Moravske Toplice
Slovenia
Hotel Vivat
http://www.vivat.si
June 13th and 14th, 2014
9th INTERNATIONAL SCIENTIFIC AND PROFESSIONAL CONFERENCE
MANAGEMENT AND SAFETY
M&S 2014
http://www.european-safety-engineer.org
CONFERENCE THEME
CONTROLLING AND SAFETY
PROGRAM CYCLE
BASIC MANAGEMENT FUNCTIONS AND SAFETY
The European Society
of Safety Engineers
Society of Safety
Faculty of Management
Engineers Ljubljana University of Primorska
Faculty of Applied Security
University Educons
9th INTERNATIONAL SCIENTIFIC AND PROFESSIONAL CONFERENCE
MANAGEMENT AND SAFETY
M&S 2014
CONFERENCE THEME: CONTROLLING AND SAFETY
PROGRAM CYCLE: BASIC MANAGEMENT FUNCTIONS AND SAFETY
Moravske Toplice, Slovenia
June 13th and 14th, 2014
M&S 9 (2014)
I
IMPRESSUM
Publisher
The European Society of Safety Engineers
http://www.european-safety-engineer.org
For the publisher
Branislav Anÿelkoviü
Editor
Josip Taradi
[email protected]
Editorial and Review board
Vesna Nikoliü, Serbia, President
Branislav Anÿelkoviü, Serbia
Zdravko Krakar, Croatia
Ivana Krišto, Croatia
Ivan Mance, Croatia
Mirko Markiþ, Slovenia
Darko Palaþiü, Croatia
Miran Pavliþ, Slovenia
JiĜí Pokorný, Czech Republic
Vesela Radoviü, Serbia
Nikolina Smajla, Croatia
Jože Šrekl, Slovenia
Josip Taradi, Croatia
Ivana Variþak, Croatia
Leon Vedenik, Slovenia
Snežana Živkoviü, Serbia
Design
Igor Toplak
ACT Printlab d.o.o., ýakovec, Croatia
Printing
ZRINSKI d.d., ýakovec, Croatia
Issue
200 copies
CIP record is available in the computer catalog of National and University Library in Zagreb with
number 877793.
ISBN 978-953-58000-1-9
UDC 005:614.8
The authors are responsible for the professional and linguistic accuracy of their papers.
II
M&S 9 (2014)
9th INTERNATIONAL SCIENTIFIC AND PROFESSIONAL CONFERENCE
MANAGEMENT AND SAFETY
M&S 2014
CONFERENCE THEME: CONTROLLING AND SAFETY
PROGRAM CYCLE: BASIC MANAGEMENT FUNCTIONS AND SAFETY
Moravske Toplice, Slovenia
June 13th and 14th, 2014
ORGANIZER
The European Society of Safety Engineers
http://www.european-safety-engineer.org
HOST ORGANIZER
Society of Safety Engineers Ljubljana
Slovenia
http://www.mi-pa.si/dvi/
CO-ORGANIZERS
Faculty of Management, University of Primorska
Slovenia
http://www.fm-kp.si
Faculty of Applied Security, University Educons
Serbia
http://www.educons.edu.rs/fakulteti/fakultet-za-primenjenu-bezbednost
INTERNATIONAL CONFERENCE MANAGEMENT
Vesna Nikoliü, Ph.D. Serbia
President of the International Program Committee
[email protected]
Miran Pavliþ, Slovenia
President of the International Organizing Committee
[email protected]
Josip Taradi, Croatia
Secretary of the Conference
[email protected]
M&S 9 (2014)
III
INTERNATIONAL PROGRAM COMMITTEE
President of the International Program Committee
Vesna Nikoliü, Ph.D., Serbia
Members of the International Program Committee (alphabetical order)
Branislav Anÿelkoviü, Ph.D., Serbia
Želimir Kešetoviü, Ph.D., Serbia
Ksenija Klasiü, Ph.D., Croatia
Zdravko Krakar, Ph.D., Croatia
Ivana Krišto, Croatia
Ivan Mance, Croatia
Mirko Markiþ, Ph.D., Slovenia
Maja Meško, Ph.D., Slovenia
Elmedin Muratbegoviü, Ph.D., Bosnia and Herzegovina
Darko Palaþiü, Croatia
Miran Pavliþ, Slovenia
JiĜí Pokorný, Ph.D., Czech Republic
Vesela Radoviü, Ph.D., Serbia
Suzana Saviü, Ph.D., Serbia
Nikolina Smajla, Croatia
Dragan Spasiü, Ph.D., Serbia
Miomir Stankoviü, Ph.D., Serbia
Jože Šrekl, Ph.D., Slovenia
Josip Taradi, Croatia
Ivana Variþak, Croatia
Leon Vedenik, Slovenia
Branko Wasserbauer, Ph.D., Croatia
Snežana Živkoviü, Ph.D., Serbia
INTERNATIONAL ORGANIZING COMMITTEE
President of the International Organizing Committee
Miran Pavliþ, Slovenia
Head of Hoste Organizing Committe
Jernej Jenko, Slovenia
[email protected]
Members of the International Organizing Committee (alphabetical order)
Danuše Kratochvílová, jr, Czech Republic
Vasja Kronegger, Slovenia
Slobodan Marendiü, Croatia
Marjan Mikec, Slovenia
Milan Petkovski, Macedonia
Branko Radonjiü, Serbia
Borþe Stojþevski, Macedonia
Ana Šijakoviü, Croatia
Neven Taradi, Croatia
Dragoslav Tomoviü, Serbia
Leon Vedenik, Slovenia
IV
M&S 9 (2014)
MEDIA PARTNERS
A&S ADRIA
http://asadria.com
DELO & VARNOST
http://www.zvd.si/zvd/narocila-prijave/drugo
ZAŠTITA
http://www.zastita.info
M&S 9 (2014)
V
CONTENTS
INVITED LECTURES
1.
Uloga nadzora i inspekcije zaštite na radu u uslovima tranzicije na tržišnu ekonomiju
- iskustva Republike Srbije ................................................................................................................... 1
The role of occupational safety supervision and inspection during transition to a market economy –
experience of The Republic of Serbia
Branislav Anÿelkoviü
2.
Uloga kontrolinga u upravljanju poslovnim organizacijama............................................................. 8
A role of controlling in management of business organizations
Nikolina Smajla
3.
Nadzor varnosti pri delu ...................................................................................................................... 16
Occupational safety control
Miran Pavliþ
SCIENTIFIC PAPERS
Original scientific paper
4.
Institucionalni okvir državnog nadzora zakonitosti poslovanja pravnih osoba
- Faktori utjecaja na uspješnost rada institucija ............................................................................... 29
Institutional framework for state control of legality of business of legal entities – Factors of impacts on
the success of work of institutions
Ante Orloviü, Ivica Milkoviü, Ante Gudelj
5.
Istraživanje nesreüa na radu u Hrvatskoj i usporedba sa metodama primijenjenim
u svijetu ................................................................................................................................................. 41
Investigating accident at work in Croatia and comparison with investigation methods used in the world
Ivana Krišto, Ana Šijakoviü
6.
Istraživanje stajališta o kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu....................................... 54
Research of attitudes about controlling in safety management systems
Darko Palaþiü
7.
Model monetariziranega družbenega tveganja pri prevozu nevarnih snovi................................... 67
Model of monetarised social risk for transportation of dangerous goods
David Krivec, Tomaž Plesec, Cvetoslav Gregorc
VI
M&S 9 (2014)
8.
Pomen nadzora za slovenske vršne managerje...................................................................................78
Significance of control for the slovenian top managers
Mirko Markiþ, Igor Kolenc, Snežana Živkoviü, Maja Meško
9.
Razvoj informacijskog podsustava za nadzor poslovnih procesa primjenom analize
kritiþnih toþaka provedbe.....................................................................................................................87
Information subsystem development for monitoring of business processesby applying the analysis of
critical points of implementation
Ivan Radoševiü
10.
Usporedna analiza kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu u Srbiji i Hrvatskoj ...........103
Comparative analysis of controlling in the safety management system in Croatia and Serbia
Snežana Živkoviü, Darko Palaþiü
Preliminary communication
11.
Control as function of security management in humanitarian organizations ...............................117
Iztok Susa
12.
Kontroliranje razvitosti varnosti in zdravja pri delu ......................................................................128
Control of the occupational safety and health development
Miran Pavliþ, Borut Kodriþ, Silvana Markiþ Hrast, Mirko Markiþ
13.
Mesto i uloga Sektora za vanredne situacije u sistemu zaštite i spasavanja Republike
Srbije ....................................................................................................................................................142
The place and role of the emergency situations sector in the protection and rescue system of The
Republic of Serbia
Branko Babiü, Dragan Babiü
14.
Preventive campaign against gas release and fire in the Czech Republic......................................151
JiĜí Pokorný, Danuše Kratochvílová
15.
Uloga i znaþenje kontrolinga nabave za poveüanje sigurnosti poslovnih procesa.........................161
Role and importance of controlling in supply chain to increase security business processes
Mario Zbiljski, Jasmina Mariü Cvijetinoviü, Draženka ûosiü
Subject review
16.
ERM in insurance companies – a way to manage and control underwriting risk ........................169
Nikolina Smajla, Ivana Variþak
M&S 9 (2014)
VII
17.
Funkcija nadzora policijskog menadžmenta u organizacijsko-normativnom okviru
hrvatske policije.................................................................................................................................. 179
Police management supervision's function in organizational and normative frame of croatian police
forces
Davor Labaš, Ante Orloviü
18.
Model upravljanja informacijskom sigurnošüu u tijelima državne uprave u Republici
Hrvatskoj............................................................................................................................................. 191
Security management model in government bodies in Republic of Croatia
Stipe ýelar, Dubravka ýelar, Mili Turiü
19.
Povezanost uspješnosti kontrole raznih oblika nasilja na radnom mjestu i dominantne
organizacijske kulture........................................................................................................................ 204
Correlation between controlling efficacy of various forms of violence in the workplace and the
dominant organizational culture
Gabrijela Budimir Šoško, Saša Petar, Barbara Ilijaš-Juraniü
20.
Uloga kriznog menadžmenta NATO-a u sistemu zaštite i spašavanja .......................................... 216
The role of NATO crisis management in the system of protection and rescue
Armin Kržaliü, Maid Pajeviü, Goran Karanoviü
21.
Varno upravljanje informacijskih sistemov..................................................................................... 225
Safety management of information systems
Jože Šrekl, Andrejka Podbregar
Conference paper
22.
Bihevioralna strategija kontroliranja sigurnosti na radu u pomorskom transportu................... 236
Behavioural strategy of controlling work safety in maritime transport
Mia Ivanþiü
23.
Kontrola u funkciji ostvarenja ciljeva – Model strateške grupe Vijeüa za prevenciju
kriminaliteta........................................................................................................................................ 243
Controlling process in order to fulfil the targets – Crime prevention council strategic group's model
Slobodan Marendiü, Božica Pranjiü-Marendiü
24.
Nadzor u oblasti zaštite na radu na gradilištima u Srbiji - Case Study i uþenje iz incidenta...... 251
Supervision in occupational safety and health on construction sites in Serbia & Case study and
learning from incident
Vesna Nikoliü, Branislav Anÿelkoviü, Josip Taradi
25.
Near Misses - Pristup u bezbednosti i zdravlju na radu ................................................................. 261
Near misses approach in safety and health at work
Vesna Petroviü, Matija Sokola
VIII
M&S 9 (2014)
26.
Ocena tveganja forenzika pri forenziþnih preiskavah prstnih odtisov ..........................................268
Risk assessment for the forensics in the forensic fingerprint examinations
Matej Trapeþar, Leon Vedenik
27.
Proces internog audita integriranog sustava upravljanja kvalitetom i sigurnošüu.......................279
Internal audit process of integrated management system of quality and safety
Josip Taradi, Vesna Nikoliü, Nevenka Grošaniü
28.
Sheltering of population in the protected area .................................................................................293
Danuše Kratochvílová, David ěehák
29.
Varnostni naþrt kot orodje za nadzor varnosti in zdravja na gradbišþu.......................................299
Safety plan as a tool to control health and safety on the construction site
Marjan Mikec
30.
Zagotavljanje kakovosti v medicini dela...........................................................................................311
Quality assurance in occupational medicine
Marjan Bilban
31.
Zasebno varovanje kot del varnostnih ukrepov za zagotavljanje varnosti in zdravja
pri delu v organizaciji .........................................................................................................................324
Private security as a part of security measures to ensure safety and occupational health in an
organisation
Leon Vedenik, Jožef Kovaþ
PROFESSIONAL PAPERS
32.
Druga linija graniþne kontrole...........................................................................................................335
Second line border check
Jurica Jurišiü
33.
EUROSUR - Organizacijski principi rada Nacionalnih koordinacijskih centara (NKC)............346
EUROSUR - Organizational principles of the National coordination centres (NCCS)
Antonio Vulas
34.
Istraživanje utjecaja hijerarhijskog i sustavnog nadzora na radnika............................................357
Systematic hierarchy research of workers control effects
Miho Magud, Nikica Petriþeviü
35.
Nadzor primjene pravila zaštite na radu od strane povjerenika radnika za zaštitu na radu ......370
Supervision of the usage of occupational safety rules by occupational safety representatives
Cvetan Kovaþ
M&S 9 (2014)
IX
36.
Nadzor radnog procesa pri radu s vinil klorid monomerom (VCM) i kemikalijama
opüenito, s aspekta sigurnosti ............................................................................................................ 382
Supervision of work process when working with vinyl chloride monomer (VCM) and chemicals in
general from the security aspect
Mladen Palenkaš, Karmen Ban, Krunoslav Sabo
37.
Nadzor vanjskih izvoÿaþa prilikom izvoÿenja radova u postrojenjima HOPS-a ........................ 390
Supervision of external contractors when working in the plants of HOPS ltd.
Zlatko Haramustek, Željko Staniü, Ana Šijakoviü
38.
Normativi bezbednosti i zdravlja na radu u graÿevinarstvu......................................................... 398
Regulations of safety and health at work in construction
Alfásy Béla
39.
Poslovna sigurnost i aspekti nadzora sustava zaštite ...................................................................... 407
Corporate security and aspects of controlling security systems
Davor Delišimunoviü
40.
Smanjenje rizika i incidenata u službi ostvarenja poslovnog rezultata......................................... 415
Reducing the risks and incidents in the service of achieving business results
Vladimir Subanoviü
41.
Standard SCC kot nadzorni mehanizem za izvajanje varnosti in zdravja na delovišþu gradbišþu ............................................................................................................................................. 423
Standard scc as a control mechanism for the implementation of health and safety on the construction
site - building site
Dušan Bezjak, Dejvi Ružiþ
42.
Utjecaj hidroelektrana PP HE Sjever u upravljanju rizikom od poplava .................................... 433
Impact of hydro power plant PP HE North in managing risk of flood
Željka Laliü, Tomislav Katiü, Željko Mikec
43.
Zakonska regulativa internog i inspekcijskog nadzora privremenih radilišta u Hrvatskoj........ 445
Legislature of internal control and inspection for temporary construction sites in Croatia
Ana Šijakoviü
44.
Zakonska regulativa internega in inšpekcijskega nadzora na zaþasnih in premiþnih gradbišþih v
Sloveniji ............................................................................................................................................... 457
Legislative framework covering the internal and inspection control of temporary and mobile building
sites in the republic of Slovenia
Miran Pavliþ, Boštjan Hartner, Slavko Krištofelc
45.
Zaštita zdravlja primjenom aseptiþkih i antiseptiþkih postupaka u sterilizaciji.......................... 471
The health care by implementing aseptic and antiseptic procedures in sterilization
Karmen Ban, Mato Antoniü
X
M&S 9 (2014)
Invited lecture
Serbian language
UDC 331.46(497.11)
Subject review
Branislav Anÿelkoviü
ULOGA NADZORA I INSPEKCIJE ZAŠTITE NA RADU U USLOVIMA TRANZICIJE NA
TRŽIŠNU EKONOMIJU - ISKUSTVA REPUBLIKE SRBIJE
Rezime
U Republici Srbiji Inspektorat za rad obavlja poslove inspekcijskog nadzora u oblasti bezbednosti i
zdravlja na radu (zaštite na radu) i radnih odnosa nad primenom Zakona o radu, Zakona o bezbednosti
i zdravlju na radu, kao i niz drugih zakona i propisa o merama i normativima zaštite na radu,
tehniþkim merama koje se odnose na bezbednost i zdravlje na radu, standarda i opšte priznatih mera u
delu kojim se ureÿuju pitanja iz oblasti zaštite na radu. U Srbiji su þeste konstatacije da Srbija nema
takav stepen društvenog razvoja da inspektor, kao u razvijenim zemljama, može da doÿe i da deluje
savetodavno, pa se zato primenjuju sankcije kako bi poslodavci reagovali i otklanjali nepravilnosti.
Ovo se opravdava nedovljnom svešüu i nedovoljnim obrazovanjem iz oblasti zaštite na radu, a
izostavlja se osnovana þinjenica neusaglaþenosti zakonodavnog regulisanja odnosa osiguranja i
izdataka za sluþaj povreda, bolovanja, drukih nadoknada šteta i odgovornosti za uþinjene
nepravilnosti.
Kljuþne reþi: inspekcije, nadzor, inspekcije zaštite na radu, nadzor u oblasti zaštite na radu.
THE ROLE OF OCCUPATIONAL SAFETY SUPERVISION AND INSPECTION DURING
TRANSITION TO A MARKET ECONOMY – EXPERIENCE OF THE REPUBLIC OF
SERBIA
Abstract
In Serbia, the Labour Inspectorate conducts inspections in the field of occupational safety and health
and labour relations regarding the implementation of the Labour Law, the Occupational Safety and
Health Law, as well as a series of other laws and regulations on occupational safety and health
measures and norms, technical measures pertaining to occupational safety and health, and standards
and generally recognized measures in the part dealing with the issues of occupational safety and
health. It has been frequently stated in Serbia that the country has not yet reached the level of social
development in which labour inspectors can visit businesses in a purely advisory capacity, as is the
case in developed countries, so they resort to punitive measures in order to force employers to act and
eliminate all irregularities. This is justified by insufficient awareness of and education in occupational
safety and health, but such justification neglects the basic fact that there are serious inconsistencies in
legislation concerning the relationship between insurance and expenses for injuries, sick leaves, and
other damages and the liability for the committed irregularities
Keywords: inspection, supervision, occupational safety inspections, supervision in the field of
occupational safety.
M&S 9 (2014)
1
UVOD
Da bi se u savremenim procesima globalizacije ekonomije i sveta rada razvoj održao, nameüe se
potreba za ujednaþavanjem uslova rada. Za to su, pre svega uspostavljene jedinstvene pravne osnove
na meÿunarodnom nivou sa zahtevom za usaglašavanjem nacionalnih pravnih sistema [1].
Meÿunarodna politika u oblasti zaštite na radu i razvoj nacionalnih sistema usmeravaju se pravnim
aktima i drugim aktivnostima meÿunarodnih organizacija, pre svega Meÿunarodne organizacije rada
(MOR-a), evropskih zajednica, odnosno Evropske unije (EU), Svetske zdravstvene organizacije (SZO)
i drugih [2].
U razvoju zaštitnog zakonodavstva istiþe se uloga Meÿunarodne organizacije rada. Do sada je donela
veüi broj konvencija i preporuka kojima je obezbedila minimum prava iz oblasti radnopravne zaštite i
posebno iz oblasti zaštite na radu. Takoÿe, su znaþajne aktivnosti evropskih ekonomskih zajednica i
Evropske unije koje su uticale da se izvrši unifikacija propisa zemalja þlanica na visokom nivou i
stvorile poseban pravni sistem u ovoj oblasti [3].
MEĈUNARODNO I NACIONALNO NORMATIVNO
NADZORA I INSPEKCIJE ZAŠTITE NA RADU
UREĈIVANJE
U
OBLASTI
Meÿunarodni instrumenti u oblasti ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava kao i þitav spektar
konvencija ureÿuju meÿunarodno radno pravo, a samim tim i zaštite na radu. I pored toga što su oni po
sadržaju prevashodno okvirni instrumenti, odnosno sadrže uopštene norme koje ne propisuju detaljna
pravila kojih država mora da se pridržava, njihovo unošenje u nacionalno zakonodavstvo obavezuje
državu na garantovanje prava koje je prihvatila i inkorporirala u svoj zakonodavni sistem.
Republika Srbija je ratifikovala ili preuzela kao obavezu po osnovu sukcesije, osnovne meÿunarodne
instrumente koji ureÿuju ekonomska i socijalna pitanja, kao što su Meÿunarodni pakt o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima i 69 konvencija Meÿunarodne organizacije rada (MOR), ukljuþujuüi i 8
fundamentalnih konvencija MOR koje je potpisala. Srbija je potpisala i Evropsku socijalnu povelju,
þime se svrstava meÿu državama þlanica Saveta Evrope koje su to uþinile.
Konvencija br. 81 o inspekciji rada u industriji i trgovini usvojena je sa ciljem da se osigura primena
zakonskih odredaba koje se odnose na uslove rada i zaštitu radnika na radu, pri þemu se pod
zakonskim odredbama podrazumevaju zakonski propisi, arbitražne presude i kolektivni ugovori.
Preporuka br. 10 o inspekciji rada u trgovini i industriji predlaže da se opšti pregledi (po službenoj
dužnosti) vrše najmanje jedanput godišnje, a da se specijalni pregledi vrše þešüe. Specijalni su pregledi
koji se vrše na osnovu žalbe ili iz drugih razloga, na primer, ako se radi o preduzeüima u kojima su
prisutne opasnosti riziþne po život i zdravlje.
Sistemi radnopravne i socijalne zaštite zaposlenih uspostavljaju se prevashodno pod uticajem
Meÿunarodne organizacije rada, a sve više i pod uticajem Evropske unije, s obzirom na regionalnu
pripadnost i opredeljenost za pristupanje ovoj integraciji [4].
Obaveza usaglašavanja nacionalnog zakonodavstva sa pravnim aktima MOR-a proizilazi iz þinjenice
da je bivša SFRJ þlan ove organizacije od osnivanja i da je usvojila veüi broj konvencija i preporuka.
Usklaÿivanje sa pravom Evropske unije predstavlja jedan od uslova za prijem u Uniju i istupanje na
evropsko tržište buduüi da iskljuþenje konkurentnosti zahteva ujednaþene uslove poslovanja.
Usaglašavanje nacionalnog zakonodavstva sa meÿunarodnim podrazumeva ustanovljavanje
jedinstvenih osnova nacionalne politike, utvrÿivanje prava, obaveza i odgovornosti poslodavaca i
zaposlenih kao i uvoÿenje mehanizama za njihovo sprovoÿenje prema zahtevima meÿunarodnih
normi.
Nacionalni propisi kojima se ureÿuju ove oblasti su: Ustav, zakoni, podzakonski akti, normativi i
standardi, kolektivni ugovori, ugovor o radu i opšti akti kojima poslodavac ureÿuje pojedina pitanja
odreÿena zakonom. Sistemska pitanja regulisana su zakonima koji obavezuju sve poslodavce i
2
M&S 9 (2014)
zaposlene (ukljuþujuüi i druga lica kojima su odreÿena prava zagarantovana zakonom). Konkrentne
mere bezbednosti i zaštite zdravlja na radu i naþin njihovog sprovoÿenja propisuju se pravashodno
podzakonskim propisima (pravilnicima) i drugim aktima.
U širem smislu zaštita zaposlenog obuhvata celokupnu zaštitu iz radnog odnosa kao i zaštitu za
sluþajeve kada zaposleni nije u moguünosti da radi zbog nezaposlenosti (prestanka potrebe za
njegovim radom) i zbog privremene ili trajne nesposobnosti za rad. U tom smislu prava, obaveze i
odgovornosti kojima se obezbeÿuje ova zaštita ureÿuju se zakonodavstvom o radu (Zakon o
bezbednosti i zdravlju na radu [8], Zakon o radu [9]) i zakonodavstvom o socijalnom osiguranju
(Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Zakon o zdravstvenom osiguranju [10] i Zakon o penzijskom i
invalidskom osiguranju [11]).
INSPEKCIJSKI NADZOR U ZAŠTITI NA RADU REPUBLICI SRBIJI
Trenutni inspekcijski sistem u Republici Srbiji je razuÿen, nedovoljno koordinisan. Preko 1000 zakona
i podzakonskih akata ureÿuje rad 33 inspekcije u okviru 14 ministarstava. Nedostatak saradnje,
preklapanje i dupliranje delokruga kao i þeste i drugotrajne kontrole optereüuju rad privrednih
subjekata i crpe snagu i umanjuju efikasnost inspekcijskog nadzora [7].
Inspekcijski nadzor nad primenom Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, propisa donetih na osnovu
zakona, tehniþkih i drugih mera koje se odnose na bezbednost i zdravlje na radu, kao i kolektivnih
ugovora, ugovora o radu i opšteg akta poslodavca vrši ministarstvo nadležno za rad preko inspektora
rada.
Inspektorat za rad obavlja poslove inspekcijskog nadzora u oblasti zaštite na radu i radnih odnosa nad
primenom Zakona o radu, Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu, Zakona o zaštiti stanovništva od
izloženosti duvanskom dimu, Zakona o spreþavanju zlostavljanja na radu, Zakona o privatnim
preduzetnicima, Zakona o privrednim društvima (u delu koji se odnosi na bezbednost i zdravlje na
radu) Zakona o štrajku [12], Opšteg kolektivnog ugovora, kolektivnih ugovora (posebnih i
pojedinaþnih), opštih akata i ugovora o radu kojima se ureÿuju prava, obaveze i odgovornosti
zaposlenih u organizacijama, pravnim licima i drugim oblicima organizovanja, kao i ustanovama.
Pored zakona, inspekcija rada vrši nadzor i nad primenom drugih propisa o merama i normativima
bezbednosti i zdravlja na radu, tehniþkim merama koje se odnose na bezbednost i zdravlje na radu,
standarda i opšte priznatih mera u delu kojim se ureÿuju pitanja iz oblasti zaštite na radu.
Ovlašüenja i dužnosti inspektora rada regulisani su na nekoliko naþina ukljuþujuüi ovlašüenja i
dužnosti inspektora rada, koja su utvrÿena Zakonom o državnoj upravi [12]; Zakonom o radu [9]i
Zakonom o radnim odnosima u državnim organima [14].
Imajuüi u vidu složenost i odgovornost funkcije inspektora, Konvencija nalaže da se nacionalnim
zakonodavstvom odrede uslovi za zasnivanje radnog odnosa pri þemu se u istiþe da je primarna
sposobnost kandidata za izvršavanje zadataka, odnosno potrebno struþno znanje. U tom smislu zahteva
se utvrÿivanje naþina proveravanja sposobnosti kandidata i obrazovanja (osposobljavanja) za vršenje
ovih funkcija.
Da bi se obezbedio što viši nivo struþnosti u radu, država mora obezbediti ukljuþivanje i odgovarajuüu
struþnu i tehniþku saradnju kadrova razliþitih profila kao što su medicinari, tehniþke struke,
elektrotehniþke i hemijske sa ciljem da se osigura primena zakonskih odredaba koje se odnose na
higijenu i zaštitu radnika i da se dobiju informacije o rizicima i moguüim posledicama tehnoloških
postupaka, upotrebe materijala i primene metoda rada, kao i o higijeni i bezbednosti rada, što nameüe
potrebu reformi ukupnih unutrašnjih propisa u Republici Srbiji.
M&S 9 (2014)
3
PREDLOG MERA I AKTIVNOSTI U OBLASTI NADZORA I INSPEKCIJE ZAŠTITE NA
RADU U USLOVIMA TRŽIŠNE TRANSFORMACIJE U REPUBLICI SRBIJI
Pitanja reforme unutrašnjih propisa Republike Srbije, a predložene izmene su nesumnjivo važne za
ispunjavanje meÿunarodnih obaveza koje proistiþu iz konvencija. Dorada pravnog okvira odnosila bi
se kroz nekoliko izmena odgovarajuüih zakona, kako bi njihovo sprovoÿenje bilo opreativnije i
efikasnije
Prvo obaveze da poslodavac drži/þuva ugovore o radu u sedištu delatnosti ili da ga evidentira kod
nadležnog državnog organa, kako bi oni bili trenutno dostupni Inspekciji rada. Na ovaj naþin bi se
predupredila sadašnja raširena praksa u kojoj inspektori þekaju po nekoliko sati da se donese ugovor
za radnika zateþenog na radnom mestu, odnosno da se ovakav ugovor napravi po tako ukazanoj
potrebi.
Takva obaveza bi bila efikasno sredstvo za smanjenje obima sive ekonomije i zapošljavanja na crno.
Ova obaveza veü u nekoj meri postoji u drugim zakonima. Tako je Zakonom o raþunovodstvu i
reviziji propisano da se u unapred odreÿenim prostorijama pravnog lica trajno þuvaju isplatne liste i
analitiþke evidencije zarada ukoliko predstavljaju bitne podatke o zaposlenom.
Zakonom o evidencijama u oblasti rada [16], propisano je da su preduzeüa obavezna da uredno vode i
trajno þuvaju evidenciju o zaposlenim licima u koju se, izmeÿu ostalog, unose podaci o nazivu radnog
mesta, broju radnih sati zaposlenog, vrsti zaposlenja kao i datumu zasnivanja i prestanka radnog
odnosa. Za neuredno voÿenje ove evidencije propisane su novþane kazne. Odredbe Zakona o
evidencijama u oblasti rada su argument za izmenu Zakona o radnim odnosima i obavezivanje
poslodavca da evidenciju o zaposlenima drži u “sedištu delatnosti/firme”, koja bi bila, po odredbi
Zakona, trenutno dostupna Inspekciji rada kada ova uÿe u firmu.
Ograniþenje radnog vremena jedno je od osnovnih prava iz oblasti rada. Ograniþenjima radnog
vremena bave se konvencije MOR br. 1, 14, 30, 47, 106, 175 itd, kao i preporuke br. 103, 182 i 116.
Pored toga, Meÿunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima takoÿe garantuje pravo
na razumno ograniþenje radnog vremena, odmor i razonodu [6]. Ovde treba napomenuti da Srbija
nikada nije potpisala i ratifikovala Konvenciju MOR br. 47 o skraüenju radne nedelje na 40 sati,
meÿutim, u praksi Komiteta UN, ova dužina radnog vremena smatra se gornjom granicom.
Ograniþenje radnog vremena smatra se toliko fundamentalnim pravom u radnim odnosima da je bilo
predmet konvencije koja je prva saþinjena pod okriljem MOR. Konvencije MOR br. 1 i br. 30 (Srbija
nije potpisala ni jednu od ove dve) propisuju obaveze voÿenja evidencije o prekovremenim satima, a
Konvencija 30 propisuje i dostupnost ove evidencije inspektorima rada [6].
Preliminarni pregled pokazuje da odgovarajuüi zakoni u Srbiji ne sadrže nikakve odredbe kojima bi se
poslodavci obavezali da drže evidenciju broja sati koje zaposleni u stvarnosti ostvaruju, veü samo
evidenciju o broju sati na koje ih obavezuje ugovor.
Prema Zakonu o radu, radna nedelja ne može prelaziti 40 sati rada. Usled ovoga, potpuno su moguüe,
a prema pregledu prakse i uþestale, brojne zloupotrebe i kršenja prava zaposlenih na ograniþeno radno
vreme. Uvoÿenje ove obaveze moglo bi da doprinese znatnom poboljšanju uslova rada.
Ovlašüenje inspektora rada da izriþu mandatne kazne je jedna od mera koja bi rad inspekcije mogla da
uþini znatno efikasnijom. Prema konvencijama MOR 81 i 129 koje je i Srbija ratifikovala, inspekcija
rada ima dva osnovna ovlašüenja. Prvo je da bez prethodne najave i u bilo koje doba dana ili noüi ima
slobodan pristup u prostorije preduzeüa i svim relevantnim aktima tog preduzeüa [3]. Drugo je, da u
sluþaju otkrivanja nedostataka, na licu mesta donese obavezujuüe mere koje vode otklanjanju uoþenih
nedostataka. Ni jedna od navedenih konvencija, meÿutim, ne predviÿa ovlašþenje inspektora da izriþe i
naplaüuje mandatne kazne. Ovo je delom posledica meÿunarodno garantovanog prava na praviþno
suÿenje kao i prirode prekršaja i visine kazni o kojima se radi.
Drugi razlog su pravila pravnog saobraüaja i finansijskih tokova u privredi mogla bi da predstavljaju
prepreku za izvršenje mandatnih kazni koje obiþno dolaze iznenadno, ne mogu se platiti na licu mesta
4
M&S 9 (2014)
zbog prirode subjekta (pravno lice koje posluje preko raþuna itd.), a brzina finansijskog poslovanja
preduzeüa možda ne bi mogla da odgovori rokovima koji se obiþno stavljaju za namirenje mandatnih
kazni
Najþešüe primedbe koje inspekcije istiþu kada je reþ o sudstvu je dužina trajanja postupka, odnosno
moguüa zastarelost prekršajnih postupaka, pozivanje inspektora iz razliþitih inspekcija kao svedoka u
prekršajnom postupku i po njihovom mišljenju, preniske kazne treba da se donese jedan omnibus
zakon koji bi uskladio sve novþane kazne koje se tiþu raznih oblasti te da je Srbiji potreban sistem koji
bi ujedinio postupanje samih inspekcija a takoÿe svi zakoni koji tretiraju razliþite inspekcijske oblasti
moraju biti usklaÿeni i u toj fazi privreda se mora konsultovati.
Postoji neadekvatna kordinacija i vremenski vakum od donošenja zakona do donošenja podzakonskih
akata koji su neophodni za njihovo sprovoÿenje.
Decentralizovani pristup u pogledu organizacije inspekcijskih službi sa unificiranjem procedura, su
takoÿe jedan od zadataka i neophodan alat za postizanje rezultata. Potrebno je utvrditi naþelo
delovanja svih inspekcija poštovati naþelo participativnosti kako bi inspektori sa dugogodišnjim
iskustvom bili ukljuþeni u sve faze zakonodavstva. Isto tako, partnerstvo mora da postoji prilikom
izrade propisa, ukljuþivanje privrednih subjekata i subjekata pod nadzorom u izradi zakonskih rešenja.
Izmeÿu subjekta nadzora i inspekcije treba da postoji partnerski odnos, inspekcija treba da bude
zasnovana na prevenciji, a ne na kažnjavanju, što nameüe potrebu za permanentnom edukacijom
privrednih subjekata.
ZAKLJUýAK
Jedan od principa u reformi inspekcija je razdvojiti regulatorne funkcije, odnosno funkcije davanja
rešenja od funkcije inspekcijskog nadzora. Misija inspekcija mora da bude preventivna i proaktivna.
Praktiþna primena uvedenog informacionog sistema inspekcijskog nadzora u nekim zemljama
okruženja, pokazala je da jeo efikasnija koordinacija inspekcija, razmena informacija i razmene
podataka. Planiranje na bazi procene rizika nije moguüe bez primene informacionog sistema za
inspekcije.
Buduüi zakon o inspekcijama üe morati da uredi postupak inspekcijskog nadzora, ovlašüenja
inspektora i prava i obaveze subjekata nadzora, zatim koordinaciju meÿu inspekcijama, stvaranje
generalnog inspektorata, kako na Republiþkom, tako i na okružnom nivou, ili pak koordinacionu
komisiju sa tim zadatkom.
Zakon o inspekcijama takoÿe treba da reguliše poveüanje transparentnosti rada inspekcija, smanjenje
administrativnih optereüenja privrede, a da se pri tom ne ugrozi bezbednost i kvalitet poslovanja i
obezbedi da se obavezani subjekti pridržavaju relevantnih propisa u svom radu.
LITERATURA
[1] Anÿelkoviü, B., Rizik tehnoloških sistema i profesionalni rizik, Monografija, Jugoslovenski
savez Društava inženjera i tehniþar zaštite, Niš, 2002, str. 121.
[2] Anÿelkoviü, B., Osnovi sistema zaštite, Fakultet zaštite na radu u Nišu, 2010, str. 256.
[3] Krstiü I., Anÿelkoviü, B., Profesionalni rizik, Fakultet zaštite na radu u Nišu, 2013, str. 256.
[4] Blanpain, R., Hendrickx, F., Law Codex, eds., European Labour Law and Social Security, 2002,
pp.330-387.
[5] Pennings, F., Introduction to the European Social Security Law, European Labour Law and
Social Security, 22001, pp.15
[6] Petovar, K.,Hadži – Vidanoviü, V., Poštovanje prava zaposlenih
potvrda pravne države,
Centar za demokratiju, Grafolik, Beograd, 2009.
[7] Izveštaj o radu Inspektorata za rad za 2012. godinu, Ministarstvo rad, zapošljavanja i socijalne
polotike, Beograd, Mart, 2013.godine
[8] Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu, „Sl. glasnik RS“, br.101/05
[9] Zakon. o radu, "Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009 i 32/2013.
M&S 9 (2014)
5
[10] Zakon o zdravstvenom osiguranju, „Sl. glasnik RS“, br.98/06
[11] Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, „Sl. glasnik RS“, br.34/2003
[12] Zakon o štrajku, "Sl. listu SRJ", br. 29/96 i "Sl. glasniku RS", br. 101/2005 i 103/2012-OUS.
„Sl. glasnik RS“, br. 103/12.
[13] Zakon o državnoj upravi "Službeni glasnik RS", br. 20/92, 48/93, 79/05 i 101/07, 95/10.)
[14] Zakon o radnim odnosima u državnim organima ("Službeni glasnik RS", br. 48/91, 39/02 i
79/05).
[15] Zakon o raþunovodstvu i reviziji, Službeni glasnik RS”, br. 46/06 i 111/09
[16] Zakon o evidencijama u oblasti rada Sl. list SRJ", br. 46/96 i "Sl. glasnik RS", br. 101/2005 - dr.
zakon i 36/2009 - dr. zakon
[17] Zakon. o spreþavanju zlostavljanja na radu, "Sl. glasnik RS", br. 36/2010.
[18] http://www.zdravlje.gov.rs Ministarstvo zdravlja
[19] http://www.rzzo.gov.rs/ Republiþki zavod za zdravstveno osiguranje
[20] http://www.rzzo.gov.rs/download/Statut301008.pdf Statut Republiþkog zavoda, „Sl. glasnik RS“,
br. 38/06, 25/07, 64/07, 99/07 i 95/08
BIOGRAFIJA POZVANOG PREDAVAýA
prof. dr. Branislav Anÿelkoviü
Fakultet zaštite na radu u Nišu, Univerzitet u Nišu
Niš, Srbija
[email protected]
Roÿen je 07.07. 1950 opština Kuršumlija, Srbija. Inženjer zaštite na radu, diplomirani inženjer zaštite
na radu, magistar zaštite na radu. Magistar nauka (nauþna oblast: tehniþko tehnološke nauke, nauþno
polje: zštita na radu, Fakultet Zaštite na radu u Nišu, Srbija. Teza: "Kritiþne operacije proizvodnje
acetilena s obzirom na njegove fiziþko hemijske osobine", Fakultet zaštite na radu u Nišu. Doktor
nauka (nauþna oblast: tehniþko tehnološke nauke, nauþno polje: zštita na radu, Fakultet Zaštite na
radu u Nišu, Srbija. Doktorska disertacija "Kompleksna ocena opasnosti kao element projektovanja
optimalne radne sredine"). Nastavno zvanje: red. profesor. Zaposlenje: asistent pripravnik, docent,
vanredni i redovni profesor, na predmetima Tehnološki procesi i životna sredina, Zaštita od požara u
tehnološkim procesima, Uvod u zaštitu radne i životne sredine, Osnovi sistema zaštite i
Bezbednost u tehnološkim sistemima. Nastavu je izvodio i na Fakultetu za pomorstvu u Kotoru i na
Mašinskom fakultetu u Banjoj Luci. Autor je ili koautor sledeüih publikacija: Anÿelkoviüiü B.,
(1996.)., Poglavlje: "Bezbednost i zaštita na radu", Medicina rada, Urednik: Aleksandar Vidakoviü,
Univerzitetski udžbenik, (ed.) Institut "Karajoviü" Beograd, Medicinski fakultet u Beogradu;
Stankoviü M, Saviü S, Anÿelkoviü B., (2002.), "Sistemska analiza i teorija rizika", str. 173,
Univerzitetski udžbenik, (ed.) Zaštita pres, Beograd; Anÿelkoviüiü B., Krstiü I., (2002.), "Tehnološki
procesi i životna sredina", Univerzitetski udžbenik, str. 452, (ed.) Jugoslovenski savez Društava
inženjera i tehniþara zaštite, Niš; Anÿelkoviüiü B., (2002.), "Rizik tehnoloških sistema i profesionalni
rizik", Monografija, str. 121, (ed.) Jugoslovenski savez Društava inženjera i tehniþara zaštite, Niš;
Anÿelkoviü B., (2005). "Priruþnik za obuku lica pri prevozu i radu sa opasnim materijama", str. 129,
(ed.) Jugozaštita, Beograd; Anÿelkoviü B., (2010.), "Osnovi sistema zaštite", Univerzitetski udžbenik,
Fakultet zaštite na radu u nišu, str. 252.; Krstiü I., Anÿelkoviü B., (2013.), "Profesionalni rizik",
Univerzitetski udžbenik, Fakultet zaštite na radu u nišu, str. 262. Napisao je preko 200 nauþnih i
struþnih radova iz oblasti zaštite radne i životne sredine. Više puta je bio þlan organizacionih odbora
nauþnih i struþnih skupova, redakcionih odbora i programskih odbora, kao i predsednik
Organizacionog odbora dvanaestog nauþnog skupa "Tehnološki rizik i životna sredina" i "Ocena
6
M&S 9 (2014)
profesionalnog rizika – teorija i praksa" I; II i III nauþnog skupa. Uþesnik je i rukovodilac veüeg broja
nauþno istraživaþkih projekata. Bio je predsednik Saveza studenata Graÿevinskog fakulteta i Fakulteta
zaštite na radu u Nišu, Predsednik Odbora Saveza studenata u Nišu, þlan Predsedništva Saveza
omladine Niša, þlan Glavnog Odbora Saveza inženjera i tehniþara Jugoslavije i Srbije. Osnivaþ i prvi
Predsednik Jugoslovenskog saveza Društava inženjera i tehniþara zaštite. Osnivaþ i prvi Predsednik
Društva inženjera zaštite Srbije. Inicijator, osnivaþ i prvi Predsednik Evropskog društva inženjera
zaštite.
BIOGRAPHY OF THE INVITED LECTURES
Branislav Anÿelkoviü, Ph.D.
I was born on 07.07.1950. in Kurshumlija, Serbia. Finished M.A. degree at the Faculty of
Occupational Safety with the thesis “Conditions for safe performance of critical operations in
acetylene production, depending on its specific characteristics”. Acquired Doctor’s degree at the
Faculty of Occupational Safety in Nis, with the thesis “Complex Evaluation of Danger in
Technological Systems as the element of projecting of working environment safety” Employment:
Full Professor at Faculty of Occupational Safety in Nis. Employment history: Teaching Assistant,
Assistant Professor, Associate Professor, Full Professor at Faculty of Occupation Safety in Nis
Teaching courses: Basic technological processes, Fire protection in technological processes,
Introduction to working and living environment, Technological processes and living environment.
Some of the Teaching Courses also held at Faculty of Maritime Studies in Kotor and Faculty of
Mechanical Engineering in Banja Luka. Publications (author or co – author): Anÿelkoviü B., (1996.).,
Chapter: “Protection and safety at work”, Occupational Medicine, Editor: Aleksandar Vidakovic,
Textbook, “Karajoviü” Institute Belgrade, Faculty of Medicine in Belgrade; Stankoviü M, Saviü S,
Anÿelkoviü B., (2002.), "Systems analysis and the theory of risk", page 173., Textbook, Zaštita pres
Belgrade; Anÿelkoviü B., Krstiü I., (2002.), "Technological processes and the environment",
Textbook, page 452, Yugoslav Union of the safety engineers and technicians, Niš; Anÿelkoviü B.,
(2002.), "The risk of technological systems and professional risk", Monograph, page 121, Yugoslav
Union of the safety engineers and technicians, Niš; Anÿelkoviü B., (2005). "Training manual during
transport and work with hazardous materials ", page 129, Jugozaštita, Belgrade; Anÿelkoviü B.,
(2010.), "Fundamentals of system protection", page 252, Textbook, Faculty of Occupational Safety in
Nis; Krstiü I., Anÿelkoviü B., (2013.), "Professional risk", Textbook, page 262, Faculty of
Occupational Safety in Nis; Over 200 scientific papers in the field of working and occupational safety.
A significant number of times - member of the organizational committee of scientific and professional
meetings, organizational program committees, as well as the Chairman of the Organizing Committee
of the twelfth conference "Technological Risk and the Environment" and "Evaluation of Professional
Risk - Theory and Practice" I, II and III of the conference. Participant and manager of a number of
scientific research projects. President of the Students of Civil Engineering and the Faculty of
Occupational Safety in Niš, Chairman of the Union of Students in Nis, member of the Youth League
of Nis, member of the Central Committee of the Union of Engineers and Technicians of Yugoslavia
and Serbia. The founder and the first president of the Yugoslav Union of the safety engineers and
technicians. The founder and the first president of the Society of Safety Engineers of Serbia. Initiator,
founder and the first president of The European Society of Safety Engineers.
Invited lecture
M&S 9 (2014)
7
Croatian language
UDC 65.012.43:005.3
Subject review
Nikolina Smajla
ULOGA KONTROLINGA U UPRAVLJANJU POSLOVNIM ORGANIZACIJAMA
Sažetak
Kao struþna podrška menadžmentu, kontroling ima važnu ulogu u pronalaženju ciljeva, planiranju i
usmjeravanju poslovanja organizacije. On podrazumijeva i poslovni proces unutar poslovne
organizacije koji treba biti ureÿen na naþin da prati sadašnje stanje, ali i procjenjuje buduüe poslovanje
poduzeüa. Na svim organizacijskim razinama, posebno kod velikih poduzeüa, kontroling pomaže
ubrzati proces kolanja informacija i donošenja odluka te stvoriti pretpostavke za pravovremeni
odgovor menadžmenta na prilike i opasnosti iz okruženja te krizne situacije. Buduüi su poslovne
organizacije poþele prepoznavati ulogu kontrolinga, unatrag nekoliko godina poveüala se potražnja za
zapošljavanjem struþnjaka za kontroling. O njemu se sve više govori u kontekstu upravljanja malim i
srednjim poduzeüima, hotelima pa þak i jedinicama lokalne uprave. Na ekonomskim fakultetima u
Hrvatskoj izvode se specijalistiþki poslijediplomski studiji kontrolinga, a veleuþilišta i poslovne škole
izvode kolegije o kontrolingu u okviru struþnih studija.
Kljuþne rijeþi: kontroling, upravljanje, odluþivanje.
A ROLE OF CONTROLLING IN MANAGEMENT OF BUSINESS ORGANIZATIONS
Abstract
As a professional support to management, controlling has an important role in finding goals, planning
and guiding business of a company. It encompasses business process within an organization that has to
monitor actual position, but also estimate future business of the company. At all organizational levels,
it helps to speed up circulation of information and decision making process, and it makes assumptions
for the management to react in due time to threats and dangers from the environment as well as crisis
situations. Since organizations have started to understand the role of controlling, few years ago a
demand for employing professionals of controlling has grown. It is more and more observed in context
of management of small and medium sized business, hotels and local government units. Faculties of
economics and in Croatia are performing master studies of controlling, and high schools and
universities of applied sciences specific subjects concerning controlling within their professional
studies.
Key words: controlling, management, decision making.
8
M&S 9 (2014)
UVOD
Kontroling je moderna koncepcija upravljanja poduzeüima voÿena ciljevima i usmjeravanju svih
odluka prema postizanju postavljenih ciljeva. Podrška je menadžmentu jer, osim što omoguüava
ubrzano kolanje informacija kao kljuþni element kvalitetnog donošenja odluka u turbulentnom
okruženju, omoguüava i pravovremeno pribavljanje informacija iz okruženja te pravovremenu reakciju
poduzeüa na promjene u okruženju.
Iako se pojam kontrolinga spominje još u 15. stoljeüu, koncepcija kakvu poznaje današnji
menadžment poþela se upotrebljavati u drugoj polovici 20. stoljeüa u SAD-u, a u Europi se poþinje
koristiti u drugoj polovici 20. stoljeüa. Temelje današnjeg kontrolinga koristila su velika poduzeüa (s
veüim brojem poslovnica, geografski raspršenima) koja su se suoþila s problemima kolanja
informacija o poslovanju podružnica, povratu investicija i s koordinacijom aktivnosti unutar velikih
poslovnih sustava. Prve zadaüe kontrolinga obuhvaüale su financijsko-ekonomske poslove kao što su
upravljanje financijama, kapitalom i sigurnošüu društva.[10]
Naziv kontroling, iako potjeþe iz anglosaksonskog govornog podruþja i izraza „to control“, uvriježio
se u hrvatskoj teoriji i poslovnoj praksi. Razlog leži u þinjenici da u hrvatskom jeziku ne postoji rijeþ
kojom bi se dovoljno dobro objasnila priroda ovog posla. Rijeþ „control“ prevodi se kao: upravljati,
usmjeravati, provjeravati, nadzirati, regulirati i kontrolirati.
Poseban naglasak prilikom definiranja kontrolinga stavlja se na osiguravanje informacija, planiranje i
kontrolu u okviru upravljanja poslovanjem poduzeüa, a najtoþniju informaciju dala je International
Group of Controlling: „Kontrolori oblikuju i prate proces menadžmenta u pronalaženju ciljeva,
planiranju i usmjeravanju te time nose suodgovornost za ostvarenje ciljeva.“
MENADŽMENT, KONTROLING I KONTROLERI
Osnovna uloga kontrolinga je da pruža pomoü i podršku menadžmentu sa svim svojim složenim
funkcijama i zadacima te bez njega ne može postojati. Menadžment je odgovoran za oblikovanje i
usmjeravanje kljuþnih procesa unutar poduzeüa te je þesto zbog nepotpunih informacija izložen riziku
donošenja krivih odluka. Kontroling se javlja kao sustav podrške menadžmentu zbog kompleksnosti i
dinamike okruženja te diferenciranosti unutar poduzeüa. [2]
Menadžment vodi ka ostvarenju postavljenih ciljeva, a da bi to mogao potrebne su mu pravodobne i
toþne informacije. Zadatak kontrolinga upravo je pribavljanje informacija koje üe pomoüi
menadžmentu uoþiti odstupanja izvršenog u odnosu na planirano te promptno reagiranje na promjene.
Prema Osmanagiü Bedenik [11], temeljni cilj kontrolinga je poveüanje efektivnosti i efikasnosti u radu
menadžmenta; kontroling je struþna i neutralna podrška menadžmentu, koja pomoüi razliþitih metoda i
tehnika pridonosi transparentnosti poslovanja i poslovnom uspjehu, koordinira parcijalne ciljeve i
planove u cjelovite ciljeve i plan poslovanja poduzeüa, pomaže nositeljima odluþivanja u djelovanju
prema ciljevima i za to osigurava potrebne podatke i informacije te, naposljetku, oblikuje i razvija
sustav kontrolinga. Kontroling se naziva i ekonomskom savješüu poduzeüa te se može, na temelju
zadataka, instrumenata i informacijskog toka kontrolinga istraživati razina pripremljenosti poduzeüa
na moguüu poslovnu krizu. [11] Pritom je važno naglasiti da uloga kontrolinga nije samo analiza
postojeüih podataka, veü i procjena buduüeg poslovanja poduzeüa kao osnova podrške menadžmentu
za donošenje odluka.
Upravljanje poduzeüem u cjelini podrazumijeva usku povezanost procesa osiguravanja informacija,
planiranja i kontrole. [4] U okviru planiranja i donošenja poslovnih odluka koje su temeljene na
strategiji poslovanja, bolja procjena buduünosti vodi prema kvalitetnijoj reakciji na neostvarene
ciljeve. U okviru kontrole provjerava se jesu li ciljevi postignuti te se, za neostvarene ciljeve,
pronalaze razlozi neostvarenja i donose mjere poboljšanja. Planiranje i kontrola zajedniþki postavljaju
ciljeve i granice poduzeüa te stvaraju prostor za decentralizaciju odluþivanja i inicijative. Buduüi je
proces odluþivanja u velikim organizacijama složen i zahtijeva angažman velikog broja ljudi, ovakav
naþin razmišljanja potrebno je usaditi kod svakog zaposlenika.
M&S 9 (2014)
9
Operativni zadaci kontrolinga odnose se na kontrolu izvršenja proraþuna, analizu odstupanja i
izvještavanje. Noviji, suvremeniji zadaci kontrolinga podrazumijevaju koordinaciju pri izradi
proraþuna, integraciju parcijalnih proraþuna i ukupni proraþun poduzeüa, savjetovanje u procesu
odluþivanja, poslovno informiranje i struþna pomoü kod izrade proraþuna. [12] Prema Dijani Jakeliü
[6], zadaci funkcije kontrolinga obuhvaüaju koordinaciju i sudjelovanje u oblikovanju ciljeva,
koordinaciju i sudjelovanje u planiranju, koordinaciju i sudjelovanje u praüenju i kontroli ostvarenja
planova, koordinaciju i sudjelovanje u izvješüivanju, savjetodavnu ulogu u svrhu podrške rukovodeüe
strukture u procesu poslovnog odluþivanja, organiziranje, koordinaciju i integraciju poslovnih funkcija
prema ostvarivanju poslovnih ciljeva te upravljanje ljudskim potencijalima putem organiziranja,
koordinacije i integracije.
Iako se kontroling u praksi poduzeüa u Hrvatskoj koristi veü dulji niz godina, postoje razliþita
shvaüanja i interpretacije njegove uloge. S jedne strane, na kontroling se gleda kao rastereüenja
menadžmenta na naþin da on preuzima dio menadžerskog posla, kao što je izvještavanje, analiza
odstupanja, analiza konkurencije ili proces poslovnog planiranja. S druge strane, kontroling može biti i
nadopuna menadžmentu ukoliko menadžment nema dovoljno (ekonomskog) znanja. U tom sluþaju
kontroling treba stvoriti povjerenje kod menadžmenta i uvjeriti ga u smisao njegove podrške.
Kontroling se može shvaüati i kao ograniþenje u situaciji kada kontroler želi provoditi svoje vlastite
interese. [11]
S druge strane, potrebno je razlikovati kontroling od uloge kontrolera. Iako je osnovna uloga
kontrolinga pružanje podrške menadžmentu te iako je ta podrška u veüoj mjeri osigurana od strane
kontrolera, kontroling je ustvari interakcija izmeÿu menadžera i kontrolera, što je prikazano na slici
broj 1.
Slika 1: Odnos menadžera, kontrolinga i kontrolera
Izvor: Gänßlen, S., Losbichler, H., Niedermayr, R., Rieder, L., Schäffer, U., Weber, J.: Temeljna
naþela kontrolinga, prema Internationaler Controller Verein (ICV) i International Group of
Controlling (IGC), studeni 2012., str. 4.
Menadžment u svakom poduzeüu ima ulogu procijeniti poslovne pothvate, provoditi postavljene
ciljeve te motivirati zaposlenike ka provoÿenju postavljenih ciljeva. Kontroleri podržavaju menadžere
na naþin da ih rastereüuju preuzimanjem odreÿenih zadataka, spreþavaju ih u donošenju neuþinkovitih
odluka ili onih koje se temelje na osobnom interesu, nastoje osigurati racionalnost upravljanja. [4] Oni
pridonose veüoj ekonomiþnosti poduzeüa ukoliko brinu za transparentnost strategije, rezultata,
financija i procesa [3], a operativno koordiniraju parcijalne ciljeve i planove te organiziraju cjelovito
10
M&S 9 (2014)
izvještavanje. Jedan od važnih zadataka kontrolera je i usmjeravanje komunikacije osoba iz razliþitih
segmenata poslovanja na zajedniþko rješavanje problema te poticanje timskog rada.
Prema Osmanagiü Bedenik uspješno usmjeravanje i poticanje kreativnosti podrazumijeva i poštovanje
osnovnih pravila timskog rada: aktivna suradnja, tolerancija prema drukþijim mišljenjima, struþno i
konstruktivno oblikovanje kritike, pri prikupljanju ideja ne dopustiti „ubojite fraze“, pustiti druge da
govore, slušati, voditelj grupe neka govori maksimalno 30 sekundi, bez ponavljanja, izbjegavati
manipuliranje, svi su meÿusobno ravnopravni, svatko zastupa svoje mišljenje, ne prisiljavati na
dogovor, uzeti u obzir sve ideje, sve stavove vizualizirati (vizualno predoþiti). [9] Takoÿer, u novije
vrijeme se naglašava i suodgovornost kontrolera u ostvarenju ciljeva buduüi njihova uloga ne
podrazumijeva samo postupanje po uputama menadžmenta, veü i partnerstvo – aktivno sudjelovanje u
procesu odluþivanja.
KONTROLING U HRVATSKOJ
Prvo ozbiljnije istraživanje o stanju kontrolinga u Republici Hrvatskoj provedeno je 2001. godine,
prema kojem je tek 53% organizacija u uzorku imalo kontroling u okviru organizacijske strukture.
Istraživanjem 2005. godine na uzorku od 190 uspješnih hrvatskih poduzeüa (subjekti s najvišim
prihodima u Republici Hrvatskoj u 2004. godini i najveüe banke u Republici Hrvatskoj) dobiven je
podatak kako 64,5% anketiranih poduzeüa posjeduje kontroling kao posebnu službu ili službu u okviru
neke druge službe.[15] Taj podatak govori o tome kako su velika poduzeüa u 15 godina tržišnog
poslovanja (velik dio njih, po uzoru na razvijene zemlje) prepoznala znaþaj kontrolinga za poslovanje.
Veüi dio poduzeüa koja su uvela kontroling su poduzeüa u veüinskom stranom vlasništvu, dakle u
vlasništvu poduzeüa koja u inozemstvu dulji niz godina imaju službu kontrolinga te su isto odluþili
implementirati u poduzeüa u Hrvatskoj. Nadalje, u 2007. godini sliþno istraživanje pokazalo je kako
sve veüi broj poduzeüa prepoznaje ulogu kontrolinga buduüi je udio poduzeüa koja imaju kontroling u
okviru organizacijske strukture porastao na 74%. [9] Ovi rezultati dokazuju kako i u našim uvjetima
kontroling postaje samorazumljivost.
Istraživanje provedeno krajem 2009. i poþetkom 2010. godine [11], 70% ispitanih poduzeüa ima odjel
za kontroling, a najþešüe je zastupljen u velikim poduzeüima i poduzeüima u privatnom stranom
vlasništvu. Velika poduzeüa su ta kojima je kontroling potreban zbog iznimno složene organizacije te
kompleksnosti upravljanja. Poduzeüa u stranom vlasništvu ranije su i više poþela koristiti kontroling,
što je i oþekivano buduüi je praksa kontrolinga preuzeta iz stranih poduzeüa i u Hrvatskoj se poþela
koristiti ulaskom stranih vlasnika u domaüa poduzeüa.
Prema istom istraživanju provedenom 2010. godine [11], najþešüa svrha uvoÿenja kontrolinga u
poduzeüa u Hrvatskoj bila je podrška upravljanju uspjehom, planiranju i kontroli (81% ispitanika),
zatim uloga kontrolinga kao opskrbljivaþa informacijama (73%) te podrška osiguranju racionalnosti u
upravljanju poduzeüem (53%). Kontroling u Hrvatskoj, prema rezultatima istraživanja, dominantno
izvršava klasiþne operativne zadatke, a premalo se bavi važnijim, strateškim poslovima. Strateški
zadaci poput suradnje kod strategijskog planiranja, predlaganje i uvoÿenje preventivnih mjera,
informacijska usluga za strategijsko planiranje te uvoÿenje sustava ranog upozorenja na krizne
situacije vrlo se malo koriste u hrvatskoj praksi kontrolinga. [11] Prema navedenim informacijama,
kontroling u Hrvatskoj se može ocijeniti kao nedovoljno razvijen i neadekvatan iz razloga što se
nedovoljno bavi strateškim problemima poduzeüa te iz razloga što za podršku menadžmentu þesto
koristi podatke iz prošlosti, a ne predviÿanja buduüih dogaÿaja.
Praksa kontrolinga u Hrvatskoj vrlo je uspješna u Hrvatskoj narodnoj banci, u odnosu na druge
nacionalne središnje banke Europskog sustava. [6] Prema rezultatima istraživanja, funkcija
kontrolinga u HNB-u ocijenjena je bolje od drugih središnjih banaka u poslovima vezanima uz
strategijsko planiranje, kontrolu provedbe planova te izvješüivanje o njihovu izvršenju, podršku u
oblikovanju i usklaÿivanju ciljeva te savjetovanje menadžmenta.
Kontroling je sve više zastupljen u struþnim i znanstvenim þlancima objavljenim u razdoblju od 1990.
do 2009. godine [5]. Prema rezultatima istraživanja mr. sc. Vlatke Iveziü, u razdoblju od 2000. do
2009. godine broj objavljenih þlanaka o kontrolingu poveüan je za 95% u odnosu na razdoblje od
M&S 9 (2014)
11
1990. do 1999. godine. Poveüanje broja þlanaka prati poveüano korištenje kontrolinga u hrvatskim
poduzeüima i obrnuto, ali se ipak veüina njih odnosi na teorijski aspekt, dok empirijski þlanci, koji
donose rezultate istraživanja realnosti i razine razvoja kontrolinga u Hrvatskoj þine samo 20% ukupno
objavljenih þlanaka.
O važnosti kontrolinga u poduzeüima u Hrvatskoj govori i podatak da su visokoškolske institucije
unatrag nekoliko godina pokrenule studije i kolegije o kontrolingu. U tablicama u nastavku prikazani
su neki od studija vezanih uz kontroling.
Tablica 1. Studiji kontrolinga u Hrvatskoj
Naziv studija
Vrsta studija
Kontroling
Poslijediplomski
specijalistiþki
Kontroling
Poslijediplomski
specijalistiþki
Izvor: vlastiti izvor
Institucija
Ekonomski fakultet u
Zagrebu
Ekonomski fakultet u
Rijeci
Ekonomski fakulteti u Zagrebu i Rijeci izvode poslijediplomske sveuþilišne studije „Kontroling“ u
okviru kojih se izvode kolegiji kao što su Primijenjeni kontroling, Krizni kontroling, Suvremeni
menadžment, Informacijska tehnologija i kontroling, Strategijsko planiranje i kontrola, Operativno
planiranje i kontrola, Operativna i strategijska poslovna analiza, Perspektive razvoja kontrolinga,
Benchmarking i kontroling, Kontroling i korporativno upravljanje, Interna revizija i kontroling,
Menadžersko raþunovodstvo i drugi.
Na drugim institucijama izvode se kolegiji o kontrolingu u okviru struþnih ili specijalistiþkih studija,
prikazano u tablici 2.
Tablica 2. Kolegiji o kontrolingu na visokoškolskim institucijama u Hrvatskoj
Naziv kolegija
Naziv studija
Vrsta studija
Institucija
Porezni sustav i Tehniþka i gospodarska Struþni
Sveuþilište
Sjever
kontroling
logistika
(Veleuþilište u Varaždinu)
Controlling
Ekonomija
i Struþni
Zagrebaþka
škola
management
ekonomije i managementa
Kontroling
Menadžment financija
Specijalistiþki
Visoko uþilište Effectus
diplomski struþni
Uvod u kontroling Poslovna ekonomija
Preddiplomski
Ekonomski fakultet u
sveuþilišni
Zagrebu
Kontroling
Analiza i poslovno Diplomski sveuþilišni
Ekonomski fakultet u
planiranje
Zagrebu
Kontroling
Menadžment
Diplomski sveuþilišni
Ekonomski fakultet u
Rijeci
Izvor: vlastiti izvor
Sveuþilište Sjever (bivše Veleuþilište u Varaždinu) izvodi kolegij „Porezni sustav i kontroling“ na
struþnom studiju „Tehniþka i gospodarska politika“. Zagrebaþka škola za ekonomije i menadžmenta
uvela je u struþni studij Ekonomije i menadžmenta kolegij pod nazivom „Controlling“. Visoko uþilište
Effectus izvodi isti kolegij u okviru specijalistiþkog diplomskog struþnog studija „Menadžment
financija“. Na ekonomskim fakultetima (u Zagrebu i Rijeci) kolegij se izvodi na preddiplomskom
sveuþilišnom studiju (Ekonomski fakultet u Zagrebu) te na diplomskim sveuþilišnim studijima na
navedenim institucijama.
Osim formalnog obrazovanja za kontroling, u Hrvatskoj se izvode brojni seminari, radionice, seminari
i treninzi o kontrolingu, od kojih su neki prikazani u tablici 3. Podaci su dobiveni jednostavnim
pretraživanjem na tražilici Google, kljuþnim rijeþima: kontroling seminar, kontroling edukacija,
kontroling trening i kontroling program. Analizirano je prvih 10 rezultata pretraživanja.
12
M&S 9 (2014)
Tablica 2. Edukacije, treninzi i seminari o kontrolingu u Hrvatskoj
Organizator
/ Naziv i vrsta edukacije
izvoÿaþ
Kontroling Kognosko više od 30 edukacija i seminara (Kontrolerske
d.o.o.
metode i alati upravljanja troškovima, Kontroling
prodaje, Kontroling proizvodnje i zaliha, Kontroling
u funkciji poslovne uspješnosti, Lijeþenje
nelikvidnosti uz pomoü kontrolinga, Managerski
izvještaji iz kontrolinga…)
Poslovno
uþilište Jednogodišnja edukacija „Kontroling menadžer“
Experta
Napredni
poslovni Struþni seminar „Kontroling u bankama – kontrola
sustavi d.o.o.
poslovne dobiti po profitnim centrima“
Mirakul Edukacijski Specijalistiþki seminar „Porezni kontroling i
centar
pripreme za završni raþun“, „Kontroling prodaje i
kljuþnih kupaca“
Poslovno
uþilište Jednogodišnje usavršavanje „Kontroling menadžer“,
Experta
brojni seminari o razliþitim aspektima kontrolinga
Poslovna uþinkovitost Specijalistiþki kontroling program „Kontroling
d.o.o.
akademija: Poslovna uþinkovitost“
Mirakul d.o.o.
Seminar „Kontroling u funkciji poslovne izvrsnosti“
Altius
savjetovanje Trening „Financijski kontroling“, Altiusova
d.o.o.
kontroling akademija sa 4 modula
Logiko
d.o.o.
za Trening “Kontroling u logistici”
savjetovanje
u
logistici
Anglo-Adria poslovno Radionica „Kontroling za menadžere“
savjetovanje
ABAK usluge d.o.o.
Seminar „Raþunovodstveni izvještaji u kontrolingu“
Institut
za Struþno usavršavanje „Voditelj kontrolinga“
management
Izvor: vlastiti izvor
Mjesto / sjedište
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Zagreb, Osijek
Zagreb
Zagreb
Osijek
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Zagreb
Osim navedenih edukacija, seminara i treninga, navedene i druge institucije organiziraju konferencije
o kontrolingu u Hrvatskoj koje okupljaju struþnjake iz ovog podruþja. Neke od konferencija su
„Kontroling – spas za odluþivanje u krizi“, „International Controlling Conference in Croatia“, „IT u
kontrolingu“ te „Moguünosti i odgovornosti controlling funkcije u Hrvatskoj“.
Paralelno s razvojem prakse kontrolinga u Hrvatskoj te razvoja formalnih i neformalnih obrazovnih
programa, poduzeüa su poþela zapošljavati kontrolere. Iako je gospodarska situacija priliþno loša i
koliþina zapošljavanja od 2009. godine redovito pada, potražnja za kvalificiranim kadrom u ovom
podruþju ipak postoji. Pretraživanjem portala MojPosao.hr i Posao.hr, na kojima se objavljuju oglasi
za zapošljavanje, naÿeni su natjeþaji za sljedeüa radna mjesta: struþnjak za operativni kontroling,
specijalist za ekonomske analize i kontroling, rukovoditelj odjela za raþunovodstvo i kontroling,
suradnik u kontrolingu, kontroling prodaje, zamjenik voditelja odjela kontroling, ekspert za planiranje
i kontroling, Controlling specialist, Senior Controlling and Reporting Expert te Controlling Junior
Expert.
ZAKLJUýAK
Kontroling je sustav podrške menadžmentu u poslovnom odluþivanju þiji su osnovni ciljevi poveüanje
efikasnosti u radu menadžmenta kroz osiguravanje transparentnosti odluþivanja, osiguranje i analizu
podataka te pomoü u stvaranju i ocjenjivanju poslovnih planova. Njegova uloga u turbulentnom
poslovnom okruženju raste, ne samo kod velikih veü i kod manjih poduzeüa, buduüi je u takvim
okruženju potrebno osigurati toþne informacije na vrijeme zbog brzine reakcije na promjene u
poduzeüu ili okruženju.
M&S 9 (2014)
13
U Hrvatskoj su poduzeüa prepoznala važnost kontrolinga i koriste ga u sve veüem obimu, iako se
ocjenjuje kao nedovoljno razvijen jer ne služi kao potpora menadžmentu u potpunosti. U Hrvatskoj su
aktivnosti kontrolinga ograniþene na operativne a ne strateške zadatke, a kontroleri ne ispunjavaju
svoju ulogu jer se nedovoljno bave strateškim problemima poduzeüa i vrlo þesto za potporu
odluþivanju koriste podatke iz prošlosti, a ne predviÿanja buduünosti.
Prostora za poveüanje kvalitete i opsega korištenja kontrolinga u Hrvatskoj ima, što su prepoznale i
visokoškolske ustanove koje izvode kolegije i studije o kontrolingu, ali i brojne edukativne ustanove i
poduzeüa za poslovno savjetovanje kroz organizaciju seminara, treninga i edukacija. Organiziraju se
konferencije na temu kontrolinga, a struþnjaci se zapošljavaju na radna mjesta vezana uz kontroling.
Sve ovo govori u prilog poveüane svijesti u Hrvatskoj o ulozi kontrolinga u potpori poslovnom
odluþivanju u dinamiþnim poslovnim uvjetima.
LITERATURA
[1] Avelini Holjevac, I.: Kontroling - Upravljanje poslovnim rezultatom, Fakultet za turistiþki i
hotelski menadžment, Opatija, 2007.
[2] Bolfek, B: Model kontrolinga kao podrška menadžmentu pri donošenju odluka, Ekonomski
vjesnik, Ekonomski fakultet u Osijeku, god. XXIII, br.1., 2010., str. 94.-113.
[3] Draženoviü, T., Britviü, J.: Implementacija sustava financijskog upravljanja i kontrola u
jedinice lokalne uprave i samouprave, Praktiþni menadžment, Vol. III, br. 5, 2012., str. 55.-63.
[4] Gänßlen, S., Losbichler, H., Niedermayr, R., Rieder, L., Schäffer, U., Weber, J.: Temeljna naþela
kontrolinga, prema Internationaler Controller Verein (ICV) i International Group of Controlling
(IGC), studeni 2012.
[5] Iveziü, V.: Istraživanje zastupljenosti kontrolinga u hrvatskim znanstvenim i struþnim
þlancima, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, god. 8., br. 2., 2010., str. 231.-240.
[6] Jakeliü, D.: Uloga kontrolinga u središnjem bankarstvu i kriteriji uþinkovitosti kontrolinga,
Ekonomski pregled, 64 (4), 2013., str. 397.-430.
[7] Krajnoviü, A.: Strateški menadžment i korištenje instrumenata strateškog kontrolinga u
malim i srednjim poduzeüima, Oeconomica Jadertina 1/2012., str. 72.-80.
[8] Osmanagiü Bedenik, N., Iveziü, V.: Benchmarking kao instrument suvremenog kontrolinga.
Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 4, 2006., str. 331.-346.
[9] Osmanagiü Bedenik, N.: Komparativna analiza prakse kontrolinga u Hrvatskoj, Zbornik
Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, god. 5., 2007., str. 361.-385.
[10] Osmanagiü Bedenik, N.: Kontroling – Abeceda poslovnog uspjeha. Školska knjiga, Zagreb,
2004.
[11] Osmanagiü Bedenik, N. i suradnici: Rezultati empirijskog istraživanja „Kontroling izmeÿu
profita i održvog razvoja“ u poduzeüima u Hrvatskoj, u: Kontroling izmeÿu profita i održivog
razvoja, M.E.P., Zagreb, 2010.
[12] Osmanagiü Bedenik, N.: Krizni menadžment: teorija i praksa, Zbornik Ekonomskog fakulteta
u Zagrebu, godina 8, br. 1., 2010., str. 101.-118.
[13] Osmanagiü Bedenik, N.: Realnost kontrolinga u Hrvatskoj - preliminarni rezultati
empirijskog istraživanja, Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, god. 1., br. 1., 2003., str. 177.198.
[14] Salaj ûetkoviü, V.: Utjecaj domaüe i inozemne vlasniþke strukture poduzeüa na poslovno
planiranje u RH, Ekonomski pregled, 54 (3-4), 2009., str. 75.-98.
[15] Špac, D.: Kontroling u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na Istarsku županiju,
Ekonomska istraživanja, Vol. 21 No. 1, 2008.
[16] Vojak, N., Variþak, I., Wasserbauer, B.: Znaþaj funkcije kontrolinga za menadžment
poduzeüa u kriznim uvjetima, V. Znanstveno-struþna konferencija s meÿunarodnim sudjelovanjem
„Menadžment i sigurnost“ M&S 2010., str. 175.-181.
[17] Ziegenbein, K.: Kontroling, RRiF-plus, Zagreb, 2008.
Internet
• International Group of Controlling, http:// www.igc-controlling.org (13.04.2014.)
14
M&S 9 (2014)
BIOGRAFIJA POZVANOG PREDAVAýA
Nikolina Smajla, univ. spec. oec.
Veleuþilište u Karlovcu/Karlovac University of Applied Sciences
Karlovac, Hrvatska/Croatia
[email protected]
Nikolina Smajla (roÿ. Vojak) roÿena je u Karlovcu, gdje živi i radi. Preddiplomski studij ekonomije
završila je na Ekonomskom fakultetu Sveuþilišta u Zagrebu, smjer financije. Specijalistiþki
poslijediplomski studij Upravljanje financijskim institucijama završila je takoÿer na Ekonomskom
fakultetu Sveuþilišta u Zagrebu. Doktorski studij upisala je na Ekonomskom fakultetu Sveuþilišta u
Osijeku. Viši je predavaþ na Veleuþilištu u Karlovcu gdje predaje financijsku skupinu kolegija.
Autorica je brojnih znanstvenih i struþnih radova objavljenih u þasopisima, znanstvenim i struþnim
konferencijama i zbornicima radova. Od 2010. godine þlanica je programskog odbora konferencije
„Menadžment i sigurnost“. Mentor je i komentor više od 50 završnih i diplomskih radova na struþnom
studiju Ugostiteljstva i specijalistiþkom diplomskom struþnom studiju Poslovno upravljanje na
Veleuþilištu u Karlovcu.
BIOGRAPHY OF THE INVITED LECTURES
Nikolina Smajla (maiden name: Vojak) was born in Karlovac, where she now lives and works. She has
finished bachelor study at the Faculty of Economics and Business in Zagreb (course Finance), and
postgraduate study also at the Faculty of Economics and Business in Zagreb (Management of
Financial Institutions). She is now at the doctoral study at the Faculty of Economics in Osijek. She
works at the Karlovac University of Applied Sciences as a senior lecturer of financial courses. She is
the author of many professional and scientific papers in professional magazines and conference
proceedings, and from the year 2010 she is a member of Program Comitee of the conference
„Management and Safety“. She is a menthor and co-menthor of more than 50 final thesis on bachelor
and master studies at the Karlovac University of Applied Sciences.
M&S 9 (2014)
15
Invited lecture
Slovenian language
UDC 65.012.43:331.45
Subject review
Miran Pavliþ
NADZOR VARNOSTI PRI DELU
Povzetek
Nadzor je ena temeljnih sestavin vsakega procesa. Vsebuje prizadevanje in skrb za pravilno ravnanje,
vedenje, stanje, delo posameznika, skupine, procesa ali sistema. Nadzor (kontrola) na podroþju
varnosti pri delu je kritiþno in sistematiþno pregledovanje, spremljanje poteka, razvoja, pa tudi samega
stanja varnosti pri delu. Je proces, v katerem ena ali veþ oseb ali institucij ocenjuje tveganja za varnost
in zdravje pri delu ali pregleduje samo izvajanje zagotavljanja varnosti pri delu, stanje varnosti pri
delu in ustrezno ukrepa. Gre za presojanje ustreznosti glede na zastavljene cilje, predpisane normative,
standarde in odpravljanje ugotovljenih nepravilnosti. Nadzor na podroþju varnosti pri delu lahko
razþlenimo na aktivni in reaktivni nadzor, samonadzor, strokovni nadzor, interni nadzor in zunanji
nadzor.
Kljuþne besede: nadzor, varnost pri delu.
OCCUPATIONAL SAFETY CONTROL
Abstract
Control is one of the core procedures of each process. It comprises efforts and concerns for the proper
conduct, behaviour, status and the work of an individual and a group as well as of the process or the
system. Supervision (control) in the field of occupational safety consists of critical and systematic
survey, monitoring the progress and development, as well as the very state of occupational safety. It is
a process in which one or more persons or institutions assess the occupational safety and health risks,
or just review the implementation of the occupational safety provisions and status of occupational
safety to be able to take appropriate action. The process comprises the assessment of the adequacy
regarding the set goals as well as laid down norms, standards and elimination of established
irregularities. Control in the field of occupational safety can be broken down into active and reactive
control, self-control, professional supervision as well as internal and external control.
Key words: control, occupational safety.
16
M&S 9 (2014)
UVOD
Delodajalci morajo zagotoviti, da so, kolikor je razumno izvedljivo, delovna mesta, delovna sredstva,
oprema in postopki pod njihovim nadzorom, da so varna in brez tveganja za zdravje [1]. Proizvodne
procese sestavljajo postopki (operacije), premešþanje (transport), nadzor (kontrola), zastoji
(prekinitve) in zaloge (skladišþenje) [21]. Varnost in zdravje pri delu (v nadaljevanju VZD) sta v teh
procesih lahko redko dosežena samo z enim od ukrepov. Zato je obiþajno potreben stalen in
sistematiþen pristop. Kakršen koli pristop se izbere pa le ta verjetno vsebuje štiri osnovne korake:
planiranje - naþrtovanje, izvajanje - implementacija, nadzor in korektivno ukrepanje [12], [13], [15],
[30]. Nadzor se v mnogih primerih izkaže kot kljuþen.
Nadzor (kontrola) je sistematiþno pregledovanje, spremljanje poteka ali razvoja þesa, zlasti doloþene
dejavnosti. Je tudi opazovanje, pregledovanje zaradi ugotavljanja položaja, stanja þesa. Kontroliranje
je proces, v katerem ena ali veþ oseb pregleduje dosežke in ustrezno ukrepa. Je ugotavljanje skladnosti
kake dejavnosti z doloþenimi pravili, predpisi [26], [30]. Nanaša se na presojanje pravilnosti
poslovanja glede na zastavljene cilje in odpravljanje nepravilnosti [13]. Temelji na nadzornih
povratnih informacijah, delovnih navodilih in se uresniþuje z izvedbo [18].
Nadziranje je izrazito pozitiven proces, ki meri doseganje smotrov in ciljev v interesu vseh
udeležencev organizacije; zagotovo je slaba tista organizacija, v kateri je nadzorovanje sestavina
prisile, manipuliranja, vohljaštva in tako naprej. Nadziranje je zbiranje in sporoþanje informacij o
uspešnosti in uþinkovitosti delovanje organizacije odloþevalcem, da ti primerjajo dosežene izide z
naþrtovanimi ter odloþajo o morebitnih ukrepih [29].
Namen nadzora ni kaznovanje. Nasprotno, þe je potrebno se tudi veþkratno opozori na korektivno
ravnanje in þe se ravna varno, da se to pohvali [16].
RAZVOJ NADZORA VARNOSTI PRI DELU
Primitivne in vendar praktiþne ter preizkušene predpise o varstvu delavcev so poznali pri gradbenih
delih pred 4000 leti že Egipþani in Rimljani v antiþnih rudnikih že pred veþ kot 2000 leti. Srednjeveški
statuti obrtnih cehov in bratovšþin so tudi že vsebovali mnoge koristne obvezne pravne predpise,
predvsem o socialnem in zdravstvenem varstvu delavcev [3].
V starem testamentu pa je navedeno: »… þe delaš novo hišo, napravi ograjo okoli strehe, da ne boš
krivec krvi, þe kdo pade s strehe«. Prva poroþila o varstvu pri delu zasledimo v najstarejših rudarskih
odredbah iz okoli l. 1300. Leta 1802 je Parlament Velike Britanije sprejel zakon: »Health and Morales
of Apendices Act«, da bi pred izkorišþanjem v industriji zavarovali predvsem mladino [8].
Z razvojem industrijske družbe v 18. stoletju se je zaþelo razvijati tudi podroþje delovnega in
socialnega prava. Inšpekcijske službe so se na obmoþju današnje Evrope razvile sredi 19. stoletja. Prvi
zametki inšpekcije pa segajo v leto 1772, ko je bil v Spodnji Avstriji na pobudo cesarice Marije
Terezije postavljen poseben uradnik za nadziranje tovarn. Leta 1810 je bila ustanovljena cesarsko kraljeva tovarniška inšpekcija [15].
Leta 1830 pa isti parlament sprejme zakon „Factory Act“ s katerim se uvede inšpekcija [8]. Prvi
inšpektorat (Factory Inspectorate) pa je bil ustanovljen leta 1833 v Veliki Britaniji [19]. V Franciji so
ustanovili inšpekcije za delo leta 1841, v Avstro-Ogrski leta 1883, v Italiji npr. leta 1912 [28]. V tem
obdobju se je moþno razmahnilo tudi sindikalno gibanje, ki je doseglo, da so se zaþeli uvajati prvi
ukrepi za socialno in higiensko zašþito delavcev. Težke razmere v obdobju industrijske revolucije so
privedle do kongresa II. internacionale v Parizu leta 1879. Na njem se je pojavila zahteva po ureditvi
higiensko-tehniþnega varstva pri delu [17]. V Avstriji so leta 1896 dovolili ustanavljanje delavskih
odborov, ki so sodelovali pri uvedbi predpisov na podroþju higiensko-tehniþne zašþite (Bavcon, 1958).
Organizirani organi nadzora varnosti pri delu pa so bili razviti v zaþetku 20. stoletja. Na podroþju
Slovenije so od leta 1883 delovale inšpekcije dela, ustanovljene po avstroogrskih zakonskih doloþilih
[27].
M&S 9 (2014)
17
Inšpekcija dela je delovala v Sloveniji in Dalmaciji od leta 1883, na Hrvatskem in v Vojvodini od leta
1895, ter v Bosni in Hercegovini od l. 1907. Pred prvo svetovno vojno v Srbiji in ýrni gori take
inšpekcije ni bilo [29]. Leta 1904 je osnovano posebno obrtno nadzorništvo za Kranjsko.
Leta 1911 je bilo npr. ustanovljeno Ameriško društvo varnostnih inženirjev. Leta 1919 je bila
ustanovljena Mednarodna organizacija dela in v preambuli njene ustanovne listine je zapisano
prepreþevanje bolezni povezanih z delom in poškodb pri delu [1]. katere ena glavnih dejavnosti je Leta
1920 je bila uvedena inšpekcija dela na celotnem podroþju Slovenije. V Kraljevini Jugoslaviji (1929–
1945) je zakon doloþal pooblastila delovnih inšpektorjev, ki so delovali po banovinah in so izvajali
nadzor nad delovnim þasom, pregledovali delovne prostore ter pomagali reševati spore med
delodajalci in delavci [5].
V Socialistiþni federativni republiki Jugoslaviji (1945–1991) so inšpekcijske delovale vse od leta 1945
naprej. V R Sloveniji je leta 1974 Zakonom o inšpekcijah status in položaj inšpekcij zelo izboljšal
[23], s tem pa postavil temelj tudi sedanji inšpekcijski službi za delo.
V 70. letih 20. stoletja je tako veþina evropskih držav uvedla zakonodajo na podroþju varstva pri delu,
ki je vkljuþevala reden nadzor na delovnih mestih. V Evropi se je do leta 1990 varnost pri delu
spodbujala predvsem z zakonskimi zahtevami. Glavna naloga nadzornega varnostnega organa je bila,
da zagotovi podroben nadzor varnosti na delovnem mestu. V letu 1989 je, "okvirna " direktiva
89/391/EGS Evropske unije zavezala delodajalce, da pripravijo program varnosti, oceno tveganja, ki
doloþa, kako so ukrepi na podroþju varnosti in zdravja pri delu v zvezi z tehnologijo, metodami dela,
delovnimi razmerami, socialnimi odnosi in delovnim okoljem nadzorovani. Ta direktiva je zdaj
sprejeta z nacionalno zakonodajo v vseh državah þlanicah EU [19].
V 90. letih 20. stoletja pa so se v velikem obsegu zaþeli uvajati standardizirani sistemi za upravljanje
varnosti in zdravja pri delu. S tem se je težišþe iz predvsem normativnega in eksternega nadzora
prevesilo na interno, notranjo kontrolo nevarnosti oz. tveganj. Tudi vloga državnega nadzornega
organa se spremeni saj inšpektorji postanejo tudi nekakšni svetovalci, ki sodelujejo pri razvoju
varnostnih aktivnosti v podjetju.
KONCEPT NADZORA VARNOSTI PRI DELU
Vsaka organizacija, podjetje upravlja s poslovnimi tveganji in tveganji na podroþju VZD [13]. Med
znaþilnimi kazalniki uspeha lahko prepoznamo številne vrednosti, po katerih bi kazalo ali bi vsaj
poskušali oceniti uspešnost proizvodnega podjetja. Nekateri izmed znaþilnih kazalnikov uspešnosti so:
(odliþna) kakovost proizvodov, absentizem, fluktuacija, zadovoljstvo pri delu, inoviranje (tehnološko
in netehnološko), motivacija, morala, nadzor, konflikti, kohezija, prilagodljivost in adaptacija,
poškodbe pri delu, izobrazba in razvoj, þloveške zmogljivosti, etiþno ravnanje in verodostojnost
organizacije, dobavna in servisna pripravljenost, odnos do naravnega in družbenega okolja,
humanizacija dela in odnosov, rentabilnost in akumulativnost itd. [22]. Vzpostavljanje in ohranjanje
nadzora je v središþu vseh vodstvenih funkcij. Nadzor je dosežen ko se pridobi zavezo zaposlenih do
jasnih ciljev VZD. Zaþne se z menedžerji, ki sprejmejo polno odgovornost za nadzorovanje
dejavnikov, ki bi lahko privedle do slabe varnosti in zdravja pri delu, poškodbe, okvare zdravja,
nezgode in/ali izgube [12].
Odkar se na delovih mestih pojavljajo poškodbe pri delu, nezgode in bolezni povezane z delom, je
potrebno da delodajalec, menedžerji in delavci skupaj naþrtujejo naþela preventivne in nadzorne,
kontrolne ukrepe znotraj podjetja [1]. Da bi dosegli uþinkovit nadzor je pomembno, da se organizacije
uþijo tako iz nezgod pri delu kot incidentov, kar pripomore pri izogibanju izgubam [12]. Obvladovanje
varnosti je ena od dejavnosti upravljanja podjetja. Razliþna podjetja imajo razliþne prakse upravljanja
in tudi razliþne naþine za nadzor nevarnosti zdravju in varnosti.
Postopke za kontroliranje, nadzor, spremljanje, merjenje in beleženje uspešnosti VZD, na redni
osnovi, je potrebno razviti, vzpostaviti in redno pregledovati. Odgovornost in pooblastila za nadzor na
razliþnih ravneh upravljanja je potrebno predhodno dodeliti. Izbor kazalnikov uspešnosti, bi moral biti
18
M&S 9 (2014)
doloþen glede na velikost in vrsto dejavnosti organizacije in skladen cilji VZD. Upoštevati je potrebno
tako kvalitativne in kvantitativne ukrepe nadzora, ki ustrezajo potrebam organizacije [1].
Nadzor mora temeljiti na ugotovljenih tveganjih organizacije, na zavezi, politiki VZD in biti skladen s
cilji VZD, ki podpirajo proces nadzora in ocenjevanja organizacije, vkljuþno z revizijo vodenja [12].
Spremljanje in merjenje uspešnosti, je treba uporabiti kot sredstvo za doloþitev, v kolikšni meri se
politika izvaja in cilji varnosti pri delu dosegajo, da so tveganja pod nadzorom. Politika, cilji, nadzor
morajo vkljuþevati aktivno in reaktivno spremljanje, in ne smejo temeljiti le na negativnih kazalcih
povezanih z delom, slabim zdravjem, boleznimi v zvezi z delom in statistiko nezgod pri delu, ki se
beleži. Redni nadzor mora zagotoviti povratne informacije o uspešnosti varnosti pri delu, da se
ugotovi, ali so dogovorjen sistemi za identifikacijo tveganj, prepreþevanje in nadzora vzpostavljeni in
uþinkovito dnevno delujejo. Prav tako morajo zagotoviti tudi podlago za odloþitve o izboljšanju
prepoznavanju nevarnosti in obvladovanju tveganj [14].
Kontrolna, nadzorna, revizijska orodja na podroþju varnosti pri delu so obiþajno razvita s strani
zasebnih svetovalnih podjetij, tudi univerz in drugih raziskovalnih institucij.
Vseobsežno pregledovanje pa obravnavamo najširše kot del celovitega managementa/obvladovanja
kakovosti, ki se je iz njega razvilo v veþ korakih od naknadnega nadzora preko samonadzora in
zagotavljanja do celovitega obvladovanja kakovosti. V upravljanju in managementu, to je
obvladovanju organizacije, bodo potekali procesi vodenja ljudi k izidom vedno bolj na podlagi
domiselnih razrešitev in manj z rutinskim nadzorstvom ter ukazovanjem [18].
Primarna naloga managementa varnosti je, da intervenira v kavzalnih procesih, ki vodijo do nezgod in
incidentov [6]. Petersen [24] je razširil kavzalno teorijo iz individualnih dejanj in lokalnih razmer na
sistem managementa. Zakljuþuje, da so nevarna dejanja, nevarne razmere in nezgode simptomi napak
v organizaciji managementa. Še veþ, trdi, da je vršnji management odgovoren, da zgradi tak sistem, ki
bo uþinkovito nadzoroval tveganja povezna z delovanjem organizacije.
V okviru nadzora tveganj v procesni industriji je pogosto osnovno vodilo prepreþevanje stroškov,
izgube. Lees [20] je poudaril, da je potreben veþji poudarek na predvidevanju nevarnosti in
sprejemanjem ukrepov, preden pride do nezgode. Potreben je veþji poudarek na sistematiþnosti
namesto pristopa odpravljanja napak. To je tudi naravno, saj imajo lahko nezgode v procesni industriji
katastrofalne posledice. Prepreþevanje nezgod, poškodb oseb, škode na sredstvih za delo pomeni
prepreþevanje stroškov in izgube dobiþka. ýe pa do napak že pride teoretiki industrijskega
izobraževanja vidijo varnost kot dinamiþni problem v katerem se morajo organizacije iz nadzora in
ugotovljenih napak uþiti [13], [21].
Nevarnosti morajo biti redno nadzorovane z namenom da se zagotovi, da tveganja povezana z njimi ne
presežejo sprejemljive ravni. Samo po sebi je umevno, da morajo biti aktivnosti, ki temeljijo na oceni
tveganja zakljuþene. Kadar je potrebno je nujen še dodaten loþen nadzor.
Nadzor nad tveganji/nevarnostmi mora biti trajen proces. Petersen [25] navaja, da je lahko trajen
nadzor dosežen s kombiniranjem naslednjih metod: inženirskim nadzorom, ki vkljuþuje odstranjevanje
ali zmanjšanje izpostavljenosti ali prilagoditev procesov, zamenjavo nevarnih snovi z manj nevarnimi,
izolacijo delavcev ali procesa, ustrezno ureditvijo delovnih mest, nadzorom procesov in okolja, z
anketami promovirati dobre in varne prakse, izobraževanjem in praktiþnim usposabljanjem, rednim
vzdrževanjem, striktnim zagotavljanjem in uporabo varovalne opreme, ko je potrebno.
Nadzor se lahko uporablja v razliþnih primerih. Po BS 8800 (2004) obsega nadzor zaþetni varnostni
pregled, ki je osnova za vzpostavitev politike varnosti in varnostnega programa. V BS 8800 se tak
nadzor imenuje prvi pregled stanja. Podobno je periodiþni varnostni nadzor preiskava, s katero se
preveri skladnost z zahtevami, doloþenimi v varnostni politiki in varnostnem programu.
Nadzorovanje procesa pomeni [2]:
- opredelitev konkretnega naþina delovanja;
- komuniciranjo med vpletenimi;
- zagotovitev potrebnih virov;
- izvajanje postopka;
M&S 9 (2014)
19
- izboljšave, ki vkljuþujejo sklepe in ugotovitve;
- korektivno ukrepanje v rednih þasovnih presledkih;
- vodenje dokumentacije.
Nadzorni postopki so zelo pomembni in morajo biti del pisne izjave o varnosti in zdravju. Kljuþni del
procesa vzpostavljanja nadzora je doloþitev standardov, ki povezujejo odgovornosti za rezultate in
zaveza, da doseganje ciljev temelji na vnaprej opredeljenemu delu z merljivimi izhodi [12].
Sistem nadzora VZD je uþinkovit le, þe bodo cilji VZD dobili enak pomen kot drugi poslovni cilji, in
þe je uþinkovitost nadzornikov in menedžerjev obravnavana kot bistvena za napredovanje in pri
ocenah osebnega razvoja. Potrebna je kombinacija nagrad in sankcij za motiviranje vseh zaposlenih za
VZD. Dan mora biti poudarek na krepitvi pozitivnega vedenja, ki prispeva k nadzoru tveganja in
spodbujanje pozitivne varnostne kulture. Splošni plaþilni in sistemi nagrajevanja naj bi podpirali
doseganje varnostnih ciljev in prepreþevanje konfliktov z drugimi poslovnimi cilji. Sistemi
nagrajevanja na podroþju VZD naj ne temeljijo le na izogibanju nezgodam ali zgubi zdravja. Boljše
je uvajati sisteme skupinskega nagrajevanja namesto nagrajevanja posameznika za trud in podporo pri
sodelovanju za izboljšanje VZD. Pri tem pa je kljuþnega pomena uþinkovit nadzor [12].
VPELJAVA NADZORA NAD TVEGANJI NA PODROýJU VZD
Prvi korak nadzora: Nadzor nad vhodi
Cilj: zmanjšanje nevarnosti, ki vstopajo v organizacijo.
Potreben je nadzor virov in informacij, ki vstopajo v organizacijo:
- materialnih virov, vkljuþno z:naþrtovanjem , izbiro, nakupom in izgradnjo delovnih mest;
- naþrtovanje , izbira, nakup in namestitev sredstev za delo in snovi, ki jih organizacija
uporablja ;
- sredstev za delo in proizvodov, snovi, ki jih drugi, kot so npr. izvajalci na gradbišþu
uporabljajo;
- pridobitev novih poslov;
- þloveških virov, vkljuþno z zaposlovanjem in izborom vseh zaposlenih;
- izbiro pogodbenih organizacij;
- informacij, vkljuþno s podatki, ki se nanašajo neposredno na VZD, kot so standardi, smernice,
zakoni, pravilniki in morebitne njihove spremembe ;
- drugih tehniþnih in upravljalskih informacij, ki se nanašajo na nadzor tveganja in razvoj
pozitivne varnostne kulture.
Drugi korak nadzora: Nadzor dejavnosti
Cilj: Odprava in zmanjšanje tveganj v poslovnem procesu. V fazi izvajanja dela so zaposleni
izpostavljeni tveganjem in cilj je odpraviti ali zmanjšati ta tveganja, ki nastajajo znotraj organizacije.
Nadzor mora pokrivati štiri podroþja:
- prostore, vkljuþno s delovnimi mesti, vhode in izhode, splošno delovno okolje, prostore za
rekreacijo, pomožne prostore, vso infrastrukruro, instalacije;
- vsa sredstva za delo in snovi, vkljuþno z njihovo obdelavo, prometom, skladišþenjem in
uporabo;
- postopke, vkljuþno z naþrtovanjem delovnih mest in delovnih postopkov z vseh vidikov VZD;
- ljudi, vkljuþno umešþanjem zaposlenih, njihovo usposobljenostjo za delo in potrebnim
zdravstvenim nadzorom.
Nadzorovati je potrebno delovanje poslovnega procesa v »stabilnem stanju«, vkljuþno z rednimi in
izrednimi dejavnostmi, med vzdrževanjem, vkljuþno z dejavnostjo vzdrževanja samega, ki ga izvajajo
pogodbeniki ali osebje samo. Upoštevati je potrebno spremembe v »stabilnem stanju« , ki izhajajo iz
kakršne koli spremembe v organizacijski strukturi, prostorov, obratov, procesov, snovi, postopkov,
ljudi ali informacij, predvidljivih izrednih razmer kot so požar, poškodbe, bolezni, nezgode ali okvare
kontrolnega opreme (vkljuþno s prvo pomoþjo, naþrtovanjem in postopki za upravljanje kriznih
razmer in identifikacijo in nadzor nevarnih obmoþij), pa tudi razgradnjo, rušenje in odstranjevanje
objektov, naprav, opreme ali snovi.
Tretji korak nadzora: Nadzor nad izhodi
20
M&S 9 (2014)
Cilj: zmanjšanje tveganj zunaj organizacije, ki izhajajo iz poslovnih procesov, izdelkov in storitev.
Nadzor mora zajemati:
- proizvode in storitve, ter raziskovanje varne uporabe izdelkov in storitev, vkljuþno z
nadzorom uporabnikov z namenom odkrivanja morebitnih škodljivosti proizvodov in storitev;
- dobavo in prevoz proizvodov, vkljuþno s pakiranjem, oznaþevanjem in vmesnim skladišþenje
m;
- instalacijo, postavitev, þišþenje in vzdrževanje proizvodov, ki jih izvajajo zaposleni ali
pogodbeni izvajalci;
- stranske, pomožne proizvode, ki lahko izhajajo iz delovnih aktivnosti organizacije, tako na
stalnih delovnih mestih, kot na premiþnih gradbišþih;
- uþinke za okolje - zlasti odpadke in emisije v atmosfero;
- zaširanje, rušenje, odstranjevanje obrata, opreme in snovi (vkljuþno z odpadki );
- informacije o varnosti za tiste, ki prevažajo, ravnajo, skladišþijo , nabavljajo, uporabjajo ali
odstranjujejo izdelke organizacije;
- informacije predstavnikom javnosti, drugim delodajalcev in njihovim zaposlenim, reševalnim
službam in državnim organom [12].
Organizacije morajo meriti, kako uþinkovito izvajajo politiko varnoti in zdravja pri delu, kako
uþinkovito obvladujejo tveganja, in kako dobro se razvijaja kultura varnosti in zdravja pri delu. Nizka
stopnja nezgod, poškodb, tudi v obdobju leta, ne daje nobenega jamstva, da so tveganja dejansko pod
nadzorom in ne bodo povzroþila poškodbe, bolezni ali izgube v prihodnosti [12], [14].
AKTIVNI IN REAKTIVNI NADZOR
Management varnosti vsebuje sistematiþen nadzor zmogljivosti, sposobnosti delavcev, sredstev za
delo in fiziþnega okolja. Kontrola vsebuje tako preventivo kot tudi kurativo nevarnih razmer in
okolišþin [14].
Glede na HSE [12], ILO [14] in [30], zahteva presoja sistema vodenja varnosti dve vrsti nadzornih,
kontrolnih sistemov. Aktivni kontrolni sistemi spremljajo oblikovanje, razvoj, umestitev in delovanje
ureditve managementa, kakor tudi obvladovanje tveganj in varnostnih ukrepov pri delu. Reaktivni
kontrolni sistemi spremljajo nezgode, bolezni, incidente in druge dokaze o pomanjkljivostih na
podroþju varnosti in zdravju pri delu. Diekemper in Spartz [7] opisujeta razlikovanje med tema dvema
vrstama kontrolnih sistemov. Po njihovem mnenju so aktivni sistemi takšni, ki merijo kakovost in
koliþino varnostnih aktivnosti. Reaktivni kontrolni sistemi pa merijo rezultate ali uspešnost.
Po HSE in ILO, aktivni nadzorni, kontrolni sistemi vkljuþujejo razliþne postopke, oblike in ravni:
- rutinske postopke za spremljanje posebnih ciljev, na primer þetrtletna ali meseþna poroþila
- periodiþne pregled dokumentov, da se preveri, ali so vzpostavljeni sistemi, ki spodbujajo VZD
(npr. sprejetje dokumentov, v katerih so bili opredeljeni cilji vsakega vodje)
- sistematiþne preglede prostorov, naprav in opreme, s strani razliþnih oseb tako predstavnikov
vodstva, kot s strani delavcev,
- kontrolo okolja in zdravstveni nadzor z namenom preverjanja ukrepov za nadzor
zdravstvenega varstva,
- neposredno opazovanje dela in vedenja s strani nadzornikov,
- delovanje sistema presoje,
- spremljanje poroþil o varnosti in zdravju pri delu s strani vršnjega vodstva.
Reaktivni nadzorni, kontrolni sistemi se sprožijo, ko je do dogodka že prišlo in vkljuþujejo
prepoznavanje in poroþanje o:
- poškodbah in primerih poklicnih bolezni, vkljuþno s spremljanjem bolniške odsotnosti,
- drugih izgubah, kot je npr. materialna škoda,
- incidentih, vkljuþno s tistimi, ki bi lahko povzroþil poškodbe, bolezni ali škodo,
- nevarnostih,
- pomanjkljivostih ali opustitvah v sprejetih standardih.
Aktivni nadzor mora vsebovati elemente, potrebne, da se vzpostavi proaktivni sistem in bi morala
vkljuþevati spremljanje doseganja posebnih naþrtov, opredeljenih meril uspešnosti in ciljev.
M&S 9 (2014)
21
Sistematiþno pregledovanje sredstev za delo, prostorov, naprav in opreme, nadzor delovnega okolja,
vkljuþno z organizacijo dela, nadzora zdravja delavcev, kjer je to primerno, z ustreznim zdravniškim
nadzorom in spremljanjem delavcev za zgodnje odkrivanje znakov in simptomov škode za zdravje, da
bi ugotovili uþinkovitost ukrepov za prepreþevanje in nadzor ter skladnost z veljavnimi nacionalnimi
zakoni in predpisi, je smiselno, potrebno vkljuþiti tudi v panožne kolektivne pogodbe. Pri tem se
seveda ne sme prezreti drugih obveznosti na podroþju VZD, na katere je organizacija morebiti pristala
z namenom dviga stopnje varnosti.
Reaktivno spremljanje mora vkljuþevati tudi opredelitev, poroþanje in preiskovanje nezgod, poškodb
pri delu, okvarah zdravja, slabem zdravju (vkljuþno s spremljanjem evidence agregatne bolniške
odsotnosti), druge izgube, kot so škode na premoženju, zaradi pomanjkljive varnosti in zdravja pri
delu, kot tudi same rehabilitacije delavcev. S preiskavami o izvoru in osnovnih vzrokih nezgod,
poškodb pri delu, okvar ali slabega zdravja, bolezni in nezgode, je potrebno opredeliti morebitne
napake v sistemu VZD in jih dokumentirati. Take preiskave morajo izvesti pristojne osebe, z ustrezno
udeležbo delavcev in njihovih predstavnikov. Rezultate teh raziskav je potrebno posredovati odboru za
VZD, þe obstaja, in odbor bi moral pripraviti ustrezna priporoþila. Rezultati preiskav, poleg vseh
priporoþilih odbora za VZD pri delu, je potrebno sporoþiti odgovorni osebi za korektivne ukrepe, ki je
vkljuþena v vodstveni pregled z namenom nenehnega izboljševanja stanja varnost pri delu. Korektivne
ukrepe, ki izhajajo iz teh raziskav je treba izvajati, da bi se izognili ponavljanju nezgod, poškodb pri
delu, okvaram zdravja, bolniškim odsotnostim, incidentom. Poroþila, ki jih pripravijo zunanji
preiskovalni organi, kot so inšpektorati, zdravstvene in druge zavarovalnice ali agencije bi bilo treba
obravnavati na enak naþin kot notranje preiskave ob upoštevanju vprašanj zaupnosti [12], [14].
Pogostost in obseg obþasnih pregledov sistema varnosti pri delu v organizaciji, s strani delodajalca,
strokovne službe, osebe je treba opredeliti v skladu s potrebami in pogoji organizacije [14].
Študije, ki jih je opravil Groeneweg [10] so pokazale, da so preiskave nesreþ predvsem usmerjene na
vzroke nižje v organizacijski hierarhiji. Iz tega razloga je tudi veþina ukrepov za izboljšanje varnosti
usmerjena na zaposlenega in manj na višje ravni organizacije. Groeneweg navaja, da to lahko
enostavno vodi k podcenjevanju vloge organizacijske kulture v podjetij pri vzroþnosti nezgod.
NOTRANJI - INTERNI, ZUNANJI, STROKOVNI NADZOR IN SAMONADZOR
Naloga najvišjega vodstva je, da nadzorujejo tveganja za VZD z vzpostavitvijo sistema upravljanja, z
naþrtovanjem delovanja sistema in spremljanja izzidov sistema. Za to mora najvišje vodstvo
vzpostaviti varnostno politiko in spremljanje njenega izvajanja. S spremljanjem aktivnosti in
rezultatov, lahko najvišje vodstvo slediti, kako so bila realizirana vnaprej doloþena merila, in doloþa
nove cilje [25]. Uþinkovit notranji nadzor varnosti in zdravja zahteva naþrtovanje vseh aktivnosti v
organizaciji. Skupaj te dejavnosti tvorijo sistem upravljanja varnosti.
Enostavno opazovanje (raziskava s sprehodom skozi) delovnih procesov in delovnega okolja je prvi
korak v vsakem nadzoru. V nekaterih primerih takšna opazovanja zadošþajo za zaznavo pomanjkanja
ustreznih nadzornih ukrepov in izpostavljenost delavcev tveganjem. Ocene, ki temeljijo na tej vrsti
opazovanja lahko povsem zadošþajo in ni potrebe po kakršni koli bolj sofisticirani doloþitvi
izpostavljenosti. Veþkratni obiski v obliki kontrole, nadzora na delovnem mestu s pomoþjo opazovanja
so potrebni tudi za ugotovitev, da ni prišlo do poslabšanja na delovnih mestih in so razmere
ovrednotene kot zadovoljive [1].
Notranji, interni nadzor v podjetju ima pomembno vlogo pri razvoju sistemov varnosti pri delu v
podjetju. Notranja nadzor, kontrola pokaže oblastem in širše, da so prizadevanja podjetij, družbe na
podroþju varnosti in zdravja pri delu ustrezna in uþinkovita. Poleg tega je notranji nadzor uþinkovita
metoda za iskanje tistih podroþij varnosti pri delu, ki zahtevajo izboljšave. Managerski nadzor,
pregled, presoja ali revizija pa je eden izmed osrednjih postopkov, v katerih se vrednotijo rezultati
nadzora, in kjer so doloþene nove aktivnosti in cilji na podroþju varnosti pri delu.
Nadzor delovnih razmer izkazuje posebno skrb vodstva za zaposlene. Je hkrati tudi neke vrste socialna
podpora in koristen dejavnik za dobro poþutje in zadovoljstvo zaposlenih na delovnem mestu. Ob tem
je pomembno, da ima tudi vsak zaposleni nadzor nad svojim delom. Zaposleni mora imeti samonadzor
nad razliþnimi zahtevami, ki jih ima delovno mesto, nad samimi opravili, deli in nalogami, tempom
22
M&S 9 (2014)
dela, razporedom dela, fiziþnim okoljem, nad sprejemanjem odloþitev, po potrebi nad sodelavci,
razpoložljivostjo in mobilnostjo. Ko je nadzor posameznika pri in nad delom visok imajo morebitne
druge delovne zahteve ali zadolžitve po navadi potencialne manj negativne uþinke na njegovo zdravje.
ýe zaposleni verjamejo, da imajo nadzor nad varnostjo bo njihova varnostna kultura višja [21]. Nadzor
nad delom izvaja zašþitno funkcijo v stresnih razmerah, in varuje izpostavljeno osebo pred škodljivimi
vplivi delovnega in socialnega okolja. Dokazi o pozitivnih uþinkih nadzora nad delom morajo biti
spodbuda za boljše naþrtovanje delovnih mest in razmer ter medsebojno sodelovanje zaposlenih na
delovnem mestu.
Ena od oblik nadzora, kontrole so tudi preventivni zdravstveni pregledi delavcev in pogosto
razkrivajo obstoj nevarnosti za zdravje na delovnem mestu. Tudi nadzor, spremljanje odsotnosti zaradi
bolezni lahko pomaga ugotoviti, ali obstaja povezava med razlogi slabega zdravja ali odsotnosti z dela
in morebitnimi tveganji, ki bi lahko bile prisotne na delovnem mestu. V takih primerih je potrebno
izvesti potrebne nadzore delovnega okolja, z vrednotenjem tveganj in preventivno ukrepati [1].
Strokovni nadzor se opravlja z namenom, da se nadzoruje strokovno delo ter uporaba strokovno
preverjenih metod in dosežkov znanosti na podroþju VZD, da se ugotavlja kakovost izpolnjevanja in
izvajanja strokovnih, predpisanih norm ali zahtev. Strokovni nadzor izvajajo ali stanovska združenja,
npr. Zbornica VZD pa tudi državni organ v postopkih pridobivanja ali obnavljanja dovoljenj za delo
na podroþju VZD.
Eden izmed prepoznavnejših modelov sistema varnega upravljanja je predstavljen v britanskem
standardu BS 8800 (2004). Predstavlja tako ukrepe za vzpostavitev sistema za upravljanje varnosti in
metode za organizacijo varnostne dejavnosti v praksi. V skladu s standardom BS 8800, so glavni
razvojni koraki: 1) zaþetni in reden pregled stanja, 2) priprava varnostne politike, 3) organiziranje
dejavnosti, 4) naþrtovanje in izvajanje, 5) merjenje uspešnosti, in 6) revizija.
V doloþenih primerih lahko državni nadzorni organ deluje kot zunanji revizor, presojevalec varnosti in
zdravja pri delu. Na primer, Health and Safety Executive (HSE) v Združenem kraljestvu in belgijski
inšpektorat za delo sta ustanovila posebna revizijska organa. Svetujejo podjetjem, kako pripraviti in
voditi uþinkovit sistem upravljanja varnosti in zdravja pri delu. Zunanji nadzori v obliki presoj, revizij
s strani državnega nadzornega organa se v nekaterih okoljih izkažejo kot koristni tudi zato, ker
verjetno bolje kot kdorkoli drug poznajo zakonske zahteve [19].
V okviru EU-OSHA je bil ustanovljen ERO - European Risk Observatory - Evropska opazovalnica
tveganj. Njen cilj je prepoznanje novih in nastajajoþih tveganj na podroþju varnosti in zdravja pri delu,
da bi izboljšali pravoþasnost in uþinkovitost preventivnih ukrepov. Da bi dosegli ta cilj, ERO ponuja
pregled varnosti in zdravja pri delu v Evropi, opisuje trende in temeljne dejavnike ter predvideva
spremembe na podroþju dela in njihove verjetne posledice za VZD.
NADZOR SISTEMA VARNOSTI PRI DELU
Nadzor sistema varnosti pri delu obsega nadzor politike VZD, same organizacije VZD, planiranja in
izvajanje, merjenje uspešnosti ter revidiranje in pregled uspešnosti VZD.
Varnostna revizija (notranja ali zunanja) je sistematiþna metoda za oceno sistema upravljanja varnosti
pri delu v podjetju. Revizija bi morala zajemati celoten sistem upravljanja varnosti, kar pomeni, da se
uporablja za vse dejavnosti, katerih cilj je zagotoviti ustrezen nadzor nevarnosti, ki vplivajo na ljudi,
premoženje ali okolje. Dva glavna nalogi revidiranja sta: 1) preverjanje skladnosti, da se ugotovi, ali
so izpolnjene ustrezne zakonske zahteve, in 2) potrjevanje, da vidimo, ali so v uporabi pravilne
metode, in ali se uþinkovito izvajajo. Varnostna revizija je del splošnih dejavnosti upravljanja podjetja
ali družbe in je podobna postopku za revidiranje sistemov kakovosti in ravnanja z okoljem [19].
Odgovorna oseba nadzora mora iskati odgovore na vprašanja:
Politika VZD:
- Ali politika doloþa jasna usmeritve na podroþju varnosti in zdravja pri delu?
- Ali politika izkazuje, kako je organiziran sistem varnosti pri delu, kdo je odgovoren za VZD
na vseh ravneh?
M&S 9 (2014)
23
- Je bila uspešno posredovana zaposlenim in drugim, ki jim je pomembna?
- So cilji politike jasni? Jih je mogoþe doseþi?
Organizacija VZD:
- Ali vodstvo in zaposleni razumejo svojo odgovornost do VZD?
- So zaposleni na vseh ravneh vkljuþene v aktivnosti in upravljanje VZD?
- Se izvaja usposabljanje na podroþju VZD?
- Ima management VZD ustrezen status v organizaciji?
- Kako so informacije o nevarnostih in tveganjih posredovane zaposlenim in drugim na
delovnih mestih?
- So predstavniki delavcev vkljuþeni v management VZD?
Naþrtovanje in izvajanje VZD:
- Kako so nevarnosti in tveganja opredeljena in ocenjena?
- Ali obstaja naþrt, ki doloþa cilje, odgovornosti in þasovni okvir za izboljšanje uspešnosti
VZD?
- Kako je ta naþrt nastal in kako se izvaja?
Merjenje uspešnosti VZD:
- Ali obstaja uravnotežen pristop k spremljanju uspešnosti VZD?
- Se incidente na podroþju VZD poroþa? Se jih sporoþa nemudoma?
- Se incidente preiskuje, da se zmanjša možnosti za njihovo ponovitev?
- So opredeljeni ukrepi za zmanjšanje incidentov in se jih izvaja? Ali je uspešnost na podroþju
VZD posredovana zaposlenim in drugim?
Revidiranje in pregled uspešnosti VZD:
- Ali se uþinkovitost VZD pregleduje in o njej poroþa?
- Ali je organizacija vzpostavla naþrt VZD za izboljšanje stanja VZD in ta temelji na pregledu
uspešnosti? Je mogoþe doseganje naþrta preverjati objektivno?
- Ali je uspešnost organizacije primerjava z drugimi? In z najboljšo prakso?
- Je uspešnost sistema managementa VZD sistematiþno revidirana skozi inšpekcijo in neodvisne
revizije?
- Se management VZD ukvarja z nenehnimi izboljšavami uspešnosti VZD? [9]
Pri nadzoru VZD se ugotovljene pomanjkljivosti beleži, vrednoti in nato ukrepa, kot npr. v Tabeli 1.:
Tabela 1.
Ocena
Opis
Komentar
(med 1 in 5)
5
Nezadovoljiv Ugotovljene so bile resna tveganja/nevarnosti in zahtevajo takojšnjo
zaustavitev del in obvestilo direktorju. Delo se lahko ponovno zaþne
šele ko so napake popravljene, je zagotovljena varnost in to odobri
direktor oddelka. Delovna mesta, ki prejemajo rezultat 5 je treba
ponovno pregledati pred priþetkom dela in po treh mesecih.
4
Potrebne so Ugotovljeno je visoko število napak/tveganj/nevarnosti.Vodji
pomembne oddelka obmoþja toþkovanja, ki je dobilo oceno z 4 je treba o tem
izboljšave
obvestiti in poslati poroþilo, ki bo vkljuþevalo seznam napak.
Delovna mesta, ki prejemajo oceno 4 je treba ponovno pregledati,
kmalu po tem, ko se je rok treh mesecev za izboljšavo potekel.
3
Potrebne so Ugotovljene so številne napake/tveganja/nevarnosti. Delovna mesta,
zmerne
ki prejemajo oceno 3, je treba ponovno pregledati, kmalu po tem, ko
izboljšave
se je rok treh mesecev za izboljšavo potekel.
2
Potrebne so Ugotovljene so bile dve ali tri manjše napake/tveganja/nevarnosti.
manjše
Delovna mesta, ki prejemajo oceno 2 je treba ponovno pregledati,
izboljšave
kot je bilo naþrtovano v naslednjem roku letnega pregleda.
1
Zadovoljiv Ugotovljena ena manjša napaka/tveganje/nevarnost. Površine, ki
prejemajo oceno 1, je potrebno pregledati ponovno na turneji, kot je
bilo naþrtovano v naslednjem roku letnega pregleda.
Vir: Finlan, 2013
Nadzorni organ naj pri svojem delu zporablja tri informacijske vire oz. metode:
24
M&S 9 (2014)
-
neposredno opazovanje, fotografiraje je pomembno, da bi se izognili izgubi pomembnih
dokazov o prizorišþu, konfiguracija, razmerah med delom itd;
pregled dokumentacije, ki pomaga ugotoviti, kaj bi se moralo zgoditi, kot tudi zagotavlja
dokaze o oceni tveganja, ukrepih, predhodnih pregledih, preizkusih itd;
intervjuje, razgovore, ki nudijo neposredno priþevanje, kot tudi priložnost, da ponovno
preverite vse ugotovitve, ki izhajajo iz pregleda fiziþnega okolja in listinske dokumentacije
[12].
ýe se med nadzorom ugotovi, da so delovne razmere, oblikovanje, upravljanje, vzdrževanje, postopki,
sistemi, ali celo sam nadzor neustrezni, vprašajte:
- So pristojnosti jasno doloþene?
- Ali so odgovornosti jasno razumljene?
- Ali tisti z odgovornostmi imajo þas in vire za izpolnjevanje svojih odgovornosti?
- So ljudje odgovorni za izpolnjevanje obveznosti s podroþja VZD?
- So ljudje nagrajeni za dobre rezultate na podroþju VZD?
- So ljudje sankcionirani za slabo ravnanje na podroþju VZD? [12].
Nadzor se lahko opravi bodisi "interno", kjer lastno osebje podjetja pregleda uspešnosti, ali "od zunaj",
kjer nadzor opravi usposobljen strokovnjak zunanje organizacije. HSE opozarja, da morajo biti þlani
nadzora neodvisni, da morajo imeti potrebno kombinacijo izkušenj in znanja. da bi morali biti izvajalci
nadzora nepristranski in objektivni. Skrbna izbira revizijske skupine je bistveni dejavnik za doseganje
rezultatov. Rezultati nadzorov, ki jih opravijo razliþni nadzorniki naj bi izkazovali podobne rezultate,
ko se razmere nadzirajo v enakih pogojih [19].
ODGOVORNOSTI NA PODROýJU NADZORA
Vloga vršnjega vodstva: Najvišje vodstvo je oseba ali skupina oseb, ki naþrtujejo strategijo družbe in
doloþi/jo dolgoroþne cilje podjetja. Naloga najvišjega vodstva je, da nadzorujejo VZD zaposlenih z
vzpostavitvijo sistema upravljanja, ki ga naþrtuje, izvaja, spremlja izide sistema.
Vloga nižjega vodstva: V industrijskih podjetjih so to vodje proizvodnje oziroma inženirji kakovosti.
Petersen (1989) trdi, da je vloga vodja proizvodnje pri varnosti bolj kljuþna od nadzornika. On doloþa
najpomembnejše varnostne dejavnosti, kot so: 1) zagotavljanje izvajanja nadzora 2) zagotavljanje
kakovosti izvedbe nadzora in 3) kaže osebno zavzetost za VZD.
Vloga projektanta: Pogosto so sredstva za delo neustrezno oblikovana, naþrtova. Inženirski pristop
projektanta omogoþa vgrajevanje varnosti že pri naþrtovanju. Obveznost projektanta je, da nadzira
ali/in sledi zahtevam varnosti in zdravja pri delu, kar je sedaj zapisano že v zakonodaji v številnih
državah. Delno zaradi tega, se je koliþina standardov, priroþnikov in drugih smernic o tem, kako
izboljšati varnost pri naþrtovanju, poveþala.
Vloga delavskih zaupnikov, predstavnikov za VZD: Znaþilno je, da delavskih zaupnik, predstavnik za
VZD deluje kot strokovnjak, ki je seznanjen z zakonodajo na podroþju zdravja in varnosti ter drugimi
obveznosti v zvezi z družbo, spodbuja VZD, skrbi za nadzor izvajanja ukrepov VZD, sporoþa potrebe
po usposabljanju, spodbuja k varnemu delovanju, predlaga ukrepe za izboljšanje uspešnosti VZD.
Vloga odborov za VZD: V veþini evropskih držav se uveljavlja institut posvetuja in soodloþanje o
VZD med delodajalcem in delavci. Tak instrument so npr. varnostni odbori. Nekatere države imajo
tudi zakonske doloþbe , ki ustvarjajo varnostne odbore ali druge ustrezne institucije na delovnem
mestu. Odbor mora pripraviti letni akcijski naþrt, oceniti potrebe po notranjih varnostnih pregledih nadzorih, oceniti varnostno politiko družbe, in podati predloge, kako bi bilo potrebno/možno izboljšati
VZD.
Vloga varnostnih inženirjev, notranjih in zunanjih služb VZD: V veþini razvitih držav, mora
delodajalec zagotoviti da strokovne naloge varnosti pri delu opravlja strokovnjak za varnost pri delu.
Delodajalec poveri opravljanje strokovnih nalog VPD lastnemu ali zunanjemu strokovnjaku za VZD.
Varnostni inženir preuþuje varnost delovnega okolja, tehnoloških postopkov in delovnih razmer.
M&S 9 (2014)
25
Pripravlja varnostne ukrepe, nadzira in spremlja njihovo izvajanje in uþinkovitost. Svetuje in
strokovno pomaga pri urejanju varstva pri delu v internih aktih gospodarske družbe. Opravlja notranji
nadzor pri þemer ugotavlja morebitne nevarnosti in neskladja z zakonodajo, še preden bi ta lahko
podjetju na tak ali drugaþen naþin povzroþila škodo. Izvaja poseben nadzor med namestitvijo opreme,
nadzor nad vzdrževanjem in popravili namešþene opreme in po potrebi predlaga korektivne ukrepe.
Vloga izvajalca medicine dela: Delodajalec mora zagotoviti, da zdravstvene ukrepe na podroþju VZD
izvaja izvajalec medicine dela. Med njegove naloge sodi tudi nadzor zdravstvenega stanja delavcev.
Vloga zaposlenega: Delodajalec je vedno odgovoren za zagotavljanje VZD. Naþeloma je naloga
delavca je le, da upošteva navodila delodajalca in da se ne izpostavlja nobenim nepotrebnim tveganj .
Zaposleni postanejo odgovorni za svoja dejanja na delovnem mestu, in bodo tudi odgovorni v veþji
meri za vodenje varnostnega sistema [19].
Vloga inšpekcijskih služb: Inšpektor za delo izvaja nadzor na podroþju varstva pri delu ali na podroþju
delovnopravne zakonodaje. Njegova glavna naloga je, da ugotovi, v kolikšni meri se stanje na terenu
razlikuje od predpisanega stanja v zakonu oziroma pravilniku, ki ureja doloþeno podroþje. Izvajajo
tako aktiven, kot reaktiven nadzor.
ZAKLJUýEK
Nadzor (kontrola) na podroþju varnosti pri delu je kritiþno in sistematiþno pregledovanje, spremljanje
poteka, razvoja, pa tudi samega stanja varnosti pri delu. Je proces, v katerem ena ali veþ oseb ali
institucij ocenjuje tveganja za VZD ali pregleduje samo izvajanje zagotavljanja varnosti pri delu,
stanje varnosti pri delu in ustrezno ukrepa. Pri nadzoru gre za presojanje ustreznosti glede na
zastavljene cilje, predpisane normative, standarde in odpravljanje ugotovljenih nepravilnosti. Nadzor
vkljuþuje tako preglede in meritve stanja pred dogodkom, npr. nezgodo ali incidentom in raziskavo po
samem dogodku. Uþiti se moramo tako iz ugotovitev, ki jih dobivamo iz podatkov dobljenih pred
nezgodo, kakor tudi iz raziskav npr. nezgod ali incidentov.
Neustrezen nadzor varnosti in zdravja pri delu lahko vodi do slabo naþrtovanega delovnega okolja,
kakor tudi do neustreznih psihosocialnih delovnih razmer.
Danes se vsi strinjamo, da nadzor varnosti in zdravja na delovnih mestih in v družbi nasploh ne
vkljuþuje samo prepreþevanja tveganj in vzdrževanja trenutnega zdravstvenega stanja populacije
ampak tudi iskanje ukrepov za dosego ugodja v delovnem in bivalnem okolju.
/,7(5$785$
/,7(5$785$
[1] Alli, B.: Fundamental Principles of Occupational Health and Safety, International Labour
Office, Geneva, 2001.
[2] AUVA: Rules and Regulations – The Safety and Health Management System of AUVA, 2010.
[3] M. Bilban, Medicina dela, ZVD, Ljubljana, 1999
[4] Bavcon, L.: Delavsko upravljanje in moderna družba, Naša sodobnost, 60, št. 2, 1958, 97–121.
[5] Bostic, A.: Družbeni nadzor in vloga inšpekcij v SFRJ, ýasopisni zavod Uradni list SRS,
Ljubljana, 1986.
[6] Booth, R. T., Lee, T. R.: The role of human factors and safety culture in safety management,
Journal of Engineering Manufacture 209. 1995, 393-400.
[7] Diekemper, R.F., Spartz, D. A.: A quantitive and qualitative measurement of industrila safety
activites, ASSE Journal, Dec. 1970, 12-19.
[8] Drusany, V.: Varnostnotehniški priroþnik, VZA, Logatec, 1999.
[9] Finlan, G., Roberts, M.: SHE Auditing and Inspection, Science & Technology Facilitys Council,
2013.
[10] Groeneweg, J.: Controlling the controllable – the management of safety, DSWO Press, Leiden
University, 1992.
[11] Heinrich, H.W., Petersen. D., Roos, N.: Industrial accident prevention. A safety management
approach, Fifth edition, McGraw Hill Book Company, New York, 1980.
26
M&S 9 (2014)
[12] HSE: Successful health and safety management, HSE Books, Suffolk, 2011.
[13] HSE: Plan, Do, Check, Act: An introduction to managing for health and safety, 2013.
[14] ILO: Guidelines on occupational safety and health management systems, ILO-OSH, Geneva,
2001.
[15] IRSD: Poroþilo o delu Inšpektorata za delo za leto 2012, Inšpektorat RS za delo, Ljubljana,
2013.
[16] Kaila H. L.: Behaviour based safety in organizations, Indian Journal of Occupational and
Environmental Medicine, Volume 10, Issue 3, 2006.
[17] Kalþiþ, M.: Varnost in zdravje pri delu. Pravna in ekonomska kategorija in vrednota, Zavod
za varstvo pri delu, d. d.
http://www.planetgv.si/upload/htmlarea/images/prezentacije/ddpsv2010/Kalcic_Miran.pdf (8. 4.
2014).
[18] Kralj, J.: Temelji managementa in naloge managerjev. Visoka šola za management v
Kopru,Koper, 2001.
[19] Kuusisto, A.: Safety management systems Audit tools and reliability of auditing, Technical
research centre of Finland, Espoo, 2000.
[20] Lees, F.P. Loss prevention in the process industries, (2nd edition). Butterworth-Heinemann,
Oxford, 1996.
[21] Lyneis, J., Madnick S.: Preventing Accidents and Building a Culture of Safety: Insights from
a Simulation Model, Sloan School of Management Massachusetts Institute of Technology, 2008.
[22] Markiþ, M.: Inoviranje procesov kot pogoj za odliþnost poslovanja, Fakulteta za management,
Koper, 2004.
[23] Obran, A.: Inšpekcijski nadzor na podroþju varnosti in zdravja pri delu, Diplomsko delo,
fakulteta za upravo, 2012.
[24] Petersen, D.:. Safety management, Aloray Inc, New York, 1988.
[25] Petersen, D.: Techniques of safety management. A system approach, (3rd edition). Aloray
Inc, New York, 1989.
[26] SAZU: Slovar slovenskega knjižnjega jezika, Založba ZRC SAZU, Ljubljana, 2008.
[27] Stiplovšek, M.: Razmah strokovnega sindikalnega gibanja na Slovenskem 1918-1922,
Partizanska knjiga, Ljubljana, 1979.
[28] Švajger, J.: Varnost pri delu, Zavod SRS za varstvo pri delu, Ljubljana, 1973
[29] Tavþar, M.: Strategija trženja, Koper: Visoka šola za management v Kopru, 1997.
[30] WorkCover: National Self-Insurer OHS Audit Tool - User Guide & Workbook, NSW, 2009.
Standardi
•
•
BS 8800 (2004) Occupational Health & Safety management Systems
ISO 18001: 2007 SELF ASSESSMENT CHECKLIST
M&S 9 (2014)
27
BIOGRAFIJA POVABLJENOG GOVORNIKA
mag. Miran Pavliþ, dipl. var. inž.
Društvo varnostnih inženirjev Ljubljana
Ljubljana, Slovenija
[email protected]
Miran Pavliþ se ukvarja s podroþjem varnosti in zdravja pri delu v Univerzitetnem kliniþnem centru
Ljubljana, Slovenija od leta 1987. V Sloveniji je diplomiral kot varnostni inženir, ter magistriral s
podroþja varnosti na Hrvaškem. Je koordinator za varnost pri delu na gradbišþih, þlan invalidske
komisije II. stopnje pri Zavodu za invalidsko in pokojninsko zavarovanje in sodni izvedenec za
podroþje varnosti in zdravja pri delu. Od leta 2000 predsednik Društva varnostnih inženirjev
Ljubljana. Od l. 2013 podpredsednik Evropskega društva varnostnih inženirjev. Med njegovo delo
sodijo tudi objave znanstvenih in strokovnih prispevkov ter aktivno sodelovanje na konferencah s
podroþja varnosti pri delu.
BIOGRAPHY OF THE INVITED LECTURES
Miran Pavliþ is active in the field of safety at work and health protection in the University Medical
Centre Ljubljana, Slovenia since 1987. He graduated in Slovenia as Occupational Safety Engineer and
received Master's degree in Croatia for the field of Safety at Work. He is coordinator for safety at
work on building sites, member of the Invalidity Commission of 2nd instance at the Institute of
Pension and Invalidity Insurance of Slovenia and court expert for occupational safety. Since 2000
president of the Society of Safety Engineers Ljubljana. Since 2013 Vice-President of the European
Society of Safety Engineers. Publishing of scientific and professional articles as well as active
participation on conferences within the framework of safety at work is also part of his activities.
28
M&S 9 (2014)
Croatian language
UDC 354(497.5)
Original scientific paper
Ante Orloviü, Ivica Milkoviü, Ante Gudelj
INSTITUCIONALNI OKVIR DRŽAVNOG NADZORA ZAKONITOSTI POSLOVANJA
PRAVNIH OSOBA – FAKTORI UTJECAJA NA USPJEŠNOST RADA INSTITUCIJA
Sažetak
Kontroling kao integrirajuüa funkcija u procesu menadžmenta (usporedba ostvarenog s planiranim)
usmjeren je primarno na odgovornost u poslovanju. Odgovornost dominantno obuhvaüa ekonomski
aspekt, ali poslovanje treba razmatrati i iz etiþkog te poglavito iz pravnog aspekta. Osim
menadžerskog i drugih oblika unutarnjeg kontrolinga (kontrola, analiza, revizija) – nad poslovanjem
odnosno obavljanjem djelatnosti pravnih osoba nužno je provoditi i vanjski „kontroling“ odnosno
nadzor. Osnovna svrha vanjskog nadzora jest unaprjeÿenje sigurnosti, jednakopravnosti i
transparentnosti u obavljanju djelatnosti pravnih osoba. Vanjski nadzor u pravilu provode nadležne
državne institucije i inspekcijske službe. Njime su obuhvaüane pravne osobe iz oba sektora –
privatnog i javnog, a cilj mu je utvrÿivanje (ne)zakonitosti u poslovanju pravnih osoba, odnosno u
postupanju odgovornih osoba. Faktori utjecaja na uspješnost rada institucija su razni. Provedenim
ispitivanjem, u svezi s kategorizacijom faktora prema važnosti njihovog utjecaja na rad institucija,
obuhvaüen je 1241 ispitanik iz trinaest institucija nadležnih za zakonitost gospodarskog poslovanja.
Najvažnijim faktorima za uspješnost institucija ispitanici smatraju kvalitetu zakona i struþnost
djelatnika, dok najmanje važnim faktorima ocjenjuju politiþku klimu i brojnost djelatnika. Mišljenja
ispitanika koji su djelatnici nadležnih institucija o pitanjima direktno vezanim za njihova postupanja od velike su znaþajnosti te ih donositelji odluka u institucijama trebaju više respektirati i akceptirati.
Kljuþne rijeþi: državni nadzor, institucionalni okvir, faktori uspješnosti institucija.
INSTITUTIONAL FRAMEWORK FOR STATE CONTROL OF LEGALITY OF BUSINESS
OF LEGAL ENTITIES – FACTORS OF IMPACTS ON THE SUCCESS OF WORK OF
INSTITUTIONS
Abstract
Controlling as integrative function in the management process (comparison achieved with planned) is
primarily focused on responsibility in business. Responsibility dominantly includes economic aspect,
but business should be considered from an ethical and especially from the legal point of view. In
addition to managerial and other forms of internal controlling (control, analysis, audit) - over the
operations or the performance of activities of legal entities, it is necessary to implement and external
"controlling" or supervision. The main purpose of external monitoring is to improve safety, equality
and transparency in the performing activities of legal entities. External monitoring is usually
conducted by competent state institutions and inspection services. It comprises legal entities from both
sectors - public and private, and its goal is to determine the (il)legality of the operation of legal entities
or in the activity of responsible persons. Factors of impacts on the success of institutions are different.
The survey that was conducted about the categorization of the factors of importance of their impact on
the operation of institutions includes 1241 respondents from thirteen institutions responsible for the
legality of business operations. As the most important factors for the success of the institutions, the
respondents consider the quality of the law and the expertise of employees, while the least important
factors assessed the political climate and number of employees. Opinions of respondents who are
employees of the relevant institutions on issues directly related to their activities - are of great value
and decision makers in institutions need them more to respect and accept.
Key words: government supervision, institutional framework, success factors of institutions.
M&S 9 (2014)
29
UVOD
U poslovanju pravnih osoba, u privatnom i javnom sektoru, osim kontrole internog karaktera, potrebno
je provoditi i eksternu kontrolu. Internu kontrolu provode ovlašteni pojedinci ili specijalizirane
organizacijske jedinice unutar pravne osobe. Eksternu kontrolu, u pravilu, provode nadležne državne
institucije i ovlaštene inspekcijske službe. U naþelu, naznaþene kontrole su komplementarne, ukoliko
odgovorne osobe u pravnim osobama posluju ili nastoje poslovati u skladu sa zakonskim i drugim
propisima. U suprotnom sluþaju, kada odgovorne osobe u pravnim osobama posluju protuzakonito,
eksterna i interna kontrola mogu imati kontradiktorni karakter. Eksterna kontrola naþelno je neovisna i
stoga može biti logiþki suprotna internoj kontroli koja, u naþelu, nije neovisna. Razne su vrste kontrole
[10], podjela se može vršiti prema razliþitim kriterijima i parametrima, a s obzirom na parametar
„nositelji kontrole“ – vrste kontrola su: organizacija (samokontrola, menadžeri, specijalizirane
organizacijske jedinice); neovisne institucije. Meÿutim, i u institucijama koje provode eksternu
kontrolu potreban je kontroling (interni i eksterni). Zbog važnosti državnih institucija i kontrolnih
djelatnosti koje obavljaju potrebno je kontrolirati njihov rad kojeg treba permanentno unaprjeÿivati do
razine besprijekornosti. U javnoj upravi [6] kontroling je jednako svrhovit i potreban kao i u
organizacijama usmjerenim na zaradu. Suština kontrolinga se ne razlikuje.
Interna kontrola u pravnoj osobi ovisi o vlasniþko-upravljaþkim strukturama pravne osobe. Ove
strukture mogu težiti da njihova interna kontrola bude „perfektna“, ali u pojedinim sluþajevima
naznaþene strukture mogu težiti da interna kontrola u njihovim pravnim osobama bude „imperfektna“
ili „defektna“. Potonje razumijeva da je interna kontrola od strane vlasniþko-upravljaþkih struktura ili
„sterilizirana“ (u smislu ciljanog nedetektiranja nezakonitosti) ili instrumentalizirana (u smislu
ciljanog prikrivanja nezakonitosti). Osim u pravnim osobama u privatnom sektoru, naznaþene
devijacije u funkcioniranju unutarnje kontrole mogu se javiti i u pravnim osobama iz javnog sektora.
Ciljevi uspostavljanja stanja disfunkcionalnosti unutarnje kontrole, u pravnim osobama iz oba sektora,
naþelno su isti. Manifestiraju se u težnji upravljaþkih struktura u pravnim osobama da se nezakonitosti
u poslovanju kao i poþinitelji istih ne detektiraju niti sankcioniraju.
Eksterna kontrola, koju provode neovisne državne institucije, u individualnom smislu ima korektivnu
ulogu u odnosu na djelovanje unutarnje kontrole u pravnim osobama, dok se u opüem smislu, uloga
eksterne kontrole oþituje kroz implementaciju jednakopravnosti svih pravnih osoba pred zakonom.
Smisao je u transparentnosti poslovanja koja primarno obuhvaüa odgovornost odgovornih osoba u
pravnim osobama u ekonomskom, ali i u etiþkom te nadasve u pravnom kontekstu. Vladavina prava
jedna je od najveüih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. U osiguravanju vladavine prava,
u segmentu poslovanja pravnih osoba, iznimno važnu ulogu imaju nadležne državne institucije i
inspekcijske službe. Odgovornost je politiþkih vlasti osigurati odgovarajuüi institucionalni okvir
državnog nadzora nad zakonitošüu obavljanja djelatnosti pravnih osoba. Institucionalni okvir državnog
nadzora þine razliþite institucije koje se prema svom „karakteru“ mogu razvrstati na: represivne
institucije, preventivno-represivne institucije (inspekcijsko-nadzorna tijela) te institucije s posebnim
nadležnostima i ovlastima. Naznaþene kategorije institucija mogu se dijeliti i na potkategorije prema
kriterijima institucijske pozicioniranosti, organizacijske spcifiþnosti i propisima determinirane
nadležnosti. Osnovna obilježja institucionalnog okivira su mnogobrojnost i raznovrsnost institucija te
deficitiranost koordiniranosti i kooperativnosti u njihovom djelovanju. Osim vrsta i brojnosti
institucija, kao formalnog obilježja institucionalnog okvira, važno je i njegovo sadržajno obilježje koje
se manifestira kroz kooperativnost i koordiniranost institucija. Potonje obilježje je u kontekstu
uþinkovitosti i važnije od prethodnog. Ono razumijeva strategijski pristup institucijskog djelovanja na
sprjeþavanju (prevenciji) i suzbijanju (represiji) razliþitih pojavnih oblika nezakonitosti u poslovanju
pravnih osoba. Navedene nezakonitosti u glavnini se odnose na prekršaje ili disciplinska djela, a u
svom težem obliku one predstavljaju kaznena djela koja mogu imati obilježja razliþitih vrsta
kriminaliteta, primarno gospodarskog. U gospodarski kriminalitet pripadaju, primjerice, korupcija,
financijski kriminalitet, fiskalni kriminalitet, pranje novca, siva ekonomija, malverzacije u javnim
nabavama, povrede prava intelektualnog vlasništva, kriminalitet u pretvorbi i privatizaciji.
Faktori uspješnosti institucija u suzbijanju gospodarskog kriminaliteta su mnogobrojni i raznovrsni.
Ocjena njihove pojedinaþne važnosti i rangiranje istih prema važnosti posebice je relevantno i
interesantno kada naznaþene faktore procjenjuju zaposlenici nadležnih institucija. Rezultati takvog
30
M&S 9 (2014)
istraživanja prezentirani su u drugom dijelu ovog rada. Potrebno je istaknuti da su predmetni rezultati
istraživanja u svezi s procjenama zaposlenika o faktorima koji utjeþu na uspješnost djelovanja njihovih
institucija predstavljaju samo jedan, do sada neobjavljeni, fragment opsežnog empirijskog istraživanja
provedenog tijekom 2010. godine u svezi s problematikom gospodarskog kriminaliteta u Republici
Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno u sklopu izrade doktorske disertacije Ante Orloviüa „Tranzicijske
okolnosti gospodarskog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj“ – obranjene na Ekonomskom fakultetu u
Osijeku 2012. godine. [5]
INSTITUCIONALNI OKVIR – NADLEŽNOST
Anomalije u provoÿenju poslovnih aktivnosti naþelno se mogu odnositi na nemoralnosti, nepravilnosti
ili nezakonitosti. Postupanje institucija, u pravilu, fokusirano je na nezakonitosti – sprjeþavanje i
suzbijanje prekršaja i kaznenih djela. Prekršaji su lakša, a kaznena djela teža i opasnija vrsta kažnjivih
radnji. Discipinska ili stegovna djela, kao najmanje opasna vrsta kažnjivih radnji, u fokusu su onih
organizacija þiji zaposlenici su poþinitelji takvih radnji. Disciplinska odgovornost obuhvaüa državne
službe, privatni sektor, graÿanske udruge. Gospodarski kriminalitet [5], kao ukupnost gospodarskih
kaznenih djela i gospodarskih prekršaja, primarno obuhvaüa pravnu odgovornost u postupanju
(nepravilnosti, nezakonitosti), u opüem smislu on obuhvaüa i etiþku odgovornost (nemoralnosti), dok u
poslovanju gospodarskih subjekata primarno postoji ekonomska odgovornost (poslovna efikasnost).
Raznovrsni su i brojni naþini donošenja poslovnih odluka, a jedan od poznatijih je model Vennovih
dijagrama. Slika 1. prikazuje podruþja etiþke, ekonomske i pravne odgovornosti te njihova sadržajna
preklapanja u razliþitim varijantama.
Slika 1. Etiþka, ekonomska i pravna odgovornost u poslovanju – Vennov dijagram
etiþka
odgovornost
2b
3
1
ekonomska
odgovornost
2a
pravna
odgovornost
Pojašnjenje Vennova dijagrama:
Podruþje 1
profitabilno, legalno, moralno:
to je pravi smjer djelovanja!
Podruþje 2a profitabilno i legalno:
djeluj oprezno!
Podruþje 2b profitabilno i moralno:
djeluj oprezno!
Podruþje 3 legalno i moralno:
pronaÿi naþine profitabilnosti
Izvor: Krkaþ, K. [4]
Veü je istaknuto da su institucije fokusirane na pravnu odgovornost u poslovanju, odnosno one su
nadležne za utvrÿivanje, procesuiranje i sankcioniranje poþinitelja kažnjivih radnji – kaznenih djela i
prekršaja. Etiþka odgovornost nije u nadležnosti institucija, ona je u fokusu svake pravne osobe, ali i
poslovne te šire društvene zajednice. Ekonomska odgovornost je na organima upravljanja pravne
osobe kao i onih koji daju mandat organima upravljanja – privatnim vlasnicima ili nositeljima
politiþke vlasti (ovisno o tome je li pravna osoba u privatnom vlasništvu ili u javnom – vlasništvo
države, županije, grada ili opüine). Organi upravljanja u pravnim osoboma, po prirodi stvari, nositelji
su svih triju vrsta odgovornosti u poslovanju. Strukture ovlaštene za davanje ili oduzimanje mandata
organima upravljanja – posredni su nositelji svih triju odgovornosti, takoÿer.
U svezi s kontrolingom naznaþenih vrsta odgovornosti u poslovanju, važno je istaknuti da naþela
vezana za vremenski aspekt provoÿenja kontrole podjednako vrijede za obje vrste kontrola, internu i
eksternu. Nadležnost institucija je razliþita, inspekcijsko-nadzorna tijela u pravilu postupaju tijekom
obavljanja aktivnosti od strane pravnih osoba dok represivne institucije, u pravilu, svoja postupanja
provode naknadno – u svezi s inkriminacijom koja se veü dogodila. Da bi kontrola bila uþinkovita [8]
ona mora biti pravovremena. To se posebno odnosi na preventivnu kontrolu, a u odreÿenoj mjeri i na
tekuüu kontrolu. Najmanje je uþinkovita naknadna kontrola ili post festum kontrola.
M&S 9 (2014)
31
INSTITUCIONALNI OKVIR – SASTAVNICE
Represivne institucije
U kategoriju represivnih institucija pripadaju Policija (MUP RH), Državno odvjetništvo te Sudovi.
Nadležnost i ovlasti ovih institucija u suštini se odnose na otkrivanje, procesuiranje i sankcioniranje
kaznenih djela i prekršaja. Policija funkcionira kroz tri hijerarhijske razine – Ravnateljstvo policije,
Policijske uprave (20), Policijske postaje (186). Državno odvjetništvo svoju funkciju realizira kroz –
Opüinsko državno odvjetništvo (33), Županijsko državno odvjetništvo (15), Ured za suzbijanje
korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) te „Glavno“ državno odvjetništvo. Sudbenu vlast
obavljaju redovni sudovi (opüinski i županijski), specijalizirani sudovi (trgovaþki, upravni, prekršajni;
Visoki trgovaþki, Visoki upravni, Visoki prekršajni) te Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Preventivno-represivne institucije (inspekcijsko-nadzorna tijela)
Kategorija preventivno-represivnih institucija može se podijeliti na tri potkategorije. U potkategoriju
Inspekcijsko-nadzorna tijela Ministarstva financija pripadaju: Porezna uprava, Carinska uprava,
Financijski inspektorat, Ured za sprjeþavanje pranja novca, Financijska policija (prestala s radom
2012. godine) te Sektor za proraþunski nadzor. U potkategoriju Samostalna/neovisna tijela i institucije
pripadaju: Državni ured za reviziju, Hrvatska narodna banka, Hrvatska agencija za nadzor financijskih
usluga, Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave, Državni inspektorat (prestao s radom
2014. godine, a inspekcije koje su bile u njegovom sastavu – Gospodarska inspekcija, Inspekcija rada,
Elektroenergetska inspekcija, Rudarska inspekcija, Inspekcija opreme pod tlakom – relocirane su u
više nadležnih ministarstava u okviru kojih nastavljaju djelovati), Agencija za zaštitu tržišnog
natjecanja, Državni zavod za intelektualno vlasništvo. U potkategoriju Inspekcijske službe u
ministarstvima pripadaju: Poljoprivredna inspekcija, Inspekcija za kakvoüu hrane, Fitosanitarna
inspekcija, Stoþarska inspekcija, Vinarska inspekcija, Ribarska inspekcija, Veterinarska i graniþna
veterinarska inspekcija, Vodopravna inspekcija, Šumarska inspekcija, Lovna inspekcija (Ministarstvo
poljoprivrede); Graÿevinska inspekcija (Ministarstvo graditeljstva i prostornog ureÿenja); Inspekcija
zaštite okoliša, Inspekcija zaštite prirode (Ministarstvo zašitite okoliša i prirode); Sanitarna inspekcija,
Zdravstvena inspekcija, Farmaceutska inspekcija (Ministarstvo zdravlja); Inspekcija socijalne skrbi
(Ministarstvo socijalne politike i mladih); Inspekcija pomorskog dobra, Inspekcija sigurnosti plovidbe,
Inspekcija za ceste, Inspekcija cestovnog prometa i cesta, Željezniþka inspekcija, Poštanska inspekcija,
Inspekcija elektroniþkih komunikacija, Zrakoplovna inspekcija (Ministarstvo pomorstva, prometa i
infrastrukture); Prosvjetna inspekcija, Sportska inspekcija (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i
sporta); Inspekcija zaštite kulturnih dobara (Ministarstvo kulture); Inspekcija zaštite od požara,
Inspekcija proizvodnje i prometa eksplozivnih tvari, Inspekcija za privatnu zaštitu i detektivske
poslove, Inspekcija za humanitarno razminiranje (Ministarstvo unutarnjih poslova); Upravna
inspekcija (Ministarstvo uprave); Pravosudna inspekcija (Ministarstvo pravosuÿa).
