SVEUČILIŠTE U SPLITU
SVEUČILIŠNI ODJEL ZA STUDIJE MORA
DETALJNI IZVEDBENI NASTAVNI PLANOVI
PREDDIPLOMSKI STUDIJ BIOLOGIJA I EKOLOGIJA MORA
Naziv predmeta
OPĆA KEMIJA
SMB101
Kod predmeta
Satnica predmeta
45/30/30
(P/S/V)
8 (5 - predavanja, seminari, konzultacije, samostalno učenje i 3- laboratorijske vježbe,
ECTS
kolokviji)
(uz obrazloženje)
obavezan
X
izborni
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
I. godina / I. semestar
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Slobodan Brinić, izvanredni profesor
Nositelj predmeta
- voditelj seminara: doc. dr. sc. Marijo Buzuk
Voditelj
- voditelj vježbi: Nives Vladislavić, dipl. ing., asistent
vježbi/seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Pohađanjem predmeta Opća kemija studenti će se upoznati sa temeljnim kemijskim zakonitostima i principima.
Savladat će kemijsku nomenklaturu i upoznati se sa osnovama laboratorijskog rada. Razviti će sposobnost kritičkog
razmišljanja o eksperimentima provedenim u laboratoriju i uključenosti kemije u svakodnevni život.
Nastava iz kolegija Opća kemija odvija se kroz predavanja, seminare i vježbe. Svi oblici nastave su obavezni.
Da bi student dobio potpis iz kolegija, a koji mu je nužan za polaganje ispita treba zadovoljiti slijedeće uvjete:
• prisutnost predavanjima (minimalno 10 predavanja),
• prisutnost seminarima (minimalno 10 seminara),
• odrađene vježbe (100% iznos).
Da bi student mogao pristupiti izvođenju pojedine vježbe prethodno mora položiti kolokvij iz gradiva vježbe. Kolokvij
može biti pismeni ili usmeni. Bez položenog kolokvija nije moguće pristupiti izvođenju vježbe. Vježbe koje nisu
odrađene u dogovorenim terminima nadoknađuju se na kraju semestra. Moguće je nadoknaditi dvije vježbe.
Tijekom semestra student zbog opravdanog razloga (bolest – opravdava se liječničkom potvrdom) može izostati
maksimalno sa dvije vježbe. Vježbe koje je student izostao nadoknađuju se na kraju semestra.
Popis obavezne literature
1. Filipović, S. Lipanović, 1995. Opća i anorganska kemija 1. i 2. dio, Školska knjiga, Zagreb.
2. B. Perić, Kemijsko računanje, HDKI/Kemija u industriji, Zagreb, 2006.
3. M. Sikirica, 2001. Stehiometrija, Školska knjiga, Zagreb.
4. Vježbe iz opće i anorganske kemije I. Interna skripta, 2004. Kemijsko - tehnološki fakultet u Splitu, Split.
Popis izborne literature
1. R. Chang, Chemistry, McGraw-Hill, Inc., New York, 1991.
2. J. W. Hill, R. H. Petrucci, General Chemistry, Prentice-Hall, New Jersey, 2002.
3. J. C. Kotz, P. Treichel Jr., Chemistry & Chemistry reactivity, Sounders College Publishing, New York, 1999.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1.
Uvod - Prirodne znanosti i kemija. Mjerne jedinice i mjerenje. Klasifikacija materije. Čiste tvari. Rastavljanje tvari na
čiste tvari. Svojstva čistih tvari. Vrste čistih tvari, atom i kemijski element.
Ishod učenja: Ponoviti definicije mjernih jedinica, decimalne jedinice. Upoznati podjelu tvari i načine njihovog
rastavljanja. Usvojiti razlike između pojmova mase i težine.
Predavanje 2.
Svojstva čistih tvari, fizička i kemijska svojstva. Atom i kemijski element. Kemijski simboli elemenata. Zakoni
kemijskog spajanja po masi i volumenu. Atomska teorija - od ranih ideja do Johna Daltona. Avogadrova hipoteza.
Ishod učenja: Znati razlikovati fizička i kemijska svojstva tvari, intenzivna i ekstenzivna svojstva. Znati definirati
zakone kemijskog spajanja po masi. Upoznavanje s razlozima uvođenja i povijesne definicije atoma i relativne
atomske mase. Objasniti Gay-Lussacov zakon spojnih volumena pomoću kojeg je Avogadro uveo pojam molekula.
Predavanje 3.
Otkriće strukture atoma. Otkriće rendgenskih zraka i radioaktivnosti. Rutherfordov model atoma.
Rendgenske zrake i struktura kristala. Braggova jednadžba. Izotopi i struktura atomske jezgre.
Ishod učenja: Ponašanje nabijene čestice u električnom i magnetnom polju. Elektron i način otkrića njegovog naboja i
mase. Objašnjenje radioaktivnosti. Otkriće atomske jezgre i protona. Objašnjnje strukture atomske jezgre i izotopa.
Predavanje 4.
Struktura čistih tvari. Atomska struktura čistih tvari. Tipovi kristalnih sustava i karakteristike kristala. Kubični
kristalni sustav. Molekulska struktura čistih tvari. Priroda plina. Priroda tekućine. Pojam temperature. Kinetička
teorija plinova.
Ishod učenja: Poznavanje kristalnih sustava. Teseralni kristalni sustav. Agregatna stanja tvari i temperatura.
Predavanje 5.
Plinski zakoni i jednadžba stanja idealnog plina. Realni plinovi. Relativna atomske i molekulske mase. Metode
određivanja relativnih atomskih (Dulong-Petitova metoda, difrakcija rendgenskih zraka, spektrograf masa) i
molekulskih masa (iz gustoće plina, metodom Victora Mayera, Hoffmanova metoda). Periodni sustav elemenata i
periodni zakon.
Ishod učenja: Definirati varijable koje opisuju stanje plina. Objasniti Boyle Mariottov zakon i Charles Guy lissacov
zakon te jednadžbu stanja idealnog plina. razlika između realnih i idealnih plinova.
Predavanje 6.
Elektronska struktura atoma - Bohrov model atoma, kvantni brojevi. Kvantna teorija i elektronska struktura atoma.
Atomske orbitale.
Ishod učenja: Objasniti spektar elektromagnetskog zračenja. Uzroci apsorpcije i emisije zračenja. Objasniti Planckovu
jednadžbu energije i zračenja. Objasniti fotoelektrični efekt i Einsteinovu fotoelektričnu jednadžbu. Objasniti Bohrov
model atoma vodika i rješenje modela.
Predavanje 7.
Periodična klasifikacija elemenata i periodni sustav. Periodične promjene fizikalnih osobina. Atomski radijus. Energija
ionizacije. Elektronski afinitet. Elektronegativnost.
Ishod učenja: Objasniti današnji periodni sustav elemenata i njihovu elektronsku strukturu.
Predavanje 8.
Kemijska veza i struktura molekula - Elektronska teorija valencije, ionski i kovalentni spojevi. Elektronegativnost i
stupanj oksidacije. Pisanje Lewisovih struktura i pravilo okteta. Formalni naboji. Izuzeci od pravila okteta. VSEPR model i
geometrija molekule.
Ishod učenja: Objasniti pojam valencije atoma elemenata. Objasniti uzroke ispajanja atoma elemenata. Objasniti
uzroke nastajanja ionske veze i svojstava ionskih spojeva.
Predavanje 9.
Karakteristike veze. Teorija valentne veze i teorija molekulskih orbitala..
Ishod učenja: Objasniti kako nastaje kovalentna veza. Razlika između teorije valentne veze i teorije molekulskih
orbitala.
Predavanje 10.
Međumolekularne sile. Dipolni moment, Van der Waalsove i Londonove sile, vodikova veza. Struktura i osobine tekućina
i krutina. Fizikalne osobine otopina. Vrste otopina. Izražavanje koncentracije.
Ishod učenja: Objasniti vrste međumolekulskih sila i zbog čega one nastaju. Objasniti što su to otopine. Navesti vrste
otopina. Navesti načine izražavanja koncentracija.
Predavanje 11.
Otopine tekućina u tekućinama. Otopine krutina u tekućinama. Otopine plinova u tekućinama. Utjecaj temperature na
topljivost. Utjecaj tlaka na topljivost plinova. Koligativne osobine otopina neelektrolita i koligativne osobine otopina
elektrolita.
Ishod učenja: Objasniti razloge otapanja ionskih spojeva. Objasniti ovisnost otapanja o toplini i Le Chatellierov
princip.
Predavanje 12.
Kemijske reakcije - vrste kemijskih reakcija, redoks reakcije, reakcije kompleksa (protolitičke reakcije i reakcije taloženja i
otapanja), složene reakcije.
Ishod učenja: Objasniti redoks reakcije. Razumijeti što su oksidacijska, a što redukcijska sredstva. Objasnit kako
nastaju reakcije otapanja i taloženja.
Predavanje 13.
Kemijska kinetika, brzina reakcije, mehanizam reakcije, energija aktivacije. Kemijska ravnoteža - Pojam ravnoteže,
kemijska ravnoteža i konstanta kemijske ravnoteže. Faktori koji utječu na kemijsku ravnotežu.
Ishod učenja: Objasniti endotermne i egzotermne reakcije. Objasniti što je energija aktivacije i kako na nju djeluju
katalizatori. Navesti o čemu ovisi brzina kemijske rekcije.
Predavanje 14.
Ravnoteže u homogenim i heterogenim sustavima.
Ishod učenja: Objasniti kada u reakcijama nastaje stanje ravnoteže. Navesti i objasniti zakon kemijske ravnoteže.
Objasniti utjecaj temperature na kemijsku ravnotežu.
Predavanje 15.
Ravnoteže u otopinama elektrolita - ravnoteže u otopinama kiselina i baza, ravnoteže u otopinama kompleksa, ravnoteže
između otopine i neotopljenog kristala, redoks ravnoteže
Ishod učenja: Objasniti ravnotežu u otopinama elektrolita. Ionski produkt vode, pH.
Seminar 1. Stupanj oksidacije: Definicija, pravila za određivanje stupnja oksidacije atoma, iona, molekula. Primjeri i
uvježbavanje.
Ishod učenja: Odrediti stupanj oksidacije atoma, iona i molekule.
Seminar 2. Nomenklatura anorganske kemije. Nazivi monoatomnih kationa. Nazivi monoatomnih aniona. Nazivi
poliatomnih kationa. Nazivi poliatomnih aniona. Nazivi liganada. Nazivi kompleksniih iona. Nazivi oksokiselina i
njihovih soli.
Ishod učenja: Pravila za imenovanje anorganskih iona i spojeva
Seminar 3. Uvježbavanje naziva anorganskih spojeva.
Ishod učenja: Ispravno imenovati ion i spoj. Na osnovu imena napisati formulu.
Seminar 4. Uravnotežavanje kemijskih jednadžbi. Redoks jednadžbe
Ishod učenja: Uz pomoć parcijalnih redoks jednadžbi uravnotežiti redoks jednadžbu.
Seminar 5. Uvježbavanje pisanja redoks jednadžbi.
Ishod učenja: Uz pomoć parcijalnih redoks jednadžbi uravnotežiti redoks jednadžbu.
Seminar 6. Stehiometrija: Kvalitativni i kvantitativni odnosi kod kemijskih reakcija. Molna metoda.
Ishod učenja: Izračunati odnose između reaktanata i produkata.
Seminar 7. Stehiometrija: Kvantitativni odnosi. Iskorištenje kod kemijskih reakcija i procesa: mjerodavni reaktant,
reaktant u suvišku, teorijska količina reaktanta, teorijska količina produkta, iskorištenje, gubitci.
Ishod učenja: Izračunati potrebne količine reaktanata za dobivanje određene količine produkata. Izračunati količinu
nastalih produkata uz zadane gubitke.
Seminar 8. Stehiometrija: Volumen i masa u kemijskim reakcijama.
Ishod učenja: Za reakcije u kojima sudjeluju plinovi i otopine izračunati potrebne količine reaktanata i ili nastale
produkte.
Seminar 9. Elektronska konfiguracija atoma i iona
Ishod učenja: Napisati elektronske konfiguracije izoliranih atoma i iona. Odrediti koji ion ima stabilnu elektronsku
konfiguraciju.
Seminar 10. Lewisove strukturne formule
Ishod učenja: Pravila za pisanje Lewisovih strukturnih formula. Na osnovu pravila crtanje Lewisovih strukturnih
formula odabranih iona i spojeva.
Seminar 11. Elektronske strukturne formule
Ishod učenja: Polazeći od Lewisove strukturne formule napisati elektronsku strukturnu formulu. Pretpostaviti
hibridizaciju i objasniti veze koje nastaju.
Seminar 12. Kemijska ravnoteža u homogenim i heterogenim sustavima
Ishod učenja: Napisati izraz za konstantu ravnoteže. Odrediti utjecaj dodatka reaktanta ili produkta na ravnotežu.
Seminar 13. Kemijska ravnoteža u otopinama elektrolita.
Ishod učenja: Izračunati pH otopine elektrolita. Ravnoteža u otopinama baza i kiselina.
Vježba 1. Osnovna pravila laboratorijskog rada, Mjere opreza i zaštite u laboratoriju, Osnovni laboratorijski pribor.
Pranje, čišćenje i sušenje laboratorijskog posuđa. Osnovne laboratorijske operacije. kemikalije i postupanje s njima.
Rastavljanje tvari na čiste tvari. Rastavljanje heterogenih smjesa Rastavljanje homogenih smjesa
Ishod učenja: Poznavanje mjera opreza i rada u laboratoriju. Rad s laboratorijskim posuđem i priborom. Mjerenje
volumena kapljevina. Vaganje. Određivanje gustoće tvari
Vježba 2. Rastavljanje tvari na čiste tvari, Rastavljanje heterogenih tvari, Sedimentiranje, dekantiranje,
centrifugiranje, Filtriranje na obično složeni filter papir, Filtriranje na naborani filter papir, Filtriranje na filtar-papiru
u Büchnerovom lijevku, Destilacija i frakcijska destilacija, Sublimacija joda. Ekstrakcija joda iz vodene otopine
Ishod učenja: Poznavanje postupaka za odjeljivanje heterogenih i homogenih tvari. razlikovanje homogenih i
heterogenih tvari.
Vježba 3. Fizičke i kemijske promjene, Zakon o održanju težine, Gay-Lussacov zakon spojenih volumena, Vježba s
modelima jediničnih ćelija, Određivanje relativne atomske mase cinka Zn, Određivanje empirijske formule bakrova
klorida.
Ishod učenja: Razlikovanje fizičkih od kemijskih promjena. Dakaz zakona o održanju težine i Guy-Lussacovog
zakona. Kubični kristalni sustav i računanje broja atoma koji pripadaju pojedinoj jediničnoj ćeliji. Definicija realtivne
atomske mase i određivanje relativne atomske mase cinka Zn. Definicija i određivanje empirijske fomule.
Vježba 4. Plinski zakoni: Određivanje molarnog volumena kisika, Boyle-Mariotteov zakon, Charles-Gay Lussacov
zakon, Ovisnost tlaka o temperaturi kod plinova.
Ishod učenja: Definiranje i dokaz plinskih zakona. Grafička ilustracija plinskih zakona.
Vježba 5. Otopine i njihova svojstva. Načini izražavanja koncentracija. Priprema otopine zadane koncentracije.
Otopine kapljevina u kapljevinama. Otopine plinova u kapljevinama. Ovisnost topljivosti o prirodi (strukturi) tvari.
Ovisnost topljivosti o temperaturi. Otapanje kapljevina u kapljevinama. Otapanje plinova u kapljevinama. Henryjev
zakon. Određivanje molarne mase metodom sniženja ledišta. Ilustracija elektrolitske disocijacije. Ilustracija putovanja
iona prema elektrodama. Električna vodljivost otopina. Redoks-reakcija sumpora i kisika. Redoks reakcija razrijeđene
dušične kiseline i otopine željezova(II) sulfata. Reakcija raspadanja i nastajanja kompleksa. Reakcija supstitucije
liganada. Protolitička reakcija (kiselinsko-bazna titracija).
Ishod učenja: Definiranje otopina i načina izražavanja koncentracija. Priprava otopine zadane koncentracije.
Poznavanje elektrolita i određivanje jakosti elektrolita. Vrste kemijskih reakcija. Kiselinsko-bazna titracija.
Vježba 6. Kemijska kinetika, Utjecaj koncentracije reaktanata na brzinu kemijske reakcije. Utjecaj temperature na
brzinu kemijske reakcije. Utjecaj katalizatora na brzinu kemijske reakcije. Ravnoteže u otopinama elektrolita.
Pomicanje kemijske ravnoteže. Određivanje konstante disocijacije kiselina, Ka. Određivanje pH: Približno
određivanje vrijednosti pH pomoću indikatora, Određivanje vrijednosti pH pomoću Vernierovog pH senzora.
Elektroliza - Određivanje Faradayeve konstante. Elektromotorna sila galvanskog članka - Daniellov članak.
Ishod učenja: Poznavanje utjecaja koncentracije reaktanata, temperature, katalizatora na brzinu kemijske reakcije.
Definicija i određivanje pH. Kisele i bazne otopine. Faradayevi zakoni, Određivanje elektromotorne sile članka.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Polaganje ispita putem testova: Ispit iz kolegija Zavoda moguće je polagati putem testova tijekom semestra. Pismeni
testovi obuhvaćaju gradivo izneseno na predavanjima, seminarima i vježbama. Pismeni testovi se ocjenjuju na
slijedeći način:
Točno riješeno više od 55% - oslobođen pismenog ispita
Točno riješeno od 60 % - oslobođen pismenog i usmenog -dovoljan
Točno riješeno od 70 % - oslobođen pismenog i usmenog - dobar
Točno riješeno od 80 % - oslobođen pismenog i usmenog - vrlo dobar
Točno riješeno od 90 % - oslobođen pismenog i usmenog – izvrstan
Potrebno je položiti sve testove da bi se položio ispit.
Student koji nije zadovoljio na nekom od testova taj dio gradiva polaže pismeno i usmeno.
Polaganje ispita: Student koji dobije potpis iz kolegija Opća kemija može pristupiti polaganju ispita. Ispit se sastoji
od pismenog i usmenog dijela ispita. Da bi student pristupio usmenom dijelu ispita prethodno mora položiti pismeni
dio ispita. Pismeni dio ispita traje 2 sata. Pismeni dio ispita ocjenjuje se na slijedeći način:
Točno riješeno više od 55% - dovoljan
Točno riješeno više od 70 % - dobar
Točno riješeno više od 80 % - vrlo dobar
Točno riješeno više od 90 % - izvrstan
Nakon pismenog ispita na oglasnoj ploči Zavoda biti će oglašeni rezultati ispita, vrijeme kada studenti koji nisu
položili pismeni dio ispita mogu pogledati zadaće, te raspored polaganja usmenog ispita za studente koji su stekli to
pravo.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Obavijesti studentima nalaze se na oglasnoj ploči Zavoda za opću i anorgansku kemiju, Teslina 10/IV ispred sobe broj
8. Obavijesti studentima se objavljuju i na web stranicama Zavoda. Sve potrebne informacije o Zavodu, djelatnicima
zavoda, nastavnim planovima i programima koje izvode djelatnici Zavoda nalaze se na web adresi: http://www.ktfsplit.hr/zoak/.Tamo su navedene i adrese elektronske pošte nastavnika.
Naziv predmeta
BIOLOGIJA STANICE
SMB102
Kod predmeta
Satnica predmeta
30/0/45
(P/S/V)
ECTS
5 (3 - predavanja, samostalno učenje i 2 - laboratorijske vježbe, kolokviji)
(uz obrazloženje)
obavezan
X
izborni
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
I. godina / I. semestar
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski i engleski
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Nada Bezić, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Marija Nazlić, stručni suradnik
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Evolucija stanice, te organizacijski principi građe stanice. Simbiotska teorija o porijeklu plasta, mitohondrija i postanku
eucite. Građa biomembrana i načini transporta kroz membranu. Stanična jezgra, DNA molekula, kemijska građa te njena
organizacija. RNA molekule u stanici i njhove funkcije. Građa i funkcija jezgrice. Tipovi, sastav i građa ribosoma.
Centralna dogma biologije - sinteza proteina. Endoplazmatski retikulum i Golgijev aparat. Plastidi - kloroplasti
submikroskopska građa, fotosinteza. Mitohondriji, submikroskopska građa i metabolizam. Peroksisomi i njhova
metabolička uloga. Citoskelet i stanična gibanja. Stanični cilus. Kromosomi, građa te gibanje za vrijeme diobe.
Tipovi mitoza i princip diobe. Mejoza, oogeneza i spermatogeneza te oplodnja. Diferecijacija i proliferacija stanica. JacobMonod model regulacije gena. Apoptoza, uzroci starenja i smrt stanice. Tumori, uzroci i vrste.
Cilj ovog kolegija je upoznavanje studenata s građom biljne i životinjske stanice i funkcijom njenih struktura do
molekularne razine.
Nastava je organizirana kroz predavanja i praktične vježbe te konzultacije. Osim udžbenika na hrvatskom jeziku
studenti imaju web prezentaciju te upute u obliku skripte za pohađanje vježbi.
Studenti su obavezni u 100% realizaciji prisustvovati predavanjima i vježbama.
Popis obavezne literature
1. G. M. Cooper, Stanica: molekularni pristup, Medicinska naklada, Zagreb, 2004.
Popis izborne literature
2. B. Alberts, D. Bray, J. Lewis, M. Raff, K. Roberts, J. Watson: Molecular Biology of the Cell, Garland Publishing, Inc.,
New York, London, 1994.
3. M. W. Berns: Stanica, Školska knjiga, Zagreb, 1997.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvod, evolucija stanice
Ishodi učenja: Osnovne karakteristike živih organizama. Nastanak i karakteristike prve stanice. Vremenska skala
evolucije živih organizama, evolucija metabolizma, te eksperimentalni dokazi evolucije. Razvoj biljnog i životinjskog
svijeta u odnosu na viruse. Usporedba biljne i životinjske stanice i tkiva.
Predavanje 2. Teorija endosimbioze, građa biomembrana – lipidi
Ishodi učenja: Evolucija stanice – teorija endosimbioze nastanka eukariota. Eksperimentalne metode u istraživanjima
u biologiji stanice. Opće karakteristike biomembrana i staničnih stijenki. Lipidni dio membrane, fosfolipidi, kolesterol
i glikolipidi.
Predavanje 3. Membrana - proteini i transporti kroz membranu
Ishodi učenja: Tipovi membranskih proteina. Modeli memrane – odnos lipida i proteina. Međudjelovanje membrana.
Način povezivanje stanica koje imaju celuloznu staničnu stijenku. Prolaz tvari kroz membranu: pasivni transport,
olakšana difuzija i aktivni transport. Ionski gradijent i membranski potencijal. Otpuštanje neurotransmitera na sinapsi.
Tipovi fagocitoze i pinocitoze. Sortiranje tvari u endosomu.
Predavanje 4. Stanična jezgra, jezgrica, DNA i RNA
Ishodi učenja: Nukleoplazma te jezgrin kromatin. Jezgrina ovojnica, jezgrina pora i nuklearna lamina. Građa i
funkcija jezgrice. Uloga jezgre i jezgrice u toku diobe stanice. Građa i semikonzervativna replikacija DNA. Odnos
broja i veličine genoma nekih značajnijih organizama.
Kromosomi, kromatin i nukleosom. Položaj i značenje histonskih proteina. Interfazni kromatin i domena kromatinske
petlje.
Predavanje 5. Ribosomi. Centralna dogma biologije
Ishodi učenja: Građa, funkcija i tipovi ribosoma. Struktura i funkcija tRNA molekule. Sinteza proteina, transkripcija i
translacija (inicijacija, elongacija i terminacija) kod prokariota i eukariota. Pregled translacije, genetički kod i značenje
polisoma. Vezani geni i proteini te veličina genoma. Uloga i značenje introna i egsona u teorijama evolucije.
Predavanje 6. Endoplazmatski retikulum
Ishodi učenja: Struktura i vrste endoplazmatskog retikuluma. Hrapavi endoplazmatski retikulum, sekrecijski put,
razvrstavanje proteina, kotranslacijski i posttranslacijski prijenos sekrecijskih proteina u ER. Topologija sekrecijskog
puta i ugradnja proteina u membranu ER-a. Glatki ER i načini sinteze fosfolipida. Značenje flipaze te kolesterola i
ceramida. Vezikularni transport iz ER-a u Golgijev aparat. Povratak proteina koji djeluju u ER-u.
Predavanje 7. Golgijev aparat i lizosomi
Ishodi učenja: Struktura i funkcija Golgijevog aparata. Sinteza sfingomijelina i glikolipida u G. aparatu. Lizosomi –
fagocitoza i autofagija. Organizacija lizosoma te endocitoza i njihov nastanak. Lizosomske bolesti.
Predavanje 8. Mitohondrij – građa i funkcija – disanje
Ishodi učenja: Bioenegetika i metabolizam. Mitohondrij strukturalno, značenje genoma, te njegova metabolička
aktivnost. Održavanje protonskog gradijenta, transport metabolita kroz unutrašnju membranu mitohondija i uloga
ATP- sintetaze. Načini transporta proteina u matriks mitohondrija i značenje kardiolipina.
Predavanje 9. Kloroplasti – građa i funkcija – fotosinteza. Peroksisomi – uloga u metabolizmu
Ishodi učenja: Struktura kloroplasta i značenje genoma. Usporedba kemiosmotičkog stvaranja ATP-a u mitohondriju i
kloroplastu. Unos proteina u stromu kloroplasta i dajlnji transport u tilakoidni lumen. Kromoplasti, etioplasti,
leukoplasti, amiloplasti, te razvoji kloroplasta. Fotosinteza - reakcije na svjetlu – fotoliza vode, lančane i kružne
reakcije. Reakcije u tami – Calvinov ciklus. Značenje peroksisoma u biljnim i životinjskim stanicama - katalaza.
Glioksisomi – glioksilatni ciklus. Uloga peroksisoma u respiraciji. Nastanak peroksisoma.
Predavanje 10. Citoskelet i stanična gibanja
Ishodi učenja: Formiranje aktinskhi filamenata i njihova organizacija. Način združivanja citoskeleta i stanične
membrane kod eritrocita. Struktura sarkomere, kontrakcija – združivanje tropomiozina i troponina. Izgradnja i vrste
proteina intermedijarnih vlakana. Načini pričvršćenja intermedijarnih vlakana. Organizacija i nastanak mikrotubula.
Centrosom, centriol i organizacija mikrotubula diobenog vretena. Oblikovanje mitotičkog vretena. Organizacija
mikrotubula u živčanoj stanici. Gibanja mikrotubula u diobi i značenje kinetohore. Cilije, flagelumi i bazalna tijela.
Predavanje 11. Stanični ciklus, kromosomi
Ishodi učenja: Faze i regulacija staničnog ciklusa. Faktori rasta i kontrolne točke staničnog ciklusa. Mehanizam
zastoja u staničnom ciklusu. Uloga proteina p53 u zaustavljanju staničnog ciklusa. Regulacija napredovanja kroz
stanični ciklus i nadzor u G2 –fazi kontrolne točke. Veza kromatina i kromosoma. Struktura i tipovi kromosoma.
Značenje centromere i telomera. Prokariotski, eukariotski te politeni kromosomi.
Predavanje 12. Mitoza i tipovi mitoza
Ishodi učenja: Faze mitoze i mjesta djelovanja MPF-faktora. Razgradnja ciklina tijekom staničnog ciklusa.
Djelovanje proteolitičkog sustava ciklusa B u toku anafaze. Citokineza animalnih i biljnih stanica.
Predavanje 13. Mejoza, oogeneza i spermatogeneza
Ishodi učenja: Usporedba mitoze i mejoze. Profaza I prve mejotičke diobe. Značenje tetrada, sinaptonemskog
kompleksa i hijazme. Mejoza oocita kralježnjaka i usporedba s spermatogenezom. Identifikacija citotoksičnog faktora.
Predavanje 14. Oplodnja, diferecijacija i proliferacija stanica i regulacije gena – model operona
Ishodi učenja: Oplodnja – mobilizacija Ca2+ pomoću IP3. Proliferacija stanica kroz embrionalni razvoj životinja
(morula, blastula, gastrula) i biljaka (vanjski i unutrašnji utjecaj). Formiranje krvnih stanica iz matične stanice.
Molekularna osnova nasljeđivanja i model operona.
Predavanje 15. Apoptoza, starenje i smrt stanice. Uzroci i vrste tumora.
Ishodi učenja: Uzroci i kategorije procesa starenja. Apoptoza – genetska kontrola te regulatori i efektori apoptoze.
Vrste tumore, nastanak tumora i maligna alteracija. Kemijski i virusni uzroci nastanka tumora.
Vježba 1. Mikroskop i mikroskopiranje (I dio)
Ishodi učenja: Upoznavanje dijelova i načina rada svjetlosnog mikroskopa. Povezivanje valne teorije svjetlosti s
nastankom slike u mikroskopu. Razumijevanje loma svjetlosti kroz okularnu i objektivnu leću te povezivanje s
orjentacijom slike koju daje mikroskop. Razumijevanje pojmova: vidni kut, stvarna i prividna veličina predmeta,
ukupno povećanje mikroskopa, numerička apertura, moć razlučivanja mikroskopa. Upoznavanje postupka pravilnog
mikroskopiranja. Upoznavanje s pravilnim načinom skiciranja i označavanja promatranog objekta u bilježnicu
Vježba 2. Mikroskop i mikroskopiranje (II dio)
Ishodi učenja: Razumijevanje i svladavanje upotrebe imerzijskog objektiva. Razumijevanje loma svjetlosti u
sredstvima optički različite gustoće izradom preparata i mikroskopiranjem mjehurića zraka i kapljice ulja u vodi.
Upoznavanje s načinima pripreme preparata za mikroskopiranje. Svladavanje izrade nativnog preparata i histoloških
prereza upotrebom žileta i mikroskopiranje nativnog preparata.
Vježba 3. Prokarioti
Ishodi učenja: Upoznavanje stanične organizacije, karakteristika, metabolizma, načina diobe i raznolikosti arheja i
eubakterija. Upoznavanje morfologije, bojanja i grupiranja bakterija pregledom mikrobioloških preparata.
Upoznavanje osobitosti i raznolikosti cijanobakterija mikroskopiranjem nekoliko različitih predstavnika.
Vježba 4. Eukarioti
Ishodi učenja: Upoznavanje stanične organizacije, načina diobe i raznolikosti eukariotskih stanica uz usporedbu
prokariotske i eukariotske stanične organizacije. Upoznavanje plana stanične organizacije jednostaničnih eukariota i
eukariotskih stanica kao dijelova višestaničnog organizma. Upoznavanje jednostaničnih eukariota i njihovih osobitosti
mikroskopiranjem papučice, euglene, amebe, jednostaničnih zelenih algi te stanica kvasca.
Vježba 5. Biljne stanice
Ishodi učenja: Upoznavanje biljnih stanica kao dijelova višestaničnog eukariotskog organizma. Usvajanje znanja o
sličnosti i različitosti biljne i animalne stanice. Upoznavanje osobitosti stanične organizacije vezane uz funkciju
mikroskopiranjem biljnih stanica iz pokožice crvenog luka, stanica pluta, stanica mehaničkog tkiva, stanica provodnog
tkiva.
Vježba 6. Animalne stanice
Ishodi učenja: Upoznavanje animalnih stanica kao dijelova višestaničnog eukariotskog organizma. Upoznavanje
osobitosti stanične organizacije vezane uz specifičnu funkciju mikroskopiranjem epitelnih stanica iz sluznice usne
šupljine, mišićnih, živčanih i spolnih stanica.
Vježba 7. Stanična jezgra i DNK
Ishodi učenja: Upoznavanje uloge i organizacije stanične jezgre. Upoznavanje DNK kao nasljednog materijala u u
stanicama organizama svih živih bića te načina na koji je organizirana i smještena unutar stanice. Razumijevanje
procesa replikacije i kondenzacije molekula DNK. Upoznavanje s osnovnim biološkim i kemijskim principima
tehnika za izolaciju DNK koje se koriste u modernim laboratorijima uz postupak izolacije molekule DNK iz biljnog
materijala metodom „uradi sam“.
Vježba 8. Stanična stijenka i stanična membrana
Ishodi učenja: Upoznavanje glavnih građevnih komponenti stanične stijenke različitih vrsta stanica (bakterije, arheje,
alge, gljive, biljke). Razumijevanje funkcije i građe stanične stijenke biljne stanice uz mikroskopiranje stanične
stijenke i jažičnih kanala nakon bojanja klor-cink-jodom. Upoznavanje građe i propusnosti stanične membrane.
Upoznavnje s difuzijom različitih otopina u agarnom gelu. Razumijevanje uloge vakuole i turgorskog tlaka.
Upoznavanje osmoze i indirektnog načina dokazivanja stanične membrane kroz plazmolizu i deplazmolizu u
stanicama lista vrste Rhoeo discolor te promatranje eritrocita u otopinama različitog toniciteta.
Vježba 9. Plastidi
Ishodi učenja: Upoznavanje građe plastida, tipova plastida i pigmenata u plastidima. Upoznavanje smještaja i uloge
plastida u stanici mikroskopiranjem kloroplasta, kromoplasta i leukoplasta u biljnim stanicama te izoliranih
kloroplasta nakon izolacije kloroplasta iz špinata diferencijalnim centrifugiranjem. Upoznavanje kromatografskog
razdvajanja pigmenata i spektofotometrijskog određivanja apsorpcijskog spektra klorofila.
Vježba 10. Produkti izlučivanja biljnog protoplasta
Ishodi učenja: Upoznavanje produkata izmjene tvari u biljnoj stanici. Razumijevanje uloge i podjele ergastičnih tvari
na rezervne, građevne i otpadne. Upoznavanje rezervnih ergastičnih tvari mikroskopiranjem škrobnih zrnaca iz
gomolja krumpira. Upoznavanje razlike asimilacijskog i pričuvnog škroba. Upoznavanje amiloze i amilopektina te
reakcije s Lugolovom otopinom. Upoznavanje otpadnih ergastičnih tvari mikroskopiranjem kristala kalcij-oksalata
dihidrata iz peteljke begonije i kristala kalcij-oksalata monohidrata u stanicama lista tradeskancije.
Vježba 11. Feulgen-nuklealna reakcija na DNA i izrada preparata za istraživanje mitoze
Ishodi učenja: Upoznavanje citoloških metoda izradom preparata za istraživanje mitoze u vršcima korjenčića luka
(Allium cepa).
Vježba 12. Mitoza
Ishodi učenja Upoznavanje mitoze kao dijela staničnog ciklusa eukariotskih stanica. Razumijevanje diploidnog i
haploidnog broja kromosoma. Upoznavanje interfaze i faza mitoze mikroskopiranjem mitoze u vršku korijena crvenog
luka. Razumijevanje funcije i formiranja diobenog vretena. Razumijevanje citokineze biljnih i animalnih stanica.
Vježba 13. Endomitoza i politeni kromosomi. C-mitoza. Oblik i građa kromosoma. Kromosomi čovjeka
Ishodi učenja: Upoznavanje endomitoze kroz izradu i mikroskopiranje preparata politenih kromosoma iz žlijezda
slinovnica ličinki vinske mušice. Upoznavanje uloge citostatika i C-mitoze. Upoznavanje morfologije kromosoma.
Upoznavanje kariotipa, kariograma i kromosoma čovjeka.
Vježba 14. Izrada preparata za proučavanje mejoze. Mejoza
Ishodi učenja: Upoznavanje citoloških metoda kroz izradu preparata za istraživanje mejoze u anterama vrste Gasteria
sp. Razumijevanje mejoze i prepoznavanje faza mejoze na mikroskopskom preparatu.
Vježba 15. Crossing-over. Gametogeneza. Elektron-mikroskopske snimke različitih staničnih struktura
Ishodi učenja: Razumijevanje značenja crossing-overa u mejozi. Upoznavanje spermatogeneze i oogeneze. Analiza
elektron-mikroskopskih snimki različitih stanica i staničnih struktura.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Ispit se polaže u toku slušanja kolegija kao pismeni i organiziran je kroz dva parcijalna testa. Položena oba parcijalna
testa smatraju se i položenim ispitom. U ispitnim rokovima organiziraju se pismeni ispiti koji obuhvaćaju cjelokupno
gradivo.
Testovi se sastoje od četiri skupine pitanja. Navodimo primjer za svaku skupinu pitanja.
I SKUPINA PITANJA
Za prvu mejotičku diobu nije točno da dolazi do:
a) odvajanja homolognih kromosoma
b) odvajanja kromatida svakog homologa
c) sparivanja homologa
d) spiralizacije kromosoma
e) nestajanja jezgrine ovojnice
Iza svakog od navedenih pitanja ili nepotpune tvrdnje slijedi pet ponuđenih odgovora ili dopuna tvrdnje. Odaberite
jednu od pet mogućnosti i zaokružite slovo ispred odgovora kojeg ste odabrali kao točan odgovor.
Na svako pitanje se mora odgovoriti i to uvijek samo jednim odgovorom, odnosno smije se zaokružiti samo jedno
slovo ispred odgovora.
Za točan odgovor na pitanje iz I skupine ostvaruje se 1 bod.
II SKUPINA PITANJA
Uvećanu, realnu i obrnutu sliku objekta daje ________________ mikroskopa.
U svakom navedenom pitanju na praznu crtu treba upisati pojam koji nedostaje.
Za točan odgovor na pitanje iz II skupine ostvaruje se 1 bod.
III SKUPINA PITANJA
Opišite aktivni transport na primjeru kalij-natrijeve membranske crpke!
U ovoj skupini pitanja odgovara se sažetim i preciznim opisom traženog pojma/procesa u za to predviđenom prostoru
ispod svakog pitanja.
Za točan odgovor na pitanje iz III skupine ostvaruju se 3 boda.
IV SKUPINA PITANJA
Koju fazu mitoze prikazuje slijedeća slika:
_____________________________
Na praznu crtu treba navesti što prikazuje slika.
Za točan odgovor na pitanje iz IV skupine ostvaruje se 1 bod.
Na svakom parcijalnom testu maksimalno se može ostvariti 60 bodova.
Ocjenjivanje testa:
36 - 41 bod ocjenjuje se ocjenom dovoljan (2)
42 – 47 bodova ocjenjuje se ocjenom dobar (3)
48 - 53 boda ocjenjuje se ocjenom vrlo dobar (4)
54 - 60 bodova ocjenjuje se ocjenom odličan (5)
Student može pristupiti polaganju II parcijalnog testa uz ostvarenih minimalnih 36 bodova (60%) na prvom testu.
Drugi parcijalni test boduje se na jednak način, te je potrebno minimalno 36 bodova za prolaznu ocjenu. Konačna
ocjena koja se upisuje u indeks je srednja vrijednost ocjene iz prvog i drugog parcijalnog testa. Ukoliko student ne
ostvari minimum od 36 bodova na prvom ili drugom parcijalnom testu, u redovnom ispitnom roku piše pismeni ispit
koji obuhvaća cjelokupno gradivo kolegija Biologija stanice. Pismeni ispit u ispitnom roku strukturno i načinom
bodovanja odgovara parcijalnim ispitima.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
OPĆA ZOOLOGIJA
SMB103
30/0/30
5 ECTS (2 za predavanja i laboratorijski rad: 60 sati; 3 za samostalno učenje, rješavanje
zadataka u skripti, priprema ispita: 90 sati)
obavezan
X
izborni
temeljni
X
napredni
specijalistički
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
I. godina / I. semestar
-
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski jezik, mogućnost praćenja nastave na engleskom jeziku
drugim jezicima
Doc. dr. sc. Mirela Petrić
Nositelj predmeta
Doc. dr. sc. Mirela Petrić
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Opis i cilj kolegija: Tijekom ovog kolegija studenti će se upoznati sa carstvom životinja kroz proučavanje
taksonomije i raznolikosti svih životinjskih koljena s posebnim naglaskom na njihovu funkcionalnu anatomiju.
Zadatak kolegija je da studenti ustanove srodne i razlikovne karakteristike svojstvene životinjama, analiziraju
strukturu i funkciju životinja na staničnoj, tkivnoj i organskoj razini organizacije te usporede opće značajke životnih
ciklusa i oblika reprodukcije životinja.
Ishodi učenja: Po završetku kolegija, studenti bi trebali moći:
- povezati klasifikaciju i filogeniju životinja
- usporediti glavne morfološke i fiziološke karakteristike svakog koljena životinja
- prezentirati evolucijski razvoj i funkciju glavnih organskih sustava kod životinja.
Završetkom ovog kolegija studenti stječu osnove potrebne za razumijevanje i praćenje specijalističkih bioloških i
drugih predmeta na višim godinama studija.
Organizacija nastave: Nastava kolegija se organizira u obliku predavanja i laboratorijskih vježbi (PowerPoint
prezentacije, edukacijski filmovi, praktičan rad). Predavanja su zamišljena kao interaktivna te se potiče aktivno
sudjelovanje studenta u nastavi kroz pitanja i komentare. Laboratorijske vježbe (praktikum) su osmišljene na način da
prate i nadopunjuju predavanja. Na praktikumu će se studenti upoznati s osnovnim anatomskim i morfološkim
osobinama životinja te stjeći odgovarajuće laboratorijske vještine (tehnike seciranja i mikroskopiranja, izrada svježih
preparata). Studenti su na sat praktikuma dužni ponijeti: skriptu, običnu olovku, drvene bojice, lab. kutu, 1 kutiju
predmetnih i pokrovnih stakalaca, 1 pincetu, 1 lab. škare, 1 skalpel, 2 histološke igle, 1 kapaljku te krpu. Skriptu treba
isprintati jednostrano, tako da se ostavi dodatan prostor za crtanje. Ispunjene skripte će se pregledati na kraju praktične
nastave, a studenti koji zadovolje kriterije za urednu skriptu (svi crteži točno označeni, svi zadaci točno ispunjeni,
urednost) će dobiti maksimalno 5 bodova koja ulaze u konačnu ocjenu.
Pohađanje nastave: Studenti su obavezni pohađati nastavu (i predavanja i praktikum), aktivno sudjelovati u
nastavnom procesu te položiti ispit (vidi rubriku Ispit). Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat (predavanja i
praktikum). Studentu je dozvoljen jedan neopravdan izostanak s praktikuma i 3 izostanaka s predavanja. Izostanak je
opravdan u slučaju bolesti ili određene aktivnosti na Odjelu, a nužno je donijeti pisanu potvrdu. Kašnjenje na nastavu
(predavanja i praktikum) će se također evidentirati, pri čemu će se tri kašnjenja brojati kao jedan neopravdan
izostanak. Stopostotna prisutnost na nastavi će se nagraditi s 2 boda.
Popis obavezne literature
1. Matoničkin I, Erben R. 2002. Opća zoologija. Školska knjiga, Zagreb.
2. Miller SA, Harley JP. 2009. Zoology. McGraw-Hill, New York.
3. Petrić M. 2013. Interna skripta – predavanja iz Opće zoologije. Sveučilište u Splitu, Split.
4. Petrić M. 2013. Interna skripta – praktikum iz Opće zoologije. Sveučilište u Splitu, Split.
5. Petrić M. 2013. Dodatni nastavni materijali - ppt predavanja i praktikuma.
Popis izborne literature
1. Hickman CP, Hickman FM, Kats LB. 2003. Integrated Principles of Zoology. McGraw-Hill, New York.
2. Hickman CP, Hickman FM, Kats LB. 2003. Laboratory Studies in Integrated Principles of Zoology. McGraw-Hill,
New York.
3. Mader S. 1996. Biology: Laboratory Manual. 5th edition. The McGraw-Hill Companies, Inc. USA.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Oznaka (*) označava broj predviđenih satova za izvođenje predavanja/vježbe.
Predavanje 1. Uvod u zoologiju: evolucijska i ekološka perspektiva (*2)
Ishodi učenja: Definirati područja zoologije. Povezati evolucijske procese i srodstvene odnose među životinjama.
Povezati općenite evolucijske veze između različitih životinjskih grupa. Identificirati ekološke principe u zoologiji i
međusobne odnose između jedinki te između grupa životinja. Razlikovati abiotičke i biotičke faktore.
Predavanje 2. Stanice, tkiva, organi i organski sustavi životinja (*3)
Ishodi učenja: Analizirati strukturu eukariotske stanice. Razlikovati životinjska tkiva: epitelno, vezivno, mišićno i
živčano tkivo. Izdvojiti organske sustave životinja. Analizirati difuziju, osmozu i osmoregulaciju.
Predavanje 3. Klasifikacija, filogenija i tjelesna organizacija životinja (*3)
Ishodi učenja: Definirati taksonomsku hijerarhiju i klasifikaciju. Usporediti metode koje se koriste u sistematici
životinja. Usporediti tipove simetrije, tkiva, tipove tjelesne šupljine, metamerija, cefalizaciju i razvoj živčanog sustava
kod različitih grupa životinja.
Predavanje 4. Pregled glavnih koljena životinja (*3)
Ishodi učenja: Identificirati glavna koljena i karakteristike Protozoa. Identificirati glavne karakteristike životinja
jednostave građe tijela - Porifera, Cnidaria, Ctenophora i srodne grupe (Placozoa, Mesozoa). Identificirati glavne
karakteristike acelomatnih koljena životinja - Platyhelminthes, Gnathostomulida i Gastrotricha; pseudocelomatnih
koljena životinja - Nematoda i ostalih srodnika (Nematomorpha, Kinorhyncha, Loricifera, Rotifera, Priapulida,
Acanthocephala, Entoprocta); celomatnih protostoma - Mollusca, Annelida, Arthropoda i ostalih srodnika
(Ectoprocta, Phoronida, Brachiopoda, Nemertea, Sipuncula, Echiura, Tardigrada, Pogonophora, Onycophora);
celomatnih deuterostoma - Echinodermata, Chordata i ostalih srodnika (Chaetognatha, Hemichordata).
Predavanje 5. Zaštita, potpor i pokretanje (*2)
Ishodi učenja: Analizirati integumentni, potporni i mišićni sustav beskralješnjaka i kralješnjaka. Razlikovati epiderm
kod različitih grupa životinja. Usporediti hidroskelet te čvrsti egzoskelet i endoskelet. Identificirati hrskavično i
koštano tkivo kod različitih životinja. Identificirati dijelove kosti. Usporediti pokretanje 'bez mišića' i mišićima.
Povezati hidroskelet s pokretanjem. Razlikovati tipove mišića. Analizirati teoriju međusobnog klizanja i kontrolu
kontrakcije skeletnih mišića.
Predavanje 6. Komunikacija: živčani i osjetni sustav (*2)
Ishodi učenja: Analizirati živčani i osjetni sustav kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Navesti pet općenitih evolucijskih
trendova u razvoju živčanog sustava životinja. Identificirati stanice živčanog i osjetnog sustava. Analizirati
membranski potencijal. Usporediti organizaciju živčanog sustava kod različitih grupa životinja. Povezati dijelove
živčanog sustava s funkcijom istih. Identificirati različite tipove osjetnih receptora kod beskralješnjaka i kralješnjaka.
Povezati ponašanje kod životinja s različitim osjetnim receptorima.
Predavanje 7. Komunikacija: hormonalni sustav (*2)
Ishodi učenja: Analizirati hormonalni sustav kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Identificirati kemijske tvari koje
sudjeluju u komunikaciji, održavanju homeostaze i tjelesnom odgovoru na različite podražaje. Analizirati mehanizam
djelovanja hormona. Identificirati hormone beskralješnjaka i kralješnjaka. Raščlaniti faze procesa presvlačenja kod
rakova.
Predavanje 8. Optjecanje i izmjena plinova (*2)
Ishodi učenja: Analizirati optjecajni sustav i načine izmjene respiratornih plinova kod beskralješnjaka i kralješnjaka.
Navesti karakteristike celomske tekućine, hemolimfe i krvi beskralješnjaka. Razlikovati krvne stanice kralješnjaka.
Analizirati filogenetski trend kod razvoja optjecajnog sustava metazoa. Definirati pojam respiratorne površine i
navesti različite primjere iste kod životinja.
Predavanje 9. Ishrana i probava (*2)
Ishodi učenja: Analizirati metabolizam hranjivih tvari. Navesti različite strategije kojima životinje pribavljaju hranu.
Definirati suspenzijsko i depozitno hranjenje, herbivornost, predaciju i apsorbciju hranjiva preko tjelesne površine.
Navesti primjere raznolikosti probavnih struktura kod beskralješnjaka i kralješnjaka.
Predavanje 10. Regulacija temperature i tjelesnih tekućina (*2)
Ishodi učenja: Definirati homeostazu. Procijeniti učinak temperature na životinjski organizam. Analizirati regulaciju
temperature kod beskralješnjaka, riba, vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca. Analizirati mehanizme osmoregulacije
i ekskrecije kod životinja. Usporediti ekskretorne strukture kod beskralješnjaka i kralješnjaka.
Predavanje 11. Razmnožavanje (*3)
Ishodi učenja: Identificirati i analizirati tipove nespolnog i spolnog razmnožavanja kod životinja. Navesti prednosti i
mane nespolnog i spolnog razmnožavanja. Analizirati osnovne reproduktivne strategije kod beskralješnjaka i
kralješnjaka. Usporediti reproduktivne strukture kod različitih grupa životinja.
Predavanje 12. Embriologija i postembrionalni razvoj (*2)
Ishodi učenja: Analizirati proces embriogeneze i postembriogeneze. Usporediti različite tipove brazdanja. Analizirati
proces gastrulacije. Definirati zametne listiće. Analizirati prosec organogeneze. Identificirati tipove postembrionalnog
razvoja kod različitih životinja. Usporediti r- i k-strategiju kod životinja.
Predavanje 13. Ponašanje životinja (*2)
Ishodi učenja: Definirati osnovne principe klasične etologije. Analizirati periodično i refleksno ponašanje. Analizirati
socijalno ponašanje životinja.
Vježba 1. Promorfologija – plan građe tijela životinje (*2)
Ishodi učenja: Usporediti asimetrične, bilateralno simetrične i radijalno simetrične životinje. Razlikovati anteriorni i
posteriorni kraj životinje te dorzalnu i ventralnu stranu tijela. Definirati metamerizaciju, homonomnu i heteronomnu
metameriju, pseudometameriju i tagmatizaciju. Nacrtati bilateralno i radijalno simetričnu životinju te označiti
pripadajuće ravnine i osi. Nacrtati riječnog raka i označiti tagme.
Vježba 2. Mikroskop i mikroskopiranje (*2)
Ishodi učenja: Navesti mehaničke i optičke dijelove mikroskopa. Izračunati ukupno povećanje mikroskopa. Pravilno
rukovati mikroskopom. Razlikovati svježi i trajni preparat. Postaviti trajni preparat (pr. oocite školjkaša Mytilus
galloprovincialis) i naći sliku na mikroskopu. Nacrtati oocite dagnje i navesti na kojem se povećanju crtalo.
Vježba 3. Pokrovni sustav (*2)
Ishodi učenja: Razlikovati epitelno tkivo kod beskralježnjaka i kralježnjaka promatranjem na histološkim preparatima.
Ustanoviti razlike epiderma beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati shematski prikaz pelikule papučice. Nacrtati
shematski prikaz epitelnog tkiva kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati kožu virnjaka mikroskopskim
promatranjem histološkog preparata. Nacrtati kožu žabe mikroskopskim promatranjem histološkog preparata.
Analizirati kožu glavonožaca, morske mačke. Promotriti kroz mikroskop ljuske ribe koštunjače.
Vježba 4. Potporni sustav (*2)
Ishodi učenja: Razlikovati tri osnovna tipa potpornog sustava (skeleta) kod životinja. Identificirati osnovne regije
kralješaka riba. Nacrtati ljušturice krednjaka. Nacrtati shematski prikaz ljušture školjkaša. Napraviti svježi preparat
niti spongina i iglica spužve te iste nacrtati. Napraviti svježi preparat sklerita žarnjaka te iste nacrtati. Napraviti svježi
preparat osikula trpova te iste nacrtati. Označiti dijelove kostura ribe koštunjače.
Vježba 5. Pokretanje - mišićni sustav (*2)
Ishodi učenja: Analizirati načine pokretanja životinja. Usporediti građu bičeva, trepetljika i mišića. Analizirati građu
mišićnog tkiva te razlikovati tri tipa mišića na histološkim preparatima. Nacrtati glatke mišićne stanice i
poprečnoprugasti mišić. Skicirati funkcionalnu građu poprečnoprugastog mišića. Pogledati dodatne primjere: epitelnomišićne stanice dječje gliste, mišićni sustv kod riba, električni organi riba
Vježba 6. Živčani sustav (*3)
Ishodi učenja: Analizirati građu živčanog tkiva te funkciju neurona i glija stanica. Identificirati dijelove živčane
stanice. Usporediti tipove živčanog sustava kod životinja. Razlikovati živčani sustav beskralježnjaka i kralježnjaka.
Nacrtati živčanu stanicu. Secirati lignjuna i nacrtati pleuralni ganglij. Nacrtati shematski prikaz živčanog sustav
gujavice. Secirati škampa i nacrtati živčani sustav. Secirati morsku mačku i nacrtati mozak.
Vježba 7. Osjetni ili receptorni sustav (*2)
Ishodi učenja: Analizirati funkciju osjetila. Usporediti osjetila, osjetne stanice i tipove receptora. Analizirati građu i
funkciju bočne pruge riba koštunjača. Ustanoviti razlike između oka glavonožaca i kralježnjaka. Nacrtati statocistu.
Nacrtati Vater - Paccinievo tjelešce za dodir u koži sisavca. Nacrtati gustoreceptore u papilama jezika sisavca. Nacrtati
dijelove oka sipe. Nacrtati dijelove sastavljenog (mrežastog) oka kukaca. Secirati lignjuna i izolirati statolite. Secirati
ribu koštunjaču i izolirati otolite. Promotriti statolite i otolite pod mikroskopom.
Vježba 8. Dišni sustav (*3)
Ishodi učenja: Ustanoviti razliku između izmjene plinova i respiracije. Povezati građu i funkciju respiratorne površine
kod različitih grupa životinja. Analizirati različite strukture za izmjenu plinova kod beskralježnjaka i kralježnjaka.
Razlikovati ventilacijska i difuzijska pluća. Secirati dagnju, izolirati škrge i nacrtati iste. Secirati lignjuna, izolirati
škrge i nacrtati iste. Nacrtati vanjske škrge ličinke vodenjaka. Nacrtati uzdušničke škrge ličinki kukaca. Nacrtati škrge
mnogočetinaša. Nacrtati uzdušnice kukaca. Secirati dugorepnog i kratkorepnog raka i izolirati škrge. Secirati ribu
koštunjaču i izolirati škrge. Pogledati dodatne primjere: difuzijska pluća kopnenih puževa, škrge rakova i riba
hrskavičnjača.
