, a naši mladi puni su elana
i suosjećanja iako im je teško zamisliti u
kakvim uvjetima žive njihovi daleki prijatelji. Misijski pano, kojeg naslonimo
ispred oltara, izlažemo pred Svjetski dan
misija. Mala crna djeca i njihove potrebe
stavljene na pano postaju bijeda svih nas
ako se oglušimo na njihove potrebe. Tako
naslonjeni na Isusa panoi ostaju u Njegovoj blizini još tjedan dana kako bi naši
župljani mogli zastati, pogledati slike,
pročitati tekstove koji uz malo riječi izra-
Pomažući, postajemo ne samo
čovjeku nego i Bogu bliži.
žavaju veliku bol i odbačenost. Na samu
nedjelju, prije svetih misa, dolazimo po
četvero-petero pred crkvu, iznosimo klupe koje ukrašavamo ručnim radovima i
izlažemo. Priprema i izlaganje je uvijek
prije, a prodaja nakon svete mise. Blagoslivljamo Boga za dan kada smo započeli
ovu radost misijskog djelovanja. Već je
osam lijepih godina iza nas, već toliko
vremena zajednički uveseljavamo i olakšavamo život, noseći breme siromaštva
afričkog djeteta.
Pomažući, postajemo ne samo čovjeku
nego i Bogu bliži. Dajemo tako malo, oni
dobivaju tako puno. Primarna je zadaća
svakog kršćanina, ublažiti ljudsku bol. Ne
dati siromasima jednako je kao i krasti
im ili oduzimati im život. Naš rad u župi
važan je kako za njih, tako i za nas same.
Naš rad je ujedno i naša vlastita izgradnja. Prepoznatljiv je po djelima milosrđa
za one o kojima tako malo znamo, a ipak
s njihovom neimaštinom duboko suosjećamo.
Naš rad u župi važan je kako za
njih, tako i za nas same. Naš rad je
ujedno i naša vlastita izgradnja.
druženja nastojimo učiniti život što kvalitetnijim i ispunjenijim, kako djetetu tako
i odraslom afričkom čovjeku. Po Njemu
jesmo i postajemo braća, čineći sve i uvijek za Isusa, za druge. Služeći siromasima, mi služimo Isusu.
Sposobnošću da živi svoju vjeru kroz rad
i molitvu u svakodnevici kršćanin svjedoči svoje temeljne vrijednosti u borbi
protiv mraka prianjajući uz dobro.
U današnje je vrijeme od neizmjerne važnosti osvrtanje na potrebe drugih, znati
podijeliti, znati iskoristiti Bogu na slavu
svoje vlastito vrijeme i darovati ga ljudima koji čekaju na nas. Otvorenih očiju i
pogleda usmjerenog na druge, tamo gdje
siromaštvo zamagljuje svaki tračak nade,
i gdje bijeda “kraljuje”, otvara se naše srce.
Vrlo je važno znati slikama prikazati i približiti djeci kao i mladima potrebe afričkog djeteta. Osjetljivost na tuđu bijedu
danas je gotovo zamrla, uz naša radosna
73
Neka nam je milost Božja uvijek prisutna kako bismo svi mogli postići svoje
unutarnje jedinstvo.
Naša zajednica, usudila se biti hrabra,
biti svjedok današnjeg vremena, biti
kvasac, a onda i kruh onima kojima je
toliko potreban. Pozvani u Njegovo Kraljevstvo, prinosimo naše zajedništvo,
koje se zove ljubav, ljubav sve razumije
i sve zakone usklađuje.
Podržani vjerom drugih pridonosimo
podupiranju vjere drugih. Jer nitko ne
može sam vjerovati, kao što nitko sam
ne može živjeti. Vjeru i ljubav, koju smo
besplatno primili, dužnost nam je besplatno drugima prenijeti.
Potičemo sve župnike, katehete, voditelje zajednica da organiziraju Misijski sajam ispred svoje crkve (ili na nekom drugom prikladnom mjestu u gradu) kako
bi se svi mogli upoznati s djelima naših
misionara i misionarki diljem svijeta.
Za sve informacije i pomoć u organizaciji (plakati, suveniri, ideje...)