Institucije s posebnim nadležnostima i ovlastima
Kategorija institucija s posebnim nadležnostima i ovlastima može se podijeliti na dvije potkategorije.
U potkategoriju Sigurnosno-obavještajne institucije (''tajne službe'') pripadaju Sigurnosnoobavještajno agencija (SOA) i Vojna sigurnosno-obavještajna služba (VSOA). U drugu potkategoriju,
u sklopu ove kategorije, pripada Vojna policija.
Ovlašteni i nadležni službenici institucija iz istih i razliþitih katgorija i potkategorija nužno ostvaruju
suradnju u tijeku svog postupanja. Meÿuinstitucionalna suradnja svih nadležnih institucija u Republici
Hrvatskoj u bintome uvjetuje njihovu pojedinaþku i zajedniþku uþinkovitost u odnosu na sprjeþavanje
i suzbijanje nezakonitosti u poslovanju pravnih i fiziþkih osoba. U skladu s navedenim, osim
zakonskih obveza i normativnog upuüivanja na meÿusobnu suradnju, razliþite institucije sve uþestalije
saþinjavaju i bilateralne, trilateralne i multilateralne sporazume o suradnji – sve u cilju što uspješnijeg
zajedniþkog postupanja. Osim logistiþkog aspekta meÿusobne suradnje institucija, njihovo postupanje
þesto je suštinski i logiþki komplemantarno te sinergijski predisponirano.
32
M&S 9 (2014)
ISTRAŽIVANJE – PARAMETRI
Predmet i cilj istraživanja
Cilj provedenog empirijskog ili primarnog istraživanja [5] bio je opisati mišljenja i stavove
(percepciju) relevantnih ciljnih skupina hrvatskih graÿana o gospodarskom kriminalitetu. Ispitivanjem
su obuhvaüene þetiri ciljne skupine ispitanika (þetiri stratuma) koji su ovisno o kontekstu kojem
ispitanici pripadaju nazvani: gospodarski subjekti (stratum GS), državne institucije (stratum DI),
osuÿenici-zatvorenici (stratum OZ), te studenti (stratum ST). Ispitivanje je provedeno primjenom
anketnog upitnika kao instrumenta anketiranja ispitanika (hrvatskih graÿana) þija percepcija
gospodarskog kriminaliteta je od posebne važnosti u odnosu na cjelokupnu populaciju. Kontekst
ispitivanja percepcije ispitanika bile su gospodarske aktivnosti i tijekovi te njihov institucionalni
nadzor u Republici Hrvatskoj, a u svezi s pojedinim aspektima pojave gospodarskog kriminaliteta i
drugih nezakonitosti u poslovanju. U kontekstu ovog rada, predmet i cilj istraživanja jest opisati
mišljenja i stavove (percepciju) ispitanika iz stratuma državne institucije (stratum DI) o faktorima
važnim za uspješnost „njihove“ institucije u suzbijanju gospodarskog kriminaliteta.
Hipoteza
U odnosu na gospodarski kriminalitet [5] kao složen i multidimenzionalan fenomen te s obzirom na
obilježja ispitanika (stratum, dob, obrazovanje) postavljeno je šest hipoteza koje su relevantne u
odnosu na razumijevanje razliþitih aspekata i elemenata istraživane pojave – nastajanje, istraživanje i
suzbijanje gospodarskog kriminaliteta u Republici Hrvatskoj. U kontekstu ovog rada, kao relevantnu
izdvajamo Hipotezu 4. (H4) koja je bila postavljena u sljedeüem obliku: Suzbijanje gospodarskog
kriminaliteta, ukljuþujuüi i visinu njegove tamne brojke, ovisi o djelotvornosti nadležnih institucija
koje unatoþ brojnosti nisu dovoljno efikasne zbog svojih internih slabosti (zaposlenici, organizacija),
ali i þimbenika iz vanjskog okruženja (pravni okvir, politiþka klima). Hipoteza je u izvornom
istraživanju ispitivana i u suštini potvrÿena kroz statistiþko-analitiþku obradu odgovora ispitanika na
devetnaest pitanja iz upitnika. Ovom prigodom donosimo obradu odgovora ispitanika na još jedno
pitanje – o faktorima važnim za uspješnost djelovanja institucija. Pitanje je specifiþno te je postavljeno
samo onim ispitanicima koji pripadaju stratumu državne institucije. Rezultati odgovora ispitanika
razmatrani su i prikazani u kontekstu predmetne hipoteze (H4).
Metode, tehnike, instrumenti, uzorak
Empirijskim istraživanjem [5] prikupljeni su primarni podaci u koju svrhu je korištena metoda
ispitivanja realizirana anketiranjem ispitanika uporabom Anketnog upitnika o gospodarskom
kriminalitetu. Ispitivanjem su obuhvaüeni stavovi, mišljenja, primjedbe odnosno percepcija ispitanika
iz þetiriju razliþitih stratuma o gospodarskom kriminalitetu. Obrada prikupljenih primarnih podataka
vršena je pomoüu statistiþko-informatiþkog programa za sociološka istraživanja SPSS (Statistical
Package for the Social Sciences), u njihovoj analizi korištene su razliþite statistiþke tehnike,
parametrijske i neparametrijske, univarijantne, bivarijante i multivarijantne, a u svrhu istraživanja veza
i odnosa odnosno razlika u percepciji razliþitih grupa ispitanika [7]. Empirijsko istraživanje [5]
provedeno je primjenom kvantitativne metodologije u cilju provjera (testiranja) postavljenih hipoteza,
odnosno u svrhu njihova potvrÿivanja ili opovrgavanja. Anketiranje je provoÿeno razliþitim tehnikama
u razliþitim stratumima, a u stratumu DI korištena je tehnika ''poštanske ankete'' na naþin da se dostava
anketnih upitnika u institucije realizirala uz prethodni dogovor s odgovornim osobama pojedinih
institucija koje su zatim preuzimale organizaciju distribucije upitnika unutar institucije te povrat
popunjenih upitnika istraživaþu. Instrument koji je korišten za provedbu ankete bio je Anketni upitnik
o gospodarskom kriminalitetu koji je izvorno razvijen za potrebe ovog istraživanja koje je specifiþno
jer se odnosi na gospodarski kriminalitet u njegovoj cjelovitosti (a ne parcijalno) te na gospodarski
kriminalitet u Republici Hrvatskoj (a ne generalno). Poseban upitnik je saþinjen za svaki stratum zbog
specifiþnosti ispitanika kao i ciljeva istraživanja, ali sva þetiri upitnika imala su znatan dio pitanja koja
su im bila zajedniþka odnosno istovjetna u svakom od njih. Upitnici su se sastojali od: uvodnog dijela
u kojem je naveden naziv institucije odnosno ime i prezime istraživaþa koji provodi istraživanje, kratki
opis suštine i svrhe istraživanja, objašnjenje uloge ispitanika i oþekivanja od njega u svezi naþina
ispunjavanja upitnika, te uvjeravanje ispitanika o njegovoj anonimnosti odnosno nepovezivosti
njegova identiteta i odgovora koje daje; opüeg dijela u kojem se ispitanik izjašnjavao o svojim
demografskim obilježjima; te glavnog dijela upitnika koji je sadržavao pitanja koja se odnose na
istraživanu problematiku. Pitanja korištena u upitnicima bila su uglavnom zatvorenog tipa, a otvorena
M&S 9 (2014)
33
pitanja su postavljana kao dodatna pitanja zatvorenima u smislu pojašnjavanja prethodno danih
odgovora od strane ispitanika. Glede zatvorenih pitanja korišteni su razliþiti tipovi istih poput
dihotomije, višestrukog izbora, Likertove skale, skale važnosti, skale rangiranja te skale namjere.
Upitnici su u svojim glavnim dijelovima sadržavali sljedeüi broj pitanja, odnosno ukupni broj varijabli
u SPSS-u: upitnik GS sadržavao je 47 pitanja, odnosno 241 varijablu; upitnik DI sadržavao je 55
pitanja, odnosno 238 varijabli; upitnik OZ sadržavao je 47 pitanja, odnosno 242 varijable; upitnik ST
sadržavao je 48 pitanja, odnosno 227 varijabli.
Pri ispitivanju percepcije hrvatskog društva o gospodarskom kriminalitetu [5] odabrane su þetiri
skupine graÿana (stratumi) þija su mišljenja, stavovi, iskustva i primjedbe relevantna u odnosu na
istraživanu temu. Uzorkovanjem su uglavnom na sluþajan naþin odabirani odreÿeni ispitanici iz
pojedinih stratuma što se prvenstveno odnosi na stratum ''Gospodarski subjekti'' (GS), dok se odabir
ispitanika iz ostala tri stratuma usmjeravao na one ispitanike koji imaju obilježja najviše povezana s
problematikom koja se istražuje. Takoÿer, u nastojanju da veliþina uzorka bude dostatna odnosno što
veüa u cilju poveüanja toþnosti procjena koje üe se donositi temeljem istraživanja, uzorak nije
determiniran na naþin da broj jedinica iz svakog stratuma (pa i podstratuma) bude proporcionalan
njegovoj veliþini. S obzirom na njegova obilježja, uzorak u ovom istraživanju pripada vrsti sluþajnih
uzoraka odnosno on ima karakteristike disproporcionalnog stratificiranog uzorka. Empirijskim
istraživanjem ukupno je obuhvaüeno 2519 ispitanika (stratum GS – 403; stratum DI – 1241; stratum
OZ – 205; stratum ST – 670). Stratumu ''državne institucije'' (DI) pripadaju zaposlenici represivnih
institucija, inspekcijsko-nadzornih te ostalih državnih tijela. Ovaj stratum þine subjekti koji izravno
djeluju na sprjeþavanju i suzbijanju gospodarskog kriminaliteta odnosno na njegovom detektiranju i
istraživanju te procesuiranju i sankcioniranju poþinitelja gospodarskih kaznenih djela i prekršaja.
ISTRAŽIVANJE – REZULTATI
Demografska obilježja uzorka
Demografska struktura uzorka važna je zbog razmatranja odnosa pojedinih dijelova ispitivane
populacije prema odreÿenom pitanju iz anketnog upitnika. U kontekstu statistiþko-analitiþke obrade
predmetnog pitanja koje se odnosi na važnost pojedinih faktora za razinu uspješnosti pojedinih
institucija – ispitivanu populaciju u ovom stratumu opravdano je prikazati prema kriteriju pripadnosti
ispitanika pojedinoj instituciji kao i prema kriteriju pripadnosti starosnoj dobi.
Ispitivanjem je obuhvaüeno trinaest institucija nadležnih za postupanje u svezi s prevencijom i/ili
represijom gospodarskog kriminaliteta. Naznaþene institucije se prema svom karakteru mogu
podijeliti na represivne institucije (Tablica 1; r.b. 1-3), inspekcijsko-nadzorna tijela Ministarstva
financija (Tablica 1; r.b. 4-8) te ostale državne institucije (Tablica 1; r.b. 9-13). Struktura ispitanika
prema pripadnosti institucijama, kategorijama institucija i prema dobi prikazana je u Tablicama 1-3.
Tablica 1. Struktura ispitanika prema pripadnosti institucijama
Institucije
broj ispitanika
1
Ministarstvo unutarnjih poslova
164
2
Državno odvjetništvo
55
3
Sud
145
4
Porezna uprava
23
5
Carinska uprava
252
6
Financijski inspektorat
19
7
Ured za sprjeþavanje pranja novca
14
8
Financijska policija
48
9
Državni ured za reviziju
50
10
Državni inspektorat
438
11
Hrvatska narodna banka
10
12
HANFA
10
13
Uprava za sustav javne nabave
13
Ukupno
1241
Izvor: vlastiti izvor
34
M&S 9 (2014)
%
13,2
4,4
11,7
1,9
20,3
1,5
1,1
3,9
4,0
35,3
,8
,8
1,0
100,0
ukupno %
13,2
17,6
29,3
31,2
51,5
53,0
54,1
58,0
62,0
97,3
98,1
99,0
100,0
Tablica 2. Struktura ispitanika prema pripadnosti institucijama – po kategorijama institucija
Kategorija institucija
broj ispitanika
%
ukupno %
A
Represivne institucije
364
29,3
29,3
B
Inspekcijsko-nadzorna tijela MF-a
356
28,7
58,0
C
Ostale državne institucije
521
42,0
100,0
Ukupno
1241
100,0
Izvor: vlastiti izvor
Tablica 3. Struktura ispitanika prema dobi
Dob (godine)
1
18-34
2
35-44
3
45 +
ukupno
bez odgovora
Ukupno
Izvor: vlastiti izvor
broj ispitanika
186
432
588
1206
35
1241
%
15,0
34,8
47,4
97,2
2,8
100,0
ukupno %
15,4
51,2
100,0
Faktori važni za uspješnost institucija – analiza odgovora ispitanika
U cilju ispitivanja stavova ispitanika o važnosti pojedinih faktora za razinu uspješnosti njihovih
institucija – ispitanicima je u anketnom upitniku ponuÿena lista od dvanaest faktora koji se mogu
smatrati relevantnim u naznaþenom kontekstu. Faktori su se odnosili na karakteristike djelatnika,
njihov posao, organizaciju i menadžment, zakone po kojima postupaju i politiþku klimu u društvu.
Ispitanicima je dana moguünost izražavanja mišljenja o razini važnosti svakog pojedinog faktora
pomoüu Skale važnosti – rangiranje važnosti pojedinih faktora brojþanim oznakama od 1 do 5.
Izvorni oblik predmetnog pitanja postavljenog u anketnom upitniku bio je sljedeüi: U instituciji u kojoj
trenutno radite – koliko su, po vašem mišljenju, dolje navedeni faktori važni za razinu njezine
uspješnosti u suzbijanju gospodarskog kriminaliteta? (zaokružite brojku koja odgovora razini važnosti
pojedinog faktora, te dodajte još neke faktore…) 1 – uopüe nije važan, 2 – nevažan, 3 – djelomiþno
važan, 4 – vrlo važan, 5 – izuzetno važan. U Tablici 4. prikazani su odgovori ispitanika za svaki
pojedini faktor i to broj ispitanika koji su odgovorili na pitanje (N), aritmetiþka sredina visine
dobivenih odgovora (M) te redoslijed važnosti odnosno rang pojedinih faktora prema mišljenju
ispitanika (R). Ispitanici su u zanemarivom broju naveli dodatne faktore zbog þega je izostavljen
njihov prikaz kao statistiþki beznaþajan i nevažan. Rezultati ispitivanja prikazani su u Tablicama 4-6.
Tablica 4. Faktori uspješnosti institucija u suzbijanju gospodarskog kriminaliteta – važnost i rang
(ispitanici ukupno)
Faktori institucionalne uspješnosti
N
M
R
1
širina i kvaliteta ovlasti
1117
3,97
10
2
brojnost djelatnika
1126
3,62
12
3
moralnost djelatnika
1133
4,40
3
4
struþnost djelatnika
1139
4,50
2
5
motiviranost djelatnika
1136
4,38
4
6
kvaliteta rukovoditelja
1134
4,22
6
7
organizacija rada
1129
4,25
5
8
opseg i složenost poslova
1117
3,99
9
9
radna atmosfera
1124
4,03
8
10
suradnja s drugim tijelima
1127
4,17
7
11
politiþka klima
1124
3,65
11
12
kvaliteta zakona
1125
4,55
1
Izvor: vlastiti izvor
Iz Tablice 4. razvidno je da ispitanici najvažnijim faktorima za uspješnost institucija smatraju kvalitetu
zakona i struþnost djelatnika, dok najmanje važnim faktorima ocjenjuju politiþku klimu i brojnost
djelatnika.
M&S 9 (2014)
35
Tablica 5. Faktori uspješnosti institucija u suzbijanju gospodarskog kriminaliteta – važnost i rang
(usporedni rezultati prema pripadnosti ispitanika kategorijama institucija)
Faktori
institucionalne
represivne
inspekcijskoostale državne
uspješnosti
institucije
nadzorna tijela MF-a
institucije
M
R
M
R
M
R
1
širina i kvaliteta ovlasti
4,05
9
3,91
9
3,95
10
2
brojnost djelatnika
3,77
11
3,61
11
3,51
12
3
moralnost djelatnika
4,37
3
4,42
2
4,42
3
4
struþnost djelatnika
4,64
1
4,42
2
4,46
2
5
motiviranost djelatnika
4,37
3
4,42
2
4,36
4
6
kvaliteta rukovoditelja
4,14
7
4,31
5
4,20
6
7
organizacija rada
4,23
6
4,22
6
4,28
5
8
opseg i složenost poslova
4,07
8
3,90
10
3,99
9
9
radna atmosfera
4,04
10
4,05
8
4,02
8
10
suradnja s drugim tijelima
4,34
5
4,16
7
4,05
7
11
politiþka klima
3,69
12
3,60
12
3,65
11
12
kvaliteta zakona
4,62
2
4,46
1
4,56
1
Iz Tablice 5. razvidno je da su ispitanici iz svih triju grupa državnih institucija pozicionirali na prva
mjesta prema važnosti faktore kvaliteta zakona i struþnost zaposlenika, dok su na zadnja mjesta prema
važnosti pozicionirali faktore politiþka klima i brojnost djelatnika.
Tablica 6. Faktori uspješnosti institucija u suzbijanju gospodarskog kriminaliteta – važnost i rang
(usporedni rezultati prema pripadnosti ispitanika dobnim skupinama)
Faktori
institucionalne
mlaÿi
srednji
stariji
uspješnosti
(18-34 god.)
(35-44 god.)
(45 i više god.)
M
R
M
R
M
R
1
širina i kvaliteta ovlasti
4,17
8
4,00
9
3,87
10
2
brojnost djelatnika
3,91
11
3,65
11
3,49
12
3
moralnost djelatnika
4,46
3
4,42
4
4,37
3
4
struþnost djelatnika
4,53
2
4,51
2
4,49
2
5
motiviranost djelatnika
4,46
3
4,43
3
4,31
4
6
kvaliteta rukovoditelja
4,30
6
4,23
7
4,17
5
7
organizacija rada
4,38
5
4,27
5
4,17
5
8
opseg i složenost poslova
4,01
10
3,99
10
3,97
9
9
radna atmosfera
4,07
9
4,08
8
3,99
8
10
suradnja s drugim tijelima
4,30
6
4,24
6
4,05
7
11
politiþka klima
3,52
12
3,65
11
3,68
11
12
kvaliteta zakona
4,60
1
4,57
1
4,50
1
Iz Tablice 6. razvidno je da su ispitanici iz svih triju dobnih skupina, takoÿer, pozicionirali na prva
mjesta prema važnosti faktore kvaliteta zakona i struþnost zaposlenika, dok su na zadnja mjesta prema
važnosti pozicionirali faktore politiþka klima i brojnost djelatnika.
Podaci navedeni u Tablicama 5. i 6. ukazuju da su ispitanicima iz svih triju kategorija institucija, kao i
ispitanicima iz svih triju dobnih skupina, u njihovu radu najvažniji kvalitetni zakoni – koje donose
politiþari, a politiþka klima koju politiþari stvaraju u društvu ocijenjena je irelevantnom za uspješnost
institucija. Takoÿer, proizlazi da je prema mišljenju ispitanika iz svih grupa, iz obje kategorije,
struþnost djelatnika od iznimne važnosti za uspješnost institucija, dok je brojnost djelatnika u tom
smislu ocijenjena irelevantnom.
U visokopolitiziranim društvima, kakvo je hrvatsko, utjecaji politiþke moüi reflektiraju se na sve
segmente i strukture društva. U tom kontekstu, faktor politiþka klima u predmetnom istraživanju
neoþekivano zauzima posljednje mjesto po važnosti glede utjecaja na uspješnost institucija u njihovu
postupanju, odnosno u suzbijanju gospodarskog kriminaliteta.
36
M&S 9 (2014)
Dvofaktorskom analizom varijance istražen je utjecaj pripadnosti ispitanika pojedinoj kategoriji
institucija kao i pripadnosti dobnoj skupini na iskazani stupanj važnosti faktora „politiþka klima“ u
smislu njegova utjecaja na razinu uspješnosti institucija.
Tablica 7. Levene-ov test homogenosti varijance
F
df1
,314
8
df2
1087
Sig. (p)
,961
Rezultat Levene-ovog testa (p>0,05) nije znaþajan. Proizlazi da homogenost varijanci nije narušena
odnosno da je varijanca zavisne varijable jednaka u svim grupama.
Tablica 8. Dvofaktorska analiza varijance – test zasebnih utjecaja i utjecaja interakcije glavnih efekata
(zavisna varijabla „politiþka klima“)
Source
Type III Sum
df
Mean
F
Sig.
Partial Eta
of Squares
Square
(p)
Squared
Corrected Model
8,906a
8
1,113
,693
,698
,005
Intercept
11138,798
1
11138,798 6934,528
,000
,864
DOB (123)
3,994
2
1,997
1,243
,289
,002
INSTITUCIJA (ABC)
2,904
2
1,452
,904
,405
,002
DOB* INSTITUCIJA
3,985
4
,996
,620
,648
,002
Error
1746,027
1087
1,606
Total
16317,000
1096
Corrected Total
1754,933
1095
a.
R Squared = ,005 (Adjusted R Squared = -,002)
Iz podataka u Tablici 8. proizlazi da utjecaj interakcije glavnih efekata nije znaþajan (Fdob*institucija =
0,620; p = 0,648, dakle, p > 0,05) što znaþi da nema znaþajne razlike u utjecaju dobne pripadnosti na
stavove o važnosti faktora „politiþka klima“ kod djelatnika iz razliþitih kategorija institucija. Zasebni
utjecaji glavnih efekata (dob, kategorija institucija) na stavove ispitanika o važnosti faktora „politiþka
klima“ takoÿer se nisu pokazali statistiþki znaþajnima (Fdob (123) = 1,243, p = 0,289; Finstitucija (ABC) =
0,904, p = 0,405). Ovo znaþi da se djelatnici institucija statistiþki znaþajno ne razlikuju po svom stavu
o važnosti faktora „politiþka klima“ bez obzira na njihovu dobnu pripadnost i pripadnost pojedinim
kategorijama institucija – iako njihovi stavovi mjereni aritmetiþkom sredinom (M) i rangom (R) nisu u
potpunosti identiþni. Proizlazi da su daljnje analize SPSS-ovih podataka u ovom sluþaju bespredmetne
(veliþina utjecaja – Partial Eta Squared; naknadni /post hoc/ testovi – razlikovanja izmeÿu grupa).
RASPRAVA
Analiza podataka dobivenih istraživanjem, odnosno analiza odgovora ispitanika na predmetno pitanje
iz anketnog upitnika pokazala je naþelno oþekivane rezutate. Najviše pozicionirani faktori na rang
ljestvici kreiranoj prema iskazanim mišljenjima ispitanika o važnosti tih faktora za razinu uspješnosti
nihovih institucija u suzbijanju gospodarskog kriminaliteta – su kvaliteta zakona, struþnost djelatnika i
moralnost djelatnika. U iskazanim stavovima ne postoji stastistiþki znaþajna razlika izmeÿu ispitanika
bez obzira na njihovu dobnu i pripadnost institucijama. Proizlazi da je kvaliteta zakona od iznimne
važnosti za uspješnost institucija. Buduüi da se uspješnost institucija ne percipira visokom, niti od
strane javnosti pa ni od strane djelatnika institucija, proizlazi da su bitan razlog tomu nekvalitetni
zakoni. To se odnosi i na zakone prema kojima postupaju institucije, kao i na zakone prema kojima
postupaju pravne osobe, odnosno njihovi zaposlenici. Kontrola kroz propise i pravila [3], kao jedan od
šest tipova kontrole koje su identificirali Hellriegel i Slocum, iskljuþivo se ili najþešüe primjenjuje
kada kontrolu poslovanja pravnih osoba vrše institucije. Potrebno je istaknuti da pravna regulativa [5]
može djelovati prevencijski, ali i kriminogeno. Preventivnost se ostvaruje kroz transparentnost,
konzistentnost i sinkroniziranost pravne regulative s društvnim i gospodarskim tijekovima.
Kriminogenost pravnih propisa proizlazi iz njihove nekonzistentnosti (vremenske, sadržajne),
nelogiþnosti
(nesvrsishodnosti),
disbalansiranosti
(prenormiranosti,
podnormiranosti),
netransparentnosti i neusklaÿenosti (meÿusobne i sa socio-ekonomskom stvarnošüu). Ovome pripada i
defektna normiranost (nedoreþenosti, formalne pogreške, pravne praznine, kolizije pravnih propisa) te
M&S 9 (2014)
37
diskriminacijska normiranost (favoriziranje, diskriminiranje,
neosnovanog diferenciranja pojedinih graÿana i skupina).
marginaliziranje,
drugi
oblici
Struþnost i moralnost djelatnika oþekivano su prepoznati i po važnosti visokopozicionirani faktori
uspješnosti institucija. Struþnost djelatnika razumijeva kvalitetno formalno obrazovanje kao i
kontinuitet uþenja, edukacije i usavršavanja – što su preduvjeti adekvatnog postupanja djelatnika u
modernom vremenu, sukladno zahtjevu radnog mjesta na koje je rasporeÿen unutar institucije. Potreba
za obrazovanjem, osposobljavanjem i usavršavanjem [9] javnih službenika odavno je prepoznata.
Kljuþno je pitanje za odabir metode provoÿenja navedenih aktivnosti: što treba nauþiti? (stjecanje
znanja, podizanje vještina, rješavanje problema…). Moralnost djelatnika razumijeva otpornost
djelatnika na rizike korupcije, no ne samo u pasivnom smislu odbijanja sudjelovanja u korupcijskom
þinu veü i u smislu aktivnog sprjeþavanja i suzbijanja korupcije, na osobnoj ili na razini institucije,
odnosno na svakoj razini i u opüenitom smislu. Moralnost pojedinca je preduvjet njegove lojalnosti
organizaciji kojoj pripada, odnosno moralnost proizlazi iz lojalnosti – rijeþ je o komplementarnim
osobinama djelatnika. Uþinkovitost djelovanja pojedinca [2] ovisi o njegovim vrijednostima, koje
moraju biti kompatibilne s vrijednostima organizacije. To je temeljni preduvjet za graÿenje karijere.
Najniže pozicionirani faktori na rang ljestvici kreiranoj prema iskazanim mišljenjima ispitanika o
važnosti tih faktora za razinu uspješnosti nihovih institucija u suzbijanju gospodarskog kriminaliteta –
su širina i kvaliteta ovlasti, brojnost djelatnika i politiþka klima. I u ovom sluþaju, u iskazanim
stavovima ne postoji stastistiþki znaþajna razlika izmeÿu ispitanika bez obzira na njihovu dobnu i
pripadnost kategorijama institucija. Proizlazi da za uspješnost institucija nije važna niti problematiþna
brojnost djelatnika (kojih vjerojatno ima dovoljno, ako ne i previše) niti su problematiþne ovlasti
djelatnika (širina i kvaliteta tih ovlasti je dostatna za oþekivanu razinu uþinkovitosti, samo je pitanje
njihovog ispravnog korištenja – u kvaliteti i kvantiteti). Brojnost djelatnika u javnoj upravi þesto se
istiþe kao problem, ali samo formalno, naþelno i prigodno. U svezi s tim, od strane odgovornih
upravljaþkih struktura u javnom sektoru, uglavnom izostaju poduzimanja konkretnih aktivnosti glede
racionaliziranja naznaþenog broja. U privatnom sektoru situacija nije takva. Danas organizacije koriste
[1] brojne metode planiranja ljudskih potencijala, odnosno predviÿanja buduüih potreba i zahtjeva
glede broja i strukture potrebnih ljudi za ostvarenje strategijskih i poslovnih planova.
Pozicioniranje faktora politiþka klima na posljednje mjesto po važnosti za uspješnost institucija –
može se smatrati neoþekivanim rezultatom predmetnog istraživanja. Objašnjenje za ovakav rezultat
može se tražiti u (ne)razumijevanju znaþenja sintagme „politiþka klima“ od strane ispitanika, prilikom
ispunjavanja anketnog upitnika. Shvaüanje ispitanika da se radi o predznaku politiþke opcije koja je na
vlasti ili o meÿusobnim odnosima politiþkih suparnika na politiþkoj sceni te utjecaju tih þinjenica na
rad odnosno uspjšnost rada institucija – mogla je rezultirati predmetnim mišljenjima iskazanim od
strane ispitanika o predmetnom faktoru. Dio ispitanika zasigurno nikada nije osjetio, na indirektan ili
direktan naþin, utjecaj politiþke klime na njihov rad, što su oni jasno evaluirali i iskazali kao svoje
mišljenje odgovarajuüi na predmetno pitanje u upitniku. Takoÿer, odreÿeni broj ispitanika, iako
svjestan þinjenice da politiþka klima ima utjecaj na rad institucija, nije tu þinjenicu adekvatno
evaluirao – podsvjesno nastojeüi prikazati vlastitu i otpornost institucija na utjecaje politiþke klime na
njihov rad odnosno uspješnost. Ovdje treba istaknuti i þinjenicu da je utjecaj faktora politiþka klima
ocijenjen prosjeþnom ocjenom M=3,65 (min. = 1, max. =5) što nije pokazatelj potpune marginalizacije
ovog faktora, kao što to proizlazi iz njegove pozicije na rang ljestvici u usporedbi s ostalih jedanaest
faktora. Takoÿer, vrijedno je istaknuti da su ispitanici, vjerojatno, u znaþajnom obujmu apstrahirali
moguüi pozitivan utjecaj i važnost politiþke klime na rad institucija – primarno percipirajuüi
povezanost politike i institucija u iskljuþivo negativnom kontekstu, zahvaljujuüi automatizmu
mentalnog sklopa te osobnim i društvenim predrasudama (koje nisu sasvim neutemeljene).
Institucije ovise o politiþkoj vlasti [5], a ta ovisnost može biti dvostrana: negativna i afirmativna.
Negativna je ovisnost kada institucije u svom radu „osluškuju“ stavove politiþke vlasti i potom ih u
okvirima svoje nadležnosti „provode u djelo“. Politiþka vlast ovakvu podreÿenost institucija najþešüe
ostvaruje kadroviranjem po svojoj volji, postavljajuüi na kljuþne položaje u institucijama sebi lojalne
pojedince. Afirmativna ovisnost institucija o politiþkim vlastima oþituje se kroz politiþku volju da se
potencijal institucija razvija uz pomoü upravljaþkih i izvršnih mehanizama kojima svaka vlast
raspolaže (organizacijsko, pravno, kadrovsko, matrijalno i financijsko osnaživanje institucija).
38
M&S 9 (2014)
ZAKLJUýAK
Institucionalni okvir državnog nadzora zakonitosti poslovanja pravnih osoba saþinjavaju raznovrsne
institucije. S obzirom na njihov karatker, institucije se mogu kategorizirati na: represivne,
preventivno-represivne te one s posebnim nadležnostima i ovlastima. Glavna karakteristika
institucionalnog okvira jest mnogobrojnost i raznovrsnost njegovih sastavnica te deficitiranost njihova
strategijsko-sinergijskog djelovanja. Razliþite su vrste odgovornosti u poslovanju pravnih osoba –
ekonomska, etiþka i pravna. Institucije, kao vanjski oblik kontrolinga ili nadzora poslovanja,
fokusirane su na pravnu odgovornost – odnosno na zakonitost poslovanja. Suština njihovog djelovanja
manifestira se kroz sprjeþavanje (prevenciju) i suzbijanje (represiju) kažnjivih radnji (kaznenih djela i
prekršaja) odgovornih osoba u pravnim osobama, u privatnom i javnom sektoru.
Faktori utjecaja na uspješnost rada institucija su razni. U prezentiranom suþaju faktori koje su
ispitanici kategorizirali po važnosti odnosili su se na karakteristike djelatnika, njihov posao,
organizaciju i menadžment, zakone po kojima postupaju i politiþku klimu u društvu. Ispitanici
najvažnijim faktorima za uspješnost institucija smatraju kvalitetu zakona i struþnost djelatnika, dok
najmanje važnim faktorima ocjenjuju politiþku klimu i brojnost djelatnika. Ispitivanjem je obuhvaüen
1241 ispitanik iz trinaest institucija nadležnih za zakonitost gospodarskog poslovanja. Rezultati
istraživanja su oþekivani i u skladu s postavljenom hipotezom, u þijem kontekstu je statistiþkoanalitiþki obraÿeno predmetno (dodatno) pitanje iz anketnog upitnika. Neoþekivan rezultat ispitivanja
odnosi se na nisku pozicioniranost politiþke klime kao faktora utjecaja na rad institucija. Razlozi koji
su vjerojatno doprinijeli takvom rezultatu odnose se, pretpostavljamo, na pogrešno, reducirano ili
jednodimenzionalno shvaüanje sintagme „politiþka klima“ od strane ispitanika, u kontekstu
postavljenog pitanja. Ispitanici se u mišljenjima koja su iskazali glede važnosti liste od dvanaest
faktora koji utjeþu na uspješnost institucija – meÿusobno ne razlikuju, bez obzira na dobnu pripadnost
ispitanika (mlaÿi, srednji, stariji) kao i na njihovu pripadnost pojedinoj kategoriji institucija
(represivne, inspekcijsko-nadzorna tijela Ministarstva financija, ostale državne institucije).
Smisao ovog istraživanja jest unaprijediti postupanje nadležnih institucija. U tom smislu, mišljenja
ispitanika koji su djelatnici tih institucija o pitanjima direktno vezanim za njihova postupanja – od
velike su znaþajnosti. Donositelji odluka, oni koji usmjeravaju i upravljaju institucionalnim okvirom i
pojedinim institucijama koje ga þine, trebali bi u veüoj mjeri respektirati mišljenja profesionalaca –
djelatnika institucija te svoja strateška djelovanja, barem ponekad, provoditi implementacijom pristupa
planiranja „odozdo prema gore“, a ne uvijek i iskljuþivo pristupom „odozgo prema dolje“.
Institucionalni okvir državnog nadzora zakonitosti poslovanja pravnih osoba, kao faktor eksterne
kontrole, važan je suplement i/ili korektiv internog nadzora provoÿenog u pravnim osobama od strane
menadžmenta ili posebnih ustrojstvenih jedinica – specijaliziranih za interni kontroling.
LITERATURA
[1] Bahtijareviü Šiber, F.: Management ljudskih potencijala, Golden marketing, Zagreb, 1999.
[2] Horvat, Ĉ., Kovaþiü, M., Mliviü-Budeš, E., Perkov, D., Trojak, N.: Temeljne funkcije
upravljanja, Edukator, Zagreb, 2007.
[3] Jurina, M.: Organizacija i menadžment, Visoka škola za poslovanje i upravljanje s pravom
javnosti ''Baltazar Adam Krþeliü'', Zaprešiü, 2008.
[4] Krkaþ, K.: Temeljna pitanja korporacijske društvene odgovornosti, Poglavlje br. 9 u knjizi
Uvod u poslovnu etiku i korporacijsku društvenu odgovornost, MATE-ZŠEM, Zagreb, 2007.
[5] Orloviü, A.: Gospodarski kriminalitet u Republici Hrvatskoj, Redak, Split, 2013.
[6] Osmanagiü Bedenik, N.: Kontroling – abeceda poslovnog uspjeha, Školska knjiga, Zagreb,
2007.
[7] Pallant, J.: SPSS – Priruþnik za preživljavanje, Allen&Unwin, Mikro knjiga, Beograd, 2009.
[8] Sikavica, P., Bahtijareviü-Šiber, F.: Menadžment – Torija menadžmenta i veliko empirijsko
istraživanje u Hrvatskoj, Masmedia, Zagreb, 2004.
[9] Marþetiü, G.: Upravljanje ljudskim potencijalima u javnoj upravi, Društveno veleuþilište u
Zagrebu, Zagreb, 2007.
M&S 9 (2014)
39
[10] Sikavica, P., Bahtijareviü-Šiber, F., Pološki-Vokiü, N.: Temelji menadžmenta, Školska knjiga,
Zagreb, 2008.
BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA
dr. sc. Ante Orloviü
Policijska akademija, Visoka policijska škola
Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Ante Orloviü, roÿen u Osijeku 1970. god. Obrazovanje: ekonomist (1993.), diplomirani ekonomist
(1996.), kriminalist (1993.), diplomirani kriminalist (1995.), magistar društvenih znanosti – polje
ekonomija (1998.), doktor društvenih znanosti – polje ekonomija (2012.). Radno iskustvo: djelatnik
Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (1996.-2014.). Radio na poslovima suzbijanja
gospodarskog kriminaliteta i korupcije kao kriminalistiþki službenik (1996.-2000.), voÿa grupe (2000.2004.), naþelnik Odjela gospodarskog kriminaliteta, Policijska uprava zagrebaþka (2004.-2006.) te
naþelnik Odjela gospodarskog kriminaliteta i korupcije, MUP RH – sjedište, Ravnateljstvo policije
(2006.-2009.). U razdoblju 2009.-2014. radi na Policijskoj akademiji, Visokoj policijskoj školi u
Zagrebu, na radnom mjestu Viši predavaþ. Ostali relevantni podaci: objavio više struþnih i
znanstvenih radova iz podruþja gospodarskog kriminaliteta i korupcije, društvenog (neprofitnog)
marketinga te organizacije i menadžmenta.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Ante Orloviü, Ph.D.
PoliceAcademy, Police College
Zagreb, Croatia
Ante Orloviü, born in Osijek in 1970. Education: Economist (1993.), Bachelor of Economics (1996.),
Criminalist (1993.), Bachelor of Criminalistics (1995.), Master of social sciences - field economics
(1998), Doctor of social sciences - field economics (2012). Work experience: employee of the
Ministry of Interior of the Republic of Croatian (1996.-2014.). Worked on activities to combating
economic crime and corruption, as criminalistic's officer (1996.-2000.), leader of the group (2000.2004.), Head of Economic Crime Department, Zagreb Police Administration (2004.-2006)., and Head
of Department of the Economic Crime and Corruption, Ministry of the interior - headquarters, the
Police Directorate (2006.-2009.). In the period of 2009.-2014. working at the Police Academy, the
Police College in Zagreb, workplace Senior lecturer. Other relevant information: published a several
professional and scientific papers - in the field of economic crime and corruption, social (non-profit)
marketing, and organization and management.
PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
Ivica Milkoviü, univ. spec. oec.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava osjeþko-baranjska
Osijek, Hrvatska
[email protected]
3)
Ante Gudelj, dipl. iur., mag. forenzike
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska
Split, Hrvatska
[email protected]
40
M&S 9 (2014)
Croatian language
UDC 001.8:331.46(497.5)
Original scientific paper
Ivana Krišto, Ana Šijakoviü
ISTRAŽIVANJE NESREûA NA RADU U HRVATSKOJ
I USPOREDBA SA METODAMA PRIMJENJENIM U SVIJETU
Sažetak
Nesreüe na radu nastaju kao posljedica niza meÿusobno uzrokovanih þimbenika. Primarni cilj
istraživanja nesreüa na radu je prepoznati i opisati pravi tijek dogaÿanja (što, gdje, kada), utvrditi
izravne i/ili neizravne uzroke koji su doveli do neželjenog dogaÿaja, a sve kako bi dobiveni rezultati
omoguüili preventivno djelovanje u buduünosti. Ovaj rad daje pregled priznatih i najþešüe korištenih
metoda za istraživanje nesreüa u svijetu. U radu su prikazani rezultati istraživanja provedenog meÿu
struþnjacima zaštite na radu u Republici Hrvatskoj o metodama istraživanja nesreüa na radu koje
struþnjaci primjenjuju u svojem radu. Hrvatski struþnjaci izrazili su želju za struþnim usavršavanjem
(77 % ispitanika) u ovom podruþju najþešüe navodeüi kako nesreüe na radu ne istražuju (47 %
ispitanika). Zabrinjavajuüi je podatak da tek 1,37 % ispitanika istražuje incidente koji omoguüuju
kreiranje preventivnih i korektivnih mjera, a da se pritom štetne posljedice nisu zaista i dogodile, kao
što je to sluþaj kod nesreüa na radu.
Kljuþne rijeþi: istraživanje, metode istraživanja, nesreüe na radu, struþnjaci zaštite na radu.
INVESTIGATING ACCIDENT AT WORK IN CROATIA
AND COMPARISON WITH INVESTIGATION METHODS USED IN THE WORLD
Abstract
Accidents at work are the result of a series of mutually induced factors . The primary objective of the
accident investigation is to identify and describe the real course of events ( what, where , when ) , to
determine the direct and / or indirect causes that have led to adverse events. Goal is to enable
preventive action in the future . This paper provides an overview of recognized and commonly used
methods for investigation of accidents at work in the world . This paper presents the results of a study
conducted among safety experts in the Republic of Croatia on the methods of investigation of
accidents at work. Croatian safety experts have expressed their desire for professional education ( 77
% of respondents) in this area, usually stating that they do not investigate accidents at work ( 47 % of
respondents ). Only 1.37 % of safety experts are investigating incidents. This information is worrying
because investigation of incidents, allows the creation of preventive and corrective measures , but
without the harmful effects present in the accidents at work
Key words: investigation, investigation methods, accidents at work, safety experts.
M&S 9 (2014)
41
UVOD
Predmet istraživanja
Vrlo je rijetko nesreüa na radu neoþekivana kombinacija odreÿenih okolnosti ili posljedica više sile na
koju nije moguüe utjecati. [4] Prema Turneru [12] nesreüe se na neki naþin „razvijaju“ kroz odreÿeni
period tijekom kojeg se javljaju pojedinaþni dogaÿaji i signali koji nisu bili prepoznati kao prijetnja
sigurnosti. Isti autor nesreüu definira kao materijalizirani rizik, odnosno onaj trenutak kada shvatimo
da smo bili u krivu smatrajuüi odreÿene dogaÿaje i okolnosti sigurnima. Nesreüa je u veüini literature
definirana kao neželjeni dogaÿaj koji je nastao kao rezultat slijeda dogaÿaja, a za posljedicu je imao
ozljedu, smrt i/ili materijalnu štetu. Svrha istraživanja nesreüa na radu, kao strukturiranog procesa je
utvrditi tijek dogaÿaja koji su doveli do nesreüe i definirati preventivne i korektivne mjere.
Poseban naglasak stavlja se upravo na prevenciju, odnosno moguünost uþenja koja proizlazi iz
istraživanja nesreüa na radu.
Kada govorimo o istraživanju nesreüa na radu u literaturi se pojavljuju pojmovi: teorija, nesreüa,
metodologija, koncept, metoda, model i tehnika istraživanja nesreüa. Donosimo definicije termina
korištenih u ovom radu prema Hrvatskom jeziþnom portalu [1]. Metoda je planski postupak za
postignuüe nekog cilja bilo na filozofijskom, znanstvenom ili praktiþnom podruþju. Za razliku od
metode, metodologija je znanost o metodama, sustav metoda i naþela koji se koriste u nekoj
znanstvenoj disciplini, znanosti ili znanstvenoj grani. Isti portal definira tehniku kao ukupnost
praktiþnih sredstava prilagoÿenih postizanju nekog cilja, odnosno poseban postupak koji se
upotrebljava da bi se izvela neka konkretna operacija. Teorija je definirana kao promišljeno i uopüeno
znanje o nekoj pojavi ili o više pojava zasnovano na njihovim bitnim zakonitostima, a model je uzorak
po kojem se nešto radi ili izraÿuje.
Analizom dostupne literature uoþeno je kako se gore definirani pojmovi þesto koriste izvan njihova
znaþenja. Tako postoje poklapanja pojmova metoda i tehnika a teorija vrlo þesto odgovara
metodologiji. Za potrebe ovog rada koristiti üe se nazivi pojedinih metoda kako su navedeni u
literaturi.
Cilj istraživanja
Knjige i struþna literatura o istraživanju nesreüa na radu na hrvatskom jeziku nisu dostupne no strana
literatura vrlo opsežno opisuje ovo podruþje naglašavajuüi njezinu važnost posebno u segmentu
prevencije. Znaþajan broj publikacija u formi vodiþa i preporuka dostupan je na web mjestima
organizacija koje djeluju u podruþju sigurnosti i zaštite zdravlja na radu. Takoÿer je velika ponuda
softverskih aplikacija za istraživanje nesreüa koje su se razvile iz osnovnih teorija i modela
istraživanja nesreüa. Cilj ovog istraživanja jest izdvojiti i kratko prikazati u literaturi najþešüe opisane
i primijenjene metode istraživanja nesreüa na radu te istražiti da li i u kojoj mjeri se te metode
primjenjuju od strane struþnjaka zaštite na radu u Republici Hrvatskoj.
Hipoteze
Temeljem utvrÿenog cilja istraživanja postavljena je slijedeüa hipoteza:
H1: Istraživanje nesreüa na radu u Hrvatskoj je nedovoljno prepoznato kao preventivna aktivnost
koja može unaprijediti stanje sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.
Zadaci
Definirani cilj i postavljena hipoteze iziskuju izvršavanje slijedeüih zadataka:
1. Analizirati dostupnu literaturu iz podruþja istraživanja nesreüa na radu
2. Analizirati zahtjeve nacionalne zakonske regulative u podruþju upravljanja nesreüama na radu
3. Prikazati najþešüe opisane metode istraživanja nesreüa na radu
4. Izraditi instrument anketnog ispitivanja
5. Provesti online anketno ispitivanje
6. Prikupljene podatke statistiþki analizirati
7. Interpretirati dobivene rezultate te ih prikazati uz zakljuþak i preporuke.
42
M&S 9 (2014)
METODE
Znanstveno istraživaþke metode
Za ostvarenje definiranih zadataka, potvrdu hipoteze i postizanje ciljeva istraživanja u radu üe se
koristiti slijedeüe znanstveno-istraživaþke metode:
1. Metoda deskriptivne analize u zadacima vezanim uz studiju dostupne literature, propisa, vodiþa i
smjernica
2. Metoda ankete za prikupljanje aktualnih i izvornih podataka. Anonimna anketa je pismene vrste i
popunjava se mrežno (on line). Anketni upitnik kreiran na web stranici Survey Monkey [6], a
poveznica na isti, ispitanicima je poslana putem elektroniþke pošte.
3. Statistiþke metode za statistiþku analizu izvornih podataka prikupljenih metodom anketiranja.
Podaci o anketnom istraživanju
Upitnik sastavljen od 10 pitanja, poslan je na adrese 800 struþnjaka zaštite na radu, a dostavljen na 764
adrese. Struþnjaci su izabrani metodom sluþajnog odabira iz registra struþnjaka zaštite na radu
Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu. Anketiranje, prikupljanje i obrada podataka
provedeno je tijekom ožujka 2014.godine, a anketni upitnik ispunilo je 207 ispitanika što iznosi 27%
od osnovnog skupa. Podaci s rezultatima istraživanja svih 207 valjanih online ispunjenih anketnih
upitnika upisani su u raþunalnu bazu, a statistiþka analiza podataka provedena je primjenom alata za
statistiþku obradu u sklopu programa Microsoft Excel.
Rezultati istraživanja prikazani su grafiþki uz tekstualni komentar po skupinama pitanja kao u
anketnom upitniku.
REZULTATI
Temeljni koncepti istraživanja nesreüa na radu
Metode istraživanje nesreüa znaþajnije se razviju posljednjih 20 godina. Prvi jedno dimenzionalni
modeli razvijeni su 80-ih godina prošlog stoljeüa (Domino teorija). Krajem 20. stoljeüa Reason [11] je
predstavio nesreüe kao posljedicu dva ili više uzroka, dok je poþetak ovog stoljeüa obilježio
Rasmussenov društveno-tehniþki model koji naglasak stavlja na þovjeka i ponašanje bazirano na
vještinama, pravilima i znanju.
Na složenost poslovnih sustava bitno utjeþe razvoj tehnologije pa su se i sukladno razvoju tehnologije
i kompleksnosti poslovnih sustava razvijale i metode istraživanja nesreüa. Poþetne su metode glavnim
izvorima nesreüa smatrale þovjeka, stroj te organizacijske propuste.
Danas je pristup multidisciplinaran (Slika br.1). Inženjeri, ekonomisti, psiholozi, osiguravatelji pa þak
i odvjetnici dio su priþe o istraživanju nesreüa koja obuhvaüa i upravljanje rizikom, rješavanje
problema, donošenje odluka, ljudske pogreške, organizacijsku i kulturu sigurnosti, sigurnosne sustave
te razliþite interakcije ljudi [9].
Slika 1. Istraživaþki trendovi u posljednjih 30 godina
Izvor: Izvor slike [4]
M&S 9 (2014)
43
Razvoj novih metoda za istraživanje nesreüa ne prati dinamiku društveno tehnološkog razvoja veü se
nove metode uglavnom razvijaju kao reakcija na neku nesreüu veüih razmjera. Rezultat navedenog
može biti sasvim nova metoda koja je usredotoþena na specifiþni dogaÿaj, ili þešüe, preinaka neke
postojeüe metode kao kombinacije novih i starih iskustava. [7] Metode istraživanja nesreüa na radu
razvijale su se ovisno o percepciji fenomena nesreüe, odnosno možemo govoriti o pet razliþitih
koncepata prikazanih na slici br.2.
Koncept pojedinaþnog dogaÿaja
Ovaj koncept zasniva se na pretpostavci da je uzrok nesreüe, jedan pojedinaþni dogaÿaj. Najþešüe se
koristi u traženju odgovora na pitanje "što je uzrokovalo nesreüu?". Njegovo najveüe ograniþenje je
nemoguünost da sagleda nesreüu kao proces ili slijed dogaÿaja u odreÿenom vremenskom razdoblju.
ýimbenici koji mogu pridonijeti nesreüama nisu identificirani s obzirom na þinjenicu da je"pravi"
uzrok oþit i jasno vidljiv. Ovim se konceptom takoÿer zanemaruje ljudski þimbenik kao moguüi uzrok
nesreüa.
Slika 2. Temeljni koncepti istraživanja nesreüa
Izvor: Izvor slike [9]
Domino koncept
Koncept lanca dogaÿaja ili domino teorije izvorno je razvijen od strane Heinricha (1931). Osnovna je
ideja kako je nesreüa posljedica niza dogaÿaja (Slika br.3). Kao kod igre domina, jedan dogaÿaj vodi
ka slijedeüem i u konaþnici dolazi do nesreüe. Lanac se pokreüe aktivnošüu koja se provodi na
nesiguran naþin. Intervencija u bilo kojem trenutku razvijanja domino slijeda, mogla bi sprijeþiti
konaþni dogaÿaj. Najveüa zamjerka ovom konceptu je njegova linearnost koja onemoguüuje
identifikaciju svih uzroþnih þimbenika.
Slika 3. Domino teorija
Izvor: Izvor slike [9]
44
M&S 9 (2014)
Koncept stohastiþkih dogaÿaja
Ovaj koncept poþiva na ideji prikupljanja podataka i þinjenica u svrhu izoliranja indirektnih
þimbenika. Koristi statistiþke usporedbe tražeüi zajedniþke uzroþne faktore prisutne u više nesreüa.
Koncept stabla dogaÿaja
Koncept stabla dogaÿaja obuhvaüa nekoliko analitiþkih tehnika u formatu logike stabla. Najznaþajnije
metode izgraÿene na ovom konceptu su Stablo pogrešaka (Fault tree analysys, FTA), Previdi uprave i
stablo rizika (Managment oversight and risk tree, MORT), Haddon matrica (Haddon Matrix), Analiza
barijera (Barrier analysis).
Koncept multilinearnog pristupa
Sistemski pristup promatra više dogaÿaja kao i interakcije koje meÿu njima postoje stavljajuüi ih u
operativni kontekst u kojem su se dogodile. Najpoznatija metoda bazirana na ovom konceptu je
Sekvenciranje paralelnih dogaÿaj (Multilinear events sequencing, MES).
Ako metode istraživanja nesreüa na radu promatramo s aspekta nesreüe, odnosno neželjenog dogaÿaja
onda možemo govoriti o tri veüe skupine metoda. [8] Prva se odnosi na opisivanje nesreüe kao niza
dogaÿaja koji su se odvijali odreÿenim redom, kao prema domino teoriji. Druga grupacija ukljuþuje
modele koji naglasak stavljaju na ljudski þimbenik i razliþite aktivnosti. Posljednja grupa su sistemski
modeli koji u obzir uzimaju organizacijske i upravljaþke faktore, odnosno cjelokupni sustav u kojem
se nesreüa dogodila.
U nastavku rada donosimo u literaturi najþešüe opisane i/ili u praksi korištene metode istraživanja
nesreüa na radu.
Metode istraživanja nesreüa na radu
Stablo pogrešaka (Fault tree analysis, FTA)
FTA metoda je induktivna analiza razvijena 60-ih godina . Ona je i najþešüe korištena kada govorimo
o tehnici dijagrama stabla. Grananje zapoþinje od nesreüe (TOP EVENT) a pristupom TOP DOWN
(odozgo prema dolje) ucrtavaju se sve moguüe kombinacije dogaÿaja koji su mogli dovesti do nesreüe
(EVENT) i koje je moguüe povezati u logiþku cjelinu povezujuüi se vratima I(AND) i/ili ILI
(OR)(Slika br.4.). Glavnim nedostacima ove metode smatra se nemoguünost uvida u redoslijed
dogaÿaja te sudionike dogaÿaja i njihove meÿusobne odnose
Slika 4. Stablo pogrešaka
Izvor: Izvor slike [4]
Previdi uprave i stablo rizika (Managment oversight and risk tree, MORT)
Metoda MORT (Johnson, 1980.) razvijena je pod pokroviteljstvom Ameriþke Komisije za atomsku
energiju. Rijeþ je o sveobuhvatnoj i analitiþkoj metodi za utvrÿivanje uzroka koji su doveli do nesreüe.
Ova se metoda sastoji od vrlo sveobuhvatnih check lista (kontrolnih lista) sa 1500 moguüih uzroka
M&S 9 (2014)
45
nesreüa. Kao i u prethodnoj metodi, koristi se stablo pogrešaka ali znatno detaljnije sa više od 10.000
blokova. Top dogaÿaj stabla (Slika br.5 ) predstavlja gubitke zbog nesreüe. Ispod toga nalaze se tri
glavne grane, specifiþni propusti (S), propusti managmenta i uprave (M) i moguüi rizici (R). Oznaka
LTA odnosi se pojam (koncept) odluka managmenta koje se kategorizirane kao „manje nego
adekvatne " . Ova je metoda vrlo uþinkovita u identificiranju temeljnog uzroka nesreüe, a takoÿer je
pogodna za predviÿanje buduüih dogaÿaja, odnosno za preventivne aktivnosti u svrhu spreþavanja
nesreüa. Osim što sistematiþno analizira moguüe uzroke nesreüe, prednost ove metode je „postavljanje
pravih pitanja“ þak i u situacijama nedostatka struþnosti. Prigodna je za analiziranje kompleksnih
nesreüa koje povezuju nekoliko sustava.[9] Ova se metoda koristi kao jedna od najopsežnijih
analitiþkih tehnika (DOE, 1992) u ameriþkom Odjelu za energiju (Department of energy). Kao glavni
nedostaci istiþu se prevelika orijentiranost na managment u odnosu na sam dogaÿaj, ne prikazivanje
vremenskog odnosa meÿu dogaÿajima te manjkavost preporuka koje iz analize proizlaze zbog
prevelike opüenitosti i širine.
Slika 5. Grafiþki prikaz MORT metode
Izvor: Izvor slike [3]
Sekvenciranje paralelnih dogaÿaja (Multilinear events sequencing, MES)
Hendrick i Banner su razvili metodu multilinearnog nizanja dogaÿaja koja predstavlja integrirani
sustav koncepata i tehnologija za sistematiþno istraživanje. Ovom se metodom želi osigurati valjan i
uþinkovit ishod istrage strukturiranim rješavanjem problema i definiranim procesima.[4] MES metoda
se sastoji od nekoliko elemenata, odnosno podsustava: prikupljanje podataka, transformiranje i
formuliranje procesa, dokumentiranje podataka i funkcije organizacije, poseban naþin prikazivanja
podataka i testiranje funkcija, istraživanje problema i funkcije otkrivanja, sustav testiranja važnosti,
proces razvoja hipoteza, postupci za filtriranje aktivnosti potrebnih za završetak istrage od onih koje
takav ishod ne mogu osigurati te postupci osiguranja kvalitete istrage i njezinih rezultata. [4] Postupak
se provodi u tri faze: opis sustava koji se istražuje, uoþavanje problema, definiranje i kontrola te izrada
plana poboljšanja. MES metoda u grafiþkom prikazivanju koristi MES stablo gdje je vidljiv tijek
dogaÿaja koji prikazuje odnos izmeÿu aktera na vremenskoj osnovi (Slika br.6.)
46
M&S 9 (2014)
Slika 6. Grafiþki prikaz MES stabla
Izvor: Izvor slike [5]
Tehnika sustavnog uzroka i analize (Systematyc cause and analysis technique)
SCAT metoda [8] razvijena je od strane International Loss Control Institute (ILCI) a svoje korijene
ima u domino teoriji. Temelji se na grafikonu koji se sastoji od pet blokova koji prikazuju faze nesreüe
koja se istražuje.
Metoda ima razvijene check liste sa pitanjima na koja se odgovori upisuju u definirane blokove. U
prvi se blok opisuje dogaÿaj koji se istražuje, u drugi se navode najþešüe kategorije uzroka koje su
mogle dovesti do nesreüe dok se u slijedeüa dva bloka uzroci kategoriziraju na direktne i indirektne.
Posljednji je blok namijenjen struþnjacima za sigurnost koji trebaju sprijeþiti nastanak neželjenih
dogaÿaja.
Tripod Beta metoda
Tripod metoda razvijena je 1990. godine kroz projektnu suradnju sveuþilišta u Nizozemskoj i Velikoj
Britaniji, a prvenstveno je namijenjena naftnoj industriji. Bazirana je na Reasonovom uzroþnom
modelu koji organizacijske propuste istiþe kao glavne uzroke nesreüa. Sukladno ovoj metodi nesreüa
se dogaÿa kada jedna ili više barijera ne ispune svoju svrhu. Uzrok nefunkcioniranju barijere su tzv,
aktivni propusti koji predstavljaju direktne uzroke a proizlaze iz nekih temeljnih mehanizama u
organizaciji. Ovi se mehanizmi nazivaju opüim vrstama neuspjeha (General failure types; GFTs) i
obuhvaüaju ljudske, organizacijske i tehniþke probleme. U metodi postoji 11 kategorija neuspjeha
(GFTs) koje se koriste za svako radno mjesto u organizaciji. Cilj TRIPOD analize je pomoüu
grafiþkog prikaza prikazati profil organizacije sukladno definiranim GFT kategorijama. (Slika br.7.)
Slika 7. Garfiþki prikaz TRIPOD metode
Izvor: Izvor slike [2]
M&S 9 (2014)
47
Health and safety Executive, HSG245
Ova je metoda razvijena 2004. godine kao vodiþ za poslodavce, predstavnike radnika i struþnjake u
podruþju sigurnosti [6]. Istraga se provodi u þetiri faze: prikupljanje podataka, analiza prikupljanih
podataka, identifikacija rizika i kontrolnih mjera te akcijski plan i njegova implementacija. Izgraÿena
je na Reasonovom uzroþnom modelu a cilj je uoþiti direktne, temeljne i uzroke koji su korijen nesreüe.
Direktni ( Immediate cause) su najoþitiji uzroci koji su doveli do nesreüa, uzroci koji predstavljaju
korijen nesreüe (Root cause) su razliþiti inicijalni dogaÿaji koji su doveli do direktnih uzroka dok ovo
izvršno tijelo temeljne uzroke (Underlying cause) definira kao razliþite organizacijske propuste koji su
temelj za izbjegavanje neželjenih situacija. Metoda nudi popis strukturiranih pitanja koji olakšavaju
put do otkrivanja uzroka nesreüe. Takoÿer sadrži korisne obrasce poput pitanja potrebnih za
prikupljanje informacija o dogaÿaju ukljuþujuüi i obrazac za RIDDOR (Sustav izvješüivanja ozljeda,
bolesti i opasnih situacija (Reporting of Injuries, Diseases and Dangerous Occurrences) u Velikoj
Britaniji).
Tehnika istraživanja nesreüa na radu (Work accident investigation technique,WAIT)
WAIT metoda takoÿer je izgraÿena na Reasonovoj teoriji koja nesreüu promatra kroz organizacijske,
tehniþke i ljudske komponente. Metoda koristi pojmove poput aktivnih propusta i latentni uvjeti, kao
pod-dimenzija uzroþnih þimbenika. [5] Sukladno Reasonovom uþenju razlikuje pojam uzroka (cause)
kao „onoga što þini razliku“ i pojma uvjet (condition) kao faktora koji su uvijek prisutni. Istraga se u
okviru WAIT metode provodi u devet koraka grupiranih u dvije faze. Prva je faza prikupljanje
podataka a druga se odnosi na dubinsku analizu prikupljenih podataka.
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Osnovni podaci i poslovnoj organizaciji i organizaciji zaštite na radu
Najveüi broj ispitanika koji su odgovorili na anketni upitnik dolazi iz poslovnih organizacija koje
zapošljavaju više od 250 radnika (40,58%). Slijede poslovne organizacije koje zapošljavaju 50-250
radnika s (31,40%) i na treüem mjestu su poslovne organizacije s manje od 50 radnika (28,02%).
Prema vrsti poslovne organizacije prema pravnom statusu sukladno Zakonu o trgovaþkim društvima
(NN 111/1993), na prvom mjestu su Društva s ograniþenom odgovornošüu d.o.o. s 93 ispitanika ili
44,93%, slijede dioniþka društva s 62 ispitanika ili 29,95% i na treüem mjestu su tijela državne i javne
uprave s 24 ispitanika ili 11,59%.
Kada govorimo o djelatnosti ispitanika (Slika br.8.).), 38 ispitanika ili 18,36 % dolazi iz preraÿivaþke
industrije. Na drugom mjestu su ispitanici iz djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi s 27
ispitanika ili 13,04% i na treüem mjestu su prijevoz i skladištenje s 21 ispitanikom ili 10,14%.
Slika 8. Djelatnost poslovne organizacije
Izvor: vlastiti izvor
48
M&S 9 (2014)
Najveüi broj ispitanika ima ustrojenu Službu za zaštitu na radu, njih 72 ili 34,78%, na drugom mjestu
su struþnjaci za zaštitu na radu koji pored poslova zaštite na radu obavljaju i druge poslove 60
ispitanika ili 28,99%, a na treüem mjestu su struþnjaci za zaštitu na radu u punom radnom vremenu.
Svi ispitanici navode kako su imali više ozljeda na radu tijekom protekle dvije kalendarske godine.
Slika 9. Organizacija zaštite na radu u poslovnoj organizaciji
Izvor: vlastiti izvor
Istraživanje nesreüa na radu
Na pitanje Istražujete li nesreüe na radu (Slika br. 9) i koje vrste nesreüa na radu, najveüi broj
ispitanika, njih 98 ili 47,34%, odgovorilo je kako uopüe ne istražuje nesreüe na radu. Teške nesreüe na
radu istražuje 38 ispitanika ili 18,36 %, dok podjednak broj ispitanika istražuje smrtne i skupne
ozljede njih 23 ili 24 odnosno 11,11 ili 11,59 %. Samo tri odgovorila potvrdila su istraživanje
incidenata na radu.
Slika 10. Istraživanje nesreüa na radu
Izvor: vlastiti izvor
Od ponuÿenih 10 najþešüe u literaturi opisanih i praksi primjenjivanih metoda istraživanja nesreüa na
radu, struþnjaci za zaštitu na radu, njih 124 ili 59,90% ne poznaje, niti primjenjuje niti jednu od
ponuÿenih metoda (Slika br.10)
Metodu "stablo pogrešaka" za istraživanja nesreüa na radu primjenjuje 35 ispitanika ili 16.91 %.
Drugo mjesto po primjenjivosti metoda za istraživanje nesreüa na radu dijele metode "stablo uzroka" i
"tehnika istraživanja nesreüa na radu2 sa po 12 ispitanika odnosno 5,80 %.
M&S 9 (2014)
49
Slika 11. Metode istraživanja nesreüa na radu
Izvor: vlastiti izvor
Kako se u prethodnom pitanju skoro polovica ispitanika izjasnila da ne istražuje nesreüe na radu nisu
odgovarali na pitanje Koje od ponuÿenih obilježja ima metoda istraživanja nesreüa na radu koju
primjenjujete u svojem radu (Slika br. 12.). Preostali broj ispitanika koji su odgovorili na ovo pitanje,
koristi deskriptivnu metodu koja obuhvaüa detaljan opis dogaÿaja (37,00%) , 27,00% istraživanje
zapoþinje od nastanka neželjenog dogaÿaja (deduktivna metoda), a 21 ispitanik svoje istraživanje
bazira na razliþitim faktorima koji su doveli do neželjenog dogaÿaja (induktivna metoda).
Na pitanje da li metoda istraživanja koju primjenjujete omoguüava kreiranje preventivnih mjera
odgovorilo je potvrdno 62 ispitanika ili 59,62 %, dok je odgovor kako su metode za istraživanje
omoguüile kreiranje korektivnih mjera dalo 42 ispitanika ili 40,38%. 72,12 % ispitanika navodi da
istraživanje nesreüa na radu provodi tim struþnjaka (ovlaštenik, tehnolog i struþnjak za zaštitu na
radu), dok je 29 ispitanika ili 27,88 % izjavilo da samostalno provode istragu nesreüe na radu.
Slika 12. Obilježja metoda istraživanja nesreüa na radu
Izvor: vlastiti izvor
50
M&S 9 (2014)
104 ispitanika odgovorila su na pitanje o aktivnostima koje provode nakon istrage o nesreüi na radu.
31,25 % ispitanika navodi kako Odbor za zaštitu na radu raspravlja o rezultatima provedene istrage,
njih 85 ili 40,87 % istiþe kako se provode korektivne i preventivne mjere proizašle iz istraživanja, dok
se u 3,37 % sluþajeva radnike o rezultatima istraživanja obavještava putem oglasne ploþe. 24
ispitanika navodi da radnike o rezultatima istraživanja informira radniþki ili sindikalni povjerenik,
dok se radnike ne informira o rezultatima istraživanja kod 27 ispitanika ili 12.98 %.
Zainteresiranost za edukaciju iz podruþja istraživanja nesreüa na radu pokazao je izuzetno velik broj
struþnjaka za zaštitu na radu, þak njih 77,29 % , dok su se svega 23 ispitanika ili 11,11 % izjasnili
kako nisu zainteresirani za edukaciju, odnosno 24 ispitanika ostalo je neodluþno po pitanju interesa za
edukaciju iz podruþja istraživanja nesreüa na radu.
RASPRAVA
Znaþajan broj vodiþa i smjernica izraÿen od strane relevantnih institucija koje djeluju u podruþju
sigurnosti i/ili imaju djelatnosti u kojima postupanje suprotno sigurnosnim pravilima može imati vrlo
teške posljedice ide u prilog tezi o važnosti istraživanja ovog fenomena. Podatak kako skoro polovica
ispitanih struþnjaka zaštite na radu ne istražuje nesreüe na radu, a tek 1 % svoju pažnju usmjerava
prema incidentima govori o potrebi ulaganja i edukacije u ovom podruþju.
Zakonodavstvo nije propisalo obvezu istraživanja nesreüa na radu. Nesreüe se istražuju u okviru
inspekcijskih nadzora povodom teških, skupnih ili smrtnih ozljeda na radu, ali sa sasvim razliþitim
ciljem od ovog koji se u radu i opisanoj literaturi naglašava. Stablo pogrešaka u svim svojim oblicima
te dedukcija najþešüe se primjenjuju kod stranih kao i kod domaüih struþnjaka zaštite na radu.
Uoþeno je kako mjere korekcije imaju prednost u odnosu na mjere prevencije te kako u 13% sluþajeva
radnici nisu informirani o rezultatima provedenog istraživanja. Opisano pokazuje kako istraživanje
nesreüa na radu u Hrvatskoj nije prepoznato kao mjera prevencije od buduüih neželjenih dogaÿaja veü
se naglasak stavlja na korekciju posljedica koje su tim dogaÿajem nastupile. Pozitivan dojam ipak
ostavlja podatak o velikom interesu struþnjaka za edukaciju u podruþju istraživanja nesreüa na radu.
ZAKLJUýAK
Izuzev neželjenih posljedica, svaku nesreüu na radu treba promatrati i kao moguünost za uþenje i
stvaranje znanja potrebnog za podizanje nivoa sigurnosti. Istraživanje nesreüa na radu predstavlja vrlo
važan izvor sigurnosnih informacija jer daje odgovor na pitanje što, kako i zašto se nesreüa dogodila i
njezin konaþni cilj je prevencija. Nakon što se nesreüa dogodi interesi dionika u istrazi kao i onih koji
nemaju veze sa istragom su razliþiti.
Pažnja ovog rada je na interesima struþnjaka zaštite na radu. Struþnjaci su ti koji istražujuüi nesreüu
moraju pronaüi naþine da naprave odreÿena poboljšanja i/ili izmjene i to tako da analizirajuüi
prikupljene podatke predlažu korektivne i preventivne mjere. Istraživanje je potvrdilo polaznu
hipotezu o nedovoljnom prepoznavanju važnosti istraživanja nesreüa na radu kao preventivne
aktivnosti koja može unaprijediti stanje sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.
Metode istraživanja su razliþite no faze prikupljanja podataka, analize i donošenja zakljuþaka i
preporuka te konaþni cilj, prevencija, svima su zajedniþke. Nije upitno da li nesreüe na radu treba
istraživati veü se postavlja pitanje na koji naþin pristupiti neželjenom dogaÿaju a da iz njega u
konaþnici nešto nauþimo i takve i sliþne dogaÿaje izbjegnemo u buduünosti.
M&S 9 (2014)
51
LITERATURA
[1] Attwood, D.,Khan, F., Veitch,B.,:Occupational accident models-where have we been and
where are we going?! Journal of Loss Prevention in the Process Industries19, 664-682.
[2] Benner, L.: Accident investigation:multilinear events sequencing method, Journal of Safety
Research 7, 67-73.
[3] European Safety Reliability and Data Association, Guidelines for Safety Investigations of
Accidents, ESRDA, Oslo, 2009.
[4] Gardne,R., M.: A Comparison of Event Analysis and Multilinear Events Sequencing
Techniques for Reconstructing Unique Phenomen, CSCSA, 2009.
[5] Jacinto,C. :WAIT-Results of application in real accidents, Safety Science monitor 2004, 518.
[6] H.S.E: Investigating accidents and incidents, Health and safety executive, Richmond, 2004.
[7] Hollnagel, E.: Study on Developments in Accident Investigation Methods: A Survey of the
“State-of-the-Art",Swedish Nuclear Power Inspectorate (SKI),Oslo, 2008.
[8] Katsakiori,P.,Sakellaropoulos,G.,Manatakis, E.: Towards an evaluation of accident investigation
methods in terms of their alignment with accident causation models, Safety Science, 2009. 10071015.
[9] Munson,S.: Assessment of accident investigation methods, University of Montana, 1999.
[10] Oakley, J.S.:Accident investigation techniques, Houston: University of Houston, 2003.
[11] Reason, J.: Managing the Risks of Organizational Accidents, Ashgate, Aldershot, 1997.
[12] Turner, B.: Man-made disasters,Wykeham Publications, London, 1978.
Propisi
• Zakon o zaštiti na radu, N. N., br. 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09.,
143/2012.
• Zakon o trgovaþkim društvima, N.N., 111/1993
Internet izvori
• Hrvatski jeziþni portal. http://www.jezicniportal.hr//(10.3.2014.)
• Daniel Manent, Available://danielmanent.weebly.com/seacutecuriteacute.html// (18.3.2014)
International labour organization, ILO,
http://www.ilo.org/oshenc/images/stories/Part08/SAF_imgs/SAF040F1.jpg//.(18.3.2014.)
• PTM Consulting, http://www.ptm-consulting.com//.(25.3.2014.)
• Starline software. http://www.starlinesw.com/product/Guides/MESGuide08.html//(13.03.2014)
• Survey Monkey. http:// www.surveymonkey.com//
Meÿunarodni vodiþi i smjernice
• WorkSafeBC: Investigation of Accidents and Diseases, Vancouver, 2002.
• Infrastructure Health and Safety Association: Incident investigation, Ontario,2010.
• Tripod Delta; Tripod beta, User quide
52
M&S 9 (2014)
BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA
mr. sc. Ivana Krišto
Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Ivana Krišto roÿena je 1981. Godine u Zagrebu gdje završava osnovu i srednju školu. Diplomirala je
na Visokoj policijskoj školi (2003.) te na Visokoj školi za sigurnost (2005.) Znanstveni magistarski
rad je obranila 2011.na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu u podruþju informacijskih
znanosti. Trenutno je u postupku izrade doktorskog rada, takoÿer u podruþju informacijskih znanosti
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Aktivni je sudionik znanstvenih i struþnih skupova te autor i
koautor niza radova.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Ivana Krišto was born in 1981. in Zagreb where she finished primary and secondary school. She
graduated from the Police Academy (2003.) and the College of Applied Sciences in Safety (2005).
She defended her master's thesis 2011. At the University of Zagreb, Faculty of Organization and
informatics, Varazdin, in the field of Information sciences. She is currently working on the doctoral
dissertation, also in the field of Information sciences at the Faculty of Philosophy in Zagreb. She is an
active participant in scientific conferences and author or coauthor of professional papers.
PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
Ana Šijakoviü, dipl. ing. sig., struþ. spec. ing. org. rada
Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, Zagreb, Hrvatska
[email protected]
M&S 9 (2014)
53
Croatian language
UDC 001.8:005:614.8
Original scientific paper
Darko Palaþiü
ISTRAŽIVANJE STAJALIŠTA O KONTROLIRANJU U SUSTAVU UPRAVLJANJA
SIGURNOŠûU
Sažetak
Istraživanje stajališta o kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu provedeno je metodom ankete
pomoüu pismenog upitnika meÿu studentima Visoke škole za sigurnost, s pravom javnosti iz Zagreba.
Upitnik sadrži 9 osnovnih grupa pitanja. Pitanja pokrivaju podruþja opüih podataka o ispitaniku i
poduzeüu, te stavove ispitanika o kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu u kojem
rade. Cilj istraživanja je saznati osnovna stajališta o fazama kontrole, razini kontrole koja se
primjenjuje, primijenjenim tehnikama kontroliranja, primjeni uvjeta uþinkovitosti kontrole, ocjene
kontroliranja u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu, utjecaju kontroliranja na provedbu
sigurnosti i odgovornim osobama za kontroliranje u sustava upravljanja sigurnošüu. Svrha istraživanja
je dobiti poþetne rezultate i potaknuti široko istraživanje kontroliranju u sustavima upravljanja
sigurnošüu i u tu svrhu odrediti najpogodnije metode istraživanja.
Kljuþne rijeþi: kontroliranje, sigurnost, stajalište, sustav, upravljanje
RESEARCH OF ATTITUDES ABOUT CONTROLLING IN
SAFETY MANAGEMENT SYSTEMS
Abstract
Research of attitudes about controlling the safety management system was conducted through survey
method by written questionnaires among students of College of Applied Sciences in Safety from
Zagreb. The questionnaire contains 9 main categories of questions. Questions cover areas of general
information about the respondent and the company, and attitudes of respondents about controlling of
the safety management system in the enterprise in which they work. The goal of the research is to find
out the basic standpoint about the stages of control, level control applied, applied techniques of
control, application control efficiency requirements, rating control in a particular area of safety
management systems, the imapact of controlling on the implementation of safety and persons
responsible for controlling in safety management system. The purpose of the research is to get initial
results and to stimulate broad research controlling in safety management systems in order to determine
the most appropriate research methods.
Key words: control, safety, position, system management.
54
M&S 9 (2014)
UVOD
Kontroliranje
Kontroliranje predstavlja mjerenje i ispravljanje dijelova procesa sa svrhom osiguranja ispunjenja
poslovnih ciljeva, meÿu koje spadaju i ciljevi upravljanja sigurnošüu. Kontrola je funkcija svakog
menadžera, odnosno osobe koja upravlja drugim ljudima. Stoga temeljni sustav kontrole obuhvaüa
sljedeüe faze:
postavljanje pokazatelja (performansi)
mjerenje uþinkovitosti pokazatelja (performansi)
korekcija odstupanja od pokazatelja (performansi) i planova. [13]
Realno gledano, prvi korak kontrole predstavlja definiranje planova. Buduüi da se planovi razlikuju po
složenosti i detaljnosti potrebno je postaviti posebne pokazatelje. Postavljanje pokazatelja zapravo
predstavlja odreÿivanje kriterija uþinkovitosti. [16] Oni su toþke izdvojene u procesu planiranja u
kojime se provodi mjerenje uþinkovitosti nekog poslovnog procesa. Za razvoj smislenih kljuþnih
pokazatelja uspješnosti menadžeri zaduženi za sigurnost trebaju razumjeti sigurnosne rizike
poslovanja, vrednovanje sustava upravljanja rizikom, razumjeti poslovni plana poduzeüa i
organizacijsku kulturu. [2]
Mjerenje uþinkovitosti pokazatelja je postupak kojim se utvrÿuje da li su postavljeni standardi
ispunjeni i u kojem smislu. [4] Da bi se osigurala efikasnost mjerenja performansi prikupljanje i
obrada podataka moraju imati odreÿenu dinamiku. Stoga üe se ovisno o potrebi podaci prikupljati
svakodnevno, tjedno, mjeseþno, polugodišnje ili godišnje. Kontrolirati se može na temelju sustava
povratne veze ili kontrolom unaprijed. Kod sustava povratne veze kontrola se provodi temeljem
informacijske povratne veze koja pokazuje odstupanja od pokazatelja i inicira promjene. Kontrola
unaprijed daje obavijesti u kojem bi se razdoblju mogao pojaviti problem u sluþaju da se odmah ne
poduzmu potrebne mjere za sprjeþavanje njegovog nastanka.
Korekcija odstupanja po pokazatelja i planova zapravo je evaluacija postavljenih performansi.
Evaluacija performansi predstavlja analitiþke i dijagnostiþke sposobnosti menadžera neovisno o tome
da li analizu uzroka odstupanja provodi on sam ili je provodi nadležna služba. Kakve üe se i koje
korekcije poduzeti ovisi o razlozima koji su utjecali na odstupanje od postavljenih standarda, odnosno
kriterija. Dobra evaluacija performansi pretpostavka je izbora adekvatnog pravca daljnjih akcija
eliminiranja odstupanja od utvrÿenih standarda ili kriterija. [4]
Sa razine menadžmenta postoje þetiri razine kontrole, a to su: kontrola na individualnoj, funkcijskoj,
divizijskoj i korporacijskoj razini. Kontrola na individualnoj razini odnosi se na rezultate koje
ostvaruje svaki pojedinac na radnom mjestu izvršavajuüi radne zadatke koji su mu dodijeljeni.
Funkcijsku razinu karakterizira postojanje grupa istorodnih ili sliþnih poslova koje se nazivaju
poslovnim funkcijama. Divizijska razina podrazumijeva profitne centre i investicijske odnosno
strategijske poslovne jedinice, dok korporacijska razina podrazumijeva odabir organizacijske strukture
s ciljem efikasnog provoÿenje brojnih razliþitih poslova.
Od tehnika kontroliranja primjenjuju se statistiþki podaci, specifiþni izvještaji i analize, interna revizija
ili unutarnja operativna kontrola i osobna opažanja.
Svaki menadžer želi na raspolaganju imati uþinkovit sustav kontrole. Kontrola koja se provodi mora
biti prilagoÿena zadacima i osobi kojoj služi. Stoga su uvjeti za uþinkovitu kontrolu:
prilagoÿavanje kontrole planovima i mjestima provedbe
prilagoÿavanje kontrole pojedinim menadžerima
prilagoÿavanje kontrole odstupanjima u kritiþnim toþkama
težnja prema objektivnosti kontrole
osiguranje fleksibilnosti kontrole
prilagoÿavanje kontrole organizacijskoj kulturi
postizanje ekonomiþnosti kontrole
uspostava kontrole koja potiþe korektivnu akciju. [13]
M&S 9 (2014)
55
Kontroliranje u sustavu upravljanja sigurnošüu
Upravljanje sigurnošüu je jedan od složenijih i odgovornijih poslova u organizaciji koji traži i
zahtijeva puno aktivnosti, pozornosti i razmišljanja menadžmenta organizacije. Sustav upravljanja
sigurnošüu je neprekidan, prilagodljiv proces koji se sastoji od niza povezanih aktivnosti, faza,
elemenata i postupaka koji omoguüava normalni tijek i funkcioniranje poslovnih procesa i sustava u
koji moraju biti ukljuþene sve osobe koje sudjeluju poslovnim procesima organizacije. [6] Za
uþinkovito upravljanje sigurnošüu primjenjuju se osnovne funkcije menadžmenta meÿu kojima jednu
od najvažnijih uloga ima kontroliranje.
Petersen je istraživanjem vrste sigurnosnih mjera koje se koriste utvrdio da su neadekvatne za realnu
procjenu sigurnosnih performansi. Umjesto "mjerenja neuspjeha" pomoüu statistike nezgoda, ozljeda
na rada i naknada štete radniku, Petersen tvrdi da je najbolji naþin za mjerenje razine sigurnosti na
svim razinama organizacije da se koristite razliþite vrste alata, kao što je istraživanja percepcije i
provedba audita sustava. Mjerenje treba postojati na svim razinama organizacije. [7] Nadalje, Petersen
je takoÿer konstatirao da se nadzor sigurnosnih performansi þesto iz mnogih razloga provodi
neadekvatno, a odgovornost za to se pripisuje srednjem i višem menadžmentu. Stog autor predlaže niz
smjernica koje za cilj imaju poboljšanje vještine kontroliranja te postupaka koji se provode u
istraživanju incidenata, þime bi osobe ovlaštene za kontroliranje poboljšale uþinkovitost svojih
programa za sprjeþavanje nezgoda. Neovisno na kojoj se razini upravljanja govori, menadžer ima
kljuþnu ulogu u provedbi, praüenju i poboljšanju sigurnosnih procedura i praksi. [8] Sustavan pristup
upravljanju sigurnošüu podrazumijeva primjenu kontroliranja u sustava upravljanja sigurnošüu, što je
od posebnog znaþaja za postizanje ciljeva. [10] Na temelju istraživanja Petersen je razvio metodu
analize uþinkovitosti sustav sigurnosti koji izmeÿu ostalih podrazumijeva analizu kontroliranja i
nadzora u sustavu upravljanja. [9]
Empirijskim istraživanjem problematike rada samostalnog struþnjaka za zaštitu na radu u srednje
velikim poslovnim organizacijama u Hrvatskoj utvrÿeno je da najviše ispitanika (41,12 %) unutarnji
nadzor nad primjenom pravila zaštite na radu ocjenjuje vrlo dobrom ocjenom, a potom slijedi ocjena
dobar kod 21,60 % ispitanika. Negativna ocjena prisutna kod 0,59 % ispitanika, odnosno struþnjaka za
zaštitu na radu u poslovnim organizacijama. Najviše ispitanika (44,67 %) poticanje poslodavca i
njegovih ovlaštenika da nadležne službe poslodavca otklanjaju utvrÿene nedostatke glede zaštite na
radu ocjenjuje vrlo dobrom ocjenom. [3]
Poseban doprinos razvoju istraživanja o kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu dali su rezultati
istraživanja problematike organizacije i rada službi zaštite na radu u poslovnim organizacijama u
Hrvatskoj pri þemu je utvrÿeno da unutarnji nadzor nad primjenom pravila zaštite na radu 40,74%
ispitanika ocjenjuje vrlo dobrom ocjenom, dok je jednak udio (23,70 %) ocjena izvrstan i dobar.
Poticanje poslodavca i njegovih ovlaštenika da nadležne službe poslodavca otklanjaju utvrÿene
nedostatke glede zaštite na radu 57,78 % ocjenjuje vrlo dobrom ocjenom. [5]
Mjerenje performansi sigurnosti treba podrazumijevati koliþinu i kvalitetu djelovanja, kao i mjerenje
neželjenih dogaÿaja. [11] Najþešüe se kao performanse zaštite zdravlja i sigurnosti na radu mjere
iskljuþivo neželjeni dogaÿaji (ozljede, bolesti, smrtni sluþajevi) sa svim njihovim karakteristikama kao
što su izgubljeno radno vrijeme i ostali troškovi [12], ali performanse sigurnosti zapravo su i mnoge
druge znaþajke sigurnosti kao na primjer, planiranje, provedba kljuþnih aktivnosti [1], sigurnosna
kultura, upravljanje ljudskim resursima i sliþno. [14] Takoÿer, smatra se da primjena zahtjeva normi
OHSAS 18001 i ISO 14001 može utjecati na poboljšanje kontroliranja u sustavu upravljanja
sigurnošüu. [15]
Istraživanje stajališta o kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu doprinosi spoznajama o jednom
od najznaþajnijih elemenata koji mjeri uþinkovitost sustava upravljanja sigurnošüu i po potrebi ga
korigira, a time se dopunjuju i proširuju znanja prikupljena ranije provedena istraživanjima. Nisu
pronaÿena ranija istraživanja podruþja kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu.
56
M&S 9 (2014)
Cilj istraživanja
Problem koji je prepoznat ovom podruþju je nedostatak aktualnih saznanja o problematici
kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu. Navedeni problem oþituje se u nedostatku objavljenih
aktualnih istraživanja ovog podruþja. Obzirom na prepoznati problem, cilj istraživanja je utvrditi
aktualne spoznaje i stajališta o kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu.
Hipoteze
Na temelju prepoznatog problema i postavljenog cilja istraživanja postavljeno je 7 hipoteza koje üe se
na temelju rezultata provedenog istraživanja potvrditi ili odbaciti:
− Hipoteza H1: U veüini sluþajeva (više od 50 %) u sustavu upravljanja sigurnošüu promjenjuju se
sve faze kontrole (postavljanje pokazatelja, mjerenje uþinkovitosti pokazatelja, korekcija
odstupanja pokazatelja i planova).
− Hipoteza H2: U veüini sluþajeva (više od 50 %) pri kontroliranju u sustavima upravljanja
sigurnošüu primjenjuju se sve razine kontrole (individualna, funkcijska, divizijska, korporacijska).
− Hipoteza H3: U veüini sluþajeva (više od 50 %) pri kontroliranju u sustavima upravljanja
sigurnošüu od tehnika kontroliranja primjenjuju se statistiþki podaci i osobna opažanja.
− Hipoteza H4: Ispitanici primjenu uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu
ocjenjuju najmanje prosjeþnom ocjenom 3,5.
− Hipoteza H5: Zadovoljstvo kontroliranjem u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
(zaštita na radu, zaštita od požara, zaštita okoliša, privatna zaštita, zaštita informacija, zaštita
osobnih podataka, zaštita tajnosti podataka, business intelligence, integralna sigurnost) ocjenjuje
se najmanje prosjeþnom ocjenom 3,5.
− Hipoteza H6: Smatra se da je utjecaj kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu na provedbu
sigurnosti u veüini sluþajeva (više od 50 %) barem znaþajan.
− Hipoteza H7: U veüini sluþajeva (više od 50 %) odgovorna osoba za kontroliranje u upravljanja
sigurnošüu u poduzeüu je sam poslodavac.
Zadaci istraživanja
Sukladno postavljenom cilju, zadaci ovog istraživanja su saznati stajališta o:
− primjeni faza kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu
− primjeni razina kontrola u sustavu upravljanja sigurnošüu
− primjeni tehnika kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu
− primjeni uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu
− zadovoljstvu kontroliranjem u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
− utjecaju kontroliranja u sustava upravljanja sigurnošüu na provedbu sigurnosti
− osobama odgovornim za kontroliranje u upravljanja sigurnošüu.
METODE
Metoda istraživanja
Za provedbu istraživanja korištena je metoda ankete pomoüu pismenog upitnika. Prikupljanje
podataka pismenom anketom obavlja se neposredno, uz usmeni uvod u anketu, na skupini ispitanika.
Anketa je opisno-analitiþka, a anketni upitnik sadrži dvije osnovne skupine pitanja: pitanja koja
obuhvaüaju opüe podatke o ispitaniku i poduzeüu, te stavove ispitanika o voÿenju u sustavu
upravljanja sigurnošüu u poduzeüu u kojem rade.
Ukupno se u upitniku nalazi 9 osnovnih pitanja koja sadrže potpitanja. Pitanja su intenziteta
Likertovog tipa sa pet ponuÿenih odgovora rasporeÿenih od nezadovoljavajuüe (1), zadovoljavajuüe
(2), dobro (3), vrlo dobro (4) do izvrsno (5). Ista su ujedno i numeriþke ocjene odreÿenih indikatora
koji se istražuju anketom. Ispitanici za koje pojedina pitanja nisu primjenjiva nisu na njih odgovarali.
Statistiþke metode
Za analizu podataka prikupljnih anketom korištene su metode deskriptivne i inferencijalne statistike.
Ovakve metode omoguüuju opisivanje fenomena te zakljuþivanje o karakteristikama populacije na
osnovu podataka. U obradi i prikazu rezultata istraživanja korištene su frekvencija (f), postotak (%),
suma (Ȉ), aritmetiþka sredina (M), standardna devijacija populacije (s), te koeficijent varijabilnosti
M&S 9 (2014)
57
populacije (V) izražen u postocima (%). Statistiþki znaþajne razlike meÿu rezultatima ocjena primjene
osnovnih karakteristika voÿenja i ocjene voÿenja u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
testirane su hi-kvadrat testom (Ȥ2). U svrhu utvrÿivanja postoje li statistiþki znaþajne razlike rezultata
postavljena je tzv. "nulta hipoteza" H0 kojom se pretpostavlja da "nema statistiþki znaþajne razlike
meÿu uzorcima".
Odreÿivanje uzorka
Istraživanje je provedeno metodom ankete pomoüu pismenog upitnika meÿu studentima (koji su
zaposleni) treüe godine izvanrednog studija Visoke škole za sigurnost, s pravom javnosti u Zagrebu. U
istraživanju koje je provedeno tijekom mjeseca svibnja i lipnja 2013. godine sudjelovalo je ukupno
179 polaznika III. godine studija sigurnosti, od þega su 175 anketna listiüa važeüa.
Karakteristike uzorka
Osnovne karakteristike uzorka prepoznaju se u djelatnosti poduzeüa, rasprostranjenosti po županijama,
broju zaposlenih radnika i funkciji ispitanika u sustavu upravljanja sigurnošüu.
Najveüi broj ispitanika (26,29 %) dolazi iz ostalih uslužnih djelatnosti, nakon þega slijede ispitanici iz
preraÿivaþke industrije (15,94 %) te graditeljstva (13,71 %). Sa po 6,29 % u uzorku sudjeluju
ispitanici iz trgovine na veliko i malo te iz djelatnosti javne uprave, obrane i obaveznog socijalnog
osiguranja, nakon þega sa 5,71 % slijede ispitanici iz djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i
usluživanja hrane.
Analizirajuüi podatke o sjedištu poduzeüa i ustanova u kojima ispitanici rade, utvrÿeno je da 35,43 %
ispitanika radi u poduzeüima i ustanovama sa sjedištem u Gradu Zagrebu, 31,43 % u Sisaþkomoslavaþkoj županiji, 9,71 % u Zagrebaþkoj županiji, 6,86 % u Krapinsko-zagorskoj županiji, 3,43 %
u Meÿimurskoj županiji. Ostali postotni udjeli po županijama su u rasponu od 0 do 2,86 %.
Ukupno 51,43 % ispitanika dolazi iz poduzeüa i ustanova koje zapošljavaju do 50 zaposlenih, 18,86 %
ih je iz poduzeüa i ustanova koje imaju od 50 od 250 zaposlenih, 29,71 % ispitanika dolazi iz
poduzeüa i ustanova koje imaju više od 250 zaposlenih. ýak 77,14 % ispitanika ima neku drugu
funkciju u sustavu upravljanja sigurnošüu, što znaþi da nisu direktno vezani uz poslove sigurnosti.
Ovako visoki postotak ispitanika koji nisu dio sustava upravljanja sigurnošüu u smislu struþnih
funkcija omoguüava nepristranost u procjenjivanju postavljenih pitanja. Nadalje, 14,29 % ispitanika su
struþnjaci sigurnosti, 5,71 % su ovlaštenici poslodavca, a 2,86 % su povjerenici radnika za zaštitu na
radu.
REZULTATI
Faze kontrole koje se primjenjuju u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
Kod 78,86 % ispitanika u sustavu upravljanja sigurnošüu promjenjuje se postavljanje pokazatelja, u
62,86 % sluþajeva primjenjuje se mjerenje uþinkovitosti pokazatelja, dok u 62,29 % sluþajeva
primjenjuje korekcija odstupanja pokazatelja i planova. Prosjeþno se u 68 % sluþajeva primjenjuju sve
faze kontrole.
Tablica 1. Faze kontrole koje se primjenjuju u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
da %
ne %
bez odgovora %
Pitanje
1. Postavljanje pokazatelja
2. Mjerenje uþinkovitosti pokazatelja
3. Korekcija odstupanja pokazatelja i planova
aritmetiþka sredina, M (Ȉ)
78,86
62,86
62,29
68,00
18,86
32,57
35,43
28,95
2,29
4,57
2,29
3,05
Izvor: vlastiti
Razine kontrole koji se primjenjuju u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
Od razina kontrole kod najviše ispitanika (80 %) u sustavu upravljanja sigurnošüu primjenjuje se
kontrola na individualnoj razini. Kod 72 % ispitanika u sustavu upravljanja sigurnošüu primjenjuje se
kontrola na funkcijskoj razini. Kontrola na divizijskoj razini primjenjuju se u 58,29 % sustava
upravljanja sigurnošüu, dok se u 55,43 % sluþajeva u sustavu upravljanja sigurnošüu primjenjuje
kontrola na korporacijskoj razini. Prosjeþno se u 66,43 % sluþajeva u sustavima upravljanja
sigurnošüu primjenjuju sve razine kontrole.
58
M&S 9 (2014)
Tablica 2. Razine kontrole koje se primjenjuju u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
da %
ne %
bez odgovora %
Pitanje
1. Kontrola na individualnoj razini
2. Kontrola na funkcijskoj razini
3. Kontrola na divizijskoj razini
4. Kontrola na korporacijskoj razini
aritmetiþka sredina, M (Ȉ)
80,00
72,00
58,29
55,43
66,43
17,14
20,57
35,43
42,86
29,00
2,86
7,43
6,29
1,71
4,57
Izvor: vlastiti
Primjena tehnika kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
Prema rezultatima istraživanja, pri kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu najþešüe se od
tehnika kontroliranja koristi osobno opažanje (81,14 %), nakon þega slijede statistiþki podaci (69,71
%), specifiþni izvještaji i analize (66,29) te interna revizija ili unutarnja operativna kontrola (60 %).
Prosjeþno se u sustavu upravljanja sigurnošüu u 69,29 % sluþajeva primjenjuju sve tehnike
kontroliranja.
Tablica 3. Primjena tehnika kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
da %
ne %
bez odgovora %
Pitanje
1. Statistiþki podaci
2. Specifiþni izvještaji i analize
3. Interna revizija ili unutarnja operativna kontrola
4. Osobna opažanja
aritmetiþka sredina, M (Ȉ)
69,71
66,29
60,00
81,14
69,29
28,00
28,00
34,86
18,29
27,29
2,29
5,71
5,14
0,57
3,43
Izvor: vlastiti
Ocjena primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu
U svrhu ocjene primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu ispitanicima je
postavljeno osam pitanja koja su mogli procijeniti na skali od negativan (1) do izvrstan (5). U Tablici
4. prikazani su postotni udjeli ocjena pojedinih pitanja primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole od
negativne do izvrsne, te aritmetiþka sredina, standardna devijacija, koeficijent varijabilnosti i iznos hi
kvadrat testa za svako pojedino pitanje.
M&S 9 (2014)
59
Tablica 4. Ocjena primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu
Ocjena (%)
negat.
(1)
dovolj.
(2)
dobar
(3)
vrlo
dob.
(4)
izvrst.
(5)
nije
primj.
arit.
sredina
(M)
stand.
devijac.
(s)
koef.
varijab.
(V) %
hi
kvadrat
test
3,43
21,14
29,14
30,86
9,71
5,71
3,24
1,03
31,71
75,65
5,14
19,43
24,57
19,43
3,43
28,00
2,95
1,01
34,10
53,99
5,71
16,00
38,86
19,43
9,71
10,29
3,13
1,03
33,02
74,49
2,29
14,86
29,14
29,14
12,57
12,00
3,40
1,01
29,72
58,79
3,43
16,57
26,29
29,14
14,29
10,29
3,38
1,07
31,75
49,33
2,86
17,71
38,86
23,43
7,43
9,71
3,16
0,94
29,72
90,67
3,43
13,71
29,71
32,00
12,57
8,57
3,40
1,02
29,99
70,51
4,00
17,71
26,86
29,71
13,14
8,57
3,33
1,08
32,32
53,92
3,25
1,02
31,54
65,92
Pitanje
1. Prilagoÿavanje
kontrole planovima
i mjestima
provedbe
2. Prilagoÿavanje
kontrole pojedinim
menadžerima
3. Prilagoÿavanje
kontrole
odstupanjima
u
kritiþnim toþkama
4. Težnja prema
objektivnosti
kontrole
5.
Osiguranje
fleksibilnosti
kontrole
6. Prilagoÿavanje
kontrole
organizacijskoj
kulturi
7.
Postizanje
ekonomiþnosti
kontrole
8.
Uspostava
kontrole koja potiþe
korektivnu akciju
aritmetiþka sredina, M (Ȉ)
Izvor: vlastiti
Primjenu prilagoÿavanja kontrole planovima i mjestima provedbe u sustavu upravljanja sigurnošüu
ispitanici su ocijenili prosjeþnom ocjenom 3,24.
Prilagoÿavanje kontrole pojedinim menadžerima 24,57 % ispitanika ocijenilo je ocjenom dobar (3), a
prosjeþna ocjena ovog podruþja je 2,95.
Primjena prilagoÿavanja kontrole odstupanjima u kritiþnim toþkama u sustavu upravljanja sigurnošüu
ocjenjena je prosjeþnom ocjenom 3,13.
Težnju prema objektivnosti kontrole po 29,14 % ispitanika ocijenilo je ocjenom vrlo dobar (4) i dobar
(3), dok je prosjeþna ocjena ovog podruþja je 3,40.
Osiguranje fleksibilnosti kontrole je 26,29 % ispitanika ocijenilo ocjenom dobar (3) i njih 29,14 %
ocjenom vrlo dobar (4), uz prosjeþnu ocjenu 3,38.
Prilagoÿavanje kontrole organizacijskoj kulturi 38,68 % ispitanika ocijenilo je ocjenom dobar (3), a
23,43 % ispitanika ocijenilo je ocjenom vrlo dobar (4). Prosjeþna ocjena iznosi 3,16.
Postizanje ekonomiþnosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu 32 % ispitanika ocijenilo je
ocjenom vrlo dobar (4), a 12,57 % ocjenom izvrstan (5). Prosjeþna ocjena ovog podruþja je 3,40.
Uspostavu kontrole koja potiþe korektivnu akciju29,71 % ispitanika ocijenilo je ocjenom vrlo dobar
(4) sa ukupnom prosjeþnom ocjenom 3,33.
Izmeÿu svih pitanja najvišom prosjeþnom ocjenom 3,40 ocijenjena su podruþja težnje prema
objektivnosti kontrole i postizanje ekonomiþnosti kontrole, dok je najlošijima prosjeþnom ocjenom
2,95 ocjenjeno prilagoÿavanje kontrole pojedinim menadžerima. Uz standardnu devijaciju populacije s
= 1,02 i koeficijent varijabilnost populacije V = 31,54 % prosjeþna ocjena primjene uvjeta
uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu iznosi 3,25.
U tablici 4. prikazano je da meÿu svim pojedinaþnim ocjenama primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole
postoji statistiþki znaþajna razlika. Tu razliku potvrÿuje vrijednost hi-kvadrat testa koja je za sva
pojedinaþna pitanja veüa od graniþne vrijednosti 15,086 (za P 0,01, sigurnost 99 %, rizik 1 %). Stoga
60
M&S 9 (2014)
se odbacuje "nulta hipoteza" kojom je definirano da "nema statistiþki znaþajne razlike meÿu
uzorcima". Iz rezultata je razvidno da su razlike meÿu frekvencijama svih ocjena primjene uvjeta
uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu statistiþki znaþajne, odnosno nisu sluþajne, te
se na temelju tih rezultata mogu donositi i statistiþki valjani zakljuþci.
Ocjena kontroliranja u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
U svrhu ocjene (zadovoljstva) kontroliranja u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
ispitanicima je postavljeno devet pitanja (devet podruþja) koja su mogli procijeniti na skali od
negativan (1) do izvrstan (5). U Tablici 5. prikazani su postotni udjeli ocjena pojedinih pitanja o
kontroliranju u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu od negativne do izvrsne.
Tablica 5. Ocjena kontroliranja u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
Ocjena (%)
negat.
(1)
dovolj.
(2)
dobar
(3)
vrlo
dob.
(4)
izvrst.
(5)
nije
primj.
arit.
sredina
(M)
stand.
devijac.
(s)
koef.
varijab.
(V) %
hi
kvadrat
test
1. Zaštita na radu
2,29
14,86
18,86
37,71
16,57
9,71
3,57
1,05
29,29
74,15
2. Zaštita od požara
4,00
10,29
25,71
36,00
20,57
3,43
3,61
1,06
29,39
88,96
3. Zaštita okoliša
4,00
15,43
25,71
28,57
16,57
9,71
3,42
1,10
32,24
45,55
4. Privatna zaštita
5,14
12,57
28,57
32,57
12,00
9,14
3,37
1,06
31,31
65,37
5. Zaštita informacija
4,00
12,57
29,14
24,57
20,57
9,14
3,50
1,12
31,89
49,05
6. Zaštita
podataka
osobnih
5,14
12,57
22,86
24,00
25,14
10,29
3,57
1,20
33,46
37,19
7. Zaštita
podataka
tajnosti
5,14
13,71
24,00
22,86
23,43
10,86
3,51
1,20
34,03
32,87
8.
Business
intelligence
10,86
14,29
17,71
19,43
12,00
25,71
3,10
1,29
41,74
15,94
9. Integralna sigurnost
5,14
9,71
30,29
27,43
7,43
20,00
3,28
1,01
30,73
60,78
3,44
1,12
32,68
52,21
Pitanje
aritmetiþka sredina, M (Ȉ)
Izvor: vlastiti
Kontroliranje u podruþju zaštite na radu 37,71 % ispitanika ocijenilo je ocjenom vrlo dobar (4), uz
prosjeþnu ocjenu 3,57.
Ukupno 36 % ispitanika ocijenilo je kontroliranje u podruþju zaštite od požara ocjenom vrlo dobar (4),
njih 20,57 % ocjenom izvrstan (5), a prosjeþna ocjena ovog podruþja iznosi 3,61.
U podruþju zaštite okoliša kontroliranje je ukupno 28,57 % ispitanika ocijenilo je ocjenom vrlo dobar
(4) uz prosjeþnu ocjenu 3,42.
Ocjenom vrlo dobar (4) ispitanici su u 32,57 % sluþajeva ocijenili kontroliranje u podruþju privatne
zaštite. Prosjeþna ocjena kontroliranja u ovom podruþju iznosi 3,37.
Ukupno 29,14 % ispitanika ocjenom dobar (3) ocijenilo je kontroliranje u podruþju zaštite informacija,
uz prosjeþnu ocjenu 3,50.
Ocjenom vrlo dobar (4) ukupno je 24 % ispitanika ocijenilo kontroliranje u podruþju zaštite osobnih
podataka. Prosjeþna ocjena kontroliranja u ovom podruþju iznosi 3,57.
Kontroliranje u podruþju zaštite tajnosti podataka 24 % ispitanika ocijenilo je ocjenom dobar (3), uz
prosjeþnu ocjenu 3,51.
Ocjenom vrlo dobar (4) 19,43 % ispitanika ocijenilo je kontroliranje u podruþju Business intelligencea, uz prosjeþnu ocjenu 3,10. ýak 25,71 % ispitanika izjasnilo se da pitanje nije primjenjivo na njihov
sustav upravljanja sigurnošüu.
Kontroliranje u integralnoj sigurnosti 30,29 % ispitanika ocijenilo je ocjenom dobar (3), uz prosjeþnu
ocjenu 3,28.
Najvišom prosjeþnom ocjenom 3,61 u poduzeüima i ustanovama ocjenjeno je kontroliranje u podruþju
zaštite od požara. Istovremeno, najlošije je prosjeþnom ocjenom 3,10 ocjenjeno je kontroliranje u
M&S 9 (2014)
61
podruþju Business intelligence-a. Prosjeþna ocjena kontroliranja pojedinih podruþja sustava
upravljanja sigurnošüu iznosi 3,44 (uz standardnu devijaciju populacije s = 1,12 i koeficijent
varijabilnost populacije V = 32,68 %).
U tablici 5. prikazano je da meÿu svim pojedinaþnim ocjenama kontroliranja u pojedinom podruþju
sustava upravljanja sigurnošüu postoji statistiþki znaþajna razlika. Tu razliku potvrÿuje vrijednost hikvadrat testa koja je za sva pojedinaþna pitanja veüa od graniþne vrijednosti 15,086 (za P 0,01,
sigurnost 99 %, rizik 1 %). Stoga se odbacuje "nulta hipoteza" kojom je definirano da "nema statistiþki
znaþajne razlike meÿu uzorcima". Iz rezultata je razvidno da su razlike meÿu frekvencijama svih
ocjena kontroliranja u pojedinim podruþjima sustava upravljanja sigurnošüu statistiþki znaþajne,
odnosno one nisu sluþajne. Na temelju tih rezultata mogu donositi statistiþki valjani zakljuþci.
Ocjena utjecaja kontroliranja u sustava upravljanja sigurnošüu na provedbu sigurnosti
Ukupno 43,43 % ispitanika smatra da je utjecaja kontroliranja u sustava upravljanja sigurnošüu na
provedbu sigurnosti znaþajan, a 22,29 % ih smatra da je izuzetno znaþajan. Dakle, ukupno 65,72 %
ispitanika smatra da kontroliranje znaþajno i izuzetno znaþajno utjeþe na provedbu sigurnosti.
Tablica 6. Ocjena utjecaja kontroliranja u sustava upravljanja sigurnošüu na provedbu sigurnosti
Pitanje
%
1. Beznaþajan
2. Umjeren
3. Znaþajan
4. Izuzetno znaþajan
5. Bez odgovora
4,00
28,00
43,43
22,29
2,29
Izvor: vlastiti
Odgovorne osobe za kontroliranje u upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
Tablica 7. Odgovorne osobe za kontroliranje u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
Pitanje
1. Poslodavac
2. Struþnjak sigurnosti
3. Netko drugi u poduzeüu
4. Vanjski suradnik/suradnici
5. Bez odgovora
%
49,71
28,57
8,57
10,29
2,86
Izvor: vlastiti
U 49,71 % sluþajeva odgovorna osoba za kontroliranje u upravljanja sigurnošüu u poduzeüu je sam
poslodavac, dok je u 28,57 % sluþajeva za kontroliranje u sustavu upravljanja sigurnošüu zadužen
struþnjak sigurnosti. U 8,57 % sluþajeva za kontroliranje u upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
nadležan je netko tko nije poslodavac ili struþnjak sigurnosti, a u 10,29 % sluþajeva ta je nadležnost
povjerena vanjskim suradnicima.
RASPRAVA
Kontroliranje predstavlja mjerenje i ispravljanje dijelova procesa sa svrhom osiguranja ispunjenja
poslovnih ciljeva, meÿu koje spadaju i ciljevi upravljanja sigurnošüu. Upravljanje sigurnošüu je jedan
od složenijih i odgovornijih poslova u organizaciji koji traži i zahtijeva puno aktivnosti, pozornosti i
razmišljanja menadžmenta organizacije. Provedba sigurnosti direktno utjeþe na zaštitu zdravlja,
sprjeþavanje ozljeda, bolesti i smrtnih stradavanja zaposlenih i svih drugih osoba, ali i na zaštitu
materijalne i nematerijalne imovine koja može biti ugrožena zbog provedbe nekih poslovnih procesa.
Takoÿer, provedba sigurnosti osigurava odvijanje svih poslovnih procesa unutar neke poslovne
organizacije. Stoga se može konstatirati da sigurnost ima svoje specifiþnosti u odnosu na ostale
poslovne procese. Iz ovog je jasno da sigurnost ima poseban znaþaj za svaku poslovnu organizaciju.
Prvi korak kontrole predstavlja definiranje planova. Buduüi da se planovi razlikuju po složenosti i
detaljnosti potrebno je postaviti posebne pokazatelje što zapravo predstavlja odreÿivanje kriterija
uþinkovitosti. Ti su pokazatelji toþke izdvojene u procesu planiranja u kojime se provodi mjerenje
uþinkovitosti nekog poslovnog procesa, pa tako i procesa sigurnosti. Za razvoj smislenih kljuþnih
62
M&S 9 (2014)
pokazatelja uspješnosti menadžeri zaduženi za sigurnost trebaju razumjeti sigurnosne rizike
poslovanja, vrednovanje sustava upravljanja rizikom, razumjeti poslovni plana poduzeüa i
organizacijsku kulturu. Mjerenje uþinkovitosti definiranih pokazatelja je postupak kojim se utvrÿuje
da li su postavljeni standardi ispunjeni i u kojem smislu.
Provedeno istraživanje je pokazalo da se u sustavu upravljanja sigurnošüu prosjeþno u 68 % sluþajeva
primjenjuju sve faze kontrole (postavljanje pokazatelja, mjerenje uþinkovitosti pokazatelja, korekcija
odstupanja pokazatelja i planova). Ovi rezultati govore u prilog tezi da se kontrola u sustavu
upravljanja sigurnošüu provodi sustavno.
U praksi se kontrola provodi na þetiri osnovne razine, a istraživanjem je sukladno postavljenoj
hipotezi potvrÿeno da se u veüini sluþajeva (66,43 %) u sustavima upravljanja sigurnošüu kontrola
provodi na individualnoj, funkcijskoj, divizijskoj i korporacijskoj razini. To znaþi da su poslovne
organizacije prepoznale važnost kontrole u podruþju sigurnosti kojom se stvaraju uvjeti u kojima se
mogu nesmetano odvijati primarni poslovni procesi. Posebno treba naglasiti da se kontrola u þak 80 %
sluþajeve provodi na individualnoj razini što potvrÿuje tezu da je þovjek osnovna karika u procesu
sigurnosti.
Prema rezultatima istraživanja, pri kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu najþešüe se od
tehnika kontroliranje koristi osobno opažanje (81,14 %) i statistiþki podaci (69,71 %) þime je
potvrÿena postavljena hipoteza.
Prosjeþna ocjena primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu iznosi 3,25.
Na osnovu tih rezultata postavljena hipoteza o ocjenjivanju primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u
sustavu upravljanja sigurnošüu se odbacuje. Primjena svih uvjeta uþinkovitosti kontrole ocijenjena je
ocjenom manjom od 3,5. Detaljnijom analizom potvrÿeno je da meÿu svim pojedinaþnim ocjenama
primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu postoji statistiþki znaþajna
razlika koju potvrÿuje vrijednost hi-kvadrat testa.
Nadalje, postavljena hipoteza o zadovoljstvu kontroliranjem u pojedinom podruþju sustava upravljanja
sigurnošüu (zaštita na radu, zaštita od požara, zaštita okoliša, privatna zaštita, zaštita informacija,
zaštita osobnih podataka, zaštita tajnosti podataka, business intelligence, integralna sigurnost) se
odbacuje. Prosjeþna ocjena kontroliranja pojedinih podruþja sustava upravljanja sigurnošüu iznosi
3,44. Statistiþkom analizom utvrÿeno je da meÿu svim pojedinaþnim ocjenama postoji statistiþki
znaþajna razlika koju potvrÿuje vrijednost hi-kvadrat testa. Iz rezultata je razvidno da su razlike meÿu
frekvencijama svih ocjena statistiþki znaþajne, odnosno one nisu sluþajne.
Potvrÿeno je mišljenje da je utjecaja kontroliranja u sustava upravljanja sigurnošüu na provedbu
sigurnosti znaþajan (42,43 % ispitanika), dok 22,29 % ispitanika smatra da je izuzetno znaþajan.
Ukupno 65,72 % ispitanika smatra da je kontroliranje u sustavu upravljanja sigurnošüu znaþajno i
izuzetno znaþajno.
Istraživanjem je utvrÿeno da je u 49,71 % sluþajeva odgovorna osoba za kontroliranje u upravljanja
sigurnošüu u poduzeüu sam poslodavac. Na temelju navedenog rezultata istraživanja odbacuje se
hipoteza da je poslodavac u veüini sluþajeva (više od 50 %) u ovim sustavima odgovorna osoba za
kontrolu.
Ostala istraživanja koja su provedena bave se opüenito primjenom funkcija menadžmenta ili se bave
samo segmentima menadžmenta u podruþju zaštiti na radu. U takvim istraživanjima pristup je
drugaþiji i zbog specifiþnosti podruþja nije moguüe usporeÿivati dobivene rezultate. Obzirom da sliþna
istraživanja o kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu nisu pronaÿena time ovo istraživanje
donosi prve rezultate i spoznaje o navedenom podruþju.
M&S 9 (2014)
63
ZAKLJUýAK
Primijenjena metodika rada i primijenjene metode pokazale su se prikladnima za provedeno
empirijsko istraživanje i analizu rezultata. Ista se metodika veü pokazala prikladnom za neke druga
istraživanja u podruþju sustava upravljanja sigurnošüu.
Pošto su utvrÿene spoznaje i stajališta o kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu može se
zakljuþiti da je postignut cilj istraživanja. Na temelju dobivenih rezultata istraživanja usporeÿuju se
dobiveni rezultati prema postavljenim hipotezama pa se hipoteze prihvaüaju ili odbacuju.
−
Hipoteza H1: U veüini sluþajeva (više od 50 %) u sustavu upravljanja sigurnošüu promjenjuju se
sve faze kontrole (postavljanje pokazatelja, mjerenje uþinkovitosti pokazatelja, korekcija
odstupanja pokazatelja i planova).
Hipoteza se prihvaüa. Prosjeþno se u 68 % sluþajeva u sustavima upravljanja sigurnošüu primjenjuju
sve faze kontrole.
−
Hipoteza H2: U veüini sluþajeva (više od 50 %) pri kontroliranju u sustavima upravljanja
sigurnošüu primjenjuju se sve razine kontrole (individualna, funkcijska, divizijska, korporacijska).
Hipoteza se prihvaüa. Prosjeþno se u 66,43 % sluþajeva u sustavima upravljanja sigurnošüu
primjenjuju sve razine kontrole.
−
Hipoteza H3: U veüini sluþajeva (više od 50 %) pri kontroliranju u sustavima upravljanja
sigurnošüu od tehnika kontroliranja primjenjuju se statistiþki podaci i osobna opažanja.
Hipoteza se prihvaüa. Pri kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu najþešüe se od tehnika
kontroliranje koristi osobno opažanje (81,14 %) i statistiþki podaci (69,71 %) þime je potvrÿena
postavljena hipoteza.
−
Hipoteza H4: Ispitanici primjenu uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu
ocjenjuju najmanje prosjeþnom ocjenom 3,5.
Hipoteza se odbacuje. Prosjeþna ocjena primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja
sigurnošüu iznosi 3,25. Primjena svih uvjeta uþinkovitosti kontrole ocijenjena je ocjenom manjom od
3,5. Detaljnijom analizom potvrÿeno je da meÿu svim pojedinaþnim ocjenama primjene uvjeta
uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu postoji statistiþki znaþajna razlika koju
potvrÿuje vrijednost hi-kvadrat testa. Navedena vrijednost za sva pojedinaþna pitanja veüa je od
graniþne vrijednosti. Iz rezultata je razvidno da su razlike meÿu frekvencijama svih ocjena statistiþki
znaþajne, odnosno one nisu sluþajne.
−
Hipoteza H5: Zadovoljstvo kontroliranjem u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
(zaštita na radu, zaštita od požara, zaštita okoliša, privatna zaštita, zaštita informacija, zaštita
osobnih podataka, zaštita tajnosti podataka, business intelligence, integralna sigurnost) ocjenjuje
se najmanje prosjeþnom ocjenom 3,5.
Hipoteza se odbacuje. Prosjeþna ocjena kontroliranja pojedinih podruþja sustava upravljanja
sigurnošüu iznosi 3,44. Statistiþkom analizom utvrÿeno je da meÿu svim pojedinaþnim ocjenama
postoji statistiþki znaþajna razlika koju potvrÿuje vrijednost hi-kvadrat testa. Navedena vrijednost za
sva pojedinaþna pitanja veüa je od graniþne vrijednosti. Iz rezultata je razvidno da su razlike meÿu
frekvencijama svih ocjena statistiþki znaþajne, odnosno one nisu sluþajne.
−
Hipoteza H6: Smatra se da je utjecaj kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu na provedbu
sigurnosti u veüini sluþajeva (više od 50 %) barem znaþajan.
Hipoteza se prihvaüa. Ukupno 65,72 % ispitanika smatra da je kontroliranje u sustavu upravljanja
sigurnošüu znaþajno i izuzetno znaþajno.
−
Hipoteza H7: U veüini sluþajeva (više od 50 %) odgovorna osoba za kontroliranje u upravljanja
sigurnošüu u poduzeüu je sam poslodavac.
Hipoteza se odbacuje. Istraživanjem je utvrÿeno da je u 49,71 % sluþajeva odgovorna osoba za
kontroliranje u upravljanja sigurnošüu u poduzeüu sam poslodavac.
64
M&S 9 (2014)
Kontroliranje u sustavu upravljanja sigurnošüu predstavlja mjerenje i ispravljanje dijelova procesa sa
svrhom osiguranja ispunjenja ciljeva. Upravljanje sigurnošüu je jedan od složenijih i odgovornijih
poslova u organizaciji koji traži i zahtijeva puno aktivnosti, pozornosti i razmišljanja menadžmenta
organizacije. Provedba sigurnosti direktno utjeþe na zaštitu zdravlja, sprjeþavanje ozljeda, bolesti i
smrtnih stradavanja zaposlenih i svih drugih osoba, ali i na zaštitu materijalne i nematerijalne imovine
kao i osiguravanje odvijanja svih poslovnih procesa unutar poslovne organizacije. Iz ovog je jasno da
kontroliranje u sustavu upravljanja sigurnošüu ima poseban znaþaj za svaku poslovnu organizaciju.
Rezultati provedenog istraživanjem dobra su polazna osnova na kojoj treba temeljiti buduüe detaljna
istraživanja kontroliranja u sustavima upravljanja sigurnošüu. Za nastavak istraživanja predlaže se
pokretanje sliþnih istraživanja prema prikazanoj metodologiji i u drugim zemljama. Time bi se
prikupili podaci na osnovu kojih bi se provele usporedne analize i izveli statistiþki valjani zakljuþci.
Kontroliranje u sustavu upravljanja sigurnošüu trebalo bi se temeljiti na teoretskim postavkama
menadžmenta što bi u praksi trebalo poveüati uþinkovitost samog sustava upravljanja sigurnošüu. U
tom smislu trebalo bi uvažiti mišljenja i ocjene ispitanika istraživanja o praktiþnom stanju primjene
kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu i na osnovu tih spoznaja definirati model kojim bi se
moglo utjecati na poboljšanja.
LITERATURA
[1] Arezes, P.M., Miguel, A.S.: The role of safety culture in safety performance measurement.
Measuring Business Excellence, 7, 2003(4), 20-28.
[2] Baldauf, P.E.J.: Measuring Safety Performance: What are KPIs?, EHS Journal 2010,
http://ehsjournal.org/http:/ehsjournal.org/jan-baldauf/measuring-safety-performance-kpis/2010/
(3.3.2014.)
[3] Božajiü, I., Cmreþnjak, D., Drozdek, A., Filipoviü, A. M., Hunjak, D., Koren, T., Minga, I.,
Palaþiü, D., Petriþeviü, N., Taradi, J., red., Žarak, M.: Struþnjak za zaštitu na radu, istraživanje
problematike rada samostalnog struþnjaka za zaštitu na radu u srednje velikim poslovnim
organizacijama u Hrvatskoj, Zagreb, Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti, 2010.
[4] Buble, M.: Osnove menadžmenta, Sinergija, Zagreb, 2006.
[5] Cmreþnjak, D., Filipoviü, A. M., Goriþki, Z., Hrstiü, G., Hunjak, D., Magud, M., Minga, I.,
Petriþeviü, N., Taradi, J., red., Žarak, M.: Služba zaštite na radu, istraživanje problematike
organizacije i rada službi zaštite na radu u poslovnim organizacijama u Hrvatskoj, Zagreb,
Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti, 2009.
[6] Palaþiü, D.: Sustavi upravljanja sigurnošüu, IPROZ, Zagreb, 2011.
[7] Petersen, D.: Measurement of Safety Performance, Des Plaines, American Society of Safety
Engineers, 2005.
[8] Petersen, D.: Safety Supervision, Des Plaines, American Society of Safety Engineers, 1999.
[9] Petersen, D.: Analyzing Safety System Effectiveness, New York, John Wiley and Sons, 1996.
[10] Petersen, D.: Techniques of Safety Management: A Systems Approach, Des Plaines, American
Society of Safety Engineers, 2003.
[11] Powell, R. The Measurement of Safety Performance, West Perth, WorkSafe, 2009.
[12] Tarrants, W.E.: The Measurement of Safety Performance, New York, Garland, 1980.
[13] Weihrich, H., Koontz, H.: Menedžment, Mate, Zagreb, 1998.
[14] Živkoviü, S.: Motivacija za zaštitu na radu, Niš, Fakultet zaštite na radu, 2008.
[15] Živkoviü, S., Palaþiü, D., Petras, M.: Expected impact of application requirements of OHSAS
18001 and ISO 14001 on improvement of performances in occupational health, safety and
environmental protection, Proceedings of 14th International Symposium on Quality: Quality against
recession, Rovinj, Croatia, 21.-22.3.2013., 245-255, Croatian Quality Managers Society, Rovinj, 2013.
[16] Žugaj, M., Brþiü, R.: Menadžment, Varteks & FOI Varaždin, Varaždin, 2003.
M&S 9 (2014)
65
BIOGRAFIJA AUTORA
mr. sc. Darko Palaþiü
Visoka škola za sigurnost, s pravom javnosti
Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Darko Palaþiü radio je kao rukovoditelj odjela za sigurnost u MTý Tvornica þarapa d.d. ýakovec u
vremenu od 1987. do 2002. godine. 2002. godine zapošljava se u ALZAS ALARMS d.o.o. u ýakovcu
na poslovima rukovoditelja tjelesne zaštite te obnaša funkciju predstavnika uprave za kvalitetu. 2003.
godine završio je struþni poslijediplomski studij sigurnosti na Visokoj školi za sigurnost u Zagrebu.
Nastavlja svoj profesionalni razvoj i završava poslijediplomski znanstveni studij Menadžment
poslovnih sustava na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu. Tijekom godina bavio se
istraživanjem razliþitih funkcija poslovnih procesa u podruþju sustava upravljanja sigurnošüu, o þemu
je objavio niz znanstvenih i struþnih radova. Od 2007. godine u radi kao viši predavaþ na Visokoj
školi za sigurnost, s pravom javnosti u Zagrebu za predmete 'Sustavi upravljanja sigurnošüu' i 'Privatna
zaštita' na struþnom studiju sigurnosti, te 'Zaštita osoba i imovine' na specijalistiþkom diplomskom
struþnom studiju sigurnosti.
BIOGRAPHY OF THE AUTHOR
Darko Palaþiü, M.Sc.
Darko Palaþiü worked as the head of the security department in company MTý Tvornica þarapa d.d.
ýakovec from 1987 to 2002. In 2002 he joined ALZAS ALARMS d.o.o. in ýakovec where he has
been managing the assignments related to manned security as well as performing as the management
representative for quality ever since. In 2003 he finished postgraduate security studies at Visoka škola
za sigurnost (College of Applied Sciences in Safety) in Zagreb. He continued his professional training
with further postgraduate scientific studies Management of business systems at Fakultet organizacije i
informatike (Faculty of Organisation and Informatics, University of Zagreb) in Varaždin. Over the
years he has researched different segments of business functions in the field of business systems
security and has published various scientific and professional papers on the topic. He has worked as a
senior lecturer at the College of Applied Sciences in Safety in Zagreb since 2007, on the following
courses: ‘Safety Management Systems’ and ‘Private Protection’ at the professional study of safety,
and ‘The protection of persons and property’ at the specialized graduate professional study of safety.
66
M&S 9 (2014)
Slovenian language
UDC 504:656:620.26(497.4)
Original scientific paper
David Krivec, Tomaž Plesec, Cvetoslav Gregorc
MODEL MONETARIZIRANEGA DRUŽBENEGA TVEGANJA PRI PREVOZU NEVARNIH
SNOVI
Povzetek
Prevoz nevarnih snovi predstavlja veliko tveganje, saj bi nesreþe pri prevozu lahko imele velik vpliv
na obmoþja Slovenije z izredno obþutljivimi ekosistemi, na obmoþja pomembna za vire pitne vode in
v gosto poseljenih predelih, ki jih prometni koridorji preþkajo. V prispevku je predstavljen model za
oceno monetariziranega družbenega tveganja pri prevozu nevarnih snovi. Monetarizirano družbeno
tveganje pri prevozu nevarnih snovi je vsota družbeno-ekonomskih stroškov prometne nesreþe in
stroškov okoljske sanacije nevarne snovi pri prometni nesreþi. Vplive prostora, ki je s svojimi
naravnimi in družbenimi znaþilnostmi razliþno obþutljiv in ranljiv na nesreþe z nevarnimi snovmi, smo
vkljuþili z uporabo indeksa okoljske obþutljivosti (ESI) tras prometne infrastrukture. Izdelali smo
oceno monetariziranega družbenega tveganja na pilotnem koridorju med Luko Koper in Mariborom za
cestni in železniški koridor ter primerjali dva scenarija razvoja prometne infrastrukture. Rezultati
predstavljajo pomembne dodatne informacije za naþrtovanje prometa nevarnih snovi in pri odloþitvah
o razvoju prometnega sistema.
Kljuþne besede: družbeno tveganje, indeks okoljske obþutljivosti, nevarne snovi, prometne nesreþe.
MODEL OF MONETARISED SOCIAL RISK FOR TRANSPORTATION OF DANGEROUS
GOODS
Abstract
Transport of chemicals and fuels represents a major risk, because accidents, which would occur during
the transport, could influence the greater Slovenian area with its delicate ecosystems, water resource
areas as well as densely populated areas. The article presents a model for estimation of social risk for
transportation of dangerous goods. The overall social cost of traffic accidents consists of direct
damage resulting from the accidents and of traffic accident's remediation costs. Natural and societal
characteristics of affected space were included with the estimation of environmental sensitivity index
(ESI). We estimated social risk of dangerous goods transportation for the transport corridor Port of
Koper - Maribor. We have estimated the risk for two scenarios of transport infrastructure
development. The results can be used as additional information in assessment and justification of
investing in a sustainable traffic system.
Key words: environmental sensitivity index, dangerous goods, social risk, traffic accidents.
M&S 9 (2014)
67
UVOD
Prevoz nevarnih snovi
V Sloveniji so pravila za prevoz nevarnega blaga predpisana z Zakonom o prevozu nevarnega blaga.
Uporablja se za prevoz nevarnega blaga v cestnem prometu, v železniškem prometu, po morju in
celinskih vodah in v zraþnem prometu. Po Zakonu o varstvu pred naravnimi in drugimi nesreþami je
nevarna vsaka snov v trdnem, plinastem ali tekoþem stanju, ki v primeru, þe nenadzorovano prodre v
okolje, neposredno ogrozi življenje ali zdravje ljudi in živali oziroma povzroþi uniþenje ali škodo na
premoženju ter ima škodljive vplive na okolje. V istem zakonu je doloþena tudi nesreþa z nevarno
snovjo kot dogodek, ki je ušel nadzoru pri opravljanju dejavnosti ali upravljanju s sredstvi za delo ter
ravnanju z nevarnimi snovmi med proizvodnjo, predelavo uporabo, skladišþenjem, pretovarjanjem in
prevozom.
Nevarno blago pri prevozu predstavlja posebno nevarnost. Zato je treba upoštevati posebne varnostne
ukrepe, ki na eni strani zagotavljajo varnost vseh udeležencev pri prevozu, na drugi pa tudi varnost
drugih ljudi, stvari in okolja. Natanþni podatki o prepeljanih koliþinah nevarnih snovi po cestah v
Sloveniji se ne zbirajo sistematiþno, razen za tiste snovi, za katere je pred prevozom potrebno dobiti
dovoljenje pristojnega organa (strupi, eksplozivne in radioaktivne snovi). Te snovi pa predstavljajo le
manjši delež v skupni koliþini prepeljanih nevarnih snovi po cesti. Daleþ najveþji delež odpade na
vnetljive tekoþine, predvsem goriva.
Transport nevarnih snovi je za delovanje nacionalne in transnacionalne ekonomije potreben, zato
tveganja ob prevozu ni mogoþe v celoti odpraviti. Družba v sedanjem stanju transporta to tveganje
sprejema in za znižanje verjetnosti nesreþe postavlja stroge zakonske omejitve vsem prevoznikom in
uporabnikom. Pri tem se kot kljuþno postavlja vprašanje katera modaliteta/modalna veriga (po cesti ali
železnici) prevoza nevarnih snovi predstavlja manjše tveganje za družbene stroške v primeru prometne
nesreþe oz nesreþe pri pretovoru.
Obravnavanje tveganja, ki ga povzroþa transport nevarnih snovi zahteva poznavanje osnovnih
elementov tveganja in z njim povezanih pojmov kot so nevarnost, obvladovanje nevarnosti,
zmanjšanje tveganja in ravnanje s tveganjem. Obremenitev okolja v transportni verigi kot posledice
obstoja nevarnosti je znaþilnost nevarne snovi, saj lahko povzroþi škodo okolju ali življenju oz.
zdravju ljudi. Možnost pojave škodljivih posledic lahko zmanjšamo tako, da zmanjšamo verjetnost
izrednega dogodka, ki bi lahko povzroþil veþjo nesreþo. V praksi se to doseže z uveljavljanjem
predpisov in varnostnih standardov, ustreznim nadzorom nad njihovo uporabo, uporabo tehniþnih in
organizacijskih rešitev oz. nekaterimi ukrepi, ki bi lahko vplivali na zmanjšanje verjetnosti prometne
nesreþe in s tem povezanih posledic.
Tveganje za družbene stroške pri prevozu nevarnih snovi se zmanjša z razvojem trajnostnih prometnih
sistemov, ki omogoþajo predvsem selitev tovornih tokov s cestne na železniško mrežo. V prometnem
sistemu je oblikovanje multimodalne transportne verige odvisno od komplementarnosti posameznih
modalitet, npr. izbor vodnega transporta blaga je povezan tudi s ponudbo modalitet kopenskega
transporta. Tak razvoj je možen le, þe so razvite storitve prehajanja med modalitetami (pristanišþa,
logistiþni centri ipd.).
Prevoz nevarnih snovi v Sloveniji poteka po cestni in železniški prometni mreži. Cestni promet
nevarnega blaga je dominantna transportna pot. V letu 2007 je bilo po cestnem omrežju prepeljano
skoraj tri þetrtine vseh nevarnih snovi. Organizacija transporta nevarnega blaga v cestnem prometu je
zahtevna naloga, saj predstavlja veliko nevarnost, kateri so izpostavljeni vsi udeleženci v prometu.
Veþina avtocest v R Sloveniji je zgrajena z lovilniki olja, torej le kemikalij, lažjih od vode, ki se z
vodo ne mešajo. Vendar ob slabem oz. neustreznem vzdrževanju taki lovilniki namesto zadrževanja
omogoþajo neposreden odtok v tla. Sekundarna – distribucijska cestna mreža pa takih varovalnih
elementov nima zagotovljenih. Možnost masovnih prevozov, zagotavljanje varnosti in do okolja
prijazen transport so glavne prednosti prevoza po železnici. Zadnjih desetih letih ni bilo nesreþe na
železnici, v kateri bi prišlo do veþjega izpusta. Slovenske železnice imajo vpeljan informacijski sistem,
ki jim omogoþa stalen nadzor nad vlakovnimi kompozicijami in daje informacije o vagonih z
nevarnimi kemikalijami. Na podroþju storitev železniškega prevoza tovora je prisoten prevzem
68
M&S 9 (2014)
veþinskega deleža prevoza tovora v mednarodnem in tranzitnem prometu, vkljuþno s pristaniškim
tranzitom, tudi na podroþju klasiþnih kot multimodalnih prevozov in prevozu nevarnega blaga.
Nevarne snovi in gorivo se veþinoma prevažajo v posebnih vagonih, ki morajo izpolnjevati zahteve o
varnosti in naþinu nakladanja glede na vrsto blaga. Za transport se lahko uporabijo lastni ali najeti
vagoni, lahko pa ustrezne vagone priskrbi sama železnica, z mrežo zasebnih lastnikov. Glavno
pomanjkljivost te vrste prevoza pomeni omejenost samega omrežja železnic, ki ni tako široko
razpredeno kot cestno, in kapacitetna zasiþenost. Poleg tega so nekateri deli železnice težko dostopni z
intervencijskimi vozili, kar predstavlja veliki problem pri ukrepanju v primeru nesreþ.
Za izraþun monetarizirane ocene tveganja družbenih stroškov pri prometni nesreþe s kemikalijami in
gorivi na koridorju Luka Koper – Maribor sta bila oblikovana dva scenarija v letu 2025: Scenarij 1 –
posodobitev železnice in Scenarij 2 – ohrani se obstojeþe stanje železniške infrastrukture.
V splošnem je družbeni strošek prometne nesreþe sestavljen iz neposredne škode ob nesreþi in
stroškov sanacije posledic nesreþe. Monetarizirano družbeno tveganje pri prevozu nevarnih snovi je
vsota družbeno-ekonomskih stroškov prometne nesreþe in stroškov okoljske sanacije nevarne snovi pri
prometni nesreþi.
Cilji
Cilj naloge je izdelati model za ocenjevanje družbenega tveganja pri prevozu nevarnih snovi. V model
so vkljuþene širše družbene koristi znižanja tveganja (v monetarizirani obliki), ki bi jih prinesla
sprememba modalitete prevoza nevarnih snovi. Model se lahko uporablja za ocenjevanje upraviþenosti
razvoja prometne infrastrukture oz. spremembo modalitete prevoza nevarnih snovi iz ceste na
železnico.
Hipoteze
Na podlagi izdelanega modela za oceno družbenega tveganja pri prevozu nevarnih snovi se ocenjujejo
monetarizirani stroški, ki lahko nastanejo v primeru prometne nesreþe pri prevozu nevarnih snovi.
Model se lahko uporablja za primerjavo razliþnih koridorjev – poti prevoza nevarnih snovi, za
primerjavo razliþnih modalitet prevoza: cesta ali železnica, ali za kombinacijo obojega. V nalogi smo
primerjali vpliv modalne spremembe prevoza nevarnih snovi s cest na železnico na družbeno tveganje.
Raziskovalna hipoteza je: Sprememba modalne porazdelitve prevoza nevarnih snovi v korist
trajnostnim oblikam (železnici) zmanjšuje družbeno tveganje pri prevozu nevarnih snovi.
Naloge
Za izdelavo modela za oceno monetariziranega družbenega tveganja smo izdelali naslednje naloge:
izdelava in izraþuna indeksa okoljske ogroženosti (ESI), ocena tveganja za prometno nesreþo pri
prevozu nevarnih snovi na cesti in na železnici in ocena stroškov posledic prometne nesreþe z
nevarnimi snovmi. Na osnovi oblikovanega modela smo izdelali izraþun monetariziranega družbenega
tveganja na koridorju Luka Koper-Maribor za obstojeþe stanje in za dva razvojna scenarija.
METODE
V nalogi smo uporabili GIS metode za analizo prostorskih podatkov, statistiþne metode za oceno
tveganja za prometno nesreþo in ekonomske metode za oceno stroškov posledic prometnih nesreþ.
Metode in podatkovni viri so prikazani v nadaljevanju.
Indeks okoljske obþutljivosti
Indeks okoljske obþutljivosti (ESI-environmental sensitivity index) je GIS metodologije, ki je bila
razvita za potrebe naftne industrije [1]. V letu 2003 je bil izdelan model okoljske obþutljivosti
ameriške zvezne države Severne Karoline [2]. S pomoþjo GIS orodij so izdelali prostorsko
predstavitev obþutljivosti v obliki karte. Osredotoþili so se na demografske kazalnike, prisotnost
vodnih teles in prisotnost zašþitenih obmoþij. Prostor R Slovenije smo analizirali z vidika okoljske
obþutljivosti na nesreþo z nevarnimi snovmi. Razdelili smo ga na veþ kot 8.000 heksagonov in
vsakemu s pomoþjo vpeljave indeksa okoljske obþutljivosti doloþili razred obþutljivosti. Osnovna
formula za izraþun indeksa za vsak prostorski heksagon je:
M&S 9 (2014)
69
i= j
G N = ¦ Fi Wi =Fa Wa + Fb Wb + + Fj Wj
i =a
GN ......indeks okoljske obþutljivosti (ESI) za heksagon GN;
Fi........ faktor obþutljivosti za kazalnik i;
Wi ...... utež kazalnika i;
j ......... število uporabljenih kazalnikov;
GT ......skupen indeks ESI na prizadetem obmoþju;
n ........ število heksagonov, ki pokriva prizadeto obmoþje.
Z vidika izpostavljenosti okolja za nesreþe z nevarnimi snovmi smo pri izraþunu indeksa okoljske
obþutljivosti upoštevali kazalnike: prebivalce-bivanje (Gpb), prebivalce-zbiranje (Gpz) (obmoþja
delovnih mest, izobraževanja, zdravstva, turizma, trgovin), vode (Gv) (reke, stojeþe vode, podtalnica,
zašþitena obmoþja podtalnice), kraški vodonosniki (Gkras) in zašþitena obmoþja-NATURA 2000 (Gzo).
V tabeli 1 so prikazane uteži sestavin okolja (kazalniki) pri izraþunu indeksa okoljske obþutljivosti za
nevarne snovi. Uteži so bile doloþene z vidika posledic, ki jo lahko ima nesreþa s kemikalijami in
gorivi na upoštevane sestavine okolja.
Tabela 1: Uteži sestavin okolja pri izraþunu indeksa okoljske obþutljivosti
KAZALNIK GN (Environmental Sensitivity Index) = Gpb+Gpz+Gv+Gkras+Gzo
Uteži
Sestavine okolja v okviru Uteži v okviru
kazalnik Sestavine okolja
kazalnika
kazalnika
ov
Prebivalci
bivanje
prebivalci bivanje
1
0,25
(Gpb)
delovna mesta
0,2
0,17
0,33
0,17
0,08
Prebivalci
(Gpz)
Vode (Gv)
zbiranje
šolstvo
0,2
zdravstvo
0,2
turizem
0,2
trgovski centri
0,2
reke
0,4
stojeþe vode
0,1
podtalnica
0,05
zašþitena obmoþja podtalnice
0,45
Kraški
vodonosniki
kraški vodonosniki
(Gkras)
Zašþitena obmoþja zašþitena obmoþja-Natura 2000
Natura 2000 (Gzo)
1
1
Podatke o upoštevanih sestavinah okolja za vsak posamezen prostorski heksagon smo pridobili iz
razpoložljivih geografskih podatkovnih plasti in podatkovnih baz iz uradnih virov ter lastnega
izraþuna:
•
Podatki o prebivalcih – prostorska mreža 100 m × 100 m (SURS, 2012);
•
IPIS – podatkovna baza o podjetjih, dejavnostih in zaposlenih (AJPES, 2011);
•
Geografske podatkovne plasti o vodah, vodonosnikih in Naturi 2000 (ARSO, 2012).
Izraþun za posamezen kazalnik (primer prebivalci-bivanje) je naslednji:
Gpb = Št. preb.i / Št. preb.skupaj * Utežp * Amaks / Ai
Gpb ...................vrednost kazalnika okoljske obþutljivosti-prebivalci za posamezen heksagon;
Št. preb.i ..........število prebivalcev v posameznem heksagonu;
Št. preb.skupaj....število prebivalcev v vseh heksagonih (prebivalci Slovenije);
Utežp …………..utež prebivalcev v skupnem kazalniku ESI (0,25);
Amaks .................maksimalna površina heksagona (znaša 2,59 km2);
70
M&S 9 (2014)
Ai........................površina, ki jo pokrivajo vsi heksagoni (v našem primeru površina Slovenije).
Tveganje za prometno nesreþo pri prevozu nevarnih snovi
Prevoz nevarnih snovi je del prevoza blaga in se opravlja s tovornimi vozili po cesti in tovornimi vlaki
po železnici. Tveganje za prometno nesreþo pri prevozu nevarnih snovi je tako enako tveganju za
prometno nesreþo pri prevozu blaga. Tveganje za prometno nesreþo smo izraþunali na podlagi analize
prometnih nesreþ, njihove pogostosti in obsega prevozov izraženega v tonskih kilometrih (prometno
delo - koliþina tovora in razdalja na kateri je bil prepeljan). Je statistiþno tveganje za dogodek v
odvisnosti od opravljenega prometnega dela posamezne modalitete.
Vir podatkov o prometnih nesreþah so:
•
podatki Policije o cestno-prometnih nesreþ na cestah od leta 1994 do leta 2011;
•
podatki o opravljenem prometnem delu Statistiþnega urada RS;
•
EUROSTAT-ovi podatki o prometu in prometnih nesreþah na železnici;
•
podatki o nesreþah na železnici: Rail Accident Investigation Branch;
•
podatki o nesreþah z nevarnimi snovmi: Dnevni informativni bilten, podatki o nesreþah z
nevarnimi snovmi, Uprava RS za zašþito in reševanje, 2012.
Stroški prometnih nesreþ pri prevozu nevarnih snovi
Pri prevozu nevarnih snovi so ti stroški sestavljeni iz družbeno-ekonomskih stroškov in stroškov
sanacije zaradi izpusta nevarne snovi. Družbeno-ekonomski stroški vkljuþujejo stroške udeleženih
oseb v prometni nesreþi in materialne stroške same prometne nesreþe.
Vir podatkov o monetariziranih stroški sanacij nesreþ z nevarnimi snovmi je Uprava za zašþito in
reševanje RS (Stroški sanacij nesreþ z nevarnimi snovmi v letih 2009-2011). Družbeno-ekonomski
stroški posledic prometnih nesreþ so povzeti po Handbook on estimation of external costs in the
transportation sector [3]. Navedeni so povpreþni stroški prometne nesreþe po vrsti vozila v eurih 1998.
Vse vrednosti smo zaradi primerjave iz baznega leta na leto 2011 preraþunali z indeksom rasti
BDP/prebivalca v posamezni državi z upoštevanjem paritete kupne moþi.
REZULTATI
Za izraþun monetarizirane ocena tveganja družbenih stroškov pri prometni nesreþe z nevarnimi
snovmi na prometnem koridorju Luka Koper-Maribor izbranem koridorju sta bila, poleg obstojeþega
stanja (Scenarij 0), oblikovana dva scenarija:
- Scenarij 1 – po posodobitvi železnice skladno z Naþrtom razvoja železniške infrastrukture (pogoji
Z1) do leta 2025 se odpravijo ozka grla, poveþana kapaciteta železnic pa nase prevzame maksimalno
možen obseg tovora nevarnih snovi s cest glede na potencial absorbcijskih kapacitet kemijske
industrije in železniških tovornih terminalov;
- Scenarij 2 – do leta 2025 se ohrani obstojeþe stanje železniške infrastrukture, na katerem so izvedena
le nujna vzdrževalna dela za funkcioniranje, zaradi zasiþenih kapacitet pa se vsa rast tovora nevarnih
snovi glede na predvideno gospodarsko rast odvija izkljuþno po cestnem koridorju.
Indeks okoljske ogroženosti
Trasi prevoza nevarni snovi po železnici ali cesti imata razliþen potek v prostoru. Tako se že s samim
izborom modalitete doloþa tudi razliþne tipe okolja, in s tem velikost celokupnih stroškov posledic
nesreþe, ki so izpostavljeni tveganju.
V nadaljevanju so prikazane vrednosti okoljskega indeksa za cestni koridor, železniški koridor in
železniški koridor v primeru Scenarija 1. Okoljski indeks najbolj poraste na obmoþju koncentracij
prebivalcev. V skladu z Naþrtom razvoja železniške infrastrukture se prostorsko spremeni potek
železniškega koridorja na progi Koper – Divaþa in na obmoþju Ljubljane (slika 3). Na obmoþju
Ljubljane smo po tem scenariju upoštevali z vidika potencialnega tveganja za okoljske sestavine
varnejši potek trase obvozne tovorne železnice mimo Ljubljane. Po spremembi poteka železniške trase
v prostoru se vrednost okoljskega indeksa bistveno zmanjša.
M&S 9 (2014)
71
Slika 1: Vrednosti okoljskega indeksa na cestni trasi Luka Koper-Maribor
24.000
22.000
20.000
18.000
Indeks okolja
16.000
14.000
Koper
Ljubljana
Celje
M aribor
12.000
10.000
8.000
6.000
4.000
2.000
21
6
22
4
19
1
20
3
17
0
18
0
14
6
13
5
15
7
5
12
4
10
9
11
91
10
1
68
57
80
34
43
21
1
11
0
stacionaža v km (Koper - Maribor )
Vir: lastna slika
Slika 2: Vrednosti okoljskega indeksa na železniški trasi Luka Koper-Maribor
Ljubljana
24.000
22.000
20.000
18.000
16.000
Indeks okolja
M aribor
14.000
Koper
Celje
12.000
10.000
8.000
6.000
4.000
2.000
4
30
4
27
28
8
9
5
24
25
2
23
21
9
5
20
3
6
17
19
3
16
3
15
0
13
8
3
10
11
90
62
77
47
20
34
0
0
stacionaža v km (Koper - Maribor)
Vir: lastna slika
Slika 3: Vrednosti okoljskega indeksa na železniški trasi Luka Koper-Maribor po Scenariju 1
24.000
22.000
20.000
18.000
Indeks okolja
16.000
14.000
Koper
Ljublja na
Celje
M arib or
12.000
10.000
8.000
6.000
4.000
2.000
stacionaža v km (Koper - Maribor)
Vir: lastna slika
72
M&S 9 (2014)
26
5
27
7
29
3
23
8
25
1
16
4
17
9
19
0
20
4
21
6
22
7
10
3
11
6
13
0
14
1
15
2
89
67
78
51
39
26
0
14
0
V skladu z navedenim ugotavljamo, da je z vidika poteka trase v prostoru avtocestna trasa na koridorju
Luka Koper-Maribor okoljsko in prostorsko precej bolj ugodna. Po spremembi poteka železniške trase
v prostoru kot je predvideno v Scenariju 1 se vrednost okoljskega indeksa bistveno zmanjša, predvsem
na obmoþju Ljubljane (obvozna tovorna železnica).