Vježba 9. Optjecajni sustav (*3)
Ishodi učenja: Razlikovati tipove tjelesnih tekućina kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Ustanoviti razliku između
otvorenog i zatvorenog optjecajnog sustava. Analizirati funkciju respiratornih pigmenata i primjere istih kod različitih
životinja. Nacrtati shematski prikaz optjecajnog sustava školjkaša. Secirati lignju, izolirati srca i nacrtati ista uz
pripadajuće glavne žile. Nacrtati shematski prikaz optjecajnog sustava škampa. Secirati morsku mačku, izolirati srce i
nacrtati dijelove istog. Izvaditi hemolimfu dagnje i analizirati istu mikroskopom. Pogledati dodatne primjere: 'pluća' i
srce puža vinogradnjaka, optjecajni sustav gujavice, eritrociti žabe.
Vježba 10. Probavni sustav (*2)
Ishodi učenja: Razlikovati intracelularnu i ekstracelularnu probavu. Usporediti različite tipove ishrane. Razlikovati
osnovni princip građe probavila kod beskralješnjaka i kralješnjaka. Nacrtati hranidbene mjehuriće i usni aparat
papučice. Nacrtati dijelove probavila virnjaka i gujavice. Secirati škampa, izolirati želudac i nacrtati dijelove istog.
Secirati morsku mačku, izolirati probavilo i nacrtati dijelove istog.
Vježba 11. Ekskrecijski sustav (*2)
Ishodi učenja: Ustanoviti razliku između amonioteličnih, ureoteličnih i urikotreličnih životinja. Analizirati proces
osmoregulacije. Usporediti građu ekskrecijskih organa kod beskralježnjaka i kralježnjaka. Nacrtati kontraktilne
(stegljive) vakuole papučice. Nacrtati dijelove metanefridija gujavice. Nacrtati ticalne žlijezde škampa. Nacrtati
Malpigijeve cjevčice paličnjaka. Nacrtati mokraćno - spolni sustav kod žabe.
Vježba 12. Rasplodni sustav (*3)
Ishodi učenja: Analizirati ulogu i građu rasplodnog sustava. Razlikovati različite tipove oplodnje. Identificirati faze
spolnog rasploda. Nacrtati pupanje hidre. Nacrtati značajke spolnog dimorfizma kod dječje gliste. Promotriti značajke
spolnog dimorfizma kod rakova (dugorepci, kratkorepci). Secirati lignjuna i nacrtati dijelove spolnog sustava.
Ssecirati morsku mačku i nacrtati dijelove spolnog sustava. Promotriti histološki preparat mužjaka i ženke dagnje,
lignjuna i ribe koštunjače.
Vježba 13. Embrionalni i postembrionalni razvoj (*2)
Ishodi učenja: Analizirati proces embriogeneze i postembriogeneze. Usporediti tipove jaja s obzirom na količinu i
položaj žumanjka. Nacrtati tipove jaja. Nacrtati faze embrionalnog razvoja ježinca. Promotriti ličinače stadija nekih
beskralježnjaka.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Na kraju kolegija dobiva se konačna ocjena (max. 100 bodova) koja se sastoji od tri dijela*: Ispit A (45 bodova),
Ispit B (50 bodova) i studentova Skripta iz praktikuma (5 bodova).
Ispit A i B se polažu pismeno, a sastoje se od gradiva odslušanog na predavanjima i na praktikumu (Ispit A:
predavanja 1-7; Ispit B: predavanje 8-13). Ispiti se sastoje od četiri grupe pitanja: na zaokruživanje, nadopunjavanje,
opisivanje i označavanje na slici. Student je dužan ostvariti minimalan rezultat od 61% na svakom ispitu. Studenti su
dužni na svaki praktikum imati Skriptu i laboratorijski pribor, a nedostatak istih se računa kao negativna 0,5 boda koja
će se oduzeti od ukupnog broja bodova dobivenih na ispitu. Studenti tijekom praktičnih vježbi ispunjavaju Skriptu
koja se na kraju nastave ocjenjuje na osnovi tri kriterija: točno ispunjeni zadaci, točno označeni crteži i urednost.
Vrednovanje i konačna ocjena:
91% - 100% ocjena 5 (izvrstan); 81% - 90% ocjena 4 (vrlo dobar); 71% - 80% ocjena 3 (dobar); 61% - 70% ocjena 2
(dovoljan); < 61% ocjena 1 (nedovoljan).
Uvjet za potpis: uredan dolazak na sve oblike nastave (vidi rubriku O predmetu > Pohađanje nastave).
* primjer bodovanja za konačnu ocjenu:
Ispit A
Ispit B
Skripta
Konačna ocjena
bodovi
41
46
5
92 - izvrstan
41
46
0
87 - vrlo dobar
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Vrijeme konzultacija i termini ispita će biti oglašeni na Internet stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora.
Studenti mogu doći u moj ured (Livanjska 5/III) van dogovorenog vremena konzultacija, uz prethodno najavljeni
sastanak te me mogu kontaktirati putem e-maila na [email protected] ili na telefon 558-252.
Očekujem od studenata da će pročitati dobiveni materijal, aktivno sudjelovati u nastavi, kontaktirati me ako imaju
poteškoća s gradivom i uredno se pripremiti za ispit.
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta (P/S/V)
MATEMATIKA
SMB104
30/0/45
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta (označiti X)
6 ECTS (odnosi se na: prisustvovanje na nastavi, samostalno učenje i vježbanje,
pripremanje kolokvija i završnog ispita)
obavezan
X
izborni
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i razina
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
studija
I. godina / I. semestar
Godina/semestar
Srednjoškolska matematka
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i mogućnost
Hrvatski jezik
praćenja na drugim jezicima
Dr. sc. Tatjana Stanivuk, viši predavač
Nositelj predmeta
Dr. sc. Tatjana Stanivuk, viši predavač
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Osnovni cilj predmeta je usvajanje znanja i stjecanje vještina iz onih područja matematike (elementarne funkcije,
diferencijalni i integralni račun) koja su nužna za praćenje nastavnih programa ostalih kolegija predviđenih nastavnim
planom i za očekivanu primjenu u praksi. Ishodi su:
- poboljšanje sposobnosti zaključivanja,
- razumijevanje i primjena jednostavnih matematičkih modela,
- preciznost u iskazivanju činjenica,
- zadovoljavajuća razina vještine u računanju.
Nastava je organizirana u obliku predavanja i auditornih vježbi s upotrebom kalkulatora.
Student je dužan prisustvovati najmanje 70% predavanja i 70% vježbi.
Popis obavezne literature
1. Bradić, Pečarić i ost., Matematika za tehnološke fakultete, Element, Zagreb.
2. P. Javor, Uvod u matematičku analizu, Školska knjiga, Zagreb, 1993.
3. P.P. Demidovič, Zadaci i rješeni primjeri iz više matematike, Zagreb, 1990.
Popis izborne literature
1. L.D. Hoffmann and G.L. Bradley, Calculus for Business, Economics, and the Social and Life Sciences, The McGrawHill Companies, 2000.
2. Hughes-Hallett, Gleason, Loch, Flath et al., Applied Calculus, John Wiley and Sons, Inc., 2003.
3. I. Slapničar, Matematika 1, skripta FESB-a u Splitu, 2002. (dostupno i kao interaktivna skripta na web-stranici FESBa, http://lavica.fesb.hr/mat1/
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Skupovi. (2 sata)
Vježba 1. Zadaci s osnovnim operacijama na temu skupova. Skup prirodnih brojeva. Aksiom matematičke indukcije.
Skup cijelih, racionalnih, iracionalnih i realnih brojeva. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim
se znanje dograđuje. (3 sata)
Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati skupove i operacije s istima.
Predavanje 2. Kompleksni brojevi. (2 sata)
Vježba 2. Zadaci na temu iz Predavanja 2. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje
dograđuje. (3 sata)
Ishodi učenja: Studenti će moći samostalno rješavati zadatke unutar skupova realnih i kompleksnih brojeva.
Predavanje 3. Elementarne funkcije: Primjeri nekih jednostavnijih funkcija. (2 sata)
Vježba 3. Zadaci na teme iz Predavanja 3. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje
dograđuje. (3 sata)
Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati neke jednostavnije elementarne funkcije.
Predavanje 4. Polinomi – Racionalne funkcije. (2 sata)
Vježba 4. Zadaci na temu iz Predavanja 4. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje
dograđuje. (3 sata)
Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog moći koristiti polinome te primijenjivati iste.
Predavanje 5. Algebarske i transcedentne funkcije. (2 sata)
Vježba 5. Zadaci na teme iz Predavanja 5. Prvo se ponavlja gradivo koje je poznato iz srednje škole, a zatim se znanje
dograđuje. (3 sata)
Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog moći primijenjivati elementarne funkcije.
Predavanje 6. Nizovi i redovi realnih brojeva. (2 sata)
Vježba 6. Zadaci iz nizova i redova realnih brojeva i njihove primjene. Dograđuje se znanje iz srednje škole. Priprema za
I. Kolokvij. (3 sata)
Ishodi učenja: Studenti će biti u stanju objasniti značenje beskonačnih nizova i redova realnih brojeva.
Predavanje 7. Limes i neprekidnost funkcije. (2 sata)
I. Kolokvij. 1 sat
Vježba 7. Računanje graničnih vrijednosti zadanih funkcija. Dograđuje se znanje iz srednje škole. (2 sata)
Ishodi učenja: Studenti će znati definirati neprekidnost te računati granične vrijednosti funkcija.
Predavanje 8. Derivacije funkcija: definicija, osnovna svojstva i pravila deriviranja. (2 sata)
Vježba 8. Vježbanje deriviranja funkcija. (3 sata)
Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati derivacije te primjenjujući pravila deriviranja
samostalno rješavati zadatke.
Predavanje 9. Primjene derivacija: Tangenta i normala, L'Hospitalovo pravilo. (2 sata)
Vježba 9. Zadaci na teme iz Predavanja 9. (3 sata)
Ishodi učenja: Studenti će znati objasniti značenje diferencijalnog računa i samostalno rješavati probleme primjenjujući
naučeno.
Predavanje 10. Ispitivanje toka i crtanje grafa funkcije. (2 sata)
Vježba 10. Zadaci na teme iz Predavanja 10. Priprema za II. Kolokvij. (3 sata)
Ishodi učenja: Studenti će znati ispitati tok i nacrtati grafove zadanih funkcija.
Predavanje 11. Neodređeni integrali. Metode integracije. (2 sata)
II. Kolokvij. (1 sat)
Vježba 11. Tablica integrala i elementarno integriranje. (2 sata)
Ishodi učenja: Studenti će nakon odslušanog biti u stanju definirati primitivnu funkciju i neodređeni integral te
samostalno interpretirati metode integriranja.
Predavanje 12. Određeni i nepravi integrali. (2 sata)
Vježba 12. Metode integracije. Zadaci na teme iz Predavanja 12. (3 sata)
Ishodi učenja: Studenti će znati upotrijebiti Newton – Leibnizovu formulu u rješavanju određenih integrala te samostalno
izračunati neprave integrale.
Predavanje 13. Primjene određenih integrala. (2 sata)
Vježba 13. Zadaci na temu Predavanja 13. (3 sata)
Ishodi učenja: Studenti će znati primjenjivati određene integrale u izračunavanju površina.
Predavanje 14. Ekstrem funkcija dviju varijabli. Uvodno o diferencijalnim jednadžbama. (2 sata)
Vježba 14. Zadaci na teme iz Predavanja 14. Priprema za III. Kolokvij. (3 sata)
Ishodi učenja: Studenti će određivati ekstreme zadanih funkcija te prepoznavati diferencijalne jednadžbe.
Predavanje 15. Diferencijalne jednadžbe kao matematički modeli iz biološke i ekološke prakse. (2 sata)
III. Kolokvij. (1 sat)
Vježba 15. Diferencijalna jednadžba populacijske dinamike. (2 sata)
Ishodi učenja: Studenti će znati primijenjivati diferencijalne jednadžbe.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Studenti pristupaju pismenom i usmenom polaganju ispita. Pismeni dio ispita sastoji se od tri parcijalna ispita (kolokvija)
ili završnog pismenog ispita. Nakon položenog pismenog dijela ispita student pristupa usmenom dijelu ispita. Student
može biti oslobođen usmenog dijela ispita ukoliko se izrazito zalagao za vrijeme nastave te je zadovoljan ocjenom
ostvarenom na pismenom dijelu ispita. Za vrijeme nastave, studenti pišu tri domaća rada gradivom vezana za tri
kolokvija. Svaki domaći rad donosi 10 bodova koji se pridodaju bodovima osvojenim na kolokviju. Da bi student položio
kolokvij mora sakupiti najmanje 50% (s domaćim radom ili bez njega) od maksimalnog broja bodova. Položena sva tri
kolokvija oslobađaju studenta završnog pismenog ispita. Ocjena pismenog dijela ispita formira se kao srednja vrijednost
bodova ostvarenih putem kolokvija ili bodova ostvarenih na završnom pismenom ispitu (ukoliko student nije položio
kolokvije) a prema tablici:
Postignuti broj bodova
Ocjena
manje od 50%
nedovoljan (1)
50% - 60%
dovoljan (2)
61% - 74%
dobar (3)
75% - 90%
vrlo dobar (4)
više od 90%
izvrstan (5)
Ukoliko je student položio jedan ili dva kolokvija (od moguća tri), istog dijela gradiva oslobođen je na završnom
pismenom ispitu te piše samo onaj dio gradiva koji nije zadovoljio.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Studenti mogu kontaktirati nastavnika na e-mail adresu [email protected]. Na web-stranici http://more.unist.hr/ mogu naći
detaljne informacije o kolegiju, a na http://www.pfst.hr/ dodatne materijale za učenje.
Naziv predmeta
POVIJEST ISTRAŽIVANJA MORA I MORSKOG RIBARSTVA
SMR107
Kod predmeta
Satnica predmeta
30/15/0
(P/S/V)
2 (30 sati predavanja = 1 ECTS bod; 15 sati seminarski radovi i samostalni rad = 1 ECTS
ECTS
bod)
(uz obrazloženje)
obavezan
izborni
X
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studiji
razina studija
I. godina / I. semestar
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski i engleski jezik
drugim jezicima
Doc. dr.sc. Gorana Jelić Mrčelić
Nositelj predmeta
Doc. dr.sc. Gorana Jelić Mrčelić
Voditelj seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Osnovna zadaća je upoznati studente s povijesnim razvojem istraživanja mora i morskog ribarstva, s ciljem da studenti
razviju vlastite spoznaje o tome koji su mogući trendovi razvoja znanosti o moru, kao i trendovi u iskorištavanju
bogatstava mora. Kroz kolegij obrađuju se sljedeća poglavlja:
1.Povijesni razvoj plovidbe i istraživanja mora (oceanologije):
• Faze razvoja
• Značajni istraživači i znanstvenici
• Znanstvene ekspedicije
• Znanstveno-istraživačke ustanove
• Značajna otkrića
• Razvoj metoda istraživanja
• Razvoj podvodnih istraživanja (uključujući ronjenje)
2. Povijesni razvoj ribarstva:
• Razvoj ribolova i ribolovnih alata
• Razvoj ribarskih brodova
• Razvoj marikulture
• Pravna osnova (međunarodne konvencije i drugi pravni propisi)
3. Mediteran i Jadran
4. Suvremeni problemi, organizacije i pravna osnova (međunarodne konvencije i drugi pravni propisi)
Nastava je organizirana u obliku predavanja i seminara. Prisustvovanje nastavi je obavezno. Aktivno sudjelovanje
studenta u nastavnom programu nastoji se postići interaktivnim predavanjima i video klipovima. Na seminarima
student izlaže izabranu temu u vidu Power Point prezentacije. Pravo na potpis imaju studenti koji su tijekom
semestra prisustvovali na minimum 80% nastave (12 od 15 tjedana) i uspješno izradili i izložili seminarski rad.
Tijekom semestra polažu se dva pismena kolokvija. Izlazak na kolokvij nije obavezan. Pozitivna ocjena iz oba
kolokvija oslobađa studente od ispita koji se polaže kao pismeni test.
Popis obavezne literature
1. Jelić Mrčelić, G., 2011/12: Povijest istraživanja mora i ribarstva, interna skripta, Split
Popis izborne literature
1. Basoli, 1984: Ribarstvo na Jadranu, Znanje, Zagreb
2. Ercegović, 1949: Život u moru, JAZU, Zagreb
3. Lorini, 1995. Ribanje i ribarske sprave, D&M, Zagreb
4. Županović, 1971: Ribarstvo Jadrana, MH, Split
5. D’Erco, 1973: O ribolovu na istočnom Jadranu, Jadranski Institut JAZU, Zgreb
6. Šimunković, 2008: Ribolov i prerada ribe u 18. stoljeću, Filozofski fakultet u Splitu-Dante Alighieri, Split
7. Pomorska enciklopedija
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Upoznati studente sa uvjetima za dobivanje potpisa i načinom polaganja ispita i ocjenjivanja, te
sadržajem kolegija. Uvod u kolegij.
Ishodi učenja: Student mora objasniti pojam i poznavati podjelu oceanologije, te navesti faze razvoja oceanologije i
glavna obilježja svake epohe. Student mora razumjeti društvene prilike koje uvjetovale razvoj znanosti o moru.
Predavanje 2. Klasično doba oceanologije – od prvih civilizacija do antičke Grčke.
Ishodi učenja: Student mora poznavati podjelu povijesti, epohe u prapovijesti (kameno doba, brončano doba, željezno
doba), društvene prilike ovih epoha, razvoj prvih plovila i razloge čovjekova „zbližavanja“ s morem, prve civilizacije
vezane uz more (Mezopotamija, Egipat, Kina, narodi Polinezije, Fenikija, Kretsko-minojska kultura i Mikenska
Grčka). Poznavati putovanja koja su poduzimali Feničani (plovidba oko Afrike i ulazak u Indijski ocean) i važnost
feničke kolonije Kartage.
Predavanje 3. Klasično doba oceanologije – od antičke Grčke do Srednjeg vijeka.
Ishodi učenja: Prepoznati utjecaj Feničana i antičke Grčke na današnji Zapadni svijet (kolijevka zapadne civilizacije).
Objasniti razvoj grčke spoznaje o moru (kako su grci opisivali poznati svijet). Objasniti ulogu Aristotela u razvoju
znanosti. Poznavati velike znanstvenike Aleksandrijskog doba, pogotovo doprinos Aleksandra Maredonskog,
Eratostena i Ptolomeja. Poznavati ulogu Etruščana i Rima u razvoju pomorstva i znanosti o moru.
Predavanje 4. Klasično doba oceanologije – Srednji vijek.
Ishodi učenja: Poznavati društvene prilike u Europi u Srednjem vijeku i razlog kočenja znanosti – mračno doba
(podjela Europe na Istočno i Zapadno Rimsko carstvo, pad Zapadnog Rimskog carstva). Poznavati ulogu Vikinga u
razvoju pomorstva (prva europska kolonija u Americi), te Normana. Objasniti ulogu vjere u istraživanju mora (širenje
vjere, sukobi i traženje novih putova iz Europe u Indiju). Poznavati razloge uspona talijanskih trgovačkih gradova,
posebice Venecije. Poznavati ulogu Marca Pola u razvoju istraživanja mora. Razumjeti ulogu Islama u suvremenoj
znanosti (astrologija, geografija, prva sveučilišta). Objasniti položaj Kine u tadašnjem Svijetu.
Predavanje 5. Predchallengersko doba oceanologije – Doba velikih otkrića.
Ishodi učenja: Poznavati društvene prilike u Europi koje su dovele do velikih otkrića – nemogućnost kopnene trgovine
s Indijom – pojava karavela – uspon Portugala i Španjolske. Poznavati istraživače i putovanja (Princ Henrika od
Portugala, Bartolomeo Diaz, Vasco da Gama, Cristofor Columbo, Ferdinando Magellan, Sir Francis Drake). Objasniti
razloge zašto Francuska, Engleska, Danska…tragaju za Sjevernoistočnim i Sjevernozapadnim prolazom u Pacifik.
Objasniti razloge koji su doveli do većeg interesa Europe za Amerike, Afriku, Aziju i Australiju.
Predavanje 6. Predchallengersko doba oceanologije – doba prvih znanstvenih putovanja.
Ishodi učenja: Poznavati razloge ponovnog procvata prirodnih znanosti, te objasniti pojavu znanstvenika – amatera.
Objasniti kako je riješen problem određivanja geografske dužine na moru. Poznavati znanstveni doprinos Boyla,
Humbolta i Marsiglia. Objasniti zašto su Europljani vjerovali u terru Australis Incognitu i kako je opovrgnuto to
vjerovanje. Poznavati istraživačka putovanja Cooka.
Predavanje 7. Predchallengersko doba oceanologije – doba prvih znanstvenih putovanja.
Ishodi učenja: Poznavati znanstveni rad Benjamina Franklina. Poznavati i povezati znanstvene doprinose Galilea,
Newtona i Laplacea. Poznavati znanstvene doprinose Lavoisiera, Gay Lussaca, Marceta. Poznavati rad Darwina,
objasniti kako je potkrijepio teoriju o evoluciji i prirodnom odabiru. Poznavati doprinos Maurya, oceanologiji.
Kolokvij 1
Predavanje 8. Challengersko doba oceanologije – doba prva prava znanstvena ekspedicija.
Ishodi učenja: Poznavati prilike koje su dovele do ekspedicije Challenceg. Poznavati kako otkriće prasluzi objasnio
Huxlya i u čemu je pogriješio. Objasniti postojanje azoične teorije. Poznavati znanstveni doprinos Forbesa. Poznavati
ekspedicije postchallengerskog doba – brodovima Albatross, Meteor, Discovery i Fram.
Predavanje 9. Postchallengersko doba oceanologije.
Ishodi učenja: Poznavati uređaje i alate za mjerenje i uzorkovanje ove epohe (dredža, planktonska mreža, Secchi
ploča, Nansenova i Niskinova boca (crpac), Forel-Ulleova ljestvica boja mora). Poznavati vodeće institute (Stazione
Zoologica Napoli, Woods Hole Institute), organizacije (ICES, CIESM) za istraživanje mora. Poznavati znanstveni
doprinos znanstvenika: Wegenera, Haeckela, Hensena, Nansena, Eckamana, Jerlova, ZoBell… Objasniti važnost
nalaza živih Latimerija.
Predavanje 10. Glomar-challengersko doba oceanologije – prvi dio.
Ishodi učenja: Objasniti ulogu novih tehnologija u istraživanju mora - primjene računala, satelita, zvučnih
opservatorija. Poznavati razvoj kartiranja morskog dna – otkriće oceanskih uzvisina uzvisine (the Ocean Ridges).
Objasniti važnost mineralnih dimanjaka za život na Zemlji (Ballard). Objasniti teoriju širenja morskog dna (Harry
Hammond Hess) i teoriju o izmjeni ledenih doba na Zemlji i teoriju Mesinske krize saliniteta (navesti dokaze).
Poznavati etape razvoja istraživačkog bušenja oceanskog dna: 1.The Deep Sea Drilling Project (DSDP) i Glomar
Challenge; 2. The Ocean Drilling Program (ODP) i Joides Resolution; 3. The Integrated Ocean Drilling Program
(IODP).
Predavanje 11. Glomar-challengersko doba oceanologije – drugi dio.
Ishodi učenja: Poznavati prednosti i nedostatke satelitske oceanografije. Poznavati glavne karakteristike, te opremu
istraživačkih brodova, podvodnih laboratorija - podvodnih habitata. Poznavati FLIP (Floating Instrument Platform).
Objasniti razloge postavljanja umjetnih grebena. Poznavati rad popularnih suvremenih oceanografa: Cousteau,
Ballard. Predvidjeti mogućnosti i daljnje pravce istraživanja mora. Poznavati mogućnosti kolonizacije oceana –
prednosti i nedostatke.
Predavanje 12. Razvoj podvodnih istraživanja.
Ishodi učenja: Poznavati razvoj podmornica - batisfera i batiskaf Trieste (otac i sin Piccard), ronilice bez posade
(Unmanned Undersea Vehicle UUV): autonomne podmornice bez posade Autonomous Underwater Vehicle (AUV) i
neautonomne daljinski upravljane podmornice bez posade Remotely Operated (Controlled) Underwater Vehicles
(ROVs), podmornice za izronjavanje LILOS (Lock-In-Lock-Out Submarines). Poznavati vrste i razvoj različitih vrsta
ronjenja (SCUBA ronjenje, ronjenje s dobavom s površine, ronjenje u saturaciji), ronilačka zvona i objasniti što je to
kesonska bolest. Vrednovati doprinos Cousteau-a razvoju ronjenja.
Predavanje 13. Pregled istraživanja Mediterana i Jadrana.
Ishodi učenja: Poznavati istraživače (Marsigli) i ekspedicije (Thor) važne za istraživanje Mediterana. Poznavati
organizacije, istraživače i ekspedicije važne za istraživanje Jadrana: Adria Commition, Pomorska biološka postaja u
Rovinju, morski akvarij u Zagrebu, IOR, znanstveni doprinos Bučića, prvo hrvatsko znanstveno-istraživačko
putovanje duž Jadrana – Brusina. Razumjeti važnost ekspedicije Hvar.
Predavanje 14. Međunarodne organizacije, konvencije, programi i planovi u službi istraživanja, iskorištavanja
i zaštite mora.
Ishodi učenja: Mora poznavati vodeće organizacije, programe i projekte koji se bave pitanjima vezanim uz more
(FAO, IMO, UNESCO, UNEP; WWF, IUCN,. Mora poznavati pravnu osnovu istraživanja, iskorištavanja i zaštite
mora (Konvencija o pravu mora, Kodeks odgovornog ribarstva). Student mora razumjeti princip održivog razvoja,
odnosno mjere razumnog korištenje resursa u svrhu njihovog očuvanja.
Predavanje 15. Pitanja od posebne važnosti.
Ishodi učenja: Student mora poznavati suvremene probleme kojima se susreće oceanologija, te znati objasniti razloge
tih problema i navesti moguća rješenja. Objasniti mehanizam pojava (današnja saznanja): el Nino južna oscilacija,
globalne klimatske promjene, kisele kiše.
Kolokvij 2
Seminar 1. Povijesni razvoj ribarstva
Seminar 2. Povijesni razvoj pojeedinih vrsta ribolova - poseban osvrt na razvoj tunolova, lova na sleđeve i bakalare,
te kitolova.
Seminar 3. Povijesni razvoj ribarskih brodova.
Seminar 4. Povijesni razvoj ribolovnih alata, posebice ribarskih mreža – stajačice, potegače, povlačne, plivarice…
Seminar 5. Povijesni razvoj marikulture.
Seminar 6. Povijesni razvoj spužvarstva.
Seminar 7. Povijesni razvoj koraljarstva.
Seminar 8. Povijesni razvoj prerade i očuvanja proizvoda iz mora (sušenje, dimljenje, soljenje, fermentiranje,
mariniranje, konzerviranje, paštete, kavijar, riblje brašno).
Seminar 9. Povijesni razvoj ribarstva - pojedinih vrsta ribolova na Jadranu - poseban osvrt na razvoj tunolova, lova na
malu plavu ribu (vojge i potegače, te plivarice), te koćarenja.
Seminar 10. Povijesni razvoj ribarskih brodova na Jadranu.
Seminar 11. Povijesni razvoj ribolovnih alata na Jadranu.
Seminar 12. Povijesni razvoj marikulture na Jadranu.
Seminar 13. Povijesni razvoj spužvarstva.
Seminar 14. Povijesni razvoj koraljarstva.
Seminar 15. Povijesni razvoj prerade i očuvanja proizvoda iz mora na Jadranu. Život ribara. Trgovina i raspodjela
ribe. Ribarnice. Zaštitne mjere.
Ishodi učenja: Student u obliku Power Point prezentacije iznosi svoj seminarski rad s ciljem da prepozna i objasni
bitne činjenice (analiza i sinteza, te podučavanje). Također ga se potiče na samostalnost u radu (sposobnost
pronalaženja informacija i razvijanje kritičkog mišljenja) i daje prilika za učenje kako prezentirati vlastiti rad.
Student mora poznavati razvoj ribolovnih alata, načina njihove uporabe, razvoj plovila koja su se koristili u ribolovu,
ali i u školjkarstvu, koraljarstvu i spužvarstvu. Također moraju usvojiti znanje o razvijanju marikulture, te prerade i
očuvanja proizvoda iz mora. Mora biti sposoban prepoznati koje prepreke i ograničenja upotreba pojedinih alata i
tehnika ribolova, te utjecaj društvene situacije na razvoj pojedinih ribolovnih alata, tehnika ribolova, uzgoja i prerade.
Mora razumjeti kako su društveno-ekonomske prilike utjecale na razvoj ribarstva.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave (pohađanje nastave, aktivnost na nastavi, izrada
i prezentacija seminarskog rada, polaganje dva kolokvija) i na završnom ispitu. Pravo na potpis imaju studenti koji su
tijekom semestra prisustvovali na minimum 80% nastave (12 od 15 tjedana) i uspješno izradili i izložili seminarski
rad. Tijekom semestra polažu se dva pismena kolokvija. Izlazak na kolokvij nije obavezan. Pozitivna ocjena iz oba
kolokvija oslobađa studente od ispita koji se polaže kao pismeni test. Polaganje ispita je pismeno i to: završni
pismeni ispit ili polaganje dva pismena kolokvija. Prag za prolaznost je minimalno riješenih 50% na završnom
pismenom ispitu, odnosno na svakom od kolokvija. Ocjenjivanje pismenog ispita i kolokvije je relativno: izvrstan (5)
15% najboljih studenata, vrlo-dobar (4) 35% studenata, dobar (3) 35% studenata, dovoljan (2) 15% studenata.
Konačnu ocjenu čini 75% ocjene završnog testa (ili srednje ocjene dva kolokvija) i 25% ocjene seminara.
Primjeri ispitnih pitanja:
1. U čemu je značaj ekspedicije Challenger?
2. Posebno je značajnu ulogu imala ekspedicija od 13 ljudi s norveškim arktičkim istraživačima F.
Nansenom, R. Amudsenom i O. Sverdrupom, koja je poduzeta od 1893 do 1896 drvenim
ledolomcem ____________.
3. Pathfinder of the Seas (1806-1873), američki oceanograf i profesionalni mornarički časnik, direktor
ustanove za izradu pomorskih karata i instrumenata US Navy’s Department of Charts and
Instruments, za mnoge je otac moderne oceanogafije. Radi se (zaokruži odgovor):
A. Matthew Fontaine Maury
B. Edward Forbes
C. Charles Wyville Thomson
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Sve informacije o kolegiju mogu se dobiti na stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu
(http://more.unist.hr). Kontaktiranje s nastavnikom se uspostavlja putem e-maila: [email protected]. Usmene konzultacije
nastavnik održava jednom tjedno prema rasporedu.
Naziv predmeta
TEHNIKE PODVODNIH ISTRAŽIVANJA
SMR209
Kod predmeta
Satnica predmeta
45/15/30
(P/S/V)
ECTS
6 (3 za predavanja, 2 za vježbe i praktični rad, 1 za seminare i samostalno učenje)
(uz obrazloženje)
obavezan
izborni
X
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
napredni
specijalistički
X
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
II. (godina) / III. (semestar)
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski, a prema potrebi i engleski jezik.
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Alen Soldo, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Igor Glavičić, predavač
Voditelj
Gordan Drašinac, viši predavač
vježbi/seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Savladavanjem ovog predmeta studenti imaju priliku za daljnje usavršavanje u ronjenju, naprednim ronilačkim
kategorijama i vještinama. Po uspješno završenom ispitu (praktičnom, pismenom i usmenom) studenti stječu zvanje
ronioca R1* ili R2*, tj. OWD (Open Water Diver) ili AOWD (Advanced Open Water Diver) međunarodno priznate
ronilačke kvalifikacije. Također, stječu znanje o najnovijim metodama i tehnikama podvodnih istraživanja u biologiji i
biotehnologiji.
Nastava se temelji na predavanjima, vježbama i praktičnom radu na bazenu i moru. Održavanje nastave se provodi
putem predavanja, vježbi te seminara, koja su redovita tjedna. Predavanja su frontalna s korištenjem video priloga ili
putem power point prezentacije, a nakon predavanja će se voditi rasprava. Vježbe su pokazne i auditorne, održavaju se
na bazenu i u moru.
Popis obavezne literature
1. Soldo, A. Tehnika podvodnih istraživanja. Skripta.
2. Drašinac, G., Glavičić, I.: Ronjenje s autonomnom ronilačkom opremom, udžbenik u izradi
3. Gošević, S. (1990.): Ronjenje u sigurnosti, JUMENA, Zagreb
Popis izborne literature
1. Richardson, D. (2003.): The encyclopedia of recreational diving, Published by PADI, USA
2. Examining underwater visual census techniques for the assessment of population structure and biodiversity in
temperate coastal marine protected areas. (Ed. N. Barrett and C. Buxton). Technical Report Series, No. 11, Tasmanian
Aquaculture and Fisheries Institute, 2002.
3. Jackson, J. (2000.): Autonomno ronjenje, New holland publisher ltd, London
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1: Povijest ronjenja
Ishodi učenja: Znati početke ronjenja kroz povijest, Aristotelovo zvone, peraje Leonarda da Vincija, početke rada na
usavršavanju ronilačkog zvona od Haleya pa nadalje, usavršavanje autonomnog ronilačkog aparata, Siebeovo odijelo i
kaciga, rebreather, rad na prvoj podvodnoj kameri.
Predavanje 2: Podjela ronjenja
Ishodi učenja: Znati razlikovati osnovne ronilačke kategorije, razlikovati ronjenje na dah od površinskog ronjenja,
ronjenje s zrakom u odnosu na ronjenje s mješavinama plinova, kisikom, ronjenje u saturaciji, te znati podjelu ronjenja
obzirom na radne aktivnosti ispod površine.
Predavanje 3: Fizika ronjenja
Ishodi učenja: Znati što se dešava s vidom i sluhom pod vodom, promjenama tlak pod vodom i s mjenjanjem dubine,
osnovne fizikalne zakone, termoregulaciju, biomehaniku kretanja pod vodom.
Predavanje 4: Fiziologija ronjenja
Ishodi učenja: Znati osnovne karakteristike zraka za disanje te karakterisitke ostalih udisajnih plinova, utjecaj
hiperbaričnih uvjeta na tjelesna tkiva i šupljine, specifičnosti funkcioniranja disajnog i kardiovaskularnog sustava u
hiperbaričnim uvjetima.
Predavanje 5: Medicina ronjenja
Ishodi učenja: Znati razlikovati simptome dekompresijska bolesti od barotraume, Znati razlikovati uzroke nastajanja
ronilačkih bolesti, znati mehanizme djelovanja dekompresijske bolesti i barotraume, znati uzroke nastajanja narkoze
dušikom, znati razlike simptoma za barotraumatsku plinsku emboliju, medijastinalni emfizem, potkožni emfizem i
pneumotoraks, znati prvu pomoć za ronilačka oboljenja.
Predavanje 6: Saturacija plinova
Ishodi učenja: Znati osnovne karakteristike plinova za disanje u uzroke njeihova različita djelovanja na ljudsko tijelo,
razvoj i primjenu ronilačkih tablica, uzroke toksičnosti i simptome trovanja kisikom, ugljičnim dioksidom, ugljičnim
monoksidom.
Predavanje 7: Oprema za ronjenje
Ishodi učenja: Znati osnovnu opremu za ronjenje s autonomnom ronilačkom opremom, znati razlikovati karakteristike
opreme, način uporabe, funkcioniranje i principe rada opreme, zaštitu i održavanje.
Predavanje 8: Prva pomoć i spašavanje
Ishodi učenja: Znati načine izvlačenja unesrećenog ronioca na površinu, znati pružiti pomoć onesvještenom roniocu na
površini, znati načine transporta unesrećenog ronioca, metode prve pomoći za različita oboljenja.
Predavanje 9: Podvodna video i foto oprema
Ishodi učenja: Znati osnovnu video i foto opremu za podvodna snimanja; tehnike snimanja, korištenje umjetne
rasvjete, karakterisitke umjetne rasvjete.
Predavanje 10: Uzimanje i obrada podataka
Ishodi učenja: Znati osnovne tehnike vizualnog cenzusa, metodu kvadrata, metodu točke, metodu transekta, znati
software za obradu podataka, primjenu rezultata u procjeni veličine populacija i ostalih bioloških podataka;
standardizaciju metoda; način vršenja kratkoročnih i dugoročnih istraživanja.
Predavanje 11: Ostali instrumenti i uređaji
Ishodi učenja: Znati kaegorije podvodnih vozila za podvodna istraživanja (podmornice, AUV, ROV), podvodne
uređaje i instrumente; stacionarne kamere; znati načine snimanja djelovanja stacionarnih i pokretnih ribolovnih alata.
Vježba 1: Fizikalni zakoni ronjenja
Ishodi učenja: Znati Henryev, Daltonov i Boyle-Marriotov zakon, razlikovati djelovanje dubine, obzirom na utjecaj
dušika i kisika, znati brzinu ronjenja i načine izranjanja.
Vježba 2: Fiziologija ronjenja
Ishodi učenja: Znati utjecaj plinova na tijelo, djelovanje plinova u ovisnosti o dubini i promjenama tlaka, temperaturi
vode i koeficijentu topljivosti.
Vježba 3: Medicina ronjenja
Ishodi učenja: Prepoznati simptome dekompresijske bolesti i barotraume te narkoze dušikom, znati načine ronjenja
kojima se smanjuje mogućnost oboljenja, znati nedozvoljena ronjenja, znati zakonitosti ronjenja u granicama
sigurnosne krivulje.
Vježba 4: Oprema
Ishodi učenja: Znati pravilno obući ronilačko odijelo i ABC opremu, znati sastaviti autonomni ronilački aparat, načine
oblačenja i skidanja, znati pravilno ga rastaviti i znati načine održavanja i čiščenja.
Vježba 5: Ulazak u vodu i disanje pod vodom
Ishodi učenja: Znati sve načine pravilnog ulaska u vodu s ronilačkim aparatom te korištenje ronilačkog aparata pod
vodom za disanje, znati se balansirati na površini.
Vježba 6: Osnovne vježbe ronjenja
Ishodi učenja: Znati skinuti masku i opet je postaviti pod vodom, znati održavati neutralnu plovnost, znati skinuti
aparat i ponovno ga obući pod vodom.
Vježba 7: Kretanje pod vodom
Ishodi učenja: Znati se kretati pod vodom, načine upotrebljavanja peraja, skidanje olova i slobodan izron.
Vježba 8: Prva pomoć pod vodom
Ishodi učenja: Znati davati bratsko disanje, znati naći izgubljeni regulator, bratsko disanje do površine, odvlačenje
unesrećenog do plovila ili obale.
Vježba 9: Kretanje u moru
Ishodi učenja: Znati ponoviti sve naučeno u prirodnom okruženju do 18 m dubine.
Vježba 10: Tehnike podvodnih istraživanja
Ishodi učenja: Znati praktično primjeniti metode kvadrata, točke i transekta, te upotrijebiti podvodnu foto i video
opremu.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Znanje se provjerava putem pismenih kolokvija, kao i putem provjere praktičnog znanja. Konačno znanje se utvrđuje i
ocjenjuje na ispitu, koji se polaže usmeno.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Sve konzultacije s nastavnikom se mogu odraditi u unaprijed određenom terminu, ili putem emaila i telefona.
Naziv predmeta
ODNOSI MEĐU MORSKIM ORGANIZMIMA
SMR112
Kod predmeta
Satnica predmeta
30/0/15
(P/S/V)
3 ECTS = 1,5 (predavanja, konzultacije, samostalno učenje) i 1,5 (laboratorijske vježbe,
ECTS
terenski rad, kolokvij)
(uz obrazloženje)
obavezan
izborni
X
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
napredni
X
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
I. godina / I. semestar
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski jezik, po potrebi i engleski jezik.
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Svjetlana Krstulović Šifner, izvanredni profesor
Nositelj predmeta
Dr. sc. Igor Isajlović
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata…)
Stečena znanja omogućuju studentima razumijevanje različitih odnosa i interakcija između morskih organizama kao i
zakonitosti na kojima se temelje ti odnosi unutar morskog ekosustava. Studenti se upoznaju i s različitim zajednicama
unutar morskog ekosustava, organizmima koji ih naseljavaju te njihovim međusobnim odnosima unutar tih zajednica.
Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Od studenata se očekuje nazočnost na predavanjima i vježbama te
aktivno sudjelovanje kroz pitanja, primjedbe i komentare vezane uz izloženu nastavnu materiju. Studenti su obavezni
poznavati i pripremiti gradivo izloženo na predavanjima i vježbama.
Nastava iz ovog kolegija održava se u predavaonici, laboratoriju i na terenu. Studenti aktivno proučavaju i uspoređuju
morfologiju, anatomiju, ekološke značajke i odnose među organizmima na reprezentativnom biološkom materijalu,
dermoplastičnim i histološkim preparatima te korištenjem drugih nastavnih sredstava i pomagala. Osnovna zadaća
vježbi je obrada novog gradiva putem praktičkih zadataka te usavršavanje kognitivnih i motoričkih sposobnosti
studenata.
Cilj im je omogućiti zoran prikaz reprezentativnih morskih organizama koji obitavaju u različitim zajednicama, te
upoznati njihove morfološke, anatomske i ekološke značajke.
Radi što učinkovitijeg održavanja vježbi, student treba imati zaštitnu bijelu kutu te osnovni pribor za sekciju (skalpel,
škarice, pincete, anatomske igle, malu lupu i drugi pribor po potrebi).
Od studenta se očekuje redovito pohađanje nastave, što uključuje predavanja i vježbe. Studenti na predavanjima
moraju biti nazočni na najmanje 70% održane nastave, ali ne smiju izostati u terminima predviđenima za kolokvij.
Nazočnost studenata na vježbama je obavezna, a tolerira se samo jedan opravdani izostanak.
Popis obavezne literature
1. Castro P, Huber ME (2005) Marine biology, 5th Ed., McGraw Hill Higher Education, NY
2. Nybakken JW (1993) Marine biology, An ecological approach, 3rd Ed., Harper Collins College Publishers, NY
Popis izborne literature
1. Peres JM, Gamulin-Brida H (1973) Biološka oceanografija. ŠK Zagreb
2. Riedl R (1973) Fauna und Flora der Adria, Verlag Paul Parey, Hamburg-Berlin
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvod
Ishodi učenja: Upoznati studente sa sadržajem kolegija, planom predavanja, obavezama koje trebaju izvršiti kao
preduvjet za uspješno savladavanje nastavne građe i dobivanje konačne ocjene iz kolegija. Tijekom uvodnog
predavanja studentima se objašnjava način polaganja ispita kao i način ocjenjivanja. Studenti stječu uvid u značaj
poznavanja raznovrsnosti i složenosti odnosa među morskim organizmima.
Predavanje 2. Osnovni ekološki pojmovi
Ishodi učenja: Opisati osnovne ekološke pojmove važne za razumijevanje sadržaja predmeta. Prepoznati i objasniti
pojmove intra- i interspecijski odnosi. Razumjeti uvjete i razloge nastanka i održavanja postojećih odnosa među
morskim organizmima u različitim životnim zajednicama mora.
Predavanje 3. Tipovi interspecijskih odnosa
Ishodi učenja: Upoznati osnovne tipove interspecijskih odnosa. Znati navesti primjere za različite tipove
interspecijskih odnosa među morskim organizmima i opisati njihov utjecaj na svakog od sudionika takvog odnosa.
Predavanje 4. Ličinački tipovi i njihove strategije
Ishodi učenja: Definirati različite tipove morskih ličinki i njihova osnovna obilježja. Naučiti razliku između pojedinih
tipova ličinki i značaj razlika u njihovim životnim strategijama. Znati razliku između –K i –r selekcije, prepoznati
morske organizme s određenim tipom strategije životnog ciklusa i objasniti kako se to odražava na životne zajednice u
kojima žive.
Predavanje 5. Kruženje materije i protok energije u ekosustavu mora
Ishodi učenja: Upoznati se s osnovnim načelima protoka materije i energije u ekosustavu mora. Naučiti pojmove
hranidbenih lanaca i hranidbenih mreža. Znati što su trofičke razine i kako se one definiraju.
Predavanje 6. Prilagodbe morskih organizama na uvjete okoliša
Ishodi učenja: Opisati značenje različitih oblika tijela morskih organizama za život u različitim uvjetima okoliša.
Prepoznati povezanost između različitih morfoloških i fizioloških obilježja i načina života i ishrane različitih vrsta
organizama.
Predavanje 7. Odnosi među morskim organizmima u različitim životnim zajednicama mora
Ishodi učenja: Upoznati se s horizontalnom i vertikalnom strukturom oceana i osnovnim svojstvima svake od
dubinskih stepenica morskog dna (bentala) i otvorenog mora (pelagijala). Shvatiti utjecaj poremećaja i razumjeti
posljedice koje nastaju uklanjanjem ključnih predatora iz zajednice. Analizirati primjere ekoloških sukcesija i shvatiti
njihovog značaj u prirodnim ekosustavima.
Predavanje 8. Obilježja, sastav zajednica i odnosi među organizmima u obalnim zajednicama kamenitih
podloga
Ishodi učenja: Objasniti uvjete okoliša koji određuju sastav i gustoću zajednica u zoni plime i oseke na kamenitim
podlogama. Nabrojati limitirajuće faktore ove zone i prilagodbe organizama kako bi se održali u takvom okolišu.
Upoznati pojavu i uzroke vertikalne zonacije, sastav zajednica u pojedinim zonama i međusobne odnose organizama u
svakoj od njih. Analizirati hranidbene mreže ove zone.
Predavanje 9. Obalne životne zajednice mekih supstrata
Ishodi učenja: Upoznati uvjete okoliša koji određuju sastav i gustoću zajednica u zoni plime i oseke na mekim
supstratima. Analizrati limitirajuće faktore ove zone i prilagodbe organizama kako bi se održali u takvom okolišu.
Upoznati vertikalnu zonaciju, sastav zajednica u pojedinim zonama i međusobne odnose organizama u svakoj od njih.
Upoznavati hranidbenu mrežu ove zone.
Predavanje 10. Pridnene životne zajednice mekih supstrata kontinentske podine
Ishodi učenja: Definirati uvjete okoliša koji određuju sastav i gustoću zajednica u subtidalnoj zoni koja se proteže do
kontinentskog slaza te osnovna obilježja pridnenih zajednica mekih dna i osnovnu podjelu obzirom na
prisutnost/odsutnost vegetacije. Opisati odnose među organizmima koji vladaju u ovim zajednicama i navesti primjere
iz svjetskih mora i Jadrana. Poznavati sastav osnovnih hranidbenih mreža.
Predavanje 11. Pridnene životne zajednice kamenitog dna kontinentske podine
Ishodi učenja: Opisati osnovna obilježja pridnenih zajednica kamenitih dna i njihov biološki značaj. Definirati
limitirajuće faktore i analizirati odnose među organizmima u ovim zajednicama. Upoznati se sa zajednicama kelpa i
efektima promjena u hranidbenom lancu u tipičnim zajednicama kelpa.
Predavanje 12. Životne zajednice epipelagijala
Ishodi učenja: Znati koji su osnovni abiotički i biotički faktori koji utječu na sastav i brojnost pridnenih zajednica
ovog područja. Opisati podjelu područja i prilagodbe organizama na uvjete koji vladaju. Upoznati se s obilježjima
epipelagijske hranidbene mreže i obilježjima primarne produkcije epipelagijala u različitim geografskim područjima.
Predavanje 13. Životne zajednice koraljnih grebena
Ishodi učenja: Upoznati različite tipove koraljnih grebena, načine i uvjete postanka i opstanka ovih biološki bogatih i
raznovrsnih životnih zajednica. Znati koji su to najznačajnijim inter- i intraspecijskim odnosi među organizmima koji
nastanjuju ove životne zajednice. Analizirati pojednostavljene hranidbene mreže i opasnosti od poremećaja koji mogu
izazvati negativne promjene/nestanak koraljnih grebena.
Predavanje 14: Dubokomorske životne zajednice
Ishodi učenja: Znati podjelu dubokomorskih područja prema u ovisnosti o količini/odsutnosti svjetla. Upoznati se s
osnovnim adaptacijama morskih organizama na život u ekstremnim, dubokomorskih uvjetima. Nabrojati tipove
odnosa koji vladaju među istim i različitim vrstama koje nastanjuju dubokomorska područja s naglaskom na ihtio- i
teutofaunu Južnojadranske kotline.
Predavanje 15. Utjecaj čovjeka na ekosustav mora
Ishodi učenja: Upoznati se s posljedicama antropogenih utjecaja na životne zajednice mora i oceana. Prepoznati
razlike između ekstinkcije i eksterminacije s primjerima iz morskog svijeta. Steći jasne spoznaje o ugroženosti velikog
broja vrsta i značaju IUCN liste.
Vježba 1: Uvod
Ishodi učenja: Upoznati osnovnu anatomsku terminologiju, metode i pribor za sekciju morskih organizama. Opisati
glavne značajke Jadranskog mora kao životne sredine. Cilj vježbe je osposobiti studente za samostalno i sigurno
izvođenje praktičnog rada u laboratoriju i na terenu te usvajanje znanja o ekološkim osobinama Jadranskog mora.
Vježba 2: Anatomsko-morfološke prilagodbe morskih organizma u odnosu na njihovu životnu sredinu
Ishodi učenja: Upoznati se sa simetrijama i oblicima tijela morskih organizama i njihovim prilagodbama na okoliš u
kojem obitavaju. Analizirati morfologiju reprezentativnih životinjskih organizama glavnih taksonomskih skupina uz
izvođenje vježbi na biološkom materijalu, dermoplastičnim i mikroskopskim preparatima.
Vježba 3: Komparativni prikaz i prilagodbe organskih sustava morskih organizama glavnih taksonomskih
skupina
Ishodi učenja: Upoznati glavne anatomsko-morfološke značajke različitih morskih organizama te usporedba građe,
oblika i funkcionalnih osobina njihovih organskih sustava. Izvoditi sekciju oglednih morskih organizama te prikazati
dermoplastične i mikroskopske preparate.
Vježba 4: Naselja čvrstih podloga
Ishodi učenja: Upoznati i opisati organizme i zajednice koji naseljavaju čvrste podloge supralitorala, mediolitorala i
gornjeg infralitorala. Opisati interakcije koje se odvijaju među njima i objasniti zakonitosti na kojima se one temelje.
Razumjeti anatomsko-morfološke i fiziološke osobine najznačajnijih vrsta koje obitavaju na tom području uz
odvijanje nastave na terenu i u laboratoriju.
Vježba 5: Naselja pomičnih podloga
Ishodi učenja: Upoznati i opisati organizme i zajednice na pomičnim podlogama supralitorala, mediolitorala i gornjeg
infralitorala, opisati interakcije koje vladaju među njima i objasniti zakonitosti na kojima se one temelje. Opisati
anatomsko-morfološke i fiziološke osobine najznačajnijih vrsta koje obitavaju na tom području uz odvijanje nastave
na terenu i u laboratoriju.
Vježba 6: Odnosi među organizmima na područjima ušća rijeka
Ishodi učenja: Upoznati i opisati organizme i zajednice na ušću rijeka (estuariji). Opisati interakcije koje vladaju među
njima i objasniti zakonitosti na kojima se temelje te interakcije. Opisati anatomsko-morfološke i fiziološke osobine
najznačajnijih vrsta koje obitavaju na tom području uz odvijanje nastave na terenu i u laboratoriju.
Vježba 7: Organizmi, zajednice i njihovi međusobni odnosi u donjem infralitoralu i cirkalitoralu
Ishodi učenja: Opisati najznačajnije organizme i zajednice ovog područja te objasniti odnose koji vladaju među njima
kao i zakonitosti na kojima se ti odnosi temelje. Izvoditi sekciju cijelih životinja, prikazati dermoplastične preparate i
audio-vizualne zapise s ciljem opisivanja anatomsko-morfoloških osobina proučavanih organizama i ekoloških
značajki zajednica tog područja.
Vježba 8: Dubokomorski organizmi
Ishodi učenja: Upoznati se sa načinom života i obilježjima dubokomorskih organizama i sa odnosima koji vladaju
među njima. Analizirati morfološke i anatomsko-fiziološke specifičnosti ovih vrsta te prepoznati najznačajnije
predstavnike jadranske dubokomorske ihtio- i teutofaune uz korištenje dermoplastičnih preparata audio-vizualnih
zapisa sa recentnih istraživanja dubokomorskih zajednica Jadrana.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Poznavanje gradiva iz kolegija „Odnosi među morskim organizmima“ ocjenjuje se kroz 2 parcijalna pismena
kolokvija, kojima je obuhvaćena građa s predavanja te jednim finalnim usmenim kolokvijem iz vježbi kojim je
obuhvaćen cjelokupni sadržaj obrađen na vježbama.
Parcijalni pismeni kolokviji iz nastavnog gradiva s predavanja rješavaju se davanjem odgovora na ponuđena pitanja
metodom izbora ili upisivanja riječi/definicija koje nedostaju. Studenti koji na jednom od pismenih kolokvija nisu
dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri znanja koju nastavnik može obaviti pismenim ili usmenim
putem. Studenti koji žele popraviti prolaznu ocjenu mogu također, u dogovoru s nastavnikom, pristupiti naknadnoj
pismenoj ili usmenoj provjeri znanja.
Kriteriji ocjenjivanja na kolokviju (bodovna skala) nalaze se u tablici:
%
ocjena
<60
nedovoljan (1)
60 -70
dovoljan (2)
71-80
dobar (3)
81-90
vrlo dobar (4)
91-100
odličan (5)
Završni kolokvij iz vježbi polaže se usmeno na kraju semestra nakon što student preda uredno popunjeni dnevnik
vježbi na pregled. Tijekom kolokvija student je dužan odgovoriti na postavljena pitanja iz nasumično odabranih
nastavnih jedinica koje su obrađivane tijekom vježbi. Prolaz na završnom kolokviju iz vježbi jedan je od preduvjeta za
dobivanje završne ocjene iz kolegija i mora biti položen prije izlaska na 2. parcijalni pismeni kolokvij iz nastavnog
gradiva s predavanja.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju…)
Sve potrebne informacije vezane uz kolegij studenti mogu od predmetnih nastavnika na redovitim konzultacijama,
putem elektroničke pošte ili telefonskim putem.