obratite se u:
Nacionalnu uprava
Papinskih misijskih djela u RH
Nova Ves 4, Zagreb
telefon: + 385 (0) 1 46 69 253
e-mail: [email protected]
ili
u Bosni i Hercegovini:
Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u BiH
Kaptol 32, 71000 Sarajevo
e-mail: [email protected]
74
NAŠI MISIONARI U SVIJETU
75
76
Dodatak
77
Misijski kalendar
K
ao i svake godine pripremili
smo misijski kalendar za 2012.
godinu s 12 listova koji je ujedno i
imendanski. Uz prigodne fotografije iz misija posebno su označeni
dani pojedinih misijskih proslava i
zaštitnici misija. Na zadnjoj stranici
je karta s popisom svih hrvatskih
misionara i misionarki po zemljama
i kontinentima.
Dimenzije kalendara su 28 cm x 22 cm. Cijena je 8,00 kn.
Narudžbe se primaju na adresi: Nacionalnu upravu Papinskih misijskih djela u RH,
Nova Ves 4, 10000 Zagreb
tel: +385 1 46 69 253, e-mail: [email protected]
Dvanaestlisne, jednolisne, stolne i džepne kalendare može se naručiti i u Bosni u
Hercegovini na adrese Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u BiH, Kaptol
32, 71000 Sarajevo
tel: + 387 33 667 889, e-mail: [email protected]
Akcija MIVA Hrvatska i MIVA Bosna i Hercegovina
A
kcija MIVA (Misijska vozila) –
‘’Moj dar slavi Boga za svaki
sretno prijeđeni kilometar’’ svake
godine nas podsjeća na lijepe trenutke provedene na cesti i na sva
naša sretna putovanja.
Istodobno nas potiče na solidarnost
s onima koji će, po našem daru misijskog vozila, spasiti živote i vratiti
zdravlje bolesnima, koji će siromašnima omogućiti pristup školi, koji
će doći do vjernika koji ih željno
čekaju, koji će im dovesti i potrebnog materijala za gradnju crkve, za
gradnju škola i ambulanti.
78
56
N
Web stranice
acionalne uprave Papinskih misijskih djela u RH i
u BiH imaju i svoje web stranice na kojima možete
naći razne tekstove i materijale za misijsku animaciju.
www.misije.hr
www.missio.ba
Na tim stranicama moći ćete preuzeti sve materijale za Svjetski dan misija i u digitalnom obliku.
Radosna vijest
M
isijski informativni list koji izlazi već 40
godina donosi vijesti o misijama i o našim misionarima koji svojim životom i radom
svjedoče Radosnu vijest diljem svijeta.
Časopis izlazi mjesečno. Može se naručiti u
uredima Nacionalnih uprava PMD u Zagrebu
i u Sarajevu.
Godišnja pretplata iznosi 90,00 kn / 24 KM
U
Letak za misije
svim župama u Hrvatskoj potražite
letke s uplatnicom pomoću kojih
možete i tijekom godine pomagati misije i
misionare. U njemu donosimo priču misionarke iz Zambije.
79
57
MOLITVA ZA MISIJE
Gospodine Isuse,
podaj puninu svoga života
svim misionarima u svijetu.
Oni su darovani za dobro
drugih u Tvojoj Crkvi,
na svim kontinentima.
Daj da budu uvijek radosni
u svom darivanju,
neumorni u svom služenju
i velikodušni u svojoj žrtvi.
Da njihov primjer potiče
i druga srca te poslušaju
i slijede Tvoj poziv. Amen.
80

Uskrsne postaje • odrediti mjesto i označiti postaju (npr. s tri simbola

Tjedni listić br. 146 - samostan sv. ivana krstitelja zemun

“Riječ za tebe” - listić policijske kapelanije sv. Vida

OSLONI SE NA KRIŽ, GOSPODINOV JE! Srdžba i ljutnja može do te

pdf , Hrvatski, Str. 7

SLUTITI VLASTITU TAJNU

“živa nada” split - Kristove Crkve u Hrvatskoj

Župni listić broj 18

Liturgija - PDF

(36), ožujak 2015. Dragi župljani, blagdanom PEPELNICE ušli