Tveganje za prometno nesreþo pri prevozu nevarnih snovi in njihovi stroški
Za izraþun tveganja prometne nesreþe pri prevozu nevarnih snovi smo ocenili tveganje za prometno
nesreþo pri prevozu blaga na cesti in delež vozil, pri katerih je prišlo do izpusta nevarne snovi. Ocenili
smo tveganje za prometno nesreþo pri prevozu nevarnih snovi z železnico, delež vagonov vlakovne
kompozicije, ki so v povpreþju poškodovani v prometni nesreþi in delež prevozov pri katerih je prišlo
do izpusta nevarne snovi.
Tveganje za prometno nesreþo pri prevozu tovora na cestah v Sloveniji smo izraþunali za obdobje od
2004 do 2011 (slika 4).
Slika 4: Tveganje za prometno nesreþo pri prevozu tovora na cestah v Sloveniji 2004- 2011
0,800
0,700
Tveganje
0,600
0,500
0,400
0,300
0,200
0,100
0,000
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
Leto
Vir: lastna slika
Ugotovimo lahko, da se tveganje v opazovanem obdobju zmanjšuje in v letu 2011 znaša 0,188 nesreþe
na milijon tonskih kilometrov. Glede na trend zmanjševanja tveganja (in splošnega izboljševanja
prometne varnosti) ocenjujemo, da bo tveganje v obdobju scenarija (leto 2025) znašalo 0,1 nesreþe na
milijon tonskih kilometrov.
V letih od 2009 do 2011 se je v Sloveniji zgodilo 168 prometnih nesreþ v katerih je prišlo do izpusta
nevarnih snovi v prevozu, to je v povpreþju 56 na leto. Podatka o prometnih nesreþah, v katerih je bilo
udeleženo tovorno vozilo, ki je prevažalo nevarne snovi, pa do izpusta ni prišlo, nimamo na voljo in ga
je treba oceniti. Ocena je izdelana na osnovi podatka o prepeljanih kemikalijah in gorivih v Sloveniji
ter tveganja za prometno nesreþo. Na tej osnovi ocenjujemo, da je bilo v letih od 2009 do 2011 v
povpreþju 293 prometnih nesreþ pri prevozu nevarnih snovi na leto. Delež tovornih vozil pri katerih je
prišli do izpusta nevarne snovi v prometni nesreþi na cesti je 0,19.
Tveganje za prometno nesreþo na železnici predstavlja verjetnost za dogodek pri danem obsegu
prevozov. Dogodek je prometna nesreþa, pri kateri bi lahko prišlo do poškodbe tovora (izpusta
nevarne snovi). Take nesreþe na železnici zastopajo naslednji tipi nesreþ: trki, iztirjenja in požar na
vozilu. Obseg prevozov na železnici je opisan z opravljenim transportnim delom (tonski kilometri
(tkm)). Tveganja za prometno nesreþo na železnici so predstavljena v spodnji tabeli.
Tabela 2: Tveganje za prometno nesreþo na železnici
Država
Tveganje Število nesreþ Transportno delo (mio tkm)
Slovenija
0,00136
31
22.841
EU-27
0,00210
6.746
3.212.080
MED države
0,00154
401
259.800
vir: EUROSTAT, 2012, lastni izraþun
M&S 9 (2014)
73
Tveganje za prometno nesreþo pri kateri bo prišlo do poškodbe tovora, je v Sloveniji 0,00136 nesreþe
na milijon tonskih kilometrov. V železniško bolj razvitih državah, kot so npr. Nizozemska, Francija
Švica se tveganje giblje okrog 0,001 nesreþe na milijon tonskih kilometrov. To tveganje bomo
uporabili za oceno družbenih stroškov v prihodnjih scenarijih.
Kadar pride do prometne nesreþe tovornega vlaka se zelo redko zgodi, da bi bila celotna kompozicija
poškodovana. Britanska delovna skupine za prouþevanje železniških nesreþ (RAIB) objavlja podatke o
posameznih železniških nesreþah, poteku nesreþe, udeleženih vagoni in poškodovanih ljudeh ter
infrastrukturi. Na osnovi zbranih podatkov opisanih železniških nesreþ v Veliki Britaniji lahko
ugotovimo, da je v povpreþju 13,7 % vagonov vlakovne kompozicije poškodovanih v prometni nesreþi
na železnici.
V bazi EUROSTAT o nesreþah z nevarnimi snovmi na železniškem omrežju so prometne nesreþe
tovornih vlakov pri katerih je prišlo do izpusta nevarne snovi in prometne nesreþe brez izpusta nevarne
snovi. Skupaj se je v obdobju od 2000 do 2011 zgodilo 528 prometnih nesreþ na železnici v katerih so
bile vkljuþene nevarne snovi, do izpusta pa je prišlo v 267 primerih. Delež prevozov po železnici od
2000 do 2011, pri katerih je prišlo do izpusta nevarne snovi v prometni nesreþi je 0,505.
Da bi lahko ocenili stroške sanacije prometnih nesreþ, v katerih je udeležen prevoz nevarnih snovi,
moramo izraþunati povpreþni delež izpusta nevarne snov na prometno nesreþo. Osnova za izraþun
koliþine nevarne snovi, ki je bila udeležena v prometni nesreþi, so podatki o prepeljanih nevarnih
snoveh v Sloveniji, deležu udeleženih tovornih vozil, pri katerih je prišlo do izpusta in deležu
udeleženih vagonov, pri katerih je prišlo do izpusta. Na tej osnovi lahko izraþunamo delež izpušþene
nevarne snovi v prometni nesreþi, pri kateri je prišlo do izpusta nevarne snovi v okolje. V prometni
nesreþi, pri prevozu nevarnih snovi, v kateri pride do izpusta nevarne snovi v okolje, je delež
izpušþene nevarne snovi v povpreþju 0,03.
V obdobju 2009-2011 so po podatkih Uprave za zašþito in reševanje RS na podlagi klica s strani
centra za obvešþanje, ukrepali v 91 primerih nesreþ z nevarnimi snovmi. Skupni stroški sanacij
nevarnih snovi v teh nesreþah so znašali 171.146 EUR.
Prometne nesreþe imajo mnogo negativnih posledic, saj povzroþajo izgubo virov, þloveških življenj in
blaginje. Pri vrednotenju družbeno-ekonomskih stroškov prometnih nesreþ se skušajo vkljuþiti vse te
posledice. Nekateri od stroškov se lahko vežejo na udeležence prometnih nesreþ (npr. medicinski
stroški, nemedicinska rehabilitacija, izgubljena proizvodnja in þloveški stroški), drugi pa na sam
dogodek oziroma prometno nesreþo (npr. materialna škoda, administrativni stroški in drugi stroški).
Povpreþni strošek prometne nesreþe tovornega vozila znaša 0,024 €/vkm. Povpreþni strošek prometne
nesreþe tovornega vlaka znaša 0,52 €/vkm.
Model monetariziranega družbenega tveganja pri prevozu nevarnih snovi
Metodologija izraþuna tveganja družbenih stroškov pri prevozu nevarnih snovi je zasnovana na
izdelavi ocene tveganja, potencialnega družbenega stroška, ki lahko nastopi ob prometni nesreþi, v
katero bi bile vkljuþene tudi kemikalije oziroma goriva. V splošnem je družbeni strošek sestavljen iz
neposredne škode ob nesreþi in stroškov sanacije posledic nesreþe.
Monetarizirano družbeno tveganje pri prevozu nevarnih snovi za izbrano obliko prevoza (železnica ali
cesta) izrazimo v naslednji obliki:
Mr = Ca + Cs
Družbeno-ekonomski stroški prometne nesreþe:
Ca= Tv × Cau
Stroški okoljske sanacije nevarne snovi pri prometni nesreþi:
Cs= Tg × Rns × Kc × Csu × Iot
Mr
74
-
Monetarizirano družbeno tveganje pri prevozu nevarnih snovi
M&S 9 (2014)
Tg
Tv
Rns
Kc
Cau
Csu
Iot
-
Transportno delo nevarnih snovi (milijon tkm)
Prometno delo nevarnih snovi (milijon vkm)
Tveganje za prometno nesreþo
Delež izpusta nevarne snovi
Družbeno-ekonomski stroški prometne nesreþe na enoto
Stroški sanacije nevarne snovi ob prometni nesreþi na enoto
Indeks izpostavljenosti okolja trase (cesta ali železnica)
Za oblikovane razvojne scenarije smo izdelali oceno družbenih in okoljskih stroškov pri prevozu
nevarnih snovi (tabela 3). V nadaljevanju je izraþunano znižanje tveganja družbenih stroškov v
monetarizirani obliki (tabela 4), ki bi jih prinesla sprememba modalitete prevoza nevarnih snovi zaradi
razvoja prometne infrastrukture. Scenarij 0 predstavlja obstojeþe stanje v letu 2011.
Tabela 3: Komponente letnih stroškov prometnih nesreþ s kemikalijami in gorivi po scenarijih in
modalitetah
okoljske Monetarizirano družbeno
Družbeno-ekonomski Strošek
Scenarij
Trasa
sanacije (v €) [Cs]
tveganje(v €) [Mr]
stroški (v €) [Ca]
Scenarij 0 Cesta
1.473.008
52.442
1.525.450
Scenarij 0 Železnica
547.506
8.334
589.800
Scenarij 1 Cesta
1.316.013
10.710
1.326.723
Scenarij 1 Železnica
826.116
3.628
836.342
Scenarij 2 Cesta
1.862.492
15.155
1.877.647
Scenarij 2 Železnica
547.506
2.633
560.866
Tabela 4: Monetarizirano letnih družbeno tveganje prometnih nesreþ s kemikalijami in gorivi po
scenarijih
Scenarij
Monetarizirano družbeno tveganje(v €) [Mr]
Scenarij 0
Scenarij 1
Scenarij 2
2.115.250
2.163.065
2.438.513
RAZPRAVA
V vseh scenarijih najveþjo komponento stroškov predstavljajo družbeno-ekonomski stroški, medtem
ko so stroški sanacije razmeroma nizki. Nizki stroški okoljske sanacije so rezultat dobro urejenega in
organiziranega podroþja prevoza nevarnih snovi in uþinkovitih služb in postopkov v primeru izpusta
nevarne snovi. V vseh scenarijih se izkaže prevoz po železnici ugodnejši, saj so tveganja za prometno
nesreþo na tej modaliteti prevoza blaga nižja kot na cesti.
Ob poveþanju prepeljanih koliþin nevarnih snovi v letu 2025 bi se v primeru Scenarija 2 poveþal le
obseg prepeljanih nevarnih snovi po cesti, saj prevoz blaga na železnici že dosega kapacitetne
omejitve železniške infrastrukture. To se odraža tudi na monetariziranem družbenem tveganju, ki se
poveþa za veþ kot 15 % glede na današnje stanje. Scenarij 1 upošteva razvoj železniške infrastrukture,
kar bi omogoþilo ohranitev oz. izboljšanje modalne porazdelitve prevoza nevarnih snovi v korist
železnice glede na današnje stanje.
Monetarizirano družbeno tveganje zaradi prometnih nesreþ pri prevozu nevarnih snovi bi bilo na letni
ravni v primeru razvoja železniške infrastrukture (Scenarij 1) za veþ kot 275.000 EUR (12,7%) nižje
kot v primeru, da ni razvojnih investicij v železniško progo na koridorju Luka Koper Maribor.
M&S 9 (2014)
75
ZAKLJUýEK
Monetarizirano družbeno tveganje pri prevozu nevarnih snovi je vsota družbeno-ekonomskih stroškov
prometne nesreþe in stroškov okoljske sanacije nevarne snovi pri prometni nesreþi. V vseh scenarijih
najveþjo komponento stroškov predstavljajo družbeno-ekonomski stroški, medtem ko so stroške
sanacije razmeroma nizki. Nizki stroški okoljske sanacije so rezultat dobro urejenega in
organiziranega podroþja prevoza nevarnih snovi ter uþinkovitih služb in postopkov v primeru izpusta
nevarne snovi.
Scenarij 1 upošteva razvoj železniške infrastrukture, kar bi omogoþilo ohranitev oz. izboljšanje
modalne porazdelitve prevoza nevarnih snovi v korist železnice glede na današnje stanje.
Monetarizirano družbeno tveganje zaradi prometnih nesreþ pri prevozu nevarnih snovi bi bilo leta
2025 v primeru razvoja železniške infrastrukture (Scenarij 1) za veþ kot 275.000 EUR (12,7%) nižje
kot v primeru, da ni razvojnih investicij v železniško progo na koridorju Luka Koper-Maribor.
Ob poveþanju prepeljanih koliþin nevarnih snovi v letu 2025, bi se v primeru Scenarija 2 poveþal le
obseg prepeljanih nevarnih snovi po cesti, saj prevoz blaga na železnici že dosega kapacitetne
omejitve železniške infrastrukture. To se odraža tudi na monetariziranem družbenem tveganju, ki se
poveþa za veþ kot 15% glede na današnje stanje.
V vseh scenarijih se izkaže prevoz po železnici ugodnejši, saj so tveganja za prometno nesreþo pri tej
modaliteti prevoza blaga nižja kot na cesti. Izpostaviti pa je treba, da je z vidika poteka trase v
prostoru avtocestna trasa na koridorju Luka Koper-Maribor okoljsko precej bolj ugodna. To predvsem
zato, ker je bila avtocesta na trasi Koper-Maribor nedavno dograjena in prostorsko zasnovana s
potekom mimo ali v bližini veþjih mest, medtem ko je bila trasa železnice zasnovana že pred veþ kot
100 leti in danes poteka neposredno skozi veþja mestna središþa. Po spremembi poteka železniške
trase v prostoru kot je predvideno v Scenariju 1 se vrednost; okoljskega indeksa bistveno zmanjša,
predvsem na obmoþju Ljubljane (obvozna tovorna železnica).
Ugotavljamo, da je prevoz nevarnih snovi (pa tudi prevoz v splošnem) po železnici varnejši. Prevoz
nevarnih snovi po železnici predstavlja manjše tveganje za družbene stroške, kar potrjuje raziskovalno
hipotezo.
Ocena znižanja tveganja družbenih stroškov predstavlja dodatni podatek za ocenjevanje upraviþenosti
investicije v razvoj trajnostnega prometnega sistema. Ukrepi za nadgradnjo železniške infrastrukture,
ki so vkljuþeni v Scenariju 1 spreminjajo modalno porazdelitev prevoza tovora v prid železnice, saj
dvigajo kapacitete železniškega omrežja in njegovo konkurenþnost.
LITERATURA
[1] Bae, S., Inyang, H.I.: Overview of what the Visual Grid can do for visualization in our area, A
Quantitative Methodology for Indexing Environmental Sensitivity and Pollution Potential for
NC, Global Institute for Energy and Environmental Systems, UNC Charlotte, 2006.
[2] Inyang H.I., Fisher G.F., Mbamalu G.E.: A quantitative methodology for indexing
environmental sensitivity and pollution potential; GIEES, University of North Carolina, Charlotte,
North Carolina, 2003.
[3] M. Maibach, C. Schreyer, D. Sutter, H.P. van Essen, B.H. Boon, R. Smokers, A. Schroten, c. Doll,
B. Pawlovska, M. Bak: Handbook on estimation of external costs in the transport sector,
Internalisation Measures and Policies for All external Cost of Transport (IMPACT),Delft, 2008.
Predpisi
76
M&S 9 (2014)
•
•
Zakon o prevozu nevarnega blaga, Uradni list RS 79-3756/1999, 96-4801/2002, 2-64/2004, 1014400/2005, 41-1985/2009, 97-5022/2010
Zakon o varstvu pred naravnimi in drugimi nesreþami, Uradni list RS 64/1994, 33/2000 Odl.US:
U-I-313/98, 87/2001-ZMatD, 41/2004-ZVO-1, 28/2006, 51/2006-UPB1, 97/2010
ZAHVALA
Naloga je bila izdelana v podjetju OMEGA consult, d.o.o. v okviru projekta LOSAMEDCHEM –
Kako izboljšati logistiko in varnost prevoza kemikalij na podroþju Mediterana, ki ga sofinancira
Evropska unija iz Evropskega sklada za regionalni razvoj (ESRR) v okviru programa MEDITERAN.
BIOGRAFIJA PRVEGA AVTORJA
David Krivec, univ. dipl. soc.
Trzin, Slovenija
[email protected]
Diplomiral je na Fakulteti za družbene vede v Ljubljani iz sociologije, smeri družboslovna
informatika. V podjetju OMEGA consult, d.o.o. je bil glavni svetovalec za prostorsko-okoljsko
podroþje. Ukvarjal se je z raziskavami prometne varnosti, naþrtovanjem trajnostnih prometnih
sistemov in strateškim naþrtovanjem. Njegova bibliografija obsega znanstveni þlanek, strokovni
þlanek, znanstvene in strokovne prispevke na konferencah ter poroþila rezultatov raziskav.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
David Krivec, B. A. in Sociology
He graduated at the Faculty of Social Sciences in Ljubljana from sociology, social informatics. At the
company OMEGA consult, ltd., he was head consultant for spatial and environmental field. He has
dealt with traffic safety research, planning of sustainable transport systems and strategic planning. His
bibliography includes research papers, professional papers, scientific and professional contributions to
conferences and reports of the research results.
PODATKI O SOAVTORJIH
2)
Tomaž Plesec, univ. dipl. geog.
Ljubljana, Slovenija
[email protected]
3)
mag. Cvetoslav Gregorc, univ. dipl. fiz.
OMEGA consult, d.o.o.
Ljubljana, Slovenija
[email protected]
M&S 9 (2014)
77
Slovenian language
UDC 006:331.45(094.5)
Original scientific paper
Mirko Markiþ, Igor Kolenc, Snežana Živkoviü, Maja Meško
POMEN NADZORA ZA SLOVENSKE VRŠNE MANAGERJE
Povzetek
Namen našega prispevka je predstaviti izide iz raziskave o samooceni vršnih managerjev v velikih
slovenskih podjetjih z vidika pomena in vloge nadziranja ter kontroliranja kritiþnih dejavnikov, ki
vplivajo na varnost in zdravje pri delu. Lastniki in managerji v organizacijah imajo namreþ moralno,
pravno in ekonomsko odgovornost za nenehno urejanja varnega in zdravega dela kot sestavnega dela
uspešnosti organizacije. Kot pripomoþek za pridobivanje podatkov in informacij o vlogi in pomenu
nadziranja smo uporabili standardizirani vprašalnik, ki smo ga posredovali cenzusu 351 vršnih
managerjem v velikih slovenskih podjetjih in prejeli 62 odgovorov, ki smo jih uporabili za nadaljnjo
statistiþno obdelavo. Bistvena ugotovitev iz raziskave je ta, da je za slovenske vršne managerje nadzor
nad dogajanjem v smislu periodiþne analize doseženih izidov na osnovi definiranih meril varnosti in
zdravja pri delu na zadnjem mestu, kar kaže na to, da je skrb za varnost in zdravje zaposlenih
sekundarnega pomena. Izidi iz raziskave imajo teoretiþni in empiriþni prispevek, saj prinašajo nova
spoznanja o razumevanju pomena kontroliranja kritiþnih dejavnikov varnosti in zdravja pri delu
kljuþnih udeležencev preventivnih procesov.
Kljuþne besede: management, nadziranje, podjetje, raziskava, vršni managerji.
SIGNIFICANCE OF CONTROL FOR THE SLOVENIAN TOP MANAGERS
Abstract
The aim of our paper is to present the results of the research, which was made on large companies’ top
managers about self-assessment of the importance and role of monitoring and controlling of critical
factors that affect the safety and health at work. Indeed owners and managers in organizations have a
moral, legal and economic responsibility to continuously regulate occupational health and safety,
which is integral part of the success of every organization. For data acquisition and information
gathering about the role and importance of monitoring we used a standardized questionnaire, which
was submitted to 351 top managers in large Slovenian companies. We received back 62
questionnaires, which data were used for further statistical analysis. The research main finding is that
control over items such as the periodic analysis of the achieved results on the basis of safety and health
defined criteria is unimportant for managers. Therefore we can conclude that the concern for the health
and safety of employees is of secondary importance. Theoretical as well as empirical results of the
research contribute to better understanding of controlling process of critical factors in the field of
health at work as one of the key players in preventive processes.
Key words: companies, control, management, research, top managers.
78
M&S 9 (2014)
UVOD
Kot vsako drugo dogajanje je tudi managersko paradigmo (metaforo) mogoþe in nujno obravnavati z
veþ vidikov, saj ne gre za enoliþno dogajanje, ki bi ga lahko zadovoljivo pojasnili z enega samega, še
tako pomembnega vidika. Zato je razumljivo, da so se ga raziskovalci lotevali z najrazliþnejših
vidikov npr. ekonomskih, socioloških, psiholoških, filozofskih, inovacijskih, tehniþnih itd.
Raziskovanje najpomembnejših teoretikov managementa (kot npr. [1]), temelji na tehle izhodišþih [2]
in vodi v naslednja osnovna skupna / splošna spoznanja: dejavnost vsakega managerja je – neodvisno
od ravni – raznolika, zato proces managementa obsega tele funkcije, ki jih je leta 1916 identificiral
Fayol [3]: planiranje, organiziranje, vodenje in kontroliranje.
Kontroliranje (tudi nadziranje, preverjanje, pregledovanje, AUDIT_iranje ipd.) je sistematiþno
pregledovanje, spremljanje poteka ali razvoja þesa, zlasti doloþene dejavnosti. Je tudi prizadevanje in
skrb za pravilno ravnanje, vedenje, delo koga [4]. Kontroliranje je proces, v katerem ena ali veþ oseb
pregleduje dosežke in ustrezno ravna. Nanaša se na presojanje pravilnosti poslovanja glede na
zastavljene smotre ter cilje in odpravljanje nepravilnosti. Temelji na nadzornih povratnih informacijah,
delovnih navodilih in se uresniþuje z izvedbo [5].
Nadziranje je izrazito pozitiven proces, ki meri doseganje smotrov in ciljev v interesu vseh
udeležencev organizacije; zagotovo je slaba tista organizacija, v kateri je nadziranje sestavina prisile,
manipuliranja, vohljaštva in tako naprej. Nadziranje je zbiranje in sporoþanje informacij o uspešnosti
delovanje organizacije odloþevalcem, da ti primerjajo dosežene izide z naþrtovanimi ter odloþajo o
morebitnih korektivnih ukrepih [6].
Sama izvedba pa zaradi vrste razlogov odstopa od planiranega, zato naj bi ugotavljali dejansko
izvedbo, jo primerjali in delovali tako, da bi naþrtovano þim bolj dosegli. Ta proces imenujemo
kontroliranje [7].
Vseobsežno pregledovanje pa obravnavamo najširše kot del managementa celovite kakovosti (Total
Quality Management), ki se je iz njega razvilo v veþ korakih od naknadnega nadzora preko
samonadzora in zagotavljanja do celovitega obvladovanja kakovosti. Integralno (popolno)
obvladovanje kakovosti zajema in združuje kot novost »managementa« na podroþju kakovosti
organizacijske sestavine naþrtovanja, inoviranja in izvedbe kakovosti od povpraševanja odjemalcev in
proizvodnih procesov do poprodajnih storitev [8].
Zgolj podpora vršnih managerjev, da bi dosegali kakovost proizvodov in procesov ter poslediþno
kakovost dela ni dovolj. Ti naj bi se zavedali kaj podpora predstavlja in kaj naj bi z njeno pomoþjo
dosegli. Ta obveznost ne more biti prenesena na druge sodelavce, ampak je njihova osnovna zaveza.
Podpora ni dovolj, potrebna je aktivnost oz. zavzetost vršnih managerjev za posamezno podroþje
managementa celovite kakovosti [9], (kot npr. okolja, varnosti in zdravja, informacijske varnosti,
družbene odgovornosti, trajnostnega razvoja ipd.).
Primarni namen dobrih sistemov managementa kakovosti naj bi bila identifikacija in obvladovanje
tveganj, spodbujanje nenehnega izboljševanje ter zagotavljanje objektivnih kazalnikov s pomoþjo
katerih naj bi bili presojani (kontrolirani) [10]. To pomeni nadziranje in merjenje kljuþnih
karakteristik, evalvacija izidov, korektivne in preventivne ukrepe ter EMS pregledi (ISO 2009).
Ugotovitev in eliminacija ali nadzor nevarnosti, sistemsko obvladovanje tveganj, ugotavljanje
sistemskih napak in obravnava nezgodnih dogodkov s ciljem preventivnega delovanja. Nadzor in
merjenje izvajanja aktivnosti, vrednotenje izvajanja poslovno organizacijskega sistema, raziskava
nezgod in dogodkov, korektivne in preventivne aktivnosti, nadzor izidov, preverjanja (OHSAS 2007).
Vršni managerji imajo poleg pravne tudi moralno odgovornost do svojih zaposlenih in do širše družbe,
ki priþakuje, do bo v organizacijah primerno poskrbljeno za varno in zdravo delovno okolje. ýe je
njihova kontrola managementa varnosti popolna, se bo število poškodb in zdravstvenih okvar
postopoma zmanjševalo na minimum. Odgovornost za delovanje nadzora kakovost in pogojev dela ter
vplivnosti je lahko v izhodišþu formalne in neformalne moþi managerjev. Na podlagi teh prizadevanj
vršnih managerjev pride do odgovornega spodbujanja prepreþevanja poškodb in zdravstvenih okvar v
organizaciji in nenehnega prizadevanja, da se te naþrtovane aktivnosti tudi izvedejo [11].
M&S 9 (2014)
79
Za dober management varnosti in zdravja pri delu so raziskovalci [12] identificirali naslednje kljuþne
dejavnike: 1) Politika varnosti in zdravja pri delu, 2) Sodelovanje sodelavcev pri upravljanju
organizacije, 3) Razvoj kompetenc zaposlenih, 4) Komuniciranje in prenos informacij, 5) Planiranje in
6) Kontroliranje. Kontroliranje oz. nadzor predstavljajo aktivnosti, ki se izvajajo v organizaciji in
omogoþajo nenehno izboljševanje. Kontrola je opravljena s pomoþjo analiziranja delovnih pogojev in
nezaželenih dogodkov, ki se pojavljajo v organizaciji. Pridobljene informacije naj bi primerjali z
drugimi ter ugotavljali vrzel. V ta namen obstajajta dve vrsti orodij in sicer: 1) Notranja kontrola in 2)
Primerjalno presojanje (benchmarking).
V prispevku nameravamo, na podlagi ugotovitev iz teoretiþnega dela problematike, predstaviti izide iz
raziskave o samooceni slovenskih vršnih managerjev v velikih slovenskih podjetjih z vidika pomena
in vloge nadziranja ter kontroliranja kritiþnih dejavnikov, ki vplivajo na varnost in zdravje pri delu.
Podali bomo tudi predloge za izboljšanje stanja z zasnovo izvirnega modela sponzorskega delovanja
vršnih managerjev, omejitve in predpostavke raziskave ter podali usmeritve za morebitno nadaljnje
raziskovanje.
METODE
Zbiranja podatkov smo se lotili s pomoþjo kvantitativne raziskovalne metode. Kot pripomoþek za
zbiranje podatkov smo uporabili vprašalnik. Na podlagi literature in vprašalnikov pri že izvedenih
podobnih raziskavah v okviru mednarodnega koncerna smo razvili in oblikovali anketni vprašalnik, ki
je bil razdeljen na pet delov.
Vprašalnik smo predhodno testirali s pomoþjo sodelavcev v interni raziskavi (sodelovalo je 15 oseb),
povezani s strateškimi aktivnostmi družbe v doseganju izidov, povezanih z varnostjo in zdravjem
zaposlenih. S pomoþjo prvega dela vprašalnika, ki je vseboval vprašanje v kateri panogi je podjetje in
starost podjetja v letih smo želeli pridobiti podatke, ki bi nam omogoþili uvrstitev podjetij po panogah
(SKD razvrstitev) ter nam dali informacijo koliko þasa podjetje že deluje. Drugi del vprašalnika nam
je omogoþil pridobitev demografskih podatkov anketirancev glede na spol, starost, skupno delovno
dobo, položaj v podjetju in zakljuþeno stopnjo izobrazbe. S tretjim delom vprašalnika smo želeli
raziskati, kakšno je zdravstveno stanje v podjetjih, ki jih vodijo, z vidika števila registriranih poškodb
pri delu in z vidika odsotnosti z dela zaradi bolezni. S þetrtim delom vprašalnika smo pridobili
podatke, povezane z odnosom do varnosti in zdravja pri delu. Vprašanja so se nanašala na
razumevanje zakonskih zahtev, odnos do investicij in izobraževanja ter poznavanje certifikata OHSAS
18001 in managementa tveganj. V tem delu smo raziskali, kako slovenski managerji sami ocenjujejo
svoj naþin vodenja po izbranih merilih, kot so vizija, kredibilnost, sodelovanje, povratne informacije,
priznanje, odgovornost, komuniciranje in usmerjenost k dejanjem.
Namensko smo v raziskavo vkljuþili samo velika podjetja z veþ kot 250 zaposlenimi, ki so bila
evidentirana v javnem poslovnem imeniku BIZI ter so bila oznaþena kot delujoþ poslovni subjekt. V
navedeni zbirki je bilo po SKD klasifikaciji in merilu za velika podjetja 351 podjetij, kar je bil tudi naš
vzorec, ki smo ga uporabili pri raziskavi. Vsem vršnim managerjem tako izbranih 351 podjetij smo po
elektronski pošti posredovali vprašalnik z vprašanji pretežno zaprtega tipa, na osnovi katerega smo
izvedli kvantitativno raziskavo.
V celoti smo prejeli 78 odgovorov od 351 možnih oz. 22 % kar je obiþajno za tovrstni naþin
anketiranja [13]. To pomeni, da nam iz 273 podjetij niso podali nikakršnega odgovora. V statistiþno
obdelavo smo vkljuþili 62 vprašalnikov, ki smo jih pridobili iz nakljuþno izbranih vršnih managerjev
(podjetij), ki so nam posredovala izpolnjene vprašalnike, kar nam po enaþbi konþne populacijske
korekcije omogoþa natanþno oceno znaþilnosti populacije [14].
Kot osnovo za oblikovanje vprašanj in poslediþno pridobitev empiriþnih podatkov smo uporabili
standardizirani vprašalnik, ki je bil uporabljen pri izvedbi EHS First programa v družbi Alcan Inc. in
ki je temeljil na kritiþnih dejavnikih, opredeljenih po Inc.BSTR and Leading with SafetyTM [15].
Oblikovali smo naslednje konstrukte: odnos, v katerega smo vkljuþili spremenljivke razumevanja
zakonskih zahtev, investicije, varnost pri delu, izobraževanje, certificiranje po OHSAS 18002 in
management tveganj ter konstrukt voditeljstvo, v katerega smo vkljuþili spremenljivke vizija,
80
M&S 9 (2014)
kredibilnost, sodelovanje, povratna informacija in priznanje, odgovornost, komunikacija in
usmerjenost k dejanjem.
V okviru vsake spremenljivke so bili podani tudi indikatorji, ki so bili povezani s posamezno
spremenljivko in se je bilo treba do njih opredeliti s stališþem o lastnem izvajanju oziroma
razumevanju. Ti odgovori so bili v nadaljnji fazi ponderirani s številþno oceno 1, 4 ali 7. Takšen naþin
je bil namensko izbran, ker nam je istoþasno omogoþal veþjo veljavnost raziskave glede na to, da smo
lahko izide primerjali z izidi, doseženimi v okviru imenovanega koncerna, kjer je bilo vkljuþeno veþje
število managerjev iz razliþnih držav in poslediþno iz razliþnih kulturnih podroþij.
REZULTATI IN RAZPRAVA
Prejeti odgovori vršnih managerjev slovenskih podjetij (78 prejetih in 62 uporabljenih od 351 možnih)
so nam omogoþili vpogled in pridobitev informacij, ki pokrivajo veþino panog slovenskega
gospodarstva, izjema so izobraževanje, rudarstvo in druge raznovrstne poslovne dejavnosti.
Splošni podatki
• Pripravljenost na sodelovanje pri raziskavi je bila nizka.
• V glavnem so sodelovali iz podjetij z daljšo tradicijo poslovanja.
Demografski podatki anketirancev
• Veþina sodelujoþih je bilo moškega spola.
• Veþina sodelujoþih je bila starejša od 50 let.
• Veþina sodelujoþih je imela nad 25 do 35 let delovnih izkušenj.
• Odgovore so posredovali v glavnem tisti, ki imajo dejansko moþ odloþanja v podjetjih.
• Veþina sodelujoþih je imela visokošolsko ali univerzitetno izobrazbo.
Odnos do varnosti in zdravja pri delu
• Veþina vršnih managerjev razume zakonske zahteve do varnosti in zdravja pri delu kot minimalne
zahteve.
• Veþina vršnih managerjev meni, da imajo merila varnosti in zdravja pri delu velik pomen v fazi
investiranja.
• Veþina vršnih managerjev meni, da je skrb za varnost in zdravje pri delu ena izmed prednostnih
nalog pri izvajanju delovnih in poslovnih procesov.
• Veþina vršnih managerjev namenja veliko pozornost varnosti in zdravju pri delu.
• V veþini podjetij naþrtujejo pridobitev certifikata OHSAS 18001.
• V veþini podjetij naþrtujejo vpeljavo modela Managementa tveganjaGlede na deklarativno
izražena stališþa vršnih managerjev smo ocenili, da slovenski vršni managerji nimajo negativnega
odnosa do zagotavljanja varnosti in zdravja pri delu.
M&S 9 (2014)
81
Tabela 1: Izidi samoocene odgovornosti
Odgovornost
Enoznaþno in pregledno definiram vloge v organizaciji.
Promoviram sistem, ki zagovarja odgovornost posameznika na
njegovem delovnem mestu.
Definiram odgovornosti glede nalog vezanih na VZD.
Zahtevam odgovornost posameznikov za sprejete naloge.
Definiram merila za zastavljene smotre in cilje.
Periodiþno analiziram dosežene izide na osnovi definiranih meril.
Izvajam spremembe.
Povpreþje odgovornosti
Povpreþna
ocena
odgovorov
5,89
6,56
5,79
6,27
5,77
5,74
5,77
5,97
Standardni
odklon
ı
1,46
1,07
1,58
1,30
1,59
1,49
1,49
Pri lastnem mnenju glede odgovornosti je promoviranje individualne odgovornosti na delovnem mestu
tisto, kar se najbolj približa njihovemu mnenju in kar najpogosteje promovirajo. Najmanj se ukvarjajo
s periodiþnim analiziranjem izidov na osnovi definiranih meril. Izidi nam kažejo, da imajo anketiranci
relativno visoko lastno mnenje glede odgovornosti in pojmov kot so individualnost, definiranost,
zahteva, izvajanje, transparentnost in definiranje.
Na osnovi zakonskih zahtev, investicij, varnosti pri delu, izobraževanju, certifikat OHSAS 18001 in
managementom tveganj, smo oblikovali konstrukt odnosa do varnosti in zdravja pri delu. Zbrane
odgovore smo ponderirali s številþnimi ocenami ena, štiri, sedem in oblikovali Excel tabele. Z
nadaljnjo obdelavo s SPSS programom smo ugotovili, da je povezanost med izbranimi
spremenljivkami nizka in, da so te pod moþnim vplivom specifiþnih dejavnikov.
Najmoþnejša odvisnost je bila ugotovljena med izobraževanjem in varnostjo pri delu (Pearson
Correlation 0,518, Sig.2 tailed 0,000) ter izobraževanjem in investicijami (Pearson Correlation 0,487,
Sig.2 tailed 0,000). Ugotovljeni deleži variance so bili tudi nizki, najveþji je bil pri izobraževanju s
katerim lahko obrazložimo 53 % variabilnosti odnosa do varnosti in zdravja pri delu. Z enim faktorjem
pojasnimo 37 % celotne variabilnosti odnosa do varnosti in zdravja pri delu, pri tem ima najveþjo utež
faktor izobraževanje. Izbrane spremenljivke nam niso omogoþile statistiþno zanesljive interpretacije
vpliva odnosa vršnih managerjev na varnost in zdravje pri delu (Chi-Sguare 8,459, df 9 in Sig 0,489).
V okviru kritiþnega faktorja odgovornost jih najveþ promovira odgovornost posameznika na njegovem
delovnem mestu, najmanj pa jih periodiþno analizira dosežene izide na osnovi definiranih meril.
Vršni managerji v okviru odgovornosti najbolj promovirajo individualno odgovornost na delovnem
mestu. Želja vršnih managerjev je, da bi bila odgovornost þim bolj porazdeljena, prenesena na
posameznika.
Nadzor nad dogajanjem v smislu periodiþne analize doseženih izidov na osnovi definiranih meril je
podan na zadnjem mestu, kar kaže na to, da je skrb za varnost in zdravje zaposlenih sekundarnega
pomena. V razvitih mednarodnih korporacijah, je nadzor nad dogajanjem na podroþju varnosti in
zdravja pri delu ena izmed prioritet vršnih managerjev. Periodiþno doseženi izidi na podroþju varnosti
in zdravja se obravnavajo na vseh uradnih sestankih celotne hierarhije od vršnega do srednjega
managementa, kot prva toþka dnevnega reda. To pa zaradi tega, ker so dobri izidi vezani na varnost in
zdravje zaposlenih prepoznani kot pogoj, za doseganje uspešnosti organizacije.
Zasnova izvirnega modela sponzorskega delovanja vršnih managerjev
Na podlagi ugotovitev iz teoretiþnega in empiriþnega dela raziskave smo zasnovali predlog za
izboljšanje stanja. Naš osnovni namen je bil, da na osnovi ugotovitve o tem, da ima aktivno ter
neposredno sodelovanje vršnih managerjev signifikantno pozitiven vpliv na zaposlene, izdelamo
enostaven model vkljuþen v proces delovanja podjetja, ki bi bil namenjen primarno vršnim
managerjem in bi bil zanje þim manj obremenjujoþ ter bi ga lahko hitro usvojili in se z njim
poistovetili. Pri izdelavi smo uporabili tudi izkušnje, ki smo pridobili v okviru dolgoletnega izvajana
managerske in voditeljske funkcije. Glede na potrditev, da omogoþa neposredno aktivno sodelovanje
82
M&S 9 (2014)
vršnega managementa signifikantno pozitivne uþinke na zaposlene menimo, da bi bilo primerno, da
vršni managerji razvijejo v podjetjih, ki jih vodijo strategijo neposrednega (so)_delovanja, z vsemi
zaposlenimi. S tem ne želimo kratiti vršnim managerjem dragocenega þasa – obratno, želimo
omogoþiti, da na sistemski naþin v obliki sponzoriranja uspevajo dosegati izide povezane s
poslanstvom in vizijo ter smotri in cilji, ki jih v podjetjih uresniþujejo.
Poslanstvo vsakega managerja, povezano z zagotavljanjem varnosti in zdravja je, da opredeljeno vizijo
uresniþi in, da zagotovi, da postanejo navade in obiþaji vseh zaposlenih v podjetju skladni z vizijo.
Slika 2. Okvirni model sponzorskega delovanja vršnih managerjev
Vršni management
vo
d
nje
Vizija
Kredibilnost
Sodelovanje
Povratna informacija/
Priznanje
Odgovornost
Komunikacija
Orientiranost k
dejanjem
Voditeljstvo
Kultura V&Z
s
a
rir
zo
n
po
Management
Poslovni procesi
en
je
Mehanizmi
V&Z
Vse to lahko izvaja z uporabo modela sponzoriranja in lastnim naþinom obnašanja – »walk the talk«.
Prednost takšnega pristopa je, da vršni management lahko spremlja kazalnike, ki so bili definirani v
okvirju mehanizmov tudi na mehek naþin, ker mu vloga sponzorja omogoþa neposreden neformalen
pristop v vsakem trenutku do vseh udeležencev v procesu brez bojazni rušenja kakršne koli hierarhije,
ki je še vedno prisotna v slovenskih podjetjih. S tem naþinom vršni managerji ustvarijo v podjetju
vzdušje neposrednega dialoga z vsemi udeleženci kar poveþuje njihovo verodostojnost, karizmo,
priljubljenost, ugled ipd. Takšen naþin delovanja – komuniciranja omogoþa tudi vsem ostalim
udeležencem v procesu lažji in hitrejši medsebojni neposredni dialog, pretok informacij, izmenjavo
mnenj, pogledov, predlogov itd.
Prikazan model je nastal na osnovi pridobljenih izidov iz raziskave in pridobljenih izkušenj v
dolgoletni praksi vodenja podjetja. Z njim smo skušali zapolniti vrzel med teorijo in prakso ter skušali
omogoþiti vršnim managerjem, da ga lahko uporabijo kot enostavno orodje za sistemski pristop do
varnosti in zdravja zaposlenih, ne da bi zapostavili ostale poslovne funkcije ali neobvladovano
izgubljali svoj dragocen þas. Model enostaven in dopušþa kreativnost vršnim managerjem pri snovanju
aktivnosti in omogoþa sistematski pristop do izvajanja sprememb
M&S 9 (2014)
83
ZAKLJUýEK
Bistvena ugotovitev iz raziskave o samooceni vršnih managerjev v velikih slovenskih podjetjih z
vidika kritiþnega dejavnika odgovornost, jih najveþ promovira odgovornost posameznika na njegovem
delovnem mestu, najmanj pa jih periodiþno analizira dosežene izide na osnovi definiranih meril.
Ob primerjavi vodstvene samoocene slovenskih vršnih managerjev v velikih podjetij s podatki
primerljive raziskave v okviru mednarodnega koncerna, smo ugotovili, da je samoocena slovenskih
vršnih managerjev v povpreþju višja od samoocene vršnih managerjev mednarodnega koncerna, za
katerega je dokazano konstantno izboljševanje izidov, povezanih z varnostjo in zdravjem. Na osnovi
izvedene raziskave in pridobljenih podatkov ter informacij iz odgovorov anketiranih vršnih
managerjev v velikih slovenskih podjetjih smo ugotovili, da je podroþje varnosti in zdravja v Sloveniji
zelo malo raziskano in da je varnost in zdravje deklarativno za vršne managerje pomemben dejavnik
poslovanja.
Zbrani odgovori so nam omogoþali pripravo in izvedbo usmerjenih aktivnosti, s pomoþjo katerih bi
lahko izboljšali stanje varnosti in zdravja v velikih slovenskih podjetjih, kar smo praktiþno dosegli z
zasnovo izvirnega modela sponzorskega delovanja vršnih managerjev.
Zbrane informacije iz te raziskave lahko služijo tudi za nadaljnje raziskave, ki naj bi šle v smeri
prouþevanja, kateri specifiþni dejavniki bi kot dodatne sestavine lahko omogoþali veþjo medsebojno
korelacijo in veþjo stopnjo vpliva na odnos vršnega managementa do zagotavljanja varnosti in zdravja
zaposlenih. Zanimivo bi bilo tudi ugotoviti, kateri so tisti dejavniki, ki pri vršnem managementu
dejansko spodbudijo potrebo in primerno pozornost do varnosti in zdravja zaposlenih.
Omejitve raziskave so v tem, da smo v raziskavo vkljuþili zgolj velika slovenska podjetja. Zanje smo
se odloþili predvsem zato, ker imajo v teh podjetjih najbolj razvite poslovno-organizacijske sisteme
managementa (pridobljen standard OHSAS 18001) varnosti in zdravja pri delu. Posploševanje izidov
na mikro, majhna in srednje velika podjetja v Sloveniji ter na druge oblike organizacij (storitvene,
nepridobitne in javne) zato ni možno. Njihova organiziranost v smislu poslovno-organizacijskih
sistemov varnosti in zdravja zaposlenih je drugaþna glede na to, da so manjša. To pomeni, da je tam
vpliv managerjev na stanje varnosti in zdravja pri delu najbrž drugaþen kot v velikih podjetjih. Z
anketo pridobljeni odgovori so izraz subjektivnega mnenja anketirancev.
Odgovore na vprašalnik pri vodstveni samooceni so anketiranci podajali na osnovi lastne percepcije. V
primeru, da bi namesto s samooceno pridobili odgovore z neodvisnim zunanjim ocenjevanjem, bi bili
odgovori najbrž drugaþni. Primerjalno presojanje izidov (benchmarking) samoocene vršnih
managerjev in kritiþne dejavnike voditeljstva, lahko izvajamo samo podjetjih, ki imajo enako
dejavnost – v našem primeru izdelovalni dejavnosti.
LITERATURA
[1] Drucker, F. Peter. 2001. The essential Drucker. New York, HarperCollins Publishers.
[2] Kajzer, Štefan. 1993. Opredelitev managementa. Maribor, Založba Obzorja Maribor.
[3] Fayol, Henry. 1916. General and Industrial management. London, Pitman.
[4] Bajec, Anton et al. 1979. Slovar slovenskega knjižnega jezika. Ljubljana, Inštitut za slovenski
jezik.
[5] Kralj, Janko. 2005. Management: temelji managementa, odloþanje in ostale naloge managerje.
Koper, Univerza na Primorskem, Fakulteta za management.
[6] Tavþar, I. Mitja. 2008. Management in organizacija. Koper, Univerza na Primorskem, Fakulteta
za management.
[7] Možina, Stane et al. 2002. Management: Nova znanja za uspeh. Radovljica, Didakta.
[8] Markiþ, Mirko. 2004. Inoviranje procesov: pogoj za odliþnost poslovanja. Koper, Univerza na
Primorskem, Fakulteta za management.
[9] Deming, W. Edwards. 2002. Out of the Crisis. Second printing. Cambridge … [etc.], The MIT
Press.
84
M&S 9 (2014)
[10] Gardner, Dienne. 2000. Barriers to the implementation of management systems: Lessons
from the past. Ouality Assurance, 8 (1): 3-10.
[11] Heinrich, H. William. 1995. Industrial Accident Prevention: A Scientific Approach. New
York etc., McGraw Hill.
[12] Fernández-MuĔiz, Beatriz, José Manuel Montes-Peón in José Camilo Vázquez-Ordás. 2009.
Relation between occupational safety management and firm performance. Safety Science 47 (7):
980–991.
[13] Flere, Sergej. 2000. Sociološka metodologija. Maribor, Univerza v Mariboru, Pedagoška
fakulteta.
[14] Easterby-Smith, Mark et al. 2005. Raziskovanje v managementu. Koper, Univerza na
Primorskem, Fakulteta za management.
[15] Kolenc, Igor. 2009. Vpliv voditeljstva vršnih managerjev na stanje varnosti in zdravja pri
delu. Magistrska naloga. Koper, Univerza na Primorskem, Fakulteta za management.
Standardi
• ISO - International Organization for Standardization. 2009. ISO strategies and policies.
Http://www.iso.org/iso/about/iso_strategy_and_policies.htm (15. 4. 2014).
• OHSAS 18001 – Health and Safety Standard. 2007.
Http://www.ohsas-18001-occupational-health-and-safety.com/ (13. 4. 2014).
BIOGRAFIJA PRVEGA AVTORA
dr. Mirko Markiþ
Univerza na Primorskem, Fakulteta za management
Koper, Slovenija
[email protected]
Mirko Markiþ je redni profesor za podroþje managementa na Univerzi na Primorskem, Fakulteti za
management. Doktoriral je na Univerzi v Mariboru, Fakulteti za organizacijske vede. Njegovo delo
vkljuþuje veþ kot 450 bibliografskih enot – znanstvenih in strokovnih þlankov ter prispevkov na
znanstvenih in strokovnih konferencah. Bil je vodja ali þlan v 15 znanstvenoraziskovalnih in
podjetniških projektih. Po 12 letih delovanja v avtomobilski industriji je zaþel akademsko kariero.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Mirko Markiþ, Ph.D.
Is a Full Professor of management in the Faculty of Management Koper at the University of
Primorska. He received his Master’s and Doctor’s degrees from the Faculty of Organizational
Sciences, University of Maribor. His work includes more than 450 bibliographical items: articles in
science and professional journals as well as in proceedings of scientific and professional conferences.
He has worked as leader or member in 15 research and entrepreneurs projects. After 12 years of
experience in automotive industry he started his academic career.
M&S 9 (2014)
85
PODATKI O SOAUTORJU (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
mag. Igor Kolenc
Obþina Izola
Izola, Slovenija
[email protected]
3)
dr. Snežana Živkoviü
Univerza v Nišu, Fakulteta za varstvo pri delu
Niš, Srbija
[email protected]
4)
dr. Maja Meško
Univerza na Primorskem, Fakulteta za management
Koper, Slovenija
maja.meš[email protected]
86
M&S 9 (2014)
Croatian language
UDC 004:005.5
Original scientific paper
Ivan Radoševiü
RAZVOJ INFORMACIJSKOG PODSUSTAVA ZA NADZOR POSLOVNIH PROCESA
PRIMJENOM ANALIZE KRITIýNIH TOýAKA PROVEDBE
Sažetak
Informacijski sustav postoji i sastavni je dio svakog poslovnog (organizacijskog) sustava. U današnje
vrijeme vrlo brzih dostignuüa i promjena u informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, razvoj
informacijskih sustava postaje vrlo zahtjevan i kontinuiran posao. Pri tome razvoju koriste se
odgovarajuüe metode koje u prvom redu trebaju osigurati: cjelovitost u analizi realnog (postojeüeg)
sustava, informacijsku povezanost (integraciju) pojedinih dijelova (podsustava) i usmjerenost
informacijskog sustava na upravljanje i odluþivanje. Poslovni procesi su glavni resurs opstojnosti
svakog organizacijskog sustava iz razloga što isti mijenjaju stanje sustava u skladu s postavljenim
ciljevima i uvjetima poslovanja. Iz navedenog razloga kvaliteta informacijskog sustava u prvom redu
zavisi od obuhvata svih entiteta i njihovih atributa koji sudjeluju u planiranju, provedbi, nadzoru i
upravljanju poslovnim procesima. U ovom radu prikazan je moguüi postupak analize poslovnih
procesa s ciljem izrade logiþkog modela informacijskog podsustava za funkciju nadzora u provedbi
poslovnih procesa. Pri toj analizi proces je dekomponiran na elementarne („atomizirane“) aktivnosti iz
kojih se mogu prepoznati kritiþne toþke provedbe s odgovarajuüim atributima iz kojih se oblikuju
odgovarajuüe informacije. Tako oblikovane informacije trebaju biti dostupne u realnom vremenu kako
bi se moglo kontinuirano upravljati poslovnim procesima i pravovremeno donositi odgovarajuüe
odluke u sluþaju bilo kojeg odstupanja od cilja i definiranog postupka provedbe procesa.
Kljuþne rijeþi: informacijski sustav, kritiþna toþka, nadzor, proces.
INFORMATION SUBSYSTEM DEVELOPMENT FOR MONITORING OF BUSINESS
PROCESSESBY APPLYING THE ANALYSIS OF CRITICAL POINTS OF
IMPLEMENTATION
Abstract
Information system exists and it’s an integral part of any business (organizational) system. At the
present time of a very rapid changes and developments in information and communication
technologies, the development of information systems is becoming very demanding and continuous
work. In this development are used appropriate methods that primarily need to ensure the unity of the
analysis of the real (existing) system, information connectivity (integration) of certain parts
(subsystems) and focus of the information system on management and decision-making. Business
processes are the main source of existence of any organizational system because they change the
system status in accordance with the goals and business conditions. For this reason the quality of the
information system primarily depends on the coverage of all entities and their attributes involved in
the planning, implementation, monitoring and managing business processes. This paper presents a
possible method of business processes analysis in order to develop a logical model of information
subsystems for supervisory function in the implementation of business processes. In this analysis
process is broken down into elementary ("atomized") activities from which are identified critical
points of implementation with the relevant attributes which form the appropriate information’s. So
formatted information should be available in real time in order to continuously manage business
processes and make appropriate decisions in a timely manner in case of any deviations from the target
and defined procedure of implementation process.
Keywords: information system, critical point, monitoring, process.
M&S 9 (2014)
87
UVOD
Informacija je pored ljudskih, jedan od najvrjednijih resursa u svim organizacijskim (poslovnim)
sustavima. U suvremenim uvjetima poslovanja, najvažniji podsustav u organizacijskim sustavima je
informacijski sustav (IS). U zavisnosti od pogleda na informacijske sustave, postoje i razliþite
definicije samog pojma. Deskriptivna definicija, opisuje IS kada on veü postoji, prema tom pogledu:
„Informacijski sustav je skup povezanih dijelova (softver, hardver, ljudi, procedure, informacije i
komunikacijske mreže) kojima je cilj pribaviti, obraditi i prenijeti podatke i informacije za
funkcioniranje, planiranje, odluþivanje i upravljanje poslovnom organizacijom“ [16].
Za potrebe ovog rada, primjerenija je genetiþka definicija koja opisuje IS s aspekta opravdanosti
njegovog samog postojanja i njegovih unutarnjih funkcija: izvoÿenje, upravljanje i odluþivanje. Na
slici 1. prikazana je struktura IS-a, sukladna navedenoj definiciji, pri þemu su navedeni glavni elementi
njegovih unutarnjih funkcija: informacije za odluke (Io), informacije o stanju sustava (Is), upravljanje
procesima (Up), informacije o provedbi procesa (Ip), upravljanje ulaznim resursima (Ur) i informacije
o izlaznim rezultatima sustava (Ir). Razvoj informacijskih sustava u ambijentu dostignutog stupnja
razvijenosti informatiþko-komunikacijske tehnologije je vrlo složen i zahtjevan posao. Informacijski
sustav nije sam sebi svrha, veü je on uvijek model nekog postojeüeg organizacijskog sustava. U
razvoju IS-a je težnja da on bude što sliþniji realnom sustavu, odnosno da preuzme što veüu ulogu u
podršci svih faza njegovog funkcioniranja. Danas je uobiþajeno da se razvoj IS-a odvija kroz
odgovarajuüe faze, koje se najþešüe mogu prepoznati kroz:
- planiranje razvoja IS-a,
- projektiranje IS-a,
- izgradnja,
- testiranje i uvoÿenje, i
- održavanje IS-a.
Planiranjem se osigurava sustavan i planski razvoj IS-a, projektiranje obuhvaüa: analizu poslovnog
sustava za koji se gradi IS i logiþko oblikovanje iz kojih se dobivaju odreÿeni modeli IS-a. Izgradnja
obuhvaüa: fiziþko oblikovanje baza podataka, izrada programskih (softverskih) proizvoda,
organiziranje ljudskih resursa i ostalih resursa IS-a (hardver, komunikacijska oprema) i njihovo
uzajamno povezivanje. Testiranje i uvoÿenje jedna je od najkritiþnijih faza iz razloga što pretpostavlja
ostvarenje postavljenog cilja IS-a. Održavanje je faza koja traje dokle god postoji informacijski sustav,
iz razloga što su poslovne promjene vrlo dinamiþne po vremenu i sadržaju (promjene zakonskih
okvira, tržišnih uvjeta poslovanja i sl.). Modeliranje je jedna od osnovnih znanstvenih metoda koja se
koristi u razvoju IS-a, pri tom se prepoznaju tri modela koji zajedno þine poslovnu tehnologiju
promatranog organizacijskog sustava:
- Model procesa,
- Model podataka i
- Model izvršitelja.
S obzirom na oblik djelovanja, mogu se prepoznati izvršni (transakcijski) i upravljaþki informacijski
sustavi. Danas je težnja za razvoju upravljaþkih informacijskih sustava u kojima je sadržan i podsustav
izvršenja (transakcija). Upravljaþki informacijski sustav koristeüi podatke o funkcioniranju sustava
(izvršnog dijela IS-a), treba osigurati odgovarajuüe informacije za upravljanje i odluþivanje na svim
razinama poslovne organiziranosti (strateškoj, taktiþkoj i operativnoj). Poslovni procesi su temeljni
resursi s kojima se postiže efikasnost i opravdanost postojanja organizacijskog sustava, i oni su
predmet istraživanja u ovom radu. U istraživanju, glavni postavljeni problem je analiza postojeüih i
moguüih (predvidljivih) kritiþnih toþaka (dogaÿaja) koji su sastavni dio provedbe elementarnih
aktivnosti kao glavnog dijela u skupu ostalih entiteta koji sudjeluju u provedbi jednog definiranog
procesa. Poslovnim procesima se dolazi do krajnjeg rezultata poslovanja, koji na tržištu roba, usluga
ili znanja ima kvalitativnu i konkurentsku prepoznatljivost. Zbog toga poslovne procese treba
kvalitetno planirati a njihove aktivnosti jednoznaþno definirati, mjeriti, provjeriti u praksi i
kontinuirano nadzirati u provedbi, kako bi se ostvarili ciljevi poslovanja. Poslovni procesi
predstavljaju glavni smisao poslovanja, zbog toga je danas njihovo stalno kvalitativno poboljšanje
jedan od imperativa opstanka poslovnih sustava.
88
M&S 9 (2014)
Slika 1. Struktura informacijskog sustava u genetiþkom (procesnom) obliku definicije
Izvor: vlastiti izvor
Cilj istraživanja
Glavni cilj istraživanja je analiza postojeüih kritiþnih toþaka i predvidljivih dogaÿaja koji takoÿer
predstavljaju kritiþne toþke kod provedbe aktivnosti kao elementarnih (atomiziranih) i sastavnih
dijelova svakog poslovnog procesa. Na temelju provedene analize, cilj je dobivanje potrebnih
podataka i njihovo oblikovanje u suvremenu bazu podataka, koja üe osigurati potrebne informacije za
nadzor poslovnih procesa. Logiþki oblikovana baza podataka je temeljna pretpostavka za fiziþku
realizaciju informacijskog podsustava za nadzor poslovnih procesa.
Objekti istraživanja u ovom radu su procesi s njihovim elementarnim aktivnostima i meÿusobnim
informacijskim vezama, ukljuþujuüi potrebne objekte i subjekte provedbe (vlasnici procesa, izvršitelji
aktivnosti, ulazni resursi, vremena trajanja, kritiþne toþke provedbe, dogaÿaji zastoja u provedbi).
Hipoteze rada
H1) Svaki proces se sastoji od konaþnog skupa elementarnih (atomiziranih) aktivnosti kod kojih je
moguüe metodom analize njihovih postojeüih atributa i veza s drugim entitetima u provedbi,
prepoznati odgovarajuüe kritiþne toþke i moguüe predvidive dogaÿaje u zastojima njihove provedbe a
time i provedbe procesa u cjelini.
H2) Iz dobivenih podataka o kritiþnim toþkama svih aktivnosti u procesu, moguüe je oblikovati logiþki
model podataka kao temeljni resurs funkcionalno jedinstvenog informacijskog sustava koji üe
omoguüiti efikasan nadzor provedbe poslovnih procesa u realnom vremenu.
Zadaci istraživanja
Glavni zadaci istraživanja, koji iz postavljenog cilja i hipoteza proizlaze, su:
- Sustavnim naþelima prikazati i definirati pojmove: funkcije, procesa, aktivnosti i kritiþne toþke.
- Prepoznati funkcionalne i informacijske veze izmeÿu procesa i njihovih aktivnosti.
- Definirati potrebne atribute za aktivnosti.
- Istražiti postojeüe i predvidive kritiþne toþke kod provedbe aktivnosti u okviru procesa.
M&S 9 (2014)
89
-
Prepoznati atribute kritiþnih toþaka i na temelju istih odrediti njihove tipove entiteta s
meÿusobnim informacijskim vezama.
Primjenom odgovarajuüih metoda oblikovati logiþki model podataka za informacijski podsustav
nadzora nad provedbom poslovnih procesa.
Algoritamski prikazati dobivanje podataka za generiranje informacija potrebnih za nadzor iz
postavljenog modela informacijskog podsustava.
METODE ISTRAŽIVANJA
U istraživanju su korištene znanstvene metode: analiza, analiza sadržaja, opüa teorija sustava,
modeliranje i sinteza.
Opüa metoda analize je primijenjena kod rašþlanjivanja poslovnih procesa na elementarne aktivnosti,
þijom provedbom se ostvaruju rezultati procesa kao cjeline. Istom metodom su dobiveni i elementarni
podaci (atributi), koji su potrebni u oblikovanju informacijskog podsustava.
Analiza sadržaja kao znanstvena metoda je korištena kod oblikovanja potrebnih informacija, temeljem
izravno dobivenih podataka o kritiþnim toþkama i dogaÿajima kod provedbe aktivnosti u jednom
poslovnom procesu.
Opüa teorija sustava je zastupljena u korištenju glavnih naþela sustavnog pristupa: sustavnopodsustavni pristup u analizi i oblikovanju modela informacijskog sustava, funkcionalna integriranost
dijelova promatranog sustava, prilagodljivost sustava promjenama, interdisciplinarnost u primjeni
znanstvenih dostignuüa u oblikovanju informacijskog sustava i njegova orijentiranost ka odluþivanju.
Modeliranje je nezaobilazna metoda kod razvoja informacijskih sustava iz razloga što isti predstavlja
model realnog (postojeüeg) u ovom sluþaju poslovnog sustava. Cilj modeliranja u ovom radu je
prepoznavanje funkcionalnog dijela nadzora provedbe poslovnih procesa odnosno njihovih aktivnosti,
na temelju kojih je oblikovan model informacijskog sustava za njegovo efikasno funkcioniranje.
Metoda sinteze je korištena kod prepoznavanja i oblikovanja tipova entiteta na temelju analizom
dobivenih elementarnih podataka (atributa). Entiteti su temeljni koncept u logiþkom oblikovanju baze
podataka.
Uzorak istraživanja
Uspješno upravljanje organizacijom u postizanju postavljenih ciljeva, moguüe je samo uz poznavanje
unutarnjeg ustroja i naþina djelovanja svih njezinih subjekata i resursa poslovanja. Pod pojmom
organizacije u ovom radu, podrazumijeva se svaki poslovni sustav: poduzeüe (proizvodno ili uslužno),
javne i državne ustanove, banke i druge organizacijske cjeline, koje imaju svrhu postojanja i cilj
djelovanja. Organizacija sa svojim funkcijama i njihovim poslovnim procesima predstavlja polazni
(sustavni) uzorak istraživanja. Glavni uzorak istraživanja su aktivnosti kao elementarni (atomizirani)
dijelovi procesa koji se funkcionalno ne mogu razlagati na manje dijelove. Na slici 2. prikazana je
funkcionalna dekompozicija organizacije s težištem na poslovnim procesima i aktivnostima njihove
provedbe. U literaturi ima više razliþitih oblika definiranja pojmova: funkcije, procesa, aktivnosti,
operacije, zadatka i sl., što zavisi od primjene odnosno svrhe promatranja. Za glavne pojmove koji su
ujedno i objekti istraživanja u ovom radu, koristit üe se naredne definicije.
Nadzor kao pojam, þije težište je u naslovu i sadržaju ovog rada, prema hrvatskom jeziku [2],
predstavlja: „stalnu i pažljivu kontrolu, nadgledanje i kontrolu neþega“, asocijativno pojmu nadzor je
nadziranje koje se objašnjava kao: „obavljati nadzor, stalno provjeravati i pratiti stanje ili djelovanje
koga ili þega. I jedan i drugi pojam u navedenim objašnjenjima hrvatskog jezika, odgovaraju cilju i
sadržaju ovog rada.
Funkcije se definiraju na najvišoj upravljaþkoj razini i proizlaze iz vizije, misije i ciljeva organizacije,
prepoznaju se po svojim najvažnijim osobinama:
- Nemaju kraj ni poþetak veü predstavljaju glavne i složene poslovne sadržaje u organizaciji,
primjeri naziva funkcija su: prodaja, nabava, planiranje, kadrovska funkcija, proizvodnja,
marketing, raþunovodstvo i sl. Upravljaþka i ustrojbena struktura organizacije se þesto definira
prema postojeüim i predviÿenim poslovnim funkcijama.
90
M&S 9 (2014)
-
Istraživanje i analiza poslovnih funkcija u prvom redu se obavlja s ciljem dobivanja postojeüih i
moguüih poslovnih procesa u organizaciji. Svaka od poslovnih funkcija može se sastojati od
nekoliko desetaka, stotina i tisuüa procesa što zavisi od veliþine organizacije i same razine
dekompozicije procesa.
Slika 2. Procesna dekompozicija organizacije
Izvor: vlastiti izvor
Proces kao pojam može se definirati kao: skup aktivnosti i odluka, preko kojih organizacija ostvaruje
dijelove cilja svojega postojanja, a za njihovo su izvršenje potrebni odreÿeni resursi i odreÿeno
vrijeme. Osobine s kojima se proces kao pojam prepoznaje i ujedno razlikuje od funkcije su:
- Proces je posao koji ima svoj vremenski poþetak i završetak, može mu se odrediti (predvidjeti)
toþno ili okvirno vrijeme trajanja, što znaþi da je trajanje konaþno i odreÿeno.
- U provedbi procesa se koriste odreÿeni resursi (ljudski, materijalni, tehnološki, novþani i dr.).
- Proces ima svrhu (razlog) postojanja koja proistjeþe iz postavljenih ciljeva organizacije.
- Nazivi procesa poþinju s rijeþju glagola, što usmjerava na odreÿeni posao, primjeri procesa mogu
biti: obraþun plaüa, nabava javna, servis automobila, narudžba robe, isporuka robe, izrada
opomena, knjiženje naloga u glavnu knjigu, obraþun putnih naloga i sl.
- Proces ima vlasnika odnosno odgovornu osobu za njegovu provedbu ili inicijalizaciju (pokretanje)
provedbe.
- Iz poslovnih procesa se oblikuju potrebna znanja, odgovornosti i vještine koje trebaju posjedovati
zaposlenici u organizaciji.
Aktivnost je najniža razina funkcionalne dekompozicije organizacije koja je primijenjena u ovom radu.
Predstavlja elementarni i nerazdvojivi dio procesa. Aktivnosti možemo promatrati i kao elementarne
procese i razlikujemo ih od procesa po tome što ne mogu samostalno dati konaþan i kompletan izlazni
rezultat (proizvod, uslugu). Osobine aktivnosti kao glavnog objekta istraživanja u ovom radu, mogu se
prepoznati kroz:
- Jedan proces treba imati najmanje dvije aktivnosti ali najþešüe je to skup veüeg broja aktivnosti.
M&S 9 (2014)
91
-
Aktivnosti u procesu se odvijaju odreÿenim logiþkim slijedom, koristeüi naþelo životnog ciklusa
(nastajanja aktivnosti).
Bez završetka svih aktivnosti u promatranom procesu ne može se završiti ni proces.
Svaka aktivnost ima definiran poþetak i završetak a time i definirano, procijenjeno ili oþekivano
vrijeme trajanja, koje je konaþno i odreÿeno.
Razdvajanje aktivnosti na manje dijelove nije moguüe iz razloga što je ista dekomponirana do
najniže moguüe procesne razine.
Jednu aktivnost izvršava ili pokreüe (ukoliko je automatizirana) samo jedna osoba.
Nazivi aktivnosti takoÿer poþinju rijeþju glagolskog oblika iz razloga što izražavaju radnju
(posao), primjeri naziva aktivnosti, mogu biti: provjera iznosa raþuna, provjera stanja stavke
proraþuna, provjera imajuüeg stanja jedne vrste robe, knjiženje jednog ulaznog raþuna, provjera
stanja duga jednog klijenta, provjera boniteta kupca, unos osnovnih podataka o dobavljaþu i sl.
-
Kritiþna toþka kao pojam uveden u ovom radu, istraživaþki je objekt koji treba osigurati
automatizirani nadzor provedbe procesa temeljem provedbe svih aktivnosti u jednom poslovnom
procesu. Kritiþna toþka predstavljena je kroz dva oblika pojavnosti: poznate kritiþne toþke koje su
unaprijed definirane i kritiþne toþke moguüih neplaniranih dogaÿaja koji bi se mogli ostvariti prilikom
provedbe aktivnosti u jednom procesu. Glavne osobine kritiþnih toþaka s ciljem razvoja
informacijskog sustava nadzora, u ovom istraživanju su:
- Svaka kritiþna toþka ima svoju šifru, naziv, podatke za „signalizaciju“ nadzora i odgovarajuüe
opise znaþaja aktivnosti u provedbi pripadajuüeg procesu.
- Jedna aktivnost može imati više vrsta kritiþnih toþaka a jedna vrsta kritiþne toþke može pripadati
veüem broju aktivnosti (entitetska veza n : m), pri þemu atributi tih veza mogu biti i najþešüe jesu
razliþiti (kao što su vrijeme poþetka i vrijeme završetka aktivnosti).
REZULTATI
U cilju oblikovanja odgovarajuüeg logiþkog model podataka koji üe osigurati informatiþku podršku u
provedbi nadzora procesa, provedena je analizu potrebnih subjekata i objekata s njihovim osnovnim
atributima (svojstvima, osobinama) koji sudjeluju u neposrednoj provedbi poslovnih procesa. U ovom
istraživanju prepoznati subjekti i objekti s nazivima i skraüenim oznakama njihovih atributa koji su
važni za prepoznavanje i modeliranje potrebnih podataka, prikazani su u tablici 1.
Tablica 1. Subjekti i objekti u provedbi poslovnog procesa
Subjekti i objekti u provedbi
Atributi (svojstva, osobine)
procesa
(atributi tipova entiteta)
(tipovi entiteta)
šifra procesa, naziv, definirano trajanje procesa (Tpd), rok
završetka procesa po datumu i vremenu (Rp), dopušteno
Proces
prekoraþenje trajanja procesa (Dpp), ostvareno trajanje
procesa (Tps)
Vlasnik procesa
oib vlasnika procesa, ime, prezime
Aktivnost
Izvršitelj aktivnosti
Vrsta
resursa
za
provedbu
aktivnosti
Vrsta kritiþne toþke u provedbi
aktivnosti
Vrsta kritiþne toþke zastoja kod
provedbe aktivnosti
Izvor: vlastiti izvor
92
šifra aktivnosti, naziv, definirano trajanje aktivnosti (Tad),
rok završetka aktivnosti po datumu i vremenu (Ra),
dopušteno prekoraþenje trajanja (Dpa), opis znaþaja
aktivnosti u procesu
oib izvršitelja aktivnosti, ime, prezime
šifra resursa, naziv, jedinica mjere, jediniþna cijena
Šifra kritiþne toþke u provedbi, naziv
Šifra kritiþne toþke zastoja, naziv, uzrok zastoja, moguüe
odluke za rješenje zastoja
M&S 9 (2014)
Pored navedenih podataka (atributa) koji funkcionalno pripadaju u informacijskom smislu navedenim
tipovima entiteta, potrebni su i podaci koji izravno ne pripadaju posebno, nijednom od navedenih, veü
njihovim meÿusobnim vezama, ti podaci su „proizvod“ upita – potreba za informacijama:
Tko je vlasnik odreÿenog procesa.
Kojem procesu pripada odreÿena aktivnost.
Tko je izvršitelj odreÿene aktivnosti.
Koji resursi sudjeluju u provedbi odreÿene aktivnosti i s kojom koliþinom i cijenom.
Za odreÿenu aktivnost i kritiþnu toþku provedbe, potrebni su podaci: vrijeme poþetka aktivnosti (Vpa),
vrijeme završetka aktivnosti (Vza), stvarno trajanje aktivnosti (Tas), razlika u vremenu provedbe
aktivnosti (Taod) i datum završetka aktivnosti (Dza).
Za odreÿenu aktivnost i kritiþnu toþku zastoja, važan podatak je: trajanje zastoja (Tz).
Pojmovne i sadržajne definicije u istraživanju
Subjekti i objekti u okviru provedbe procesa, mogu se u informacijskom smislu zamijeniti s pojmom
entiteta. Sve što postoji i što se može u realnom svijetu identificirati (prepoznati) naziva se entitet.
Entiteti koji imaju iste vrste atributa (osobina) nazivaju se tipovi entiteta [12]. Koji üe se tipovi entiteta
prepoznati u analizi odreÿenog sustava zavisi od zahtjeva i cilja analize, tako se mogu prepoznati
tipovi entiteta: proces, resurs, osoba, auto, kuüa, plan, opüina itd. Atributi kao jednoznaþne i
prepoznatljive osobine tipova entiteta su definirani svojim nazivima, pomoüu kojih se u fiziþkoj
realizaciji na informatiþkoj tehnologiji, osigurava dobivanje odgovarajuüih informacija o stanju
konkretnog sustava. U svakom tipu entiteta postoji atribut kojim se jednoznaþno prepoznaje jedan
entitet u skupini svih istovrsnih entiteta (koji pripadaju istom tipu entiteta). Ukoliko takav atribut ne
postoji u opisu tipa entiteta, tada se on dodaje u obliku šifre (identifikacijske oznake) kao što je to u
tablici 1. i predviÿeno. Navedeni atributi se u modeliranju podataka pored naziva oznaþavaju i da su
jedinstveni tzv. „primarni kljuþ“ u tipu entiteta. Primjer je atribut „oib“ (osobni identifikacijski broj),
koji predstavlja primarni kljuþ u analizi i predstavljanju osoba kao tipove entiteta. Pored atributa o
pojedinaþnim tipovima entiteta (objektima i subjektima) u provedbi procesa potrebni su i atributi o
njihovoj uzajamnoj povezanosti. Nadzor provedbe poslovnog procesa je integracija tipova entiteta koji
u tome sudjeluju. S ciljem dobivanja odreÿenih podataka a time i informacija koje nisu iskljuþivo
svojstvo jednog tipa entiteta, provodi se povezivanje dva (ili više) tipova entiteta i na taj naþin se
oblikuje tzv. konceptualni model podataka. Konceptualni model podataka je logiþki model koji u
modeliranju podataka je poznat pod imenom ER (Entity – Relationship) model. ER model je skup
tipova entiteta s njihovim vezama i atributima, þija namjena je obuhvat svih potrebnih podataka i
njihovih meÿusobnih veza koje postoje i potrebne su u izgradnji informacijskog sustava. Na slici 3.
prikazan je konceptualni model podataka koji je dobiven u okviru ovog istraživanja, pri tome su zbog
preglednosti prikazani samo tipovi entiteta (bez njihovih atributa, koji su navedenu u tablici 1.). Nazivi
veza su navedeni u grafiþkom simbolu „romba“, pri tome postoje tri vrste informacijskih veza izmeÿu
dva tipa entiteta: 1:1 (jedan prema jedan); 1: n (jedan prema više) i n:m (više prema više). U ovom
istraživaþkom radu, utvrÿene su sljedeüe informacijske veze:
Proces – Vlasnik = n : 1 (jednog procesa može biti vlasnik samo jedna osoba a jedna osoba može biti
vlasnik veüeg broja procesa).
Proces – Aktivnost = 1 : n (jednom procesu može pripadati više aktivnosti a jedna aktivnosti sa
svojim atributima pripada jednom procesu).
Aktivnost – Vrsta resursa = n : m (jednu vrstu resursa može koristiti više aktivnosti i u jednoj
aktivnosti se može koristiti više vrsta resursa)
Aktivnost – Izvršitelj = n : 1 (izvršitelj ili pokretaþ jedne aktivnosti je samo jedna osoba a jedna osoba
može izvršavati ili pokretati veüi broj aktivnosti).
Aktivnost – Vrsta kritiþne toþke = n : m (u provedbi jedne aktivnosti može postojati više vrsta
kritiþnih toþaka a jedna vrsta kritiþne toþke može postojati kod više aktivnosti)
M&S 9 (2014)
93
Slika 3. Konceptualni model tipova entiteta za nadzor provedbe procesa
Proces
n
je
1
Vlasnik
1
pripada
n
Vrsta
resursa
n
m
koristi
Aktivnost
n
1
je
Izvršitelj
n
postoji
m
Vrsta
kritiþne
toþke
Izvor: vlastiti izvor
Oblikovan konceptualni (ER) model se prevodi u relacijski model podataka koji se danas najviše
koristi u bazama podataka kao temeljnog resursa informacijskog sustava. Najvažnija pravila toga
prevoÿenja su [12]:
- svaki tip entiteta se prevodi u relaciju;
- veza n : m (više prema više) se prevodi u relaciju na naþin da je primarni kljuþ te relacije složen od
primarnih kljuþeva tipova entiteta koji su u vezi;
- veza n : 1 (više prema jedan) se prevodi na naþin da se primarni kljuþ tipa entiteta sa strane „1“
stavlja u relaciju tipa entiteta sa strane „n“ ali kao vanjski kljuþ (atribut);
- veza 1 : 1 (jedan prema jedan) se prevodi na isti naþin kao veza 1: n s odreÿenim uvjetima (da su u
vezi s ostalim tipovima entiteta, odnosno da ne egzistiraju samostalno u ER modelu), pri tome
zbog bržeg pretraživanja se pretpostavlja da je strana „n“ ona koja bi u stvarnosti imala manji broj
zapisa (n-torki, slogova).
Rezultati istraživanja
U provedbi jednog procesa postoji skup elementarnih (atomiziranih) aktivnosti, þije dalje
rašþlanjivanje nema smisla iz razloga što njihovi izlazni rezultati nisu konaþni i potpuni i kao takvi ne
mogu samostalno „opstati“, veü su sastavni dijelovi poslovnog procesa koji na izlazu daje konaþan,
kvalitativno i kvantitativno mjerljiv rezultat. Pored aktivnosti u jednom procesu, kada se za to ukaže
potreba mogu sudjelovati i odgovarajuüe odluke koje takoÿer predstavljaju jedan oblik aktivnosti koju
treba provesti (provjeriti i odluþiti). Pri tome se pretpostavlja da su poslovni procesi dokumentirani i
standardizirani u postupku provedbe njihovih aktivnosti koje imaju definirana ili procijenjena vremena
trajanja, a poslovni proces i vremenski rok provedbe.
Kao što je na vezama izmeÿu tipova entiteta u provedbi procesa (slika 3.) prikazano, jednu aktivnost
izvršava ili je odgovorna (ako se aktivnost provodi na strojni, raþunalni i sliþan automatiziran naþin)
samo jedna osoba. Na slici 4. prikazan je skup elementarnih aktivnosti jednog poslovnog procesa
(polaganje ispita) u okviru Veleuþilišta kao poslovne organizacije.
94
M&S 9 (2014)
Slika 4. Elementarne aktivnosti u okviru jednog procesa (polaganje ispita)
Izvor: vlastiti izvor
Svaka od navedenih „atomiziranih“ aktivnosti imaju osobine koje su korištene u oblikovanju modela
podataka:
- Svaki proces ima jedinstven skup aktivnosti koje su neovisne o aktivnostima drugih procesa iz
razloga što njihovi atributi zavise od konkretnog procesa;
- Vrijeme trajanja aktivnosti može biti u dogovorenim i jedinstvenim vremenskim jedinicama mjere
za sve atribute u sustavu;
- Trajanje (izvršenje) jedne aktivnosti se odvija neprekidno u okviru jednog dana (datuma) iz
razloga njihove jednostavnosti i najniže razine dekomponiranosti.
Na slici 5. oblikovan je konceptualni model podataka glavnih objekata (tipova entiteta) s njihovim
potrebnim atributima. U istraživaþkom postupku su prepoznate dvije vrste kritiþnih toþaka. Jedna vrsta
obuhvaüa kritiþne toþke u provedbi aktivnosti, koje u prvom redu predstavljaju dogaÿaje poþetka i
posebno znaþajno završetka trajanja aktivnosti i procesa u cjelini. Kod navedenih kritiþnih toþaka
ažuriraju se potrebna vremena u realnom dogaÿanju provedbe, ista omoguüuju izraþune odreÿenih
parametara nadzora koji osiguravaju informacijsku podlogu za upravljaþki informacijski podsustav u
okviru cjelovitog informacijskog sustava za upravljanje poslovnim procesima. Druga vrsta obuhvaüa
kritiþne toþke moguüih zastoja u provedbi aktivnosti, pri tome su posebno važni atributi: trajanje,
uzrok zastoja i moguüe odluke za rješenje zastoja. Navedeni podaci su potrebni u analizi i donošenju
odgovarajuüih odluka u okviru funkcije upravljanja poslovnim procesima.
M&S 9 (2014)
95
Slika 5. Konceptualni model podataka za glavne objekte istraživanja
Proces
1
pripada
dopušteno
prekoraþenje
šifra
naziv
n
Aktivnost
trajanje
opis
znaþaja
rok
završetka
m
n
vrijeme
poþetka
trajanje
stvarno
trajanje zastoja
vrijeme
završetka
provedba
zastoj
datum
završetka
razlika u
vremenu
provedbe
šifra-ktz
n
naziv
m
Kritiþna
toþka zastoja
Kritiþna toþka
u provedbi
uzrok zastoja
moguüe odluke za
rješenje zastoja
naziv
šifra-ktp
Izvor: vlastiti izvor
Koristeüi rezultate dobivene analizom koji su prikazani u tablici 1. i slikama 3. i 5., kao i opisana
pravila prevoÿenja konceptualnog u relacijski model podataka, dobiven je skup od deset (relacija) koje
predstavljaju logiþku bazu podataka kao glavni resurs za informacijski podsustav nadzora nad
provedbom poslovnih procesa. Atributi podvuþeni punom crtom predstavljaju primarne kljuþeve
pojedinaþnih zapisa (n-torki), atributi podvuþeni isprekidanom crtom su tzv. vanjski kljuþevi a
proizašli su iz pravila prevoÿenja veze 1: n izmeÿu tipova entiteta.
R1 (Proces) = šifra procesa, naziv, definirano trajanje (Tpd), rok završetka po datumu i vremenu (Rp),
dopušteno prekoraþenje trajanja (Dpp), ostvareno trajanje (Tps), oib vlasnika procesa
R2 (Aktivnost) = šifra aktivnosti, naziv, definirano trajanje (Tad), rok završetka po datumu i vremenu
(Ra), dopušteno prekoraþenje trajanja (Dpa), opis znaþaja aktivnosti u procesu,
oib izvršitelja, šifra procesa
96
M&S 9 (2014)
R4 (Izvršitelj aktivnosti) = oib izvršitelja, ime, prezime
R5 (Vrsta resursa) = šifra resursa, naziv, jedinica mjere, jediniþna cijena
R6 (Kritiþna toþka u provedbi) = šifra-ktp, naziv-ktp
R7 (Kritiþna toþka zastoja) = šifra-ktz, naziv-ktz, uzrok zastoja, moguüe odluke za rješenje zastoja
R8 (koristi) = šifra-resursa, šifra-aktivnosti, koliþina
R9 (Provedba) = šifra aktivnosti, šifra-ktp, vrijeme poþetka (Vpa), vrijeme završetka (Vza), trajanje
stvarno (Tas), razlika u vremenu provedbe (Taod), datum završetka aktivnosti (Dza)
R10 (Zastoj) = šifra aktivnosti, šifra-ktz, trajanje zastoja (Tz)
Nadzor provedbe procesa u stvarnom vremenu je imperativ uspješnih poslovnih rezultata u svakoj
organizaciji. Kako bi se mogao ostvariti nadzor u realnom vremenu, potrebno je definirati mjerljivost
(kvantifikaciju) u oblikovanju i provedbi jednog poslovnog procesa gdje god je to moguüe. Najvažnije
vrijednosti potrebne za nadzor provedbe procesa su prikazane narednim formulama:
Stvarno trajanje jedne aktivnosti (Tas) je razlika izmeÿu vremena završetka (Vza) i vremena poþetka
provedbe aktivnosti (Vpa):
(1)
Tas = Vza - Vpa
Odstupanja trajanja aktivnosti (Taod) je razlika izmeÿu definiranog ili predviÿenog trajanja (Tad) i
stvarnog trajanja aktivnosti (Tas):
Taod = Tad – Tas
(2)
Negativne vrijednosti iz prethodne formule predstavljaju vrijednosti kašnjenja u provedbi aktivnosti.
Dopušteno kašnjenje u provedbi aktivnosti je ako odstupanje trajanja aktivnosti (Taod) je manje ili
jednako dopuštenom trajanju odstupanja u provedbi aktivnosti (Dpa):
Taod < = Dpa
(3)
Ukupno stvarno vrijeme trajanja procesa je zbroj stvarnog trajanja svih njegovih aktivnosti:
n
Tps = Ta1s + Ta2s + Ta3s + . . . . . Tans = ™ Tais
(4)
i=1
Odstupanje trajanja provedbe procesa od zadanog (definiranog ili predviÿenog) trajanja, može se
izraþunati na dva naþina, kao zbroj vremena odstupanja svih provedenih aktivnosti u tom procesu po
formuli (5) ili kao razlika izmeÿu definiranog i stvarnog trajanja provedbe procesa po formuli (6):
n
™ Taod (i)
(5)
Tpod = Tpd - Tps
(6)
Tpod
=
i=1
Proces je proveden u definiranom (predviÿenom) trajanju ako odstupanje trajanja provedbe (Tpod)
izraþunato po formuli (5) ili (6), ispunjava uvjet da je:
(7)
Tpod = 0
Za provedbu procesa u kraüem vremenu od zadanog trajanja, uvjet je:
Tpod > 0
M&S 9 (2014)
(8)
97
Ako je proces trajao duže od predviÿenog trajanja, tada je:
Tpod < 0
(9)
Za provedbu procesa u zadanom roku, treba biti ispunjen uvjet da su datum (Dza) i vrijeme (Vza)
završetka posljednje aktivnosti koji su objedinjeni u podatku roka završetka aktivnosti (Ra), jednaki ili
manji definiranom datumu i vremenu završetka procesa (Rp), što se može iskazati uvjetom:
Rp <= Ra
(10)
RASPRAVA
Prema dobivenom skupu tipova entiteta i njihovih meÿusobnih veza s potrebnim atributima, oblikovan
je relacijski model podataka koji predstavlja logiþku bazu podataka kao glavni informacijski resurs u
fiziþkoj realizaciji informacijskog sustava za nadzor provedbe poslovnih procesa. Na slici 6. prikazan
je algoritam funkcioniranja procesnog podsustava (dijela) sustava i njegovog informacijskog
podsustava s kojim se osigurava izravna komunikacija i dobivanje potrebnih informacija u realnom
vremenu. Na temelju dobivenih i izraþunatih podataka ažuriraju se odreÿeni atributi u definiranim
relacijama, þime se osigurava dobivanje informacija u svakoj od kritiþnih toþaka provedbe procesa.
Simboli na slici s isprekidanim crtama prikazuju samo inicijalne informacije o poþetcima provedbe
odreÿenog procesa i njegovih aktivnosti koje sudjeluju u provedbi procesu.
Znaþaj dobivenih rezultata u ovom istraživanju mogu se iskazati kroz:
- Dobiveni elementarni podaci (atributi) u analizi provedbe procesa predstavljaju reprezentativan i
dovoljan skup koji omoguüuje izravan nadzor nad provedbom bilo kojeg poslovnog procesa.
- Mjerljivost izlaznih rezultata je danas imperativ i glavna podloga za upravljanje i odluþivanje u
bilo kojem dijelu sustava, u ovom istraživanju to je posebno izraženo kroz vremensku dimenziju
mjerljivosti provedbe aktivnosti u definiranim kritiþnim toþkama.
- Neoþekivani rezultati pri usporedbi s drugim sliþnim istraživanjima iz podruþja integracije realnog
i informacijskog sustava su dobivene matematiþke formule s kojima se na temelju mjerljivih
parametara dobivaju egzaktne i trenutne informacije na temelju kojih se može utjecati na
rješavanje zastoja kod provedbe procesa u realnom vremenu.
- S ovim rezultatima istraživanja i dobivenim modelom baze podataka, informacijski podsustav za
nadzor poslovnih procesa ima sve uvijete za funkciju upravljanja a ne samo „evidentiranja“ i/ili
„informiranja“. To se posebno oþituje kroz povezanost relacija: procesa, aktivnosti, resursa koji
sudjeluju u provedbi aktivnosti, vlasnicima (odgovornim) za provedbu procesa kao i samih
izvršitelja ili odgovornih za izvršenje aktivnosti.
- Poseban znaþaj i doprinos istraživanja su prepoznate i razdvojene dvije vrste kritiþnih toþaka u
provedbi procesa. Redovnost i subjektivan utjecaj u provedbi aktivnosti oþituju se kroz kritiþne
toþke njihove provedbe. U skupinu kritiþnih toþaka provedbe, prepoznate su glavne kritiþne toþke:
poþetak procesa, poþetak aktivnosti u procesu, završetak aktivnosti u procesu i završetak procesa.
Kroz navedene toþke se prepoznaju vremenske dimenzije provedbe, koje se usporeÿuju s
unaprijed definiranim ili procijenjenim vremenskim vrijednostima, i na temelju kojih se
izraþunavaju i prikazuju kao glavne informacijske podloge za rješavanje uoþenih odstupanja. U
kritiþnim toþkama zastoja u provedbi procesa, pripadaju moguüe, predvidljive ili iskustveno
dobivene kritiþke toþke koje se opisuju u predviÿenoj relaciji (R7). Na temelju prepoznate kritiþne
toþke zastoja, izravno se daju i podaci uzrocima kao i moguüim odlukama za rješavanje zastoja u
provedbi procesa.
- U predloženom modelu informacijskog sustava, mogu se podaci i izraþunati parametri provedbe
procesa i njihovih aktivnosti raþunalno pohraniti i koristiti u naknadnoj analizi poslovnih procesa,
s ciljem poveüanja njihove efikasnosti i ekonomiþnosti i otklanjanja odreÿenih uþestalih neželjenih
dogaÿaja u njihovoj provedbi.
98
M&S 9 (2014)
Slika 6. Algoritam funkcioniranja informacijskog podsustava za nadzor poslovnih procesa
Procesni podsustav
Informacijski (nadzorni) podsustav
Poþetak provedbe
procesa
Informacija o poþetku
provedbe odreÿenog
procesa – iz relacije: R1
Provedba aktivnosti
Informacije o provedbi
aktivnosti za konkretan
proces u relaciji – R2
Prihvatit vrijeme
poþetka rada na
aktivnosti (Vpa) u
relaciju R9
Informacije poþetka
aktivnosti u relaciji: R9
Zastoj
Prihvatit
vrstu i
trajanje
zastoja
aktivnosti
u R10
da
ne
ne
Informacije o zastoju iz
relacije R10 i povezano s
relacijom R7 ( vrste
zastoja, uzroke i moguüe
odluke za rješenje zastoja)
Informacije za odluke: iz
relacija R1 (vlasnik
procesa); iz relacije R2
izvršitelj aktivnosti; iz
relacije R8 i R5 resursi u
provedbi aktivnosti
Završetak
aktivnosti
da
Izraþunat, ažurirat i
prikazat parametre
provedbe aktivnosti
koristeüi podatke – relacija
R9 i R2 po formulama
(1), (2) i (3)
Prihvati vrijeme
završetka aktivnosti
(Vza) u relaciju R9
ne
Kraj
procesa
Izraþun i prikaz parametara
provedbe procesa koristeüi
podatke iz R9, stvarno
trajanje i odstupanje
formulama: (4), (5) ili (6)
i
informacije iz izraþuna po
formulama: (7), (8), (9) i (10)
da
Informacije za odluke: iz
relacija R1 (vlasnik procesa)
Izvor: vlastiti izvor
M&S 9 (2014)
99
ZAKLJUýAK
Istraživanje o poslovnim procesima kao jednom od najvažnijih resursa organizacijskih sustava, jedan
su od najveüih potreba i izazova zbog njihove velike važnosti i utjecaja stohastiþkih dogaÿaja na
njihovo: definiranje, organiziranje, provedbu, nadzor, poveüanje efikasnosti, uvoÿenje automatizacije,
upravljanje i zahtjeva za njihovim stalnim promjenama. Rezultati istraživanja u ovom radu, na temelju
kojih je oblikovan logiþki model informacijskog podsustava za nadzor poslovnih procesa, pokazuju na
realne moguünosti primjene informacijsko-komunikacijske tehnologije u svim fazama procesno
usmjerene poslovne organizacije. Rad je prema rezultatima istraživanja ostvario cilj i postavljene
zadatke istraživanja, kroz postupak analize objekata istraživanja i dobivenog logiþkog modela baze
podataka kao temeljnog resursa informacijskog podsustava i prihvatljivost postavljenih hipoteza.
Glavni cilj istraživanja je ostvaren: dobivene su odgovarajuüe kritiþne toþke kao posebni tipovi
entiteta sa odgovarajuüim postojeüim i potrebnim atributima i vezama s drugim tipovima entiteta u
provedbi procesa, što u krajnjem cilju je osiguralo oblikovanje modela informacijskog podsustava za
nadzor provedbe poslovnih procesa.
Hipoteza (H1) je potvrÿena: svaki poslovni proces se može dekomponirati do najniže funkcionalno
nedjeljive cjeline koja je u radu definirana i analizirana pod pojmom aktivnost. Analizom provedbe
aktivnosti prepoznate su odreÿene su kritiþne toþke. I druga hipoteza (H2) je potvrÿena, oblikovan je
model baze podataka koji osigurava uspostavu funkcionalno jedinstvenog informacijskog sustava za
nadzor poslovnih procesa.
Postavljanjem kvantifikacije i izraþuna odreÿenih parametara koji su potrebni za nadzor procesa, može
se steüi dojam da je navedeno istraživanje usmjereno samo na poslovne sustave (organizacije) koji
imaju definirane i vremenski standardizirane procese u svim njihovim provedbenim sastavnicama, što
je najþešüi sluþaj kod proizvodnih organizacija. Uspjeh poslovnih sustava, bez obzira kojom vrstom
poslovne djelatnosti se bave, najviše ovisi o konkurentnosti njihovih proizvoda, usluga i znanja u
današnjim uvjetima otvorenog svjetskog tržišta ponude i potražnje. Konkurentnost se jedino može
postiüi neprekidnom analizom i usavršavanjem dva temeljna resursa poslovanja: poslovnim procesima
i kadrovskim potencijalom kojih ih provodi, upravlja i odluþuje o njima. Upravo iz navedenih razloga,
dobiveni rezultati u ovom istraživanju i oblikovan logiþki model informacijskog sustava za nadzor
poslovnih procesa, imaju svoj doprinos i moguünost primjene u svim poslovno orijentiranim
organizacijskim sustavima. Suvremena informacijska i komunikacijska tehnologija ima izuzetnu
važnost primjene u svim funkcijama poslovne organizacije a središnje mjesto te primjene je u
provedbi, nadzoru i upravljanju poslovnim procesima. Sustavno izgraÿen informacijski sustav u
poslovnoj organizaciji, omoguüuje:
-
Poveüanje efikasnosti postojeüih procesa kroz njihovu informacijsku povezanost,
Zamjena postupka i naþina provedbe procesa i/ili njihovih aktivnosti uvoÿenjem informacijskokomunikacijske tehnologije, þime se osigurava brzina, toþnost i ekonomiþnost provedbe resursa,
Smanjenje broja procesa (integracija više manjih procesa),
Istovremeno upravljanje veüeg broja istih ili razliþitih procesa (raþunalno voÿeni procesi),
Nadzor provedbe poslovnih procesa i reagiranje na zastoje bilo koje vrste u realnom vremenu,
Eliminacija kašnjenja u donošenju odluka u pripremi i provedbi procesa.
Dalja istraživanja utemeljena na ovom radu, bi mogla biti na fiziþkoj realizaciji informacijskog
podsustava provedbe nadzora nad procesima kao i istraživanju moguüih uzroka i posljedica zastoja u
odreÿenim za to prihvatljivim poslovno orijentiranim organizacijskim sustavima.
100
M&S 9 (2014)
LITERATURA
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
Andersen, B., Fagerhaug, T., Henriksen, B., Onsyen, L.: Mapping Work Processes, ASQ,
Milwaukee, 2008.
Aniü, V.: Rjeþnik hrvatskog jezika, treüe prošireno izdanje, Novi Liber, Zagreb, 1998.
Becker, J., Kugeler, M., Rosemann, M.: A Guide for the Design of Business Processes,
Springer, Berlin 2003.
Bosilj Vukšiü, V., Hernaus, T., Kovaþiü, A.: Upravljanje poslovnim procesima, Školska
knjiga, Zagreb, 2008.
Brumec, J.: Strategic Planning of Information systems, Journal of Information and
Organisational sciences, 1998, 11-26.
Buble, M.: Osnove menadžmenta, Sinergija, Zagreb, 2006.
Chaffey, D., Wood, S.: Business Information Management: Improving Performance Using
Information Systems, Prentice Hall, 2005.
Davis, R.: Business Process Modelling with Aris 5, A Practical Guide, Springer-Verlag,
Berlin, 2002.
Gilad, B., Gilad, T.: The Business Intelligence System, Macom, American Management
Association, New York, 1998.
Harmon, P.: Business Process Change, Morgan Kaufmann Publishers, San Francisco, 2007.
Long, K.: Business Process Modelling Analysis and Design, IRM UK IT Training, London
2006.
Manger, R.: Baze podataka, Element, Zagreb, 2012.
Mariü, G.: Upravljanje poslovnim procesima, Školska knjiga, Zagreb, 2006.
Pavliü, M.: Sistem analiza i modeliranje podataka, Nauþna knjiga, Beograd, 1990.
Pavliü, M.: Razvoj informacijskih sustava, Znak, Zagreb, 1996.
Pavliü, M.: Informacijski sustavi, Školska knjiga, Zagreb, 2011.
Radoševiü, D.: Osnove teorije sustava, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 2001.
Radoševiü, I., Stojkoviü, V.: Metoda modeliranja potrebnih podataka za voÿenje poslovnih
procesa, VIII Meÿunarodna znanstvena i struþna konferencija, Trakošüan, Republika Hrvatska,
24. i 15. lipnja 2013. Zbornik radova, 401-414.
Tkalac, S.: Relacijski model, Informator, Zagreb 1990.
Weihrich H., Koontz H.: Menadžment, Mate d.o.o, Zagreb 1994.
Žugaj, M., Dumiþiü, K., Dušak, V.: Temelji znanstvenoistraživaþkog rada - Metodologija i
metodika, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin 2006.
BIOGRAFIJA AUTORA
mr. sc. Ivan Radoševiü, dipl. oec. inž.
Veleuþilište VERN
Zagreb, Republika Hrvatska
[email protected]
Ivan Radoševiü roÿen je 20. travnja 1952.g. u mjestu Drenovci. Završio je 1975. godine Višu tehniþku
školu elektro smjera, a 1979. godine Ekonomski fakultet – smjera kibernetike. Magistrirao 1992.
godine iz podruþja informacijskih znanosti, smjer informacijski sustavi na Fakultetu organizacije i
informatike u Varaždinu. Cijeli svoj dosadašnji profesionalni vijek proveo je na poslovima razvoja i
primjene informacijskih sustava u ambijentu suvremene informatiþke tehnologije. Od 1979. godine
radi kao programer a od 1985. godine kao Analitiþar i projektant informacijskih sustava. Od 1991.
M&S 9 (2014)
101
godine, radi u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske (Naþelnik uprave za informatiku i naþelnik
Katedre u najvišoj vojnoj školi u Republici Hrvatskoj). Od 2010. godine je predavaþ na Veleuþilištima
VERN i VELIKA GORICA, nositelj predmeta: „Strateško planiranje informacijskih sustava“,
„Projektiranje informacijskih sustava“ i „Oþuvanje podataka i neprekidnost poslovanja“.
BIOGRAPHY OF THE AUTHOR
Ivan Radoševiü, M.Sc.
University of Applied Sciences VERN
Zagreb, Croatia
[email protected]
Ivan Radosevic was born on April 20, 1952. in Drenovci. He graduated in 1975. from the Technical
College electro studies and in 1979. at the Faculty of Economics – cybernetics studies. In 1992. he had
a Master's degree in Information Science at the Faculty of Organisation and Informatics in VarazdinInformation Systems department. All previous professional life he spent on development and
implementation of information systems in the environment of modern information technology. Since
1979. he worked as a Programmer and since 1985. as an Analyst and designer of information systems.
From 1991. he works in the Croatian Ministry of Defence (Chief of Department and Head of
Informatics at the highest military school in the Republic of Croatia). Since 2010. he is a lecturer at
University of Applied Sciences VERN and VELIKA GORICA in subjects: „Strategic information
systems planning“, "Projecting of information systems" and "Preserving data and business continuity."
102
M&S 9 (2014)
Croatian language
UDC 005:614.8(497.11+497.5)
Original scientific paper
Snežana Živkoviü, Darko Palaþiü
USPOREDNA ANALIZA KONTROLIRANJA U SUSTAVU UPRAVLJANJA SIGURNOŠûU
U SRBIJI I HRVATSKOJ
Sažetak
U radu je prikazana usporedna analiza istraživanja stajališta o kontroliranju u sustavu upravljanja
sigurnošüu koja su provedena u Srbiji i Hrvatskoj. Istraživanje je provedeno metodom ankete pomoüu
pismenog upitnika koji sadrži 9 osnovnih grupa pitanja. Pitanja pokrivaju podruþja opüih podataka o
ispitaniku i poduzeüu, te stavove ispitanika o kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu u
poduzeüu u kojem rade. U prvom dijelu rada prikazuju se teorijske postavke i znaþajke kontroliranja u
sustavu upravljanja sigurnošüu. U nastavku rada prikazuje se usporedna analiza provedenog
istraživanja u Srbiji i Hrvatskoj. Cilj analize i usporedbe rezultata istraživanja je utvrditi sliþnosti,
odnosno razliþitosti u kontroliranju u sustava upravljanja sigurnošüu u ovim zemljama. Zakljuþci se
izvode na temelju usporedbe stajališta o fazama kontrole, razini kontrole koja se primjenjuje,
primijenjenim tehnikama kontroliranja, primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole, ocjene kontroliranja u
pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu, utjecaju kontroliranja na provedbu sigurnosti i
odgovornim osobama za kontroliranje u sustava upravljanja sigurnošüu.
Kljuþne rijeþi: kontroliranje, sigurnost, sustav, upravljanje, usporedba.
COMPARATIVE ANALYSIS OF CONTROLLING IN THE SAFETY MANAGEMENT
SYSTEM IN CROATIA AND SERBIA
Abstract
This paper presents the comparative analysis of research viewpoints of controlling in the safety
management system, which was conducted in Serbia and Croatia. The research was conducted by
survey using a written questionnaire containing 9 basic groups of questions. Questions are covering
areas of general information about the respondent and the company, and attitudes of respondents on
the controlling in the safety management system of the company in which they work. The first part of
this paper presents theoretical assumptions and features of controlling in the safety management
system. The paper also presents a comparative analysis of the research conducted in Serbia and
Croatia. The objective of the analysis and comparison of research results is to determine similarities
and differences in controlling in safety management system in these countries. Conclusions are
derived on the basis of a comparison of views on stages of control, level control applied, applied
techniques of control, application control efficiency requirements, customer control in a particular area
of safety management systems, the effect of controlling on implementation of safety and responsible
persons for controlling the safety management system.
Key words:, comparison, control, management, safety, system.
M&S 9 (2014)
103
UVOD
Sustav upravljanja sigurnošüu
Za uþinkovito upravljanje sigurnošüu primjenjuju se osnovne funkcije menadžmenta meÿu kojima
jednu od najvažnijih uloga ima kontroliranje. Sustav upravljanja sigurnošüu je neprekidan, prilagodljiv
proces koji se sastoji od niza povezanih aktivnosti, faza, elemenata i postupaka koji omoguüava
normalni tijek i funkcioniranje poslovnih procesa i sustava u koji moraju biti ukljuþene sve osobe koje
sudjeluju poslovnim procesima organizacije. [6] Dakle, upravljanje sigurnošüu je jedan od složenijih i
odgovornijih poslova u organizaciji koji traži i zahtijeva puno aktivnosti, pozornosti i razmišljanja
menadžmenta organizacije.
Empirijskim istraživanjem problematike rada samostalnog struþnjaka za zaštitu na radu u srednje
velikim poslovnim organizacijama u Hrvatskoj utvrÿeno je da najviše ispitanika (41,12 %) unutarnji
nadzor nad primjenom pravila zaštite na radu ocjenjuje vrlo dobrom ocjenom, a potom slijedi ocjena
dobar kod 21,60 % ispitanika. Negativna ocjena prisutna kod 0,59 % ispitanika, odnosno struþnjaka za
zaštitu na radu u poslovnim organizacijama. Najviše ispitanika (44,67 %) poticanje poslodavca i
njegovih ovlaštenika da nadležne službe poslodavca otklanjaju utvrÿene nedostatke glede zaštite na
radu ocjenjuje vrlo dobrom ocjenom. [3]
Poseban doprinos razvoju istraživanja o kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu dali su rezultati
istraživanja problematike organizacije i rada službi zaštite na radu u poslovnim organizacijama u
Hrvatskoj pri þemu je utvrÿeno da unutarnji nadzor nad primjenom pravila zaštite na radu 40,74%
ispitanika ocjenjuje vrlo dobrom ocjenom, dok je jednak udio (23,70 %) ocjena izvrstan i dobar.
Poticanje poslodavca i njegovih ovlaštenika da nadležne službe poslodavca otklanjaju utvrÿene
nedostatke glede zaštite na radu 57,78 % ocjenjuje vrlo dobrom ocjenom. [5]
Petersen je istraživanjem vrste sigurnosnih mjera koje se koriste utvrdio da su neadekvatne za realnu
procjenu sigurnosnih performansi. Umjesto "mjerenja neuspjeha" pomoüu statistike nezgoda, ozljeda
na rada i naknada štete radniku, Petersen tvrdi da je najbolji naþin za mjerenje razine sigurnosti na
svim razinama organizacije da se koristite razliþite vrste alata, kao što je istraživanja percepcije i
provedba audita sustava. Mjerenje treba postojati na svim razinama organizacije. [7]
Nadalje, Petersen je takoÿer konstatirao da se nadzor sigurnosnih performansi þesto iz mnogih razloga
provodi neadekvatno, a odgovornost za to se pripisuje srednjem i višem menadžmentu. Stog autor
predlaže niz smjernica koje za cilj imaju poboljšanje vještine kontroliranja te postupaka koji se
provode u istraživanju incidenata, þime bi osobe ovlaštene za kontroliranje poboljšale uþinkovitost
svojih programa za sprjeþavanje nezgoda. Neovisno na kojoj se razini upravljanja govori, menadžer
ima kljuþnu ulogu u provedbi, praüenju i poboljšanju sigurnosnih procedura i praksi. [8] Sustavan
pristup upravljanju sigurnošüu podrazumijeva primjenu kontroliranja u sustava upravljanja sigurnošüu,
što je od posebnog znaþaja za postizanje ciljeva. [10] Na temelju istraživanja Petersen je razvio
metodu analize uþinkovitosti sustav sigurnosti koji izmeÿu ostalih podrazumijeva analizu kontroliranja
i nadzora u sustavu upravljanja. [9]
Mjerenje performansi sigurnosti treba podrazumijevati koliþinu i kvalitetu djelovanja, kao i mjerenje
neželjenih dogaÿaja. [11] Najþešüe se kao performanse zaštite zdravlja i sigurnosti na radu mjere
iskljuþivo neželjeni dogaÿaji (ozljede, bolesti, smrtni sluþajevi) sa svim njihovim karakteristikama kao
što su izgubljeno radno vrijeme i ostali troškovi [12], ali performanse sigurnosti zapravo su i mnoge
druge znaþajke sigurnosti kao na primjer, planiranje, provedba kljuþnih aktivnosti [1], sigurnosna
kultura, upravljanje ljudskim resursima i sliþno. [14] Takoÿer, smatra se da primjena zahtjeva normi
OHSAS 18001 i ISO 14001 može utjecati na poboljšanje kontroliranja u sustavu upravljanja
sigurnošüu. [15]
Usporedna analiza istraživanja stajališta o kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu u Srbiji i
Hrvatskoj doprinosi spoznajama o jednom od najznaþajnijih elemenata koji potiþu uþinkovitost
sustava upravljanja sigurnošüu, a time se dopunjuju i proširuju znanja prikupljena ranije provedena
104
M&S 9 (2014)
istraživanjima. Pregledom znanstvenih i struþnih publikacija nisu pronaÿena ranija istraživanja i
usporedbe podruþja kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu.
Kontroliranje
Realno gledano, prvi korak kontrole predstavlja definiranje planova. Kontroliranje predstavlja
mjerenje i ispravljanje dijelova procesa sa svrhom osiguranja ispunjenja poslovnih ciljeva, meÿu koje
spadaju i ciljevi upravljanja sigurnošüu. Kontrola je funkcija svakog menadžera, odnosno osobe koja
upravlja drugim ljudima. Stoga temeljni sustav kontrole obuhvaüa postavljanje pokazatelja
(performansi), mjerenje uþinkovitosti pokazatelja (performansi) te korekcija odstupanja od pokazatelja
(performansi) i planova. [13]
Svaki menadžer želi na raspolaganju imati uþinkovit sustav kontrole. Kontrola koja se provodi mora
biti prilagoÿena zadacima i osobi kojoj služi. Stoga su uvjeti za uþinkovitu kontrolu:
- prilagoÿavanje kontrole planovima i mjestima provedbe
- prilagoÿavanje kontrole pojedinim menadžerima
- prilagoÿavanje kontrole odstupanjima u kritiþnim toþkama
- težnja prema objektivnosti kontrole
- osiguranje fleksibilnosti kontrole
- prilagoÿavanje kontrole organizacijskoj kulturi
- postizanje ekonomiþnosti kontrole
- uspostava kontrole koja potiþe korektivnu akciju. [13]
Buduüi da se planovi razlikuju po složenosti i detaljnosti potrebno je postaviti posebne pokazatelje.
Postavljanje pokazatelja zapravo predstavlja odreÿivanje kriterija uþinkovitosti. [16] Oni su toþke
izdvojene u procesu planiranja u kojime se provodi mjerenje uþinkovitosti nekog poslovnog procesa.
Za razvoj smislenih kljuþnih pokazatelja uspješnosti menadžeri zaduženi za sigurnost trebaju razumjeti
sigurnosne rizike poslovanja, vrednovanje sustava upravljanja rizikom, razumjeti poslovni plana
poduzeüa i organizacijsku kulturu. [2]
Mjerenje uþinkovitosti pokazatelja je postupak kojim se utvrÿuje da li su postavljeni standardi
ispunjeni i u kojem smislu. [4] Da bi se osigurala efikasnost mjerenja performansi prikupljanje i
obrada podataka moraju imati odreÿenu dinamiku. Stoga üe se ovisno o potrebi podaci prikupljati
svakodnevno, tjedno, mjeseþno, polugodišnje ili godišnje. Kontrolirati se može na temelju sustava
povratne veze ili kontrolom unaprijed. Kod sustava povratne veze kontrola se provodi temeljem
informacijske povratne veze koja pokazuje odstupanja od pokazatelja i inicira promjene. Kontrola
unaprijed daje obavijesti u kojem bi se razdoblju mogao pojaviti problem u sluþaju da se odmah ne
poduzmu potrebne mjere za sprjeþavanje njegovog nastanka.
Korekcija odstupanja po pokazatelja i planova zapravo je evaluacija postavljenih performansi.
Evaluacija performansi predstavlja analitiþke i dijagnostiþke sposobnosti menadžera neovisno o tome
da li analizu uzroka odstupanja provodi on sam ili je provodi nadležna služba. Kakve üe se i koje
korekcije poduzeti ovisi o razlozima koji su utjecali na odstupanje od postavljenih standarda, odnosno
kriterija. Dobra evaluacija performansi pretpostavka je izbora adekvatnog pravca daljnjih akcija
eliminiranja odstupanja od utvrÿenih standarda ili kriterija. [4]
Sa razine menadžmenta postoje þetiri razine kontrole, a to su: kontrola na individualnoj, funkcijskoj,
divizijskoj i korporacijskoj razini. Kontrola na individualnoj razini odnosi se na rezultate koje
ostvaruje svaki pojedinac na radnom mjestu izvršavajuüi radne zadatke koji su mu dodijeljeni.
Funkcijsku razinu karakterizira postojanje grupa istorodnih ili sliþnih poslova koje se nazivaju
poslovnim funkcijama. Divizijska razina podrazumijeva profitne centre i investicijske odnosno
strategijske poslovne jedinice, dok korporacijska razina podrazumijeva odabir organizacijske strukture
s ciljem efikasnog provoÿenje brojnih razliþitih poslova.
Od tehnika kontroliranja primjenjuju se statistiþki podaci, specifiþni izvještaji i analize, interna revizija
ili unutarnja operativna kontrola i osobna opažanja.
M&S 9 (2014)
105
Cilj istraživanja
Na osnovu ranije provedenih usporedba primjene pojedinih procesnih funkcija menadžmenta u
upravljanju sigurnošüu prepoznat je problem nedostatka ali i moguünost utvrÿivanja aktualnih
spoznaja, sliþnosti i razlika o stajalištima o kontroliranju u sustavima upravljanja sigurnošüu u Srbiji i
Hrvatskoj. Obzirom na prepoznati problem, cilj istraživanja je utvrditi aktualne spoznaje i stajališta o
kontroliranju u sustavima upravljanja sigurnošüu u Srbiji i Hrvatskoj. Na osnovu analiziranih stajališta
utvrditi üe se i usporediti dobiveni rezultati.
Hipoteze
Istraživanje sadrži usporedbu dobivenih rezultata prema 7 postavljenih hipoteza:
− Hipoteza H1: U veüini sluþajeva (više od 50 %) u sustavu upravljanja sigurnošüu promjenjuju se
sve faze kontrole (postavljanje pokazatelja, mjerenje uþinkovitosti pokazatelja, korekcija
odstupanja pokazatelja i planova).
− Hipoteza H2: U veüini sluþajeva (više od 50 %) pri kontroliranju u sustavima upravljanja
sigurnošüu primjenjuju se sve razine kontrole (individualna, funkcijska, divizijska, korporacijska).
− Hipoteza H3: U veüini sluþajeva (više od 50 %) pri kontroliranju u sustavima upravljanja
sigurnošüu od tehnika kontroliranja primjenjuju se statistiþki podaci i osobna opažanja.
− Hipoteza H4: Ispitanici primjenu uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu
ocjenjuju najmanje prosjeþnom ocjenom 3,5.
− Hipoteza H5: Zadovoljstvo kontroliranjem u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
(zaštita na radu, zaštita od požara, zaštita okoliša, privatna zaštita, zaštita informacija, zaštita
osobnih podataka, zaštita tajnosti podataka, business intelligence, integralna sigurnost) ocjenjuje
se najmanje prosjeþnom ocjenom 3,5.
− Hipoteza H6: Smatra se da je utjecaj kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu na provedbu
sigurnosti u veüini sluþajeva (više od 50 %) barem znaþajan.
− Hipoteza H7: U veüini sluþajeva (više od 50 %) odgovorna osoba za kontroliranje u upravljanja
sigurnošüu u poduzeüu je sam poslodavac.
Zadaci istraživanja
Sukladno postavljenom cilju, zadaci ovog istraživanja su utvrditi i usporediti:
− mišljenje o primjeni faza kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu
− mišljenje o primjeni razina kontrola u sustavu upravljanja sigurnošüu
− mišljenje o primjeni tehnika kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu
− ocjene i mišljenje o primjeni uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu
− ocjene i mišljenje o primjeni kontroliranja u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
− ocjene i mišljenje o utjecaju kontroliranja u sustava upravljanja sigurnošüu na provedbu sigurnosti
− tko su odgovorne osobe za kontroliranje u upravljanja sigurnošüu.
METODE
Metoda istraživanja
Za provedbu istraživanja korištena je metoda ankete pomoüu pismenog upitnika. Anketa je opisnoanalitiþka, a anketni upitnik sadrži dvije osnovne skupine pitanja: pitanja koja obuhvaüaju opüe
podatke o ispitaniku i poduzeüu, te stavove ispitanika o organiziranju sustava upravljanja sigurnošüu u
poduzeüu u kojem rade. Ukupno se u upitniku nalazi 10 osnovnih pitanja koja sadrže potpitanja.
Pitanja su intenziteta Likertovog tipa sa pet ponuÿenih odgovora rasporeÿenih od nezadovoljavajuüe
(1), zadovoljavajuüe (2), dobro (3), vrlo dobro (4) do izvrsno (5). Ista su ujedno i numeriþke ocjene
odreÿenih indikatora koji se istražuju anketom.
Statistiþke metode
Za analizu podataka prikupljnih anketom korištene su metode deskriptivne i inferencijalne statistike.
Ovakve metode omoguüuju opisivanje fenomena te zakljuþivanje o karakteristikama populacije na
osnovu podataka. U obradi i prikazu rezultata istraživanja korištene su frekvencija (f), postotak (%),
suma (Ȉ), aritmetiþka sredina (M), standardna devijacija populacije (s), te koeficijent varijabilnosti
populacije (V) izražen u postocima (%). Statistiþki znaþajne razlike meÿu rezultatima ocjena primjene
vrste planiranja i ocjene pojedinog podruþja planiranja sigurnosti testirana su hi-kvadrat testom (Ȥ2). U
106
M&S 9 (2014)
svrhu utvrÿivanja postoje li statistiþki znaþajne razlike rezultata postavljena je tzv. "nulta hipoteza" H0
kojom se pretpostavlja da "nema statistiþki znaþajne razlike meÿu uzorcima".
Uzorak
Istraživanje je provedeno metodom ankete pomoüu pismenog upitnika. U istraživanju je sudjelovalo
179 ispitanika iz Hrvatske, od þega su 175 anketna listiüa važeüa, te 167 ispitanika iz Srbije, od þega
su 163 anketna listiüa važeüa.
Karakteristike uzorka istraživanja
Osnovne karakteristike uzorka prepoznaju se djelatnosti poslovnih organizacija u kojoj su ispitanici
zaposleni, veliþini poslovne organizacije u kojoj su ispitanici zaposleni, te u funkciji ispitanika u
sustavu upravljanja sigurnošüu.
Najveüi broj ispitanika u Hrvatskoj (26,29 %) zaposlen je u ostalim uslužnim djelatnostima, nakon
þega slijede ispitanici iz preraÿivaþke industrije (15,94 %) te graditeljstva (13,71 %). Sa po 6,29 % u
uzorku sudjeluju ispitanici iz trgovine na veliko i malo te iz djelatnosti javne uprave, obrane i
obaveznog socijalnog osiguranja, nakon þega sa 5,71 % slijede ispitanici iz djelatnosti pružanja
smještaja te pripreme i usluživanja hrane.
U Srbiji 28,22 % ispitanika dolazi iz preraÿivaþke industrije, 12,27% ispitanika dolazi iz ostalih
uslužnih djelatnosti, 11,04 % ispitanika iz trgovine na veliko i malo te 8,59 % ispitanika iz
graÿevinarstva. Sa 5,22 % u istraživanju sudjeluju ispitanici iz djelatnosti opskrbe elektriþnom
energijom, plinom, parom i kanalizacija, a sa 4,29 % ispitanici iz djelatnosti opskrbe vodom,
uklanjanja otpadnih voda i gospodarenja otpadom.
Meÿu ispitanicima iz Hrvatske ukupno 51,43 % ispitanika dolazi iz poduzeüa i ustanova koje
zapošljavaju do 50 zaposlenih, 18,86 % ih je iz poduzeüa i ustanova koje imaju od 50 od 250
zaposlenih, 29,71 % ispitanika dolazi iz poduzeüa i ustanova koje imaju više od 250 zaposlenih.
Ukupno 46,01 % ispitanika iz Srbije dolazi iz poduzeüa koja zapošljavaju do 50 zaposlenih, 29,45 %
iz poduzeüa koje imaju od 50 od 250 zaposlenih, a 19,02 % ih je iz poduzeüa koje imaju više od 250
zaposlenih.
ýak 77,14 % ispitanika iz Hrvatske ima neku drugu funkciju u sustavu upravljanja sigurnošüu, što
znaþi da nisu direktno vezani uz poslove sigurnosti. Nadalje, 14,29 % ispitanika su struþnjaci
sigurnosti, 5,71 % su ovlaštenici poslodavca, a 2,86 % su povjerenici radnika za zaštitu na radu.
Ukupno 49,69 % ispitanika iz Srbije su struþnjaci sigurnosti, 22,70 % su ovlaštenici poslodavca, 1,23
% su neposredni ovlaštenici, 6,13 % povjerenici radnika, a 19,63 % ispitanika s ima neku drugu
funkciju u sustavu upravljanja sigurnošüu.
M&S 9 (2014)
107
REZULTATI
Faze kontrole koje se primjenjuju u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
U Hrvatskoj se kod 78,86 % ispitanika u sustavu upravljanja sigurnošüu promjenjuje postavljanje
pokazatelja, u 62,86 % sluþajeva primjenjuje se mjerenje uþinkovitosti pokazatelja, dok u 62,29 %
sluþajeva primjenjuje korekcija odstupanja pokazatelja i planova. Prosjeþno se u 68 % sluþajeva
primjenjuju sve faze kontrole.
U Srbiji se kod 81,60 % ispitanika promjenjuje postavljanje pokazatelja, u 64,42 % sluþajeva
primjenjuje se mjerenje uþinkovitosti pokazatelja, dok u 68,71 % sluþajeva primjenjuje korekcija
odstupanja pokazatelja i planova. Prosjeþno se u 71,57 % sluþajeva primjenjuju sve faze kontrole.
Tablica 1. Faze kontrole koje se primjenjuju u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
Hrvatska
Pitanje
1. Postavljanje pokazatelja
2. Mjerenje uþinkovitosti pokazatelja
3. Korekcija odstupanja pokazatelja i
planova
aritmetiþka sredina, M (Ȉ)
Srbija
da %
ne %
bez
odgovora
%
da %
ne %
bez
odgovora
%
78,86
62,86
18,86
32,57
2,29
4,57
81,60
64,42
11,66
25,77
6,75
9,82
62,29
35,43
2,29
68,71
24,54
6,75
68,00
28,95
3,05
71,57
20,65
7,77
Izvor: vlastiti izvor
Razine kontrole koji se primjenjuju u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
U Hrvatskoj se od razina kontrole kod 80 % ispitanika u sustavu upravljanja sigurnošüu primjenjuje
kontrola na individualnoj razini, a kod 72 % ispitanika primjenjuje se kontrola na funkcijskoj razini.
Kontrola na divizijskoj razini primjenjuju se u 58,29 % sluþajeva, dok se u 55,43 % sluþajeva
primjenjuje kontrola na korporacijskoj razini. Prosjeþno se u 66,43 % sluþajeva u sustavima
upravljanja sigurnošüu primjenjuju sve razine kontrole.
Tablica 2. Razine kontrole koje se primjenjuju u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
Hrvatska
Pitanje
1. Kontrola na individualnoj razini
2. Kontrola na funkcijskoj razini
3. Kontrola na divizijskoj razini
4. Kontrola na korporacijskoj razini
aritmetiþka sredina, M (Ȉ)
Srbija
da %
ne %
bez
odgovora
%
da %
ne %
bez
odgovora
%
80,00
72,00
58,29
55,43
66,43
17,14
20,57
35,43
42,86
29,00
2,86
7,43
6,29
1,71
4,57
89,57
65,64
63,19
65,03
70,86
4,29
23,93
30,06
27,61
21,47
6,13
10,43
6,75
7,36
7,67
Izvor: vlastiti izvor
U Srbiji se kod 89,57 % ispitanika u sustavu upravljanja sigurnošüu primjenjuje kontrola na
individualnoj razini, a kod 65,64 % ispitanika primjenjuje se kontrola na funkcijskoj razini. Kontrola
na divizijskoj razini primjenjuju se u 63,19 % sluþajeva, dok se u 65,03 % sluþajeva primjenjuje
kontrola na korporacijskoj razini. Prosjeþno se u 70,86 % sluþajeva u sustavima upravljanja
sigurnošüu primjenjuju sve razine kontrole.
Primjena tehnika kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
U Hrvatskoj se pri kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu od tehnika kontroliranja najþešüe
koristi osobno opažanje (81,14 %), nakon þega slijede statistiþki podaci (69,71 %), specifiþni izvještaji
i analize (66,29) te interna revizija ili unutarnja operativna kontrola (60 %). Prosjeþno se u sustavu
upravljanja sigurnošüu u 69,29 % sluþajeva primjenjuju sve tehnike kontroliranja.
U Srbiji se pri kontroliranju najþešüe koristi osobno opažanje (85,28 %), nakon þega slijede statistiþki
podaci (62,58 %), specifiþni izvještaji i analize (60,74) te interna revizija ili unutarnja operativna
kontrola (57,67 %). Prosjeþno se u sustavu upravljanja sigurnošüu u 66,56 % sluþajeva primjenjuju
sve tehnike kontroliranja.
108
M&S 9 (2014)
Tablica 3. Primjena tehnika kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
Hrvatska
Pitanje
1. Statistiþki podaci
2. Specifiþni izvještaji i analize
3. Interna revizija ili unutarnja operativna
kontrola
4. Osobna opažanja
aritmetiþka sredina, M (Ȉ)
Srbija
da %
ne %
bez
odgovora
%
da %
ne %
bez
odgovora
%
69,71
66,29
28,00
28,00
2,29
5,71
62,58
60,74
30,06
35,58
7,36
3,68
60,00
34,86
5,14
57,67
36,20
6,13
81,14
69,29
18,29
27,29
0,57
3,43
85,28
66,56
9,82
27,91
4,91
5,52
Izvor: vlastiti izvor
Ocjena primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu
U svrhu ocjene primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu ispitanicima je
postavljeno osam pitanja koja su mogli procijeniti na skali od negativan (1) do izvrstan (5). U Tablici
4. prikazani su postotni udjeli ocjena pojedinih pitanja primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole od
negativne do izvrsne, te aritmetiþka sredina, standardna devijacija, koeficijent varijabilnosti i iznos hi
kvadrat testa za svako pojedino pitanje.
Tablica 4. Ocjena primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu
Hrvatska
Ocjena (%)
Pitanje
1. Prilagoÿavanje kontrole
planovima i mjestima
provedbe
2. Prilagoÿavanje kontrole
pojedinim menadžerima
3. Prilagoÿavanje kontrole
odstupanjima u kritiþnim
toþkama
4. Težnja prema objektivnosti
kontrole
5. Osiguranje fleksibilnosti
kontrole
6. Prilagoÿavanje kontrole
organizacijskoj kulturi
7. Postizanje ekonomiþnosti
kontrole
8. Uspostava kontrole koja
potiþe korektivnu akciju
aritmetiþka sredina, M (Ȉ)
Srbija
arit.
sredina
(M)
stand.
devijac.
(s)
koef.
varijab.
(V) %
hi kvadrat
test
arit.
sredina
(M)
stand.
devijac.
(s)
koef.
varijab.
(V) %
hi kvadrat
test
3,24
1,03
31,71
75,65
3,46
0,68
19,75
206,29
2,95
1,01
34,10
53,99
3,47
0,75
21,58
200,18
3,13
1,03
33,02
74,49
3,41
0,92
27,00
124,06
3,40
1,01
29,72
58,79
3,45
0,93
26,91
135,18
3,38
1,07
31,75
49,33
3,30
0,78
23,76
181,63
3,16
0,94
29,72
90,67
3,26
0,95
29,06
110,89
3,40
1,02
29,99
70,51
3,32
0,86
25,96
157,34
3,33
1,08
32,32
53,92
3,38
0,73
21,75
158,47
3,25
1,02
31,54
65,92
3,38
0,83
24,47
159,26
Izvor: vlastiti izvor
M&S 9 (2014)
109
Grafikon 1. Ocjena primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu
Uspostava kontrole koja potiþe
korektivnu akciju
3,33
3,38
Postizanje ekonomiþnosti
kontrole
3,4
3,32
Prilagoÿavanje kontrole
organizacijskoj kulturi
3,16
3,26
3,38
3,3
Osiguranje Objektivnosti kontrole
Težnja prema objektivnosti
kontrole
Srbija
Hrvatska
3,4
3,45
Prilagoÿavanje kontrole
odstupanjima u kritiþnim toþkama
3,13
3,41
Prilagoÿavanje kontrole pojedinim
menadžerima
2,95
3,47
Prilagoÿavanje kontrole
planovima i mjestima provedbe
3,24
3,46
0
1
2
3
4
5
prosjeþna ocjena
Izvor: vlastiti izvor
U Hrvatskoj su najvišom prosjeþnom ocjenom 3,40 ocijenjena podruþja težnje prema objektivnosti
kontrole i postizanje ekonomiþnosti kontrole, dok je najlošijima prosjeþnom ocjenom 2,95 ocjenjeno
prilagoÿavanje kontrole pojedinim menadžerima. Uz standardnu devijaciju populacije s = 1,02 i
koeficijent varijabilnost populacije V = 31,54 % prosjeþna ocjena primjene uvjeta uþinkovitosti
kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu iznosi 3,25.
U Srbiji je najvišom prosjeþnom ocjenom 3,47 ocijenjeno podruþje prilagoÿavanja kontrole pojedinim
menadžerima, dok je najlošijima prosjeþnom ocjenom 3,26 ocjenjeno prilagoÿavanje kontrole
organizacijskoj kulturi. Uz standardnu devijaciju populacije s = 0,83 i koeficijent varijabilnost
populacije V = 24,47 % prosjeþna ocjena primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja
sigurnošüu iznosi 3,38.
U tablici 4. prikazano je da meÿu svim pojedinaþnim ocjenama primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole
u sustavima upravljanja sigurnošüu u Hrvatskoj i Srbiji postoji statistiþki znaþajna razlika. Tu razliku
potvrÿuje vrijednost hi-kvadrat testa koja je za sva pojedinaþna pitanja veüa od graniþne vrijednosti
15,086 (za P 0,01, sigurnost 99 %, rizik 1 %). Stoga se odbacuje "nulta hipoteza" kojom je definirano
da "nema statistiþki znaþajne razlike meÿu uzorcima". Iz rezultata je razvidno da su razlike meÿu
frekvencijama svih ocjena primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu
statistiþki znaþajne, odnosno nisu sluþajne, te se na temelju tih rezultata mogu donositi i statistiþki
valjani zakljuþci.
Ocjena kontroliranja u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
U svrhu ocjene (zadovoljstva) kontroliranja u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
ispitanicima je postavljeno devet pitanja (devet podruþja) koja su mogli procijeniti na skali od
negativan (1) do izvrstan (5). U Tablici 5. prikazani su rezultati analize odgovora ispitanika pri þemu
se naglasak daje na aritmetiþku sredinu (M), standardnu devijaciju (s), koeficijent varijabilnosti (V) te
rezultat hi kvadrat testa za svako pitanje þime se utvrÿuje da li postoji statistiþki znaþajna razlika
izmeÿu odgovora ispitanika.
U Hrvatskoj je najvišom prosjeþnom ocjenom 3,61 u poduzeüima i ustanovama ocjenjeno
kontroliranje u podruþju zaštite od požara. Istovremeno, najlošije je prosjeþnom ocjenom 3,10
ocjenjeno je kontroliranje u podruþju Business intelligence-a. Prosjeþna ocjena kontroliranja pojedinih
podruþja sustava upravljanja sigurnošüu iznosi 3,44 (uz standardnu devijaciju populacije s = 1,12 i
koeficijent varijabilnost populacije V = 32,68 %).
U Srbiji je najvišom prosjeþnom ocjenom 3,74 u poduzeüima i ustanovama ocjenjeno kontroliranje u
podruþju zaštite na radu. Najlošije je prosjeþnom ocjenom 3,42 ocjenjeno je kontroliranje u podruþju
integralne zaštite. Prosjeþna ocjena kontroliranja pojedinih podruþja sustava upravljanja sigurnošüu
110
M&S 9 (2014)
iznosi 3,56 (uz standardnu devijaciju populacije s = 1,09 i koeficijent varijabilnost populacije V =
30,76 %).
U tablici 5. prikazano je da meÿu svim pojedinaþnim ocjenama kontroliranja u pojedinom podruþju
sustava upravljanja sigurnošüu u Hrvatskoj i Srbiji postoji statistiþki znaþajna razlika. Tu razliku
potvrÿuje vrijednost hi-kvadrat testa koja je za sva pojedinaþna pitanja veüa od graniþne vrijednosti
15,1 (za P 0,01, sigurnost 99 %, rizik 1 %). Stoga se odbacuje "nulta hipoteza" kojom je definirano da
"nema statistiþki znaþajne razlike meÿu uzorcima". Iz rezultata je razvidno da su razlike meÿu
frekvencijama svih ocjena kontroliranja u pojedinim podruþjima sustava upravljanja sigurnošüu
statistiþki znaþajne, odnosno one nisu sluþajne. Na temelju tih rezultata mogu donositi statistiþki
valjani zakljuþci.
Tablica 5. Ocjena kontroliranja u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
Hrvatska
Ocjena (%)
Pitanje
1. Zaštita na radu
2. Zaštita od požara
3. Zaštita okoliša
4. Privatna zaštita
5. Zaštita informacija
6. Zaštita osobnih podataka
7. Zaštita tajnosti podataka
8. Business intelligence
9. Integralna sigurnost
aritmetiþka sredina, M (Ȉ)
Srbija
arit.
sredina
(M)
stand.
devijac.
(s)
koef.
varijab.
(V) %
hi kvadrat
test
arit.
sredina
(M)
stand.
devijac.
(s)
koef.
varijab.
(V) %
hi kvadrat
test
3,57
3,61
3,42
3,37
3,50
3,57
3,51
3,10
3,28
3,44
1,05
1,06
1,10
1,06
1,12
1,20
1,20
1,29
1,01
1,12
29,29
29,39
32,24
31,31
31,89
33,46
34,03
41,74
30,73
32,68
74,15
88,96
45,55
65,37
49,05
37,19
32,87
15,94
60,78
52,21
3,74
3,67
3,54
3,54
3,60
3,52
3,58
3,47
3,42
3,56
0,92
1,02
1,11
1,20
1,12
1,11
1,22
1,14
1,02
1,09
24,65
27,66
31,44
33,80
31,08
31,44
34,07
32,81
29,84
30,76
131,06
89,25
48,39
74,75
65,18
70,77
59,14
41,62
74,89
72,78
Izvor: vlastiti izvor
Grafikon 2. Ocjena kontroliranja u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
3,42
3,28
Integralna sigurnost
Business intelligence
3,1
3,47
Zaštita tajnosti podataka
3,58
3,51
Zaštita osobnih podataka
3,52
3,57
Zaštita informacija
3,6
3,5
Privatna zaštita
3,54
3,37
Zaštita okoliša
3,54
3,42
Srbija
Hrvatska
3,67
3,61
Zaštita od požara
3,74
3,57
Zaštita na radu
0
1
2
3
4
5
prosjeþna ocjena
Izvor: vlastiti izvor
Ocjena utjecaja kontroliranja u sustava upravljanja sigurnošüu na provedbu sigurnosti
U Hrvatskoj 43,43 % ispitanika smatra da je utjecaja kontroliranja u sustava upravljanja sigurnošüu na
provedbu sigurnosti znaþajan, a 22,29 % ih smatra da je izuzetno znaþajan. Dakle, ukupno 65,72 %
ispitanika smatra da kontroliranje znaþajno i izuzetno znaþajno utjeþe na provedbu sigurnosti.
U Srbiji 55,83 % ispitanika smatra da je utjecaja kontroliranja u sustava upravljanja sigurnošüu na
provedbu sigurnosti znaþajan, a 17,79 % ih smatra da je izuzetno znaþajan. Ukupno 73,62 % ispitanika
smatra da kontroliranje znaþajno i izuzetno znaþajno utjeþe na provedbu sigurnosti.
M&S 9 (2014)
111
Tablica 6. Ocjena utjecaja kontroliranja u sustava upravljanja sigurnošüu na provedbu sigurnosti
Pitanje
1. Beznaþajan
2. Umjeren
3. Znaþajan
4. Izuzetno znaþajan
5. Bez odgovora
Hrvatska
%
4,00
28,00
43,43
22,29
Srbija
%
3,07
22,09
55,83
17,79
2,29
1,23
Izvor: vlastiti izvor
Odgovorne osobe za kontroliranje u upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
U Hrvatskoj je u 49,71 % sluþajeva poslodavac odgovorna osoba za kontroliranje u upravljanja
sigurnošüu u poduzeüu, dok je u 28,57 % sluþajeva za kontroliranje u sustavu upravljanja sigurnošüu
zadužen struþnjak sigurnosti.
U Srbiji je u 65,03 % sluþajeva za kontroliranje u sustavu upravljanja sigurnošüu zadužen struþnjak
sigurnosti, dok je u 28,83 % sluþajeva za kontroliranje odgovoran poslodavac.
Tablica 7. Odgovorne osobe za kontroliranje u sustavu upravljanja sigurnošüu u poduzeüu
Hrvatska
%
49,71
28,57
8,57
10,29
2,86
Pitanje
1. Poslodavac
2. Struþnjak sigurnosti
3. Netko drugi u poduzeüu
4. Vanjski suradnik/suradnici
5. Bez odgovora
Srbija
%
28,83
65,03
1,84
1,84
2,45
Izvor: vlastiti izvor
RASPRAVA
Upravljanje sigurnošüu je jedan od složenijih i odgovornijih poslova u organizaciji koji traži i
zahtijeva puno aktivnosti, pozornosti i razmišljanja menadžmenta organizacije. Kako je prije
naglašeno, provedba sigurnosti direktno utjeþe na zaštitu zdravlja, sprjeþavanje ozljeda, bolesti i
smrtnih stradavanja zaposlenih i svih drugih osoba, ali i na zaštitu materijalne i nematerijalne imovine
koja može biti ugrožena zbog provedbe nekih poslovnih procesa. Kontroliranje predstavlja mjerenje i
ispravljanje dijelova procesa sa svrhom osiguranja ispunjenja poslovnih ciljeva, meÿu koje spadaju i
ciljevi upravljanja sigurnošüu. Prvi korak kontrole predstavlja definiranje planova. Buduüi da se
planovi razlikuju po složenosti i detaljnosti potrebno je postaviti posebne pokazatelje što zapravo
predstavlja odreÿivanje kriterija uþinkovitosti. Ti su pokazatelji toþke izdvojene u procesu planiranja u
kojime se provodi mjerenje uþinkovitosti nekog poslovnog procesa, pa tako i procesa sigurnosti. Na
osnovu njih provodi se kontrola u sustavu upravljanja sigurnošüu.
Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da se u sustavu upravljanja sigurnošüu u Hrvatskoj (68 %)
i Srbiji (71,57 %) u više od 50 % sluþajeva primjenjuju sve faze kontrole, þime se potvrÿuje
postavljena hipoteza.
U praksi se kontrola provodi na þetiri osnovne razine, a istraživanjem je sukladno postavljenoj
hipotezi potvrÿeno da se u Hrvatskoj (66,43 %) i Srbiji (70,86 %) u sustavima upravljanja sigurnošüu
primjenjuju sve razine kontrole.
Prema rezultatima istraživanja u Hrvatskoj (81,14 %) i Srbiji (85,28 %) se pri kontroliranju u sustavu
upravljanja sigurnošüu od tehnika kontroliranja najþešüe koristi osobno opažanje. Rezultati
istraživanja pokazuju da se sve þetiri tehnike kontroliranja primjenjuju u više od 50 % sluþajeva.
Obzirom da se u veüini sluþajeva (više od 50 %) pri Kontroliranju u sustavima upravljanja sigurnošüu
primjenjuju sve tehnike kontroliranja postavljena hipoteza se prihvaüa.
Prosjeþna ocjena primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu u Hrvatskoj
iznosi 3,25, a u Srbiji 3,38. Neophodno je naglasiti da je primjena svih uvjeta uþinkovitosti kontrole u
112
M&S 9 (2014)
obje države ocijenjena ocjenama manjim od 3,5. Na osnovu tih rezultata odbacuje se hipoteza da
ispitanici primjenu uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu ocjenjuju najmanje
prosjeþnom ocjenom 3,5.
Ispitanici iz Hrvatske zadovoljstvo kontroliranjem u pojedinim podruþjima sustava upravljanja
sigurnošüu (zaštita na radu, zaštita od požara, zaštita okoliša, privatna zaštita, zaštita informacija,
zaštita osobnih podataka, zaštita tajnosti podataka, business intelligence, integralna sigurnost) ocijenili
su prosjeþnom ocjenom 3,44. U Srbiji prosjeþna ocjena zadovoljstva kontroliranjem u pojedinom
podruþju sustava upravljanja sigurnošüu iznosi 3,56. Stoga se postavljena hipoteza u Hrvatskoj
odbacuje, a u Srbiji prihvaüa.
U Hrvatskoj ukupno 65,72 % ispitanika smatra da kontroliranje u sustavu upravljanja sigurnošüu ima
znaþajan i izuzetno znaþajan utjecaj na provedbu sigurnosti. Prema provedenom istraživanju ukupno
73,62 % ispitanika iz Srbije smatra da kontroliranje ima znaþajan i izuzetno znaþajan utjecaj na
provedbu sigurnosti.
U Hrvatskoj je 49,71 % sluþajeva poslodavac odgovorna osoba za kontroliranje u upravljanja
sigurnošüu u poduzeüu, dok je u Srbiji poslodavac odgovoran za kontroliranje u 28,83 % sluþajeva.
Temeljem rezultata dobivenim istraživanjem odbacuje se hipoteza da je u više od 50 % sluþajeva
odgovorna osoba za kontroliranje u upravljanja sigurnošüu u poduzeüu je sam poslodavac.
Provedena usporedna analiza kontroliranja u sustavima upravljanja sigurnošüu u Hrvatskoj i Srbiji
pokazala je odreÿene sliþnosti ali i razlike. Kontrola je funkcija svakog menadžera, odnosno osobe
koja upravlja drugim ljudima. Temeljni sustav kontrole obuhvaüa postavljanje pokazatelja
(performansi), mjerenje uþinkovitosti pokazatelja (performansi) te korekcija odstupanja od pokazatelja
(performansi) i planova što je u podruþju upravljanja sigurnošüu od posebnog znaþaja za postizanje
postavljenih ciljeva tog sustava. Uþinkovito kontroliranje poveüava uþinkovitost sustava upravljanja
sigurnošüu. Ostala istraživanja koja su provedena ne bave se iskljuþivo kontroliranjem, veü se bave
samo nekim procesnih funkcija menadžmenta. Rezultate tih istraživanja nije moguüe usporeÿivati sa
rezultatima i zakljuþcima ove usporedne analize. Usporedne analize iz podruþja kontroliranja u
sustavu upravljanja sigurnošüu nisu pronaÿene.
ZAKLJUýAK
Na temelju dobivenih rezultata istraživanja usporeÿuju se dobiveni rezultati prema postavljenim
hipotezama te se hipoteze prihvaüaju ili odbacuju.
−
Hipoteza H1: U veüini sluþajeva (više od 50 %) u sustavu upravljanja sigurnošüu promjenjuju se
sve faze kontrole (postavljanje pokazatelja, mjerenje uþinkovitosti pokazatelja, korekcija
odstupanja pokazatelja i planova).
Hipoteza se prihvaüa. Rezultati provedenog istraživanja pokazuju da se u sustavima upravljanja
sigurnošüu u Hrvatskoj (68 %) i Srbiji (71,57 %) u veüini sluþajeva (više od 50 %) promjenjuju sve
faze kontrole.
−
Hipoteza H2: U veüini sluþajeva (više od 50 %) pri kontroliranju u sustavima upravljanja
sigurnošüu primjenjuju se sve razine kontrole (individualna, funkcijska, divizijska, korporacijska).
Hipoteza se prihvaüa. U sustavima upravljanja sigurnošüu u Hrvatskoj (66,43 %) i Srbiji (70,86 %) u
veüini sluþajeva pri kontroliranju se primjenjuju sve razine kontrole.
−
Hipoteza H3: U veüini sluþajeva (više od 50 %) pri kontroliranju u sustavima upravljanja
sigurnošüu od tehnika kontroliranja primjenjuju se statistiþki podaci i osobna opažanja.
Hipoteza se prihvaüa. Pri kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu najþešüe u Hrvatskoj se
primjenjuju osobno opažanje (81,14 %) i statistiþki podaci (69,71 %). U Srbiji se takoÿer od tehnika
kontroliranja najþešüe primjenjuju osobno opažanje (85,28 %) i statistiþki podaci (62,58 %).
−
Hipoteza H4: Ispitanici primjenu uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja sigurnošüu
ocjenjuju najmanje prosjeþnom ocjenom 3,5.
M&S 9 (2014)
113
Hipoteza se odbacuje. Prosjeþna ocjena primjene uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavu upravljanja
sigurnošüu u Hrvatskoj iznosi 3,25, a u Srbiji 3,38. Meÿu svim pojedinaþnim ocjenama primjene
uvjeta uþinkovitosti kontrole u sustavima upravljanja sigurnošüu u Hrvatskoj i Srbiji postoji statistiþki
znaþajna razlika koju potvrÿuje vrijednost hi-kvadrat testa. Navedena vrijednost za sva pojedinaþna
pitanja veüa je od graniþne vrijednosti. Iz rezultata je razvidno da su razlike meÿu frekvencijama svih
ocjena statistiþki znaþajne, odnosno one nisu sluþajne.
−
Hipoteza H5: Zadovoljstvo kontroliranjem u pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu
(zaštita na radu, zaštita od požara, zaštita okoliša, privatna zaštita, zaštita informacija, zaštita
osobnih podataka, zaštita tajnosti podataka, business intelligence, integralna sigurnost) ocjenjuje
se najmanje prosjeþnom ocjenom 3,5.
Hipoteza se u Hrvatskoj odbacuje, a u Srbiji prihvaüa. Prosjeþna ocjena zadovoljstva kontroliranjem u
pojedinom podruþju sustava upravljanja sigurnošüu (zaštita na radu, zaštita od požara, zaštita okoliša,
privatna zaštita, zaštita informacija, zaštita osobnih podataka, zaštita tajnosti podataka, business
intelligence, integralna sigurnost) u Hrvatskoj iznosi 3,42, dok u Srbiji iznosi 3,56. Statistiþkom
analizom utvrÿeno je da meÿu svim pojedinaþnim ocjenama postoji statistiþki znaþajna razlika koju
potvrÿuje vrijednost hi-kvadrat testa. Iz rezultata je razvidno da su razlike meÿu frekvencijama svih
ocjena statistiþki znaþajne, odnosno one nisu sluþajne.
−
Hipoteza H6: Smatra se da je utjecaj kontroliranja u sustavu upravljanja sigurnošüu na provedbu
sigurnosti u veüini sluþajeva (više od 50 %) barem znaþajan.
Hipoteza se prihvaüa. U Hrvatskoj ukupno 65,72 %, a u Srbiji 73,62 % ispitanika smatra da
kontroliranje u sustavu upravljanja sigurnošüu znaþajno i izuzetno znaþajno utjeþe na provedbu
sigurnosti.
−
Hipoteza H7: U veüini sluþajeva (više od 50 %) odgovorna osoba za kontroliranje u upravljanja
sigurnošüu u poduzeüu je sam poslodavac.
Hipoteza se u Hrvatskoj odbacuje, a u Srbiji prihvaüa. Poslodavac je osobno u Hrvatskoj u 49,71 %
sluþajeva, a u Srbiji u 65,03 % sluþajeva odgovorna osoba za kontroliranje u upravljanja sigurnošüu u
poduzeüu.
Na temelju prikupljenih podatak predlaže se detaljnija analiza svakog zasebnog pitanja uz utvrÿivanje
meÿusobne povezanosti pojedinih aspekata. Za nastavak istraživanja predlaže se pokretanje sliþnih
istraživanja i u drugim državama prema prikazanoj metodologiji. Nakon provedenih istraživanja
potrebno je izraditi usporedne analize sa sve države i na taj naþin utvrditi sliþnosti u obraÿenim
podacima. Utvrÿena metodika pokazala se prikladnom za provedeno empirijsko istraživanje stajališta
o kontroliranju u sustavu upravljanja sigurnošüu u Srbiji i Hrvatskoj i njihovu usporednu analizu. Ista
se metodika veü pokazala prikladnom za neke druga istraživanja u podruþju sustava upravljanja
sigurnošüu. Provedbu istog istraživanja u drugim zemljama treba planirati što prije kako vremenski
odmak ne bi utjecao na promjenu stanja a time i podatke koji üe se prikupiti.