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na
drugim jezicima
ANORGANSKA KEMIJA
SMB105
30/30/30
7 (4 - predavanja, seminari, konzultacije, samostalno učenje: 3 - laboratorijske vježbe,
kolokviji)
obavezan
X
izborni
temeljni
napredni
specijalistički
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
I. godina / II. semestar
Hrvatski
Prof. dr. sc. Slobodan Brinić, izvanredni profesor
Nositelj predmeta
- voditelj seminara: doc. dr. sc. Marijo Buzuk
Voditelj
- voditelj vježbi: Ivana Škugor Rončević, prof., asistent
vježbi/seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Anorganska kemija bavi se rasprostranjenošću, dobivanjem, građom i svojstvima elementarnih tvari i spojeva
elemenata periodnog sustava (PSE) po skupinama i po stupnju oksidacije unutar skupina. Osnovna zadaća ovog
kolegija jeste da studentu na osnovu stečenog osnovnog znanja iz anorganske kemije omogući bolje razumijevanje
znanja iz kemijske oceanografije, ekologije i zaštite mora.
Nastava se izvodi u obliku predavanja, seminara i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenata u nastavi postiže se
izvođenjem seminara i laboratorijskih vježbi. U okviru seminara studenti će naučiti kako svaku kemijsku reakciju
prikazati odgovarajućom uravnoteženom kemijskom jednadžbom. Studenti će samostalno izvoditi laboratorijske
vježbe vezane uz dobivanje i svojstva elementarnih tvari i spojeva elemenata glavnih skupina i prijelaznih elemenata.
Nastava iz kolegija Anorganska kemija odvija se kroz predavanja, seminare i vježbe. Svi oblici nastave su obavezni.
Da bi student dobio potpis iz kolegija, a koji mu je nužan za polaganje ispita treba zadovoljiti slijedeće uvjete:
• prisutnost predavanjima (minimalno 10 predavanja),
• prisutnost seminarima (minimalno 10 seminara),
• odrađene vježbe (100% iznos).
Da bi student mogao pristupiti izvođenju pojedine vježbe prethodno mora položiti kolokvij iz gradiva vježbe. Kolokvij
može biti pismeni ili usmeni. Bez položenog kolokvija nije moguće pristupiti izvođenju vježbe. Vježbe koje nisu
odrađene u dogovorenim terminima nadoknađuju se na kraju semestra. Moguće je nadoknaditi dvije vježbe.
Tijekom semestra student zbog opravdanog razloga (bolest – opravdava se liječničkom potvrdom) može izostati
maksimalno s dvije vježbe. Vježbe koje je student izostao nadoknađuju se na kraju semestra.
Popis obavezne literature
1. Filipović, S. Lipanović,. Opća i anorganska kemija I i II. dio, Školska knjiga, Zagreb, 1995
2. Vježbe iz opće i anorganske kemije II. Interna skripta, 2004. Kemijsko - tehnološki fakultet u Splitu, Split.
Popis izborne literature
1. F. Albert Cotton et al., Basic Inorganic Chemistry, New York, John Wiley and Sons, 1995.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
1. Predavanje Vodik položaj u PSE, osobine i dobivanje vodika, spojevi vodika pozitivnog stupnja oksidacije i
hidridi. Plemeniti plinovi, osobine skupine, dobivanje i upotreba, spojevi ksenona
Ishod učenja: Poznavanje osobina vodika i plemenitih plinova
2. Predavanje Uvod u halogene elemente, osobine skupine i pregled elemenata po stupnju oksidacije
3. Predavanje Fluor, osobine i dobivanje, razlike između fluora i ostalih članova skupine, spojevi flora. Klor
osobine i dobivanje, spojevi klora
Ishod učenja: Poznavanje periodičnih svojstava elemenata 17 skupine, te spojeva koji grade fluor i klor
4. Predavanje Brom, Jod, osobine, dobivanje i spojevi
Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina broma i joda
5. Predavanje Uvod u halkogene elemente, osobine skupine i pregled elemenata po stupnju oksidacije
Ishod učenja: Poznavanje periodičnih svojstava elemenata 16 skupine
6. Predavanje Kisik, osobine i dobivanje, spojevi kisika, vrste oksida, voda
Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina kisika, oksida i vode
7. Predavanje Sumpor, osobine i dobivanje, oksidi i kiseline sumpora,li spojevi sumpora, osobine selenija i telurija,
Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina sumpora i njegovih glavnih spojeva
8. Predavanje Skupina dušika, osobine skupine, pregled elemenata po stupnju oksidacije,
Ishod učenja: Poznavanje periodičnih osobina elemenata 15. skupine
9. Predavanje Dušik, osobine i dobivanje, amonijak, dušična kiselina i ostali spojevi dušika, fiksiranje dušika
Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina dušika i njegovih najvažnijih spojeva
10. Predavanje Fosfor, osobine i dobivanje, oksidi i kiseline fosfora, arsen, antimon, bizmut
Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina fosfora i njegovih spojeva, spojeva arsena, te antimona i bizmuta
11. Predavanje Skupina ugljika, osobine skupine, pregled elemenata po stupnju oksidacije,
Ishod učenja: Poznavanje periodičnih svojstava elemenata 14. skupine
12. Predavanje Ugljik, alotropske modifikacije, osobine i dobivanje ugljika, oksidi ugljika, karbidi,
hidrogenkarbonati i karbonati
Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina ugljika i njegovih spojeva
13. Predavanje Spojevi silicija, germanija, kositra, i olova, poluvodičke osobine silicija i germanija, metalna svojstva
kositra i olova
Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina silicija, germanija, kositra i olova
14. Predavanje Skupina bora, osobine skupine, pregled elemenata po stupnju oksidacije, borani, borna kiselina,
Ishod učenja: Poznavanje periodičnih svojstava elemenata 13. skupine, te njihove najvažnije spojeve, poznavanje
kemijskih svojstava bora, borne kiseline i borana
15. Predavanje Dobivanje i osobine aluminija, spojevi aluminija galija, indija, talija
Ishod učenja: Poznavanje kemijskih osobina aluminija, galija, indija i talija
1. Seminar Uravnoteživanje kemijskih reakcija, pisanje i uravnoteživanje redoks reakcija u jednoj crti
Ishod učenja: Znati uravnotežiti redoks reakcije u jednoj crti
2. Seminar Reakcije karakteristične za vodik, reakcije kojima se dobiva vodik,redukcijsko djelovanje vodika
Ishod učenja: Znati napisati kemijske reakcije dobivanja vodika i njegovog redukcijskog djelovanja
3. Seminar Reakcije karakteristične za halogene elemente, reakcije dobivanja klora, reakcije, disproporcioniranja
klora u lužnatim otopinama, oksidacijsko djelovanje halogena i njihovih spojeva
Ishod učenja:Znati napisati kemijske reakcije dobivanja klora i njegovih spojeva pozitivnog stupnja oksidacije
4. Seminar Reakcije karakteristične za halkogene elemente, reakcije dobivanja kisika i ozona, oksidacijsko
djelovanje kisika, reakcije dobivanja sumpora, reakcije kojima prevodimo elementarni sumpor do sumporne kiseline,
oksidacijsko djelovanje sumporne kiseline, dehidracijsko djelovanje sumporne kiseline
Ishod učenja:Znati napisati kemijske reakcije dobivanja kisika, znati ilustrirati kemijskom reakcijom oksidacijsko
djelovanje kisika, te oksidacijsko i redukcijsko djelovanje peroksida, znati pilustrirati oksidacijsko djelovanje
sumporne kiseline
5. Seminar Reakcije karakteristične za elemente skupine dušika, reakcije dobivanja dušika, reakcije oksidacije od
amonijaka do dušične kiseline, oksidacijsko djelovanje dušične kiseline
reakcije oksidacije od fosfora do fosforaste i fosforne kiseline
Ishod učenja: Znati napisati kemijske reakcije dobivanja amonijaka i dušikovih oksida, te kemijskom reakcijom
ilustrirati oksidacijsku moć dušićne kiseline
6. Seminar Reakcije karakteristične za elemente skupine ugljika, dobivanje ugljikovih oksida
redukcijsko djelovanje CO, Vezivanje CO2 iz zraka, taloženje karbonata, hidroliza kationa
Ishod učenja: Znati napisati kemijske reakcije redukcijskog djelovanja ugljika i ugljikovog(II) oksida, znati
ravnotežne reakcije uvođenja CO2 u vodu
7. Seminar Reakcije karakteristične za elemente skupine bora, reakcije dobivanja borne kiseline, otapanje boraksa u
vodi, kiselo bazne osobine aluminijevog hidroksida, redukcijsko djelovanje aluminija
aluminotermička reakcija, dobivanje kristaličnog bora
Ishod učenja: Znati kemijske reakcije dobivanja borne kiseline, kemijske reakcije koje ilustriraju amfoternost
8. Seminar Reakcije karakteristične za metale glavnih skupina, dobivanje metala ovisno o njihovom redoks
potencijalu, reakcije alkalijskih i zemnoalkalijskih metala s vodom, soli alkalijskih i zemnoalkalijski metala
Ishod učenja: Znati karakteristične kemijske reakcije za dobivanje metala
9. Seminar Reakcije karakteristične za prijelazne metale, dokazivanje peroksida titanil ionom, ravnoteža između
kromata i dikromata, željezov oksohidroksid
Ishod učenja:Znati važnije ione koje grade metali i njihova oksido-redukcijska svojstva znati ilustrirati kemijskom
reakcijom, znati kako otopiti pojedine metale
10. Seminar More - smjesa anorganskih tvari. Kemijski sastav morske vode, salinitet, pH i specijacija, sedimenti,
antropogeni CO2,
Ishod učenja: Poznavati što i kako anorganski spojevi utječu na sastav morske vode
Vježba 1: VODIK
Eksperimenti - Nastajanje praskavca, proba na praskavac. Dobivanje vodika djelovanjem lužine na aluminij .
Dobivanje vodika djelovanjem kiseline na cink. Redukcija metalnog oksida vodikom. Reaktivnost atomarnog vodika
Vježba 2: 17. SKUPINA (HALOGENI ELEMENTI)
Eksperimenti Dobivanje klora. Dobivanje broma i joda iz bromida i jodida oksidacijom pomoću klora - Dobivanje
klora elektrolizom. Dobivanje klorovodika i klorovodične kiseline. Reagens za taloženje halogenida. Otapanje joda u
različitim otapalima. Spojevi klora. Oksidacija jodid iona dušičnom kiselinom. Dokazivanje joda. Taloženje jodida
žive
Vježba 3: 16. SKUPINA (HALKOGENI ELEMENTI
KISIK: Eksperimenti - Dobivanje i svojstva kisika. Dobivanje ozona. Osobine Vode. Dobivanje i svojstva vodikovog
peroksida. Raspad manganovog(IV) oksida.
SUMPOR: Eksperimenti - Redukcijsko djelovanje sumpora. Dobivanje sumpora. Dobivanje i raspadanje polisulfida.
Taloženje manganovog(II) sulfida. Redukcijska svojstva sumpora(IV).
Vježba 4: 15. SKUPINA
DUŠIK: Eksperimenti - Dobivanje i svojstva dušika. Dobivanje amonijaka. Srebreno ogledalo. Dobivanje i svojstva
dušikova(I) oksida. Otapanje bakra u razrijeđenoj dušičnoj kiselini. Dobivanje i svojstva dušikaste kiseline.
Dobivanje i svojstva dušične kiseline.
FOSFOR: Eksperimenti - Dobivanje fosforne kiseline. Dobivanje fosforne kiseline iz kalcijeva fosfata i razrijeđene
sumporne kiseline. Dobivanje srebrovog(I) hidrogenfosfata i fosfata.
ARSEN: Eksperimenti - Dobivanje arsena. Sulfidi arsena(III) i arsena(V).
ANTIMON: Eksperimenti - Svojstva antimonova(III) klorida. Sulfidi antimona(III) i antimona (V).
BIZMUT: Eksperiment - Svojstva bizmutovog(III) hidroksida. i bizmutovog(III) sulfida.
Vježba 5: 14., 13., 1. i 2. SKUPINA PSE
UGLJIK: Eksperimenti - Redukcijsko djelovanje ugljika. Adsorpcijska svojstva aktivnog ugljena. Dobivanje
ugljikova(II) oksida, CO. Ugljikov(IV) oksid, CO2 i karbonati i hidrogen karbonati.
SILICIJ: Eksperiment - Dobivanje silana
KOSITAR: Eksperiment - Kositrov(II) hidroksid
OLOVO: Eksperiment - Olovni(II) spojevi
BOR: Eksperiment - Borna kiseline i njene soli
ALUMINIJ: Eksperimenti - Aluminotermički postupak dobivanja željeza. Otapanje aluminija. Aluminijev(III)
hidroksid
2. SKUPINA PSE: Eksperimenti - Boje plamena kationa elemenata 2. Skupine. Hidroksidi elemenata 2. Skupine.
Karbonati elemenata 2. Skupine. Sulfati elemenata 2. skupine
1. SKUPINA PSE: Eksperiment - Boje plamena kationa elemenata 1. skupine
Vježba 6: PRIJELAZNI ELEMENTI (3. do 7. skupina PSE)
Eksperimenti - Titanov(III) klorid i titanov(III) hidroksid. Vanadijev(V) oksid. Otapanje vanadijevog(V) oksida u
kiselini. Dobivanje kalijevog kromovog alauna, KCr(SO4)2×12H2O. Zagrijavanje amonijeva dikromata. Kromov(III)
hidroksid. Kromov(III) hidroksid. Dikromat ion kao oksidans. Dobivanje kromata. Dokazivanje molibdena.
Volframove bronce. Redukcijsko svojstvo mangana(II). Disproporcioniranje manganata
Vježba 7: PRIJELAZNI ELEMENTI (8. do 12. skupina)
Eksperimenti - Otapanje željeza u kiselinama. Željezovoksidhidroksid. Redukcijsko djelovanje Fe2+ iona.
Oksidacijsko djelovanje Fe3+ iona. Berlinsko modrilo - dokazivanje željeza. Kobaltov(III) oksidhidroksid, CoOOH.
Kompleksi kobalta(II) i Kompleksi kobalta(III). Niklov(II) hidroksid i oksidhidroksid. Kompleksi nikla. Niklov(II)
sulfid. Otapanje bakra. Bakrov(I) i (II) hidroksid. Kompleksi bakra. Dehidracija bakrova(II) sulfata. AgNO3 kao
reagens za taloženje elemenata 17. skupine PSE. Kompleksi srebra. Kiselost cinka(II). Kadmijev(II) karbonat i sulfid.
Kompleksi kadmija. Dobivanje živina (II) oksida i otapanje u kiselini. Dobivanje živina(I) klorida (kalomel).
Ishod učenja: Znati sigurno i djelotvorno rukovati kemikalijama, znati provesti eksperimente prema protokolu, znati
teorijsko znanje o dobivanju i kemijskim osobinama elemenata i njihovih spojeva potkrijepiti odgovarajućim
eksperimentima.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Polaganje ispita putem testova: Ispit iz kolegija Zavoda moguće je polagati putem testova tijekom semestra. Pismeni
testovi obuhvaćaju gradivo izneseno na predavanjima, seminarima i vježbama. Pismeni testovi se ocjenjuju na
slijedeći način:
Točno riješeno više od 55% - oslobođen pismenog ispita
Točno riješeno od 60 % - oslobođen pismenog i usmenog -dovoljan
Točno riješeno od 70 % - oslobođen pismenog i usmenog - dobar
Točno riješeno od 80 % - oslobođen pismenog i usmenog - vrlo dobar
Točno riješeno od 90 % - oslobođen pismenog i usmenog – izvrstan
Potrebno je položiti sve testove da bi se položio ispit. Student koji nije zadovoljio na nekom od testova taj dio gradiva
polaže pismeno i usmeno.
Polaganje ispita: Student koji dobije potpis iz kolegija Opća kemija može pristupiti polaganju ispita. Ispit se sastoji
od pismenog i usmenog dijela ispita. Da bi student pristupio usmenom dijelu ispita prethodno mora položiti pismeni
dio ispita. Pismeni dio ispita traje 2 sata. Pismeni dio ispita ocjenjuje se na slijedeći način:
Točno riješeno više od 55% - dovoljan
Točno riješeno više od 70 % - dobar
Točno riješeno više od 80 % - vrlo dobar
Točno riješeno više od 90 % - izvrstan
Nakon pismenog ispita na oglasnoj ploči Zavoda biti će oglašeni rezultati ispita, vrijeme kada studenti koji nisu
položili pismeni dio ispita mogu pogledati zadaće, te raspored polaganja usmenog ispita za studente koji su stekli to
pravo.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Obavijesti studentima nalaze se na oglasnoj ploči Zavoda za opću i anorgansku kemiju, Teslina 10/IV ispred sobe broj
8. Obavijesti studentima se objavljuju i na webu. Sve potrebne informacije o Zavodu, djelatnicima zavoda, nastavnim
planovima i programima koje izvode djelatnici Zavoda nalaze se na web adresi: http://www.ktf-split.hr/zoak/
Tamo su navedene i adrese elektronske pošte nastavnika.
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
STATISTIKA
SMB106
30/0/15
4 ECTS = 1,2 (pohađanje predavanja i vježbi ) i 2,8 (samostalno učenje, rješavanje
domaćeg zadatka statističkim programom, priprema 2 kolokvija i završnog ispita, oko 85
sati)
obavezan
X
izborni
temeljni
X
napredni
specijalistički
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
I. godina / II. semestar
Kompetencije u primjeni elementarne matematike, diferencijalnog i integralnog računa
(npr. kolegij Matematika iz I. semestra studija Biologija i ekologija mora ili ekvivalentni
kolegij).
Jezik poduke i
Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku. Mogućnost izvođenja nastave na engleskom
mogućnost praćenja na
jeziku.
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Snježana Pivac, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Ante Toni Vrdoljak, mag. math.
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Osnovna zadaća ovog kolegija jeste omogućiti studentu da primjenom prethodno stečenih znanja iz matematike u
svrhu realizacije postavljenih ciljeva usvoji znanje o organiziranom prikupljanju i odabiru odgovarajućih podataka, a
neposredno potom i znanje o njihovom grupiranju i prezentaciji. Zadaća je omogućiti studentu da usvoji znanje kako
napraviti adekvatnu analizu informacija ili podataka te donijeti zaključke i interpretirati rezultate provedene analize.
Predavanja i vježbe studenta pripremaju za samostalno rješavanje problema, postavljanje znanstveno stručnih i
statističkih hipoteza te zaključivanje o prihvaćanju odgovarajućih postavljenih hipoteza. Naglasak nastave je na učenju
temeljnih i primjenjivih statističkih veličina.
Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenta u nastavnom programu nastoji se postići
izvođenjem dijela vježbi u informatičkom laboratoriju i statističkim programima koji omogućavaju pohranjivanje i
obradu velikih baza podataka.
Na vježbama student s nastavnikom aktivno raspravlja o provođenju i rezultatima konkretnih analiza odgovarajućih
studija slučaja. Nastavnik vrednuje sudjelovanje studenta u radu na nastavi (pokazano znanje, razumijevanje,
sposobnost postavljanja problema, zaključivanje, itd.). Bodovi se pribrajaju onima dobivenim na kolokvijima i ispitu.
Nastavnik ima pravo i dužnost pozivati na razgovor studente koji zakazuju na nastavi.
Popis obavezne literature
1. I. Pavlić, Statistička teorija i primjena, Tehnička knjiga, Zagreb, 1985.
2. D. Vukičević, Uvod u statistiku, skripta Sveučilišta u Splitu, u pripremi.
3. D.S. Moore, The Basic Practice of Statistics, W. H. Freeman and Co., N.Y., 1998.
Popis izborne literature
1. B. Petz, Osnovne statističke metode za nematematičare, Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu, 1997.
2. S. Pivac, Statistika, nastavni materijali, sveučilište u Splitu, 2012.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Pojam i zadaća statistike. Uređivanje i prikazivanje podataka.
Ishodi učenja: Identificirati i definirati statistički skup u praksi. Kategorizirati elemente statističkog skupa prema
konkretnim statističkim obilježjima. Grupirati elemente definiranog statističkog skupa. Formirati elemente skupa u
statističku tablicu sa svim potrebnim oznakama. Napraviti odgovarajući statistički grafikon sa svim potrebnim
oznakama.
Predavanje 2. Relativni brojevi
Ishodi učenja: Razlikovati relativne brojeve strukture, koordinacije i indekse. Analizirati strukturu odabranog
statističkog skupa prema odgovarajućem obilježju. Izračunati relativne brojeve koordinacije u praksi.
Predavanje 3. Srednje vrijednosti
Ishodi učenja: Razlikovati potpune i položajne srednje vrijednosti. Izračunati i objasniti odgovarajuće srednje
vrijednosti u praksi.
Predavanje 4. Mjere raspršenosti (disperzije)
Ishodi učenja: Razlikovati apsolutne i relativne mjere raspršenosti. Izračunati odgovarajuće mjere raspršenosti u
praktičnim primjerima. Procijeniti raspršenost elemenata numeričkih statističkih skupova na temelju izračunatih
pokazatelja raspršenosti.
Predavanje 5. Momenti numeričkih nizova. Asimetrija. Zaobljenost.
Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće pokazatelje asimetrije na temelju momenata numeričkih nizova. Izračunati
odgovarajući pokazatelj zaobljenosti distribucije na temelju momenata numeričkih nizova. Analizirati oblik
distribucije numeričkih nizova na temelju pokazatelja asimetrije i zaobljenosti. Ustanoviti raspored srednjih
vrijednosti numeričkih nizova na temelju odgovarajuće asimetrije.
Predavanje 6. Vjerojatnost. Diskontinuirana slučajna varijabla.
Ishodi učenja: Izračunati vjerojatnost slučajnog događaja. Prezentirati distribuciju vjerojatnosti diskontinuirane
slučajne varijable. Izračunati distribuciju kumulativne vjerojatnosti diskontinuirane slučajne varijable.
Predavanje 7. Deskriptivna statistika na računalu
Ishodi učenja: Grupirati elemente definiranog statističkog skupa u bazi podataka na računalu. Formirati elemente
skupa u statističku tablicu sa svim potrebnim oznakama na računalu prema nominalnim i kvantitativnim obilježjima.
Konstruirati odgovarajući statistički grafikon sa svim potrebnim oznakama na računalu. Izračunati srednje vrijednosti,
mjere disperzije, asimetrije i zaobljenosti za odgovarajuću bazu podataka na računalu.
Predavanje 8. Binomna distribucija. Poissonova distribucija.
Ishodi učenja: Identificirati i definirati primjenu Binomne i Poissonove distribucije u praksi. Izračunati distribuciju
vjerojatnosti po Binomnom zakonu. Izračunati distribuciju vjerojatnosti po Poissonovom zakonu. Prezentirati
vjerojatnosti izračunate na temelju Binomne i Poissonove distribucije.
Predavanje 9. Kontinuirane slučajne varijable. Teorijske distribucije kontinuirane slučajne varijable.
Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće vjerojatnosti kontinuirane slučajne varijable. Prezentirati distribuciju
vjerojatnosti kontinuirane slučajne varijable. Izračunati distribuciju kumulativne vjerojatnosti diskontinuirane slučajne
varijable.
Predavanje 10. Ocjene parametara osnovnog skupa na osnovu uzorka. Procjena aritmetičke sredine i
proporcije (relativne frekvencije) osnovnog skupa.
Ishodi učenja: Identificirati i definirati slučajni uzorak. Procijeniti aritmetičku sredinu osnovnog skupa na temelju
uzorka uz odgovarajuću razinu pouzdanosti procjene. Procijeniti aritmetičku sredinu osnovnog skupa na temelju
uzorka uz odgovarajuću razinu pouzdanosti procjene.
Predavanje 11. Znanstvene i statističke hipoteze. Testiranje hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog
skupa. Testiranje hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova.
Ishodi učenja: Razlikovati znanstvene i statističke hipoteze. Postaviti znanstvene hipoteze. Postaviti statističke
hipoteze. Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa na
temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata
postavljene statističke hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa. Izračunati interval prihvaćanja nulte
statističke hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova na temelju zadane razine
signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze
o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova.
Predavanje 12. Testiranje hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa.
Ishodi učenja: Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji)
osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na
temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa.
Predavanje 13. Hi - kvadrat test.
Ishodi učenja: Ustanoviti primjenu hi-kvadrat testa u praksi. Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o
nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja elemenata osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa.
Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o nezavisnosti dvaju
kvalitativnih obilježja elemenata osnovnog skupa.
Predavanje 14. Ispitivanje odnosa među pojavama. Dijagram rasipanja. Korelacija.
Ishodi učenja: Konstruirati odgovarajući dijagram rasipanja sa svim potrebnim oznakama. Zaključiti o odnosima među
promatranim pojavama na temelju prikaza dijagrama rasipanja. Izračunati pokazatelj korelacije za odgovarajuće
numeričke varijable. Zaključiti o smjeru i intenzitetu korelacije između dvije numeričke varijable.
Predavanje 15. Korelacija ranga
Ishodi učenja: Izračunati pokazatelj korelacije ranga za odgovarajuće varijable ranga. Zaključiti o smjeru i intenzitetu
korelacije ranga između dvije varijable ranga.
Vježba 1. Pojam i zadaća statistike. Uređivanje i prikazivanje podataka.
Ishodi učenja: Formirati elemente skupa u statističku tablicu sa svim potrebnim oznakama. Napraviti odgovarajući
statistički grafikon sa svim potrebnim oznakama.
Vježba 2. Relativni brojevi.
Ishodi učenja: Izračunati relativne brojeve koordinacije u praksi. Procijeniti strukturu elemenata statističkog skupa
prema zadanom obilježju.
Vježba 3. Srednje vrijednosti.
Ishodi učenja: Izračunati i objasniti odgovarajuće srednje vrijednosti u praksi.
Vježba 4. Mjere raspršenosti (disperzije).
Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće mjere raspršenosti u praktičnim primjerima. Procijeniti raspršenost elemenata
numeričkih statističkih skupova na temelju izračunatih pokazatelja raspršenosti.
Vježba 5. Momenti numeričkih nizova. Asimetrija. Zaobljenost.
Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće pokazatelje asimetrije na temelju momenata numeričkih nizova. Izračunati
odgovarajući pokazatelj zaobljenosti distribucije na temelju momenata numeričkih nizova.
Vježba 6. Vjerojatnost. Diskontinuirana slučajna varijabla.
Ishodi učenja: Izračunati vjerojatnost slučajnog događaja. Izračunati distribuciju vjerojatnosti diskontinuirane slučajne
varijable.
Vježba 7. Deskriptivna statistika na računalu.
Ishodi učenja: Formirati elemente skupa u statističku tablicu sa svim potrebnim oznakama na računalu prema
nominalnim i kvantitativnim obilježjima. Konstruirati odgovarajući statistički grafikon sa svim potrebnim oznakama
na računalu. Izračunati srednje vrijednosti, mjere disperzije, asimetrije i zaobljenosti za odgovarajuću bazu podataka
na računalu.
Vježba 8. Binomna distribucija. Poissonova distribucija.
Ishodi učenja: Izračunati distribuciju vjerojatnosti po Binomnom zakonu. Izračunati distribuciju vjerojatnosti po
Poissonovom zakonu.
Vježba 9. Kontinuirane slučajne varijable. Teorijske distribucije kontinuirane slučajne varijable.
Ishodi učenja: Izračunati odgovarajuće vjerojatnosti kontinuirane slučajne varijable.
Vježba 10. Ocjene parametara osnovnog skupa na osnovu uzorka. Procjena aritmetičke sredine i proporcije
(relativne frekvencije) osnovnog skupa.
Ishodi učenja: Procijeniti aritmetičku sredinu osnovnog skupa na temelju uzorka uz odgovarajuću razinu pouzdanosti
procjene. Procijeniti aritmetičku sredinu osnovnog skupa na temelju uzorka uz odgovarajuću razinu pouzdanosti
procjene.
Vježba 11. Znanstvene i statističke hipoteze. Testiranje hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog
skupa. Testiranje hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih skupova.
Ishodi učenja: Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog
skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa na praktičnim primjerima. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene
hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o prosječnoj vrijednosti jednog osnovnog skupa.
Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih
skupova na temelju zadane razine signifikantnosti testa na praktičnim primjerima. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene
hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o razlici prosječnih vrijednosti dvaju nezavisnih osnovnih
skupova.
Vježba 12. Testiranje hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa.
Ishodi učenja: Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji)
osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene hipoteze na
temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o nepoznatoj proporciji (relativnoj frekvenciji) osnovnog skupa.
Vježba 13. Hi - kvadrat test.
Ishodi učenja: Izračunati interval prihvaćanja nulte statističke hipoteze o nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja
elemenata osnovnog skupa na temelju zadane razine signifikantnosti testa. Zaključiti o prihvaćanju znanstvene
hipoteze na temelju rezultata postavljene statističke hipoteze o nezavisnosti dvaju kvalitativnih obilježja elemenata
osnovnog skupa.
Vježba 14. Ispitivanje odnosa među pojavama. Dijagram rasipanja. Korelacija.
Ishodi učenja: Konstruirati odgovarajući dijagram rasipanja sa svim potrebnim oznakama. Izračunati pokazatelj
korelacije za odgovarajuće numeričke varijable.
Vježba 15. Korelacija ranga.
Ishodi učenja: Izračunati pokazatelj korelacije ranga za odgovarajuće varijable ranga.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave kao i na završnom ispitu. Tijekom nastave
student može ostvariti 100 bodova. Na temelju dva pisana kolokvija student može ostvariti 200+200=400 bodova.
Alternativa kolokvijima je pisani ispit na kojem student može ostvariti 400 bodova. Maksimalan broj bodova koje
student može ostvariti je 500 bodova. Za prolaznu ocjenu potrebno je ostvariti 250 bodova.
Položen pisani dio ispita je preduvjet za pristupanje usmenom dijelu ispita koji predstavlja mogućnost povećanja
konačne ocjene.
Ocjena se utvrđuje po principu:
450-500 bodova= izvrstan (5)
375-449 bodova = vrlo dobar (4)
300-374 bodova = dobar (3)
250-299 bodova = dovoljan (2)
0-249 bodova = nedovoljan (1)
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Nastavni sadržaji i sve obavijesti vezane uz kolegij nalaze se na stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora.
Ispitni rokovi: 24.06.2013. / 08.07.2013. / 10.09.2013. / 24.09.2013.
Naziv predmeta
OPĆA FIZIKA
SMB107
Kod predmeta
Satnica predmeta
30/0/30
(P/S/V)
ECTS
5
(uz obrazloženje)
obavezan
X
izborni
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
I. godina / II. semestar
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Mile Dželalija, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Marina Surjan, stručni suradnik
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Popis obavezne literature
Popis izborne literature
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
-
Naziv predmeta
GEOLOGIJA S PALEONTOLOGIJOM
Kod predmeta
SMB108
Satnica predmeta
(P/S/V)
30/0/15
ECTS
(uz obrazloženje)
4 ECTS (3 boda – predavanja, laboratorijske vježbe, konzultacije, samostalno učenje; 1
bod – terenska nastava)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
obavezan
temeljni
x
x
napredni
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
Godina/semestar
I. godina / II. semestar
Preduvjeti za upis
-
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na
drugim jezicima
Hrvatski jezik
izborni
specijalistički
Nositelj predmeta
Doc.dr.sc. Danijela Bogner
Voditelj vježbi
Doc.dr.sc. Danijela Bogner
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Geologija je znanost koja proučava građu, dinamiku i razvoj zemlje, a paleontologija živa bića geološke prošlosti.
Osnovna zadaća ovog kolegija je upoznavanje studenata s građom naše planete, te promjena koje su se na njoj odvijale
tijekom geološke prošlosti. Nadalje, studenti će se također ukratko upoznati s morfološkim i taksonomskim
obilježjima ostataka organizama koji su u prošlosti živjeli na Zemlji. Dodatna znanja će steći i o mineralima,
stijenama, načinu pojavljivanja, te njihovom porijeklu i građi. Terenska nastava studentima će pružiti priliku da
praktično primjene teoretski stečena znanja. Cilj ovog kolegija je da studenti steknu osnovna teorijska znanja iz
mineralogije, petrografije, geologije i paleontologije.
Nastava se izvodi u obliku usmenog izlaganja, uporabom metoda demonstracije i razgovora. Dio nastavnih sadržaja će
se usvojiti prezentiranjem izvorne stvarnosti. Aktivno sudjelovanje studenata u nastavnom procesu usvajanja znanja
očekuje se kroz rasprave o pojedinim temama tijekom predavanja, te kroz praktične vježbe i terenski rad. Aktivno
uključivanje studenata u izvođenje nastave, kroz laboratorijske vježbe i terensku nastavu, trebale bi osposobiti
studente za samostalno određivanje osnovnih vrsta stijena, strukturnih elemenata litosfere i značajnijih fosilnih
skupina. Studenti su obvezni što bolje usvojiti nastavne sadržaje izložene na predavanjima, vježbama i terenskoj
nastavi. Nastavnik ocjenjuje: uspješnost na kolokvijima (četiri obvezna kolokvija), odnosno rezultate na završnom
usmenom ispitu.
Popis obavezne literature
1. Herak, M. (2001) Geologija. V izdanje, Školska knjiga, 433pp., Zagreb.
2. Šestanović, S. (2001) Osnove geologije i petrografije, 234pp., Split.
Popis izborne literature
1. Tišljar, J. (1994) Sedimentne stijene. Školska knjiga, 422pp., Zagreb.
2. Vrkljan, M., Babić, V. I Takšić, J. (1998) Mineralogija. Udžbenik za srednje škole. Školska knjiga, 424pp., Zagreb.
3. Dostupno na portalu: www.pmf.hr/geol predavanja: Bucković, D. – Historijska geologija 1, Cvetko Tešović, B. –
Fizička geologija, Moro, A. – Opća geologija, Sremac, J. – Geomorfologija s osnovama geologije
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvodno predavanje – Zemlja kao nebesko tijelo, građa Zemlje (1 sat)
Upoznati studente s poviješću geologije kao znanstvene discipline, definicijama, podjelom, te njenom povezanošću s
drugim prirodnim i tehničkim znanostima. Istaknuti hipoteze o postanku Zemlje i Sunčevog sustava. Objasniti opću
konstituciju i svojstva Zemlje, definirati različite vrste diskontinuiteta i geotermički stupanj.
Predavanje 2. Tektonika ploča (1 sat)
Studente upoznati s poviješću teorije tektonike ploča i objasniti vrste kontakata između ploča.
Predavanje 3. Kristalografija i Mineralogija (2 sata)
Upoznati studente s osnovnim definicijama vezano za znanstvenu disciplinu mineralogiju. Prikazati kratki povijesni
pregled i povezanost mineralogije s drugim znanostima. Navesti osnovne elemente kristalografije i strukture kristalnih
sustava. Objasniti što su minerali, detaljno opisati način njihovog određivanja s naglaskom na fizička svojstva,
nabrojiti njihove vrste, te definirati podjelu minerala prema postanku. Naglasiti značaj izomorfije i polimorfije u
mineralogiji.
Predavanje 4. Skupine minerala (2 sata)
Detaljno opisati klasifikaciju minerala, a zatim u kategoriji nesilikatnih minerala istaknuti važnost skupine samorodnih
elemenata, oksida i hidroksida, te karbonata. Nadalje, naglasiti značaj silikatnih minerala, te prikazati njihovu detaljnu
podijelu (nezosilikati, sorosilikati, ciklosilikati, inosilikati, filosilikati, tektosilikati).
Predavanje 5. Magmatske stijene (2 sata)
Definirati pojam stijena, objasniti vrste stijena, te nabrojiti znanosti koje se bave njihovim proučavanjem. Objasniti
način pojavljivanja magmatskih stijena (intruzivne, efuzivne i žične), različite stadije pojavljivanja koji proizilaze iz
Bowen-ovog niza kristalizacije. Opisati nastajanje vulkana i nabrojiti njihove tipove. Objasniti teksture i strukture
magmatskih stijena, te njihovu terensku klasifikaciju. Navesti kimberlit kao primjer žične stijene, te nabrojiti lokalitete
u Hrvatskoj na kojima se nalaze magmatske stijene.
Predavanje 6. Sedimentne stijene (2 sata)
Definirati pojmove sediment i sedimentna stijena. Prikazati njihovu rasprostranjenost i istaknuti važnost, te objasniti
podijelu na klastične, kemijske i biokemijske sedimente. Također definirati veličinu zrna za razlikovanje klastičnih
sedimenata, te detaljno objasniti tipove sedimentnih stijena (breča, konglomerat, pješčenjak, šejl, prapor, lapor). Od
kemijskih i biokemijskih sedimentnih stijena posebno istaknuti važnost karbonatnih (vapnenci, dolomiti), evaporitnih
(gips, anhidrit, halit) i silicijskih (rožnjak) naslaga.
Predavanje 7. Metamorfne stijene (1 sat)
Upoznati studente s definicijom i nastanakom metamorfnih stijena. Objasniti faktore koji utječu na metamorfozu, kao
i vrste metamorfizma. Prikazati klasifikaciju i područja nalaza metamorfnih stijena u Hrvatskoj.
Predavanje 8. Strukturni (tektonski) elementi litosfere (3 sata)
Objasniti način uzorkovanja i prikupljanja podataka u geologiji. Definirati primarne oblike pojavljivanja stijena.
Detaljno opisati sloj, elemente položaja nagnutih slojeva i njihovo određivanje. Naučiti razlikovati pojmove
topografska i stratigrafska podina, odnosno krovina sloja, kao i konkordanciju i diskordanciju slojeva. Objasniti pojam
i nastajanje stratigrafske praznine. Definirati sekundarne strukture litosfere (bora, rasjed i navlaka), njihov nastanak,
elemente od kojih su građeni i različite vrste istih. Naučiti kako odrediti starost tektonskih poremećaja. Naučiti
koristiti geološku kartu, upoznati podjelu karata obzirom na mjerilo i sadržaj, legende kartirnih jedinica, geološke
stupove i profile, te oznake geoloških razdoblja.
Predavanje 9. Dinamika Zemlje – Egzodinamika (3 sata)
Objasniti aktivnost planeta Zemlje kao izvora, ali i potrošača energije. Nabrojiti i definirati geološke čimbenike kao
što su: sunčeve zrake, voda, snijeg i led, vjetar, organizmi. Naglasiti značaj površinskih i podzemnih voda, njihovu
geološku ulogu kao i fizičko-kemijska svojstva. Detaljno objasniti pojmove poput: erozija, transport, sedimentacija,
krš.
Predavanje 10. Dinamika Zemlje – Endodinamika (2 sata)
Objasniti uzroke i posljedice unutrašnje zemljine dinamike (vulkanizam, potresi). Definirati vrste potresnih valova, te
razlikovati potrese prema postanku i dubini nastajanja. Opisati temeljne razlike između Mercalli-Cancani-Siebergove
(MCS) i Richterove ljestvice. Nabrojiti najjače potrese kroz noviju povijest, i prikazati kartu vjerojatnosti nastanka
potresa u Europi. Nabrojiti i objasniti prateće pojave potresa, s naglaskom na likvefakciju.
Predavanje 11. Određivanje starosti stijena (1 sat)
Prikazati kratki povijesni pregled određivanja starosti stijena. Naučiti metode određivanja starosti Zemlje, tj. relativnu
metodu (superpozicija, paleontološka i litološka) i apsolutnu metodu određivanja starosti (radioaktivnost). Istaknuti
razlike između stratigrafskih klasifikacija: biostratigrafska, litostratigrafska, kronostratigrafska, geokronološka.
Naglasiti važnost geokronološke podjele na eone, ere i periode. Detaljno prikazati eone Fanerozoika, te ere: paleozoik,
mezozoik, kenozoik s pripadajućim periodima i značaj tzv. kreda-tercijar (K-T) granice.
Predavanje 12. Paleontologija (5 sati)
Definirati pojam paleontologije kao znanstvene discipline i istaknuti njenu povezanost s drugim znanostima. Objasniti
podjele paleontologije obzirom na veličinu objekta koji se proučava i njegovu biološku pripadnost. Također, objasniti
pojmove u paleontologiji kao što su: fosil i fosilizacija. Nabrojiti i znati razlikovati načine fosilizacije organizama,
vrste fosila, kao i pojam vrste u paleontologiji. Prikazati taksonomske kategorije s naglaskom na fosilne skupine.
Predavanje 13. Stratigrafska geologija: Prekambrij, Paleozoik, Mezozoik, Kenozoik (4 sata)
Ukratko opisati pojavu i geološki razvoj života na Zemlji, s posebnim osvrtom na najznačajnije tektonske aktivnosti.
Nabrojiti značajnije lokalitete različite geološke starosti u Hrvatskoj, osobito one s nalazima tragova i ostataka
dinosaurusa (Mz) i neandertalaca (Kz).
Predavanje 14. Geološki sastav i građa stijena Hrvatske (1 sat)
Prikazati geološki sastav i građu stijena Hrvatske s posebnim osvrtom na geološke spomenike. Od geoloških
spomenika prikazati samo pojedine lokalitete (Rupnica, Fantazija, Brijuni,…)
LABORATORIJSKE VJEŽBE:
Vježba 1. Kristalografija (1 sat)
Ponoviti usvojena znanja o simetrijskim elementima kristala, te odrediti ravnine simetrije, osi simetrije i centar
simetrije na modelima kristala.
Vježba 2. Minerali (1 sat)
Znati razlikovati vrste minerala, i razvrstati ih u pojedine grupe prema ranije naučenoj klasifikaciji minerala. Odrediti
njihova fizička svojstava tj. tvrdoću minerala prema Mohsovoj podjeli. Primjerci različitih minerala koji će se koristiti
u ovoj vježbi pripadaju privatnoj zbirci nositeljice kolegija.
Vježba 3. Magmatske, sedimentne i metamorfne stijene (3 sata)
Znati klasificirati i prepoznati najčešće vrsta stijena, čiji se uzorci nalaze u zbirci na Institutu za oceanografiju i
ribarstvo (IOR) u Splitu. Studenti će odrediti vrste stijena, njihov mineralni sastav i položaj u klasifikaciji, te
raspravljati o uvjetima u kojima su te stijene nastale.
Vježba 4. Tektonika (3 sata)
Odrediti pružanje, smjer i kut nagiba slojeva stijena, te naučiti izmjeriti navedene parametre uporabom geološkog
kompasa. Grafički prikazati izmjerene podatke. Praktično provjeriti usvojenost znanja uporabe geološke karte, što
znaći da studenti trebaju znati pronaći oznake položaja slojeva, kao i sekundarne strukturne elemente litosfere,
prepoznati topografsku i stratigrafsku podinu i krovinu sloja na profilima geoloških karata. Nadalje, na temelju ranije
usvojenih nastavnih sadržaja studenti bi trebali znati ralikovati konkordantni i diskordantni slojeve, te stratigrafsku
prazninu.
TERENSKA NASTAVA:
Vježba 1. Paleontologija i terenska nastava u okolici Instituta (IOR) (2 sata)
Korištenjem petrografskog materijala iz Institutske zbirke (IOR), te terenskim radom u okolici Instituta, praktično će
se provjeriti stečeno znanje o fosilima. Dakle, odrediti će se vrsta fosila i njihov taksonomski položaj, a zatim na
temelju fosilnih ostataka raspravljati će se o okolišu u kojem su ti organizmi živjeli, odnosno u kojem su sačuvani.
Vježba 2. Terenska nastava na Marjanu (5 sati)
Detaljnije upoznavanje s geologijom Marjana. Praktična primjena stečenih znanja vezano za: određivanje položaja
slojeva stijena i njihovo mjerenje, prepoznavanje strukturnih elemenata litosfere kao što su bore i navlake, te škrape
kao primjer krškog oblika. Od stijena, studenti će vidjeti vapnenac – karbonatne naslage i fliš, a od fosilnih ostataka
kenozojske foraminifere.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Ispit će se polagati pismeno – četiri kolokvija tijekom semestra, odnosno usmeno.
Usvojenost nastavnih sadržaja iz ovog kolegija će se provjeravati i ocjenjivati tijekom semestra s četiri pismena
kolokvija. Svaki kolokvij će imati ukupno 20 pitanja (15 pitanja na koje će studenti trebati odgovoriti zaokruživanjem
ponuđenih odgovora i 5 pitanja na koje će studenti trebati opisno odgovoriti). Za svaki kolokvij maksimalan broj
bodova je 25 (15 pitanja s 1 bodom i 5 pitanja s 2 boda). Konačna ocjena iz ovog kolegija će biti izračunata na temelju
ukupnog broja bodova (suma bodova sva 4 kolokvija), prema navedenoj tablici kako slijedi:
Ostvareni broj bodova
Ocjena
<60
nedovoljan (1)
60-75
dovoljan (2)
75-85
dobar (3)
85-95
vrlo dobar (4)
95-100
odličan (5)
Studentima koji nisu zadovoljni postignutim rezultatima na kolokviju (pismeni ispit) omogućit će se pristupanje
usmenom ispitu, a prema pokazanom znanju mogu biti ocjenjeni višom, ali i nižom ocjenom.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Svi nastavni sadržaji obrađeni tijekom predavanja, vježbi i terenske nastave, biti će pripremljeni kao poseban radni
materijal i podijeljeni studentima tijekom predavanja. Sve obavijesti vezano za kolegij „Geologija s paleontologijom“
studenti će moći pronaći na oglasnoj ploči na „Institutu za oceanografiju i ribarstvo“, te na portalu za studentske
obavijesti Sveučilišnog odjela za studije mora. Ukoliko studenti trebaju bilo kakve dodatne informacije mogu
kontaktirati predmetnog nastavnika putem e-maila, telefonom ili osobno tijekom konzultacija.
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
OPĆA BOTANIKA
SMB108
30/0/30
4 (2 - predavanja, samostalno ucenje i 2 - laboratorijske vježbe)
(uz obrazloženje)
obavezan
X
izborni
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
I. godina / II. semestar
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski i engleski
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Nada Bezić, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Prof. dr. sc. Valerija Dunkić, izvanredni profesor
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Građa biljne stanice i kemizam protoplazme. Ergastične tvorevine, nastanak i uloga. Vakuola, plastidi i stanična stijenka.
Morfološki organizacijski stupnjevi. Biljna tkiva podjela i karakteristike. Tvorna i trajna tkiva. Anatomija vegetativnih
organa: lista, stabljike i korjena. Primarni i skundarni rast biljaka te razlike u anatomskoj građi jednosupnica, dvosupnica i
golosjemenjača. Promijene u unutrašnjoj građi kao posljedica prilagodbe na posebne uvijete života. Morfologija i
prilagodbe vegetativnih organa: stabljike, lista i korijena. Spolno i nespolno razmnožavanje. Razvojni ciklusi mahovina i
papratnjače. Nastanak generativnih organa kormofita: cvijet, cvat i vrste cvatova. Oprašivanje i oplodnja. Razvitak
sjemenke, ploda i vrste plodova.
Popis obavezne literature
1. D. Denffer & H. Ziegler: Botanika (Morfologija i Fiziologija), Školska knjiga, Zagreb, 1982.
2. B. G. Bowes: Plant Structure, Manson Publishing Ltd, London, 1996.
3. A. Fahn: Plant Anatomy, Pergamon Press, Oxford-NewYork-Toronto, Sydney, Pariz, Frankfurt, 1990.
Popis izborne literature
1. K. Magdenfrau i F. Ehrendorfer: Botanika (Sistematika, evolucija i geobotanika), Školska knjiga, Zagreb, 1998.
2. Z. Pavletić: Opća botanika - morfologija (Interna skripta), PMF Zagreb, 1993.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvod. Biljna stanica. Ergastične tvorevine.
Ishod učenja: Podjela botanike. Oblik, karakteristike i tipovi biljnih stanica. Kemijska i fizička svojstva plazme.
Tipovi gibanja plazme. Značenje vakuole za biljnu stanicu. Rezervne tvari, eksretorne tvari i vakuolana bojila.
Predavanje 2. Plastidi. Stanična stijenka.
Ishod učenja: Kloroplasti - fotosinteza. Fotosintetski aktivni i neaktivni kromatofori. Struktura, nastanak, tipovi i
hidroliza škroba. Građa i nastanak celulozne stanične stijenke. Drugi dijelovi stijenke - pektin, hemiceluloza i hitin.
Fina građa stanične stijenke. Promijene na staničnoj stijenci: lignizacija, suberinizacija, kutinizacija i mineralizacija.
Predavanje 3. Organizacijski oblici talofita.
Ishod učenja: Morfološki organizacijski tipovi kod biljaka. Karakteristike protofita. Podijela i karakteristike kod
talofita: agregacijski skupovi, kolonjalni oblici, polienergidne steljka, nitaste alge i alge s pravim tkivima.
Organizacija kormofita.
Predavanje 4. Tvorana - meristemi.
Ishod učenja: Karakteristike meristemskih stanica. Karakteristike i položaj primarnih meristema. Osobine zaostalih
meristema. Značenje sekundarnih meristema.
Predavanje 5. Osnovno i kožna tkiva.
Ishod učenja: Karakteristike stanica koje izgrađuju osnovno tkivo. Oblici parenhima. Značenje i tipovi intercelulara
među biljnim tkivima. Karakteristike stanica kožnog tkiva. Epiderma i hipoderma te značenje i tipovi puči. Oblici
dlačnih stanica na kožnom tkivu. Periderma i rizoderma.
Predavanje 6. Mehanička i provodna tkiva.
Ishod učenja: Karakteristike stanica koje izgrađuju mehanička tkiva. Vrste kolenhima, slerenhimske stanice i
sklerenhimska vlakana. Karakteristike stanica koje izgrađuju provodna tkiva. Floemski i ksilemski elementi.
Predavanje 7. Tipovi žila i spremišna tkiva.
Ishod učenja: Odnos kilema i floema u provodnim žilama. Tipovi provodnih žila i žilni ovoji. Razvoj provodnih žila.
Tkiva za lučenje i izlučivanje: hidatode, probavne žlijezde. Formiranje i uloga žljezdanih stanica i tkiva te vrste
kemijskih tvari koje izlučuju. Mliječne cijevi i spremišna tkiva.
Predavanje 8. List- anatomski.
Ishod učenja: Raspored tkiva u bifacijalnoj i unifacijalnoj plojci. Značenje palisadnog i spožvastog parenhima te žila u
listu. Odnos građe i funkcije lista (listovi svjetla i listovi sjene).
Predavanje 9. List - morfološki.
Ishod učenja: Formiranje i vrste listova. Morfološki oblici plojke. Položaj listova na stabljici i u pupu. Metamorfoze
listova. Odnos tkiva i karakteristike u peteljci i bazi.
Predavanje 10. Stabljika – anatomski.
Ishod učenja: Razvoj i formiranje tkiva stabljike. Zone rasta stabljike i odnos tkiva u formiranoj primarnoj građi
stabla. Tipovi sekundarnog rasta stabljike u debljinu. Tipična sekundarna građa drvenaste stabljike dvusupnica.
Primarni i sekudarni rast stabljike jednosupnica. Karakteristike stabljike golosjemenjača.
Predavanje 11. Stabljika – morfološki. Korijen anatomski.
Ishod učenja: Vrste i položaj pupova na sabljici. Tipovi stabljika prema starosti, razganjenju i rasporedu listova i
bočnih ogranaka. Orijentacija stabljike prema ravninama, te prema divergeciji i kutu divergencije. Podzemni oblici
stabljike i životni oblici. Formiranje i građa primarnog korijena. Anatomski princip nastanka sekundarnog korijena.
Predavanje 12. Korijen morfološki. Generativni razvoj: mahovine i papratnjače.
Ishod učenja: Morfološke osobine i tipovi korijenja. Oblici razmnožavanja kod biljaka. Gametofit i sporofit mahovina,
izospornih i heterospornih papratnjača.
Predavanje 13. Generativni razvoj golo i krito sjemenjače.
Ishod učenja: Karakteristike gametofita golosjemenjača. Generativni organi kritosjemenjača. Filogeneza nastanka
cvijeta.
Predavanje 14. Cvijet i cvjetni dijelovi i tipovi cvatova.
Ishod učenja: Cvijet – ocvjeće, andrecej i ginecej. Grozdasti i paštitatsi cvatovi.
Predavanje 15. Vrste plodova.
Ishod učenja: Tipovi i načini rasprostranjivanja plodova. Pojedinačni, zbirni i skupni plodovi. Podjela i karakteristike
suhih i sočnih plodova.
Vježba 1. Ergastične tvorevine, škrob i aleuron
Ishod učenja: Izrada preparata iz aleuronskog zrnca ricinusa, krumpira, pšenice i kukuruza, te mikroskopsko
uočavanje sličnosti i razlika u građi.
Vježba 2. Podjela tkiva, osnovno i mehaničko tkivo
Ishod učenja: Izrada preparata iz listova vrste Begonia, građa parenhimskih stanica i stanica uglovnog kolenhima
Vježba 3. Primarno kožno tkivo, amarilidejski i graminejski tip puči, mrtve dlačne stanice
Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled listova vrste Clivia nobilis, Begonia, listova trava, listovi vrste
Verbascuma i Elaeagmus.
Vježba 4. Sekundarno kožno tkivo, lenticele
Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled prereza kroz stabljiku bazge, Sambucus nigra s plutom,
felogenom i felodermom.
Vježba 5. Provodna tkiva: ksilem i floem
Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled uzdužnog prereza traheje i traheida, te pregled prereza stanica
sitastih cijevi i stanica pratilica.
Vježba 6. Stabljika jednosupnica i zatvorena kolateralna žila
Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike kukuruza i uočavanje dijelova
epiderme, primarne kore i centralnog cilindra, te posebno pregled žile.
Vježba 7. Stabljika dvosupnica i otvorena kolateralna žila
Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike dvosupnica i uočavanje dijelova
epiderme, primarne kore i centralnog cilindra, te posebno pregled žile s kambijem
Vježba 8. Prijelaz iz primarne u sekundarnu građu stabljike
Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike vučje stope, s uočavanjem
interfascikularnog i fascikularnog kambija.
Vježba 10. Sekundarna građa stabljike
Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza stabljike lipe, s uočavanjem kambijskog
prstena, sekundarne kore i sekundarnog drva.
Vježba 11. Građa drva golosjemenjača
Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog, uzdužnog i tangecijalnog prereza stabljike bora, s
uočavanjem traheida, te plazmatskih i traheidalnih trakova srčike.
Vježba 12. Primarna građa korijena i poliarkna radijalna žila
Ishod učenja: Izrada preparata i mikroskopski pregled poprečnog prereza kroz korijen irisa, te analiza dijelova
rizoderme, primarne kore i centalnog cilindra, s periciklom i izmjenično rasspoređenim ksilemima i floemima.