LITERATURA
[1] Arezes, P.M., Miguel, A.S.: The role of safety culture in safety performance measurement.
Measuring Business Excellence, 7, 2003(4), 20-28.
[2] Baldauf, P.E.J.: Measuring Safety Performance: What are KPIs?, EHS Journal 2010,
http://ehsjournal.org/http:/ehsjournal.org/jan-baldauf/measuring-safety-performance-kpis/2010/
(3.3.2014.)
[3] Božajiü, I., Cmreþnjak, D., Drozdek, A., Filipoviü, A. M., Hunjak, D., Koren, T., Minga, I.,
Palaþiü, D., Petriþeviü, N., Taradi, J., red., Žarak, M.: Struþnjak za zaštitu na radu, istraživanje
problematike rada samostalnog struþnjaka za zaštitu na radu u srednje velikim poslovnim
organizacijama u Hrvatskoj, Zagreb, Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti, 2010.
[4] Buble, M.: Osnove menadžmenta, Sinergija, Zagreb, 2006.
[5] Cmreþnjak, D., Filipoviü, A. M., Goriþki, Z., Hrstiü, G., Hunjak, D., Magud, M., Minga, I.,
Petriþeviü, N., Taradi, J., red., Žarak, M.: Služba zaštite na radu, istraživanje problematike
organizacije i rada službi zaštite na radu u poslovnim organizacijama u Hrvatskoj, Zagreb,
Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti, 2009.
114
M&S 9 (2014)
[6] Palaþiü, D.: Sustavi upravljanja sigurnošüu, IPROZ, Zagreb, 2011.
[7] Petersen, D.: Measurement of Safety Performance, Des Plaines, American Society of Safety
Engineers, 2005.
[8] Petersen, D.: Safety Supervision, Des Plaines, American Society of Safety Engineers, 1999.
[9] Petersen, D.: Analyzing Safety System Effectiveness, New York, John Wiley and Sons, 1996.
[10] Petersen, D.: Techniques of Safety Management: A Systems Approach, Des Plaines, American
Society of Safety Engineers, 2003.
[11] Powell, R. The Measurement of Safety Performance, West Perth, WorkSafe, 2009.
[12] Tarrants, W.E.: The Measurement of Safety Performance, New York, Garland, 1980.
[13] Weihrich, H., Koontz, H.: Menedžment, Mate, Zagreb, 1998.
[14] Živkoviü, S.: Motivacija za zaštitu na radu, Niš, Fakultet zaštite na radu, 2008.
[15] Živkoviü, S., Palaþiü, D., Petras, M.: Expected impact of application requirements of OHSAS
18001 and ISO 14001 on improvement of performances in occupational health, safety and
environmental protection, Proceedings of 14th International Symposium on Quality: Quality against
recession, Rovinj, Croatia, 21.-22.3.2013., 245-255, Croatian Quality Managers Society, Rovinj, 2013.
[16] Žugaj, M., Brþiü, R.: Menadžment, Varteks & FOI Varaždin, Varaždin, 2003.
BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA
prof. dr. sc. Snežana Živkoviü
Univerzitet u Nišu, Fakultet zaštite na radu
Niš, Srbija
[email protected]
Profesor na Fakultetu zaštite na radu u Nišu. Diplomirala na Filozofskom fakultetu u Beogradu, odsek
Psihologija. Magistrirala i doktorirala na Fakultetu zaštite na radu u Nišu. Autor je dvije monografije,
jednog udžbenika i preko 70 istraživaþkih radova publiciranih u znanstvenim i struþnim kao i u
zbornicima meÿunarodnih i nacionalnih znanstvenih i struþnih konferencija na polju psihologije,
poslovnog menadžmenta, organizacione kulture, organizacionog ponašanja, sustava sigurnosti radne i
životne sredine, organizacije zaštite od požara, itd. Recenzent i struþni redaktor u prijevodu udžbenika
u upotrebi na Fakultetu zaštite na radu u Nišu. Podruþja interesa: Utjecaj psiho-socijalnih i
organizacionih faktora rada na sigurnost na radu, organizaciono ponašanje, menadžment ljudskih
resursa i krizni menadžment. Radila je kao suradnik na 4 istraživaþka projekta.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Snežana Živkoviü, Ph.D.
Professor in the Faculty of Occupational Safety in Niš. Graduated on Philosophical Faculty in
Belgrade, section Psychology. Magistrature and Doctorate on Faculty of Occupational Safety Niš. Her
work includes two monographs, one textbook and more than 70 research papers published in science
and professional journals as well as in proceedings of international and national scientific and
professional conferences in the field of psychology, business management, organizational culture,
organizational behaviour, safety system of working and living environment, organization of fire
protection, etc. Reviewer and expert editor in the translation of textbooks in use at the Faculty of
M&S 9 (2014)
115
Occupational Safety in Niš. Research interests: Influence of psycho-social and organisational work
factors on work safety, organizational behavior, human resources and emergency management. She
has worked as member in 4 research projects.
PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
mr. sc. Darko Palaþiü
Visoka škola za sigurnost, s pravom javnosti
Zagreb, Hrvatska
[email protected]
116
M&S 9 (2014)
English language
UDC 614.8:061.235
Preliminary communication
Iztok Susa
CONTROL AS FUNCTION OF SECURITY MANAGEMENT IN HUMANITARIAN
ORGANIZATIONS
Abstract
Security management in humanitarian organizations is an essential part of the functioning of these
organizations. These organizations work in insecure environment where people life’s and health are in
continuous danger. Security management helps in achieving all primary goals of these organizations as
well as saving people life. This paper will present security management through its phases
emphasizing (especially working on) control phase. Paper will try to show that control is crucial phase
of security management. This phase allows functioning of system especially through feedback which
makes system better and more adaptable to environment. In this paper it had been used a wide variety
of documents mostly official materials such as Security plans, procedures, reports etc. Answer to some
question also was found through interviews that were conducted with security managers from
humanitarian organizations.
Key words: security management, phases of security management, control, monitoring, review.
INTRODUCTION
This paper describes functioning of the security management in humanitarian organizations.
Paper discuses about all phases of security management, emphasizing control phase and indicate
immediate actions that are taken in this phase. It should be noted that in terms of methodology,
problem was processed through security management phase and in some stages it was difficult to
separate activities, which are implement in real work, in the above mentioned phases. When collecting
and analyzing data, textbooks, authorized presentations, reports, security plans and other - available
materials from the work of these organizations were used. Main reason for this approach could be
found in the fact that academic approach to this problem is not so elaborated.
In practice there are different approaches in interpretation of phases of security management. In
handbooks of International Comity of Red Cross, we can see four elements: “Assessment, Planning
security Strategy (producing Security plan), Implementation and Review.”[6] While the organization
“Save the Children” security management framework constitute next components: “Assessment,
Planning, Implementation and Monitoring.” [14]
It seems more pertinently, to broadly consider the security management functions in order to
systematically cover all activities, processes and security management tasks. Professor Zoran Dragisic
from Faculty for Security Studies at Belgrade University, in his book “Security Management”
recommends next functions: “Planning, Organizing, Coordinating, Directing and Control.”[7] Also
Professor Obrad Stevanovic, from The Academy for Criminalistic and Police studies at University of
Belgrade, in his book “Security management” indicates next phases: “Planning, Organizing, Directing
(one part is coordination) and Control.” [15]
It is important to define security management in humanitarian organization in order to gain a
better picture on the issues that will be focused on. “Those practices adopted by humanitarian
organizations to ensure the security of their personnel, property, and programs, including, though not
limited to, staff security training, risk assessment methods, incident reporting, improving security
equipment, and crisis management procedures”[16]
M&S 9 (2014)
117
Humanitarian organizations provide “aid and action designed to save lives, alleviate
suffering and maintain and protect human dignity during and in the aftermath of emergencies.”[19]
Their primary mission is in providing help for people who needs it. Their activities are achieved in
countries where people suffer, and they provide education, medical care, food and all other needs for
people which live in terrible circumstances. The main sources for funding are government funds and
many different private sources, mostly donations. Organizations such as “CARE” and “Save the
Children” 50% of all their resources receive from governmental funds. On the other hand “Oxfam US”
receive 73% of their funds from private resources.”[11]
Humanitarian organizations are working in insecure environments1 their missions are
established in areas and countries where basic human needs are not met. Beside this, staff of this
organization is in continuous danger. These Countries mostly suffers from wars, tsunamis, earthquakes
etc. Many of these organization and especially their members are also unwelcomed because they come
from western hemisphere and they are accused that they spread western culture. Their missions are all
over the world where people need help. In all of these countries situation is bad. But for the staff
members the “three most violent contexts are: Sudan (Darfur), Afghanistan and Somalia.”[18] Due to
the current situation we could also mention Syrian Arab Republic were incident are also often. [18]
Aid workers are exposed to variety of dangers. Most of dangerous comes from violence
conducted by local criminals, terrorist groups or local militias. By last update on 17 December of 2013
number of incidents that occurred in 2013 is 167. “In these incidents were 330 aid worker victims. Out
of this number 117 was killed, 101 were injured and 112 were kidnapped.” [18] Methods and tactics of
violence against aid workers from 2006 to 2008 are Ambush (attack on road) 30%, Kidnapping 25%,
Individual attack (assassination with small arms) 19%, armed incursion 9%, IEDs and bombs 6%,
other 11%. If we would try to understand why aid workers are attacked data’s will show that most of
attacks have no political motivation, “even 61% were attributed to criminals.” [18] These criminals are
motivated by economic desires and they are using mostly kidnapping so they can seek for ransom. It is
more than obvious that environments in which these organization works are highly insecure.
Security management functions
Security management functions will be presented in order to bring closer activities and
measures which are conducted by security management.
Planning Is crucial phase and it is represented mostly with Security plans, and security procedures.
Security plans outlines the policies and procedures of particular organization and it is used to manage
its security. Plan is belonging to a broader security management system. “This system includes all
actual internal (within organization) and external (among other organizations) communications and is
primary function is to reduce risk to staff and program operations. Main reasons for planning are to
prevent and mitigate incidents, to ensure appropriate staff responses to security incidents, to guide
behavior to an internalization of security thinking.” [14] Plan usually set standard operating procedure,
contingency plans, security levels and represent basic document for all other documents.
Organizing is a process in “which by applying organizational theories, establishes (creates, shape,
design, projects, configures, structures) new one; or changes, for the purposes of achieving the goals in
realistic conditions of environment (upgrades, reorganize, transform) and for future task existing or
newly established organizational structure is preparing” [15]
When we talk about organizational structures there is many different types of structures that are used
in organizations, most of them are trying to achieve basic principles that will help in their functioning,
such as “logical division of authority or responsibilities; clear lines of authority and responsibility
within the department specifically and within the organization generally.”[3] Koenraad Van Brabant
suggests three management structures:
1
Humanitarian organization refers to the NGOs (Save the Children, Oxfam, and Care International etc.),
International Federation of Red Cross and Red Crescent Societies and UN agencies.
118
M&S 9 (2014)
The management - line model represent model were safety and security is centered on mid level
manager who is between headquarters and field. This operational manager implements plans and
policies that are brought by HQ. In this case security manager is integrated in the management line
and all communications and problem resolving is throughout regular lines. “In that sense is part of the
overall management responsibility that includes personal, finance and programme.” [10]
“The specialist security officer model: One or more specialist officers are located in HQ, and more
specialists such as field security officers (FSO) are deployed in high risk countries.”[10] In this case,
specialist officers communicate regular with specialist in HQ and security problems are resolved
within this line. Occasional communications can be achieved with other subjects such as Geographical
managers, Head of Delegation etc. Normal management line is separated and devoted to the primary
mission.
The security advisor model combine two above mentioned. In this model advisors mostly do not act
as managers they primary task is to give security advises to security managers in the field or staff
members. They also can conduct monitoring of in the country, conduct trainings, security management
audits etc.
The phase of directing is achieved mostly throughout implementation of security plans and
procedures. Person designated for these activities in the context of security management is mostly
Safety and Security Focal Point (SSFP). This person is designated for Security management activities
in the case when there are no Security managers. Some of the activities of implementation are: “ensure
that appropriate systems are in place to effectively disseminate security information and updates of the
security situation to SC staff, ensure that regular security meetings are conducted with relevant SC
staff, Collect and disseminate incident report data – make sure that the right people are included in the
dissemination, assess communications needs and recommend improvements, undertake field missions
to the programme areas and potential programme areas whenever needed and/or it is requested etc.”[2]
Control phase is main topic of this paper and it will be discussed in the much of the second part. Here
only definition of Control will be present. This definition will be crucial in setting framework for
content analysis which will be main research method in this paper. Control can be defined as a set of
activities and measures that have been undertaken by responsible subjects in order to review an
organization’s condition and to monitor its surroundings, thereby achieving the normal functioning of
the system – providing humanitarian aid while securing staff members.
METHOD
Method that is used in this research is content analysis. Main resources were found in security
manuals, security plans of biggest NGO in this field, such as “CARE”, “OXFAM”, “Save the
Children” and “ICRC”. These materials represented primary source of data collection. Interviews were
conducted in order to better explain this problem, and it presents secondary technique of data
collection.
Security plans has been shown as very good analytical material, because they consider
practical data that are implemented in different missions. Some of these missions were Afghanistan,
Iraq, Somalia and etc. These materials enable to understand which steps are taken in order to secure
activities of these organizations. These plans are real and implemented in this moment in these
countries. Security manuals are documents which represent general knowledge which must be used by
stuff of this NGO during missions in order to protect them and to help staff in executing missions.
These manuals, serve as guidelines and they are based on experience of authors who was or still are
part of these missions. Some of these manuals like Koenraad van Brabant are based on researches
which were conduct among members of many different humanitarian organizations1. In the case of
Humanitarian policy group report from 2001, in which Koenraad Van Brabant is author, around 20
organizations were consulted and 48 people participate in consultations. Number of documents which
1
For future reading: Koenraad van Brabant, Mainstreaming the Organizational Management of Safety and
Security, Humanitarian Policy Group, Overseas Development Institute, London, 2001.
M&S 9 (2014)
119
were analyzed for this paper was: Security plans 5, Security manuals 5 and Contingency plans: 5;
Other: Procedures, Presentations for trainings, Checklists etc. number were 9.
Interview were conducted with experts in this field, members of these NGO answered on
structured questions which main idea was to better explain control as part of security management and
practical activities of these phase. Interweaves were conducted via Skype and these expert were found
and contacted throughout Social network LinkedIn and through previous acquaintance. Over frothy
email with request for an interview was sent and only two organizations answered. First organization
was “OXFAM International” and they apologized for inability to help; second one was “Norwegian
council for Refugees” which forwarded this request to one of their staff who was willing to help.
Group of fifteen questions were asked, size of answerers were not limited, and any other
information concerning activities of humanitarian NGO were welcomed.
For analyzing Security plans and Security manuals, software for text Analysis were used, words
frequency was required and this represent some sort of quantitative research. Qualitative research was
also conducted and focus was primarily on this approach.
In the case of quantitative research words that are required for the analysis were control,
review and monitoring. Beside these, words such as checking, follow-up, supervising, inspection was
also requested. In order to compare it with other words and their presence in the text, request for terms
of other security management phases are also requested (planning and implementation).
RESULTS AND DISCUSSION
Qualitative Results
The general impression of Control (monitoring and review) phase is that there are two main
components of this phase. One is Monitoring and it represents external control. Process of monitoring
represent activities which are oriented in observing and analyzing conditions in environment where
organization conducting their primary mission - providing humanitarian aid. Insecure environment in
which organizations works, requires constant situation monitoring, and analysis based on the results of
this monitoring allow organizations to adapt to new situation. Second activity is review, some sort of
quality control, and represents internal process, during which system is identifying all problems and
weaknesses and directing additional resources in repairing them. This process is connected with
process of monitoring and they are mutually interdependent. In the future text we will try to better
analyze control phase using framework with three main questions: who is conducting these
activities; how; and what are primary areas for monitoring and reviewing.
Who conduct control?
By analyzing who conduct control (Monitoring and review) three main subjects are
appearing. On the Strategic level that is HQ in the country of origin and Regional management units
(RMU), on tactical level there are main offices in mission countries, focal security officers and on
operational level there are staff members who are engaged in the mission. Each of these subjects has
different responsibilities considering monitoring and review activities. Here, shortly will be presented
responsibilities compared to the processes of monitoring and review of organization Care
International.
120
M&S 9 (2014)
Figure 1. Responsibilities of levels in Care International relating review activity
In the Strategic level, there is HQ or in this case there is Head of Care International, their
responsibilities in contexts of control are to analyze all information gathered from different monitoring
tools and bring decisions which ensure a balance between risk and anticipated benefits. This body also
conducts “monitoring actions of CARE members, governmental entities and other nongovernmental
organizations, assessing the impact of their actions on the safety and security of CARE staff.”[12]
National Headquarters also belonging to the strategic level, theirs responsibilities are
coordination of “security incident reports forwarded from the Country Offices, and suggest
appropriate corrective measures.”[12] National headquarters also have responsibilities to “monitor
significant political, social, economic, meteorological and other natural disasters, and military events
worldwide, particularly in high risk countries, that might affect programs.” [12] Also their task is to
review security/contingency plans which were send from lower levels and suggest amendments and
modifications as appropriate.
Regional management units (RMU) review the effectiveness and values of each Country
office safety and security program and recommend appropriate modifications. This body will also
receive and analyze all incident reports together with National headquarters and develop appropriate
changes in security measures. Country office is belonging to tactical level, this body is located in
mission country and they conduct operations in order to provide humanitarian aid. This body
implements security plans and procedures and that is their primary responsibilities in relation to
security management. Their responsibility of monitoring and reviewing is to send all incident reports,
to share information with other members of the aid community. Staff meetings should also be
organized in order to “provide opportunity for staff to voice safety and security concerns.”[12]
As we mentioned before on the operational level there are staff members. Their responsibility
are mostly related to implementation, but in context of review and monitoring their responsibility are
to write incident reports and send those to higher levels. Also have responsibility to conduct self
control, mostly based on checklists which are given in all security plans, manuals and handbooks.
M&S 9 (2014)
121
These checklists are brought for everyday duties, such as traveling, cases of armed attack on mission
office, kidnapping etc. Their primary idea is to remind staff members on behavior which reduce risks.
It is also noticeable that responsibilities of the levels are changing in relation to position. Higher
subjects have more planning and reviewing responsibilities, while the lower entities have more
implementation responsibilities.1 There are also some problems considering reviewing and
monitoring, and Koenraad Brabant notes, problem of control from higher levels is that “without indepth knowledge of the local context, it is hard to know whether the security measures put in place are
comprehensive enough and appropriate.”[10]
What are primary areas for monitoring and reviewing?
Table 1. Representing which areas are most important for monitoring and reviewing
External
Internal
• Political Situation,
• Human resources (security awareness,
• Economical situation,
knowledge)
• Military activities,
• Control of equipment
• Environmental
(meteorological
• Site security
and natural disaster).
• Security
plans (Contingency plans,
Evacuation/Hibernation plans etc),
• Crime level,
• Activities of civilian armed
• Security Procedures (SSOP).
groups,
• Guard control
• Proclamation
of
religious
institutions,
• Perception of the population,
• Cultural characteristics.
By using the tools in order to monitor situation, organizations can predict and adapt to
emerging situations. It is crucial to monitor certain phenomena which help responsible subjects to
bring new decisions, plans, and procedures and to implement them. This certain phenomena in relation
to external factors are political and economical situations, military activities, environmental situations,
proclamation of religious institutions etc.
As paper discussed before, humanitarian organizations mostly work in insecure environments.
Workers are under constant threats. Some of the threats are armed assaults, kidnapping, looting,
minefields, IDEs, open conflicts, bombardment etc. Intensity of these threats can be predict and reduce
by monitoring certain indicators. By monitoring and analyzing indicators and triggers in context of
political and economical situation certain events can be predict, “for example a decision by foreign
powers to intervene militarily, a sudden economic crisis brought by international trade conditions or a
government decisions to cut subsidies on essential such as food or fuel, or to close refugee camp
before people are willing to go home. Others cannot be predicted but can be recognized as likely
triggers, for example the arrest or assassination of a prominent figure.”[13] In order to monitor
military activities, some indicators such as “army mobilization, military convoys on the road,
departure of soldier’s families, laying mines and preparing military positions etc”[13] can help. These
mentioned spheres have many small and practical indicators, if these indicators are appearing, this is
sign that something is starting and different actions and measures should be implemented.
Analyzing Security plans2, it can be noticed that certain indicators are already set.
Management should monitor these indicators and in the case of appearance they should act in the
way security plan prescribed. This indicators shows which level of risk is in effect. Organizations
mostly have from three to five threat levels. For example: “green level says that situation is normal
and standard procedures and measures are in effect. Indicators show that crime level is in normal
1
For future reading: Robert Macpherson and Bennett Pafford, Care International, Safety and Security handbook,
2004, http://www.eisf.eu/resources/item/?d=1598, 2014.
2
As it was mentioned before, Security plans from organization of Save the Children were analyzed; Security
plans were from Egypt, Afghanistan, Somalia, Ethiopia and Libya.
122
M&S 9 (2014)
limits, no demonstration and strikes etc. Threat level Orange (Insecure) is declared when violent
crime is beyond limits, street and vehicle attacks, violence against international agencies, violent street
demonstrations, coup - change of government, preparations for attack etc.”[12] Threat level Black
(Untenable), starts when indicators shows “widespread of violent crime, looting, open hostilities,
rocket or other incendiary attacks against UN, NATO or NGOs; Police and armies do not control the
streets or overall security situations, Heavy artillery and casualties, open conflict, Embassy order
departures etc.”[14] If this is happening, Security plan prescribe actions such as relocations or
evacuations, and contingency procedures are now in power. This is good example how monitoring
allows system to adapt to emerging situations, or saving lives of staff members which is main goal of
security management. This threat analysis is considered as crucial and “Country director (CD) will
direct Security Focal Point to review threat level analysis and processed actions at least twice
annually.”[17]
Figure 2. Representing which areas and system parts are reviewed and monitored
In the case of reviewing, or controlling system from inside, next areas or system parts are recognized
as important:
Humans resources are main strength of these organizations, staff members should constantly be
reviewed, using briefings, tests and other tools that paper discussed. Their security awareness and
knowledge should be controlled. Control of equipment, this action should be conducted by SFP and
by staff. For this action checklist should be used, this list will help in reviewing all important parts.
Especially in the case of traveling: Staff member should check vehicle and radio communications
equipment. Staff member should also check situation in the region where they headed.
These checklists are brought for many situations and some are: “Transportation, Facility and
safety and security (residence, office safety, warehouse and industrial installations), communication
equipment and procedures etc.”[4]
Reviews of Security documents, such as plans, procedures and security manuals and
handbooks are very important. It is noticed that this area has biggest priority.
Security manual from organization “Save the Children” says “Security management is a
dynamic process and must be continually reviewed. Security plans should be updated and circulated
to staff as a matter of routine to ensure plans remain relevant and effective.”[14] Handbooks as also
important document for safety and security of staff members is also reviewed, and in the handbook of
M&S 9 (2014)
123
Care International for safety and security stands “handbook will be reviewed and update as
necessary.”[12]
One of the most common approaches is that “each field office sends copy of its plan or other
security document in HQ for review.”[10]
Organization “Save the Children” prescribed in their Safety and Security Policy and Standard
document that “all plans must be reviewed and updated on a regular basis.”[17] This reviewing and
updating is specially oriented on contingency plans.
How to control security management process?
Some of the tools for monitoring and reviewing will be explained and some practical
examples will be given in order to better understand this problem.
Table 2. Represent which tools can be used in order to conduct monitoring or reviewing and which
changes in the organization can be caused, thanks to these processes
External (Monitoring)
Changes
in
the Internal (Review)
Changes in the
system
system
•
•
•
•
•
•
•
Incident reporting Hiring armed escorts,
Research/analysis avoiding certain areas,
change security
Interagency
strategy, activation of
cooperation
contingency
Informal meetings
procedures,
Briefing
and
evacuation etc.
debriefing
Cooperation with
government
Cooperation with
NATO and UN.
•
•
•
•
•
•
•
•
Test
Conversations
Incident
analysis
Audit
Investigation
Observing
Self-control
Staff meetings
Trainings; new
plans, procedures,
risk assessments,
hiring experts,
release of local
workers etc.
Incident reporting - Incident analysis are crucial in the process of monitoring and reviewing
the system. They “allow tracking and trend analysis of incident to inform security risk assessments and
decision making.”[14] By receiving this kind of information management can easily track situation
and based on information, declared appropriate risk level. Declare hibernation, relocation or
evacuation if the problems reach high tensity. In the case of review system, incident reporting and
incident analysis enables security management to adapt security plans and security procedures which
will help staff in the future in the case of contingency situations. Constantly monitor high-risk zones
for possible kidnapping threats, based on this information, will be followed by decision to avoid these
areas. Perform post-incident reviews (‘after action reviews’). “Objectively and honestly analyze
how the incident came to happen, how the risks were assessed and how appropriate and effective
the security measures were.”[13] Evaluate the quality of the critical incident response and overall
preparedness. “These reviews and evaluations may result in adjustments to the operational security
management strategy, or they may lead to the conclusion that the risks have become unmanageable
and that more significant program changes need to be made, or activities suspended.”[12]
Interagency cooperation, “Strategic and tactical monitoring and analysis of the operating
environment and its security implications: every agency has to do this, and will normally contact
others informally to obtain information. When there is trust and confidentiality, is respected, it is
possible to collaborate in more structured way.”[12] “Better alert system: agency receive fuller picture
of actual possible security threats or alerts in their environment. This is a better basis for a risk
assessment than partial or incomplete record.”[12] During this kind of information-sharing it is easier
to bring decision to relocate or evacuate mission from certain country. Interlocutor from interview says
that main approach for monitoring is data that are collected “through interagency forums.”[9]
Receiving information about attacks on aid workers (from these sources), many organizations will
124
M&S 9 (2014)
decide to change security strategy (approach) in the countries such as Afghanistan and Somalia, and
they will start to use deterrence strategy1 which probably would reduce casualties among their staff.
One of the practical mechanisms of monitoring (receiving information) is informal
networking, “for example periodic meetings, or informal meetings of security focal points.”[12]
These informal meetings can be held with political officials in the host country, or with UN or NATO
officials. This kind of meetings can provide different sorts of information, which help in future plans
and preparations. Best example is information from member of military stuff that military operations
will start in couple weeks.
“A security management system (SMS) audit is an evidence-based review of the system’s
structure and functions and a test of the system’s purpose. Auditing provides managers and their staff
with essential information from which to identify system strengths and weaknesses, allowing
resources to be focused where most needed.”[5] Some research shows that very few organizations
conduct this kind of system analysis.[5] The final step in a security management system audit is to
ensure action items are recorded and communicated to risk owners for their action. Where
improvements are desired, such as additional resources for training, a plan should be developed
with realistic objectives and timeframes. Koenraad van Brabant, see audit as formal approach of
security review, “whereby staff member from HQ or one or more consultants visit with explicit
purpose of reviewing the overall risk assessment, the security measures in place and the discipline and
competence with which they are implemented.”[10]
Test or conversation (as informal) can be good way to inspect security awareness. Some
authors consider this as good approach. “Good reviews would include extensive consultations with
staff, also with those in the field.”[10] For example, small test considering questions about kidnapping
and minefields are good approach to raise security awareness and knowledge about this problem. If the
results are not good, new training should be implemented; this is obligation of tactical level
management. When new staff members arrived in new mission, they are preparing for certain
situations, for example: kidnapping, landmines and UXO. In the case of landmines staff member
should undergo training. After training staff member should be capable to know which “types of
landmines exist, how to recognize mined areas, how to minimize the risk of entering in to the fields
with landmines, what to do if he find himself in to the minefield and what to do if someone is injured
in the minefields.”[14] Through conversation or test, managers can recognize level of security
awareness and knowledge of the staff member and if it is unsatisfied, training should be repeated. One
form of control can be observing: “field visit from security focal point or from operations manager
from HQ with wide range of objectives.”[10] During this visit, insight into the real situation can be
obtained.
“In the event of serious incident involving staff, there should be detailed investigation into the
various decisions and actions taken and, subsequently, a review of the safety and security measures in
place. The analysis and recommendations raised in these various reviews should feedback into
relevant components of the security management framework.”[13]
Here, question can be set: How to realize the significance of control? Some practical
examples can answer that: if the number of casualties of staff members are reduced, after
implementation of new measures (based on monitoring and review), this will be good signal that
system is functioning. If the mission is withdrawn before escalation of bigger military conflict, if staff
member successfully avoiding problems such as kidnapping, vehicle incidents etc. These are all good
indicators that control gives good results. Also many other practical indicators can show that system is
functioning. It is also important to say that Mr. Charles Deutscher from Norwegian Refugee Council
“consider that organizations do not give much attention to security management questions”[9] and
consequently to control as stage in this process.
1
Many organizations have acceptance strategy, which means no armed personal and they trying to fit into local
communities. If the situation is changed, organization can use other two approaches, deterrence and protection.
These approaches contain use of counterforce and hardening the target. For future reading, Abby Stoddard and
Adele Harmer, Humanitarian Policy Group, Providing Aid in insecure environments, Overseas Development
Institute, London, 2009.
M&S 9 (2014)
125
Quantitative results
Paper also briefly discussed on some quantitative moments in relation to word frequency. In
the case of term Control, this term is used in relation to activities such are: “crime and banditry remain
a real threat that the authorities and the population themselves do not have the ability to control”,
“keeping a situation under control and maintaining safe operations”; “community leaders have some
control or influence over certain criminal groups”; “access control”; “paramilitary or guerrilla forces
may be in control of a significant area”, etc. So term control has no significance to activities that are
used in above mentioned definition of control. Terms such as review and monitoring better
representing activities of definition of control as process of security management. Also terms
checking, inspection and evaluation are in a higher connection with essence of above mentioned
definition.
Basic results concerning word frequency shows that planning, implementation has similar
word frequency as Control (monitoring and review). Approximately 3% of the words in the Security
manuals are these words. In the case of Security plans terms Review and Monitoring are present with
2% in the text, while implementation with 1.5 % and planning, which is logical, with 5%.
CONCLUSION
Paper represents analysis of ideal situations, perfect functioning of review process. The real
situation is probably completely different. As it was mentioned in paper before, Charles Deutscher
thinks that organization do not pay enough attention to these issues, which can have bad
consequences. Security plans set good procedures and measures which must be implemented, however
these plans cannot force anyone to behave in this way. Problem can be also seen among experienced
workers, who rely only on their experience and their approach can be more casual. This also can be
problem, because every situation is unique. Beside this, paper wanted to bring closer the activities of
the organization and outline some general trends in the functioning of these organizations. Sample was
small, only dozens of documents. For serious analysis, it would be necessary to also analyze
documentation, but to conduct observing and conduct focus group with professionals from these
organizations. Using these tools much bigger picture would be achieved, also deficiencies will be
noted and this could have practical importance even for these organizations.
In relation to main topic it can be said, that control phase is crucial in enabling system to
function (achieving his primary mission - providing humanitarian aid), but also saving lives in
insecure environment.
REFERENCES
1. Abby Stoddard and Adele Harmer, Humanitarian Policy Group, Providing Aid in insecure
environments, Overseas Development Institute, London, 2009.
2. Aleksandar Jovkovic, Security & Safety Focal Persons Training Workshop - Power point
lecture, SSRS N.Africa, Middle East & Eurasia, 2010.
3. Charles A. Sennewald, Effective Security Management, Butterworth and Heinemann,
Burlington, 2003.
4. Charles Rogers and Bryan Sytsma, World Vision security manual, World Vision, Geneva,
1999.
5. Christopher Finucane, Security Audit, European Interagency forum, 2013.
http://www.eisf.eu/resources/item/?d=7696, (accessed on February 2014).
6. David Lloyd Roberts, Staying alive-safety and security guidelines for humanitarian volunteers
in conflict areas, ICRC, Geneva, 2007.
7. Dragisic, Z., Bezbednosni menadzment, Fakultet Bezbednosti, Beograd, 2007.
8. Humanitarian Policy Network, Good Practice Review, Operational Security management in
insecure environments, Overseas Development Institute, London, 2010.
9. Interview with Mr. Charles Deutscher, from Norwegian Refugee Council. Position:
Humanitarian and Counterterrorism Office, Norwegian Refugee Council, Conducted: 13
March 2014.
126
M&S 9 (2014)
10. Koenraad van Brabant, Mainstreaming the Organizational Management of Safety and
Security, Humanitarian Policy Group, Overseas Development Institute, London, 2001.
11. Landenberg, M., and Bryant, C., Going Global: Transforming Relief and Development NGOs,
Agency Annual report for 2001.
12. Robert Macpherson and Bennett Pafford, Care International, Safety and Security handbook,
2004, http://www.eisf.eu/resources/item/?d=1598, (accessed on March 2014).
13. Operational security management in violent environments, Commissioned and published by
the Humanitarian Practice Network at ODI, Overseas Development Institute, London, 2010.
14. Shaun Bickly, Safety first – A safety and security handbook for aid workers, Save the
Children UK, London, 2010.
15. Stevanovic, O., Bezbednosni menadzment, Kriminalisticko-policijska akademija, Beograd,
2012.
16. Vincenzo Bolletino, Designing Security, Program on Humanitarian Policy and Conflict
Research, Harvard University, 2006.
Standards
17. Safe
the
Children,
Safety
and
Security
Policy
and
Standard,
2010.
http://clients.squareeye.net/uploads/eisf/Safety_and_Security_Policy_and_Standards_English.
pdf, (accessed on February 2014).
Internet
18. Aid Worker Security Database, https://aidworkersecurity.org/incidents/report/summary
(accessed on 24 December 2013).
19. Global
Humanitarian
assistance,
why
providing
humanitarian
aid,
http://www.globalhumanitarianassistance.org/data-guides/defining-humanitarian-aid,
(accessed on March 2014).
BIOGRAPHY OF THE AUTHOR
Iztok Susa
MA program Terrorism, Organized Crime and Security, University of Belgrade
Belgrade, Serbia
[email protected]
Iztok Susa was born in Belgrade in 1987. He received bachelor’s degree in Security Studies at Faculty
for Security Studies at University of Belgrade. In 2013 he finished School for Reserve officers at
Military Academy in Belgrade, specialization platoon commander of artillery and rocket antiaircraft
units. He finished as third in rank. Iztok participated in several conferences in country and abroad as
well attending large number of different courses and seminars in the field of security studies. Currently
he is at multidisciplinary MA program at University of Belgrade Terrorism, Security and Organized
crime. Iztok’s fields of interests are security and crisis management.
M&S 9 (2014)
127
Slovenian language
UDC 614.8:65.012.43
Preliminary communication
Miran Pavliþ, Borut Kodriþ, Silvana Markiþ Hrast, Mirko Markiþ
KONTROLIRANJE RAZVITOSTI VARNOSTI IN ZDRAVJA PRI DELU
Povzetek
Namen prispevka je predstaviti izvirno orodje/instrument za celovito in kontinuirano spremljanje
stanja razvitosti managementa varnosti in zdravja v izbranem podjetju oziroma organizaciji. Orodje je
bilo razvito ob upoštevanju teoretiþnega koncepta managementa varnosti pri delu, prouþevanega v
okviru lastne raziskave, ter doloþil Zakona o varnosti in zdravju pri delu. Kontrolnik (check lista)
vsebuje 66 vprašanj, katerih namen je oceniti razvitost vseh funkcij managementa varnosti in zdravja
in sicer planiranje/naþrtovanje, organiziranje, vodenje in nadziranje. Razviti vprašalnik je bil že
uporabljen pri izvedbi lastne empiriþne raziskave o razvitosti managementa varnosti pri delu ter
njegovem vplivu na kakovost dela in uspešnost poslovanja v 172 slovenskih podjetjih. Sam kontrolnik
predstavlja koristen pripomoþek tako za lastnike in managerje, zaposlene in njihove zastopnike kakor
tudi strokovne sodelavce za varnost in zdravje pri delu v organizacijah. Obenem predstavlja izvirni
anketni vprašalnik izhodišþe za nadaljnje raziskovalno delo na obravnavanem podroþju.
Kljuþne besede: kontroliranje, varnost pri delu, check lista, sistem, management.
CONTROL OF THE OCCUPATIONAL SAFETY AND HEALTH DEVELOPMENT
Abstract
The goal of this article is to present the original tool/instrument for comprehensive and continuous
monitoring of the development of occupational safety and health protection management in the
selected business or organization. The tool was developed considering the theoretical concept of
occupational safety management, studied within our own research, as well as the provisions of the
Occupational Safety and Health Protection Act. The control form (check list) consists of 66 questions
and their aim is to evaluate the development of occupational safety and health protection management
i.e. planning/design, organization, management and control. The questionnaire we designed has
already been used for the purpose of our empirical research on the development of occupational safety
management and its influence on the quality of work and business success. The check list itself is a
useful tool for owners and managers as well as for employees and their representatives responsible for
occupational safety and health protection. The original questionnaire can also be used as a basis for
further research in this field.
Key words: check list, control, control form, management system, occupational safety.
128
M&S 9 (2014)
UVOD
Varovanje delavcev pred nezgodami pri delu in boleznimi povezani z delom je predvsem odgovornost
vršnega managementa, tako kot druge vodstvene naloge, kot so doloþanje proizvodnih ciljev,
zagotavljanje kakovosti proizvodov ali procesov za odjemalce [2]. Kakovosten management je prvi in
najpomembnejši dejavnik uspešne organizacije [4]. Management je planiranje, organiziranje, vodenje
in kontroliranje v organizaciji in s tem v zvezi vseh nalog in aktivnosti, ki jih zaposleni opravljajo dela
[3], [10]. V vsaki državi so managerji odgovorni (tudi) za planiranje, izvajanje in kontroliranje
politike varnosti in zdravja pri delu [11]. Doidge [5] zakljuþuje, da þe se želimo izogniti
pomanjkljivostim v kakovosti ali zdravju in varnosti naj bi bili pozorni na sistem managementa, na
katerega se opiramo. A nemogoþe je dobro poslovoditi organizacijo, enoto, skupino, posameznika, þe
ni meril za uþinkovitost in uspešnost [9].
Check liste – kontrolni listi so bili prvi orodja, razvita za ocenjevanje uþinkovitosti sistemov
managementa varnosti. Sledile so enostavne „da-ne“ vrste revizijskih metod, in naslednji korak je bil
razvoj bolj zapletenih kvantificiranih revizijskih orodij. Danes, revizijska orodja ponavadi vkljuþujeo
varnostne dejavnosti, ki jih je treba oceniti, in merila za ocenjevanje v petstopenjski lestvici: ustreza,
delno ustreza, neustreza, ne pride v poštev, ni preverljivo. Kontrolna, nadzorna, revizijska orodja na
podroþju varnosti pri delu so obiþajno razvita s strani zasebnih svetovalnih podjetij, tudi univerz in
drugih raziskovalnih institucij.
Enega takih orodij opredeljuje standard OHSAS 18001:2007, ki je bil razvit za podroþje managementa
varnosti in zdravja pri delu, za obvladovanje tega podroþja ter za ocenjevanje in certificiranje
organizacij z vidika varnosti in zdravja pri delu. Predviden je 4-stopenjski cikel obvladovanja, ki
temelji na nenehnem izboljševanju in se uporablja za vse vrste organizacij. Vsebuje naslednje
sestavine managementa: planiranje (doloþitev smotrov in ciljev ter procesov potrebnih za doseganje
izidov v skladu z politiko varnosti in zdravja pri delu organizacije), izvajanje (implementacija
procesa), nadzor (spremljanje in merjenje uspešnosti politike varnosti in zdravja pri delu, ciljev,
pravnih in drugih zahtev in poroþanje o rezultatih), ukrepanje (sprejeti ukrepe za nenehno
izboljševanje uspešnosti varnosti in zdravja pri delu).
Tudi ILO [8] je izdala podobna priporoþila. Glavne sestavine sistema so: politika, organiziranje,
planiranje in implementacija, evaluacija in ukrepi za izboljšanje.
Fernández-MuĔiz idr. [7] so identificirali šest kljuþnih sestavin, ki imajo odloþujoþ pomen na raven
varnosti in zdravja pri delu in sam sistem managementa varnosti, ki lahko zmanjša nezgode na
delovnem mestu na trajnostni naþin: 1) razvoj varnostne politike, 2) vspodbude za soudeležbo
zaposlenih v dejavnostih varnosti in zdravja, 3) usposabljanje in razvoj pristojnosti zaposlenih, 4)
komunikacija in prenos informacij o delovnem mestu, njegovih morebitnih tveganj in kako jih najbolje
prepreþiti; 5) naþrtovanje in razlikovanje med preventivnim naþrtovanjem in obvladovanjem izrednih
razmer ter 6) nadzor in pregled dejavnosti, ki se izvajajo v organizaciji, saj to omogoþa stalno
izboljševanje.
Duijm idr. [6] ugotavljajo, da bi management na podroþju varnosti, zdravja in okoljevarstva veliko
pridobil s smernicami, kako uþinkovito uporabljati sisteme managementa in z razvojem kazalnikov
varnosti s katerimi se preuþujejo stanje delovnih razmer še pred nezgodami in incidenti.
V ta namen smo želeli izdelati lastno razvit vprašalnik, sestavljen in preskušen na podlagi teoretiþnega
koncepta o samem managementu varnosti pri delu, ki bo uþinkovito orodje pri ocenjevanju razvitost
managementa varnosti pri delu pa tudi izpolnjevanje osnovnih ukrepov, ki jih predpisuje slovenska
zakonodaja.
M&S 9 (2014)
129
METODE
Na podlagi znanstvene metode - pregleda sodobne strokovne in znanstvene literature [12] ter že
opravljenih raziskav s podroþja varnosti pri delu smo najprej zasnovali konceptualni model, ki nam bo
v nadaljevanju omogoþal celovito obravnavo managementa varnosti pri delu in delovnih razmer ter
njihovih medsebojnih povezav oziroma povezav z gospodarsko uþinkovitostjo podjetja.
Za potrebe ocenjevanja stanja managementa varnosti pri delu pa je bil v drugem koraku razvit
namenski vprašalnik, ki je podrobneje predstavljen v naslednjem poglavju. Pri njegovem razvoju smo
poleg že omenjenega konceptualnega okvira izhajali na eni strani iz opredelitev funkcij managmenta
[2], [9], na drugi strani pa upoštevanja doloþil Zakona o varnosti in zdravju pri delu.
Z namenom celovitega popisa stanja na podroþju varnosti in zdravja pri delu smo pri zasnovi
vprašalnika poskušali upoštevati tudi mednarodno uveljavljene standarde, ki so s problematiko
varnosti in zdravja pri delu povezani bodisi neposredno bodisi posredno.
REZULTATI IN RAZPRAVA
Kontrolnik, ki ga predstavljamo v prilogi prispevka smo sestavili na podlagi teoretiþnega koncepta o
vplivu managementa varnosti pri delu na delovne razmere in uspešnost podjetja z vidika varnosti in
zdravja pri delu in doloþil slovenskega Zakona o varnosti in zdravju pri delu.
Prvi del vprašalnika vsebuje osnovne demografske informacije o podjetju (ime, matiþna številka,
ZZZS šifra podjetja, število zaposlenih, poslovna dejavnost, povpreþna dodana vrednost na
zaposlenega v obdobju zadnjih petih let, ipd.), medtem ko osrednji del vprašalnika obsega vprašanja,
ki se nanašajo na obstojeþo vrsto, strukturo managementa varnosti pri delu (planiranje, organiziranje,
vodenje in kontroliranje) in njegovo uspešnost. Navedena vprašanja so zaprtega tipa – s predvidenimi
odgovori v obliki dvanajst stopenjske lestvice. Kontrolnik (check lista) vsebuje 66 vprašanj, katerih
namen je oceniti razvitost vseh funkcij managementa varnosti in zdravja in sicer
planiranje/naþrtovanje, organiziranje, vodenje in nadziranje.
Po oblikovanju predloga kontrolnika je bil le-ta najprej preskušen v okviru pilotskega vzorca. Na
podlagi prejetega odziva oziroma predlogov izboljšav smo kontrolnik ustrezno dopolnili oziroma
popravili.
Kontrolnik smo nato uporabili tudi že pri prvi tovrstni raziskavi razvitosti managementa varnosti pri
delu v Sloveniji v 172 slovenskih podjetjih. Na podlagi koeficientov zanesljivosti Cronbach Alpha [1],
ki so bili ocenjeni po posameznih vsebinskih sklopih (planiranje, organiziranje, vodenje, kontroliranje)
v vrednostih od 0,770 do 0,922 smo ocenili, da zasnovani kontrolnik zanesljivo meri stanje na
podroþju managementa varnosti pri delu.
Kontrolnik je prvenstveno namenjen strokovnim sodelavcem za varnost pri delu, ki opravljajo
strokovne naloge varnosti pri delu v podjetjih, zasebnih in javnih institucijah. Ti imajo o
managementu varnosti in zdravja pri delu najveþ informacij, najbolje poznajo sistem varnosti in
zdravja pri delu ter delovne razmere v podjetju oz. poslovnem sistemu v katerem se želi kontrolirati,
nadzorovati sistem varnosti pri delu in oceniti uspešnost organizacije pri izpolnjevanju osnovnih
zakonskih ukrepov s podroþja varnosti pri delu.
ZAKLJUýEK
Sisteme je potrebno nadzorovati, pregledati in po potrebi spremeniti. Zato znaþilne strategije nadzora
odliþnih podjetij vkljuþujejo spremljanje, pregledovanje in sprejemanje (korigirih) ukrepov.
Za namen takega celovitega in kontinuirano spremljanja stanja razvitosti managementa varnosti in
zdravja v izbranem podjetju oziroma organizaciji smo razvili izvirno orodje/instrument: Kontrolnik za
evalvacijo izvajanja ukrepov varnosti pri delu. Sam kontrolnik predstavlja koristen pripomoþek tako
za lastnike in managerje, zaposlene in njihove zastopnike kakor tudi seveda strokovne sodelavce za
130
M&S 9 (2014)
varnost in zdravje pri delu v organizacijah. Obenem predstavlja kontrolnik izhodišþe za nadaljnje
raziskovalno delo na obravnavanem podroþju.
LITERATURA
[1] Cronbach, L. J. 1951. Coefficient alpha and the internal structure of tests. Psychometrika 16
(3): 297–334.
[2] Deming, W. Edwards. 2002. Out of the Crisis. Second printing. Cambridge … [etc.]: The MIT
Press.
[3] Dessler, Gary. 2001. Management: Leading People and Organizations in the 21st Century 2nd
ed. New Jersey: Prentice Hall.
[4] De Waal, A. Andre. 2008. The Secret of High Performance Organizations. Management
Online Review, 1–10.
[5] Doidge, P. Johan. 1997. Successful health and safety management. The Royal Society for the
Prevention of Accidents, Edgbaston Park, Birmingham, Perfusion 12: 217–220.
[6] Duijm, Nijs Jan, C. Fievez, M. Gerbec, U. Hauptmanns in M. Konstandinidou. 2008.
Management of health, safety and enviroment in process industry. Safety Science 46 (6): 908–
920.
[7] Fernández-MuĔiz, Beatriz, José Manuel Montes-Peón in José Camilo Vázquez-Ordás. 2009.
Relation between occupational safety management and firm performance. Safety Science 47 (7):
980–991.
[8] ILO. 2011. OSH Management System; A tool for Continual Improvement. ILO, Turin.
[9] Markiþ, Mirko. 2004. Inoviranje procesov. Koper: Univerza na Primorskem, Fakulteta za
management.
[10] Možina, Stane, 2002. Uþeþa se organizacija – uþeþi se management. Management: nova znanja
za uspeh, Didakta, Radovljica.
[11] Takala, Jukka. 2003. A safety culture that can save lives. Safe work program, ILO, Geneva.
[12] Zelenika, Ratko. 2000. Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i struþnog djela.
Ekonomski fakultet u Rijeci, Rjeka.
Predpisi
• Zakon o varnosti in zdravju pri delu (Ur. l. RS št. 43/2011)
• OHSAS 18001:2007
M&S 9 (2014)
131
PRILOGA:
Kontrolnik za evalvacijo izvajanja ukrepov varnosti pri delu
A. OSNOVNI PODATKI O POSLOVNEM SUBJEKTU
Naziv podjetja/organizacije: vnesite:_______________
Matiþna številka podjetja: vnesite deset mestno številko:_______________
Registrska številka podjetja pri ZZZS: vnesite deset mestno številko: _______________
Poslovna dejavnost:
1)
2)
3)
4)
5)
6)
7)
8)
9)
10)
Kmetijstvo in lov, gozdarstvo, ribištvo (A)
Rudarstvo (B)
Predelovalne dejavnosti (C)
Oskrba z el. energijo, plinom in paro (D)
Oskr. z vodo; rav.z odpl., odp.;san. okolja (E)
Gradbeništvo (F)
Trgovina; vzdrž. in popravila mot. vozil (G)
Promet in skladišþenje (H)
Gostinstvo (I)
Informacijske in komunikacijske dej. (J)
11)
12)
13)
14)
15)
16)
17)
18)
19)
Finanþne in zavarovalniške dejavnosti (K)
Poslovanje z nepremiþninami (L)
Strokovne,znanstvene in tehniþne dej. (M)
Druge raznovrstne poslovne dejavnosti (N)
Javna uprava in obramba; obv.soc. varnost (O)
Izobraževanje (P)
Zdravstvo in socialno varstvo (Q)
Kulturne,razvedrilne in rekreac. dej.(R)
Druge dejavnosti (S)
Regija:
1)
2)
3)
4)
5)
6)
Pomurska
Podravska
Koroška
Savinjska
Zasavska
Spodnjeposavska
7)
8)
9)
10)
11)
12)
Velikost poslovnega subjekta:
1)
Srednje veliko podjetje/org. s 50 do 250 zaposlenimi
2)
Veliko podjetje/org. z veþ kot 250 zaposlenimi
Starost podjetja/organizacije:
Do 10 let
1)
Od 11 do 20
2)
Od 21 do 30 let
3)
132
4)
5)
6)
Od 31 do 40 let
Od 41 do 50 let
Veþ kot 50 let
M&S 9 (2014)
Jugozahodna Slovenija
Osrednjeslovenska
Gorenjska
Notranjo - kraška
Goriška
Obalno - kraška
V podjetju smo usvojili in delujemo po naþelih standarda, modela:
1) ISO 9001/kakovost
2) ISO 14001/okolje
3) ISO 18001/varnost pri delu
4) ISO 22000/HACCP
5) ISO 26000/družbena odgovornost
Da
6) Model odliþnosti EFQM
Da
Da
Da
Da
Da
Ne
Ne
Naþrtujemo
Ne razmišljamo o uvedbi
Ne
Naþrtujemo
Ne razmišljamo o uvedbi
Ne
Naþrtujemo
Ne razmišljamo o uvedbi
Ne
Naþrtujemo
Ne razmišljamo o uvedbi
Ne
Naþrtujemo
Ne razmišljamo o uvedbi
Naþrtujemo
Ne razmišljamo o uvedbi
B: MANAGEMENT VARNOSTI PRI DELU:
Organiziranost:
Delodajalec je za opravljanje strokovnih nalog varnosti pri delu med svojimi sodelavci doloþil
1)
enega ali veþ strokovnih delavcev za varnost pri delu – organiziral službo za VZD.
Delodajalec je opravljanje vseh ali posameznih nalog organiziranja in zagotavljanja varnosti
2)
pri delu poveril zunanji strokovni službi, ki ima dovoljenje za delo.
Delodajalec je zagotovil, da zdravstvene ukrepe v zvezi z varnostjo in zdravjem pri delu izvaja
3)
izvajalec medicine dela.
4)
Delodajalec je ustanovil odbor za varnost in zdravje pri delu, ki ga sestavljajo predstavniki
vodstva, delavcev, ter strok varnosti in zdravja pri delu.
V primeru, da strokovni delavec za varnost pri delu oz. služba za varnost pri delu deluje v
okviru podjetja, je le-to v organizacijski strukturi podjetja pozicionirano
1)
2)
3)
4)
v prvem nivoju vodenja (neposredno pod upravo)
v drugem nivoju vodenja (neposredno pod direktorjem)
v tretjem nivoju vodenja (neposredno pod vodjo sektorja)
na þetrtem ali nižjem nivoju vodenja (neposredno pod vodjo oddelka
Strokovni delavec/služba za varnost pri delu oziroma zunanji izvajalec storitev varstva pri delu
je neposredno ustno komuniciral z najvišjim vodstvom:
1)
2)
3)
4)
5)
tedensko
meseþno
nekajkrat letno
enkrat letno
nikoli
Obstojeþi sistem managementa varnosti pri delu v podjetju je v veljavi:
1)
2)
3)
Do enega leta
Od enega do petih let
Veþ kot pet let
PLANIRANJE/ NAýRTOVANJE (odgovorite v obliki stopnje strinjanja 0-100 %):
0%
10
%
20
%
30
%
40
%
50
%
60
%
70
%
80
%
90
%
Ne
100
poznam
%
odgovora
Delodajalec je razvil celovito
varnostno politiko, ki vkljuþuje
tehnologijo, organiziranost dela,
delovne pogoje, medþloveške
odnose ter dejavnike delovnega
M&S 9 (2014)
133
0%
10
%
20
%
30
%
40
%
50
%
60
%
70
%
80
%
90
%
Ne
100
poznam
%
odgovora
okolja
Delodajalec je po izvedenem
ocenjevanju tveganja za varnost
in zdravje pri delu izdelal in
sprejel izjavo o varnosti z oceno
tveganja v pisni obliki, ki
vsebuje naþrt za izvedbo
predpisanih zahtev
Delodajalec je pri naþrtovanju
dela upošteval duševne in
telesne zmožnosti delavcev ter
zmanjševal tveganja zaradi
delovnih
obremenitev,
ki
vplivajo na varnost in zdravje
delavcev
Delodajalec
je
naþrtoval
promocijo zdravja na delovnem
mestu ter zanjo zagotovil
potrebna sredstva, pa tudi naþin
spremljanja njenega izvajanja
Delodajalec je sprejel ukrepe za
prepreþevanje, odpravljanje in
obvladovanje primerov nasilja,
trpinþenja, nadlegovanja in
drugih oblik psihosocialnega
tveganja na delovnih mestih
ORGANIZIRANJE (odgovorite v obliki stopnje strinjanja 0 - 100 %):
0%
10
%
20
%
30
%
40
%
Delodajalec
je
zagotovil
varnost in zdravje delavcev pri
delu. V ta namen je izvajal
ukrepe,
potrebne
za
zagotovitev varnosti in zdravja
delavcev ter drugih oseb, ki so
navzoþe v delovnem procesu
Delodajalec je pisno ocenil
tveganja, katerim so delavci
izpostavljeni ali bi lahko bili
izpostavljeni pri delu
Delodajalec in delavci oziroma
njihovi predstavniki so se o
vprašanjih varnosti in zdravja
pri delu medsebojno obvešþali,
se skupno posvetovali ter
soodloþali
134
M&S 9 (2014)
50
%
60
%
70
%
80
%
Ne
90 100
poznam
% %
odgovora
0%
10
%
20
%
30
%
40
%
50
%
60
%
70
%
80
%
Ne
90 100
poznam
% %
odgovora
Delodajalec je izjavo o varnosti
z oceno tveganja objavil in jo
posredoval delavcem prav tako
pa tudi novozaposlenim in
vsem drugim navzoþim na
delovnem mestu
Delodajalec
je
obvešþal
delavce o uvajanju novih
tehnologij in sredstev za delo
ter o nevarnostih za nezgode,
poklicne bolezni in bolezni,
povezane z delom, ter izdajal
navodila za varno delo
Delodajalec
je
delavce
teoretiþno usposobil za varno
in zdravo delo
Delodajalec
je
delavce
praktiþno usposobil za varno in
zdravo delo na samem
delovnem mestu
Delodajalec
je
zagotovil
delavcem osebno varovalno
opremo in njeno uporabo
Delodajalec je zagotovil varno
delovno okolje in uporabo
varne delovne opreme
Delodajalec je sprejel ukrepe
za zagotovitev prve pomoþi
delavcem in drugim navzoþim
osebam
ter
ukrepe
za
sodelovanje s službo nujne
medicinske pomoþi
Delodajalec je sprejel ukrepe
za zagotovitev varstva pred
požarom in evakuacijo
Delodajalec je, kjer obstaja
veþja nevarnost za nasilje
tretjih oseb, poskrbel za tako
ureditev delovnega mesta in
opremo, ki tveganje za nasilje
zmanjšata in ki omogoþata
dostop pomoþi
Delodajalec ima za objekte, ki
jih uporablja pridobljeno vso
dokumentacijo, skladno s
predpisi
o
zagotavljanju
varnosti in zdravja pri delu
M&S 9 (2014)
135
0%
10
%
20
%
30
%
40
%
Delodajalec je dajal v uporabo
delovno opremo in druga
sredstva za delo le, ko je
pridobil dokumentacijo, ki
zagotavlja
skladnost
z
bistvenimi zdravstvenimi in
varnostnimi zahtevami
Delodajalec je dajal nevarne
kemiþne snovi v uporabo
delavcem le, þe so opremljene
z varnostnim listom, v katerem
je
proizvajalec
oziroma
dobavitelj
navedel
vse
varnostno-tehniþne podatke
Delodajalec je zagotavljal
navodila za varno delo in
varnostne liste v jeziku, ki ga
delavec razume
Strokovni delavec za varnosti
pri delu ter izvajalec medicine
dela sta pri izvajanju nalog
varnosti in zdravja pri delu
sodelovala
Delodajalec je zagotavljal
zdravstvene preglede delavcev,
ki ustrezajo tveganjem za
varnost in zdravje pri delu
Delodajalec
je
obvešþal
delavce o varnem in zdravem
delu in izdajal pisna obvestila
in navodila
Delodajalec
je
seznanjal
delavce o vrstah nevarnosti v
delovnem okolju in na
delovnem mestu, o varnostnih
ukrepih,
potrebnih
za
prepreþevanje nevarnosti in
zmanjšanje škodljivih posledic
Delodajalec
je
delavca
usposobil za varno opravljanje
dela ob sklenitvi delovnega
razmerja, pred razporeditvijo
na drugo delo, pred uvajanjem
nove tehnologije in novih
sredstev za delo
Delodajalec je pred zaþetkom
delovnega procesa, pri katerem
obstajajo veþje nevarnosti za
nezgode in poklicne bolezni, o
teh delih obvestil inšpekcijo
dela
136
M&S 9 (2014)
50
%
60
%
70
%
80
%
Ne
90 100
poznam
% %
odgovora
0%
10
%
20
%
30
%
40
%
50
%
60
%
70
%
80
%
Ne
90 100
poznam
% %
odgovora
60
%
70
%
80
%
Ne
90 100
poznam
% %
odgovora
Delodajalec je prijavil vsako
nezgodo pri delu s smrtnim
izidom oziroma nezgodo pri
delu, zaradi katere je delavec
nezmožen za delo veþ kot tri
delovne
dni,
kolektivno
nezgodo, nevarni pojav in
ugotovljeno poklicno bolezen
Delodajalec je delavcem oz.
njihovim
predstavnikom
omogoþal, da ti sodelujejo pri
obravnavi o vseh vprašanjih, ki
zadevajo zagotavljanje varnega
in zdravega dela
Delodajalec se je posvetoval z
delavci
ali
njihovimi
predstavniki o oceni tveganja,
pa tudi o vsakem ukrepu, ki
lahko vpliva na varnost in
zdravje pri delu
Delodajalec je predstavnikom
delavcev in sindikatom, ki so
organizirani
pri
njem,
posredoval izjavo o varnosti z
oceno
tveganja
in
dokumentacijo o nezgodah pri
delu
Delodajalec je seznanil svet
delavcev
ali
delavskega
zaupnika za varnost in zdravje
pri delu ter sindikate pri
delodajalcu z ugotovitvami,
predlogi ali ukrepi nadzornih
organov
VODENJE (odgovorite v obliki stopnje strinjanja 0 - 100 %):
0%
10
%
20
%
30
%
40
%
50
%
Delodajalec
je
zagotovil
varnost in zdravje noseþih
delavk, mladih in starejših
delavcev ter delavcev z
zmanjšano delovno zmožnostjo
Delodajalec je izvajal take
preventivne ukrepe in izbiral
take delovne in proizvajalne
metode,
ki
zagotavljajo
izboljševanje stanja in višjo
raven varnosti in zdravja pri
delu
M&S 9 (2014)
137
0%
10
%
20
%
30
%
40
%
50
%
60
%
70
%
80
%
Ne
90 100
poznam
% %
odgovora
60
%
70
%
80
%
Ne
90 100
poznam
% %
odgovora
Delodajalec je naþrtoval in
izvajal promocijo zdravja na
delovnem mestu
Delodajalec je pri naþrtovanju
delovnega okolja, delovnih
prostorov,
delovnih
in
tehnoloških
postopkov,
uporabe delovne in osebne
varovalne opreme in uporabe
nevarnih
kemiþnih
snovi
zagotavljal, da so upoštevani
vsi vplivi na varno in zdravo
delo delavcev ter da so bili
okolje, postopki, prostori,
oprema in snovi primerni in v
skladu z namenom uporabe
Delodajalec je dajal ustrezna
navodila in obvestila delavcem
Delodajalec, pri katerem na
podlagi pogodbe opravljajo
delo
delavci
drugega
delodajalca, je skrbel, da ti
prejmejo vse informacije o
tveganjih za varnost in zdravje
pri delu, vkljuþno z izjavo o
varnosti, kakor tudi informacije
o delavcih, ki so doloþeni za
prvo pomoþ
Pomemben
vpliv
pri
zagotavljanju
varnosti
in
zdravja pri delu ima odbor za
varnost in zdravje pri delu
NADZIRANJE (odgovorite v obliki stopnje strinjanja 0 - 100 %):
0%
10
%
20
%
30
%
40
%
Delodajalec je opravljal reden
in temeljit notranji nadzor nad
izvajanjem ukrepov za varno
delo
Delodajalec je z obdobnimi
preiskavami
škodljivosti
delovnega okolja preverjal
ustreznost delovnih razmere
Delodajalec je z obdobnimi
pregledi in preizkusi delovne
opreme
preverjal
njihovo
skladnost s predpisi o varnosti
in zdravju pri delu
138
M&S 9 (2014)
50
%
0%
10
%
20
%
30
%
40
%
50
%
60
%
70
%
80
%
Ne
90 100
poznam
% %
odgovora
Delodajalec je popravljal in
dopolnjeval oceno tveganja
vsakokrat
ko
obstojeþi
preventivni ukrepi varovanja
niso bili zadostni oziroma niso
bili veþ ustrezni, ko so se
spremenijo podatki, na katerih
je ocenjevanje temeljilo, ko so
obstajale možnosti in naþini za
izpopolnitev
oziroma
dopolnitev ocenjevanja
Delodajalec je izvajal obvezne
obþasne preizkuse teoretiþne in
praktiþne usposobljenosti za
varno delo za delavce, ki so
delali na delovnih mestih, na
katerih iz ocene tveganja izhaja
veþja nevarnost za nezgode in
poklicne bolezni ter za delavce,
ki so delali na delovnih mestih,
na katerih so nezgode pri delu
in poklicne bolezni pogostejše
Usposobljenost za varno delo
je delodajalec preverjal na
delovnem mestu
Delodajalec je ugotavljal ali so
delavci pod vplivom zdravil, ki
lahko vplivajo na psihofiziþne
sposobnosti
Delodajalec
trajno
hrani
dokumentacijo, ki se nanaša na
obdobne preiskave škodljivosti
v delovnem okolju
Delodajalec
trajno
hrani
dokumentacijo, ki se nanaša na
obdobne preglede in preizkuse
delovne opreme
Delodajalec
trajno
hrani
dokumentacijo, ki se nanaša na
preglede in preizkuse osebne
varovalne opreme
Delodajalec
trajno
hrani
dokumentacijo, ki se nanaša na
opravljeno usposabljanje za
varno delo in preizkuse
usposobljenosti
Delodajalec
trajno
hrani
dokumentacijo, ki se nanaša na
zdravstvene preglede delavcev
M&S 9 (2014)
139
0%
10
%
20
%
30
%
40
%
Delodajalec
trajno
hrani
dokumentacijo, ki se nanaša na
nezgode pri delu, kolektivne
nezgode
Delodajalec
trajno
hrani
dokumentacijo, ki se nanaša na
nevarne pojave
Delodajalec
trajno
hrani
dokumentacijo, ki se nanaša na
ugotovljene poklicne bolezni in
bolezni, povezane z delom ter
njihove vzroke
Delodajalec
trajno
hrani
dokumentacijo, ki se nanaša na
nevarne snovi, ki jih uporablja
140
M&S 9 (2014)
50
%
60
%
70
%
80
%
Ne
90 100
poznam
% %
odgovora
BIOGRAFIJA PRVEGA AVTORA
mag. Miran Pavliþ, dipl. var. inž.
Univerzitetni kliniþni center Ljubljana
Ljubljana, Slovenija
[email protected]
Miran Pavliþ se ukvarja s podroþjem varnosti in zdravja pri delu v Univerzitetnem kliniþnem centru
Ljubljana, Slovenija od leta 1987. V Sloveniji je diplomiral kot varnostni inženir, ter magistriral s
podroþja varnosti na Hrvaškem. Je koordinator za varnost pri delu na gradbišþih, þlan invalidske
komisije II. stopnje pri Zavodu za invalidsko in pokojninsko zavarovanje in sodni izvedenec za
podroþje varnosti in zdravja pri delu. Od leta 2000 predsednik Društva varnostnih inženirjev
Ljubljana. Od l. 2013 podpredsednik Evropskega društva varnostnih inženirjev. Med njegovo delo
sodijo tudi objave znanstvenih in strokovnih prispevkov ter aktivno sodelovanje na konferencah s
podroþja varnosti pri delu.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
mag. Miran Pavliþ, dipl. var. inž.
Miran Pavliþ is active in the field of safety at work and health protection in the University Medical
Centre Ljubljana, Slovenia since 1987. He graduated in Slovenia as Occupational Safety Engineer and
received Master's degree in Croatia for the field of Safety at Work. He is coordinator for safety at
work on building sites, member of the Invalidity Commission of 2nd instance at the Institute of
Pension and Invalidity Insurance of Slovenia and court expert for occupational safety. Since 2000
president of the Society of Safety Engineers Ljubljana. From 2013 Vice-President of the European
Society of Safety Engineers. Publishing of scientific and professional articles as well as active
participation on conferences within the framework of safety at work is also part of his activities.
PODATKI O SOAUTORJU (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
dr. Borut Kodriþ
Univerza na Primorskem, Fakulteta za management Koper
Koper, Slovenija
[email protected]
3)
mag. Silvana Markiþ Hrast, dipl. san. inž.
Zavod za zdravstveno varstvo Koper
Koper, Slovenija
[email protected]
4)
prof. dr. Mirko Markiþ
Univerza na Primorskem, Fakulteta za management Koper
Koper, Slovenija
[email protected]
M&S 9 (2014)
141
Serbian language
UDC 351.78(497.11)
Preliminary communication
Branko Babiü, Dragan Babiü
MESTO I ULOGA SEKTORA ZA VANREDNE SITUACIJE U SISTEMU ZAŠTITE I
SPASAVANJA REPUBLIKE SRBIJE
Sažetak
Mesto i uloga Sektora za vanredne situacije u sistemu zaštite i spasavanja Republike Srbije definisan
je zakonskim propisima. Kao struþno operativni organ obavlja poslove normativne, upravne,
organizaciono-tehniþke, preventivne, preventivno-tehniþke i druge prirode, nadležan je i odgovoran za
organizovanje, planiranje, sprovodjenje, kontrolu mera i zadataka zaštite i spasavanja stanovništva,
materijalnih i kulturnih dobara i životne sredine. Rad obradjuje mesto i ulogu Sektora, kao struþnog
organa Štaba za vanredne situacije R.Srbije, u oblasti vanrednih situacija, posebno u segmentu
koordinacije, kontrole i bezbednosti uþesnika i subjekata civilne odbrane u sistemu zaštite i spasavanja
Republike Srbije, na preduzimanju preventivnih i operativnih mera pri elementarnim nepogodama i
drugim nesreüama, kao i tehniþko-tehnološkim udesima.
Kljuþne rijeþi: bezbednost, koordinacija, nadzor, subjekti civilne odbrane.
THE PLACE AND ROLE OF THE EMERGENCY SITUATIONS SECTOR IN
THE PROTECTION AND RESCUE SYSTEM OF THE REPUBLIC OF SERBIA
Abstract
The place and role of the Emergency situations sector in the protection and rescue system of the
Republic of Serbia are defined by various laws and regulations. The Sector is an expert and operative
body and conducts tasks of normative, administative, organizational-technical, preventive, preventivetechnical and other sorts; it is also in charge of organizing, planning, conducting and controlling the
measures and tasks of protection and rescue of the population, material and cultural goods, and the
environment. The paper examines the place and the role of the Sector, as an expert body of the
Republic of Serbia's Extraordinary situations headquarters, in extraordinary situations, especially in
the segments of coordination, control and safety of the participants and subjects of the civil defence in
the Rescue and protection system of the Republic of Serbia, as well as in the preventive and operative
measures during weather and other disasters and technical-technological accidents.
Key words: coordination, safety, subjects of civil defence, surveillance.
142
M&S 9 (2014)
UVOD
Donošenje Zakona o vanrednim situacijama [1] i Zakona o zaštiti od požara, krajem 2009. godine,
doprinelo je poveüanju bezbednosti graÿana i materijalnih dobara imajuüi u vidu þinjenicu da je u
poslednjih 30 godina višestruko poveüan broj katastrofa kao i njihov razarajuüi efekat na društvo i
okolinu. Najsnažnije su pogaÿane zemlʁe u razvoju koje su najranjivije i koje imaju najmanje
kapaciteta da se sa njima izbore. Doneti zakoni su usklaÿeni sa najvišim standardima Evropske unije i
omoguüavaju formiranje jedinstvene službe za zaštitu i spasavanje (u daljem tekstu:ZiS) i integrisanog
sistema upravlʁanja u vanrednim situacijama koji obuhvata spremnost, ublažavanje, prevenciju i ima
za cilʁ jaþanje otpornosti na vanredne situacije (u daljem tekstu:VrSi).
U okviru Ministarstva unutrašnjih poslova, 2006. godine formirana je posebna organizaciona celina
Sektor za ZiS koji je direktno bio odgovoran ministru unutrašnjih poslova. U okviru Sektora prvobitno
je formirana Uprava za preventivu, Uprava za vatrogasno-spasilaþke jedinice i Glavni trening centar.
Na osnovu uraÿene analize organizacije službi za ZiS, koja je pokazala da u 26 evropskih država ova
služba funkcioniše kao nezavisna u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova, doneta je odluka da se
postojeüi Sektor za ZiS reorganizuje u Sektor za VrSi koji dobija još dve nove uprave - Upravu za
upravlʁanje u kriznim situacijama i Upravu za civilnu zaštitu.
Sektor za VrSi [2] (u daljem tekstu. Sektor) obavlʁa veoma odgovorne poslove, od kojih treba
izdvojiti: poslove normativne, upravne, organizaciono-tehniþke, preventivne, preventivno-tehniþke,
obrazovne, informativno-vaspitne i druge prirode za organizovnje, planiranje, sprovoÿenje i kontrolu
mera zaštite životne sredine, zdravlʁa i materijalnih dobara graÿana, oþuvanje uslova neophodnih za
život i pripremanje za prevladavanje situacije u uslovima požara, elementarnih nepogoda tehniþkih i
tehnoloških nesreüa, dejstva opasnih materija i drugih stanja; pružanje pomoüi kod otklanjanja
posledica (smanjivanje i sanaciju) prouzrokovanih u VrSi, a posebno: izrade i predlaganje zakona,
normativa i preporuka koji ispunjavaju zahteve Evropske unije u oblasti ZiS u VrSi u cilʁu potpunog
pravnog ureÿivanja za obavlʁanje poslova; uspostavlʁanje institucionalnih, organizacionih i
personalnih uslova za sprovoÿenje ZiS u VrSi; preuzimanje preventivnih mera radi spreþavanja
izbijanja požara i ublažavanja posledica elementarnih nepogoda, tehniþko-tehnoloških nesreüa i dr.
Sedište Sektora za vanredne situacije u svom sastavu ima (slika 1): Biro naþelnika Sektora, Upravu
za preventivnu zaštitu, Upravu za vatrogasno-spasilaþke jedinice, Upravu za upravlʁanje rizikom,
Upravu za civilnu zaštitu, i Nacionalni centar za VrSi. Na lokalnom nivou, Sektor ima 27
organizacionoh jedinica: þetiri Uprave za VrSi u Beogradu, Kragujevcu, Nišu i Novom Sadu, i 23
Odelʁenja za VrSi u sedištima upravnih okruga.
Slika 1: Organizaciona struktura Sektora za vanredne situacije
Izvor: www.mup.gov.rs
M&S 9 (2014)
143
Kao organizacioni deo i struþni organ Ministarstva unutrašnjih poslova [1] (u daljem tekstu:
ministarstvo) u oblasti VrSi, Sektor predlaže i sprovodi politiku u pitanjima ZiS, izvršava potvrÿene
meÿunarodne ugovore, zakone, i druge opšte akte Narodne skupštine i Vlade, a u oblasti ZiS posebno:
1) organizuje izradu Procene ugroženosti Republike Srbije od elementarnih nepogoda i drugih
nesreüa; 2) izraÿuje predlog Nacionalnog plana ZiS u VrSi R.Srbije; 3) koordinira rad sa svim
subjektima sistema zaštite i spasavanja po pitanjima organizacije, planiranja, pripreme i sprovoÿenja
mera i aktivnosti prevencije i smanjenja rizika, ZiS; 4) organizuje obuþavanje i proveru operativne
spremnosti štabova i službi za vanredne situacije; 5) daje saglasnost na planove ZiS i procenu
ugroženosti i potvrÿuje usaglašenost planova ZiS jedinica lokalne samouprave i autonomnih pokrajina
sa Nacionalnim planom ZiS u VrSi R.Srbije; a posebno, 6) vrši nadzor nad primenom Zakona i
propisa donetih na osnovu zakona.
U pripremi i izradi navedenih dokumenata i planova, Sektor saradjuje sa subjektima odbrane, a
posebno sa organima državne uprave, autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave i
privrednim društvima i drugim pravnim licima i preduzetnicima, koji su po Zakonu obavezni da vrše
izradu dokumenata uz struþnu pomoü i saradnju Sektora za vanredne situacije.
Predmet istraživanja
Širi predmet istraživanja je mesto i uloga Sektora za VrSi u sistemu ZiS R.Srbije. U samoj realizaciji
istraživanja jako teško je bilo ustanoviti stvarni obim posla i angažovanja Sektora u sistemu jer je
dostupnost informacija selektivna i nedovoljna [3], a posebno u delu nadzorno-kontrolne funkcije
prema subjektima odbrane. Uzete su obzir i þinjenice koje su nas upozoravale proteklih 4 godine da
stepen pripremljenosti subjekata odbrane za delovanje u VrSi nije na planiranom-projektovanom
nivou, i da su gradjani s pravom postavljali pitanje ’’ko to nas brani i spasava od poplava, od olujnog
vetra, visokog snega i niskih temperatura, leda, zemljotresa ili klizišta ...’’. Na žalost, uglavnom su
gradjani za glavnog krivca imenovali Sektor, što ne odgovara stvarnom stanju.
Saznanja vezana za stanje pripremljenosti subjekata odbrane za delovanje u VrSi su apsolutno
nepotpuna. Teoretski ovaj problem do sada nije izuþavan, ali je ukazivano na problem od strane
nadležnih organa. Informacije koje su dobijene u toku istraživanja od septembra 2013. godine do
aprila 2014. godine na teritoriji R.Srbije u 107 gradova i opština, su rezultat nauþnog saznanja, imaju
istinitosnu vrednost i rezultat su želʁe da se stekne poþetna slika za dalʁe istraživanje ove
problematike. Stoga se uži predmet ovog istraživanja odnosi na stepen pripremljenosti jedinica
lokalne samouprave za delovanje u VrSi i uticaj Sektora na tu pripremljenost..
Cilʁevi istraživanja
Nauþni cilʁ ovog istraživanja je doüi do spoznaje o pripremljenosti jedinica lokalne samouprave za
delovanje u VrSi, odnosno u sprovodjenju Ustavnih i Zakonskih obaveza u ZiS stanovništva,
materijalnih i kulturnih dobara. Na osnovu nauþnog cilʁa istraživanja, praktiþni cilʁevi istraživanja su
definisanje, odnosno predlaganje, konkretnih rešenja organizovanja jedinica lokalne samouprave i
stavljanje u funkciju zaštite, prvenstveno svojih gradjana i teritorije, u pogledu programskih sadržaja,
metodike obuþavanja, kadrovskih i materijalnih uslova realizacije obuþavanja.
METODE
Izbor metoda istraživanja limitiran je širim i užim predmetom istraživanja kao i cilʁevima istraživanja.
U ovom istraživanju korišüene su sledeüe metode: 1) Metoda teorijske analize, u sebi obuhva primenu
nauþno-logiþkih postupaka, kao što su analiza, sinteza, indukcija, dedukcija, apstrakcija, generalizacija
i komparacija. Ovom metodom analizirana su normativno-pravna dokumenta jedinica lokalne
samouprave koja regulišu problematiku ZiS, a na osnovu þega su doneti odreÿeni zaklʁuþci, predlozi i
rešenja; 2) Metodom sistemskog posmatranja, sagledaüe se organizacija i metodika osposoblʁavanja
subjekata i izvršiti prikuplʁanje podataka o stanju i kvalitetu sredstava i opreme za osposoblʁavanje,
naþinu osposoblʁavanja stanovništva i izvoÿaþima osposoblʁavanja. Za metod sistematskog
posmatranja koristiüe se protokoli za posmatranje i odgovarajuüi izveštaji jedinica lokalne
samouprave, Sektora i zapisnici sa izvršenih kontrola od strane nadležnih organa; 3) Metode obrade
podataka-prikuplʁeni podaci biüe obraÿeni rangiranjem, tabeliranjem i grafiþkim prikazivanjem, a
dalʁa obrada sumiranjem i izraþunavanjem procenata.
144
M&S 9 (2014)
REZULTATI
Populacija i uzorak istraživanja
Osnovnu populaciju su predstavljale 168 opštine i grada u R.Srbiji po teritorijalnoj organizaciji (van
teritorija Kosova i Metohije). Uzorak istraživanja su 107 opština/gradova (63,7%), koje su po
teritorijalnoj podeli, ravnomerno zastupljeni. Uzorak ima karakter namernog (hotimiþnog) sa
elementima stratifikovanog uzorka (proporcionalnog iz svakog stratuma).
Naþin prikuplʁanja podataka
Istraživanje je izvršeno od septembra 2013. godine do aprila 2014. godine sa studentima Visoke
tehniþke škole strukovnih studija u Novom Sadu- sa studijskog programa Civilna zaštita i spasavanje u
VrSi, kao i studentima koji su sa drugih studijskih programa izabrali predmet Integrisani sistem ZiS
kao izborni predmet. U toku istraživanja nadležnim organima su poslati zvaniþni zahtevi za dostupnost
informacija koje definišu predmetnu oblast ZiS, korišüeni su zvaniþni sajtovi gradova/opština, kao i
službeni listovi za period od 2010.-2014. godine, a deo studenata je i liþnim odlaskom u jedinicu
lokalne samouprave tražio potrebne podatke. Pre istraživanja svi studenti su dobili potrebna i detaljna
uputstva kako da dodju do potrebnih podataka.
Postupak obrade podataka i analize rezultata istraživanja
Skup podataka (rezultati merenja), koji predstavlʁaju ''sirove podatke'' poslužili su da se iz njih izdvoje
potrebne informacije za analizu sreÿivanjem i sabiranjem podataka u vidu tabela i grafikona, u cilʁu
dobijanja detalʁnijih informacija. Na osnovu toga je izvršena kvalitativna i kvantitativna analiza
podataka, prezentacija i diskusuja dobijenih rezultata, davanje predloga i mera za eventualno
unapreÿenje ove veoma važne oblasti sistema odbrane.
Prikaz rezultata istraživanja
Zakon o vanrednim situacijama definiše da su jedinice lokalne samouprave jedan od tri osnovna
subjekta sistema ZiS R.Srbije i da obezbeÿuju izgradnju jedinstvenog sistema ZiS na teritoriji
Republike Srbije u skladu sa Zakonom, propisima, programima, planovima i drugim dokumentima
kojima se ureÿuje organizacija, razvoj, pripremanje i upotreba snaga i sredstava ZiS. Obavezne su, da
pre svega, sprovode preventivne mere ZiS, zatim mere zaštite u sluþaju neposredne opasnosti od
elementarnih nepogoda i drugih nesreüa, mere zaštite kada nastupe elementarne nepogode i druge
nesreüe, mere ublažavanja i otklanjanja neposrednih posledica od elementarnih nepogoda i drugih
nesreüa i mere ublažavanja i otklanjanja neposrednih posledica od elementarnih nepogoda i drugih
nesreüa. Da bi sa uspehom mogli preduzimati propisane mere ZiS, opštine su obavezne da definišu
snage zaštite i spasavanja svoje teritorije kao što su: štabovi za vanredne situacije; jedinice civilne
zaštite (u dalʁem tekstu: CZ); subjekte þija je redovna delatnost ZiS, kao i privredna društva i druga
pravna lica; udruženja koja su osposoblʁena i opremlʁena za ZiS, i da uz pomoü vatrogasno-spasilaþkih
jedinica, policije, Vojske Srbije, Crvenog krsta Srbije, Gorske službe spasavanja Srbije mogu spasiti
stanovništvo i ugrožena materijalna i kulturna dobra od opasnosti i posledica elementarnih nepogoda i
drugih nesreüa. Preduzimanjem planskih i organizovanih radnji i postupaka opštine izvršavaju ovaj
najvažniji zadatak.
Opština je odgovorne da se, preko svojih organa a u skladu i sa Ustavom Republike Srbije i Zakonom
o lokalnoj samopravi, ''stara o zaštiti životne sredine, donosi programe korišüenja i zaštite prirodnih
vrednosti i programe zaštite životne sredine'' i da ''organizuje zaštitu od elementarnih i drugih veüih
nepogoda, zaštitu od požara i stvara uslove za njihovo otklanjanje, odnosno ublažavanje njihovih
posledica''. Da bi ostvarila ovaj set zadataka, a u cilʁu detalʁnijeg definisanja poslova ZiS,
gradovi/opštine su u obavezi da propišu sledeüa dokumenta: 1. Odluka o organizaciji i funkcionisanju
CZ na teritoriji grada/opštine; 2.Odluka o obrazovanju gradskog/opštinskog štaba za VrSi; 3.Godišnji
plan rada gradskog/opštinskog štaba za VrSi; 4, Poslovnik o radu gradskog/opštinskog štaba za VrSi;
5. Rešenje o postavlʁanju sirena, ureÿaja i sredstava za javno uzbunjivanje; 6.Odluka o pokretanju
procesa izrade procene ugroženosti od elementarnih nepogoda i drugih nesreüa; 7.Zaklʁuþak o
sprovoÿenju osposoblʁavanja graÿana za liþnu i kolektivnu zaštitu; 8.Naredba o mobilizaciji i uþešüu u
ZiS u VrSi; 9.Odluka o odreÿivanju ovlašüenih i osposoblʁenih pravnih lica za ZiS; 10.Odluka o
obrazovanju jedinica CZ opšte namene; 11.Program za preventivnu zaštitu od elementarnih i drugih
M&S 9 (2014)
145
nepogoda; 12. Odluka o zaštiti od elementarnih i drugih veüih nepogoda; 13. Zaklʁuþak o obrazovanju
struþno-operativnog tima za ZiS od elementarnih nepogoda (poplava, zemlʁotresa,...); 14. Statut
opštine; 15. Poslovnik o radu; 16. Informator o radu.
Koliki je stepen pripremljenosti opština/gradova za delovanje u VrSi, studenti Škole su se uverili
prilikom prikupljnja potrebnih podataka. Za potrebe rada izvršena je analiza za šest osnovnih
dokumenata na osnovu kojih opština/grad zasniva svoj rad i delovanje.
Tabela 1: Naþin prikupljanja podataka-dokumenata u opštinama/gradovima
Dokumet
Odluka
o
organizaciji
i
funkcionisanju CZ
Odluka o obrazovanju štaba za
VrSi
Godišnji plan rada štaba za VrSi
Poslovnik o radu štaba za VrSi
Odluka o odreÿivanju ovlašüenih i
osposoblʁenih pravnih lica za ZiS
Odluka o obrazovanju jedinica
CZ opšte namene
Podaci o dokumentima prikupljeni na sledeüi
naþin
Preko
Na osnovu
Službenih
Na
Liþno-u
dopisa
listovainternetu
opštini
prema
sajta
opštini
opštine
1
2
3
4
13
75
7
6
12,1%
70,2%
6,5%
5,6%
10
70
6
6
9,34%
65,4%
5,6%
5,6%
11
69
5
8
10,3%
64,5%
4,7%
7,5%
9
68
6
3
8,4%
63,6%
5,6%
2,8%
13
69
5
4
12,1%
64,5%
4,7%
3,7%
7
69
9
8
6,5%
64,5%
8,41%
7,5%
Podaci
nedostupninisu
pronadjeni
5
6
5,6%
15
14%
14
13.1%
21
19.6%
16
14,9%
14
13.1%
Ukupno
107
107
107
107
107
107
Izvor: vlastiti izvor
Odluka o organizaciji i funkcionisanju CZ na teritoriji grada/opštine je doneta u 94,4% (podaci
prikazani u tabeli 1, grafikon 1)
Grafikon 1: izvor autor
146
M&S 9 (2014)
Odluka o obrazovanju gradskog/opštinskog štaba za VrSi je doneta u 86% opština (podaci prikazani u
tabeli 1, grafikon 2)
Grafikon 2: izvor autor
Godišnji plan rada gradskog/opštinskog štaba za VrSi je doneta u 86,9% opština (podaci prikazani u
tabeli 1, grafikon 3)
Grafikon 3: izvor autor
Poslovnik o radu gradskog/opštinskog štaba za VrSi je doneta u 80,04% opština (podaci prikazani u
tabeli 1, grafikon 4)
Grafikon 4: izvor autor
Odluka o odreÿivanju ovlašüenih i osposoblʁenih pravnih lica za ZiS je doneta u 85,1% opština
(podaci prikazani u tabeli 1, grafikon 5)
Grafikon 5: izvor autor
M&S 9 (2014)
147
Odluka o obrazovanju jedinica CZ opšte namene je doneta u 86,9% opština (podaci prikazani u tabeli
1, grafikon 6)
Grafikon 6: izvor autor
RASPRAVA
Odluka o organizaciji i funkcionisanju CZ na teritoriji grada/opštine je doneta u 94,4% uzorka.
Veüina podataka je pronadjena na sajtu opština/gradova preko zvaniþnih prezentacija. Zavisno od
opštine do opštine, Odluke u sebi sadrže podatke o naþinu kako je opština predvidela-planirala da se
suprostavi eventualnoj vanrednoj situaciji. Uvidom u dokumenta uoþeno je da su pojedine opštine u
okviru Odluke definisali i ovlašüena i osposobljena pravna lica i jedinice CZ, dok su druge opštine
formirale zasebna dokumenta. Obe odluke su svakako ispravne. Za 6 opština nije pronadjena odluka,
što ne znaþi da nije doneta, ali nije uþinjena dostupna javnosti.
Odluka o obrazovanju gradskog/opštinskog štaba za VrSi je doneta u 86% opština (podaci prikazani u
tabeli 1, grafikon 2). Najveüi broj Odluka pronadjen je na zvaniþnoj prezentaciji opštine, u službenim
listovima. Obavezan þlan štaba je predstavnik i Sektora za vanredne situacije, kao struþno operativni
organ i u situaciji je da vrši kontrolu-nadzor nad radom štaba. Petnaest odluka nije uþinjeno dostupno
javnosti.
Godišnji plan rada gradskog/opštinskog štaba za VrSi je doneta u 86,9% opština (podaci prikazani u
tabeli 1, grafikon 3). Planovi su doneti i uþinjeni dostupnim preko službenih listova opštine/grada. U
izradi Plana uþestvuje i predstavnik Sektora. ýetrnaest Planova rada nije pronadjeno, tako da se nije
mogla steþi slika da li su Štabovi uopšte doneli dokument.
Poslovnik o radu gradskog/opštinskog štaba za VrSi je doneta u 80,04% opština (podaci prikazani u
tabeli 1, grafikon 4), od kþega je preko službenih listova prikupljeno 63,6%.
Odluka o odreÿivanju ovlašüenih i osposoblʁenih pravnih lica za ZiS je doneta u 85,1% opština
(podaci prikazani u tabeli 1, grafikon 5) dok za 16 opština nije pronadjen podatak. Deo opština je ovaj
dokumet propisao kroz Odluku o funkcionisanju CZ. Na taj naþin se subjektima civilne odbrane
odredjuju odredjeni poslovi i zadaci u toku vanrednih i li drugih situacija.
Odluka o obrazovanju jedinica CZ opšte namene je doneta u 86,9% opština (podaci prikazani u tabeli
1, grafikon 6). Za 14 opština nisu pronadjeni dokumenti i ovom veoma važnom segmentu civilne
odbrane, deo opština ne pridaje znaþaj, što ne doprinosi poboljšanju bezbednosti gradjana. Odlukom
su definisane snage (brojþano i po formaciji-odeljenje, vod, þeta) i sredstva kojima su popunjena.
Analizom dokumenata nije se došlo do podataka da li je do sada vršena obuka, pre svega poverenika i
zamenika poverenika CZ, a zatim i samih pripadnika CZ opšte namene.
Znaþaj istraživanja je u sagledavanju realnog stanja u veüini opština R.Srbije. Dobijeni rezultati üe na
pogodan naþin biti prezentovani Sektoru za vanredne situacije i svim zainteresovanih subjektima, a
posebno lokalnoj samoupravi, kao iskustva u radu-pozivna i negativna.
Usporediti dobijene podatke sa sliþnim istraživanjima nije moguüe, jer ista nisu vršena u ovom obimu.
148
M&S 9 (2014)
ZAKLJUýAK
Osnovni cilj istraživanja je postignut-na dostupne naþine prikupljeni su podaci o organizaciji i
funkcionisanju CZ na nivou opštine/grada i stekla se realna slika o pripremljenosti gradova za
delovanje u VrSi i preduzimanje preventivnih i operativnih mera za spasavanju svojih stanovnika i
materijalnih i kulturnih dobara.
Metode rada su razliþite-od liþnog kontakta i intervjua sa odgovornim licima iz opština/gradova pa do
prikupljanja podataka koji su zvaniþno objavljeni u službenim listovima.
Problema u radu je bilo puno, od nerazumevanja pojedinih odgovornih lica pa do pitanja ''a što vam
trebaju ti podaci''.
Utvrÿeno je da su predstavnici Sektora za vanredne situacije ukljuþeni u rad opštinskih/gradskih
štabova za vanredne situacije i da svojom struþnošüu doprinose boljem radu Štaba za VrSi, što se i
pokazalo tokom prethodnih elementarnih nepogoda tokom 2012, 2013 i 2014. godine.
Do kraja 2014. godine zapoþeto istraživanje üe se proširiti i na ostale opštine/gradove u R.Srbiji radi
sagledavanja celokupne slike po pitanju zaštite i spasavanja, pripremljenosti jedinica lokalne
samouprave u normativno pravnom i praktiþnom smislu, kao i mesta i uloge Sektora za vanredne
situacije u kontrolno-nadzornoj funkciji odgovornih lica i službi u opštini/gradu.
LITERATURA
Propisi
[1] Zakon o vanrednim situacijama, Službeni glasnik R. Srbije broj 111/09, 92/11 i 93/12.
[2] www.mup.gov.rs
[3] novinski þlanci; sajt Sektora za vanredne situacije; Facebook profil Sektora
Internet
• www.btopola.co.yu
• www.maliidjos.co.yu
• http://www.subotica.rs/
• http://www.zitiste.org/
• http://www.zrenjanin.rs/
• www.ada.org.yu
• www.kanjiza.co.yu
• www.kikinda.org.yu
• www.zenta-senta.co.yu
• www.coka.co.yu
• www.belacrkva.co.yu
• http://www.vrsac.com
• www.opstina-kovin.org.yu
• www.opstinaopovo.co.yu
• www.sopancevo.org.yu
• http://www.sid.rs/
• www.plandiste.co.yu
• www.apatin.com
• www.kula.org.yu
• www.so-sombor.com
• www.bac.org.yu
• www.backapalanka.org.yu
• www.backipetrovac.org.yu
• www.becej.co.yu
• http://www.zabalj.rs/
• http://www.temerin.rs/
M&S 9 (2014)
149
•
•
•
•
•
•
•
•
http://www.opstinatitel.rs/
www.indjija.net
www.sremskamitrovica.org.yu
http://www.vrbas.net/
www.irig.org.yu
http://www.pecinci.org
www.ruma.co.yu
http://www.starapazova.eu/
ZAHVALA
Posebnu zahvalnost iskazujem svojim studentima.
BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Branko Babiü, Ph.D.
The Higher Educational School of Professional Studies in Novi Sad
Novi Sad, Serbia
[email protected]
Professor at the Higher Educational School of Professional Studies in Novi Sad. Graduated and earned
his MA and PhD at the University of Belgrade. His work consists of seven monographs and over thirty
bibliographical items: papers in scientific and professional journals, as well as proceedings in
scientific and professional conferences on the system of civil defence, civil protection, extraordinary
situations, stress and mobbing, place and role of civil forces in the system of defence. Research
interests: extraordinary situations, mobbing adn stress, population education, etc. He is a part of
several research projects.
PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
Babiü Dragan, master filolog-anglista
Novi Sad, Srbija
[email protected]
150
M&S 9 (2014)
English language
UDC 614.84:662.76(437.3)
Preliminary communication
JiĜí Pokorný, Danuše Kratochvílová, Jr.
PREVENTIVE CAMPAIGN AGAINST GAS RELEASE AND FIRE IN THE CZECH
REPUBLIC
Abstract
Three serious accidents that are connected with gas release there have happen in the territory of the
Czech Republic during 2013. There died 6 persons, tens of people were injured and damages have cost
more than 4 million €. These accidents were initiator for establishment of the preventive campaign. Its
aim is explanation of home risks especially threat by dangerous gas and fire to the people and of
possible protection. Preventive campaign is realized by Czech Fire Officer Association which is
constituent of Federation of the European Union Fire Officer Association and in collaboration with
Fire & Rescue Service of the Czech Republic. There have been created web pages as comprehensive
information base for layman and expert within the campaign. Other steps have been realized gradually.
The aim of those steps is boosted the knowledge of these issues of the population in the MoravianSilesian Region and another regions in the Czech Republic.
Key words: preventive campaign, gas release, fire.
INTRODUCTION
Each day there is solving at least one emergency connected with dangerous gas release in the Czech
Republic. There is no harm or human death in the most of those emergencies but they are still very
dangerous and they can have serious impact as on the property so life and health of people. Another
important threat of the population there are home fires. For example of the impact of dangerous gas
release to life and health of the people and property there can be presented four emergencies that
happened in the Czech Republic during last year.
Gas explosion in Frenštát pod RadhoštČm
One of the block of flats’ occupants he had wilfully set the natural gas on fire in Frenštát pod
RadhoštČm on the 17th of February 2013. This man had damaged the pipeline of the natural gas and
after the explosive concentration it has been made he fired it. The explosion had damaged the house
construction. To make the escape impossible he had blocked the entrance door. As the impact of this
explosion there had died 3 adult and 3 children. Other 20 people had been injured, more than 50
people had been evacuated. The damage had exceeded 365 000,-€.
M&S 9 (2014)
151
Figure 1 The Impacts of the natural gas explosion in Frenštát pod RadhoštČm
Source: Source of figure 1 [1]
Gas explosion in Prague
To another significant emergency connected with gas release it had happened in Prague on the 29th of
April 2013. There had been injured 43 persons, there had been evacuated approximately 240 persons
and the damage had exceeded 3,5 million €.
Figure 2 The Damaged house after gas release in Prague
Source: Source of figure 2 [2]
Gas explosion in HavíĜov
On the 15th of September 2013 there had been explosion of the natural gas in HavíĜov. There had been
damaged one flat of the block of flats, nearly 30 persons had been evacuated and the damage had been
calculated to 365 000,-€.
Figure 3 The Damaged block of flats after gas explosion in HavíĜov
Source: Source of figure 3 [1]
152
M&S 9 (2014)
Gas explosion in Ostrava - Martinov
The last of the chosen emegrencies this had happened in Ostrava-Martinov on the 5th of February
2014. In the detached house there had happened to gas releas and later to the explosion of this gas.
This explosion claimed one human life and caused the damage nearly 30 000,-€.
Figure 4 The ruins of the detached house destroyed by gas explosion
Source: Source of figure 4 [1]
METHODS
It is evident from the previous examples that the gas release and fire at home they are serious problem.
The attention has to be devote to this problem. By the initiative of the Czech Fire Officer Association
and some of the Fire & Rescue Services of the Czech Republic (the Fire & Rescue Services of the
Moravian-Silesian Region and the Fire & Rescue Services of the Olomouc Region) there have been
realised following steps:
• establishment of the work team and starting with the work on the preventive project,
• analysis of the statistical data which are connected to the solving problems,
• determination of the main and side aims of the project,
• determination of the solving process and preparation of the materials,
• realization of the project, monitoring of the achieved results.
Preventive project have been realised in the accordance with the principles of general project
management. In this management are realised the phase of initiation, planning, monitoring, controlling
and termination. The project have been started in the beginning of year 2013. Nowadays the project is
the phase of monitoring and controlling. The termination of the most important project works it is
expecting in the end of 2014.
Work team of the project
Work team is established from 13 members of Fire & Rescue Service of the Czech Republic and its
structure is represented in the figure 5.
Figure 5 Structure of preventive project’s work team
Source: Source of figure 5 – own source
M&S 9 (2014)
153
Statistic data of the gas release and fire threat at home
Although the number of the death during emergencies connected with gas release at home it is
possible to number it in individuals during year, the number of injured and saved mostly in tens, the
number of the evacuated is already in the hundreds and thousands. Detail are evident in the appendix 1
and figure 6.
Figure 6 Numbers of the emergencies, death, injured, saved and evacuated persons during dangerous
gas released at home in the Czech Republic
Source: Source of figure 6 [3]
Attention have be direct to the impacts of fire at home too. Although the number of the fire at home it
account for „only“ 18% of the total number of fires during 2008 to 2013 their impacts are alarming.
The number of the death people in the fire of the building intended for living it is 41% in comparison
with death in fires of the other reasons. The number of injured persons during home fire it is nearly
52% of all injured people during fires in the Czech Republic. Detail can be seen in the appendix 1,
figure 7 and figure 8.
Figure 7 Number of fires, death and injured people in fire at home in the Czech Republic
Source: Source of figure 7 [4]
154
M&S 9 (2014)
Figure 8 Ratio of death persond in fires at home to death in fires of other reasons
Source: Source of figure 8 [4]
It can be seen that the impacts of the gas release and fires they are alarming.
Main and side aims of the project
The main aim of the project there has been to inform population about the threats at home and the
possibilities of protection again them. This aim has been fulfil by creating of the informative portal for
population and experts in the field of the civil protection. The side aims has been action of
accompanying character by which the preventive information has been spread to population, authority
of the state administration and local administration as well as to enterprisers.
Solving process and preparation of the materials
Basic information had been made in the internet portal (see figure 9) of Czech Fire Officer Association
(www.cahd.cz).
Internet portal consists from 4 elemental fields:
• dangerous gas,
• preventive information,
• detectors,
• preventive materials.
To internet portal of the preventive campaign it can be reach from menu that is on the left side of this
portal or direct from banner that is on the right side of portal. This banner is marked by detector
symbol and sign “KampaĖ k detekci plynĤ a požárĤ“. [5]
Figure 9 Internet portal for the preventive campaign
Source: Source of figure 9 [6]
M&S 9 (2014)
155
The field of the dangerous gas it describes the characteristic of the dangerous gases that are commonly
used at home. Four dangerous gases have been chosen by work team. These gases are natural gas,
propane-butane, carbon monoxide and fumes of the fire.
Preventive information contain statistic data that are related to described problems, preventive
information about gas and electric appliance, revisions and inspections and other safety devices. Part
of those information are dedicated to the chimney.
In the field of the detectors there are presented types of the gas detectors and fire detector and their
basic characteristics. There are also presented examples of those devices. In this part there are put also
the instructions for correct installation of the gas and fire detectors.
Preventive materials present set of the supporting means that are usable for the owners, keepers and
users of the flats, municipalities and experts in the field of the fire protection. These materials provides
information for solving of the risks at home and importance of the detection devices.
Figure 10 View of some preventive materials
Source: Source of figure 10 [6]
156
M&S 9 (2014)
REALIZATION OF THE PROJECT, MONITORING OF THE ACHIEVED RESULTS
Internet portal of the Czech Fire Officer Association is the tool by which the preventive information
can be effective further spread. In some regions of the Czech Republic there have been realised
following activities for the delivery of the preventive information to population. Those activities are
especially:
• delivery of the preventive information to all districts, municipalities and chosen keepers of the
residential fund (e.g. housing association),
• information of the population by public transport (leaflets in the trams and buses),
• realization of the seminar to keeper of the housing association,
• presentation of the project in the television and radio broadcast and in the press,
• using of the social nets to the project presentation.
For the preventive campaign there have been used the most widely social net in the Czech Republic.
This social net id Facebook. In the Facebook there are placed every preventive materials and actual
events in the field of the civil protection and fire protection too. To wall are put also the actuals form
internet portal of the campaign.
Figure 11 View to Facebook profile of the Czech Fire Officer Association
Source: Source of figure 11 [7]
During February 2014 there have been verified the information of the population about the preventive
project by survey. The information monitoring has been used as evaluative method that is used for
next development of the project.
M&S 9 (2014)
157
CONCLUSION
On the base of the recent tragically events that have happened in the connection of the dangerous gas
release and with regard to statistic data there have been realised preventive campaign in the Czech
Republic.
The aim of this campaign it is to inform the population about problems connected with dangerous gas
release and fires at home and by way of the possible protection against those threats.
REFERENCES
[1] Archive of the Fire & Rescue Service of the Moravian-Silesian Region. Ostrava: 2013.
[2] Archive of the Fire & Rescue Service of the capital city of Prague. Prague: 2013.
[3] Software of the Regional statistic events monitoring, version: 5.0.216.3; RCS Kladno s.r.o., 2013
(VONÁSEK, V.).
[4] VONÁSEK, V., P. LUKEŠ a team. Statistic annual 2013 [online]. Prague: Ministry of interiorFire & Rescue Service of the Czech Republic - headquarter, 2014 [cited 2014-03-28]. Available from:
www.hzscr.cz
[5] POKORNÝ, J., M. MOKRIŠOVÁ. KampaĖ na ochranu proti únikĤm plynĤ a požárĤm (Campaign
for protection against gas release and fires). Prague: Ministry of interior- Fire & Rescue Service of the
Czech Republic - headquarter, Expert periodical of the fire protection, integrated rescue system and
civil protection 112, volume XII, nr. 11/2013, pages 8 - 10, 2013, ISSN 1213-7057.
[6] Czech Fire Officer Association [online]. Ostrava, 2013 [cited 2013-12-19]. Available from:
<http://www.cahd.cz/?page_id=835/>.
[7] Czech Fire Officer Association In: Facebook [online]. Ostrava, 2013 [cited 2014-02-25]. Available
from: https://www.facebook.com/#!/pages/%C4%8CAHD/253414814813837?fref=ts
158
M&S 9 (2014)
APPENDIX NR. 1
Chosen statistic data connected with gas release and fires at home in the Czech Republic
Summary of the numbers of the death, injured, saved and evacuated persons during the events that are
connected with dangerous gas release in the Czech republic is represented in the table 1.
Table 1. Summary of the numbers of the death, injured, saved and evacuated persons during the events
that are connected with dangerous gas release in the Czech republic
Number
of Number
of Number
of
Year solving events
death persons
injured persons
2008 412
12
24
2009 401
1
19
2010 405
3
45
2011 441
2
73
2012 147
18
188
2013 128
12
178
Source: Source of table 1 [3]
Number
of Number
of
saved persons
evacuated persons
6
485
29
271
19
779
31
223
87
181
59
86
Summary of the numbers of the death and injured persons in the fires at home in the Czech Republic
and their percentage representation is presented in the table 2.
Table 2. Summary of the numbers of the death and injured persons in the fires at home in the Czech
Republic and their percentage representation
Number of
injured
Number of death persons in
Number of persons in the the fires of
fire of the fires of the the
Number of
buildings
buildings
buildings
Number death
Number
of intended for intended
for intended for
Year
persons
living
living
of fires
death persons living
2008
20946
142
1109
3628
53
525
2009
20177
117
980
3681
52
476
2010
17937
131
1060
3935
53
560
2011
21125
129
1152
3410
50
518
2012
20492
125
1286
3434
54
618
2013
17105
111
1189
3256
51
558
Total
117782
755
6776
21344
313
3255
Source: Source of table 2 [4]
M&S 9 (2014)
159
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
JiĜí Pokorný, Ph.D.
Fire and Rescue Service of Moravian-Silesian region
Ostrava, Czech Republic
[email protected]
JiĜí Pokorný, PhD (*1969) has graduated Technical university of Ostrava in 1992. He graduated
postgraduate study in the program Fire protection and industrial safety in 2002. He was the director of
the prevention department of Fire and Rescue Service of Moravian-Silesian region in years 2005 to
2010 and in 2011 he was appointed as the assistant director for prevention and civil emergency
preparedness of Fire and Rescue Service of Moravian-Silesian region. Pokorný, PhD cooperates in the
pedagogical, research and publication field with Faculty of Safety Engineering, Technical university
of Ostrava. He is author of 4 monograph and more than 80 contributions in the national and
international periodicals and in the conferences. He is the investigator or co- investigator of 3 research
projects. Pokorný, PhD is the member of work group Fire safety of the tunnels established by Ministry
of the Interior of the Czech Republic. He is also member of the Czech highway association in the
section Highway tunnels, normalization committee TNK 27 Fire safety of the buildings and editorial
council of the periodical 112 Expert periodical of fire protection, integrated rescue system and civil
protection.
DATA ON CO-AUTHORS
2)
Danuše Kratochvílová, Jr., M.Sc.
Fire and Rescue Service of Moravian-Silesian region
Ostrava, Czech Republic
[email protected]
160
M&S 9 (2014)
Croatian language
UDC 65.012.43:658.7
Preliminary communication
Mario Zbiljski, Draženka ûosiü, Jasmina Mariü Cvijetinoviü
ULOGA I ZNAýENJE KONTROLINGA NABAVE ZA POVEûANJE
SIGURNOSTI POSLOVNIH PROCESA
Sažetak
Kontroling je potporna funkcija menadžmentu, te spona izmeÿu odjela nabave, logistike, prodaje i
ostalih odjela. Koordiniranjem meÿu odjelima te kontroliranjem sprovedbe propisanih procedura,
kontroling utvrÿuje eventualne nedostatke u procesu i promptno reagira, te poduzima korake u cilju
izvršenja korekcije. To je funkcija koja daje podršku menadžmentu kako na operativnoj razini tako i
na strateškoj razini. Kontroling omoguüuje menadžmentu bržu prilagodbu promjenama u poslovnom
okruženju, te pruža vodstvu korisne informacije za donošenje odluka kako bi, na taj naþin, umanjili
svoje slabosti, a iskoristili prednosti. Upravo povratne informacije kontrolinga o poslovanju,
ispunjavanju plana, odstupanju od plana, o prilikama i opasnostima iz okruženja su osnova za
kvalitetno odluþivanje. Stoga je odgovornost kontrolinga izrazito znaþajna. Unatoþ visokom postotku
službeno uvedene funkcije kontrolinga u poduzeüima u Hrvatskoj, postavlja se pitanja koliko, zapravo,
menadžeri tih poduzeüa zaista koriste ovu funkciju kao þimbenik poveüanja konkurentnosti i
sigurnosti poslovanja? Fokus rada je na kontrolingu nabave. U tom üe se smjeru provesti i istraživanje
o njegovoj ulozi i važnosti za donošenje odluka menadžmenta koje pridonose poveüanju sigurnost i
efikasnost poslovanja odabranih hrvatskih poduzeüa.
Kljuþne rijeþi: kontroling, nabava, sigurnost, efikasnost.
ROLE AND IMPORTANCE OF CONTROLLING IN
SUPPLY CHAIN TO INCREASE SECURITY BUSINESS PROCESSES
Abstract
Controlling is support function of management. Controlling is the link between the supply department,
logistics, sales and other departments. Coordinating between departments and controlling the
implementation of the procedures, controlling determines any deficiencies in the process and responds
promptly, and is taking steps in order to perform the correction. This is a function that gives support to
management at the operational level and at the strategic level. Controlling enables management rapid
adaptation to changes in the business environment, and provides leadership useful information for
decision-making in order, thus minimizing their weaknesses and reap the benefits. Just feedback
from controlling about business activity, the deviation of planned budget, information about the
opportunities and risks in the environment is the basis for good decision making. The responsibility of
controlling is highly significant. Despite the high percentage officially introduced, the controlling
function in enterprises in Croatia, the question is how, in fact, the managers of these companies
actually use this function as a factor in increasing competitiveness and business security? The focus of
this paper is on controlling the supply chain. In this direction will conduct research on its role and
importance for management decisions that contribute to increasing the safety and efficiency of
selected Croatian companies.
Key words: controlling, supply, safety, efficiency.
M&S 9 (2014)
161
UVOD
Kontroling je jedna od najmlaÿih poslovnih funkcija u poduzeüu koja je nastala sredinom prošlog
stoljeüa kao odgovor na poveüanje kompleksnosti poslovanja. Može se definirati kao funkcija
menadžmenta kojom se pridonosi efikasnosti i efektivnosti u radu menadžmenta, vitalnosti poduzeüa i
njegovoj tržišnoj prihvatljivosti.[2] Kontroling je upravljaþki koncept s jasno definiranim alatima koji
dijelove poduzeüa i segmente poslovanja povezuje u cjelinu. On strateško promišljanje »spušta« na
operativno, a iz operativnog promišljanja gradi i pomaže u ostvarenju strategije. Kontroling daje
jasnoüu u upravljanju i poput poliglota strogo strukturirane informacije prevodi na jezik razumljiv
svim njihovim primateljima.[3]
Rizici na tržištu su imanentni u svim segmentima i nivoima gospodarstva. Menadžment svakodnevno
donosi strateške odluke i ima za zadatak izbjeüi rizike i uspješno voditi poslovanje. Upravo kontroling
kao upravljaþki koncept menadžmentu pomaže pri donošenju preciznijih odluka. Na zadatke
kontrolinga utjeþe mikro i makro okuženje, aktivnosti koje proizlaze i istoga, te brzina kojima se
promjene dogaÿaju. Kontroling ima zadatak biti korak ispred i na taj naþin pripremiti menadžment na
djelovanje.
Kada se govori o vrstama kontrolinga, mogu se izdvojiti dvije osnovne vrste. To su strateški i
operativni kontroling. Strateški kontroling može se definirati kao proces praüenja razliþitih strategija
usvojenih od strane organizacije te usklaÿivanje unutarnjeg i vanjskog okruženja organizacije s
dugoroþnog aspekta. Svrha strateškog kontrolinga je pružanje kvalitetnih informacija strateškom
menadžmentu u ostvarivanju ciljeva poduzeüa pomoüu nadzora i vrednovanja procesa strateškog
menadžmenta u cjelini, a posebno implementaciji odabrane strategije.[5] Za razliku od strateškog,
operativni kontroling je kratkoroþnog karaktera, koristi se samo informacijama iz internog okruženja
poduzeüa te služi kao podrška odluþivanju menadžerima na operativnim razinama.[1]
Otvoreno tržište je donijelo veüe moguünosti, ali i veüu konkurenciju. Trgovci koriste strategije
privlaþenja kupaca nižim cijenama i promocijama što rezultira smanjivanjem njihove marže, ali i
marže proizvoÿaþa, jer se na njih kao prvima u lancu vrši pritisak za još boljim ulaznim cijenama.
Stoga proizvoÿaþi, kako bi odgovorili zahtjevima trgovaca, pokušavaju još više minimalizirati svoje
troškove. Upravo je kontroling funkcija u tvrtki koja može znaþajno utjecati na smanjivanje troškova
u cijelome opskrbnome lancu. Kontroling kao spona izmeÿu poslovne funkcije nabave, distribucije i
maloprodaje ima za zadatak smanjiti troškove, kvalitetno povezati poslovanje te utjecati na
profitabilno poslovanje kompanije.
Predmet provedenog istraživanja jest provoÿenje funkcije kontrolinga nabave u hrvatskim
prehrambenim industrijama. Nedovoljno praüenje trendova i najboljih praksi u Europi i nedovoljno
razvijena informatiþko tehnološka podrška utjecali su na nedovoljnu modernizaciju u razvoja funkcije
kontrolinga. U Hrvatskoj je kontroling nabave zapostavljen i kao takvog ga je potrebno detaljno
analizirati kako bi se utvrdilo koliko kontroling nabave pridonosi sigurnosti provoÿenja poslovnih
procesa i uspješnosti hrvatskih poduzeüa.
METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
Cilj istraživanja je ukazati na važnost kontrolinga nabave kao kljuþne funkcije menadžmenta nabave u
svrhu ostvarivanja ciljeva poduzeüa i uspješnog poslovanja. Kroz provedeno istraživanje prikazani su
kljuþni zadatci i aktivnosti menadžmenta nabave i naþini provoÿenja funkcije kontrolinga nabave u
svrhu ostvarivanja konkurentske prednosti ali i postizanja visokog stupnja sigurnosti provoÿenja
poslovnih procesa.
Istraživanje se provodilo anketiranjem putem e-maila. Anketa je sastavljena od 15 pitanja. Prva grupa
pitanja odnosila se na pitanja o samom poduzeüu; o njegovoj veliþini i vlasništvu, a druga grupa
pitanja na naþin provoÿenja kontrolinga nabave u istima.
162
M&S 9 (2014)
Sudionici ispitivanja
Rezultati ovoga ispitivanja su temeljeni na odgovorima dobivenim od kljuþnih ljudi iz odjela nabave i
kontrolinga, 6 najveüih hrvatskih prehrambenih industrija. Odabrana poduzeüa su na hrvatskom tržištu
lideri mesne i mlijeþne branše te konditoraja. Odabrana poduzeüa su sva osim jednog u privatnom
vlasništvu i imaju više od 250 zaposlenih.
REZULTATI I RASPRAVA
Najvažniji zadaci kontrolinga su planiranje poslovnog rezultata, utvrÿivanje i unapreÿenje standarda,
organiziranje, upravljanje, praüenja i obraþun ostvarenja poslovnih rezultata i uspješnosti poslovanja,
koordiniranje, informiranje o poslovnim rezultatima, kontroliranje, utvrÿivanje odstupanja od plana ili
standarda, analiza uzroka odstupanja te prijedlog korektivnih mjera, nadzor nad realizacijom
korektivnih odluka, te analiza sadašnjeg stanja resursa i uvjeta privreÿivanja kao osnova za planiranje
buduüih rezultata. Kontroliranje ima za zadatak mjeriti realizaciju postavljenih zadataka, te izvršiti
korektivne mjere ukoliko su utvrÿeni propusti. Svrha kontrolinga je upravo te propuste svesti na
najmanju moguüu mjeru.[4] S obzirom na dinamiku tržišta, ali i sve spremnije konkurente nema
mjesta za pogreške stoga je izrazito važno unaprijed predvidjeti kretanja tržišta, aktivnosti i naravno uz
što manje troškove. Zadaci kontrolinga su kompleksni i zahtijevaju multidisciplinarno djelovanje.
Na postavljeno pitanje postoji li služba kontrolinga u poduzeüu 70% ispitanika odgovorilo je da u
njihovom poduzeüu postoji služba kontrolinga. ýinjenica ukazuje na sve veüi znaþaj kontrolinga, te da
sve više hrvatskih poduzeüa prepoznaje kontroling kao naþin ostvarivanja boljih poslovnih rezultata.
Ipak 30% anketiranih iznosi podatak da u njihovom poduzeüu ne postoji služba kontrolinga kao takva
što možemo vidjeti iz Slike 1.
Slika.1.Postojanje službe kontrolinga u poduzeüu
Izvor: autori
Kada je rijeþ o tome tko provodi kontroling u funkciji nabave, rezultati su vidljivi iz Slike 2. U veüini
poduzeüa kontroling u funkciji nabave ne provodi samo jedna osoba. U najveüem broju sluþajeva,
38% to þine kontroleri, u 37% menadžment poduzeüa i u 25% sluþajeva voditelji nabave. U ovom
sluþaju nije definirano o kojoj je razini menadžmenta rijeþ stoga to može biti i operativni i taktiþki i
strateški menadžment. Meÿutim, niti jedno poduzeüe ne angažira struþnu osobu izvana što ukazuje na
þinjenicu kako zapravo poduzeüa žele držati nabavu pod vlastitom kontrolom i obavljati funkciju
kontrolinga nabave iskljuþivo vlastitim zaposlenicima.
M&S 9 (2014)
163
Slika 2.Provoÿenje kontrolinga u nabavi
Izvor: autori
Odgovor na pitanje o kvaliteti provoÿenja kontrolinga vidljiv je iz Slike 3. Veüina, odnosno 84%
ispitanika smatra da se kontroling provodi izvrsno, a tek njih 16 % smatra da ima prostora za
unapreÿenje.
U Tablici 1 prikazano je zašto poduzeüa koriste kontroling u funkciji nabave. Ponuÿeno je nekoliko
razloga koje su ispitanici ocijenili prema važnosti ocjenom od jedan do pet. Dobiveni su sljedeüi
podaci:
Tablica 1. Razlog provoÿenja kontrolinga nabave
Razlozi/Ocjene
1
najmanje
važno
Zbog odabira najpovoljnijih i 0
najkvalitetnijih dobavljaþa
0
Zbog smanjenja rizika
Zbog poveüanja uþinkovitosti 0
procesa nabave
Zbog nižih ulaznih troškova 0
sirovina i materijala
Zbog nižih troškova držanja 0
zaliha
0
Zbog poveüanja marži
Zbog stvaranja ili jaþanja 0
konkurentske prednosti
0
Zbog nižih troškova proizvodnje
2
manje
važno
0
3
srednje
važno
1
4
više
važno
3
5
najvažnije
μ
2
4,17
0
0
0
1
2
2
4
3
4,67
4,33
0
1
3
2
4,17
0
1
3
2
4,17
0
0
1
0
2
2
3
4
4,33
4,67
0
1
3
2
4,17
Tablica je prikazana u relativnim brojevima te je svakom razlogu pridodan broj poduzeüa prema
postavljenim ocjenama koje prikazuju važnost navedenog razloga za provoÿenje kontrolinga nabave.
Na temelju relativnih brojeva dobiven je prosjek μ koji je izraþunat na sljedeüi naþin (za primjer je
uzet prvi razlog – zbog odabira najpovoljnijih i najkvalitetnijih dobavljaþa):
μ = (0×1)+(0×2)+(1×3)+(3×4)+(2×5)= 4,17
6
Iz navedenih rezultata može se zakljuþiti kako su najznaþajniji razlozi provoÿenja kontrolinga
smanjenje rizika, te stvaranje i jaþanje konkurentske prednosti. Rizik, u ovom sluþaju, podrazumijeva
rizik od sklapanja štetnih ugovora, rizik lošeg odabira dobavljaþa, neekonomiþnost narudžbi i sliþno.
Sljedeüi najznaþajniji razlozi provoÿenja kontrolinga u funkciji nabave je poveüanje uþinkovitosti
procesa nabave i poveüanje marži. Procesi nabave podrazumijevaju brže planiranje, naruþivanje i
realizaciju. Navedene stavke imaju prosjek 4,33 što potvrÿuje da je ovaj razlog važan za poduzeüa.
164
M&S 9 (2014)
Slika 3. Provoÿenje kontrolinga u poduzeüu
Izvor: autori
Iz Slike 4 vidljivo jest da je 51% ispitanih odgovorilo da nema dovoljno informacija s tržišta za
donošenje kvalitetnih operativnih odluka, dok ih 49% smatra da ima dovoljno informacija.
Slika 4. Dostupnost informacija za donošenje operativnih odluka
Izvor: autori
ýesto postavljano pitanje je tko je zapravo odgovoran za unapreÿenja kontrolinga u poduzeüu i tko
ima zadatak unaprijediti poslovne procese u poduzeüu. Iz Slike 5 vidljivo je da 58% ispitanih smatra
da je strateški menadžment odgovoran za unapreÿenje kontrolinga, a 42% da je za to odgovoran
operativni menadžment.
Slika 5. Odgovornost za unapreÿivanje kontrolinga
Izvor: autori
M&S 9 (2014)
165
Kada je rijeþ o suodgovornosti kontrolinga u lošim poslovnim odlukama zanimljivo je da je 60%
ispitanika odgovorilo da kontroling treba imati tek djelomiþnu suodgovornost, 20 % ispitanika smatra
da kontroling treba imati suodgovornost, a 20% smatra da ne treba.
Slika 6. Suodgovornost kontrolinga u lošim poslovnim odlukama
Izvor: autori
Iz Slike 7 vidljivo je da su ispitanici odgovorili da je za nekvalitetno provoÿenje kontrolinga u 50%
sluþajeva odgovorno neadekvatno rukovodstvo, njih 37% smatra da su razlog zastarjele metode
kontrolinga, dok 13% ispitanika smatra da su razlog tome nestruþni i nedovoljni educirani djelatnici.
Slika 7. Odgovornost za nekvalitetno provoÿenje kontrolinga
Izvor: autori
Kako bi se zadaci menadžmenta nabave uspješno realizirali potrebno je analiziranje, praüenje,
usporeÿivanje s kljuþnim pokazateljima od strane menadžmenta kontrolinga nabave. Kljuþni
pokazatelji se mogu odnositi na cijene, koliþine, ulazne sirovine, cijena repromaterijala, cijene
skladištenja, cijene transporta, cijene zbrinjavanja neuvjetnih proizvoda.
Iz dobivenih rezultata može se zakljuþiti kako veüina poduzeüa provodi kontroling funkcije nabave.
Razlozi provoÿenja kontrolinga su, meÿutim, vrlo razliþiti, od kojih veüina poduzeüa istiþu smanjenje
rizika i poveüanje konkurentnost, te poveüanje uþinkovitosti procesa nabave i veüe marže. Navedeno
ukazuje na þinjenicu kako je kontroling u nabavi u hrvatskim prehrambenim industrijama najviše
orijentiran ''prema van'', odnosno poduzeüa teže dugoroþnoj i partnerskoj suradnji sa svojim
dobavljaþima koja üe im omoguüiti manje troškove. Poduzeüa koja uspiju sniziti troškove proizvodnje
više nego njihovi konkurenti, na pravom su putu za ostvarenje troškovne prednosti, sniženja cijena,
pridobivanje veüeg broja kupaca i u konaþnici ostvarivanje veüih profita. Hrvatska poduzeüa su
166
M&S 9 (2014)
svjesna da se ukoliko žele biti konkurentna moraju prilagoditi uvjetima na tržištu, detektirati prilike i
moguünosti, te eliminirati potencijalne rizike i nedostatke upravo na temelju podataka kontrolinga.
ZAKLJUýAK
Kako bi poduzeüa mogla rasti i razvijati se u današnjim uvjetima dinamiþnog tržište, moraju koristiti
nove strategije i taktike, te pronaüi nove naþine minimaliziranja troškova. Služba kontrolinga stoga
ima sve važniju zadaüu jer je kontroling skup multidisciplinarnih znanja koja su potrebna kako bi se na
temelju podataka iz poduzeüa, ali i izvan njega, prikupio optimalan broj onih koji su nužni
menadžerima te svima koji upravljaju poduzeüem za kvalitetno odluþivanje.
Udio nabavnih u ukupnim troškovima poslovanja u veüini industrija premašuje 50%[6], stoga
operativna i troškovna uþinkovitost upravljanja funkcijom nabave dominantno odreÿuje profitni
potencijal poduzeüa pa samim time i potencijal rasta i razvoja u današnjim uvjetima poslovanja. U tom
smislu, znaþaj kontrolinga u funkciji nabave je krucijalan. On pomaže smanjenju ukupnih troškova
držanja zaliha i troškova proizvodnje, poveüanju operativne uþinkovitosti procesa nabave, pomaže u
odabiru najpovoljnijih dobavljaþa i drugo.
U odabranim hrvatskim poduzeüima u veüini sluþajeva kontroling nabave obavlja kontroler, zatim
menadžment poduzeüa i voditelj funkcije nabave. Odgovornost menadžera i kontrolera je jasno
razgraniþena: menadžer je odgovoran za rezultat, dok kontrolor s definiranim postupcima olakšava
provedbu principa pomoüu kojih se lakše dolazi do rezultata. Provedba ovisi o nizu unutarnjih i
vanjskih faktora koji direktno ili indirektno utjeþu na poduzeüe. Unutarnji faktori su dinamika i
struktura kupaca, širina asortimana, broj i struktura dobavljaþa, a vanjski kompleksno i konkurentsko
okruženje.
Kontroling nabave služi kao potpora strategijskim odlukama u nabavi, te olakšava proces donošenja
odluka opskrbljujuüi menadžment relevantnim informacijama. Poduzeüa su navela kako smatraju da je
za unaprjeÿenje kontrolinga nabave u poduzeüu odgovoran strateški menadžment (58%) a zatim
operativni menadžment (42%). Takoÿer, uzroci nekvalitetnog provoÿenja kontrolinga nabave u
hrvatskim poduzeüima su neadekvatno rukovodstvo (50%), oslanjanje na zastarjele i neuþinkovite
metode kontrolinga (37%) i nestruþni i nedovoljni educirani djelatnici (13%).
Kontroling u Hrvatskoj ima još prostora za uvoÿenje u sva poduzeüa, modernizaciju, unapreÿenje i
utjecaj na doprinos uspješnosti poduzeüa. Kontroling je desna ruka menadžmenta, njegova neopoziva
podrška i njegova misija je u menadžmentu potaknuti aktivnost i pomoüi u odluþivanju i upravljanju.
Ukoliko djeluje moderno, vizionarski i ukoliko je poslovno funkcionalno prilagodljiv, kontroling je
karika koja može doprinijeti ukupnom dobrom poslovanju tvrtke.
LITERATURA
[1] Buble, M. (2005): Strateški menadžment, Sinergija, Zagreb, str. 234.
[2] Cvjetkoviü, N. (2012): Operativni kontroling – juþer, danas, sutra (online), SAP.
[3] Mueller, J.(2009.): Category management, Internacionalni centar za profesionalnu edukaciju,
Zagreb.
[4] Osmanagiü Bedenik, N. (2007): Kontroling: abeceda poslovnog uspjeha, Školska knjiga,
Zagreb.
[5] Tudor, G., Rijavec, M., Zarevski, P. (2009): Menadžerska uþinkovitost 360o, M.E.P. d.o.o.,
Zagreb.
[6] Žilbert, B. (2007): Strateška nabava, Mate, Zagreb.
M&S 9 (2014)
167
BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA
Mario Zbiljski
Roÿen 1975. godine u Zagrebu. Zaposlen u tvrtki Gavriloviü d.o.o. na mjestu Direktora prodaje i
marketinga. Predaje Konkurentnost gospodarstva na Visokoj poslovnoj školi Zagreb.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Mario Zbiljski
Mario Zbiljski was born in1975, in Zagreb. Employed at the company Gavriloviü d.o.o, as a Director
of Sales and Marketing. He lectures about the Competitiveness in the Economy, at the Zagreb School
of Business.
PODACI O SUAUTORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
Draženka ûosiü, univ. spec. oec.
Business College Libertas
Zagreb, Croatia
[email protected]
3)
Jasmina Mariü Cvijetinoviü, struþ. spec. com
Konzum d.d.
Zagreb, Hrvatska
[email protected]
168
M&S 9 (2014)
English language
UDC 005.5:368.032.1
Subject Review
Nikolina Smajla, Ivana Variþak
ERM IN INSURANCE COMPANIES – A MODEL OF MANAGEMENT AND CONTROL OF
UNDERWRITING RISK
Abstract
Management and controlling of business risks started to be increasingly important because
stakeholders of companies tend to be more and more aware of different types of risks companies are
exposed to. Enterprise Risk Management (ERM) is a modern way of managing and controlling risk.
From today's perspective, this way of managing and controlling risk is the most comprehensive and is
useful in companies different characteristics and from different industries, as it is based on recognizing
all types of risk and managing the portfolio risk. Therefore it is also very useful in management of
professional risk takers - insurance companies. A goal of this paper is to explain the importance and
basic elements of ERM, to show basic types of risks which are important to recognize in the integrated
approach of risk management, steps of the process as well as its advantages and limitations. The goal
is to explain in details the use of ERM in insurance companies.
Key words: controlling, enterprise risk management, insurance companies, risk management.
INTRODUCTION
Risk management in companies nowadays is becoming more and more important field of company’s
management, since stakeholders are more aware of risks companies are exposed to. Shareholders are
expecting a growth of company’s value, and management’s role is to find new ways of value’s
growth. Because risk can be important driver for making strategic decisions, management of the
company has to be able to identify possible impacts of different risks on processes, activities,
stakeholders, products and services.
Risk has been understood not only as a danger that has to be avoided, but also an opportunity that a
company has to avail. Managers have started to think about connections between risk management and
new value creation, and making decisions regarding weather to keep or transfer risk using different
techniques of risk transfer [13]. Risk in itself is not bad, what is bad is if risk is mismanaged,
misunderstood, mispriced or unintended [6]. Therefore, by implementing an approach of risk
acceptance and risk management, a company can benefit it and create a new value.
DEFINITION OF ERM
A concept of integrated approach to risk management in enterprises, named Enterprise Risk
Management (ERM), has evolved in new, important business trend. Before establishment of this
concept, different risk management concept have been used and named: corporate risk management,
business risk management, holistic risk management, strategic risk management or integrated risk
management. Each of mentioned concepts has its characteristics, advantages and disadvantages, but
none of them is complete in sense of coverage of all types of risk a company is exposed to.
According to Causality Actuarial Society, ERM is the discipline by which an organization in any
industry assesses, controls, exploits, finances and monitors risk from all sources for the purpose of
increasing the organization’s short- and long-term value to its stakeholders [1]. It is a structured and
disciplined approach aligning strategy, processes, people, technology and knowledge with the purpose
M&S 9 (2014)
169
of evaluating and managing the uncertainties the enterprise faces as it creates value [6]. A big
advantage of this kind of management is of its appliance in any business, so today it is not only used in
production, but also in services companies, mostly financial sector.
Credit rating agencies such as Standard & Poor's, Moody's or Fitch when calculating credit rating of
insurance company, bank or nonfinancial institution, are incorporating an information weather a
company has implemented ERM or not. By making credit ratings they are taking in account globally
accepted ways of risk management. Their particular focus is on understanding the risk management
culture and the overall strategic risk management processes in place [4].
A basic principle of ERM is that each company exists to make new value for his shareholders.
Although risk in running business is a necessity, a goal of management is to evaluate a level of risk
company can accept to achieve value maximization. By using ERM in everyday business, efficiency
of risk management is enabled as well as acceptance of possibilities that lead to the value growth.
Value is maximized when management sets strategy and objectives to strike an optimal balance
between growth and return goals and related risks, and efficiently and effectively deploys resources in
pursuit of the entity’s objectives. Enterprise risk management encompasses: [2]
• Aligning risk appetite and strategy – Management considers the entity’s risk appetite in
evaluating strategic alternatives, setting related objectives, and developing mechanisms to
manage related risks.
• enhancing risk response decisions – Enterprise risk management provides the rigor to identify
and select among alternative risk responses – risk avoidance, reduction, sharing, and acceptance.
• Reducing operational surprises and losses – Entities gain enhanced capability to identify
potential events and establish responses, reducing surprises and associated costs or losses.
• Identifying and managing multiple and cross-enterprise risks – Every enterprise faces a myriad
of risks affecting different parts of the organization, and enterprise risk management facilitates
effective response to the interrelated impacts, and integrated responses to multiple risks.
• Seizing opportunities – By considering a full range of potential events, management is
positioned to identify and proactively realize opportunities.
• Improving deployment of capital – Obtaining robust risk information allows management to
effectively assess overall capital needs and enhance capital allocation
Framework of ERM in every company has to be set up to help achieve strategic and operational
corporate goals, to make confidential reporting and adjustment of business to legislative. It can only be
achieved if all employees are engaged in risk management process; while risk management is
coordinated with senior-level oversight, employees at all levels of the organization using ERM are
encouraged to view risk management as an integral and ongoing part of their jobs. [4]
Except all advantages of using ERM, there are some limitations of the concept. They arise from
human role in decision making that can result with a mistake: when making decisions regarding risk
response and when establishing control system, costs and benefits have to be taken into account,
because serious disorder can appear due to human mistakes. Few people could outwit the system and
avoid control, and management has privileges to ignore decision made.
Above mentioned constraints are prohibiting board of directors in totally safety of using the concept of
integrated risk management and achieving corporate goals. Still, ERM has so far provided the best
system of risk management in companies of all types.
ERM IN INSURANCE COMPANIES
Development of ERM in insurance companies
Management activities regarding corporate risks have always been based on risk identification and
management by risk transfer to insurance companies or other financial institutions, by making reserves
for unpredictable cases or by crisis management. The concept of ERM has been developed in the
middle of 1990’s and is becoming more important after crisis events such as destruction of Twin
Towers at September 11, 2001 in America or Enron bankruptcy. Insurance companies have been first
financial institutions who have implemented ERM in their business because these are institutions
whose core business is risk writing. Since 2007 rating agency Standard&Poor’s is using the
information weather the institution is using ERM or not in their process of credit rating.
170
M&S 9 (2014)
According to the research from 2005 (Tillinghast-Towers Perrin), almost half of insurance companies
in USA is using ERM, and 40% of them is planning to start using it [10], Since 1990’s many
organizations have implemented ERM standards due to best experiences and many advantages it
provides.
Development of the concept of integrated risk management in companies is characterized by a number
of driving forces: [1]
- More - and More Complicated - Risk – there is a greater recognition of the variety, the
increasing number and the interaction of risk facing organizations. Hazard risks have been
actively managed for a long time, financial risks have grown in importance over the past
number of years, and new risks emerge with the changing business environment. The
awareness of operational and strategic risks has increased because of modern ways of
business, technology development, financial innovations and terrorist activities. Because the
number and complexity of risks is growing it is normally expected companies to have come
to recognize the importance of managing all risks and their interactions.
- External Pressures – regulators, rating agencies, stock exchanges, institutional investors and
corporate governance oversight bodies have come to insist that company management take
greater responsibility for managing risks on an enterprise-wide scale. It is especially
important for publicly traded companies because their primary goal is to ensure value growth
for their stockholders (which is one of basic goals of ERM implementation).
- Portfolio Point of Wiew – modern portfolio theory provides a framework for thinking about
the collective risk of a group of financial instruments and an individual security’s
contribution to that collective risk. With ERM, this concepts have been generalized beyond
financial risks to include risks of all kinds. There are some principles of this thinking like:
portfolio risk is not the sum of individual risk elements, to understand portfolio risk one has
to understand a risk of individual elements and their interactions, and the portfolio risk is
relevant to the key risk decisions facing the organization. A holistic approach to the portfolio
risk gives organizations a true perspective on importance of all kind of risks.
- Quantification of the risk (individual as well as portfolio risk), even for the infrequent or
unpredictable risks that were hard to quantify, is nowadays much easier because of advances
in technology and expertise. By the end of 20th century insurance and reinsurance companies
were able to routinely measure their exposure to hurricanes, earthquakes and other natural
catastrophes. Development of Value-at-Risk method as a regulatory and management
standard has make measurement and forecasting of some financial risks more easier. Despite
all that, some kind of risks are still hard to quantify, especially risks that are subject to
human intervention and newer risks, because of which new ways of quantification have to be
developed. There has been a continuing effort to better quantify individual risks as well as
portfolio risk.
- Boundaryless Benchmarking – common ERM practice and tools are shared across many
organizations and across the globe using modern technology, but also because processes,
tools and procedures are not only limited to insurance companies. They can be used with the
same result in other kinds of organizations. Different industries will continue to develop the
ERM concept because different risks will be more or less important to organizations and risk
management practices will differ, but basic principles, concepts and techniques are
recognized throughout the world.
- Risk as Opportunity – risk has always been understood as a danger and organizations were
always trying to avoid it. Avoidance and minimization of risk can be one of risk
management strategies, but companies nowadays have come to recognize the value-creating
potential of risk. There are numerous reasons for that: they are more familiar with and more
capable of managing the risks, they develop expertise in managing risks they face, and as a
result they may keep their own exposure and seek for new ways of assume other
organization’s abilities. Better information about risk have become available over time, what
has led to development of risk market and to getting more information about cost of risk.
This has allowed organizations to better evaluate costs and benefits of risk transfer.
Important consequence of modern view to risk is a realization that risk is not completely
avoidable and that integrated risk management is a mean to competitive advantage.
M&S 9 (2014)
171
ERM is a modern model of risk management that differs from traditional in many elements, shown in
table 1.
Table 1. Traditional risk management and ERM
Traditional methods of risk management
ERM
Risk as individual hazard
Risk in the context of business strategy
Risk identification and assessment
Risk “portfolio” development
Focus on all risks
Focus on critical risks
Risk mitigation
Risk optimization
Risk limits
Risk strategy
Risks with no owners
Defined risk responsibilities
Haphazard risk quantification
Monitoring and measurement
Risk is not my responsibility
Risk is everyone’s responsibility
Source: KPMG: Enterprise Risk Management – An Emerging model for building shareholder value,
November 2001, p. 10
ERM concept doesn’t define risk (risks) isolated as a danger that company is exposed to, but as all
types of identified risks that can be measured and implemented in business strategy. This implies
linkage business strategy with vision, mission and objectives, philosophy and policies, plans for
growth and development. Instead of identification and assessment of single risks, this concept assumes
creation of portfolio of risk and puts a focus on critical risks in the portfolio. As risk is not considered
only as danger but as opportunity, ERM concept doesn’t only affect risk decreasing, but ensures its
optimization. Strategy of risk management in integrated risk management concept is defined as well as
risk responsibilities, and risk management means not only its quantification but systematic monitoring,
measurement and decision making regarding its acceptance, transfer or avoidance.
Thus this concept demands management of all types of risks (portfolio risk management), it is
important to develop awareness of all members of company that risk is not one person’s but
everyone’s responsibility.
Basic contribution of development integrated risk management model is that it makes connections
between operational risk management and long term goals of company as well as its strategy. Risk
management strategies have to be defined for each company individually according to the nature and
complexity of its business as well as company’s size. Research into ERM is just beginning, and as
S&P expands ERM ratings to other industries, the pressure on firms to implement ERM will
intensify.[8]
Elements of ERM in insurance companies
Enterprise risk management consists of eight interrelated components. These are derived from the way
management runs an enterprise and are integrated with the management process. These components
are: [2]
1. Internal environment, which sets up the basis how risk is viewed from company’s employees
point of view, including risk management philosophy, integrity and the environment in which
they operate,
2. Objective setting before identification of potential events affecting company’s business, support
and align with the company’s mission and risk appetite,
3. Event (internal and external) identification – events that affect achievement of objectives have
to be identified and distinguished between risks and opportunities,
4. Risk assessment after analyzing and deciding how to manage them,
5. Risk response (avoiding, accepting, reducing or sharing risk) via development a set of actions
for different degree of tolerance and appetite,
6. Control activities (policies and procedures) to help ensure the risk responses are effectively
carried out,
7. Information and communication – relevant information has to be transferred as a message to
responsible persons, and
8. Monitoring – total process of ERM has to be monitored and modified according to special
needs through special management activities.
172
M&S 9 (2014)
Process of enterprise risk management doesn’t have its strictly developed procedures as it has to be
multidirectional and adjustable to specific needs.
Basic demand of ERM is to establish a connection between company’s goals and elements of risk
management. Its efficiency is evaluated by quality of functioning quoted eight elements, that as well
serve as a criteria for efficient ERM.
Elements of ERM widely used are basically the same for every business, but insurance companies’
specificities are identification, assessment and answer to specific types of risks they are exposed to.
RISKS IN INSURANCE COMPANIES AND THE PROCESS OF ERM
Types of risks in insurance companies
Different types of risk insurance companies are exposed to in their everyday business can be found in
literature. According to Casual Actuarial Society, risks can be specified into four types: [1]
1. Hazard risks
2. Financial risks
3. Operational risks and
4. Strategic risks
Hazard risks are those that don’t contain possibility of value creation, only loss occurrence. Hazard
risks are risks from fire and other property damage, windstorm and other natural distress, theft and
other crime, personal injury, business interruption, disease and disability and liability claims. In
narrow sense, they include possibility of events that result revenue decrease and in broader sense that
are risks related to occupational health and safety that result in higher costs of work injuries or costs of
medical treatment. Insurance companies are, instead of hazard risks, exposed to specific types of risks
known as underwriting risks, that arise from risk acceptance.
Financial risks include credit risk, foreign exchange risk, interest rate risk, liquidity, market risk or
other types of risks related to business’s financial activity. Operational risks include risks from
business operations, as a result of bad procedures and internal processes in company, old technology
or human factor (bad management) but also risks of external events. They arise from human failures in
business process, bad control function and external factors that can negatively influence business.
Strategic risks include risks from reputational damage, competition, customer wants, technological
innovation, demographic and social/culture trends, capital availability and regulatory and political
trends. They arise as a consequence of bad strategic decisions, non effective business strategy or nonadjustment of business to situation in business environment. Table below shows the most important
types of risks to which are companies exposed. The idea of holistic risk management system is to
identify the most important risks and find a strategy to manage them.
Table 2. Types of business risks
External environment
Business strategies and politics
Competition
Legal and regulatory loss
Klient's expectations
Strategy and innovation
Capital allocation
Portfolio of products
Organizational structure
Business procedures
Analysis and reporting
Business result management
Financial planning
Accounting and tax information
External reporting
Price politics
Market intelligence
Contractual liability
Human factor
Leading
Competencies
Preparation to changes
Communication
Incentive
Responsibility
Malversation and fraud
Enforcement
of
business
processes
Planning
Satisfaction of clients
Compliance with regulation
Intellectual capital
Technology and information
Technological infrastructure /
architecture
Importance and integrity of data
Accuracy of data processing
Reliability of technology
Security
of
informational
technology
Source: Olson, D. L., Woo, D. D.: Enterprise Risk Management, World Scientific Publishing Co.,
Singapore, 2008, p. 7.
Insurance companies, as a professional risk-takers, in their business are exposed to specific types of
risks - underwriting (technical) risks. According to International Association of Insurance Supervisors
M&S 9 (2014)
173
(IAIS), underwriting risks represent the various kinds of risk that are directly or indirectly associated
with the technical or actuarial bases of calculation for premiums and technical provisions in both life
and non-life insurance, as well as risks associated with operating expenses and excessive or
uncoordinated growth. They result directly from the type of insurance business transacted and differ
depending on the class of insurance. Technical risks exist partly due to factors outside the company's
area of business activities, and the company often may have little influence over these factors. The
effect of such risks - if they materialize - is that the company may no longer be able to fully meet the
guaranteed obligations using the funds established for this purpose, because either the claims
frequency, the claims amounts, or the expenses for administration and settlement are higher than
expected.
Underwriting risks include following types of risks:
- Premium risk, or the risk of under-pricing, is defined as the risk that the premiums charged will
be too low to cover the guaranteed obligations. It is one of the most important risks of insurance
companies and it is hard to define it without correspondence to other types. If the under-pricing
is voluntary (if premiums are deliberately set too low in order to attract customers), the risk can
be classified as management risk.[7]
- Deviation risk is risk emerging when the actual development of claims frequencies, mortality,
interest rates, inflation etc. does not correspond to the bases of premium calculations. It occurs if
insurance companies don’t have quality database of their insured.
- Risk of miscalculating technical provisions, or “provisioning risk”, corresponds to the risk that
technical provisions will prove inadequate to meet all of the commitments arising from
insurance contracts
- Reinsurance risk is the risk of insufficient reinsurance covers or a failure of reinsurers to pay
their part of overall liabilities. It is the risk of non-payment of the insurer and poor quality of
reinsurance.
- Operating expenses risk refers to the risk of the amount for expenses included in the insurance
premium not being sufficient to cover all actual expenses in future. It is dangerous because it
could lead to the ruin of small insurer in connection with long-tailed business. [9]
- Major losses risk (only in non-life insurance) reflects the potential risk an insurance undertaking
is exposed due to the size and number of major losses.
- Risk of extensive or uncoordinated growth – if risks are selected or premiums are calculated
without applying the necessary care, or if there are no sufficient financial means to cover the
risks. It is believed that this type of risk does not materialize in isolation from the other risks
insurance company is exposed to.
According to the International Association of Insurance Supervisors, there are five elementary
demands for ERM implementation in insurance companies [5]: an insurer should establish, and
operate within, a sound enterprise risk management framework, which is appropriate to the nature,
scale and complexity of its business and risks; framework should be integrated with the insurer’s
business operations, reflecting desired business culture and behavioral expectations and addressing all
reasonably foreseeable and relevant material risks faced by the insurer in accordance with a properly
constructed risk management policy; the establishment and operation of the ERM framework should
be led and overseen by the insurer’s board and senior management; for it to be adequate for capital
management and solvency purposes, the framework should include provision for the quantification of
risk for a sufficiently wide range of outcomes using appropriate techniques.
Steps of the ERM process in insurance companies
Casual Actuarial Society has defined seven steps of the process of ERM in insurance companies: [1]
1. Establish context – understanding internal, external and risk management context.
Understanding internal context includes understanding goals, strategy and indicators for
achieving objectives of the company. External context understanding includes identification of
strengths, weaknesses, opportunities and threats of the company (SWOT analysis), identifying
various stakeholders interested in company’s business and communication policies with these
stakeholders. The risk management context identifies the risk categories of relevance to the
company and adoption of common risk metrics.
174
M&S 9 (2014)
2. Identify risks – defining conditions and events that represent material threat to achieve
objectives of the company or a basis to exploit competitive advantage.
3. Analyze/quantify risks – creation probability distribution of outcomes for each identified risk.
4. Integrate risks – integration of all probability distributions of outcomes different risks,
reflecting correlations and portfolio effects, and expressing the results in terms of the impact
on key performance indicators of the company.
5. Asses/prioritize risks – determining the contribution of each risk to the aggregate risk profile
and prioritizing to be able to make appropriate decisions.
6. Treat/exploit risks – in this step many strategies of risk treatment can be identified, as avoid,
retain (and finance), reduce, transfer or exploit risk. Transfer of risk to reinsurance companies
is used for hazard risks, other risks can be transferred through alternative risk transfer methods
(ART), and operational and strategic risks can only be reduced and retained.
7. Monitor & review – continuously monitoring of risk surrounding and the effects of risk
management strategies. Results of monitoring are included again into the context-setting step
and the cycle repeats.
The result of risk analysis can be used to make risk profile in which each element of risk is given a
rating of significance and provides a tool for prioritizing risk treatment efforts. This process allows the
risks to be mapped to the business area affected, describes the primary control mechanisms in place
and indicates where the level of investment in controls might be increased, decreased or
reapportioned.[11]
Apart from mentioned steps of the ERM process, another dimension is important for complete ERM,
concerning different types of risks. The framework of ERM is shown in table 3.
Table 3: Conceptual ERM framework
Types of risks
Financial
Operational Strategic
Process steps
Underwriting
Establish context
Identify risks
Analyze/quantify risks
Integrate risks
Asses/prioritize risks
Treat/exploit risks
Monitor & review
Source: Overview of Enterprise Risk Management, Causality Actuarial Society, 2003, str. 9.
Table 3 emphasize comprehensive concept of ERM. In each of mentioned steps of the process each
type of risk has to be considered and deal with each case separately. Anyway, precisely categorizing
types of risk is much less important than knowing that ERM is covering all types of material and
nonmaterial risk factors that can influence the value of company.
PERFORMANCE AND RISK MEASURES IN INSURANCE INDUSTRY
Performance measures
Performance measures in insurance industry that are a base for decision making process are explained
hereafter.
First measure, “Economic capital” is representing an amount of risk capital required to cover
operational risk of insurance company. In other words, it is an amount a company needs to ensure to
be able to continue its business in worst possible business scenario for company to stay solvent during
a period of time with known probability. Simply, it is risk adjusted amount of capital.
Economic capital concept is giving an answer to insurance companies and insured to a question what
amount of capital is needed to cover possible losses if underwriting risk occurs. It is a measure of
aggregate risk, known as “Capital Reserve” or “Protection of Unexpected Losses”. Economic capital is
a function of market, credit and operational risks and is often calculated using Value-at-Risk method.
Another measure is called Risk Adjusted Return on Capital (RAROC). It is a measure of ROE (Return
on Capital) where denominator is corrected depending on special risk of instrument or project. In
financial industry this measure is known as RORAC, and in insurance industry RAROC. It is
M&S 9 (2014)
175
calculated as a ratio of expected net profit and economic capital, and is used to evaluate business of
certain segments dealing with different degrees of solvency risk.
Third measure of performance used in insurance industry is called “Embedded value”. It represents
present value of future profits from ongoing business plus net value of assets accumulated from the
past business. The embedded value is the valuation of a company’s current in-force value without
taking into account its capacity to generate new business. By definition, it is then a minimum value for
the company according to the assumptions used in its calculation.[12] It considers the whole portfolio
throughout its durability and allows to identify expected value of new products and future losses in
case of policy redemption. In that way, it allows to understand long-term value of assets of insurance
company. Figure 1 shows components of shareholder value of insurance company.
Figure 1. Components of shareholder value of insurance companies
Source: Even, S.: Introduction to Embedded Value, Valuation Actuary Symposium, September 2007
The economic value of an insurance company can be broken down into three components: net assets,
value of in-force business and value of future new business. First two make up the embedded value.
Net value of insurance company represents the surpluss of market value of assets over statutory
liabilities. Value of in-force business is a discounted value of distributable earnings from in-force
business. Value of future new business is a discounted value of distributable earnings from new
business yet to be written. In the figure 1, there is also an “appraisal value” representing embedded
value increased by discounted future business.
Fourth performance measure is called “Risk Based Capital” and represents a measure based on
regulatory constraints. Regulating agencies are prescribing minimum amount of capital each insurer
has to assure to be able to work continuously.
Risk measures in insurance industry
Risk measures used in common ERM practice can be placed in one of two categories: those related to
the degree of solvency and those related to the volatility of the company’s performance.[1] These two
categories of measures are used for different purposes and focus on different areas of company’s risk
profile.
Solvency-related measures are particular important for customers, regulators and rating agencies:
- Probability of ruin – a percentile of the probability distribution corresponding to the point at
which capital is exhausted. Minimum accepted probability of ruin is specified and economic
capital is derived therefrom.
- Shortfall risk – the probability that a random variable falls below some specified treshold level
- Value-at-Risk (VaR) – maximum loss an organization can suffer, under normal market
conditions, over a given period of time at a given probability level [1]. It is common used
measure in banking sector on a daily basis.
- Expected policyholder deficit (EPD) – the expected value of the shortfall, represents the
expected shortage in the funds due to policyholders in the event of liquidation.
- Tail Value at Risk (Tail VaR) – the expected value of all events beyond the tail threshold event,
not just the shortfall amount.
176
M&S 9 (2014)
Performance-related measures, of concern to owners and stock analysts, are variance, standard
deviation and BTR (below-target-risk). BTR is an expected value of unfavorable deviations from a
specified target level.
Organizations are developing different models of risk management based on above mentioned
measures, depending on their specific business and management constraints. Most insurance
companies has developed simple models to understand how certain factors influence on KPI’s (Key
Performance Indicators). Performance indicators are as well specific for certain business areas, in
insurance industry are based on assumptions of future loss amount by business segments. Assumptions
of future losses are put in ratio to assumptions of growth (number and amount of new policies) to
calculate future revenue of the company.
CONCLUSION
According to modern perception, risk shouldn’t be only a problem for companies, but also an
opportunity to exploit. New models of risk management that are developing are based on several
decisions regarding risk: its reduction, acceptance or transfer. Enterprise risk management or
integrated (holistic) model of risk management was developed in productive companies, but nowadays
is used in different kind of business with adjusted procedures and techniques. It is a system of risk
management based on identifying different types of risk a company is exposed to, assessment of
relevant components of risk and managing the most important risks for the whole portfolio. By
managing risk in that way, companies don’t only reduce risk, but also optimize it.
Insurance companies have developed specific performance and risk measures because of their specific
business.
The aim of ERM is to make a system of risk management that can help achieve long- and short-term
value growth of the company by including methods in business strategy and beaming all processes and
employees in direction of risk valuation. Although ERM is relatively new concept of risk management
and its advantages and disadvantages are still to be examined, systematic and integrated approach to
risk management is definitely giving organizations clearer insight to potential effects of business. By
implementing integrated approach to risk management a company can achieve competitive advantage
because it ensures more transparent and efficient business.
REFERENCES
[1] Causality Actuarial Society: Overview of Enterprise Risk Management, 2003
[2] COSO (Committee of Sponsoring Organizations of the Treadway Commission): Enterprise Risk
Management - Integrated Framework, Executive Summary, September 2004
[3] Even, S.: Introduction to Embedded Value, Valuation Actuary Simposium, September 2007
[4] Fraser , J., Simkins, B.J.: Enterprise Risk Management: today`s leading research and best
practices for tomorrow`s executives, John Wiley & Sons, Inc., Hoboken, New Jersey, 2010
[5] International Association of Insurance Supervisors (IAIS): Guidance Paper on Enterprise Risk
Management for Capital Adequacy and Solvency Purposes, June 2008
[6] KPMG: Enterprise Risk Management – An Emerging model for building shareholder value,
November 2001
[7] Leflaive, V.: The Supervision of Insurance Solvency: Comparative Analysis in OECD
Countries, OECD, Insurance and Private Pensions Compendium for Emerging Economies, Book 1,
Part 1:2)a, 2001
[8] McShane, M. K., Nair, A., Rustambekov, E.: Does Enterprise Risk Management Increase Firm
Value?, Journal of Accounting, Auditing & Finance, October 2011, vol. 26, no. 4, p. 641-658
[9] Müller, H.: Report - Solvency of Insurance Undertakings, Conference of Insurance Supervisory
Services of the Member States of the European Union, April, 1997
[10] Olson, D. L., Woo, D. D.: Enterprise Risk Management, World Scientific Publishing Co.,
Singapore, 2008
[11] The Institute of Risk Management (IRM), The Association of Insurance and Risk Managers
(AIRMIC), The Public Risk Management Association (Alarm): A Structured Approach to
Enterprise Risk Management (ERM) and the Requirements of ISO 31000, 2009
M&S 9 (2014)
177
[12] Tremblay, F.: Embedded Value Calculation for a Life Insurance Company, 2003
[13] Trieschmann, J. S., Hoyt, R. E., Dommer, D. W.: Risk Management and Insurance, SouthWestern, Ohio, 2005
Regulations
• Smjernice za identificiranje, mjerenje i praüenje rizika kojima je u svojem poslovanju izloženo
društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, NN 155/09, 143/2012.
Internet
• International Association of Insurance Supervisors, www.iaisweb.org (31.03.2014.)
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Nikolina Smajla, univ. spec. oec.
Karlovac University of Applied Sciences
Karlovac, Croatia
[email protected]
Nikolina Smajla was born in Karlovac, where she now lives and works. She has finished bachelor
study at the Faculty of Economics and Business in Zagreb (course Finance), and postgraduate study
also at the Faculty of Economics and Business in Zagreb (Management of Financial Institutions). She
is now at the doctoral study at the Faculty of Economics in Osijek. She works at the Karlovac
University of Applied Sciences as a senior lecturer of financial courses. She is the author of many
professional and scientific papers in professional magazines and conference proceedings, and from the
year 2010 she is a member of Program Comitee of the conference „Management and Safety“. She is a
menthor and co-menthor of more than 50 final thesis on bachelor and master studies at the Karlovac
University of Applied Sciences
DATA ON CO-AUTHORS
2)
Ivana Variþak, M. Sc.
Karlovac University of Applied Sciences
Karlovac, Croatia
[email protected]
178
M&S 9 (2014)
Croatian language
UDC 005:354.31(497.5)
Subject Review
Davor Labaš, Ante Orloviü
FUNKCIJA NADZORA POLICIJSKOG MENADŽMENTA U ORGANIZACIJSKONORMATIVNOM OKVIRU HRVATSKE POLICIJE
Sažetak
Znaþaj unutarnjeg nadzora nad radom policijskih službenika proizlazi iz zahtjeva za nadziranjem
primjene policijskih ovlasti kojima se jedino pod uvjetima predviÿenim u zakonima mogu ograniþiti
prava pojedinca. Pojam i sadržaj unutarnje kontrole i nadzora rada policijskih službenika prikazani su
kroz organizacijsko-normativni okvir u Ministarstvu unutarnjih poslova RH kao organizaciji sa
središnjom ulogom u sustavu javne sigurnosti. Nadalje, u radu su istaknute i opisane potrebe za
unutarnjim nadzorom iz aspekta triju glavnih razina policijskog menadžmenta (top, middle level, firstline) kao i odgovarajuüe nadležnosti policijskih rukovoditelja i ustrojstvenih jedinica pozicioniranih na
kljuþnim mjestima u policijskom sustavu. U sklopu deskripcije i elaboracije nadzornih aktivnosti
prikazani su glavni rizici u provoÿenju unutarnjeg nadzora i kontrole koje nadzornici moraju
akceptirati kako bi se takvi rizici eliminirali ili zadržali na prihvatljivoj razini, a nadzorni proces
ostvario cilj. Takoÿer, u radu se ukazuje na moguünosti korištenja generiþkog modela upravljanja
rizikom kao alata za nadzor ostvarivanja ciljeva u policijskim aktivnostima. U kontekstu nadzora
važan je ljudski faktor u svezi s þim su naznaþene i opisane neke poželjne kompetencije „nadzornika“
- zaposlenika koji svakodnevno u policijskom sustavu obavljaju poslove unutarnjeg nadzora.
Kljuþne rijeþi: kompetencije nadzornika, menadžment u policiji, unutarnji nadzor, upravljanje
rizicima.
POLICE MANAGEMENT SUPERVISION'S FUNCTION IN ORGANIZATIONAL AND
NORMATIVE FRAME OF CROATIAN POLICE FORCES
Abstract
Importance of internal police officers' supervision comes from demand for a supervision of police
authority appplication which restricts individual rights only under legaly predicted circumstences.
Concept and contents of such internal control and supervision are shown in an organizational and
normative frame of Ministry of the interior, a department which has a central role in Croatian's public
safety system. Further, this work emphasized and described needs for internal supervision from police
management's 3 levels (top, middle, first-line), as well as adequate police managers' and established
units' authority installed at key positions in that system. Main risks for this supervision and control
enforcing are shown in supervision's activities' description and elaboration. Supervisors must accept
those risks in order to eliminate or put them on eligible level, so that supervision can reach it's aim.
Also, this work shows the possibilities of using generic risk control model as a tool for monitoring
aims reached by police activities. Supervisor's desirable competences are also described because of
great importance of a human factor in context of daily internal police affairs' supervision.
Key words: internal supervision, police management, risk control, supervisor's competences.
M&S 9 (2014)
179
UVOD
Policija je u svakoj demokratsko ureÿenoj državi jedan od nositelja funkcije sigurnosti. Pri izvršavanju
policijskih poslova, kada su ispunjeni zakonski uvjeti, policijski službenici mogu uüi u tuÿi dom,
mogu izvršiti pretragu doma i drugih prostora, uhititi osobe, primijeniti sredstva prinude i primijeniti
druge ovlasti kojima se zadire u podruþje temeljnih ljudskih prava i sloboda.
Takav monopol sile u rukama policije, ali i sveukupni rad policije, sva demokratska društva nastoje
nadzirati na što kvalitetniji naþin. Nadzor nad radom policije podruþje je koje je razliþito ureÿeno od
države do države i stalno se iznalaze novi naþini nadziranja rada policije kako bi se uspješno uskladila
njena efikasnost i zahtjevi za poštivanjem temeljnih ljudskih prava. Nadzor u sebi sadrži svoj
represivni i preventivni uþinak. Represivni uþinak nadzora usmjeren je prema policijskom službeniku
koji je nepravilno ili nezakonito obavljao svoje radne zadaüe. On tada odgovara za uþinjene propuste u
disciplinskom, a ponekad i kaznenom postupku.
Preventivni uþinak nadzora izvire iz spoznaje svakog državnog službenika, tako i policijskog, da
njegov rad može biti predmet nadzora. Takva spoznaja zasigurno utjeþe na to da policijski službenici
svoje poslove obavljaju zakonito i kvalitetno. Zbog toga je izvjesnost nadzora nad radom policijskih
službenika neophodna.
ORGANIZACIJSKO-NORMATIVNI OKVIR UNUTARNJEG NADZORA U MUP-u
Funkcija nadzora u Ministarstvu unutarnjih poslova RH regulirana je odredbom þl.7. Zakona o policiji.
Iz navedene odredbe razvidno je da se postupak nadzora ne promatra u svjetlu iskljuþivog traženja
pogreške u postupanju policijskih službenika, veü ima daleko širi okvir. Naime, organiziranje i
provoÿenje unutarnje kontrole i nadzora rada jedna je od nadležnosti Ministarstva, kao šireg
organizacijskog okvira, radi stvaranja uvjeta za rad policije. Slijedom navedenog , ministar unutarnjih
poslova donio je Pravilnik o naþinu provoÿenja unutarnje kontrole i nadzora rada službenika i
ustrojstvenih jedinica ( u daljnjem tekstu: Pravilnik).
Pravilnik je „nastojao“ razdvojiti pojmove unutarnje kontrole i nadzora rada. Prema navedenom
podzakonskom propisu nadzor rada je skup metoda i postupaka za praüenje procesa ostvarenja
postavljenih ciljeva te poduzimanje korektivnih mjera u sluþajevima njihova neostvarivanja.
Unutarnja kontrola je skup postupaka uspostavljen za provjeru zakonitosti, profesionalnosti i etiþnosti
rada policijskih službenika i drugih državnih službenika i namještenika, te ustrojstvenih jedinica
Ministarstva.
Prema Pusiü, E., [7] nadzor u upravi znaþi usporeÿivanje stvarne djelatnosti upravnih organizacija,
odnosno rezultata te djelatnosti s djelatnošüu odnosno s rezultatima koje smo oþekivali na temelju
unaprijed utvrÿenih kriterija. Nadzor upravnih organizacija može biti nadzor rezultata rada, naþina
rada, nadzor ekonomiþnosti, opüi i specijalni nadzor, unutarnji i vanjski, prethodni i naknadni nadzor,
nadzor akata, nadzor zakonitosti i svrsishodnosti.
Usporeÿujuüi navedeno upravno odreÿenje pojma unutarnje kontrole i nadzora rada s odredbama
navedenog Pravilnika, razvidno je da su i unutarnja kontrola i nadzor rada unutar podruþja nadzora u
upravi, u ovom sluþaju u policiji kao dijelu tijela državne uprave. U kontekstu menadžmenta i
menadžerskih funkcija, termini kontrola i nadzor nerijetko upotrebljavaju kao sinonimi – u smislu
dodjeljivanja naziva posljednjoj fazi ciklusa menadžmenta, od strane razliþitih autora i u razliþitim
prigodama.
Stoga, „podjela“ na unutarnju kontrolu i nadzor rada ima samo praktiþni znaþaj. Time su jasno
razdvojene nadležnosti i aktivnosti pojedinih ustrojstvenih jedinica u Ministarstvu koje se bave
pretežito postupcima unutarnje kontrole ili metodama i postupcima provedbe nadzora rada. Prema
naþelu hijerarhijske podreÿenosti sadržanom u Zakonu o državnim službenicima svi državni
službenici, time i policijski, dužni su izvršavati naloge þelnika tijela i nadreÿenih službenika, a stupanj
njihovih ovlasti i odgovornosti odgovaraju propisanom hijerarhijskom redu i hijerarhijskoj razini. U
skladu s ovim naþelom hijerarhije službenik višeg hijerarhijske razine nadzire rad službenika niže
hijerarhijske razine odnosno ustrojstvena jedinica više hijerarhijske razine nadzire rad niže
ustrojstvene jedinice.
180
M&S 9 (2014)
Hijerarhijski red kao nezaobilazno naþelo u funkcioniranju tijela državne uprave obuhvaüen je i
Zakonom o policiji. Prema odredbama ovog propisa policija je jedinstveno organizirana služba na tri
hijerarhijske razine -ravnateljstvo policije - policijske uprave - policijske postaje.
Ravnateljstvo policije kao najviša hijerarhijska razina u policijskom sustavu usmjerava, usklaÿuje,
koordinira i nadzire rad policijskih uprava koje su ustrojene na regionalnoj razini. Iste ili sliþne takve
zadaüe i ovlasti pripadaju i policijskim upravama kao srednjoj razini policijske organizacije u odnosu
na najnižu razinu policijske organizacije, a to su policijske postaje koje pružaju neposrednu policijsku
uslugu graÿanima.
Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova prožeta je naþelom hijerarhijskog
reda jer su u opisima poslova ustrojstvenih jedinica više hijerarhijske razine navedene ovlasti i
dužnosti tako da viša ustrojstvena jedinica nadzire rad niže ustrojstvene jedinice odnosno jedinice niže
hijerarhijske razine.
Tako kao primjer možemo izdvojiti slijedeüe:
Uprava policije - Služba za javni red - Odjel za prevenciju i metodologiju rada policije pored drugih
poslova :
• prati, analizira i predlaže mjere za unapreÿenje taktike i metode postupanja policije;
• nadzire stanje unutarnje stege i zakonitosti postupanja policije;
• predlaže mjere, pruža struþnu pomoü i nadzire rad temeljnih policijskih poslova u policijskim
upravama i policijskim postajama; obavlja i druge poslove iz podruþja rada policije.
Ovakav sadržaj hijerarhijskog nadzora više ustrojstvene jedinice nad nižom nastavlja se i na razini
policijska uprava-policijska postaja.
NOSITELJI NADZORNIH AKTIVNOSTI
Ustrojstvene jedinice specijalizirane za provoÿenje nadzora
U velikim organizacijama kao što je Ministarstvo unutarnjih poslova, potrebe za nadzornim
aktivnostima na pojedinim kljuþnim mjestima u sustavu su toliko obimne i sveobuhvatne da je
neophodno ustrojiti i organizirati posebne ustrojstvene jedinice sa zaposlenicima - nadzornicima koji
üe iskljuþivo izvršavati poslove nadzora.
Kljuþna mjesta u sustavu zbog važnosti i složenosti poslova koje izvršavaju i iz kojih proizlaze
zahtjevi za posebnim nadzornim jedinicama unutar policijskog sustava pozicije su glavnog ravnatelja
policije i naþelnika pojedine policijske uprave.
Glavni ravnatelj policije je „prvi“ policajac na vrhu piramide u policijskom sustavu koji rukovodi i
upravlja cjelokupnom policijskom organizacijom i za svoj rad izravno je odgovoran ministru.
Naþelnik uprave je najviši policijski rukovoditelj na razini regionalnog ustroja policijske organizacije i
izravno je za svoj rad odgovoran glavnom ravnatelju policije i ministru .
Za kvalitetne odluke glavni ravnatelj policije i njegovi suradnici moraju imati saznanja o stanju u
sustavu u cjelini, ali i u pojedinoj ustrojstvenoj jedinici. Takva saznanja, pored drugih izvora,
prikupljaju se i putem nadzornih aktivnosti koje izvršavaju policijski službenici koji se prema svom
opisu poslova bave iskljuþivo ili pretežito nadzornim aktivnostima.
U Ravnateljstvu policije, Uredu glavnog ravnatelja policije, poslove nadzora izvršavaju policijski
službenici Službe za nadzor, unapreÿenje rada i razvoj policije, dok na razini veüih policijskih uprava
poslove nadzora izvršavaju zasebne ustrojstvene jedinice razine Službe/Odjela ili su u manjim
policijskim upravama ustrojena posebna radna mjesta za obavljanje ovih poslova.
Zadaüe navedenih ustrojstvenih jedinica koje pripadaju poslovima nadzora možemo sažeti na slijedeüe
najvažnije aktivnosti:
-planiranje, organiziranje i provoÿenje nadzora rada ustrojstvenih jedinica;
-nadziranje procesa rada, organiziranje rada, naþine i oblike suradnje linija rada i organizacijskih
jedinica;
- nadzor i postupanje prema predstavkama i pritužbama graÿana;
-nadzor i prikupljanje obavijesti o dogaÿajima u kojima su sudjelovali policijski službenici i
utvrÿivanje svih okolnosti u sluþaju težih povreda radne discipline;
M&S 9 (2014)
181
- prikupljanje podataka o pojavama protupravnog ponašanja djelatnika i predlaganje mjera za
suzbijanje nezakonitosti, unapreÿenje rada policije i nadzorno-usmjerivaþke djelatnosti;
- na razini policijskih uprava zastupanje naþelnika u postupcima na disciplinskom sudu i dr.
Kao poseban dio unutarnjeg nadzora nad radom policije može se izdvojiti rad Službe za unutarnju
kontrolu. Uloga ove Službe temelji se na ulozi i zadaüama ministra unutarnjih poslova u upravljanju
Ministarstvom. Prema Zakonu o sustavu državne uprave jedna od važnih zadaüa ministra u
izvršavanju funkcije nadzora je briga o zakonitom i pravodobnom izvršavanju zakona i drugih propisa
te poduzimanje mjera predviÿenih zakonima u sluþaju povrede službene dužnosti.
Iluzorno je da bilo koji upravitelj u tako velikoj organizaciji kao što je policijska ovu nadzornu
funkciju može obavljati sam bez profesionalne struþne pomoüi policijskih i inih suradnika. Zbog toga
možemo reüi da posebno mjesto u Ministarstvu unutarnjih poslova RH ima Služba za unutarnju
kontrolu. Prema Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP-a, pozicija ove Službe je u Kabinetu ministra,
izvan linije zapovijedanja policijskog sustava. Takvom pozicijom Služba za unutarnju kontrolu
zadržava potrebnu samostalnost i objektivnost jer se nalazi izvan hijerarhijskog linijskog sustava
unutar same policije, te je neposredno „naslonjena“ na ministra i njegove upravljaþke funkcije.
Zadaüe ove Službe možemo sažeti u slijedeüe aktivnosti:
- praüenje stanja unutarnje stege i profesionalne etike;
-prikupljanje podataka i izvješüa koja ukazuju na razne oblike protupravnog ponašanja i postupanja
djelatnika te predlaganje mjera za otklanjanje uzroka takvih ponašanja ;
- organiziranje i obavljanje operativnih provjera;
- analiziranje i ocjena zakonitosti primjene policijskih ovlasti;
- izrada potrebitih analiza i izvješüa koja podnosi ministru;
- predlaganje mjere za unapreÿenje unutarnje kontrole ministru.
Zakonske obaveze ministra za nadzorom rada odnose se na sve zaposlenike Ministarstva. To znatno
proširuje podruþje rada Službe za unutarnju kontrolu jer obuhvaüa i nadzor rada onih poslova koji se
obavljaju i u drugim upravama i ustrojstvenim jedinicama unutar Ministarstva, a ne samo
ustrojstvenim jedinicama policije kao centralnog dijela Ministarstva. Ovako odreÿene zadaüe pred
policijske službenike Službe za unutarnju kontrolu postavljaju zahtjev za njihovim širim
kompetencijama. Naime, policijski službenici ove Službe pored kompetencija za provoÿenje nadzora i
postupanje u policijskim procesima u kojima se primjenjuju policijske ovlasti, trebali bi imati i
kompetencije za provoÿenje kontrole i eventualno „prepoznavanje“ nepravilnosti i nezakonitosti koje
se mogu dogoditi i u drugim procesima Ministarstva u kojima nema primjene policijskih ovlasti.
Zaposlenici ove Službe pored policijskih ovlasti, u provoÿenju postupka unutarnje kontrole odnosno
nadzorne funkcije mogu:
- obavljati razgovor s policijskim službenicima i drugim zaposlenicima Ministarstva;
- uüi i izvršiti uvid u svaki prostor na korištenju u Ministarstvu koji u svom radu ili u svezi s
obavljanjem službenih poslova koriste policijski službenici i drugi zaposlenici Ministarstva;
- izvršiti uvid i koristiti podatke iz evidencija koje vode policijski službenici i drugi zaposlenici
Ministarstva;
- izvršiti uvid u Dnevnik dogaÿaja, upisnike, zapisnike, fotoelaborate, izvješüa, naloge, odluke,
zakljuþke, službene zabilješke, skice, bilješke i druge dokumente koje sastavljaju, pribavljaju,
zaprimaju ili izdaju policijski službenici i drugi zaposlenici Ministarstva, a prema potrebi zahtijevati i
njihovu dostavu u izvornom obliku ili preslici;
- izvršiti uvid u ateste, tehniþke i druge podatke o tehniþkim sredstvima i opremi koju u radu
primjenjuju policijski službenici i drugi zaposlenici Ministarstva, te zahtijevati dokaze o
osposobljenosti za njezinu uporabu;
-prisustvovati provedbi policijskih poslova;
- od policijskih službenika i drugih zaposlenika Ministarstva zatražiti i druge podatke i obavijesti
važne za uspješnu provedbu kontrole i nadzora njihova rada;
-obaviti i druge potrebne mjere i radnje u sklopu policijskih ovlasti.
Poslovi provoÿenja unutarnje kontrole mogu se delegirati na policijske službenike za zakonitost
postupanja u policijskim upravama.
182
M&S 9 (2014)
Uvijek je zanimljivo pitanje tko provodi nadzor nad nadzornicima? U poslovima provoÿenja unutarnje
kontrole nadzor provodi ministar, odnosno ukoliko se takav postupak provodi u policijskim upravama
nadzor provodi naþelnik policijske uprave.
Zajedniþko je navedenim ustrojstvenim jedinicama da su zaposlenici navedenih ustrojstvenih jedinica
nadzornici specijalisti koji u ime ministra ili nadležnog rukovoditelja izvršavaju iskljuþivo, ili u
pretežitom dijelu svojih poslova, zadaüe koje se odnose na nadzorne aktivnosti. Za razliku od
nadzornika-specijalista u ostalim ustrojstvenim jedinicama policijski službenici u opisima svojih
poslova pored poslova nadzora nad hijerarhijski podreÿenim službenicima izvršavaju i osnovne
policijske poslove, zavisno od opisa poslova radnog mjesta i funkcionalne linije rada kojoj pripadaju.
Hijerarhijske razine nadzora policijskog menadžmenta
Policijski menadžment, u svojoj ukupnosti, predstavlja proces ili sustav upravljanja policijskom
organizacijom na svim razinama. U personalnom smislu, policijski menadžment obuhvaüa sve
policijske rukovoditelje, odnosno rukovodeüe zaposlenike u policiji – ravnatelje, naþelnike,
zapovjednike, voditelje, voÿe, šefove i druge. U formalnom smislu policijski menadžment þine oni
zaposlenici koji su rasporeÿeni na „radna mjesta rukovodeüih policijskih službenika“. Policijski
menadžment [3] je specifiþni oblik javnog menadžmenta koji po obliku komuniciranja i sadržaju uz
rukovoÿenje ima zapovijedanje, a sustav rukovoÿenja zasnovan je na hijerarhiji, posebice na
subordinaciji. Policijski menadžment kao proces ili sustav obuhvaüa sve tipiþne i standardne funkcije
menadžmenta: planiranje, organiziranje, upravljanje ljudskim potencijalima, voÿenje i kontroliranje.
Sve menadžerske funkcije su meÿuovisne, a to posebice vrijedi za funkciju upravljanja ljudskim
potencijalima i funkciju voÿenja. Voÿenje jest aktivnost rukovoditelja (menadžera) no ono ima i svoj
antipod, a to je slijeÿenje. Slijeÿenje obuhvaüa aktivnosti podreÿenih djelatnika ili þlanova tima, koje
se odvijaju u interakciji s voÿom i voÿenjem. Slijeÿenje je, kao i voÿenje, uvjetovano pravnim
okvirima, organizacijskim ciljevima te mentalnim sklopom osoba koje te aktivnosti provode [5].
Sikavica i Bahtijareviü-Šiber istiþu da se moderna teorija menadžmenta zalaže da menadžeri svake
razine menadžmenta imaju pravo na izbor svojih suradnika, ali isto tako i da imaju pravo stimulirati i
nagraÿivati svoje suradnike [9].
Funkcija nadzora vrlo je relevantna menadžerska funkcija te je ona, uz ostale menadžerske funkcije,
eksplicitno naznaþena u zakonskom opisu rukovoditeljskih pozicija u policiji – radna mjesta
rukovodeüih policijskih službenika su radna mjesta koja ukljuþuju planiranje, organiziranje, voÿenje i
nadziranje radnih procesa u policiji te usmjeravanje, koordiniranje i nadzor policijskih službenika
(Zakon o policiji, þl. 43).Objekti nadzora istaknuti u naznaþenom opisu jesu radni procesi i policijski
službenici. Osim tih objekata, menadžerska funkcija nadzora može, odnosno mora obuhvaüati i druge
objekte vezane za poslovanje neke organizacije.
Rukovodstvena ili menadžerska kontrola [4] je proces kojim se utvrÿuju standardi, mjere uþinak i
rezultati, a onda se rezultati kompariraju sa standardima i odreÿuju neophodne korektivne akcije te
uspostavlja povratna sprega. Kontrolne zadaüe rukovoditelja proizlaze iz temeljnih zakonskih i
podzakonskih propisa koji izravno ili neizravno definiraju poslove rukovodeüih radnih mjesta – Zakon
o policiji, Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva
unutarnjih poslova, Uredba o klasifikaciji radnih mjesta policijskih službenika, Pravilnik o unutarnjem
redu Ministarstva unutarnjih poslova (br. 511-01-152-OGR-2458/12 od 28.07.2012.).
Razne su vrste kontrole [8], a obzirom na parametar „nositelji kontrole“ postoje: organizacijska
kontrola (samokontrola, menadžeri, specijalizirane organizacijske jedinice) i kontrola neovisnih
institucija. U sustavu policije prisutne su sve navedene vrste kontrola. Samokontrola se odnosi na
svakog policijskog službenika, njegovu profesionalnost i zakonitost u radu; menadžerska kontrola se
odnosi na rukovodeüeg policijskog službenika i praüenje postupanja njemu neposredno podreÿenih
policijskih službenika.
Znaþajnu kontrolnu ulogu, kako u pogledu kvalitete rada tako i zakonitosti postupanja, u policijskom
sustavu imaju rukovoditelji na svim hijerarhijskim razinama. Sukladno hijerarhijskim razinama u
policiji (Grafikon 1) i funkcija kontrole koju obavljaju menadžeri pozicionirani na naznaþenim
M&S 9 (2014)
183
razinama dijeli se na: strategijsku, taktiþku i operativnu kontrolu. Važno je istaknuti da svi menadžeri,
na svim hijerarhijskim razinama, izvršavaju sve funkcije menadžmenta, a razlike koje postoje meÿu
njima odnose se na koliþinu vremena i energije koju menadžeri na pojedinim razinama ulažu u
izvršavanje pojedine menadžerske funkcije.
Grafikon 1. Menadžerske razine i menadžerske funkcije (kontroliranje)
Izvor:Jurina, M., [3]-obraÿeno
Kao što smo naprijed naveli, policija u Republici Hrvatskoj je jedinstveno organizirana u tri
hijerarhijske razine (top, middle, first-line): 1. Ravnateljstvo policije, 2. Policijske uprave, 3.
Policijske postaje. Menadžment i ustrojstvene jedinice više razine, u pravilu, nadziru rad menadžmenta
i ustrojstvenih jedinica na neposredno nižoj razini.
Osim naznaþenih, klasiþnih i prepoznatljivih triju hijerarhijskih razina, u policijskoj organizaciji
postoje i meÿurazine (visoka, srednja, niža) unutar svake pojedine hijerarhijske razine. Ovo nije
neuobiþajeno jer se radi o sustavu koji je velik i složen – u organizacijskom i menadžerskom smislu
(Tablica 1).
Tablica 1. Organizacijska struktura u policiji – hijerarhijske razine i podrazine
RAZINE
ustrojstvene jedinice
PODRAZINE
menadžerske pozicije /
ustrojstvene jedinice
visoka
glavni ravnatelj policije
top-level
RAVNATELJSTVO
srednja
uprave/sektori/zapovjedništvo
(strategijska)
POLICIJE
niža
službe/odjeli/odsjeci
visoka
naþelnik
middle-level
POLICIJSKE
srednja
sektori
službe
(taktiþka)
UPRAVE
niža
službe/odjeli
odjeli/odsjeci
visoka
naþelnik
first-line
POLICIJSKE
srednja
voÿa
grupe
(operativna)
POSTAJE
niža
šef smjene/voÿa sektora
Izvor: Orloviü, A., [6] – obraÿeno
184
M&S 9 (2014)
Kontrolnu funkciju, poglavito u velikim sustavima, potrebno je provoditi na sustavan, organiziran,
usmjeren i smislen naþin. Naznaþeni parametri zahtijevaju postojanje strategije kontrole u kontekstu
strategijskog menadžmenta, a ona obuhvaüa osmišljavanje i realizaciju kontrolnih aktivnosti u
organizaciji na optimalan naþin. Hellriegel i Slocum, prema [4], identificirali su šest tipova strategija
kontrole: a) kontrola kroz organizacijski sustav, b) kontrola putem regrutiranja i obrazovanja
djelatnika, c) kontrola putem nagrada i kazni, d) kontrola primjenom propisa i pravila, e) kontrola
putem proraþuna, f) kontrola putem korištenja materijalnih sredstava i opreme.
Dominantan tip strategije menadžerske kontrole u hrvatskoj policiji jest kontrola primjenom propisa i
pravila. Postupanje policijskih službenika determinirano je pravnim propisima (ustavom, zakonima i
podzakonskim aktima – uredbe, pravilnici) te operativno-usmjerivaþkim aktima (metodološke upute,
standardni operativni postupci). Etiþki kodeks policijskih službenika ima posebnu važnost kao
moralno-normativni okvir njihova postupanja (Ovaj kodeks predstavlja moralne i etiþke standarde
policije, izražava volju i želju policijskih službenika za zakonitim, profesionalnim, pravednim,
pristojnim, korektnim i humanim postupanjem – þl. 1). Prateüi rad policijskih službenika u kontekstu
postavljenih pravnih okvira njihova postupanja, rukovodeüi policijski službenici –„kontrolori“/
„nadzornici “, koristeüi ovu strategiju mogu, u pravilu, brzo, jednostavno i vjerodostojno evaluirati
kvalitetu i zakonitost rada policijskih službenika. Eventualnim korektivnim smjernicama, rukovodeüi
policijski službenici, funkcijom nadzora izravno i permanentno upravljaju radnim procesima kao i
radnim rezultatima organizacije kojom rukovode.
Nadzor rukovoditelja nad procesom
Prema Pravilniku, nadzor rada je skup metoda i postupaka za praüenje procesa ostvarenja postavljenih
ciljeva te poduzimanje korektivnih mjera u sluþajevima njihova neostvarivanja. Zadaüe nadzora
rukovoditelja razvidne su iz opisa njihovih poslova. Na uspješnost ostvarenja ciljeva u policijskim
procesima i njihovim sastavnim aktivnostima rukovoditelji trebaju nastojati djelovati i prije
poduzimanja ili tijekom poduzimanja policijskih aktivnosti.
Prema Pusiü [7 ] nadzor znaþi s jedne strane, usporeÿivanje utvrÿenog stanja stvari sa oþekivanim. S
druge strane, nadzor znaþi presudni utjecaj na neku pojavu ili proces, moguünost njihova djelotvorna
usmjeravanja. Upravo proces upravljanja rizicima u policijskim operacijama omoguüava realizaciju
ove druge strane nadzora, odnosno utjecaj na proces. Svrha upravljanja rizikom jest poboljšanje
organizacije izvedbe neke aktivnosti ili više povezanih aktivnosti u procesu, što se postiže
identifikacijom rizika i njegovom procjenom, postupanjem ovisno o rizicima te praüenjem i
izvješüivanjem o rizicima. Ispravan pristup u odnosu prema rizicima jest da rukovoditelji na svim
razinama preuzimaju odgovornost za upravljanje rizikom. Poželjno je da svaki rukovoditelj u
procesima ili aktivnostima kojima rukovodi utvrdi rizike, pomno ih procijeni te poduzme mjere za
njihovo eliminiranje ili održavanje na prihvatljivoj razini. Poznavanje policijskih procesa i
hodograma aktivnosti odnosno procedure kojima se želi ostvariti cilj policijske operacije omoguüuje
nam identificirati prijetnje i rizike u policijskim aktivnostima.
Koristeüi generiþki pristup u upravljanju rizicima prema normi ISO 31000 [prema Adelsberger, Z. ]
možemo poduzeti i daljnje korake odnosno procijeniti rizike, odgovarajuüe ih vrednovati i poduzeti
odgovore na rizike. Važnost povratne informacije prepoznaje se, prema meÿunarodnoj normi ISO
31000, putem dvaju mehanizma, komunikacije i konzultacije i monitoringa i pregleda. Na ovaj naþin
rukovoditelji upravljanjem rizikom dobivaju povratne informacije o izgledima za uspješno obavljanje
policijske aktivnosti i ostvarenja cilja prije i tijekom samog procesa.
Prema Jurini, M.[3] s rukovodstvenog gledišta možemo razlikovati tri vrste kontrola. Naknadne, kada
je posao završen mjere se rezultati i usporeÿuju s planiranim ciljevima. Test kontrola provodi se
tijekom radnog procesa s ciljem da se izbjegnu pogreške. Anticipativna kontrola ima zadaüu da
rezultate neke operacije i akcije unaprijed predvidi. Kontrolnim procesom treba odrediti vrstu kontrole
koja je primjerena radnom procesu.
Rukovoditelji mogu dobiti povratnu informaciju kako interne kontrole djeluju na neželjene dogaÿaje i
imaju dovoljno podataka odluþiti zadržati ili u konkretnoj situaciju mijenjati taktiku policijskog
postupanja. „Taktika policijskog postupanja usmjerena je na zahtjeve policijske prakse i njezina je
M&S 9 (2014)
185
zadaüa sustavno analiziranje policijskih iskustava u razliþitim interventnim situacijama te izrada
opüevažeüih naþela koja se primjenjuju u policijskoj praksi“ [2]
Postupanje policije u konkretnom sluþaju mora biti predviÿeno u zakonu, razmjerno težini konkretnog
sluþaja, a poduzimanje je policijskih ovlasti u konkretnom sluþaju bilo nužno. Upravljanje rizikom
omoguüuje u prvom redu neposrednim rukovoditeljima da težište svog nadzora usmjere na proces i
aktivnosti. Svakako da na ovaj naþin operativni rukovoditelji imaju i nadzor nad zaposlenicima koji
izvršavaju zadaüe, na njihov odnos prema graÿanima, disciplinu, znanja i vještina kojima raspolažu,
meÿutim ovakav oblik nadzora nije strogo formaliziran , „krut“ i „hladan“ veü nadzor u funkciji
ostvarenja cilja u konkretnoj aktivnosti tijekom samog provoÿenja iste. Kontrola mora utvrditi
objektivne tokove radnih procesa i njihove rezultate, a ne predstavlja poglavito nadzor nad ljudima
koji rade u upravnoj organizaciji.[1 ]
UPRAVLJANJE RIZICIMA U NADZORNIM AKTIVNOSTIMA
Redoviti nadzor, kako ga definira Pravilnik , rada policijskih službenika i drugih državnih službenika i
namještenika, te ustrojstvenih jedinica Ministarstva je unaprijed planirani postupak za praüenje
ostvarenja postavljenih ciljeva. Redoviti nadzor rada obavlja se na temelju pisanog plana.
Izvanredni nadzor rada je postupak koji se poduzima kad posebne okolnosti ukazuju na nužnost
njegove provedbe. Izvanredni nadzor obavlja se na temelju pisanog ili usmenog naloga. Bez obzira
radi li se o nadzoru rada, redovitom ili izvanrednom, ili se radi o kontrolnom postupanju kako to
definira Pravilnik, može se reüi da se radi o sastavnom dijelu procesa rukovoÿenja i upravljanja na
razliþitim razinama u organizaciji. Kao i svaki proces i ovaj je izložen rizicima i prijetnjama koje je
potrebno eliminirati ili zadržati na prihvatljivoj razini uvoÿenjem mjera i radnji kojima üemo
kontrolirati da proces nadzora ostvari svoj cilj. Cilj i nadzornih i kontrolnih aktivnosti je moguünosti
zlouporabe ovlasti svesti na najmanju moguüu mjeru. Nadzor mora dati kvalitetna usmjerenja za
poboljšanje rada nadziranih.
Detaljno razraÿen proces kontrole/nadzora sastoji se od sedam faza odnosno koraka: definiranje
objekata kontrole, definiranje standarda izvršenja, praüenje i mjerenje stvarnog djelovanja, utvrÿivanje
veliþine odstupanja, ocjena odstupanja, razvoj programa korektivnih akcija, provedba akcije. [8]
S obzirom da nadzornici specijalisti svakodnevno obavljaju poslove nadzora posve je jasno da svoje
aktivnosti nastoje planirati, voditi i izbjegavati nepoželjne dogaÿaje, te kao i svi drugi zaposlenici
ostvariti što bolje rezultate svoga rada. Rezultati njihovog rada su podaci koji služe za donošenje
odluka na odgovarajuüoj menadžerskoj razini u organizaciji.
Nezaobilazna prijetnja procesu nadzora je da potrebe za provoÿenjem nadzora neüe biti pravovremeno
prepoznate. Odluke o potrebi provoÿenju nadzora þesto mogu biti rezultat rutinskog ili stihijskog
odluþivanja, a ne podataka koji ukazuju na potrebu provoÿenja nadzora. Granica izmeÿu previše i
premalo nadzornih aktivnosti je vrlo osjetljiva jer previše nadzornih aktivnosti može izazvati otpor i
demotiviranost za rad policijskih službenika. Kod nadziranog se „produbljuje „ osjeüaj da nije popuno
neovisan i da je dužan ispunjavati svoje obveze koje proizlaze iz radnog odnosa. Preþestim nadzornim
aktivnostima zaposlenici gube osjeüaj povjerenja u njihov rad što može utjecati na lojalnost i integritet
koji su od velikog znaþaja za rad policijske organizacije.
Zbog toga je potrebno uþestalost nadzornih aktivnosti uskladiti sa stvarnim potrebama. Svakako da bi
nadzor trebao biti i pravodoban, odnosno da se nadzorni proces provede prije nego eventualne
nepravilnosti u radu izazovu veüe štetne uþinke.
Iz tog razloga, naroþito kod provoÿenja redovitog nadzora kako ga definira Pravilnik, potrebno je
koristiti kao kontrolne mehanizme u procesu nadzora razliþite izvore informacija. To mogu biti
statistiþko-analitiþki pristup u analiziranju rada ustrojstvenih jedinica, zaprimljeni pisani izvještaji o
stanju na pojedinom podruþju rada ili ustrojstvenoj jedinici, usmeni izvještaji, osobna zapažanja, broj
predstavki i pritužbi na rad u pojedinom podruþju ili ustrojstvenoj jedinici, rezultati ranijih nadzornih
aktivnosti i drugi izvori, te na osnovu takvih razliþitih pokazatelja utvrditi stvarne potrebe za
provoÿenjem nadzornih aktivnosti. Redovni, planirani nadzor rada pojedine ustrojstvene jedinice
najþešüe obuhvaüa razliþita podruþja rada i zbog toga ga najþešüe provodi struþni tim koji u ime
nadležnog rukovoditelja provodi nadzor.
186
M&S 9 (2014)
Formiranje ne kompetentnog ili ne dostatnog struþnog tima može utjecati da cilj nadzornih aktivnosti
neüe biti ostvaren. Svakako da je bitna uloga voditelja nadzornog tima koji bi trebao biti službenik sa
potrebnim iskustvom u provoÿenju nadzornih aktivnosti sposoban organizirati rad službenika na
terenu i prilagoditi ga trenutnim okolnostima. Zadaüe i cilj nadzora moraju unaprijed biti poznati
svakom þlanu tima. Podjela poslova i odgovornosti sa jasnim zadaüama i ovlastima svakog þlana tima
mora biti nezaobilazna kontrolna mjera u provoÿenju nadzornih aktivnosti. Svaki þlan tima treba
planirati koje üe nadzorne aktivnosti provoditi, koliko sadržaja u podruþju svog rada üe zahvatiti, i
svoje djelovanje uskladiti sa zadaüama ostalih þlanova. Iz tog razloga þlanovi tima moraju imati
dovoljno vremena za pripremu svojih nadzornih aktivnosti i prije samog odlaska na „teren“.
Naþin prikupljanja podataka, odnosno uzorkovanja sadržaja, koje traje predugo i suviše složeno, može
negativno utjecati na obavljanje redovnih izvršnih zadaüa u pojedinoj ustrojstvenoj jedinici i poveüati
moguünosti nastajanja konfliktnih situacija. Moguünost konfliktne situacije stalna su prijetnja u
provoÿenju nadzornih aktivnosti. One proizlaze iz þinjenice da neizvjesni rezultat nadzornih aktivnosti
može bitno utjecati na službeniþki status policijskog službenika. Ovaj rizik se može eliminirati
unaprijed sastavljenim upitnicima, kontrolnim listama ili pažljivo planiranim intervjuom, neupadljivim
promatranjem aktivnosti nadziranog npr. službenog odnosa sa graÿaninom. S druge strane nadzor ne
smije biti nepotpun. On mora zahvatiti dovoljnu koliþinu podataka koji üe omoguüiti mjerljivost sa
unaprijed utvrÿenim kriterijima. Rizik, da se zakljuþci donose na osnovu nedovoljne koliþine
podataka, treba eliminirati sustavnim statistiþkim i analitiþkim pristupom.
Rizik donošenja subjektivne ocjene u provoÿenju nadzornih aktivnosti treba biti unaprijed eliminiran
utvrÿivanjem jasnih kriterija za ocjenjivanje rada službenika i ustrojstvene jedinice. Kriteriji trebaju
biti transparentni, konkretizirani u odnosu na pojedino radno mjesto i poslove koje zaposlenik obavlja.
Oni trebaju biti unaprijed poznati kako nadzorniku tako i nadziranom. Kriteriji se mogu razlikovati od
pravnih propisa, internih instrukcija, obiþaja, doktrine ustanove do etiþkih normi. [8 ] U njima ne
smije biti prostora za „subjektivizam“ nadzornika.
Rizik koji se takoÿer može pojaviti je da rezultati nadzornih aktivnosti nisu pravodobno dostupni za
donošenje odluka i korištenje u daljnjem radu. Iz tog razloga linije izvještavanja i rokovi trebaju biti
jasno odreÿeni. Pravilnik je nastojao „eliminirati“ navedeni rizik na naþin da je propisao rok za
dostavljanje izvješüa. O rezultatima provedenog redovitog nadzora rukovoditelj skupine koja je
obavila nadzor u roku od sedam dana dostavlja izvješüe u pisanom obliku rukovoditelju koji je
odobrio plan redovitog nadzora. Kada se radi o provoÿenju izvanrednog nadzora te utvrÿenim
þinjenicama u najkraüem roku, a najdulje u roku od sedam dana po izvršenom nadzoru, osobe koje su
izvršile nadzor sastavljaju izvješüe i dostavljaju ga rukovoditelju koji je dao nalog za nadzor. U sluþaju
utvrÿivanja nepravilnost ili nezakonitosti u postupanju ustrojstvene jedinice potrebno je naložiti mjere
i radnje kojima üe se nepravilnosti u radu otkloniti. Mjere i radnje moraju biti provedive u odreÿenom
vremenskom razdoblju.
Nadalje, potrebno je eliminirati rizik da se mjere naložene nadzorom ne provode, odnosno da
nepravilnosti u radu nadziranog subjekta nisu otklonjene. Kontrolni „mehanizam“ sadržan je u
odredbi kojom se zahtijeva dostava Izvješüa o obavljenom redovitom nadzoru s utvrÿenim stanjem,
rukovoditelju ustrojstvene jedinice u kojoj se obavljao redoviti nadzor u roku od petnaest dana.
Rukovoditelj ustrojstvene jedinice u kojoj je obavljen redoviti nadzor, u roku od trideset dana po
zaprimanju navedenog izvješüa u pisanom obliku, dužan je otkloniti utvrÿene nepravilnosti i o tome
dostaviti izvješüe rukovoditelju po þijem nalogu je proveden redoviti nadzor. Iz tog razloga voditelj ili
þlan struþnog tima mora biti zadužen za praüenje provedbe naloženih mjera i nakon provedenog
nadzora. Takoÿer, može se provesti i ponovni nadzor u svrhu provjere jesu li uoþeni nedostaci
otklonjeni. Rezultat nadzora treba odgovoriti na zahtjeve nadležnog rukovoditelja i pružiti podatke o
rezultatima rada ustrojstvene jedinice, naþinu i primjeni struþnih i zakonskih pravila, odnosa prema
graÿanima, ekonomiþnosti u postupanju, i drugom zahtjevu koji je stavljen pred nadzorni tim ili
nadzornika kao pojedinca.
Izazov je predvidjeti sve prijetnje i rizike koji se mogu aktivirati u procesu provoÿenja nadzora jer su
oni þesto rezultat situacijskih okolnosti pojedinog nadzora, ali možemo reüi da su glavni rizici vezani
uz složenost postavljenih zahtjeva, planiranje, resurse koji su na raspolaganju za provoÿenje nadzornih
M&S 9 (2014)
187
aktivnosti, metodologiju odnosno naþin provoÿenja nadzornih aktivnosti, izvještavanje o rezultatima
nadzora , te praüenje otklanjanja uoþenih slabosti i nepravilnosti.
KOMPETENCIJE I STATUS NADZORNIKA
Razmatrajuüi kompetencije kojima bi trebali raspolagati nadzornici, poželjno je da izvršitelji
nadzornih aktivnosti , a naroþito voditelji nadzornih timova, znaju upravljati rizicima, odnosno da ih
znaju identificirati, analizirati i procijeniti, te poduzeti odgovarajuüe mjere i radnje za eliminaciju ili
zadržavanje rizika na prihvatljivoj razini. Poduzimanje odgovarajuüih mjera i radnji kao odgovora na
rizike, zahtijeva od nadzornika raspolaganje odreÿenim kompetencijama na osnovu kojih üe
kontrolirati dovoÿenje ovog procesa do cilja.
Promatrajuüi navedene rizike i skupine možemo konstatirati da nadzornici trebaju dobro poznavati
pravne propise, struþna i etiþka pravila u pojedinom podruþju rada, ali i propise koji reguliraju samo
provoÿenje nadzornih aktivnosti. Poželjno je da raspolažu odgovarajuüim vještinama komuniciranja
kojima üe prevladati stres i moguüe konfliktne situacije, sposobnostima neposrednog zapažanja i
uoþavanja nelogiþnosti, znanjima o elementima izvještavanja, znanjima vezanima uz statistiku i
uzorkovanje sadržaja, poznavanjem elemenata kaznenih djela poþinjenih s osnove zlouporabe
službene dužnosti, poznavanjem unutarnje hijerarhijske organizacijske sheme i nadležnosti
ustrojstvenih jedinica u odnosu na nadzirani proces, znanjima organiziranja tima, ali i sudjelovanja u
timskom radu, organizatorskim sposobnostma i u odnosu na terenske uvjete djelovanja, i mnoge
druge.
Nameüu nam se pitanja od kuda i kako „regrutirati“ službenike koji üe raspolagati navedenim
kompetencijama? Mogu li službenici zapoþeti svoju karijeru na poslovima provoÿenja nadzornih
aktivnosti ili moraju imati odgovarajuüe radno iskustvo? Sagledavanjem naprijed navedenog
„kataloga“ poželjnih znanja i vještina za provoÿenje nadzornih aktivnosti, moguüi odgovor je da one
mogu biti u velikoj mjeri rezultat rada i dugogodišnjeg iskustva na radnom mjestu rukovoditelja, ali u
odreÿenoj mjeri rezultat dosadašnjeg rada na radnom mjestu specijalista na odreÿenoj liniji rada.
Ukoliko je rad na radnom mjestu nadzornika rezultat redovnog napredovanja kroz hijerarhijsku
strukturu, izvjesno je da üe takav nadzornik raspolagati potrebnom razinom znanja prilikom
provoÿenja nadzornih aktivnosti, odnosno potrebnim autoritetom znanja.
Osim autoriteta znanja, uvijek je aktualno i pitanje autoriteta položaja. Autoritet položaja u
policijskom sustavu vezan je uz položaj ustrojstvene jedinice u unutarnjem ustroju i na kategoriju
radnog mjesta policijskog službenika koji provodi nadzorne aktivnosti. Radna mjesta policijskih
službenika prema Zakonu o policiji i Uredbi o klasifikaciji radnih mjesta policijskih službenika
klasificiraju se u tri kategorije: radna mjesta rukovodeüih policijskih službenika, radna mjesta viših
policijskih službenika i radna mjesta nižih policijskih službenika. Rangiranje poslova rezultat je
provoÿenja standardnih mjerila za klasifikaciju radnih mjesta policijskih službenika u koje pripadaju
stupanj složenosti poslova, obrazovanje, policijsko zvanje, stupanj ovlasti i odgovornosti za donošenje
odluka, te stupanj samostalnosti u radu. Policijski službenici koji obavljaju iskljuþivo poslove
nadzornih aktivnosti na razini Ministarstva, Ravnateljstva policije i veüih policijskih uprava pripadaju
u kategoriju radnih mjesta viših policijskih službenika, potkategorija glavni savjetnik ili potkategorija
viši savjetnik specijalist. Dobra su ona organizacijska rješenja kada nadzornici imaju službeniþki
status radnog mjesta koji transparentno odražava položaj u hijerarhiji neposredno uz nadležnog
rukovoditelja. Takoÿer, poželjno je i da same ustrojstvene jedinice za provoÿenje nadzora budu
ustrojstveno i funkcionalno izravno i iskljuþivo podreÿene rukovoditelju u þije ime provode nadzorne
aktivnosti. Dubina organizacijske sheme ne bi trebala biti dublja od jedne razine.
Na kvalitetu nadzora utjeþe i objektivnost. Naime, nadzornici koji obavljaju iskljuþivo nadzorne
aktivnosti nisu, ili ne bi trebali biti, ukljuþeni u hijerarhiju zapovijedanja i izvršavanja poslova iz
djelokruga tijela. Time im se osigurava objektivnost u obavljanju nadzornih aktivnosti jer se izbjegava
moguünost da provjeravaju zakonitost i struþnost izvršavanja poslova u kojima su sami sudjelovali ili
kroz vertikalnu hijerarhijsku strukturu izdavali usmeni ili pisani nalog. Objektivnost u postupanju ne
bi trebala biti pod „utjecajem neizvjesnosti“ statusa nadzornika u sluþaju promjene rukovoditelja u
þije ime obavljaju nadzorne aktivnosti. Poželjno je normirati da je premještaj nadzornika moguü
188
M&S 9 (2014)
jedino na osnovu vlastitog zahtjeva ili teške povrede radne discipline. Sliþna zakonska rješenja
predviÿena su npr. u podruþju rada unutarnje revizije i dobra i eventualna loša iskustva takvog
zakonskog položaja službenika mogla bi se koristiti i pri pozicioniranju nadzornika u organizacijskom
sustavu.
ZAKLJUýAK
Menadžerska funkciju nadzora u hrvatskoj policiji nalazi se u „gustom“ kontrolnom okruženju
zakona, uredbi i pravilnika kojima se osigurava kvalitetan unutarnji nadzor koji obuhvaüa i unutarnju
kontrolu i nadzor rada svih zaposlenika i ustrojstvenih jedinica.
Korištenjem alata upravljanja rizikom, pored drugih mjera i radnji, rukovodeüi policijski službenici
eventualnim korektivnim smjernicama funkcije nadzora mogu izravno i permanentno upravljati
radnim procesima kao i radnim rezultatima organizacije kojom rukovode. Pravovremenim
identificiranjem, procjenom i obradom rizika koji se mogu pojaviti u nadzornim aktivnostima,
zaposlenici-specijalisti za provoÿenje nadzornih aktivnosti mogu utjecati na uspješno ostvarenje cilja
nadzornih aktivnosti usmjerenog na objektivno utvrÿivanje stanja na odreÿenom struþnom podruþju
rada ili pojedinoj ustrojstvenoj jedinici.
Poželjno je da kompetencije zaposlenika specijalista za provoÿenje nadzornih aktivnosti u
specijaliziranim ustrojstvenim jedinicama za provoÿenje nadzora nisu samo rezultat znanja i vještina
koje su steþene obrazovanjem veü i iskustava steþenih na radnim mjestima rukovoditelja. Na osnovu
radnog iskustva na rukovodeüim mjestima zaposlenici specijalisti mogu bolje sagledati znaþaj
funkcije nadzora i njezinu interakciju sa ostalim menadžerskim funkcijama planiranja,
organiziranja,upravljanja ljudskim potencijalima i voÿenja.
U provoÿenju nadzornih aktivnosti i ocjeni uspješnosti rada pojedinog službenika ili ustrojstvene
jedinice objektivnost mora biti osigurana. Objektivnost treba proizlaziti iz unaprijed utvrÿenih jasnih
transparentnih kriterija za ocjenu uspješnosti rada policijskih službenika i zaposlenika ali i zakonski
reguliranog posebnog statusa nadzornika koji üe biti dodatni „garant“ profesionalnosti u njihovom
svakodnevnom radu.
LITERATURA
[1] Blaževiü, R.: Upravna znanost-kompendij, Rijeka,2004
[2] Grigoleit, B., Štrk, D., Wulf, S-P.: Taktika policijskog postupanja, II izdanje, Zagreb:
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska akademija, 2005.
[3]Jurina, M.: Rukovoÿenje i organizacijsko ponašanje, Zagreb, MUP, (1994).
[4] Jurina, M.: Organizacija i menadžment, Visoka škola za poslovanje i upravljanje s pravom
javnosti ''Baltazar Adam Krþeliü'', Zaprešiü, 2008
[5] Orloviü, A.: Zakonsko-normativni zahtjevi voÿenja u hrvatskoj policiji, pregledni þlanak,
Menadžment i sigurnost (Management and Safety) – Zbornik radova, 8. Meÿunarodna znanstvena i
struþna konferencija, str. 365-377, Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti, Zagreb, 2013.
[6] Orloviü, A., Pušeljiü, M.,: Operativni menadžment ljudskih potencijala (SWOT analiza
pozicije first-line menadžera u kriminalistiþkoj policiji), Policija i sigurnost, Zagreb, 19, 2010, 1,
str. 67-90.
[7] Pusiü, E.: Nauka o upravi, Zagreb, Školska knjiga,2002.
[8] Sikavica,P., Bahtijareviü-Šiber, F., Pološki Vokiü, N.: Temelji menadžmenta, Zagreb, Školska
knjiga 2008.
[9]Sikavica, P., Bahtijareviü-Šiber, F.: Menadžment - Teorija menadžmenta i veliko empirijsko
istraživanje u Hrvatskoj, Masmedia, Zagreb, 2004.
Propisi
• Zakon o policiji , NN br. 34/11,120/12.
• Zakon o državnim službenicima, NN br. NN 92/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11,
150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13
• Zakon o sustavu unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru, NN 141/2006
M&S 9 (2014)
189
•
•
•
•
•
Uredba o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova, NN br. 70/12,140/13
Uredba o klasifikaciji radnih mjesta policijskih službenika, NN br. 129/11,82/12,140/13
Pravilnik o naþinu obavljanja unutarnje kontrole i nadzora rada službenika i ustrojstvenih jedinica
Ministarstva unutarnjih poslova ,NN br. 141/11,146/11
Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova (br. 511-01-152-OGR-2458/12 od
28.07.2012.)
Etiþki kodeks policijskih službenika (NN 62/12)
Internet
• http://www.airmic.com/sites/default/files/ERM_ISO-31000_guide.pdf (04.04.2014.)
• Adelsberger,Z:
Struþni
prilozi
ISO
31000
i
generiþki
pristup
rizicima,
http://www.kvalis.com/component/k2/item/164-iso-31000-i-generiþki-pristup-upravljanju-rizicima
(04.04.2014.)
BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA
Davor Labaš, struþ. spec. crim.
MUP RH, Policijska akademija, Visoka policijska škola
Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Davor Labaš, roÿen 1963. godine u Zagrebu, Republika Hrvatska. Predavaþ na Policijskoj akademiji,
Visokoj policijskoj školi u Zagrebu. Završio na Pravnom fakultetu Sveuþilišta u Zagrebu, upravni
smjer i stekao zvanje prvostupnik javne uprave. Završio Visoku policijsku školu na Policijskoj
akademiji u Zagrebu i stekao zvanje struþni specijalist kriminalistike, posjeduje ovlaštenje
Ministarstva financija Republike Hrvatske, unutarnji revizor u javnoj upravi. U policiji zaposlen od
1991. godine, obavljao razne rukovodeüe funkcije izmeÿu ostalog naþelnik Odjela za unutarnju
kontrolu u Kabinetu ministra i višeg unutarnjeg revizora u Samostalnom odjelu za unutarnju reviziju
MUP-a Republike Hrvatske , u policijskom zvanju policijski savjetnik. Podruþje znanstvenog i
struþnog rada je unutarnji nadzor policije, upravljanje rizikom i unutarnje revizije.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Davor Labaš was born in 1963. in Zagreb, Republic of Croatia. Now, he is a teacher on Police
Academy in Zagreb , Police High School in Zagreb. At the Law School of Zagreb Univesity, he
became a bacc. of public administration. After that he became a crim.spec. at the Police High School
of the Police Academy in Zagreb and he has the authority from Ministry of finance as the internal
revisor for the public administration. He is employed in police from 1991, and he filled the several
managerial postions, one them was the head of the Internal control department in a Cabinet of Minister
and the senior internal revisor in an Independent department for an internal revision of Republic
Croatia's interior ministry. In a police proffesion he is a police counsellor. His professional and
scientific work line is the internal police control, risk control and internal revision.
PODACI O SUAUTORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
dr. sc. Ante Orloviü
Policijska akademija, Visoka policijska škola
Zagreb, Hrvatska
[email protected]
190
M&S 9 (2014)
Croatian language
UDC 65.012.8(497.5)
Subject Review
Stipe ýelar, Dubravka ýelar, Mili Turiü
MODEL UPRAVLJANJA INFORMACIJSKOM SIGURNOŠûU U
TIJELIMA DRŽAVNE UPRAVE U REPUBLICI HRVATSKOJ
Sažetak
U radu je napravljena kratka analiza povijesnog razvoja i sazrijevanja temeljnih mjera i standarda
informacijske sigurnosti ISO/IEC 27001 i ISO/IEC 27002. Ukazano je i na druge bitne pojedinaþne
sigurnosne mjere i preporuke i njihov odnos s ISO standardima. Pokazano je, nadalje, kako se
podruþje informacijske sigurnosti javne uprave u Republici Hrvatskoj razvijalo tijekom proteklih 20ak godina i transformiralo iz okrilja ratnog zakona o obrani u podruþje primjene prava na pristup
informacijama, prava na zaštitu osobnih podataka te zaštite intelektualnog vlasništva usporedo s
evolucijom meÿunarodnih mjera i standarda informacijske sigurnosti. U radu je napravljen i
konceptualni model informacijske sigurnosti tijela javne uprave u Republici Hrvatskoj koji se temelji
na Zakonu o informacijskoj sigurnosti i s njime povezanim zakonima. Model može poslužiti tijelima
javne uprave ali i ostalim pravnim subjektima za olakšanje provedbe Zakona o informacijskoj
sigurnosti, odnosno za uspostavu sustava za upravljanje informacijskom sigurnošüu (ISMS).
Kljuþne rijeþi: informacijska sigurnost, ISMS, ISO27001, ISO27002.
SECURITY MANAGEMENT MODEL IN
GOVERNMENT BODIES IN REPUBLIC OF CROATIA
Abstract
The paper made a brief analysis of historical development and maturation of basic norms and
standards for information security (ISO/IEC 27001 and ISO/IEC 27002). Some other important
security norms and recommendations and their relationship with the ISO standards are mentioned. It is
shown , moreover , that the area of information security of the public administration in the Republic of
Croatia has developed over the past 20 years and transformed from the scope of the law of defense to
the scope of few laws: the right of access to information, the right to protection of personal data and
the intellectual property rights. This transformation was done in parallel with the evolution of the
international information security norms and standards. Further on, the conceptual model of
information security bodies of the public administration in the Republic of Croatia is done. The model
is based on the Law on Information Security and the affiliated laws. The model can serve to the public
bodies as well as other legal entities to facilitate the implementation of information security and to
establish a information security management system (ISMS).
Key words: information security, ISMS, ISO27001, ISO27002.
M&S 9 (2014)
191
UVOD
Podaci danas – iz mnogo izvora, u više oblika i u ogromnim koliþinama
„Vijest je letjela brže od ptice
Brže od vjetra
Brže od munje“
Grigor Vitez (1911 – 1966)
Da je Pjesnik danas meÿu nama, možda ne bi upotrijebio pojam „informacije“ s ciljem doþaravanja
neþega najbržega ali bi se teško mogao oteti dojmu da su vijesti, informacije i podaci ono što nas
preplavljuje sa svih strana. Generiraju se u mnogim aktivnostima i to u ogromnim koliþinama i raznim
digitalnim oblicima, od obiþnih tekstualnih zapisa u elektronskim dokumentima i porukama do sve
þešüih fotografija i multimedijalnih sadržaja koje sami korisnici svakodnevno kreiraju. Takvi podaci
zapisuju se lokalno na vlastite ureÿaje (mobilne ili uredske) ili na neka udaljena mjesta, nemajuüi þesto
vremena za uvoÿenje reda u takvim sadržajima pa se gomilaju duplicirani ili þak i višestruki zapisi. I
što se brže živi, to je sve više informacija potrebno pa se još više novih podataka generira i pohranjuje.
I tako iz godine u godinu.
U poslovanju privatnog sektora i tijela javne uprave i njihovoj meÿusobnoj komunikaciji te u
komunikaciji s graÿanima takoÿer je primjetan trend porasta koliþine i raznovrsnosti podataka koji se
svakodnevno generiraju i razmjenjuju (slika 1).
Slika 1. Proces razmjene podataka
192
M&S 9 (2014)
Podaci – temelj nove vrijednosti u digitalnom informacijskom dobu
Podaci su danas postali temelj suvremenog informacijsko-komunikacijskog društva jer se na osnovu
njih dobivaju informacije i znanja a informacije i znanja su nužne za donošenje zakljuþaka i poslovnih
odluka. Drugim rijeþima, podaci i informacije su veü odavno prepoznati kao imovina koja ima svoju
vrijednost. Podaci i informacije su nematerijalne prirode pa se metode utvrÿivanja odnosno mjerenja
njihove vrijednosti znatno razlikuju od metoda mjerenja vrijednosti varijabli u materijalnom svijetu
[10] [11] .
Meÿutim, objekt koji ima prepoznatu vrijednost ima i moguüe izvore ugroze te vrijednosti. Zbog toga
se pojavila potreba uspostave svih elemenata planiranja, pripreme, provedbe i nadzora osiguranja te
nove imovine pa privatni i javni sektor ulažu napore u razvoj koncepata informacijske sigurnosti. Ti
koncepti ukljuþuju suvremene tehnologije i razvijaju se od ideja i teoretskih i iskustvenih modela do
raznih praktiþnih mjera i meÿunarodno prihvaüenih sigurnosnih standarda [1] [6] [9] [13] . Podaci,
odnosno sigurnost podataka jedno je od temeljnih podruþja informacijske sigurnosti za koje je nužno
definirati mjere i standarde informacijske sigurnosti koji üe se primjenjivati kao opüe zaštitne mjere u
prevenciji, otkrivanju i otklanjanju štete od gubitka ili neovlaštenog otkrivanja informacija.
Doduše, primjena postojeüih i razvoj novih sigurnosnih mjera, standarda i tehnologija izravno ovisi o
razumijevanju uprava i rukovodeüih struktura, odnosno o sposobnosti i zrelosti same organizacije i
cijelog okruženja da provodi željene mjere i standarde. Postizanje željene razine informacijske
sigurnosti ovisi takoÿer i o novcu koji se uloži u informacijsku sigurnost (slika 2).
Slika 2. Trokut informacijske sigurnosti: Novac – Mjere/standardi – Zrelost
Hipoteza: Transparentnost podataka u javnoj upravi RH – od 'tajne' do 'štiüene' informacije
Dvadesetogodišnja transformacija i sazrijevanje privatnog i javnog sektora u Republici Hrvatskoj
ogleda se ne samo u gospodarskim i politiþkim parametrima nego i u podruþju informacijske
sigurnosti. Sustavan pristup problematici informacijske sigurnosti u javnoj upravi u Republici
Hrvatskoj (RH) poþinje donošenjem Zakona o obrani Zastupniþkog doma Sabora RH (NN br. 49/91,
NN br. 53/A/91) i Vladine Uredbe o utvrÿivanju mjerila za odreÿivanje tajnih podataka obrane te
posebnim i opüim postupcima za njihovo þuvanje (NN br. 70/91). U to specifiþno, ratno vrijeme,
važnu ulogu u informacijskoj sigurnosti imao je koncept vrsta tajne, odnosno državne, vojne i
službene tajne informacije za što se ne može reüi da je u skladu sa zajamþenim ustavnim pravom na
pristup informacijama, tj. 'pravom korisnika na traženje i dobivanje informacije kao i obvezom tijela
javne vlasti da omoguüi pristup zatraženoj informaciji' (Zakon o pravu na pristup informacijama, NN
br. 25/2013, 77/11, 37/11, 144/10, 172/03).
Za novonastalu državu koja se našla u ratu bilo je i oþekivano da neüe odmah krenuti s ulaganjem u
informacijsko-sigurnosnu infrastrukturu s ciljem omoguüavanja pristupa zainteresiranoj javnosti
informacijama u vlasništvu tijela javne uprave. Naime, kao što društvo sazrijeva u demokratskom
pogledu s jedne strane, tako s druge strane moraju sazriti metode i alati kojima se omoguüava primjena
koncepta štiüene informacije umjesto koncepta tajne informacije.
M&S 9 (2014)
193
Naime, informacijska sigurnost je kompleksna i podrazumijeva izgradnju informacijske infrastrukture,
komunikacijskih mreža i programskih rješenja, pravnog i zakonodavnog okvira te sustava upravljanja
sigurnošüu [15] [9] .
U radu se istražuje model prelaska javne uprave u RH s koncepta tajne informacije na koncept štiüene
informacije uz poštivanje Ustavom zajamþenih prava na pristup informacijama, zaštitu osobnih
podataka i intelektualnog vlasništva. U radu se razraÿuje konceptualni model informacijske sigurnosti
koji može poslužiti kao konceptualni model za upravljanje informacijskom sigurnošüu odnosno za
izradu sustava upravljanja informacijskom sigurnošüu (engl. Information Security Management System
– ISMS)
METODE
Analiza izvora literature
U radu je korištena analitiþko-sintetiþka metoda. Za analizu postojeüeg stanja informacijske sigurnosti
i primjene mjera i standarda u javnoj upravi korišteni su objavljeni zakonski propisi u elektronskom
izdanju Službenog lista Republike Hrvatske Narodne novine (www.nn.hr) kao i druga dostupna
struþna literatura u elektronskom obliku navedena u popisu literature (standardi) kao i recenzirane
knjige u tiskanom obliku. Nadalje, vrijedan izvor informacija predstavljale su digitalne bibliografske
baze znanstvenih radova:
• SCOPUS (www.scopus.com),
• IEEE Xplore Digital Library (www.ieee.org) i
• ACM Digital Library (www.acm.org).
S obzirom na izabrano tematsko podruþje i postavljenu hipotezu ('javna uprava u RH' i 'informacijska
sigurnost') pronaÿena je odgovarajuüa literatura.
Analiza informacijske sigurnosti u RH i sinteza (modeliranje)
Na temelju selektirane literature dan je kratki pregled najvažnijih meÿunarodnih standarda i preporuka
informacijske sigurnosti koji su temelj za mjere i standarde informacijske sigurnosti u javnoj upravi.
Zatim su analizirani koncepti informacijske sigurnosti korišteni u javnoj upravi RH od prve godine
njene opstojnosti, preko poratnih godina i vremena priprema za ulazak u Europsku Uniju do danas. Na
temelju toga prikazana je evolucija koncepata informacijske sigurnosti te je napravljen konceptualni
model sustava upravljanja informacijskom sigurnošüu.
UPRAVLJANJE INFORMACIJSKOM SIGURNOŠûU
Sustav upravljanja informacijskom sigurnošüu
Fokusiranje na tehniþku provedbu mjera i standarda informacijske sigurnosti nije dovoljno za
postizanje željenih ciljeva informacijske sigurnosti [7] . Upravljanje informacijskom sigurnošüu nije
operativni ili tehniþki zadatak nego mora biti povezano sa strateškim ciljevima organizacije u cjelini,
tj. poželjno je postojanje sustava upravljanja informacijskom sigurnošüu (ISMS). ISMS se može
jednostavno opisati kao skup sigurnosnih mjera i standarda kojima se smanjuju moguünosti napadaþa
koji ugrožava štiüeni objekt, odnosno kao sredstvo pomoüu kojeg više poslovodstvo organizacije prati
i nadzire sigurnost cijele organizacije, umanjujuüi poslovni rizik i osiguravajuüi da sigurnosni zahtjevi
poslovanja ispunjavaju korporacijske i pravne obveze (ISO 27001:2005, [14] ). Uvoÿenje adekvatnog
ISMS-a u organizaciju (tijelo javne uprave ili u tvrtku u privatnom sektoru) traje od par mjeseci do
nekoliko godina, i jako ovisi o zrelosti upravljanja sigurnošüu unutar organizacije [1] [8] [12] [14] .
Standardi informacijske sigurnosti
Standardi informacijske sigurnosti su organizacijske i tehniþke procedure i rješenja namijenjena
sustavnoj i ujednaþenoj provedbi propisanih mjera informacijske sigurnosti. Poslovanje u skladu s
normom (standardom) omoguüava sigurno i kvalitetno upravljanje informacijskom sigurnošüu sustava
i stvara povjerenje u poslovanju s meÿunarodnim organizacijama.
Kako bi se olakšala implementacija sustava upravljanja informacijskom sigurnošüu, koriste se brojni
standardi koji su danas dostupni na tržištu. Dva najpoznatija meÿunarodna standarda zasigurno su
ISO/IEC 17799 (27002) i ISO/IEC 27001. ISO (engl. the International Organization for
194
M&S 9 (2014)
Standardization) i IEC (engl. the International Electrotechnical Commission) dva su tijela koja
zajedno þine sustav za meÿunarodnu standardizaciju. Mnoge meÿunarodne organizacije suraÿuju s
ISO i IEC organizacijama za standardizaciju.
Ova dva standarda se meÿusobno ne iskljuþuju [1] [4] [9] [12] , a preporuka je da se za uspostavu
kvalitetnog sustava upravljanja informacijskom sigurnošüu koriste oba standarda. Ova dva standarda
proizašla su iz standarda Britanskog instituta (engl. British Standards Institute) BS 7799, odnosno
njihovog skupa mjera za upravljanje informacijskom sigurnošüu iz 1993. godine (PD 0003 A Code of
Practice for Information Security Management) – slika 3.
ISO je u rujnu 2013. godine objavila revidirane verzije standarda 27001 i 27002.
ISO/IEC 27002:2013 „Code of practice for information security controls“
Standard ISO/IEC 17799 (27002) nastao je kao prvi službeni dokument vezan uz informacijsku
sigurnost kojeg je prihvatilo britansko ministarstvo za razmjenu i industriju, sa ciljem da problematiku
informacijske sigurnosti predstavi neinformatiþkom svijetu, prvenstveno rukovoditeljima. Od kada je
donesen, predstavlja najrašireniji pokušaj uvoÿenja meÿunarodno priznatih normi (mjera) na podruþju
upravljanja informacijskom sigurnošüu. Standard ISO/IEC 17799 usvojio je prvi dio standarda BS
7799 (BS 7799-1), a sadrži popis sigurnosnih kontrola i predstavlja opüenit i opsežan kodeks
postupaka za upravljanje informacijskom sigurnošüu. Standard je izriþito posveüen informacijskoj
sigurnosti i ukljuþuje sve oblike informacija a ne samo informacije dobivene iz podataka u
raþunalnom obliku nego i obliku dokumenata, znanja i intelektualnog vlasništva.
Prva verzija ISO/IEC 17799 standarda nazvana je 17799:2000, a 2005. godine izdana je nova verzija
nazvana ISO/IEC 17799:2005. Standard ISO/IEC 17799 je 2007. godine preimenovan u ISO/IEC
27002 zbog kompatibilnosti s ostalim standardima ISO/IEC 27000 serije.
Slika 3. Razvoj standarda informacijske sigurnosti ISO 27000, ISO 27001 i ISO 27002
WϬϬϬϯ
ŽĚĞŽĨWƌĂĐƚŝĐĞĨŽƌ/^D
/^KϮϳϬϬϬ͗ϮϬϬϵ
KǀĞƌǀŝĞǁĂŶĚ
sŽĐĂďƵůĂƌLJ
^ϳϳϵϵͲϮ͗ϭϵϵϵ
^ƉĞĐŝĨŝĐĂƚŝŽŶĨŽƌ
/^D^
^ϳϳϵϵͲϭ͗ϭϵϵϱ
ŽĚĞŽĨWƌĂĐƚŝĐĞ
ĨŽƌ/^D^
ϭϵϵϯ
ϭϵϵϱ
/^KϮϳϬϬϭ͗ϮϬϬϱ
/^D^Ͳ ZĞƋƵŝƌĞŵĞŶƚƐ
/^Kϳϳϵϵ͗ϮϬϬϬ
ŽĚĞŽĨWƌĂĐƚŝĐĞ
ĨŽƌ/^D
ϭϵϵϵ
ϮϬϬϬ
/^KϮϳϬϬϮ͗ϮϬϬϳ
ŽĚĞŽĨWƌĂĐƚŝĐĞ
ĨŽƌ/^D
ϮϬϬϱ
ϮϬϬϳ
ϮϬϬϳ
Izvor slike: [3]
Broj kontrolnih mjera mijenja se od verzije do verzije standarda (u najnovijoj verziji 2013 smanjen je
broj sa 133 na 114 mjera) a razvijaju se i specijalizirane verzije za pojedina podruþja (npr. zdravstvo,
proizvodnju, telekomunikacije i sl.).
ISO/IEC 27001:2013 „Information technology – Security techniques – Information security
management systems – Requirements“
Standard ISO/IEC 27001 usvojio je drugi dio standarda britanskog standarda BS 7799 (BS 7799-2), a
opisuje proces uvoÿenja sustava upravljanja informacijskom sigurnošüu (ISMS). Takav proces pruža
sustavan pristup upravljanju osjetljivim informacijama s ciljem oþuvanja njihove sigurnosti. Cilj
procesa je postiüi sigurnost informacija s tri glavna aspekta:
• povjerljivosti,
• integriteta i
• dostupnosti,
ukljuþivši pritom relevantne organizacijske resurse, politike, procedure i informacijske sustave.
M&S 9 (2014)
195
Standard je opüenit, namijenjen organizacijama u javnoj upravi i onima u privatnom sektoru a mogu
ga primijeniti male, srednje i najveüe organizacije [5] Nova verzija standarda (2013) stavlja više
naglasak na mjerenje i procjenu uþinaka koje organizaciji donosi provedba sustava upravljanja
informacijskom sigurnošüu (ISMS). Za razliku od ISO 27001:2005, ISO 27001:2013 ne naglašava
PDCA model (odnosno „Plan-Do-Check-Act“ ciklus) nego više pažnje posveüuje informacijskoj
sigurnosti i organizacijskom kontekstu a i više je usklaÿen s drugim upravljaþkim standardima (ISO
9000 i ISO 20000).
Ostali sigurnosni standardi i sigurnosne mjere i preporuke
Pored široko primjenjivih i prihvaüenih internacionalnih ISO 27000 serije standarda postoje mjere i
standardi još nekoliko organizacija koje promiþu specifiþne sigurnosne mjere i standarde, npr.
ameriþki institut NIST (engl. National Institute of Standards and Technology), COBIT (engl. Control
Objectives for Information and related Technology), FISCAM (engl. Federal Information System
Controls Audit Manual) i CISA (engl. Certified Information Systems Auditors) [1] [5] [13] [14] .
Nadalje postoje i brojne preporuke s kojima se organizacije ponekad moraju usklaÿivati, tj. moraju
zadovoljavati takve strukovne preporuke iako same ne djeluju u pojedinom sektoru. Takav je sluþaj
npr. s HIPAA preporukama (engl. Health Insurance Portability and Accountability Act) savezne
agencije u USA iz 1996. godine i ne-zdravstvenim organizacijama koje imaju zdravstvene podatke o
pojedinaþnim djelatnicima. HIPAA propisuje mjere zaštite osobnih podataka za organizacije koje u
svom poslovanju imaju pravo pristupa takvim informacijama [5] [6] [14] . Sliþan je sluþaj i s
preporukama Sarbanes-Oxley (SOX), Gramm-Leach-Bliley (GLB), PCI-DSS (engl. Payment Card
Industry Data Security Standard) [1] [5] [6] [9] [14] . Neke preporuke informacijske sigurnosti nisu
obvezujuüe ali su ipak široko prihvaüene, poput preporuke NIST instituta koje se odnose na proces
upravljanja rizicima [5] .
REZULTATI I RASPRAVA
Zakonski akti RH o informacijskoj sigurnosti
Zakonom o informacijskoj sigurnosti (NN br. 79/2007) definirana je informacijska sigurnost kao
stanje povjerljivosti, cjelovitosti i raspoloživosti podatka a postiže se primjenom propisanih mjera i
standarda informacijske sigurnosti te organizacijskom podrškom za poslove planiranja, provedbe,
provjere i dorade mjera i standarda. Zakon o tajnosti podataka (NN br. 79/2007) definira podatak kao
„dokument, odnosno svaki napisani, umnoženi, nacrtani, slikovni, tiskani, snimljeni, fotografirani,
magnetni, optiþki, elektroniþki ili bilo koji drugi zapis podatka, saznanje, mjera, postupak, predmet,
usmeno priopüenje ili informacija, koja s obzirom na svoj sadržaj ima važnost povjerljivosti i
cjelovitosti za svoga vlasnika“. Informacije koje po svojoj prirodi nisu dostupne javnosti mogu biti
osobne, znanstvene, industrijske, poslovne ili profesionalne prirode (EU IPR Helpdesk).
Osnovni zakonski akti u Republici Hrvatskoj koji danas reguliraju podruþje informacijske sigurnosti
su:
• Zakon o informacijskoj sigurnosti (ZOIS), NN br. 79/2007.
• Zakon o tajnosti podataka (ZOTP), NN br. 86/2012. i 79/2007.
• Zakon o zaštiti osobnih podataka (ZOZOP), NN br. 106/2012, 130/2011, 41/2008, 118/2006.
i 103/2003.
• Zakon o pravu na pristup informacijama (ZOPPI), NN br. 25/20013, 77/2011, 144/2010. i
172/2003. i
• skupina zakona o intelektualnom vlasništvu.
Pored navedenih zakona Vlada RH i tijela javne uprave donosila su tijekom godina brojne
podzakonske akte (uredbe i pravilnike) za provedbu tih zakonskih propisa.
Transformacija 'tajne' informacije u '(za)štiüenu' informaciju
Odnos i evolutivna transformacija kljuþnih koncepata u zakonskim propisima o tajnosti i zaštiti
podataka prikazani su na slici 4. Temeljenje podruþja informacijske sigurnosti u RH na Zakonu o
obrani dogodilo se prije nego je BSI predložio mjerena za upravljanje informacijskom sigurnošüu (PD
0003, 1993. godine). Do tada je sigurnost i u drugim državama bila skoro iskljuþivo 'rezervirana' za
vojne i policijske domene te se ovoj problematici izvan tih domena nije sustavno pristupalo. ýak su i u
drugim struþnim podruþjima mjere i standardi ministarstava obrane bili þesto upotrebljavani (npr.
mjere i standardi ameriþkog Ministarstva obrane – Department of Defense). Usporedo s razvojem
196
M&S 9 (2014)
mjera i standarda informacijske sigurnosti evoluirala je i zakonska regulativa u RH (usp. sliku 3 i sliku
4). Tako se može primijetiti da je koncept VRSTA TAJNE, u ratno vrijeme vrlo bitan, u postratnom
vremenu ukljuþivao još i POSLOVNU TAJNU i PROFESIONALNU TAJNU. Formuliranjem Zakona o
tajnosti podataka (ZOTP), koji je 2007. godine stupio na snagu i zamijenio dotadašnji Zakon o zaštiti
tajnosti podataka (ZOZTP) iz 1996. godine, koncept VRSTA TAJNE nestao je iz upotrebe a u njemu
definirani stupnjevi tajnosti klasificiranih dokumenata prevedeni su u pojednostavljenu shemu štiüenja
podataka STUPNJEVIMA TAJNOSTI:
• vrlo tajno,
• tajno,
• povjerljivo i
• ograniþeno.
Vrste tajne DRŽAVNA, VOJNA I SLUŽBENA TAJNA nestale su u potpunosti iz upotrebe stupanjem na
snagu ZOTP-a dok su druge dvije, POSLOVNA i PROFESIONALNA evoluirale i postale sastavnim
dijelovima poslovnih i profesionalnih podruþja u okviru kojih se informacije na odgovarajuüi naþin
štite. Usporedbom slika 3 i 4 s podacima u tablici 1 vidljivo je da se sazrijevanje mjera i standarda
informacijske sigurnosti vremenski preklapa s porastom interesa znanstvene i istraživaþke zajednice za
podruþje intelektualnog vlasništva. Rezultati tih istraživanja omoguüili su štiüenje poslovnih
informacija konceptima intelektualnog vlasništva (patentom, industrijskim dizajnom,…) i posebnim,
novim zakonskim propisima umjesto dotadašnjim naþinom putem poslovne tajne (EU IPR Helpdesk,
pravilnici o intelektualnom vlasništvu). Dok je poslovna tajna evoluirala u skoro sva znanstvena i
poslovna podruþja, profesionalna tajna je ostala skoro 'rezervirana' za medicine, odvjetništva, poreza,
psihologije i dušebrižništva (v. tablicu 2).
1984 - 85
1986 - 87
1988 - 89
1990 - 91
1992 - 93
1994 - 95
570
719
933
1.478
1.795
1.811
2.091
1.969
2012 - 13
1982 - 83
357
2010 - 11
152
2008 - 09
91
2006 - 07
57
2004 - 05
41
2002 - 03
34
2000 - 01
24
1998 - 99
12
1996 - 97
9
1964 - 81
Tablica 1. Broj objavljenih znanstvenih radova o intelektualnom vlasništvu u bazi SCOPUS (po
godinama)
Ukupno
12.143
Radovi u þasopisima
8.131
Radovi u zbornicima
4.012
Izvor: www.scopus.com, upit: "intellectual property right" OR "intellectual property" OR "intellectual
right" (14. travnja 2014.)
Tablica 2. Broj objavljenih znanstvenih radova u bazi SCOPUS 1951-2014 o profesionalnoj tajni (po
znanstveom podruþju)
Podruþje
Broj radova
Medicina i medicinska njega
84
Psihologija
7
Socijalne znanosti
7
Umjetnost i humanistiþke znanosti
1
Stomatologija
1
Ekonomija i financije
1
Neuroznanost
1
Farmakologija, toksikologija i farmaceutika
1
Neklasificirano
1
Ukupno
93
Radovi u þasopisima
89
Radovi u zbornicima
4
Izvor: www.scopus.com, upit: “professional secret“ (09. travnja 2014.)
M&S 9 (2014)
197
Konceptualni model informacijske sigurnosti
Zakon o informacijskoj sigurnosti (ZOIS) donesen je u Hrvatskom saboru 2007. godine, zajedno sa
ZOTP-om i time je zaokružen novi, unaprijeÿeni zakonski okvir informacijske sigurnosti. Osim
manjih izmjena ranije donesenih zakona (ZOZOP, ZOPPI) i izmjena ZOTP-a koje su uslijedile
tijekom predpristupnih pregovora RH i EU, može se reüi da je zakonski okvir informacijske sigurnosti
veü 2007. godine bio formiran u svim bitnim odrednicama.
Zakon o informacijskoj sigurnosti propisuje mjere i standarde informacijske sigurnosti kojima se
utvrÿuju minimalni kriteriji za zaštitu klasificiranih i neklasificiranih podataka za obveznike primjene
ZOIS-a (slika 5). A obveznici njegove primjene su tijela javne uprave i pravne osobe s javnim
ovlastima, koje u svom djelokrugu koriste klasificirane i neklasificirane podatke. Obveznici primjene
ZOIS-a su takoÿer i ostale pravne i fiziþke osobe koje ostvaruju pristup ili postupaju s klasificiranim i
neklasificiranim podacima. Nadalje, ZOIS pobliže definira pet podruþja primjene informacijske
sigurnosti:
• sigurnosnu provjera,
• fiziþku sigurnost,
• sigurnost podatka,
• sigurnost informacijskog sustava i
• sigurnost poslovne suradnje.
Nadležna tijela koja koordiniraju i usklaÿuju donošenje i primjenu mjera i standarda od strane
obveznika primjene, te obavljaju poslove sigurnosne akreditacije informacijskih sustava i poslove
prevencije i zaštite javnih informacijskih sustava takoÿer su opisana u ZOIS-u.
ZOIS je u skladu s temeljnim odredbama standarda ISO/IEC 27001 i ISO/IEC27002 [3] [6] [14] .
Meÿutim, za efikasno upravljanje rizicima i uspostavu sustava upravljanja informacijskom sigurnošüu
preporuþljivo je primijeniti neki kompletan interni [2] ili meÿunarodno prepoznati kvantitativni i
kvalitativni model upravljanja rizicima, npr. NIST-ov model upravljanja rizicima [5] [7] [13] [14] .
198
M&S 9 (2014)
ƌĂƚŶŽǀƌŝũĞŵĞ
Slika 4. Evolucija koncepata informacijske sigurnosti u tijelima državne uprave RH
^dZK'K
WKs:Z>:/sK
ƌǎĂǀŶĂ
ƚĂũŶĂ
͚KZE
ZsEd:E͛
sŽũŶĂƚĂũŶĂ
͚KZE
^>hEd:E
^dZK'KWKs:Z>:/sK͛
/EdZEK
^ůƵǎďĞŶĂ
ƚĂũŶĂ
ƌǎĂǀŶĂ
ƚĂũŶĂ
ƉŽƌĂƚŶŽƌĂ ĚŽďůũĞ
͚͚KZE
^>hEd:E
WKs:Z>:/sK͛
WKs:Z>:/sK
͚KZE
^>hEd:E
/EdZEK͛
ƌǎĂǀŶĂƚĂũŶĂ
sƌůŽƚĂũŶŽ
ZsE
d:E
sŽũŶĂƚĂũŶĂ
sZ>Kd:EK
dĂũŶŽ
WŽǀũĞƌůũŝǀŽ
d:EK
WKs:Z>:/sK
^ůƵǎďĞŶĂ
ƚĂũŶĂ
sƌůŽƚĂũŶŽ
dĂũŶŽ
WŽƐůŽǀŶĂ
ƚĂũŶĂ
WŽǀũĞƌůũŝǀŽ
WƌŽĨĞƐŝŽŶĂůͲ
ŶĂƚĂũŶĂ
hƌĂ ĚŽďůũĞ
sZ>Kd:EK
d:EK
WKs:Z>:/sK
K'ZE/EK
M&S 9 (2014)
199
Slika 5. Konceptualni model informacijske sigurnosti u RH
200
M&S 9 (2014)
ZAKLJUýAK
U radu je napravljena kratka analiza temeljnih mjera i standarda informacijske sigurnosti ISO/IEC
27001 i ISO/IEC 27002 te je dan prikaz njihovog povijesnog razvoja i sazrijevanja u proteklih 20
godina. Ukazano je i na druge bitne pojedinaþne sigurnosne mjere i preporuke i njihov odnos s ISO
standardima kao osnovom izgradnje informacijske sigurnosti i sustava upravljanja informacijskom
sigurnošüu.
Prikazano je, nadalje, kako se podruþje informacijske sigurnosti javne uprave u Republici Hrvatskoj
razvijalo tijekom proteklih 20-ak godina i kako je evoluiralo iz okrilja ratnog zakona o obrani u
podruþje primjene prava na pristup informacijama, prava na zaštitu osobnih podataka te zaštite
intelektualnog vlasništva. U radu je pojašnjeno kako je koncept VRSTA TAJNE (državna – vojna –
službena), inicijalno temeljni koncept tajnosti podataka, kroz ovih 15-20 godina 'umirovljen' i
transformiran u suvremeni koncept VRSTA TAJNOSTI (vrlo tajno – tajno – povjerljivo –
ograniþeno), odnosno koncept informacijske sigurnosti.
Usporedbom evolucije ovih koncepata u aktualnim zakonskim propisima RH s prikazom sazrijevanja
temeljnih meÿunarodnih mjera i standarda informacijske sigurnosti, koji i jesu osnova zakonskih
propisa RH, potvrÿena je poþetna hipoteza o evolutivnom putu od 'tajnog' podatka ka 'štiüenoj'
informaciji.
U radu je napravljen i konceptualni model informacijske sigurnosti tijela javne uprave u RH koji se
temelji na Zakonu o informacijskoj sigurnosti i s njime povezanim zakonima. Model može poslužiti
tijelima javne uprave ali i ostalim pravnim subjektima za olakšanje provedbe Zakona o informacijskoj
sigurnosti, odnosno za uspostavu sustava za upravljanje informacijskom sigurnošüu (ISMS). Za
informacijsku sigurnost je, naime, osim zakonskih propisa i novaca, potrebna i odreÿena razina
zrelosti. A zrelost se postiže ustrajnom primjenom propisa i unaprijeÿenjem prakse.
LITERATURA
[1]
Berghel, H.: Better-Than-Nothing Security Practices, Communications of the ACM, 50,
2007(8), 15-18, DOI: 10.1145/1278201.1278222
[2]
ýelar, S.: Project Management in IT-Projects - A Framework for the Risk Management
Approach in SW Maintenance, 16th International DAAAM Symposium, 19-22. listopada 2005,
Vienna (Austria), 2005, 61-62
[3]
Disterer, G.: ISO/IEC 27000, 27001 and 27002 for Information Security Management,
Journal of Information Security, 4, 2013(2), 92-100
[4]
Elof, J., Eloff, M.: Information Security Management – A New Paradigm, Proceedings of
SAICSIT 2003, Rujan 2003, ACM, 2003, 130 –136
[5]
Gantz, S.D., Philpott, D.R.: FISMA and the Risk Management Framework: The New
Practice of Federal Cyber Security, Syngress (Elsevier), ISBN: 978-1-59749-641-4, USA, 2013.
[6]
Gikas, C.: A General Comparison of FISMA, HIPAA, ISO 27000 and PCI-DSS
Standards, Information Security Journal: A Global Perspective, DOI: 10.1080/19393551003657019,
19, 2010(3), 132-141
[7]
Hardy, C.A., Williams, S.P.: Managing Information Risks and Protecting Information
Assets in a Web 2.0 era, 23rd Bled eConference, eTrust: Implications for the Individual, Enterprises
and Society, June 20 - 23, 2010; Bled, Slovenia, 2010. 234-247
[8]
Humphreys, E.: Information Security Management System Standards, Datenschutz und
Datensicherheit, 35, 2011(1), 7-11, DOI:10.1007/s11623-011-0004-3
[9]
Julisch, K., Hall, M.: Security and Control in the Cloud, Information Security Journal: A
Global Perspective, Taylor & Francis Group, ISSN: 1939-3555 print / 1939-3547 online, DOI:
10.1080/19393555.2010.514654, 19, 2010(6), 299–309
[10]
Liautaud, B.: e-Business Intelligence: Turning Information into Knowledge into Profit,
McGraw-Hill, Ney York, 2001.
[11]
Panian, Ž., Klepac, G.: Poslovna inteligencija, Masmedia, Zagreb, 2003.
[12]
Pelnekar, C.: Planning for and Implementing ISO 27001, ISACA Journal, 4, 2011(4), 1-8
M&S 9 (2014)
201
[13]
Radovanovic, D., Radojevic, T., Lucic, D., Sarac, M.: Analysis of methodology for IT
governance and information systems audit, 6th International Scientific Conference, May 13–14,
2010, Vilnius, Lithuania, Business and Management 2010, Selected papers. Vilnius, 2010, 943-949
[14]
Winkler, V.: Securing the Cloud. Cloud Computer Security Techniques and Tactics,
Syngress (Elsevier), ISBN: 978-1-59749-592-9, Waltham, 2011.
[15]
Zhu, L., Mao, H., Hu, Z.: A New Construction Scheme for Information Security Lab,
Creative Education, 3, 2012(4), 406-412
Propisi
• Zakon o informacijskoj sigurnosti, Narodne novine, br. 79/2007,
• Uredba o utvrÿivanju mjerila za odreÿivanje tajnih podataka obrane te posebnim i opüim
postupcima za njihovo þuvanje, Narodne novine br. 70/1991.
• Zakon o pravu na pristup informacijama, Narodne novine br. 172/2003, 144/2010, 37/2011,
77/2011, 25/2013
• Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeüa o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih
podataka i slobodnom prijenosu takvih podataka (CELEX 31995L0046), 24. listopada 1995.
• Uredba o naþinu oznaþavanja klasificiranih podataka, sadržaju i izgledu uvjerenja o obavljenoj
sigurnosnoj provjeri i izjave o postupanju s klasificiranim podacima, Narodne novine
br. 102/2007.
• Zakon o zaštiti osobnih podataka, Narodne novine br. 103/2003, 118/2006, 41/2008, 130/2011.
Internet
• International Organization for Standardization, ISO/IEC 27001:2013: "Information technology –
Security techniques – Information security management systems – Requirements“,
http://www.iso.org (10.4.2014.)
• European Intellectual Property Rights Helpdesk, https://www.iprhelpdesk.eu/ (10.4.2014.)
• Department of Defense, http://www.dtic.mil/whs/directives/ (10.4.2014.)
Interni dokumenti
• Pravilnik o upravljanju intelektualnim vlasništvom, Sveuþilište u Splitu, Split, 2011.
• Pravilnik o poslovnoj i profesionalnoj tajni, Tehniþki fakultet Sveuþilišta u Rijeci, Rijeka, 2009.
(http://www.riteh.uniri.hr/o_faxu/stat_prav/Pravilnik_o_poslovnoj_profesionalnoj_tajni.pdf)
• Pravilnik o poslovnoj i profesionalnoj tajni, Institut za fiziku, Zagreb, 2010.
(http://www.ifs.hr/PublicDocuments/Pravilnik_o_poslo._i_profes._tajni.pdf)
BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA
doc. dr. sc. Stipe ýelar
Sveuþilište u Splitu, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje
Split, Hrvatska
[email protected]
Diplomirao je elektrotehniku na FESB-u 1992. godine a doktorirao tehniþke znanosti na Technische
Universitaet Wien (Beþ, Austrija) 1997. godine. Po povratku u Hrvatsku 10 godina je radio na brojnim
struþnim projektima softverskog inženjerstva u SME sektoru. Od 2008. godine je docent na Fakultetu
elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) u Splitu. Sudjelovao je na nekoliko meÿunarodnih
202
M&S 9 (2014)
znanstveno-istraživaþkih projekata koje su financirala ministarstva znanosti europskih država. Autor je
tridesetak znanstvenih i struþnih radova u meÿunarodnim þasopisima i zbornicima meÿunarodnih
konferencija. ýlan je organizacijskog i znanstvenog odbora nekoliko desetaka meÿunarodnih
znanstvenih konferencija. ýlan je više znanstvenih i struþnih meÿunarodnih udruženja (IEEE, ACM,
PMI, DAAAM). Podruþje njegovog znanstvenog i struþnog interesa ukljuþuje softverske arhitekture,
organizacijske arhitekture, strojno uþenje, softverske metrike.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Stipe Celar Ph.D. completed his BSc in electrical engineering at the University of Split, Faculty of
Electrical Engineering, Mechanical Engineering and Naval Architecture (FESB, 1992) and PhD
studies at the Vienna University of Technology (Vienna, Austria – 1997). After 10 years of experience
in software engineering in the SME sector in Croatia and status of university honorary lecturer he
moved to the University. Since 2008. he is Assistant Professor at FESB. He published about 30
scientific and professional articles and conference papers. He participated in few internationaly
scientific research projects fund by science ministries of european countries. As a member of
orgnanizing and scientific boards of international committees he participated in few dozens of
international conferences. He is a member of IEEE, ACM, PMI, DAAAM. His fields of research and
professional interests include information system and enterprise architectures, machine learning and
software metrics.
PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
Dubravka ýelar, dipl. iur.
Ministarstvo unutarnjih poslova RH
Policijska uprava Splitsko-dalmatinska
Split, Hrvatska
[email protected]
3)
Mili Turiü, mag. ing. comp.
Venio Indicium d.o.o.
Split, Hrvatska
[email protected]
M&S 9 (2014)
203
Croatian language
UDC 005.96:364.634
Subject Review
Gabrijela Budimir Šoško, Saša Petar , Barbara Ilijaš-Juraniü
POVEZANOST USPJEŠNOSTI KONTROLE RAZNIH OBLIKA NASILJA NA RADNOM
MJESTU I DOMINANTNE ORGANIZACIJSKE KULTURE
Sažetak
Zaštita i prevencija nasilja na radnom mjestu þesto je usmjerena na nasilje koje dolazi izvan same
organizacije. Meÿutim, noviji podaci govore o alarmantnom porastu nasilja, fiziþkog i raznih oblika
psihiþkog nasilja, koje se dogaÿa upravo na radnom mjestu, unutar same organizacije. S obzirom da
su posljedice nasilja na radnom mjestu bilo kojeg oblika višestruke i vrlo ozbiljne, a ljudski kapital od
kljuþnog znaþaja za svaku organizaciju, prevencija i kontrola imaju izuzetno važnu ulogu. Fokus u
ovom radu biti üe stavljen na uzroke nasilja na radnom mjestu koji proizlaze iz same organizacije, a
naroþito dominantne organizacijske kulture te s tim u vezi, uspostavljanju njihove uspješne kontrole.
Mijenjanje organizacijske kulture, s obzirom da je rijeþ o izvoru koji se nalazi unutar organizacije,
predstavlja najpovoljnije sredstvo uspostavljanja kontrole i prevencije ove pojave. Takoÿer, nisu
zanemariva ni sredstva kao ni utjecaj kojima raspolaže menadžment, þija je uloga u kreiranju
organizacijske kulture kljuþna, a jedna od dužnosti je svakako i upravljanje raznim vidovima
sigurnosti na radnom mjestu. Cilj rada jest davanje doprinosa uspostavi uspješne kontrole nasilja na
radnom mjestu, kao jednog od vidova sigurnosti, kao i poveüanje svijesti o ovom problemu.
Kljuþne rijeþi:
radnom mjestu.
kontrola, organizacijska kultura, povezanost organizacijske kulture i nasilja na
CORRELATION BETWEEN CONTROLLING EFFICACY OF VARIOUS FORMS OF
VIOLENCE IN THE WORKPLACE AND THE DOMINANT ORGANIZATIONAL
CULTURE
Abstract
Protection and prevention of workplace violence is often focused on the violence that comes from
outside the organization. However, recent data are showing an alarming increase in violence, physical
and various forms of psychological violence that is happening just in the workplace, within the
organization itself. Considering the fact that the consequences of any form of workplace violence are
various and very serious, as well as the fact that human capital is crucial for any organization, its
prevention and control have an extremely important role. The focus of this paper will be placed on the
causes of the workplace violence arising from the organization itself, and especially from the dominant
organizational culture, and in this regard, on establishing their successful control. Changing
organizational culture, given that it is a source located within the organization, represents the best
means of establishing control and prevention of this phenomenon. Also, the resources, as well as the
influence, that are at disposal to managers, whose role in creation of organizational culture and
controlling of various aspects of safety is crucial, definitely shouldn’t be ignored. The aim of the
paper is to contribute to the establishment of successful controlling of violence in the workplace, as
one of safety aspects, as well as increasing of awareness of this problem.
Key words: controlling, organizational culture, organizational culture and workplace violence
correlation.
204
M&S 9 (2014)
UVOD
Sve je više podataka koji govore o alarmantnom porastu nasilja, fiziþkog i raznih oblika psihiþkog
nasilja, koje se dogaÿa upravo na radnom mjestu, unutar same organizacije. Posljedice nasilja na
radnom mjestu bilo kojeg oblika višestruke i vrlo ozbiljne, a ljudski kapital od kljuþnog znaþaja za
svaku organizaciju, pa prevencija i kontrola imaju izuzetno važnu ulogu.
U ovom radu pojam nasilja na radnom mjestu obuhvaüa širi aspekt podrazumijevajuüi svako
meÿusobno neželjeno ponašanje (Parker & Griffin, 2002) bez obzira je li rijeþ o fiziþkom, psihiþkom
nasilju, mobingu ili seksualnom uznemiravanju ili zlostavljanju. kus u ovom radu biti üe stavljen na
uzroke nasilja na radnom mjestu koji proizlaze iz same organizacije, a naroþito dominantne
organizacijske kulture te s tim u vezi, uspostavljanju njihove uspješne kontrole. Mijenjanje
organizacijske kulture, s obzirom da je rijeþ o izvoru koji se nalazi unutar organizacije, predstavlja
najpovoljnije sredstvo uspostavljanja kontrole i prevencije ove pojave. Takoÿer, nisu zanemariva ni
sredstva kao ni utjecaj kojima raspolaže menadžment, þija je uloga u kreiranju organizacijske kulture
kljuþna, a jedna od dužnosti je svakako i upravljanje raznim vidovima sigurnosti na radnom mjestu.
Predmet i cilj rada
Podaci iz Sjedinjenih ameriþki država (86% prema podacima od The Workplace Bullying Institute ) o
izloženost zaposlenika zlostavljanju na radnom mjestu, kao i oni iz Europske unije izrazito su
zabrinjavajuüi. Naime, rijeþ je o rasprostranjenom problemu [49]kojemu treba posvetiti ozbiljnu
pažnju. Takoÿer štetne posljedice, kako po zdravlje zaposlenika, tako i za samo poduzeüe su znaþajni.
Kako je organizacijska kultura sustav vrijednosti, uvjerenja i obiþaja unutar neke organizacije, koji su
u interakciji s formalnom strukturom proizvodeüi norme ponašanja [59], provedena su mnoga
istraživanja koja ukazuju upravo na povezanost izmeÿu organizacijske kulture i uþestalosti i
ozbiljnosti pojave nasilja na radnom mjestu [18], [9], [51], [62].
Cilj rada jest ukazivanje na povezanost organizacijske kulture i nasilja na radnom mjestu, kao
potencijalnog sredstva za uspostavljanje bolje kontrole i prevencije pojave nasilja na radnom mjestu,
kao i davanje doprinosa poveüanju svijesti o ovom problemu.
Postavljanje hipoteza
U svrhu definiranja osnovne problematike rada unutar istraživane teme, postavljena je hipoteza:
H1 Postoji povezanost izmeÿu organizacijske kulture i izloženosti zaposlenika nasilju na radnom
mjestu u smjeru da pozitivna organizacijska kultura utjeþe na manju izloženost zaposlenika nasilju na
radnom mjestu.
H2 Pozitivne promjene u organizacijskoj kulturi utjeþu na smanjenje uþestalosti nasilja na radnom
mjestu.
Sukladno potrebi dokazivanja odnosno opovrgavanja postavljenih hipoteza te dodatnog
argumentiranja opravdanosti njihovog utvrÿivanja prikazani su pregledi statistiþkih podataka, a neki
od njih su s obzirom na svoju kompleksnost dodatno analizirani i grafiþkim prikazima, kako bi utjecaji
pojedinih parametara bili slikovitije prikazani, usporedivi te razumljiviji za interpretaciju.
METODE
U svrhu ostvarenja ciljeva rada i dokazivanja hipoteza provedena su sekundarna istraživanjima putem
prikupljanja podataka dostupnih u razliþitim struþnim knjigama, radovima, službenim dokumentima,
kao i internetskim bazama podataka te su korišten još i metoda apstrakcije, metode deskripcije, metoda
komparacije, klasifikacije, te metode analize i sinteze.
M&S 9 (2014)
205
REZULTATI I RASPRAVA
Organizacijska kultura kao generator pozitivnog i negativnog ponašanja u organizaciji
U literaturi se može naüi mnogo definicija organizacijske kulture te se može reüi da ne postoji jedna,
opüeprihvaüena definicija koja pokriva sve aspekte ovog složenog pojma. Kroz kronološki pregled
definicija organizacijske kulture, moguüe je steüi uvid o razvoju teorije, koja je se prilagoÿavala
promjenama kroz koje je poslovno okruženje prolazilo. (Tablica 1).
Tablica 1. Kronološki pregled definicija organizacijske kulture
Godina, autor(i)
Kljuþne karakteristike poduzetnika
Harris,
Moran,
1981; 103-104);
Organizacijska kultura obuhvaüa sustav ideja i koncepata, obiþaja, tradicija procedura i navika
za djelovanje u posebnoj makrokulturi.
Smircich,
339
Handy,
187);
Organizacijska kultura je društveno ljepilo koje spaja þlanove organizacije pomoüu prihvaüanja
zajedniþkih vrijednosti, simbola i društvenih ideala.
Organizacijska kultura je niz vrijednosti, normi i uvjerenja.
1983;
1986;
Scholz, 1987; 80
Walters
1989; 34
et. al.,
Petz, Šulak, 1991;
97
Bahtijareviü-Šiber
et. al., 1991; 202
Kavþiü, 1992; 78
Vila, 1992; 527
Weihrich, Koontz,
1994; 334
Poslovni rjeþnik,
1995; 392
Robbinson, 1996;
256
Alvesson,
2002:54
Organizacijska kultura je implicitna, nevidljiva, intrinziþna i informalna svijest organizacije koja
usmjerava ponašanje pojedinca i koja se oblikuje iz njihovog ponašanja.
Organizacijska kultura obuhvaüa donošenje odluka i rješavanje problema procesa organizacije.
Ona utjeþe na ciljeve, novþana sredstva i vrstu akcije. Izvor je motivacije, zadovoljstva i
nezadovoljstva.
Kulturu organizacije predstavljaju pravila ponašanja, uvjerenja i vrijednosti koje vrijede u nekoj
organizaciji.
Kultura je relativno trajan i specifiþan sistem oblika ponašanja, vrijednosti, uvjerenja, normi i
obiþaja koji odreÿuje organizacijsko ponašanje, mišljenje i usmjerava sve aktivnosti pojedinaca i
grupa koji ih saþinjavaju.
Organizacijska kultura je sklad zajedniþkog znanja, ali i zajedniþkih spoznaja þlanova
organizacije koji ostaju na razini praktiþnih spoznaja i koje kontroliraju ponašanje þlanova
organizacije.
Organizacijska kultura je skup osnovnih pretpostavki i vjerovanja prihvaüenih od þlanova neke
organizacije, tj. organizacijska kultura je model osnovnih pretpostavki koje je odreÿena grupa
ljudi izmislila, pronašla i razvila u procesu uþenja kako bi rješavala svoje probleme adaptacije na
okolinu i unutrašnje integracije.
Kultura je, kad je rijeþ o organizacijama, opüi obrazac ponašanja, zajedniþkih uvjerenja i
vrijednosti njihovih pripadnika. O njoj se može zakljuþivati iz onoga što ljudi govore, þine i
misle unutar organizacijskog ambijenta. Ona ukljuþuje uþenje i prenošenje znanja, uvjerenja i
obrazaca ponašanja tijekom nekog razdoblja, što znaþi da je organizacijska kultura priliþno
stabilna i da se ne mijenja brzo. Ona þesto odreÿuje ton kompanije i uspostavlja
podrazumijevana pravila ponašanja ljudi.
Organizacijska kultura je relativno trajan i specifiþan sustav osnovnih vrijednosti, uvjerenja,
normi i obiþaja koji odreÿuje organizacijsko ponašanje i usmjerava sve aktivnosti pojedinca i
grupa koji ih saþinjavaju
Kultura je društveni lijepak koji drži organizacije na okupu osiguravanjem odgovarajuüih
standarda glede onoga što bi zaposleni trebali reüi ili uþiniti. Konaþno, kultura služi kao
mehanizam za pokazivanje smjera i kontrole koji vodi i oblikuje stavove i ponašanje zaposlenih.
Ujedno, organizacijska kultura usmjerava ponašanje zaposlenika u poduzeüu, koji, usvajajuüi
odreÿeni sustav vrijednosti, prihvaüajuüi zadane norme ponašanja, poštujuüi odgovarajuüe
obiþaje i tradiciju doprinose stvaranju organizacijske klime poduzeüa, kao i implementaciji
strategije te ostvarenju organizacijskih ciljeva.
Izvor: [1], [4], [25], [26], [29], [45] , [48], [52], [58], [61],[67], [68], [65],,
,
Ono što se išþitava iz veüine navedenih definicija, jest utjecaj organizacijske kulture na oblikovanje
ponašanja pojedinaca, koje naravno može biti pozitivno, ali i negativno. Neke od funkcija
organizacijske kulture [39] jesu:
• postavljanje ciljeva i vrijednosti prema kojima se organizacija upravlja i koji üe poslužiti kao
mjera za ocjenu njezine uspješnosti,
•
206
propisivanje odgovarajuüih odnosa izmeÿu pojedinca i organizacije, toþnije uspostavljanje
«psihološkog ugovora» kojim se definiraju razumna oþekivanja organizacije od svakog
zaposlenog i obrnuto,
M&S 9 (2014)
•
•
•
•
utvrÿivanje kontrole ponašanja u organizaciji uz naznaku koji se oblici kontrole smatraju
legalnima, a koji ne,
predoþenje kvalitete i osobina þlanova organizacije koje üe se vrednovati ili kažnjavati, uz
naznaku oblika pohvale ili kazne koji se mogu oþekivati,
pokazivanje þlanovima kako da se odnose meÿusobno: kompetitivno ili suradniþki,
pošteno ili nepovjerljivo, blisko ili s distancom i
uspostavljanje odgovarajuüeg mehanizma za svladavanje prijetnji koje dolaze iz okolice
Iz navedenog je vidljivo da se u organizacijskoj kulturi zapravo nalazi velika moü koju menadžeri
nikako ne bi trebali podcjenjivati, veü korigiranjem pojedinih njenih elemenata utjecati na pozitivne
ishode po poduzeüe i zaposlenike.
Slika 1. Funkcije organizacijske kulture
Izvor: Autori prilagodili na temelju [61]
Takoÿer, treba reüi da organizacijske teorije, pored organizacijske klime, sve þešüe navode
organizacijsku kulturu kao jednu od osnovnih tema organizacijske teorije, s obzirom da je
organizacijska kultura “jedna od najsnažnijih i najstabilnijih sila koje djeluju u organizacijama” [57].
Kao što je navedeno, definicije organizacijske kulture su mnogobrojne, meÿutim sve se one slažu u
bitnim odrednicama, koje istiþu da je organizacijska kultura sustav ideja, modela ponašanja, obiþaja,
tradicija simbola, procedura i navika koji osiguravaju uþinkovito djelovanje i ostvarenje zajedniþkih i
individualnih ciljeva svih þlanova organizacijskog sustav. Ona je implicitna, nevidljiva, unutarnja ili
intrinziþna svijest i savjest svakog organizacijskog sustava, koja usmjerava, oblikuje i definira
ponašanje pojedinaca u meÿusobnim odnosima prema užem i širem okruženju [66]. S obzirom da se
organizacijska kultura sastoji od zajedniþkih vjerovanja, vrijednosti i normi koji utjeþu na aktivnosti
organizacije te na ponašanje pojedinca [56], razumno je upravo u organizacijskoj kulturi tražiti i
uzroke nepoželjnih ponašanja, kada se takva ponašanja dogaÿaju (Slika 1). Naime, nasilje se ne može
dogaÿati ukoliko ne postoji kultura koja ga dopušta i eventualno podržava[13]. Istraživanja koja se
bave vezom izmeÿu organizacijske kulture i nasilja na radnom mjestu, smatraju da ukoliko se ne
reagira na negativne meÿusobne dogaÿaje, implicitno se smatra da su takva ponašanja prihvatljiva i
dopuštena[18],[9]. Negativna ponašanja za koja se pojedinci na pozivaju na odgovornost, postaju
prihvatljiva i „normalna“ unutar odreÿene organizacijske kulture [51][62].
Neke organizacijske teorije (mikro-institucionalna - npr. [72], [6] i strukturacijske teorije [23] govore
o rekurzivnoj vezi izmeÿu kulture i ponašanja u smislu da su institucije one koje usmjeravaju
aktivnosti, ukljuþujuüi i one koje se tiþu organizacijske kulture, te se vremenom i same aktivnosti
poþinju doživljavati kao dio organizacijske kulture. Dakle zdrava organizacijska kultura bit üe
utemeljena na þvrstim i opüe prihvatljivim vrijednostima te tako predstavljati snažan oslonac
uspješnosti i stabilnosti, dok üe organizacijski sustav u kome vladaju negativni, etiþki i sociološko
neprihvatljivi odnosi doprinositi izloženosti opasnostima propadanja [44].
Pozitivan primjer velikog poduzeüa (INTEL) koje aktivno njeguje organizacijsku kulturu, a koje je
na svojoj Internet stranici postavilo temeljene vrijednosti koje moraju poštovati svi zaposlenici:
• meÿusobno povjerenje i poštovanje meÿu radnicima,
• otvorenost i izravnost u komunikaciji,
• obavljanje zadataka u suradnji s timovima,
M&S 9 (2014)
207
•
•
•
•
postavljanje izazovnih ciljeva,
potpora preuzimanja rizika,
preuzimanje odgovornosti za postignute rezultate, te
stalno uþenje i ponos na radnu okolinu.
Slika 2. Sastavnice organizacijske etike
Izvor: [66]
Osobne vrijednosti, izražene u stavovima i uvjerenjima zaposlenih, utjeþu na sve aspekte
menadžmenta i definiraju ono što razlikuje jednu organizaciju od druge[73].
Kad je rijeþ o nasilju na radnom mjestu, treba imati na umu da ono može biti fiziþko i psihiþko.
Nasilje na radnom mjestu fenomen je koji pogaÿa svaku državu, svako radno mjesto i svaku grupu
struþnjaka do te mjere da se može smatrati epidemijom [70].
Opüenito, kada je rijeþ o vrstama zlostavljanja na radnom mjestu, uoþava se zlostavljanje vezano uz
radne zadatke, socijalnu izolaciju, napade vezane uz privatni život, verbalne prijetnje i uvrede pred
drugima te fiziþko zlostavljanje [71]. Sama definicija i terminologija koja se veže uz nasilje na
radnom mjestu varira od autora do autora (npr. [7], [14] , [31], [38], [40], [42]) sa razliþitim fokusima
poþevši od nasilja i agresije þiji motiv dolazi iz organizacije pa sve do razlikovanja nasilja i agresije.
U ovom radu pojam nasilja na radnom mjestu obuhvaüa širi aspekt podrazumijevajuüi svako
meÿusobno neželjeno ponašanje [43] bez obzira je li rijeþ o fiziþkom, psihiþkom nasilju, mobingu ili
seksualnom uznemiravanju ili zlostavljanju. Naime, postoji literatura koja se bavi nasiljem na radnom
mjestu koja obuhvaüa samo agresiju (npr. [30]) na radnom mjestu iskljuþujuüi ostala nasilna
ponašanja na radnom mjestu. S druge strane postoji literatura (npr. [3] ili[34]) koja kada je rijeþ o
nasilju na radnom mjestu koristi pojam „spolno uznemiravanje“ ukljuþujuüi tako i seksualne napade,
što je izuzetno bitno buduüi da pogaÿaju veliki broj zaposlenika, a organizacijska kultura koja tolerira
spolnu diskriminaciju utjeþe na percipiranje takve vrste humora u poduzeüu kao prihvatljive [9] .
Sliþno tome, organizacijska kultura koja nehotice osigurava nagraÿivanje agresivnog ponašanja,
ohrabruje buduüu agresiju [42]. Podrška ovim tvrdnjama može se naüi u Teoriji o procesiranju
društvenih informacija i Teoriji društvenog uþenja (eng. The Social Information Processing Theory [55]; Social Learning Theory - [5]) koje obje tvrde da ljudi koriste ponašanje koje vide u svojoj
neposrednoj okolini kao kljuþ za vlastito ponašanje. Nastavno, þlanovi organizacije usvajaju
organizacijske vrijednosti i norme putem ponašanja ostalih þlanova u organizaciji [2]. Ne smije se
zanemariti þinjenica da þak i ponašanje koje ukljuþuje manje povrede poštovanja i civiliziranosti mogu
imati znaþajne negativne posljedice na pamüenje, izvršavanje verbalnih zadataka te stvaranje ideja
[47] te može dovesti do poveüanja odsutnosti s posla, kao i smanjenja radne uþinkovitosti [60]. Novija
istraživanja potvrÿuju da povreda normi jednakosti, poštovanja, sigurnosti i civiliziranosti smanjuju
produktivnost organizacije, kao i blagostanja zaposlenika[46],[62]. Takoÿer, poveüana razina
neciviliziranosti meÿu zaposlenicima, mijenja njihove meÿusobne odnose te se poveüava negativna
atmosfera, nepovjerenje pa is trah meÿu þlanovima takve organizacije [35], [16].
Treba spomenuti da je tijekom zadnjih desetak godina u Europskoj uniji poduzeto je niz mjera iz kojih
je vidljiv porast svijesti o problemu zlostavljanja na radnom mjestu. Tako Framework Agreement on
Harrasement and Violence at Work [21], kojeg su objavili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i
208
M&S 9 (2014)
ETUC, 26. travnja 2007. godine, jasno osuÿuje zlostavljanje i nasilje svih vrsta, te se istovremeno
poziva na nacionalne zakone i EU direktive donesene prijašnjih godina (Direktiva 2000/43/EC o
jednakom tretiranju zaposlenika druge rase ili etniþke pripadnosti, datirana s 29. lipnjem 2000.;
Direktiva 2000/78/EC o jednakom tretmanu pri zapošljavanju, datirana s 27. studenim 2000.;
Direktiva 2002/73/EC o implementaciji principa jednakog tretiranja muškaraca i žena pri
zapošljavanju, struþnom osposobljavanju, napredovanju i uvjetima rada; Direktiva 89/391/EC o
uvoÿenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja zposlenika na radnom mjestu).
DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA O NASILJU NA RADNOM MJESTU
Rezultati istraživanja koja se u Europskoj uniji sustavno provode sa ciljem poveüanja svijesti i
prevencije fiziþkog nasilja, mobinga i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu govore o
poveüanju uþestalosti dogaÿanja ovih problema [19]. Stoga je ovo pitanje stavljeno u fokus zemalja
þlanica Europske unije, koja u svojim dokumentima izriþito poziva na poštivanje dostojanstva drugoga
na svim razinama na radnom mjestu. Rijeþ je o raširenoj pojavi sa višestruko štetnim posljedicama
koje se ne bi smjele zanemarivati, a naroþito u turistiþkom sektoru, þiji je doprinos bruto društvenom
proizvodu Republike Hrvatske znaþajan. Istraživanje je takoÿer pokazalo da izloženost nasilju na
radnom mjestu utjeþe na sposobnost pojedinca da obavlja svoj posao, negativno utjeþe na moral
zaposlenih kao i na financijske pokazatelje poduzeüa. Drugi autori [17] smatraju da je mobing na
radnom mjestu potrebno istraživati na temeljit i sustavan naþin buduüi da su sve organizacije dužne
zaštiti svoje zaposlenike od zlostavljanja na radnom mjestu. Takoÿer, mobing i nasilje na radnom
mjestu negativno utjeþe na profitabilnost poduzeüa te je rješavanje ovog problema kljuþno kako bi
poduzeüe uopüe moglo ostvariti svoje zadane ciljeve [30].
Primjerice, istraživanje provedeno u Danskoj [19] pokazuje da je 10,8% ispitanika izloženo mobingu i
nasilju na radnom mjestu. Iz provedenih istraživanja proizlazi uznemirujuüa þinjenica da je veliki broj
zaposlenika izloženih mobingu i nasilju na radnom mjestu zapravo izložen þimbenicima koji dokazano
poveüavaju stres, štetno djeluje na zdravlje te smanjuje produktivnost. Podaci iz studije provedene
2008 godine u Sjedinjenim ameriþkim državama[20] pokazali su da je 75% ispitanika u svojoj radnoj
karijeri svjedoþilo lošem ponašanju prema njihovim kolegama, 47% su sami bili žrtve mobinga u
nekom trenutku svoje karijere, a 27% je izrazilo da su bili žrtve mobinga u zadnjih godinu dana.
Rezultati istraživanja iz 2005. godine u zemljama Europske unije [19] potvrÿuju dosta loš trend (Slika
3).
Slika 3. Odgovori na pitanje:“Jeste li u proteklih 12 mjeseci bili izloženi fiziþkom nasilju na radnom
mjestu?“
Izvor: [19]
Ovim istraživanjem obuhvaüena je i Republika Hrvatska u kojoj je samo 0,5 % ispitanika odgovorilo
potvrdno na postavljeno pitanje. Meÿutim, na pitanje o tome jesu li predmetom diskriminacije na
radnom mjestu, 6,1 % ispitanika iz Hrvatske odgovorilo je potvrdno, što je blizu prosjeka za
Europsku unije, s tim da su žene gotovo dva puta više ugroženije od muškaraca, što u Europskoj uniji
nije sluþaj.
M&S 9 (2014)
209
Slika 4. Odgovori na pitanje: „Jeste li u proteklih mjesec dana bili predmetom prijetnji ili
ponižavajuüeg ponašanja na radnom mjestu?“
Izvor: [19]
U prosjeku je na pitanje „Jeste li u proteklih mjesec dana bili predmetom prijetnji ili ponižavajuüeg
ponašanja na radnom mjestu?“ u Europskoj uniji potvrdno odgovorilo 5 % ispitanika, pri þemu
iznenaÿujuüe prednjaþe zemlje Skandinavije te Velika Britanija (preko 7% potvrdnih odgovora). U
Hrvatskoj je i po ovom pitanju vidljiva skoro dvostruka izloženost žena(7%), nego muškaraca(3,8%).
Prouþavajuüi devijantna ponašanja [53] meÿu kolegama na radnom mjestu, došlo se do zakljuþka je
osnovna dimenzija po kojoj se razlikuju razliþiti oblici meÿusobnih devijantnih ponašanja zapravo
ozbiljnost, odnosno jaþina. Naime, najmanje ozbiljno devijantno meÿusobno ponašanje na radnom
mjestu odnosilo se na nepristojno ponašanje i ogovaranje, a najozbiljnije na razliþite jaþine þistog
fiziþkog nasilja, što je dovelo do zakljuþka da su ozbiljni i manje ozbiljni oblici meÿusobnog
devijantnog ponašanja varijacije istog tipa ponašanje, a ne razliþiti tipovi ponašanja.
Statistiþki podatci koji se odnose na dogaÿaje nasilja na radnom mjestu su zabrinjavajuüi. Tako na
primjer, podatci iz 2007. godine govore o poveüanju od 13% broja ubojstava na radnom mjestu u
odnosu na prethodnu godinu, a rijeþ je o ukupno 610 ubojstava u Sjedinjenim ameriþkim državama
[64]. Preko 53% zaposlenika izjavilo je da su iskusili neke oblike zlostavljanja na radnom mjestu [50]
dok se takoÿer u Sjedinjenim ameriþkim državama godišnje zabilježi preko pedeset tisuüa sluþajeva
silovanja i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu [33].
Statistiþki podaci iz 2005. godine [15] pokazuju da samo 14% velikih poduzeüa koja zapošljavaju
najmanje tisuüu zaposlenika nemaju formalne politike koje bi ureÿivale pitanja nasilja na radnom
mjestu te da je njih 34% u razdoblju od jedne godine prije provedenog istraživanja, prijavile dogaÿaje
nasilja na radnom mjestu koje se dogodilo meÿu suradnicima
ýinjenica je da problemi nasilja na radnom mjestu pogaÿaju velik broj radnih mjesta, te veüina velikih
poduzeüa ima formalne politike þiji je cilj smanjivanje ovih problema, nedostaje istraživanja koja bi se
bavila i samom efikasnošüu intervencija nasilja na radnom mjestu, kao što je to primjerice nulta stopa
tolerancije [32].
Zanimljivi su podaci spomenutog istraživanja iz 2005. godine [15] da þak 70% radnih mjesta u
Sjedinjenim ameriþkim državama nema formalni program niti politiku koja se bavi pitanjima nasilja
na radnom mjestu.
Od poduzeüa koja su izjavila da imaju program ili politiku vezanu uz nasilje na radnom mjestu, ona
koja se nalaze u privatnom vlasništvu najþešüe prijavljuju nasilje meÿu kolegama (82%), a sljedeüe po
zastupljenosti (71%) u istoj grupi je nasilje od strane klijenata (Slika 5).
210
M&S 9 (2014)
Slika 5. Uþestalost nasilnog ponašanja prema vrstama
,]YRUDXWRULSULODJRGLOLSUHPDSRGDFLPDL]>@
Pojam „ kriminal“ u ovom kontekstu odnosi se na nasilje od strane osoba koje nisu povezane sa
poduzeüem ili zaposlenicima i þesto je prijestup povezan i sa nasiljem.
Zanimljivo je da u izvješüu ameriþkog Saveznog ureda za istrage (eng. The Federal Bureau of
Investigation ) koje se odnosi na planove prevencije nasilja na radnom mjestu, upravo naglašeno da
bez organizacijske kulture koja podržava prijavljivanje nasilja na radnom mjestu, niti jedan program
prevencije nasilja neüe bit efikasan [53].
Zakljuþno, mnoga istraživanja koja su se bavila pitanjima prevencije nasilja i agresije na radnom
mjestu slažu se da je organizacijska kultura izuzetno važna komponenta u procesu smanjivanja ovog
problema ([12], [13], [30], [41], [69] ).
Uloga organizacijske kulture u prevenciji nasilja na radnom mjestu
Zdrava atmosfera i zdravo okruženje radnog mjesta pojmovi su koji se mogu povezati sa sigurnim
radnim mjestom, što bi trebao biti dovoljan motiv poduzimanja napora kako bi se to u praksi i
postiglo. Naime, istraživanja (npr. [37]) koja se bave pitanjem pravde u organizaciji, tvrde da se pod
odreÿenim okolnostima percepcija nepravednog tretmana povezuje sa konfliktom, kraÿom zaposlenika
(npr. [24]) te agresijom na radnom mjestu (npr. [27], [8], [22]). Takoÿer, kako je agresija najþešüe
povezana sa percepcijom namjerne provokacije od strane drugih [36], [63] kao i osjeüajem
iskorištenosti [28], bilo bi korisno kreiranje i provoÿenje politika koje üe osigurati minimalnu
moguünost stvaranja ovakvih percepcija. Kljuþni dijelovi svakog dobrog preventivnog programa
trebali bi ukljuþivati pravednost i poštovanje pojedinaca. Istraživanja su naime dokazala povezanost
izmeÿu percepcije nepravednog tretmana i poveüane stope kraÿe [24] i negativne reakcije na
informaciju o otkazu [12]. Promjena organizacijske kulture može utjecati na smanjenje
neproduktivnog ponašanja, što je moguüe postiüi postavljanjem primjera pozitivnog ponašanja od
strane menadžera, tretiranja zaposlenika s povjerenjem, poštovanjem i dostojanstvom, osiguravanje
adekvatnih nadoknada, jasnim izražavanje politike koja se bavi neproduktivnim ponašanjem,
konzistentnim kažnjavanjem neprihvatljivog ponašanja i smanjivanjem stresa na radnom mjestu [10]
ZAKLJUýAK
Organizacijska kultura predstavlja sustav ideja, modela ponašanja, obiþaja, tradicija simbola,
procedura i navika koji osiguravaju uþinkovito djelovanje i ostvarenje zajedniþkih i individualnih
ciljeva svih þlanova organizacijskog sustav. Kako organizacijska kultura i klima koju ona proizvodi
jako utjeþu i oblikuju ponašanje, politike koje se tiþu nasilja na radnom mjestu trebaju jasno definirati
pojmove poželjnog i nepoželjnog ponašanja na radnom mjestu.
Nasilje na radnom mjestu utjeþe na sposobnost pojedinca da obavlja svoj posao, negativno utjeþe na
moral zaposlenih kao i na financijske pokazatelje poduzeüa, a u organizacijskoj kulturi nalazi se
potencijalno, relativno povoljno sredstvo koje bi menadžeri trebali koristiti, korigirajuüi pojedine
elemenata i tako utjecati na pozitivne ishode po poduzeüe i zaposlenike. Istraživanja su pokazala da se
nasilje se ne može dogaÿati ukoliko ne postoji kultura koja ga dopušta ili podržava. Istraživanja koja
se bave vezom izmeÿu organizacijske kulture i nasilja na radnom mjestu, smatraju da ukoliko se ne
M&S 9 (2014)
211
reagira na negativne meÿusobne dogaÿaje, implicitno se smatra da su takva ponašanja prihvatljiva i
dopuštena, a negativna ponašanja za koja se pojedinci na pozivaju na odgovornost, postaju prihvatljiva
i „normalna“ unutar odreÿene organizacijske kulture.
S druge strane, zdrava organizacijska kultura bit üe utemeljena na þvrstim i opüe prihvatljivim
vrijednostima te tako predstavljati snažan oslonac uspješnosti i stabilnosti, što potvrÿuje da postoji
povezanost izmeÿu organizacijske kulture i izloženosti zaposlenika nasilju na radnom mjestu u smjeru
da pozitivna organizacijska kultura utjeþe na manju izloženost zaposlenika nasilju na radnom mjestu.
Davanje vlastitog primjera poželjnog ponašanja od strane menadžera, tretiranje zaposlenika s
povjerenjem, poštovanjem i dostojanstvom, osiguravanje adekvatnih nadoknada, jasno izražavanje
neslaganja s neproduktivnim ponašanjem, dosljedno kažnjavanje neprihvatljivog ponašanja, te
smanjivanjem stresa na radnom mjestu sredstva su kojima se organizacijska kulture može promijeniti
u pozitivnom smjeru i time utjecati na smanjenje uþestalosti nasilja na radnom mjestu.
LITERATURA
[1] Alvesson, M.: Understanding Organizational Culture, London: Sage, 2002.
[2] Argote, L., Ingram,P.: Knowledge transfer: the basis of competitive advantagein firms, Organ.
Behavior Human Decision Processes 82, 2000, 150-169.
[3] Bacharach, S., Bamberger, P.,McKinney,M.: Harassing under the influence: Male drinking
norms and behaviors and the gender harassment of female coworkers, Journal of Occupational
Health Psych. 12, 2007, 232-250.
[4] Bahtijareviü-Šiber, F., Boroviü, S., Buble, M., Dujaniü, M., Kapustiü,S.: Organizacijska teorija
(red. S. Kapustiü), Informator, Zagreb, 1991.
[5] Bandura, A. : Social Learning Theory, General Learning Press, New York, 1976.
[6] Barley, S.R., Tolbert, P.: Institutionalization and structuration: Studying the links between
action and institution, Organ. Stud. 18(1), 1997 93-117.
[7] Barling, J. 1996. The prediction, psychological experience and consequences of workplace
violence. In G. Van den Bos & E. Q. Bulato (Eds.), Violence on the job: Identifying risks and
developing solutions. Washington,DC: American Psychological Association.
[8] Baron, R. A., Neuman, J.: Workplace aggression: The iceberg beneath the tip of workplace
Violence:Evidence on its forms, frequency, and targets, Public Administration Quarterly, 21:,
1998, 446–464.
[9] Boxer, C.F., Ford. T.E.: Sexist humor in the workplace. J. Greenberg, eds., Insidious Workplace
Behaviors. Routledge, New York, 2010, 175-205.
[10] Boye, M.W., Jones, J.W.:. Organization Culture and Employee Counter-Productivity, u AntiSocial Behavior in Organizations. Eds. Robert Giacalone and Jerald Greenberg. London: Sage, 1997,
172-184.
[11] Braverman, M. : Preventing Workplace Violence: A Guide for Employers and Practitioners,
Sage Publications, London, 1999.
[12] Brockner, J., Konovsky, M., Cooper-Schoneider, R., Folger, R., Martin, C. L., Bies, R. J.: The
interactive effects of procedural justice and outcome negativity on the victims and survivors of
job loss, Academy of Management Journal, 37, 1994, 397–409.
[13] Brodsky, C.M.: The Harassed Worker, Lexington Books, Toronto, 1976.
[14] Bulatao, E. Q., VandenBos, G. R.:Workplace violence: Its scope and the issues u VandenBos,
G. R. i Bulatao, E. Q. (Eds.), Violence on the job (pp. 1-23). Washington, American Psychological
AssociationD. C. 1996.
[15] Bureau of Labor Statistics, U.S. Department of Labor, The Editor's Desk: Workplace violence
prevention programs and policies, http://www.bls.gov/opub/ted/2006/oct/wk5/art02.htm (11.4.
2014).
[16] Carter, S.L.: Civility: Manners, Morals, and the Etiquette of Democracy, Basic Books, New
York, 1998.
[17] Einarsen, S, Cooper, C. L., Hoel, H. i Zapf, D.: Bullying and Harassment in the Workplace:
Development in Theory, Research and Practice, 2 izdanje. CRC Press, Taylor and Francis Group.
United States, 2003.
[18] Einarsen, S. : The nature and causes of bullying at work, Internat. J. Manpower 20(1/2), 1999,
16–27.
212
M&S 9 (2014)
[19] European Foundation for the Improvement of Living and Working Conditions: Changes over
time: first findings from the Fifth European Working Conditions Survey, 2010,
http://www.eurofound.europa.eu/publications/htmlfiles/ef1074.htm (15.3.2014.)
[20] Fisher-Blando, J.L.: Workplace Bullying: Aggressive Behavior And Its Effect Ob Job
Satisfaction, 2008, http://www.workplaceviolence911.com/docs/20081215.pdf.
[21] Eurofond: Framework Agreement on Harrasement and Violence at Work,
(http://www.eurofound.europa.eu/pubdocs/2006/98/en/2/ef0698en.pdf (15.03.2013.)
[22] Geddes, D.: The relationship between negative feedback and increased organizational
aggression, Paper presented at the Annual Meeting of the Academy of Management Meeting, Dallas,
1994.
[23] Giddens, A.: The constitution of society: Outline of the theory of structuration, University of
California Press, Berkeley, CA, 1984.
[24] Greenberg, J. : Stealing in the name of justice: Informational and interpersonal moderators
of theft reactions to underpayment inequity, Organizational Behavior and Human Decision
Processes, 54, 1993, 81-103.
[25] Handy, C. B.: Understanding Organizations, 3rd ed., Penguin Books, Harmondsworth, 1986.
[26] Harris, P. R., Moran, R. T.: Managing Cultural Differences, 2nd ed., Gulf Publ. Co., Huston,
1981.
[27] Hoad, C. : Violence at work: Perspectives from research among 20 British employers,
Security Journal (London), Vol. 4, 1993., 64–86.
[28] Hollinger, R. C., Clark, J. P.: Formal and informal controls of employee deviance,
Sociological Quarterly,23, 1982., 333–343.
[29] Kavþiü, B.: Organizacijska kultura i uspešnost podjetja, XI. posvetovanje organizatorjev dela,
Organizacija, informatika, kadri – perspektive razvoja, Univerza v Mariboru, FOV Kranj, Portorož,
Auditorij, 1, 2. i 3. april 1992.
[30] Keashly, L., Jagatic, K.: American Perspectives on Workplace Bullying, u Stale Einarsen,
Hoel,H., Zapf, D., Cooper, C. (Eds.), Bullying and Emotional Abuse in the Workplace: International
Perspectives in Research and Practice (pp.31-62). New York, NY: Taylor & Francis, 2003.
[31] Lanza, M., Kayne, H., Hicks, C., Milner, J. : Nursing staff characteristics related to patient
assault, Issues in Mental Health Nursing, 12, 1991, 253–2
[32] LeBlanc, M.M., J. Barling: Workplace aggression, Current Directions in Psych. Sci. 13,. 2004
9–12
[33] Lee, E., Kleiner, B.H.: How organizations should respond to rape in the workplace. Journal of
Employment Counseling 40, 2003., 123–128.
[34] Lim, S., Cortina, L.M.: Interpersonal mistreatment in the workplace: The interface and
impact of general incivility and sexual harassment, Journal of . Applied Psychology, 3, 2005.,
483–496.
[35] MacKinnon, C. : Only words, Basic Books, New York, 1994.
[36] Mantell, M. R.: Ticking bombs: Defusing violence in the workplace, Burr Ridge, IL: Irwin,
1994.
[37] Mark, M. M., Folger, R.: Responses to relative deprivation: A conceptual framework,
Review of Personality and Social Psychology, 5, 1984, 192̂ 218.
[38] McPhail, S.: A proposed taxonomy of workplace violence, Annual Meeting of the Society for
Industrial and Organizational Psychology, San Diego, C.A., 1996
[39] Megginson, L. C., D. C. Mosley, P. H. Pietri Jr.: Managment, Concepts and Applications,
Harper and Row, New York, 1989.
[40] Mullen, J. : Performance-based corporate philanthropy: how ‘giving smart’ can further
corporate goals, Public Relations Quarterly, 42(2), 1997, 42–48.
[41] NIOSH:
Workplace violence prevention strategies and research needs, 2006,
http://www.cdc.gov/niosh/ docs/2006-144/pdfs/2006-144.pdf.
[42] O'Leary-Kelly, A.M., Griffin, R.W. , Glew, D.J.: Organization-motivated aggression: A
research framework. Academie of Management Review, 21, 1996, 225–253.
[43] Parker, S., Griffin, M.A.: What is so bad about a little name-calling? Negative consequences
of gender harassment, over performance demands, and psychological distress, Journal of
Occupational Health Psychology, 7, 2002., 195–210.
[44] Petar, S., Orehovec Z., Budimir Šoško, G.: Organizacijska kultura kao okvir nastanka i
moguüih rješenja krize organizacije, Zbornik radova, Dani Kriznog Upravljanja ( Crisis
M&S 9 (2014)
213
Management Days), 6, 2013, 718-725. – Velika Gorica : Veleuþilište Velika Gorica , ISBN: 978-9537716-48-6, 2013.
[45] Petz, B., Šulak, F.: Psihologija u robnom prometu, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
[46] Porath, C.L., Pearson, C.M.: The cost of bad behavior, Organizational Dynamics, 39, 2010, 64–
71.
[47] Porath, C.L., Erez, A.: Overlooked but not untouched: How rudeness reduces onlookers’
performance on routine and creative tasks, Organizational Behavior and Human Decision
Processes, 109 2009., 29–44.
[48] Poslovni rjeþnik , Jurkoviü, L. i sur., , Masmedija, Zagreb, 1995.
[49] Quine, L.: Workplace bullying in NHS community trust: Staff questionnaire survey., British
Medical Journal, 318 (7178), 1999, 228-232.
[50] Rayner, C. :The incidence of workplace bullying, Journal of Community & Applied Social
Psychology, 7, 1997., 199–208.
[51] Rayner, C., Hoel, H., i Cooper, C. L.: Workplace bullying: What we know, who is to blame,
and what can we do? , New York: Taylor & Francis, 2002.
[52] Robinson, S. L.: Trust and breach of the psychological contract, Administrative Science
Quarterly, 41, 1996., 574 –599.
[53] Robinson, S.L., Bennett, R.J.: A typology of deviant workplace behaviors: A
multidimensional scaling study, Academie of Management Journal, 38, 1995., 555–572.
[55] Salancik, G.R., Pfeffer, J.: Social information-processing approach to job attitudes and task
design, Administrative Science Quarterly , 23, 1978., 224–253.
[56] Schein, E.H. : Organizational culture, Organizational Dynamics, 12, 1983., 13–28.
[57] Schein, E.H.: Culture: The Missing Concept in Organization Studies, Administrative Science
Quarterly 41(2), 1996, 229-240
[58] Scholz, Z: Corporate culture and strategy – problem of strategic fit, Long Range Planning,
Vol. 20, No. 4, 1987.
[59] Sikavica, P., Novak, M.: Poslovna organizacija, Informator, Zagreb, 1993
[60] Sliter, M., Sliter, K., Jex, S.: The employee as a punching bag: The effect of multiple sources
of incivility on employee withdrawal behavior and sales performance. Journal of Organizational
Behavior, 33(1), 2012, 121-139.
[61] Smirchich, L.: Concepts of culture and organizational analysis, Administrative Science
Quarterly, 28,3,1983., 339-358.
[62] Sutton, R.I. : The No Asshole rule:Building a civilized workplace and surviving one that
isn't., Business Plus, New York, 2007.
[63] Törestad, B.: What is anger provoking?-Provokers and provoked in anger situations:
Developmental trends and sex differencesm Aggressive Behavior 16:6, 1990,353-359.
[64] United States Department of Labor: National Census of Fatal Occupational Injuries in 2007.,
2008., http://www.bls.gov/news.release/pdf/cfoi/pdf.
[65] Vila, A.: Japanski principi organizacije i rukovoÿenja, XI. posvetovanje organizatorjev dela,
Organizacija, informatika, kadri – perspektive razvoja, Univerza v Mariboru, FOV Kranj, Portorož,
Auditorij, 1, 2. i 3. april 1992.
[66] Vrhovski, M.: Naþela i metode organizacijske znanosti, Sveuþilište u Zagrebu, Fakultet
prometnih znanosti, Zagreb, 1999.
[67] Walters, M., Dobson, P., Williams, A.: Changing Culture, Institute of Personal Management,
London, 1989.
[68] Weihrich, H., Koontz, H.: Menadžment, Deseto izdanje, MATE, Zagreb, 1994.
[69] Wodarski, C.N., Dulmus,J.S.: Six critical questions for brief therapeutic interventions, Oxford
University Press, Oxford,2002.
[70] World Health Organization,. Press release WHO/37,:New research shows workplace violence
threatens health services, 2002, http://www.who.int. 25.2.13.
[71] Zapf, D.: Organizational, work group related and personal causes of mobbing/bullying at
work, International Journal of Manpower, 20, 1999, 70-84.
[72] Zucker, L.G.: Postscript: Microfoundations of institutional thought, W.W. Powell, P.J.