Vježba 13. Bifacijani i ekvifacijalni list
Ishod učenja: Mikroskopski pregled poprečnog prereza lista masline s uočavanjem specifičnosti u građi mezofila lista
i gornje i donje epiderme. Mikroskopski pregled poprečnog prereza iglice bora, s uočavanjem epiderme, hipoderme,
asimilacijskog parenhima, endoderme i žile.
Vježba 14. Građa cvijeta, morfologija jednosupnica i dvosupnica
Ishod učenja: Morfološki prikaz cvijetova i listova više vrsta jednosupnica i dvosupnica.
Vježba 15. Izosporne i heterosporne paprati
Ishod učenja: Morfološki i anatomski pregled listova i sporangija paprati Scolopendrium vulgareae i Selaginella.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Ispit se polaže u toku slušanja kolegija kao pismeni i organiziran je kroz dva parcijalna testa koji obuhvaćaju gradivo
predavanja i praktikuma. Svaki od parcijalnih testova nosi 50% ocjene, s tim da se ne može izići na drugi parcijalni
test ako se nije položio prvi.
Položena oba parcijalna testa smatraju se položenim pismenim ispitom. U ispitnim rokovima organiziraju se pismeni
ispiti koji obuhvaćaju cjelokupno gradivo. Nakon položenog pismenog ispita preko kolokvija ili testa, pristupa se
usmenom ispitu. Zbroj ocjena oba dijela ispita je završna ocjena.
Kolokviji i testovi se sastoje od četiri skupine pitanja. Navodimo primjer za svaku skupinu pitanja.
I SKUPINA PITANJA
1. Plutni kambij spada u
a) primarne meristeme
b) zaostale meristeme
c) meristemoide
d) sekundarne meristeme
Iza svakog od navedenih pitanja slijede četiri ponuđena odgovora od kojih je uvijek samo jednim odgovor točan,
treba zaokružiti samo jedno slovo ispred odgovora.
Za točan odgovor na pitanje iz I skupine ostvaruje se 1 bod.
II SKUPINA PITANJA
1. Fotosintetske reakcije na svjetlu odvijaju se ______________________________, i tim procesom nastaje,
__________ i ______________ .
U svakom navedenom pitanju na prazne crte treba upisati pojam koji nedostaje.
Za točan odgovor na pitanje iz II skupine ostvaruje se 2 boda.
III SKUPINA PITANJA
Opišite građu ekvifacijalnog lista ispod endoderme !
U ovoj skupini pitanja odgovara se sažetim i preciznim opisom traženog pojma/procesa u za to predviđenom prostoru
ispod svakog pitanja.
Za točan odgovor na pitanje iz III skupine ostvaruju se 2 boda.
IV SKUPINA PITANJA
1. Slika prikazuje aleuronsko zrno ricinusa.
A. Imenujte na slici strukturu označenu brojem 2.
B. Od kojih organskih spojeva su građena aleuronska zrnca?___________________
C. U kojim stanicama biljnih struktura nalazimo aleuronska zrna?_____________
Treba odgovoriti na pitanja A, B, C, ali mogu biti ponuđeni C, D i E pitanja, pa za točan odgovor na pitanja iz IV
skupine ostvaruje se 3 ili 6 bodova, ovisno o broju postavljenih pod pitanja
Na svakom parcijalnom testu maksimalno se može ostvariti 60 bodova.
Ocjenjivanje testa:
36 - 41 bod ocjenjuje se ocjenom dovoljan (2)
42 – 47 bodova ocjenjuje se ocjenom dobar (3)
48 - 53 boda ocjenjuje se ocjenom vrlo dobar (4)
54 - 60 bodova ocjenjuje se ocjenom odličan (5)
Student može pristupiti polaganju II parcijalnog testa uz ostvarenih minimalnih 36 bodova (60%) na prvom testu.
Drugi parcijalni test boduje se na jednak način, te je potrebno minimalno 36 bodova za prolaznu ocjenu. Nakon
položenog pismenog dijela student pristupa usmenom dijelu ispita.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Naziv predmeta
FIZIOLOGIJA BILJA
SMB110
Kod predmeta
Satnica predmeta
30/0/30
(P/S/V)
4 ECTS
ECTS
2 (predavanja, samostalno učenje) i 2 (laboratorijske vježbe, kolokvij)
(uz obrazloženje)
obavezan
x
izborni
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
x
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
I. godina / II. semestar
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski (moguće praćenje na engleskom jeziku)
drugim jezicima
Doc.dr.sc. Živana Ninčević Gladan
Nositelj predmeta
Doc.dr.sc. Natalia Bojanić
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Osnovna je zadaća ovog kolegija omogućiti studentima usvajanje znanja o životnim procesima biljke od klijanja
sjemenki, vegetativnog razvitka, cvjetanja i stvaranja plodova do starenja i ugibanja. Cilj kolegija je razumijevanje
osnovnih bioloških procesa koji omogućavaju funkcioniranje biljnih organizama kako na kopnu tako i u morskoj
sredini, uključujući dinamički proces rasta, metabolizma i reprodukcije.Razumijevanje fizioloških procesa na
staničnoj razini kao i na razini čitave biljke koji omogućavaju biljnim organizmima prilagodbu, rast i preživljavanje u
različitim uvjetima okoliša.Usvojeno znanje omogućit ce im procjenu utjecaja promjene faktora okoliša kao i
zagađenja na biljne zajednice određenog područja.
Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Student je obvezan pripremiti gradivo o kojem se raspravlja na
predavanjima i vježbama.
Popis obavezne literature
1. Taiz, L. and Zeiger, E., 1998. Plant physiology. 2. izdanje, Sinauer Associates, Inc., Publishers, Sunderland
Massachusetts
2. Pevalek-Kozlina, B., 2003. Fiziologija bilja Profil International, Zagreb
Popis izborne literature
1. Lobban, C.S.and Harrison P.J., 1997.Seaweed ecology and physiology. Cambrige,University Press, 366 pp.
2. Denffer, D. & H. Ziegler. 1988. Botanika: Morfologija i fiziologija. Školska knjiga, Zagreb. 595 pp.
3. Campbell, N.A., 1996 Biology. 4. izdanje Benjamin/Cummings Publ. Co., Menlo Park
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvod u fiziologiju bilja i metabolizam
Ishodi učenja: Definirati podjelu živog svijeta i ponoviti pregled biljnog carstva. Ponoviti građu i funkciju biljne
stanice. Usvojiti znanje o osnovnim fizikalnim i kemijskim procesima kojima se obavlja pretvorba energije u živim
organizmima. Upoznati se sa strukturom i funkcijom enzima.
Predavanje 2. Voda i biljna stanica
Ishodi učenja: Objasniti strukturu i svojstva vode kao i njenu ulogu u funkcioniranju biljke
Definirati procese koji omogućavaju protok vode kroz biljku uključujući primanje vode u biljku, provođenje i
napuštanje biljke. Objasniti vodni potencijal. Definirati i objasniti pogonske sile odgovorne za primanje, prijenos vode
kroz biljku te gubitak vode transpiracijom.
Predavanje 3. Mineralne tvari i njihova pretvorba u organske spojeve
Ishodi učenja: Definirati mineralne tvari neophodne za rast i razvoj bilja i objasniti njihov značaj. Objasniti važnost
strukture korijena, svojstava tla i simbioze (mikoriza) u mineralnoj prehrani biljaka. Objasniti pretvorbu mineralnih
tvari u organske spojeve (asimilacija mineralnih tvari): asimilacija dušika, fosfora, sumpora, kationa i kisika.
Predavanje 4. Prijenos otopljenih tvari
Ishodi učenja: Definirati pasivan i aktivan prijenos tvari. Objasniti prijenos tvari kroz plazmatske membrane i
definirati primarni i sekundarni aktivni prijenos.Objasniti prijenos tvari između stanica. Definirati prijenos otopljene
tvari s obzirom na udaljenost.
Predavanje 5. Fotosinteza
Ishodi učenja: Objasniti ulogu svjetla u fotosintezi. Ponoviti opće pojmove vezane uz svjetlost odnosno
elektromagnetski spektar. Dati kratki pregled istraživanja i otkrića koji su prethodili današnjem poimanju fotosinteze.
Objasniti strukturu, svojstva i ulogu fotosintetskih pigmenata. Objasniti podjelu pigmenata na antena pigmente i
reakcijski centar. Objasniti strukturu fotosintetskog aparata i svjetlosne reakcije fotosinteze uključujući ciklički i
neciklički tok elektrona. Objasniti kemiosmotski mehanizam nastanka ATP.
Predavanje 6. Fotosinteza: Calvinov ciklus (C3), fotorespiracija, mehanizmi koncentriranja ugljikova dioksida
Ishodi učenja:. Razumjeti i savladati biokemijske reakcije pretvorbe ugljikova dioksida u ugljikohidrate. Objasniti
fotorespiraciju i njen utjecaj na učinkovitost fotosinteze. Objasniti mehanizme koncentriranja CO2 i razliku između C3,
C4 i CAM biljaka.
Predavanje 7. Utjecaj ekoloških čimbenika na učinkovitost fotosinteze i prijenos asimilata u biljci
Ishodi učenja: Na osnovu usvojenih znanja razumjeti i objasniti odgovor fotosinteze na promjene ekoloških čimbenika
kap što su svjetlo, koncentracija CO2, temperatura i količina vode. Objasniti smjer i mehanizam prijenosa proizvoda
fotosinteze (asimilata) kroz biljku. Usporediti građu provodnog tkiva (floema) golo- i kritosjemenjača.
Predavanje 8. Disanje i metabolizam lipida
Ishodi učenja: Navesti osnovne karakteristike aerobnog i anaerobnog disanja. Objasniti mehanizam nastanka ATP u
procesu disanja. Opisati utjecaj ekoloških čimbenika (temperatura, koncentracija kisika i opskrbljenost vodom) na
intenzitet disanja. Opisati način sinteze i razgradnje lipida. Objasniti povezanost glikolize i Krebsovog ciklusa s
drugim putovima izmjene tvari.
Predavanje 9. Regulacija u staničnoj izmjeni tvari; Rast i razvoj
Ishodi učenja:Navesti i objasniti unutrašnje čimbenike koji reguliraju izmjenu tvari u stanici. Objasniti regulaciju
aktivnosti gena i enzima. Objasniti važnost regulacije genske aktivnosti u procesu diferencijacije. Definirati procese
rasta, morfogeneze i diferencijacije. Definirati i opisati zone u kojima se odvija rast. Razlikovati vršni i difuzni rast na
staničnoj razini. Objasniti važnost staničnog ciklusa i kontrole ravnine diobe u procesu morfogeneze i
diferencijacije.Opisati proces starenja i smrti kod biljaka
Predavanje 10. Biljni hormoni
Ishodi učenja: Objasniti ulogu biljnih hormona u koordinaciji metabolizma rasta i morfogeneze. Razlikovati kemijsku
strukturu i fiziološki učinak biljnih hormona koji su svrstani u pet skupina: auksini, giberelini, citokinini, etilen i
apscizinska kiselina.Objasniti mehanizam djelovanja različitih skupina hormona.
Predavanje 11. Djelovanje temperature i svjetlosti na rast i razvoj biljaka
Ishodi učenja: Razumijevanje važnosti dormancije u preživljavanju nepovoljnih uvjeta najčešće izazvanih
nepovoljnim temperaturama i svjetlosnim uvjetima. Razlikovati prisilnu dormanciju od spontane. Navesti čimbenike
koji izazivaju dormanciju pupova, korijena i sjemenk. Objasniti utjecaj hormona na dormanciju. Definirati
fotomorfogenezu i objasniti ulogu fitokroma u odgovoru biljke na promjene u intenzitetu i trajanju perioda svjetlosti
kao i na potpuni izostanak svjetlosti. Objasniti ulogu fitokroma u regulaciji dnevnih ritmova biljke. Opisati
mehanizam djelovanja fitokroma.
Predavanje 12. Kontrola cvjetanja
Ishodi učenja:Opisati promjene koje se događaju pri prijelazu biljke iz faze vegetativnog rasta u reproduktivnu fazu.
Razlikovati vanjske i unutrašnje čimbenike koji potiču cvjetanje. Opisati endogene ritmove i osjetljivost biljaka na
duljinu dana. Objasniti utjecaj hormona na proces cvjetanja.
Predavanje 13. Površinska zaštita, sekundarni biljni metaboliti i fiziologija stresa
Ishodi učenja: Opisati građu i ulogu kutikule. Objasniti ulogu sekundarnih spojeva i definirati njihovu podjelu s
obzirom na kemijski sastav i način biosinteze. Objasniti odgovor biljke na stres uvjetovan nedostatkom vode, visokim
i niskim temperaturama, visokom koncentracijom soli u tlu, nedostatkom kisika, UV zračenjem, onečišćenjem zraka i
napadom patogenih i herbivornih organizama. Objasniti ulogu ekspresije gena u procesu adaptacije na stresne uvjete.
Predavanje 14. Fiziologija gibanja
Ishodi učenja: Objasniti slobodna lokomotorna gibanja kakva pokazuju dijelovi viših biljaka (spore, gamete) kao i
neke niže biljke (alge). Opisati gibanja pojedinih organa biljaka kao i podražaje koji ih izazivaju. Razlikovati
tropizme od nastijskih gibanja. Opisati autonomna, higroskopska i kohezijska gibanja, te turgorom uvjetovana gibanja.
Predavanje 15. Ekofiziologija morskih cvjetnica
Ishodi učenja: Navesti čimbenike okoliša koji djeluju na rast i razvoj morskih cvjetnica. Ponoviti dosada stečena
znanja o vodnom potencijalu, fotosintezi, primanju hranjivih soli i respiraciji i objasniti kako se ti procesi odvijaju u
morskom ekosustavu. Navesti tipove zagađenja koji se javljaju u morskom ekosustavu i opisati njihov utjecaj na
morske cvjetnice i niže biljke (alge).
Vježba 1. Dokazivanje askorbinske kiseline u biljnom staničju
Ishodi učenja: upoznati kemijsku strukturu askorbinske kiseline, te njeno značenje u biljnom i životinjskom svijetu
(važnost u oksido-reduktivnim procesima staničnog disanja, stvaranju kolagena, povećanju otpornosti organizma
prema infekcijama, avitaminoza i skorbut, biljni i životinjski izvori vitamina C). Ispitati redukcijska svojstva
askorbinske kiseline iz tablete vitamina C. Napraviti preparat biljnog tkiva i dokazati prisutnost askorbinske kiseline u
stanicama korištenjem Giroudovog reagensa. Dokazati askorbinsku kiselinu u staničnom soku odabranog biljnog
materijala. Nacrtati sve izvedene reakcije.
Vježba 2. Dokazivanje fosfatnih iona u biljnom staničju
Ishodi učenja: objasniti kako biljka dobiva fosfor, te načine dokazivanja fosfatnih iona, definirati važnost fosfatnog
pufernog intracelularnog sustava, naučiti najvažnije fosforne spojeve i objasniti njihovu ulogu u životnim procesima
(osobito nukleinske kiseline, fitinska kiselina, lecitin, fosfolipidi, ATP), upoznati se s posljedicama koje za biljku
uzrokuje nedostatak fosfora. Pripremiti reagens za dokazivanje fosfatnih iona. Napraviti preparat s kristalima
amonijevog molibdatofosfata dobivenog kemijskom reakcijom. Napraviti preparat s odgovarajućim biljnim
materijalom i pronaći u stanicama kristale fosfata. Nacrtati kristale dobivene kemijskom reakcijom i one u stanicama
biljnog materijala.
Vježba 3. Dokazivanje amonijevih iona u biljnom staničju
Ishodi učenja: upoznati studente s oblicima dušika koja biljka može apsorbirati i ugraditi u organske spojeve, naučiti
kako dokazati amonijeve ione dobivene kemijskom reakcijom i u biljnom materijalu, istaknuti važnost amonijevih
iona i dušika u životu biljnog i životinjskog svijeta, objasniti važnost dušik fiksirajućih bakterija, te bakterija u tlu za
ciklus dušika u prirodi. Pripremiti otopinu s amonijevim ionima, te dokazati nastajanje plinovitog amonijaka crvenim
lakmus papirom. Dokazivanje plinovitog amonijaka s Nesslerovim reagensom. Dokazivanje amonijevih iona u otopini
s Nesslerovim reagensom. Dokazivanje amonijaka u odabranom biljnom materijalu korištenjem komorice za
mikrosublimaciju. Crtežom prikazati rezultate izvedenih pokusa.
Vježba 4. Reakcije na bjelančevine
Ishodi učenja: definirati reakcije koje se koriste u dokazivanju aminokiselina i bjelančevina, te objasniti princip
njihova djelovanja, ponoviti strukturu aminokiselina i način nastajanja peptidnih veza, definirati strukturne razine
bjelančevina, upoznati se s ulogom koju bjelančevine imaju u životu organizama primjerice hemoglobin, objasniti
pojam konjugiranih proteina. Pripremiti biljni materijal za izvođenje reakcija na bjelančevine. Izvesti ksantoproteinsku
reakciju za dokazivanje aromatskih aminokiselina u bjelančevinama. Izvesti Millonovu reakciju za dokazivanje
aminokiseline tirozin. Izvesti biuretsku reakciju za dokazivanje peptidnih veza. Nacrtati rezultate izvedenih reakcija
Vježba 5. Dokazivanje iona željeza u biljnom staničju
Ishodi učenja: upoznati se s reakcijama kojima se dokazuju ioni dvovalentnog i trovalentnog željeza, objasniti ulogu
željeza u životu biljaka, te važnost željeza kao sastavnog dijela porfirinskih spojeva, nehemskih spojeva i prostetičkih
skupina enzima, istaknuti njegovu važnost u biosintezi klorofila, objasniti pojmove kloroza i porfirija. Dokazivanje
željezo(II) iona otopinom kalij ferocijanida. Dokazivanje željezo(III) iona otopinom kalij ferocijanida. Dokazivanje
željezo(II) iona otopinom kalij fericijanida. Dokazivanje željezo(III) iona otopinom kalij fericijanida. Napraviti
mikroskopske preparate biljnog materijala na kojima se vide preteče žila s labavo vezanim željezom. Crtežom
prikazati rezultate izvedenih kemijskih reakcija i izgled prokambijske mreže u sjemenkama odabranog materijala.
Vježba 6. Dokazivanje nitrata u biljkama
Ishodi učenja: ponoviti oblike dušika koje biljka može apsorbirati, te potom ugraditi u organske spojeve, objasniti na
koji se način dušik iz nitratnih iona ugrađuje u organske spojeve, naučiti kako dokazati nitratne ione u otopini i u
biljnom materijalu, istaknuti važnost nitratnih iona i dušika u životu biljnog i životinjskog svijeta, prisjetiti se ciklusa
dušika u prirodi, definirati biljke koje sadrže velike količine nitrata, objasniti važnost serotonina. Izvesti reakciju za
dokazivanje nitrata u otopini (kemijska reakcija - proba). Izvesti reakciju za dokazivanje nitrata iz sluzi biljnog
materijala. Izvesti reakciju za dokazivanje nitrata iz ekstrakta usitnjenih listova odabranog biljnog materijala. Nacrtati
sve izvedene reakcije.
Vježba 7. Djelovanje enzima saharaze (invertaze)
Ishodi učenja: usvajanje znanja o strukturi šećera (monosaharidi, disaharidi, polisaharidi), općenito o enzimima (naziv
enzima, građa enzima, kemijske reakcije koje kataliziraju, Michaelis-Meneten kinetika), upoznavanje s reakcijama
koje se koriste za dokazivanje redukcijskih šećera i ketoza primjenom Benedictove i Seliwanovljeve reakcije, te
objašnjavanje dobivenih rezultata. Priprema enzima saharaze iz otopine kvasca. Izvođenje Benedictove reakcije na
odgovarajućim otopinama. Izvođenje Seliwanovljeve reakcije na odgovarajućim otopinama. Prikazati rezultate
crtežom.
Vježba 8. Dokazivanje šećera u biljkama metodom po Thrommeru
Ishodi učenja: razlikovati šećere obzirom na broj ugljikovih atoma od kojih su izgrađeni, funkcionalnu skupinu i
empirijsku formulu, upoznavanje s još jednom reakcijom za dokazivanje redukcijskih šećera (Fehlingova reakcija),
ponavljanje svih do sada naučenih reakcija za dokazivanje šećera i objašnjavanje dobivenih rezultata. Priprema
Fehlingovog reagensa. Izvođenje Fehlingove probe na otopini glukoze i saharoze. Dokazivanje redukcijskog šećera
(glukoza) amonijakaličnom otopinom srebro nitrata uz nastajanje srebrnog zrcala. Dokazivanje šećera u biljnom
materijalu primjenom Fehlingove reakcije. Rezultate eksperimenata prikazati crtežom.
Vježba 9. Dokazivanje šećera u biljkama metodom po Mollischu
Ishodi učenja: ponavljanje ranije stečenih znanja o šećerima, upoznavanje s karakterističnim reakcijama koje šećeri
daju s fenolima uz prisutnost jakih mineralnih kiselina, upoznavanje s kemizmom reakcije, te kemijskim svojstvima
nastalog produkta furfurala. Izvođenje kemijske reakcije za dokazivanje šećera otopinom α-naftola i koncentrirane
sulfatne kiseline. Izvođenje kemijske reakcije za dokazivanje šećera otopinom timola i koncentrirane sulfatne kiseline.
Dokazivanje šećera u biljnom materijalu otopinom fenola i jake mineralne kiseline. Rezultate eksperimenata prikazati
crtežom.
Vježba 10. Određivanje osmotske vrijednosti staničnog soka metodom granične plazmolize
Ishodi učenja: ponavljanje ranije stečenih znanja o građi biljne stanice, te fizikalnim procesima difuzije i osmoze,
objašnjavanje pojmova plazmoliza i deplazmoliza, razlikovanje i osnovne značajke pojedinih oblika plazmolize
(konkavna, konveksna, kapasta i tonoplasna) i uvjeta u kojima nastaju. Priprema otopina saharoze različitih
koncentracija. Izrada uzdužnih prereza odabranog biljnog materijala. Brojenje plazmoliziranih stanica. Izrada
tabelarnog i grafičkog prikaza dobivenih rezultata. Određivanje koncentracije plazmolitika kod koje je plazmolizirano
50% stanica. Računanje osmotskog potencijala i osmotskog tlaka stanica odabranog biljnog materijala.
Vježba 11. Ovisnost aktivnosti enzima katalaze o koncentraciji vodikovih iona
Ishodi učenja: upoznavanje s kemijskom građom i načinom djelovanja enzima katalaze, njenom ulogom u organizmu,
te važnošću u prehrambenoj, kozmetičkoj industriji i mikrobiologiji, definiranje pojma terminalne oksidaze, općenito
o utjecaju pH vrijednosti na aktivnost enzima. Priprema enzima katalaze iz otopine kvasca. Priprava otopina pufera
potrebnih za eksperiment. Sastavljanje aparature za mjerenje aktivnosti enzima katalaze. Izrada tabelarnog i grafičkog
prikaza dobivenih rezultata.
Vježba 12. Djelovanje enzima dijastaze
Ishodi učenja: ponavljanje usvojenih znanja o fotosintezi (reakcije na svjetlu i Calvinov ciklus), sinteza saharoze u
citoplazmi i škroba u kloroplastu kao kompeticijske reakcije, razlike u strukturi amiloze i amilopektina, definiranje
enzima koji sudjeluju u razgradnji škroba i princip njihova djelovanja (α amilaza, β amilaza, maltaza, R enzim i
fosforilaza škroba), praćenje aktivnosti enzima dijastaze jodnom probom, razlike u građi polisaharida škroba,
glikogena i celuloze, hitin kao strukturni polisaharid. Priređivanje ekstrakta enzima dijastaze iz proklijalih sjemenki
pšenice. Dokazivanje škroba u otopini Lugolovom otopinom (kontrola). Razgradnja škroba nakon dodatka ekstrakta
enzima dijastaze. Ispitati izgled škrobnih zrnaca u proklijalih sjemenki pšenice. Prikazati sve dobivene rezultate
crtežom.
Vježba 13. Dokazivanje inulina u biljkama
Ishodi učenja: ponavljanje ranije stečenih znanja o šećerima, općenito o kemijskoj strukturi inulina, upoznavanje s
načinom rada polarizacijskog mikroskopa, važnost konzumiranja inulina za bolesnike oboljele od šećerne bolesti..
Priređivanje otopine inulina i taloženje sferokristala alkoholom. Izrada mikroskopskih preparata sferokristala inulina
dobivenih kemijskom reakcijom. Promatranje sferokristala inulina u stanicama biljnog materijala. Sferokristale inulina
dobivene kemijskom reakcijom prikazati crtežom.
Vježba 14. Dokazivanje vinske kiseline u biljkama
Ishodi učenja: usvajanje znanja o vinskoj kiselini (kemijska i strukturna formula, oblici u kojima se javlja obzirom na
optičku aktivnost), njena prisutnost u biljkama i značenje za biljku. Izrada mikroskopskih preparata kristala kalcijevog
tartarata dobivenih kemijskom reakcijom. Izrada mikroskopskih preparata kristala kalcijevog tartarata dobivenih iz
soka odabranog biljnog materijala. Crtežom prikazati razlike u izgledu kristala kalcijevog tartarata dobivenih
kemijskom reakcijom i kristala iz biljnog materijala.
Vježbe 15.-18. Transpiracija u biljaka
Ishod učenja: objasniti anatomsku građu lista, upoznati se s fizikalnim principima izlučivanja vode iz biljke u
atmosferu, razlike u izlučivanju vode iz biljke procesom transpiracije i gutacije, upoznati se s oblicima transpiracije u
biljaka, razumjeti ulogu puči kao multisenzornih hidrauličkih zalistaka, objasniti građu različitih tipova puči i načine
gibanja, važnost i nastajanje transpiracijske struje u biljaka.
Vježba 15. Dokazivanje kutikularne i stomatalne transpiracije pomoću kobaltnog papira
Ishodi učenja: definirati pojmove kutikularna i stomatalna transpiracija, ponoviti anatomsku građu lista. Pripremiti
kobaltni papir i zalijepiti ga na listove intaktne biljke. Nacrtati promjene boje kobaltnog papira nakon određenog
vremena.
Vježba 16. Određivanje intenziteta transpiracije vaganjem
Ishodi učenja: objasniti transpiraciju u biljaka i njenu važnost za biljku, upoznati se s metodama mjerenja transpiracije
u biljaka, objasniti kretanje vode u biljci i transpiracijski sisak. Pripremiti aparaturu za mjerenje transpiracije. Izvagati
aparaturu prije i nakon određenog vremena. Izračunati masu vodene pare izgubljene transpiracijom u određenim
uvjetima okoliša. Eksperiment prikazati crtežom.
Vježba 17. Pot(et)ometar
Ishodi učenja: objasniti gibanje vode u biljci (primanje, provođenje i izlučivanje vode), objasniti princip rada različitih
izvedbi pot(et)ometra i moguće pogreške tijekom njihovog korištenja, ponoviti važnost transpiracije za biljke.
Pripremiti aparaturu za mjerenje transpiracije pot(et)ometrom s okomitom graduiranom kapilarom. Izračunati
volumen vode izgubljene transpiracijom u promatranim uvjetima okoliša tijekom određenog vremena. Eksperiment
prikazati crtežom.
Vježba 18. Darwinov porometar
Ishodi učenja: ponoviti važnost transpiracije u biljaka, gibanje vode u biljci, te pojmove kutikularna i stomatalna
transpiracija, objasniti princip rada Darwinovog porometra. Pripremiti aparaturu (Darwinov porometar). Aparaturu
prikazati crtežom.
Vježba 19. Enzimatska razgradnja glikozida amigdalina i prulaurazina
Ishodi učenja: ponoviti važnost enzima za metaboličke procese u organizmu, te važnost membranskih sustava za
njihovu lokalizaciju u stanicama, znati objasniti kemijsku razgradnju glikozida amigdalina, te objasniti dokazivanje
cijanovodika iz cijanogenih glikozida otopinom natrij pikrata, upoznati se s kemijskom građom glikozida i njihovim
značenjem u obrani biljaka, nadalje upoznati se s različitim skupinama glikozida obzirom na kemijsku strukturu
aglikona. Pripremiti eksperiment za dokazivanje cijanogenih glikozida u odabranom biljnom materijalu. Rezultate
eksperimenta prikazati crtežom.
Vježba 20. Određivanje brzine rasta korijena u postojećim uvjetima
Ishodi učenja: upoznati se s građom korijena i načinima njegova rasta (meristemski i produženi rast), objasniti način
baždarenja okularne skale mikrometra i postupak mjerenja objekta okularnim mikrometrom. Pripremiti komoricu s
biljnim klijancima za izvođenje eksperimenta. Rezultate eksperimenta prikazati tabelarno. Izračunati apsolutnu brzinu
rasta korijena u postojećim uvjetima.
Vježba 21. Lokalizacija zone produženog rasta korijena metodom markiranja
Ishodi učenja: ponoviti građu korijena (meristemska zona s korijenovom kapom, zona produženog rasta i zona
diferencijacije) i načine njegova rasta. Pripremiti bočicu s biljnim klijancima za izvođenje eksperimenta. Rezultate
eksperimenta prikazati tabelarno i na slici označiti zonu produženog rasta.
Vježba 22. Izlučivanje kiselina iz korijena
Ishodi učenja: ponoviti građu korijena i načine njegova rasta, objasniti izlučivanje kiselina iz korijena tijekom njegova
rasta, definirati promjene boje indikatora bromtimol modrila i kongo crvenila kod različitih pH vrijednosti sredine.
Pripremiti dvije komorice s biljnim klijancima za izvođenje eksperimenta. Promjenu boje reagensa nakon završetka
oba eksperimenta prikazati crtežom.
Vježba 23. Alkoholno vrenje
Ishod učenja: razumjeti važnost oksidacijskih procesa za život organizama, znati objasniti strukturne i energetske
promjene organskih spojeva tijekom fermentacijskog metabolizma i stanične respiracije (glikoliza, ciklus limunske
kiseline, elektron transportni lanac, oksidativna fosforilacija), objasniti razlike između alkoholnog i mliječnokiselinskog vrenja, definirati razlike u vrijednosti dišnog kvocijenta ovisno o supstratu. Pripremiti aparaturu i vodenu
kupelj za izvođenje vježbe. Izvesti četiri eksperimenta za dokazivanje nastalog ugljik(IV)oksida: pokus sa zapaljenom
šibicom, razrijeđenom otopinom KOH, vapnenom vodom i otopinom bromtimol modrila kao indikatorom.
Eksperiment dokazivanja etilnog alkohola Liebenovom reakcijom. Opisati, objasniti i nacrtati rezultate izvedenih
eksperimenata.
Vježba 24. Gibanja u biljaka
Ishod učenja: definirati različite tipove gibanja u biljaka, te čimbenike koji ih uzrokuju, razlikovati pojmove
reakcijsko, prezentacijsko i latentno vrijeme, opisati i znati objasniti različite vrste gibanja u biljaka: slobodna
lokomotorna gibanja (taksije i gibanja u stanicama), gibanja živih organa (tropizmi, nastije, autonomna gibanja,
turgorom uvjetovana gibanja, higroskopska gibanja, kohezijska gibanja). Unaprijed pripremiti biljni materijal za
promatranje termonastijskih i fotonastijskih gibanja. Promatranje seizmonastijskih gibanja na odabranom biljnom
materijalu. Pripremiti mikroskopski preparat za praćenje fototaksijskih gibanja kloroplasta u stanicama odabranog
biljnog materijala.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Usvojenost nastavnih sadržaja provjerava se preko tri pismena kolokvija tijekom semestra i završnim usmenim
ispitom na kraju semestra. Ukoliko student zadovolji na sva tri pismena kolokvija nije obavezan izaći na usmeni ispit.
Usvojenost nastavnih sadržaja na laboratorijskom vježbama iz ovog kolegija će se provjeravati i ocjenjivati tijekom
semestra s dva pismena kolokvija.
• Prvi kolokvij: ukupno 55 pitanja i maksimalan broj bodova 86 (26 pitanja s 1 bodom i 30 pitanja s 2 boda).
• Drugi kolokvij: ukupno 49 pitanja i maksimalan broj bodova 72 (27 pitanja s 1 bodom, 21 pitanje s 2 boda i 1
pitanje s 3 boda).
Ostvareni postotak
Broj bodova
Broj bodova na
Ocjena
bodova [%]
na Kolokviju I
Kolokviju II
<60
nedovoljan (1)
<52
<44
60-75
dovoljan (2)
52-65
44-54
75-85
dobar (3)
65-73
54-61
85-95
vrlo dobar (4)
73-82
61-68
95-100
izvrstan (5)
82-86
68-72
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Svi nastavni sadržaji obrađeni tijekom vježbi pripremljeni su u obliku pisanog protokola i biti će podijeljeni
studentima prije izvođenja svake vježbe. Studenti su obvezni na laboratorijskim vježbama iz ovog kolegija imati
sljedeći pribor: predmetna i pokrovna stakalca, žilet, laboratorijske iglice, pincetu, kapaljku, čistu platnenu krpicu,
bilježnicu bez crta, te pribor za pisanje i crtanje. Laboratorijske vježbe se organiziraju u dvije grupe o čemu će studenti
biti na vrijeme obaviješteni. Sve dodatne obavijesti moći će se pronaći na oglasnoj ploči na „Institutu za oceanografiju
i ribarstvo“ gdje se laboratorijske vježbe i održavaju, te na portalu za studentske obavijesti Odjela za studije mora.
Naziv predmeta
PRIMJENA ELEKTRONIČKIH RAČUNALA
SMR113
Kod predmeta
Satnica predmeta
15/0/15
(P/S/V)
ECTS
2 ECTS (1-predavanja i vježbe, 1- samostalno učenje i konzultacije)
(uz obrazloženje)
obavezan
izborni
X
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
I. godina / II. semestar
Godina/semestar
Osnovna znanja iz informatike
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski, uz mogućnost praćenja na engleskom jeziku
drugim jezicima
Prof.dr.sc. Vlado Dadić, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Ivan Žižić, stručni suradnik
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Zadaća predmeta je osposobiti studente za primjenu računala u izradi složenih dokumenata, proračunu tablica i izradi
grafičkih izlaza, obradi rasterskih i vektorskih grafičkih prikaza, rukovanju prostornim podatcima i informacijama,
sigurnost rada na računalu, pretraživanju informacija na Internetu, primjeni računala u ekologiji, te pohrani
geoprostornih podataka.
Nastava se održava u obliku predavanja i vježbi u računalnom praktikumu gdje studenti prate nastavu i izvode vježbe
na stolnim računalima. Za vrijeme vježbi studenti izvode praktične vježbe na računalima vezane za nastavno gradivo
na kojima se obavlja i praktična provjera usvojenog znanja..
Popis obavezne literature
1. Dadić, V. (2009). Primjena elektroničkih računala. Interna skripta – izmijenjeno i nadopunjeno izdanje. 195 str.
2. Vučina, Ž. (2006). Pretraživanje i vrjednovanje informacija na Internetu. EDUPOINT. CARNet. 68 str.
3. Sušanj, D. (2003) PC računala - Zagreb; BUG @ SysPrint.
4. CARNet Cert. (2004). Priručnik s CD za sigurnost korisnika Interneta, Zagreb, 75 pp.
1. http://sigurnost.carnet.hr/
2. http://www.ic.ims.hr/office/excel2003/kazalo-excel.html
3. http://www.ic.ims.hr/office/word2003/kazalo-word.html
Popis izborne literature
1. Abrus, L. (2003) Izrada Weba - Zagreb; BUG @ SysPrint
2. http://www.cis.hr/www.edicija/LinkedDocuments/CCERT-PUBDOC-2003-03-06.pdf
3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Ra%C4%8Dunalo
4. http://wiki.open.hr/wiki/GIMP
5. http://inkscapetutorials.wordpress.com/suggest-a-tutorial/tutorial-list/
6. http://edu-udzbenik.carnet.hr/2/pogl_08.htm
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvod u informacijske sustave.
Informatika i informacijsko društvo. Povijesni razvoj informatike. Informatika i suvremeni svijet. Pojam podatka i
informacije. Vrijednosti informacija. Tehnički problemi kod prijenosa informacija i njihovo otklanjanje. Sustavi za
obradu podataka i informacija. Tiskane i elektronske knjige.
Predavanje 2. Osnove računala.
Računalna terminologija, brojevni sustavi i prikaz alfanumeričkih znakova na računalima. Vrste elektroničkih
računalnih sustava. Razvoj računala. Digitalna računala. Velika, srednja i mala računala. Osobna računala: stolna,
prijenosna, dlanovnici.
Predavanje 3. Strojna i programska oprema računala.
Strojna računalna oprema i njene sastavnice. Programska računalna oprema, Operacijski sustavi. Windows, Mac OS,
Unix, Linux, Android. Komunikacijska programska oprema. Primijenjena programska oprema. Programi za
uređivanje teksta. Programi za računanje s tablicama.
Predavanje 4. Programiranje na računalu
Programiranje na računalu i programski alati. Postupci kod programiranja. Programski jezici i prevoditelji. Generacije
programskih jezika. Postupci kod programiranja. JAVA programski jezik.
Predavanje 5. Računalne mreže.
Povezivanje računala. Podjela mreža. Lokalne i razgranate mreže. Žične i bežične mreže. Virtualna privatna mreža.
Internet. Servisi na Internetu: ssh, ftp, e-mail, www. CARNet. Protokoli. HTML, XML, GML. Mrežne stranice.
Mrežni portali. Društvene mreže. Sustavi za upravljanjem sadržaja na mrežnim stranicama (CMS). Sigurnost i zaštita
računalnih mreža.
Predavanje 6. Numeričko modeliranje pomoću računala.
Formati. Rasterski i vektorski formati. Osnovne grafičke sastavnice. Problematika sažimanja i kvalitete grafičkih
zapisa. Pokretna i nepokretna grafika. Rekonstrukcija stvarnih objekata i njihov prikaz na računalu. Digitalno
modeliranje.
Predavanje 7. Sustavi za rukovanje podacima i informacijama.
Sustavi za pohranu podataka. Mjereni i referalni podatci. Skladišta podataka i informacija. Hijerarhijska, relacijska,
objektna i georelacijska skladišta. Lokalna i mrežna skladišta podataka. Geoprostorni podatci i njihove sastavnice.
Geografski informacijski sustavi (GIS). Standardni, mrežni i mobilni GIS. Projekcije Zemlje u dvodimenzionalnom
prostoru i korišteni datumi. Google Earth i Google Map.
Predavanje 8. Skladišta podataka morskog okoliša
Skladišta podataka i informacijski servisi u morskom okolišu. Referalno skladište podataka i njegov značaj. Skladišta
podataka i informacija o morskom okolišu Jadranskoga mora (MEDAS, POKAZATELJI, PLAŽE, NATURA'2000).
Vježba 1. Osnove računala (strojna i programska oprema)
Praktični rad na računalima. BIOS (Basic Input Output System). Operativni sustav, osnove, vrste. Prilagodba postavki
na stolnom računalu. Rad s primijenjenim programima na umreženim stolnim računalima.
Vježba 2. Internet – mreža, servisi, sigurnost, preglednici i pretraživanje
Praktične vježbe spajanja, prilagođavanja za rad u mreži. Osnove rada, adresiranja i prijenosa podataka. Rad s
preglednici Interneta, pretraživanje i vrjednovanje informacija na Internetu. Mrežne stranice (HTML) i ostali sadržaji
na mreži. Osnove vatrozida i bežične mreže. Primjeri, primjena u praksi. Podešavanja vatrozida. Spajanja na bežične
mreže. Primjeri enkripcije i steganografije kod prijenosa podataka.
Vježba 3. Komunikacija preko računalne mreže
Praktičan rad s različitim vrstama komunikacija. Elektronička pošta. Programi za udaljen pristup računalu. Programi
za slanje velikih datoteka. Osnove sigurnosti rada na računalu – sigurnosne kopije, politika zaporki i korisničkih
računa, pravila ponašanja na mreži.
Vježba 4. Mrežne stranice
Praktičan rad na izradi mrežnih stranica. Vrste i osnovna podjela (statične i dinamičke). Portali. Tražilice. Prilagodbe
sadržaja uređaju (mobilne mrežne stranice). Sustavi za upravljanje sadržajem na mrežnim stranicama. Rad u
društvenim mrežama.
Vježba 5. Rukovanje grafičkim prikazima u rasterskim i vektorskim formatima
Razlike između rasterskih i vektorskih grafičkih prikaza. Formati pohrane rasterskih i vektorskih grafičkih prikaza.
Osnovna načela sažimanja grafičkih prikaza. Primjer veličine datoteke kod sažimanja iste slike korištenjem različitih
metoda kompresije. Programi za rukovanje slikama (rasterski format). Osnovne obrade slika.
Vježba 6. Skladišta podataka
Primjeri skladišta podataka u istraživanju mora (MEDAS). Osnove rada s podatcima u georelacijskim skladištima.
Osnovne sastavnice geoprostornih podataka, točka, linija poligon. Praktična primjena GIS alata u analizi i sintezi
prostornih podataka. Praktične vježbe na ubacivanju podataka, pretraživanju i prikazu podataka u skladištima
podataka vezanih za morsku okoliš: POKAZATELJI, PLAŽE i NATURA'2000.
Vježba 7. Izrada složenog dokumenta
Kreiranje složenog dokumenta pomoću uređivača teksta. Ubacivanje grafikona i slika. Organizacija dokumenata
(sekcije). Izrada automatskog kazala dokumenta. Kreiranje složenog dokumenta kombinacijom pronađenih sadržaja na
Internetu. Izrada grafikona i obrada slika za potrebu dokumenta. Formatiranje dokumenta. Učitavanje raznih formata
podataka i izrada grafičkih izlaza pomoću programa za obradu tablica.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Rad studenata će se vrjednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave kao i na završnom ispitu kako slijedi:
1. redovito pohađanje i aktivnost na nastavi (4 boda)
2. polaganjem dvaju kolokvija (do 30 bodova), kako slijedi:
a) na prvom kolokviju studenti iz jednostavnog teksta s djelomično popunjenom tablicom izrađuju složeni tekst na
jednom od uređivača teksta uključujući jednadžbe, slike i grafičke sastavnice dobijene popunjavanjem tablice s
programom za tablični proračun, prema dobijenim naputcima i predlošku dostavljenom u jpg formatu. Kolokvij se
ocjenjuje od 0 do 15 bodova ovisno o tome koliko izrađeni tekst odgovara predlošku.
b) na drugom kolokviju studenti preko mrežnog sučelja odgovaraju na 15 postavljenih pitanja iz prijeđenog gradiva.
Svako pitanje se ocjenjuje s 0, 0.5 ili 1 bod pa student može na kolokviju sakupiti najviše 15 bodova.
3. Seminarski rad iz pojedine teme vezane za kolegij (nije obvezatan), a koji čine oblikovani tekst po unaprijed
dobijnim okvirnim uputama u jednom od uređivača teksta te PPT prikaz uz kojeg student izlaže seminarski rad pred
auditorijem. Kod seminarskog rada ocjenjuje se sadržaj (do 6 bodova), izgled pisanog teksta (do 4 boda), izgled PPT
prezentacije (do 4 boda) i kvaliteta usmenog izlaganja (do 3 boda) tako da student iz seminarskog rada može sakupiti
najviše 17 bodova.
4. Završni ispit se sastoji od:
a) pismenog dijela na kojem studenti odgovaraju na 7 unaprijed postavljenih pitanja iz predmetnog gradiva koji se
ocjenjuju od 0 do 7 bodova,
b) usmenog dijela koji obuhvaća provjeru poznavanja praktičnog rada na umreženom računalu na unaprijed 7
pripremljenih pitanja predavača koji se ocjenjuju od 0 do 1 bod tako da student može prikupiti najviše 7 bodova.
Napomene:
- Seminarski rad ocijenjen s ne manje od 14 bodova može zamijeniti jedan kolokvij ili usmeni dio ispita ako je to za
studenta povoljno.
- Student koji sakupi 33 boda iz pohađanja i aktivnosti na nastavi, dvaju kolokvija i seminarskog rada (ako ga je
izradio) oslobođen je polaganja pismenog dijela završnog ispita.
- Student koji sakupi 45 boda iz pohađanja i aktivnosti na nastavi, dvaju kolokvija i seminarskog rada oslobođen je
polaganja završnog ispita.
Zaključni broj bodova izračunava se kao aritmetički srednjak iz dvaju kolokvija i završnog dijela ispita (ako je student
oslobođen polaganja pismenog ispita dodaje mu se 7 bodova) kojem se prije računanja srednjaka pridodaju bodovi
ostvareni iz redovitog pohađanja nastave i aktivnosti na nastavi.
Zaključni bodovi se pretvaraju u zaključnu ocjenu prema slijedećoj tablici:
Zaključni broj bodova
Zaključna ocjena
14.5-16
5
12.5-14
4
10.5-12
3
8.5-10
2
0 -8.0
1
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Nastavni sadržaji i sve obavijesti vezane uz kolegij nalaze se na mrežnom poslužitelju:
Http://jadran.izor.hr/~dadic/ekologija
Elektronska adresa nastavnika za upite i konzultacije: [email protected]
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
EKOLOGIJA
SMB201
60/30/0
8 ECTS
60 sati predavanja + 30 sati seminara = 3 ECTS
Domaće zadaće, seminarski radovi, kolokviji, samostalno učenje = 5 ECTS
obavezan
X
izborni
temeljni
X
napredni
specijalistički
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
II. godina / III. i IV. semestar
Sposobnost primjene elementarnih znanja iz fizike, kemije, biologije, matematike i
statistike
Jezik poduke i
Hrvatski
mogućnost praćenja na
Moguća prilagodba na engleski jezik
drugim jezicima
Prof.dr.sc. Mladen Šolić, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Prof.dr.sc. Mladen Šolić, redoviti profesor
Voditelj seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Osnovna zadaća predmeta je razumijevanje odnosa između organizama i njihovog okoliša koje je neophodno je za
tumačenje svih životnih procesa na Zemlji, evoluciju života kao i njegovu raznolikost u prostoru i vremenu. Studenti
stječu teoretska znanja iz fundamentalnih ekoloških principa koja su nužan preduvjet za pravilno gospodarenje živim
bogastvima na Zemlji.
Problematika predmeta iznosi se kroz 6 velikih cjelina:
Uvod: Što je ekologija? Život i fizički okoliš. Ekologija jedinke: Prilagodbe organizama na uvjete fizičkog okoliša.
Odgovori organizama na utjecaje fizičkog okoliša. Biološki faktori u okolišu. Ekologija ekosistema: Koncept
ekosistema. Trofičke razine u ekosistemu. Proizvodnja i protok energije kroz ekosisteme. Kruženje tvari kroz
ekosisteme. Regeneracija hranjiva u ekosistemu. Ekologija populacija: Struktura populacija. Dinamika populacija.
Strategije u produženju vrste. Interakcije između populacija: Kompeticija. Odnos resursa i konzumenta. Predacija,
herbivornost i parazitizam. Mutualizam. Koevolucija. Ekologija zajednica: Koncept zajednice. Struktura zajednice.
Razvitak zajednica. Biološka raznolikost.
Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava.
Kombinirani oblici provođenja: frontalna predavanja; seminarski rad; gledanje video priloga diskusija i zaključivanje;
grupno rješavanje problema, pokazne i auditorne vježbe.
Pohađanje nastave je obvezno (tolerira se određeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u
seminarskom dijelu nastave, obvezni su u odrađivanju domaćih zadaća i vježbi, te imaju obvezu pristupanju
predviđenih kolokvija.
Popis obavezne literature
1. Šolić, M: Osnove ekologije, CD s nastavnim materijalima koji uključuje PP prezentacije, skripta, pitanja za
samoprovjeru znanja, primjere testova, te primjeri zadataka s rješenjima.
Popis izborne literature
1. Ricklefs, R.E. and Miller, G.L. 1999. Ecology. (4. Ed.) W.H. Freeman and Company. 896 pp.
2. Begon, M., Townsend, C.R. and Harper, J.L. 2005. Ecology: From Individuals to Ecosystems. (4. Ed.), WileyBlackwell. 752 pp.
3. Krebs, C.J. 2009. Ecology: The Experimental Analysis of Distribution and Abundance. 2000. (6. Ed.). Benjamin
Cummings. 655 pp.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Definicija ekologije, ekološka hijerarhija, podjela ekologije
Definicija ekologije, područje bavljenja ekologije kao znanosti, upoznavanje s ekološkom hijerarhijom, kriteriji prema
kojima se ekologija može podijeliti u subdiscipline
Predavanje 2. Život i fizički okoliš, ekološki faktori
Objašnjavanje odnosa između živog i neživog svijeta – sličnosti i razlike, definiranje pojma ekoloških faktora, kriteriji
za podjelu ekoloških faktora, pojam ekološke valencije
Predavanje 3. Život na kopnu, život u moru
Koje su ključne razlike između vodenih i kopnenih staništa, koji ekološki faktori dominantno definiraju ekološke
uvjete na kopnu, a koji u moru.
Predavanje 4. Prilagodbe organizama na uvjete fizičkog okoliša 1
Što obuhvaća ekologija jedinke ili fiziološka ekologija kao ekološka subdisciplina, definicija pojma prilagodbe ili
adaptacije, morfološke konvergencije, analogije/homologije, paralelna evolucija
Predavanje 5. Prilagodbe organizama na uvjete fizičkog okoliša 2
Pregled različitih prilagodbi organizama na uvjete u okolišu vezani za tri najvažnije skupine ekoloških faktora: voda,
temperatura i energija
Predavanje 6. Odgovor organizama na promjene u okolišu
Pojam homeostazije, regulacijski, aklimatizacijski i razvojni odgovori organizama na promjene uvjeta u okolišu,
prilagođivači i regulatori, ekstremni odgovori na nepovoljne uvjete (migracija, skladištenje, fiziološko mirovanje),
znakovi za prepoznavanje promjena uvjeta u okolišu
Predavanje 7. Biološki faktori u okolišu
Kriteriji za ketegorizaciju bioloških faktora u okolišu, prilagodbe predatora i plijena (kriptičnost, upozoravajuća
obojenost, mimikrija), parazita i domaćina, parazitoida i domaćina, patogena i domaćina, paraziti gnijezda, industrijski
melanizam
Predavanje 8. Koncept ekosustava, trofičke razine u ekosustavu
Povijesni pregled razvitka koncepta ekosustava, Eltonova piramida brojeva, Lotkin termodinamički pogled na
ekosustav, Lindemanova piramida energetskih transforamacija, Odumova energetika ekosustava, trofičke razine i
temeljni procesi u ekosustavu, kriteriji za definiranje trofičkog statusa organizama
Predavanje 9. Proizvodnja i protok energije kroz ekosustav
Primarna i sekudarna produktivnost ekosustava (autotrofna i heterotrofna proizvodnja), fotosinteza i kemosinteza,
faktori o kojima ovisi fotosinteza i primarna proizvodnja (usporedba kopno-more), efikasnost fotosinteze, efikasnost
transpiracije, usporedba primarne proizvodnje u različitim ekosustavima na Zemlji (razlika kopno-more), dinamika
protoka energije kroz ekosustav, pojam ekološke efikasnosti, duljina hranidbenih lanaca, herbivorni i detrivorni lanci
prehrane, brzina prijenosa energije kroz ekosustav (vrijeme zadržavanja, usporedba kono-more)
Predavanje 10. Kruženje tvari kroz ekosustav
Asimilacijski i disimilacijski procesi (fotosinteza i respiracija), kruženje vode u ekosustavu, oksidacijsko-redukcijski
potencijal ekosustava, ciklusi ugljika, dušika, fosfora i sumpora u ekosutavu.