DiMaggio, eds., The New Institutionalism in Organizational Analysis, University of Chicago Press,
Chicago, IL, 1991, 103–107.
[73] Žugaj, M. i Cingula, M.: Temelji organizacije, FOING, Varaždin, 1992
214
M&S 9 (2014)
BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA
mr. sc. Gabrijela Budimir Šoško
Visoka škola za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubiü Zrinski
Zagreb, Hrvatska
[email protected]
Asistentica na Visokoj školi za ekonomiju, poduzetništvo i upravljanje Nikola Šubiü Zrinski u
Zagrebu. Diplomirala je na Ekonomskom i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, magistrirala na
Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a u tijeku je postupak izrade doktorske disertacije iz podruþja
organizacije i menadžmenta. Pored ovog podruþja, s naglaskom na organizacijsko ponašanje,
profesionalni interesi su s obzirom na višegodišnje radno iskustvo u sektoru financijskih usluga
usmjereni su i na podruþje financija i bankarstva.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
mr. sc. Gabrijela Budimir Šoško
Teaching assistant at University college of economics, entrepreneurship and management Nikola
Šubiü Zrinski High Colleage School Nikola Subic Zrinski in Zagreb. She graduated from the
Economics and the Faculty of Philosophy in Zagreb, too, holding Master of Science degree the
Faculty of Economics Zagreb, and is in the process of completion of doctoral thesis in field of
organization and management. In addition to this field, with a main focus on organizational behaviour,
professional interests, due to long working experience in the financial services sector, are focused on
the field of finance and banking, too.
PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
prof. dr. sc. Saša Petar
Politehnika Pula
Zagreb, Hrvatska
[email protected]
3)
Barbara Ilijaš - Juraniü, bacc. oec
AKD Agencija za komercijalnu djelatnost
Zagreb, Hrvatska
[email protected]
M&S 9 (2014)
215
Bosnian language
UDC 005.931(1-622)
Subject Review
Armin Kržaliü, Maid Pajeviü, Goran Karanoviü
ULOGA KRIZNOG MENADŽMENTA NATO-a U SISTEMU ZAŠTITE I SPAŠAVANJA
Sažetak
Uskoro nakon osnivanja NATO saveza, postalo je jasno da vojno-odbrambeni kapaciteti saveza mogu
služiti za zaštitu ljudi i dobara u miru te je od prvih godina nastanka Savez poþeo igrati ulogu u zaštiti
civilnog stanovništva od prirodnih i humanitarnih katastrofa. Partnerstvo za mir je omoguüilo NATOu globalnu saradnju sa partnerima u pripremi kao i odgovoru na katastrofe, kako na podruþju zemalja
þlanica, tako i njihovim partnerima, što je kreiralo globalnu sigurnosnu mrežu kroz program saradnje u
podruþju zaštite i spašavanja 50 država þlanica Euroatlantskog partnerskog Vijeüa. U kolektivnim
naporima Euroatlanskog partnerskog vijeüa da pruže pomoü populacijama pogoÿenim prirodnim i
drugim katastrofama; kroz praktiþnu saradnju u situacijama na terenu, pripreme i podizanje
operativnih sposobnosti pojedinih država kako bi se osigurao veüi nivo spremnosti potreban za
suoþavanje s posljedicama katastrofa, kljuþni iskorak je bio organizovanje Euroatlanskog centra za
koordinaciju odgovora na katastrofe i pokretanje Euroatlanske jedinice za odgovor na katastrofe þime
je mreža vojno-odbrambenih kapaciteta najmoünijeg vojnog Saveza, u saradnji sa zemljama
partnerima današnjice stavljena u funkciju koordinatora za globalni sistem zaštite i spašavanja država
od katastrofa.
Kljuþne rijeþi: NATO, sigurnost, spašavanje, zaštita, globalna sigurnost.
THE ROLE OF NATO CRISIS MANAGEMENT IN THE SYSTEM OF PROTECTION AND
RESCUE
Abstract
Soon after forming of NATO alliance, it became clear that military-defense capacities can serve for
the protection of human lives and property in peace as well, and since it’s first years, the Alliance had
played an important role in protection of populations struck by disasters. Partnership for peace has
enabled a global cooperation for NATO with partners in disaster preparedness as well as in disaster
response, on the area of member countries, as well as their partners, which created a global security
network through the program of cooperation in the field of protection and rescue for 50 state members
of Euro-Atlantic Partnership Council (EAPC). In collective efforts of EAPC to provide assistance to
populations struck by major disasters, through practical cooperation and providing countries with
operational capabilities, needed for dealing with the disaster consequences; key step forward
represented forming of the Euro-Atlantic Disaster Response Coordination Centre and the EuroAtlantic Disaster Response Unit, by which, a network of military-defense capacities of the most
powerful military Alliance, in cooperation with partner countries is being able to function as a
coordinator for a global system of protection and rescue of disaster struck countries.
Key words: NATO, protection, rescue, security, global security.
216
M&S 9 (2014)
UVOD
Najveüi svjetski vojni savez plete globalnu mrežu zaštite i spašavanja. Prirodne katastrofe prate
þovjeþanstvo od njegova nastanka. Od najprimitivnijih oblika ljudskog organizovanja u zajednice, na
dalje kroz razvoj do današnjih dana, društvo se nastoji oduprijeti katastrofama i shodno stupnju
razvoja iznalaziti efikasnije modele samoprezervacije. Razvoj društva prati i razvoj naravi katastrofa.
Pored razornih prirodnih pojava poput zemljotresa, poplava, tajfuna i drugih, s razvojem nuklearnih,
bioloških i radioloških kapaciteta poþinje doba pojaþanih prijetnji od katastrofa koje nastaju
djelovanjem þovjeka.
Takoÿer, istinitost izreke da svijet postaje ''globalno selo'', s razvojem industrije i tehnološkim
dostignuüima, geografski položaj ne predstavlja zapreke za povezivanje te u uslovima uvijek rastuüeg
povezivanja društva, poveüava se i meÿuzavisnost država. Osim putnih komunikacija, pod zemljom i
nad zemljom pruža se globalna mreža elektriþnih kablova i cjevovoda sa vodom, naftom, plinom.
Tako katastrofa koja pogodi odreÿenu državu ima znatno širi uticaj i posljedice koje je u mnogim
sluþajevima nemoguüe ograniþiti na okvir njezinih granica te koje zbog brojnih negativnih efekata
predstavljaju širu prijetnju sigurnosti i stabilnosti. Stoga su katastrofe veüih razmjera pitanja
meÿunarodnog interesa.
Iako je svaka država odgovorna za rješavanje vanrednih situacija koje se dogode u okviru njenog
teritorija, veliþina katastrofa, štete, razorni efekti, eskalacije negativnih posljedica ili trajanje koje
iscrpi državne resurse, þesto prevazilazi kapacitete pojedinih država koje se ne mogu same nositi s
posljedicama negativne pojave koja ih je pogodila.U takvim okolnostima, nužna je meÿunarodna
pomoü.
Najveüa vojna sila današnjice – Sjevernoatlanski savez (NATO) veü je u prvim godinama nakon
nastanka, svjestan moüi i odgovornosti koja s njom dolazi, shvatio je važnost saradnje civilnih i vojnih
struktura te moguünosti koje pruža stavljanje vojnih kapaciteta u svrhu odgovaranja na izazove
civilnih katastrofa. Time je vojna sila zapada svoje kapacitete stavila na raspolaganje za potrebe
pružanja humanitarne i druge pomoüi civilnom stanovništvu. Ipak, trebalo je doüi vrijeme nakon pada
željezne zavjese i propasti svog konstitutivnog neprijatelja - sile okupljene oko Varšavskog pakta,
kako bi bili stvoreni pravi preduslovi za postepeno formiranje jedne drugaþije uloge NATO-a kao
zaštitno-sigurnosne mreže koja je u prilici mobilizirati vojno-civilne snage širom Euroatlanskog
prostora, odabrati najsvrsishodnije resurse i uputiti ih na podruþje pogoÿeno katastrofom. Iznaüi
odakle se najlakše i najefikasnije mogu iznaüi i odaslati sredstva - tako da bude omoguüeno najviše
efektivno korištenje sredstava pojedinih država i upuüena najbolja pomoü u zaštiti ljudi i dobara, bez
nepotrebnog dupliciranja resursa – što efektima i svrsishodnošüu daleko nadmašuje kapacitete
pojedinaþnih država koje bi same željele pružiti pomoü pogoÿenom kraju. U svrhu bolje koordinacije
izmeÿu podruþja pogoÿenog katastrofom i zemalja koje su u prilici pružiti pomoü formiran je
Euroatlanski centar za koordinaciju odgovora na katastrofe kao glavni NATO-v mehanizam za
odgovor na civilne katastrofe u Euroatlanskom podruþju, te Euroatlanska jedinica za odgovor na
katastrofu.
Planiranje za sluþaj civilnih vanrednih situacija omoguüava Saveznicima i zemljama partnerima da
pomognu jedni drugima kako bi se podigao nivo spremnosti pojedinaþnih država u poboljšanju
njihove civilne pripravnosti za razliþite rizike i na taj naþin se pripremili za saniranje posljedica
eventualnih kriza, katastrofa i teroristiþkih napada.
Kroz ovaj rad analizirat üemo novi globalni sistem zaštite i spašavanja s fokusom na NATO kao
efikasan forum u kojem se upotreba civilne i vojne imovine može uklopiti kako bi se postigao željeni
cilj. U radu üemo korsititi više istraživaþkih metoda, a posebno normativnu, historijsku i usporednu
metodu, uz pomoüne podesnih tehnika kao što su metode deskripcije, analize i sinteze, klasifikacije i
sistematizacije, induktivno-deduktivne metode itd.
M&S 9 (2014)
217
NATO U ZAŠTITI LJUDI I DOBARA U MIRU
Civilne katastrofe i izvanredne situacije velikih razmjera, pored što predstavljaju veliku prijetnju za
živote i imovinu u pogoÿenim podruþjima, sistemom spojenih posuda zbog globalne naravi današnjeg
svijeta predstavljaju i potencijalni rizik za sigurnost i stabilnost, kako pogoÿenih, tako i okolnih
država. Bez obzira na društveno-politiþko ureÿenje i pozicioniranje na mreži meÿunarodnih odnosa,
sve države svijeta se suoþavaju sa znaþajnim izazovima i prijetnjama civilnih katastrofa, kako
prirodnih poput poplava i zemljotresa tako i onih izazvanih ljudskim faktorom. Iako je svaka država
odgovorna za rješavanje vanrednih situacija koje se dogode u okviru njezinog teritorija, asimetriþna
priroda savremenih prijetnji i veliþina i narav katastrofa þesto prevazilazi kapacitete pojedinih država.
Ukoliko se pojedina država suoþi s vanrednom situacijom širih razmjera poput katastrofe þiji razorni
uþinci, intenzitet udara i raširenost posljedica operativne resurse te države þine nedostatnim – ili ih
dijelom onemoguüavaju, jedini spas od eskaliranja posljedica katastrofe može potražiti od
meÿunarodnih snaga.
Zbog infrastrukturne premreženosti savremenog svijeta, efekat katastrofe koja je pogodila pojedinu
državu se može proširiti daleko izvan nacionalnih granica. Iz tih razloga se intenzivno radi na
meÿunarodnoj saradnji u suoþavanju s prirodnim i drugim civilnim katastrofama ali i podizanju
državnih kapaciteta za odgovor na vanredne situacije.
Veüina država þlanica NATO-a, ali i neþlanica širom svijeta zavise meÿusobno i oslanjaju se na
opskrbljivanje energentima iz inostranstva, koji se šalju kroz cjevovode i kablove koji prelaze mnoge
granice. Infrastruktura od koje zavisi svakodnevica savremnog svijeta poput transporta, energetike i
komunikacija ukoliko bude prekinuta na jednom mjestu radi posljedica katastrofe stvara dalekosežne
štetne efekte koji ne poznaju državne granice. Kako je rekao James Reston 1967. godine
“Meÿunarodne krize imaju svoje prednosti. One plaše slabe, ali pobude i inspirišu jake.'' Iako nije
humanitarna organizacija, NATO kao organizacija zadužena za oþuvanje mira i stabilnosti je
prepoznala da meÿuzavisnost država u uslovima suvremenog svijeta zahtijeva meÿusobnu
koordinaciju te na sebe preuzeo zadaüu da u sklopu svog djelovanja posluži kao forum za
meÿunarodni pristup pružanju humanitarne i druge pomoüi pogoÿenim podruþjima te osiguravanje
saradnje civilnih i vojnih struktura u svrhu odgovaranja na izazove civilnih katastrofa.
''U velikim nesreüama države su nemoüne da im se samostalno suprotstave, pa je potrebno iznalaziti
integracijske forme djelovanja u meÿunarodnim odnosima.
Od samog nastanka UN i NATO ove meÿunarodne organizacije imaju u svojoj strukturi
organizacijske forme za zajedniþko djelovanje u prirodnim i drugim nesreüama, vrše zajedniþke
pripreme kako bi se postigla otpornost na katastrofe''.[1] Govoreüi na UN konferenciji o klimatskim
promjenama u Copenhagenu, 15.12.2009. Generalni sekretar NATO-a Anders Fogh Rasmussen je
naglasio kako üe s rastuüim klimatskim promjenama, rasti i potražnja za vojskom kao ''prvim
odgovorom prirodnim katastrofama''[11], istiþuüi primjere cunamija u Aziji 2004. i zemljotresa u
Pakistanu 2005; apelovao je na Saveznike da razmatraju kako optimizirati doprinos Saveza u ovom
polju.
Orginalne procedure za pružanje pomoüi NATO-a u sluþaju katastrofa u vrijeme mira, predviÿene
šemom pružanja pomoüi u sluþaju katastrofa definisanom u prvim koracima organizacije 1953.
godine, nisu predviÿale odgovaranje na zahtjeve državama koje nisu bile þlanice. U dogovoru komiteta
za ne-vojnu saradnju iz 1956., þesto zvanom ''Trojica mudraca''[10], ministre vanjskih poslova
Kanade, Italije i Norveške - Halvard Langea, Gaetana Martina i Lestera Pearsona, koji su imenovani
da urade izvještaj o ne-vojnoj saradnji i naþinima poboljšanja politiþkih konsultacija unutar NATO-a
zakljuþuje se kako postoji potreba za civilnom dimenzijom podrške NATO-a vojnim tijelima.
Sve veüa ukljuþenost u pomoü pri humanitarnim krizama omoguüila je stvaranje nove koncepcije koja
je NATO vezala s mrežom internacionalnih humanitarnih organizacija. ''Kroz godine NATO je
preuzeo vodeüu ulogu u meÿunarodnom kriznom menadžmentu i mirovnim misijama.''[2] Na
inicijativu Odjela za meÿunarodne poslove UN-a, na osnovu rezolucije Generalne skupštine (45/221,
od 31.12.1990), zapoþet je projekt upotrebe vojnih i odbrambenih resursa za namjenu borbe protiv
posljedica civilnih katastrofa. Tek u decembru 1992. nakon kraja Hladnog rata i propasti
218
M&S 9 (2014)
konstitutivnog neprijatelja Saveza, ukorak s otvaranjem prema istoku i pružanjem ruke bivšim
protivnicima, Sjevernoatlansko vijeüe je pristalo da u sluþaju da meÿunarodna organizacija od znaþaja
to zatraži, primjene procedure pomoüi u sluþajevima katastrofa i van svojih granica. Nakon poplava u
Moldaviji 1994. gdje zbog administrativnih prepreka NATO nije mogao djelovati odmah, pristupa se
daljnjem razvoju NATO uloge u pomoüi pri civilnim katastrofama koja postupno rezultira
formiranjem Euroatlanskog centra za koordinaciju odgovora na katastrofe (EADRCC). Formira ga
Euroatlansko partnersko vijeüe 1998. godine na prijedlog Ruske Federacije.
Posljednje decenije su pružile niz primjera u kojima se vojni kapaciteti stavljaju u funkciju pomoüi pri
civilnim katastrofama. Kraj Hladnog rata znaþio je moguünost daljnjeg razvoja tog koncepta i
planiranje znatno šire upotrebe vojnih i odbrambenih resursa pojedinih država za pružanje
meÿunarodne pomoüi.
Euroatlanski centar za koordinaciju odgovora na katastrofe (EADRCC)
Euroatlanski centar za koordinaciju odgovora na katastrofe (EADRCC) je glavni mehanizam NATO-a
za odgovor na civilne katastrofe u Euroatlanskom podruþju. Na non-stop bazi osoblje u centru je
spremno za upravljanje posljedicama katastrofa, odnosno razmjenu informacija i angažman na
koordinaciji odgovora NATO država þlanica i država partnera na prirodne i druge katastrofe koje
pogode euroatlansko podruþje.
U sluþaju nastupanja civilnih vanrednih situacija, prirodnih ili izazvanih djelovanjem þovjeka, podrška
se državnim vlastima pruža na tzv. ad hoc osnovi, nakon što to zatraže državne vlasti u vrijeme
katastrofa, kriza ili drugih vanrednih okolnosti.
Taj princip funkcioniše na naþin da država pogoÿena katastrofom šalje zahtjev za pomoü u EADRCC
te navodi situaciju na terenu, prirodu katastrofe, resurse s kojima raspolaže i potrebe za pomoüi.
EADRCC prima i prosljeÿuje zahtjeve za pružanje pomoüi NATO-u te prenosi i koordinira ponude za
pomoü i podršku koje se uzvraüaju pogoÿenoj državi. Centar olakšava koordinaciju odgovora i šalje
dobivene ponude pomoüi u zemlju koja je uputila zahtjev.[12]
Potreba za usmjerenim i maksimalno efikasnim pružanjem pomoüi od presudne je važnosti u hitnim
sluþajevima kada resursi dostavljeni na vrijeme mogu spasiti ljudske živote. Pri tome je posebno
važno izbjeüi dupliciranje napora. Tu dolazi do izražaja uloga EADRCC-a za orkestriranje pomoüi u
katastrofama unutar euroatlanskog podruþja. Djelujuüi kao posrednik i pomagaþ EADRCC þini
doprinose iz manjih zemalja moguüim u sluþajevima u kojima te zemlje samostalno ne bi bile u
moguünosti ponuditi pomoü. Na primjer, ako zemlja traži obroke i smještajne kapacitete za populaciju
pogoÿenu krizom, EADRCC üe uskladiti ponude za pomoü država þlanica s potrebama države koja je
pogoÿena i na taj naþin izbjeÿi dupliciranje napora. U sluþaju katastrofa poplava, s kojima se
EADRCC þesto suoþava, predmeti koji se nude za pomoü preko sistema EADRCC-a su vreüe s
tamponom, konzervirana hrana, evakuacijski transport npr. kamionima i helikopterima, vodene
pumpe, šatori, lijekovi ali i financijske donacije.
EADRCC koordinira pružanje pomoüi NATO-a i partnerskih zemalja u operacijama širom svijeta. Od
izbjegliþkih kriza do šumskih požara. Razliþiti primjeri navode kako je Centar je potvrdio svoju
fleksibilnost, prilagodljivost i sposobnost izvoÿenja razliþitih zadataka.[15] EADRCC je efektivni dio
neophodne civilno-vojne koordinacije. Jedan od prvih primjera takve saradnje u suoþavanju s
katastrofama velikih proporcija je u operacijama pružanja pomoüi 2005. godine nakon uragana Katrina
i zemljotresa u Pakistanu, þija je razorna snaga okupila vojne oficire za vezu i civilne struþnjake koji
su združenim naporima u okviru EADRCC-a radili na omoguüavanju adekvatne civilno vojne podrške
odgovoru na katastrofu.
EARDCC je dio Operativnog odjela internacionalnog osoblja smještenog u glavnom štabu NATO-a u
Brusselesu u Belgiji te je saþinjen od osoblja NATO-a i partnerskih država te meÿunarodnog osoblja.
Za vrijeme djelovanja katastrofe EADRCC se privremeno može pojaþati dodatnim kadrovima iz
EAPC izaslanstava u NATO-u, odnosno NATO-ovog meÿunarodnog civilnog i vojnog osoblja. Pored
toga, EADRCC-u je omoguüen pristup struþnjacima pojedinih država koji u svom polju struþnosti, u
sluþaju potrebe kakvu stvaraju uslovi katastrofa, pružaju struþne savjete Centru.[16] Kako je važno
adekvatno odgovoriti u situacijama udara prirodnih i drugih katastrofa te podiüi nivo opremljenosti i
M&S 9 (2014)
219
spremnosti te sposobnosti za saradnju u sluþaju katastrofe. Stoga se EADRCC se bavi još jednom
važnom zadaüom - organizacijom velikih vježbi iz podruþja civilnog planiranja za vanredne situacije u
šta se broje i simulacije civilnih katastrofa te nošenja s posljedicama teroristiþkih napada hemijskim,
biološkim ili radiološkim agensima.
Iako utemeljen s primarnom misijom bavljenja prirodnim i tehnološkim katastrofama, prvi angažman
EADRCC-a je bio za vrijeme Kosovske krize na odgovoru rastuüoj humanitarnoj krizi na Kosovu i
okolici 1998. godine, kroz organizaciju pomoüi izbjeglicama. Otvoreni sukob srpskih vojnih i
policijskih snaga te snaga kosovskih Albanaca prisilio je više od 300 000 Albanaca na napuštanje
svojih domova. Prvi zadatak je bio odmah po osnutku, na traženje UNHCR-a za pomoü pri transportu
pomoüi za izbjeglice u Albaniji. Tako je 165 tona pomoüi isporuþeno sa sarajevskog aerodroma do
Tirane, koristeüi avione marke Hercules C-130, koje su ponudile Belgija i Norveška.[17] Centar je tu
napravio prve korake svoje uloge kao centralne taþke za razmjenu informacija meÿu državama
Euroatlanskog mirovnog vijeüa (EAPC) kroz koordinaciju odgovora na zahtjeve za pomoü koji su
dolazili i od država koje nisu partneri (UEA i Izrael), a koji su se ukljuþili u pomaganje humanitarnoj
krizi.
Na primjeru pružanja podrške nakon uragana Katrina koja je imala razorni uþinak na Sjedinjene
Ameriþke Države 2005. ukupno 189 tona humanitarnih i hitnih potrepština su prebaþene zrakom kroz
operaciju hitnog transporta pod vodstvom NATO-a.[17]
U sluþajevima kad podnosilac zahtjeva nije þlanica NATO-a ili zemlja partner ili u sluþajevima kada
se koriste Savezniþki vojni resursi, odobrenje za pružanje pomoüi civilnim vlastima mora doüi od
Sjevernoatlanskog vijeüa. To je bio sluþaj u Pakistanu 2005. godine.[19] Pakistan nije þlanica, niti
zemlja partner, no ta zemlja je zatražila pomoü od Saveza nakon razornog potresa koji je izazvao 73
000 mrtvih, a bez krova nad glavom ostavio skoro 4 miliona ljudi. NATO je prebacio 3500 tona hitno
potrebnih namirnica u Pakistan te uputio inžinjere, medicinske jedinice sa specijalistiþkom opremom
kako bi se pomoglo toj operaciji koja je trajala 90 dana. Sliþan sluþaj se desio ponovo, 2010. godine
kada su Pakistan pogodile teške poplave te je Vijeüe NATO-a dogovorilo stvaranje zraþnog mosta
NATO letjelicama kroz koji je isporuþeno 1000 tona potrebne pomoüi.[20]
PROGRAM PLANIRANJA ZA SLUýAJ CIVILNIH VANREDNIH STANJA
NATO program planiranja za sluþaj civilnih vanrednih situacija jedan je od nosioca saradnje sa
zemljama partnerima te jedan od kljuþnih alata u podruþju civilne zaštite, ali i saniranju posljedica
prirodnih i drugih katastrofa. Civilno planiranje je prije svega nacionalna odgovornost, ipak - u sklopu
NATO-ovog širokog pristupa sigurnosti, opisanog u Strateškom konceptu 1999.[12], istaknuto je da se
pojedine države ne mogu osloniti iskljuþivo na vlastita sredstva u nošenju s posljedicama velikih
vanrednih civilnih situacija koje mogu predstavljati prijetnju sigurnosti i stabilnosti te je radi toga
Sjevernoatlanskom savezu data zadaüa koordinatora za adekvatno uklapanje upotrebe civilne i vojne
imovine do željenog cilja, uz þinjenicu da Ujedinjeni narodi zadržavaju osnovnu ulogu u koordinaciji
meÿunarodnih posljedica katastrofa.
Planiranje za sluþaj civilnih vanrednih situacija ojaþava poziciju saveznika i zemalja partnera u
nošenju s vanrednim civilnim situacijama velikih razmjera, podiže nivoe spremnosti i civilne
pripravnosti pojedinaþnih država za nošenje s prirodnim i drugim katastrofama ali i eventualne napade
hemijskim, biološkim ili radiološkim agensima. Kako bi se osiguralo najviše efektivno korištenje
resursa pojedinih država, koji mogu biti stavljeni na raspolaganje za upotrebu u hitnim situacijama, u
sklopu planiranja za sluþaj civilnih vanrednih situacija se prikupljaju i razmjenjuju informacije o
planiranju na nivou država te inventaru državnih kapaciteta – odnosno sposobnosti za medicinsku
pomoü. Takoÿer, vrši se ažuriranje inventara nacionalnih sposobnosti koje bi se stavile na raspolaganje
u sluþaju napada ili katastrofe. To ukljuþuje sposobnosti za medicinsku pomoü, zraþno-medicinsku
evakuaciju, stvaranje i održavanje zaliha potrebnih materijala.
Priroda te saradnje NATO-a i zemalja þlanica je dvosmjerna i interoperabilna, obzirom da – kako se
vojni kapaciteti koriste u sluþaju odgovora na posljedice prirodnih i drugih katastrofa – tako civilna
sredstva i kapaciteti mogu biti koristan dio vojnih operacija - poput civilnog zraþnog i pomorskog
transporta.[12]
220
M&S 9 (2014)
Pet podruþja NATO civilnog planiranja
S obzirom na zahtjeve vojne i civilne zajednice za razvoj i održavanje saradnje, civilno planiranje
NATO-a se fokusira na pet podruþja[13]:
• Civilna podrška prema ýlanu 5. Sjevernoatlanskog ugovora - kolektivnu odbranu
• Podrška za operacije koje se ne zasnivaju na ýlanu 5. Sjevernoatlanskog ugovora - odgovor
kriznim situacijama
• Podrška državnim vlastima u civilnim vanrednim situacijama
• Podrška nacionalnim vlastima u zaštiti stanovništva od posljedica oružja za masovno uništenje
• Saradnja sa zemljama partnerima u pripremi i u nošenju s katastrofama
Interoperabilnost civilnih i vojnih sredstava
Od Samita u Rigi, 2006. godine poduzimaju se koraci ka poveüanju sposobnosti NATO snaga da
pruže podršku stabilizaciji i rekonstrukciji u svim fazama kriznih situacija. ''Mirovna misija u okviru
UN, OSCE ili NATO-a zahtijeva drukþije shvaüanje i drukþije ponašanje nego što je oružano
sudjelovanje na bojnom polju''.[3]
Kroz proces NATO planiranja za sluþaj civilnih vanrednih situacija, vojni planeri mogu se osloniti na
civilnu struþnu pomoü u oblastima kao što su kljuþna infrastruktura, transport, hrana, voda,
poljoprivreda, zdravstvo itd. – što znaþi da je þitava lepeza instrumenata civilnog nauþnog sektora
stavljena u službu podrške vojnim sposobnostima NATO-a te se na taj naþin vojni i civilni resursi
nadopunjuju meÿusobno kako bi mogli adekvatno odgovoriti zadatku.
Civilni struþnjaci
Grupa civilnih struþnjaka širom Euro-atlanskog podruþja odabira se na trogodišnju službu na temelju
odreÿenih podruþja podrške kakvu vojska þesto zahtijeva. Oni pokrivaju civilne aspekte potrebne za
NATO planiranje i operacije koje ukljuþuju krizni menadžment, upravljanje posljedivama i kljuþnu
infrastrukturu. Osiguravaju ih države iz redova svojih struþnjaka u vladajuüim strukturama i industriji.
''U kontekstu krize, civilno-vojna koordinacija je kljuþna u zaštiti humanitarnih principa i time,
osiguravanju uþinkovitog humanitarnog odgovora''.[4]
Civilna podrška vojnim aktivnostima realizira se kroz savjetovanje u razliþitim civilnim oblastima, a
pruža se na zahtjev.[15]
Važnost civilno-vojne koordinacije u NATO-ovim operacijama na terenu pokazuju brojni primjeri
poput regionalnih timova za rekonstrukciju uspostavljenih širom Afganistana, a koji su sastavljeni od
civilnog i vojnog osoblja.
NATO aktivnosti planiranja za sluþaj civilnih vanrednih situacija provode se prema opštim
smjernicama Više komisija za sluþaj civilnih vanrednih situacija (CEPC - Civil Emergency Planning
Committee) [17]. Komisije su politiþka i savjetodavna tijela Sjeverno-atlanskom vijeüu þiji spektar
djelovanja ukljuþuje sva podruþja u kojima vojna tijela mogu trebati civilnu podršku. Ova tijela se
sastaju polugodišnje na plenarnom zasjedanju te održavaju redovne sastanke u stalnom zasjedanju.
Okupljaju predstavnike civilnog sektora iz razliþitih zemalja, te se mogu osloniti na podršku mreže
civilnih struþnjaka u zemljama þlanicama NATO-a i partnerskim zemljama euroatlanskog podruþja.
Kako bi se u svakom trenutku znalo na koje se civilne resurse i sposobnosti može raþunati u trenucima
prirodnih i drugih katastrofa, izraÿuje se katalog civilnih sposobnosti (Civil Capabilities Catalogue) –
odnosno inventarna lista koja kroz 13 kategorija pobraja sve što pojedina država može ponuditi i
staviti na raspolaganje NATO-u u sluþaju civilnog vanrednog stanja. koje se NATO vojna tijela mogu
osloniti te koja su na raspolaganju NATO vojnim vlastima, operativnim zapovjednicima i þitavom
vojnom komandnom lancu.
Poþetkom 2006. godine Viša komisija za planiranje za sluþaj civilnih vanrednih situacija odobrava
instrument za brzu procjenu civilnih potreba i kapaciteta za podršku NATO operacijama i drugim
M&S 9 (2014)
221
vanrednim situacijama s moguünošüu razmještanja u zoni operacija.[15] Tim za brzo djelovanje þine
struþnjaci iz CEPC odbora i komisija za planiranje koji u trenutku katastrofe stoje na raspolaganju da u
roku od 24 sata po odobrenju, budu odaslani na lice mjesta gdje procjenjuju stvarne potrebe za
pružanjem pomoüi.
Euroatlanska jedinica za odgovor na katastrofu
Euroatlanska jedinica za odgovor na katastrofu (EADRU) je jedan od dva najznaþajnija elementa
politike Euroatlanskog vijeüa za saradnju na polju meÿunarodne pomoüi u sluþaju prirodnih i drugih
katastrofa. Rijeþ je o nestalnoj jedinici za djelovanje u katastrofama, multinacionalnog sastava vojnih i
civilnih elemenata za zaštitu i spašavanje iz 50 država Euroatlanskog parterskog vijeüa. Uspostavljena
je dokumentom Euroatlanskog partnerskog vijeüa pod nazivom ''Poboljšana praktiþna saradnja u
oblasti meÿunarodne pomoüi u katastrofama''[13].
Prema propisima svog konstitutivnog dokumenta, EADRU se angažuje na poziv iz EADRCC.
Upuüuje se na operacije zaštite i spašavanja po standardnim operativnim procedurama koje se odnose
na EADRCC, sastavljene u junu 1998. godine. ''EADRCC i EADRU su postavili temelje za kasnije
vježbe poput ''Bogorodsk 2002'' u Rusiji i ''Dacia 2003'' u Rumuniji, koje su se bavile scenarijima
kemijskog i radiološkog napada''[6]. EADRU odgovara na zahtjev države pogoÿene prirodnom ili
katastrofom druge vrste ili u podršci meÿunarodne organizacije. EADRCC provodi brzi raspored
EADRU u nastaloj katastrofi dok se sastav i veliþina multinacionalnih EADRU odreÿuju na osnovu
procjene potreba za svaku pojedinaþnu katastrofu.
ZAKLJUýAK
Interoperabilnost civilnih i vojnih sredstava je prosto reþeno stavljanje svih raspoloživih kapaciteta u
službu zaštite ljudskih života i materijalnih dobara koja su ugrožena zbog razorne sile prirodne ili
druge katastrofe. Efektivno korištenje resursa pojedinih državnih kako bi se uputila najbolja pomoü u
podruþje pogoÿeno katastrofom nije moguüe bez koordinacije kakvu omoguüuje NATO u svojoj ulozi
foruma za osiguranje interoperabilnosti i bliske saradnje civilnih i vojnih struktura u svrhu
odgovaranja na izazove civilnih katastrofa te pružanja humanitarne i druge pomoüi civilnom
stanovništvu. To je postalo moguüe zbog smanjenja politiþke napetosti nakon pada željezne zavjese i
pružene ruke prijateljstva sa zapada na istok. Vojni kapaciteti se sve više koriste za civilne svrhe na
sve širem podruþju, što je rezultiralo velikim pomacima u raspoloživosti kapaciteta za akcije
humanitarne prirode u današnjem svijetu.
Dobro svjeto nove saradnje pokazalo se upravo u tome što Euroatlansko partnersko vijeüe na prijedlog
Ruske Federacije formira Euroatlanskog centra za koordinaciju odgovora na katastrofe koji zajedno s
programom planiranja za sluþaj civilnih vanrednih stanja i razvojem Euroatlanske jedinice za odgovor
na katastrofu postavlja nove standarde meÿunarodne zajednice meÿusobno uvezane u globalnu mrežu
zaštite i spašavanja na platformi kapaciteta Sjevernoatlanskog saveza i zemalja partnera.
Kako je po svojoj prirodi - NATO savez u konstantnoj mijeni, progresivno definiranje rastuüe uloge
Saveza u odgovoru na prirodne i katastrofe izazvane ljudskim faktorom u svrhu oþuvanja mira i
stabilnosti, nastavlja se i danas te üe biti zanimljivo vidjeti daljnji razvoj ''civilne'' uloge najveüe sile
današnjice, što je predmet za istraživanja u buduüem periodu.
222
M&S 9 (2014)
LITERATURA
[1] ûamil Husejnbašiü: Sigurnosni rizici s prekograniþnim efektima i postizanje otpornosti na
katastrofe, Univerzitet u Sarajevu Fakultet politiþkih nauka Sarajevo - Godišnjak 2007. str.131.
[2] Coppola, Damon P.: Introduction to International Disaster Management, Elsevier Inc. Oxford,
2007, str. 603.
[3] Dietrich Genschel: Mjesto i uloga vojske u demokratskim civilnim društvima, Polemos 4,
Filozofski fakultet Zagreb, 2001. str. 13.
[4] Metcalfe Victoria, Haysom Simone, Gordon Stuart: Trends and challenges in humanitarian
civil–military coordination, Overseas Development Institute, London, 2012. , str. 5.
[5] Hans-Christian Hagman, European Crisis Management and Defence: The Search for
Capabilities, IISS Adelphi Papers 353 (New York: Oxford University Press, 2002), str. 35.
[6] Terzuolo, Eric: NATO and Weapons of Mass Destruction: Regional Alliance, Global Threats,
Routledge, 2006, str. 27.
[7] Mccgwire, Michael: NATO expansion and European security, Brassey's for the Centre for
Defence Studies, University of London, 1997.
[8] Rynning, Sten: NATO renewed, the power and purpose of transatlantic cooperation, New
York : Palgrave Macmillan, 2005.
[9] Simon, Jeffrey: NATO expeditionary operations, Washington, D.C. : National Defense
University Press : Institute for National Strategic Studies, 2005.
Internet
[10] NATO declassified - Encyclopedia ''The Three Wise Men''
http://www.nato.int/ebookshop/video/declassified/#/en/encyclopedia/nato_and_the_suez_crisis/politic
al_consultation/the_three_wise_men/ (13.04.2014.)
[11] NATO Secretary General debates climate change security threats in Copenhagen,
http://www.nato.int/cps/en/natolive/news_60163.htm?selectedLocale=en (01.04.2014. )
[12] Uloga NATO-a u planiranju za sluþaj civilnih vanrednih situacija, NATO, 2006.
http://mod.gov.ba/files/file/nato/bos/Uloga%20NATOa%20u%20planiranju%20za%20slucaj%20civilnih%20vanrednih%20situa.pdf (28.03.2014.)
[13] Civil Emergency Planning – Nato.int
http://www.nato.int/cps/en/natolive/topics_49158.htm (13.04.2014.)
[14] EADRCC – Nato.int
http://www.nato.int/eadrcc/fact.htm (13.04.2014.)
[15] Civilna podrška vojnim operacijama i odgovoru na vanredne situacije, NATO Public Diplomacy
Division, Brussels - nato.int
http://mod.gov.ba/files/file/nato/bos/Civilna%20podrska%20vojnim%20operacijama%20i%20odgovo
ru%20na%20vanredne%20si.pdf (28.03.2014.)
[16] The Euro-Atlantic Disaster Response Coordination Centre – Topic, Nato.int
http://www.nato.int/cps/en/natolive/topics_52057.htm (13.04.2014.)
[17] NATO's Role in Disaster Assistance, NATO, Brussels, Belgium
http://www.nato.int/eadrcc/mcda-e.pdf (20.03.2014.)
[18] Support to the US in response to hurricane Katrina - Nato.int
http://www.nato.int/eadrcc/2005/katrina/index.htm (13.04.2014.)
[19] Pakistan earthquake relief operation – Nato.int
http://www.nato.int/eadrcc/2005/pakistan/index.htm (13.04.2014.)
[20] EADRCC Situation report No. 24 Floods in Pakistan, EARDCC – NATO
http://www.nato.int/eadrcc/2010/08-pakistan-floods/110124-situation-report24.pdf (13.04.2014.)
M&S 9 (2014)
223
BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA
doc. dr. Armin Kržaliü
Sveuþilište/Univerzitet INTERLOGOS
Kiseljak, Bosna i Hercegovina
[email protected]
[email protected]
Vršilac dužnosti rektora Sveuþilišta/Univerziteta INTERLOGOS u Kiseljaku. Diplomiro, magistrirao i
doktorirao na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu.
Veü više od deset godina Armin Kržaliü se bavim izuþavanjem sigurnosti, i istraživanjima vezanim za
sigurnosne, kriminološke i sociološke pojave. Autor je knjiga: Privatna sigurnost, Privatna sigurnost u
BiH i univerzitetskog udžebenika Metodologija. Njegovi istraživaþki projekti i analize sigurnosnih
pojava, uveliko su postale glavni izvori kako u domaüoj tako i u meÿunarodnim literaturi. Armin
Kržaliü je profesor Visoke škole “Logos” u Mostaru i gostujuüi profesor postdiplomskih i doktorskih
studija na Pravnom fakultetu u Bihaüu i Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije
u Sarajevu. Struþni je saradnik Centra za sigurnosne studije u Sarajevu.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Armin Kržaliü, Ph.D.
Acting Rector of the University "Interlogos" in Kiseljak. Holds a graduate, master and doctoral
degrees from the School of Criminology and Security Studies of the University of Sarajevo. For more
than ten years, Mr. Armin Kržaliü has been engaged with the security study and researches related to
security, criminological and sociological phenomenon. He is the author of the books: Private Security,
Private security in BiH, as well as the Methodology, a university textbook. His research projects and
analysis of security occurrences have largely become a major source of both domestic and
international literature. Armin Kržaliü is currently a Professor at "Logos" College in Mostar and a
visiting Professor of post-graduate and doctoral studies at the Faculty of Law in Bihac and the Faculty
of Criminology and Security Studies in Sarajevo. Also, he is an Expert Associate of the Center for
Security Studies in Sarajevo.
PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
doc. dr. Maid Pajeviü
Visoka škola Logos centar
Mostar, Bosna i Hercegovina
[email protected]
3)
Goran Karanoviü, dipl. iur.
Pravni fakultet, Sveuþilište u Mostaru
Mostar, Bosna i Hercegovina
[email protected]
224
M&S 9 (2014)
Slovenian language
UDC 004.056:007
Subject Review
Jože Šrekl, Andrejka Podbregar
VARNO UPRAVLJANJE INFORMACIJSKIH SISTEMOV
Povzetek
Veliko pozornosti morajo podjetja nameniti varnosti informacijskih sistemov. Za neprekinjenost ter
uspešnost poslovanja je potrebno zavarovati podporni sistem organizacije. Poleg zagotavljanja
varnosti s tehnološkimi ukrepi prepreþevanja vdorov in zlorab, je potrebno veþ pozornosti nameniti
tudi ranljivosti in grožnjam, povzroþenih s strani zaposlenih uporabnikov. Tu prihaja do nenamernih
groženj, ki so posledica nestrokovnosti ali nepoznavanja informacijskega sistema. Pomembno je
prizadevanje za zmanjševanje možnosti povzroþitev nastanka neljubih dogodkov, povzroþenih zaradi
nepravilne rabe informacijske tehnologije, ki je posledica nepouþenosti. Organizacija mora preuþiti in
prepoznati ranljivosti sistema in grožnje, ki mu pretijo. Sreþujemo se z rastjo koliþine informacij v
elektronski obliki. Zagotavljanje varovanja informacijskega sistema (IS) na delovnih mestih vkljuþuje
mnoge ukrepe, ki jih mora podjetje sprejeti in izvesti. Prouþuje se ranljivost sistemov, predstavi se tudi
novodobno obliko terorizma, kibernetiþni terorizem. Prispevek se ukvarja z naþini zmanjševanja
tveganj ter poveþevanja varnosti in zašþite IS. Predstavi možne naþine zagotavljanja varne rabe IS.
Kljuþne besede: informacijski sistem, upravljanje, varnost, varovanje.
SAFETY MANAGEMENT OF INFORMATION SYSTEMS
Abstract
Much attention should be paid to the company information systems security. Continuity and
performance necessary to secure the support system of the organization. In addition to providing
security through technological measures to prevent intrusion and abuse, it is necessary to pay more
attention to the vulnerabilities and threats caused by employees of the users. Here comes an
unintentional threat, which are the result of faulty workmanship or lack of knowledge of information
system. It is important to efforts to reduce the possibility of causing the occurrence of untoward
incidents caused by improper use of information technology, which is due to ignorance. An
organization shall consider and identify system vulnerabilities and threats posed to him. We are
confronted with growing amounts of information in electronic form. Ensure the security of
information systems (IS) in the workplace involves many steps that a company must adopt and
implement. Examines the vulnerability of systems present in the form of a new age of terrorism,
cyber- terrorism. This paper deals with ways of reducing risks and increasing safety and security of IS.
Present possible ways of ensuring safe use of IS.
Key words: information system, management, security, protection.
M&S 9 (2014)
225
UVOD
Informacijska varnost
Delo vsakega subjekta v gospodarstvu in negospodarstvu je v informacijski dobi vse bolj usmerjeno v
vsesplošno dostopnost in prepletenost informacij. Informacijski sistemi so ob stalnem napredovanju
nepogrešljivi del poslovnih sistemov in osnova vsake organizacijske strukture, so temeljna podporna
komponenta, brez katere sodobne organizacije ne morejo dosegati zastavljenih ciljev. Upravljanje
informacijskih sistemov je povezano s stalnim tveganjem za vdore v IS, poškodovanje ali krajo
informacij ali celo za uniþevanje celih informacijskih sistemov. Trenutek povezave s svetovnim
spletom nas poveže s temaþnimi pastmi [11}. Ob pravilnem upravljanju informacijskih sistemov v
povezavi z ustreznim upravljanjem tveganja lahko dosežemo nizko stopnjo tveganja, kar pomeni
minimalno verjetnost vdora v sistem in minimalne mogoþe posledice tega vdora. Cilj vsakega podjetja
je varnost in zanesljivost delovanja informacijskega sistema. Zagotavljanje varovanja informacijskega
sistema (IS) na delovnih mestih vkljuþuje razliþne ukrepe, ki jih mora podjetje sprejeti in izvesti. Za
neprekinjenost ter uspešnost poslovanja je potrebno zavarovati podporni sistem organizacije. Poleg
zagotavljanja varnosti s tehnološkimi ukrepi prepreþevanja vdorov in zlorab, je potrebno veþ
pozornosti nameniti tudi ranljivosti in grožnjam, povzroþenih s strani zaposlenih uporabnikov.
Varnost informacijskega sistema je sposobnost informacijskega sistema, da pri doloþenih pogojih
zadovoljivo opravlja zahtevane funkcije brez neželenih posledic. V digitalnem obdobju, kateremu smo
priþa, je informacijski sistem osnova vsake organizacijske strukture.
Danes so pomembni strateški viri vsake organizacije znanje, intelektualni kapital in informacijski viri.
Informacijska varnost pomeni zašþito informacij pred nepooblašþenim razkritjem, prenosom,
spreminjanjem ali uniþenjem, ne glede na to, ali je dogodek nakljuþen ali nameren. Uvedba varovanja
informacij v skladu s standardom ISO/IEC 27001:2013 omogoþa celovit pristop k varovanju
informacij. Skladno s standardom se oblikuje krovna varnostna politika, ostale varnostne politike ter
nadaljnji postopki in pravila, ki jih morajo zaposleni upoštevati. [5]
Varnost v veþjih organizacijah se zagotavlja s sistematiþnim pristopom. Ker se poveþujejo grožnje
varnosti, zaupnosti, razpoložljivosti in celovitosti dobrin informacijskega sistema, je v organizacijah
potrebna vpeljava SUIV (Sistem za upravljanje informacijske varnosti). Zahtevnost projekta uvedbe
SUIV v podjetje, je odvisna od velikosti, strukture, potreb, ciljev in varnostnih zahtev podjetja. Sistem
zagotavljajo podjetju veþjo varnost, ki je povezana z dobro opredeljena varnostno politiko in
poznavanjem pravilnikov o rabi informacijskih sistemov.
Podjetje mora z ustreznimi ukrepi zašþititi svoj informacijski sistem, da si omogoþi nemoteno
delovanje in prepreþi škodo, ki bi nastala ob izgubi ali zlorabi informacij. Da bi lahko uvedlo ustrezno
zašþito in varovanje mora poznati grožnje in možnosti škodovanja sistemu. Pogosto govorimo o
ranljivosti IS, s katerimi se sreþujejo podjetja. Zato je najpomembnejši cilj vzpostavljanje preventivnih
ukrepov za zašþito proti grožnjam informacijskim sistemom in dejanjem, ki lahko ranljivi
informacijski sistem ogrozijo. Po oceni tveganja se lahko podjetje posveti tudi ukrepom za
zmanjševanja tveganj ter poveþevanja varnosti in zašþite IS. Pomembno je ugotoviti kakšni so naþini
in orodja posameznih organizacij za zašþititi pred vdori nepooblašþenimi uporabnikov in poslediþno
izgubo ali zlorabo podatkov.
Ranljivost informacijskih sistemov
Ranljivost informacijskega sistema je vsaka pomanjkljivost informacijskega sistema, ki jo lahko
doloþena grožnja izrabi. Je posledica slabe zašþite informacijskega sistema zoper grožnjo ali aktivnosti
napadalca. Ranljivost sama po sebi ne povzroþa škode, je zgolj stanje ali serija stanj, ki dopušþa, da
grožnja vpliva na informacijski sistem. Grožnje lahko izkoristijo ranljivost sistema in povzroþijo
škodo na IS [3]. Ranljivosti raznolikih IS se lahko razlikujejo, nanje vpliva njihovo okolje in tudi
naþin uporabe. Poznamo [3]:
• Fiziþno ranljivost, IS so izpostavljeni fiziþnim posegom oziroma napadom na celoten sistem ali na
njegove posamezne dele, kot so kraje, odtujitev, poškodovanje, itd.
• Ranljivost zaradi naravnih nesreþ, naravne nesreþe (požar, potres, poplave itd.) so nepredvidljivi
dogodki, ki lahko povzroþijo odpoved, okvaro ali omejeno delovanje IS.
226
M&S 9 (2014)
• Ranljivost strojne in programske opreme, razvoj, nova tehnologija, pomanjkanje þasa za testiranje,
proizvodne napake imajo za posledico slabo zašþito in možnosti vdorov v sistem.
• Ranljivost medijev za shranjevanje informacij, razliþni mediji so izpostavljeni so razliþnim
nevarnostim, ki lahko povzroþijo izgubo ali razkritje podatkov.
• Ranljivost elektromagnetnega sevanja, elektronska oprema in komponente oddajajo elektriþne
signale oziroma v prostoru povzroþajo elektromagnetno sevanje (v nadaljevanju EMS), ki lahko
prenaša informacije obþutljive narave, kot so zaupni podatki, poslovne skrivnosti, osebni podatki
ipd. Informacije, ki se v prostoru širijo v obliki EMS, je mogoþe prestreþi.
• Ranljivost elektronske komunikacije, elektronska pošta, pogovori preko internetnega protokola
(VOIP – voice over IP) in oblike hitrega tekstovnega komuniciranja omogoþajo prestrezanje in
prisluškovanje.
• ýloveška ranljivost vkljuþuje ranljivosti, ki jih povzroþa uporabnik ali upravitelj IS oz. þlovek.
Raziskave veþine napadov in zlorab IS so pokazale, da je þlovek kljuþen za uspeh napada, saj
napadalcem veþinoma ni treba izrabljati ranljivosti tehnologij.
Grožnje informacijskim sistemom
Grožnjo IS podjetja predstavlja vse, kar lahko namerno ali nenamerno zlorabi ranljivost IS in pri tem
povzroþi škodo. Možnih je veþ naþinov razdelitev groženj. Grožnje lahko delimo v dve skupini, in
sicer [3]:
• grožnje, ki so rezultat geografskega podroþja delovanja podjetja in uporabljenih tehnologij in
• grožnje, ki so izvor delovanja þloveka in naþina rabe IS.
Uspešno obvladovanje groženj ob naravnih nesreþah predstavlja velik izziv za strokovne službe. Ta
del groženj je najveþja neznanka za pripravo možnih ukrepov in rešitev za zmanjšanje groženj.
Naravne nesreþe so nepredvidljiv pojav, katerih obsega se ne da predvideti. Podjetje lahko organizira
svoje poslovanje v skladu s priporoþili razliþnih strokovnih institutov oziroma agencij, ki se ukvarjajo
z naravnimi nesreþami, vendar se rezultati sprejetih ukrepov za uspešne ali neuspešne navadno
izkažejo šele ob nepredvidljivem dogodku. Zato je pomembno, da podjetje v naþrt delovanja v
izrednih razmerah (þe ga ima) vkljuþi tudi oceno ogroženosti IS in ukrepe, ki jih bo izvajalo v zvezi z
IS v izrednih razmerah. Za odloþitev, ali bo podjetje vzpostavilo nadomestno lokacijo v drugem mestu
ali celo v drugi državi (npr. zunaj potresnega obmoþja) in kakšne ukrepe bo sprejelo za zmanjšanje te
vrste groženj, sta odgovorna lastnik ali poslovodja. Lažji nadzor in hitrejše ukrepanje lahko
priþakujemo v zvezi s tehnološkimi grožnjami. S temi grožnjami se danes sreþujejo vsa podjetja, ki
uporabljajo sodobne tehnološke naprave. Z ustreznim naþrtovanjem in uporabo ustreznih varnostnih
tehnologij se tovrstne grožnje nadzirajo. Te grožnje niso odvisne od naþina dela in uporabe IS
zaposlenih. [3]
ýloveške grožnje IS podjetja so pogostejše od groženj zaradi naravnih nesreþ. Delijo se na zunanje in
notranje. Za uspešno obrambo pred temi grožnjami je potrebno sodelovanje strokovnjakov
informatikov, zaposlenih in menedžmenta. Zunanje grožnje so povezane z namerno grožnjo v napadih
na IS. Namen teh napadov je pridobitev nepooblašþenega dostopa ali nadzora nad informacijami ali pa
zgolj povzroþiti škodo podjetju, ki nastane zaradi zmanjšanja storilnosti ali nezmožnosti popolnega
delovanja IS. Te grožnje so lahko fiziþne (nepooblašþen fiziþni poseg) ali virtualne (npr. zlonamerne
kode, ribarjenje in drugo). Zunanje grožnje izvajajo konkurenþna podjetja, kriminalne združbe,
posamezniki / hekerji, vladne organizacije, teroristiþne organizacije idr. Notranje grožnje so namerne
in nenamerne, izvajajo se znotraj podjetja. Izvajajo jih zaposleni ali pogodbeni izvajalci, ki imajo
fiziþni dostop do IS ali izvršijo nedovoljen dostop do informacijskih virov podjetja.. V ta sklop
groženj spadajo kraja podatkov ali intelektualne lastnine podjetja, zloraba administratorskih /
dostopnih pravic, razliþne oblike sabotaž ipd. Nenamerne notranje grožnje pa predstavljajo uporabniki
IS podjetja (v veþini primerov so to zaposleni). V teh primerih gre za ogrožanje varnosti zaradi
malomarnosti , nevednosti, nepremišljenosti ali zgolj radovednosti uporabnika IS, ki lahko pripelje do
notranjih incidentov ali omogoþi izvedbo namernih zunanjih ali notranjih groženj oz. nedovoljenega
dostopa do IS podjetja. Za zmanjšanje tveganja na tem podroþju je kljuþno zavedanje uporabnikov in
jasno definirana raba IS in tehnologij. [3]
M&S 9 (2014)
227
Vrste groženj informacijskim sistemom
Grožnje lahko razvrstimo tudi po naþinih ogrožanja IS:
Zlonamerni program predstavljajo razliþne oblike specifiþnih napadov, med katere lahko vkljuþimo
tudi viruse, trojanske konje in razliþne vohunske aplikacije (angl.: spyware), ki jim lahko pripišemo tri
karakteristike: samo-reproduciranje, rast populacije in parazitstvo. [1]
Namerne zlorabe zaposlenih predstavljajo težko nadzorovano obliko groženj, ki je posebej izrazita v
slabih ekonomskih razmerah in visoki stopnji brezposelnosti, s katero se sreþujemo danes. Zaposleni
lahko zaradi razliþnih osebnih interesov, kot so mašþevanje, premoženjske koristi ipd., izrabijo svoj
statusni položaj v podjetju. Zlorabe razdelimo v tri skupine [3]: sabotaža IT, kraja intelektualne
lastnine in prevara. Zaradi tega pride do: izguba zaupnih podatkov in intelektualne lastnine,
zmanjšanje celovitosti podatkov, razkritje osebnih / zasebnih informacij, poškodovanje ali uniþenje
kljuþnih IS, nedelovanje komunikacij in nezmožnost izvajanja prodajnih aktivnosti.
Nepredvideni in slabo izobraženi zaposleni povzroþijo brezskrbno ravnanje z gesli, odpiranje
nepriþakovanih priponk v elektronski pošti, ignoriranje nevarnosti brezžiþnih omrežij in mobilnih
naprav, naivno odgovarjanje na navidezno nepomembna vprašanja (socialni inženiring), izguba ali
kraja prenosnikov (slaba hramba), zmanjšanje pozornosti pri izvajanju fiziþne varnosti v delovnem
okolju in varovanje osnovnih sredstev podjetja in neupoštevanje in neizvajanje varnostne politike.
Namen in cilj raziskave
Namen tega dela podrobneje predstaviti podroþje informacijske varnosti. Z metodo teoretiþnega
raziskovanja, ki zajema zbiranje in prouþevanje obstojeþe literature, þlankov in znanj predstaviti
grožnje informacijskim sistemom, ranljivost informacijskih sistemov ter ukrepe za zašþito IS.
Ugotovili bi radi pomen in vpliv standardov serije ISO/IEC 27000 na varno upravljanje IS.
Iskanje preventivnih ukrepov za zašþito proti grožnjam informacijskim sistemom usmerjamo pred
vsem v iskanje ukrepov dobrega upravljanja z IS, ki zmanjšujejo ranljivosti in ogrožanje
informacijskih sistemov s tem pa manjšajo potencialno škodo. Temu bi lahko rekli upravljanje
informacijskega sistema z minimalnim tveganjem ali kratko upravljanje (menedžment) tveganja na
podroþju informacijskih sistemov.
Posveþamo se naþinom zmanjševanja tveganj ter poveþevanja varnosti in zašþite IS. Predstavljamo
mogoþe naþine varne rabe IS in orodji s katerimi se organizacije poskušajo zašþititi pred
nepooblašþenimi uporabniki in izgubo podatkov. Trdimo, da je raba IS varnejša tam, kjer so izdelani
sistemi upravljanja. To bomo poskušali dokazati na realnih primerih podjetij, vendar je to drugi del
raziskave, ki ni zajeta v tem prispevku.
METODE
Metoda je analitiþna. Analizirali bomo znane izkušnje opisane v razliþnih virih. Na podlagi opisanih
dejstev v razliþnih þlankih in prispevkih bomo izdelali sintetiþno trditev o vlogi in pomenu upravljanja
s tveganji v informacijskem sistemu. To predstavlja osnovo za nadaljnje empiriþno raziskovanje v
podjetjih, ki uporabljajo informacijske sisteme.
228
M&S 9 (2014)
REZULTATI
Koraki do varnosti IS
Zakonodajni okvir zahteva izvedbo ukrepov za zagotovitev informacijske varnosti vsaj za veþino
javnih institucij. Tu je predvsem velik poudarek na zašþiti in varovanju osebnih podatkov, pa tudi
intelektualne lastnine, podatkov pomembnih za podjetje ali državo. Vsak korak upravljanja z
informacijskim sistemom mora biti podrejen zakonodaji in pravilom podjetja o ravnanju s podatki. Ob
vzpostavljanju varnega upravljanja IS je zato potrebno prouþiti zakonodajo in pravila povezana z IS.
Vzpostavitev sistema je poseg v podjetje, ki ima organizacijske in finanþne posledice smeri stroškov
in koristi. Zato je potrebna pridobitev podpore najvišjega vodstva; noben projekt ali iniciativa ne more
uspeti brez denarnih sredstev in angažiranja zaposlenih. Samo najvišje vodstvo lahko zagotovi oba
vira. Hkrati se zahteva soglasje ali vsaj razumevanje veþine þlanov vodstvenega tima. Podporo,
razumevanje in soglasje se pridobi predvsem s predstavitvijo koristi, tako za organizacijo kot za osebje
organizacije (doseganje skladnosti z vsemi ugotovljenimi zahtevami varnosti, izboljšanje tržnih
pozicij, zmanjševanje stroškov, optimiziranje poslovnih procesov)
Vzpostavitev sistema mora imeti cilj dosežene stopnje in obsega informacijske varnosti; ki ga je
mogoþe doloþiti v jasnih, razumljivih in merljivih enotah. Te enote morajo izražati koliþino koristi za
podjetje in za zaposlene. je pomembno za celotno osebje organizacije.
Izbira okvirja za implementacijo informacijske varnosti; projekt implementacije informacijske varnosti
zahteva þas, vkljuþevanje številnega osebja iz organizacije, dobavitelje, partnerje in stranke. Zahteva
številne spremembe v delovnih procedurah in odgovornostih, tehnologiji, razpolaganju s þloveškimi
viri in podobno. Primeren okvir za organizacijsko okolje je standard ISO/IEC 27001:2013 in njegovi
družinski þlani.
Organiziranje izvedbe; postavitev upravljanja projekta (vsebuje cilj, operativne in vodstvene
odgovorne osebe, korake projekta, roke in mejnike, þlane projektnega tima v posameznih enotah)
pridobivanje znanja (izvedba projekta samo z lastnim osebjem, izvedba projekta z lastnim osebjem, ki
ga podpira in usmerja zunanji ekspert ali izvedba predvsem z zunanjo pomoþjo), doloþitev zahtevanih
virov (þas in stroški osebja, stroški tehnologije, zunanje pomoþi in stroški certificiranja).
Ocenjevanje tveganja in blažitev tveganj; namen upravljanja tveganja (informacijska tveganja v
organizaciji so preštevilna, razpršena v prostoru in þasu in zahtevajo kombinacijo številnih kontrol,
vse to pa se lahko obvlada s sistemskim ocenjevanjem tveganja in obravnavanjem tveganja), elementi
upravljanja tveganja (najboljša pot za ublažitev najveþjih tveganj je v ocenjevanju in obravnavi
tveganja).
Implementacija zašþitnih ukrepov; doloþanje novih pravil (doloþajo se le tista pravila, ki so za realne
potrebe izjemno pomembna), implementacija novih tehnologij (rešitve niso le v novi tehnologiji, þe se
upošteva, da veþino tveganj obstaja zaradi obnašanja osebja), spreminjanje organizacijskih struktur.
Usposabljanje in gradnja kulture varnosti, varnost obiþajno zahteva nove vešþine (zasnovati program
za celotno organizacijo, izvajati program vzporedno z implementacijo, izvajati program kot
neprekinjen poslovni proces).
Izvajanje aktivnosti nenehnega spremljanja, merjenja, preizkušanja, pregledovanja, izboljševanja.
Izvajanje korektivnih in preventivnih ukrepov. [7]
Ukrepi za zagotavljanje varnosti informacijskih sistemov
Proces informacijske varnosti zajema podroþje ljudi, procesov, tehnologij in virov [48]. Varovanje
osebnih in poslovnih podatkov zajema pravne, organizacijske in ustrezno logistiþno-tehniþne postopke
in ukrepe, s katerimi se [6] varujejo prostori, aparature in sistemska programska oprema, aplikativna
programska oprema, s katero se obdelujejo osebni podatki; zagotavlja varnost posredovanja in prenosa
osebnih in poslovnih podatkov, onemogoþa nepooblašþen dostop do naprav z osebni in poslovni
podatki, vodi zgodovina manipulacije in upravljanja s podatki. Izdelujejo se varnostne kopije.
M&S 9 (2014)
229
Kopiranje se lahko tudi avtomatizira. Naþini za zavarovanje in zašþito podatkov oziroma informacij
ter programske in strojne opreme so: fiziþno varovanje, tehniþno varovanje, sistem za odkrivanje
vdorov itd. [6].
Pri izbiri odloþitev glede ravnanja s tveganji je pomembna vpeljava ustreznih varovalnih ukrepov, s
katerimi tveganje znižamo ali izogibanje nevarnim situacijam ali prenos tveganja na druge ali pa
zavestno sprejemanje tveganja. Zagotavljanje fiziþne varnosti zajema zašþito zoper požar; poplavo,
padavine; izpad, nihanje elektriþne energije; vlom; prepreþevanje odpovedi hardvera; zašþita zoper
izgubo podatkov. S periodiþnim arhiviranjem zagotovimo, da bodo kljuþni podatki/informacije
razpoložljivi tudi v primeru uresniþitve kake izmed fiziþnih groženj (tj. izredni dogodek ali odpoved
hardvera) pri ustrezno dobri hrambi zunaj osnovnega sistema pa tudi ob požarih, poplavah itd.
Uvedemo diskovno polje. Namen diskovnega polja je ustvariti podvajanje podatkov/informacij na isti
lokaciji, kjer se nahaja informacijski sistem. Namesto, da se podatki hranijo samo na enem disku, se
soþasno zapisujejo na dva ali veþ diskov, ki tvorijo logiþno celoto (RAID). Uvedba diskovnega polja
je predvsem zašþita zoper odpovedi hardvera in ne toliko zoper izredne dogodke. Obstaja veþ razliþnih
izvedb (RAID nivojev), odvisno od potreb in zahtev uporabnikov. Z uvedbo diskovnega polja
izboljšamo tudi druge karakteristike sistema (npr. hitrejše branje, zapisovanje, dosežena boljša
celovitost podatkov, ...).
Standardi na podroþju varovanja informacij
Standarde za podroþje informacijske tehnologije izdajat ISO (International Standards Organization
oziroma International Organizaton for Standardization), ki je združenje nacionalnih standardizacijskih
teles iz nekaj veþ kot 150 držav. ISO veþino svojih standardov s podroþja informacijske tehnologije
izdaja skupaj z organizacijo IEC (International Electrotechnical Commission), ki sicer pokriva
podroþje elektrotehnologije. Druga pomembna organizacija pa je BSI (British Standards Institution),
najstarejša nacionalna organizacija. BSI velikokrat prednjaþi pri pripravi standardov, kasneje
dopolnjenih in sprejetih pri ISO. Poleg teh glavnih organizacij svoje standarde izdajajo tudi nekatere
druge. Pri tem gre obiþajno za bolj specializirana podroþja, kot so npr. vojaške organizacije ali
specializirana združenja. Organizacija, ki pridobi certifikat skladnosti z enim od družine standardov
ISO/IEC 27000, s tem pokaže zunanjemu svetu, da izvaja svojo dejavnost na naþin, ki zagotavlja
varnost podatkov in informacij, ki jih shranjuje in obdeluje. Standardizacija in certifikacija sta pri nas
postali priljubljeni v zaþetku devetdesetih let prejšnjega stoletja, ko se je zaþel uveljavljati skupina
standardov ISO900X, ki pokrivajo podroþje kakovosti v organizaciji.
Standardi so obiþajno nabor dobrih praks, usmeritev in zahtev, kako opravljati neko dejavnost, da
bodo rezultati dosegli doloþene kriterije in da bodo ponovljivi. Ponudijo torej neki okvir za delovanje,
ki zagotavlja sistematiþno izvajanje in izboljševanje procesov. Razlog, zakaj je za organizacijo
smiselno pridobiti dokazila, da spoštuje zahteve nekega standarda (da se »certificira«), je torej
enostaven. Tako dokazilo, ki ga izda akreditirana organizacija, potrjuje, da nosilec izpolnjuje zahteve
standarda, in je torej utemeljeno priþakovati, da bodo tudi njegovi izdelki ali storitve dosegali
doloþeno raven kakovosti, varnostnih kriterijev ali kaj podobnega ter da bodo v teh svojih lastnostih
ponovljivi. To je seveda pomembno sporoþilo strankam in drugim poslovnim partnerjem ter zlasti v
razvitem svetu lahko pomeni pomembno konkurenþno prednost ali celo tisto podrobnost, ki pretehta
med obstojem in propadom nekega podjetja.
Ker je pomemben del vsakega standarda neprekinjeno izboljševanje procesov, to pomeni tudi, da bo
optimizacija tekla naprej in bo organizacija v tem, kar poþne, postajala vse boljša in boljša. To je tudi
nujno, saj se certifikat ne pridobi za vedno, ampak je obiþajno tako, da ga je treba osveževati na tri
leta, vmes pa izvajati letne preglede, namenjene preventivnemu odkrivanju odstopanj, ki naj
omogoþijo njihovo pravoþasno odpravo. [4] Organizacija, ki pridobi certifikat skladnosti z enim od teh
standardov (obiþajno ISO/IEC 27001), s tem pokaže zunanjemu svetu, da spoštuje varnostne zahteve
in da izvaja svojo dejavnost na naþin, ki zagotavlja varnost podatkov in informacij, ki jih shranjuje in
obdeluje. To je seveda še posebej pomembno tam, kjer imamo opraviti z osebnimi podatki, zato ni
þudno, da je ta standard zelo razširjen v banþnih, zavarovalniških in zdravstvenih krogih, nikakor pa ni
omejen zgolj nanje. Pridobitev certifikata po tem standardu namreþ obiþajno izboljša informacijsko
varnost v organizaciji, kar je seveda dobrodošlo vsepovsod tam, kjer shranjujejo obþutljive poslovne
informacije, do katerih bi se radi dokopali tudi konkurenti. [4]
230
M&S 9 (2014)
Cilja standarda je doseganje kvalitativnih nivojev na podroþju varovanja informacij v okviru
organizacije. Skladnost s standardom pomeni zanesljivejše delovanje, zmanjševanje posegov zaradi
napak in zmanjševanje stroškov. Ta standard je najmoþnejši v varnosti informacijske tehnologije, je pa
nekoliko omejen s procesnega vidika.
Slika 1: Osnovna struktura standardov ISO/IEC 27000
Standard ISO/IEC 27000 podaja pregled in izrazje sistemov upravljanja informacijske varnosti, pri
þemer se sklicuje na skupino standardov za sisteme upravljanja informacijske varnosti s povezanimi
izrazi in definicijami. [8]
SIST ISO/IEC 27001 – Informacijska tehnologija – Varnostne tehnike – Sistemi upravljanja
informacijske varnosti – Zahteve (vkljuþen popravek SIST ISO/IEC 27001:2013/AC101:2014)
Priprava standarda sega v leto 1992, ko je vladni oddelek za trgovino in industrijo Velike Britanije
objavil pravila obnašanja pri upravljanju informacijske varnosti (britansko leto IT). Leta 1995 je
Britanski institut za standardizacijo (BSI) razširil in objavil pravila obnašanja kot standard BS 7799.
Leta 1999 je bila objavljena njegova prva veþja revizija in leta 2000 je bil objavljen kot ISO 17799.
Druga revizija BS standarda BS7799-2 je bila objavljena leta 2002. Leta 2005 pa je bil objavljen
ISO/IEC 27001, ki je zamenjal BS7799-2 in ga uskladil in povezal z drugimi ISO standardi.
Septembra 2013 je bil standard zelo obsežno revidiran in s tem tesneje povezan z drugimi ISO
standardi za certificiranje sistema upravljanja.
SIST ISO/IEC 27001 je vodilni mednarodni standard za upravljanje informacijske varnosti. Ni
tehniþni standard, ki naj bi opisal SUVI – Sistem za upravljanje varovanja informacij do tehniþnih
podrobnosti in se ne osredotoþa samo na informacijsko tehnologijo temveþ tudi na druge pomembne
dobrine organizacije, kot so: osebje, prostori, dokumentacija in izmenjava informacij. Osredotoþa se
na vse poslovne procese in poslovne dobrine. Osredotoþa se na zmanjševanje varnostnega tveganja pri
informacijah, ki so neprecenljiva za organizacijo in so lahko ali ne, vezane za informacijsko
tehnologijo, so lahko ali ne v digitalni-elektronski obliki [5].
Standard daje:
• najboljši okvir za usklajenost z zakonodajo informacijske varnosti,
• boljši videz organizacije zaradi pridobljenega certifikata,
M&S 9 (2014)
231
• nižje stroške zaradi prepreþenih varnostnih incidentov,
• optimizirani postopki delovanja v organizaciji.
Kot smo že omenili, je standard namenjen razvoju sistematiþnega upravljanja z IS, kjer obvladujemo
tudi tveganja, ki nastajajo v procesu funkcioniranja sistema. Podobno kot pri vpeljavi kakovostnega
nadzora na podlagi ISO 9001, je tudi uporaba standardov ISO/IEC 27000 potrebno izvesti v nekaj
korakih:
• Naþrtovanje SUIV:
• Politika in cilji
• Ocenjevanje tveganja & obvladovanje tveganja
• Poroþilo o ocenjevanju tveganja
• Izjava o ustreznosti izvedbe
• Izvajanje SUIV:
• 4 obvezne procedure
• Naþrt obvladovanja tveganja
• Izvedba vseh kontrol
• Izvajanje treningov, ozavešþanja
• Preverjanje SUIV:
• Izvedba postopkov nadzora in pregleda
• Merjenje uþinkovitosti kontrol
• Notranje preverjanje
• Vodstveni pregled
• Izboljševanje SUIV:
• Korektivne aktivnosti
• Preventivne aktivnosti
Stroškov izvedbe ni mogoþe izraþunati dokler ni zakljuþena ocena tveganja in niso ugotovljene
izvedljive kontrole. Obiþajno ni veþina investicije v tehnologiji, temveþ v osebju, ki izvajajo
vzpostavitev SUIV. Torej stroški so porazdeljeni med osebje, tehnologijo, zunanjo pomoþ in
certificiranje. Uspešna izvedba zahteva podporo vodstva (razpoložljivo osebje in finanþna sredstva),
projektni tim in ozavešþanje osebja.
Trajanje izvedbe je odvisno od velikosti organizacije, tako bi jo lahko opredelili na sledeþ naþin:
• Za zelo majhno organizacijo (do 10 zaposlenih) – do 4 mesece
• Za majhno organizacijo (od 10 do 50 zaposlenih) – do 8 mesecev
• Za srednjo organizacijo (50 - 500 zaposlenih) – do 12 mesecev
• Za veliko organizacijo (500 ali veþ zaposlenih) – do 18 mesecev [34]
Ta mednarodni standard je bil pripravljen, da zagotovi zahteve za vzpostavitev, izvajanje, vzdrževanje
in nenehno izboljševanje sistema upravljanja informacijske varnosti. Privzem sistema upravljanja
informacijske varnosti je strateška odloþitev za organizacijo. Na vzpostavitev in izvedbo sistema
upravljanja informacijske varnosti organizacije vplivajo potrebe in cilji organizacije, varnostne
zahteve, uporabljeni organizacijski procesi ter velikost in struktura organizacije. Vsi ti dejavniki, ki
vplivajo na sistem, se bodo po priþakovanjih s þasom spreminjali. [8]
Sistem upravljanja informacijske varnosti ohranja zaupnost, celovitost in razpoložljivost informacij z
uporabo procesa za obvladovanje tveganj ter zainteresiranim strankam vzbuja zaupanje, da se tveganja
ustrezno obvladujejo. Pomembno je, da je sistem upravljanja informacijske varnosti del procesov
organizacije in splošne strukture vodenja in je integriran z njimi ter da je informacijska varnost
sprejeta pri zasnovi procesov, informacijskih sistemov in kontrol. Priþakuje se, da bo izvajanje sistema
upravljanja informacijske varnosti skladno s potrebami organizacije. Zahteve so generiþne in so
namenjene uporabi v vseh organizacijah ne glede na vrsto, velikost ali naravo. [8]
Vsebina standarda zajema [8]:
• sistem upravljanja informacijske varnosti);
• voditeljstvo (voditeljstvo in zavezanost; politika; organizacijske vloge, odgovornosti in
pooblastila);
232
M&S 9 (2014)
•
•
•
•
•
naþrtovanje (ukrepi za obravnavanje tveganj in priložnosti; cilji informacijske varnosti in
naþrtovanje njihovega doseganja);
podporo (viri; kompetentnost; ozavešþenost; sporoþanje; dokumentirane informacije);
delovanje (naþrtovanje in obvladovanje delovanja; ocenjevanje tveganj informacijske varnosti;
obravnavanje tveganj informacijske varnosti);
vrednotenje (spremljanje, merjenje, analiziranje in vrednotenje; notranja presoja; vodstveni
pregled);
izboljševanje (neskladnost in popravni ukrepi; nenehno izboljševanje).
ISO/IEC 27003 – Informacijska tehnologija – Varnostne tehnike – Smernice za izvedbo sistema
upravljanja informacijske varnosti
Namen tega mednarodnega standarda je zagotoviti praktiþne napotke pri razvoju naþrta izvedbe
upravljavskega sistema za informacijsko varnost (SUIV) v organizaciji v skladu z IS/IEC 27001.
Dejanska izvedba SUIV se v splošnem izvrši kot projekt.
Proces, opisan v tem mednarodnem standardu, je bil zasnovan, da zagotovi podporo izvajanju
ISO/IEC 27001, in dokumentira:
• pripravo zaþetka naþrta izvedbe SUIV v organizaciji, opredelitev organizacijske projektne
strukture in pridobivanje odobritve vodstva,
• kritiþne aktivnosti za projekt SUIV in
• primere za doseganje zahtev v ISO/IEC 27001.
Z uporabo tega mednarodnega standarda bo organizacija sposobna razviti proces upravljanja
informacijske varnosti in dajati zainteresiranim strankam zagotovila, da so tveganja informacijskih
dobrin nenehno vzdrževana v okviru sprejemljivih meja informacijske varnosti, kot jih je opredelila
organizacija.
ISO/IEC 27004 – Informacijska tehnologija – Varnostne tehnike – Merila sistema za upravljanje
informacijske varnosti
ISO/IEC 27004 pokriva podroþje vrednotenja upravljanja informacijske varnosti. Standard je
namenjen kot pomoþ organizaciji pri vrednotenju in poroþanju o uþinkovitosti svojih informacijskih
sistemov pri upravljanju varnosti. Standard zagotavlja smernice za opredelitev in uporabo merilnih
tehnik za zagotavljanje zanesljivosti.
ISO/IEC 27005 – Informacijska tehnologija – Varnostne tehnike – Upravljanje informacijskih tveganj
Dokument vsebuje navodila za obravnavanje tveganj, povezanih s sistemom za upravljanje
informacijske varnosti. Standard pokriva ocenjevanje in vrednotenje tveganj, implementacijo ustreznih
nadzorstev, nadzorovanje in pregledovanje tveganj kot stalen ali periodiþen proces, vzdrževanje in
stalno izboljševanje sistema nadzorstev.
Ostali standardi iz te družine se ukvarjajo še s podporo certifikacijskih organov, ki zagotavljajo SUVI
in smernicami za certifikacijske organe, notranjo in zunanjo revizijo.
RAZPRAVA
Avtorji, ki so sodelovali pri vpeljavi sistema SUIV navajajo koristi uvajanja takšnega sistema. Vendar
veþina žal navaja bodoþe koristi, zelo malo pa je informacij o koristnih posledicah, ki so se že
pokazale.
Vehar [9] trdi: »Vpeljava SUIV zagotavlja konkurenþno prednost pred podjetji, ki informacijski
varnosti ne dajejo veþjega poudarka. Že iz nabora aktivnosti, ki so del projektnega plana lahko vidimo,
da bomo z vpeljavo SUIV zagotovili prednost pred konkurenco.«
Repar [7] ob ocenjevanju tveganja ugotavlja: »V splošnem lahko ocenimo, da je za varnost
informacijskega sistema na Ustavnem sodišþu dobro poskrbljeno«. Ker pa nekatera podroþja sežejo
nad priþakovano mejo predlaga uporabo standarda ISO/IEC 27001 [ ]: »Zato v skladu s standardom
ISO 27001 podani predlogi izboljšav za izboljšanje obstojeþega stanja varnosti.«
M&S 9 (2014)
233
Te trditve nas navajajo v razmislek o dejanskih koristih uporabe standardov iz družine ISO/IEC
27000. To bo mogoþe pokazati s primerjavami uþinkovitosti in varnosti IS pred in po uvajanju
celovitega upravljanja IS in upravljanja varnosti na tem podroþju. Smiselno bi bilo tudi primerjati
podjetja, ki imajo SUIV in podjetja, ki takega sistema nimajo. Naša raziskava v nadaljevanju teþe v
pridobivanje rezultatov delovanja IS v podjetjih.
ZAKLJUýEK
Problem informacijske varnosti poþasi pridobiva zanimanje v vodstvenih krogih organizacije. To
zavedanje je še posebej pomembno, kajti varovanje informacij je vodstvena aktivnost, ki mora poleg
finanþnih sredstev zagotoviti tudi upravljanje znanja, prave ljudi in primerno politiko upravljanja.
Pomoþ pri sistematskem urejanju tega podroþja nam nudijo ustrezni standardi. Na nekatera podroþja
je potrebno vložiti veþ truda, da se doseže popolna skladnost s standardom. Slednje velja predvsem za
evidentiranje in vrednotenje sredstev ter izdelavo in redno preverjanje dokumentov. Strogi varnostni
predpisi niso vedno rešitev, saj se ob ostrejših ukrepih varnost sicer poveþa, vendar je lahko ob takšnih
zaostritvah oteženo delovanje delovnega procesa. Potrebna je meja med predpisi, zdravim razumom in
tehnološkimi rešitvami.
Pri vsem tem pa se je potrebno zavedati, da popolne varnosti ni in da je potrebno stalno preverjati
vpeljevanje in rezultate vpeljanih kontrol in nadzorov. Obiþajno gre za relativno drage projekte, ki
nimajo neposrednih vidnih uþinkov, v organizacijah pa po navadi niso deležni velike pozornosti.
Izjeme so tiste organizacije, ki se morajo certificirati, da svojo dejavnost sploh lahko opravljajo – pri
vseh drugih pa je dokazovanje smiselnosti (ali nesmiselnosti) certificiranja še toliko pomembnejše.
Pridobitev certifikata o skladnosti s standardom obiþajno ni poceni. Upoštevati je treba strošek
zunanjih svetovalcev, strošek presojevalca in presoje, pa tudi porabo þasa zaposlenih, ki morajo biti
vkljuþeni v vse faze projekta. Odvisno od velikosti organizacije in zrelosti procesov taki projekti lahko
trajajo tudi eno leto ali veþ, kar seveda na koncu nanese kar precej þlovek-mesecev, ki jih vložijo
sodelavci. K temu dodajmo še stroške izobraževanj in konþna številka je lahko kar visoka. Vsaka
iniciativa, ki prispeva k optimiziranju in ponovljivosti delovanja ter zagotavlja izboljšano kakovost
rezultatov, je dobrodošla, saj celotno organizacijo sili k neprestanemu izboljševanju. Organizacija, ki
pridobi certifikat skladnosti z enim od družine standardov ISO/IEC 27000, s tem pokaže zunanjemu
svetu, da izvaja svojo dejavnost na naþin, ki zagotavlja varnost podatkov in informacij, ki jih shranjuje
in obdeluje. Referenca za smiselnost in ekonomsko utemeljenost uvajanja družine certifikatov
ISO/EIC 27000O je uvajanje certifikata kakovosti ISO 9001, ki je pokazal tudi ekonomske rezultate.
V nadaljnjih raziskavah bo potrebno podrobneje ovrednotiti dejanske uþinke upravljanja IS.
LITERATURA
[1] Dimic, M., Kriminaliteta v informacijski družbi, Uporabna informatika, 17, 2009(2), 101-105.
[2] Erznožnik T., Varnost informacijskih sistemov in raþunalniške zlorabe (Information systems
security and computer abuses): Delo diplomskega seminarja, Univerza v Mariboru: Maribor 2012.
[3] Hribar J.: Varna raba informacijskih sistemov na delovnih mestih, Magistrsko delo, Univerza v
Mariboru: Ljubljana, 2011.
[4] Hvala D., »Nepotrebna standardizacija«?, Monitor PRO, december 2011, pridobljeno dne:
3.4.2014, dostopno na: http://www.monitorpro.si/111479/praksa/nepotrebna-standardizacija/
[5] Jerman Blažiþ, A.; Novosti, ki jih prinašajo novi standardi SIST ISO/IEC 27001, 27002 in
27003 ter njihova uporaba v praksi, SIST seminar, Ljubljana, 28.marec 2014
[6] Košþak, D., Varovanje informacij v skladu s standardom ISO/IEC 27000, Diplomsko delo, ,
Fakulteta za raþunalništvo in informatiko, Univerza v Ljubljani, 2011
[7] Repar, G., Ocena tveganj za informacijski sistem Ustavnega sodišþa RS, (Organizacija in
management informacijskih sistemov), Magistrsko delo, Univerza v Mariboru, Fakulteta za
organizacijske vede, 2010
[8] SIST ISO/IEC 27001 : 2013 Informacijska tehnologija – Varnostne tehnike – Sistemi upravljanja
informacijske varnosti – Zahteve
[9] Vehar, K., Projekt vpeljave SUIV v podjetje Alpina d. o. o., magistrsko delo, UM FOV, Kranj,
2012
234
M&S 9 (2014)
BIOGRAFIJA PRVEGA AVTORJA
doc. dr. sc. Jože Šrekl
Univerza v Ljubljani, Fakulteta za kemijo in kemijsko tehnologijo
Ljubljana, Slovenija
[email protected]
Docent na Oddelku za tehniško varnost Fakultete za kemijo in kemijsko tehnologijo, Univerze v
Ljubljani. Diplomiral je na Fakulteti za naravoslovje in tehnologijo, Oddelek za matematiko,
magistriral na Zagrebaþkom sveuþilištu, Prirodoslovno matematiþki fakultet in doktoriral na Fakulteti
za kemijo in kemijsko tehnologijo Univerze v Ljubljani kjer se je ukvarjal z aplikacijami statistiþnih
metod v varnosti in požarni varnosti. Sodeloval je v dveh mednarodnih raziskavah, ki jih je financiral
projekt Phare in dveh raziskavah, ki jih je financiralo Ministrstvo za obrambo Republike Slovenije.
Kot prvi avtor objavil pet pomembnejših znanstvih þlankov v svetovnih revijah, sodeloval na treh
veþjih mednarodnih konferencah in veþkonferencah za mednarodno udeležbo. Napisal univerzitetne
uþbenike in bil recenzent nekaj uþbenikov, monografij in þlankov objavljenih v mednarodnih revijah.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Jože Šrekl Ph.D.
University of Ljubljana, Faculty of Chemistry and Chemical Engineering
Ljubljana, Slovenia
joze.srekl @ fkkt.uni-lj.si
Assistant Professor in the Department of Technical Safety, Faculty of Chemistry and Chemical
Technology, University of Ljubljana. He graduated from the Faculty of Science and Technology,
Department of Mathematics, completed his M.Sc. thesis in University of Zagreb, Faculty of
Mathematical and Natural Sciences, PhD at the Faculty of Chemistry and Chemical Technology,
University of Ljubljana, where he worked with the applications of statistical methods in safety and fire
safety. He has participated in two international research, funded by the Phare project, and two studies
financed by the Ministry of Defense of the Republic of Slovenia. As the author of five published
articles in major scientific journals worldwide, participated in three major international conferences
and more conferences to international participation. Wrote university textbooks and a reviewer of
several books, monographs and articles published in international journals. For more than ten years he
was Head of the Department of Occupational Health.
PODATKI O SOAVTORJIH (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
Andrejka Podbregar, dipl. var. inž.
Podiplomski študent na FKKT
Ljubljana, Slovenijaa
[email protected]
M&S 9 (2014)
235
Croatian language
UDC 65.012.43:656.6
Conference paper
Mia Ivanþiü
BIHEVIORALNA STRATEGIJA KONTROLIRANJA SIGURNOSTI NA RADU U
POMORSKOM TRANSPORTU
Biheviorizam je pravac u psihologiji, a pristup usmjeren ka cilju otkrivanja zakonitosti ponašanja ljudi
u odreÿenim situacijama naziva se bihevioralni pristup. U okviru tog pristupa vrši se analiza kako ljudi
uþe neka ponašanja i kako se to ponašanje može mijenjati temeljem postavke da je slobodna volja
iluzorna, te da je cijelo ponašanje iskliþno odreÿeno okolinom. Navedene osnove biheviorizma
primjenjuju se u radnom procesu kroz strateški program Behaviour Based Safety (BBS) u svrhu
nadogradnje i poboljšanja sustava zaštite na radu i podrazumijevajuüe prateüe kontrole sigurnosti na
radu, obzirom da je uzrok nesreüa, nezgoda, ozljeda i profesionalnih bolesti u procesu rada u 90%
sluþajeva ljudski faktor. U radu je obraÿena praksativna primjena BBS procesa u baš pomorskom
transportu, jer je isti temelj svjetskog gospodarskog razvitka sa 65% udjelom u ukupnom
meÿunarodnom robnom prometu.
Kljuþne rijeþi: biheviorizam, sigurnost na radu, kontroliranje, pomorski transport
BEHAVIOURAL STRATEGY OF CONTROLLING WORK SAFETY IN MARITIME
TRANSPORT
Behaviourism is a branch of psychology, and an approach geared towards finding patterns of human
behaviour in certain situations is known as the behavioural approach. Within the approach, analyses
are performed on how people learn certain behaviours and how such behaviours may be altered based
on the assumption that free will is illusory and that entirety of human behaviour is primarily dictated
by the environment. The aforementioned fundamentals of behaviourism are applied in the work
process through the Behaviour Based Safety (BBS) strategic programme in order to upgrade and
improve work safety system and implied associated work safety control, considering the fact that 90%
of accidents, incidents, injuries and occupational diseases in the work process are caused by human
factors. This paper covers practical application of the BBS process in maritime transport, because
maritime transport forms the basis of global economic development with a 65% share in total
international transport of goods.
Keywords: behaviourism, work safety, controlling, maritime transport
236
M&S 9 (2014)
UVOD
Bihevioralna strategija kontroliranja sigurnosti na radu u pomorskom transportu ne može se promatrati
bez teorijskog odreÿenja osnovnih pojmova koji su povezani s navedenom tematikom. Stoga je u
uvodnom dijelu rada potrebno objasniti pojmove „znanost o društvu“, „sociologija“, „psihologija“,
„socijalna psihologija“ i „biheviorizam“.
Stoga je prvo potrebno reüi nešto o sociologiji kao znanosti. Znanost o društvu u svom pristupu
društvu - bilo kao konkretnoj cjelini i njezinim promjenama, bilo pojedinim društvenim pojavama u
toj cjelini, pojedinim društvenim odnosima, procesima i promjenama (tj. posebne sociologije) – polazi
prije svega sa stajališta þovjeka i ljudske društvenosti, ljudskih potreba uopüe i u odreÿenoj
organizaciji društva, pa otud njena upuüenost i na filozofijsku antropologiju. Zbog svega toga ona jest
i eminentno humanistiþka znanost, što bi konaþno i u našim klasifikacijama znanosti trebalo uzeti u
obzir, a ne služiti se nekim pozitivistiþkim klasifikacijama [11]. Sociologija kao samostalna znanost o
društvu pojavila se tek sredinom 19. stoljeüa, odvojivši se od filozofije, unutar koje se razmišljalo o
društvu i biti društvenih fenomena [10]. Za poþetak njezina samostalnog znanstvenog razvoja uzimaju
se predavanja A. Comte-a o pozitivnoj filozofiji u Parizu 1840. godine, kada je prvi put za znanost o
društvu uporabljen termin sociologija. Razlog tako kasnog nastanka leži u velikoj složenosti þovjeka i
njegova društva, kao i u cjelokupnom razvoju znanosti koji se kretao od jednostavnijih prema
složenijim znanostima, odnosno od prirodnih prema društvenim znanostima. Kroz prouþavanu
literaturu postoji mnogo definicija pojma „sociologije“ te sociologije kao znanosti o društvu, a u
nastavku üe biti navedene samo neke od njih. Sociologija obuhvaüa razna teorijska stajališta, u kojima
dolazi i do neslaganja u teorijskim polazištima, ali to nije slabost veü znak snage i vitalnosti predmeta
istraživanja. Sociolozi se slažu da je sociologija disciplina u kojoj ostavljamo po strani osobni odnos
prema svijetu, i prouþavanje društva ostaje i dalje njezina glavna tema [4]. Društvom u cjelini,
društvom kao totalitetom, temeljnim društvenim odnosima, procesima i promjenama bavi se
najopüenitija znanost o društvu – sociologija kao globalna znanost o društvu [10]. Sociologija potjeþe
od latinske rijeþi societas, što znaþi – društvo, zadruga, savez, i od grþke rijeþi logos – rijeþ, misao,
pojam, razlog, zakon [10]. U izvedenom smislu to znaþi uþenje, nauk, te konaþno – znanje i znanost.
Nakon što su definirani pojmovi „znanosti o društvu“ i „sociologije“ potrebno je nešto reüi i o samom
pojmu „psihologije“. U prvom stoljeüu svoga postojanja psihologija je u velikoj mjeri bila usmjerena
na razumijevanje i ublažavanje negativnih stanja i pojava – bilo na razini pojedinca, bilo na razini
grupa ili þitavog društva [9]. Psihologija je znanost koja prouþava psihiþke procese (subjektivne
fenomene, doživljaje), organsko fiziološke uvjete njihova nastanka i naþine njihovog objektivnog
oþitovanja (reakcije i oblici ponašanja) [16]. Psihologija se može definirati i kao znanstveno
prouþavanje ponašanja živih biüa u njihovom doticaju s vanjskim svijetom.
Nakon objašnjenja pojma „psihologije“ na redu je da se objasni pojam socijalne psihologije i
biheviorizma. Socijalna psihologija, najopüenitije, je grana psihologije koja se bavi prouþavanjem i
razlozima ljudskog društvenog ponašanja. Biheviorizam je naprosto pristup prouþavanju iskustva
individue s gledišta njenog vladanja, a posebno, mada ne iskljuþivo, vladanja kakvo je uoþljivo za
druge [5].
Biheviorizam je pravac u psihologiji, a pristup usmjeren ka cilju otkrivanja zakonitosti ponašanja ljudi
u odreÿenim situacijama naziva se bihevioralni pristup. U okviru tog pristupa vrši se analiza kako ljudi
uþe neka ponašanja i kako se to ponašanje može mijenjati temeljem postavke da je slobodna volja
iluzorna, te da je cijelo ponašanje iskliþno odreÿeno okolinom.
Navedene osnove biheviorizma primjenjuju se u radnom procesu kroz strateški program Behaviour
Based Safety (BBS) u svrhu nadogradnje i poboljšanja sustava zaštite na radu i podrazumijevajuüe
prateüe kontrole sigurnosti na radu, obzirom da je uzrok nesreüa, nezgoda, ozljeda i profesionalnih
bolesti u procesu rada u 90% sluþajeva ljudski faktor. Upravo üe se o tome govoriti u ovome radu, s
posebnim osvrtom na bihevioralnu strategiju kontroliranja sigurnosti na radu u pomorskom transportu.
M&S 9 (2014)
237
METODE
Pojam „metodologija“ oznaþava znanost o metodama znanstvenog istraživanja. Uz opüu metodologiju
koja prouþava spoznajne metode primjenjive na svim podruþjima, moguüe su i zasebne metodologije
koje prouþavaju metode odreÿene znanosti [6]. Metodologija je znanost o metodama znanstvenog
istraživanja te znanstvena disciplina u kojoj se kritiþki ispituju i eksplicitno izlažu razliþite opüe i
posebne znanstvene metode.
U ovome radu korištene su sljedeüe metode:
1. induktivna i deduktivna metoda,
2. metoda analize i sinteze,
3. metoda apstrakcije i konkretizacije,
4. metode dokazivanja i opovrgavanja i
5. komparativna metoda.
REZULTATI
Prema podacima Meÿunarodne pomorske organizacije (IMO), na Svijetu ima oko 1,4 milijuna
pomoraca, od toga 625 000 pomorskih þasnika koji plove na 100 000 brodova nosivosti višoj od 100
tona. Republika Hrvatska ima oko 28 000 pomoraca.
Oko 80% cjelokupne svjetske robne proizvodnje preveze se brodovima, što najbolje govori o važnosti
pomorstva i pomoraca, a prijevoz ljudi i robe brodovima važan je za održivi razvoj jer ima najmanji
utjecaj na okoliš. Zbirno, doprinos koji pomorci daju meÿunarodnoj trgovini, svjetskoj ekonomiji i
civilnom društvu je izniman [14].
U posljednje vrijeme, pitanje sigurnosti u pomorskom transportu sve više dobiva na važnosti. Upravo
je zbog prethodno navedenoga potrebno smanjiti rizike na najmanju moguüu mjeru kako do krizne
situacije uopüe ne bi došlo. Naime, u podruþju rada u pomorskom transportu postoji niz poznatih
rizika koji se mijenjaju iz dana u dan, a vezani su za razvoj tehnologije, tehnoloških procesa i društva.
Novi rizici postali su stvarnost bez koje nije moguüe provoditi odreÿene proizvodne ili uslužne
procese. Razvojem tehnologije, poslovnih procesa i društva u praksi se pojavljuju novi rizici koje je
nužno prepoznati, analizirati, shvatiti i njima upravljati [8].
Bavljenje bilo kojom vrstom gospodarske djelatnosti sve je tješnje povezano uz potrebu pružanja i
korištenja kvalitetno i sustavno uspostavljene zaštite. Suvremena kretanja pokazuku da se tek uz
poštivanje temeljnih sigurnosnih standarda mogu postiüi nužni i dovoljni preduvjeti za uspješno
gospodasko poslovanje [2]. Provoÿenje i osiguravanje potrebnog stanja sigurnosti poslovnog sustava
omoguüuje nesmetani tijek poslovnih procesa i funkcioniranje cjelokupnog poslovnog sustava þime se
u konaþnici postižu i bolji poslovni rezultati.
Odreÿeni stupanj sigurnosti poslovnog sustava postiže se provedbom mjera zaštite iz svakog
specifiþnog podruþja zaštite, koje su dio organizacije rada i izvoÿenja radnog procesa [8]. No, što se
dogaÿa kada sigurnost nije na dovoljnoj razini? Neminovno je da dolazi do krizne situacije.
Svaka krizna situacija dogaÿa se u posebnim i jedinstvenim okolnostima [7]. Kao u svim drugim
sluþajevima, tako je i u kriznim situacijama procjena iznimno važna, osobito zato što u odreÿenom
trenutku ta situacija može biti jako bitna i može zahtijevati gotovo trenutaþnu reakciju [1].
Kriza može nastupiti u raznim oblicima, stoga ne postoji jedna opüenito prihvaüena definicija krize.
Ipak, u ovom üe radu biti iznesene neke od najþešüe korištenih definicija. Kriza je ozbiljan incident
koji utjeþe na þovjekovu sigurnost, okolinu, proizvode ili ugled organizacije. U veüini je sluþajeva za
takav incident svojstven neprijateljski stav medija prema njemu.
Kriza je situacija s kojom su suoþeni pojedinac, grupa ili organizacija, s kojom se ne mogu nositi
upotrebljavajuüi normalne rutinske procedure i u kojima se stres proizvodi naglim promjenama [12].
238
M&S 9 (2014)
Pojam kriza obiþno priziva sliku bilo kojeg od krajnje negativnih životnih dogaÿaja [1]. Kriza se može
definirati i kao neplanirani i neželjeni proces koji traje odreÿeno vrijeme, a na koji je moguüe samo
djelomiþno utjecati te se može završiti na razliþite naþine [7]. Kriza za organizaciju predstavlja
okolnost u kojoj se ne može više normalno djelovati. Ona ugrožava organizacijsku sposobnost
preživljavanja, onemoguüuje postizanje ciljeva, pa i sam opstanak organizacije. Nadalje, negativan
utjecaj na imidž organizacije može biti veoma velik te ugroziti njezin dugoroþan opstanak. Kriza se na
podruþju organizacijskih odnosa s medijima þesto povezuje uz „neoþekivano loš publicitet“.
Negativne i nesklone objave u medijima uzrokuju teške glavobolje vodeüim ljudima u organizacijama.
Stoga je u krizi potrebno posebnu pozornost posvetiti komunikaciji s javnošüu, posebice s medijima,
što može zahtjevati puno više vremena i priprema nego kriza sama.
Zakljuþno, kriza je ozbiljna prijetnja osnovnim strukturama i fundamentalnim vrijednostima i
normama socijalnog sustava, koja, u uvjetima vremenskog pritiska i veoma nesigurnih okolnosti,
zahtjeva donošenje kritiþnih odluka [3].
Osnove biheviorizma primjenjuju se u radnom procesu kroz strateški program Behaviour Based Safety
(BBS) u svrhu nadogradnje i poboljšanja sustava zaštite na radu i podrazumijevajuüe prateüe kontrole
sigurnosti na radu, obzirom da je uzrok nesreüa, nezgoda, ozljeda i profesionalnih bolesti u procesu
rada u 90% sluþajeva ljudski faktor.
Sigurnost temeljena na ponašanju (BBS), takoÿer poznata kao Bihevioralna sigurnost, je proces
poboljšanja sigurnosnih performansi kroz mijenjanje naþina na ljudska ponašanja. To se postiže kroz
sustavnu primjenu psihološkog istraživanja o ljudskom ponašanju prema pitanjima sigurnosti na
radnom mjestu. Ako se koristi pravilno i dosljedno njegova primjena stvara kulturu gdje [15]:
1. þlanovi posade na svakom brodu preuzimaju odgovornost za svoju sigurnost i sigurnost drugih,
2. nesigurni uþinci i uvjeti se ne toleriraju.
''Bihevioralna sigurnost'', ili ''sigurnost temeljena na ponašanju'', je upotreba bihevioralne psihologije
za unapreÿenje sigurnosti na radu. Takoÿer je nazivana ''Organizacijska sigurnost''. Bihevioralna
sigurnost ukljuþuje stvaranje procesa koji jasno definira niz ponašanja unutar organizacije [13]:
1. Smanjuje rizik od ozlijeda
2. Identificira ponašanje koje uzrokuje ozljedu
3. Prikuplja podatke o uþestalosti i konzistentnosti tih ponašanja
4. Identificira ponašanje što smanjuje i spreþava ozljede
5. Osigurava povratne informacije i poticaje kako bi se osigurala podrška pozitivnih ponašanja
Do sad je praktiþno iskustvo u tvrtkama koje su usvojile bihevioralne sigurnosne programe pokazalo
znaþajan napredak u sigurnosti koji je postignut korištenjem bihevioralnih interventnih sustava.
Kljuþni principi Bihevioralne Sigurnosti su:
1. Ponašanje koje je popraüeno ''pozitivnim poticajima'', ponavljati üe se
2. Ponašanje koje je popraüeno ''negativnim poticajima'', prestati üe s vremenom
3. Utvrÿeno je da je pozitivno poticanje moünije od negativnog
Istraživanje provedeno 1990-ih godina pokazalo je da je znatan broj nesreüa (više od 80%) uzrokovan
ljudskom pogreškom neke vrste [15]. Stoga, u gotovo svim nesreüama, negdje na rubu, netko je uþinio
nešto da se aktivira neuspjeh koji je zauzvrat pridonio nesreüi. To je možda bio loš dizajn, neprimjeren
postupak, krivo održavanje, naruþivanje ili isporuka krivih dijelova.
Bihevioralni sigurnosni sustavi ne mogu funkcionirati u izolaciji te neüe uspjeti, osim ako þine dio
sustava upravljanja sigurnošüu koji se bavi sljedeüim pitanjima [15]:
1. Organizacija treba imati otvorenu i pravednu kulturu pravde
2. Uprava mora biti u potpunosti posveüena podržavanju sustava i dopustiti da funkcioniraju, pružajuüi
dovoljno vremena i sredstava za one koji su ukljuþeni
3. Sustav se mora lako razumjeti i primijeniti
4. Svatko mora imati priliku sudjelovati i biti ukljuþen
5. Obuka bi treba ukljuþivati sve i mora biti praktiþna i interaktivna
6. Povratna informacija pojedincima mora biti otvorena, brza, pravovremena te smislena
M&S 9 (2014)
239
7. Statistika mora biti redovita i profilirano istaknuta i priopüena.
Politika bihevioralne sigurnosti potiþe þlanove posade da prepoznaju i prijave nesigurne postupke i
nesigurne uvjete – bez obzira da li rezultiraju štetom ili ne. Za takvo izvještavanje može se koristiti
formular ''nesiguran postupak/nesigurni uvjeti''.
Ponašanje se definira kao zapažen þin. Ako je moguüe slikati neku radnju i pokazati nekoj osobi, to se
može smatrati ponašanjem. Sustav promatranja ukljuþuje kratko, planirano promatranje jednog ili više
þlanova posade na radnom mjestu za vrijeme normalnih dnevnih dužnosti. To u pravilu ne bi trebalo
trajati duže od pet minuta.
Oni koji se nesigurno ponašaju su oni koji naoþigled poveüavaju moguünost nesreüe. Na primjer,
osoba koja radi na visokom rubu bez sigurnosnog pojasa zasigurno poveüava rizik za sebe. Na radnom
mjestu, bilo koje ponašanje koje oþigledno stavlja pred rizik pojedinca ili njegove kolege smatra se
nesigurnim.
Promatraþ bilježi i sigurno i nesigurno ponašanje i uvjete, kao i sve radnje kojima bi se promatraþ
mogao neugodno osjeüati. Na primjer, ako se promatra inženjer koji radi s golim žicama, promatraþ ne
bi znao jesu li pod naponom i samim time opasne, ili su izolirane i samim time sigurne.
Promatraþ bilježi što je promatrao.
To je zatim popraüeno razgovorom u kojem promatraþ raspravlja o tome što je zabilježio, poþevši od
pozitivnog kako bi potaknuo sigurno ponašanje, zatim ispitivanjem promatrane osobe da opiše
nesigurno ponašanje kojeg je svjestan i naposljetku raspravljanjem o osobama koje se nesigurno
ponašaju i brigama oko sigurnosti koje su imali.
Popis je važan alat koji odražava sustav tvrtke za izvješüivanje nesreüe. Ovo bi trebalo sadržavati
popis ''kljuþnih promatranih osoba'' koji su zahtjevi u sustavu upravljanja sigurnošüu.
Nakon promatranja, promatraþ treba dati povratnu informaciju promatranoj osobi/osobama. Davanje
povratne informacije treba uvijek zapoþeti pozitivno naglašavajuüi sigurna ponašanja koja su
promatrana. Promatraþ mora pohvaliti ili nagraditi za pravilno korištenje sigurnih postupaka – to je
primjer pozitivnog poticanja. Povratnim informacijama bi se trebalo utvrditi što se zapravo radi dobro,
što se ne radi tako dobro i što bi se moglo poboljšati, te utvrditi sve prepreke za poboljšanje. Zatim bi
trebao uslijediti zajedniþki dogovor o korektivnim mjerama. Kada su promatrana ponašanja koja nisu
sigurna, promatraþ bi trebao potaknuti promatranu osobu da poduzme korektivne mjere. ýesto üe oni
sami znati što rade krivo i kako ispraviti stvari. Bilo koje prepreke sigurnom ponašanju trebaju biti
napomenute i akcijski plan kako ih ukloniti mora biti dogovoren. Primjer nesigurnog ponašanja mogao
bi biti nenošenje zaštitnih naoþala prilikom obavljanja radova za koje su potrebne naoþale. Promatraþ
treba pitati što je sprijeþilo pomorca od nošenja naoþala. Razlog bi mogao biti taj da nije bilo dovoljne
koliþine ispravnih naoþala za korištenje. Sjednica za povratne informacije uvijek treba završiti u
pozitivnom tonu, te se treba zahvaliti osobama koje su sudjelovale na njihovoj pomoüi.
Svi zaposlenici tvrtke na brodu i kopnu trebaju biti spremni intervenirati kad se promatra radnja ili
stanje koje nije sigurno. Iste tehnike koje se koriste za sustav povratnih informacija u promatranju
sigurnosti koriste se i za razgovor o zaštitnim mjerama/intervencijama.
Konkretnije, treba ispitati slijedeüe toþke [15]:
1. Što bi moglo poüi po zlu
2. Kako bi se mogao ozlijediti
3. Kako možete zaustaviti da se netko ozlijedi
4. Identificirajte sve prepreke za sigurno ponašanje
5. Pobrinite se da su nesigurne radnje ili stanja ispravljeni prije poþetka posla
6. Steknite obvezu za dugoroþnu promjenu.
240
M&S 9 (2014)
RASPRAVA
Svaka civilizacija, prije ili kasnije, biva izložena kriznim situacijama. Od postanka svijeta do danas
one su nedvojbeno pokora ljudskog roda, bile to tjelesne bolesti, prirodne katastrofe ili nešto treüe.
Iako snaga i uþestalost kriznih situacija mogu varirati, one se stalno pojavljuju. U odnosu na ranije
razdoblje, promijenio se naþin izlaženja na kraj s kriznim situacijama i to koliko one utjeþu na
þovjekovu psihu. Zbog njihova velika broja, današnjem svijetu više nego ikada trebaju krizne
intervencije.
Smatra se da bi primjena promatranja ponašanja u sigurnosti i interventne tehnike, u kombinaciji s
proaktivnim prijavljivanjem nesigurnih postupaka i uvjeta, kao sredstvo izazivanja napredne kulture
sigurnosti, kako na brodovima tako i na kopnu, mogla znatno pridonijeti smanjenju nesreüa.
Preduvjet za bihevioralnu sigurnosnu politiku i program je radno okruženje koje je sigurno, kako u
fiziþkom smislu, tako i u tome kako je provedeno.
Bihevioralni sigurnosni sustav ne bi trebao zamijeniti sustav upravljanja sigurnošüu niti bilo koji drugi
sustav sigurne radne prakse. Sustav bihevioralne sigurnosti trebao bi se razvijati ukljuþujuüi sljedeüe
elemente:
1. Jasno definirana oþekivanja
2. Dobra komunikacija
3. Svijest o riziku
4. Odgovornost svih ukljuþenih djelatnika
5. Osnovana kultura sigurnosti
6. Uþinkovito upravljanje znanjem.
ZAKLJUýAK
Bihevioralni sustav je bitan za morske operacije jer se veü uþinkovito koristi. Njegova upotreba
ograniþena je unaprijed osmišljenim idejama unutar brodske zajednice. Bihevioralna sigurnost je naþin
poboljšanja sigurnosnih performansi kroz naþin na koji se ljudi ponašaju. Zahtijeva od posade na
svakom brodu da preuzme odgovornost za svoju sigurnost, i sigurnost drugih kako bi se osigurala
netolerancija na nesigurne postupke i uvjete. Bihevioralna sigurnost kao cilj ima razviti kulturu u kojoj
þlan posade preuzima odgovornost za svoju sigurnost i sigurnost drugih. Ona se temelji na pritisku
kolega – þlanovi posade moraju biti spremni izazvati, i biti izazvani od strane svojih kolega, ali ne u
suparniþkom smislu. Kljuþno naþelo ponašanja je da službenici mogu biti promatrani jedni od drugih.
Svatko može biti promatran od strane svakoga.
Siguran naþin ponašanja može se potaknuti kroz pozitivne poticaje (pohvale), dok nesigurno
ponašanje prolazi kroz efektivnu reviziju. Sustav bi trebao biti dizajniran za poticanje timskog rada,
kao i osobne i grupne odgovornosti: þuvati jedni druge. Uþinkoviti sustav sigurnosti treba
funkcionirati iznutra i poboljšati sustav upravljanja sigurnosti na radu u pomorskome transportu.
LITERATURA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Dattilio F.M. i Freeman A.: Kognitivno-bihevioralne strategije u kriznim intervencijama,
Naklada Slap, Jastrebarsko, 2011.
Delišimunoviü D.: Management zaštite i sigurnosti, Pragmatekh d.o.o., Zagreb, 2006.
Dobranoviü Ž.: Krizni menadžment, VVG – Studij upravljanja u kriznim uvjetima, Velika
Gorica, 2009.
Giddens A.: Sociologija, Nakladni zavod Globus, Zagreb 2007.
Mead H.G.: Um, osoba i društvo, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003.
Meller M.: Osnove Marketinga, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2005.
Novak B.: Krizno komuniciranje i upravljanje opasnostima, BIZONA PRESS, Zagreb, 2001.
Palaþiü D.: Sustavi upravljanja sigurnošüu, IPROZ, Zagreb, 2007.
Rijavec M. i Miljkoviü D.: Pozitivna psihologija: psihologija þije je vrijeme (ponovno) došlo,
Društvena istraživanja, Vol.15, No.4-5 (84-85), listopad 2006., str. 621.-641.
M&S 9 (2014)
241
10. Skledar N. i Kregar J.: Znanost o društvu, Intergrafika d.o.o., Zaprešiü, 2008.
11. Skledar N.: Znanost o društvu i društvene promjene, Društvena istraživanja, Vol.4, No.2-3
(16-17), , ožujak 1995., str. 287.-297.
12. Tafra-Vlahoviü M.: Upravljanje krizom, Intergrafika d.o.o., Zaprešiü, 2011.
13. http://www.he-alert.org/filemanager/root/site_assets/standalone_pdfs_0355-/HE00445.pdf
14. http://www.imo.org/OurWork/Pages/Home.aspx
15. http://www.safety4sea.com/behaviour-based-safety-systems/analysis-3-22
16. http://www.unipu.hr/uploads/media/Uvod_-_Opca_psihologija.pdf
BIOGRAFIJA AUTORA
Mia Ivanþiü
Split, Hrvatska
Mia Ivanþiü je roÿena 18.06.1988. godine u Splitu, gdje završava osnovnu i srednju školu. Drugu
srednju školu završava u Zagrebu. Studij zaštite i sigurnosti, pri Visokoj školi za sigurnost u Zagrebu
upisuje u akademskoj 2010/2011 godini, a obranu struþnog rada planira u 2014. godini. U akademskoj
2010/2011 i 2011/2012 godini obnašala je dužnosti predstavnika studenata, a u akademskoj 2012/2013
godini je pri fakultetu þlanica stegovnoga suda. Od 2012. godine aktivno, a prilogom radova i javnim
prezetacijama, uþestvuje na natjeþajima i simpozijumima iz podruþja zaštite i sigurnosti. Sudjelovala
je na Simpoziju Dani kriznoga upravljanja 2012, u Velikoj Gorici na temu kriznoga upravljanja,
prilogom rada naslova: Menadžerski tim broda za kriznu komunikaciju. Osvojila je 3. nagradu,
Simpozijuma u Zagrebu, Mediji na drugaþiji naþin 2012, za temu PR terorista, naslova: Individualni
Salafi Jihadist. Sudjelovala je pri Business Plan Contest 2012 u Zagrebu, na temu korporativna
sigurnost, sa prijavom projekta naslova: Poslovni plan tvrtke Mereor d.o.o. Objavljeni su joj radovi u
þasopisu Priroda 9/12, iz podruþja zaštite okoliša, naslova: Saþuvajmo vegetaciju Dioklecijanove
palaþe, u broju 2/13, iz podruþja kemijskih štetnosti, naslova: Morfin i endorfin ( i njihova tajna
veza), te u broju 01/14, Mononatrijev glutamat, za dobro i loše. Trenutaþno se dodatno certificira u
programima NEBOSH i IOSH u Državi Katar, Doha.
BIOGRAPHY OF THE AUTHOR
Mia Ivanþiü
Split, Croatia
Mia Ivancic was born on 18th June 1988. in Split, Croatia where she completed high school. Another
secondary high school she finished in Zagreb. Study of safety and security at the College of applied
sciences in Safety she enrolled in the academic 2010/2011 year, and the defense of thesis she plans in
year 2014. In the academic 2010/2011 and 2011/2012 year she was the representative of students, and
in the academic 2012/2013 year she is the Faculty member of the Disciplinary Court. From year 2012.
she actively garnishes Works and Public Presentation, participates in competitions and symposiums in
the field of safety and security. She participated at the 5th International Scientific Symposium Crisis
Management Days 2012, in Velika Gorica, Croatia contribution of titles: Ship management team for
crisis communication. She won the third Award, Symposium in Zagreb, Croatia Media in a different
way in 2012, the topic PR of terrorists title: Individual Salafi Jihadist. She has participated in the
Business Plan Contest 2012 in Zagreb, Croatia on corporate security, with the signing of the project
title: Business Plan Company MEREOR Ltd. Her works have been published in the journal Nature
9/12, in the area of environmental protection, title: Save the vegetation of the Diocletian Palace, the
number 2/13, in the area of chemical hazard, title: Morphine and endorphine (and their secret
relationship), and the number 01/14 Monosodium glutamate for good and for evil. Currently certified
in programs NEBOSH and IOSH in the State of Qatar, Doha.
242
M&S 9 (2014)
Croatian language
UDC 343.85
Conference paper
Slobodan Marendiü, Božica Pranjiü-Marendiü
KONTROLA U FUNKCIJI OSTVARENJA CILJEVA – MODEL STRATEŠKE GRUPE
VIJEûA ZA PREVENCIJU KRIMINALITETA
Sažetak
Planiranje kao trajna djelatnost Vijeüa za prevenciju kriminaliteta ( Vijeüa ), preduvjet je
funkcionalnog partnerstva u lokalnoj zajednici i poþetak svakog strateškog promišljanja. Iskustva u
provedbi strateških planova aktivnih Vijeüa, ukazuju na problem neostvarene funkcije nadzora i
kontrole od strane predstavnika partnera u Vijeüu. Naime, neformalna organizacijska struktura, nastala
kao rezultat inicijativa i dobrovoljnosti partnera, nadzor i kontrolu provedbe prihvaüa kao naþelnu
zadaüu, bez korištenja raspoloživih alata i stvarnog utjecaja na kvalitetu i dinamiku ostvarenja
planiranog. Model strateške grupe, formirane unutar organizacijske strukture Vijeüa sa jasno
utvrÿenim opisom poslova i definiranim zadaüama nadzora i kontrole, uspostavlja preduvjete za
kvalitetnu reakciju partnera u kritiþnom trenutku upravljanja planiranim aktivnostima. Rezultat
pravovremene reakcije, utemeljene na rezultatima kontrole, usmjeravanje je stvarno raspoloživih
kapaciteta partnera prema ostvarenju postavljenih ciljeva.
Kljuþne rijeþi: kontrola, partnerstvo, Vijeüe.
CONTROLLING PROCESS IN ORDER TO FULFIL THE TARGETS – CRIME
PREVENTION COUNCIL STRATEGIC GROUP'S MODEL
Abstract
Planning process, as a permanent activity of the Crime Prevention Council (in further text: Council), is
a prerequisite of an effective partnership in a local community and the beginning of any strategic
process of thinking. Existing experiences in the field of fulfilment of the strategic plans of the active
Councils, point out a problem of non-existing function of survey and control by the members of the
Council. Informal organisational structure, a result of the voluntary initiatives of the partners,
envisages survey and control as a principal task, without use of the existing tools and without real
influence on quality and dynamics of fulfilment of the planned tasks. Strategic Group Model,
established within the organisational structure of the Councils, with clearly defined framework of the
surveying and controlling tasks, sets the preconditions for efficient reaction of the partners in the
critical moments in managing process of the planned activities. Timely reaction result, based on the
results of the controlling process, directing of the existing capacities towards the fulfilment of the
determined aims.
Key words: controlling, partnership, Council.
M&S 9 (2014)
243
UVOD
Lokalna partnerstva gradova, institucija i graÿana uobliþena u Vijeüe za prevenciju kriminaliteta,
praksa je definirala kao neformalna tijela [9,10,11,12], sastavnice lokalne uprave, sa dvije istaknute
uloge.
Temeljna je uloga Vijeüa uobiþajeno savjetodavne prirode i ostvaruje se kroz periodiþne konzultacije
gradonaþelnika sa struþnjacima iz razliþitih podruþja. Dobro definiran i strategijom odreÿen sustav
konzultacija za cilj ima smisleno usmjeravanje sredstava i aktivnosti, sukladno stvarnim potrebama i
prioritetima sigurnosti lokalne zajednice.
Druga uloga Vijeüa ostvaruje se tamo gdje struktura i sastav radnih tijela uistinu objedinjuju lokalne
potencijale definirane stvarnom nadležnošüu partnera, kao i objektivnim znanjima te vještina koje
partneri donose kao kvalitetu u svakodnevicu životnog okruženja.
Vijeüe utemeljeno na nadležnostima, znanju i vještinama, obuhvaüa široku lepezu društvenih
subjekata od institucija udruga i samih graÿana, predstavlja lokalni potencijal za ostvarenje
znanstveno potvrÿenih programa i projekata prevencije, usmjerenih na uklanjanje uzroka kriminaliteta
i svih oblika neprihvatljivog ponašanja.
Kljuþ uspješnog partnerstva racionalno je svrsishodno korištenje lokalnih potencijala [5]. Planiranje,
organizacija i upravljanje potencijalima odluþujuüe su funkcije Vijeüa. Uspješna nadgradnja
navedenim funkcijama, osmišljen je i transparentan sustav kontrole i usmjeravanja.
Kljuþno je za kontrolnu funkciju [4] Vijeüa, prihvatiti obvezu periodiþnog nadzora nad ostvarenjem
ciljeva, u sportu þesto korišteno kao kontrola prolaznog vremena, formirajuüi tako sustav koji
prepoznaje trenutak, koþnice i prednosti aktualnog rada i daje argument za redefiniranje ili promjenu
prakse na naþin koji üe dovesti do ostvarenja zadatih ciljeva.
Znaþaj kontrole od izravnog je utjecaja na krajnji rezultat u promatranom periodu, najþešüe
definiranom u strategiji ( 3 – 5 godina ), te samim tim od znaþajnog utjecaja na održivost partnerstva.
Naime, u aktualnim uvjetima neformalnog partnerstva, svaki neuspjeh potiþe raslojavanje i praktiþan
bijeg partnera koji ne prihvaüaju odgovornost pronalazeüi uporište za svoju odluku upravo u izostanku
kontrole, dosljednosti i smislene komunikacije meÿu þlanovima Vijeüa.
Cilj rada je definirati ulogu strateške grupe Vijeüa za prevenciju kriminaliteta, modelirane kao centar
za upravljanje programom i projektima Vijeüa. Temeljna je odrednica rada pretpostavka, po kojoj je
u naravi strateška grupa zapravo osmišljen sustav nadzora i kontrole, uspostavljen radi pravovremenog
prepoznavanja organizacijskih i provedbenih kriza, što je preduvjet kvalitetne reakcije na problem,
reakcije koja ima potporu partnera. Rad je nastao na iskustvu steþenom izravnim uþešüem autora u
radu solinskog Vijeüa za prevenciju kriminaliteta od 2007.god, i kao produkt analize pisanih
materijala nastalih u radu Vijeüa za prevenciju 17 jedinica lokalne samouprave na podruþju Splitsko
dalmatinske županije objedinjenih u Odjelu prevencije, Policijske uprave splitsko dalmatinske.
METODE
Prilikom izrade rada korištene su metode deskripcije i komparacije uz izradu SWOT matrice na bazi
podataka prikupljenih u Odjelu prevencije PU SD - ostvarenje funkcije kontrole kroz praksu Vijeüa u
Splitsko dalmatinskoj županiji.
Opisujuüa analiza sluþaja [8] – model Strateške grupe Vijeüa za prevenciju kriminaliteta grada Solina,
rezultat je iskustava prikupljenih metodom konzultacija i strukturiranog intervjua kroz sedmogodišnji
rad u Vijeüu.
Metoda deskripcije podrazumijeva postupak jednostavnog opisivanja ili oþitovanja þinjenica, procesa
i predmeta u prirodi i društvu te njihovih empirijskih potvrÿivanja odnosa i veza, ali bez znanstvenog
tumaþenja i objašnjavanja.
244
M&S 9 (2014)
SWOT analiza predstavlja relevantan analitiþki instrument kao kvalitativna analitiþka metoda prikaza
unutarnjih okolnosti ( snage i slabosti ) odnosno vanjskih okolnosti ( prilika i prijetnji ) promatrane
pojave ili objekta koji se istražuje. Na osnovi ovakve komparacije formira se SWOT matrica sa 4
alternative [2].
Tablica 1: SWOT matrica
Vanjske prilike O
Vanjske prijetnje T
Unutarnje snage
S
SO
strategija
maxi - maxi
ST
strategija
maxi - mini
Unutarnje slabosti
W
WO
strategija
mini - maxi
WT
strategija
mini - mini
Izvor: Izvor tablice [4]
REZULTATI
VIJEûE ZA PREVENCIJU KRIMINALITETA – ostvarenje funkcije menadžmenta
SWOT analiza ostvarenja funkcije kontrole kroz praksu Vijeüa u Splitsko dalmatinskoj županiji
Snaga partnerstva
- kao rezultat trajne inicijative Policijske uprave usvojen je model strateškog planiranja sa
definiranim prioritetima i ciljevima na lokalnoj razini,
- postavljeni ciljevi definirani su kroz konzultacije partnera i najveüim su dijelom prilagoÿeni
potrebama ali i moguünostima lokalne zajednice
- standardni sastav Vijeüa osigurava aktivno prisutne struþnjake i þelnike društvenih subjekata
sa razliþitih polja od utjecaja na sigurnost i kvalitetu življenja, kao preduvjet osmišljenog i
kvalitetnog nadzora / kontrole ostvarenja ciljeva
- u djelu Vijeüa zaživio je model radnih skupina ustrojenih temeljem struþnih referenci i
potencijala za ostvarenje ciljeva po odreÿenim prioritetima
Slabosti partnerstva
- iako formirano odlukom gradskog vijeüa, partnerstvo kao rezultat inicijative izravno ovisi o
potpori gradonaþelnika i gradske administracije, dakle svaki izbori donose neizvjesnost
kontinuiteta – nama zakonske obveze
- ni jedan grad u SD županiji u organizacijskoj strukturi nema radnog mjesta koje bi u opisu
posla i potrebnim znanjima odgovaralo profilu struþnjaka organizirane prevencije, pa time i
struþnjaka koji bi bio sposoban okupiti tim za evaluaciju nakon sustavne kontrole provedbe
planiranog,
- nadzor i kontrola ostvarenja zadatih ciljeva podrazumijeva i kritiþki osvrt. Neformalna
partnerstva þesto boluju od politike nezamjeranja pa izostaje kritika, a konstruktivna rasprava
izostaje zbog subjektivne procjene i izostanka motivacije za razrješavanje potencijalno kriznih
situacija
- partnerstva su zbog nedostatka specifiþnih znanja þesto usmjerena rješavati posljedicu umjesto
uzroke
- kontrolom/ promatranjem prepoznati problemi u dijelu Vijeüa þesto nisu poticaj za izmjene
nego razlog za pasiviziranje i praktiþan izostanak aktivnosti koje bi izmijenile negativan trend
Prednosti u okruženju
- zajednica je zainteresirana za ostvarenje ciljeva koji su postavljeni transparentno i na temelju
stvarnih potreba graÿana i društvenih subjekata koji egzistiraju u ciljanom podruþju,
- potpora Policijske uprave SD i specijaliziranih službi sa državne razine [6]
- vidljivi rezultati koji pomažu motivirati kvalitetna partnerstva i zajednicu
- definirana baza struþnjaka na županijskoj razini u strukovnim udrugama International Police
Association - klub Split, Strukovna udruga kriminalista, Centar za mirenje i medijaciju Split,
Pravni fakultet – Centar za cjeloživotno obrazovanje)
M&S 9 (2014)
245
-
specijalizirane konferencije ( Sigurnost gradova, Forum za urbanu sigurnost, Menadžment i
sigurnost)
Prijetnje iz okruženja
- nerazumijevanje ciljeva i nerealna oþekivanja usmjerena prvenstveno na brzo zadovoljenje
lokalnih politiþkih ambicija suprotno potrebi dugoroþnog promišljanja i planiranja – problem
naglašene ambicije rješavanja posljedica umjesto dugoroþne politike uklanjanja uzroka
- otpor zajednice prema razliþitim oblicima povjerenstava koja þest nisu rezultirala oþekivanim
- niska razina sigurnosne kulture
- struþna i znanstvena zajednica na lokalnoj razini nije prepoznala sigurnost i prevenciju
kriminaliteta kao prostor usmjerenog djelovanja ili predmet društvenih istraživanja koja bi
rezultirala i kvalitetnijim smjernicama kod planiranja i kontrole ostvarenja postavljenih
ciljeva.
Rasprava o rezultatima SWOT analize
Niz obavljenih konzultacija prethodilo je izradi SWOT analize. Rezultati strukturiranog intervjua
usmjerenog na prikupljanje stavova praktiþara prevencije, definirali su temeljnu smjernicu za
promišljanje o organizaciji partnera u lokalnoj zajednici.
Naime, stav najveüeg dijela praktiþara ukazuje na potrebu formalnog - zakonskog definiranja lokalnih
partnerstva u prevenciji, kao obavezu þelnika institucija sa unaprijed utvrÿene liste partnera na
lokalnoj razini.
Formalno partnerstvo u znaþajnom bi otklonilo otpore sa kojima se susreüu inicijative na lokalnoj
razini. Obaveza koja proizlazi iz zakonski reguliranog partnerstva utjecala bi tako i na organizacijsku
strukturu lokalne uprave, otvarajuüi prostor za raspored kompetentnih struþnjaka na radna mjesta sa
opisom poslova iz domene organizirane prevencije kriminaliteta i sigurnosti, utemeljene na
funkcionalnim lokalnim partnerstvima. Kompetentna osoba na radnom mjestu navedenog opisa,
pretpostavka je pravilnog usmjeravanja lokalnog partnerstva i preduvjet razvoja sustava nadzora i
kontrole, usmjerenog na ostvarenje ciljeva usuglašenih sa svim partnerima.
Ovakvo suglasje pomoglo bi prevladati i problem nerealno postavljenih ciljeva, a izbjeglo bi se i
nerazumijevanje zajednice þesto isprovocirano nerealnim oþekivanjima iz strukture pojedinaca i
skupina voÿenih idejom brzog zadovoljenja lokalnih politiþkih ambicija, suprotno potrebi dugoroþnog
promišljanja i planiranja.
MODEL STRATEŠKE GRUPE VIJEûA ZA PREVENCIJU KRIMINALITETA
Analiza sedam godina prakse solinskog Vijeüa za prevenciju kriminaliteta, kao i potreba spoznaje o
ostvarenju ciljeva iz aktualne Strategije za unaprjeÿenje prevencije kriminaliteta i razvoja sigurnosti
kao kvalitete u zajednici 2012 -2014, uvjetovala je organizacijsku rekonstrukciju solinskog Vijeüa u
listopadu 2013.godine [12].
Rezultati istraživanja, provedenog sukladno modelu opisujuüe analize sluþaja [8], ukazali su na
problem organizacije sustavne provedbe kontrole i usmjeravanja postojeüih potencijala partnerstva i
subjekata koji program i projekte provode uz potporu Vijeüa.
Praksa izvješüa o provedenim aktivnosti radnih skupina, ostavlja znaþajan prostor subjektivnim
ocjenama voditelja radnih skupina i þlanova Vijeüa bez jasnih kriterija.
Naime, periodiþni planirani sastanci radnih skupina, iako se redovito održavaju, u pravilu ne daju
podlogu kritiþkoj raspravi pa sjednice Vijeüa u naravi predstavljaju birokratski proces prihvaüanja
zakljuþaka radnih skupina.
Suprotno idealnoj slici sa sjednica Vijeüa, indikatori sa terena ( statistike kriminaliteta, stanje javnih
površina[1], dinamika ciljanih edukacija i dr. ) ukazuju na nedosljednosti i propuštanja dogovorenih
obaveza proizišlih iz rada Vijeüa i definiranih zakljuþcima.
Nakon prihvaüanja opisanih rezultata analize, u listopadu 2013. predložena je izmjena organizacijske
strukture i sastav Vijeüa za prevenciju kriminaliteta na naþin kako slijedi.
246
M&S 9 (2014)
Rekonstrukcija Vijeüa za prevenciju
Brojnost zainteresiranih, aktivnih partnera prepoznatih kroz sedmogodišnji rad, uvjetovala je širenje
liste þlanova Vijeüa – predstavnika partnera, na ukupno 28 þlanova.
Kako se radi o neformalnom tijelu, nastalom kao rezultat inicijative kriterija za ulazak u Vijeüe bilo je
nekoliko: poziv institucijama, dosadašnja aktivnost predstavnika udruga i gospodarskih subjekata,
inicijative graÿana, prijedlozi lokalne uprave.
Pozitivan efekt dosadašnjeg rada Vijeüa zainteresiranost je subjekata i samoinicijativa, pokazana želja
da participiraju u partnerstvu kakvo je Vijeüe za prevenciju.
Procijenjen negativan efekt proširenog Vijeüa je tromost, uvjetovana težinom planiranja radnih
sastanaka, koordinacija, dužim komunikacijskim putovima i nekim administrativnim zaprekama þemu
je najvažniji razlog brojnost predstavnika partnera.
Kod planiranja proširenja Vijeüa, u obzir su uzeti upravo opisani negativni efekti koji utjeþu na
njegovu funkcionalnost. Predložena organizacijska struktura ponudila je rješenje u obliku strateške
grupe Vijeüa.
Izvod iz Zakljuþka Gradskog vijeüa iz listopada 2013. ( Službeni glasnik, Solin br. 10/13.)
͞sŝũĞđĞŵŽǎĞŽƐŶŽǀĂƚŝ^ƚƌĂƚĞƓŬƵŐƌƵƉƵsŝũĞđĂnjĂƉƌĞǀĞŶĐŝũƵŬƌŝŵŝŶĂůŝƚĞƚĂ'ƌĂĚĂ^ŽůŝŶĂŬŽũĂ͕
ŵĞĜƵŽƐƚĂůŝŵ͕ŝŵĂnjĂĚĂđĞ͖
–
ŽƐŶŝǀĂŶũĞƌĂĚŶŝŚƐŬƵƉŝŶĂēŝũŝēůĂŶŽǀŝŵŽŐƵďŝƚŝŝnjƌĞĚĂēůĂŶŽǀĂsŝũĞđĂŬĂŽŝŽƐŽďĞŝnj
ƌĞĚĂƐƚƌƵēŶũĂŬĂ͕njŶĂŶƐƚǀĞŶŝŬĂ͕ĂŬƚŝǀŝƐƚĂ͕ƵĚƌƵŐĂ͕ŐŽƐƉŽĚĂƌƐƚǀĞŶŝŬĂ͕ƚĞĚƌƵŐŝŚŝŶƐƚŝƚƵĐŝũĂŝ
njĂŝŶƚĞƌĞƐŝƌĂŶŝŚŐƌĂĜĂŶĂ͖
–
ƵƐŵũĞƌĂǀĂŶũĞĂŬƚŝǀŶŽƐƚŝƌĂĚŶŝŚƐŬƵƉŝŶĂ
–
ƉƌŝƉƌĞŵĂŶũĞƉƌŽƚŽŬŽůĂŽƌĂnjŵũĞŶŝ͕njĂƐƚƌĂƚĞƓŬƵƉƌŽƐƵĚďƵ͕ǀĂǎŶŝŚŝŶĨŽƌŵĂĐŝũĂŬŽũŝŵĂ
ƌĂƐƉŽůĂǎĞ
–
ǀŽĚŝŝƵƐŵũĞƌĂǀĂĂŬƚŝǀŶŽƐƚŝƉĂƌƚŶĞƌĂƵƉƌŝƉƌĞŵŝŝŝnjƌĂĚŝǀŝƓĞŐŽĚŝƓŶũŝŚƐƚƌĂƚĞŐŝũĂ͘͟
Strateška grupa Vijeüa za prevenciju kriminaliteta
Strateška grupa osmišljena je kao operativni, radni tim þlanova Vijeüa, sa autoritetom institucija i
osobnih znanja þlanova kompetentnih za prikupljanje i analizu važnih parametara lokalne sigurnosti na
temelju kojih , zajedno sa ostalim þlanovima Vijeüa, mogu pravilno utvrditi uzroke i odabrati prioritete
u radu te ciljeve koje partnerstvo teži ostvariti [3,13].
Na prvoj sjednici Vijeüa u novom sastavu, u prosincu 2013. usvojen je zakljuþak o osnivanju Strateške
grupe sa opisom poslova i dinamikom rada
Izvod iz zakljuþka sa sjednice 9.prosinca 2013:
͞hƌĂƐƉƌĂǀŝũĞƉƌŝŚǀĂđĞŶƉƌĞĚůŽǎĞŶŝƐĂƐƚĂǀ^ƚƌĂƚĞƓŬĞŐƌƵƉĞŝĚŝŶĂŵŝŬĂƌĞĚŽǀŶŽŐƐĂƐƚĂũĂŶũĂ͗
sŝũĞđĞƐĞƐĂƐƚĂũĞĚǀĂƉƵƚĂŐŽĚŝƓŶũĞ;ƉƌŽůũĞđĞʹũĞƐĞŶͿ͕Ă^ƚƌĂƚĞƓŬĂŐƌƵƉĂƚƌŽŵũĞƐĞēŶŽ͘
h^ƚƌĂƚĞƓŬƵŐƌƵƉƵsŝũĞđĂnjĂƉƌĞǀĞŶĐŝũƵŬƌŝŵŝŶĂůŝƚĞƚĂŝŵĞŶƵũƵƐĞ͗
-
ůĂǎĞŶŬŽŽďĂŶ͕ŐƌĂĚŽŶĂēĞůŶŝŬʹƉƌĞĚƐũĞĚŶŝŬsŝũĞđĂnjĂƉƌĞǀĞŶĐŝũƵŬƌŝŵŝŶĂůŝƚĞƚĂ
;sW<Ϳ
ĂůŝďŽƌEŝŶēĞǀŝđ͕ĚŽŐƌĂĚŽŶĂēĞůŶŝŬ͕njĂŵũĞŶŝŬƉƌĞĚƐũĞĚŶŝŬĂsW<
>ƵŬĂsƵŬŽǀŝđ͕ƉƌĞĚƐƚĂǀŶŝŬ'ƌĂĚƐŬŽŐsŝũĞđĂ͕ēůĂŶ
ŶĜĞůŬĂ^ůĂǀŝđ͕ƉƌĞĚƐƚĂǀŶŝŬƌĂǀŶĂƚĞůũĂKa
ŽǎĞŶĂaŬĂƌĞ͕ĞŶƚĂƌnjĂƐŽĐŝũĂůŶƵƐŬƌďʹŝƐƉŽƐƚĂǀĂ^ŽůŝŶ
DŝůĂŶ'ƌůũƵƓŝđ͕WƌĞŬƌƓĂũŶŝƐƵĚʹƐƚĂůŶĂƐůƵǎďĂ^ŽůŝŶ
>ũƵďŽĞēŝđ͕WW^ŽůŝŶ
M&S 9 (2014)
247
/ǀĂŶĂdĞŬůŝđ͕ĞŶƚĂƌnjĂĚũĞĐƵ͕ŵůĂĚĞŝŽďŝƚĞůũ
^ůŽďŽĚĂŶDĂƌĞŶĚŝđ͕/ŶƚĞƌŶĂƚŝŽŶĂůWŽůŝĐĞƐƐŽĐŝĂƚŝŽŶͲŬůƵď/W^ƉůŝƚƐŬŽ
ĚĂůŵĂƚŝŶƐŬĂ͕ƚĂũŶŝŬƵsŝũĞđƵ
^ƚƌĂƚĞƓŬĂŐƌƵƉĂsŝũĞđĂnjĂƉƌĞǀĞŶĐŝũƵŬƌŝŵŝŶĂůŝƚĞƚĂʹŽƉŝƐƉŽƐůŽǀĂ͗
hƐŵũĞƌĂǀĂĂŬƚŝǀŶŽƐƚŝƌĂĚŶŝŚƐŬƵƉŝŶĂŝƉĂƌƚŶĞƌĂŶĂŽƐƚǀĂƌĞŶũƵĐŝůũĞǀĂŝnj^ƚƌĂƚĞŐŝũĞϮϬϭϮ͘ʹ
ϮϬϭϰ͘
- WƌŝƉƌĞŵĂƉƌŽƚŽŬŽůŽƌĂnjŵũĞŶŝnjĂƐƚƌĂƚĞƓŬƵƉƌŽƐƵĚďƵǀĂǎŶŝŚŝŶĨŽƌŵĂĐŝũĂ͕ĂŬŽũĞŬƌŽnj
ƌĞĚŽǀŝƚƵĚũĞůĂƚŶŽƐƚƉƌŝŬƵƉůũĂŶƵƉĂƌƚŶĞƌŝŽŬƵƉůũĞŶŝƵƐƚƌĂƚĞƓŬƵŐƌƵƉƵsŝũĞđĂnjĂƉƌĞǀĞŶĐŝũƵ
ŬƌŝŵŝŶĂůŝƚĞƚĂ
- sŽĚŝŝƵƐŵũĞƌĂǀĂĂŬƚŝǀŶŽƐƚŝƉĂƌƚŶĞƌĂƵƉƌŝƉƌĞŵŝŝŝnjƌĂĚŝ^ƚƌĂƚĞŐŝũĞnjĂƉĞƌŝŽĚϮϬϭϱ͘ʹϮϬϭϳ͘
- dĞŵĞůũĞŵƉƌŽƚŽŬŽůĂŽƌĂnjŵũĞŶŝnjĂƐƚƌĂƚĞƓŬƵƉƌŽƐƵĚďƵǀĂǎŶŝŚŝŶĨŽƌŵĂĐŝũĂ͕^ƚƌĂƚĞƓŬĂŐƌƵƉĂ
ŝnjƌĂĜƵũĞŝƉƌĞĚƐƚĂǀůũĂƉƌŽƐƵĚďƵnjĂƚƌŽŐŽĚŝƓŶũŝƉĞƌŝŽĚϮϬϭϱ͘ʹϮϬϭϳ͘ŶĂũŬĂƐŶŝũĞƵůŝƐƚŽƉĂĚƵ
ϮϬϭϰ͘
- dĞŵĞůũĞŵŝnjƌĂĜĞŶĞƉƌŽƐƵĚďĞĚĞĨŝŶŝƌĂũƵƐĞƉƌŝŽƌŝƚĞƚŝƵƌĂĚƵsŝũĞđĂ͕
- ŽŬƌĂũĂƐƚƵĚĞŶŽŐϮϬϭϰ͕ŽĚůƵŬŽŵ^ƚƌĂƚĞƓŬĞŐƌƵƉĞĨŽƌŵŝƌĂũƵƐĞƌĂĚŶĞƐŬƵƉŝŶĞnjĂ
ƌĞĂůŝnjĂĐŝũƵƉƌŝŽƌŝƚĞƚĂ͕
- KĚůƵŬĂŽĨŽƌŵŝƌĂŶũƵƌĂĚŶĞƐŬƵƉŝŶĞƐĂĚƌǎŝĐŝůũĞǀĞŝƐŵũĞƌŶŝĐĞnjĂĚũĞůŽǀĂŶũĞ͕
- hƐĂƐƚĂǀƌĂĚŶĞƐŬƵƉŝŶĞŝŵĞŶƵũƵƐĞēůĂŶŽǀŝsŝũĞđĂnjĂƉƌĞǀĞŶĐŝũƵŬƌŝŵŝŶĂůŝƚĞƚĂŝŶĂŶũŝŚŽǀ
ƉŽnjŝǀŝůŝƉƌŝũĞĚůŽŐŝĚƌƵŐĞŽƐŽďĞŝnjŬƌƵŐĂƐƚƌƵēŶũĂŬĂ͕njŶĂŶƐƚǀĞŶŝŬĂ͕ĂŬƚŝǀŝƐƚĂ͕ƵĚƌƵŐĂ͕
ŐŽƐƉŽĚĂƌƐƚǀĞŶŝŬĂ͕ŝŶƐƚŝƚƵĐŝũĂŝnjĂŝŶƚĞƌĞƐŝƌĂŶŝŚŐƌĂĜĂŶĂ
- ZĂĚŶĞƐŬƵƉŝŶĞƉƌĞĚůĂǎƵ͕Ă^ƚƌĂƚĞƓŬĂŐƌƵƉĂŽĚůƵēƵũĞŽƉƌŝŚǀĂđĂŶũƵŐŽĚŝƓŶũŝŚƉůĂŶŽǀĂ
ƌĂĚŶŝŚƐŬƵƉŝŶĂĚŽŬƌĂũĂƐŝũĞēŶũĂnjĂƚĞŬƵđƵŐŽĚŝŶƵ͕
- ^ƚƌĂƚĞƓŬĂŐƌƵƉĂƉƌĂƚŝŝƵƐŵũĞƌĂǀĂƌĂĚƌĂĚŶŝŚƐŬƵƉŝŶĂ͕ƉƌƵǎĂŽƌŐĂŶŝnjĂĐŝũƐŬƵŝƐƚƌƵēŶƵ
ƉŽƚƉŽƌƵ͕
EĂŬŽŶƵƐǀĂũĂŶũĂŐŽĚŝƓŶũĞŐƉůĂŶĂƌĂĚĂ͕^ƚƌĂƚĞƓŬĂŐƌƵƉĂŝƌĂĚŶĂƐŬƵƉŝŶĂƵƐǀĂũĂũƵŝnjĂũĞĚŶŝēŬŝ
ƉƌŽƚŽŬŽůŽĞǀĂůƵĂĐŝũŝƉůĂŶŝƌĂŶŽŐŝŽƐƚǀĂƌĞŶŽŐͣ͘
-
Rasprava – Strateška grupa
Ustroj Vijeüa sa strateškom grupom, organizacijska je pretpostavka za kvalitetno planiranje voÿeno
stvarnim problemom uzroka kriminaliteta i neprihvatljivih ponašanja na razini lokalne zajednice.
Sastav grupe jamac je cjelovitog zahvata, poglavito u odnosu na þinjenicu da predstavnici partnera
dolaze upravo iz institucija þiji redoviti rad sukladno opisu poslova u stvarnoj nadležnosti, odluþujuüe
utjeþe na kvalitetu i sigurnost življenja.
Široka lepeza potencijalnih partnera u radnim skupinama [5], prednost je ovakvog Vijeüa u kojem je
strateška grupa zapravo osmišljen sustav planiranja, nadzora i kontrole, sa potencijalom
pravovremenog prepoznavanja organizacijskih i provedbenih kriza.
Na vrijeme prosuditi rizike i prepoznati krize, preduvjet je kvalitetne partnerske reakcije na njihovu
otklanjanju.
U redovitom funkcioniranju, strateška grupa doprinosi umanjenju uloge subjektivne ocjene
ostvarenog, na naþin da uspostavlja kriterije uspješnosti, sukladno partnerski postavljenim ciljevima.
Kvaliteta Strateške grupe je trajna zadaüa nadzora i usmjeravanja, kao pretpostavka smislenog
angažiranja postojeüih potencijala zajednice.
248
M&S 9 (2014)
ZAKLJUýAK
Strateška grupa Vijeüa za prevenciju kriminaliteta, organizacijski je model primijenjen u solinskom
Vijeüu nakon sagledavanja rezultata SWOT analize. Opisom poslovao, grupa je osmišljena kao
odgovor na prepoznate nedostatke i slabosti iz prakse više Vijeüa.
Ustrojem strateške grupe osnažena je i formalna pozicija predstavnika partnera u Vijeüu, a definirana
zadaüa nadzora i usmjeravanja radnih skupina temelj je za uspostavu kvalitetnijih komunikacijskih
kanala i funkcionalnije terensko djelovanje.
Dugoroþno, planiranje, nadzor i usmjeravanje sa razine strateške grupe, omoguüuje uspostavu
organiziranog sustava prevencije kriminaliteta u lokalnoj zajednici.
Organizirani sustav prevencije kriminaliteta u naravi üe izravno utjecati na uklanjanje uzroka
kriminaliteta i neprihvatljivih ponašanja, provodeüi strategije utemeljene na znanstveno potvrÿenim te
na dobroj i potrebnoj praksi dokazanim programima i projektima.
Praktiþna iskustva i rezultati prikazanih analiza, upuüuju na potrebu promišljanja o normativnom
ureÿenju obveza organizirane prevencije kriminaliteta u lokalnoj zajednici.
LITERATURA
[1] Borovec K., Balagaþ I., Karloviü R.: Situacijski pristup prevenciji kriminaliteta – Zagreb,
MUP, 2011.
[2] Borovec K. i dr.: Policijski rad okrenut zajednici – Zagreb, MUP, 2013.
[3] Borovec K.: Razvoj vijeüa za prevenciju kriminaliteta u lokalnoj zajednici prema održivim i
uþinkovitim koalicijama – Zagreb, „Policija i sigurnost“, MUP RH, broj 1., 2013.
[4] Buble, M.: Osnove menadžmenta - Zagreb: Sinergija nakladništvo, 2006.
[5] Cajner Mraoviü, I.: Prevencija kriminaliteta u lokalnoj zajednici – Organizacijske i akcijske
upute Vijeüima za prevenciju – Zagreb: MUP, 2009.
[6] Cajner Mraoviü, I.: Prevencija kriminaliteta u lokalnoj zajednici – Nova razina razvoja
Policije u zajednici - Zagreb, MUP, 2009.
[7] Kulach, J. Whiskin, N. Marks, E.: Urban crime prevention policies in Europe – towards a
common culture – Pariz, European Forum for Urban Safety, 2006.
[8] Lukeš Vukoviü J., Vukoviü A., Ikoniü M. : Važnost studije sluþaja u procesu formuliranja
strategije industrijskih poslovnih sustava – Rijeka, Engineering Review, Vol.28., NO 1, 2008.
[9] Marendiü S.: Praktiþne prednosti Vijeüa za prevenciju kriminaliteta kod implementacije i
razvoja mjera prevencije i sigurnosti u lokalnoj zajednici - Zbornik radova: IV. Znanstvenostruþna konferencija s meÿunarodnim sudjelovanjem "Menadžment i sigurnost". - ýakovec: Hrvatsko
društvo inženjera sigurnosti, Visoka škola za sigurnost, 2009, 383 - 396
[10] Marendiü S.: Planiranje u funkciji odabira prioriteta i osmišljavanju aktivnosti lokalnih
Vijeüa za prevenciju kriminaliteta - Zbornik radova: V. Znanstveno-struþna konferencija s
meÿunarodnim sudjelovanjem "Menadžment i sigurnost" - ýakovec: Hrvatsko društvo inženjera
sigurnosti, Visoka škola za sigurnost, 2010, 425 – 439
[11] Marendiü S.: Vijeüe za prevenciju u malim gradovima/opüinama – Upravljanje partnerskim
potencijalima u praksi – Zbornik radova: VII. Znanstveno-struþna konferencija s meÿunarodnim
sudjelovanjem "Menadžment i sigurnost" - ýakovec: Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti, Visoka
škola za sigurnost, 2012, 773 – 782
[12] Marendiü S., Pranjiü Marendiü B.: Vijeüe za prevenciju kriminaliteta – savjet gradonaþelniku
– Zbornik radova: VIII. Znanstveno-struþna konferencija s meÿunarodnim sudjelovanjem
"Menadžment i sigurnost" - Trakošüan: Hrvatsko društvo inženjera sigurnosti, Visoka škola za
sigurnost, 2013, 473 – 483
[13] Meško G., Sotlar A.: Prevencija kriminaliteta u lokalnim zajednicama – izmeÿu ad hoc
pristupa i na znanju utemeljenih preventivnih djelatnosti – Zagreb, „Policija i sigurnost“, MUP
RH, broj 1., 2013.
[14] Rinehart A. Laszlo T. Briscoe O.: Kako izgraditi i održavati produktivne partnerske odnose –
Izbor radova iz stranih þasopisa br.3-4 od 2005, MUP, 2005, 158 - 199
M&S 9 (2014)
249
[15] United Nations Office on Drugs and Crime: Handbook on the crime prevention – Making
them work – United Nations, New York, 2010.
Propisi
• Službeni glasnik Grada Solina, br. 10/13.
BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA
Slobodan Marendiü, dipl. kriminalist
Policijska uprava splitsko dalmatinska
Split, Hrvatska
[email protected]
Kroz dvadeset dvije godine rada u Ministarstvu unutarnjih poslova obavljao poslove policajca, voÿe
sektora u PP, policijskog službenika za javni red i osiguranja, a od 1998.godine na razliþitim
rukovodeüim radnim mjestima kao naþelnik policijske postaje, zapovjednik interventne jedinice
policije, naþelnik odjela za javni red i naþelnik sektora policije. Od 2009. godine uþesnik i autor pet
þlanaka na konferenciji “Menadžment i sigurnost”. Od 2012. predsjednik Regionalnog policijskog
kluba, International Police Association – Split.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Slobodan Marendiü, graduated criminologist
Head of Uniformed Police Sector, Police Administration Split-Dalmatia. During twenty two years of
my experience I have worked as a constable, leader of a police sector in a police station, police officer
for public order and securing of public events. Since 1998. I have been working on various
commanding posts such as commander of a police station, commander of the Riot Police Unit, head of
the Public Order Department and finally as the head of the Uniformed Police Sector. Starting from
2009 I have participated on numerous conferences regarding management and security while
publishing as author five documents on the same subject. Since 2012. President of the Regional Police
club, International Police Association Split
PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)
Mr. sc. Božica Pranjiü – Marendiü, diplomirani kriminalist
Ministarstvo unutarnjih poslova – PU SD
Split, Hrvatska
250
M&S 9 (2014)
Serbian language
UDC 331.45(497.4)
Conference paper
Vesna Nikoliü, Branislav Anÿelkoviü, Josip Taradi
NADZOR U OBLASTI ZAŠTITE NA RADU NA GRADILIŠTIMA U SRBIJI
- CASE STUDY I UýENJE IZ INCIDENTA
Rezime
Pravni osnov za sprovoÿenje mera bezbednosti i zdravlja na radu u graÿevinarstvu utemeljen je u
evropskom i domaüem zakonodavstvu. Obzirom da je graÿevinarstvo jedna od najriziþnijih delatnosti
u Republici Srbiji, usvojen je þitav niz pravnih dokumenata koji definišu obaveze investitora,
poslodavca i zaposlenih u ovoj oblasti. Inspekcijski nadzor u Republici Srbiji vrše inspekcijske službe
koje predstavljaju organizacione jedinice (sektori ili odeljenja) ministarstva. Inspekcije uglavnom vrše
nadzor nad sprovoÿenjem i kontrolom primene propisa u datoj oblasti. Ministarstvo rada i socijalne
politike obavlja poslove inspekcijskog nadzora u oblasti rada, radnih odnosa i bezbednosti i zdravlja
na radu, kao i uviÿaje smrtnih, teških i kolektivnih povreda na radu. Inspektorat za rad, kao organ
uprave u sastavu Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike, obavlja inspekcijske poslove i s
njima povezane struþne poslove u oblasti radnih odnosa i bezbednosti i zdravlja na radu koji se odnose
na redovni i kontrolni nadzor; uviÿaj smrtnih, teških i kolektivnih povreda na radu; utvrÿivanje
ispunjenosti propisanih uslova u oblasti bezbednosti i zdravlja na radu pre poþetka obavljanja
delatnosti poslodavca, kao i druge poslove odreÿene zakonom. Aktivnosti inspektorata usmerene su ka
suzbijanju rada na crno, smanjenju broja povreda radno-pravnih odnosa (prekovremeni rad, isplata
zarada, razni oblici diskriminacije), kao i ka izgradnji modernog sistema inspekcije rada. Polazeüi o
kratkog osvrta na rizike i opasnosti u graÿevinskoj delatnosti, preko opservacije zakonske regulative i
nadzora u oblasti zaštite na radu na gradilištima u Republici Srbiji, u radu je predstavljena analiza
sluþaja teške povrede radnika na jednom gradilištu i ukazano na znaþaj uþenja iz nesreünih sluþajeva i
incidenata kao moguüeg pravca u poboljšanju performansi bezbednosti i zdravlja na radu na
gradilištima (uþenje, formiranje i podrška radu Odbora za bezbednost i zdravlje na radu, kampanje,
mediji i dr.)
Kljuþne reþi: nadzor, bezbednost i zdravlje na radu, gradilišta, case study , uþenje
SUPERVISION IN OCCUPATIONAL SAFETY AND HEALTH ON CONSTRUCTION SITES
IN SERBIA & CASE STUDY AND LEARNING FROM INCIDENT
Abstract
The legal basis for the implementation of occupational safety and health in the construction industry is
based in the European and domestic legislation. Given that construction is one of the riskiest activities
in the Republic of Serbia, a series of legal documents that define the obligations of investors,
employers and employees in this area was adopted. Inspection in Serbia is performed by inspection
services that represent organizational units (sectors or departments) of the ministry. Inspections
generally supervise the implementation and control of the application of regulations in a given area.
The Ministry of Labour and Social Policy performs duties of inspection in fields of labour, work
relations and health and safety at work, as well as investigations of deaths, serious injuries and group
injuries at work. Labour Inspectorate, an administrative body within the Ministry of Labour and Social
Policy, performs inspection activities and related professional activities in the field of working
relationship and occupational safety and health relating to regular and control supervision;
investigations of deaths, serious injuries and group injuries at work; determines the fulfillment of
regulated conditions in the area of health and safety at work, before the beginning of employer’s
activity, as well as other duties specified by law. Inspectorate activities are aimed at suppressing the
black market, reducing the number of violations of labour relations (overtime work, payment of
wages, other forms of discrimination), as well as at building a modern labour inspection system.
M&S 9 (2014)
251
Starting from a brief review of the risks and hazards in the construction industry, through observation
of legislation and supervision in the field of occupational safety at construction sites in the Republic of
Serbia, this work presents a case study of a serious injury of a worker at a construction site and points
to learning from accident or incident as a possible directions to improve the performance of safety and
health on construction sites (learning, formation and support of work by the Committee on
occupational safety and health, campaigns, media etc.).
Key words: supervision, occupational safety and health, construction sites, case study, learning
UVOD
Sa razvojem graÿevinarstva, kao široke inženjerske discipline planiranja, projektovanja, gradnje,
održavanja i upravljanja, razvijala se i graÿevinska delatnost, a gradilišta postaju sve kompleksnija
okruženja kako u pogledu uslova rada, materijala i sredstava rada, korišüene mehanizacije, angažovane
radne snage i dr. Prema Zakonu o planiranju i izgradnji Republike Srbije gradilište jeste zemljište ili
objekat, posebno obeleženo, na kome se gradi, rekonstruiše ili uklanja objekat, odnosno izvode radovi
na održavanju objekta (Zakon o planiranju i izgradnji, "Sl. glasnik RS", br. 72/2009, 81/2009 - ispr.,
64/2010 - odluka US, 24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US i 98/2013 odluka US).
Složeni i zahtevni graÿevinski projekti, primena savremene mehanizacije zɚ rɚd, podizɚnje teretɚ,
bušenje tlɚ, rɚzne vrste zemljanih rɚdovɚ i dr. donose i nove opasnosti i rizike na gradilišta. Tim pre
ako se ima u vidu specifiþnost angažovane radne snage na gradilištima (upošljavanje nekvalifikovanih
radnika, sezonskih radnika, radnika na odreÿeno vreme, upošljavanje lica koja rade „na crno“), ali i
þesta ’’pritisnutost’’ rokovima u realizaciji graÿevinskih projekata. U grɚÿevinɚrstvu, u odnosu nɚ
druge grɚne delɚtnosti, nivo struþnih kvɚlifikɚcijɚ još uvek je niži od nivoɚ koji se zɚhtevɚ u sliþnim
proizvodnim sektorimɚ. Ova þinjenica se mora posmatrati i dovoditi u vezu sa velikim brojem povredɚ
i to teških, a to što se broj povredɚ ne smɚnjuje, svakako da otvara brojna pitanja i dileme u ovoj
oblasti.
Danas je je graÿevinska industrija sektor u kome se dešava najviše povreda na radu i sa najvišim
procentom smrtnih ishoda. U Evropi, godišnje skoro 13 radnika smrtno nastrada na 100.000 radnika, u
poreÿenju sa drugim industrijskim granama kao što je lov i ribolov gde se obiþno ta cifra kreüe oko 5
radnika na njih sto hiljada. U Sjedinjenim Ameriþkim Državama, taj procenat je malo veüi, oko 13,3
radnika na sto hiljada [4]. Samo u 2010. godini u Srbiji se u graÿevinarstvu dogodilo 14 smrtnih, 170
teških, 10 kolektivnih povreda na radu kao i 8 teških povreda na radu sa smrtnim ishodom [5]. Uzroci
teških povreda sa smrtnim ishodom su, najþešüe, pad sa visine, strujni udar, pokretni delovi mašina,
rad u nepropisno obezbeÿenim iskopima, dok se kao uzroci ostalih povreda na radu navode:
nekorišüenje liþnih zaštitnih sredstava, nepoštovanje procedura odnosno instrukcija pri obavljanju
radnih aktivnosti, nepropisno postavljanje skela, neosposobljenost za bezbedan i zdrav rad, pa þak i
neupuüivanje na periodiþne lekarske preglede (obzirom da se, uglavnom, radi o radnim mestima sa
poveüanim rizikom).
ZAKONSKA REGULATIVA I NADZOR U OBLASTI ZAŠTITE NA RADU NA
GRADILIŠTIMA U REPUBLICI SRBIJI
Pravna regulativa bezbednosti i zdravlja na radu u graÿevinarstvu
Pravni osnov za sprovoÿenje mera bezbednosti i zdravlja na radu u graÿevinarstvu utemeljen je u
evropskom i domaüem zakonodavstvu i to: Konvenciji MOR-a br. 167 o bezbednosti i zdravlju na
radu u graÿevinarstvu, Preporuci 175 o bezbednosti i zdravlju na radu u graÿevinarstvu, Direktivi
Saveta Evrope o poštovanju minimuma zahteva za zaštitu zdravlja i bezbednosti na privremenim i
pokretnim gradilištima, Zakonu o bezbednosti i zdravlju na radu Republike Srbije, Pravilniku o zaštiti
na radu pri izvoÿenju graÿevinskih radova, Zakonu o planiranju i izgradnji i dr.
252
M&S 9 (2014)
Kako je graÿevinarstvo oblast u kojoj su prisutni najveüi rizici, razumljivo je što se Zakon o
bezbednosti i zdravlju na radu Republike Srbije ("Službeni glasnik RS", broj 101/2005.) u najveüoj
meri odnosi na ovu granu privrede. Meÿutim, veliki broj povreda u graÿevinarstvu, þesto i sa smrtnim
ishodom, naterao je zakonodavca da dodatno pooštri mere prevencije.
Pored Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu u kome su utvrÿene obaveze za sve poslodavce, tako i
za poslodavce u delatnosti graÿevinarstva, Vlada Republike Srbije je 2009. godine donela Uredbu o
bezbednosti i zdravlju na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima. ("Službeni glasnik RS" broj
14/09; Uredba o izmeni Uredbe o bezbednosti i zdravlju na radu na privremenim ili pokretnim
gradilištima, "Službeni glasnik RS", broj 95/10). Ovom Uredbom se propisuju minimalni zahtevi koje
su investitor, odnosno zastupnik investitora za realizaciju projekta, koordinator za bezbednost i
zdravlje na radu u fazi izrade projekta, koordinator za bezbednost i zdravlje na radu u fazi izvoÿenja
graÿevinskih radova, poslodavac i druga lica dužni da ispune u obezbeÿivanju primene preventivnih
mera na privremenim i pokretnim gradilištima. Na osnovu þlana 18. stav 4. Zakona o bezbednosti i
zdravlju na radu (,,Službeni glasnik RS” broj 101/05), usvojen je i Pravilnik o sadržaju elaborata o
ureÿenju gradilišta ("Službeni glasnik RS", broj 121/12). Ovim pravilnikom propisuje se sadržaj
elaborata o ureÿenju gradilišta na kome se izvode radovi na izgradnji ili rekonstrukciji graÿevinskog
objekta ili vrši promena tehnološkog procesa, a kojim se, u skladu sa izvršenom procenom rizika od
nastanka povreda i ošteüenja zdravlja na radnim mestima i u radnoj okolini (za organizaciju i
tehnologiju izvoÿenja radova) na gradilištu na kome se izvode radovi, saglasno projektnoj
dokumentaciji i primenom tehniþkih propisa i propisa o bezbednosti i zdravlju na radu, vrši detaljna
tehniþko-tehnološka razrada mera za spreþavanje, otklanjanje ili smanjenje rizika, u odnosu na poslove
i aktivnosti koje se vrše prilikom izvoÿenja radova ( ýlan 1. Pravilnika). Takoÿe, još uvek je na snazi i
Pravilnik o zaštiti na radu pri izvoÿenju graÿevinskih radova iz 1997. godine, koji se primenjuje
ukoliko odredbe iz tog Pravilnika nisu u suprotnosti sa odredbama utvrÿene Uredbom.Važno je
napomenuti da su ovim dokumentima utvrÿena prava, obaveze i odgovornosti kako investitora,
poslodavaca, tako i zaposlenih.
Nadzor u oblasti zaštite na radu na gradilištima u Republici Srbiji
Republika Srbija je potpisnica Konvencije 81 Meÿunarodne organizacije rada kojom je ustanovljena
organizacija i funkcija inspekcije rada. Konvencija je ispoštovana i po broju inspektora rada i po
pitanju njihovih ovlašüenja.
Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu ("Službeni glasnik RS", broj 101/2005.) propisano je da je
inspektor rada dužan da poslodavcu, odnosno zaposlenom naloži preduzimanje mera i radnji za
otklanjanje uzroka koji su izazvali povrede, doveli do nastanka opasnosti kako bi spreþili nastanak
povreda ili umanjili odnosno otklonili opasnost.
Inspektor rada je dužan da, za vreme trajanja uslova koji dovode do ugrožavanja bezbednosti i zdravlja
zaposlenog, zabrani rad na radnom mestu poslodavca, a naroþito kad utvrdi:
• da su neposredno ugroženi bezbednost i zdravlje zaposlenog;
• da se koristi sredstvo za rad na kome nisu primenjene mere zaštite na radu;
• da se ne koriste propisana sredstva i oprema za liþnu zaštitu na radu;
• da zaposleni radi na radnom mestu sa poveüanim rizikom a ne ispunjava propisane uslove za
rad na tom radnom mestu, kao i ako se nije podvrgao lekarskom pregledu u propisanom roku;
• da zaposleni nije osposobljen za bezbedan rad na radnom mestu na kome radi,
• da poslodavac nije sproveo mere ili izvršio radnje koje mu je, radi otklanjanja uzroka koji
dovode do ugrožavanja bezbednosti i zdravlja, naložio inspektor rada.
Zakonodavstvo Republike Srbije koje reguliše oblast graÿevinarstva odnosno izvoÿenje graÿevinskih
radova predviÿa obaveznu primenu mera bezbednosti i zaštite zdravlja na radu, od strane naruþioca i
investitora. Izvoÿaþ je dužan da izradi opšti Elaborat o ureÿenju gradilišta i Elaborat posebnih mera
bezbednosti u toku izvoÿenja radova i isti dostavi Inspekciji rada, investitoru i nadzornom organu.
Zakonom o planiranju i izgradnji i Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu precizno su utvrÿene
obaveze i odgovornosti uþesnika u procesu graÿenja i to: investitora, izvoÿaþa radova, struþnog
nadzora, inspekcijskog nadzora i drugih organa.
M&S 9 (2014)
253
Sa aspekta bezbednosti tokom graÿenja, obaveze uþesnika u postupku graÿenja su:
• investitora - da odredi struþna lica za poslove vršenja nadzora,
•
izvoÿaþa - da prijavi poþetak radova (prijava kojom preduzeüe shodno propisima o bezbednosti na
radu izveštava nadležnu inspekciju rada o poþetku svog rada ili rada svoje organizacione jedinice;
na izgradnji objekta prijava treba da sadrži podatke predviÿene propisima;
• nadzorni organ - da vrši kontrolu da li se graÿenje vrši prema odobrenju za gradnju, odnosno
prema glavnom projektu;
• nadležnost organa lokalne uprave (opštine) - da preko graÿevinske inspekcije kontroliše
poštovanje Zakona o izgradnji na konkretnom gradilištu.
Teške povrede sa smrtnim ishodom na gradilištima otvaraju pitanje kvalifikacija angažovane radne
snage - na gradilištima se þesto angažuju lica neodgovarajuüih kvalifikacija i lica koja rade „na crno“.
Inspekcija rada obavlja redovne i vanredne nadzore u kojima inspektori rada nenajavljeno odlaze u
firme za þije poslodavce sumnjaju da ne poštuju zakonske propise i angažuju radnike bez ugovora o
radu. Ako inspekcija zatekne na gradilišti radnike koji rade „na crno”, donosi rešenje kojim se
poslodavcu nalažu da tog radnika obavezno prijavi, odnosno da sa njim zakljuþe ugovor o radu. Pored
toga, inspekcija rada podnosi zahtev za pokretanje prekršajnog postupka kod nadležnog suda.
METODOLOGIJA
Veliki broj povreda na radu u graÿevinskoj industriji, pa i onih sa smrtnim ishodom implicira potrebu
opservacije aktuelne zakonske regulative i istraživanja postojeüe prakse, a posebno takvih situacija i
sluþajeva na kojima se može temeljiti tzv. ''uþenje iz incidenta''. U praksi se javlja poseban problem
ostvarivanja bezbednih uslova rada odnosno bezbednog i zdravog rada na gradilištima. Stoga je svrha
ovog rada, analizom praktiþnog primera dati doprinos uþenju na ''greškama'' s ciljem poboljšanja
performansi bezbednosti i zaštite na radu na gradilištima. Cilj je da se identifikuju praznine i nedostaci
postojeüe prakse kako bi se kroz buduüa istraživanja oblikovali moguüi pravci njihovog prevazilaženja
i razvoja sistema upravljanja bezbednošüu uopšte.
Sistem upravljanja bezbednošüu, razlikuje se od tradicionalnih programa o zdravlju i bezbednosti na
radu po tome što je proaktivniji, bolje interno integrisan i po inkorporiranju elemenata evaluacije
(procene) i kontinuiranom poboljšanju. Neki dokumenti koji se odnose na bezbednost i zdravlje na
radu (npr., MOR, 2001) eksplicitno opisuju svoj osnovni izvor kao Plan-Do-Check-Act model.
Nasuprot tome, tradicionalni programi bezbednosti i zdravlja na radu imaju manje aktivnosti, i to,
najþešüe, onih koje teže da naÿu odgovor za nesreüe na radnom mestu u zakonodavstvu, ali ne
proaktivno.
Inicijative koje se odnose na bezbednost i zdravlje na radu su ili obavezne ili dobrovoljne. Obavezne
nastaju iz zakonodavstva, dok su dobrovoljne upravo takve koje mogu imati presudan uticaj na
poboljšanje performansi zaštite u nekoj kompaniji [2]. Podsticaje za inicijative koje se odnose na
bezbednost i zdravlje na radu možemo tražiti i nalaziti u modelu uþenja iz incidenata/akcidenata..
Prava vrednost ovog modela je da se istakne sistem uþenja iz incidenta kao proces kontinuiranog
unapreÿenja, da unapredi diskusiju o ograniþenjima u organizacijskom uþenju i da predloži naþin na
koji se proces uþenja za bezbednost i zdravlje na radu može ojaþati i unaprediti. [6] [7].
Osnovni metodološki pristup našeg istraživanja zasniva se na deduktivnom i induktivnom putu
saznavanja te njihovoj kombinaciji. U okviru deskriptivne istraživaþke metode korišüeni su postupci i
tehnike analiza teorije i prakse na osnovu opservacije i deskripcije zakonske regulative i
dokumentacije, relevantnih literaturnih izvora dok je kao izvor za analizu sluþaja korišüen nalaz
veštaþenja. Analiziran je praktiþni primer nastanka teške povrede na radu, a kao istraživaþki uzorak je
poslužilo gradilište u blizini elektroenergetskih vodova.
254
M&S 9 (2014)
REZULTATI: ANALIZA SLUýAJA
Investitor je dobio odobrenje za izgradnju tj. graÿevinsku dozvolu za izgradnju poslovnog kompleksa
od strane Opštinske uprave - Odeljenja za urbanizam i imovinsko-pravne poslove. Vlasnik i investitor
poslovnog kompleksa u þijem se sklopu nalazi objekat na kome su se izvodili graÿevinsko-zanatski
radovi, angažovao je radnike za izvoÿenje istih.
Za dobijanje graÿevinske dozvole, investitor je podneo neophodnu dokumentaciju meÿu kojom je i
Rešenje Elektrodistribucije o elektroenergetskim uslovima za legalizaciju poslovnih objekata u sastavu
fabrike lociranih na katastarskoj parceli vlasnika.
U Rešenju Elektrodistribucije dati su i detaljno opisani: I-energetski uslovi, II-tehniþki uslovi i IIIostali uslovi. U okviru Tehniþkih uslova definisano je da je sve objekte, potrebno izgraditi na
propisanoj udaljenosti od postojeüih elektroenergetskih objekata-dalekovoda koji su izgraÿeni pre
izgradnje fabrike. Iz Rešenja Elektrodistribucije jasno stoji da se daju uslovi pod kojima üe biti
izvršena legalizacija poslovnih objekata u sastavu fabrike lociranih na katastarskoj parceli. To znaþi da
je vlasnik bio u obavezi da ispuni navedene uslove kako bi dobio saglasnost za legalizaciju gradnje.
Kasnijom revizijom ekipa Elektrodistribucije, konstantovano je da se u poslovnom krugu fabrike
podiže graÿevinski objekat koji nije propisno udaljen od elektroenergetskog voda shodno Pravilniku o
tehniþkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova, nazivnih napona od 1kV
do 400kV (Službeni list. SFRJ, 65/1988 i Sl.list SRJ, 18/1992) i elektroenergetskoj saglasnosti br.
3425 od 30. 10. 1995. godine.
U tom dopisu naglašeno je da je poslovni objekat u znatnoj meri veü izgraÿen, a da bi se zadovoljili
tehniþki propisi potrebno je da se izvrši izmeštanje dela dalekovoda po posebnom projektu koji treba
da se isprojektuje. Dat je rok za izmeštanje dalekovoda od 60 dana.
Na osnovu dopisa Elektrodistribucije i Rešenja o elektroenergetskim uslovima Elektrodistribucije,
vlasnik je bio dužan da angažuje ovlašüenog projektanta da izradi Investiciono-tehniþku
dokumentaciju za izmeštanje elektroenergetskog voda. U spisu predmeta radi veštaþenja, nigde nije
pronaÿen bilo kakav dokumenat koji ukazuje na to da je vlasnik angažovao odgovornog projektanata
za izradu Investiciono-tehniþke dokumentacije za izmeštanje predmetnog elektroenergetskog voda.
Pošto vlasnik nije izvršio izmeštanje dalekovoda u roku od 60 dana kako je naloženo dopisom
Elektrodistrubicije, Elektrodistribucija upuüuje dopis Skupštini Opštine - Graÿevinskoj inspekciji. U
tom dopisu Elektrodistribucija obaveštava Graÿevinsku inspekciju da se razvija industrijski kompleks
male privrede, þiji podignuti graÿevinski objekti ugrožavaju elektroenergetske objekte. Obzirom da je
istekao rok za izmeštanje predmetnog dalekovoda od 60 dana, potrebno je da se iz dela nadležnosti
graÿevinske inspekcije pokrene postupak oko usaglašavanja podignutih objekata prema Pravilniku o
tehniþkim normativima za izgradnju elektroenergetskih vodova nazivnog napona od 1kV do 400kV
(Sl. list, SFRJ, 65/1988 i Sl. list SRJ, 18/1992).
I pored jasno ukazane opasnosti u oba dopisa, nastavljena je izgradnja objekta a da nije uþinjena
intervencija od strane Graÿevinske inspekcije. U spisu predmeta ne postoji dokaz o izlasku
graÿevinske inspekcije na teren, niti bilo kakav dopis investitoru i vlasniku fabrike od strane
graÿevinske inspekcije. Vlasnik je nastavio izgradnju objekta koji se nalazi u sklopu kompleksa
fabrike bez potrebne investiciono-tehniþke dokumentacije za izmeštanje elektroenergetskih vodova.
Došlo je do povreÿivanja radnika koji je na predmetnom objektu bio u svojstvu pomoünog radnika na
izvoÿenju graÿevinsko-zanatskih radova. U Nalazu o veštaþenju stalnog sudskog veštaka opisano je
kako je došlo do povreÿivanja ošteüenoga. „Kada se radnik sa uzetom metalnom cevi iz savijenog
položaja podizao i uspravljao da bi dalje krenuo, preneo i dodao cev radniku na skeli, istovremeno se
podizao i uspravljao sa metalnom cevi. U jednom momentu uspravljena cev je jednim krajem
prekoraþila sigurnosni razmak i našla se na nedozvoljenom rastojanju do najnižeg voda dalekovoda
ili ga direktno dodirnula, usled þega je nastao elektriþni luk. Radnik je postao deo elektriþnog kola
preko koga se izvršilo elektriþno pražnjenje sa najnižeg voda dalekovoda, preko metalne cevi,
M&S 9 (2014)
255
njegovog tela i metalne konstrukcije krova nadstrešnice do temeljnog uzemljivljivaþa sa kojim je ona
spojena. Od elektriþnog udara radnik je zadobio teške opekotine; odbaþen je sa ploþe nadstrešnice
krova, pao preko njene ivice sa visine oko 4 m i tom prilikom udario o betonsko tlo i zadobio teške
povrede tela, naroþito glave.“ (Nalaz o veštaþenju).
Do strujnog udara koji je prouzrokovao teška telesna ošteüenja sa trajnim invaliditetom ošteüenom
radniku, došlo je zbog toga što nisu ispoštovane sigurnosne udaljenosti i visine prema Pravilniku o
tehniþkim normativima za izgradnju nadzemnih energetskih vodova nazivnih napona od 1kV do
400kV (Službeni list SFRJ 65/88 i Službeni list SRJ 18/92). Prilikom manipulacije metalnom cevi od
strane ošteüenog radnika, došlo je do urušavanja najmanjeg sigurnosnog razmaka približavanja od
delova pod naponom.
Na osnovu navedenog proizilazi da je bilo potrebno da se izradi elaborat o zaštiti na radu, što stoji kao
uslov u urbanistiþkoj dozvoli u okviru posebnih uslova. Na osnovu dostavljene dokumentacije za
veštaþenje ne može da se zakljuþi da je isti uraÿen.
Prema Pravilniku o sredstvima liþne zaštite na radu i liþnoj zaštitnoj opremi („Službeni list SFRJ”,
broj 35/69), Pravilniku o liþnoj zaštitnoj opremi ("Sl. glasnik RS", br. 100/2011), lica koja izvode
limarske radove treba da koriste sledeüa liþna zaštitna sredstva: zaštitni šlem; odelo od platna (kepera i
sl.) kroja kombinezona ili iz dva dela (kaput i pantalone), obiþne kožne rukavice - za zaštitu ruku od
mehaniþkih povreda (uboda, posekotina, ogrebotina, opekotina i sl.) pri radovima koje vrše bravari,
brusaþi, monteri, kovaþi, rudari, transportni radnici, radnici na mašinama i dizalicama, mornari i dr.;
kožne ili gumene cipele odnosno þizme sa þeliþnom kapicom ili kapicom od tvrde gume i sa
ugraÿenom þeliþnom kabanicom - za zaštitu od mehaniþkih povreda nogu (npr. pad teških predmeta na
prste, probijanje ÿona šiljastim predmetima, ekserima i sl.) i za zaštitu od vode i vlage.
Obzirom da je nadstrešnica bila radni prostor na neobezbeÿenoj visini, trebalo je da radnik, radi zaštite
od pada sa visine, koristi zaštitni opasaþ opremljen prihvatnim užetom za privezivanje i po potrebi
dopunsko uže (Pravilnik o sredstvima liþne zaštite na radu i liþnoj zaštitnoj opremi, „Službeni list
SFRJ”, br. 35/69; Pravilnik o liþnoj zaštitnoj opremi, "Sl. glasnik RS", br. 100/2011). Ošteüeni nije
koristio opasaþ opremljen prihvatnim užetom za privezivanje, koji je mogao da ublaži posledice
nastalog pada, jer bi nakon elektriþnog udara pao na nivo stajne taþke.
Ošteüeni, takoÿe nije koristio šlem koji bi mogao da ublaži posledice pada.
Zaštitne rukavice predviÿene za limarske radove (Pravilnik o sredstvima liþne zaštite na radu i liþnoj
zaštitnoj opremi, „Službeni list SFRJ”, 35/69, Pravilnik o liþnoj zaštitnoj opremi, "Sl. glasnik RS", br.
100/2011) nisu sredstva liþne zaštite na radu koja mogu da obezbede zaštitu od visokog napona. Da
je radnik koristio elektriþarske rukavice, ni one ne bi pružile adekvatnu zaštitu od visokog napona.
Iz gore navedenog sledi da u konkretnom sluþaju nikakva sredstva liþne zaštite na radu ne bi mogla da
predstavljaju adekvatnu zaštitu od elektriþnog udara koji je uzrok povreÿivanja. U konkretnom sluþaju
jedina adekvatna zaštita bi bila dovoÿenje dalekovoda u beznaponsko stanje shodno ýlanu 8.
Pravilnika o opštim merama zaštite na radu od opasnog dejstva elektriþne struje u objektima
namenjenim za rad, radnim prostorijama i na radilištima („Službeni glasnik SRS”, 21/89).
Trajni invaliditet kod ošteüenog nastalog usled strujnog udara ne bi mogao da se spreþi ili umanji
nošenjem zaštitnih limarskih rukavica, jer one ne pružaju zaštitu od elektriþnog udara visokog napona.
RASPRAVA I ZAKLJUýAK
Graÿevinarstvo je, danas, jedna od najriziþnijih ljudskih delatnosti sa velikim brojem povreda na radu,
pa i onih sa smrtnim ishodom. Otuda je razumljivo što se u zakonskoj regulativi posebna pažnja
posveüuje bezbednosti i zdravlju na radu u ovoj delatnosti. Pored Zakona o bezbednosti i zdravlja na
radu, u Republici Srbiji se pooštravanje mera ogleda u donošenju Uredbe o bezbednosti i zdravlju na
radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (Službeni glasnik RS,:14/09), koja je, zapravo,
proizašla iz direktive Evropske unije iz 1994. godine. Uredba je deo obaveza vezanih za bezbednost i
zdravlje na radu prebacila na investitore graÿevinskih objekata. Do donošenja Uredbe, po našem
zakonodavstvu, investitori nisu imali obaveze vezane za bezbednost zaposlenih na gradilištima, veü su
256
M&S 9 (2014)
sve obaveze snosili izvoÿaþi radova. Kako ovakva situacija nije dovela do željenog poboljšanja uslova
rada, bilo je neophodno odreÿene obaveze preneti na investitore.
Uredba o bezbednosti i zdravlju na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima (koja se primenjuje
u Republici Srbiji od jula 2011.), definiše obavezu investitora da još u fazi projektovanja angažuju
koordinatore za izradu plana preventivnih mera (u skladu sa Uredbom), a kasnije da i u fazi izvoÿenja
radova angažuju koordinatora koji bi kontrolisao da li se plan preventivnih mera sprovodi. Uloga
koordinatora jeste da utiþe na smanjenje povreda na radu, ali pre svega, da poveüa bezbednost i
zdravlje na radu na gradilištima, uz odgovornost svih koji obavljaju bilo kakvu aktivnost na gradilištu.
Ukoliko koordinator u fazi izrade projekta ili u fazi izvoÿenja radova ne obavlja poslove u skladu sa
Uredbom, odgovoran je investitor i on se odreÿivanjem koordinatora ne oslobaÿa svoje odgovornosti.
Obzirom na još uvek vliki broj povreda na gradilištima, postavlja se pitanje koliko je ova Uredba u
praksi zaživela.
Odgovornost za nepridržavanje mera bezbednosti i zdravlja na radu na gradilištima je kako na
investitoru tako i na poslodavcu, ali i na zaposlenima [3].
Poslodavac je svako fiziþko ili pravno lice koje zapošljava jednog ili više radnika na graÿevinskom
gradilištu i u sluþaju glavnog preduzimaþa, preduzimaþa ili proizvoÿaþa. Obaveza je saradnje dva ili
više preduzimaþa kao i saradnja sa svim drugim uþesnicima izgradnje ukljuþujuüi i vlasnika ili
njegovog predstavnika u cilju sprovoÿenja mera bezbednosti i zaštite. Poslodavac je dužan da odredi
struþno lice koje obavlja poslove bezbednosti i zdravlja na radu. Tokom gradnje, obaveze uþesnika u
postupku graÿenja su: investitora da odredi struþna lica za poslove vršenja nadzora; izvoÿaþa da
prijavi poþetak radova; nadzornog organa da vrši kontrolu da li se graÿenje vrši prema odobrenju za
izgradnju.
Analiza u radu predstavljenog sluþaja ukazuje da je investitor dobio odobrenje za izgradnju tj.
graÿevinsku dozvolu za izgradnju poslovnog kompleksa. Za ovo odobrenje podneo je odgovarajuüu
dokumentaciju meÿu kojom i rešenje Elektrodistribucije o elektroenergetskim uslovima. U Rešenju
Elektrodistribucije dati su i detaljno opisani: I-energetski uslovi, II-tehniþki uslovi i III-ostali uslovi. U
okviru Tehniþkih uslova koji su dati stoji: „Sve objekte, izgraditi na propisanoj udaljenosti od
postojeüih elektroenergetskih objekata-dalekovoda koji su izgraÿeni pre izgradnje fabrike, a saglasno
Pravilniku o izgradnji nadzemnih elektro energetskih vodova napona 1-400kV („Službeni list SFRJ“ br.
65/88 , „Službeni list SRJ“ br. 18/92 ).
I pored jasno iskazane opasnosti od strane Elektrodistribucije, nastavljena je izgradnja objekta. Došlo
je do povreÿivanja radnika koji je na predmetnom objektu bio u svojstvu pomoünog radnika na
izvoÿenju graÿevinsko-limarskih zanatskih radova. Nema podataka o svojstvu zaposlenog. Ko ga je
angažovao? Investitor ili izvoÿaþ? Investitor je u ovom sluþaju istovremeno i izvoÿaþ. Njegova je
dužnost i odgovornost, investitora, odnosno izvoÿaþa da upozna radnika sa opasnostima na gradilištu.
Prilikom dobijanja urbanistiþke dozvole, investitoru je naloženo da u okviru posebnih uslova pribavi
saglasnosti distributivnih organizacija. Dobio je rešenje o elektroenergetskim uslovima u okviru kojih
decidirano stoji da svi objekti na katastarskoj parceli treba da su na propisanoj udaljenosti od
elektroenergetskih objekata dalekovoda i da je potrebno da se izradi Investiciono tehniþka
dokumentacija za izmeštanje postojeüih elektroenergetskih vodova van katastarske parcele. Uvidom u
dopis Elektrodistribucije i ostalih spisa dostavljenih za veštaþenje, jasno je da vlasnik nije postupio
prema izdatim tehniþkim uslovima. Zbog neispunjavanja navedenog, usled kontakta ošteüenog sa
metalnom cevi i predmetnim elektroenergetskim vodom, došlo je do elektriþnog udara, koji je
prouzrokovao teška telesna ošteüenja sa trajnim invaliditetom radnika.
Okrivljeni vlasnik trebalo je da dostavi zahtev Elektrodistribuciji kojim bi zatražio privremeno
beznaponsko stanje predmetnog elektroenergetskog voda (iskljuþivanje dalekovoda) u vreme
izvoÿenja graÿevinsko-zanatskih radova. U dostavljenim spisima za veštaþenje ne nalazi se zahtev od
strane vlasnika upuüenom Elektrodistribuciji, za iskljuþivanje dalekovoda, kada su izvoÿeni radovi na
predmetnom objektu.
M&S 9 (2014)
257
U sluþaju da je ošteüeni radnik koristio sredstva liþne zaštite na radu predviÿena za datu vrstu
zanatskih radova (limarski radovi), ne bi mogao da izbegne povreÿivanje pri strujnom udaru. Stoga
može da se zakljuþi da je trajni invaliditet iskljuþivo posledica strujnog udara.
Zakonska je obaveza poslodavca, izvoÿaþa odnosno investitora da obezbedi zaštitu na radu svakom
licu koje se zatekne u radnoj sredini odnosno na gradilištu. No i pored odgovarajuüih zakonskih
zahteva, još uvek je veliki broj povreda na radu u ovoj delatnosti. Edukacija zaposlenih i poslodavaca
može doprineti podizanju nivoa njihove svesti o zdravlju i bezbednosti na radu. [4] Ona treba da
osigura da radnici na gradilištu poseduju osnovno znanje o potrebi bezbednog i sigurnog rada
(osposobljenost za bezbedan i zdrav rad), a poslodavci da shvate pravni, socijalni i ekonomski znaþaj
zaštite na radu, a posebno znaþaj preventivnih mera i upravljanja rizicima u graÿevinskoj delatnosti
[1].
Primena sistema uþenja iz akcidenata/incidenata može, u znaþajnoj meri, doprineti razvoju
bezbednosne kulture u graÿevinskoj delatnosti. U pitanju je takav sistem uþenja iz analize nesreünih
sluþajeva i/ili incidenata i komunikacije u kojoj se o bezbednosti otvoreno razgovara, a korektivne
akcije se sprovode u funkcionalnom timskom okruženju. Organizacije bi trebalo da uvedu sistem
nagraÿivanja koji podstiþe izveštavanje o incidentima i sprovoÿenje korektivnih mera. To su dva
važna koraka u procesu koji otvara i zatvara ciklus uþenja iz incidenta.
Menadžeri i kontrolori bi trebalo da razgovaraju o nauþenim lekcijama iz nesreünih sluþajeva ili
incidenata u svakoj prilici. Pri tom, komunikacija treba da bude struktuirana tako da se pojaþa znaþaj
uþenja iz incidenta i akcidentnih situacija. Deljenje znanja može podstaüi graÿevinske organizacije ne
samo da uþe iz samog incidenta ili akcidentne situacije, veü i da podele ono što su nauþili.
Ukljuþivanje zaposlenih u istragu može doprineti permanentnom razvoju svesti o rizicima na
gradilištu. Istraživanja i povratne informacije mogu biti korisne u projektovanju i primeni pravila i
procedura za podsticanje proaktivnog uþenja u ovoj oblasti. Povrede na radu zaposlenih u
graÿevinskoj delatnosti mogu nastati kao posledica razliþitih rizika i opasnosti u ovoj delatnosti, ali se
isto tako mogu izbeüi uþenjem iz prethodnih incidenata i akcidentnih situacija. Vrednost ovakvog
pristupa je oþigledna u NASA vazdušnoj nesreüi (Kolumbija, 2003.)
Od posebnog je znaþaja permanentno promovisanje bezbednosti i zdravlja na radu u graÿevinskoj
delatnosti, kampanje koje se odnose na korišüenje liþnih zaštitnih sredstava, organizacija i podrška
radu Odbora za bezbednost i zdravlje na radu (podsticati poslovodstvo i sindikate da formiraju odbore
za zaštitu na radu) [8], obuþavanje promotera za bezbednost i zaštitu na radu u ovoj delatnosti idr.
ZAHVALNICA
Rad je uraÿen u okviru projekta broj 44006 i projekta broj 42006 koji finansira Ministarstvo prosvete
i nauke republike Srbije
LITERATURA
[1] Anÿelkoviü, B.: Osnovi sistema zaštite, Fakultet zaštite na radu u Nišu, Niš, 2010.
[2] Frick, K., Wren, J.: Reviewing occupational health and safety management: multiple roots,
diverse perspectives and ambiguous outcomes. In: Frick, K., Jensen, P.L. Quinlan, M., Wilthagen,
T. (Eds): Systematic Occupational Health and Safety Management: Perspectives on an International
development. Pergamon, Amsterdam, 2000, pp.17-42.
[3] Lazoviü, A.: Utvrÿuvanje mera bezbednosti i zdravlja na radu na gradilištu pre poþetka
radova, Zbornik radova, Nauþno-struþni skup Politehnika, 2011, str. 297-300.
[4] Nikoliü, V.: Obrazovanje za zaštitu u radnoj i životnoj sredini u Srbiji - praksa i razvoj,
Uvodni referat, Zbornik radova sa XIII nacionalnog nauþnog skupa sa meÿunarodnim uþešüem:
Zaštita radne i životne sredine u sistemu nacionalnog i evropskog obrazovanja, Fakultet zaštite na
radu, Niš., 2005., str.21-32.
[5] Portal gradjevinske industrije, http://www.gradjevinarstvo.rs
[6] Rijpma, JA.: Complexity, tight coupling and reliability: connecting normal accidents theory
and high reliability theory, Journal of Contingencies and Crisis Management 5, 1997.,pp.15-23.
[7] Roberts, KH., Bea, R.: Must accidents happen? Lessons from high reliability organizations,
Academy of Management Executive 15, 2001., pp. 70-79.
258
M&S 9 (2014)
[8] Taradi, J., Grošaniü, N., Laliü, Ž., Nikoliü V., Pavliþ, M., Petkovski, M., Smajla, N., Šijakoviü, A.:
Odbor za zaštitu na radu, The European Society of Safety Engineers, Zagreb, 2014.
Propisi
• Konvencija MOR-a o bezbednosti i zdravlju na radu u graÿevinarstvu, MOR,1988.
• Pravilnik o zaštiti na radu pri izvoÿenju graÿevinskih radova,’’ Sl. glasnik RS’’ br. 53/97.
• Pravilnik o sadržaju elaborata o ureÿenju gradilišta, "Službeni glasnik RS", broj 121/12
• Pravilnik o tehniþkim normativima za izgradnju nadzemnih elektroenergetskih vodova, nazivnih
napona od 1kV do 400kV , ’’Službeni list. SFRJ’’, 65/1988; ’’Sl. list SRJ’’, 18/1992.
• Uredba o bezbednosti i zdravlju na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima, "Službeni
glasnik RS" broj 14/09.
• Uredba o izmeni Uredbe o bezbednosti i zdravlju na radu na privremenim ili pokretnim
gradilištima, "Službeni glasnik RS", broj 95/10
• Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu Republike Srbije, "Sl.glasnik RS", br.101/2005.
• Zakon o planiranju i izgradnji, "Sl. glasnik RS", br. 72/2009, 81/2009 - ispr., 64/2010 - odluka US,
24/2011, 121/2012, 42/2013 - odluka US, 50/2013 - odluka US i 98/2013 - odluka US
• Zakon o planiranju i izgradnji ,’’Sl. glasnik R. Srbije’’, br. 47/2003. i 34/2006.
Ostala dokumentacija
• Nalaz o veštaþenju (izvod iz nalaza veštaka)
BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA
prof. dr. sc. Vesna Nikoliü
Univerzitet u Nišu, Fakultet zaštite na radu u Nišu
The European Society of Safety Engineers
Niš, Srbija
[email protected]
Redovni je profesor Fakulteta zaštite na radu Univerziteta u Nišu. Diplomirala je i magistrirala na
Grupi za andragogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, a doktorirala na Fakultetu zaštite
na radu u Nišu. Autor je ili koautor 1 udžbenika, 12 monografija te oko 300 nauþnih radova
objavljenih u nauþnim þasopisima i zbornicima nauþnih konferencija. Uþestvovala je u realizaciji 10
nauþno-istraživaþkih projekata koji su finansirani od strane Ministarstva za prosvetu i nauku
Republike Srbije. ýlan je istraživaþkog tima meÿunarodnog projekta University Educators for
Sustainable Development, Lifelong Learning Programme. ERASMUS Programme: Erasmus
Academic Networks. Takoÿe, uþestvuje u realizaciji meÿunarodnog TEMPUS projekta – Enhancing
the Quality of Distance Learning at Western Balkan High Education Institutions. Kao þlan struþnih
timova uþestvovala u realizaciji niza projekata usmerenih ka poboljšanju bezbednosti i zdravlja na
radu u srpskim preduzeüima i kompanijama. Koautor je programa za ekološko obrazovanje nastavnih
kadrova koji je akreditiran od Ministarstva za prosvetu Republike Srbije. Bila je mentor u izradi i
obrani 4 doktorske disertacije, više od 10 magistarskih radova i preko 150 završnih, diplomskih i
master radova. Kao þlan ekspertnog tima Vlade Republike Srbije (projekt Vlade Republike Srbije i
UNDP) uþestvovala je u izradi strategije održivog razvoja Republike Srbije. Održala je niz predavanja
po pozivu i uvodnih referata na konferencijama u Rusiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Bugarskoj, Nemaþkoj,
Crnoj Gori, Srbiji i dr. Recenzent je nekoliko monografija te velikog broja nauþnih i struþnih radova,
M&S 9 (2014)
259
koji su objavljeni u zbornicima nacionalnih i meÿunarodnih nauþnih konferencija i nauþnim
(meÿunarodnim i nacionalnim) þasopisima. Bila je þlan organizacionih i programskih odbora velikog
broja nacionalnih i meÿunarodnih nauþnih konferencija. Ostvarila je znaþajnu meÿunarodnu suradnju
sa autorima koji se bave istom ili sliþnom problematikom. Urednik je, odnosno þlan ureÿivaþkog
odbora 3 nauþna i struþna þasopisa koji se bave problemima zaštite radne i životne sredine.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Vesna Nikoliü, Ph.D.
PhD Vesna Nikolic, is a full professor of the Faculty of Occupational Safety in Niš, Republic of
Serbia. She graduated in Philosophy and MA, University of Belgrade. She is a PhD at the Faculty of
Occupational Safety in Niš, University of Nis. She has authored and co-authored one textbook, 12
monographs and thematic proceedings, and ca 300 papers published in scientific journals and
conference proceedings. She participated in ten scientific research projects financed by the Ministry of
Science of the Republic of Serbia. As a member of the research team she participates in the
International project University Educators for Sustainable Development, Lifelong Learning
Programme ERASMUS Programme: Erasmus Academic Networks. Also, she participated in
realization International TEMPUS project – Enhancing the Quality of Distance Learning at Western
Balkan High Education Institutions. She co-authored the Program for Ecological Education of teachers
accredited by the Ministry of Education of the Republic of Serbia. She mentored over 10 magister
theses, 4 doctoral dissertations and over 150 final and master papers. As a member of the expert team
of the Serbian Government (a project by the Serbian Government and UNDP), she participated in the
development of Sustainable Development Strategy of the Republic of Serbia.
She peer reviewed several monographs and a number of scientific and professional papers published in
the proceedings of national and international conferences and scientific journals. She was a member of
organizational and program boards of numerous national and international scientific conferences. She
cooperated extensively with international authors involved in the same or similar field.
Research Interests: education, training and learning, human resources management and development
( particularly in the safety system of working and living environment, sustainable development and
emergency management) etc.
PODACI O KOAUTORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
prof. dr. sc. Branislav Andjelkoviü
Univerzitet u Nišu, Fakultet zaštite na radu u Nišu
The European Society of Safety Engineers
Niš, Srbija
[email protected]
3)
mr. sc. Josip Taradi
The European Society of Safety Engineers
ýakovec, Hrvatska
[email protected]
260
M&S 9 (2014)
Serbian language
UDC 005.963:331.454
Conference paper
Vesna Petroviü, Matija Sokola
NEAR MISSES - PRISTUP U BEZBEDNOSTI I ZDRAVLJU NA RADU
Rezime
Sistem bezbednosti i zdravlja na radu (BZR) je zasnovan na principu prevencije od nastanka povreda
na radu, oboljenja ili ošteüenja zdravlja zaposlenog, kao što promoviše Direktiva Evropske Unije
89/391/EEC. Medju merama kojima se podstiþe poboljšanje sistema BZR, znaþajnu ulogu ima i
kontinualno obrazovanje radnika, u svim segmentima društva i na svim nivoima. U ovom radu je
prikazan jedan vid višeg nivoa BZR obrazovanja kojim se osposobljavaju zaposleni da uoþe situacije i
dogaÿaje koji nisu trenutno opasni, ali koji bi mogli dovesti do znaþajnih posledica u buduünosti.
Takav dogaÿaj i obuka imaju naziv „near misses“. Rad sadrži primere iz svakodnevnog rada i zivota,
koji ilustruju ulogu „near miss“ obuka u podizanju svesti o bezbednom radu.
Kljuþne reþi: princip prevencije, „near misses“, podizanje svesti.
NEAR MISSES APPROACH IN SAFETY AND HEALTH AT WORK
Abstarct
Occupational health and safety (OHS) system is based on the principle of preventing the occurrence of
occupational injuries, diseases or damage to the employees’ health, as promoted in the European
Union Directive 89/391/EEC. Amongst the measures for encouraging improvements in the OHS
system, continuous education of workers, in all society segments and on all levels, has a prominent
role. This paper presents a version of a higher level of OHS education of employees which enable
employees to detect an event that is not currently dangerous, but could lead to significant
consequences in the future. This event and training are called "near misses". The paper gives examples
from daily life and work, which illustrate the role of “near miss” training in raising the healthy work
awareness.
Key words: principle of prevention, near misses, awareness.
M&S 9 (2014)
261
UVOD
Donošenja Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu (BZR) u Republici Srbiji bazirano je na nekoliko
dokumenta Meÿunarodne Organizacije Rada (MOR) i Evropske Unije EU, to su:
- Konvencija MOR - a, br. 155 o bezbednosti i zdravlju u radnoj okolini (1981.godine);
- Konvencija MOR - a br. 161 o službama za zaštitu zdravlja na radu - službama medicine rada
(1985.godina) ;
- Konvencija MOR - a br.135, o radniþkim predstavnicima (1971.godine) ;
- Konvencija MOR - a br.81 o inspekciji rada (1947.godine) ;
- Konvencija MOR - a br.187 Promotivna konvencija o bezbednosti i zdravlju na radu
(2009.godina) ;
- Direktiva Saveta, 89/391/EEC, od 12 juna 1989.godine o uvoÿenju mjera za poticanje poboljšanja
bezbednosti i zdravlja radnika na radu;
- Europska socijalna povelja (1996.godina) ;
- Rezolucija Saveta EU, od 21 decembra 1987.godine, o bezbednosti, higijeni i zdravlju na radu
(88/S28/01) ;
- Nova Strategija zajednice EU u podruþju bezbednosti i i zdravlja na radu 2002. do 2006. godine i
2007. do 2012.godine .
Donošenje Zakona o bezbednosti i i zdravlju na radu predstavlja prvi korak ka uspostavljanju sistema
bezbednosti i zdravlja na radu, þiji je cilj stvaranje osnova za novu politiku kojom bi se spreþile
povrede na radu, profesionalna oboljenja i oboljenja u vezi sa radom. Postizanje ovog cilja zahteva niz
aktivnosti kojima se utiþe, osim zaštite na radu, i na primenu drugih mera kao što su: tehniþke mere,
implementacija standarda, uspostavljanje odgovornosti poslodavaca i zaposlenih, uspostavljane
sistema osiguranja, i drugo. Posebno treba istaüi preventivno delovanje koje podrazumeva procenu
rizika za sva radna mesta i nakon toga upravljanje tim rizicima. Naime, novi sistem bezbednosti i
zdravlja na radu baziran je na primeni principa prevencije kako bi se spreþio nastanak povreda na radu,
profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi sa radom, a podrazumeva niz aktivnosti na radnom mestu i
u radnoj okolini. Princip prevencije je promovisan direktivama EU (direktiva Saveta 89/391/ȿȿC od
12. ʁuna 1989. godine, o uvoÿenju mera za podsticanje poboljšanja bezbednosti i zdravlja radnika na
radu, kao i ostale posebne direktive donete na osnovu þlana 16 ove Direktive) [1-2].
Od poslodavca se oþekuje da implementira mere na osnovu opštih principa prevencije koji obuhvataju
sledeüe:
ɚ) izbegavanje rizika;
b) evaluacija rizika koji se ne mogu izbeüi;
c) borba protiv rizika na njihovom izvoru;
d) rad prilagoditi pojedincu, uzimajuüi u obzir ureÿenje radnog mesta, izbor opreme za rad,
izbor metoda rada, pri þemu treba voditi raþuna o smanjenju monotonije rada i rada u unapred
definisanom tempu, kao i da se smanji njihov uticaj na zdravlje;
ɟ) praüenje i prilagoÿavanje tehniþkim dostignuüima;
f) zamena opasnog onim što je manje opasno ili þak bezopasno:
g) izrada ukupne politike prevencije koja obuhvata tehnologiju, organizaciju rada, uslove
rada socijalne odnose i uticaj faktora radnog okruženja;
h) sprovoditi kolektivne mere nad individualnim merama bezbednosti i zdravlja na radu;
i) pružanje adekvatnih instrukcija zaposlenima.
Implementacija navedenih zahteva iz oblasti bezbednost i zdravlje na radu zahteva sveukupnu i
konstantnu edukaciju kako poslodavaca tako i zaposlenih, ali i svih uþesnika koji imaju uticaja u
donošenju odluka. Posebno treba istaüi znaþaj širenja kulture rada, kako bi se izvršili znaþajni koraci u
unapreÿenju u ovoj oblasti. Širenje kultura prvenstveno obuhvata niz predavanja u kojima su sadržane
osnovne odredbe Zakona i Pravilnika, kao i niz specifiþnih štetnosti (mehaniþkih, elektriþnih,
hemijskih, fiziþkih i bioloških) sa kojima se zaposleni mogu sresti na radnom mestu i u radnoj okolini.
Nizom predavanja, koja su prilagoÿena slušaocima, i adekvatnim primerima se ukazuje na štetnosti i
opasnosti kao i naþinom kako ih izbeüi. Viši nivo u obuci, što se može smatrati i kulturom rada,
obuhvata osposobljavanje zaposlenih da prepoznaju potencijalno moguüe opasnosti – near messes.
262
M&S 9 (2014)
U radu je data analiza uspeha, iz oblsti BZR, kompanije koja veü tri godine sprovodi proceduru near
misses i za koju se može konstatovati da ima izgraÿenu kulturu rada.
ŠTA JE NEAR MESS
"Near-miss" je dogaÿaj koji oznaþava slabost sistema koja ukoliko se ne ukloni, može dovesti do
znaþajnih posledica u buduünosti. Njegovim uoþavanjem pruža se prilika za poboljšanje sistema
bezbednosti i smanjuje se broj moguüih neželjenih i opasnih dogaÿaja [3]. Kao veoma þesto korišüen
primer u mnogim raspravama o bezbednosti i radnoj etici spominje se katastrofa svemirskog šatla
Challenger 1986 i željezniþka nesreüa u Paddington-u.
Svemirski šatl Challenger eksplodirao je nakon 73 s od lansiranja, slika 1, i u ovoj katastrofi smrtno je
nastradalo svih 7 þlanova posade. Utvrÿeno je da je uzrok nesreüe ljudski faktor, tj. rukovodstvo
NASE, koje je zanemarivalo þak nekoliko stvari, koje su za posledicu imale ovako katastrofalan ishod.
Neke od njih su: dizajn same rakete je ukljuþivalo potencialno katatroalnu grešku, ignorisano je upozorenje inžejera o moguüim problemma sa zaptivaima pri niskim temperaurma, jer za takve uslove nikada nisu testirani. I upravo je otkazivanje zaptivaka na spoju raketa-nosaþ, izazvalo rupu koja je omoguüila vrelom gasu pod pritiskom da iscuri i ošteti držaþ rakete i spoljašnji rezervoar za gorivo [3, 4].
Željezniþka nesreüa u Paddington-u (1999. god.) odnela je 32 ljudska života i dovela do povreda kod
520 ljudi. Na istom mestu je pre ove nesreüe veü bilo osam „near messes“ dogaÿaja na koje se nije
reagovalo[3, 5].
Piramidu bezbednosti koju su dali Bird i Germain [6] prikazana je na slici 1.
Slika 1 Piramida bezbednosti
Izvor: [3]
Prema piramidi bezbednosti near messes dogaÿaji predstavljaju bazu i dešavaju se neuporedivo þešüe
od nesreünih ishoda koji su uslovljeni njima. Veoma þesto je velika nesreüa posledica brojnih incidenata koji su se dešavali pre ovog dogaÿaja. Zbog toga je sagledavanje i analiza svih, pa i naizgled
bezopasnih dogaÿaja naþin da se spreþe ozbiljne posledice. Prednosti razvoja near messes programa su
sledeü:
ƒ Identifikaciju nebezbednih situacija i oparacija vrši veüi broj ljudi, posebno što su oni u
neposrednom kontaktu sa radnim operacijama i opremom
ƒ Kod zaposlenih se podiže svest o sopstvenoj bezbednost, ali i bezbednosti ostalih zaposlenih
ƒ Formiranje baze near misses dogaÿaja i njihovom analizom se utiþe na smanjenje nezgoda i
nesreüa na radu i u vezi rada [3].
Procedura near messes
Kako bi se uspešno sproveo program/procedura preventivnog delovanja near messes neophodno je
proüi kroz sedam nivoa:
1. identifikacija
2. razotkrivanje
3. distribucija
4. analiza
5. rešenje identifikovanog dogaÿaja
M&S 9 (2014)
263
6. širenje informacija
7. rešavanje[3]
1. Identifikacija
Identifikacija near misses dogaÿaja je prva faza preventivnog delovanja. Nekada je, meÿutim u praksi
veoma teško uoþiti near messes dogaÿaj, pa se dešava i da se mnogi ovakvi dogaÿaji ne identifikuju,
þak oni koji su se veü nekoliko puta desili ali nisu doveli do ozbiljnih posledica.
2. Razotkrivanje
Identifikovan near misses dogaÿaj može biti izgubljen ukoliko ga menadžanment bezbednosti u
preduzeüu ne otkrije. Naime, zbog straha od disciplinske mere ili nekog sliþnog pritiska koji bi se
okarakterisao kao nesposobnost menadžera ovakav dogaÿaj može biti zataškan. Zbog toga je veoma
važan menadžment preduzeüa koji üe razotkrivanje near misses dogaÿaja gledati kao na preventivne
mere.
3. Distribucija
Distribucija obuhvata prenos informacija od osobe koje je ga je uoþailo do osobe koja donosi odluke o
potrebnim preventivnim merama. Brza i kvalitetna distribucija informacija obezbeÿuje donošenje
brzih rešenja i tako smanjuje verovatnoüu da se nesreüa dogodi.
4. Analiza
Analiza obuhvata prvo procenu dogaÿaja koji bi potencijalno mogao da dovede do nezgode i potom
treba da odredi akcije kojima bi se otklonio uoþeni uzroþnik. U zavisnosti od potencijalne opasnosti i
složenosti dogaÿaja analiza se može izvesti neformalno, izmeÿu lica koje ga je uoþilo i neposrednog
rukovodioca, ili pak postoji potreba za formiranjem tima koji üe vršiti analizu i dati preporuke.
5. Rešenje identifikovanog dogaÿaja
Rešenje svakog near messes dogaÿaja zahteva korektivne mere. U idealnom sluþaju kortivna mera bi
eleminisala uoþeni near messes dogaÿaj, ali ponekad je rešenje usmereno samo na smanjenje
verovatnoüe da se dogodi. Pri þemu svako rešenje treba detaljno analizirati sa stanovišta više faktora:
cena, prihvatljivost od zaposlenih, novi rizik i dr.
6. Širenje informacija
Korektivne mere, za koje se odluþilo, treba proslediti svima koji od toga mogu imati koristi. To se
prvenstveno odnosi na zaposlene koji bi bili u neposrednom kontaktu sa neželjenim dogaÿajem, ali i
zaposlene u drugim odeljenjima koji mogu izvuüi informaciju o near misses dogaÿajima kod njih.
7. Rešenje
Rešiti near misses dogaÿaj je izuzetno važno i predstavlja suštinu ovog preventivnog delovanja.
Ukoliko pojedinci smatraju da se na near misses dogaÿaje nije reagovalo oni üe prestati da ih
prijavljuju u buduünosti [3].
Struþno i savesno rukovoÿenje, kroz navedenih sedam koraka near miss dogaÿaja, znaþajno utiþe na
podizanje svesti kod svih zaposlenih i na formiranje bezbednih i zdravih uslova na radu.
NEAR MISSES U PRAKSI
Near missis - pristup u bezbednosti i zdravlju na radu predtavlja napredniji nivo. Naime, tek nakon
niza obuka iz razliþitih oblasti BZR može se pristupiti implementaciji near misses postupka.
Sprovedena predavanja su neophodna kako bi se nivo svesti zaposlenih iz oblasti BZR podigao na
potreban nivo na kome je moguüe sprovoditi i near misses proceduru.
Upravo na ovaj naþin su pristupili u kompaniji u kojoj je BZR na izuzetno visokom nivou i u kojoj se
beleži 500 i više dana bez povreda. Kako bi se upoznali sa njihovim razmišljanjem o near misses
proceduri i rezultatima upuüen im je upitnik, slika 2.
264
M&S 9 (2014)
Odgovori na postavljena pitanja su zaista veoma ohrabrujuüi i ukazuju na izuzetnost u radu lica i
menadžera za BZR kao i celog menadžmenta preduzeüa. Ovde posebno treba istaüi neke odgovore:
ƒ prisustvo na obukama koje je 90 – 100 % zaposlenih, kao i prisustvo upravljaþkog vrha
kompanije;
ƒ prijavljen je veliki broj near miss dogaÿaja (prosle godine 183) a ne postoji satisfakcija
(prvenstveno materijalan) radniku koji prijavi near miss dogaÿaj, što ukazuje na visok nivo
svesti zaposlenih u vezi BZR;
ƒ zaposleni je bio u near miss situaciji, koju nije prijavio a koja je kasnije dovela do povrede
drugog zaposlenog. Nakon povrede, prvi zaposleni je priznao svoj propust i potom je bio
ukljuþen u obuke koje je vršilo lice za BZR o near miss dogaÿajima kako bi njegovo iskustvo
i grešku saopštio ostalima i tako apelovalo na ostale zaposlene da konstantno razmišljaju o
BZR;
Meÿutim, registrovano je i da ponekad otklanjanje near miss dogaÿaja, zahteva znaþajnija materijalna
ulaganja te je vreme njegovog otklanjanja priliþno dugaþko. Na ovakve situacije zaposleni reaguju
negodovanjem, što ponekad iziskuje dodatna objašnjenja od lica i menadžera za BZR.
Slika 2: Upitnik za lice za BZR u vezi near misses dogaÿaja
Izvor: sopstveni izvor
M&S 9 (2014)
265
ZAKLJUýAK
Near miss dogaÿaj oznaþava slabost sistema BZR koja ukoliko se ne ukloni, može dovesti do ozbiljnih
posledica (povreda) u buduünosti. Njegovo uoþavanje, a potom sprovoÿenjem pravilnog procesuiranja
pruža se prilika za poboljšanje sistema bezbednosti i smanjuje se broj moguüih neželjenih i opasnih
dogaÿaja. Egzistencija ovog sistema preventivnog delovanja može da se primeni tek kada je svest
zaposlenih na dovoljno visokom nivou koji se dostiže kao rezultat velikog broja obuka iz oblasti BZR.
Za njegovu potpunu primenu neophodna je podrška menadžmenta kompanije.
Uspešno sprovoÿenje near misses procedure u posmatranoj kompaniji je rezultiralo da su u njemu
povrede do kojih doÿe uglavno lake telesne povrede, koje veoma þesto ne iziskuju odsustvo sa posla,
kao i da se registruje 500 i više dana bez povreda na radu. Vreme otklanjanja near missis dogaÿaja je
ponekad, zbog znaþajnog materijalnog ulaganja, dugaþko što je þesto propraüeno negodovanjem
zaposlenih. Posebno važno je istaüi da je kroz serije predavanja i obuka podignut nivo svesti svih
zaposlenihkao iz oblasti BZR i da oni veoma aktivno i ravnopravno saraÿuju sa licem za BZR i
menadžentom preduzeüa.
LITERATURA
[1] *** ȻȿɁȻȿȾɇɈɋɌ ɂ ɁȾɊȺȼȴȿ ɇȺ ɊȺȾɍ, ɤʃɢɝɚ 1, ɈɉɒɌɂ ȾȿɈ, ȼɢɫɨɤɚ ɬɟɯɧɢɱɤɚ ɲɤɨɥɚ
ɫɬɪɭɤɨɜɧɢɯ ɫɬɭɞɢʁɚ, ɇɨɜɢ ɋɚɞ, 2010.
[2] *** Ɂɚɤɨɧ ɨ ɛɟɡɛɟɞɧɨɫɬɢ ɢ ɡɞɪɚɜʂɭ ɧɚ ɪɚɞɭ, ɋɥɭɠɛɟɧɢ ɝɥɚɫɧɢɤ Ɋɋ, ɛɪ.101/2005.
[3] J. R. Phimister, U. Oktem, P. R. Kleindorfer, H. Kunreuther, C. Yen Koo, Near-Miss System
Analysis: Phase I, Wharton School, Center for Risk Management and Decision Processes, 2000.
[4] http://en.wikipedia.org/wiki/Space_Shuttle_Challenger_disaster
[5] www.btp.police.uk/.../paddington_rail_crash_
[6] F.E. Bird, G.L. Germain, Practical Loss Control Leadership, Det Norske Verita, Loganville, GA,
1996.
BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA
dr. Vesna Petroviü
Visoka tehniþka škola strukovnih studija
Novi Sad, Srbija
[email protected]
Predavaþ u Visokoj tehniþkoj školi u Novom Sadu, uža nauþna oblast fizika materijala. Diplomirala i
magistrirala na Prirodno matematiþkom fakultetu u Novom Sadu. Nakon diplomiranja tri godine je
radila u više osnovnih škola u Novom Sadu. Od 1996. godine radi u VTŠ Novi Sad i bavi se fizikom,
fiziþkim štetnostima i bezbednošüu i zdravljem na radu. Aktivna je u nauþnim, struþno-aplikativnim i
obrazovnim dimenzijama u navedenim oblastima. Nosilac je licence za poslove bezbednosti i zdravlja
na radu i za ispitivanje uslova radne okoline (fiziþke, hemijske i biološke štetnosti). Angažovana je
kao spoljni saradnik na dva nacionalna nauþna projekta u vezi amorfnih i nanostrukturnih materijala i
aktivan je uþesnik medjunarodnog projekta TEMPUS 158781/2009 „Bezbednost i zdravlje na radu –
diplomski programi i doživotno uþenje“.
266
M&S 9 (2014)
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Vesna Petroviü, Ph.D.
Lecturer in the School of Higher Technical Professional Education in Novi Sad, Serbia, in the field of
physics of materials. Graduated and obtained the M.Sc. at the Faculty of Natural and Mathematical
Sciences in Novi Sad. Initially worked for three years in primary schools in Novi Sad. Since 2007. she
is in VTŠ Novi Sad and is engaged in areas of physics, phycsical harms and occupational health and
safety. She is active in scientific, vocational-applicative and educational dimensions of these areas.
She is a holder of state licences for Occupational health and safety and for Investigation of work
environment conditions (physical, chemical and biological hazards). She is an active participant of two
national scientific projects in the area of amorphous and nanostructured materials as well as the the
TEMPUS 158781/2009 project „Occupational health and safety – degree currcula and lifelong
learning“.
PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
dr. Matija Sokola
Visoka tehniþka škola strukovnih studija
Novi Sad, Srbija
[email protected]
M&S 9 (2014)
267
Slovenian language
UDC 614.8:343.98
Conference paper
Matej Trapeþar, Leon Vedenik
OCENA TVEGANJA FORENZIKA PRI FORENZIýNIH PREISKAVAH PRSTNIH
ODTISOV
Povzetek
Daktiloskopski forenzik preiskuje prstne sledi in odtise ter podaja strokovna in izvedenska mnenja za
potrebe policije in sodišþ. Preiskava se zaþne z iskanjem sledi na kraju, žrtvah ali predmetih povezanih
s kaznivimi dejanji. Zavarovane sledi se preiskujejo v forenziþnem laboratoriju. Najveþkrat
uporabljene metode iskanja oziroma izzivanja prstnih sledi v Nacionalnem forenziþnem laboratoriju v
Ljubljani so daktiloskopski praški, DFO, ninhidrin in cianoakrilatne pare ter BY40 in forenziþni
svetlobni vir. V þlanku so opisani delovni procesi (daktiloskopske metode) daktiloskopskega
forenzika, ki se delijo na optiþne, fizikalne, fizikalno-kemijske in kemijske. V skladu z veljavno
zakonodajo so predstavljene nevarnosti ter ocena tveganja daktiloskopskega forenzika z ustreznimi
varnostnimi ukrepi ter nadzorom pri zagotavljanju varnosti in zdravja pri delu.
Kljuþne besede: Forenziþne preiskave, nevarnosti, ocena tveganja, prstni odtisi, varnost in zdravje pri
delu.
RISK ASSESSMENT FOR THE FORENSICS IN THE FORENSIC FINGERPRINT
EXAMINATIONS
Abstract
Fingerprint expert investigate finger marks and fingerprints and made a professional and an expert
opinions for the needs of the police and the courts. The search begins with the investigating for traces
on the crime scenes, on victims or objects related to the offences. Detected marks are investigated in
the National forensic laboratory in Ljubljana. Most used forensic methods for fingerprint recovery in
laboratory are fingerprint powders, DFO, ninhydrin, and cyanoacrylate with BY40 and forensic light
source. In the article the work processes of the fingerprint forensics are described (fingerprint
methods). They are divided into optical, physical, physical-chemical and chemical methods. In
accordance with the legislation in force and the threat risk assessment of the forensic fingerprint
experts are presented, with appropriate safety measures, and control in ensuring safety and health at
work.
Key words: Fingerprints, forensic examinations, risks, risk assessment, safety and health at work.
268
M&S 9 (2014)
UVOD
Policija je organ v sestavi Ministrstva za notranje zadeve Republike Slovenije. Glavna naloga policije
je predvsem, da v skladu z zakonom, varuje življenje, osebno varnost in premoženje ljudi; prepreþuje,
odkriva in preiskuje kazniva dejanja in prekrške, odkriva in prijema storilce kaznivih dejanj in
prekrškov, druge iskane osebe ter jih izroþa pristojnim organom; vzdržuje javni red; nadzoruje in ureja
promet na javnih cestah in nekategoriziranih cestah v uporabi za javni promet; nadzoruje državno
mejo; opravlja naloge v zvezi z gibanjem in prebivanjem tujcev; varuje doloþene osebe, prostore,
objekte in okoliše objektov; varuje doloþena delovna mesta in tajnost podatkov državnih organov;
opravlja naloge ob naravnih in drugih nesreþah ter izvaja druge naloge, doloþene v zakonu ter drugih
zakonih in podzakonskih aktih, ki se nanašajo nanjo.
Policijo sestavljajo posamezne organizacijske enote, ki so doloþene na osnovi specifiþnih del in
delovnih procesov. Ena izmed teh delovnih podroþij policije sta tudi podroþji kriminalistike oz.
kriminalistiþne tehnike in forenzika.
Kriminalistiþna tehnika je del kriminalistike, ki preuþuje, izpolnjuje in odkriva najprimernejše metode
in sredstva tehniþnih in naravoslovnih znanosti z namenom praktiþne uporabe pri preiskovanju
kaznivih dejanj [14]. Pokriva podroþje ogleda kraja kaznivega dejanja ali dogodka, iskanje,
zavarovanje, preuþevanje sledi in predmetov kaznivega dejanja [9] ter uporablja najnovejše dosežke
znanosti in tehnike za iskanje in zavarovanje sledov kaznivega dejanja, za laboratorijsko delo, za
identifikacijo oseb in predmetov [16].
Vloga kriminalistiþno tehniþnega ogleda, ki je vsak zase edinstven, je zelo pomembna, saj morajo
preiskovalci za pozitivno opravljeno odkrivanje kaznivih dejanj opraviti kakovosten ogled kraja
dejanja [4].
Kriminalistiþno tehniþni ogled kraja dejanja, npr. kraja zloþina, je zaþetna toþka uspešne uporabe
materialnih dokazov, ki je podana s strani forenziþnega laboratorija in kriminalistiþno tehniþnih
preiskovalcev [3,6].
Forenzika je skupno ime za znanje iz razliþnih strok, ki prispevajo k razkrivanju kaznivih dejanj. Je
veda, ki se ukvarja s preiskovanjem materialnih sledi v vseh pravnih zadevah z namenom
identifikacije, individualizacije in ovrednotenja dokazne vrednosti.
Forenzik je policist, ki preiskuje kriminalna dejanja z iskanjem razliþnih sledov na kraju, žrtvah ali
predmetih povezanih s kaznivimi dejanji ter podaja strokovne in ugotovitve za potrebe policije in
sodišþ. Forenziþni izvedenec pa je strokovnjak, ki opravi identifikacijo, primerjavo, klasifikacijo,
individualizacijo in doloþi dokazno vrednost materialne sledi v pravnih zadevah.
Eno izmed delovnega podroþja forenzike je tudi daktiloskopija. Daktiloskopski forenzik preiskuje
prstne sledi in odtise ter podaja strokovna in izvedenska mnenja.
Preiskava se zaþne z iskanjem sledi na kraju, žrtvah ali predmetih povezanih s kaznivimi dejanji,
katere ponavadi najdejo oz. pridobijo kriminalistiþni tehniki. Sledi zavarujejo za nadaljnje preiskave.
Zavarovane sledi se preiskujejo v laboratoriju z razliþnimi delovnimi procesi in postopki.
Delo forenzikov je tako pri opravljanju nalog v doloþenih primerih lahko še posebej kritiþno in
nepredvidljivo. Možnost poškodb in zdravstvenih okvar je tako prisotna pri vsakem delovnem
procesu, ki ga forenzik opravlja, tako s strani obravnavanih oseb, kakor s strani delovnega okolja, saj
je prav ta nepredvidljivost z druge strani vzrok za nujno in ustrezno ocenjevanje tveganja na osnovi
katerega se lahko doloþijo ustrezni ukrepi ter nadzor nad zagotavljanje varnosti in zdravja pri delu.
M&S 9 (2014)
269
PRSTNI ODTISI
Koža služi za varovanje organizma. Prepreþuje, da bi v telo vstopali mikrobi, tekoþine in plini.
Prepreþuje tudi izhlapevanje tekoþin iz telesa in izžarevanje preveþ toplote. Skozi kožo se izloþajo
razne snovi, ki so v telesu odveþ ali pa celo škodljive, prav tako koža v veliki meri sodeluje pri
uravnavanju telesne temperature.
ýloveška koža je najveþji organ in ima številne funkcije [5]. Kisle in mastne sestavine dajejo koži
varovalne sposobnosti. Sestavljena je iz treh delov: vrhnji del kože - vrhnjica (epidermis), srednji del usnjica (dermis, corium ali cutis), globoki del kože - podkožje (hipodermis ali subcutis). Znojnice so
veþceliþne, cevaste, eksokrine žleze [5]. Njihov izloþek je znoj ali sudor. Glede na tip izloþanja jih
delimo na ekrine in apokrine. Izloþki žlez imajo poleg vode še anorganske komponente (kloridi,
kovinski ioni, sulfati, bikarbonati, amonijak, železo) in organske komponente (aminokisline, proteini,
seþnine, seþne in mleþne kisline, sladkorji, kreatinini, holini, ogljikovi hidrati, steroli) [7]. V tabeli 1 je
prikazana zgradba prstne sledi oz. sestavine ekrinega znoja.
Tabela 1. Zgradba prstnih sledi
Sestavine ekrinega
znoja
Voda
Mleþna kislina
Klor
Natrij
Aminokisline
Seþnina
Kalij
Amoniak
Vir: [12]
Približna
koncentracija
(ȝg mlǦ ¹)
2000
1750
1350
900
850
550
125
Sestavine ekrinega
znoja
Proteini
Glukoza
Kalcij
Kreatinin
Magnezij
Ocetna kislina
Seþna kislina
Cink
Približna
koncentracija
(ȝg mlǦ ¹)
80
40
30
10
9
8
6
1
Površina kože ni gladka, vsebuje grebene, žlebove, izbokline, vdrtine in odprtine. Vse to oblikuje
kožno risbo ali kožni relief, ki je znaþilen za vsakega posameznika. Kožni relief se tekom življenja ne
spreminja, ohrani isto sliko in zato se lahko uporablja za doloþanje istovetnosti þloveka. Pri nastanku
prstnih sledi ima, poleg površine, na kateri je nastala prstna sled, kljuþno vlogo koža. Tako je
pomembno poznavanje njene anatomije in fiziologije, saj nam omogoþa lažje razumevanje, zakaj in
kako prstni odtisi nastajajo.
Morfogeneza prstnih odtisov se zaþne v zaþetnih tednih þloveškega embrija, v desetem tednu pa so
papilarne linije na konceh prstov že lepo vidne in profilirane [2].
Vrednotenje: prstni odtis predstavlja zelo sprejemljiv, prikladen in zanesljiv element biometriþnih
metod. Identifikacijska vrednost daktiloskopije je zasnovana na dveh znanstveno in mednarodno
priznanih dejstvih, to je, da ni dveh oseb s popolnoma enakimi prstnimi odtisi in da se le-ti ne
spremene (razen po velikosti) od rojstva do razpada trupla [11]. V te namene se uporablja že veþ kot
130 let. Termin daktiloskopija je sestavljen iz dveh grških besed, prva, daktylos, pomeni prst, druga,
skopein, pa gledati oziroma videti [14].
Nastanek in sestava prstnih sledi: papilarne linije so na prstih in prstnih þlenkih rok in nog ter na
dlaneh in stopalih. Na papilarnih linijah so znojne pore, ki neprestano izloþajo znoj. Znoj je sestavljen
iz ca 99 % vode, ostale sestavine so aminokisline, sladkor, kloridi, mašþobe in seþnine. Posledica tega
je, da se pri dotiku, npr. dlani, znoj prenaša na dotaknjeno površino in na njej pusti sledi papilarnih
linij. Prstne sledi pa ne sestavlja le ekrini znoj, ampak tudi zašþitni mastni kisli plašþ, ki nastane, ko se
znoj na površini kože pomeša z lojem in odpadlimi roževinastimi luskami. Loj ali sebum je moten,
masten, rumen in gost izloþek, ki ga sestavljajo razliþni lipidi, kot so mast, vosek, skvalen in
holesterol, izloþajo pa ga holokrine žleze [5]. Te so najštevilþnejše in najbolj aktivne na seboroiþnih
predelih, t.j. na lasišþu, þelu, med obrvmi, na nosu, za ušesi, okoli spolovil in med lopaticama na hrbtu.
270
M&S 9 (2014)
DAKTILOSKOPSKE METODE
Izzivanje prstnih sledi se izvaja po štirih metodah: optiþni, fizikalni, fizikalno-kemijski in kemijski [8].
Optiþna metoda
Optiþna metoda je nedestruktivna metoda, saj se z njo ne poškoduje sledi ali njihovih nosilcev in se
zato uporabi pred ostalimi metodami izzivanja. S pomoþjo moþne svetlobe v kombinaciji z razliþnimi
optiþnimi filtri (npr. svetilke, forenziþni svetlobni viri, laserji) se izboljša kontrast med podlago in
sledjo in s tem vidnost sledi.
Fizikalne metode
Fizikalne metode se najpogosteje uporabljajo, predvsem ko je þas med odtiskovanjem in izzivanjem
krajši. Z nanašanjem razliþnih daktiloskopskih praškov (npr. aluminijev, magnetni, švedski þrni) in
razpršilcev (npr. SPR - small particle reagent) se povzroþi obarvanje nevidnih prstnih sledi na
preiskovanem materialu.
Fizikalno- kemijske metode
Fizikalno- kemijske metode se uporabljajo predvsem v laboratorijih, ker gre za postopek v zaprtem
prostoru, kjer se kontrolira temperatura in vlaga (npr. jodove pare, cianoakrilatne pare (CA)).
Kemijske metode
Kemijske metode pa se uporabljajo za izzivanje prstnih sledi na poroznih površinah ali za vtisnjene
sledi (npr. srebrov nitrat, ninhidrin, DFO, RTX).
Uporabnost metod
Prstne sledi se lahko naredi vidne z zgoraj naštetimi metodami. Katero izmed metod izzivanja se
uporabi, je odvisno predvsem od podlage na kateri se sled nahaja in od sestave prstne sledi. Obstajajo
razliþne podlage, na splošno pa se v forenziki delijo na [2]:
• porozne površine, npr. papir, karton, les in lepenka. Tu reagenti, npr. ninhidrin, DFO, fizikalni
razvijalec (PD), reagirajo z aminokislinami, seþninami in kloridi v prstni sledi, ki jih porozna
podlaga absorbira;
• neporozne površine, npr. steklo, lakirane površine, kovine, plastika. Te površine sledi ne
absorbirajo, zato ostane na njeni površini. Za izzivanje se uporabljajo daktiloskopski praški,
cianoakrilatni estri, SPR,...;
• polporozne površine, kamor spadajo vse tiste površine, ki se jih ne more uvrstiti niti med porozne
niti med neporozne, npr. barvane površine, novejši bankovci, premazni papirji.
Najveþkrat uporabljene metode iskanja oziroma izzivanja ter preiskovanja prstnih sledi v Nacionalnem
forenziþnem laboratoriju (NFL) na Generalni policijski upravi Policije, so daktiloskopski praški, DFO,
ninhidrin in cianoakrilatne pare ter BY40 in forenziþni svetlobni vir.
Opisi daktiloskopskih metod
V nadaljevanju prispevka so opisane najpogosteje uporabljene daktiloskopske metode v NFL-ju. Med
njimi so tudi tri metode, ki so akreditirane po standardu ISO 17025, in sicer DFO, ninhidrin in CA.
Ker gre pri veþini teh reagentov za nevarne kemikalije, je pri delu z njimi potrebno izvajati vse
predpisane varnostne ter zašþitne ukrepe in obvezno uporabljati tudi osebno varovalno opremo kot so
npr. rokavice, delovna zašþitna oblaþila, zašþitna oþala in razliþne maske za zašþito dihal.
Cianoakrilatni estri
Cianoakrilatni ester (alkil-2-cianoakrilatni ester) je brezbarven reagent [1]. V manomerni obliki je
tekoþina in je dosegljiv pod razliþnimi imeni. Ima veliko zmožnost polimerizacije. S segrevanjem
zaþne tekoþi CA izhlapevati. Nastale pare reagirajo z aminokislinami, mašþobnimi kislinami, proteini
v znoju in vlago, prisotno v zraku [15]. Nastane bel polimer policianoakrilat. Hlapi CA reagirajo z
doloþenimi sestavinami izloþkov ekrinih in holokrinih žlez, polimerizirajo na sledeh papilarnih linij in
tvorijo bel polimer. CA hlapi so zdravju škodljivi in dražijo oþi in sluznico respiratornega sistema,
M&S 9 (2014)
271
zato je potrebno z reagentom ravnati zelo previdno in paziti, da nismo izpostavljeni delovanju teh
hlapov. Zaradi tega se izzivanje prstnih sledi s tem reagentom opravlja izkljuþno v posebej za to
izdelanih komorah, t.i. cianoakrilatnih komorah. V takšnih komorah je možno nadzirati temperaturo,
vgrajene imajo ventilatorje, ki povzroþijo kroženje in enakomerno koncentracijo hlapov po celotni
notranjosti komore. Vgrajene imajo tudi prezraþevalne sisteme s filtri, ki odstranijo škodljive hlape
preden uporabnik komoro odpre. Nekateri modeli imajo vgrajen tudi merilec relativne zraþne
vlažnosti. Vþasih je treba kontrast med podlago in izzvanimi sledmi poveþati z barvili. Barvila v obliki
raztopine vsebujejo tudi topilo, katerega funkcija je, da nekoliko omehþa CA polimer in s tem
omogoþi, da vanj prodre barvilo. Uporabljajo se fluorescentna barvila, npr. BY40, ki pri doloþeni
valovni dolžini z uporabo npr. forenziþnega svetlobnega vira fluorescirajo.
VPD: reagent deluje dražilno na dihalne poti. Povzroþi lahko slabost, zaspanost ali vrtoglavico. Draži
tudi kožo, sluznico in oþi. V trenutku zlepi kožo in oþesne veke. Obvezna je uporaba zašþitnih rokavic
in oblaþil. Poskrbeti je treba tudi za primerno prezraþevanja. Obvezna je uporaba zašþitnih rokavic in
oblaþil ter oþal. V primeru, da tekoþina pride v oþi ali na kožo, je treba izpirati z veþjo koliþino vode.
Pri zastrupitvah pride do slabosti, zaspanosti ali vrtoglavice, lahko tudi do nezavesti. Poškodovanca je
treba odpeljati na svež zrak in iskati zdravniško pomoþ. Ob stiku s kožo je treba to mesto izpirati z
veþjo koliþinio tople milnice in vode. Pri stiku z oþmi se ta del izpira vsaj 15 minut z veliko koliþino
vode in išþe zdravniško pomoþ.
BY40
Basic Yellow 40 fluorescentno barvilo rumene barve namenjeno obarvanju prstnih sledi, predhodno
izzvanih s CA, saj BY 40 bel polimer obarva rumeno. Tako obdelana sled fluorescira, þe se osvetli s
svetlobo z valovno dolžino med 445 nm in 495 nm. Uporabi se lahko forenziþni svetlobni vir (FSV),
ki je moþni vir bele svetlobe. FLS obsega ultravijoliþno, vidno in infrardeþe obmoþje svetlobe.
Opremljen je z razliþnimi optiþnimi filtri, ki omogoþaj uporabo razliþnih enobarvnih spektrov
svetlobe.
VPD: raztopina BY40 vsebuje organska topila, ki so nevarna za oþi in dihalne poti. Ob gretju in
gorenju se sprošþajo strupene in dražeþe snovi. Ob povišani temperaturi okolice lahko tvorijo z
zrakom eksplozivne zmesi. Obvezna je uporaba digestorija ali zašþita dihal, zašþitnih rokavic iz nitrila,
oþal, oblek. Poskrbeti je treba tudi za ustrezno prezraþevanje. V primeru, da tekoþina pride v oþi ali na
kožo, se ta del izpira z veþjo koliþino vode. Pri prekomernem vdihovanju je treba poškodovanca
odpeljati na svež zrak in poiskati zdravniško pomoþ. Pri uporabi FSV pa je obvezna zašþita oþi.
Daktiloskopski praški
Praški so najpogosteje uporabljene metode izzivanja, še posebej na kraju dogodkov. Rezultat izzivanja
je znan takoj, uporaba, predvsem na gladkih in neporoznih površinah, pa je enostavna. V osnovi se
praški delijo na luskaste in zrnate. Luskasti so iz aluminija, brona ali zlata. Luskaste praške se nanaša z
razliþnimi þopiþi, najprimernejši so zefirjevi. Zrnati praški imajo zrnate osnovne delþke in so manj
obþutljivi kot luskasti. Na prstne sledi se jih nanaša s þopiþi, najveþkrat iz veveriþje dlake.
Najpogosteje uporabljeni praški so magnetni, sivi specialni, švedski þrni in raztopina SPR [2,7,8].
Magnetni praški so kovinski praški za izzivanje prstnih sledi. Spadajo med fine feromagnetiþne praške
in se jih uporablja s pomoþjo magnetnih aplikatorjev. Ugotovljeno je bilo, da je magnetni prašek
posebej uspešen pri odkrivanju latentnih prstnih sledi na površinah, kot so usnjeni predmeti, plastika,
zidni predmeti in þloveška koža. Magnetni prašek je sestavljen iz železovega oksida in železovega
prahu ter ostalih komponent. Na površino, kjer se naj bi nahajala latentna prstna sled, se nanaša z
magnetno paliþico, poznano kot magnetni þopiþ. V kolikor so sledi sveže, se jih lahko izzove tudi na
papirju ali kartonu. Zaradi svoje magnetne narave niso namenjeni iskanju sledi na kovinskih
površinah, ki so magnetno prevodne. Sivi specialni prašek pa je uporaben za relativno þiste in gladke
ter neporozne površine kot so steklo, kovina ipd. Švedski þrni prašek je mešanica sajastih oziroma
finih praškov in se nanaša s þopiþem. Kombinacija praškov je primerna za dobro sprijenost na prstno
sled z minimalno sprijenostjo na površino ozadja. Uporablja se tudi SPR, ki je suspenzija finih delcev
molibdenovega disulfida (MoS2), laboratorijskega detergenta in vode. Uporablja se za izzivanje sledov
papilarnih linij na mokrih in mastnih, neporoznih površinah. Suspenzija se veže na mašþobne in lojne
izloþke latentne sledi papilarnih linij tako, da se le te obarvajo in postanejo vidne. Pred uporabo je
potrebno suspenzijo SPR pretresti, da se delci MoS2 porazdelijo po celotni vsebini, saj se v
272
M&S 9 (2014)
nasprotnem primeru usedejo na dno plastenke. ýeprav suspenzija ni toksiþna, je pri njeni uporabi
priporoþljiva uporaba zašþitnih rokavic in oþal.
DFO
DFO (1,8-diazafluoren-9-on) je fluorogeni reagent za izzivanje sledi na poroznih površinah. Reagent
reagira pretežno z aminokislinami [7], ki se nahajajo v prstni sledi. Izzvane sledi so bledo vijoliþne
barve in zelo slabo vidne. Za pregled sledi se uporabi npr. forenziþni svetlobni vir. Izzvane sledi
fluorescirajo v rumeni barvi pri valovni dolžini med 430 nm in 580 nm.
VPD: sestavine DFO-ja so vnetljive, mešanica hlapov in zraka pa je lahko tudi eksplozivna. Za
uporabo reagenta je treba uporabljati zraþen prostor, v bližini pa ne sme biti odprtega ognja. Obvezna
je uporaba zašþitnih rokavic in oblaþil ter maske.
Ninhidrin
Ninhidrin (2,2-dihidroksi-1,3-dion) je kristalen prah, topen v vodi in polarnih topilih. Pri visokih
temperaturah se sprime in postane temno rdeþ ter razpade, zato ga moramo hraniti v temnem in
hladnem prostoru [2]. Reagira s primarnimi in sekundarnimi amini (aminokislinami, proteini, peptidi),
ki se nahajajo v prstni sledi. Rezultati izzivanja so odvisni od pogojev v katerih poteka reakcija
(relativna vlažnost zraka, temperatura, pH)
VPD: v raztopini so prisotna organska topila. Te snovi so strupene ob zaužitju ali resorpciji skozi
kožo. Nevarne so za dihalne poti in oþi. Hlapi so v zmesi z zrakom eksplozivni, zato se je treba
izogibati odprtnemu ognju. Pri segrevanju se sprošþajo strupene in dražeþe pare, ki delujejo narkotiþno
in povzroþijo nezavest. Pri delu je obvezba uporaba digestorija ali dihalnega aparata. Poskrbeti je treba
tudi za primerno prezraþevanje. Obvezna je uporaba zašþitnih rokavic in oblaþil ter oþal. V primeru,
da tekoþina pride v oþi ali na kožo, je treba izpirati z veþjo koliþino vode. Pri prekomernem
vdihavanju pa je treba poškodovanca odpeljati na svež zrak in iskati zdravniško pomoþ.
VARNOST IN ZDRAVJE PRI DELU
Zakon o varnosti in zdravju pri delu doloþa, da mora delodajalec zagotoviti varnost in zdravje
delavcev pri delu. V ta namen mora izvajati vse ukrepe, potrebne za zagotovitev varnosti in zdravja
delavcev ter drugih oseb, ki so navzoþe v delovnem procesu, vkljuþno s prepreþevanjem,
odpravljanjem in obvladovanjem nevarnosti pri delu, obvešþanjem in usposabljanjem delavcev, z
ustrezno organiziranostjo in potrebnimi materialnimi sredstvi.
Zakon nalaga delodajalcu, da mora pisno oceniti tveganja, katerim so delavci izpostavljeni ali bi lahko
bili izpostavljeni pri delu po doloþenem postopku. Oceno tveganja mora popraviti in dopolniti
vsakokrat ko obstojeþi preventivni ukrepi varovanja niso zadostni oziroma niso veþ ustrezni; ko se
spremenijo podatki, na katerih je ocenjevanje temeljito in ko obstajajo možnosti in naþini za izpolnitev
oziroma dopolnitev ocenjevanja.
Delodajalec mora po izvedenem ocenjevanju tveganja za varnost in zdravje pri delu izdelati in sprejeti
izjavo o varnosti z oceno tveganja v pisni obliki, ki glede na vrsto in obseg dejavnosti vsebuje zlasti
naþrt za izvedbo predpisanih zahtev in ukrepov; naþrt in postopke za izvedbo ukrepov v primerih
neposredne nevarnosti ter opredelitev obveznosti in odgovornosti odgovornih oseb delodajalca in
delavcev za zagotavljanje varnosti in zdravja pri delu.
V izjavi o varnosti z oceno tveganja mora delodajalec doloþiti posebne zdravstvene zahteve, ki jih
morajo izpolnjevati delavci za doloþeno delo, v delovnem procesu, ali za uporabo posameznih sredstev
za delo, na podlagi strokovne ocene izvajalca medicine dela.
Izjava o varnosti z oceno tveganja v Policiji
Izjava o varnosti z oceno tveganja v Ministrstvu za notranje zadeve in Policiji je bila sprejeta v letu
2002. Ta je z njeno 1. revizijo v letu 2005, 2. revizijo v letu 2009 in 3. delno revizijo letu 2010 krovni
dokument za izvajanje in zagotavljanje varnosti in zdravja pri delu, saj pomeni predvsem novo
strategijo varnostnega menedžmenta celotnega ministrstva, predvsem pa Policije, ter sistemski pristop
za skupno zagotavljanje varnosti zaposlenim.
M&S 9 (2014)
273
Doloþene so naloge in odgovornosti odgovornih oseb za varnost in zdravje pri delu. Izdelan je
organigram odgovornih oseb za varnost in zdravje pri delu v organizacijskih enotah v Policiji, loþeno
za enote generalne policijske uprave, policijske uprave in policijske postaje.
Za vsa delovna mesta policistov so izdelana tipiþna delovna mesta, za katera so izdelane ocene
tveganja, doloþene so nevarnosti in škodljivosti, ki se lahko pojavljajo na delovnih mestih, ter
varnostni ukrepi za zagotavljanje varnosti in zdravja pri delu.
Ocenjevanje tveganja, ki je bilo narejeno za policiste, ni torej niþ drugega kot skrbno prouþevanje vseh
dejavnikov, ki lahko ogrozijo varnost in zdravje, povzroþijo poškodbo ali zdravstveno okvaro
policista. Zato se z ocenjevanjem posameznega tveganja ocenjuje, ali so izvedeni varnostni ukrepi
zadostni, ali je treba narediti še kaj veþ, da se zagotovi ustreznejša varnost policistov [13].
Tipiþna delovna mesta
Tipiþna delovna mesta v Policiji so doloþena na podlagi obstojeþe sistemizacije delovnih mest, ki jo
doloþa akt o notranji organizaciji in sistemizaciji delovnih mestih z združevanjem teh delovnih mest za
katera so znaþilna enako delovno podroþje, enaki ali podobni delovni postopki, enaka ali podobna
glavna in dodatna opravila, enaka delovna oprema in druga sredstva za delo, enako ali podobno
delovno okolje ter podobna tveganja in ugotovljene nevarnosti.
Vsako tipiþno delovno mesto sestavlja šest delov. Ti obsegajo: opis delovnega mesta (opis delovnega
mesta je vezan na izdelan akt o notranji organizaciji in sistemizaciji delovnih mestih); uporabo
delovne opreme (seznam delovne opreme, ki se uporablja pri delu oz. na delovnem mestu (npr.
prevozna sredstva, oborožitev, posebna tehniþna sredstva, telekomunikacijska oprema, birotehniþna
oprema, oprema delavnic, oprema laboratorijev, razliþnih delovišþ, itd.)); uporabo nevarnih snovi
(seznam nevarnih snovi, ki se uporabljajo pri delu (npr. eksplozivne snovi, vnetljive, zdravju
škodljive, dražilne snovi, itn.)); uporabo osebne varovalne opreme (seznam osebne varovalne
opreme, ki jo je potrebno na tem delovnem mestu uporabljati z namenom prepreþevanja poškodb in
zdravstvenih okvar); oceno tveganja (ugotovljene nevarnosti, znaþilne za tipiþno delovno mesto,
ocenjevanje ravni oz. stopnje tveganja zaradi posameznih nevarnosti ter poslediþno ukrepe, ki iz tega
sledijo) in zdravstveno oceno (stopnjo zdravstvene ali življenjske ogroženosti, možnosti poškodb pri
delu, možnost pojavljanja zdravstvenih težav in okvar v zvezi z delom; opredeljene so zdravstvene in
psihofiziþne zahteve za delo na konkretnem delovnem mestu; posebej je opredeljena primernost dela
oz. delovnega mesta za posebej varovane kategorije zaposlenih, doloþeni so predhodni, usmerjeni
obdobni in izredni preventivni zdravstveni pregledi) [13].
Ugotovljene nevarnosti
Glede na naravo dela, specifiþnosti delovnih procesov in postopkov policistov je bilo iz ocen tveganj,
iz Izjave o varnosti z oceno tveganja, ugotovljenih veþ razliþnih nevarnosti, ki lahko ogrožajo
policiste.
Nevarnosti so bile doloþene so bile na podlagi prouþitve opredeljenih dejavnikov nevarnosti in
škodljivosti na tipiþnih delovnih mestih policistov; analize in zdravstvene ocene delovnega mesta
policista; spremljanja in prouþevanja zdravstvenega stanja in delovne zmožnosti policistov z
zdravstvenimi pregledi; prouþitve zdravstvenega stanja in delovne zmožnosti policistov, ki jih je
obravnavala zdravstvena komisija Policije; spremljanja in prouþevanja poškodb pri delu, kolektivnih
nezgod pri delu in nevarnih pojavov v zvezi z delom; spremljanja in prouþevanja bolniškega staleža in
delovne invalidnosti policistov; spremljanja in prouþevanja nekaterih nevarnosti in škodljivosti pri
delu v enotah ter splošnih delovnih razmer v delovnih in pomožnih prostorih v objektih Policije [13].
Ukrepi za zagotavljanje varnosti
Glede na stopnjo tveganja so v Izjavi o varnosti z oceno tveganja doloþeni splošni in posebni varnostni
ukrepi za zmanjšanje tveganj zaradi obremenitev, nevarnosti in škodljivosti pri delu.
Poleg splošnih in posebnih varnostnih ukrepov so doloþeni še prednostni ukrepi za zmanjšanje ravni
tveganj vezani na ugotovljene nevarnosti, nanašajo pa se predvsem na ustrezno zagotavljanje
usposabljanja policistov za varno in zdravo delo, organizacijskih in tehniþnih ukrepov, delovnega
274
M&S 9 (2014)
okolja, zdravstvenega varstva delavcev, delovnih in pomožnih prostorov, delovne opreme in osebne
varovalne opreme [13].
OCENA TVEGANJA DAKTILOSKOPSKEGA FORENZIKA
V skladu z izdelano sistemizacijo delovnih mest v Policiji in sprejeto Izjavo o varnosti z oceno
tveganja sta v zvezi z oceno tveganja daktiloskopskega forenzika doloþeni dve tipiþni delovni mesti
in sicer delovno mesto kriminalistiþno tehniþnega izvedenca I in delovno mesto kriminalistiþnega
tehnika.
Tipiþni delovni mesti tako vsebujeta parametre glede opisa delovnega mesta; uporabe delovne opreme;
uporabe nevarnih snovi, uporabe osebne varovalne opreme, ocene tveganja in zdravstveno oceno.
Iz tipiþnega delovnega mesta je razvidno, da daktiloskopski forenzik za delovno opremo uporablja
prevozna sredstva, informacijsko strojno opremo, telekomunikacijsko opremo, kriminalistiþnotehniþno opremo, oborožitev, posebna tehniþna sredstva, posebne tehniþne pripomoþke, birotehniþno
opremo ter opremo delavnic, laboratorijev in kabinetov.
Pri delu prihaja v stik z nevarnimi snovmi in kemikalijami ki so lahko eksplozivne, oksidativne,
vnetljive, strupene, zdravju škodljive, jedke, dražilne, rakotvorne, mutagene, strupene za
razmnoževanje in okolju nevarne.
Pri delu mora, glede na specifiþne delovne procese, uporabljati osebno varovalno opremo za varovanje
glave, sluha, oþi in obraza, dihal, rok, nog, trupa in trebuha ter osebno varovalno opremo za varovanje
celega telesa.
Ugotovljene nevarnosti v zvezi z delom daktiloskopskega forenzika
Glede na naravo dela, specifiþnosti delovnih procesov in postopkov dela daktiloskopskega forenzika je
bilo tako ugotovljenih veþ razliþnih nevarnosti kateri ga ogrožajo. Doloþene so bile na podlagi
prouþitve opredeljenih dejavnikov nevarnosti in škodljivosti na tipiþnima delovnima mestoma
kriminalistiþno tehniþnega izvedenca I in kriminalistiþnega tehnika; analize in zdravstvene ocene
delovnega mesta; spremljanja in prouþevanja zdravstvenega stanja in delovne zmožnosti
daktiloskopskega forenzika z zdravstvenimi pregledi; prouþitve zdravstvenega stanja in delovne
zmožnosti daktiloskopskega forenzika, ki jih je obravnavala zdravstvena komisija policije; spremljanja
in prouþevanja poškodb pri delu, kolektivnih nezgod pri delu in nevarnih pojavov v zvezi z delom;
spremljanja in prouþevanja bolniškega staleža in delovne invalidnosti; spremljanja in prouþevanja
nekaterih nevarnosti in škodljivosti pri delu v enotah policije ter splošnih delovnih razmer v objektih,
delovnih in pomožnih prostorih prometne policije.
Tveganje je bilo ocenjeno za vsako nevarnost in škodljivost posebej, ki se pojavlja v okviru tipiþnega
delovnega mesta kriminalistiþno tehniþnega izvedenca I in kriminalistiþnega tehnika, in predstavlja
stopnjo tveganja. Tako so bile pri delu daktiloskopskega forenzika ugotovljene naslednje nevarnosti in
škodljivost pri delu: hrup, nevarne snovi, okužbe pri delu, snovi ali predmeti z visoko ali nizko
temperaturo, eksplozija, požar, izvajanje policijskih pooblastil, uporaba delovne opreme, uporaba
osebne varovalne opreme, elektriþni tok, delo na terenu, oborožitev, delo na višini ali v globini, delo
na vodi, bremena, pomanjkljivosti v zvezi z delovnimi in pomožnimi prostori, psihološki dejavniki,
specifiþna organizacija dela, nevarnosti pri uporabi raþunalniške opreme in slikovnih zaslonov,
statiþne telesne obremenitve, dinamiþne telesne obremenitve, senzorne vidne obremenitve, notranji in
zunanji promet, senzorne slušne obremenitve, jedrski, radiološki, biološki in kemiþni (JRBK) napad,
terorizem ter naravne in druge nesreþe [10].
Zdravstvena ocena
Kot je razvidno iz zdravstvene ocene iz Izjave o varnosti z oceno tveganja je daktiloskopski forenzik
pri delu lahko zdravstveno ogrožen (pri opravljanju doloþenih nalog lahko tudi izjemoma življenjsko
ogrožen) zaradi obremenitev, ki so navedene v oceni stopnje tveganja. Pri opravljanju dela obstaja
nevarnost za poškodbe. V zvezi z delom je možno pojavljanje naslednjih zdravstvenih težav in okvar
kot so psihosomatska obolenja, obolenja srca in ožilja, možnost okužb, možnost razvoja alergij in
okvare sluha.
M&S 9 (2014)
275
Za opravljanje dela daktiloskopski forenzika so potrebne posebne zdravstvene in psihofiziþne zahteve
in sicer: ustrezne duševne lastnosti: primerne intelektualne sposobnosti, emocionalna stabilnost,
ustrezna motivacija, primerne verbalne sposobnosti, ustrezne osebnostne lastnosti; ustrezne
psihomotorne in psihosenzorne sposobnosti; odsotnost psihopatološke simptomatike; dobra obrambna
sposobnost krvi; normalno stanje živþevja in þutil: brezhibne vidne funkcije, lahko z uporabo
korekcije, normalna sluh in ravnotežje; primerno stanje obtoþil, dihal, prebavil, seþil; normalno stanje
kože in odsotnost alergijskih obolenj in primerno stanje gibal.
Iz ocene razvidno da je delo ustrezno za ženske, manj ustrezno za noseþnice, ustrezno je za starejše
delavce (nad 55 let), manj ustrezno za invalide in za kroniþne bolnike, ni pa ustrezno za mladoletne.
Pri trajni zdravstveni okvari, kroniþnem obolenju ali invalidnosti je potrebna individualna ocena
delazmožnosti, s katero je treba ugotoviti skladnost obremenitev na konkretnem delovnem mestu in
pacientovih zdravstvenih okvar.
Doloþeni so tudi roki preventivnih zdravstvenih pregledov kateri so potrebni in drugi usmerjeni, kateri
se doloþijo po zdravnikovi presoji na podlagi ugotovitev na obdobnem pregledu ali po presoji
nadrejenih v primeru zdravstvenih težav pri opravljanju doloþenih del [10].
Ukrepi za zagotavljanje varnosti in zdravja v zvezi z delom daktiloskopskega forenzika
Glede na stopnjo tveganja in posamezno ugotovljeno nevarnost pri delu daktiloskopskega forenzika,
so za vsako ugotovljeno nevarnost doloþeni varnostni ukrepi za zmanjšanje ravni tveganja zaradi
obremenitev, nevarnosti in škodljivosti pri delu. Prav tako so doloþeni roki izvedbe ter odgovorne
osebe za varnost in zdravje pri delu, pristojne za njihovo izvajanje.
Poleg t.i. osnovnih varnostnih ukrepov so doloþeni še prednostni ukrepi za zmanjšanje ravni tveganj
vezani na ugotovljene nevarnosti, ki se stalno izvajajo ter se nanašajo predvsem na ustrezno
zagotavljanje usposabljanja policistov za varno in zdravo delo, organizacijskih in tehniþnih ukrepov,
delovnega okolja, zdravstvenega varstva policistov, delovne opreme in osebne varovalne opreme [10].
ZAKLJUýEK
Odgovorne osebe za varnost in zdravje pri delu morajo za zagotavljanje varnosti in zdravja pri delu
daktiloskopskih forenzikov stalno izvajati nadzor nad izvedenimi ukrepi, potrebnih za zagotovitev
njihove varnosti in zdravja pri delu, vkljuþno s prepreþevanjem nevarnosti pri delu, obvešþanjem in
usposabljanjem, z ustrezno organiziranostjo ter potrebnimi materialnimi sredstvi.
Prav tako morajo izvajati tudi preventivne ukrepe in izbirati take delovne in organizacijske metode, ki
bodo zagotavljale veþjo stopnjo varnosti in zdravja pri delu, ter bodo vkljuþene v vse njene aktivnosti.
Ugotovljene nevarnosti pri delovnih postopkih, kjer je bila stopnja ocene tveganja precejšnja so
nevarnosti opredeljene pri tveganjih kot so možni stiki z nevarnimi snovmi oz. kemikalijami,
okužbami pri delu, uporabi delovne opreme, delu na terenu. Prav tako so v doloþenih primerih
ugotovljene tudi pomanjkljivosti v zvezi z delovnimi in pomožnimi prostori. Iz stopnje ocene tveganja
izhaja, da so precejšnja tveganja oz. nevarnosti tudi pri psiholoških dejavnikih ter specifiþni
organizaciji dela.
Urejevanje varnosti in zdravja pri delu mora s strani odgovornih oseb za varnost in zdravje pri delu v
policiji (vodstvo policije in specifiþne organizacijske ravni policije) tako že v osnovi temeljiti
predvsem na prepreþevanju poškodb in zdravstvenih okvar forenzikov vkljuþno z vsemi policisti in
ostalimi zaposlenimi v Policiji.
To pa se lahko doseže z ustreznim kadrovanjem oseb, ki imajo ustrezne zdravstvene in druge
psihofiziþne sposobnosti; s kvalitetno izdelanimi programi usposabljanja s podroþja varnosti in
zdravja pri delu; s stalnim teoretiþnim in praktiþnim usposabljanjem forenzikov za varno delo; z
izvajanjem zdravstvenih pregledov; z izboljšanjem ravni fiziþne kondicije; z zagotavljanjem ustrezne
in strokovne psihosocialne pomoþi, s stalnim preuþevanjem vseh nevarnih situacij, v katerih se lahko
276
M&S 9 (2014)
znajdejo forenziki, z nabavo ustreznejše osebne varovalne opreme in delovne opreme in z
zagotavljanem ustreznejših pogojev dela v delovnih in pomožnih prostorih ter pri terenskem delu.
LITERATURA
[1] Brown, E. W.: The cyanoacrylate fuming method, http://www.ccs.edu/home/feneric (2.6.2010)
[2] Champod, C., Lennard, C., Margot, P., Stoilovic, M.: Fingerprints and other ridge skin
impressions, CRC Press, Boca Raton, 2004.
[3] Chisum, W., Turvey, B.: Crime reconstruction, Academic press title, USA, 2007.
[4] Crispino, F.: Nature and place of crime scene management within forensic sciences, Science
and Justice, 4, 2008, 24-28.
[5] Fajdiga, D.: Koža - anatomija, histologija in fiziologija þloveške kože, Pami, Železniki, 1998.
[6] James, S., Nordby, J.: Forensic science – an introduction to scientific and investigative
techniques, 3rd ed., CRC Press, Boca Raton, 2009.
[7] Kent, T.: Fingerprint development handbook, Police scientific development branch, Home
office, Policing and crime reduction group, UK, 2000.
[8] Lee, H., Gaensslen, R.: Advances in fingerprint technology - second edition, CRC Press, Boca
Raton, 2001.
[9] Maver, D.: Kriminalistika, ýasopisni zavod Uradni list Republike Slovenija, Ljubljana, 1997.
[10] Ministrstvo za notranje zadeve republike Slovenije: Izjava o varnosti z oceno tveganja v
Ministrstvu za notranje zadeve –3. delna revizija, Ljubljana, 2010
[11] Siegel, J.: Encyclopedia of forensic sciences, Visualization, Academic Press, San Diego, 2000,
890-899.
[12] Siegel, J.: Encyclopedia of forensic sciences, Fingerprints, Academic Press, San Diego, 2000,
422-428.
[13] Vedenik, L.: Ocena tveganja temelj za pripravo in izvajanje programov usposabljanj
policistov s podroþja varnosti in zdravja pri delu - Varnost, Ljubljana, 59, 2011, 3, 53- 56.
[14] Vidic, V.: Kriminalistiþna tehnika, Šolski center za strokovno izobraževanje delavcev v organih
za notranje zadeve, Ljubljana, 1973.
[15] Wurmb, N., Meissner, D., Wegener, R.: Influence of Cyanoacrylate on the Efficiency of
Forensic PCRs, Forensic science international, 124 (1), 2001, 11-16.
[16] Žerjav, C.: Kriminalistika, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1983.
Predpisi
• Zakon o varnosti in zdravju pri delu (Ur. l. RS, št. 43/11)
• Zakon o nalogah in pooblastilih Policije (Ur. l. RS, št. 15/13)
• Zakon o organiziranosti in delu v policiji (Ur. l. RS, št. 15/13 in 11/14)
Standardi
• BS OHSAS 18001:2012 - Occupational health and safety management systems - Requirements
• ISO/IEC 17025:2005 - General requirements for the competence of testing and calibration
laboratories
Internet
• http://www.sist.si (25.4.2013.)
• http://www.redwop.com/download/basicylw.pdf (24.3.2014) (Basic Yellow 40: technical notes)
• http:// www.geocities.com/cfplab/ninhydri.htm (24.3.2014) (Ninydrin: basic to advances)
• http://www.bvda.com/EN/sect1/en_1_8b.html (24.3.2014) (DFO product information)
Interni dokumenti
• Drobniþ, K.: Razvoj kriminalistiþne tehnike, kriminalistiþni teþaj, CFP, 2010.
• Postopek izzivanja sledi papilarnih linij z reagentom DFO, DAK-002, Ljubljana, 2013.
• Postopek izzivanja sledi papilarnih linij z ninhidrinom, DAK-003, Ljubljana, 2013.
• Postopek izzivanja sledi papilarnih linij s cianoakrilatnimi estri, DAK-004, Ljubljana, 2013.
• Postopek uporabe barvila Basic Yellow 40 (BY40), DAK-005, Ljubljana, 2013.
M&S 9 (2014)
277
BIOGRAFIJA PRVEGA AVTORJA
doc. dr. Matej Trapeþar
Nacionalni forenziþni laboratorij, Ministrstvo za notranje zadeve Republike Slovenije, Policija
Ljubljana, Slovenija
[email protected]
Matej Trapeþar je leta 1995 diplomiral iz varnosti pri delu na Univerzi v Ljubljani. Leta 1996 se je
zaposlil v Ljubljanskem oddelku kriminalistiþne tehnike – skupina za daktiloskopijo. Doktoriral je leta
2010. V doktoratu je preiskoval uporabnost biometriþnih podatkov za preverjanje istovetnosti oseb v
analizah prometnih nesreþ in za izboljšanje prometne varnosti, s poudarkom na prstnih odtisih,
þloveški koži in biometriþni identifikaciji. Leta 2012 je na Univerzi v Mariboru postal docent za
tehniško logistiko. Od leta 2001 je zaposlen v oddelku za daktiloskopijo v Nacionalnem forenziþnem
laboratoriju. Ukvarja se s forenziþnimi in kriminalistiþno-tehniþnimi preiskavami prstnih odtisov. Za
potrebe policije in sodišþ izdeluje strokovna in izvedenska mnenja daktiloskopske stroke. Je aktivni
þlan mednarodnih organizacij ENFSI (Evropsko združenje forenziþnih laboratorijev – delovna skupina
za prstne odtise) in IAI (Mednarodno združenje za identifikacijo).
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Matej Trapeþar, Ph.D.
Matej Trapecar graduated in Occupational safety at the University of Ljubljana in 1995. In 1996, he
was employed in Ljubljana Criminalistic Technique Department – fingerprint group. He completed his
D.Sc. in 2010. In his doctoral thesis he studied usefullness of the biometric data for identity check of
persons in traffic accident analysis and for improvement of traffic safety, especially in the area of
fingerprints, human skin and biometric identification. In 2012, he became an Assistant Professor
(technical logistics) at the University of Maribor. Since 2001 he has been employed at the National
Forensic Laboratory, fingerprint department. He deals with forensic and criminalistic/technical
research of fingerprints. He gives professional and expert opinions in the area of fingerprints for the
needs of the police and courts. He is an active member of international organisations ENFSI
(European Network of Forensic Science Institutes – Finger Print Working Group) and IAI
(International Association for Identification).
PODATKI O SOAVTORJIH (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
mag. var. Leon Vedenik
Ministrstvo za notranje zadeve Republike Slovenije, Policija
Murska Sobota, Slovenija
[email protected]
278
M&S 9 (2014)
Croatian language
UDC 006.83:65.018
Conference paper
Josip Taradi, Vesna Nikoliü, Nevenka Grošaniü
PROCES INTERNOG AUDITA INTEGRIRANOG SUSTAVA UPRAVLJANJA
KVALITETOM I SIGURNOŠûU
Sažetak
Svrha istraživanja je dati doprinos razvoju integriranih sustava upravljanja analizom praktiþnog
primjera procesa internog audita integriranog sustava upravljanja kvalitetom i sigurnošüu. U
istraživanju su korištene znanstvene metode: metoda deskriptivne analize (analiza teorije i analiza
prakse, na osnovi studija literature, dokumentacije, normi i propisa), studij sluþaja (analiza izabranog
praktiþnog primjera integriranog sustava upravljana kvalitetom i sigurnošüu) i metoda modeliranja
(dijagram tijeka procesa praktiþnog primjera). Rezultati istraživanja potvrÿuju da je interni audit
posebno zahtjevan za integrirane sustave upravljanja kvalitetom i sigurnošüu zbog brojnosti zahtjeva i
potrebnih pokazatelja. U njima je uz poslovnu odgovornost naglašena i društvena odgovornost zbog
zahtjeva sigurnosti ljudi, imovine i okoliša. Time interni audit dobiva presudnu ulogu za postizanje
preventive zaštite. Iz analize praktiþnog primjera internog audita, kao i analize teorijskih osnova,
nameüe se kljuþni zakljuþak o važnosti metodike internog audita, a posebno potrebe struþnosti
voditelja internog audita i svih internih auditora ukljuþenih u proces. Takva se potrebna visoka razina
struþnosti postiže formalnom i neformalnom edukacijom, uz praktiþno iskustvo auditora i polaganje
propisanih ispita, te stalnom sustavnom edukacijom auditora za usvajanje novih znanja u podruþju
kvalitete i sigurnosti.
Kljuþne rijeþi: audit, kvaliteta, proces, sigurnost, upravljanje.
INTERNAL AUDIT PROCESS OF INTEGRATED MANAGEMENT SYSTEM OF QUALITY
AND SAFETY
Abstract
The aim of the research is to contribute to the development of integrated management systems with
analysis of practical examples of the internal audit process integrated quality management system and
safety. The research used the scientific method: method of descriptive analysis (analysis of the theory
and practice, based on the study of literature, documentation, standards and regulations), case study
(analysis of a practical example of an integrated system management of quality and safety) and
modeling method (process flow diagram of practical example). The research results confirm that the
internal audit particularly demanding for an integrated management system of quality and safety due
to the number of requests and the necessary indicators. In them, with business responsibility
emphasizes social responsibility requirements for the protection of people, property and the
environment. Internal audit thereby gets a crucial role in the achievement of preventive care. From the
analysis of practical examples of internal audit, as well as analysis of the of theoretical bases, imposes
a key conclusion of importance of internal audit methodology, particular needs expertise of internal
audit manager and all internal auditors involved in the process. Such requiring a high level of expertise
achieved by formal and informal education, with practical experience of auditors and taking the
exams, and systematic and continuous training of auditors for acquisition of new knowledge in the
field of quality and safety.
Key words: audit, management, process, quality, safety.
M&S 9 (2014)
279
UVOD
U promjenljivom društveno-ekonomskom i gospodarskom kontekstu, integrirani sustav menadžmenta
predstavlja odgovor suvremenih organizacija na sve složenije zahtjeve tržišta koji se odnose na
proizvod ili uslugu koja se nudi, naþin poslovanja i upravljanja, utjecaj na životni okoliš, i sl. Ovi
zahtjevi formalizirani su kroz niz normi iz podruþja sustava menadžmenta (ISO 9001 - upravljanje
kvalitetom, ISO 14001 - upravljanje okolišem, OHSAS 18001 - upravljanje zaštitom zdravlja i
sigurnosti na radu, i dr.). Izmeÿu ovih sustava mogu se uspostaviti odreÿene relacije i na taj naþin ih
integrirati, vodeüi raþuna o specifiþnostima svakog pojedinaþnog sustava. Integracija sustava
obuhvaüa tri faze: 1) dekompoziciju svih sustava koje treba integrirati, 2) izdvajanje zajedniþkih
elemenata integracije i 3) integraciju dekomponiranih sustava [2].
Obzirom da se koncept i zahtjevi odreÿenih normi razliþitih sustava menadžmenta donekle poklapaju,
opravdano je i potpuno razumljivo uvoÿenje integriranog sustava menadžmenta. Integrirani sustav
upravljanja predstavlja višu razinu organizacije sustava i novu kvalitetu u odnosu na pojedinaþne
sustave þijom je integracijom nastao. Integracija treba olakšati postupak uvoÿenja odabranih normi jer
po njoj to nije samo "obiþan zbroj svih zahtjeva" veü kroz suþeljavanje informacija osigurava potpuniji
uvid u poslovanje i eventualne probleme koji se pojavljuju.
Implementacija normi i certifikacija sustava (od strane ovlaštene certifikacijske organizacije - vanjski
audit) kao dokaz da su zahtjevi normi ispunjeni, sve više se promatra kao garancija kredibiliteta neke
organizacije na tržištu. No, u samom postupku kontrole i vrednovanja, od posebnog znaþaja je interni
(unutrašnji) audit. Obzirom da se radi o auditu koji provodi sama organizacija, otvaraju se pitanja koja
se odnose na ljude zapravo ljudske resurse te organizacije.
Znaþaj ljudskih resursa za postizanje rezultata zasnovanih na filozofiji kvalitete Deming je isticao još
osamdesetih godina prošlog stoljeüa, dok se, posljednjih godina, širi istraživaþko polje upravljanja i
razvoja ljudskih resursa u sustavu zaštite i sigurnosti. Integrirani pristup upravljanja kvalitetom i
sigurnošüu postavlja pred organizacije imperativ osposobljavanja, usavršavanja i permanentnog uþenja
zaposlenih odnosno razvoja ljudskih resursa kroz obuke, participaciju, stvaranje svijesti o kvalitetu i
sigurnosti, promidžbu sigurnosne kulture i dr. [7].
Komunikacija, timski rad, kros-funkcionalne aktivnosti, obuka i participacija zaposlenih i edukacija
internih auditora važni su za implementaciju, ali i za efektivnost integriranog sustava upravljanja
kvalitetom i sigurnošüu. Organizacija koja posluje po principima integriranog upravljanja kvalitetom i
sigurnošüu zahtjeva ljude þije vrijednosti, stavovi i ponašanje oslikavaju filozofiju menadžmenta
kvalitete i sigurnosti. Rezultat procesa unapreÿenja kvalitete ogleda se u mjerljivom poveüanju
ispunjenosti zahtjeva i oþekivanja kupaca s jedne strane, te s druge strane mjerljivom unapreÿenju
performansi poslovnih procesa i mjerljivom unapreÿenju performansi sigurnosti u organizaciji.
TEORIJSKE OSNOVE PREDMETA ISTRAŽIVANJA
Osnovne funkcije suvremenog menadžmenta poslovnih sustava jesu [6, 12, 17]:
1) planiranje,
2) organiziranje,
3) upravljanje ljudskim resursima,
4) voÿenje,
5) kontroliranje.
Kontroliranje je, prema teoriji menadžmenta [17], peta i posljednja funkcija menadžmenta, a sastoji
se u mjerenju i ispravljanju djelovanja s ciljem osiguravanja ispunjenja ciljeva poduzeüa i njima
pripadajuüih planova. Kontroliranje, kao funkcija menadžmenta, u svojoj osnovi obuhvaüa tri koraka:
1) postavljanje pokazatelja, 2) mjerenje uþinkovitosti tim pokazateljima, i 3) otklanjanje odstupanja od
pokazatelja i planova.
Kontrola, u opüem kontekstu poslovanja i menadžmenta, je proces kojim se osigurava da aktivnosti i
procedure budu izvedene na naþin kako je to i predviÿeno, odnosno u skladu s uspostavljenim
planovima i politikama, radi ostvarenja postavljenih ciljeva [3].
280
M&S 9 (2014)
Povezanost svih funkcija menadžmenta, posebno planiranja i kontroliranja, donosi novi podsustav
menadžmenta zvan kontroling [11 ].
Proces se u svojoj suštini može definirati kao niz logiþki povezanih aktivnosti od kojih se i sastoji, uz
jasno odreÿene ulaze i izlaze iz procesa. U kontekstu poslovanja, poslovni proces sa svojim
aktivnostima koristi odreÿene poslovne resurse (ljudske, materijalne, financijske, vremenske,
informacijske i dr.) s ciljem zadovoljenja potreba korisnika u najširem smislu. Izlaz iz procesa
ostvaruje taj cilj, uz istodobno ostvarivanje "nove vrijednosti" [8].
Procesi, uz organizacijske jedinice, postaju sastavni dijelovi svakog poduzeüa. Ovisno o svojoj
složenosti oni se mogu podijeliti na manje dijelove - potprocese. Pri tome je aktivnost najmanji dio
procesa koji se posebno istiþe i opisuje. Suvremeni pristup upravljanju teži optimizaciji poslovnog
sustava kao cjeline, a ona se može postiüi "samo na temelju nove organizacijske paradigme koja polazi
od efikasnosti i djelotvornosti procesa unutar organizacije, ali i onih koji prelaze granice postojeüe
organizacijske strukture" [5].
Procesni pristup upravljanju donosi potrebu upravljanja poslovnim procesima (engl. Business
Process Management) koje ukljuþuje: modeliranje, automatiziranje, voÿenje i optimizaciju poslovnih
procesa tijekom cjelokupnog njihovog životnog ciklusa s ciljem poveüanja profitabilnosti procesa"
[10]. Upravljanje poslovnim procesima tako postaje temelj i preduvjet stalnog poboljšavanja procesa.
Važnost upravljanja poslovnim procesima u suvremenom menadžmentu poslovnih sustava dokazuje i
perspektiva internih poslovnih procesa, kao jedne od þetiri temeljne perspektive koje se nastavljaju na
viziju i strategiju poslovanja, u konceptu "uravnotežene karte ciljeva" (engl. Balanced Scorecard) [9].
Meÿu naþelima upravljanja kvalitetom, utvrÿenih meÿunarodnom normom ISO 9000 (HRN EN ISO
9000:2008, Sustavi upravljanja kvalitetom - Temeljna naþela i terminološki rjeþnik) posebnu ulogu
ima "naþelo procesnog pristupa", jer, kako istiþe ova norma, željeni se rezultat postiže djelotvornije
kad se radnjama i odgovarajuüim sredstvima upravlja kao procesom. Proces je definiran kao "skup
uzajamno povezanih ili meÿusobno ovisnih radnji koje ulazne veliþine pretvaraju u rezultate" odnosno
opüenito "ulaze pretvaraju u izlaze", a rezultat procesa je proizvod ili usluga. Primjena sustava procesa
u organizaciji, zajedno s utvrÿivanjem tih procesa i njihovih meÿusobnih djelovanja te upravljanje tim
procesima naziva se "procesnim pristupom". ýesto je izlaz iz jednog procesa izravan ulaz u drugi
proces.
Norma ISO 9000 kvalitetu definira kao stupanj u kojem skup svojstvenih znaþajka ispunjava zahtjeve,
a upravljanje kvalitetom su usklaÿene radnje za upravljanje i nadzor organizacije s obzirom na
kvalitetu. Nadzor kvalitete je dio upravljanja kvalitetom usmjeren na ispunjenje zahtjeva za kvalitetu.
Audit je sustavan, neovisan i dokumentiran proces za dobivanje dokaza audita i njihovo objektivno
vrednovanje kako bi se utvrdio opseg u kojem su ispunjeni kriteriji audita. Kada audit provodi sama
organizacija onda je to interni (unutarnji) audit. Eksterni (vanjski) audit provodi ovlaštena
certifikacijska organizacija s ciljem certifikacije (potvrÿivanja) ili recertifikacije sustav upravljanja
kvalitetom organizacije.
Norma ISO 9001 (HRN EN ISO 9001:2009, Sustavi upravljanja kvalitetom - Zahtjevi) promiþe
prihvaüanje procesnog pristupa u razvoju, primjeni i poboljšanju djelotvornosti sustava upravljanja
kvalitetom. Prema opüim zahtjevima norme organizacija mora, izmeÿu ostalog, pratiti, mjeriti gdje
god je moguüe, i analizirati procese. Uprava organizacije mora preispitivati svoj sustav upravljanja
kvalitetom u planiranim razdobljima kako bi osigurala njegovu stalnu primjerenost, prikladnost i
uþinkovitost. Meÿu obveznim ulaznim podacima za to preispitivanje su i rezultati audita.
Organizacija mora provoditi interne (unutarnje) audite u planiranim razmacima kako bi utvrdila je li
sustav upravljanja kvalitetom:
a) u skladu s planiranim radnjama i zahtjevima meÿunarodne norme ISO 9001 i zahtjevima sustava
upravljanja kvalitetom koje je ustanovila organizacija,
b) uþinkovito primijenjen i održavan.
Program audita mora se planirati uzimajuüi u obzir status i važnost procesa i podruþja za koje üe se
provoditi audit te rezultate prethodnih audita. Moraju se odrediti kriteriji, podruþje primjene,
uþestalost i metode audita. Odabir auditora i provedba audita moraju osigurati objektivnost i
nepristranost postupka audita, pritom auditori ne smiju prosuÿivati vlastiti rad.
Organizacija mora uspostaviti dokumentirani postupak kako bi se odredile odgovornosti i zahtjevi za
planiranje i provedu audita, izradu zapisa i izvještavanje o rezultatima. Moraju se održavati zapisa
M&S 9 (2014)
281
audita i njihovi rezultati. Uprava organizacije odgovorna za podruþja za koja üe se provoditi audit
mora osigurati poduzimanje svih potrebnih ispravaka i popravnih radnji, bez kašnjenja pokretanja
radnji za uklanjanje uoþenih nesukladnosti i njihovih uzroka. Naknadne radnje moraju sadržavati
verifikaciju provedenih radnji i izvještavanje o rezultatima te verifikacije.
Zahtjeve za interni audit donose i meÿunarodne norme za sustave upravljanja sigurnošüu: ISO 14001 Sustavi upravljanja okolišem, ISO 22000 - Sustavi upravljanja sigurnošüu hrane, OHSAS 18001 Sustavi upravljanja zdravljem i sigurnošüu na radu, i dr.
ISO 14001 interni (unutarnji) audit definira kao sustavan, nezavisan i dokumentiran proces
prikupljanja dokaza audita i njihovog objektivnog vrednovanja radi odreÿivanja opsega u kojem se
ispunjavanju kriteriji audita sustava upravljanja okolišem koje je postavila organizacija.
Postavljajuüi suvremenu teoriju upravljanja zaštitom na radu na Petersen utvrÿuje "sustavski pristup
menadžmentu sigurnosti" [14] na temelju koncepta "menadžmenta sigurnosti prema ciljevima" [15]
što ukljuþuje analizu efektivnosti sustava sigurnosti [13] i mjerila za praüenje performansi sigurnosti
[14].
Promatrajuüi zaštitu na radu u kontekstu suvremenih tehnoloških promjena, Anÿelkoviü [1] zakljuþuje
"da se zaštita na radu mora promatrati s prvobitnih stajališta socijalne sigurnosti i prava na rad, a da
uloženi rad kao kapitalna vrijednost i kao kapital tržišta, bez uvažanja kriterija socijalne sigurnosti
gubi smisao, bez obzira na tehniþko-tehnološka dostignuüa u pogledu fiziþke sigurnosti i kvalitete
sustava".
Zakonska regulativa sigurnosti utvrÿuje kontrolu provedbe propisanih mjera zaštite u praksi i to
vanjskim državnim inspekcijskim nadzorom i unutarnjim nadzorom.
Prema Zakonu o zaštiti na radu (N. N., br. 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09.,
143/2012.) unutarnji nadzor nad primjenom pravila zaštite na radu obveza je struþnjaka zaštite na radu
odnosno službe zaštite na radu u poslovnoj organizaciji.
Razvoj integriranog sustava upravljanja potaknut je rastuüim brojem normi za sustave upravljanja, sve
veüim zahtjevima dionika, problemima upravljanja razliþitim sustavima i troškovima njihovog
održavanja.
Integrirani sustav upravljanja je sustav upravljanja koji integrira sve organizacijske sustave i
procese u jedan zajedniþki okvir, þime se omoguüava objedinjenje ciljeva poslovanja. Formira se
koordinirani sustav koji je bolji od zbroja svojih dijelova i može ostvariti bolje rezultate. Integrirani
sustav pruža jasnu, cjelokupnu sliku svih aspekata organizacije, naþina na koji utjeþu jedni na druge i
povezanih rizika [4].
Smjernice za ujednaþavanje i razvoj normi sustava upravljanja donosi ISO Guide 72:2001, a BSI PAS
99:2012 daje specifikaciju zajedniþkih zahtjeva sustava upravljanja kao okvir za integraciju. Na osnovi
njih razvijaju se novi prijedlozi smjernica za integraciju sustava upravljanja po meÿunarodnim
normama.
ISO 19011:2011 donosi smjernice za auditiranje sustava upravljanja te na naþelu PDCA (planiraj uradi - provjeri - poboljšaj) utvrÿuje proces audita s procesnim aktivnostima:
1) Definiranje ciljeva audit programa
2) Uspostava audit programa
3) Implementacija audit programa
4) Nadzor audit programa
5) Pregled i unaprjeÿenje audit programa.
282
M&S 9 (2014)
METODOLOGIJA
U praksi se javlja poseban problem uþinkovite provedbe internog audita integriranog sustava
upravljanja kvalitetom i sigurnošüu.
Stoga je cilj ovog rada analizom praktiþnog primjera procesa internog audita integriranog sustava
upravljanja kvalitetom i sigurnošüu dati doprinos razvoju integriranih sustava upravljanja.
Osnovni metodološki pristup zasniva se na deduktivnom i induktivnom putu saznavanja te njihovoj
kombinaciji.
U okviru deskriptivne istraživaþke metode korišteni su postupci i tehnike analiza teorije i prakse na
osnovi studija literature, dokumentacije, normi i propisa, dok je kao studij sluþaja analiziran izabrani
praktiþni primjer uz korištenje metode modeliranja (dijagram tijeka procesa).
Analiziran je praktiþni primjer procesa internog audita integriranog sustava upravljanja kvalitetom i
sigurnošüu, uz istraživaþki uzorak poslovne organizacije s djelatnostima javne vodoopskrbe i
odvodnje, koja ima implementiran integrirani sustav upravljanja s tri meÿunarodne norme:
• sustav upravljanja kvalitetom (ISO 9001),
• sustav upravljanja okolišem (ISO 14001),
• sustav upravljanja sigurnošüu hrane - pitke vode u javnoj vodoopskrbi (ISO 22000).
REZULTATI
ANALIZA PRAKTIýNOG PRIMJERA PROCESA INTERNOG AUDITA INTEGRIRANOG
SUSTAVA UPRAVLJANJA KVALITETOM i SIGURNOŠûU (STUDIJ SLUýAJA)
Priruþnik integriranog sustava upravljanja procesima
Pristup
Upravljanje kvalitetom, upravljanje okolišem i upravljanje sigurnošüu vode za piüe objedinjeno je u
jedinstveni sustav - "Integrirani sustav upravljanja procesima" (ISUP).
Upravljanje kvalitetom þini temelj integriranog sustava upravljanja procesima, dok se upravljanje
okolišem i upravljanje sigurnošüu vode za piüe postiže jednim dijelom kroz nadopunu i prilagodbu
sastavnih dijelova upravljanja kvalitetom, a drugim dijelom kroz nadogradnju s dodatnim zahtjevima.
Priruþnik opisuje organizaciju ISUP-a, a koristi se za upoznavanje kupaca, dobavljaþa, lokalne
zajednice, radnika i ostalih zainteresiranih strana sa svrhom i naþinom djelovanja uvedenog
integriranog sustava upravljanja procesima društva
Primjena integriranog sustava upravljanja procesima treba društvu osigurati:
• postizanje utvrÿene vizije, misije i ciljeva poslovanja,
• poveüanje povjerenja i zadovoljstva korisnika pruženim uslugama i proizvodima,
• ekološki orijentiran odnos prema okolišu,
• neprekidnu zdravstvenu ispravnost i sigurnost vode za piüe,
• smanjenje troškova poslovanja uþinkovitijom provedbom procesa,
• dokazivanje zadovoljenja zahtjeva iz normi ISO 9001, ISO 14001 i ISO 22000.
Opüi ciljevi
• Prepoznavati zahtjeve i potrebe korisnika te stalno provjeravati i poveüavati njihovo zadovoljstvo.
• Primjenjivati najbolje dostupne i ekološki prihvatljive tehnologije i procese, koji üe u svakom
trenutku i za sve korisnike osigurati zdravstveno ispravnu vodu za piüe.
• Utvrditi, mjeriti i stalno smanjivati nepovoljne utjecaje na okoliš.
• Osposobljavati radnike radi poveüanja svjesnosti potrebe ostvarenja postavljenih ciljeva i politike.
• Uvježbavati radnike za sluþaj nezgode ili izvanredne situacije.
• Uspostaviti dugoroþne odnose s poslovnim partnerima i ukljuþiti ih u ostvarenje postavljenih
ciljeva i politike.
• Stalno nadzirati provedbu svih poslovnih procesa kako bi se bez odgaÿanja otklonili uzroci
stvarnih ili moguüih smanjenja kvalitete, moguüe pojave rizika vezanih uz vodu za piüe i
nepovoljan utjecaj na okoliš.
• Pratiti ostvarenje postavljenih opüih ciljeva.
M&S 9 (2014)
283
Uprava društva direktor redovito utvrÿuje pojedinaþne godišnje ciljeve radi ostvarenja postavljene
politike i opüih ciljeva.
Procesni i sustavski prisup
Integrirani sustav upravljanja procesima društva temelji se na procesnom pristupu koji podrazumijeva
primjenu procesa u organizaciji, njihovo utvrÿivanje i meÿusobno djelovanje te upravljanje procesima.
Procesni pristup u ISUP-u naglašava važnost:
• razumijevanja i ispunjavanja zahtjeva,
• potrebe da se procesi promatraju u uvjetima dodavanja vrijednosti,
• dobivanja rezultata procesa i njihove uþinkovitosti,
• neprekidno poboljšavanje procesa temeljeno na objektivnim mjerenjima.
Na temelju procesnog pristupa utvrÿuju se svi procesi i dokumentirani postupci ISUP-a te grupe
procesa i njihov model koji ne predstavlja procese u svim pojedinostima ali obuhvaüa sve zahtjeve
referentnih normi ISUP-a, a to su:
• Odgovornost uprave
• Upravljanje resursima
• Realizacija proizvoda
• Mjerenje, analiza i poboljšavanje
• Upravljanje utjecajem na okoliš
• Upravljanje sigurnošüu vode za piüe.
Sustavski pristup ISUP-u temelji se na upravljanju meÿusobno povezanim procesima ISUP-a kao
sustavom što doprinosi djelotvornosti i uþinkovitosti društva u postizanju postavljenih ciljeva.
Mapa procesa
Utvrÿeni su pojedinaþni procese integriranog sustava upravljanja procesima koji se mogu podijeliti u
dvije opüe grupe procesa:
1) Osnovni procesi kao kljuþni procesi realizacije i izvedbe proizvoda odnosno usluga a to su:
• VodoopskrbaG
• Odvodnja i proþišüavanje otpadnih voda
2) Prateüi procesi kao procesi utvrÿeni na temelju zahtjeva referentnih normi, procesi strateškog
upravljanja, pomoüni i ostali procesi ISUP-a:
• Upravljanje dokumentimaG
• Upravljanje zapisima i podacimaG
• Strateški menadžmentG
• Unutarnja komunikacijaG
• Vanjska komunikacijaG
• Planiranje realizacije proizvodaG
• Nadzor i mjerenje procesaG
• Nadzor i mjerenje proizvodaG
• Analiza podatakaG
• Upravljanje projektimaG
• Odnosi s korisnicimaG
• NabavaG
• Upravljanje ljudskim resursima i znanjemG
• Upravljanje mjernom i nadzornom opremomG
• Upravljanje aspektima okolišaG
• Upravljanje zakonskim i ostalim zahtjevimaG
• Upravljanje sigurnošüu vode za piüeG
• Realizacija HACCP planaG
• Upravljanje preduvjetnim programimaG
• Pripravnost i odziv u izvanrednim situacijamaG
• Laboratorijska analiza kvalitete vodaG
• Interni auditG
• Upravljanje nesukladnostimaG
284
M&S 9 (2014)
•
Popravne i zaštitne radnje.
Temelji internog audita u Priruþniku Integriranog sustava upravljanja procesima
Dokument procesa "Interni audit" temelji se na "Priruþniku Integriranog sustava procesima",
poglavlje: "Mjerenje, analiza i poboljšavanje". U ovom poglavlju priruþnika integriranog sustava
upravljanja procesima opisani su uspostavljeni procesi nadzora i mjerenja, analize podataka te
sprjeþavanja pojavljivanja i ponovnog pojavljivanja nesukladnosti.
Postavljeni zahtjevi primjenjuju se kako bi dokazali sukladnost procesa i proizvoda s postavljenim
ciljevima integriranog sustava upravljanja procesima te kako bi se osiguralo neprestano poboljšavanje
procesa.
Društvo je utvrdilo je i primjenjuje procese nadzora, mjerenja i analize zbog:
• upravljanja procesima te potvrÿivanja i dokazivanja sposobnosti procesa za postizanje planiranih
rezultata,
• dokazivanja sukladnosti proizvoda s postavljenim zahtjevima,
• upravljanja opasnostima koji mogu imati štetne posljedice na sigurnost vode za piüe,
• utvrÿivanja razine utjecaja na okoliš kljuþnih znaþajki radnji, djelatnosti i proizvoda društva,
• vrednovanja usklaÿenosti sa zakonskim i drugim zahtjevima,
• vrednovanja usklaÿenosti s politikom i ciljevima upravljanja integriranog sustava upravljanja
procesima,
• uviÿanja prilika za poboljšanje procesa.
Svi ovi procesi tako su planirani i definirani kroz dokumentaciju integriranog sustava upravljanja
procesima da omoguüuju neprekidno poboljšavanje sustava. To obvezno ukljuþuje primjenu prikladne
metode nadzora i mjerenja, mjeru uþestalosti mjerenja i nadzora, te voÿenje zapisa koji üe omoguüiti
analizu prikupljenih podataka.
Društvo provodi interni audit (unutarnju ocjenu) kao sustavan kritiþki pregled zbog utvrÿivanja:
• postojanja dokumentacije ISUP-a (priruþnik, dokumenti procesa, HACCP plan, Operativni
preduvjetni program, radne upute, zapisi) i njene sukladnosti sa zahtjevima normi ISO 9001, ISO
14001, ISO 22000,
• primjerenosti dokumentacije ISUP-a za osiguranje djelotvornog rada procesa i ispunjenje politike i
ciljeva integriranog sustava upravljanja procesima,
• stupnja primjene utvrÿenih postupaka,
• prilika za poboljšanje integriranog sustava upravljanja procesima.
Vrijeme i opseg internih audita te odgovornih osoba za njihovu provedbu planiraju se i zapisuju u
"Godišnjem planu ISUP-a", a temelje se na važnosti pojedinih procesa i djelatnosti za kvalitetu, okoliš
i sigurnost vode za piüe, te na rezultatima prijašnjih audita. Pored planiranih internih audita, on se
može pokrenuti i þešüe, prema odluci Uprave, a zbog promjena ili loših rezultata upravljanja
kvalitetom, okolišem i sigurnošüu vode za piüe. Interni audit provode iskljuþivo certificirani interni
auditori, koji nisu odgovorni za procese koji se auditiraju. Uprava ocjenjuje rezultate internih audita i
osigurava da se popravne radnje poduzimaju bez nepotrebnih kašnjenja. Proces internog audita ISUP-a
opisan je u dokumentu procesa "Interni audit" koji je u skladu s ovim odrednicama, a detaljnije opisuje
planiranje, provedbu, izvještavanje i daljnje radnje u vezi s rezultatima internog audita.
Nadzor i mjerenje procesa
Društvo provodi nadzor i po potrebi mjerenje svojih procesa kako bi provjerilo njihovu sposobnost za
postizanje planiranih rezultata. Podaci dobiveni nadzorom i mjerenjem moraju biti prikladni za
analizu. Svaki proces ISUP-a ima osobu koja nadzire provedbu procesa, odnosno osobu koja
osigurava da se kroz provedbu procesa primljene ulazne vrijednosti pretvore u planirane izlazne
vrijednosti (rezultate).
Pored nadzora procesa, provode se i mjerenja:
• kljuþnih znaþajki procesa vodoopskrbe,
• kljuþnih znaþajki procesa odvodnje i proþišüavanja otpadnih voda,
• kljuþnih znaþajki procesa izgradnje sustava vodoopskrbe i odvodnje,
M&S 9 (2014)
285
•
•
•
•
•
znaþajki na kritiþkim kontrolnim toþkama, tj. mjestima moguüe pojave opasnosti vezano za
sigurnost vode za piüe,
higijenskih i ostalih preduvjeta za sigurnost vode za piüe,
zadovoljstva korisnika,
znaþajnih utjecaja na okoliš (emisije u zrak, u vode, emisije buke, upravljanje otpadom),
ciljeva koji su odreÿeni u okviru godišnjih ciljeva ISUP-a.
Upravljanje nesukladnostima
Upravljanje nesukladnostima provodi se s ciljem sprjeþavanja nenamjerne primjene ili isporuke
proizvoda i usluge koje ne zadovoljavaju postavljene zahtjeve te za ublažavanje prouzroþenog
nepovoljnog utjecaja na okoliš.
Upravljanje nesukladnostima obvezno obuhvaüa:
• Prijavu nesukladnosti
• Utvrÿivanje koliþine nesukladnih proizvoda, opsega nesukladnih radnji ili veliþine i opsega
nepovoljnog utjecaja na okoliš
• Oznaþavanje i/ili izdvajanje nesukladnih proizvoda ili usluge
• Obavještavanje kupca i/ili vlasnika procesa o nastaloj nesukladnosti
• Odluku i provedbu daljnjeg postupka s nesukladnim proizvodom ili uslugom
• Prema potrebi, poduzimanje radnji za ublažavanje prouzroþenog utjecaja na okoliš;
• Pokretanje radnje za uklanjanje uzroka nesukladnosti
• Dokumentiranje postojanja nesukladnosti i drugih povezanih spoznaja (priroda nesukladnosti,
naknadno poduzete radnje, odobrenja za postupke i sl.).
Ako je donesena odluka o popravku i/ili preradi onda se ponovno provode postupci nadzora i mjerenja
zbog potvrde sukladnosti sa specificiranim zahtjevima
Analiza podataka
U društvu se prikupljaju podaci koji su nastali kao rezultat nadzora i mjerenja te podaci o stanju
resursa. Prikupljeni podaci analiziraju se kako bi se ocijenili rezultati procesa u usporedbi s njihovim
ciljevima, utvrdili uzroci problema te identificirala podruþja moguüih poboljšanja. Tamo gdje je to
primjenjivo koriste se statistiþke i kvantitativne metode za analizu podataka i donošenje odluka i
zakljuþaka.