Predavanje 11. Regeneracija hranjiva u ekosustavu
Regeneracija hranjiva u kopnenim ekosustavima (trošenje stijena i nastanak tla, detritus i humus, razgradnja biljnih
ostataka, detrivori u tlu), regeneracija hranjiva u vodenim ekosustavima, temperaturna stratifikacija vodenog stupca i
vertikalno kruženje hranjiva u vodenim ekosustavima, herbivorna i mikrobna hranidbena mreža, regeneracija hranjiva
u tekučicama, estuariji i slane močvare kao regeneratori hranjiva
Predavanje 12. Prostorna struktura populacija
Elementi prostorne strukture populacija (distribucija, disperzija gustoća), tipovi disperzije jedinki u populaciji
(grupna, ravnomjerna, slučajna), metode procjene gustoće populacija, efektivna veličina populacije, unitarni i
modularni organizmi, teritorijalnost i rasprostranjnje utječu na prostornu strukturu populacija
Predavanje 13. Dobna struktura populacija
Faze u životnom ciklusu jedinke (predreproduktivna, reproduktivna i postreproduktivna), tipovi uzrasnih piramida,
stope fekunditeta i mortaliteta, tablica života (tipovi tablica života, varijable u tablici života), tipovi krivulja
preživljavanja,
Predavanje 14. Dinamika populacija 1
Definicija pojma dinamika populacija, rast populacije i tipovi populacijskih modela, neograničeni i ograničeni
/regulirani) rast populacije, pregled modela rasta populacije, definicija vremeski odjeljenog (skokovitog) i vremeski
kontinuiranog eksponencijalnog rasta, matematički modeli eksponencijalnog rasta populacija, eksponencijalni rast
dobno-strukturirane populacije, izračunavanje stope rasta i tablice života (neto stopa reprodukcije i generacijsko
vrijeme), ovisnost stope rasta o uvjetima u okolišu, odnos veličine organizma i stope rasta
Predavanje 15. Dinamika populacija 2
Ograničeni (regulirani) rast populacije, logistički model rasta populacije, pojam nosivog kapaciteta okoliša i
maksimalno održivog prinosa, logistička (sigmoidna) krivulja rasta, usporedba eksponencijalnog i logističkog rasta
Predavanje 16. Fluktuacije populacija
Što su fluktuacije u veličini populacije i što ih uzrokuje?, odnos između stope rasta i veličine i perioda fluktuiranja
veličine populacije, karakteristično vrijeme povratka, analiza ključnog faktora, k-faktor analiza, cikličko ponašanje
populacija, ovisnost načina dostizanja ravnotežne veličine populacije o stopi rasta (jednolično dostizanje, prigušeni
ciklusi, stabilno osciliranje, kaotično ponašanje)
Predavanje 17. Metapopulacija
Definicija metapopulacije, dinamika metapopulacija, matematički model metapopulacije, efekt spašavanja, korelirani
nestanak
Predavanje 18. Strategije u produženju vrste
Životni ciklus i reprodukcija (semelparitija i iteroparitija), kompromis između broja potomaka i njihove veličine,
kompromis između ulaganja u reprodukciju i biomasu (preživljavanje), r-selekcija i K-selekcija, cijena reprodukcije i
osjetljivost potomaka na veličinu, kompetitivne/ruderalne/na stres tolerantne vrste,
periodička/oportunistička/ravnotežna strategija
Predavanje 19. Kompeticija
Definicija kompeticije, Princip kompeticijskog isključenja, kompeticija i ekološka niša, diferencijacija ekoloških niša,
razmicanje značajki, Lotka-Volterrin matematički model kompeticije (izokline nultog rasta, mogući rezultati
kompeticije, uvjeti za koegzistenciju), Tilmanov model kompeticije, kompeticija u prirodnim uvjetima, mehanizmi
kompeticije
Predavanje 20. Odnos resursa i konzumenta
Definicija pojmova konzument i resurs, obnovljivi i neobnovljivi resursi, pojam oraničavajućeg resursa, kritična
razina resursa, interakcije između resursa, Monodov model populacijskog rasta u ovisnosti o količini resursa
Predavanje 21. Interakcije iskorištavanja
Definicija eksploatatora (predatori, paraziti, patogeni, parazitoidi, herbivori), utjecaj eksploatatota na strukturu i
dinamiku populacija žrtava (plijen i domaćini), kompeticija i herbivornost, povezane cikličke oscilacije između plijena
i predatora ili domaćina i parazita
Predavanje 22. Matematički model predacije
Lotka-Volterrin matematički model predacije, Volterrino pravilo, pojam funkcionalnog odgovora, tipovi
funkcionalnog odgovora, Hollingova „disk jednadžba“, pojam pribježišta (Huffakerov eksperiment), Nicholson-Bailey
model parazitoid-domaćin, model infekcije, teorija optimalne prehrane
Predavanje 23. Mutualizam i koevolucija
Definicija mutualizma, mutualizam i simbioza – razlike, tipovi mutualizma (trofički, obrambeni, rasprostranjivački),
definicija koevolucije, tipovi koevolucije, antagonistički odnosi i koevolucija, mutualističke interakcije i koevolucija
Predavanje 24. Koncept zajednice; sastav zajednice
Pristupi u definiranju zajednice, koncept otvorene i zatvorene zajednice, pojam ekotona, gradijent analiza, kvalitativni
i kvantitativni sastav zajednice, funkcionalne skupine vrsta i trofičke vrste, karakteristične i dominantne vrste,
matematički modeli raspodjele abundancija vrsta u zajednici, indeksi raznolikosti, indeksi ujednačenosti i rangabundancija krivulje, matematički opis broja vrsta i veličine istraživanog područja, metoda razrjeđenja
Predavanje 25. Hranidbena struktura zajednica
Pojam hranidbenog lanca i hranidbene mreže, struktura hranidbene mreže (bazalne vrste, intermedijarne vrste i vršni
predatori), tipovi hranidbenih mreža
Predavanje 26. Stabilnost zajednica
Direktne i indirektne interakcije u hranidbenim mrežama, temeljne ili ključne vrste, top-dpwn i bottom-up kontrola,
pojam trofičkih kaskada, definicija i tipovi stabilnosti zajednica, veza između stabilnosti i broja vrsta, broja trofičkih
veza i prosječne snage interakcija, povijesni pregled ideja o vezi između složenosti (biološke raznolikosti) i stabilnosti
zajednica, važnost raznolikosti zajednica za njihovu stabilnost („hipoteza zakovice“, hipoteza osiguranja – zaliha
vrsta“, „efekt slabih interakcija“)
Predavanje 27. Prostorna struktura zajednice i periodizam u životu zajednica
Fragmentacija staništa i pojam „rubnog efekta“, startifikacija kao oblik prostorne strukture zajednica, periodizam u
životu zajednice (pojam feneologije i aspekata), sezonski, dnevno-noćni i lunarni periodizam u životu zajednice,
razlozi za periodičnost
Predavanje 28. Razvitak zajednica
Pojam i definicaja sukcesija, terminologija sukcesija (pionirske, intermedijarne i klimaks zajednice), karakteristike
vrsta iz ranih i kasnih stadija sukcesije, pregled različitih tipova sukcesija, sukcesije kao rezultat fizičkih i bioloških
poremećaja, izvori kolonizacije poremećenih staništa, mehanizmi sukcesije (olakšavanje, inhibicija, tolerancija), tipovi
klimaksa (prolazni i ciklički klimaksi), promjene u zajednicama tijekom sukcesije (omjer proizvodnja/biomasa,
bogatstvo vrsta – sukcesijski gradijent),
Predavanje 29. Biološka raznolikost: gradijenti raznolikosti
Definicija biološke raznolikosti, razine mjerenja biološke raznolikosti (genetička, taksonomska, viši sustavi
organizacije), raznolikost značajki, genetička raznolikost, taksonomska raznolikost (bogatstvo vrsta), funkcionalna
raznolikost, raznolikost viših sistava organizacije (zajednice, ekosustavi, krajobrazi), pregled gradijenata bogatstva
vrsta (geografska širina, nadmorska visina, dubina, vremeski gradijenti bogatstva vrsta), veza između bogatstva vrsta i
nekih faktora u okolišu (produktivnost i bogatstvo resursa, heterogenost okoliša, dugoročna stabilnost okoliša),
„paradoks planktona“ i „paradoks obogaćivanja“, regionalna i lokalna raznolikost, alfa, beta i gama raznolikost, pojam
„ekološkog oslobađanja“
Predavanje 30. Biološka raznolikost: mehanizmi regulacije biološke raznolikosti
Regionalno/povijesni i lokalno/deterministički pogled na biološku raznolikost, „vremenska hipoteza“, ravnotežne i
neravnotežne teorije, ravnotežna teorija otočne biogeografije, pojam „relaksacije“ („opuštanja“), pojam „disharmoije“,
biološka raznolikost i ekološka niša (diferencijacija niša i razmicanje značajki), „ekomorfološka analiza“, kompeticija
i negativni odnos distribucija vrsta, neravnotežni modeli regulacije biološke raznolikosti („koegzistencija posredovana
izrabljivačem“, „hipoteza pritiska štetočina“, modeli zatvorenih sustava („teorija vremenske heterogenosti okoliša“),
modeli otvorenih sustava („koncept dinamike malih površina“, „hipoteza umjerenog poremećaja“, „hipoteza lutrije“),
utjecaj biološke raznolikosti na funkcije ekosustava.
Tijekom nastavne godine održava se 10-ak seminara od kojih su neki stalni, dok se drugi mijenjaju i ovise o željama
studenata ili nekim aktualnim zbivanjima u području ekologije i zaštite okolša
Stalni seminari:
Seminar 1. Proizvodnja u moru (primarna, herbivorna, detrivorna)
Naglasiti razlike između kopna i mora u pogledu proizvodnje različitih trofičkih kategorija, njihove biomase i
međusobnih omjera
Seminar 2. Procjena veličine populacije i tipova disperzije populacije
Praktična znanja u korištenju metoda za procjenu veličine populacije, te matematički način određivanja tipova
disperzije jedinki u populaciji.
Seminar 3. Modeli rasta populacije
Kroz praktične primjere pokazati razliku između eksponencijalnog i logističkog modela rasta. Koje praktične
probleme možemo rješavati ovim modelima
Seminar 4. Dobna struktura populacije
Kroz praktične primjere prikazati konstruiranje tablice života, te izračanavanje nekih parametara iz tablice života kao
što su krivulja smrtnosti, očekivano trajanje života (životni vijek), stopa rasta populacije, generacijsko vrijeme
populacije.
Seminar 5. Pokazatelji biološke raznolikosti
Praktični primjeri izračunavanja indeksa raznolikosti i indeksa ujedačenosti, te konstrukcija rang-abundancija krivulja
Seminar 6. Debata raznolikost-stabilnost
Detaljniji uvid u recentne znanstvene rezultate vezane za debatu u kakvoj je vezi biološka raznoliokost sa stabilnošću i
funkcioniranjem ekosustava.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Do konačne ocjene dolazi se skupljanjem bodova tijekom cijele godine. Maksimalni broj bodova koji se može sakupiti
je 60.
Bodovi se skupljaju kroz pismene testove na sljedeći način:
Test iz poglavlja UVOD 10 bodova
Test iz poglavlja EKOLOGIJA JEDINKE 10 bodova
Test iz poglavlja EKOLOGIJA EKOSISTEMA 10 bodova
Test iz poglavlja EKOLOGIJA POPULACIJA 10 bodova
Test iz poglavlja INTERAKCIJE IZMEĐU POPULACIJA 10 bodova
Test iz poglavlja EKOLOGIJA ZAJEDNICA 10 bodova
UKUPNO 60 bodova
Broj sakupljenih bodova pretvara se u jednu od ocjena prema sljedećem
obrascu:
> 53 boda - izvrstan (5)
46 – 53 boda - vrlo dobar (4)
37 – 45 bodova - dobar (3)
30 – 36 bodova - dovoljan (2)
< 30 bodova - student nije zadovoljio
Student tijekom godine ima pravo ponoviti dva testa po svom odabiru, jedan iz zimskog semestra (prva tri poglavlja),
te jedan iz ljetnog semestra (preostala 3 poglavlja). Ovi će se testovi organizirati na kraju svakog od semestara u istom
terminu za sve studente. Nakon ponovljenog testa postignuti bodovi su važeći, a stari bodovi iz prvog pokušaja se
brišu.
Studenti koji ukupno sakupe manje od 30 bodova moraju ponovo izaći na ispit iz cijelog gradiva (onoliko puta koliko
to pravilnik o studiranju dozvoljava) na kojem za prolaz moraju ostvariti više od 50% mogućih bodova i u indeks im
se upisuje ocjena dovoljan (2). Ukoliko je student ostvario preko 80% od mogućih bodova u indeks mu se upisuje
ocjena dobar (3).
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, načinu ocjenjivanja i terminima
konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja.
Naziv predmeta
KEMIJSKA OCEANOGRAFIJA
SMB202
Kod predmeta
Satnica predmeta
30/0/30
(P/S/V)
4 ECTS
ECTS
2 (predavanja, samostalno učenje) i 2 (laboratorijske vježbe, terenski rad, kolokviji)
(uz obrazloženje)
obavezan
X
izborni
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
II. godina / III. semestar
Godina/semestar
Osnovna znanja iz opće i anorganske kemije, biologije i fizike
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski jezik; engleski jezik
drugim jezicima
Doc. dr. sc. Slavica Matijević
Nositelj predmeta
Doc. dr. sc. Slavica Matijević
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Cilj nastave je upoznavanje studenata s osnovama kemijske oceanografije koja proučava kemijski sastav morske vode
te fizičke, biološke i geološke procese kao i globalne cikluse koje utječu na njega.
Kroz predavanja će se studenti upoznati sa povijesnim razvojem kemijske oceanografije kao znanosti, podsjetiti
osnovnih pojmova iz kemijske ravnoteže radi lakšeg razumijevanja važnih procesa u morskom sustavu. U istu svrhu
će se tijekom nastave upoznati s osnovama oceanske cirkulacije, svojstvima morske vode te hidrološkim ciklusom
općenito. Cilj je nastave da studenti steknu osnovna saznanja o salinitetu, makrokonstituentima i mikrokonstituentima
i elementima u tragovima u morskoj vodi, a osobito je važno shvaćanje karbonatnog sustava, alkaliniteta i kontrole pH
vrijednosti morske vode. Sintezom prethodnih saznanja iz različitih područja kemije, fizike i biologije studenti će
tijekom predavanja steći i nova saznanja o biogeokemijskim ciklusima ugljika, dušika, fosfora i silicija kao i o
otopljenim plinovima u morskoj vodi.
Tijekom vježbi (praktikuma) studenti će se upoznati s analitičkom opremom koja se koristi u Laboratorijima za
kemijsku oceanografiju i sedimentologiju (IOR-a u Splitu) i istraživačkog broda "BIOS DVA". Cilj vježbi je da
studenti steknu određene vještine iz uzorkovanja morske vode, sedimenata i organizama; određivanja slanosti, pH
vrijednosti, sadržaja otopljenog kisika. Uz teoretsku osnovu studenti će upoznati osnove analitičkog određivanja
sadržaja hranjivih soli u morskoj vodi, pripremu uzoraka sedimenata i morskih organizama te određivanje masenih
udjela kovina u tragovima. Upoznat će se i sa metodama određivanja sadržaja organskih zagađivala u morskoj vodi,
sedimentima i organizmima.
Nastava će se odvijati putem direktnih predavanja, individualnog i grupnog rada na laboratorijskim vježbama i
terenskim radom na istraživačkom brodu.
Provjera stečenih znanja se organizira kroz dva kolokvija tijekom semestra (predavanja i vježbe) i usmeni dio
završnog ispita koji se provodi ovisno o rezultatima kolokvija, a konzultacije sa predavačem po dogovoru.
Popis obavezne literature
1. F. J. Millero and M.L. Sohn: CHEMICAL OCEANOGRAPHY, 2nd ed. (Marine Science) CRC Press (1992).
2. S. M. Liebes, INTRODUCTION TO MARINE BIOGEOCHEMISTRY, 2nd ed. Elsevier (2009)
3. The Open University Course Team; ed. J. Wright and A. Cooling: SEAWATER: ITS COMPOSITION,
PROPERTIES AND BEHAVIOUR, 2nd ed. (2007)
4. The Open University Course Team; MARINE BIOGEOCHEMICAL CYCLES, 2nd ed. (2005)
Popis izborne literature
1. CHEMICAL OCEANOGRAPHY: James W. Murray and Anitra Ingalls
www.ocean.washington.edu/courses/oc400/lecture_notes.html
2. Skoog, West, Holler: FUNDAMENTALS OF ANALYTICAL CHEMISTRY, Vith Edit. 1992. Skoog, West,
Holler: FUNDAMENTALS OF ANALYTICAL CHEMISTRY, Vith Edit. 1992.
3. Robert H. Stewart: INTRODUCTION TO PHYSICAL OCEANOGRAPHY; Department of Oceanography, Texas
A & M University,Copyright 2008 September.
4. T. R. Crompton: ANALYSIS OF SEAWATER: A GUIDE FOR THE ANALYTICAL AND ENVIRONMENTAL
CHEMISTRY. Springer, 2006
5. The Open University Course Team; OCEAN CHEMISTRY DEEP SEA SEDIMENTS (2004)
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvod u kemijsku oceanografiju
Ishodi učenja: Definirati mjesto kemijske oceanografije unutar oceanografije kao znanosti o kemiji oceana zasnovanu
na raspodjeli i dinamici elemenata, izotopa, atoma i molekula koja povezuje temelje fizikalne kemije, termodinamike i
kinetike sa biološkim, geološkim i fizikalnim procesima. Objasniti prednosti kemijske perspektive objašnjenja procesa
u oceanima kojima se kemijska oceanografija bavi. Objasniti interdisciplinarnost kemijske oceanografije. Definirati
osnovni fokus istraživanja kemijske oceanografije (ciklus ugljika). Pojasniti razliku i važnost deskriptivne i
kvantitativne kemijske oceanografije. Opisati povijesni razvoj istraživanja u kemijskoj oceanografiji u svijetu kao i
oceanografska istraživanja na području Jadrana.
Predavanje 2. Kemijska ravnoteža-osnovni pojmovi
Ishodi učenja: Objasniti važnost kemijske u kemijskoj oceanografiji. Na nekoliko tipova problema iz kemijske
oceanografije objasniti/rekapitulirati prethodna saznanja izračuna iz kemijske ravnoteže: (a) topljivost (primjer:
topljivost opala i kvarca u morskoj sredini), (b) oksido-redukcijsko stanje elemenata (primjer: različit stupanj
toksičnosti različitih oksidacijskih stanja arsena u morskom sedimentu), (c) kompleksacija (specijacija željeza i rast
fitoplanktona), (d) karbonatni sustav (distribucija CaCO3 u sedimentima). Definirati / obnoviti nekoliko osnovnih
pojmova iz kemijske ravnoteže: ravnotežna konstanta, slobodne energije, izračuni konstanti iz slobodnih energija.
Objasniti razliku između ravnotežnih koncentracija i ustanovljenih koncentracija i kako ih koristiti u smislu
određivanja smjera r-je.
Predavanje 3. Oceanska cirkulacija
Ishodi učenja: Pojasniti osnove strujanja u oceanima radi boljeg razumijevanja raspodjele fizikalno-kemijskih
parametara koje proučava kemijska oceanografija. Definirati površinsku i dubokomorsku cirkulaciju i njihove
pokretače (vjetar i protoci donosa (topline ili slatke vode) između oceana i atmosfere koji utječu na gustoću morske
vode). Navesti sile i tlakove koji utječu na površinska strujanja (Coriolisova sila, prisutnost obale, horizontalni
gradijent tlaka). Navesti važnost dubokomorske cirkulacije i stvaranje vodenih masa. Definirati utjecaj globalnog
oceanskog strujanja na transport topline i regulaciju klime na Zemlji. Navesti uloge oceana u klimatskim
fluktuacijama ledenih doba. Navesti značajke strujanja u Jadranu. Navesti načine mjerenja strujanja (površinskih i
dubokomorskih).
Predavanje 4. Svojstva vode i morske vode
Ishodi učenja: Pojasniti porijeklo oceana i atmosfere kao i dokaze o njihovoj evoluciji. Definirati/sintetizirati
prethodna saznanja o svojstvima vode; (struktura molekule vode, hidratacija, fizikalno kemijska svojstva, anomalije
vode, struktura leda). Objasniti stvaranje morskog leda. Usporediti svojstva čiste vode i morske vode. Objasniti
hidrološki ciklus na Zemlji (spremnike vode i procese ključne za njeno kruženje). Navesti utjecaj antropogenog
čimbenika na ciklus vode na Zemlji. Navesti odnose evaporacije i precipitacije na kopnu i u oceanima.
Predavanje 5. Salinitet
Ishodi učenja: Objasniti povijesni razvoj određivanja soli u morskoj vodi. Definirati pojam saliniteta. Objasniti
raspodjelu saliniteta u površinskim vodama svjetskog oceana. Definirati odnos saliniteta, temperature i gustoće u
morskoj vodi. Definirati gustoću morske vode (ovisno o temperaturi, salinitetu i tlaku), anomaliju gustoće i
potencijalnu anomaliju gustoće. Objasniti vertikalnu raspodjelu temperature i gustoće i saliniteta u oceanu (raslojenost
vodenog stupca oceana u odnosu na temperaturu, salinitet i gustoću). Navesti karakteristike vertikalne raspodjele
temperature i gustoće i saliniteta u Jadranu. Objasniti načine određivanja saliniteta u uzorcima morske vode.
Predavanje 6. Sastav morske vode (makrokonstituenti i mikrokonstituenti)
Ishodi učenja: Definirati sastav morske vode; (a) krutine, (b) plinovi, (c) koloidi, (d) otopljene tvari (anorganske i
organske). U skupini otopljenih anorganskih tvari definirati glavne sastojke (makrokonstituente) u morskoj vodi.
Objasniti pojam konzervativnosti glavnih sastojaka. Definirati specifične uvjete pod kojima su glavni sastojci morske
vode nekonzervativni; estuariji i kopnena mora; anoksični bazeni, smrzavanje, taloženje i otapanje minerala
karbonata, podmorski vulkanizmi, zaslanjivanje kroz pridnene procjepe, evaporacija u izoliranim bazenima, izmjena
iona između mora i atmosfere, intersticijska voda. Navesti metode određivanje glavnih sastojaka morske vode.
Definirati sporedne sastojke (mikrokonstituente). Objasniti uzroke nekonzervativnosti sporednih sastojaka. Definirati
elemente u tragovima. Navesti čimbenike koji utječu na raspodjelu elemenata u tragovima u moru. Definirati vrijeme
zadržavanja. Usvojiti izračun vremena zadržavanja određenih sastojaka morske vode.
Predavanje 7. Sastav morske vode (usporedba morske vode sa ostalim prirodnim vodama; partikularna tvar)
Ishodi učenja: Objasniti razliku sastava morske vode u odnosu na ostale prirodne vode (kišnica i riječna voda).
Objasniti zašto morska voda nije koncentrirana verzija prosječnog sastava svih rijeka. Usporediti riječne unose i
vrijeme zadržavanja nekih otopljenih sastojaka u m. vodi. Definirati pojam cikličkih soli (soli natrija i klora) i
porijeklo klorida u morskoj vodi. Objasniti razlike u količini pojedinih elemenata u morskoj vodi i njihovog sastava u
Zemljinoj kori (ako je elementa više u morskoj vodi, onda ima i druge izvore osim trošenja stijena; vulkanizmi,
taloženje u dubokomorskim sedimentima). Definirati partikularnu tvar ili seston (živi organizmi i nežive čestice).
Definirati granicu između partikularne i otopljene tvari. Definirati približnu podjelu partikularne tvari po veličini.
Objasniti brzinu taloženja čestica u m. vodi (Stokes-ov zakon). Definirati osnovne izvore partikularne tvari u
oceanima (rijeke, eolska prašina, biogena partikularna tvar).
Predavanje 8. Biološka i nebiološka kontrola mikrokonstituenata i elemenata u tragovima
Ishodi učenja: U okviru mikrokonstituenata definirati nutrijente (hranjive soli) u morskoj vodi (nitrati, amonijeve soli;
nitriti, fosfati i silikati) i njihovu ulogu u procesu fotosinteze i remineralizacije. Objasniti vertikalnu raspodjelu
nutrijenata u vodenom stupcu oceana (nutriklina). Obzirom na ulogu u biološkim procesima definirati klasifikaciju
elemenata u morskoj vodi: (biolimitirajući; biointermedijerni i bio-inertni) i karakteristike njihovih vertikalnih profila
u oceanu. Navesti nebiološke mehanizme uklanjanja metala u tragovima (koji predstavljaju većinu minornih i
elemenata u tragovima u m. vodi); međusobno privlačenje iona; oksidacijsko redukcijska ravnoteža; koprecipitacija.
Navesti primjere biološke kontrole minornih i elemenata u tragovima. Objasniti mehanizme obogaćivanja elementima
u tragovima; (a) probavljanje partikularne suspendirane tvari sa glinama ili organskim česticama koje su ”uklonile”
elemente u tragovima iz morske vode (“filter feeders”), (b) probavljanje elemenata koji su već koncentrirani u hrani
npr. u planktonu (Hg i DDT); bioakumulacija, biokoncentracija, biomagnifikacija, (c) kompleksiranje metala sa
organskim molekulama.
Predavanje 9. Karbonatni sustav u morskoj vodi, alkalinitet, kontrola pH vrijednosti morske vode
Ishodi učenja: Objasniti ciklus ugljik (IV) oksida (CO2) u morskoj sredini. Definirati / rekapitulirati dosadašnja
saznanja o pojmovima aktiviteta, ionizacije vode, pH vrijednosti i puferskog sustava. Definirati pojam alkaliniteta i
karbonatnog alkaliniteta. Objasniti kemijske ravnoteže u sustavu morska voda - CO2. Objasniti regulaciju pH morske
vode kao posljedicu ravnoteže reakcije disocijacije bikarbonatnih iona. Objasniti kontrolu alkaliniteta u oceanu;
vertikalnu i horizontalnu raspodjelu alkaliniteta i CO2 u oceanima. Objasniti otapanje i preciptaciju CaCO3 u vodenom
stupcu (lizoklina, CCD).
Predavanje 10. Biogeokemijski ciklus ugljika
Ishodi učenja: Navesti spremnike ugljika na Zemlji i objasniti protoke između pojedinih spremnika. Objasniti
fotosintezu i respiraciju u kontekstu trošenja/oslobađanja ugljika. Definirati pojmove „fizička i biološka pumpa“ u
oceanima. Objasniti antropogeni utjecaj na globalni ciklus ugljika (globalno zatopljenje, staklenički plinovi). Pojasniti
pojam „zakiseljavanja“ oceana i njegov utjecaj na primarnu proizvodnju organske tvari. Definirati primarnu
proizvodnju na globalnoj razini i njenu prostornu varijabilnost. Definirati prosječni sastav biološke partikularne tvari
(Redfieldov C N P omjer). Objasniti reakcije fotosinteze u oceanima. Navesti slijed reakcija oksidacije organske tvari
u morskoj sredini.
Predavanje 11. Biogeokemijski ciklusi općenito
Ishodi učenja: Definirati ekosustav općenito i njegove osnovne abiotičke i biotičke komponente. Objasniti protok
kemijskih elemenata i energije kroz ekosustave (primjeri hranidbenih lanaca). Definirati biogeokemijske cikluse kao
kruženje tvari/elemenata na Zemlji koje se odvija između pojedinih sfera. Na određenim primjerima navesti spremnike
pojedinih elemenata i kruženje unutar i između njih. Definirati pojam limitirajućih tvari.
Predavanje 12. Biogeokemijski ciklus kisika
Ishodi učenja: Navesti spremnike kisika na Z (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između pojedinih
spremnika. Opisati utjecaj procesa primarne proizvodnje organske tvari na vertikalnu i horizontalnu raspodjelu u
svjetskim oceanima. Objasniti pojavu zona minimuma kisika u svjetskim oceanima kao i utjecaj globalnog oceanskog
strujanja na raspodjelu kisika. Opisati utjecaj primarne proizvodnje organske tvari na vertikalnu i horizontalnu
raspodjelu kisika u Jadranu. Navesti utjecaj reakcija oksidacije organske tvari na raspodjelu kisika u sedimentu.
Predavanje 13. Biogeokemijski ciklus dušika
Ishodi učenja: Navesti spremnike dušika na Z (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između pojedinih
spremnika. Navesti primjere kruženja dušika u kopnenim i morskim ekosustavima. Definirati procese u globalnom
ciklusu dušika: fiksacija dušika, asimilacija amonijaka, nitrifikacija, nitratna redukcija, amonifikacija i denitrifikacija.
Objasniti antropogeni utjecaj na globalni ciklus dušika. Definirati pojam eutrofikacije. Navesti osnovne kemijske
oblike i transformacije N u morskoj sredini i glavne reakcije u ciklusu dušika u morskoj sredini. Objasniti povezanost
ciklusa dušika u moru sa ciklusima ugljika, fosfora i kisika. Objasniti karakteristike vertikalne raspodjele različitih
oblika dušika u oceanima i Jadranu. Navesti spremnike kisika na Zemlji (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti
protoke između pojedinih spremnika.
Predavanje 14. Biogeokemijski ciklus fosfora
Ishodi učenja: Navesti spremnike fosfora na Zemlji (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između
pojedinih spremnika. Pojasniti karakteristike globalnog ciklusa fosfora. Objasniti donose fosfora u oceane (vjetar,
riječni donosi). Definirati oblike fosfora u morskoj vodi (otopljeni, adsorbirani i partikularni oblici). Objasniti ciklus
fosfora u oceanima. Objasniti transformacije oblika partikularnog fosfora u vodenom stupcu i sedimentu kao i utjecaj
redoks potencijala na protok fosfora i/iz sedimenta. Objasniti vertikalnu raspodjelu fosfora u svjetskim oceanima i u
Jadranu. Objasniti promjene u N:P omjerima u oceanima (limitiranost fosforom, odnosno dušikom).
Predavanje 15. Biogeokemijski ciklus fosfora
Ishodi učenja: Navesti spremnike silicija na Zemlji (atmosfera, litosfera, hidrosfera) i objasniti protoke između
pojedinih spremnika. Uočiti razlike ciklusa silicija u odnosu na cikluse ostalih elemenata. Objasniti ciklus silicija u
oceanu. Navesti oblike silicija u oceanima: otopljeni, partikularni i biogeni silicij. Objasniti stvaranje biogenog silicija
u kontekstu ugradnje u ljušturice dijatomeja. Navesti karakteristike dijatomeja i osobitosti njihove dominacije u
fitoplanktonskoj zajednici svjetskih oceana. Objasniti vertikalnu raspodjelu silicija u vodenom stupcu oceana i u
Jadranu. Navesti značaj protoka silicija iz sedimenta u vodeni stupac.
Vježba 1. Upoznavanje sa opremom laboratorija za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju.
Ishodi učenja: Navesti analitičku opremu koja se koristi u laboratorijima za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju
Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu: pehametar: (određivanje pH vrijednosti u tekućim uzorcima, mjerenje
redoks-potencijala), salinometar: (određivanje saliniteta u tekućim uzorcima), Auto Analyzer 3: (fotoelektrični
kolorimetar za određivanje koncentracije hranjivih soli u uzorcima morske vode ili sedimenta), spektrofotometar:
(određivanje koncentracije hranjivih soli u uzorcima morske vode i sedimenta), AAS: atomski apsorpcioni
spektrofotometar (spektrometar atomne apsorpcije) za određivanje koncentracije teških kovina u uzorcima morske
vode, sedimenta ili organizama, plinski kromatograf (GC): određivanje kloriranih pesticida i polikloriranih bifenila,
CHNS-O analyzer: određivanje ugljika, vodika, dušika, sumpora i kisika u tekućim i krutim uzorcima, digitalne birete,
destilator, deionizator, tresilica, analitičke vage,...
Vježba 2. Upoznavanje sa opremom laboratorija za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju na istraživačkom
brodu "BIOS DVA".
Ishodi učenja: Navesti i objasniti rad uređaja za uzorkovanje morske vode; Nansenov crpac, Niskinov crpac, Van
Dorsenov crpac (za određivanje koncentracije hranjivih soli, određivanje sadržaja kisika, pH vrijednosti, saliniteta).
Navesti i objasniti rad uređaja za uzorkovanje sedimenta; gravity corer (gravitacijski uzorkivač sedimenta), grabila,
box-koreri (određivanje koncentracije teških kovina, određivanje koncentracije hranjivih soli, mjerenje redokspotencijala ("in situ"), granulometrijski sastav sedimenta, sadržaj organske tvari, ugljika, dušika i fosfora).
Vježba 3. Rekapitulacija dosadašnjih saznanja iz opće i anorganske kemije.
Ishodi učenja: Rješavanje zadataka iz određenih poglavlja opće kemije u svrhu lakšeg usvajanja kemijskih procesa i
analitičkog određivanja određenih komponenata u kemijskoj oceanografiji (uvodna poglavlja; količina tvari, kemijski
ekvivalenti, otopine).
Vježba 4. Određivanje saliniteta u uzorcima morske vode.
Ishodi učenja: Iz teoretske osnove usvojiti definicije saliniteta i načine određivanja objasniti pripremu i karakteristike
standarne morske vode. Navesti načine određivanja saliniteta (Mohr - Knudsenova metoda, refraktometrijsko
određivanje, određivanje salinometrom). Upoznati se sa dijelovima i načinom rada induktivnog tipa salinometra. U
laboratoriju usvojiti samostalno određivanje saliniteta u uzorcima morske vode na salinometru.
Vježba 5. Određivanje koncentracije kisika u uzorcima morske vode.
Ishodi učenja: Iz teoretske osnove usvojiti termine topljivosti plinova u ovisnosti o temperaturi, tlaku i salinitetu.
Objasniti nekonzervativnost otopljenog kisika u morskoj sredini. Objasniti pojam očigledne potrošnje kisika (AOU).
Navesti koncentracije kisika granične za hipoksične i anoksične uvjete. Objasniti temelje metode kemijskog
određivanja kisika otopljenog u morskoj vodi (klasična Winklerova metoda). Navesti faze određivanja kisika
(fiksacija, otapanje taloga, titracija sa Na2S2O3). Objasniti način izračunavanja koncentracije kisika u uzorku. U
laboratoriju usvojiti samostalno određivanje koncentracije kisika u uzorcima morske vode.
Vježba 6. Određivanje koncentracije pesticida i polikloriranih bifenila u uzorcima sedimenta i organizama.
Ishodi učenja: Iz teoretske osnove usvojiti osnove plinske kromatografije kao analitičke tehnike koja se primjenjuje za
određivanje koncentracije pesticida i polikloriranih bifenila u uzorcima sedimenta i organizama. Objasniti postupak
uzorkovanja školjkaša i sedimenta i pripreme uzoraka za analizu. Objasniti pojam liofilizacije. Navesti faze
analitičkog određivanja pesticida i polikloriranih bifenila u pripremljenim uzorcima. Objasniti način izračunavanja
rezultata.
Vježba 7. Određivanje koncentracije teških metala u uzorcima organizama i sedimenata.
Ishodi učenja: Iz teoretske osnove navesti osnovne dijelove i princip rada atomskog apsorpcionog spektro(foto)metra
AAS-a. Objasniti postupak uzorkovanja školjkaša i sedimenta i pripreme uzoraka za analizu teških metala. Navesti
faze mjerenja pojedinog metala u pripremljenim uzorcima na instrumentu. Objasniti način izračunavanja rezultata.
Vježba 8. Određivanje pH vrijednosti morske vode.
Ishodi učenja: Iz teoretske osnove pojasniti kontrolu pH vrijednosti u morskoj vodi. Navesti načine određivanja pH
vrijednosti; obojeni indikatori; pehametar. Navesti dijelove i princip rada pehametra sa staklenom elektrodom. U
laboratoriju usvojiti samostalno određivanje pH vrijednosti u uzorcima različitih otopina i u uzorcima morske vode.
Vježba 9. Određivanje koncentracije hranjivih soli u uzorcima morske vode.
Ishodi učenja: Iz teoretske osnove pojasniti ulogu hranjivih soli (NO3-, NO2-, NH4+, HPO42-, SiO44-) u procesu
primarne proizvodnje organske tvari u moru. Navesti raspone koncentracija hranjivih soli u vodenom stupcu srednjeg
Jadrana. Navesti osnove spektrofotometrije i kolorimetrije. Objasniti matematičku osnovu apsorpcijske spektroskopije
(Lambert-Beerov zakon). Objasniti koncept baždarne krivulje (koje se koriste za kalibraciju linearnosti analitičkog
instrumenta ili za određivanje koncentracije nepoznatog uzorka). Navesti dijelove fotoelektričnog kolorimetra (Auto
Analyzer). U laboratoriju usvojiti samostalno pripremanje standardnih otopina različitih koncentracija za određivanje
koncentracije nutrijenata u uzorcima morske vode na spektrofotometru. Objasniti način izračunavanja rezultata.
Način polaganja ispita
Pohađanje nastave i vježbi je obavezno. Rad studenata će se vrednovati tijekom semestra kroz dva pismena ispita (iz
predavanja) i dva pismena ispita (iz vježbi) gdje će se provjeriti ključne specifične kompetencije navedene za svaku
cjelinu. Na osnovu uspjeha iz pismenih ispita bit će formirana završna ocjena cijelog kolegija. Usmeni se dio ispita
obavlja ukoliko student: (a) ne položi kolokvije u predviđenom roku; (b) pokaže značajno lošije rezultate na završnim
kolokvijima iz predavanja od rezultata kolokvija iz vježbi i/ili (c) ukoliko student pretendira na ocjenu višu od
predložene.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Informacije o kolegiju će biti na oglasnoj ploči Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu i na mrežnim stranicama
Odjela za studije mora, http://more.unist.hr/Nastava/Obavijestizastudente/
Kontakt s profesorom je moguće ostvariti u matičnoj ustanovi (Laboratorij za kemijsku oceanografiju i ribarstvo na
Institutu za oceanografiju i ribarstvo u Splitu) ili na e-mail adresu: [email protected].
Naziv predmeta
ORGANSKA KEMIJA
SMB203
Kod predmeta
Satnica predmeta
30/15/45
(P/S/V)
ECTS
6 (3 - predavanja, samostalno učenje; 1 - seminari; 2 - laboratorijske vježbe, kolokviji)
(uz obrazloženje)
obavezan
X
izborni
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
II. godina / III. semestar
Godina/semestar
Odslušan predmet Opća i anorganska kemija
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski, Engleski, Njemački
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Maja Pavela-Vrančić, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Voditelj
Doc. dr. sc. Stjepan Orhanović
vježbi/seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Studenti se upoznaju sa suvremenim tokovima razvoja organske kemije, tehnikama i metodama eksperimentalnog
rada, analizom strukture i svojstava, reakcija i priprave ugljikovih spojeva, te primjenom načela organske kemije u
biologiji mora i ekologiji. Stečeno znanje omogućava pohađanje predmeta Biokemija na 3. godini studija.
Nastava se organizira na tjednoj osnovi, po dva sata predavanja tjedno, jedan sat seminara i tri sata praktičnih vježbi.
Studenti su obvezni prisustvovati na 75% predavanja, 75% seminara i 100% praktičnih vježbi. Student koji izostane s
više od dozvoljenog broja nastavnih sati gubi pravo na potpis i mogućnost polaganja ispita.
Popis obavezne literature
1. Stanley H. Pine: Organska kemija, Školska knjiga Zagreb 1994.
2. Maja Pavela-Vrančić, Powerpoint predavanja Organska kemija (recenzirani nastavni materijal)
Popis izborne literature
1. Andrew Streitwieser, Clayton H. Heathcock, Edward M. Kosower: Introduction to Organic Chemistry, Prentice
Hall, Inc. 1992.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvod. Struktura i svojstva organskih spojeva. Lewisove strukture, Kekuleove strukture, rezonantne
strukture. Prikazivanje spojeva, bruto formula, molekulska formula, prikaz veznim crticama
Predavanje 2. Kovalentna veza, atomske i molekulske orbitale, hibridizacija.
Energija aktivacije i brzina kemijske reakcije. Funkcionalne skupine, klasifikacija organskih spojeva.
Predavanje 3. Alkani: Nomenklature, fizikalna svojstva, oksidacija, halogeniranje, konformacija i konformeri.
Predavanje 4. Alkilhalogenidi: nukleofilna supstitucija SN1, SN2, eliminacija E1, E2. Utjecaj strukture
alkilhalogenida, nukleofila, odlazne skupine i otapala na brzinu i mehanizam reakcije.
Predavanje 5. Stereokemija i stereoizomeri: enantiomeri, diastereoizomeri, mezo spoj, optička aktivnost, apsolutna
konfiguracija, relativna konfiguracija.
Predavanje 6. Alkoholi i eteri, tioli i sulfidi: nomenklatura, fizikalna svojstva, priprava, kiselo-bazna svojstva,
eliminacija vode, supstitucija.
Predavanje 7. Alkeni: nomenklatura, geometrijski izomeri, elektrofilna adicija. Alkini. reakcije elektrofilne adicije.
Adicija HCl-a i vode. Halogeniranje, hidrigenacija. Markovnikovljevo pravilo.
Predavanje 8. Konjugirani i nekonjugirani dieni: stabilnost, 1,2 i 1,4-adicija, apsorpcija vidljive svjetlosti.
Predavanje 9. Organometalni reagensi. Grignardov reagens, reakcije s karbonilnim spojevima, CO2, i s vodom.
Predavanje 10. Aldehidi i ketoni. Nomenklatura, fizikalna svojstva, priprava, nukleofilna adicija, reakcije s
alkoholom, s vodom, s amonijakom i derivatima amonijaka. Aldolna kondenzacija.
Predavanje 11. Karboksilne kiseline i derivati: esteri, amidi, anhidridi, nitrili, acilhalogenidi. Nomenklatura, kiselost,
fizikalna svostva, priprava i hidroliza.
Predavanje 12. Ciklički ugljikovodici. Ciklopropa, ciklobutan, ciklopentan, cikloheksan, stabilnost. Benzen, derivati
benzena, aromatičnost. Fizikalna svojstva benzena, stabilnost, elektrofilna aromatska supstitucija.
Predavanje 13. Elektrofilna aromatska supstitucija monosupstituiranog benzena.
Predavanje 14. Ugljikohidrati,: monosaharidi, polisaharidi škrob, celuloza, glikogen, ciklizacija glukoze i fruktoze,
oksidacija.
Predavanje 15. Amini, aminokiseline i proteini. Kiselo-bazna svojstva. Titracijska krivulja aminokiselina, pI.
Transaminacija, dekarboksilacija.
Seminar 1. Veze u organskoj kemiji, raspored elektrona, Lewisove strukture, Kekuleove strukture, rezonantne
strukture. Prikazivanje spojeva, bruto formula, molekulska formula, prikaz veznim crticama
Seminar 2. Kovalentna veza, atomske i molekulske orbitale, hibridizacija, oblik molekula.
Funkcionalne skupine, klasifikacija organskih spojeva.
Seminar 3. Alkani: IUPAC i trivijalna imena, reakcije oksidacije i halogeniranja, konformacija i konformeri.
Seminar 4. Reakcije alkilhalogenida: nukleofilna supstitucija SN1, SN2, eliminacija E1, E2. Utjecaj strukture
alkilhalogenida, nukleofila, odlazne skupine i otapala na brzinu i mehanizam reakcije.
Seminar 5. Stereokemija i stereoizomeri: optička aktivnost, određivanje apsolutne konfiguracije, Fisherove
projekcijske formule, enantiomeri, diastereoizomeri, mezo spoj.
Seminar 6. Alkoholi i eteri, tioli i sulfidi: nomenklatura, priprava, reakcije.
Seminar 7. Alkeni i Alkini: nomenklatura, geometrijski izomeri, reakcije elektrofilne adicije. Adicija HCl-a i vode.
Halogeniranje, hidrigenacija. Markovnikovljevo pravilo.
Seminar 8. Konjugirani spojevi: stabilnost, 1,2 i 1,4-adicija.
Seminar 9. Organometalni reagensi. Grignardov reagens, reakcije s karbonilnim spojevima, CO2, i s vodom.
Seminar 10. Aldehidi i ketoni. Nomenklatura, priprava, reakcije nukleofilne adicije s alkoholom, vodom, i aminima.
Aldolna kondenzacija.
Seminar 11. Karboksilne kiseline i derivati: esteri, amidi, anhidridi, nitrili, acilhalogenidi. Nomenklatura, kiselost,
fizikalna svostva, priprava i hidroliza.
Seminar 12. Stabilnost cikličkih ugljikovodika. Aromatičnost,.Benzen i njegovi derivati, reakcije benzena,
elektrofilna aromatska supstitucija.
Seminar 13. Utjecaj supstituenata na elektrofilnu aromatsku supstituciju.
Seminar 14. Ugljikohidrati: monosaharidi, polisaharidi škrob, celuloza, glikogen, ciklizacija glukoze i fruktoze,
oksidacija.
Seminar 15. Titracijska krivulja aminokiselina,izračunavanje pI aminokiselina oligopeptida i proteina.
Sve vježbe osim prve održavaju se u blok terminima, po 6 školskih sati. Prije svake vježbe održava se ulazni kolokvij.
Vježba 1. Priprema otopina koje se koriste u slijedećim vježbama.
Vježba 2. Funkcionalne skupine, dokazivanje funkcionalnih skupina u uzorku
Vježba 3. Ekstrakcija, principi razdvajanja smjese organskih spojeva ekstrakcijom, razdvajanje bazične, neutralne i
kisele komponente iz smjese.
Vježba 4. Kromatografija, analiza smjese tankoslojnom kromatografijom, razdvajanje smjese organskih boja
kromatografijom na koloni
Vježba 5. a) Brzina kemijske reakcije, određivanje konstante brzine kemijske reakcije za reakciju prvog reda. b)
Sinteza tercijalnog butil klorida, primjer nukleofilne supstitucije prvog reda.
Vježba 6. Cis-trans izomerija, upoznavanje s geometrijskim izomerima, prevođenje cis izomera u trans.
Vježba 7. Bromiranje, primjer reakcije adicije Br2 na fumarnu kiselinu
Vježba 8. Eliminacija, primjer eliminacijske reakcije između jake baze i dibromjantarne kiseline.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Tijekom nastave, prije početka svakog nastavnog bloka od dva sata student piše kviz od najviše šest pitanja iz gradiva
prethodne nastavne cjeline. Student koji ostvari najmanje 50% od ukupnog broja bodova ostvaruje pravo na višu
ocjena iz pozitivno ocijenjenog djelomičnog ispita određenog dijela gradiva. Tijekom školske godine student može
polagati dva djelomična ispita. Djelomični ispit se sastoji od zadataka koje student samostalno rješava. Na svakom
dijelu student mora ostvariti najmanje 50% od ukupnog broja bodova. Način bodovanja:
50-60% dovoljan
61-70% dobar
71-80% vrlo dobar
91-100% izvrstan
Student koji nije položio jedan ili više djelomičnih ispita, iste polaže u zimskom ispitnom roku. U jesenskom ispitnom
roku polaže cjeloviti ispit bez obzira na položene djelomične ispite. Student koji je položio sve djelomične ispite ili
cjeloviti ispit pristupa usmenom dijelu ispita, na kojemu odgovara na pitanja iz nastavnog gradiva.
Po završetku praktičnih vježbi student polaže završni kolokvij u pisanom obliku. Završni kolokvij se sastoji od
zadataka koje student samostalno rješava po uzoru na zadatke koje je savladao tijekom vježbi.
Konačna ocjena se sastoji od ocjene pismenog (M1) i usmenog dijela ispita (M2), te ocjene završnog ispita iz
praktičnih vježbi (M3).
0,40M1 + 0,40M2 + 0,2M3 = konačna ocjena
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na
BIOLOGIJA MORSKIH BESKRALJEŽNJAKA
SMB204
60/0/60
8 ECTS (4 za predavanja i laboratorijski rad: 120 sati; 4 za samostalno učenje,
ispunjavanje i rješavanje zadataka u skripti, priprema ispita: 120 sati)
obavezan
X
izborni
temeljni
napredni
X
specijalistički
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
II. godina / III. i IV. semestar
Odslušani predmeti Biologija stanice i Opća zoologija
Hrvatski jezik, mogućnost praćenja nastave na engleskom jeziku
drugim jezicima
Doc. dr. sc. Mirela Petrić
Nositelj predmeta
Doc. dr. sc. Mirela Petrić
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađanju nastave, obveze studenata...)
Opis i cilj kolegija: Beskralježnjaci čine većinu životinja na Zemlji (~95% svih životinjskih vrsta) te ispoljavaju
široki raspon oblika i prilagodba na uvjete u kojima žive. Riječ je o životinjama koje su na Zemlji prisutne milijune
godine, gdje naseljavaju svaki poznati habitat. U ovom kolegiju proučavaju se morski beskralježnjaci. Cilj kolegija je
upoznati studente s klasifikacijom, anatomijom, fiziologijom, embriološkim razvojem i ekologijom pojedinih koljena
morskih beskralježnjaka. Osim upoznavanja biologije beskralježnjaka i njihove uloge u morskom ekosistemu, osobita
pažnja će se posvetiti razumijevanju cjelokupne evolucije životinjskog carstva.
Ishodi učenja: Po završetku kolegija, studenti bi trebali jasno:
- usporediti filogeniju pojedinih koljena beskralježnjaka
- povezati anatomiju i fiziologiju beskralježnjaka
- analizirati raznolikost reproduktivnih metoda kod beskralježnjaka
- analizirati prilagodbe beskralježnjaka na okoliš u kojem žive.
Organizacija nastave: Nastava kolegija se organizira u obliku predavanja i laboratorijskih vježbi (PowerPoint
prezentacije, edukacijski filmovi, praktičan rad). Predavanja su zamišljena kao interaktivna te se potiče aktivno
sudjelovanje studenta u nastavi kroz pitanja i komentare. Predavanja su organizirana na osnovu filogenetskih odnosa
proučavanih životinja. Laboratorijske vježbe (praktikum) su osmišljene na način da prate i nadopunjuju predavanja.
Na praktikumu će se studenti upoznati s osnovnim anatomskim i morfološkim osobinama beskralježnjaka te stjeći
odgovarajuće laboratorijske vještine (tehnike seciranja i mikroskopiranja, vještine opažanja, taksonomska
identifikacija). Studenti su na sat praktikuma dužni ponijeti: skriptu, običnu olovku, drvene bojice, lab. kutu, 1 kutiju
predmetnih i pokrovnih stakalaca, 1 pincetu, 1 lab. škare, 1 skalpel, 2 histološke igle, 1 kapaljku te krpu. Skriptu treba
isprintati jednostrano, tako da se ostavi dodatan prostor za crtanje. Ispunjene skripte će se pregledati na kraju praktične
nastave, a studenti koji zadovolje kriterije za urednu skriptu (svi crteži točno označeni, svi zadaci točno ispunjeni,
urednost) će dobiti maksimalno 5 bodova koja ulaze u konačnu ocjenu.
Pohađanje nastave: Studenti su obavezni pohađati nastavu (i predavanja i praktikum), aktivno sudjelovati u
nastavnom procesu te položiti ispit (vidi rubriku Ispit). Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat (predavanja i
praktikum). Studentu je dozvoljen jedan neopravdan izostanak s praktikuma i 3 izostanaka s predavanja (po semestru).
Izostanak je opravdan u slučaju bolesti ili određene aktivnosti na Odjelu, a nužno je donijeti pisanu potvrdu. Kašnjenje
na nastavu (predavanja i praktikum) će se također evidentirati, pri čemu će se tri kašnjenja brojati kao jedan
neopravdan izostanak. Stopostotna prisutnost na nastavi će se nagraditi s 2 boda.
Popis obavezne literature
1. Brusca RC, Brusca GJ. 2003. Invertebrates. Sinauer Associates, Sunderland, Massachusetts.
2. Matoničkin I, Habdija I, Primc-Habdija B. 1998. Beskralješnjaci. Biologija nižih i viših avertebrata. Školska
knjiga, Zagreb.
3. Petrić M. 2013. Interna skripta – predavanja iz Biologije morskih beskralježnjaka. Sveučilište u Splitu, Split.
4. Petrić M. 2013. Interna skripta – praktikum iz Biologije morskih beskralježnjaka. Sveučilište u Splitu, Split.
5. Petrić M. 2013. Dodatni nastavni materijal - ppt predavanja i praktikuma.
Popis izborne literature
1. Andrić M. Hrvatsko podmorje. 1999. Car Herc, Zagreb.
2. Beck DE, Braithwaite LF. 1968. Invertebrate zoology - laboratory workbook. Burgess Publishing Company,
Minneapolis.
3. Habdija I, Primc-Habdija B, Radanović I, Vidaković J, Kučinić M, Špoljar M, Matoničkin R, Miliša M. 2004.
Protista-protozoa i metazoa-invertebrata: funkcionalna građa i praktikum. Meridijani, Samobor.
4. Hickman CP, Hickman FM, Kats LB. 2003. Laboratory Studies in Integrated Principles of Zoology. McGraw-Hill,
New York.
5. Zavodnik D, Šimunović A. 1997. Beskralješnjaci morskog dna Jadrana. IP Svjetlost, Sarajevo.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Oznaka (*) označava broj predviđenih satova za pojedino predavanje/vježbu.
Predavanje 1. Uvod u biologiju beskralježnjaka i njihovo porijeklo (*3)
Ishodi učenja: Analizirati porijeklo beskralježnjaka. Povezati općenite evolucijske veze između različitih grupa
beskralješnjaka. Analizirati mikroevoluciju i makroevoluciju. Identificirati staništa koje beskralježnjaci naseljavaju.
Navesti i definirati abiotičke i biotičke faktore. Ustanoviti veze između životinja i njihovog abiotičkog okoliša.
Predavanje 2. Uvod u klasifikaciju, sistematiku i filogeniju (*3)
Ishodi učenja: Definirati komparativnu biologiju. Identificirati osnove biološke klasifikacije. Usporediti monofiletsku,
parafiletsku i polifiletsku grupu. Analizirati homologiju, komparativnu anatomiju, konvergentnu evoluciju i
homoplaziju. Analizirati taksonomsku hijerarhiju. Navesti metode koje se koriste u sistematici životinja. Tumačiti
kladogram. Analizirati kriterije koje se koriste za klasifikaciju životinja: tipovi simetrije, tkiva, tipovi tjelesne šupljine,
metamerija, cefalizacija i razvoj živčanog sustava. Definirati pojmove: karakter (ancestralni, izvedeni), klada,
kladistika, nomenklatura, simplesiomorfe, sinapomorfe.
Predavanje 3. Protisti (*3)
Ishodi učenja: Identificirati koljena unutar carstva Protista. Analizirati načine pokretanja praživotinja. Usporediti
građu stanice, ekskreciju i izmjenu plinova kod praživotinja. Analizirati načine hranjenja te aktivnost i osjetljivost
praživotinja na podržaje iz okoline. Navesti oblike razmnožavanja kod praživotinja.
Predavanje 4. Koljeno Porifera (*3)
Ishodi učenja: Klasificirati koljeno Porifera na osnovi skeleta. Identificirati jedinstvene organizacijske odlike spužvi.
Usporediti građu tijela spužvi (tri tipa tjelesne građe). Navesti tipove stanica koje grade tijelo spužvi. Analizirati
pokrov, potpor, izmjenu plinova, ishranu i razmnožavanje spužvi.
Predavanje 5. Koljena: Placozoa, Monoblastozoa, Rhombozoa i Orthonectida (*2)
Ishodi učenja: Analizirati građevni plan Mesozoa. Filogenija mesozoa.
Predavanje 6. Koljeno Cnidaria (*6)
Ishodi učenja: Klasificirati koljeno žarnjaka. Usporedba građe tijela kroz razrede žarnjaka. Definirati metagenezu kod
žarnjaka. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje
žarnjaka.
Predavanje 7. Koljeno Ctenophora (*2)
Ishodi učenja: Klasificirati koljeno rebraša. Analizirati građu tijela. Usporediti razlike i sličnosti između žarnjaka i
rebraša. Analizirati funkciju apikalnog organa, fenomen kleptoknida i bioluminiscenciju rebraša. Analizirati pokrov,
potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje rebraša.
Predavanje 8. Koljeno Platyhelminthes (*4)
Ishodi učenja: Klasificirati koljeno plošnjaka. Analizirati građu tijela. Usporediti životni ciklus jednorodnog i
dvorodnog metilja. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje
plošnjaka.
Predavanje 9. Koljeno Nemertea (*2)
Ishodi učenja: Klasificirati koljeno vrpčara. Analizirati građu tijela, pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova,
ishranu, reagiranje na podražaje i razmnožavanje vrpčara.
Predavanje 10. Skupina Aschelminthes (*4)
Ishodi učenja: Klasificirati koljena unutar skupine oblenjaka. Analizirati građu tijela predstavnika pojedinog koljena.
Definirati euteliju. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, ishranu, reagiranje na podražaje i
razmnožavanje unutar skupine.
Predavanje 11. Koljeno Mollusca (*6)
Ishodi učenja: Klasificirati koljeno mekušaca. Analizirati građu tijela, ljušture i radule kod mekušaca. Definirati
torziju. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, izmjenu plinova, optjecanje, ishranu, reagiranje na podražaje i
razmnožavanje mekušaca.
Predavanje 12. Koljeno Annelida (*4)
Ishodi učenja: Klasificirati koljeno kolutićavaca. Definirati metamerizaciju i analizirati razvoj celoma. Povezati
hidroskelet i pokretanje kolutićavaca. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu plinova, optjecanje, ishranu, reagiranje na
podražaje, ekskreciju i razmnožavanje kolutićavaca.
Predavanje 13. Koljena Sipuncula i Echiura (*2)
Ishodi učenja: Klasificirati koljena (razredi). Analizirati sustav kompenzacije. Analizirati pokrov, potpor, izmjenu
plinova, optjecanje, ishranu, reagiranje na podražaje, ekskreciju i razmnožavanje predstavnika ovih koljena.
Predavanje 14. Koljeno Arthropoda (*4)
Ishodi učenja: Klasificirati koljeno člankonožaca. Povezati proces arthropodizacije s uspjehom člankonožaca.
Usporediti tjelesne privjeske rakova. Identificirati dijelove kutikule rakova. Analizirati presvlačenje kod rakova.
Analizirati potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu plinova, ekskreciju, osmoregulaciju, organizaciju živčanog
sustava i razmnožavanje rakova.
Predavanje 15. Skupina Lophophorata (*2)
Ishodi učenja: Klasificirati koljena unutar skupine. Navesti glavne karakteristike pojedinih koljena. Analizirati građu
tijela glavnih predstavnika skupine. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu plinova,
ekskreciju, živčani sustav i razmnožavanje predstavnika skupine.
Predavanje 16. Koljeno Echinodermata (*6)
Ishodi učenja: Klasificirati koljeno bodljikaša. Usporediti vodožilni sustav predstavnika različitih razreda bodljikaša.
Ustanoviti razliku između regularnih i iregularnih ježinaca. Analizirati pokrov, potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje,
izmjenu plinova, ekskreciju, živčani sustav i razmnožavanje predstavnika koljena.
Predavanje 17. Ostali deuterostomi: Chaetognatha, Hemichordata i Chordata (*4)
Ishodi učenja: Klasificirati koljena. Analizirati građu tijela, pokrov, potpor, pokretanje, ishranu, optjecanje, izmjenu
plinova, ekskreciju, živčani sustav i razmnožavanje predstavnika pojedinog koljena.
Vježba 1. Protisti (*4)
Ishodi učenja: Navesti organele i njihovu funkciju kod različitih predstavnika Protista. Definirati osnovne pojmove:
autotrofija, heterotrofija, miksotrofija, pinocitoza, fagocitoza, taksije, sizigij. Napraviti svježi preparat bičaša Euglena
sp., nakon promatranja na mikroskopu shematski nacrtati građu i dijelove vrste Euglena viridis. Nacrtati trepetljikaše
Paramecium sp. i Vorticella campanula te označiti dijelove stanice. Nacrtati amebu Amoeba proteus i zrakaša te
označiti dijeloce stanice. Pogledati dodatno značajke koljena Dinoflagellata: 'red tide'; HABs.
Vježba 2. Koljeno Porifera (*4)
Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih spužvi Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: parazoa,
askon, sikon, leukon. Nacrtati shematski prikaz askonoidne, sikonoidne i leukonoidne spužve i napisati tijek strujanja
vode kroz tijelo. Nacrtati tipove stanica spužve, presjek kroz tijelo spužve i građu hoanocite. Izolirati niti spongina
(Spongia sp.) i spikula (Geodia sp.).
Vježba 3. Koljeno Cnidaria (*6)
Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih žarnjaka Jadrana (rod, vrsta). Usporediti tri osnovna tipa čvrstih
skeletnih struktura. Analizirati životni ciklus vrste Aurelia aurita. Definirati osnovne pojmove: diploblastičan, polip,
meduza, metageneza, knidocit, gastrovaskularna šupljina, planula. Nacrtati funkcionalnu građu polipa i meduze.
Nacrtati presjek kroz stijenku tijela žarnjaka i građu žarnice. Nacrtati vanjski izgled te uzdužni i poprečni presjek
(shema) kroz tijelo vrste Eudendrium sp.. Secirati dagnju Mytilus galloprovincialis i pod mikroskopom pronaći i
izolirati hidroida Eugymnanthea inquilina na plaštu dagnje. Pod mikroskopom proučiti strukturu tkiva E. inquilina
(histološki preparat). Nacrtati vanjski izgled i uzdužni presjek kroz tijelo moruzgve Actinia equina. Nacrtati građu
tijela tipične skifomeduze. Nacrtati presjek kroz tijelo vrste Aurelia aurita. Izolirati i nacrtati sklerite predstavnika
oktokoralja.
Vježba 4. Koljeno Ctenophora (*3)
Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih rebraša Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove:
koloblasti, ktene, apikalni osjetni organ, cidipid. Nacrtati vanjsku i unutrašnju građu cidipidnog rebraša. Nacrtati
funkcionalne dijelove koloblasta. Nacrtati apikalni osjetni organ. Analizirati slučaj ekološke katastrofe (Mnemiopsis
leidyi).
Vježba 5. Koljeno Platyhelminthes (*6)
Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih plošnjaka Jadrana, uključujući parazitske vrste (rod, vrsta).
Definirati osnovne pojmove: triploblastičan, acelomati, cefalizacija, protonefridij, ocele, aurikule, acetabulum,
tegument, opistohaptor, proglotid, strobila. Nacrtati vanjski izgled virnjaka. Nacrtati poprečni presjek kroz tijelo
virnjaka (histološki preparat). Secirati dagnju i izolirati virnjaka Urastoma cyprinae sa škrga. Nacrtati unutrašnju
građu malog metilja (histološki preparat). Nacrtati unutrašnju građa jednorodnog metilja Gyrodactylus sp.. Secirati
lubina Dicentrarchus labrax i sa škrga izolirati metilja Diplectanum aequans. Secirati komarču Sparus aurata i sa
škrga izolirati metilje Lamellodiscus elegans i Sparicotyle chrysophrii (promotriti detalje opistohaptora pod
svjetlosnim mikroskopom). Nacrtati vanjski izgled i građu spolnog sustava trakavice. Secirati lignjuna Illex coindetii i
u visceralnim organima pronaći plerocerkoidne ličinke trakavice Phyllobothrium sp.
Vježba 6. Koljeno Nemertea (*2)
Ishodi učenja: Definirati osnovne pojmove: proboscis, rinhocel, stilet. Nacrtati unutrašnju građu vrpčara. Nacrtati
presjek kroz tijelo vrpčara.
Vježba 7. Skupina Aschelminthes (*4)
Ishodi učenja: Identificirati određene predstavnike koljena Rotifera (akvakultura) i koljena Nemata (paraziti morskih
riba/utjecaj na čovjeka pr. Anisakis sp.). Definirati osnovne pojmove: pseudocel, korona, cingulum, trohus, mastaks,
trofi, renete, amfidi, fasmidi. Nacrtati poprečan presjek kroz trup kolnjaka. Nacrtati građu tijela kolnjaka Brachionus
sp.. Nacrtati poprečan presjek kroz tijelo oblića. Secirati ribu domaćina vrste Anisakis spp. i promotriti parazita pod
mikroskopom. Nacrtati unutrašnju građu tijela ženke i mužjaka oblića. Upoznati se s ostalim predsatvnicima ove
skupine (filmovi): Gastrotricha, Kinorhyncha, Nematomorpha, Priapula, Acanthocephala, Entoprocta,
Gnathostomulida, Loricifera, Cycliophora.
Vježba 8. Koljeno Mollusca (*8)
Ishodi učenja: Identificirati neke karakteristične predstavnike mekušaca Jadrana (rod, vrsta). Pravilno postaviti
mekušca: anteriorna, posteriorna, lijeva i desna strana tijela, kao i orijentacija vanjskog skeleta. Analizirati tijek
strujanja vode kroz tijelo mekušaca. Analizirati životni ciklus vrste Ostrea edulis. Definirati osnovne pojmove:
celom, plašt, radula, metanefridiji, trohofora, paralarva, veliger, konhiolin, bisus, torzija, ktenidij, hektokotilus.
Nacrtati vanjsku građu ljušture školjkaša. Nacrtati unutrašnji izgled ljušture školjkaša Callista chione. Nacrtati
unutrašnju građu školjkaša Mercenaria sp.. Secirati dagnju Mytilus galloprovincialis, pronaći i izolirati sve organske
sustave, a škrge promotriti pod svjetlosnim mikroskopom (rad trepetljika). Nacrtati vanjsku građu kućice puža.
Nacrtati unutrašnju građu puža. Secirati volka Hexaplex trunculus i izolirati organske sustave. Secirati i nacrtati
vanjsku i unutrašnju građu lignje Loligo vulgaris (ili lignjuna Illex coindetii). Izolirati statolite lignje/lignjuna i
promatrati zone prirasta pod mikroskopom. Promotriti reproduktivni sustav dagnje i lignjuna: histološki preparati
gonada tijekom jednogodišnjeg ciklusa uzorkovanja.
Vježba 9. Koljeno Annelida (*3)
Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih kolutićavaca Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove:
parapodij, klitelum, tiflozolis, nefromiksij. Nacrtati vanjsku i unutrašnju građu tijela kolutićavca. Nacrtati unutrašnji
građu tijela kolutićavca. Nacrtati vanjsku građu tijela pijavice. Nacrtati presjek kroz tijelo mnogočetinaša Nereis sp.
(histološki preparat).
Vježba 10. Koljeno Arthropoda (*6)
Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih rakova Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove:
tagmatizacija, presvlačenje, toraks, abdomen, cefalotoraks. Raščlaniti tjelesne privjeske dekapodnog raka (pr.
Nephrops norvegicus - škamp). Promotriti pod mikroskopom vrstu Artemia salina (svježi preparat). Promotriti pod
mikroskopom ostrakodnog i kopepodnog raka i raka vitičara. Nacrtati vanjsku građu tijela škampa (ventrala/dorzalna
strana). Nacrtati unutrašnju građu tijela škampa. Secirati škampa i izolirati probavni, dišni, živčani i reproduktivni
sustav i tjelesne privjeske. Secirati raka kratkorepca i analizariti građu živčanog sustava. Promotriti vanjsku građu
stomatopodnog (Squilla mantis), isopodnog (Asellus aquaticus, Ceratothoa sp.), amfipodnog (Gammarus fossarum),
eufauzidnog raka (Euphasia sp.).
Vježba 11. Skupina Lophophorata (*2)
Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih vrsta Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove: prosom,
metasom, mezosom, lofofor, epistom. Nacrtati vanjsku građu tijela potkovnjaka i ramenonošca. Nacrtati unutrašnju
građu zooida mahovnjaka.
Vježba 12. Koljeno Echinodermata (*8)
Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih bodljikaša Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove:
deuterostomija, vodožilni sustav, madreporit, autotomija, papule, paksile, peristom, periprokt, trivij, bivij, kotur,
burza. Nacrtati vanjsku građu tijela zvjezdače. Secirati zvjezdaču i promotriti organske sustave. Nacrtati građu
vodožilnog sustava zvjezdače. Nacrtati vanjsku građu tijela ježinca. Secirati ježinca i promotriti organske sustave.
Nacrtati unutrašnju građu tijela ježinca. Secirati trpa i promotriti organske sustave. Nacrtati vanjsku i unutrašnju građu
tijela trpa. Nacrtati vanjsku građu tijela zmijače i stapčara.
Vježba 13: Potkoljeno Urochordata (*2)
Ishodi učenja: Identificirati neke od karakterističnih mješčićnica Jadrana (rod, vrsta). Definirati osnovne pojmove:
notochord, endostil. Nacrtati vanjsku građu tijela mješčićnice. Secirati mješčićnicu i promotriti organske sustave.
Nacrtati unutrašnju građu tijela mješčićnice.
Vježba 14: Determinacija žarnjaka i glavonožaca korištenjem dihotomskih ključeva (*2)
Ishodi učenja: Analizirati princip dihotomskih ključeva za determinaciju vrsta. Determinirati vrste korištenjem
determinacijskih ključeva.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Na kraju kolegija dobiva se konačna ocjena (max. 100 bodova) koja se sastoji od tri dijela*: Ispit A (45 bodova),
Ispit B (50 bodova) i studentova Skripta iz praktikuma (5 bodova).
Ispit A i B se polažu pismeno, a sastoje se od gradiva odslušanog na predavanjima i na praktikumu (Ispit A:
predavanja 1 – 10; Ispit B: predavanje 11 – 17). Ispiti se sastoje od četiri grupe pitanja: na zaokruživanje,
nadopunjavanje, opisivanje i označavanje na slici. Studenti su dužni na svaki praktikum imati Skriptu i laboratorijski
pribor, a nedostatak istih se računa kao negativna 0,5 boda koja će se oduzeti od ukupnog broja bodova dobivenih na
ispitu. Studenti tijekom praktičnih vježbi ispunjavaju Skriptu koja se na kraju nastave ocjenjuje na osnovi tri kriterija:
točno ispunjeni zadaci, točno označeni crteži i urednost.
Vrednovanje i konačna ocjena:
91% - 100% ocjena 5 (izvrstan)
81% - 90%
ocjena 4 (vrlo dobar)
71% - 80%
ocjena 3 (dobar)
61% - 70%
ocjena 2 (dovoljan)
< 61%
ocjena 1 (nedovoljan).
Uvjet za potpis: uredan dolazak na sve oblike nastave (vidi rubriku O predmetu > Pohađanje nastave).
* primjer bodovanja za konačnu ocjenu:
Ispit A
Ispit B
Skripta
Konačna ocjena
bodovi
41
46
5
92 - izvrstan
41
46
0
87 - vrlo dobar
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Kontaktiranje s nastavnikom: Vrijeme konzultacija i termini ispita će biti oglašeni na Internet stranicama
Sveučilišnog odjela za studije mora. Studenti mogu doći u moj ured (Livanjska 5/III) van dogovorenog vremena
konzultacija, uz prethodno najavljeni sastanak te me mogu kontaktirati putem e-maila na [email protected] i
telefona na 558-252. Očekujem od studenata da će pročitati dobiveni materijal, aktivno sudjelovati u nastavi,
kontaktirati me ako imaju poteškoća s gradivom i uredno se pripremiti za ispit.
Naziv predmeta
GENETIKA
SMB205
Kod predmeta
Satnica predmeta
30/0/30
(P/S/V)
4 ECTS (30 sati predavanja + samostalno učenje i konzultacije = 2 ECTS i 30 sati
ECTS
auditornih i laboratorijskih vježbi uz učenje = 2 ECTS)
(uz obrazloženje)
obavezan
X
izborni
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora, preddiplomski studij
razina studija
II. godina / III. semestar
Godina/semestar
Odslušan kolegij Biologija stanice.
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku, a prema potrebama može se organizirati i praćenje
mogućnost praćenja na
na engleskom jeziku.
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Jasna Puizina, izvanredni profesor
Nositelj predmeta
Željka Trumbić, dipl.ing., asistent
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Cilj predmeta: Upoznati studente sa strukturom i organizacijom genetičkog materijala, mehanizmima prijenosa i
regulacije genetičke informacije te bolestima koje su posljedica neispravnosti spomenutih procesa. Studentima će biti
izložena najvažnija dostignuća primijenjene genetike. Tijekom izvođenja vježbi studenti će kroz rješavanje
numeričkih i problemskih zadataka unaprijediti svoje razumijevanje usvojenih koncepata te se kroz praktične
eksperimente upoznati s osnovnim metodama rada u molekularno-biološkom laboratoriju. Dobivena znanja nužna su
za daljnje razumijevanje biokemije, biotehnologije, bioinformatike i srodnih područja.
Organizacija nastave: Predavanja se organiziraju u 15 termina po 2 školska sata. U nastavi se koriste audio-vizualna
pomagala i računalo te se postavljanjem pitanja studenti potiču na aktivno sudjelovanje i zajedničku raspravu.
Praktične vježbe se izvode u 7 termina u trajanju od 4 školska sata gdje se tematski srodne vježbe izvode zajedno te
jednom terminu od 2 školska sata. Vježbe 1 – 12 su auditorno-laboratorijskog tipa te se sastoje od vođenog i
samostalnog rješavanja zadataka, kritičkog razmišljanja kao i izvođenja kraćih praktičnih eksperimenata prema
uputama voditelja. Vježbe 13 i 14 studenti praktično izvode prema dobivenim uputama i protokolima u laboratoriju za
molekularnu biologiju. Studenti su na vježbe dužni ponijeti skriptu, bilježnicu, pisaći pribor i kalkulator te
laboratorijsku kutu prema potrebi.
Pohađanje nastave i obaveze studenata: Student je dužan redovito pohađati sve oblike nastave (predavanja i
praktične vježbe), čime ostvaruje pravo potpisa da je odslušao kolegij, te položiti pismene ispite iz oba dijela.
Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat putem Obrasca „Evidencija održane nastave“ Odjela za studije mora.
S obzirom na organizaciju nastave, studentu je dozvoljen jedan izostanak s vježbi i 3 izostanaka s predavanja.
Kašnjenje na vježbe će se također bilježiti pri čemu tri zakašnjenja odgovaraju jednom izostanku. Stopostotna
prisutnost na vježbama i predavanjima će biti nagrađena (vidjeti rubriku Ispit).
U slučaju da je student spriječen pohađati nastavu zbog bolesti ili zaduženja na Odjelu, dužan je podnijeti pismeno
opravdanje predstojniku studija.
Popis obavezne literature
1. Puizina, J. 2012: Genetika - web nastavni materijali.
2. Turnpenny PD i Ellard S, 2011: Emeryjeve osnove medicinske genetike, Medicinska naklada Zagreb.
3. Papeš, D., Pavlica, M., Bessendorfer, V.: Praktikum iz genetike. Interna skripta. Prirodoslovno-matematički
fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, 1995.
4. Trumbić, Ž. 2010. Praktikum iz genetike – web nastavni dodatni materijali.
Popis izborne literature
1. Tamarin, R.H: Principles of Genetics. Šesto izdanje. WCB, McGraw-Hill, 1999.
2. Lewis, R: 2005: Human genetics: Concepts and applications, šesto izdanje, The McGraw-Hill Companies
3. Lewin, B., Genes VIII. Osmo izdanje. Pearson Prentice Hall, Pearson Education, 2004.
4. Cox, T.M., Sinclair, J.: Molekularna biologija u medicini. Medicinska naklada, Zagreb, 2000.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Gregor Mendel i začetak suvremene genetike. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati definiciju genetike, područje istraživanja i grane genetike, pojam gena i nasljeđivanja. Znati
eksperimentalni rad Gregora Mendela, te njegove zakone nasljeđivanja.
Predavanje 2. Mendelovi zakoni u humanoj i medicinskoj genetici. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati molekularnu i staničnu osnovu 1. i 2. Mendelovog zakona nasljeđivanja. Znati definiciju alela i
primjere dominantno-recesivnog nasljeđivanja kod ljudi. Znati se koristiti bazom podataka OMIM (Online mendelian
Inheritance in Man) http://www.ncbi.nlm.nih.gov/omim/
Predavanje 3. Interakcije među alelima. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati interakcije među alelima jednog gena (nepotpuna dominacija, kodominacija, letalni aleli), te
interakcije među alelima različitih gena (epistaza, pleiotropija, komplementarni geni, duplicirani geni).
Predavanje 4. Multipli aleli. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati molekularnu osnovu i mehanizam nasljeđivanja ABO, Rh i MN sustava krvnih grupa u ljudi.
Razumjeti važnost krvnih grupa u medicini, transfuziologiji, trudnoći.
Predavanje 5. Mehanizmi determinacije spola i spolno vezani geni (Genetika spola). (2 sata)
Ishodi učenja: Znati različite mehanizme determinacije spola: na temelju spolnih kromosoma, genske ravnoteže,
stupnja ploidnosti i utjecaja okoliša. Znati kromosomsku i molekularnu osnovu determinacije spola u ljudi. Znati
Lyon-in zakon o kompenzaciji doze. Znati mehanizam i primjere nasljeđivanja spolno (X) vezanih svojstava u ljudi.
Predavanje 6. Vezani geni. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati potpunu i djelomičnu vezanost autosomalnih gena. Znati izračunati učestalost rekombinacije
prema rezultatima test križanja. Znati principe kromosomskog kartiranja temeljem rezultata trihibridnog test križanja.
Razumjeti značenje interferencije i koincidencije.
Predavanje 7. Citogenetika i promjene broja kromosoma. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati princip rada temeljnih citogenetskih metoda (Giemsa G oprugavanje, fluorescentna hibridizacija
in situ, komparativna genomska hibridizacija) i njihovu primjenu u medicini, biologiji i drugim područjima. Znati
mehanizam nastanka i posljedice najčešćih kromosomskih poremećaja u ljudi (npr. Turnerov, Klinefelterov, Downov, Edwardsov i Patau-ov sindrom). Znati važnost poliploidije za evoluciju nekih životinja i velikog broja biljaka te
njezin značaj u poljoprivredi.
Predavanje 8. Promjene strukture kromosoma. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati mehanizam nastanka i posljedice promjena strukture kromosoma (delecija, duplikacije, inverzija,
translokacija). Znati povezanost translokacije i raka, nasljednog Down-ovog sindroma, evolucije ljudskog genoma
Znati mehanizam nastanka i posljedice fragilnog X kromosoma i drugih poremećaja uzrokovanih amplifikacijama
trinukleotidnih sljedova.
Predavanje 9. Organizacija eukariotskog genoma. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati različite genetičke elemente eukariotskog genoma: jedinstvene funkcionalne sljedove,
ponavljajuće sljedove, od kojih posebnu pozornost posvetiti VNTR sljedovima (mikro- i minisatelitima) i pokretnim
genetičkim elementima transpozonima i retrotranspozonima, te međugenske sljedove. Znati paradoks C vrijednosti.
Predavanje 10. Projekt humanog genoma. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati tehničku izvedbu i glavne rezultate projekta humanog genoma. Razumjeti važnost postignutih
rezultata u medicini, biologiji, farmakologiji, populacijskoj genetici, evoluciji i drugim područjima. Razumjeti
važnost privatnosti genetičke informacije i etičke dileme vezane uz to.
Predavanje 11. Epigenetika i regulacija genske aktivnosti. (2 sata)
Ishodi učenja: Razumjeti povezanost strukture kromatina i transkripcije. Znati temeljne molekularne mehanizme
epigenetike: metilacija DNA, kovalentne modifikacije histona (histonski kod), RNA interferencija. Znati praktične
aspekte epigenetike u ljudi: Barrovo tjelešce, razlike među jednojajčanim blizancima, genomski utisak, bolesti vezane
uz genomski utisak (Prader-Williev i Angelmanov sindrom).
Predavanje 12. Poligenska svojstva i vankromosomska genetička informacija. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati nasljeđivanje poligenskih svojstava, znati izračunavanje nasljednosti svojstva i neke primjere
poligenskih svojstava (visina, otisak prsta, boja kože, boja očiju, inteligencija, poremećaji tjelesne težine, kardiovaskularno zdravlje). Znati karakteristike mitohondrijske i kloroplastne DNA i principe njihovog nasljeđivanja.
Predavanje 13. Tehnologija matičnih stanica. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati definiciju i vrste matičnih stanica. Razumjeti i raspraviti terapeutsko i reprodukcijsko kloniranje.
Poznavati moguće primjene terapeutskog kloniranja u medicini i biologiji.
Predavanje 14: Genska terapija. (2 sata)
Ishodi učenja: Razumjeti principe i načine izvođenja genske terapije. Analizirati slučajeve liječenja genskom
terapijom. Osvijestiti neke etičke dileme.
Predavanje 15. Imunogenetika i genetika raka. (2 sata)
Ishodi učenja: Razumjeti imunološki sustav i genetičku određenost proizvodnje protutijela i receptora T stanica. Znati
princip proizvodnje monoklonalnih protutijela i neke njihove primjene. Znati osnovne spoznaje o mogućim
mehanizmima nastanaka raka. Znati značaj tumorskih virusa, onkogena i tumor supresor gena u nastanku raka. Znati
osnove molekularnog pristupa liječenju raka.
Vježba 1. Stanična osnova nasljeđivanja. (1 sat)
Ishodi učenja: Istaknuti glavne karakteristike mitoze i mejoze. Nacrtati i prepoznati različite stadije staničnih dioba i
riješiti zadatke iz iste problematike.
Vježba 2. Životni ciklusi – Gametogeneza. (1 sat)
Ishodi učenja: Analizirati primjere haplontskog, haplo-diplontskog (kritosjemenjače) i diplontskog (čovjek) životnog
ciklusa te procese nastanka spolnih stanica. Kroz zadatke analizirati kromosomski sadržaj pojedinih stanica.
Vježba 3. Mendelovi zakoni nasljeđivanja: zakon segregacije. (2 sata)
Ishodi učenja: Primijeniti znanje usvojeno na predavanjima na predviđanje ishoda monohibridnog križanja, računanje
pridruženih vjerojatnosti i analizu rodoslovlja putem zadataka. Testirati sposobnost kušanja PTC-a.
Vježba 4. Mendelovi zakoni nasljeđivanja: zakon nezavisne segregacije. χ 2 test. (2 sata)
Ishodi učenja: Riješiti zadatke iz problematike praćenja nasljeđivanja dvaju svojstava i analizirati fenotipske omjere
test križanja. Provjeriti podudarnost eksperimentalno dobivenih fenotipskih omjera u zadacima sa očekivanim
omjerima prema zakonima nasljeđivanja putem χ 2 testa.
Vježba 5. Multipli aleli. (2 sata)
Ishodi učenja: Analizirati nasljeđivanje u sustavima multiplih alela putem zadataka: boja krzna u kunića, autosterilnost
kod biljaka, ABO sustav krvnih grupa kod čovjeka. Odrediti krvnu grupu uz pomoć seta za određivanje krvnih grupa
(antitijela) i nacrtati rezultate.
Vježba 6. Mehanizmi određivanja spola. (2 sata)
Ishodi učenja: Proučiti različite sisteme određivanja spola putem zadataka. Znati što je to Barrovo tijelo i na koji način
nastaje. Izraditi preparat i mikroskopirati stanice bukalne sluznice te vizualizirati i nacrtati Barrovo tijelo.
Vježba 7. Spolno vezano nasljeđivanje. (2 sata)
Ishodi učenja: Riješiti zadatke iz problematike spolno vezanog nasljeđivanja.
Vježba 8. Vezani geni. (2 sata)
Ishodi učenja: Razumjeti grupe vezanih gena, potpunu i djelomičnu vezanost, cis i trans položaj alela na homolognim
kromosomima, računanje učestalosti rekombinacije i kromosomsko kartiranje. Riješiti zadatke iz svih navedenih
područja.
Vježba 9. Vinska mušica Drosophila melanogaster. (2 sata)
Ishodi učenja: Upoznati se s osnovnim značajkama životnog ciklusa vinske mušice. Promatrati mušice pod lupom,
uočiti spolni dimorfizam i razlike između divljeg tipa i predstavljenih mutanti. Nacrtati rezultate promatranja. Vježbati
kromosomsko kartiranje na zadacima.
Vježba 10. Humani kariotip. (2 sata)
Ishodi učenja: Analizirati kariotip čovjeka i podjelu na grupe prema morfologiji. Usporediti različite metode izrade
kariotipa i bojenja (G pruge, C pruge) ovisno o načinu na koji se vizualiziraju heterokromatin i eukromatin.
Samostalno izraditi humani kariotip pronalaženjem parova homolognih kromosoma tehnikom kolaža.
Vježba 11. Kemijska osnova nasljeđivanja. (2 sata)
Ishodi učenja: Objasniti genetički kod i upoznati se sa principa transkripcije i translacije putem video prezentacije.
Pronaći rješenja za postavljene probleme iz vezane tematike.
Vježba 12. Populacijska genetika. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati Hardy-Weinbergov zakon i primijeniti ga na računanje frekvencija alela i genotipova. Izvesti
simulaciju utjecaja prirodne selekcije na frekvencije alela kroz više generacija koristeći plave i žute „ribice“.
Vježba 13. Identifikacija počinitelja zločina analizom DNA uzoraka. (4 sata)
Ishodi učenja: Razumjeti kratko ponavljajuće sljedove (STR) u genomu koji se koriste u forenzici. Izvesti vježbu
identifikacije počinitelja zločina koristeći komercijalno dostupan kit za genotipizaciju (BioRad) sa svim
komponentama (DNA uzorci, PCR master mix, odgovarajući marker). Zabilježiti rezultate gel-elektroforeze.
Vježba 14. Identifikacija GM hrane. (4 sata)
Ishodi učenja: Objasniti način proizvodnje genetski modificirane hrane i ulogu GM specifičnih sekvenci koje se
detektiraju PCR testom. Prema uputama komercijalno dostupnog kita za identifikaciju (BioRad), izolirati DNA iz
biljnog materijala koji se testira i postaviti PCR reakcije uključujući i pozitivnu i negativnu kontrolu. Rezultate
vizualizirati gel-elektroforezom, analizirati i zabilježiti.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
70% konačne ocjene iz kolegija student dobiva provjerom znanja usvojenog na predavanjima, a 30% na praktičnim
vježbama.
Način vrednovanja ukupno prikupljenih bodova (max = 100 = 70 (predavanja) + 30 (vježbe)):
90% - 100% ocjena 5 (izvrstan)
80% - 90%
ocjena 4 (vrlo dobar)
65% - 80%
ocjena 3 (dobar)
50% - 65%
ocjena 2 (dovoljan)
< 50%
ocjena 1 (nedovoljan).
Provjera znanja gradiva iz predavanja se vrši putem pismenog ispita koji se sastoji od zadataka na zaokruživanje,
nadopunjavanje, opisivanje i označavanje na slici te triju esejskih pitanja. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje
omogućavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija tijekom izvođenja nastave. Studentima se tijekom
semestra nudi mogućnost osvajanja dodatnih bodova (max. 5%) putem kratkih kvizova, te bodovanjem usmenih
odgovora na postavljenja pitanja tijekom predavanja i rješavanja domaćih uradaka. Postotak uspješno riješenih
zadataka se koristi za izračunavanje ostvarenih bodova na ispitu iz predavanja (max = 70). Student je dužan riješiti
minimalno 55% ispita.
Provjera praktičnog znanja usvojenog na vježbama se odvija pismenim putem. Ispit se sastoji od rješavanja problema
sličnim onima predstavljenima na nastavi te zadataka na zaokruživanje, i nadopunjavanje. Postotak uspješno riješenih
zadataka se koristi za izračunavanje ostvarenih bodova na ispitu (max = 30). U slučaju da je student više puta izašao
na ispit, konačan uspjeh se računa iz prosjeka prethodno ostvarenih rezultata. Redovan rad tijekom semestra se
vrednuje omogućavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija za vrijeme izvođenja praktične nastave.
Student je dužan riješiti minimalno 60% ispita što vrijedi i za parcijalne kolokvije.
Tijekom semestra studenti mogu prikupljati dodatne bodove koji će biti uključeni u konačni uspjeh na ispitu iz vježbi.
Za svako prezentiranje urednog laboratorijskog dnevnika sa vježbi će dobiti 1% na ispitu kao i za prezentaciju novog
zadatka iz obrađene tematike na nastavi. Stopostotno pohađanje vježbi će se nagraditi s 2% na ispitu.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Za sve dodatne informacije, upute i savjetovanje studenti se mogu obratiti nastavnicima putem elektronske pošte i
telefonom. Kontakt podatke i vrijeme konzultacija studenti mogu pronaći na web stranicama Odjela za studije mora i
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu, a bit će im uručeni i na uvodnim satovima kao i sav dodatni nastavni
web materijal.
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na
drugim jezicima
Nositelj predmeta
Voditelj vježbi
OSNOVE METEOROLOGIJE
SMB206
30/0/30
4 ECTS
obavezan
temeljni
X
X
napredni
izborni
specijalistički
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
II. godina / III. semestar
Odslušani predmeti Opća fizika i Matematika
Jezik poduke: Hrvatski jezik
Mogućnost praćenja: Engleski jezik
Prof. dr. sc. Branka Grbec, redoviti profesor
Dr. sc. Frano Matić, znanstveni suradnik
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Tijekom predavanja i vježbi stječu se osnovna znanja iz područja fizike atmosfere te iz područja meteoroloških
motrenja, mjerenja i obrade podataka. Studenti stječu osnovne teorijske pretpostavke za razumijevanje fizikalnih
procesa u atmosferi. Nastava se provodi kroz predavanja i vježbe upotrebom prezentacijskih alata, korištenjem LCD
projektora. Vježbe će se izvoditi u krugu meteorološke postaje Instituta za oceanografiju i ribarstvo, na
oceanografskom brodu Bios Dva ili u kompjuterski opremljenoj učionici/laboratoriju. Dio vježbi će se obavljati i kroz
posjećivanje web stranica s on-line podacima s automatskih meteoroloških postaja/plutača.
Popis obavezne literature
1. Ahrens D. 2001. Essentials of Meteorology. Brooks/Cole CA.
2. Online Weather Studies Textbook and Study Guide. American Meteorological Society, 45 Beacon Street, Boston,
MA 02108. Printed in the United States of America.
3. Penzar, B. i sur. 1996. Meteorologija za korisnike. Školska knjiga Zagreb i Hrvatsko meteorološko društvo.
4. Gelo, B. 1994. Opća i prometna meteorologija.
5. Gelo, B. 2000. Opća i prometna meteorologija II.
6. Vučetić, M, Vučetić, V. 2002. Vrijeme na Jadranu. Fabra Press.
Popis izborne literature
1. Pandžić, K. 2002. Analiza meteoroloških polja i sustava. Zagreb. HINUS
2. Penzar, B., Penzar, I. i Orlić, M. 2001: Vrijeme i klima hrvatskog Jadrana. Nakladna kuća « Dr. Feletar»
3. Andrews, D. G. 2000. An Introduction to Atmospheric Physics. University Press, Cambridge
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1 (90 min) – Uvodno predavanje
Ishodi učenja: Upoznati povijesni razvoj meteorologije te njene različite grane. Naučiti što su informacije u
meteorologiji, njihovu važnost i izvore. Upoznati se s oceanografskim i meteorološkim postajama i sa radom Svjetske
meteorološke službe. Potrebna predznanja iz fizike: Mjerne jedinice u fizici, SI sustav.
Predavanje 2 (90 min) – Postanak, sastav i struktura atmosfere
Ishodi učenja: Upoznati osnovne astronomske pojmove poput položaja Zemlje u svemiru te postanku Zemlje i njene
atmosfere. Naučiti kemijski sastav i različite vertikalne podjele atmosfere. Razumjeti pojam međunarodne standardne
atmosfere. Potrebna predznanja iz fizike: gravitacija i sila teža; Keplerovi zakoni.
Predavanje 3 i 4 (180 min) – Sunčevo zračenje i zračenje Zemlje
Ishodi učenja: Naučiti što je Sunčevo zračenje te shvatiti fizikalan razlog njegovog nastanka i širenja. Razumjeti
djelovanje Sunčevog zračenja na Zemlji i njenu atmosferu. Naučiti što je dugovalno zračenje Zemljine površine i
atmosfere te razumjeti fizikalne procese odgovorne za njegovo nastajanje. Razumjeti pojam toplinskog obračuna
atmosfere te ga povezati s pojmovima: efekt staklenika i plinovi staklenika. Shvatiti fizikalno kemijske procese
odgovorne za nastanak efekta staklenika te ulogu CO2 i ostalih stakleničkih plinova. Razumjeti fizikalne razloge
globalnog zatopljenja, klimatskih promjena te klimatskih režima. Shvatiti procese u graničnom sloju između
atmosfere i mora te između atmosfere i kopna. Upoznati načine mjerenja i izračuna dugovalnog i kratkovalnog
zračenja. Potrebna predznanja iz fizike: elektromagnetski val, Planckov zakon zračenaj crnog tijela, Wienov zakon,
Stefan-Boltzmannov zakon, UV zračenje, apsorpcijski i emisijski spektri atoma.
Predavanje 5 i 6 (180 min) – Toplinske pretvorbe u atmosferi i temperatura zraka
Ishodi učenja: Razumjeti razliku između pojma topline i temperature. Shvatiti fizikalne procese odgovorne za grijanje
i hlađenje Zemljine površine. Upoznati se s načinom djelovanja elektormagnetskog zračenja na procese grijanja i
hlađenja atmosfere te upoznati način djelovanja procesa kondukcije i konvekcije na procese grijanja i hlađenja.
Naučiti što je latentna toplina te razumjeti važnost latentne topline u ukupnom obračunu energije atmosfere. Usvojiti
pojam „sensibilna toplina“ te razumjeti važnost latentne topline u ukupnoj bilanci energije atmosfere. Upoznati
pojmam „Bowenov omjer“. Shvatiti povijesni razvoj različitih temperaturnih ljestvica te razumjeti njihovu
matematičko-fizikalnu podlogu. Naučiti fizikalne procese odgovorne za promjenu temperature zraka s visinom te
razumjeti zašto nastaje vrijeme u meteorološkom smislu. Potrebna predznanja iz fizike: osnovni zakoni
termodinamike.
Predavanje 7 (90 min) – Atmosferski tlak
Ishodi učenja: Usvojiti pojam tlaka zraka i parcijalnog tlaka zraka. Razumjeti pojam hidrostatske jednadžbe. Naučiti
fizikalne razloge promjene tlaka zraka s visinom te načinom svođenja tlaka zraka na razinu mora. Razumjeti pojmove
i fizikalne procese odgovorne za horizontalnu i vertikalnu promjenu tlaka zraka. Usvojiti pojmove: visoki i niski tlak
zraka te razumjeti atmosferske procese vezane za njih. Potrebna predznanja iz fizike: Newtonovi zakoni gibanja.
Potrebna znanja iz matematike: derivacija, gradijent.
Predavanje 8 i 9 (180 min) – Vlaga, zasićenje i stabilnost atmosfere
Ishodi učenja: Razumjeti fizikalne procese odgovorne za postojanje i promjenu agregatnih stanja vlage u zraku.
Naučiti pojmove relativne i apsolutne vlažnosti. Razumjeti pojmom hidrološkog ciklusa. Shvatiti što je i zašto nastaje
zasićenje zraka vodenom parom. Usvojiti pojmove i razumjeti fizikalne procese povezane s vertikalnom stabilnošću
atmosfere. Naučiti što je adijabatički proces, a potom razumjeti razliku adijabatičkog procesa suhog od mokrog zraka.
Razumjeti atmosferske procese suhog i mokrog zraka. Potrebna predznanja iz fizike: adijabatički procesi.
Predavanje 10 (90 min) – Vlaga, oblaci i oborina
Ishodi učenja: Naučiti koji su meteorološki i termodinamički procesi odgovorni za nastanak oblaka. Povezati
atmosferske procese suhog i mokrog zraka s nastajanjem oblaka. Upoznati meteorološku podjelu oblaka po rodu i
visini te posebne vrste oblaka kao što su npr. magla i kumulonimbus. Naučiti razlikovati oborine po vrsti i tipu.
Potrebna predznanja iz fizike: adijabatički procesi.
Predavanje 11 i 12 (180 min) – Vjetar i sile uzročnice gibanja u atmosferi
Ishodi učenja: Pojavu vjetra usvojiti kao meteorološki parametar, razumjeti smjer i brzinu vjetra te njegov vektorski
zapis. Upoznati sile uzročnice gibanja u atmosferi: gradijentska sila tlaka zraka, centripetalna sila, corioliosova sila,
sila trenja i sila gravitacija. Potrebna predznanja iz fizike: dinamika rotacijskog gibanja. Potrebna znanja iz
matematike: vektorska algebra.
Predavanje 13 (90 min) – Atmosferska cirkulacija
Ishodi učenja: Razumjeti pojam atmosferske cirkulacije, naučiti njene tipove i fizikalne osnove. Upoznati se s pojmom
prostorno - vremenske skale te ga povezati s različitim meteorološkim procesima. Razumjeti kako su sile uzročnice
gibanja povezane s planetarnim cirkulacijskim ćelijama, sustavom vjetrova te intertropskom zonom konvergencije.
Razumjeti i usvojiti principe sekundarnog strujanja izvan tropskih područja. Usvojiti pojmove vezane za obalnu
cirkulaciju. Potrebna predznanja iz fizike: dinamika rotacijskog gibanja. Potrebna znanja iz matematike: vektorska
algebra.
Predavanje 14 (90 min) – Vremenski sustavi umjerenih širina
Ishodi učenja: Upoznati se s pojmovima permanentnih područja tlaka zraka važnih za vrijeme i klimu Jadrana. Naučiti
razlikovati baričke sustave: ciklone i anticiklone, grebene i doline. Razumjeti kako ciklone umjerenih širina i
Genovska ciklona sudjeluju u vremenu nad Jadranom. Upoznati se s opasnim meteorološkim pojavama na Jadranu.
Predavanje 15. (90 min) – Prognoza vremena i odabrana poglavlja
Ishodi učenja: Upoznati metode sinoptičke meteorologije, sinoptičke karte i rezultate sinoptičkih numeričkih modela.
Uočiti baričke sustave, zračne mase i tipove vjetra i vremena na sinoptičkim kartama. Razumjeti utjecaj atmosfere na
oceanografske osobine i eko sustav Jadranskog mora. Usvojiti pojmove vremena i klime te ih naučiti razlikovati.
Naučiti što su klimatske promjene, a što klimatski skokovi. Razumjeti djelovanje klime i klimatskih promjena na
ekosustav Jadrana.
Vježba 1 (90 min) – Meteorološke postaje i mjerenje
Ishodi učenja: Razumjeti način na koji se prikupljaju meteorološki podaci kroz posjet meteorološkoj postaji u sustavu
mjerenja i osmatranja Državnog hidrometeorološkog zavoda.
Vježba 2 (90 min) – Meteorološki instrumenti
Ishodi učenja: Upoznati osnovne meteorološke instrumente, način rada i mjerenja. Naučiti način razmjene
meteoroloških informacija te način vođenja meteorološkog dnevnika. Naučiti kako se prikazuju meteorološki podaci,
izrađuju vremenske i sinoptičke karte te upoznati različita vizualna i grafička pomagala u meteorologiji.
Vježbe 3 i 4 (180 min) – Sunčevo zračenje i zračenje Zemlje
Ishodi učenja: Povezati elektromagnetsko zračenje s Sunčevim i Zemljinim zračenjem te pomoću zakona zračenja
crnog tijela izračunati i nacrtati karakteristične krivulje dolaznog i odlaznog zračenja. Analizirati apsorpcijske i
emisijske spektre atmosfere te ih povezati s plinovima staklenika.
Vježba 5 (180 min) – Temperatura zraka
Ishodi učenja: Shvatiti matematičko-fizikalnu podlogu temperaturnih ljestvica. Naučiti transformacije jedne ljestvice u
drugu te samostalno izraditi vlastitu ljestvicu.
Vježbe 6 i 7 (180 min) – Tlak zraka
Ishodi učenja: Naučiti izračunavati promjenu tlaka s visinom, svoditi tlak na razinu mora. Shvatiti što su
geopotencionalne plohe. Naučiti izračunavati teoretski i praktični gradijent tlaka zraka.
Vježbe 8 i 9 (180 min) – Vlaga zraka
Ishodi učenja: Naučiti izračunavati i primjenjivati različite formule koje opisuju vlagu u zraku te je povezuju s ostalim
meteorološkim parametrima.
Vježbe 9 i 10 (180 min) – Stabilnost atmosfere i nastajanje oblaka
Ishod učenja: Primjenom suho/mokro adijabatičkih procesa naučiti rješavati različite primjere nastanka oblaka.
Vježbe 10 i 11 (180 min) – Oblaci
Ishodi učenja: Naučiti koristiti atlas oblaka, razlikovati oblake po rodu i visini. Razumjeti kako se osmatraju oblaci te
kako se mjeri naoblaka. Naučiti što nam oblaci govore.
Vježbe 11 i 12 (180 min) – Vjetar i sile uzročnice gibanja u atmosferi
Ishodi učenja: Korištenjem meteoroloških karata naučiti izračunati smjer i brzinu vjetra te prepoznati njegov naziv.
Naučiti izračunavati coriolisovu i gradijentsku silu tlaka zraka.
Vježbe 13 i 14 (180 min) – Atmosferska cirkulacija na Zemlji i Jadranu
Ishodi učenja: Na sinoptičkim kartama naučiti prepoznati planetarnu cirkulaciju, cirkulacijske ćelije te intertropsku
zonu konvergencije. Naučiti prepoznavati karakteristične vjetrove i tipove vremena na Jadranu i oko njega.
Vježba 15 (90 min) – Prognoza vremena
Ishodi učenja: Razumjeti tumačiti prognozu vremena. Upoznati načine izrade prognoze vremena.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Provjera znanja iz kolegija Osnove meteorologije obavlja se pismeno putem dva kolokvija te na završnom ispitu.
Kriteriji ocjenjivanja (bodovna skala od najmanje 0 do najviše 100) nalazi se u tablici:
broj bodova
Ocjena
<60
nedovoljan (1)
60-70
dovoljan (2)
71-80
dobar (3)
81-90
vrlo dobar (4)
91-100
odličan (5)
Studenti koji na jednom od kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri znanja koju
nastavnik može obaviti pismenim ili usmenim putem, a na kojoj može dobiti najviše 60 bodova. Završna ocjena iz
kolegija aritmetički je srednjak bodova iz dva položena kolokvija te položenog završnog ispita.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Dodatne informacije o predmetu studenti mogu naći na: http://www.izor.hr/web/grbec i
http://www.izor.hr/web/fmatic. Atlas oblaka može se pronaći na: http://www.izor.hr/web/fmatic/atlas-oblaka .
Naziv predmeta
BIOLOŠKA INVAZIJA
SMB207
Kod predmeta
Satnica predmeta
15/0/0
(P/S/V)
ECTS
2 ECTS (1,5 za predavanja i rad na terenu; 0,5 za samostalno učenje i konzultacije)
(uz obrazloženje)
obavezan
izborni
X
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
II. godina / III. semestar
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na hrvatski
drugim jezicima
Doc. dr. sc. Ante Žuljević
Nositelj predmeta
Voditelj
vježbi/seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Predmet "Biološka invazija" bavi se problematikom širenja areala vrsta posebno onim uzrokovanim ljudskim
aktivnostima te posljedicama koje širenje vrsta može imati za ekosustav, ekonomiju i ljudsko zdravlje. Kolegij
započinje općenitim primjerima i terminologijom iz biološke invazije, a kasnije se fokusira na aktualne primjere iz
Sredozemnog i Jadranskog mora.
Nastava se odvija u obliku predavanja uz powerpoint prezentaciju te kratku terensku nastavu kako bi se studenti
upoznali s nekim od stranih vrsta prisutnim na području Splita. U nastavi sudjeluju gostujući predavaći: Prof. dr. sc.
Jakov Dulčić (IOR Split) -" Alohtone vrste riba u Jadranskom moru" i Mr. sc. Toni Žitko (Zavod za javno zdravstvo
Split) – "Pojava, širenje i kontrola tigrastog komarca".
Za spremanje ispita studentima se preporučaju izvori poput preglednih radova, knjiga i internet stranica do
specijalističkih znanstvenih publikacija o pojedinim temama. Ispit je pismeni.
Popis obavezne literature
1. Global Invasive Species Database www.issg.org
2. Ciesm Atlas Of Exotic Species www.ciesm.org
3. Caulerpa www.izor.hr/kaulerpa
4. Delivering Alien Invasive Species Inventories for Europe www.europe-aliens.org
5. Zakon o zaštiti prirode NN 70/2005
6. Andrew N. Cohen. Invasions in the sea, Park Science 22(2), 2004.
Popis izborne literature
1. The Ecology of Invasions by Animals and Plants. Charles S. Elton
2. Aquatic Invasions in the Black, Caspian, and Mediterranean Seas (NATO Science Series: IV: Earth and
Environmental Sciences)
3. Natural Enemies: An Introduction to Biological Control. Ann E. Hajek
4. Encyclopedia of Biological Invasions (Encyclopedias of the Natural World). Daniel Simberloff and Marcel
Rejmanek
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Povijest biološke invazije.
Obrađuje se nekoliko povijesnih i recentnih svjetskih primjera invazivnih organizama i posljedica koje je njihovo
širenje imalo za ekosustav, ekonomiju i ljudsko zdravlje. Među njima su primjeri: Teredo navalis – zaljev San
Francisco; Mnemiopsis leidyi – Crno more; Eriocheir sinensis – europske rijeke.
Predavanje 2. Zašto se bavimo biološkom invazijom
Kroz nekoliko jasnih primjera demonstrira se razlog zašto se bavimo biološkom invazijom odnosno procesom koji
može rezultirati drastičnim promjenama biološke, ekološke i krajobrazne raznolikosti, značajnim ekonomskim
posljedicama i ugroziti ljudsko zdravlje.
Predavanje 3 i 4. Terminologija
Obrađuje se osnovna terminologija koja se koristi u kolegiju biološka invazija, a koje je potrebno znati zbog daljnjeg
praćenja kolegija. Svaki se termin pojašnjava primjerom. Osnovni obrađeni termini su: biološka invazija, autohtona i
alohtona vrsta, invazivna vrsta, udomaćena vrsta, naturalizirana vrsta, endem, biogeografske regije.
Predavanje 5. Proces biološke invazije
Obrađuje se proces biološke invazije uzrokovane ljudskim djelovanjem. Proces uključuje različite faze od preuzimanja
organizma do njegovog ispuštanja i širenja u novom arealu koje može rezultirati povremenom, naturaliziranom ili
invazivnom vrstom. Dodatno se obrađuju slučajevi kriptogenih vrsta i pravilo broja 10.
Predavanje 6. Mehanizmi širenja vrsta
Obrađuju se načini širenja areala vrsta od onih u vremenski geološkim razmjerima do onih izazvanim ljudskim
aktivnostima kao što su promet, ribarstvo, akvaristika, probijanje kanala i dr. Naglasak je na morski ekosustav.
Predavanje 7. Sprječavanje biološke invazije
Kroz primjere se prikazuje što možemo napraviti da bi spriječili proces biološke invazije ili kontrolirali invazivnu
vrstu. Kontrola invazivnih organizama u morskom ekosustavu je iznimno zahtjevna što se pokazuje i primjerom da se
do danas u svijetu uspješno suzbilo samo tri invazivne vrste. Dodatno se obrađuje pojam biološke kontrole.
Predavanje 8. Primjer biološke invazije
Kroz dokumentarni film "Mrav koji je pokorio Ameriku", utvrđuje se znanje stečeno u predavanjima 2 – 5.
Predavanje 9. Gostujući predavač Mr. sc. Toni Žitko (Zavod za javno zdravstvo Split) – "Pojava, širenje i kontrola
tigrastog komarca".
Predavanje 10. Biološka invazija u Jadranskom moru
Obrađuju se sljedeći problemi: - Način unosa stranih vrsta; - Broj stranih vrsta; - Baze podataka o stranim vrstama;
- Projekti / institucije koji se bave stranim vrstama.
Predavanje 11-14. Alohtoni bentoski organizmi u Jadranskom moru
Obrađuju se sljedeći primjeri koji pokrivaju povremene, kriptične, naturalizirane i invazivne vrste: Callinectes
sapidus, Teredo navalis, Melibe fimbriata, Bursatella leachi, Siphonaria pectinata, Ficopomatus enigmaticus,
Crassostrea gigas, Rapana venosa, Asparagopsis armata, Asparagopsis taxiformis, Womersleyella setacea,
Acrothamnion preissii, Colpomenia peregrina, Caulerpa taxifolia, Caulerpa racemosa var. cylindracea.
Predavanje 15. Gostujući predavač Prof. dr. sc. Jakov Dulčić (IOR Split) -" Alohtone vrste riba u Jadranskom moru"
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Ispit se polaže pismeno. Pitanja su s ponuđenim odgovorima. Odnos bodovi/ocjena:
odličan >90%; vrlodobar 80 – 90%; dobar 70-80%; dovoljan 60-70%; nedovoljan <60%.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Nastavnik se može kontaktirati na Institutu za oceanografiju i ribarstvo ili putem e-maila [email protected]
Naziv predmeta
PARAZITOLOGIJA MORSKIH ORGANIZAMA
SMB215
Kod predmeta
Satnica predmeta
15/0/15
(P/S/V)
ECTS
4 ECTS (predavanja, seminari, konzultacije, samostalno učenje)
(uz obrazloženje)
obavezan
izborni
X
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
II. godina / III. semestar
Godina/semestar
Temeljna znanja iz biologije morskih organizama
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski, a prema potrebi i engleski jezik.
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor
Nositelj predmeta
Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Predmet upoznaje studenta s okolnostima odnosa nametnik-domaćin, vrstama takvih zajednica i pojavi nametničkih
bolesti u intenzivnom uzgoju vodenih organizama. Naglasak je na nametnicima koji se s vodenih organizama mogu
prenijeti na čovjeka. Cilj predmeta je osposobljavanje studenta za prepoznavanje nametničkih sustava u uzgojnoj
sredini koji su potencijalno štetni po domaćina, odnosno mjera kojima se nametnici u akvakulturi mogu držati pod
kontrolom. Student će moći prepoznati osnovne grupe nametnika koje se javljaju u intenzivnom uzgoju riba i
školjkaša, metode sprječavanja i mogućnosti liječenja. Moći će prepoznati zoonotične nametnike, te upoznati metode
sprječavanja infekcije čovjeka kao potrošača proizvoda mora.
Nastava je organizirana u vidu predavanja, odnosno vježbi gdje student prepoznaje pojedine skupine nametnika prema
njihovim osnovnim morfološkim osobinama. Obveza studenta je donošenje bilježnice i olovki u boji za crtanje
preparata i njihovo označavanje.
Popis obavezne literature
1. Fish pathology. Heinz-Hermann Reichenbach-Klinke, 1964.
2. Fish Diseases and Disorders, Volume 1: Protozoan and Metazoan Infections. Woo, 1995.
3. Protozoan parasites of fishes. Lom & Dykova, 1992.
4. Parasitofauna of Monte Negro fish. Radujković & Raibaut, 1989.
5. Evolutionary biology of host-parasite relationships: theory meets reality. Poulin, Morand, Skorping, 2000.
Popis izborne literature
1. A monograph on the isopods of North America. Richardson, 1905.
2. Keys to the trematoda, volume 1. Gibson, Jones, Bray, 2001.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Priroda nametnika: ekonomska, medicinska i ekološka značajnost. Definicija parazitizma. Nazivi u
parazitologiji.
Ishodi učenja: razlikovanje parazitizma od ostalih životnih zajednica (simbioze, komenzalizma, foreze, mutualizma,
predatorstva); razumijevanje uloge nametnika u čovjekovoj svakodnevnici, odnosno u čitavom ekosustavu.
Predavanje 2. Priroda nametnika (nastavak): vrste životnih ciklusa nematnika. Vrste domaćina nametnika. Adaptacije
nametnika na nametnički naćin života. Parazitizam kao izvor bioraznolikosti i vodeća sila evolucije.