Rezultati analiza prezentiraju se kao izvještaji tako da daju korisne obavijesti o: znaþajkama i
trendovima proizvoda, znaþajkama i trendovima procesa, zadovoljstvu korisnika, kvaliteti dobavljaþa,
aspektima okoliša, prilikama za poboljšanje, uzrocima otkrivenih nesukladnosti, stanju resursa i
uspješnosti poslovanja.
Stalno poboljšavanje
Društvo se kroz Politiku integriranog sustava upravljanja procesima opredijelilo za stalno
poboljšavanje djelotvornosti ISUP-a.
Poboljšavanja se provode kroz ispunjavanje ciljeva ISUP-a te provedbu popravnih i zaštitnih radnji.
Temelj za poduzimanje radnji poboljšavanja su rezultati internog audita, rezultati vanjskog audita
(kupþevog ili certifikacijskog tijela), analize podataka, upravine ocjene, rezultati upravljanja okolišem
i zapažanja tijekom procesa. Pri tome se kroz proces strateškog menadžmenta nastoji dati prioritet
preventivnom djelovanju i sprjeþavanju pojavljivanja nesukladnosti.
Popravne radnje
Uveden je postupak za sprjeþavanje ponovnog pojavljivanja uzroka otkrivenih nesukladnosti.
Proces popravnih radnji obuhvaüa:
• ispitivanje i odreÿivanje uzroka nesukladnosti,
• povlaþenje nesukladne vode za piüe kada je dostupna korisnicima,
• vrednovanje i odreÿivanje potrebnih radnji kako bi se osiguralo da se nesukladnosti ne ponavljaju,
• primjenu odreÿenih radnji popravnih radnji,
• voÿenje zapisa o poduzetim radnjama i rezultatima.
286
M&S 9 (2014)
Zaštitne radnje
Uveden je preventivni postupak za identificiranje i sprjeþavanje pojavljivanja uzroka moguüih
nesukladnosti.
Proces zaštitnih radnji obuhvaüa:
• odreÿivanje moguüih nesukladnosti i njihova uzroka,
• vrednovanje i odreÿivanje potrebnih radnji kako bi se sprijeþila pojava nesukladnosti,
• primjenu odreÿenih zaštitnih radnji,
• voÿenje zapisa o poduzetim radnjama i rezultatima.
Dokument procesa: "Interni audit"
Svrha i podruþje primjene
Dokument opisuje proces internog audita što u osnovi ukljuþuje pripremu, provedbu, analizu i
izvješüivanje o internom auditu.
Proces obuhvaüa interni audit ISUP-a što ukljuþuje sustave upravljanja kvalitetom, okolišem i
sigurnošüu vode za piüe, ili pojedinih dijelova sustava i svih pojedinaþnih procesa ISUP-a.
Odgovornosti
Voditelj sustava kontrolinga vlasnik je procesa internog audita te je slijedom toga odgovoran za
organizaciju i nadzor provedbe opisanog procesa., kao i za održavanje dokumentacije procesa internog
audita.
Vlasnik procesa internog audita voditelj je internog audita i tima za njegovu provedbu, a interni audit
može obavljati i samostalno.
Voditelj internog audita odreÿuje interne auditore. Interni auditori odgovorni su za provedbu svog
dijela internog audita u skladu s odredbama ovog dokumenta i odlukama voditelja internog audita.
Vlasnici svih procesa ISUP-a moraju poznavati proces internog audita te imaju sekundarnu
odgovornost i obvezu omoguüavanja provedbe internog audita njihovih procesa i svih ukljuþenih u
procese u skladu s odredbama ovog dokumenta.
Opis procesa
Ulazne vrijednosti procesa internog audita su zahtjevi odreÿeni kroz dokumente ISUP-a, ukljuþujuüi i
vanjske dokumente.
Izlazna vrijednost procesa internog audita je izvještaj o provedenom internom auditu koji daje jasan
prikaz stanja integriranog sustava upravljanja procesima.
Interni audit provodi se kao sustavan kritiþki pregled ISUP-a zbog utvrÿivanja:
• postojanja dokumentacije ISUP-a (priruþnik ISUP-a, dokumenti procesa, radne upute, zapisi i dr.)
i njene sukladnosti sa zahtjevima normi ISO 9001, ISO 14001 i ISO 22000,
• primjerenosti dokumentacije ISUP-a za osiguranje djelotvornog rada procesa i ispunjenje politike i
ciljeva,
• stupnja primjene utvrÿenih postupaka,
• prilika za poboljšanje procesa i sustava ISUP-a.
Tijekom godine moraju se auditirati svi dijelovi ISUP-a kroz najmanje:
• jedan interni audit ISUP-a (integrirani sustavi upravljanja kvalitetom, okolišem i sigurnosti vode
za piüe kao i svi pojedinaþni procesi),
• prema potrebi, tijekom godine, pojedinaþni interni auditi pojedinog procesa, znaþajnog aspekta
okoliša ili kontrolne i kritiþne kontrolne toþke sustava sigurnosti vode za piüe.
Plan internog audita donosi se za svaku kalendarsku godinu i dokumentira u zapisu "Godišnji plan
ISUP-a" tako da ukaže na predmet ili podruþje internog audita uz opis, krajnji rok te osobe odgovorne
za provedbu internog audita.
Pored planiranog internog audita u Godišnjem planu ISUP-a, interni audit se može pokrenuti i þešüe,
prema odluci direktora zbog: zahtjeva korisnika (ugovorni odnosi), veüe funkcionalne promjene (npr.
promjena u procesima, nova organizacijska struktura i sl.); uvoÿenja novog proizvoda ili usluge,
uvoÿenja nove tehnologije; opüe sigurnosti, neprihvatljivih rezultata upravljanja okolišem, žalbi
M&S 9 (2014)
287
lokalne zajednice vezanih na okoliš, radnih rezultata koji su ugroženi zbog nesukladnosti ili bi mogli
biti zbog nje ugroženi; potrebe provjere poduzimanja utvrÿenih popravnih i zaštitnih radnji te njihove
djelotvornosti, i sl.
Voditelj internog audita (vlasnik procesa internog audita) odgovoran je za:
• imenovanje ostalih þlanova tima internog audita -internih auditora i njihovo zastupanje,
• pripremanje i planiranje internog audita,
• provedbu internog audita, kao voditelj tima internog audita ili kao pojedinaþni interni auditor u
internom auditu,
• analizu i upis nesukladnosti u zapis o nesukladnostima i poduzetim radnjama, uz naknadnu
provjeru i upis ocjene utvrÿenih radnji,
• sastavljanje izvještaja o internom auditu i dostavu izvještaja upravi.
Voditelj internog audita i þlanovi tima internog audita su certificirani interni auditori, koji nisu
direktno odgovorni za provedbu procesa koji se auditira, þime je osigurana njihova neovisnost i
objektivnost.
Kao rezultat planiranja internog audita voditelj internog audita (vlasnik procesa internog audita)
izraÿuje "Program internog audita" koji sadrži opseg i cilj internog audita, referentnu dokumentaciju
koja üe se koristiti kod audita, þlanove tima internog audita, raspored internog audita (podruþje,
zahtjev, vrijeme i interni auditor), te dodatne napomene važne za interni audit, uz ovjeru utvrÿenog
programa internog audita. Program internog audita odobrava voditelj ISUP-a. Svaki planirani interni
audit mora biti najavljen svim sudionicima putem Programa internog audita najmanje 7 dana prije
datuma internog audita
Prema utvrÿenom programu internog audita voditelj internog audita prikuplja informacije i priprema
radne dokumente za interni audit te zajedno s ostalim internim auditorima priprema "Upitnik internog
audita" koji upuüuje interne auditore na informacije koje treba prikupiti i þinjenice koje treba provjeriti
tijekom internog audita. Upitnik takoÿer služi kao zapis o provedenom auditu, u kojem se nalaze
bilješke o nalazima i kao takve služe za zapise o nesukladnostima te za izvještaj o internom auditu.
Interni audit, pod vodstvom voditelja internog audita, provodi tim internog audita ili voditelj internog
audita osobno kao interni auditor pojedinac. Interni audit zapoþinje zajedniþkim uvodnim sastankom,
kada interni audit provodi tim.
Nakon završetka internog audita voditelj zajedno s þlanovima tima i, prema potrebi, odgovornim
osobama za auditirana podruþja održava završni sastanak gdje se analiziraju i ocjenjuju nalazi, te
kategoriziraju nesukladnosti.
Svaku pronaÿenu i kategoriziranu nesukladnost interni auditor ili voditelj internog audita upisuje u
"Zapis o nesukladnostima i poduzetim radnjama" tako da sadrži þinjenice koje se mogu potkrijepiti
dokazima, kao i podatke koji üe poslužiti za poduzimanje popravnih radnji.
Nesukladnost predstavlja krivi pristup ili neprihvatljivi propust u zadovoljavanju nekog utvrÿenog
zahtjeva. Zapažanje predstavlja djelomiþno, ali još uvijek prihvatljivo zadovoljenje nekog elementa.
Pri tome isti interni auditor provjerava i daje ocjenu poduzetih radnji.
Voditelj internog audita odnosno vlasnik procesa internog audita izraÿuje "Izvještaj o internom auditu"
koji sadrži:
• Osnovne podatke o internom auditu (datum provedbe, voditelj tima, broj izvještaja);
• Predmet internog audita: sustav, proces ili proizvod koji je podvrgnut ocjeni;
• Podruþje internog audita: procesi i organizacijske jedinice koje su auditirane;
• Opüi rezultat internog audita: ukupna ocjena cijelog internog audita, opisno prikazana;
• Popis nesukladnosti: referentni dokument za ocjenu, pojedinaþni prikaz svih nesukladnosti,
kategorizacija nesukladnosti, navoÿenje zapisa o nesukladnosti;
• Ime i prezime, datum i ovjera osobe koja je izradila izvještaj.
288
M&S 9 (2014)
Direktor društva u sastavu odbora ISUP-a ocjenjuje rezultate internog audita u postupku upravine
ocjene temeljem izvještaja o internom auditu i osigurava poduzimanje popravnih i zaštitnih radnji.
Izvještaj o internom auditu koristi odbor ISUP-a za razmatranje periodiþnosti i opsega sljedeüeg
internog audita.
Dijagram tijeka procesa
Proces "Interni audit", uz strukturirani tekstualni opis, prikazan je i opisan grafiþki dijagramom tijeka
procesa.
Slika 1.: Dijagram tijeka procesa "Interni audit"
1(
'LUHNWRU
3ULKYDüDQMH
JRGLãQMHJ
SODQD"
'$
2GERU,683
5D]PDWUDQMH
SHULRGLþQRVWL
LRSVHJD
LQWHUQRJDXGLWD
9RGLWHOM,683
,]UDGD
JRGLãQMHJSODQD
LQWHUQRJDXGLWD
9RGLWHOM,$
3ODQLUDQMH
SURYHGEHLQWHUQRJ
DXGLWD
SURFHVD,683D
*RGLãQMLSODQ
,683D
3URJUDP
LQWHUQRJDXGLWD
9RGLWHOM,$
3ULNXSOMDQMH
LQIRUPDFLMDL
SULSUHPDUDGQLK
GRNXPHQDWD
8SLWQLN
LQWHUQRJDXGLWD
L]UDGD
9RGLWHOM,$
,QWHUQLDXGLWRU
3URYHGED
LQWHUQRJDXGLWD
8SLWQLN
LQWHUQRJDXGLWD
SRSXQMHQ
9RGLWHOM,$
$QDOL]DL
NDWHJRUL]DFLMD
QHVXNODGQRVWL
9RGLWHOM,$
,]UDGDL]YMHãWDMDR
LQWHUQRPDXGLWX
=DSLVR
QHVXNODGQRVWL
LSRGX]HWLP
UDGQMDPD
,]YMHãWDMR
LQWHUQRPDXGLWX
'LUHNWRU
8SUDYLQD
RFMHQD
Izvor: Dokument procesa: "Interni audit", Meÿimurske vode d.o.o., ýakovec, 2014.
M&S 9 (2014)
289
Popratni dokumenti
Popratni dokumenti procesa "Interni audit" u "Integriranom sustavu upravljanja procesima" jesu:
• Dokument procesa: Upravljanje nesukladnostima
• Dokument procesa: Popravne i zaštitne radnje.
Zapisi
Proces "Interni audit" prate sljedeüi utvrÿeni ulazni i izlazni zapisi:
• Godišnji plan ISUP-a
• Program internog audita
• Upitnik internog audita
• Izvještaj o internom auditu.
RASPRAVA I ZAKLJUýAK
Kontroliranje kao peta i zadnja osnovna funkcija menadžmenta neizostavna je i kljuþna funkcija
menadžmenta jer se njome potvrÿuje ostvarenje planiranih ciljeva i postavljenih zadataka, kao i
odstupanja, nesukladnosti i neostvarenje što je važno za poduzimanje pravodobnih mjera za
usklaÿivanje i poboljšavanje. Stoga kontroliranje mora biti trajni proces s nadzorom, mjerenjem i
analizom utvrÿenih zahtjeva i pokazatelja.
Zahtjeve donose meÿunarodne norme za sustave upravljanja kvalitetom i sigurnošüu te brojne tehniþke
norme. Zakonska regulativa sigurnosti propisuje brojne zahtjeve i obveze. Uz to, zahtjevi proizlaze od
korisnika usluga i proizvoda, lokalne i šire društvene zajednice te svih ostalih zainteresiranih strana.
Uz inspekcijski nadzor zakonski propisanih zahtjeva koje provode državne inspekcije, te certifikacijski
audit zahtjeva sustava upravljanja po meÿunarodnim normama koje provode ovlaštene certifikacijske
organizacije, za djelotvornost sustava posebno je važan interni (unutarnji) audit odnosno nadzor kojim
sama organizacija kontrolira svoje procese stvarajuüi osnove za kontinuirana poboljšanja.
Interni audit posebno je zahtjevan za integrirane sustave upravljanja kvalitetom i sigurnošüu zbog
brojnosti zahtjeva i potrebnih pokazatelja. Uz poslovnu odgovornost naglašena je i društvena
odgovornost zbog zahtjeva sigurnosti ljudi, imovine i okoliša. Time interni audit dobiva presudnu
ulogu za postizanje preventive zaštite.
Postavljeni cilj istraživanja je ostvaren, analiziran je praktiþni primjer procesa internog audita
integriranog sustava upravljanja kvalitetom i sigurnošüu s doprinosom razvoju integriranih sustava
upravljanja. Izabrane znanstvene metode potvrdile su se kao prikladne za predmet istraživanja.
Iz analize praktiþnog primjera internog audita, kao i analize teorijskih osnova, nameüe se kljuþni
zakljuþak o važnosti metodike internog audita, a posebno potrebe struþnosti voditelja internog audita i
svih internih auditora ukljuþenih u proces. Takva se potrebna visoka razina struþnosti postiže
formalnom i neformalnom edukacijom, uz praktiþno iskustvo auditora i polaganje propisanih ispita, te
stalnom sustavnom edukacijom auditora za usvajanje novih znanja u podruþju kvalitete i sigurnosti.
Za nastavak istraživanja predlaže se empirijsko istraživanje problematike upravljanja procesom
internog audita integriranih sustava upravljanja kvalitetom i sigurnošüu na reprezentativnom uzorku
poslovnih organizacija.
290
M&S 9 (2014)
LITERATURA
[1] Anÿelkoviü, B.: Osnovi sistema zaštite, Univerzitet u Nišu Fakultet zaštite na radu u Nišu, Niš,
2010.
[2] Arsovski, S.: Pristup razvoju i implementaciji integrisanog sistema menadžmenta, Kvalitet,
Poslovna politika Ad, 1-2, Beograd, 2001.
[3] Bahtijareviü-Šiber, F., Sikavica, P.: Leksikon menedžmenta, Masmedia, Zagreb, 2001.
[4] Bakoviü, T., Duževiü, I.: Integrirani sustavi upravljanja, Ekonomski fakultet, Zagreb, 2014.
[5] Bosilj Vukšiü, V., Kovaþiü, A.: Upravljanje poslovnim procesima, Sinergija, Zagreb 2004.
[6] Buble, M.: Osnove menadžmenta, Sinergija, Zagreb, 2006.
[7] Evans, J. R., Lindsey, W. M.: The management and control of quality, Thomson, USA, 2005.
[8] Harrinton, H. J.: Business Process Improvement, McGraw-Hill, New York, 1991.
[9] Kaplan, R., Norton, D.: The Balanced Scorecard, Harvard Business School, Boston 1996.
[10] Khan, R. N.: Business Process Management, A Practical Guide, Meghan-Kiffer
Press, Tampa, 2004.
[11] Osmanagiü Bedenik, N.: Kontroling, Školska knjiga; Zagreb, 2004.
[12] Sikavica, P, Bahtijareviü-Šiber, F., Pološki Vokiü, N.: Temelji menadžmenta, Školska knjiga,
Zagreb, 2008.
[13] Petersen, D.: Analyzing Safety System Effectiveness, John Wiley and Sons, New
York, 1996.
[14] Petersen, D.: Measurement of Safety Performance, American society of safety engineers, Des
Plaines 2005.
[15] Petersen, D.: Safety by Objectives, John Wiley and Sons, New York, 1996.
[16] Petersen, D.: Techniques of Safety Management: A system aproach, American society of
safety engineers, Des Plaines, 2003.
[17] Weihrich, H, Koontz, H.: Menedžment, Mate, Zagreb, 1998.
Propisi
• Zakon o zaštiti na radu, N. N., br. 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09.,
143/2012.
Norme
• HRN EN ISO 9000:2008, Sustavi upravljanja kvalitetom - Temeljna naþela i terminološki rjeþnik
• HRN EN ISO 9001:2009, Sustavi upravljanja kvalitetom - Zahtjevi
• HRN EN ISO 14001:2009, Sustavi upravljanja okolišem - Zahtjevi s uputama za primjenu
• HRN EN ISO 22000:2006, Sustavi upravljanja sigurnošüu hrane - Zahtjevi za svaku organizaciju
u lancu hrane
• OHSAS 18001:2007, Occupational health and safety management systems requirements (Zahtjevi
za sustav upravljanja zdravljem i sigurnošüu na radu)
• ISO 19011:2011, Guidelines for auditing management systems (Smjernice za auditiranje sustava
upravljanja)
• ISO Guide 72:2001, Guidelines for the justification an development of management system
standards (Smjernice za ujednaþavanje i razvoj normi sustava upravljanja
• BSI PAS 99:2012, Specification of common management system as a framework for integration
(Specifikacija zajedniþkih zahtjeva sustava upravljanja kao okvir za integraciju)
Interni dokumenti
• Priruþnik integriranog sustava upravljanja procesima, Meÿimurske vode d.o.o., ýakovec, 2014.
• Dokument procesa: "Interni audit", Meÿimurske vode d.o.o., ýakovec, 2014.
M&S 9 (2014)
291
BIOGRAFIJA PRVOG AUTORA
mr. sc. Josip Taradi
Meÿimurske vode d.o.o.
The European Society of Safety Engineers
ýakovec, Hrvatska
[email protected]
Diplomirani inženjer sigurnosti i magistar sigurnosti. Magistar znanosti, u podruþju društvenih
znanosti, u polju informacijskih znanosti. Doktorand zaštite. Nastavno zvanje: viši predavaþ. Zaposlen
u Meÿimurskim vodama d.o.o. u ýakovcu, na radnom mjestu: voditelj integriranog sustava kvalitete i
suradnik za meÿunarodne projekte. Autor i suautor 113 struþnih i znanstvenih radova, od þega 3
monografije. Voditelj 5 istraživaþkih projekata na nacionalnoj i meÿunarodnoj razini. Osnivaþ i prvi
predsjednik Hrvatskog društva inženjera sigurnosti. Inicijator, osnivaþ i predsjednik Nadzornog
odbora Europskog društva inženjera sigurnosti. Osnivaþ i tajnik Konferencije "Menadžment i
sigurnost". Istraživaþki interes: sigurnost, kvaliteta, menadžment poslovnih sustava, upravljanje
znanjem.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Josip Taradi, M. Sc.
Holds a diploma in safety engineering and a master degree in applied sciences in safety. Master of
science, in the area of social sciences and in the field of information sciences. Student at PhD
programme of safety. Teaching position: senior lecturer. Employed at Meÿimurske vode Ltd. in
ýakovec as an integrated quality manager and international projects associate. He authored and coauthored 113 professional and scientific papers, including 3 monographs. Head of 5 scientific projects
on national and international level. Founder and the first president of The Croatian Society of Safety
Engineers. Initiator, founder and president of the Supervisory Committee of The European Society of
Safety Engineers. Founder and secretary of "Management and safety" conference. Research interests:
safety, quality, business systems management, knowledge management.
PODACI O SUATORIMA (DATA ON CO-AUTHORS)
2)
prof. dr. sc. Vesna Nikoliü
Univerzitet u Nišu, Fakultet zaštite na radu u Nišu
The European Society of Safety Engineers
Niš, Srbija
[email protected]
3)
Nevenka Grošaniü, inf., dipl. ing. sig.
Meÿimurske vode d.o.o.
The European Society of Safety Engineers
ýakovec, Hrvatska
[email protected]
292
M&S 9 (2014)
English language
UDC 699.85(437.3)
Conference paper
Danuše Kratochvílová, Jr., David ěehák
SHELTERING OF POPULATION IN THE PROTECTED AREA
Abstract
Sheltering of the population with using of the permanent shelters and improvised shelters it is possible
only in the case of military threats in the Czech Republic. In the case of the release of dangerous
substances those shelters cannot be used because of the time of their preparation. The significant
problems set in the case when the release of dangerous substances is close to the buildings for
gathering of the larger number of the persons. Possible solution of these situations it is using of the
beforehand prepared protected area or in the provisional sheltering.
Key words: sheltering, emergency, protected area.
INTRODUCTION
In the Czech Republic every year there are solved large number of emergency, sometimes even crisis
situation. Those emergencies and crisis situation can be natural or anthropogenic. One of the most
important emergencies belongs dangerous substances release. Those substances can be chemical,
biological, radiation, nuclear and explosive (CBRNE substances). The biggest problem during the
dangerous substances release it is the sheltering of the population. The release can be from stationary
source or during transport. This problem increases in the case when the release happens close to the
building gathering large number of persons [2].
Those buildings are e.g. shopping centres, sport arenas, railways, and airports. In this case the
population have to be protected but there are no devices. This is the reason for the formation of the
project SHELTERING. This project has financial support of the Ministry of Interior. The base of this
project is improvised sheltering, warning and information of the population in the area of the building
gathering large number of persons.
CURRENTLY SITUATION
The sheltering of the population it is considered in the long term for the one of the main measure of
civil protection. In the last decades it was aimed for the protection against the weapons of mass
destruction. Nowadays the sheltering of the population is aimed to emergencies and crisis situation of
the non-military character, e.g. CBRNE substances release.
In the case of military threat there is the situation solved by improvised shelters and shelters. Shelters
are made as the protected areas in the subterranean parts of the buildings or the separate standing
buildings. These shelters are divided to pressure resistant and pressure non-resistant shelters and
protected systems of the underground. Pressure resistant shelters have been built for the population
protection against weapons of mass destruction impact. The pressure non-resistant shelters are used for
the population protection against impact of the luminous and radiant radiation, strident radiation,
radioactive dust contamination and partly against pressure impacts of the weapons of the mass
destruction. Shelters have to be properly well-kept to reserve their protection attributes. The standard
ýSN 739050 have to be observing for the right reserve of the shelters. [11][13] The resilience of the
improvised shelters it must be raised before they are used. [8][10] Improvised shelters are
appropriately prepared subterranean or above-ground areas in the buildings appointed for the
sheltering. The most suitable areas for the improvised shelters there are subterranean areas in the
M&S 9 (2014)
293
buildings or areas partly sunken under ground level. The best is when the shelter has its own entrance.
Other suitable areas for these shelters there are the areas of former shelters. The improvised shelter
should have as low number of the windows and as possible and better is when there is not necessary to
do lot of the masonry proofing. [8][10]
Using of the shelters and improvised shelters during non-military threat is impossible because of the
time demands (shelter to 72 hours, improvised shelters to 120 hours). The other problem of their using
there is their uneven position. This is given by the fact that during their buildings there was the
military threat. This threat was bigger in the cities and places that should be the target for the attack
with the weapons of mass destruction using. Nowadays the shelters are eliminated from the evidence.
The current system of the sheltering in the Czech Republic it is in the figure 1.
Figure 1 The current system of the sheltering in the Czech Republic
Emergency
State of
danger
State of
emergency
State of State
jeopardy
Using of the protective
characteristic of buildings
State of
war
Shelters
Improvised shelters
Source: Source of figure 1 – own source
The most actual threats in the Czech Republic during which is suitable to realise the population
sheltering there can be consider the dangerous substances release, terrorist attack (with CBRN
substances using), tornado and blizzards [7]. This problem is urgent and in the long term it is ranked as
one of the main civil protection measures. The task is following: To analyse the capabilities and to
determine the basic requirements for buildings designing in which come about the building gathering
large number of persons and which can be threatened by emergencies. [4][5]
PROPOSAL OF THE NEW POPULATION SHETERING SYSTEM
The new proposal system of the sheltering it follows form the current unsatisfactory situation and it
reacts to need of the population protection ensuring even during emergency and crisis situation nonmilitary character. It is required primarily in the building gathering large number of persons. On this
base there was implemented a new element to the current system of sheltering. The new element is
sheltering in the protected areas.
The protected areas are specially prepared areas in the buildings gathering large number of persons.
These areas are meant for short-term population sheltering especially against impacts of the dangerous
substances, terrorist attacks, tornado, blizzards and other threats during which is possible to use of this
shelter. The protected areas are useable even during military threat after proofing. [6]
People that will be during emergency or crisis situation of non-military character out of the buildings
gathering large number of persons they will be using temporary sheltering (see below).
On the basis of the above mentioned there has been divided the new system of the population
sheltering from the point of view of realisation way in the Czech Republic following:
• Temporary sheltering, this form of the sheltering is not included to the shelter plan of the
region or municipality and it lay in the using of the protected property of the buildings with
the additional minimal adjustment of the areas (closure of the windows, doors, seal of the
vents, switching off the ventilation and the like),
294
M&S 9 (2014)
•
Planning sheltering, this form of the sheltering is included to the shelter plan of the region or
municipality and it lay in the using of the beforehand prepared protected areas, improvised
shelters and shelters. [6]
Using of the improvised shelters it is suggesting again current system up to state of State jeopardy.
This suggestion is because the using of the improvised shelter it is unreal during the emergencies or
crisis situations of non-military character for the time of their proofing. The new suggesting system of
population sheltering in the Czech Republic it is presented on the figure 2.
Figure 2 The new suggesting system of the sheltering in the Czech Republic
Emergency
State of
danger
State of
emergency
State of State
jeopardy
State of
war
Temporary sheltering
Protected property of the
buildings
Planning sheltering
Protected areas
Improvised shelters
Shelters
Source: Source of figure 2 – own source
The implementation of the new suggesting system of the population sheltering in practice it will
presented in the case of its realization difficult and time-consuming legislative process which will
include especially changes in the Building Law [[12]] and Regulation to preparation and performing of
the civil protection [[11]].
From the technical-organization view the problem will describe and presented in the two methods:
• Methods for protected areas construction in the buildings gathering large number of persons,
• Methods for determination of the technical requirements for preparation of the new buildings
for temporary sheltering.
Those methods are meant for project architect, civil engineers, owners and operators of those buildings
and even for municipal authority and Fire and Rescue Service of the Czech Republic.
Construction requirements
The elementary requirement from the point of view of the new buildings location it is that these
buildings are not in the flood area. The floods can threaten persons that are using the protected area as
shelter and it is undesirable.
Other important factor is construction material from which will be built as the building so the
primarily protected areas. One of the important characteristic of the construction it is the water
tightness. In the case of the protected areas the water tightness has to be maximal to resist to the
construction material to any liquid substances and to protect protected area against contamination. The
most important factor is strength and durability of the construction materials. Durability means the
time of material resistance against impacts of the various effects (external and internal). Constructions
of the protected areas they have to be high durable because every used material participates in the life
and health protection of the sheltering persons. Strength means resistance of the material to damage as
M&S 9 (2014)
295
the impact of internal tension during load. There exist few types of the strength. The most important
strength for the protected areas there are strength in pressure and strength in impacts and dynamic
strength. Another important requirement for the construction materials that are used in the protected
area building there is requirement for material flexibility. All used materials have to be highly hard
(resilience of the material against permanent deformation). Materials have to be heat-resistant
(resilience of the material against high temperatures – 150°C and higher) and fire-resistant (they do
not burn and in the fire they do not change their character). [6]
From the point of view of fire protection there is required that the protected area is one separate fire
section. [1]
Technical requirement
For achievement of required protected character of the protected area there will be used modern
systems that enable immediate seal of this area during emergency and crisis situation. This lies in:
• immediate seal of the windows and other ventilation areas by using of the valves,
• immediate seal of the entrance doors to the building and entry to underground lock-up,
• closing the doors to the protected area where the doors will be closed after population
sheltering.
The doors and windows in the protected area (the lesser number, the better) they have to be airtight.
The greatest attention must be devoted to airing in the protected area. The airing must be provided by
forced air circulation. This way of the airing it is provided by system with the ventilators. One of the
main requirements for the protected area there is using of filters. These filters are working on the base
of absorption (toxic substances are dissolving in the absorption agent) or by adsorption (toxic
substances are saving on the surface of the coal used as adsorption agent) or by reaction (toxic
substances are reacting with the filter substances).
In the protected area there must be at least one horn of the siren (in accordance with the size of the
protected area there is necessary to increase the number of horns). This siren must be connect to unit
warning system (this system is used for warning and informing of the population; in protected areas it
will be used for informing of sheltering persons about situation and ending of the emergency) [6].
Main requirement for siren it is its independent of the electric energy which is reached by power
generator. The power generator must ensure minimal 72 hours of its working with the condition of
dispatching 4 signals in 24 hours when each is lasting 140 seconds and together with dispatching of 10
information in 24 hours when each is lasting 20 seconds or total 200 seconds of information that are
define by operator or 1 information lasting 5 minutes. In the case of using of the accumulators as
power generator it is necessary that they are accompanied by possibility of the automatic recharge.
System of population warning and informing it must be able to perform silent check of operability of
all its components (it is checking without acoustic effect). System should be equipped by reverse
information connection. It enables to have information about realization of the attending to all signals,
information and information about failures. Reverse information connection enable to send
information to operator about absence of the 230V voltage that is longer than 15 minutes or when the
power generator has less than 20% of its capacity. It also enables to get attention about an
unauthorized invasion to the system of population warning and informing. [3][9]
System of population warning and informing must enable to transmit minimal 4 acoustic signals.
Signal must be dispatch by 3 ways – remote-controlled from operator centre by receiver of unit
warning system, remote-controlled from control terminal and local control terminal of the horn. [3][9]
In the protected area there is necessary to have control panel of the technology used in the protected
area. This control panel must be protected against unauthorized invasion. The protected area must
have power generator for ensuring of all technology that are there used. [6]
Organization requirements
There will be define process and responsibility of particular involved sides in working and using of the
protected areas especially the responsibility determination for warning and informing of the buildings
visitors, for the person sheltering in the protected area and also for notification of services of
integrated rescue system and other relevant crisis management authority. [6]
296
M&S 9 (2014)
PREPARATION OF NEW BUILDING FOR TEMPORARY SHELTERING
The second preparing material there is the Methods for determination of the technical requirements for
preparation of the new buildings for temporary sheltering. This methodology will contribute by
important way to the system of population sheltering in the Czech Republic. It is meant for the project
architect, civil engineers, owners and operators of new buildings that will be used for temporary
sheltering of population and even for municipal authority and Fire and Rescue Service of the Czech
Republic.
In the technical part of the methodology there are defined principles and requirements for the areas
selection in the buildings. This includes characteristic of the building and criteria that defines suitable
and unsuitable areas. Then there are described single construction treatments that ensure immediately
using of the chosen area for temporary sheltering without special additional treatment during an
emergency or a crisis situation. The construction treatments are directed for basic construction
components as ceilings, walls, entrances and windows.
CONCLUSION
The article describes the optimization proposal of the system of population sheltering in the Czech
Republic. This system reacts to actual emergencies and crisis situations of non-military character. It
introduces new classification of the population sheltering from the point of its realization. This system
is based on temporary and planning sheltering. Temporary sheltering is not included to the shelter plan
of the region or municipality and it lay in the using of the protected property of the buildings with the
additional minimal adjustment of the areas (closure of the windows, doors, seal of the vents, switching
off the ventilation and the like). Planning sheltering is included to the shelter plan of the region or
municipality and it lay in the using of the beforehand prepared protected areas, improvised shelters
and shelters.
In the planning sheltering there is newly established sheltering in the protected areas. These areas are
defining as specially prepared areas in the building gathering large number of persons. Protected areas
are meant for the short-time population sheltering especially against dangerous substances release,
terrorist attacks, tornados, blizzards and other threats when is possible to use this type of shelter.
Technical and organization requirements are described in the two methodologies. These
methodologies are very closely connected.
ACKNOWLEDGMENT
This article was made with the support of the project of the research, development and innovation
“Improvised sheltering, warning and information of population in the building gathering large number
of persons”. Identification code of this project is VG20122014061. The provider of the specific grant
there is Ministry of Interior of the Czech Republic in the programme Safety research for state need in
2010 to 2015.
REFERENCES
[1]
ýSN 73 0802:2009. Požární bezpeþnost staveb – nevýrobní objekty (Fire protection of
buildings – non-industrial buildings). ýeský normalizaþní institut.
[2]
ýSN 73 0831:2011. Požární bezpeþnost staveb – Shromažćovací prostory (Fire protection of
buildings – Assembly rooms). ýeský normalizaþní institut.
[3]
ýSN EN 60849:1999. Nouzové zvukové systémy (Sound systems for emergency purposes).
ýeský normalizaþní institut.
[4]
Koncepce ochrany obyvatelstva do roku 2013 s výhledem do roku 2020 (Conception of the
civil protection to 2013 with prospect to 2020). Prague: Ministry of Interior – Fire & Rescue Service
of the Czech Republic - Headquarters, 2008, 52 pages. ISBN 978-80-86640-91-4.
[5]
Koncepce ochrany obyvatelstva do roku 2020 s výhledem do roku 2030 (Conception of the
civil protection to 2020 with prospect to 2030). Prague: Ministry of Interior – Fire & Rescue Service
of the Czech Republic - Headquarters R, 2013, 68 s.
M&S 9 (2014)
297
[6]
KRATOCHVÍLOVÁ, D., KRATOCHVÍLOVÁ, D., Jr., ěEHÁK, D. Basic Measure of Civil
Protection in the Area of Buildings Established for the Gathering of Large Numbers of the Population.
Ekonomika a management, Brno, 2012, volume 6, nr. 3, pages 32-39. ISSN 1802-3975.
[7]
ěEHÁK, D. and team. PrĤbČžná zpráva projektu Sheltering za rok 2013 (Interim report of the
project SHELTERING in 2013). Ostrava: VŠB-TUO, 2014. 72 s.
[8]
ěEHÁK, D., FOLWARCZNY, L. Východiska technického a organizaþního zabezpeþení
ochrany obyvatelstva (Possibility of the technical and organization ensuring of the civil protection).
Ostrava: SPBI, 2012. 89 pages. ISBN 978-80-7385-117-0.
[9]
Sbírka interních aktĤ Ĝízení generálního Ĝeditele HZS ýR – þástka 24/2008 ve znČní þástky
13/2009 (Collection of the internal deed of the general director of the Fire and Rescue Servise of the
Czech Republic – number 24/2008 as amended by deed number 13/2009).
[10]
SMETANA, M., KRATOCHVÍLOVÁ, D. Jr., KRATOCHVÍLOVÁ, D. Havarijní plánování
(Emergency planning). Brno: Computer Press, 2010. 166 pages. ISBN 978-80-251-2981-0.
[11]
Vyhláška Ministerstva vnitra þ. 380/2002 Sb., k pĜípravČ a provádČní úkolĤ ochrany
obyvatelstva (Regulation of the Ministry of Interior 380/200 to preparation and performing of the civil
protection).
[12]
Zákon þ. 183/2006 Sb., o územním plánování a stavebním Ĝádu (stavební zákon) (Act number
183/2006 about territorail planning and building code [Building Law]).
[13]
ýSN 73 9050:2004. Údržba stálých úkrytĤ civilní ochrany (Maintenance of permanent
shelters of civil protection). ýeský normalizaþní institut.
BIOGRAPHY OF THE FIRST AUTHOR
Danuše Kratochvílová, Jr., M.Sc.
Fire and Rescue Service of Moravian-Silesian region
Ostrava, Czech Republic
[email protected]
Danuše Kratochvílová, Jr. has graduated Technical university of Ostrava, Faculty of Safety
Engineering. After graduated she was admitted to postgraduate study. One year she worked as post
gradual student in the faculty. From 2008 to 2011 she worked in the Ministry of Interior – Fire and
Rescue Service of the Czech Republic – Headquarter in the civil protection and crisis management
department, current she works in the civil protection and crisis management department of Fire and
Rescue Service of Moravian-Silesian region. She cooperates in the pedagogical, research and
publication field with Technical university of Ostrava, Faculty of Safety Engineering. She is author or
co-author of contributions and monographs.
DATA ON CO-AUTHORS
2)
doc. David ěehák
VSB - Technical University of Ostrava, Faculty of Safety Engineering Ostrava
Ostrava, Czech Republic
[email protected]
298
M&S 9 (2014)
Slovenian language
UDC 331.45(497.4)
Conference paper
Marjan Mikec
VARNOSTNI NAýRT KOT ORODJE ZA NADZOR VARNOSTI IN ZDRAVJA NA
GRADBIŠýU
Povzetek
Na zaþetku þlanka so prikazane osnovne zahteve in priporoþila za izdelavo varnostnega naþrta. V
nadaljevanju þlanka opozarjam na dobre in slabe prakse v zvezi z njegovo izdelavo. Varnostni naþrt je
obiþajno izdelan v obliki elaborata, veþinoma v tekstualni obliki s tehniþnim poroþilom, tehniþnimi
opisi, izraþuni, oceno vrednosti materiala in del, shemami in risbami. V praksi je veþkrat slabo
pregleden in zato lahko neuporaben za udeležence pri gradnji. Z drugaþnim, preglednejšim naþinom
izdelave, na primer v tabelariþni obliki, je lahko dobra osnova za izdelavo kontrolnikov varnosti in
zdravja pri delu. Tak varnostni naþrt s kontrolniki omogoþa povezavo s knjigo ukrepov in pripomore k
uþinkovitejšemu koordiniranju in nadzoru stanja varnosti. Na koncu prispevka predstavljam še
nekoliko drugaþen pristop k izdelavi varnostnega naþrta z uporabo raþunalniške obdelave podatkov za
izdelovanje tridimenzionalnih in štiridimenzionalnih varnostnih naþrtov.
Kljuþne besede: knjiga ukrepov, koordinator za varnost in zdravje pri delu, nadzor, varnostni naþrt.
SAFETY PLAN AS A TOOL TO CONTROL HEALTH AND SAFETY ON THE
CONSTRUCTION SITE
Abstract
At the beginning article shows the basic requirements and recommendations relating to the creation of
a safety plan. In the following section I remind to a good and bad practice in relation to its production.
Safety plan is usually made in the elaborate form, mostly in textual form with a technical report,
technical descriptions, calculations, estimate of the value of materials and works, schemes and
drawings. In practice safety plan is poorly transparent and can therefore be unusable for participants in
the construction. With a different, more transparent method, for example in tabular form, it can be a
good basis for making the health and safety checklist. Such safety plan with checklists enables
connection with the measures book and contribute to a more efficient coordination and supervision. At
the end of the article is somewhat different approach to developing a safety plan with a data processing
technique for creating three-dimensional and four-dimensional safety plans.
Key words: coordinator for safety and health matters, safety measures book, safety plan, supervision
M&S 9 (2014)
299
UVOD
Minimalne varnostne in zdravstvene zahteve na zaþasnih ali premiþnih gradbišþih
Zahteve glede varnostnega in zdravstvenega naþrta obravnava Direktiva Sveta 92/57/EGS o izvajanju
minimalnih varnostnih in zdravstvenih zahtev na zaþasnih ali premiþnih gradbišþih (osma posebna
direktiva v smislu þlena 16(1) Direktive 89/391/EGS). V skladu s 3. þlenom Direktive Sveta
92/57/EGS (dalje Direktiva) mora naroþnik ali nadzornik projekta imenovati enega ali veþ
koordinatorjev za varnost in zdravje pri delu v pripravljalni fazi projekta in enega ali veþ
koordinatorjev za varnost in zdravje pri delu v izvajalni fazi projekta, za katero koli gradbišþe, na
katerem je prisoten veþ kakor en pogodbeni izvajalec. Naroþnik ali nadzornik projekta zagotovi, da se
pred postavitvijo gradbišþa sestavi varnostni in zdravstveni naþrt.
Pripravljalna faza projekta in naloge koordinatorjev
Koordinator za varnost in zdravje pri delu ima med pripravljalno fazo projekta naslednje naloge:
a) usklajuje izvajanje splošnih naþel preventive glede varnosti in zdravja pri delu, ki so navedena v
Direktivi 89/391/EGS, še zlasti:
- ko se odloþa o arhitektonskih, tehniþnih in/ali organizacijskih vidikih, da bi lahko naþrtovali razliþne
postavke ali faze del, ki jih je treba izvajati hkrati ali v zaporedju,
- ko se doloþa þas, potreben za dokonþanje takih del ali faz del;
b) izdela ali poskrbi, da se izdela varnostni in zdravstveni naþrt, ki doloþa pravila, veljavna za
gradbišþe, upoštevajoþ po potrebi tudi industrijske dejavnosti na njem; ta naþrt mora prav tako
vsebovati posebne ukrepe glede del, ki spadajo v eno ali veþ kategorij Priloge II - Primeroma našteta
dela, ki vkljuþujejo posebne nevarnosti za varnost in zdravje delavcev;
c) pripravi dokumentacijo, ki ustreza znaþilnostim projekta in vsebuje podatke o varnosti in zdravju
pri delu, ki jih je treba upoštevati med izvajanjem katerih koli nadaljnjih del.
Faza izvajanja projekta in naloge koordinatorjev
Koordinator za varnost in zdravje pri delu ima med izvajalno fazo projekta naslednje naloge:
a) usklajuje izvajanje splošnih naþel preventive in varnosti:
- ko se odloþa o tehniþnih in/ali organizacijskih vidikih, da bi se naþrtovale razliþne postavke ali faze
del, ki se izvajajo hkrati ali v zaporedju,
- ko se doloþa þas, potreben za dokonþanje takih del ali faz del;
b) usklajuje izvajanje ustreznih doloþb, da bi zagotovil, da delodajalci in, þe je to potrebno za
varovanje delavcev, samozaposlene osebe:
- dosledno uporabljajo naþela iz þlena 8,
- se ravnajo po varnostnem in zdravstvenem naþrtu, kadar je to potrebno;
c) izdela ali poskrbi, da se izdela uskladitev varnostnega in zdravstvenega naþrta iz þlena 5(b), in
dokumentacije iz þlena 5(c), ki upošteva razvoj del in kakršne koli spremembe, ki se pojavijo;
d) organizira sodelovanje med delodajalci, vkljuþno z delodajalci, ki delajo zaporedno na istem
gradbišþu, usklajevanje njihovega delovanja, da bi tako varoval delavce in prepreþil nezgode in
poklicno tveganje za okvare zdravja, in medsebojno obvešþanje, kakor je doloþeno v þlenu 6 (4)
Direktive 89/391/EGS, ter zagotavlja sodelovanje samozaposlenih oseb v tem procesu, kadar je
potrebno;
e) usklajuje naþrtovane aktivnosti, da bi preveril pravilno izvajanje delovnih postopkov;
f) sprejme potrebne ukrepe za zagotovitev, da se le pooblašþenim osebam dovoli vstop na gradbišþe.
b) izdela ali poskrbi, da se izdela varnostni in zdravstveni naþrt, ki doloþa pravila, veljavna za
gradbišþe, upoštevajoþ po potrebi tudi industrijske dejavnosti na njem; ta naþrt mora prav tako
vsebovati posebne ukrepe glede del, ki spadajo v eno ali veþ kategorij Priloge II Direktive.
Varnostni in zdravstveni naþrt
Varnostni in zdravstveni naþrt, glede na 5. þlen Direktive, doloþa pravila, veljavna za gradbišþe,
upoštevajoþ po potrebi tudi industrijske dejavnosti na njem. Varnostni in zdravstveni naþrt mora prav
tako vsebovati posebne ukrepe glede del, ki spadajo v eno ali veþ kategorij Priloge II Direktive in sicer
so to dela, ki vkljuþujejo posebne nevarnosti za varnost in zdravje delavcev:
1. Delo, pri katerem so delavci izpostavljeni tveganju, kakršno je zasutje pod zemeljskim plazom,
pogreznitev v moþvirje ali padec z višine, kjer se tveganje poveþa zlasti zaradi naþina dela ali
procesov, ali zaradi okolja, v katerem je delovišþe ali gradbišþe.
300
M&S 9 (2014)
2. Delo, pri katerem so delavci izpostavljeni tveganju v zvezi s kemiþnimi ali biološkimi snovmi, ki še
posebno ogrožajo varnost in zdravje delavcev, ali pri katerih je z zakonom predpisan zdravstveni
nadzor.
3. Delo, povezano z ionizirajoþim sevanjem, pri katerem je treba doloþiti kontrolirana ali nadzorovana
obmoþja.
4. Delo v bližini elektriþnih vodov visoke napetosti.
5. Delo, pri katerem so delavci izpostavljeni tveganju utopitve.
6. Delo na vrtinah, v podzemnih delovnih jamah in predorih.
7. Delo, ki ga izvajajo potapljaþi, ki uporabljajo sistem oskrbovanja z zrakom.
8. Delo, ki ga izvajajo delavci v kesonih z atmosfero s stisnjenim zrakom.
9. Delo, pri katerem se uporabljajo eksplozivna sredstva.
10. Delo, pri katerem se sestavljajo ali razstavljajo težki montažni elementi.
Varnostni naþrt v Republiki Sloveniji
Na podlagi Direktive je bila v Republiki Sloveniji leta 2002 sprejeta Uredba o zagotavljanju varnosti
in zdravja pri delu na zaþasnih in premiþnih gradbišþih (dalje Uredba), ki doloþa ukrepe za
zagotavljanje varnosti in zdravja pri delu na gradbišþih, kakor tudi v obratih in/ali pomožnih
delavnicah na gradbišþih, v katerih se pripravljajo, predelujejo in obdelujejo gradbeni materiali,
gradbeni proizvodi in gradbeni elementi, ki se vgrajujejo v gradbene objekte. Ta Uredba doloþa tudi
ukrepe za zagotavljanje varnosti in zdravja pri delu pri vzdrževanju in þišþenju zgrajenih objektov.
Obvezna vsebina varnostnega naþrta je doloþena v prilogi V Uredbe. Varnostni naþrt mora vsebovati:
1. Opis in naþrt ureditve gradbišþa, ki doloþa konkreten naþin izpolnitve zahtev iz priloge IV predvsem
o:
- podatkih (podzemni in nadzemni kataster, situacije, naþrti) o obstojeþih instalacijah in napravah ter
drugih vplivih okolice gradbišþa na varnost delavcev, s poudarkom na preverjanju okolišþin, ki bi
lahko na mestu gradbišþa zaradi pretekle rabe terena ali objekta nakazovale prisotnost nevarnih snovi
ali predmetov ter potrebnih ukrepih za zagotovitev varnosti in zdravja delavcev ter potrebnih ukrepih v
zvezi z zagotovitvijo varnosti in zdravja delavcev,
- ureditvi zavarovanja gradbišþa proti okolici,
- ureditvi in vzdrževanju pisarn, garderob, sanitarnih vozlov in nastanitvenih objektov na gradbišþu,
- ureditvi prometnih komunikacij, zasilnih poti in izhodov,
- doloþitvi kraja, prostora in naþina razmestitve in shranjevanja gradbenega materiala,
- ureditvi prostorov za hrambo nevarnega materiala,
- naþinu prevažanja, nakladanja in razkladanja gradbenega materiala in težkih predmetov,
- naþinu oznaþitve oziroma zavarovanja nevarnih mest in ogroženih podroþij na gradbišþu (nevarne
cone),
- naþinu dela v neposredni bližini ali na krajih, kjer nastajajo zdravju škodljivi plini, prah in hlapi ali
kjer lahko nastane požar ali eksplozija,
- ureditvi elektriþnih napeljav za pogon naprav in strojev ter razsvetljavo na gradbišþu,
- doloþitvi mest za postavitev gradbenih strojev in naprav ter zavarovanja, glede na lokacijo gradbišþa,
- doloþitvi vrst in naþina izvedbe gradbenih odrov,
- ukrepe varstva pred požarom ter opremo, naprave in sredstva za varstvo pred požarom na gradbišþu,
- organiziranju prve pomoþi na gradbišþu,
- organiziranju prehrane in prevoza delavcev na delovišþe/gradbišþe in z gradbišþa, þe je to potrebno;
2. Kratek opis izbranih/uporabljenih tehnologij gradnje;
3. Seznam nevarnih snovi;
4. Navedbo posebno nevarnih del;
5. Doloþitev delovnih mest, na katerih je veþja nevarnost za življenje in zdravje delavcev, ter vrste in
koliþine potrebne osebne varovalne opreme; doloþitev prostorov ali delovišþ, kjer veljajo olajšave v
zvezi s splošno zahtevo nošenja þelade;
6. Smernice za usklajevanje interakcije z industrijskimi aktivnostmi v neposredni bližini gradbišþa,
tudi z zaþasno prekinitvijo komunalnih vodov, þe je to potrebno;
7. Terminski plan – naþrtovano zaporedje/istoþasnost, roki za izvedbo del;
8. Skupne ukrepe za zagotavljanje varnosti in zdravja pri delu;
9. Obveznost vodij posameznih del o medsebojnem obvešþanju o poteku posameznih faz dela;
10. Gradbišþni red (izvleþek ukrepov in pravil za zagotovitev varnosti na gradbišþu);
M&S 9 (2014)
301
11. Popis del z oceno stroškov ureditve gradbišþa in izvajanja skupnih ukrepov za zagotavljanje
varnosti in zdravja na gradbišþu.
V letu 2008 je Zbornica varnosti in zdravja pri delu sprejela Pravilnik o podrobnejši vsebini naþrtov in
elaboratov tehniške varnosti v projektni dokumentaciji. Omenjeni pravilnik je sestavni del publikacije
z naslovom "Elaborat o varnosti in zdravju pri delu, elaborat k projektu za pridobitev gradbenega
dovoljenja" [3].
Pravilnik v uvodnih doloþbah doloþa:
a. podrobnejšo vsebino naþrtov in elaboratov stroke tehniške varnosti v projektni dokumentaciji, ki se
uporabljajo za posamezne vrste stavb in gradbenih inženirskih objektov, glede na namen uporabe,
naþin njihove izdelave,
b. obliko in vsebino poroþila o reviziji naþrtov stroke tehniške varnosti v projektni dokumentaciji,
c. obliko in vsebino ocene tveganja, kot priloge k dokazilu o zanesljivosti objekta, ki zadeva izkaz o
upoštevanju predpisov s podroþja zagotavljanja zdravja in varstva pri delu.
Varnostni naþrt po zahtevah omenjenega pravilnika mora vsebovati zlasti:
a. tloris ureditve gradbišþa,
b. prikaz prikljuþkov na zunanje infrastrukturne vode,
c. tloris etaže objekta zahtevnega za varno izvedbo,
d. dva znaþilna, med seboj pravokotna prereza,
e. fasade, kadar je predvideno delo na zavarovani višini pri njeni varni izvedbi,
f. gantogram usklajenih aktivnosti posameznih izvajalcev ter predvidenih nadzornih pregledov
koordinatorja.
Vsak posamezen naþrt ali elaborat stroke tehniške varnosti mora imeti:
a. naslovno stran s podatki o investitorju, objektu, vrsti projektne dokumentacije in njeni številki, vrsti
naþrta in njegovi številþni oznaki, vrsti gradnje, projektantu, odgovornem projektantu in odgovornemu
vodji projekta ter številki, kraju in datumu izdelave naþrta,
b. kazalo vsebine naþrta,
c. kazalo vsebine projekta,
d. tehniþno poroþilo,
e. risbe.
Tehniþno poroþilo v naþrtih ali elaboratih stroke tehniške varnosti, ki spadajo v projektno
dokumentacijo, obsega tehniþne opise, lahko pa tudi rezultate analiz, presoj in izraþunov, oceno
vrednosti materiala in del, sheme in druge prikaze, iz katerih so razvidni bistveni podatki v zvezi z
izpolnjevanjem bistvenih zahtev, izsledke predhodnih raziskav, empiriþne podatke ter opis
morebitnega poskusnega obratovanja objekta oziroma vgrajene opreme in inštalacij z navedbo
predpisov, na podlagi katerih se bo poskusno obratovanje izvajalo.
Varnostni naþrt, katerega namen je varna izvedba gradnje objektov, obravnava tudi Zakon o graditvi
objektov (dalje ZGO). ZGO s podzakonskimi akti v svojih doloþilih upošteva evropske norme in
doloþa varnostni naþrt kot del projektne dokumentacije že v fazi projektiranja gradbenega objekta.
Glede na doloþila ZGO in doloþila za izpolnitev pogojev za zaþetek izvajanja del mora investitor
poskrbeti za:
- ustrezen naþrt organizacije gradbišþa, izdelan v skladu s pogoji iz gradbenega dovoljenja,
- izdelavo varnostnega naþrta v skladu s predpisi o zagotavljanju varnosti in zdravja pri delu in
- zagotoviti, da bo gradbišþe urejeno v skladu z varnostnim naþrtom.
Izvajalec oziroma v primeru, þe je veþ izvajalcev, tisti izvajalec, ki ga imenuje investitor, mora
gradbišþe urediti v skladu z varnostnim naþrtom in izvajanje del organizirati tako, da zaradi njih na
gradbišþu ne bodo ogroženi varnost objekta, življenje in zdravje ljudi, promet, sosedni objekti ali
okolje.
Po Pravilniku o projektni dokumentaciji so risbe in opis ureditve gradbišþa, ki vsebuje vse podatke o
potrebni infrastrukturi gradbišþa (npr. komunikacijske poti, komunalni prikljuþki, skladišþa, deponije,
delavnice, prostori za delavce) ter druge podatke, pomembne za opis vpliva gradbišþa na okolico,
lahko tudi sestavina varnostnega naþrta. Varnostni naþrt se po tem pravilniku šteje za obvezni elaborat
in se izdela skladno s predpisi, ki urejajo zagotavljanje varnosti in zdravja pri delu na zaþasnih in
premiþnih gradbišþih. V tem primeru ni potrebno, da so risbe in opis ureditve gradbišþa sestavni del
302
M&S 9 (2014)
naþrtov projekta za izvedbo. Projektu za izvedbo, katerega namen je izvedba gradnje, je treba kot
obvezen elaborat priložiti najmanj varnostni naþrt po predpisih o zagotavljanju varnosti in zdravja pri
delu, þe gre za gradnjo, za katero je varnostni naþrt obvezen.
METODE
V prispevku uporabljam opisno metodo in kvalitativno analizo obstojeþega stanja varnostnih naþrtov.
Analiza stanja varnostnih naþrtov je izvedena na podlagi pregledov vsebin varnostnih naþrtov na
gradbišþih s preverjanjem obstoja posameznega dokumenta (je/ni). Pri analizi dokumentov je
uporabljena moja subjektivna ocena vsebine. V analizo so vkljuþeni varnostni naþrti, ki sem jih
pregledal kot strokovni delavec za varnost pri delu zaposlen v gradbenem podjetju, kot koordinator na
gradbišþih in kot þlan izpitne komisije za preizkuse znanja strokovne usposobljenosti koordinatorjev.
ORODJE ZA NADZOR VARNOSTI IN ZDRAVJA NA GRADBIŠýU
Varnostni naþrt v praksi
Varnostni naþrt je obiþajno izdelan v obliki elaborata, v tekstualni obliki s tehniþnim poroþilom,
tehniþnimi opisi, izraþuni, oceno vrednosti materiala in del, shemami in risbami. Varnostni naþrt
izdelan v tekstualni obliki je vsebinsko lahko zelo obsežen dokument in zato pogosto tudi nepregleden
za vse udeležence pri gradnji. Nepreglednost in obsežnost dokumenta se še poveþa kadar izdelovalec
varnostnega naþrta v vsebino vkljuþi ali kopira zahteve in þlene iz Uredbe. Iz obsežne vsebine je težko
razbrati kljuþne nevarnosti in konkretne ukrepe za zagotavljanje varnosti in zdravja na gradbišþu.
Kot koordinator in strokovni delavec za varnost pri delu ugotavljam, da izdelovalci varnostnih naþrtov
preveþ opisujejo stanje varnosti in zdravja na gradbišþu. Še vedno se premalo pozornosti posveþa
konkretnim ukrepom za zagotovitev varnosti in zdravja na zaþasnih in premiþnih gradbišþih.
Koordinatorjem za varnost in zdravje pri delu, vodjem posameznih del, nadzorniku projekta in
inšpektorjem, ki nadzirajo izvajanje delovnih postopkov ali zagotavljajo varno izvajanje naþrtovanih
aktivnosti je pomembno, da lahko hitro preverijo odstopanja dejanskega stanja na gradbišþu od
naþrtovanih ukrepov varnosti in zdravja pri delu.
Varnostni naþrti veþinoma vsebujejo osnovni prilogi, kot sta tloris ureditve gradbišþa in naþrt
obstojeþih instalacij in naprav, ki lahko vplivajo na varnost delavcev. Vsekakor je varnostni naþrt
lahko veliko bolj uporaben, pregleden in uþinkovit kadar vsebuje veþ grafiþnih prilog. To lahko
dosežemo z razširitvijo grafiþnega dela varnostnega naþrta in z vkljuþitvijo þim veþjega števila risb in
naþrtov stroke tehniške varnosti kot so:
- prikaz prikljuþkov na zunanje infrastrukturne vode,
- tloris etaže objekta zahtevnega za varno izvedbo,
- dva znaþilna, med seboj pravokotna prereza,
- fasade, kadar je predvideno delo na zavarovani višini pri njeni varni izvedbi,
- gantogram usklajenih aktivnosti posameznih izvajalcev ter predvidenih nadzornih pregledov
koordinatorja
in druge risbe in naþrte, ki pripomorejo k dvigu ravni varnosti in zdravja na zaþasnih ali premiþnih
gradbišþih [3].
Risbe morajo biti v ustreznem merilu kot to doloþa Pravilnik o projektni dokumentaciji. Natanþnost
merila, v katerem morajo biti izdelane risbe v posameznem projektu, mora omogoþiti uresniþitev
namena, zaradi katerega se posamezna vrsta projekta izdeluje. Istovrstne risbe in vse risbe v
posamezni vrsti projekta morajo biti izdelane praviloma v istem merilu. V praksi je na gradbišþih še
vedno opaziti varnostne naþrte s priloženimi risbami, ki so v premajhnem merilu ali pa risba ni
narisana v merilu. Vsaka risba mora imeti v spodnjem desnem kotu glavo, v kateri mora biti navedeno
kaj risba prikazuje in mora vsebovati najmanj sledeþe podatke:
- naziv objekta na katerega se nameravana gradnja nanaša,
- ime oziroma naziv investitorja,
- vrsto projekta, v katerega spada naþrt,
- vrsto naþrta v katerega spada risba,
- vsebino risbe,
M&S 9 (2014)
303
- merilo,
- ime, priimek in identifikacijsko številko odgovornega projektanta, ki je izdelal risbo
- ime oziroma naziv projektanta
- število risbe,
- prostor za evidentiranje sprememb [3].
Vsaka tlorisna risba, ki prikazuje lego nameravane gradnje v prostoru, mora imeti oznaþene tudi smeri
neba. V praksi je vsebina tlorisa ureditve gradbišþa razliþna ali pomanjkljiva. V najslabšem primeru se
izdelovalci varnostnega naþrta v fazi priprave projekta sklicujejo na to, da bo izvajalec pred zaþetkom
del pripravil tloris ureditve gradbišþa. Potem ta šele v fazi izvedbe projekta postane priloga k
varnostnem naþrtu. Izdelovalci tlorisa ureditve gradbišþa ne uporabljajo enotnih znakovnih oznak
vrisanih elementov varnosti pri delu in elementov varstva pred požarom.
Slaba praksa se kaže v neusklajenosti vsebine varnostnih naþrtov s pripadajoþo projektno
dokumentacijo. Podobno so neusklajene naþrtovane aktivnosti z dejanskimi aktivnostmi na gradbišþu
v fazi gradnje (npr. opis izbranih/uporabljenih tehnologij gradnje). V tekstualnem delu varnostnega
naþrta se tako pojavljajo posamezne varnostne in zdravstvene zahteve, ki se ne nanašajo na zadevno
gradbišþe. Opisi tehnologije gradnje v varnostnem naþrtu so dostikrat nenatanþni, pomanjkljivi ali pa
ne vkljuþujejo vseh ukrepov varnosti in zdravja pri delu. Popis del z oceno stroškov ureditve gradbišþa
in izvajanja skupnih ukrepov za zagotavljanje varnosti in zdravja na gradbišþu je dostikrat vsebinsko
in koliþinsko pomanjkljiv. V popisu se še vedno pojavljajo postavke, ki ne spadajo v kategorijo
skupnih ukrepov na gradbišþu.
Uredba doloþa, da mora biti vsaka sprememba, ki lahko vpliva na varnost in zdravje delavcev pri delu
na gradbišþu, vnesena v varnostni naþrt. Tudi ena od nalog koordinatorjev v fazi izvajanja projekta je,
da izdela ali zagotovi, da se izdela potrebna uskladitev varnostnega naþrta in dokumentacije s
spremembami na gradbišþu. V praksi se izdela zelo malo uskladitev in revidiranj varnostnih naþrtov.
Naroþniki ali nadzorniki z zagotovitvijo izdelave mislijo, da je s tem njihova obveznost po uredbi
izpolnjena. Najveþkrat se uskladitev varnostnega naþrta izvede šele po opravljenem inšpekcijskem
pregledu gradbišþa in po izdaji zahteve o uskladitvi s strani inšpektorja za delo.
Dobra praksa pri izdelovanju varnostnih naþrtov v fazi priprave projekta je, da pri izdelavi sodelujejo
pooblašþeni inženirji specialnih znanj in odgovorni projektanti razliþnih strok. Takšni strokovno
kakovostnejši varnostni naþrti lahko zagotovijo višji nivo varnosti za vse udeležence pri gradnji. Tak
naþin sodelovanja se prakticira predvsem v veþjih gradbenih in projektantskih podjetjih. Za zahtevne
projekte je tloris ureditve gradbišþa velikokrat izdelan v veþ fazah. Dobra praksa je, da se v tlorisu
ureditve gradbišþa poleg infrastrukture gradbišþa (npr. komunikacijske poti, komunalni prikljuþki,
skladišþa, deponije, delavnice, prostori za delavce) grafiþno prikaže tudi naþrtovana varnostna tehnika
(npr. varnostne ograje, odri, zašþitni nadstreški, delovni podi, rampe, nevarne cone).
Drugaþen pristop izdelave varnostnega naþrta
Za zagotovitev boljše preglednosti nad naþrtovanimi ukrepi varnosti in zdravja pri delu v varnostnem
naþrtu predlagam uporabo prikaza varnostnega naþrta v obliki tabele. V ta namen naj se vsebina
varnostnega naþrta preoblikuje iz tipiþno tekstualne oblike v tabelariþni prikaz z naslednjimi kljuþnimi
podatki v stolpcih:
- elementa/naprava,
- lokacija/pozicija/obmoþje,
- tip/vrsta,
- dimenzije/koliþina,
- delo/aktivnost,
- kljuþna nevarnost/škodljivost,
- ukrep,
- zadolžen za izvedbo,
- osnova/veza na dokument.
Vrstice v tabeli predstavljajo naþrtovane elemente kontrole in naþrtovane aktivnosti s prikazom
kljuþnih nevarnosti. Kljuþni nevarnosti se doloþi naþrtovan ukrep za zagotovitev varnosti in zdravja
304
M&S 9 (2014)
pri izvedbi posamezne aktivnosti. Na ta naþin dobimo pregleden zapis v obliki vrstic in stolpcev.
Kljuþni stolpci so zaradi boljše preglednosti obarvani:
- element/naprava z modro barvo,
- kljuþna nevarnost/škodljivost z rdeþo barvo in
- ukrep z zeleno barvo.
Z doloþitvijo lokacije/pozicije/obmoþja, tipa/vrste in dimenzije/koliþine se konkretizirajo posamezni
elementi/naprave. Naþrtovalec ukrepa ali izdelovalec varnostnega naþrta na ta naþin lahko stopnjuje
natanþnost in kvantiteto posameznih ukrepov in s tem lahko vpliva na kvaliteto varnostnega naþrta.
Stolpec dimenzije/koliþina predstavlja osnovo za izdelavo popisa del in izraþuna oceno stroškov
ureditve gradbišþa in izvajanja skupnih ukrepov za zagotavljanje varnosti in zdravja na gradbišþu.
Za vsako aktivnost naj se doloþi tudi odgovorna oseba za izvedbo naþrtovanih ukrepov. Na ta naþin že
v fazi priprave projekta toþno doloþimo obveznosti vodij posameznih del.
Pri doloþevanju ukrepov se lahko sklicujemo tudi na ostalo projektno dokumentacijo, standarde,
zakonske zahteve, navodila za varno delo in druge dokumente s katerimi zagotavljamo izpolnjevanje
minimalnih zahtev varnosti in zdravja pri delu na gradbišþu. V stolpec osnova/veza vpišemo nazive ali
oznake povezanih dokumentov.
Slika 1: Tabelariþni prikaz vsebine varnostnega naþrta - primer 1
$
23,685(',79(*5$'%,äÿ$
32'$7.,22%672-(ÿ,+,1ä7$/$&,-$+,11$35$9$+7(5'58*,+93/,9,+2.2/,&(*5$'%,äÿ$1$9$51267
'(/$9&(9
zap.
št.
element/naprava
lokacija/
pozicija/
obmoþje
tip/
vrsta
dimenzije/
koliþina
delo/
aktivnost
kljuþna
nevarnost/
škodljivost
ukrep
zadolžen
za izvedbo
ukrepa
osnova/
veza
A.1.1.
visokonapetostni
kabel 20 kV
v zemlji od
TP
Atomska
vas proti
TP Sotelia
tipski
150 m
zemeljska
dela
udar
elektriþnega
toka
OVD
prestavitve
PGD št.
A.1.2.
odstranitev
drogov zunanje
razsvetljave
gradbišþe
tipski
25 kos
rušitvena
dela
OVD
prestavitve
popis del
A.1.3.
vroþevod
gradbišþe
tipski
250 m
zemeljska
dela
elektriþni udar,
mehanske
nevarnosti in
škodljivosti
temperatura
dotika in
opekline
zakoliþba trase,
prestavitev, odklop
el. naprav, pisno
potrdilo o izklopu
elektriþnega
omrežja, obvezno
koordiniranje
VZD-vpis v knjigo
ukrepov
odklop el. toka
OVD
prestavitve
PZI
Prestavitev
vroþevoda
odklop
Vir: lastni vir
Slika 2: Tabelariþni prikaz vsebine varnostnega naþrta - primer 2
3520(71(.2081,.$&,-(=$6,/1(327,,1,=+2',
zap.
št.
element/naprava
lokacija/
pozicija/
obmoþje
tip/
vrsta
dimenzije/
koliþina
delo/
aktivnost
kljuþna
nevarnost/
škodljivost
ukrep
zadolžen
za izvedbo
ukrepa
osnova/
veza
A.4.1.
dovoz do
gradbišþa
Zdraviliška
cesta
regionalna
cesta
širina
postavitev
odstranitev
vzdrževanje
nevarnosti v
cestnem
prometu
OVG, OVD
zemeljskih
del
naþrt
organizacij
e gradbišþa
asfaltirana
cesta
širina
nevarnosti v
cestnem
prometu
OVG, OVD
zemeljskih
del
naþrt
organizacij
e gradbišþa
A.4.3.
transportne poti
lokalna
asfaltirana
cesta v
sklopu
kompleksa
gradbišþe
lomljenec
širina
OVG
naþrt
organizacij
e gradbišþa
A.4.4.
prehodi za
zaposlene in
spremljevalce
vozil
odmiþni del ograje
za dovoz betona v
silos
zasilne poti
zasilni izhod
gradbišþe
lomljenec
širina
prašenje,
stisnitev
zaposlenih,
nevarnosti v
cestnem
prometu
stisnitev, padec,
spotik
varnostni znak,
þišþenje s strojnimi
krtaþami, delna
cestna zapora
þišþenje s strojnimi
krtaþami, zaþasne
preusmeritve
lokalnega prometa
za goste
moþenje, širina 3,5
m, enosmerna pot
širina 60 cm od
gabarita vozila
OVG
naþrt
organizacij
e gradbišþa
JV del
gradišþa
PVC
širina
zagotoviti signalista
oz. pooblašþeno
osebo
OVG
naþrt
organizacij
e gradbišþa
gradbišþe
gradbišþna
ograja
lomljenec
lesen
A.4.2.
A.4.5.
A.4.6.
A.4.7.
stisnitev, padec,
spotik
2 kom dim.:
…..
navpiþni in
vodoravni
transport in hoja
OVG
OVG
Vir: lastni vir
M&S 9 (2014)
305
Za uþinkovit nadzor nad varnim izvajanjem delovnih postopkov se izdela in uporabi gantogram
istoþasnih aktivnosti s planom obveznih prisotnosti oziroma obveznih koordiniranj koordinatorja.
Slika 3: Gantogram istoþasnih aktivnosti s planom obveznih prisotnosti koordinatorja
7HUPLQVNLSODQJUDGQMH]LQWHJULUDQLPSODQRPYDUQRVWLLQ]GUDYMDSULGHOX
Gradbena dela
Izvedbena dela
Gradbene faze
Nevarnosti
Kljuþna nevarnost
Koordinacije
Rešitve
˝Primer˝
ýasovna izvedba
Pozicija iz popisa del
Ukrep
Opombe
ZE
Priprava gradbišþa
Kontrolniki
Ureditev gradbišþa
Tloris ureditve gradbišþa
Zemeljska dela
01.01
Izkop gradbene jame
Podor zemeljskih plasti
Naklon izkopa
02.02.01
02.01.01
Vodi/jaški
Kletna etaža
Podor zemeljskih plasti
Razpiranje jarka
Padec
Pomožno stopnišþe
Padec opaža
Delovni odri
04.02
Padec navzven
Varnostna ograja
04.03
Padec navzven
Talne odprtine
Varnostna ograja
Pokritje talnih odprtin
04.04
04.06
Padec skozi odprtino
Varnostna ograja
04.05
Padec s stopnic
Varnostna ograja
04.07-04.09
Podor zemeljskih plasti
Naklon izkopa
Dostop v gradbeno jamo
Talna plošþa iz betona B15
04.01
Kletni obod iz betona B25
K1
Izolacija kleti in drenaže
K2
Priprava za kletno plošþo
Opaženje in zalitje kletne plošþe
qq
Priprava za kletne stopnice
Kletne stopnice - konþane
K3
Postavitev zunanjih vodov
K4
Zasutje izkopa
Pritliþje
02.02.02
Priprava betonskega oboda (max. padec. 5,0 m)
Padec noter
Delovni oder
05.01
Padec navzven
Talne odprtine
Lovilni oder
Pokritje talnih odprtin
06.01
04.06
Padec skozi odprtino
Varovalna ograja
04.11
Padec z mansardnih stopnic
Varnostna ograja
04.11/04.12
K5
Opaženje in betoniranje pritliþja
Izdelava stonic v mansardo
Stopnišþe v masardo
Mansarda
Betoniranje mansarde
Padec navzven
Lovilni oder
05.01/06.01 u.0.3
Priprava ostrešja
Ostrešje
Padec navzven
Lovilni oder
05.02/06.01 u.03
Padec navzven
Lovilni oder
07.01/06.01 u.03
Padec z poševih površin
Strešni lovilni oder
08.01/06.02 u.03
Strešni lovilni oder
09 / 06.02 u.03
Izdelava ostrešja
K6
Pokrtije strehe in izdelava izolacije
Preostala dela na strehi
Padec z poševih površin
Fasade
Notranja dela
Izdelava fasade
Padec
Elektroinštalacije, vodovod, ogrevanje, malerska dela
Talne odprtine
Padec po stopnicah
Postavitev oken vrat (max. padec veþ kot 5,0 m)
Padec navzven
Estrihi, tlaki in ostala dela
Padec po stopnicah
Kovinska oprema
Padec po stopnicah
Delovni oder
06.01
Pokritje odprtin
Varnostna ograja
04.06
04.07ff/04.12ff
Lovilni oder
Skupni
varnostni
ukrepi
06.01
Varnostna ograja
04.07ff/04.12ff
Varnostna ograja
04.07ff/04.12ff
Varnostna ograja kletna plošþa
Varnostna ograja na stopnicah
Pokrivanje odprtin
Delovni in lovilni oder
Varnostna ograja
Legenda:
Gradbena dela
Varnostna tehnika
K
Koordinacijska toþka (pregled zahtevanih varnostnih detajlov)
<ŽŽƌĚŝŶĂƚŽƌǀĨĂ ŝŝ ǀĂũĂŶũĂŵŽƌĂƉĂ ŝƚŝŶĂƉŽŵĞŵďŶĞƚŽēŬĞ͗
WŽŵĞŵďŶĞƚŽēŬĞ<ϭ͕<ϯ͕<ϰ͗
¾ ĂƉŽƚĞŬŐƌĂĚŶũĞũĞĚŽŬŽŶēĂŶũĞŶĞŬĂƚĞƌŝŚĚĞůǀŐƌĂĚďĞŶŝũĂŵŝ ĞůŽƉŽŵĞŵďŶŽ;ĚƌĞŶĂǎĂ͕ŬĂŶĂůŝ ĂĐŝũĂŝŶŝ ŽůĂĐŝũĂͿ͕ ĂƌĂĚŝƉƌĂǀŽēĂƐŶĞŐĂ ĂƐƵƚũĂŝ ŬŽƉĂ͕ĚĂƐĞŽŵŽŐŽēŝƉŽƐƚĂǀŝƚĞǀĚĞůŽǀŶĞŐĂ;ĨĂƐĂĚŶĞŐĂͿŽĚƌĂ͘
WŽŵĞŵďŶĂƚŽēŬĂ<Ϯ͗
¾ WŽůĂŐĂŶũĞĂƌŵĂƚƵƌĞŝŶďĞƚŽŶŝƌĂŶũĞŬůĞƚŶĞƉůŽƓēĞƐĞůĂŚŬŽƉƌŝēŶĞƓĞůĞ͕ŬŽũĞƉƌĞƉƌĞēĞŶƉĂĚĞĐ ƌŽďĂ ŝ ĚĞůĂǀŽǀĂƌŽǀĂůŶĞŽŐƌĂũĞ͘
WŽŵĞŵďŶĂƚŽēŬĂ<ϱ͗
¾ &ĂƐĂĚŶŝŝŶůŽǀŝůŶŝŽĚĞƌŵŽƌĂƚĂďŝƚŝƉŽƐƚĂǀůũĞŶĂŝŶƉƌŝƉƌĂǀůũĞŶĂ ĂƵƉŽƌĂďŽƚŽůŝŬŽēĂƐĂ͕ĚŽŬůĞƌƚƌĂũĂƉŽůĂŐĂŶũĞĂƌŵĂƚƵƌĞŝŶďĞƚŽŶŝƌĂŶũĞƉůŽƓēƚĞƌďĞƚŽŶŝƌĂŶũĞƐƚĞŶ͘WŽƐƚĂǀůũĞŶŵŽƌĂĚŽŬůĞƌŶŝƐŽ ĂŬůũƵēĞŶĂĨĂƐĂĚĞƌƐŬĂĚĞůĂ͘
WŽŵĞŵďŶĂƚŽēŬĂ<ϲ͗
¾ WƌĞĚƉƌŝēĞƚŬŽŵĚĞůŶĂŽƐƚƌĞƓũƵŝŶƐƚƌĞŚŝ͕ŵŽƌĂďŝƚŝƉŽƐƚĂǀůũĞŶĚĞůŽǀŶŝŝŶůŽǀŝůŶŝŽĚĞƌ͘
ĂƌĞĚŶĞƉƌĞŐůĞĚĞŬŽŽƌĚŝŶĂƚŽƌũĂǀĨĂ ŝŝ ǀĂũĂŶũĂǀƐĞďƵũĞƉůĂŶǀĂƌŶŽƐƚŝŝŶ ĚƌĂǀũĂƉƌŝĚĞůƵƉŽŵĞŵďŶĞƚŽēŬĞ͕ŬũĞƌũĞ ĂŚƚĞǀĂŶĂǀĞēũĂƉĂ ůũŝǀŽƐƚŝŶŬŽŶƚƌŽůĂ͘
Vir: Vir slike [1], lasten prevod
ýe hoþemo doseþi uþinkovitejši nadzor nad izvajanjem ukrepov varnosti in zdravja pri delu na
gradbišþu moramo vsebino varnostnega naþrta povezati s knjigo ukrepov na gradbišþu. To lahko
dosežemo s kreiranjem veþ vrst kontrolnikov na primer:
- kontrolnik pregleda dokumentacije na gradbišþu ali dokumentacije izvajalca (npr. evidenþni list
izvajalca),
- kontrolnik pregleda gradbišþa (npr. kontrolnik varnosti in zdravja pri delu na gradbišþu in zapisnik o
prevzemu gradbišþa v fazi priprave gradbišþa),
- kontrolnik pregleda posameznih elementov kontrole (npr. kontrolni list odra).
S kontrolniki preverjamo ustreznost posameznih naþrtovanih elementov kontrole iz varnostnega
naþrta. V fazi izvajanja projekta v kontrolnike vkljuþimo še vse druge ukrepe, ki jih je nujno izvesti za
zagotovitev varnosti in zdravja delavcev zaradi okolišþin in dogodkov in niso bili predvideni v
varnostnem naþrtu. S kontrolniki lahko doloþimo kriterije ustreznosti in ocenimo stanje varnosti in
zdravja pri delu na gradbišþu. S spreminjanjem obsega toþk pregleda kljuþnih podroþij (npr. delo na
višini na sliki 4) lahko sledimo postavljenim ciljem na gradbenem projektu ali pa sledimo ciljem
stroke tehniške varnosti na podroþju zagotavljanja varnosti in zdravja pri delu na višini.
Podobno si lahko pomagamo s kontrolnim seznamom, kjer oznaþimo ali so ciljne toþke pregleda
(element/naprava):
- v redu (zeleno obmoþje),
- nezadovoljive - potrebne so izboljšave (rumeno obmoþje),
- nevarne - potrebne so takojšnje izboljšave (rdeþe obmoþje).
Po nadzornem pregledu gradbišþa in ocenjenih tveganjih se lahko pripravi poroþilo o trenutnem stanju
na podroþju varnosti in zdravja na doloþenem gradbišþu. Vsi rezultati s kontrolnega seznama se
306
M&S 9 (2014)
prenesejo v þasovni naþrt s stolpci, kjer je naveden datum kontrole. Na ta naþin lahko vsi opazujejo,
kje se problemi pojavljajo in koliko þasa traja, da se rumena ali rdeþa obmoþja prenesejo v zelena.
Seznam pomeni motivacijo za hitre izboljšave. Kontrolni seznam in þasovni naþrt morata biti obešena
na gradbišþu, da vsem vkljuþenim delavcem in izvajalcem pokažeta stanje na gradbišþu v zvezi z
varnostjo in zdravjem pri delu [2].
Slika 4: Primer kontrolnika varnosti in zdravja pri delu na gradbišþu
Vir: lastni vir
Knjigo ukrepov za varno delo s kontrolniki hrani koordinator za varnost in zdravje pri delu in mora
biti ves þas gradnje na gradbišþu na voljo inšpekciji dela in vsem delodajalcem, ki izvajajo delo na
gradbišþu.
Menim, da drugaþen naþin izdelave varnostnega naþrta omogoþa:
- boljšo preglednost,
- minimiziranje vsebine,
- boljšo uporabnost za vse udeležence pri gradnji,
- boljšo razpoznavnost: element/naprava/delo » kljuþna nevarnost » ukrep » odgovornost,
- prehod na varnostni naþrt s tehniþnim poroþilom, izraþuni, tabelami in risbami,
- poenotenje vsebine.
Varnostni naþrt v bodoþnosti
Z razvojem raþunalniške tehnologije se ponuja možnost uporabe 2D in 3D orodij za izdelavo
varnostnih naþrtov. Hkrati se vse bolj razvija uporaba tehnologije BIM (Building Information
Modeling) kar pomeni uporabo digitalnih modelov v razliþnih industrijah med drugim tudi v
gradbeništvu. Uporaba BIM tehnologije omogoþa izdelovanje BIM 3D varnostnih naþrtov, ki z
dodano þasovno komponento (npr. terminskim planom) postanejo virtualni oziroma BIM 4D varnostni
naþrti.
M&S 9 (2014)
307
Od aprila 2009 do junija 2011 so finski strokovnjaki izvedli BIM varnostni raziskovalni projekt z
naslovom "BIM-based Safety Management and Communication for Building Construction".
Pridobljene rezultate raziskave so razvrstili v tri podroþja:
- naþela za vkljuþitev BIM tehnologije za zagotavljanje varnosti na gradbišþih,
- spoznanja iz študij primerov na terenu in
- usmeritve za prihodnje raziskave in razvoj [4].
V maju 2012 je podjetje Turner Construction Company pridobila dovoljenje od The New York City
Department of Buildings za uporabo 3D varnostnih naþrtov na osnovi BIM tehnologije. V septembru
2013 je The New York City Department of Buildings podal smernice in standarde za izdelavo BIM
varnostnih naþrtov.
S stališþa varnosti so najvažnejše prednosti uporabe BIM tehnologije predvsem v tem, da uporaba
BIM omogoþa planiranje in analiziranje varnosti, omogoþa upravljanje varnosti in zdravja pri delu,
komuniciranje (npr. preko mobilnih tehnologij) in promoviranje motivacije zaposlenih (npr. z uporabo
informacijskih prikazovalnikov, uporabo simulatorjev). BIM 4D varnostni naþrti omogoþajo virtualni
pregled gradbenih projektov in pregled stanja varnosti in zdravja pri delu na gradbišþu v realnem þasu.
Virtualni modeli in nadzorni pregledi teh modelov pomagajo pri identifikaciji oziroma odkrivanju
potencialnih nevarnosti še pred zaþetkom gradnje v fazi priprave projekta oziroma v fazi revizije
varnostnega naþrta.
Slika 5: Tridimenzionalni BIM varnostni naþrt
Vir: Vir slike http://www.turnerconstruction.com/news/item/2dc5/New-York-City-Department-ofBuildings-Approves-First-Three-Dimensional-BIM-Site-Safety-Plans
ZAKLJUýEK
Tabelariþna oblika varnostnega naþrta je lahko dobra osnova za nadaljnji razvoj orodij nadzora nad
izvajanjem varnostnih in zdravstvenih zahtev naþrtovanih v varnostnem naþrtu. Izpostavil bi predvsem
možnost uporabe mobilnih aplikacij in ostalih elektronskih orodij, ki lahko pripomorejo k
uþinkovitejšemu nadzoru na gradbišþu. Taka orodja se lahko izkoristijo za poroþanje zaposlenim o
stanju varnosti na gradbišþu (npr. na oglasnih deskah ali na informacijskih zaslonih), za poroþanje
odgovornim vodjem del in vodjem gradbišþ, investitorju, nadzorniku ali inšpekcijskem organom.
Tridimenzionalni in štiridimenzionalni raþunalniški modeli imajo velik potencial, da postanejo nova in
dobra vizualna podpora za naþrtovanje, koordiniranje, upravljanje, nadzor in komuniciranje varnosti in
zdravja pri delu na zaþasnih in premiþnih gradbišþih.
LITERATURA
[1] Bayerisches Landesamt für Arbaitsschutz, Arbaitsmedizin und Sicherheitstechnik: Praxisgerechte
Lösungen zur Umsetzung der Baustellenverordnung auf kleinen und mittelgroßen Baustellen,
November 2002,
[2] GZS - Združenje za gradbeništvo in IGM (preko FIEC): Priroþnik dobre prakse pri koordinaciji
varnosti pri delu na gradbišþih, Ljubljana 2005,
308
M&S 9 (2014)
[3] Zlatko Podržaj: Elaborat o varnosti in zdravju pri delu, elaborat k projektu za pridobitev
gradbenega dovoljenja, Ljubljana, Zbornica varnosti in zdravja pri delu, 2008,
[4] Markku Kiviniemi, Kristiina Sulankivi, Kalle Kähkönen, Tarja Mäkelä & Maija-Leena Merivirta:
BIM-based Safety Management and Communication for Building Construction, VTT research
notes 2597, 2011 (http://www.vtt.fi/inf/pdf/tiedotteet/2011/T2597.pdf).
Predpisi
• Concil Directive 92/57/EEC of 24 june 1992 on the implementation of minimum safety and health
requirements at temporary or mobile construction sites (eight individual Directive within the
meaning of Article 16 (1) of Directive 89/391/EEC),
• Pravilnik o projektni dokumentaciji (Uradni list RS, št. 55/08),
• Uredba o zagotavljanju varnosti in zdravja pri delu na zaþasnih in premiþnih gradbišþih (Uradni
list RS, št. 83/05),
• Zakon o graditvi objektov /ZGO-1/ (Uradni list RS, št. 110/2002 s spremembami in
dopolnitvami),
• Zakon o varnosti in zdravju pri delu /ZVZD-1/ (Uradni list RS, št. 43/11).
Internet
• NYC Department of Buildings, http://www.nyc.gov/html/dob/html/development/bim.shtml,
• NYC Department of Buildings, http://www.nyc.gov/html/dob/downloads/pdf/bim_manual.pdf
(7.9.2013),
• Turner Construction Company, http://www.turnerconstruction.com/news/item/2dc5/New-YorkCity-Department-of-Buildings-Approves-First-Three-Dimensional-BIM-Site-Safety-Plans
(30.5.2012),
• VTT Technical Research Centre of Finland , http://www.vtt.fi/inf/pdf/tiedotteet/2011/T2597.pdf
(2011),
• Liverpool Innovation Park, UK, http://youtu.be/5uHzLV3gf78 (8.8.2013),
• Ministrstvo za delo, družino, socialne zadeve in enake možnosti, Priznanja za dobro prakso na
podroþju varnosti in zdravja pri delu 2004,
http://www.osha.mddsz.gov.si/resources/files/pdf/GPA%202004.pdf (2004).
Interni dokumenti
• GPG d.d., Upravljanje varnosti in zdravja pri delu na gradbenem projektu GPG d.d. (MDDSZ,
dobro prakso na podroþju varnosti in zdravja pri delu 2004),
• ZVD d.d., Knjiga ukrepov.
BIOGRAFIJA AVTORJA
Marjan Mikec
ZVD Zavod za varstvo pri delu d.d., Institute of Occupational Safety
Ljubljana, Slovenija
[email protected]
Diplomiral na Fakulteti za kemijo in kemijsko tehnologijo na Oddelku za tehniško varnost v Ljubljani.
Redno zaposlen kot strokovni svetnik v ZVD Zavod za varstvo pri delu d.d. v Ljubljani. Pred tem
zaposlen kot organizator varnosti pri delu in vodja sistema vodenja kakovosti in sistema ravnanja z
okoljem v gradbenem podjetju GPG d.d. ýlan upravnega odbora in predsednik Sekcije za
M&S 9 (2014)
309
gradbeništvo in koordinatorje Zbornice varnosti in zdravja pri delu. Izvedenec nemedicinske stroke
invalidske komisije Zavoda za pokojninsko in invalidsko zavarovanje Slovenije. Veþ let þlan izpitne
komisije za preizkuse znanja strokovne usposobljenosti koordinatorjev za varnost in zdravje pri delu
na gradbišþih. V letu 2013 sodeloval kot expert v twinning projektu "Harmonizacija in implementacija
zakonodaje na podroþju inšpekcije dela in varnosti pri delu v ýrni gori".
BIOGRAPHY OF THE AUTHOR
Marjan Mikec
Graduated from the Faculty of Chemistry and Chemical Technology, Department of Technical Safety
in Ljubljana. Employed as a specialized councilor in ZVD Institute of Occupational Safety Ltd in
Ljubljana. Before that worked as Head of Quality and Environmental Management System and Safety
engineer in GPG Ltd., Construction Company. Board member and president Section of Construction
and Coordinators in Chamber of safety and health at work. The expert non medical profession
disability commission of the Pension and Disability Insurance Institute of Slovenia. Many years an
examiner member for the examinations professional qualification of coordinators for safety and health
at construction sites. In 2013 cooperated as an expert in the twinning project "Harmonisation and
implementation of the regulations of Labour Inspection and Safety at Work in Montenegro".
310
M&S 9 (2014)
Slovenian language
UDC 658.56:616-057
Conference paper
Marjan Bilban
ZAGOTAVLJANJE KAKOVOSTI V MEDICINI DELA
Povzetek
Po opredelitvi Svetovne zdravstvene organizacije je kakovostna oskrba tista, ki zadošþa dogovorjenim
zahtevam in ob upoštevanju trenutnega znanja in razpoložljivih sredstev izpolnjuje priþakovanja za
poveþanje koristi in zmanjšanje tveganj za zdravje in dobro poþutje bolnika. Gre za uporabo
uþinkovitih postopkov zdravstvene oskrbe pri pravih bolnikih v danih razmerah na uþinkovit naþin.
Zaradi specifiþnosti, ki so posledica stroke, je tudi medicina dela eno izmed tistih podroþij, kjer je moþ
z ustrezno vzpostavitvijo sistema nadzora kakovosti izboljšati kakovost dela. Zdravniške napake je
potrebno sprejeti kot vsakdanje spremljevalke našega dela in vir dragocenih izkušenj, s pomoþjo
katerih bomo zagotovili našim bolnikom in nam samim veþjo varnost. Odkrivanje in odpravljanje
odstopanj bi zato moralo postati predvsem eno izmed orodij izboljševanja kakovosti pri iskanju
prednostnih nalog. Strokovni nadzor s svetovanjem je usmerjen na pregled pogojev dela, vkljuþno z
usposobljenostjo izvajalcev. Izvaja se lahko rutinsko po programu, kot to predvidevajo predpisi ali kot
izredni strokovni nadzor ob težavah, ki se pojavljajo pri nudenju oskrbe. Lahko ga smatramo kot
metodo za odkrivanje podroþij v oskrbi, kjer bi bilo potrebno vpeljati spremembe. Pomemben namen
nadzora s svetovanjem je namreþ prav svetovanje zdravnikom, kako naj izboljšajo svoje delo.
Kljuþne besede: kakovost, medicina dela, nadzor
QUALITY ASSURANCE IN OCCUPATIONAL MEDICINE
Abstract
According to World Health Organization’s definition, quality healthcare is one meeting agreed-upon
criteria, using all current knowledge and available funds to meet expectations regarding improving the
well-being of a patient and reducing health risks they are exposed to. Quality healthcare uses effective
healthcare procedures, treats the right people and does so in an efficient manner, of course considering
the circumstances. Due to specifics that arise in the field, occupational medicine is one of the fields
where appropriate implementation of a quality assurance system could greatly improve the quality of
work. Medical errors should be accepted as everyday companions of our work and as a source of
valuable experience, which will help us ensure greater safety for our patients as well as ourselves.
Discovery and elimination of deviations should thus become primarily a means of quality
improvement as we try to establish our priorities. Professional supervision and consulting are used to
review working conditions, including providers’ qualifications. They can be carried out regularly,
according to a schedule, as required by regulations, or as extraordinary professional supervision in
case of problems occurring with the provision of care. It can be considered a method for the discovery
of those areas of healthcare that would benefit from changes, as one of the primary aims of supervision
and consulting is also giving advice to physicians on how they could improve their work.
Keywords: quality, occupational medicine, supervision
M&S 9 (2014)
311
UVOD
Še predobro zavedamo, da je med našimi bolniki kar nekaj takih, ki trpijo zaradi napak, ki smo jih
zagrešili. Na sreþo je ogromna veþina teh napak takih, da se njihovo zdravje ni bistveno poslabšalo,
vendar je že sam obþutek, da s svojim delom vþasih povzroþimo bolnikom škodo, ena najveþjih stisk
našega poklica. Med kolegi je kar nekaj takih, ki so se zaradi tega že znašli v kolesju sodnega
postopka. Marsikateri od teh postopkov pa bi bil lahko prihranjen, þe bi se zdravniki na napake drugih
odzvali drugaþe, kot smo vajeni, prav tako bi bila tudi marsikateremu bolniku škoda za njihovo
zdravje prihranjena, þe bi vedeli, kako ravnati ob zdravniški napaki [14].
Zaradi specifiþnosti, ki so posledica stroke, je tudi medicina dela eno izmed tistih podroþij, kjer je moþ
z ustrezno vzpostavitvijo sistema nadzora kakovosti izboljšati kakovost dela. Zdravniške napake je
potrebno sprejeti kot vsakdanje spremljevalke našega dela in vir dragocenih izkušenj, s pomoþjo
katerih bomo zagotovili našim bolnikom in nam samim veþjo varnost. Naþin, kjer je reševanje napak
usmerjeno samo v disciplinske ukrepe zoper posameznega zdravnika, ne da bi napake uporabili kot
metodo za dvig kakovosti zdravstvene oskrbe, je zanesljiva metoda, s pomoþjo katere bomo še naprej
zapletali situacijo [14].
Iz Zakona o zdravniški službi povzemamo, da je zdravnik pri sprejemanju strokovnih odloþitev
neodvisen. Pri svojem delu se mora ravnati po spoznanjih znanosti in strokovno preverjenih metodah.
Bolnika mora seznaniti s predvidenimi diagnostiþnimi postopki. Zdravnik pa ni odgovoren za potek
zdravljenja, kadar bolnik zdravniku navaja neresniþne podatke o svojem zdravstvenem poþutju, se ne
ravna po navodilih zdravnika in ne sodeluje pri varovanju, krepitvi in povrnitvi lastnega zdravja.
Zdravnik, ki dela neposredno z bolniki, mora biti zavarovan za odgovornost za škodo, ki bi lahko
nastala pri njegovem delu.
Iz Kodeksa medicinske deontologije Slovenije povzemam, da je zdravnik pri opravljanju svojega
poklica v mejah svoje strokovne usposobljenosti samostojen in neodvisen ter za svoje delo odgovoren
pred svojo vestjo, bolnikom in družbo. Zdravnik ni upraviþen zaþeti s postopki, za katere nima
ustreznih izkušenj. Svoj poklic je dolžan opravljati odgovorno, strokovno, vestno in natanþno do
slehernega bolnika. Pri delu je dolžan dosledno upoštevati dosežke medicinske znanosti in naþela
strokovnega ravnanja.
Iz Zakona o zdravstveni dejavnosti izhaja, da ima vsakdo pod enakimi pogoji in v skladu z zakonom
pravico, do vpogleda v zdravstveno dokumentacijo, ki se nanaša na njegovo zdravstveno stanje, da
ima pravico zahtevati, da zdravstveni delavci in sodelavci izrecno brez njegove privolitve nikomur ne
posredujejo podatkov o njegovem zdravstvenem stanju, do ugovora na pristojni organ nadzora, þe
meni, da niso bila uporabljena dovolj uþinkovita sredstva za njegovo zdravljenje ali da so bila kršena
etiþna naþela, da se seznani z stroški zdravljenja in da zahteva povraþilo škode zaradi neustreznega
zdravljenja. Zdravstveni delavec lahko samostojno opravlja vsako delo, za katero ima ustrezno
izobrazbo in je zanj usposobljen ter ima na razpolago ustrezno opremo. Za svoje delo prevzema etiþno,
strokovno, kazensko in materialno odgovornost.
Iz kazenskega zakonika RS povzemam, da se zdravnik, ki pri opravljanju zdravniške dejavnosti iz
malomarnosti ravna v nasprotju s pravili zdravniške znanosti in stroke in tako povzroþi, da se komu
obþutno poslabša zdravje, kaznuje z zaporom do enega leta.
Kako narediti dobro še bolje, je bistveno vprašanje medicine in sistemov zdravstvenega varstva
prihodnosti. Javnost in zdravstvena politika zahtevajo vedno veþjo odgovornost zdravstvenih ustanov,
preverjanje dela izvajalcev, presojo zdravstvenih ustanov, posameznih postopkov in posameznikov,
ocenjevanje uþinkovitosti, ustreznosti in kakovostno nudene zdravstvene oskrbe.
Zdravstvo je zapletena storitvena dejavnost, ki deluje v spremenljivem okolju. Med temi dejavniki se
poleg družbenoekonomskih sprememb þutita predvsem nasprotujoþa se vpliva razvoja medicinske
znanosti in tehnologij, ki zahtevajo vedno veþ sredstev in pritiska zdravstvene politike, ki mora sistem
zdravstvenega varstva upravljati z omejenimi sredstvi, ki jih je družba pripravljena nameniti za
zdravstveno varstvo. Osrednji vpliv na izvajalca ima nenehni dotok novih informacij iz raziskav na
medicinskih in drugih sorodnih podroþjih. Zunanje okolje preko predpisov ureja zdravstveno okolje.
312
M&S 9 (2014)
Doloþeni so obseg, nekatere prvine kakovosti, dostopnost, dosegljivost in presoja zdravstvenih
storitev. Javnost in bolniki zaradi vedno veþje pouþenosti in ozavešþenosti vedno bolj posegajo v
odloþitve v zvezi z zdravstveno oskrbo. Zmožnost gospodarskega okolja, predvsem pa pripravljenost
politikov, koliko sredstev so pripravljeni nameniti sistemu zdravstvenega varstva, imajo zagotovo
najveþji vpliv na celoten sistem. Pomembne pa so tudi osebne odloþitve izvajalca pri prevzemanju
novosti in zagotavljanju ustrezne ravni kakovosti [1].
Napaka je razliþek ali odstopanje, ki sta zdravju škodljivi, veþje od priþakovane, ki je povzroþila
škodo in bi se ji bilo mogoþe izogniti ob upoštevanju trenutnega medicinskega znanja. Nastala je
namerna škodljivost ali škodljivost zaradi neutemeljeno veþjega tveganja brez pristanka bolnika ali
škodljivost zaradi odstopanja pri oskrbi zaradi neupoštevanja sedanjega znanja in je bilo dokazano, da
obstoja vzroþno poslediþna povezava med razliþkom ali odstopanjem in nastalo škodljivostjo.
Zdravstvena napaka je tako odstopanje od priþakovanega naþina izvedbe zdravstvenega ukrepa in/ali
izvedba napaþnega ukrepa in/ali opustitev priþakovanega ukrepa in/ali izvedba ukrepa pri napaþnem
bolniku (napaþnem delu telesa) in/ali zamuda ali prehitevanje pri izvedbi ukrepa, ki ima za posledico
neželen izid z manjšo zdravstveno koristjo in/ali veþjo škodljivostjo in ki bolniku povzroþi obþutno
škodo na zdravju in/ali premoženju. Zdravstvena napaka torej ni vsak odklon od norm strokovnega
ukrepanja, temveþ le tisto dejanje, ki bolniku povzroþi bistveno škodo na zdravju ali premoženju in je
v zakonu zaradi naþina izvršitve opredeljeno kot napaka. Zdravstvene napake predstavljajo le del
zdravstvenih ukrepov, ki odstopajo od priþakovane ravni kakovosti. Pri vseh ostalih odstopanjih, ki
povzroþajo obþutno škodo, kjer take povezanosti ne ugotovimo in je zato do neugodnega izida prišlo
po nakljuþju, pa ne moremo govoriti o nesreþi pri zdravljenju (zdravljenje v pomenu zdravstvene
oskrbe). Poleg teh oþitnih odstopanj pa se prikrita odstopanja dogajajo vsak dan vsem, ki so naredili
eno samo usodno napako.
Zdravnikovo delo je povezano s stalnim odloþanjem med razliþnimi možnostmi, ki ponujajo približno
enake izide. Dogajanje pogosto poteka v posebnih okolišþinah, pod pritiskom pomanjkanja þasa in
nezadostnih podatkov o dejanskem bolnikovem stanju, kjer ni dostopa do dodatnih znanj, vešþin ali
opreme in pod velikim etiþnim pritiskom. Napake, ki nastanejo na individualni ravni, lahko
zmanjšamo ali celo prepreþimo z manjšim zanašanjem na þloveški spomin, z veþjo uporabo in
dostopnostjo informacij o bolniku in postopkih oskrbe, s standardizacijo delovnih postopkov, z
izobraževanjem zaposlenih, z odkrivanjem najboljših in s sistematiþnim sistemom omejevanja tveganj
in zagotavljanja varnosti.
Lastnosti zdravstvene ustanove, ki prispevajo k njeni veþji zanesljivosti, so ustrezna izbira in
usposabljanje osebja, zadostne koliþine ustrezne opreme in drugega materiala, vzgajanje sodelavcev v
kolegialnosti in stalnem dogovarjanju znotraj formalne razdelitve odgovornosti in podpiranje ozraþja
sodelovanja ter predanosti kolektivnemu delu.
Varnostno kulturo organizacij lahko razdelimo na nezdravo, preraþunljivo in napredno. V nezdravi
varnostni kulturi vodstvo onemogoþa ljudi, ki opozarjajo na odstopanja, neugodne izide pa banalizira
ali celo prikriva. Napredne organizacije posameznike in skupine spodbujajo k zbiranju podatkov o
izjemnih dogodkih, spodbujajo zanimanje za analizo neugodnih izidov in jih obvešþajo o svojih
izsledkih. Odmakniti se morajo od tradicionalnega iskanja krivcev in njihovega kaznovanja pri
dokazani zdravstveni napaki in se lotiti sistematiþne analize vzrokov za doloþeno zdravstveno
napako[4,11,12].
Lastnosti zdravstvene organizacije, ki zagotavlja bolj varno delo oz. manjše število neželenih
dogodkov, so [4,12]:
- þim manjše število zaposlenih, oddelkov ali služb, ki se ukvarjajo s posameznim bolnikom;
- poimenska identifikacija þim veþjega števila sodelujoþih pri oskrbi;
- natanþni protokoli uporabe zahtevne medicinske tehnologije;
- protokoli za þim veþ vsakdanjih postopkov;
- izdelava kliniþnih poti za þim veþ bolezni;
- doloþitev formalnih poti izmenjave informacij o oskrbi bolnika;
- spodbujanje neformalne komunikacije med poklicnimi skupinami, ki se ukvarjajo s
posameznim bolnikom;
- delo z zaposlenimi: motiviranje, nagrajevanje za uspehe in spodbujanje poklicne kariere;
- zmanjšati vpliv zunanjih dejavnikov na izpolnjevanje poslovnih ciljev;
- s strani plaþnika in zdravstvene politike zagotoviti stabilno financiranje;
M&S 9 (2014)
313
-
zagotavljanje nenehnega izobraževanja oz usposabljanja vseh zaposlenih;
zagotavljanje brezhibnih meril in opreme;
zagotavljanje varnosti, obvladovanja tveganj, odkrivanja izjemnih dogodkov in pritožnega
sistema kot delov kakovosti organizacije.
Odkrivanje in odpravljanje neskladnosti in odstopanj je zato del samopopravljalnih dejavnosti vseh
sistemov kakovosti. Ker je to odkrivanje usmerjeno predvsem kaznovalno, vodi v oženje pomena
razliþkov in odstopanj zgolj na tiste, ki povzroþajo škodo bolniku in jo je bolnik tudi zaznal kot škodo,
povzroþeno zaradi odstopanj od priþakovane storitve. Navadno ne vemo, kolikšen del škodljivosti je
moþ pripisati nakljuþju in koliko je gre na raþun odstopanj od obiþajnih ravni izvedbe postopka.
Sprotno odkrivanje, prepreþevanje in odpravljanje številnih drobnih odstopanj prinaša uporabnikom
zdravstvenih storitev veþjo zdravstveno korist, kot je zgolj moralno in gmotno zadošþenje
posameznika, ki je uspel dokazati, da je škoda pri tem nastala zaradi odstopanj v oskrbi.
Odkrivanje in odpravljanje odstopanj bi zato moralo postati predvsem eno izmed orodij izboljševanja
kakovosti pri iskanju prednostnih nalog.
Sistem odkrivanja napak mora bolnikom zagotavljati, da bodo deležni moralnega in materialnega
zadošþenja v primerih, ko se bo ugotovilo, da je bila škoda povzroþena zaradi odstopanj, ki je nastalo
zaradi pomanjkljivega znanja, neustrezne opreme, pomanjkljive organizacije dela ali drugega vzroka,
ki bi ga bilo moþ ob upoštevanju trenutnega znanja v danih okolišþinah izogniti [3,10,11,12,13].
Kakovost je bistveni sestavni del izvajanja zdravstvene oskrbe in mora prežemati vsak postopek
oskrbe vzporedno z upoštevanjem obsega dela in stroškov, ki pri tem nastajajo. Kakovostna
zdravstvena oskrba je pravica vsakega bolnika in vsake skupnosti, ne glede na omejena sredstva, ki jih
družba lahko namenja za zdravstveno varstvo.
Po opredelitvi Svetovne zdravstvene organizacije je kakovostna oskrba tista, ki zadošþa dogovorjenim
zahtevam in ob upoštevanju trenutnega znanja in razpoložljivih sredstev izpolnjuje priþakovanja za
poveþanje koristi in zmanjšanje tveganj za zdravje in dobro poþutje bolnika. Gre za uporabo
uþinkovitih postopkov zdravstvene oskrbe pri pravih bolnikih v danih razmerah na uþinkovit naþin.
Opisuje jo izbor vseh lastnosti oskrbe, ki ji dajejo zmožnost zadovoljiti izbrane cilje udeležencev.
Kazalec kakovosti je merljivi del (prvina) zdravstvene oskrbe, za katerega je znanstveno (z
raziskavami) dokazano oz. zanj velja splošno soglasje, da odraža kakovost pogojev ali postopka
oskrbe, zaradi þesar ga lahko uporabimo za oceno kakovosti in s tem za oceno nastalih sprememb v
kakovosti. Kazalec mora biti pomemben za izid oskrbe (prijaznost, izvajanje postopkov…) ali pa je to
zaželeni izid oskrbe sam po sebi (bolnikovo zadovoljstvo, zdravstveno stanje….). Biti mora opredeljiv
ali merljiv (delež zadovoljnih bolnikov, delež bolnikov z urejenim krvnim tlakom) in ga je možno z
izboljšanjem kakovosti spreminjati [4,11].
Kakovost je uporaba uþinkovitih postopkov zdravstvene oskrbe pri pravih bolnikih v danih razmerah
na uþinkovit naþin [3,4,5].
Odstopanja na podroþju kakovosti se lahko pojavijo v treh razliþicah: v pretirani rabi, premajhni rabi
in neustrezni rabi zdravstvene oskrbe. Za pretirano rabo smatramo tiste storitve, kjer je tveganje
(zavestno) veþje od možnih koristi. V tem primeru lahko nastane škodljivost zaradi zavestno veþjega
tveganja ali zaradi opravljene oskrbe pri bolniku z veþjim tveganjem. Premajhna raba je tista, kjer bi
koristi presegle možna tveganja. Dosegljiva korist v tem primeru ni dosežena. Neustrezna raba pa se
pokaže pri slabo opravljenih, þeprav pravilno izbranih storitvah tako, da bolnik ni deležen vseh
možnih koristi storitve. Zaradi teh odstopanj ne moremo doseþi priþakovane koristi zdravstvenih
storitev in se lahko pojavljajo razliþne oblike škodljivosti.
Zakaj zanimanje za kakovost v zdravstvu narašþa:
- številne raziskave so pokazale na velike razlike pri izvajanju oskrbe bolnikov, ki jih ni bilo
mogoþe pojasniti samo s težo zdravstvenega stanja in razlikami v sistemu zdravstvenega
varstva:
- uporabniki zdravstvenih storitev so vedno bolj osvešþeni, želijo sodelovati pri naþrtovanju in
neposrednih odloþitvah pri zdravstveni oskrbi;
- javnost zahteva razvidnost in javnost zdravstvene službe;
314
M&S 9 (2014)
-
-
znanje in tehniþne možnosti presegajo finanþne možnosti sistemov zdravstvenega varstva, kar
jih sili v obvladovanje stroškov;
izvajalci želijo pokazati svojo strokovno usposobljenost in se primerjati z drugimi (v nekaterih
sistemih zdravstvenega varstva je to predvsem prestižnega pomena, drugje pa poleg tega
omogoþa preživetje na trgu zdravstvenih storitev);
vodilni v zdravstvenih ustanovah in plaþnik zdravstvenih storitev želijo zagotoviti þim boljšo
kakovost za razpoložljiva sredstva. V nekaterih okoljih se pri sklepanju dogovorov poleg cene
in koliþine storitev vedno bolj upošteva tudi kakovost oskrbe.
Kakovost pride vedno do izraza takrat, kadar je neko delo izvajalca izpostavljeno sooþenju z
uporabnikom. Kakovost se torej kaže ob vsakem prehodu med ljudmi in sistemi kjer koli v celotnem
postopku oskrbe. Izvajalec mora svoje delo opraviti tako, da bo uporabnik svoj del opravil þim lažje.
Na ta naþin zagotovi veþje sodelovanje in zmanjša možnost odstopanj oziroma napak.
Izboljšanje kakovosti je dinamiþen proces z naslednjimi nalogami [6,7,9]:
- odkrivanje in uporaba najboljših izidov za doseganje odliþnosti, povratni podatki, eksplicitna
opredelitev ciljev kakovosti, izbira kazalcev kakovosti, neprestan postopek izbiranja prednostnih
nalog, ustrezni viri za kakovost, sistem spodbud, izobraževanje za kakovost, ustrezen informacijski
sistem, nepretrgano samoocenjevanje, nadzor znotraj stroke, naklonjeno vodstvo, vkljuþevanje
bolnikov.
Izboljševanje kakovosti je poklicna dolžnost, trajna dejavnost, obsega vse vidike skrbi za opredeljene
prebivalce, je sestavni del vsakodnevnega dela, obravnava bolnika celostno kot posameznika, delavca
podjetja oz državljana, spodbuja smotrno izrabo zdravstvene službe, upošteva posebnosti specialnosti
- npr. stroke MDPŠ, omogoþa strokovno odloþanje na podlagi smernic (doktrine), ne sme se
uporabljati za nadzor in kaznovanje.
Pri izbiranju prednostnih nalog za izboljšanje kakovosti velja nekaj splošnih naþel, ki nam pomagajo k
uspešni vpeljavi izboljšav.
S pomoþjo vprašanj izlušþimo morebitne pomanjkljivosti v oskrbi: kaj gre pri našem delu narobe ali
slabo, kaj lahko izboljšamo, kaj delamo že sedaj dobro in je vredno ohraniti, kaj je na tem podroþju
novega, kaj želimo doseþi.
Prednost damo tistim težavam, ki so pogoste, vplivajo na nezadovoljstvo uporabnikov in izvajalcev ter
prispevajo k slabšim izvidom [3,5]:
- težava mora biti sprejemljiva - zanimiva za vse sodelujoþe;
- možno jo je opazovati, zbirati merljive podatke in ocenjevati na podlagi razpoložljivega
znanja;
- težavo v zdravstveni oskrbi mora zaznati vsaj eden od udeležencev zdravstvene oskrbe;
- biti mora dovolj pogosta, da znatno vpliva na izide oskrbe veþjega števila uporabnikov;
- ugotovljeno odstopanje je možno odpraviti s spremembo – izboljšanje postopka;
- možno je postaviti standarde oz cilje boljše kakovosti;
- katere spremembe bodo prinesle izboljšave;
- kako bomo vedeli, da je sprememba izboljšanje;
- opazovana težava naj bo þim bolj jasno opredeljena z merljivimi deli postopka in izida ter
jasnimi cilji kakovosti…
KAKOVOST JE POTOVANJE IN NE CILJ
Tudi po uvedbi sistema upravljanja celovite kakovosti oz nenehnega izboljševanja kakovosti, ne
smemo zaspati, ker mora kakovost postati del našega poklicnega delovanja, kot so to prepreþevanje,
diagnostika, zdravljenje, rehabilitacija in krepitev zdravja in tudi zato, ker se sami sistemi, kot so npr.
akreditacija in standardi ISO, prilagajajo novim spoznanjem.
Podroþja kakovosti, ki jih je treba obravnavati, so zbrana v šestih naþelih kakovosti
[3,6,7,9,12,15] :
1. Uspešnost – uspešnost zdravstvene obravnave je doseganje želenih izidov zdravljenja (ali naši
posegi izboljšajo zdravstveno stanja pacienta?);
M&S 9 (2014)
315
2. Varnost – zmanjševanje varnostnih zapletov pri pacientih med diagnostiþnimi postopki,
zdravljenjem, zašþito in rehabilitacijo in izogibanje, prepreþevanje ali popravljanje varnostnih
zapletov (ali bomo škodili pacientu?);
3. Pravoþasnost- pravoþasno zdravljenje je primeren þas, ko je to dosegljivo glede na pacientove
potrebe (koliko þasa mora pacient þakati?);
4. Uþinkovitost – uþinkovita zdravstvena obravnava je razmerje med izidi zdravljenja in
uporabljenimi viri (ali lahko to storimo ceneje z enakim izidom?);
5. Enakost – enakost zdravstvene obravnave je deskriminacijsko obravnavanje pacienta (ali
prihaja do razlikovanja na podlagi spola, starosti, socialnega statusa…);
6. Osredotoþenje na pacienta – zagotavlja spoštovanje pacientovih vrednot, upoštevanje
izraženih potreb in možnosti izbire, zdravljenje boleþine, usklajevanje, povezovanje in
nepretrganost zdravstvene obravnave, obvešþenost, udobno okolje, stik s svojci in prijatelji ter
drugimi osebami, prostovoljno navzoþnost izbrane osebe, þe to ni proti interesom zdravstvene
obravnave (ali zdravimo paciente tako, kot bi zdravili lastne starše, otroke?);
Celovito obvladovanje kakovosti kot najbolj celovito obliko izboljševanja kakovosti sestavlja pet
naþel [3,4,5,9]:
1. Bistvo stalnega izboljševanja kakovosti je izkorišþanje najboljših uspehov oskrbe v
nepretrganem postopku, ki obsega: postavljanje ciljev kakovosti, ocenjevanje kakovosti in
odkrivanje najboljših izidov, izboljševanje kakovosti z analiziranjem in po naþelu uporabe
razpoložljivega znanja, da bi dosegli þim boljše uspehe in spremljanje- nepretrgano odvijanje
postopka;
2. V postopku bi morali aktivno sodelovati tudi bolniki;
3. Dejavnosti na osnovni ravni so temelj stalnega izboljševanja kakovosti in morajo biti sestavni
del vsakdanjega dela pri vseh zaposlenih,
4. Izvajalci imajo pri tem najpomembnejšo vlogo. Vsak posameznik, vpleten v oskrbo, je
odgovoren za pravilno izvajanje svojega dela nalog, vendar imajo zadnjo skrb predvsem
vodilni;
5. Uspešnost stalnega izboljševanja kakovosti je bolj odvisna predvsem od samoocenjevanja in
lastnega postavljanja ciljev kot od nadzora in predpisov.
Celovito obvladovanje kakovosti zahteva pozorno in natanþno naþrtovanje, ker nameravamo z njo
spremeniti ozraþje, organizacijo in sistem zdravstvene ustanove. V celovito obvladovanje
kakovosti je potrebno pritegniti tudi zunanje uporabnike in izvajalce.
Kljuþna podroþja nenehnega izboljševanja kakovosti [3,5,9,12]:
1. Kazalniki izidov in drugi kazalniki kakovosti, kliniþne smernice, kliniþne poti, standardi:
uporabljamo nenehni krog izboljšav: ugotovimo problem v kakovosti zdravstvene obravnave,
zberemo podatke, naþrtujemo spremembo na podlagi analize podatkov, izvedemo spremembo,
preverimo, ali sprememba pripelje do izboljšave in þe je sprememba pozitivna, jo uvedemo v
proces (krog naþrtuj – izvedi – preveri – uvedi). Neprestano ugotavljamo, ali je obravnava
pacienta skladna s standardi zdravstvene obravnave. Odloþitve temeljijo na podatkih in ne na
predpostavkah ali mnenju vodstvenih delavcev in drugih posameznikov ali poklicnih skupin.
2. Ocenjevanje zdravstvene tehnologije – za izboljšanje zdravstvenega varstva moramo
uporabljati metode, ki slonijo na dokazih podprti medicini. Oceniti je potrebno nove
tehnologije in tiste, ki se že uporabljajo.
3. Informacijski sistem - vzpostaviti je potrebno tak zdravstveni informacijski sistem, ki
omogoþa in temelji na uporabi ustreznih kazalnikov kakovosti zdravstvene obravnave in
tekoþih prikazih podatkov in povratnih informacij ter omogoþajo zanesljive primerjave
podatkov. Za spremljanje in nenehno izboljševanje kakovosti uporabljamo podatke, ki se
vsakodnevno zbirajo. Pri prikazu analiz moramo jasno opisati spremenljivost in ugotoviti
njene splošne in posebne vzroke.
4. Pacientov pogled – podatke o potrebah, prednostnih nalogah, izkušnjah in priþakovanjih
pacientov ne vseh ravneh zdravstvene oskrbe zbiramo z ustreznimi metodami, ki zagotavljajo
njihovo dejavno sodelovanje. Pri anketah se osredotoþamo na izkušnje in ne na zadovoljstvo
pacientov – ne vprašamo ali so bili zadovoljni z zdravnikom, paþ pa, ali jim je zdravnik
razložil pomen ugotovitev, preiskav, rezultatov… taki podatki na dajo dobre iztoþnice za
izboljšave, saj z njimi natanþneje ugotavljamo, kaj je narobe…
316
M&S 9 (2014)
5. Upravljanje sprememb: sistem kakovosti mora vkljuþevati uspešno zdravstveno obravnavo in
strategije za naþrtovano in vodeno izpeljavo potrebnih sprememb in vkljuþevanje vseh
nosilcev zdravstvene obravnave in odloþanja, tudi pacientov. Naþrtovanje sprememb skoraj
vedno pripelje do odporov. Tisti, ki jih bo sprememba doletela morajo vedeti, zakaj so te
spremembe potrebna in kakšne koristi bodo prinesle. Tiste, ki nasprotujejo spremembam
pritegnemo k naþrtovanju, vpeljavi in ocenjevanju uþinka sprememb, tako da zaþutijo
lastništvo sprememb, ki so uvedene. Strategija uvajanja sprememb torej zahteva naþrtovanje,
uvajanje, ocenjevanje in uspešno sporoþanje.
Cilji uvajanja kakovosti [3,4,5,8]:
1. Vzpostavitev struktur na ravni ustanov: direktor, odbor za kakovost z vodjem, predstojniki
oddelkov…
2. Vsebine na ravni izvajalcev zdravstvene dejavnosti:
a) razširjeni strokovni kolegij (strokovni svet): naþrtuje kazalnike izidov in druge
kazalnike kakovosti, oblikuje standarde za specifiþen bolezni, izbira prednostni vrstni red
za oblikovanje kliniþnih smernic in po potrditvi na Zdravstvenem svetu ali drugem organu
organizira skupine za pripravo kliniþnih smernic…., naþrtuje druge dejavnosti kakovosti
in varnosti pacientov, ki so nacionalnega pomena za samo stroko;
b) izvajalci zdravstvene dejavnosti: vpeljava upravljanja celovite kakovosti, uvedba
nacionalnih in mednarodnih kliniþnih smernic, oblikovanje kliniþnih poti, zapis
pomembnejših procesov in njihovo vpeljevanje v vsakodnevno delo, sodelovanje v
nacionalnem programu kazalnikov kakovosti, uporaba kazalnikov za izboljšanje sistemov,
kliniþnih poti in procesov (kazalniki poslovanja, varnosti pacientov, kliniþni kazalniki,
kazalniki izkušenj in zadovoljstva pacientov, drugih uporabnikov in zaposlenih…,
uporaba specifiþnih standardov kakovosti za posamezne bolezni temeljeþih na dokazih
podprti medicini in na podlagi sprejetih standardov RSK, samoocenjevanje na podlagi
tistih splošnih standardov zdravstvene obravnave in kazalnikov kakovosti, ki jih pripravi
nacionalna institucija za kakovost in redne ter izredne notranje nadzore, ki jih zahteva
zakonodaja, pripravo na akreditacijo in sodelovanje pri njenem postopku, uvedbo
poroþanja in uþenja na podlagi varnostnih zapletov pri pacientih z osredotoþanjem na
analize sistemskih in procesnih vzrokov zapleta in ne na posameznika, razen þe gre za
sum kaznivega dejanja, proaktivni pristop k zmanjševanju varnostnih zapletov z
upravljanjem tveganj, vodenje registra zapletov varnosti pri pacientih in opozorilnih
nevarnih dogodkov, predlaganje in izvajanje ukrepov za izboljšave, redno notranje
izobraževanje o kakovosti in varnosti pacientov, obvladovanje neskladnosti, pri þemer ne
gre samo za retroaktivno analizo varnostnih zapletov pri pacientih in proaktivni pristop s
pomoþjo upravljanja tveganj na podroþju varnosti, ampak obvladovanje tudi drugih
neskladnosti, npr. odmikov od dogovorov, standardov, procesov…, obvešþanje
strokovnjakov in javnosti o dosežkih pri kakovosti in varnosti pacientov, merjenje
uspešnosti na podroþju kakovosti in varnosti za paciente in graditev odgovornih timov,
posameznikov, oddelkov, dejavnosti in celotne ustanove na podlagi kazalnikov kakovosti.
c) stanovska in strokovna združenja posveþajo pozornost izboljševanju kakovosti in
varnosti pacientov, ugotavljajo prednostna podroþja, organizirajo izobraževanja, podpirajo
sodelovanje med strokovnjaki, oblikujejo podatkovne baze…Poleg tega dajejo predloge
zdravstveni politiki in stroki za boljšo kakovost in varnost, predlagajo uporabne raziskave
o kakovosti in varnosti pacientov, ustvarjalno sodelujejo pri oblikovanju kliniþnih smernic
in drugih strokovnih dokumentov o kakovosti in varnosti pacientov, skrbijo za
multidisciplinarno in veþpoklicno obravnavo težav, povezanih s kakovostjo in varnostjo
pacientov….;
d) zdravstvene zavarovalnice vkljuþujejo v pogodbe z izvajalci zahteve po kakovostni in
varni zdravstveni obravnavi in finanþno spodbujajo tiste izvajalce, ki dokažejo napredek
pri nenehnem izboljševanju kakovosti in varnosti za paciente;
e) izobraževalen ustanove v zdravstvu uvajajo v svoje programe izobraževanje o kakovosti
zdravstvene obravnave, njenih metodah in orodjih. Študijski programi obravnavajo
varnost pacientov, naþin analize varnostnih zapletov in razvojno naravnane obravnave
prepreþevanja varnostnih zapletov z upravljanjem tveganj.
M&S 9 (2014)
317
(AKTUALNI) NADZOR KAKOVOSTI V ZDRAVSTVU [8]
Nadzor kakovosti se naslanja na podmeno, da je z ustreznimi mehanizmi možno odkrivati odstopanja
in razliþke ter jih odstranjevati. Posledica tega naj bi bila ustrezna kakovost.
Nadzor je predpisan z zakonom.
Možne so razliþne oblike nadzora: notranji nadzor, pregled med kolegi, krožek kakovosti, strokovni
nadzor s svetovanjem ali komisijski nadzor ob sumu zdravstvene napake. Gre predvsem za naknadni
nadzor nad kakovostjo dela – tj. nadzor po opravljeni oskrbi. Nadzor kakovosti lahko izvajamo trajno,
obdobno ali obþasno.
Trajni nadzor ima tri oblike: samonadzor, skupinsko obvladovanje kakovosti in uporaba predpisov,
pravil, norm, standardov idr. Samonadzor izhaja iz vrednost posameznega izvajalca, kulture ustanove
in okolja. K uþinkovitosti samonadzora prispevajo posameznikovo znanje, vešþine in spretnosti.
Skupinsko obvladovanje kakovosti se kaže v obliki skupinskega nadzora, tj. pritiska na kolegov na
konformnost vodenja. Najizrazitejši je ta vpliv znotraj kolektiva, v zdravstvu pa pogosto sega tudi
preko meja ustanove. Razliþne oblike predpisov pod grožnjo kazenskih in disciplinskih sankcij
vplivajo na posameznika, da se s svojim ravnanjem þim bolj približa standardom, ki jih predpisujemo.
Odkloni, ki jih na ta naþin opazi posamezni sam ali nanje pokaže skupina, praviloma hitro vplivajo na
spremembo sloga dela v želeni smeri.
Obdobni nadzor predstavlja spremljanje dela z informacijskim sistemom (npr. bolniški stalež), notranji
(vodstveni) nadzor in strokovni nadzor s svetovanjem. Obdobni nadzor težje zajame vse nianse
postopkov in je zato njegov namen predvsem odkriti podroþja, kjer prihaja do takšnega sloga dela, ki
zahteva podrobnejšo analizo in eventualne spremembe.
Obþasni nadzor se izvaja v obliki izrednega notranjega ali izrednega strokovnega nadzora s
svetovanjem in z razliþnimi oblikami posameznikovega ali skupinskega obvladovanja kakovosti.
Pomemben del k obþasnemu nadzoru prispevajo vkljuþevanje bolnikov, analiza izjemnih dogodkov in
pritožni sistem.
Tudi pri pritožbah (in tožbah) bolnikov, ki jih dobimo po tem, ko je neustrezen zdravstveni ukrep že
povzroþil doloþeno škodo, gre le še ugotavljanje, ali gre za nesreþo pri zdravljenju ali zdravstveni
napako. Marsikatera organizacija izpusti odliþno priložnost za globjo analizo organizacije dela in se
zadovolji z odkritjem krivca ali z umiritvijo problema.
Do nedavnega je prevladovala filozofija iskanja slabih izvajalcev, njihovo kaznovanje in izloþanje.
Veljala je obþe sprejeta domneva, da bo kakovost zagotovljena z izloþanjem tistih izvajalcev, ki so
sodelovali pri ugotovljenih neustreznih izidih in ji je bilo dokazano odstopanje. Važneje je bilo najti
»krivca«, kot pa ugotoviti vzroke, ki so prispevali k slabemu izidu.
Najboljši naþin za izboljšanje kakovosti lastnega dela je zagotovo zgledovanje po tistih izvajalcih, ki
se na svojem podroþju lahko izkažejo z najboljšimi izidi. Ob uporabi povratnih podatkov in dodatnih
spodbud si izvajalci prizadevajo, da bi dosegli þim boljše izide. S premikom celotne krivulje izidov v
smeri boljših, imajo vsi bolniki veþjo korist od zdravstvene oskrbe, kot bi jo imeli le ob odstranitvi
tistih, ki smo jih (enkrat) zalotili pri neustreznem postopku z neugodnim izidom.
Nadzor kakovosti se naslanja na podmeno, da je z ustreznimi mehanizmi možno odkrivati odstopanja
in razliþke ter jih odstranjevati (umerjen merilec krvnega tlaka –umerjanje po izdelanem pisnem
navodilu- protokol).
Notranji nadzor kakovosti - kadar so podatki, pridobljeni med nadzorom, namenjeni izvajalcem
samim, govorimo o notranjem nadzoru kakovosti. Notranji nadzor izvaja izvajalec sam pri sebi v
obliki samonadzora ali samoocenjevanja kakovosti, predpostavljeni v zdravstvenih ustanovah,
sodelavci iste stroke v zdravstveni ustanovi ali kolegi iste stroke, ki prihajajo izven ustanove, kadar
smo þlani strokovnega združenja in ima to v svojem programu tudi tako obliko delovanja. Pomembno
je, da rezultat te dejavnosti ostane znan samo izvajalcem samim in ni namenjen uporabi komu
tretjemu. Med oblike notranjega nadzora lahko prištevamo samonadzor, samoocenjevanje kakovosti,
pregled med kolegi oz. krožek kakovosti in vodstveni nadzor kakovosti. Z notranjim nadzorom se
zagotavlja doseganje lastnih ciljev, ciljev zdravstvene ustanove ali kolegija zdravnikov, strokovnega
združenja…
318
M&S 9 (2014)
Notranji nadzor se rutinsko izvaja za preverjanje izpolnjevanja dogovorjenih nalog. Najveþkrat je
namenjen ugotavljanju ravni kakovosti oskrbe, kadar se pojavi pritožba v zvezi z delom in predstavlja
eno glavnih orodij za odkrivanje podroþij, kjer so potrebne izboljšave.
Zunanji nadzor kakovosti izvajajo Zdravniška zbornica Slovenije, Zavod za zdravstveno
zavarovanje Slovenije, Ministrstvo za zdravstvo, pa tudi nekateri inštituti, klinike, inšpekcijske službe
in drugi po naþrtu nadzorov ali po naroþilu uradnih organov. Pri zunanjem nadzoru kakovosti je
zbiranje podatkov o kakovosti dela namenjeno doloþeni javnosti izven kroga izvajalcev, ki jih je tak
nadzor doletel.
Strokovni nadzor s svetovanjem je usmerjen na pregled pogojev dela, vkljuþno z usposobljenostjo
izvajalcev. Izvaja se lahko rutinsko po programu, kot to predvidevajo predpisi ali kot izredni strokovni
nadzor ob težavah, ki se pojavljajo pri nudenju oskrbe. Lahko ga smatramo kot metodo za odkrivanje
podroþij v oskrbi, kjer bi bilo potrebno vpeljati spremembe. Pomemben namen nadzora s svetovanjem
je namreþ prav svetovanje zdravnikom, kako naj izboljšajo svoje delo. Odkrivanje razlik, odstopanj in
škodljivosti je konservativen pristop k izboljšanju kakovosti, ki temelji na podmeni, da je mogoþe z
odkrivanjem in kaznovanjem (ali celo odstranjevanjem) slabih izvajalcev izboljšati kakovost (teorija
gnilih jabolk). Teorija in praksa izboljšanja kakovosti je prerasla takšno zasnovo in poudarja
odkrivanje najboljših in spodbujanje prevzema njihovega dela tudi s strani drugih izvajalcev (teorija
zdravih jabolk). Kljub temu ima strokovni nadzor s svetovanjem svoj smisel predvsem zato, ker je to
uteþena oblika odkrivanja odstopanj z zagotovljenim financiranjem. Sistem kakovosti na ravni države
ga lahko smiselno vkljuþi v celovito obvladovanje kakovosti oskrbe v sistemu zdravstvenega varstva.
Presoja novih postopkov oskrbe (uvajanje nove tehnologije in novih naþinov zdravljenja) –
pooblašþene institucije opravijo testiranje in oceno. Naroþnik je praviloma Ministrstvo za zdravje.
Potrjevanje postopka oskrbe omogoþa izvajalcem, da uporabljajo preverjene metode dela. Bolniku
daje gotovost, da bo deležen uþinkovitih in varnih postopkov zdravstvene oskrbe.
Presoja (potrjevanje) zdravstvenih ustanov oz verifikacija je uradni postopek za pridobitev
dovoljenja za opravljanje zdravstvene dejavnosti v doloþenih prostorih.
Upravni nadzor izvaja Ministrstvo za zdravje in je predvsem namenjen ugotavljanju nepravilnosti pri
organizaciji zdravstvenega varstva in pravilnosti nudenja storitev državljanom. Gre za nadzor nad
zakonitostjo dela zdravstvenih ustanov in zasebnih zdravstvenih delavcev. Nadzor je lahko reden ali
izreden. Redni nadzor naþrtuje minister za zdravje. Izredni nadzor pa se opravi na podlagi zahteve ali
pobude bolnika, bolnikovega svojca ali skrbnika, zdravstvenega zavoda, delodajalca, pristojne
zbornice, sodišþa ali po lastni presoji (ministra).
Finanþni nadzor izvaja Zavod za zdravstveno zavarovanje Slovenije oz. njegovi nadzorni zdravniki.
Poudarek tega nadzora je na izpolnjevanju pogodbenih obveznosti in nepravilnosti v zvezi z
izpolnjevanjem Pravil obveznega zdravstvenega zavarovanja.
Strokovni nadzor s svetovanjem
Besedilo pravilnika je bilo sprejeto na 33. redni seji skupšþine Zdravniške zbornice Slovenije dne
4.4.2000 (objavljeno v Uradnem listu RS, št. 35-1651/00).
Strokovni nadzor se opravlja z namenom, da:
• se nadzoruje strokovno delo ter uporaba strokovno preverjenih metod in dosežkov znanosti,
• se ugotavlja izvajanje strokovnih navodil strokovnih kolegijev,
• se ugotavlja uporaba metod kakovosti pri zdravnikovem delu,
• se na temelju ugotovitev strokovnega nadzora svetuje zdravnikom.
Strokovni nadzor izvaja nadzorna komisija, ki je sestavljena iz dveh do petih þlanov – nadzornih
zdravnikov.
Nadzorne zdravnike imenuje Izvršilni odbor Zbornice na predlog Odbora za strokovno-medicinska
vprašanja.
ýlane in predsednika nadzorne komisije za izvedbo posameznega strokovnega nadzora imenuje izmed
nadzornih zdravnikov Izvršilni odbor Zbornice na predlog Odbora za strokovno-medicinska vprašanja.
Za nadzornega zdravnika je lahko imenovan zdravnik, ki izpolnjuje naslednje pogoje:
M&S 9 (2014)
319
•
za strokovni nadzor na podroþju osnovnega zdravstva 10 let izkušenj v stroki ali naziv
primarij;
• za strokovni nadzor na podroþju bolnišniþnega in specialistiþnega zdravstva 10 let izkušenj
kot specialist ali naziv primarij, svetnik ali višji svetnik oziroma naziv visokošolskega uþitelja.
ýlani nadzorne komisije morajo biti praviloma specialisti iste stroke, kot je nadzorovani zdravnik.
Redni strokovni nadzor je nadzor, ki se izvaja na podlagi letnega programa. Pripravi ga Odbor za
strokovno - medicinska vprašanja v sodelovanju z drugimi odbori izvršilnega odbora in Svetom za
izobraževanje, sprejme pa Izvršilni odbor. K letnemu programu daje soglasje minister, pristojen za
zdravstvo.
Redni strokovni nadzor se pri posameznem zdravniku praviloma opravlja enkrat v licenþnem obdobju.
Sprejeti letni program se objavi v glasilu Zbornice.
Izredni strokovni nadzor je nadzor, ki se opravi izven sprejetega letnega programa.
Izredni strokovni nadzor opravi Zbornica na lastno pobudo, na predlog ministra, plaþnika zdravstvenih
storitev ali drugega naroþnika.
Na podlagi sklepa Predsednika Zbornice, Odbora za strokovno-medicinska vprašanja Zbornice, tožilca
Zbornice ali predsednika razsodišþa Zbornice, se v okviru rednega letnega programa ali kot izredni
strokovni nadzor lahko opravi tudi posebni nadzor (ekspertni nadzor z mnenjem), ki obravnava tudi
konkretni primer.
Pri strokovnem nadzoru so navzoþi: nadzorovani zdravnik, þlani nadzorne komisije, vodja enote.
Pri strokovnem nadzoru so lahko navzoþi tudi: zdravnik, ki ga predlaga zasebni zdravnik, odgovorna
oseba za strokovna vprašanja ali zdravnik, ki ga doloþi direktor zdravstvene ustanove.
Nadzorna komisija v postopku nadzora: opravi z zdravnikom razgovor o splošnih vprašanjih izvajanja
zdravstvene dejavnosti, preveri podatke iz vprašalnika, preveri strokovnost dela zdravnika na osnovi
pregledane medicinske dokumentacije, opravi razgovor o ugotovitvah in o spoštovanju Kodeksa
medicinske deontologije, svetuje zdravniku, sestavi ugotovitveni zapisnik.
V primeru, da nadzorna komisija postopka ne more izvesti v enem dnevu, lahko posamezna opravila v
postopku opravi tudi kasneje, vendar najkasneje v roku 30 dni od zaþetka nadzora. Nadzorna komisija
o vsebini in konþanju izvedbe teh opravil ustno seznani vse, ki so navzoþi pri nadzoru.
Ugotovitveni zapisnik se v roku 15 dni po konþanem nadzoru Po opravljenem strokovnem nadzoru
nadzorna komisija sestavi ugotovitveni zapisnik, ki vsebuje: pravni temelj za izvedbo strokovnega
nadzora, kraj, þas in trajanje nadzora, podatke o þlanih komisije (ime, priimek, specialnost in nazivi),
podatke o nadzorovanem zdravniku in zdravniškem delovnem mestu (ime, priimek, specialnost in
nazivi zdravnika ter naziv zdravniškega delovnega mesta), imena drugih navzoþih zdravnikov,
ugotovitve in nasvete nadzorne komisije, mnenje pri posebnem nadzoru (ekspertni nadzor z mnenjem).
Zapisnik podpišejo predsednik in þlani nadzorne komisije.
Posreduje nadzorovanemu zdravniku, njegovemu delodajalcu oziroma zasebnemu zdravniku ter
ministrstvu za zdravstvo, kadar gre za izredni strokovni nadzor, pa se ugotovitve posredujejo tudi
predlagatelju izrednega strokovnega nadzora.
Nadzorna komisija predloži ugotovitveni zapisnik tudi Odboru za strokovno – medicinska vprašanja.
Na zapisnik lahko nadzorovani zdravnik vloži pripombe v roku 15 dni od prejema ugotovitvenega
zapisnika. O pripombah odloþa Odbor za strokovno – medicinska vprašanja.
Na osnovi ugotovitvenega zapisnika nadzorne komisije Odbor za strokovno – medicinska vprašanja
Zbornice oceni delo zdravnika.
V skladu z akti Zbornice lahko predlaga izrek ukrepov. Za veþje strokovne pomanjkljivosti ali napake,
ugotovljene pri zdravnikovem delu, lahko pristojni organ Zbornice: izreþe opomin, zahteva dodatno
strokovno izpopolnjevanje, oziroma doloþi rok za odpravo ugotovljenih nepravilnosti, zdravniku
zaþasno ali trajno odvzame licenco, predlaga druge ukrepe ministrstvu za zdravstvo, poda predlog za
obravnavo razsodišþu zbornice, þe je obravnava teh nepravilnosti v njegovi pristojnosti, izreþe druge
ukrepe v skladu z akti Zbornice. Za manjše strokovne pomanjkljivosti ali napake se lahko zdravniku
320
M&S 9 (2014)
izda priporoþilo ali obvezno navodilo. Pritožbo zoper izreþene ukrepe Odbora za strokovno
medicinska vprašanja rešuje Izvršilni odbor zbornice
ZAKLJUýEK
Osnovni cilj rednega strokovnega nadzora naj bo izboljšanje kakovosti oskrbe bolnikov. ýe s takšnimi
nadzori išþemo le odstopanja v slabo, neustrezno…ima to majhen vpliv na splošen dvig kakovosti.
Bolje je, þe nadzorni zdravniki ugotavljajo tudi dobre strani dela, ki jih potem spodbujajo pri
nadzorovanem zdravniku in s svetovanjem prenašajo drugim zdravnikom. Pri vrednotenju
zdravnikove strokovnosti morajo nadzorni zdravniki upoštevati veljavne predpise, sprejeta doktrinarna
stališþa in smernice ter izbrana merila za nadzor; þim bolj se morajo izogibati subjektivnih meril, ki jih
uporabljajo na osnovi »lastnih« izkušenj. Merila morajo biti splošno znana in naj bodo podprta z
dokazi, ti. nujna – kaj in kako mora biti, nekatera pa so zaželena, kaj in kako naj bi bilo. Ker vemo, da
idealnih ambulant in zdravnikov ni, je potreben dogovor v obliki smernic, kakšno oz. kolikšno
izpolnjevanje meril je še sprejemljivo.
Nekateri zdravniki se bojijo strokovnega nadzora s svetovanjem, vendar cilj teh nadzorov ni
zastraševanje. ýe se zdravnik pri svojem delu trudi biti strokoven in uspešen, ter hkrati tudi ustrezno
dokumentira, bodo to zagotovo lahko ugotovili tudi þlani nadzorne komisije, zavedajoþ se, da smo tudi
zdravniki ljudje, ne pa idealni stroji. Kdor se ne poskuša približati k boljšemu, naj mu bo morebiten
strokovni nadzor rajši spodbuda za izboljšanje kakovosti dela (preventivni smisel nadzora), ne pa
zavora ali ovira za samostojno delo.
Zdravnik vsak dan sprejme desetine odloþitev. Zdravniške odloþitve ne temeljijo na matematiþno
jasnih postavkah, ampak so pogosto stvar ocene ali presoje. Tudi v najbolj idealnih okolišþinah je
popolnoma nemogoþe, da bi bile prav vse odloþitve optimalne. Pogosto imamo sreþo, da smo uganili
prav ali pa da naša odloþitev, þetudi ni bila optimalna, ni imela slabih posledic. Zgodi pa se, da gredo
stvari hudo narobe. Najveþkrat gre za splet okolišþin: netipiþen potek bolezni, utrujenost in þasovna
stiska, slaba komunikacija z bolnikom ali s svojci, slaba predaja bolnika ob zamenjavi zdravniške
ekipe. Idealiziranje zdravnikov, ki naj bi bili nezmotljivi, je ne le nerealno, temveþ hudo škodljivo za
vse: za zdravnike, za bolnike in za družbo v celoti.
Mnogo bliže resnici je, þe povzamemo po Svetem pismu: naj vrže kamen tisti, ki je brez greha.
Zdravnike takšno idealiziranje moþno obremenjuje, ker jih ob razkritju napake javnost in celo kolegi
obsojajo kot najbolj zavržene zloþince. Razumljivo je zato, da je pri nas prijav zdravniških napak
izjemno malo: težko bi našli zdravnika, ki se bo sam pribil na sramotilni steber. Dejstvo je, da veþina
zdravniških napak ostaja v zaprtem krogu in ne pride niti do strokovne obravnave, kje šele do
opraviþila bolniku ali javnega pojasnila. Prikrivanje napak pa seveda najbolj škodi bolnikom in družbi
v celoti. Zdravnikove napaþne odloþitve nikakor ne smemo jemati kot nekaj samoumevnega. Vsako
napako, še posebej tako z resnimi ali usodnimi posledicami, moramo resno strokovno in
organizacijsko analizirati. Edino prav pa je, da napake ne povezujemo z obvezno kazensko
odgovornostjo. Zavraþamo prakso našega sodstva, ki podpira zavarovalnice v absurdnem pogoju, da
bolniku izplaþajo odškodnino le v primeru kazenske odgovornosti zdravnika. Takšna sodna praksa
napeljuje zdravnika k prikrivanju napake.
Manjši del zdravniških napak res sodi pod kazensko odgovornost, veliko veþino pa bi morali rešiti s
strokovno analizo, z opraviþilom bolniku in s primerno odškodnino [15]. Soþloveka ceniš v
pozitivnem in ga opozoriš na negativno, pri þemer si konstruktiven in ne žaljiv. Spoštovanje
potrebujemo tudi zato, da v sebi in drugih prepoznamo to, kar je dobrega in na tem gradimo. Toda, ne
le, da je kritika na mnogih podroþjih nespoštljiva, ampak se dogaja še ena anomalija. Ko bi bilo
potrebno opozoriti na izrojene pojave, je sploh ni. Nihþe veþ se ni pripravljen izpostaviti in javno
obsoditi napak kolegov, opozoriti na korupcijo in podobno. Mnogi razmišljajo, þe bom zdaj jaz tiho,
bodo tudi drugi tiho, ko bo prišel na plan indic o moji napaki in izkrivljenem naþinu dela. Vsi smo
nepopolni in þe nekoga kritiziraš, þe si zelo iskren, imaš vsaj malo slabo vest, saj si tudi sam
pomanjkljiv in delaš mnoge napake.
M&S 9 (2014)
321
Težko sodiš druge, ne da bi prej zadeve uredil pri sebi. ýe si kritiþen na konstruktiven in korekten
naþin, þe kritike ne usmerjaš toliko v konkretne osebe, ampak bolj v sporna ravnanja, þe spodbujaš k
uresniþevanju skupnih družbenih vrednot in vrlin ter kažeš poti, za katere verjameš, da so prave,
potem lahko kljub lastnim pomanjkljivostim pripomoreš k boljšemu razvoju. Vendar le, þe nisi sam v
prevelikem neskladju s tem, kar govoriš. Nujno je treba ohranjati in razvijati moralo, þloveþnost,
enostavno biti þlovek þloveku. Vsi smo pomanjkljivi in delamo napake, ampak prizadevanje v to smer
je kljuþno za našo individualno in kolektivno samorealizacijo. Naša življenja so v tem pogledu zelo
pomembna in þe delamo dobro drugim, delamo dobro tudi sebi [2].
LITERATURA
[1] Balažic, J.: Obravnava zdravstvene napake skozi zgodovino. Kersnik J ur. Zdravstvene napake.
Ljubljana SZD- ZZDM, 2002: 7-9
[2] Drev, A.: V Sloveniji je premalo dobrih zgledov (pogovor z dr. M Cerarjem), Polet, 3. Januar
2012
[3] Kersnik, J.: Kakovost v zdravstvu, ZZDM; Zbirka PIP, drugi natis, 2010
[4] Kersnik J.: Opredelitev in oblike zdravstvenih napak. Kersnik J ur. Zdravstvene napake.
Ljubljana SZD- ZZDM, 2002:11-6
[5] Kersnik J.: ýloveški dejavniki pri napakah. Kersnik J ur. Zdravstvene napake. Ljubljana SZDZZDM, 2002: 51-6
[6] Kersnik, J.: Kakovost oskrbe. Kersnik J. Kakovost v splošni medicini. Ljubljana SZD-SSM, 1998.
[7] Kersnik, J.: Zagotavljanje in izboljšanje kakovosti. Družinska medicina, Združenje zdravnikov
družinske medicine SZD, Ljubljana 2002:724-30
[8] Kolšek, M.: Strokovni nadzor s svetovanjem. Kersnik J ur. Zdravstvene napake. Ljubljana SZDZZDM, 2002:121-6
[9] Leape, LL.: Error in medicine JAMA, 1994; 272: 1851-7
[10] Pajntar M, Verdenik I, Leskošek B. Projekt Kakovost v zdravstvu Slovenije, ISIS, 2004; 13:
42-7
[11] Robida, A.: Napake so kot dihanje, ne da se jih prepreþiti, Dnevnik 19. 12. 2009
[12] Robida, A. Nacionalne usmeritve za razvoj kakovosti v zdravstvu, Ministrstvo za zdravje,

UHMS_newsletter_03 - Udruga Hrvatskih Menadžera Sigurnosti

TECH-MASTERS: Safety Clean

Ako neće mirnim putem, problem oko isplate naknada za prijevoz

ispis - Hrvatski sindikat pošte

Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na savjetovanje

„KAKO SE DOŽIVLJAVA OGLAŠAVANJE?!

ispis - Hrvatski sindikat pošte

HDS 2013 program v2.0 - korporativnabezbednost.rs

pdf: model upravljanja informacijskom sigurnošću u