Ishodi učenja: razlikovanje načina prijenosa i života nametnika; razumijevanje prilagodbi pojedinih nametničkih grupa
s obzirom na osobine domaćina; razumijevanje evolucijskog pritiska na nametnike uslijed njihovog opstanka.
Predavanja 3 i 4. Protista I: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz
grupe Sarcomastigophora: Flagellata (Amyloodinium ocelatuma), Kinetoplastida (Trypanosoma, Cryptobia,
Trypanoplasma), Opalinata, Sarcodina (Paramoeba).
Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Sarcomatigophora.
Predavanja 5 i 6. Protista II: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz
grupe Apicomplexa: Coccidia (Eimeria, Goussia, Aggregata, Cryptosporidium). Toxoplazmoza morskih organizama i
čovjeka.
Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Apicomplexa.
Predavanja 7 i 8. Protista III: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz
grupe Microsporidia. Microsporidioze riba i rakova. Encephalitozoon u čovjeka.
Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Microsporidia.
Predavanja 9 i 10. Protista IV: osobine, morfologija i bolesti morskih organizama i ljudi uzrokovanih nametnicima iz
grupe Ciliata. Balantidium, Trichodina, Trichodinella, sesilni cilijati morskih organizama.
Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Ciliata.
Predavanja 11 i 12. Myxozoa: morfologija, vrste u akvakulturi (Sphaerospora, Polysporoplasma, Enteromyxum,
Myxobolus, Ceratomyxa) i klinička slika bolesti, preventiva i liječenje. Myxozoe koje uzrokuju postmortalne
promjene u filetima ribe.
Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe Myxozoa.
Predavanja 13 i 14. Plošnjaci: osobine, životni ciklus, vrste adaptacija, niše parazitiranja i uloga trofičkog lanca u
prijenosu. Turbellaria u beskralježnjaka.
Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe virnjaka.
Predavanja 15 i 16. Jednorodni metilji: morfologija, osobine životnog ciklusa i vrste adaptacija. Polypisthocotylea
(Sparicotyle). Monopisthocotylea (Diplectanum, Furnestinia i Lamellodiscus u bijele ribe, Hexostoma i Tristomella u
tune, Benedenia u gofa). Bolesti u kavezne ribe, patohistologija promjena.
Ishodi učenja: razlikovanje najpatogenijh i najtipičnijih predstavnika grupe jednorodnih metilja.
Predavanje 17. Aspidogastrea: živi fosili. Dvorodni metilji (I): morfologija, osobine životnog ciklusa i vrste
adaptacija. Struktura spolnog sustava, niše parazitiranja. Manipulacija ponašanja domaćina. Vrste cerkarija.
Ishodi učenja: razlikovanje trbuhožljebaca i dvorodnih metilja; razumijevanje životnog ciklusa dvorodnih metilja i
raznolikosti njihovih adaptacija.
Predavanje 18. Dvorodni metilji (II): Didymozoa u tune. Zoonotični digenea: Opisthorchis, Clonorchis, Metorchis,
Schistosoma. “Plivačev svrab” u ljudi.
Ishodi učenja: razlikovanje pojedinih vrsta Digenea u riba i čovjeka.
Predavanja 19 i 20. Cestoda (I): Cestodaria i Eucestoda. Osobitosti životnog ciklusa, morfologije, ekologije i niša
parazitiranja trakavica vodenih organizama.
Ishodi učenja: razumijevanje biologije i ekologije prijenosa trakavica kroz trofički lanac.
Predavanja 21 i 22. Cestoda (II): najčešće trakavice morske ribe. Morske trakavice u ljudi (Diphyllobothrium,
Diplogonoporus, Trypanorhyncha).
Ishodi učenja: razumijevanje prijenosa trakavica s morskih organizama na čovjeka; metode preventive i liječenja.
Predavanja 23 i 24. Acantocephala: morfologija, biologija, ekologija, domaćini i patologija kukičnjaka. Infekcije
čovjeka.
Ishodi učenja: razlikovanje kukičnjaka od ostalih plošnjaka.
Predavanja 25 i 26. Nematoda: morfologija, biologija, ekologija, domaćini i patologija oblića. Infekcije čovjeka
(Anisakis, Trichinella).
Ishodi učenja: razlikovanje oblića od ostalih makroparazita.
Predavanja 27 i 28. Crustacea: morfologija, biologija, ekologija, domaćini i patologija račića. Copepoda, Isopoda
(Cymothoida, Epicaridia, Gnathiida), Branchiura.
Ishodi učenja: razlikovanje i razumijevanje pojedinih grupa nametničkih račića.
Predavanja 29 i 30. Fosilni nametnici i manje skupine nametnika: Porifera, Cnidaria, Hirudinea. Nametničke školjke,
puževi, ptice i ribe.
Ishodi učenja: razlikovanje i razumijevanje manje učestalih nametničkih zajednica.
Vježbe 1 i 2. Parazitološka pretraga: metode uzorkovanja, pohrana i transport uzoraka. Metode u parazitologiji: od
strugotina tkiva do molekularne identifikacije.
Ishodi učenja: izvesti parazitološku pretragu i izolirati nametnika iz tkiva (bez identifikacije), pohraniti nametnika za
histološku, mikroskopsku i molekularnu analizu.
Vježbe 3 i 4. Protista: morfološke osobine.
Ishodi učenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i označiti strukture Protista.
Vježbe 5 i 6. Myxozoa: morfološke osobine.
Ishodi učenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i označiti strukture Myxozoa. Razudbom ribe, izolirati i
identificirati Myxozoa.
Vježbe 7 i 8. Jednorodni metilji i virnjaci: morfološke osobine.
Ishodi učenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i označiti strukture jednorodnih metilja i virnjaka. Razudbom ribe i
školjke, izolirati i identificirati jednorodne metilje, odnosno virnjake.
Vježbe 9 i 10. Dvorodni metilji: morfološke osobine.
Ishodi učenja: iz mikroskopskih preparata, nacrtati i označiti strukture dvorodnih metilja.
Vježbe 11 i 12. Trakavice: morfološke osobine.
Ishodi učenja: iz mikroskopskih i histoloških preparata, nacrtati i označiti strukture trakavica.
Vježbe 13 i 14. Oblići: morfološke osobine.
Ishodi učenja: iz mikroskopskih i histoloških preparata, odnosno razudbe plave ribe nacrtati i označiti strukture
Anisakis.
Vježba 15. Nametnički račići: morfološke osobine.
Ishodi učenja: iz trajnih preparata pod lupom nacrtati i označiti strukture isopodnog račića.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Nakon savladavanja osnova parazitologije, naglasak kolegija biti će na terenskom uzorkovanju i vlastitoj pripremi
parazitoloških preparata s obzirom na interese ili afinitete studenta (nametnici uzgojene ribe, školjaka, hobotnica ili
divlje ribe). Ispit se sastoji iz usmene prezentacije odabrane teme s prezentacijom vlastite parazitološke zbirke.
Preduvjet pristupu ispita je položeni kolokviji prepoznavanja preparata najčešćih nametnika i pismeni kolokvij općeg
djela parazitologije.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Sve konzultacije s nastavnikom se mogu odraditi preko e-maila [email protected].
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta (P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta (označiti
X)
Studijski program i razina
studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i mogućnost
praćenja na drugim
jezicima
Nositelj predmeta
TOKSIČNOST ŠKOLJKAŠA
SMR219
15/0/0
2 ECTS (0,5 – predavanja, 1,5 – samostalno učenje i konzultacije)
obavezan
temeljni
izborni
napredni
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
II. godina / III. semestar
Hrvatski jezik
Mogućnost praćenja na engleskom jeziku
Prof. dr. sc. Ivona Marasović, redoviti profesor
X
specijalistički
X
- dio nastave održava doc. dr. sc. Ivana Ujević
Voditelj vježbi/seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Kratki opis: Svrha ovog kolegija je upoznati studente s cjelovitom problematikom toksičnosti školjkaša, prirodnom
pojavom čija povećana učestalost neposredno ugrožava zdravlje potrošača, dok posredno ugrožava veoma važne
gospodarske grane marikulturu i turizam.
U prvom dijelu predavanja (7 sati) studenti će proširiti stečeno znanje o ekologiji fitoplanktona, odnosno upoznati će
se s biologijom i ekologijom toksičnih vrsta fitoplanktona, kao i s tipovima toksičnosti koje pojedine vrste ili grupe
uzrokuju.
U drugom dijelu predavanja (8 sati) studenti će se upoznati s osnovama toksikologije, školjkarstvom u Hrvatskoj,
najčešćim biotoksinima u morskom ekosustavu, mehanizmima pojavljivanja, ugradnje i akumulacije biotoksina u
školjkaše, simptomima trovanja pojedinim skupinama biotoksina, procjenom rizika, biološkim i instrumentalnim
metodama određivanja u školjkašima, pojavama toksičnosti u Hrvatskoj, europskim i hrvatskim zakonodavstvom
vezanim za biotoksine.
Osnovna zadaća: upoznati studente s problematikom toksičnosti u kontroliranom uzgoju školjkaša i prirodnom
okolišu kao i prepoznavanje simptoma trovanja nakon konzumacije toksičnih školjkaša.
Cilj: postići da stečena znanja osiguraju kompetitivnost u cilju samostalnog stjecanja novih znanja o problemima
pojavljivanja i akumulacije biotoksina i drugih zagađivala u školjkašima.
Predavanja se održavaju tijekom jednog semestra, jedan ili dva sata tjedno, prema zahtjevima pojedinog predavanja.
Studenti su obvezni samostalnim radom pronaći zakonske dokumente o biotoksinima u školjkašima, koji su dostupni
na web-u te se uključiti u raspravu o propisanim regulativama. Nadalje, studenti su obvezni samostalnim radom
savladati osnove izračuna procjene rizika za pojedini toksin.
Popis obavezne literature
1. Hallegraef, G.M. (1993) A review of harmful algal blooms and their apparent global increase. Phycologia, 32: 7999.
2. Falconer, J.R. 1993. Algal Toxins in Seafood and Drinking Water. University press, Cambridge, pp. 224.
3. UNESCO (2003) Manual of Harmful Marine Microalgae. Eds. G.M. Hallegraef, D.M. Anderson and A.D.
Cembella. Unesco Publ., Paris. pp. 793.
4. Luis M. Botana (2008) Seafood and Freshwater Toxins, Pharmacology, Physiology and Detection, Taylor &
Francis Group, Second Edition.
Popis izborne literature
1. Hallegraef, G.M. (1991) Aquaculturist’s guide to harmful Australian microalgae. CSIRO Australia, pp. 58.
2. Zijad Duraković i suradnici (2000) Klinička toksikologija, Grafos, Zagreb.
3. Marasović, I., Ninčević, Ž., Orhanović, S. & Pavela-Vrančić, M. (1998) A survey of shellfish toxicity in the central
Adriatic Sea. Journal of Marine Biology Association U.K, 78: 745-754.
4. Skoog D.A., West D.M i Holler F.J. (1999) Osnove Analitičke kemije, Školska knjiga, Zagreb, prvo izdanje.
5. Pavela-Vrančič, M. & I. Marasović (2004). Paralytic Shellfish Poisoning (PSP) in the Central Adriatic Sea.
Croatica Chemica Acta, 77 (4): 627-631.
6. Marasović, I., Ž. Ninčević-Gladan, S. Skejić. B. Grbec, M. Bužančić & I. Ujević (2007) Temporal distribution of
Dinophysis spp. in relation to diarrhetic shellfish poisoning shellfish toxicity. Int. J. Environment and Health, 1 (3)
:493-506.
7. Ninčević-Gladan, Ž., I. Ujević, A. Millandri, I. Marasović, A. Ceredi, S. Pigozzi, J.Arapov, S. Skejić, S.
Orhanović & I. Isajlović (2010) Is Yessotoxin the Main DSP Toxin in Croatian Waters? Mar. Drugs, 8 (3): 460470.
8. Ujević, I., Ž. Ninčević-Gladan, R. Roje, S. Skejić, J. Arapov, I. Marasović (2010) Domoic acid – a new toxin in
the Croatian Adriatic shellfish toxin profile Molecules, 15 : 6835-6849.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Općenito o fitoplanktonu. Pregled fitoplanktonskih grupa. Uzroci toksičnosti školjkaša. (45 min)
Prof.dr.sc. Ivona Marasović
Ishodi učenja: Razumijeti ulogu fitoplanktona u morskom ekosustavu. Poznavati fitoplanktonske grupe i njihove
odnose u različitim trofičkim uvjetima. Razumijeti uzroke toksičnosti školjkaša i moguće puteve prijenosa kroz
prehrambeni lanac.
Predavanje 2. Vrste toksičnosti školjkaša. Toksične vrste fitoplanktona. (90 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasović
Ishodi učenja: Poznavati različite vrste toksičnosti školjkaša. PSP tip toksičnosti. NSP tip toksičnosti. DSP tip
toksičnosti. ASP tip toksičnosti. Ciguatera tip toksičnosti (ribe). Cijanobakterijski tip toksičnosti. Poznavati
fitoplanktonske grupe i vrste – uzročnike toksičnosti školjkaša. Fitoplanktonske vrste – uzročnici PSP toksičnosti.
Fitoplanktonske vrste – uzročnici NSP toksičnosti.
Predavanje 3. Toksične vrste fitoplanktona. (90 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasović
Ishodi učenja: Poznavati fitoplanktonske grupe i vrste – uzročnike toksičnosti školjkaša. Fitoplanktonske vrste –
uzročnici DSP toksičnosti. Fitoplanktonske vrste – uzročnici ASP toksičnosti. Fitoplanktonske vrste – uzročnici
ciguatera toksičnosti. Cijanobakterijske vrste – uzročnici toksičnosti.
Predavanje 4. Prostorna i vremenska raspodjela toksičnosti. Hipoteze o uzrocima proizvodnje toksičnih metabolita.
Zakonske odredbe vezane uz toksičnost. (90 min) Prof.dr.sc. Ivona Marasović
Ishodi učenja: Poznavati globalnu prostornu raspodjelu toksičnosti. Poznavati područja podložna pojedinim tipovima
toksičnosti. Razumijeti sezonalitet javljanja toksičnost. Poznavati argumente koji podržavaju pojedine pretpostavke o
uzrocima toksičnosti. Poznavati zakonske odredbe koje reguliraju problem toksičnosti školjkaša.
Predavanje 5. Osnove toksikologije. (45 min) doc. dr.sc. Ivana Ujević
Ishodi učenja: Kratki pregled osnovnih pristupa u toksikologiji. Definirati otrov, objasniti toksikološke i farmakološke
učinke otrova Interakcija otrova s kemijskim i morfološkim strukturama organizma. Razumijevanje reverzibilnih i
ireverzibilnih kemijskih interakcija otrova s molekulama u organizmu. Razlikovati sinergističke, aditivne,
potencirajuće interakcije pojačavanja učinka Objasniti procese interakcija otrova s tvarima koje se unose u organizam,
toksokinetike.
Predavanje 6. Kemijska struktura, svojstva, metode određivanja i procijena rizika DSP toksina. (90 min) doc. dr.sc.
Ivana Ujević
Ishodi učenja: Objasniti podjelu prirodnih toksina u moru prema načinu djelovanja na čovjeka. Utjecaj toksina na
školjkaše. Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja DSP toksina. Upoznati derivate DSP
toksina, toksikologija azaspiracida (AZA) i jesotoksina (YTX). Prepoznavanje simptoma trovanja DSP toksinima.
Biološke i instrumentalne kemijske metode određivanja u uzorcima fitoplanktona i mekom tkivu školjkaša. Opisati
postupke pri pripremi uzoraka mekog tikiva školjkaša za analizu biološkom metodom. Objasniti proces ekstrakcije
tekuće-tekuće (primjer aceton-voda, diklormetan voda). Usvajanje osnovnih principa rada tehnike masene
spektrometrije vezane na tekućinski kromatograf. Razumjeti i objasniti čimbenike procjene rizika za DSP toksine.
Evidentirani slučajevi DSP toksina u svijetu i u Hrvatskoj. Samostalno obaviti izračun procjene rizika za DSP toksine.
Upoznavanje s europskom i hrvatskom zakonskim dokumentima vezano za DSP toksine u školjkašim s posebnim
osvrtom na MDK, maksimalno dopuštene količine.
Predavanje 7. Kemijska struktura, svojstva, metode određivanja i procijena rizika ASP toksina. (90 min) doc. dr.sc.
Ivana Ujević
Ishodi učenja: Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja ASP toksina, Upoznati derivate ASP
toksina. Prepoznavanje simptoma trovanja ASP toksinima. Instrumentalne kemijske metode određivanja u uzorcima
fitoplanktona i mekom tkivu školjkaša. Opisati postupke pri pripremi uzoraka mekog tikiva školjkaša za analizu na
tekućinskom kromatografu, homogenizacija, ekstrakcija i pročišćavanje na krutoj fazi. Usvajanje osnovnih principa
rada kromatografske tehnike, utjecaj sastava i temperature mobilne faze na vrijeme zadržavanja, UV detektor,
kalibracijski pravac. Razumjeti i objasniti čimbenike procjene rizika za ASP toksine. Evidentirani slučajevi ASP
toksina u svijetu i u Hrvatskoj. Samostalno obaviti izračun procjene rizika za ASP toksine. Upoznavanje s europskom
i hrvatskom zakonskim dokumentima vezano za ASP toksine u školjkašim s posebnim osvrtom na MDK, maksimalno
dopuštene količine.
Predavanje 8. Kemijska struktura, svojstva, metode određivanja i procijena rizika PSP toksina. (45 min) doc. dr.sc.
Ivana Ujević
Ishodi učenja: Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja PSP toksina. Objasniti podjelu PSP
toksina prema kemijskoj strukturi i relativnu toksičnost. Prepoznavanje blagih, umjereno teških i teških simptoma
trovanja PSP toksinima. Biološke i instrumentalne kemijske metode određivanja u uzorcima fitoplanktona i mekom
tkivu školjkaša. Opisati postupke pri pripremi uzoraka mekog tikiva školjkaša za biološku metodu određivanja PSP
toksina. Razumjeti i objasniti čimbenike procjene rizika za PSP toksine. Evidentirani slučajevi PSP toksina u svijetu i
u Hrvatskoj. Samostalno obaviti izračun procjene rizika za ASP toksine. Upoznavanje s europskom i hrvatskom
zakonskim dokumentima vezano za PSP toksine u školjkašim s posebnim osvrtom na MDK, maksimalno dopuštene
količine.
Predavanje 9. NSP toksini i tetrodotoksin, prednosti i nedostaci bioloških i instrumentalnih metoda određivanja
toksina. (45 min) doc. dr.sc. Ivana Ujević
Ishodi učenja: Objasniti toksično djelovanje, razinu toksičnosti i raspodjelu tetrodoksina. Evidentirani slučajevi
trovanja tetradotoksinom u svijetu. Usvajanje kemijske strukture, svojstva i mehanizama djelovanja NSP toksina.
Prepoznavanje simptoma trovanja NSP toksinima. Raspodjela NSP toksina. Navesti nedostatke i prednosti bioloških
metoda određivanja toksina. Navesti nedostatke i prednosti kemijskih instrumentalnih metoda određivanja toksina.
Upoznati europsku i zakonsku regulativu obzirom na službene metode odfređivanja koje se primjenjuju pri kontroli
zdravstvene ispravnosti školjkaša.
Predavanje 10. Monitoring uzgajališta i područja izlovljavanja školjkaša, europsko i htrvatsko zakonodavstvo. (45
min) doc. dr.sc. Ivana Ujević
Ishodi učenja: Objasniti razlog redovitog obavljanja monitoringa školjkaša. Navesti opseg Plana praćenja kakvoće
mora i školjkaša, što obuhvaća analiza morske vode i školjkaša. Opisati način odabira točaka uzorkovanja morske
vode i školjkaša. Razumjeti princip slijedivosti (pri službenim kontrolama) od uzorkovanja do rezultata analiza.
Upoznati studente s rezultatima monitoringa tijekom prethodnih godina.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Provjera znanja iz kolegija Toksičnost školjkaša obavlja se pismeno, putem dva kolokvija (I dio-Ekologija toksičnog
fitoplanktona i toksične cvatnje II dio-Fikotoksini i metode ispitivanja. Ispit se polaže putem testa nakon završetka
predavanja. Test se sastoji od 26 pitanja, koja bodovanjem točnih odgovora daju maksimalno 36 bodova. Na
ponuđena pitanja odgovara se metodom višestrukog izbora (multiple choice), ili upisivanja točne riječi ili izraza u
definiciju. Kriteriji ocjenjivanja (bodovna skala) nalazi se u tablici:
% riješenosti testa
Ocjena
<60
nedovoljan (1)
60-70
dovoljan (2)
71-80
dobar (3)
81-90
vrlo dobar (4)
91-100
odličan (5)
Studenti koji na jednom od pismenih kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri
znanja koju nastavnik može obaviti pismenim ili usmenim putem. Studentima koji žele popraviti prolaznu ocjenu iz
nekog od kolokvija također je omogućena naknadna pismena ili usmena provjera znanja. Završna ocjena iz kolegija
kombinacija je ocjena iz dva položena kolokvija.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Dodatne informacije o predmetu studenti mogu zatražiti od prof. dr. sc. Ivone Marasović [email protected] i doc. dr.
sc. Ivane Ujević [email protected], tel. 408038, Institut za oceanografiju i ribarstvo, Laboratorij za plankton i toksičnost
školjkaša.
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
BOTANIKA MORA
SMB209
30/0/30
4 ECTS
2 (predavanja, kolokviji) i 2 (laboratorijske vježbe, terenski rad, kolokviji)
obavezan
X
izborni
temeljni
napredni
X
specijalistički
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
II. godina / IV. semestar
Znanja iz opće botanike
Hrvatski
mogućnost praćenja na
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Boris Antolić, izvanredni profesor
Nositelj predmeta
Dr. sc. Zvjezdana Popović
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Kompetencije koje se stječu: Tijekom predavanja, praktičnih vježbi i terenskog rada studenti će biti upoznati s
osnovama sistematike, biologije i ekologije morskih bentoskih algi i morskih cvjetnica. Upoznat će najznačajnije
predstavnike bentoske flore Jadranskoga mora i Sredozemlja, kao i neke najvažnije predstavnike bentoskih algi i
morskih cvjetnica u svjetskim morima i oceanima. Studenti će također biti upoznati sa sastavom i građom
najznačajnijih fitobentoskih zajednica u Jadranu i Sredozemlju, kao i promjenama u njihovom sastavu i
rasprostranjenosti koje su nastale kao posljedica onečišćenja mora ili unosa novih vrsta. U osnovnim crtama prikazati
će se mogućnost iskorištavanja i proizvodnje bentoskih morskih algi i cvjetnica.
Nastava za ovaj kolegij organizira se u obliku predavanja, praktičnih vježbi i terenskog rada. Studenti su obavezni
prisustvovati cjelokupnoj nastavi ovog kolegija, a što se potvrđuje potpisima studenata u evidencijske liste. Predavanja
se organiziraju putem power-point prezentacije. Nakon svakog predavanja studentima se za lakše učenje i usvajanje
gradiva dijeli održano predavanje u pisanom obliku.
Popis obavezne literature
1. Hoek van den, C., Mann, D.G. & H.M.Jahns. 1995. Algae. An Introduction to Phycology. Cambridge University
Press, Cambridge. 623 pp.
2. Peres, J.M. & Gamulin-Brida, H. 1973. Biološka oceanografija. Školska knjiga, Zagreb, 493 pp.
3. Lobban, C.S., Harrison, P.J. & M.J. Duncan.1985. The physiological ecology of seaweeds. University Press,
Cambridge, 242 pp.
Popis izborne literature
1. Ercegović, A. 1952. Jadranske cistozire. Fauna i flora Jadrana, Split, 212 pp.
2. Ercegović, A. 1949. Život u moru. JAZU, 412 pp.
3. Dawes, C.J. 1981. Marine botany. John Wiley & Sons, New York, 628 pp.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvodno predavanje u kojem će se studenti upoznati s: rasporedom živih organizama u moru; podjelom
pojedinih područja u moru s detaljnijim prikazom bentoskog područja; osnovama taksonomske klasifikacije živog
svijeta, te osnovama sistematike i nomenklature živih organizama; osnovama istraživanja sastava i rasprostranjenosti
bentoske flore i vegetacije; metodikama istraživanja fitobentosa; osnovama oblikovanja herbarija morskih algi i
cvjetnica; osnovnim ciljevima istraživanja fitobentosa; kratkom poviješću istraživanja fitobentosa; sastavom
fitobentosa u svjetskim morima, Sredozemlju i Jadranu.
Predavanje 2. U ovom predavanju obraditi će se sistematski odjeljak Cyanobacteria ili Cyanophyta (modrozelene
alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama građe stanice modrozelenih alga; značajkama
pigmenata modrozrlrnih alga i njihovoj ulozi u stvaranju visokoenergetskih spojeva; pričuvnim tvarima kod
modrozelenih alga; tipovima talusa kod modrozelenih alga; vrstama stanica kod modrozelenih alga i njihove značajke;
razmnožavanju modozelenih alga; brojnosti i rasprostranjenosti modrozelenih alga; uporabi nekih modrozelenih alga;
sistematici modrozelenih alga.
Predavanje 3. U ovom predavanju obraditi će se 1. dio sistematskog odjeljka Rhodophyta (crvene alge) pri čemu će
se posebna pozornost posvetiti: brojnosti i rasprostranjenosti crvenih alga na Zemlji, u svjetskim morima, Sredozemlju
i Jadranu; osnovnim značajkama građe talusa crvenih alga; pigmentima i kloroplastima kod crvenih alga; rezervnim
tvarima kod crvenih alga; građi stanične stjenke kod crvenih alga i mogućnosti njihovog iskorištavanja; načinu i
tipovima razmnožavanja crvenih alga; osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari,
razmnožavanje) sistematskog razreda Bangiophyceae, te u osnovnim crtama prikazati alge iz sistematskih redova
Porphyridiales, Rodochaetales, Erythropeltidales i Bangiales; detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Porphyra tenera
(red Bangiales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa crvenih
alga iz sistematskog razreda Bangiophyceae.
Predavanje 4. U ovom predavanju obraditi će se 2. dio sistematskog odjeljka Rhodophyta (crvene alge) pri čemu će
se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari,
razmnožavanje) sistematskog razreda Florideophyceae; detaljnom prikazu razmnožavanja vrste Audouinella
(Acrochaetium) investiens (red Acrochaetiales) kao primjer izomorfne izmjene generacije kod diplohaploidnog
razvojnog životnog ciklusa crvenih alga iz sistematskog razreda Florideophyceae; detaljnom prikazu razmnožavanja
vrste Acrosymphyton purpuriferum (red Gigartinales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod
diplohaploidnog razvojnog životnog ciklusa crvenih alga iz sistematskog razreda Florideophyceae; osnovnim
značajkama algi iz sistematskih redova Acrochaetiales, Palmariales, Nemaliales, Batrachospermales, Corallinales i
Gelidiales, te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova.
Predavanje 5. U ovom predavanju obraditi će se 3. dio sistematskog odjeljka Rhodophyta (crvene alge) pri čemu će
se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama algi iz sistematskih redova Gracilariales, Gigartinales,
Rhodymeniales, Bonnemaisoniales i Ceramiales, te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova;
nekim filogenetskim odnosima između sitematskih redova crvenih alga.
Predavanje 6. U ovom predavanju obraditi će se 1. dio sistematskog odjeljka Heterokontophyta (Phaophyta; smeđe
alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: brojnosti i rasprostranjenosti smeđih u svjetskim morima,
Sredozemlju i Jadranu; osnovnim značajkama građe talusa smeđih alga; pigmentima i kloroplastima kod smeđih alga;
rezervnim tvarima kod smeđih alga; građi stanične stjenke kod smeđih alga i mogućnosti njihovog iskorištavanja;
načinu i tipovima razmnožavanja smeđih alga; osnovnim značajkama (građa talusa, razmnožavanje) alga iz redova
Ectocarpales, Sphacelariales i Dictyotales, te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova;
detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Ectocarpus silikulosus (red Ectocarpales) kao primjer izomorfne izmjene
generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa smeđih alga.
Predavanje 7. U ovom predavanju obraditi će se 2. dio sistematskog odjeljka Heterokontophyta (Phaophyta; smeđe
alge) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama algi iz sistematskih redova Scytosiphonales,
Cutleriales, Dictyosiphonales, Chordariales, Desmarestiales, Sporochnales, Laminariales i Fucales, te prikazati
najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; detaljnom prikazu razmnožavnja vrste Cutleria multifida (red
Cutleriales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa smeđih
alga; nekim filogenetskim odnosima između sitematskih redova smeđih alga.
b U ovom predavanju obraditi će se 1. dio sistematskog odjeljka Chlorophyta (zelene alge) pri čemu će se posebna
pozornost posvetiti: brojnosti i rasprostranjenosti zelenih alga na Zemlji, u svjetskim morima, Sredozemlju i Jadranu;
osnovnim značajkama građe talusa zelenih alga; pigmentima i kloroplastima kod zelenih alga; rezervnim tvarima kod
crvenih alga; građi stanične stjenke kod zelenih alga; načinu i tipovima razmnožavanja zelenih alga; osnovnim
značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Chlohrophyceae,
te u osnovnim crtama prikazati alge iz sistematskih redova Volvocales, Chlorococcales, Chaetophorales i
Oedogoniales; osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog
razreda Ulvophyceae, te u osnovnim crtama prikazati alge iz sistematskog reda Codiolales.
Predavanje 9. U ovom predavanju obraditi će se 2. dio sistematskog odjeljka Chlorophyta (zelene alge) pri čemu će
se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama višestaničnih algi iz sistematskih redova Codiolales i Ulvales
(sistematski razred Ulvophyceae), te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova; detaljnom
prikazu razmnožavnja vrste Ulothrix zonata (red Codiolales) kao primjer heteromorfne izmjene generacije kod
diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa zelenih alga, te razmnožavnja vrste Ulva latuca (red Ulvales) kao primjer
izomorfne izmjene generacije kod diplohapliodnog razvojnog životnog ciklusa zelenih alga; osnovnim značajkama
(građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari, razmnožavanje) sistematskog razreda Cladophorophycae i
sistematskog reda Cladophorales, te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutog reda.
Predavanje 10. U ovom predavanju obraditi će se 3. dio sistematskog odjeljka Chlorophyta (zelene alge) pri čemu će
se posebna pozornost posvetiti: osnovnim značajkama (građa talusa, pigmenti, kloroplasti, rezervne tvari,
razmnožavanje) sistematskih razreda Bryopsidophyceae (sistematski redovi Bryopsidales i Halimedales) i
Dasycladophyceae (sistematski red Dasycladales), te prikazati najznačajnije predstavnike algi iz spomenutih redova.
Predavanje 11. Prvi kolokvij (1.test).
Predavanje 12. U ovom predavanju obraditi će se biljke iz sistematskog odjeljka Spermatophyta (Magnoliophyta;
sjemenjače) pri čemu će se posebna pozornost posvetiti: morfologiji, biologiji i ekologiji morskih cvjetnica koje
obitavaju u Jadranskom moru Posidonia oceanica, Cymodocea nodosa, Zostera marina i Zostera (Zosterella) noltii;
detaljnom prikazu razmnožavanju vrste Posidonia oceanica; glavnim uzrocima uništavanja livada morskih cvjetnica.
Predavanje 13. U ovom predavanju obraditi će se utjecaj abiotskih ekoloških čimbenika na sastav i rasprostranjenost
bentoskih alga i morskih cvjetnica, prvenstveno u Jadranu, ali i u nekim drugim morima i oceanima. Ekološki
čimbenici koji će se detaljno obraditi su: svjetlo; temperatura; slanost (salinitet); gibanje mora; fizikalna svojstva
podloge; hranjive soli.
Predavanje 14. U ovom predavanju prikazati će se u najkraćim crtama dubinski sastav i rasprostranjenost bentoske
(pridnene) flore i vegetacije u Sredozemlju i nekim svjetskim morima, dok će se glavnina predavanja temeljiti na
Ercegovičevoj dubinskoj raspodjeli bentoskih alga i morskih cvjetnica u Jadranu. Uz bitne ekološke čimbenike dati će
se i vodeće svojte bentoskih alga i morskih cvjetnica koje sudjeluju u građi bentoske vegetacije na sljedećim
bionomskim stepenicama: suralitoral; eulitoral (mediolitoral); gornji infralitoral; srednji infralitoral; donji infralitoral;
elitoral.
Predavanje 15. Drugi kolokvij (2. Test).
Vježba 1. (90 min)
Na prvoj vježbi studenti se upoznaju s načinom rada, uzorkovanja i obrade materijala u laboratoriju također i s
neophodnim priborom za vježbe iz Botanike mora.
Odjeljak: Cyanophyta (Modrozelene alge). Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski preparati
kolonijalnih oblika bez heterocisti i drugih specijaliziranih stanica roda Gloeocapsa,. nitastih oblika bez heterocisti i
drugih specijaliziranih stanica roda Spirulina i Lyngbya te s nitastm oblicima sa heterocistama i drugim
specijaliziranim stanicama roda Rivularia.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža i crteža mikroskopskih preparata pri različitim povećanjima studenti će moći prepoznavati i imenovati
organizme i dijelove stanice Cyanophyta, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine.
Vježba 2. (90 min)
Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Bangiophyeae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski
preparati vrsta Bangia atropurpurea i Porphyra leucosticta.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice crvenih
algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom
anatomijom i rasplodnim strukturama crvenih algi.
Vježba 3. (90 min)
Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Florideophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i
mikroskopski preparati vrsta Fosliella sp.; Liagora sp., Nemalion helminthoides, Lithophyllum sp., Corallina
elongata, Titanoderma trochanter.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice crvenih
algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom
anatomijom i rasplodnim strukturama crvenih algi.
Vježba 4. (90 min)
Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Florideophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali uz
mikroskopske preparate vrsta Halymenia floresia, Hypnea musciformis, Peyssonnelia squamaria, Gelidium crinale i
Gracilaria gracilis
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice crvenih
algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom
anatomijom i rasplodnim strukturama crvenih algi.
Vježba 5. (90 min)
Odjeljak: Rhodophyta (Crvene alge); Razred Florideophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i
mikroskopski preparati vrsta Fauchea repens, Ceramium ciliatum, Antithamnion sp., Womersleyella setacea,
Asparagopsis armata/taxiformis.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice crvenih
algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom
anatomijom i rasplodnim strukturama crvenih algi.
Vježba 6. (90 min)
Odjeljak: Phaeophyta (Smeđe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski
preparati vrsta Halopteris scoparia, Dictyota dichotoma, Dictyopteris polypodioides, Taonia atomaria, Padina
pavonica.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice smeđih
algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom
anatomijom i rasplodnim strukturama smeđih algi.
Vježba 7. (90 min)
Odjeljak: Phaeophyta (Smeđe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski
preparati vrsta Colpomenia sinuosa, Scytosiphon lomentaria i Asperococcus bulosus.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice smeđih
algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom
anatomijom i rasplodnim strukturama smeđih algi.
Vježba 8. (90 min)
Odjeljak: Phaeophyta (Smeđe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski
preparati vrsta Ectocarpus sp.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice smeđih
algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom
anatomijom i rasplodnim strukturama smeđih algi.
Vježba 9. (90 min)
Proces herbarizacije i izrade herbarija.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe studenti će moći samostalno izraditi
vlastiti herbarij. Odjeljak: Phaeophyta (Smeđe alge); Razred Phaeophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i
mikroskopski preparati vrsta Cystoseira amentacea var. Spicata, Cystoseira crinitophylla, Cystoseira compressa,
Cystoseira corniculata ssp. Laxior, Sargassum vulgare, Fucus virsoides.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice smeđih
algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom
anatomijom i rasplodnim strukturama smeđih algi.
Vježba 11. (90 min)
Odjeljak: Chlorophyta (Zelene alge); Razred: Ulvophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski
preparati vrsta Ulva rigida,Ulva intestinalis, Codium fragile, Codium fragile.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice zelenih
algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom
anatomijom i rasplodnim strukturama zelenih algi.
Vježba 12. (90 min)
Odjeljak: Chlorophyta (Zelene alge); Razred: Ulvophyceae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i mikroskopski
preparati vrsta Caulerpa prolifera, Caulerpa taxifolia, Caulerpa racemosa var. Cylindracea, Flabellia petiolata,
Halimeda tuna i Valonia utricularis.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice zelenih
algi, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom habitusa, osnovnom
anatomijom i rasplodnim strukturama zelenih algi.
Vježba 13. (90 min)
Odjeljak: Tracheophyta (Sjemenjače) Razred: Monocotyledonae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i
mikroskopski preparati vrsta Posidonia oceanica i Cymodocea nodosa.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice
morskih cvjetnica, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom
habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama morskih cvjetnica.
Vježba 14. (90 min)
Odjeljak: Tracheophyta (Sjemenjače) Razred: Monocotyledonae. Kratke teorijske osnove, svježi materijali i
mikroskopski preparati vrsta : Zostera marina, Zostera noltii i Halophila stipulacea.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža i crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice
morskih cvjetnica, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine također će se upoznati s morfologijom
habitusa, osnovnom anatomijom i rasplodnim strukturama morskih cvjetnica.
Vježba 15. (90 min)
Izrada herbarija i prepoznavanje herbariziranog materijala, završni test.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Ispiti se provode putem pismenih kolokvija (testova) tijekom trajanja predavanja i tijekom ispitnih rokova. Razlika u
ispitima postoji samo u obimu gradiva koje studenti kolokvijem polažu. Tijekom trajanja predavanja prvi kolokvij (1.
test) obuhvaća prvih 7 predavanja (Uvod, Cyanobacteria, Rhodophyta 1, 2, i 3, Heterokontophyta 1 i 2), a drugi
kolokvij (2. test) preostalih 6 predavanja (Chlorophyta 1, 2 i 3, Spermatophyta, Ekološki čimbenici, Vegetacija), dok u
ispitnim rokovima testovi obuhvaćaju cjelokupno gradivo.
Ispitni testovi sastoje se od složenih pitanja u kojem svako potpitanje nosi određen dio boda. Za pozitivnu ocjenu
potrebito je riješiti više od 50% točnih odgovora.
Prolaz na 1. kolokviju omogućuje izlazak na 2. kolokvij, dok neuspješnost na 1. kolokviju usmjeruje studenta na
polaganje testa iz cijelog gradiva.
Primjer pitanja:
Koja je od ovih tvrdnji točna za alge iz odjeljka Cyanophyta (Cyanobacteria) (1):
a) to su samo višestanični organizmi
b) imaju visoko diferencirani talus kod kojeg razlikujemo rizoid, filoid i kauloid
c) to su jednostanični, kolonijalni i višestanični organizmi
d) ponekad stvaraju organizaciju koja je slična parenhimu
e) osnovna boja je klorofil a
f) osnovna boja je fukoksantin
Uz navedenu tvrdnju zaokružite je li ona točna (T) ili nije (N). (2)
a) Najznačajnija pričuvna tvar kod cijanobakterija je cijanoficejski škrob
T
N
b) Fotosintetski pigmenti su smješteni u tilakoidima
T
N
c) Klorofil a i karotenoidi su topljivi u lipidima
T
N
d) Neke modrozelene alge za asimilaciju CO2 kao donatore elektrona koriste H2S
T
N
ili H2
Uz svako pitanje u zagradi je broj bodova koje student može osvojiti točnim rješenjem. U obzir se uzimaju samo točni
odgovori.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Studenti mogu kontaktirati s nastavnikom u bilo koje vrijeme koje njima odgovara a kako bi došli do odgovora na
pitanje koje ih tišti a koje je u vezi s kolegijem „Botanika mora“.
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
FIZIČKA OCEANOGRAFIJA
SMB210
30/0/30
5 ECTS
3 (predavanja, samostalno učenje, konzultacije) i 2 (vježbe, kolokviji)
obavezan
X
izborni
temeljni
X
napredni
specijalistički
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
II. godina / IV. semestar
Odslušani kolegiji Matematika, Statistika i Opća fizika iz prve godine
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski, moguća predavanja na engleskom
drugim jezicima
Doc. dr. sc. Gordana Beg Paklar
Nositelj predmeta
Jadranka Šepić, dipl. ing.
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Kroz ovaj kolegij studenti se upoznaju s načinima mjerenja i obrade parametara koji opisuju fizikalno stanje mora, te
stječu osnove za razumijevanje fizikalnih svojstava i gibanja u moru. Usvojeno znanje omogućit će studentima da
spoznaju relevantnosti takvih znanja za rješavanje nekih važnih problema današnjice (poplave, polucija, klimatske
promjene).
Predavanja iz područja deskriptivne i dinamičke oceanografije provode se korištenjem Power Point prezentacija i
obuhvaćaju slijedeće teme: (1) predmet istraživanja i metodologija u fizičkoj oceanografiji; (2) mjerni istrumenti, "in
situ" i daljinska istraživanja; (3) salinitet, temperatura, tlak, gustoća, vodene mase, uz prikaz djelujućih čimbenika:
razmjena topline i vlage na granici atmosfera/more, miješanje, advekcija/konvekcija; (4) cirkulacija u morima i
oceanima: geostrofičke struje, vjetar i vjetrovne struje (Ekmanova spirala), termohaline struje; (5) vjetrovni valovi,
tsunami, seši, inercijalne oscilacije, Rossbyjevi valovi; (6) plima i oseka (sila uzročnica, opis pojave, elementarna
dinamika), olujni uspori (utjecaj tlaka zraka i vjetra na gibanje u priobalnom području), sezonske osilacije.
Na vježbama studentima se demonstrira rad instrumenata za mjerenje parametara fizičke oceanografije (temperature,
saliniteta, tlaka, gustoće, optičkih svojstava, morskih struja, kratkoperiodičnih i dugoperiodičnih oscilacija razine
mora), a upoznaju se i s uobičajenim grafičkim prikazima oceanografskih podataka i elementarnim obradama
fizikalnih parametara. Korištenjem računala i jednostavnih programskih paketa studenti obrađuju i analiziraju
podatake prikupljene tijekom terenske nastave.
U okviru vježbi studenti su obavezni samostalno održati kratku prezentaciju o odabranoj temi iz fizičke oceanografije.
Studenti su obavezni prisustvovati predavanjima i vježbama u odnosima predviđenim pravilima Centra i u dogovoru s
nastavnikom.
Popis obavezne literature
1. Buljan, M., Zore-Armanda, M. (1971): Osnovi oceanografije i pomorske meteorologije, Institut za oceanografiju i
ribarstvo, Posebna izdanja, Split, 424 pp.
2. Pickard, G.L, Emery, W.J. (1990): Descriptive Physical Oceanography. Pergamon Press, Oxford, 320 pp.
3. Pond, S., Pickard, G.L. (1983): Introductory Dynamic Oceanography. Pergamon Press, Oxford, 1983, 329 pp.
4. Open University Course Team: Seawater-Its Composition, Properties and Behaviour. Pergamon Press, Oxford,
1991, 165 pp.
5. Open University Course Team: Waves, Tides and Shallow - Water Processes. Pergamon Press, Oxford, 1991. 187
pp.
6. Open University Course Team: Ocean circulation. Pergamon Press, Oxford, 1991. 286 pp.
Popis izborne literature
1. R.H. Stewart: Introduction to physical oceanography. (http://oceanworld.tamu.edu)
2. Mala internet škola oceanografije. (http://skola.gfz.hr)
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Predmet istraživanja i metodologija. (2 sata)
Ishodi učenja: Poznavanje područja istraživanja fizičke oceanografije i osnovne metodologije znanstvenog rada u
fizičkoj oceanografiji. Opis povezanosti fizičke oceanografije i drugih znanstvenih disciplina, te upoznavanje s
mogućnostima praktične primjene znanja iz fizičke oceanografije.
Predavanje 2. Mjerenje saliniteta i temperature mora. (2 sata)
Ishodi učenja: Poznavanje kemijskog sastava morske vode i fizikalno-kemijskih karakteristika vode. Definiranje
pojma saliniteta i poznavanje kemijskih (titracija sa srebrenim nitratom) i fizikalnih (konduktivnih i induktivnih)
metoda određivanja saliniteta. Poznavanje metoda uzorkovanja u fizičkoj oceanografiji. Definiranje temperature mora
i poznavanje važnosti temperature mora za fizičku oceanografiju, ali i za druge grane oceanografije. Poznavanje
klasičnih (površinski termometar, obrtni termometar, batitermograf) i suvremenih (otporni termometri, XBT,
termistori, termistorski lanci, CTD sonde, sateliti) metoda mjerenja temperature mora.
Predavanje 3. Određivanje tlaka, gustoće, karakteristika vodenih masa i optičkih svojstava. (3 sata)
Definiranje tlaka u moru i poznavanje metoda i instrumenata za mjerenje tlaka. Poznavanje definicije gustoće morske
vode i njezine važnosti za procese u moru. Definiranje potencijalne gustoće. Poznavanje veličina koje se u
oceanografiji koriste za opisivanje polja gustoće. Poznavanje različitih aproksimacija jednadžbi stanja. Definiranje
vodenih masa i primjena metode T-S dijagrama za određivanje karakteristika i rasprostranjenosti vodenih masa.
Definiranje direktnih i indirektnih problema pomoću T-S dijagrama. Definiranje optičkih svojstava mora i poznavanje
metoda mjerenja i određivanja tih svojstava. Razumijevanje procesa važnih za ponašanje svjetlosti u moru.
Poznavanje uzroka slabljenja (ekstinkcije) svjetla i pojma eufotičke zone.
Predavanje 4. Mjerenje struja u moru (indirektno, po Lagrangeu, po Euleru). (2 sata)
Ishodi učenja: Definiranje morskih struja. Poznavanje indirektnih metoda mjerenja morskih struja (metoda jezgre,
klasična metoda dinamčkog računa, elektromagnetska metoda – geomagnetski elektrokinetograf). Poznavanje
direktnih metoda mjerenja morskih struja – metoda po Lagrangeu (zanošenje broda, kartice, boce, rodamin-B,
površinski i dubinski plovci) i metoda po Euleru (strujomjeri – Ekmanov, autonomni, ADCP).
Predavanje 5. Mjerenje kratkoperiodičnih i dugoperiodičnih oscilacija morske razine (valomjer, mareograf). (2
sata)
Ishodi učenja: Definiranje kratkoperiodičnih i dugoperiodičnih oscilacija razine mora. Opis vjetrovnih valova
(kratkoperiodične oscilacije) i parametara koji se koriste za opis valnog polja. Poznavanje direktnih i satelitskih
metoda mjerenja površinskih vjetrovnih valova. Poznavanje direktnih (mehanički, radarski i akustični mareograf),
indirektnih (tlačni mareograf) i satelitskih (satelitski visinomjer) metoda mjerenja dugoperiodičnih oscilacija razine
mora.
Predavanje 6. Raspodjela saliniteta i temperature u svjetskim morima i oceanima. (4 sata)
Ishodi učenja: Poznavanje vanjskih i unutrašnjih faktora važnih za razdiobu saliniteta u oceanima i okrajnjim morima.
Poznavanje horizontalne i vertikalne razdiobe saliniteta u oceanima. Vremenske promjene saliniteta. Definiranje
bazena koncentracije i dilucije. Poznavanje glavnih karakteristika razdiobe saliniteta u okrajnjim morima (primjeri za
Sredozemlje i Jadran) i estuarijima. Poznavanje vanjskih i unutrašnjih faktora važnih za razdiobu temperature oceana i
okrajnjih mora. Opis izmjene topline na granici mora i atmosfere. Opis procesa važnih za transport topline u moru.
Poznavanje horizontalne i vertikalne razdiobe temperature u oceanima. Poznavanje horizontalne i vertikalne razdiobe
temperature u okrajnjim morina (primjeri za Sredozemlje i Jadran). Opis vremenskih promjena temperature.
Predavanje 7. Raspodjela tlaka, gustoće i vodenih masa u svjetskim morima i oceanima. (2 sata)
Ishodi učenja: Poznavanje vertikalne razdiobe tlaka u moru. Opis prostornih i vremenskih promjena gustoće u
oceanima i okrajnjim morima. Poznavanje glavnih vodenih masa u oceanima i okrajnjim morima i razumijevanje
mehanizama nastajanja vodenih masa (primjeri – Atlantski ocean, Sredozemlje i Jadran).
Predavanje 8. Kinematika strujanja (geostrofija, hidrostatika), opća cirkulacija svjetskih oceana i mora. (2
sata)
Ishodi učenja: Definiranje primarnih i sekundarnih sila u moru.
Poznavanje osnovnih fizikalnih zakona koji određuju fizikalna stanja i gibanja u moru i njihove matematičke
formulacije (jednadžbe gibanja, jednadžba kontinuiteta, jednadžba stanja, jednadžbe izmjene topline i soli u moru).
Poznavanje jednostavnih analitičkih modela za opis osnovnih svojstava gibanja u oceanima i morima: geostrofički i
hidrostatički model. Opis opće cirkulacija svjetskih oceana i mora (primjeri za Sredozemlje i Jadran).
Predavanje 9. Vjetar i vjetrovne struje (Ekmanova spirala), termohaline struje. (2 sata)
Ishodi učenja: Poznavanje osnovnih značajki gibanja uzrokovanih vjetrom na temelju jednostavnih analitičkih modela:
struja potiska, struja nagiba i relativnih struja. Razumijevanje procesa upwellinga i downwellinga. Razumijevanje
cirkulacije uzrokovane vjetrom u površinskom sloju oceana i u Jadranu. Poznavanje osnovnih značajki cirkulacije
uzrokovane protocima topline i vlage (termohalina cirkulacija). Razumijevanje dubinske cirkulacije u oceanima i
zimske cirkulacije u Jadranu i Crnom moru.
Predavanje 10. Valovi u dubokoj i plitkoj vodi (vjetrovni valovi, tsunami). (2 sata)
Ishodi učenja: Opis i podjele valova u moru. Ponavljanje osnovnih parametara koji služe za opis valova.
Poznavanje podjele slobodnih oscilacija u moru. Definiranje i opis kratkoperiodičnih valova u moru (T < 1 dan).
Razumijevanje modela valova u dubokoj vodi (primjer – valovi mrtvog mora) i valova u plitkoj vodi (primjer –
tsunami valovi).
Predavanje 11. Valovi prve i druge klase (seši, inercijalne oscilacije, Rossbyjevi valovi). (2 sata)
Ishodi učenja: Definiranje i opis dugoperiodičnih valova (T ≥ 1 dan). Poznavanje osnovnih svojstava inercijalnih
oscilacija, težinskih (jezerski i zaljevski seš) i Rossbyjevih planetarnih valova.
Predavanje 12. Plima i oseka (sila uzročnica, opis pojave, elementarna dinamika). (2 sata)
Ishodi učenja: Opis osnovnih svojstava morskih mijena i upoznavanje s korištenom terminologijom. Upoznavanje s
empirijskom i teorijskom analizom pojave morskih mijena. Opis sile uzročnice i elementarne dinamike pojave.
Predavanje 13. Olujni uspori (utjecaj tlaka zraka i vjetra na kolebanje morske razine) (2 sata)
Ishodi učenja: Shvaćanje djelovanja tlaka zraka i vjetra na more i tumačenje pojave olujnih uspora. Upoznavanje s
empirijskom i teorijskom analizom pojave.
Predavanje 14. Sezonske oscilacije. (1 sat)
Ishodi učenja: Razumijevanje termohalinih procesa i njihovih utjecaja na sezonske oscilacije.
Vježba 1. Metode određivanja slanosti mora. (1 sat)
Ishod učenja: Opis kemijske metode određivanja slanosti (titracija sa srebrenim nitratom). Upoznavanje s
instrumentima za određivanje slanosti: Wheatsonov most, induktivni salinometar, CTD sonda. Demonstriranje rada
salinometra. Poznavanje metoda uzorkovanja morske vode: Nansenov i Niskinov crpac. Rješavanje zadataka:
Dittmarovo pravilo.
Vježba 2. Mjerenje temperature mora. (2 sata)
Ishod učenja: Upoznavanje s instrumentima za mjerenje temperature mora: mjerenja površinske temperature
(površinski termometar, sateliti), mjerenja temperature po dubini (obrtni termometar, batitermograf, XBT, CTD sonda,
termistori). Demonstriranje razlike diskontinuiranih i kontinuiranih mjerenja. Razumijevanje prednosti i ograničenja
pojedinih metoda. Rješavanje zadataka: korekcija temperature izmjerene obrtnim termometrom. Opis i analiza
dostupnih satelitskih mjerenja temperature mora. Korisne web adrese: http://poet.jpl.nasa.gov/ (satelitska mjerenja
oceani), http://sst.irb.hr (satelitska mjerenja Jadran).
Vježba 3. Određivanje tlaka i gustoće mora. (1 sat)
Ishod učenja: Opis metoda za mjerenje tlaka u moru. Poznavanje metoda mjerenja gustoće: direktna mjerenja
(areometar), indirektna mjerenja. Upoznavanje s izvedenim varijablama: specifična težina, specifični volumen,
anomalija specifičnog volumena, ... Rješavanje zadataka: određivanje gustoće morske vode pomoću različitih
aproksimacija jednadžbe stanja (linearna, nelinearna, UNESCO jednadžba).
Vježba 4. Metode određivanja optičkih svojstava. (1 sat)
Ishodi učenja: Opis instrumenata za određivanje optičkih svojstava: Forrelova skala, Sechi ploča, radiometar,
turbidimetar.
Vježba 5. Metode mjerenja i obrade morskih struja. (2 sata)
Ishodi učenja: Opis indirektnih metoda mjerenja morskih struja: metoda jezgre, klasična metoda dinamičkog računa,
elektromagnetska metoda. Opis i demostriranje rada instrumenata za direktno mjerenje morskih struja po Lagrangeu
(zanošenje broda, kartice, boce, rodamin-B, površinski i dubinski plovci) i Euleru (strujomjeri – Ekmanov, autonomni,
ADCP). Rješavanje zadataka: metoda jezgre - određivanje kvalitativne raspodjela struja iz T-S dijagrama. Rješavanje
zadataka: određivanje brzine struje na temelju podataka o poziciji driftera.
Vježba 6. Metode mjerenja i obrade mareografskih podataka. (1 sat)
Ishodi učenja: Poznavanje instrumenata za mjerenje dugoperiodičnih oscilacija razine mora: (mareografi, sateliti).
Razumijevanje rada različitih tipova mareografa (mehanički, tlačni, akustični, radarski). Rješavanje zadataka:
određivanje i održavanje konstante mareografa. Rješavanje zadataka: određivanje razine mora kod tlačnog mareografa
(korekcija zbog atmosferskog tlaka). Rješavanje zadataka: određivanje vremena nastupa i visine visokih i niskih voda
iz mareograma; određivanje perioda i amplitude.
Korisne web adrese: http://sealevel.jpl.nasa.gov/science/datasources/ssha/archive/ (satelitski mjerena razina mora).
Vježba 7. Mjerenje površinskih valova. (1 sat)
Ishodi učenja: Opis instrumenata za mjerenje karakteristika površinskih valova (valomjeri, sateliti). Rješavanje
zadataka: određivanje perioda, amplitude, valne visine i valne duljine valova. Crtanje valova zadanih perioda i
amplituda.
Vježba 8. Korištenje satelitskih mjerenja u fizičkoj oceanografiji. (2 sata)
Ishod učenja: Poznavanje mogućnosti primjene satelitskih mjerenja u fizičkoj oceanografiji: mjerenje površinske
temperature, razine mora i visine valova. Razumijevanje El Nino i La Nina situacija na temelju satelitskih mjerenja
temperature i razine mora dostupnih putem weba. Mogućnost lociranja upwellinga i proučavanje drugih zanimljivih
situacija. Korisne web adrese: http://sealevel.jpl.nasa.gov/science/datasources/ssha/archive/ http://poet.jpl.nasa.gov/
(satelitska mjerenja - oceani), http://sst.irb.hr (satelitska mjerenja - Jadran).
Vježba 9. Posjet oceanografskom muzeju Hrvatskog Hidrografskog Instituta. (2 sata)
Ishod posjeta: Upoznavanje s raznim instrumentima za mjerenja fizikalnih svojstava morske vode. Upoznavanje s
metodama izrade nautičkih karata.
Vježba 10. Grafički prikaz podataka u fizičkoj oceanografiji (temperatura i salinitet). (3 sata)
Ishod učenja: Prepoznavanje tipičnih raspodjela saliniteta iz vertikalnih profila, lociranje halokline.Crtanje
idealiziranih vertikalnih profila saliniteta. Računalno crtanje vertikalnih profila saliniteta iz podataka (Excel).
Prepoznavanje tipičnih raspodjela temperature iz vertikalnih profila, lociranje termokline. Crtanje idealiziranih
vertikalnih profila temperature. Računalno crtanje vertikalnih profila temperature iz podataka (Excel). Mogućnost
kombiniranja prikaza vertikalnog profila temperature i saliniteta na istom grafu (Excel). Analiziranje horizontalnih
raspodjela saliniteta i temperature primjenom subjektivne i objektivne metode. Crtanje horizontalnih razdioba
temperature i saliniteta, prepoznavanje područja s većim (manjim) zagrijavanjem, isparavanjem, dotokom slatkih voda
(Excel, SciLab ili Octave), prepoznavanje sezonskih promjena.
Vježba 11. Grafički prikaz podataka u fizičkoj oceanografiji (gustoća). (1 sat)
Ishodi učenja: Razumijevanje veze između gustoće morske vode i stabilnosti vodenog stupca: prepoznavanje
stabilnog, neutralnog i nestabilnog stanja iz podataka i vertikalnih profila gustoće. Prepoznavanje homogenog i
stratificiranog mora, lociranje piknokline. Računalno određivanje gustoće iz podataka o temperaturi i salinitetu i
crtanje vertikalnih profila gustoće (Excel).
Vježba 12. Grafički prikaz podataka u fizičkoj oceanografiji (vremenski nizovi). (2 sata)
Ishodi učenja: Crtanje vremenskih nizova temperature i saliniteta s jedne i više postaja (Excel). Prepoznavanje
godišnjeg hoda u vremenskim nizovima. Crtanje vremenskih nizova razine mora (Excel) i prepoznavanje različitih
tipova oscilacija (dugoperiodične, kratkoperiodične). Crtanje vektorskih vremenskih nizova morskih struja (ručno
crtanje, SciLab, Octave).
Vježba 13. Obrada i analiza podataka prikupljenih tijekom krstarenja. (2 sata)
Ishod učenja: Obrada podataka prikupljenih tijekom krstarenja istraživačkim brodom. Crtanje i analiziranje vertikalnih
profila saliniteta, temperature i gustoće, te analiza stabilnosti vodenog stupca. Zaključivanje o stanju morske vode
tijekom krstarenja.
Vježba 14. Analiza zapisa automatskih senzora. (2 sata)
Ishodi učenja: Analiziranje zapisa automatskih senzora s oceanografskih plutača i obalne meteorološko-oceanografske
postaje. Analiza zapisa automatskih senzora za razinu mora i brzinu struja. Mogućnost određivanja minimuma i
maksimuma iz podataka.Određivanje srednjaka i standardne devijacije. Usvajanje jednostavne metode filtriranja:
klizni srednjak. Crtanje zapisa automatskih senzora (Excel).
Vježba 15. Određivanje karakteristika vodenih masa na temelju T-S dijagrama. (2 sata)
Ishodi učenja: Upoznavanje s T-S dijagramom. Rješavanje direktnog problema: crtanje T-S dijagrama (za dvije i za tri
vodene mase u moru). Rješavanje indirektnog problema: primjena Stokmanovih pravila za određivanje broja izvornih
vodenih masa, njihovih dubina miješanja i postotnih udjela iz T-S dijagrama (za dvije i tri vodene mase u moru).
Upoznavanje sa složenijim T-S dijagramima (do pet vodenih masa). Crtanje idealiziranih T-S dijagrama za razne
situacije u moru (homogeno more, stratificirano more). Računalno crtanje T-S dijagrama iz podataka (Excel).
Vježba 16. Klasična metoda dinamičkog računa – proračun geostrofičkih struja. (2 sata)
Ishodi učenja: Upoznavanje s klasičnom metodom dinamičkog računa. Razumijevanje vertikalne raspodjele morskih
struja nastalih zbog nagiba morske površine (postojanja gradijenta tlaka) u morskoj vodi konstantne gustoće i u
morskoj vodi varijabilne gustoće. Razumijevanje vertikalne raspodjele morskih struja nastalih zbog nagiba morske
površine (postojanja gradijenta tlaka) i Coriolisove sile u morskoj vodi konstantne gustoće i u morskoj vodi varijabilne
gustoće (geostrofičke struje). Određivanje brzine i smjera geostrofičkih struja iz podataka temperature i saliniteta
(Excel).
Vježba 17. Samostalno izlaganje o odabranoj temi iz fizičke oceanografije. (3 sata)
Ishodi učenja: Usvajanje vještina za samostalnu prezentaciju odabrane teme.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Provjera znanja iz kolegija Fizička oceanografija obavlja se pismeno putem dva kolokvija tijekom semestra te na
usmenom ispitu po završetku kolegija. Studenti koji na jednom od kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju
pristupiti naknadnoj provjeri znanja koja se provodi pismenim putem. Nakon položena oba kolokvija studenti
pristupaju usmenom ispitu na kojem se provjerava znanje iz zadnje dvije cjeline, i dijela gradiva obuhvaćenog
kolokvijima, ukoliko nisu zadovoljni ocjenom na kolokviju.
Konačna ocjena dobije se na temelju ocjena s oba kolokvija, usmenog dijela ispita, te na temelju prezentacije odabrane
teme iz fizičke oceanografije i redovitosti prisustvovanja predavanjima i vježbama. Kolokviji tijekom nastave nose
svaki po 30 % ukupne ocjene, uspjeh na završnom ispitu je 25 % ocjene, samostalna prezentacija odabrane
oceanografske teme 10 % ocjene, a redovitost prisustvovanja nastavi čini 5 % ukupne ocjene.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Sve informacije o kolegiju (početak nastave, rezultati kolokvija i ispita, itd.) dostupni su na oglasnoj ploči Instituta za
oceanografiju i ribarstvo, kao i na stranicama Odjela za studije mora (pod Obavijesti za studente).
Zadaci za vježbanje i Power Point prezentacije nalaze se na web adresi: http://jadran.izor.hr/~sepic/studenti_bem/
Naziv predmeta
SEDIMENTI I SEDIMENTACIJA U MORU
SMB211
Kod predmeta
Satnica predmeta
30/0/30
(P/S/V)
5 ECTS = 3 (predavanja, samostalno učenje, konzultacije) i 2 (auditorne i praktične
ECTS
vježbe, terenski rad, kolokviji)
(uz obrazloženje)
obavezan
x
izborni
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
x
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
II. godina / IV. semestar
Godina/semestar
Temeljna znanja iz fizike, kemije i geologije
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Predavanja na hrvatskome (moguća prilagodba na engleski jezik)
drugim jezicima
Doc.dr.sc. Danijela Bogner
Nositelj predmeta
Doc.dr.sc. Danijela Bogner
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Osnovna zadaća ovog kolegija je upoznavanje studenata s vrstama morskog dna, te porijeklom i sastavom morskih
sedimenata. Nadalje, studenti će se također upoznati sa značajem fizičkih, kemijskih i bioloških procesa u moru, kao i
nastankom i rasporedom sedimenata. Dodatna će znanja također steći o važnosti riječnih donosa, geološkim procesima
koji se odvijaju na ušćima i obalama, te pojmovima i procesima povezanim s morskom razinom. Nadalje, studenti će
se također upoznati s procesima sedimentacije u Jadranu i Mediteranu, i različitim čimbenicima koji na njih utječu.
Tijekom praktičnih vježbi studenti će se upoznati s metodama uzorkovanja sedimenata i metodama određivanja
veličine zrna sedimenata. Detaljno će se upoznati s metodom određivanja granulometrijskog sastava sedimenta
kombiniranjem metoda prosijavanja i areometriranja po Casagrandeu, te prikazivanjem dobivenih rezultata
granulometrijskim krivuljama. Iz dobivenih krivulja studenti će potom samostalno odrediti različite granulometrijske
parametre kao i tipove sedimenata na osnovu veličine zrna. Nadalje, studenti će također naučiti razlikovati
plitkomorsku (šelfnu) i dubokomorsku sedimentaciju.
Cilj ovog kolegija je da studenti steknu osnovna teorijska znanja iz sedimentologije, te upoznaju procese koji utječu na
taloženje čestica u moru. Nastava će se izvoditi u obliku usmenog izlaganja, uporabom metoda demonstracije i
razgovora. Dio nastavnih sadržaja će se usvojiti prezentiranjem izvorne stvarnosti. Aktivno sudjelovanje studenata u
nastavnom procesu usvajanja znanja očekuje se kroz rasprave o pojedinim temama tijekom predavanja, te kroz
praktične vježbe i terenski rad. Aktivno sudjelovanje studenata u izvođenje nastave, organizirano kroz laboratorijske
vježbe i terensku nastavu, trebale bi osposobiti studente za samostalno određivanje granulometrijskog sastava
sedimenata istaloženih na morskom dnu, morfometrijskih karakteristika zrna, te razlikovanje naslaga sedimenata
istaloženih u plitkomorskom i dubokomorskom području.
Studenti su obvezni što bolje usvojiti nastavne sadržaje izložene na predavanjima, vježbama i terenskoj nastavi.
Nastavnik ocjenjuje: uspješnost na pismenim kolokvijima (tri obvezna kolokvija), rezultate odrađenih vježbi, te
pokazano znanje na završnom usmenom ispitu.
Popis obavezne literature
1. Juračić, M.: Geologija mora (http://geol.gfz.hr/Juracic/predavanja/index.html)
2. Selbold E. & Berger W.H.: The Sea Floor. An introduction to Marine geology. Springer Verlag, Berlin, 1996.
3. Tišljar, J.: Sedimentne stijene. Školska knjiga, Zagreb, 1994.
Popis izborne literature
Open University Course Team, Butterworth-Heinemann, Oxford, 1997:
•
The Ocean Basins: Their Structure and Evolution
•
Seawater: Its Composition, Properties and Behaviour
•
Waves, Tides and Shallow Water Processes
•
Ocean Chemistry and Deep Sea Sediments
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvodno – Stijene i sedimenti (1 sat)
Ponoviti usvojenost znanja o vrstama stijena i njihovoj građi.
Predavanje 2. Postanak sedimenata i sedimentne stijene (1 sat)
Upoznati studente s osnovnim definicijama vezanim za znanstvenu disciplinu sedimentologija, te značajem procesa
sedimentacije u moru.
Predavanje 3. Povijest istraživanja morskog dna i morfogeneza (2 sata)
Prikazati povijesni pregled istraživanja mora i morskog dna u svjetskim morima, te u Jadranskom moru. Prisjetiti se
ranije naučenih sadržaja povezanih s tektonikom ploča. Objasniti starost i glavne značajke oceanskih bazena.
Predavanje 4. Uzorkovanje sedimenta (2 sata)
Prikazati kratki povijesni pregled načina uzorkovanja morskih sedimenata. Upoznati se s metodama uzorkovanja
sedimenta (uporaba korera ili jezgrila, grabila, dređe i uzorkovanje sedimenta ronjenjem) i prikupljanja geoloških
podataka o morskom dnu korištenjem indirektnih metoda (geofizičke metode). Opisati temeljne razlike između
uzorkovanja sedimenata na kopnu i morskom dnu.
Predavanje 5. Sedimenti morskog dna i sistematika sedimenata (6 sati)
Upoznati studente s porijeklom istaloženih morskih sedimenata, njihovim sastavom, te različitim tipovima sedimenta.
Naglasiti važnost fizičkih, kemijskih i bioloških procesa u nastanku sedimenata u moru. Litogeni odnosno klastični
sedimenti. Kemijski odnosno evaporitni sedimenti. Biokemijski odnosno sedimenti građeni od ostataka organizama, s
naglaskom na karbonatne i silicijske sedimente. Posebno istaknuti povezanost između načina hranjenja organizama i
podloge na kojoj ti organizmi žive (interakcija sediment – organizam), kao i značaj nutrijenata, saliniteta, temperature
i kisika na raspored sedimenata. Objasniti nastanak sedimenata, definirati uvjete potrebne za njihov nastanak, kao i
promjene u taloženju sedimenata tijekom vremena.
Predavanje 6. Teksture i strukture sedimenata (3 sata)
Definirati unutarnju i vanjsku slojevitost sedimenata, te njihove detaljnije podjele. Naglasiti značaj valnih riplova.
Objasniti oblike sedimenata nastale kemijskom dijagenezom i biogenim djelovanjem, te pojam strukture, veličine i
morfometrijske značajke zrna. Naučiti postupke određivanja veličine zrna sedimenta, te pojedine sedimentacijske
analize.
Predavanje 7. Elementi fizičke oceanografije relevantni za nastanak i raspored sedimenata u moru (valovi,
struje, morske mijene) (2 sata)
Objasniti utjecaj morske vode na raspored i tip sedimenata na morskom dnu. Definirati razlike između plitkomorskih i
dubokomorskih područja. Naučiti razlikovati eroziju i taloženje upotrebom Hjulstromovog dijagrama. Nadalje,
objasniti utjecaj struja na taloženje sedimenta, s naglaskom na konturne i mutne struje. Prikazati utjecaj valova na
sediment, s naglaskom na valnu bazu, i morskih mijena na taloženje sedimenta.
Predavanje 8. Obale, morska razina i njihove promjene (2 sata)
Definirati osnovne pojmove povezane s ovom nastavnom jedinicom. Objasniti značaj obale i morske razine, te navesti
uzroke promjene morske razine. Upoznati osnovne karakteristike obala, te tipove obala i riječnih ušća. Nabrojiti
različite indikatore obalnog područja.
Predavanje 9. Paleoklimatologija, klima i sedimenti (3 sata)
Definirati osnovne pojmove povezane s ovom nastavnom jedinicom. Objasniti utjecaj klime na oceane. Opisati
promjene klime kao i razine mora tijekom posljednjeg glacijala i holocena. Istaknuti načine određivanja starosti
upotrebom ugljikove (C14) i kisikove metode, te naglasiti njihovu važnost za paleoklimatske rekonstrukcije. Ukazati na
ostale važne indikatore klime. Objasniti estuarijski i antiestuarijski sustav cirkulacije voda i njihov utjecaj i posljedice
na sediment morskog dna.
Predavanje 10. Okoliši taloženja klastičnih i karbonatnih sedimenata (2 sata)
Definirati i objasniti okoliše taloženja klastičnih i karbonatnih sedimenata, s posebnim osvrtom na morska područja.
Opisati osnovna obilježja aridne i evaporitne klastične obale, te klastičnih plitkomorskih (šelf) i dubokomorskih
okoliša. Objasniti uvijete okoliša u kojima nastaju karbonatne platforme i grebenski kompleksi.
Predavanje 11. Dubokomorska sedimentacija (2 sata)
Definirati područja u kojima se odvija dubokomorska sedimentacija. Opisati tipove sedimenata (prvenstveno
eupelagičke i hemipelagičke naslage) kao i područja u kojima se talože. Naglasiti značaj kalcitne kompenzacijske
dubine na raspored sedimenata. Objasniti mehanizme, brzinu i starost sedimentacije. Detaljnije upoznati studente s
mineralnim sastavom glina koji ukazuje na porijeklo istaloženog sedimenta. Istaknuti značaj Mn-konkrecija i čertova,
te utjecaj tzv. „mutnih struja“ na taloženje u dubokomorskim područjima.
Predavanje 12. Sredozemlje – postanak i osobitosti područja (1 sat)
Prikazati povijesni pregled nastanka Mediteranskog bazena, s naglaskom na tzv. „krizu saliniteta“. Opisati promjene u
istaloženom sedimentu tijekom vremena.
Predavanje 13. Jadran – postanak i osobitosti područja (2 sata)
Objasniti nastanak Jadranskog bazena, te prikazati vremenski slijed taloženja naslaga u moru. Upoznati studente s
podjelom navedenog bazena obzirom na morfologiju. Prikazati karte raspodjele sedimenata jadranskog dna.
Razlikovati sedimente istaložene duž istočne i zapadne obale, te u dubljim dijelovima Jadranskog mora. Objasniti
postojanje mineralnih provincija. Nabrojiti različite vrste sedimenata i njihove osobitosti, te objasniti promjene u
sedimentaciji na odabranim područjima duž naše obale.
Predavanje 14. More kao izvor sirovina (1 sat)
Navesti sirovine koje su se dobivale iz mora tijekom prošlost, ali i one koje se iskorištavaju danas i planiraju se
eksploatirati u budućnosti. Značaj prava mora za iskorištavanje sirovina.
Laboratorijske vježbe i terenska nastava:
Vježba 1. Geofizičke metode uzorkovanja sedimenta (1 sat)
Praktično provjeriti razumijevanje razlika analognih zapisa dobivenih uporabom geofizičkih metoda. Dakle, studenti
bi trebali znati prepoznati razlike između SSS i SBP zapisa.
Vježba 2. Granulometrijski sastav sedimenta (15 sati)
Objasniti razlike između različitih metoda sušenja uzoraka sedimenta i prikazati postupak liofilizacije. Upoznati
studente s metodama određivanja veličine zrna sedimenta. U laboratoriju demonstrirati primjenu granulometrijske
analiza prema Casagrandeu za određivanje veličine zrna. Nakon obrade dobivenih rezultata studenti će moći
samostalno nacrtati i objasniti granulometrijske krivulje. Također će znati odrediti udjele čestica veličine šljunka,
pijeska, silta (prah) i gline, te granulometrijske parametre.
Vježba 3. Morfometrijske karakteristike zrna (2 sata)
Praktično provjeriti usvojenost znanja o morfometrijskim karakteristikama zrna (oblik, spljoštenost, zaobljenost,
sferičnost).
Vježba 4. Udio organske tvari i karbonata u sedimentu (1 sat)
Upoznati neke od načina određivanja organske tvari i karbonata. Praktično određivanje udjela organske tvari i
karbonata u sedimentu.
Vježba 5. Litogeni, kemogeni i biogeni sedimenti (5 sati)
Korištenjem petrografskog materijala iz Institutske zbirke (IOR), te terenskim radom u okolici Instituta, praktično će
se provjeriti stečeno znanje o vrstama sedimentnih stijena, te raspravljati o uvjetima okoliša u kojima su te stijene
nastale.
Terenska nastava:
Vježba 1. Uzorkovanje sedimenta (1 sat)
Demonstrirati uzorkovanje sedimenta jezgrilom i grabilom, te pripremu i pohranjivanje sedimenta do daljnje obrade.
Vježba se izvodi tijekom krstaranja s istraživačkim brodom „BIOS DVA“.
Vježba 2. Plitkovodne i dubokovodne sedimentne stijene (5 sati)
Detaljnije upoznavanje sa sedimentnim stijenama istaloženim u plitkomorskim i dubokomorskim okolišima tijekom
geološke prošlosti, a koje danas nalazimo na Marjanu. Praktična primjena stečenih znanja vezano za razlikovanje
okolišnih uvijeta taloženja. U priobalnom području studenti će također vidjeti valne brazde, a od stijena trebaju znati
razlikovati vapnenac, fliš i rožnjak.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Usvojenost nastavnih sadržaja iz ovog kolegija će se provjeravati i ocjenjivati tijekom semestra s tri pismena
kolokvija, te na kraju predavanja po uspješnosti na vježbama i znanju pokazanom na usmenom ispitu.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Svi nastavni sadržaji obrađeni tijekom predavanja, vježbi i terenske nastave, biti će pripremljeni kao poseban radni
materijal i podijeljeni studentima tijekom predavanja. Sve obavijesti vezano za kolegij „Sedimenti i sedimentacija u
moru“ studenti će moći pronaći na oglasnoj ploči na „Institutu za oceanografiju i ribarstvo“, te na portalu za
studentske obavijesti Sveučilišnog odjela za studije mora. Ukoliko studenti trebaju bilo kakve dodatne informacije
mogu kontaktirati predmetnog nastavnika putem elektroničke pošte, telefonom ili osobno tijekom konzultacija.
Naziv predmeta
EKOLOGIJA PONAŠANJA ŽIVOTINJA
SMB212
Kod predmeta
Satnica predmeta
15/15/0
(P/S/V)
3 ECTS
ECTS
30 sati nastave = 1 ECTS; Samostalno učenje, seminarski rad = 2 ECTS
(uz obrazloženje)
obavezan
izborni
X
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
napredni
specijalistički
X
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
II. godina / IV. semestar
Godina/semestar
Poznavanje temeljnih pojmova iz biologije i ekologije
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
Hrvatski
mogućnost praćenja na
Moguća prilagodba na engleski jezik
drugim jezicima
Prof.dr.sc. Mladen Šolić, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Prof.dr.sc. Mladen Šolić, redoviti profesor
Voditelj seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Prilagodbe organizama na uvjete u okolišu ogledaju se kroz njihove morfološke i fiziološke značajke kao i kroz
njihovo ponašanje. Ekologija ponašanja proučava odnose između ponašanja životinja, ekologije i evolucije i pokušava
dati odgovore na dva ključna pitanja: Kako se životinje ponašaju u danim ekološkim prilikama?, i Zašto se takvo
ponašanje razvilo? Cilj nastavnog predmeta je upoznavanje studenata s temeljnim obrascima ponašanja životinja, kao i
najvažnijim teorijama koje objašnjavaju vezu između ponašanja i uvjeta u okolišu.
Problematika predmeta iznosi se kroz sljedeće cjeline: Prirodni odabir, ekologija i ponašanje. Ekonomske odluke:
cost-benefit analiza, teorem marginalne vrijednosti. Predator i plijen: “evolucijska trka u naoružanju”. Takmičenje za
resurse: “idealna slobodna raspodjela”, “despotska raspodjela”, “rat iscrpljivanjem”. Život u grupi: efekt razrjeđenja,
informacijski centri. Sukobljavanje i procjena: “teorija igre”. Konflikti između spolova i spolna selekcija. Roditeljska
briga i tipovi parenja. Alternativne strategije u podizanju potomstva. Sebičnost i altruizam: kin selekcija, reciprocitet,
“zatvorenička dilema”, mutualizam, manipulacija. Kooperacija i pomaganje. Altruizam kod socijalnih kukaca.
Evolucija i ekologija signala.
Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava ili kao nastava u blokovima. Kombinirani oblici provođenja:
frontalna predavanja; seminarski rad; gledanje video priloga diskusija i zaključivanje; pokazne i auditorne vježbe.
Pohađanje nastave je obvezno (tolerira se određeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u
seminarskom dijelu nastave.
Popis obavezne literature
1. Šolić, M: Ekologija ponašanja životinja, CD s nastavnim materijalima koji uključuje PP prezentacije i skripta
Popis izborne literature
1. John R. Krebs and Nicholas B. Davies (eds.). 1993. Behavioural Ecology: An Evolutionary Approach. Blackwell,
London.
2. John Alcock. Animal Behavior: An Evolutionary Approach. 1997. Sinauer Associates.
3. John R. Krebs and Nicholas B. Davies. 1993. An Introduction to Behavioural Ecology. Blackwell, London.
4. Richard Dawkins. 1997. Sebični gen. Izvori. Zagreb
5. Richard Dawkins. 1982, 1999. The extended phenotype. Oxford University Press.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Prirodna selekcija, ekologija i ponašanje
Definicija ekologije ponašanja, funkcionalni i uzročni odgovori, prirodni odabir i ponašanje, geni i ponašanje, sebične
jedinke ili korist za grupu,
Predavanje 2. Ekonomske odluke
Teorija ooptimalnog hranjenja, teorem marginalne vrijednosti, optimalna veličina plijena, uzorkovanje i informacije,
rizik od izgladnjivanja, kompromis između prehrane i opasnosti, hranidbene prisile
Predavanje 3. Evolucijska trka u naoružanju
Odnos predatora i plijena, kriptičnost, upozoravajuća obojenost, kompromis između upadljivosti i kriptičnosti, paraziti
gnijezda
Predavanje 4. Natjecanje za resurse
Kompeticija kroz iskorištavanje resursa („Idealna slobodna raspodjela“), kompeticija kroz obranu resursa („Despotska
raspodjela“), ekonomija obrane resursa, teorija optimalne veličine teritorija, podjela obrane resursa
Predavanje 5. Život u grupi
Izbjegavanje predatora, lakše dolaženje do hrane, povećani oprez, „efekt razrjeđenja“, grupna obrana, grupno hvatanje
plijena, grupe kao informacijski centri, hranjenje obnovljivom hranom, optimalna veličina grupe,
Predavanje 6. Teorija igre
Sukobljavanje i procjena, „igra čekanja“ ili „rat iscrpljivanjem“, teorija igre – primjer jastrebova i golubova
Predavanje 7. Evolucijski stabilna strategija
Definicija evolucijski stabilne strategije (primjeri), čiste i mješane strategije, o čemu ovisi evolucijski stabilna
strategija, primjeri sukoba kod životinja, postepena procjena, asimetrični rat iscrpljivanjem
Predavanje 8. Spolni konflikti i spolna selekcija
Mužjaci i ženke – razlike u reproduktivnom naporu, tipovi parenja, o tipu parenja ovisi reproduktivni i roditeljski
napor, zašto je u prirodi omjer spolova 1:1?, manipulacije s omjerom spolova, konflikt između roditelja i potomaka,
spolna selekcija, strastveni mužjavi i izbirljive ženke, genetičke i negenetičke koristi, „udvaračko hranjenje“, spolni
suicid, teorije koje objašnjavaju ukrašavanje (pretežno kod mužjaka)
Predavanje 9. Roditeljska briga i tipovi parenja
Tip parenja ovisan je o tipu staništa i načinu prehrane, postizanje maksimalnog reproduktivnog uspjeha kod mužjaka i
ženki, usporedba između sisavaca, ptica i riba, Model roditeljskog ulaganja, lekovi i horovi, monogamija i „ekstra“
parenje, poliginija, spolni konflikt i poliginija, rasprostranjenje organizama (usporedbe između sisavaca i ptica)
Predavanje 10. Alternativne strategije u podizanju potomstva
Hipoteze za razvitak alternativnih strategija unutar vrsta, promjenjiv okoliš, učiniti najbolje u lošoj situaciji,
alternativne strategije u evolucijskoj ravnoteži, problemi u procjeni cijene i koristi alternativnih strategija, promjena
spola kao alternativna strategija, fenomen patuljastih mužjaka
Predavanje 11. Sebičnost i altruizam
Definicija altruizma, srodnička (kin) selekcija, pojam koeficijenta srodnosti, srodnici-potomci i srodnici-nepotomci,
direktni i indirektni fitnes, „Hamiltonovo pravilo“, Primjeri (upozoravajuće glasanje, pomaganje kod srodnika,
ovisnost srodnosti i altruističkog ponašanja),
Predavanje 12. Reciprocitet („Zatvorenikova dilema“)
Model „Zatvorenikove dileme“, primjer igre (suradnja ili izdaja), mogućnost za razvitak altruizma, strategija „milo za
drago“, primjeri reciprociteta u prirodi
Predavanje 13. Kooperacija i pomaganje
Pomaganje kod srodnika, genetičke predispozicije za pomaganje, ekološke prisile za pomaganje, primjeri pomaganja u
prirodi, pomaganje kod ne-srodnika, konflikti unutar grupa, podjela posla i specijalizirani pomagači
Predavanje 14. Altruizam kod socijalnih kukaca
Definicija socijalnih kukaca, kako se razvila eusocijalnost, sterilne kaste, haplodiploidija i altruizam, teorije o
prepoznavanju srodnika
Predavanje 15. Evolucija i ekologija signala
Odnos aktora i reaktora, tipovi komuniciranja, ovisnost tipova komunikacije o ekološkim prilikama, obilježavanje
teritorija, primjeri komunikacije u prirodi (mravi, pčele, ptice, primati), kako su se signali razvili, ritualiziranje
signala, manipulacija signalima („blefiranje“), vaijabilnost signala i informacija
SEMINARI
Tijekom semestra svaki od studenata je dužan izraditi seminarski rad na zadanu temu i prezentirati ga ostalim
studentima.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Nema klasičnog ispita. Ocjenjuje se kvaliteta seminarskog rada i njegova prezentacija.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, načinu ocjenjivanja i terminima
konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja.
Naziv predmeta
PRIMIJENJENA HISTOLOGIJA MORSKIH ORGANIZAMA
SMR210
Kod predmeta
Satnica predmeta
15/0/15
(P/S/V)
ECTS
3 (predavanja, terenski rad, konzultacije, samostalno učenje)
(uz obrazloženje)
obavezan
izborni
X
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
II. godina / IV. semestar
Godina/semestar
Poznavanje biologije stanice.
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na hrvatski, engleski
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor
Nositelj predmeta
Željka Trumbić, dipl. ing., asistent
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Primijenjena histologija ima zadatak otkrivanje mehanizama utjecaja različitih okolišnih čimbenika na stanice
organizama i njihove posljedice po preživljavanje jedinke u njenom ekosustavu. Kolegij ima za cilj pripremiti studenta
za prepoznavanje fiziološkog izgleda tkiva i odstupanja od istih.
Predavanja imaju za cilj odgovoriti na pitanja: Što proučava histologija? Što su stanica, tkivo i organi i kako se
povezuju u cjelinu nazvanu organizmom? Osnovne vrste tkiva. Kratka ontogeneza organskih sustava. Specifičnosti
pojedinih organskih sustava. Razlike u tkivima među različitim morskim organizmima (modeli riba, školjkaša,
glavonožaca). Djelovanje okolišnih čimbenika (kemijski, biološki, mehanički) na promjene u tkivima. Ontogeneza
bolesti. Bojani preparati, imunohistokemija, imunofluorescencija. Vježbe: Razudba i uzimanje tkiva za histologiju.
Priprema fiksativa. Dehidracija, parafinske kupke i bojanje. Uklop uzoraka u parafinske blokove i rezanje na
mikrotomu. Bojanje preparata. Diferencijalna bojanja. Prepoznavanje tkiva.
Popis obavezne literature
1. Veterinarska histologija. Kozarić, 2002.
2. Theory and practice of histotechnology. Sheehan & Hrapchak, 1980.
3. Histologija domaćih životinja. Hrastnik,1990.
Popis izborne literature
1. An atlas of histology and cytology of marine bivalve molluscs. IFREMER, 2003.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1 i 2.
Uvod u histologiju: povijesni pregled istraživanja strukture tkiva. Citologija (mikro i ultrastruktura staničnih
elemenata): stanična membrana; jezgra i jezgrica; citoplazma; endoplazmatski retikulum; ribosomi; golgijev aparat;
lizosomi; mitohondriji; mikrotubuli; mikrofilamenti; centrioli; trepetljike; inkluzije.
Ishod učenja: produbljeno znanje strukture stanice i raspoznavanje pojedinih elemenata.
Predavanje 3 i 4.
Epitelno tkivo: izgled stanice i vrste epitelnog tkiva. Podrijetlo i funkcije. Pokrovni epitel: jednoslojni (pločasti,
kubični, prizmatični, pseudovišeslojni prizmatični), mnogoslojni (orožnjali, neorožnjali) i prijelazni epitel. Žljezdani
epitel (izgled, vrste i funkcije žlijezda).
Ishod učenja: razlikovanje vrsta pokrovnog epitela.
Predavanje 5 i 6.
Vezivno tkivo (I): elementi veziva, funkcije, razvoj. Vlaknati elementi veziva (sastav, izgled, funkcija): kolagena
vlakna, elastična vlakna, retikulinska vlakna. Amorfna međustanična tvar: sastav, izgled, funkcija.
Ishod učenja: razumijevanje sastava vezivnog tkiva.
Predavanje 7 i 8.
Vezivno tkivo (II): mezenhimalne stanice, retikularne stanice, fibroblasti/ citi, makrofagi, mastociti, plazma stanice,
pigmentne stanice. Vrste vezivnog tkiva (sastav, izgled, funkcija): rahlo, gusto, elastično, retikularno.
Ishod učenja: razumijevanje staničnih elemenata vezivnog tkiva.
Predavanje 9 i 10.
Vezivno tkivo (III): hrskavice (hijalina, elastična, fibrozna, stanična). Koštano tkivo: osteoblasti/ citi/ klasti, koštani
matriks.
Ishod učenja: razumijevanje i razlikovanje koštanog i hrskavičnog veziva.
Predavanje 11 i 12.
Mišićno tkivo: miociti (izgled, funkcija, vrste), miofilamenti. Pokretanje miocita.
Ishod učenja: razumijevanje i razlikovanje tipova mišićnog tkiva.
Predavanje 13 i 14.
Živčano tkivo: neuroni, aksoni i neuroglija (izgled, sastav, funkcija). Neurotransmiteri. Krv: stanični krvni elementi
(izgled, sastav, funkcija).
Ishod učenja: razumijevanje i razlikovanje živčanog tkiva i krvnih elemenata.
Predavanje 15.
Spolne žlijezde: spolne stanice mužjaka i ženki, građa spolnih žlijezda (vrste tkiva), stadiji sazrijevanja spolnih
žlijezda riba i školjkaša.
Ishod učenja: prepoznavanje spolnih žlijezda mužjaka i ženki, i stadija razvoja istih.
Vježba 1, 2 i 3. Uzorkovanje tkiva za histološku pretragu.
Ishodi učenja: Razumjeti postupke pripreme histoloških preparata: uzimanje uzoraka, fiksaciju prikladnim fiksativima,
dehidraciju, bistrenje, prožimanje i uklop u parafinski vosak. Objasniti postupak bojanja preparata i izbor različitih
kemikalija koje se koriste u tu svrhu. Obići histološki laboratorij i upoznati se s instrumentima koji se koriste u
pripremi histoloških preparata. Promatrati postupak rezanja parafinskih blokova na mikrotomu i postavljanje rezova
na mikroskopska stakalca u histološkom laboratoriju. Promatrati postupak bojanja i pripreme trajnih histoloških
preparata.
Vježba 4, 5 i 6. Mikroskopiranje i crtanje epitelnog tkiva (I) u različitim organima: pokrovni epitel.
Ishodi učenja: Znati prepoznati različite vrste pokrovnog epitela i identificirati specifične stanične elemente.
Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: jednoslojni pločasti epitel (endotel krvnih
žila, serozne ovojnice trbušnih organa); jednoslojni kubični epitel (sabirni kanalići bubrega); jednoslojni prizmatični
epitel (probavni sustav); mnogoslojni neorožnjali epitel (koža riba).
Vježba 7. Mikroskopiranje i crtanje epitelnog tkiva (II): žljezdani epitel.
Ishodi učenja: Znati prepoznati različite vrste žljezdanog epitela i identificirati specifične stanične elemente.
Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: jednostanične žlijezde (vrčaste žlijezde
probavila riba); višestanične žlijezde (hepatopankreas riba).
Vježba 8 i 9. Mikroskopiranje i crtanje vezivnog tkiva u različitim organima.
Ishodi učenja: Znati prepoznati različite vrste vezivnog tkiva i identificirati specifične stanične elemente.
Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: rahlo vezivo (lamina propria probavila);
gusto neformirano vezivo (dermis kože); retikularno vezivo (slezena), masno tkivo (adipociti u jetri); hrskavično tkivo
(škržni lukovi).
Vježba 10 i 11. Mikroskopiranje i crtanje mišićnog tkiva u različitim organima.
Ishodi učenja: Znati prepoznati različite vrste mišićnog tkiva i identificirati specifične stanične elemente.
Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: skeletni poprečno-prugasti mišić riba;
glatki mišić (probavilo, krvne žile), srčani mišić.
Vježba 12 i 13. Mikroskopiranje i crtanje živčanog tkiva u različitim organima.
Ishodi učenja: Znati prepoznati i objasniti strukturu živčanog tkiva i identificirati specifične stanične elemente.
Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: središnji živčani sustav riba (mozak, mali
mozak, leđna moždina); periferni živčani sustav riba (mrežnica ribljeg oka).
Vježba 14. Mikroskopiranje krvi riba i školjkaša – poseban oblik vezivnog tkiva.
Ishodi učenja: Znati objasniti sastav krvi i identificirati specifične stanične elemente. Mikroskopirati, nacrtati i
označiti pojedine elemente histološkog preparata: krvni razmaz.
Vježba 15. Mikroskopiranje spolnih žlijezda.
Ishodi učenja: Znati prepoznati i objasniti strukturu muških i ženskih gonada, njihove stadija razvoja i identificirati
specifične stanične elemente. Mikroskopirati, nacrtati i označiti pojedine elemente histološkog preparata: testis i ovarij
riba, spolne žlijezde hermafrodita (školjkaša).
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Ispit se sastoji iz usmene prezentacije odabrane teme s izrađenom histološkom mapom. Preduvjet pristupu ispita je
položen kolokvij prepoznavanja histoloških preparata tkiva.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
[email protected], [email protected]
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na
drugim jezicima
KRALJEŽNJACI MORA
SMB301
60/0/30
8 (6 ECTS – predavanja i samostalno učenje, 2 ECTS –laboratorijske vježbe i kolokvij)
obavezan
temeljni
x
napredni
izborni
x
specijalistički
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
III. godina / V. i VI. semestar
Opća zoologija, Ekologija, Fizička oceanografija
Hrvatski, engleski
Prof. dr. sc. Svjetlana Krstulović Šifner, izvanredni profesor
- dio predavanja izvode: izv. prof. dr. sc. Mate Šantić, doc. dr. sc. Josipa Ferri, dr. sc. Igor
Isajlović
Dr. sc. Igor Isajlović
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Zadaci nastave su upoznavanje studenata s biologijom (morfologija, anatomija, ekologija, etologija, rasprostranjenost,
povijesni razvitak, sistematika i dr.), privrednim značajem i zaštitom morskih kralježnjaka, s posebnim naglaskom na
Nositelj predmeta
ribe kao najvećem dijelu kralješnjaka uopće (oko 25.000 vrsta, odnosno oko 51% broja svih kralježnjaka), poglavito u
moru, i faunu morskih kralježnjaka mediteransko-atlanske zoogeografske regije.
Nastava se izvodi u V. i VI. semestru (III. godina studija), sa sedmičnim brojem sati 2 + 2, semestralno 30 + 30.
Nadopuna nastavi je praktični rad (vježbe) tijekom kojih se nadopunjava, dodatno utvrđuje i objašnjava gradivo iz
pojedinih aspekata biologije (morfologija i anatomija, odnosno promorfologija) na odabranim predstavnicima
pojedinih grupa morskih kralježnjaka. Pohađanje nastave je obavezno. Student stjeće pravo potpisa u koliko je bio
prisutan na barem 75% nastave. Vježbe su obavezne, student može izostati sa jednih vježbi uz opravdanje.
Popis obavezne literature
1. Carwardine M., 1995. Whales, Dolphins and Porpoises. A. Dorling Kindersley Book, London;
2. Đulić, B. 1973. Zoologija kralješnjaka, I. Sveučilište u Zagrebu, Zagreb;
3. Enticott, J., Tipling, D., 1997. Photographic handbook of the seabirds of the world. New Holland (Publ.) Ltd,
London etc;
4. Jardas, I. 1996. Jadranska ihtiofauna. Školska knjiga d.d., Zagreb;
5. Jefferson, T.A., Leatherwood, S., Weber, M.A., 1993. Marine Mammals of the World. UNEP, FAO UN, Rome;
6. Onofri, I. 1997. Specijalna zoologija II. Fak. Prirodosl.-matem. Znan. i odgoj. podr. Sveuč. Split. Split;
7. Šmalhausen, I.M. 1965. Historijski razvitak kičmenjaka. Zavod za izd. udžb., Beograd.
8. PowerPoint presentacija predavanja kolegija „Kralježnjaci mora“
Popis izborne literature
1. Leatherwood, S., Reeves, R.R, 1983. The Sierra Club Handbook of Whales and Dolphins. Sierra Club Books, San
Francisco;
2. Stanković, S., 1950. Uporedna anatomija kičmenjaka. Naučna knjiga, Beograd;
3. Young J.Z., 1981. The Life of Vertebrates. Clarendon Press, Oxford.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1: Svitkovci (Chordata)
Ishodi učenja: Upoznavanje s ekosustavom mora: podjela na pelagijsko i bentosko područje i njihovo dubinsko
raščlanjenje prema Hedgpethu i Peresu. Pojasniti taksonomski položaj svitkovaca u prirodnom sustavu. Pojasniti
pojmove i svojstva prvousta (Protostomia) i drugousta (Deuterostomia). Koljeno svitkovaca: osnovne zajedničke
osobine. Upoznavanje s taksonomijom živućih skupina svitkovaca – bezlubanjci (Acrania: plaštenjaci/Tunicata/,
svitkoglavci /Cephalochordata/), lubanjci (Craniata ili Vertebrata). Podrijetlo svitkovaca.
Predavanje 2: Polusvitkovci (Hemichordata) i svitkovci (Chordata) – taksonomija i biologija skupina
Ishodi učenja: Upoznavanje s koljenom polusvitkovaca (Hemichordata): opis žiroglavca (razred Enteropneusta), građa
tijela žiroglavca, krvotok žiroglavca, živčani sustav žiroglavca, razmnožavanja i razvoj žiroglavca. Srodstveni odnos
Hemichordata i Chordata. Potkoljeno Plaštenjaci (Tunicata, Urochordata): opća svojstva, razred mješčićnice
(Ascidiacea): oblik tijela, stijenka tijela, predvorna (atrijska šipljina) celom, ždrijelo i probavilo, krvožilni sustav,
živčani sustav i osjetila, moktračno-spolni sustav i razmnožavanje, embrionalni razvoj, građa i metamorfoza ličinke.
Predavanje 3: Razred Dvootvorke (Thaliacea) i razred Repnjaci (Appendicullaria, Larvacea)
Ishodi učenja: Dvootvorke: taksonomija, građa tijela, stijenka tijela, crijevo, krvožilni sustav, živčani sustav,
razmnožavanje: razmnožavanje salpi (Salpida) i bačvica (Doliolida). Repnjaci: opis tijela, crijevo, krvožilni sustav,
živčani sustav i osjetila, spolni sustav, svitak, kućivca. Navesti svojstva po kojima su plaštenjaci slični ili različiti od
ostalih današnjih svitkovaca.
Predavanje 4: Razred Svitkoglavci (Cephalochordata)
Ishod učenja: Objasniti tjelesnu organizaciju kopljače (Branchiostoma lanceolatum): vanjski izgled kopljače, koža,
muskulatura, skelet, živčani sustav i osjetni organi, probavni sustav, celom, krvožilni sustav, ekskretorni sustav, spolni
sustav. Prikazati osnove embrionalnog razvoja kopljače kao model embrionalnog razvoja svih svitkovaca. Razumjeti
odnose između nižih svitkovaca i kralježnjaka.
Predavanje 5: Osnovna obilježja tjelesne organizacije kralježnjaka (Vertebrata)
Ishodi učenja: Upoznavanje s općim morfološkim obilježjima kralježnjaka: regija glave, regija trupa, regija repa,
neparni i parni ekstremiteti, koža, muskulatura, skelet.
Predavanje 6: Osnovna obilježja tjelesne organizacije kralježnjaka (Vertebrata) – nastavak 1.
Ishodi učenja: Upoznavanje s živčanim sustavom i osjetnim organima, probavni sustav, krvožilni sustav, celom,
ekskretorni sustav, spolni sustav. Potkoljeno Kralježnjaci (Vertebrata, također Craniata): taksonomija i pregled
povijesnog razvoja.
Predavanje 7: Nadrazred Ribe (Pisces)
Ishodi učenja: Upoznavanje s pojmom, sadržajem i razvojem ihtiologije. Navesti osnovna zajednička svojstva glavnih
skupina riba: besčeljuste (Agnatha, Cyclostomata), hrskavične ribe (Chondrishthiae): prečnouste (Elasmobtanchii) i
cjeloglavke (Holocephala), koštunjave ribe (Osteichthyes): resoperke (Sarcopterygii) i zrakoperke (Actinopterygii).
Prikazati biološku nraznolikost riba. Prikazati biološku raznolikost jadranske ihtiofaune.
Predavanje 8: Morfologija, građa i funkcija organskih sustava riba
Ishodi učenja: Upoznati vanjski oblik tijela (12 tipova); tjelesne regije: glava trup, rep; tjelesni otvori; peraje (podjela,
građa, modifikacije i obilježavanje). Objasniti morfometrijske i merističke karakteristike, formula peraja. Prikazati
građu i funkciju organskih sustava riba: koža (građa, uloga, produkti kože): oblici građa i formiranje ljusaka, ljuske i
starost riba, žlijezde u koži riba, obojenost, bioluminiscencija. Skelet riba: skelet hrskavičnih riba – kralješnica,
lubanja.
Predavanje 9: Građa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 1.
Ishodi učenja: Prikazati građu skeleta peraja hrskavičnih riba. Upoznati građu skeleta koštunjavih riba: kralješnica,
lubanja, peraje. Prikazati mišićni sustav riba: vrste i građa mišića.
Predavanje 10: Građa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 2.
Ishodi učenja: Prikazati probavni sustav riba: anatomska podjela probavnog sustava, probavne žlijezde, razlika u građi
probavnog sustava između hrskavičnih i koštunjavih riba. Plivaći mjehur: podrijetlo i odnos prema probavilu,
prisutnost, veličina, uloga.
Predavanje 11: Građa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 3.
Ishodi učenja: Prikazati dišni sustav riba: građa škrga hrskavičnih i koštunjavih riba. Upoznavanje s krvožilnim
sustavom riba: građa srca, krvne žile, krv i krvne stanice: tipovi krvnih stanica i njihova uloga, volumen krvi, biološko
–ekološke osobine krvi, krvotvorni (hematopoetski) organi.
Predavanje 12: Građa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 4.
Ishodi učenja: Upoznati limfni sustav i imunologiju riba. Prikazati živčani sustav riba: podjela živčanog sustava, građa
(živčana stanica), embrionalni razvoj centralnog živčanog sustava, mozak (dijelovi i funkcija pojedinih dijelova),
moždinski živci, leđna moždina i leđnomoždinski živci, autonomni živčani sustav.
Predavanje 13: Građa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 5.
Ishodi učenja: Prikazati osjetne organe riba: receptori i njihova podjela. Objasniti primanje i prenošenje podražaja.
Upoznati osjetilo vida (oko) riba: specifičnosti, adaptivne modifikacije, anatomska građa, funkcija pojedinih
anatomskih dijelova oka. Detaljniji osvrt na mrežnicu (retinu), njenu građu i funkciju. Prikazati anatomsku građu i
funkciju osjetila za sluh i ravnotežu (unutrašnje uho, opneni labirint), građa slušnih kamenčića (otoliti) i njihova
praktična primjena (starost riba). Upoznati osjetilo mirisa riba.
Predavanje 14: Građa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 6.
Ishodi učenja: Upoznavanje osjetila mirisa (nastavak): feromoni, olfaktorni prag, uloga mirisa u životu riba. Prikazati
anatomsku građu osjetila za okus. Opisati bočnu prugu riba (linea lateralis): smještaj, oblik, građa receptora
(neuromasti), uloga. Objasniti smještaj, građu i funkciju Lorencinijevih ampula. Spomenuti Savijeve ampule i
infundibularni organ.
Predavanje 15: Građa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 7.
Ishodi učenja: Upoznati mokraćno-spolni sustav riba: anatomska povezanost mokraćnog i spolnog sustava, oblici
bubrega kod riba (pronephros, mesonephros) i njihova građa, objasniti strukture glomerul (vanjski i unutrašnji),
bovmanova čahurica, nefron, opistonephros hrskavičnih riba, regionalna i funkcionalna podjela bubrega koštunjavih
riba. Pojasniti osmoregulaciju kod hrskavičnih i koštunjavih riba.
Predavanje 16: Građa i funkcija organskih sustava riba – nastavak 8.
Ishodi učenja: Opisati plodila (gonade) kod riba: razlike u građi plodila između hrskavičnih i koštunjavih riba, navesti
i objasniti strukture volfova i milerova cijev, lupinska žlijezda, uterus.
Predavanje 17: Endokrini sustav riba – nastavak 9.
Ishodi učenja: Dati definiciju i objasniti razliku između egzokrinih i endokrinih žlijezda (sustava). Dati pregled vrsta i
smještaja, embrionalno podrijetlo, sekreciju i fiziološko djelovanje hormona endokrinih žlijezda. Upoznati detaljnije
građu i funkciju hipofize.
Predavanje 18: Osnovni parametri biologije i ekologije riba.
Ishodi učenja: Objasniti određenost i diferencijaciju spola: gonohoristi, hermatofroditi (istovremeni i neistovremeni
hermafroditizam), objasniti oblike neistovremenog hermafroditizma: proterandrija i protoginija, pregled vrsta riba
hermatofrodita Jadranskoh mora. Upoznati načine razmnožavanja riba: biseksualni, hermafroditski, partenogeneza
(ginogeneza). Prikazati građu jajne stanice riba i oplodnju.
Predavanje 19: Osnovni parametri biologije i ekologije riba – nastavak 1.
Ishodi učenja: Upoznati učestalost i oblike živorodnosti (viviparija) kod riba: oblici aplacentarne viviparije,
placentarna viviparija. Prikazati reproduktivni ciklus riba i objasniti pojedine faze. Objasniti migracije riba: važnost
poznavanja migracija, počeci markiranja riba, izučavanje migracija riba u Jadranskom moru, klasifikacija migracija:
potamodromne ili limnodromne migracije, oceanodromne i dijadromne migracije. Objasniti dijadromne migracije:
katadromne, anadromne i amfidromne migracije. Uzroci migracija.
Predavanje 20: Mogući pravci prelaska kralježnjaka iz vode na kopno
Ishodi učenja: Upoznati ribe razreda resoperki u širem smislu (Sarcopterygii): rasprostranjenost, taksonomija, građa i
funkcija organskih sustava resoperki; podrazred resoperki u užem smislu (Coelacanthimorpha), podrazred (infraclass)
dvodihalice (Dipnoi), disanje dvodihalica, prilagodbe krvožilnog sustava disanju izvan vode. Prikazati glavne pravce u
promjeni tjelesne organizacije zbog prelaska iz vode na kopno: prelazak od škržnog na plućno disanje, formiranje
petoprsne noge kopnenih kralježnjaka, osjetni organi.
Predavanje 21: Razred Vodozemci (Amphibia) – prvi kopneni kralježnjaci i razred Gmazovi (Reptilia)
Ishodi učenja: Upoznati samo osnovne značajke razreda vodozemaca i njihovu taksonomiju (jer nemaju predstavnika
u moru). Razred gmazova: značajke tjelesne građe gmazova – koža i rožnate tvorevine kože, kožne žlijezde, kostur.
Predavanje 22: Razred Gmazovi (Reptilia) – nastavak 1.
Ishodi učenja: Upoznati živčani sustav, organ sluha, krvožilni sustav, temperaturu tijela i termoregulaciju, urogenitalni
sustav, razmnožavanje i embrionalni razvoj (prvi amnioti). Objasniti taksonomiju gmazova i svojstva taksonomskih
grupa: red kornjača (Chelonia, Testudines) s posebnim osvrtom na morskovodice: građa tijela, taksonomija.
Predavanje 23: Razred Gmazovi (Reptilia) – nastavak 2.
Ishodi učenja: Upoznati vrste kornjača morskovodica: Dermochelis coriacea (por. Dermochelidae), Chelonia mydas,
Caretta caretta, Eretmochelys imbricata, Lepidochelys olivacea, L. kempii, Natator depressus (por. Cheloniidae).
Navesti opće podatke o mediteranskim vrstama kornjača. Iskorištavanje, ugroženost i zaštita kornjača morskovodica.
Predavanje 24: Razred Gmazovi (Reptilia) – nastavak 3.
Ishodi učenja: Upoznati osobitosti reda ljuskaša (Squamata) i njihovu taksonomiju: podred guštera (Lacertilia, Sauria):
osnovna svojstva i vrsta morska iguana (legvan) Amblyrhynchus cristatus, podred zmija (Ophidia, Serpentes):
osnovna svojsta, taksonomija i zmije pomorčice.
Predavanje 25: Razred Gmazovi (Reptilia) – nastavak 4. i razred Ptice (Aves)
Ishpdi učenja: Upoznati značajke i taksonomiju reda krokodila (Crocodilia), morski krokodil Crocodilus porosus.
Razred Ptice (Aves): vanjski oblik tijela, koža, perje, koštani sustav.
Predavanje 26: Razred Ptice (Aves) – nastavak 1.
Ishodi učenja: Upoznati mišićni sustav, probavni sustav, endoktini sustav, dišni sustav, krvožilni sustav , živčani
sustav i osjetila.
Predavanje 27: Razred Ptice (Aves) – nastavak 2.
Ishodi učenja: Upoznati mokračno-spolni sustav, migracije, bioraznolikost i taksonomiju ptica. Morske ptice:
definicija, redovi Sphenisciformes (pigvinke), Procellariformes (cjevonoske), Pelecaniformes (veslonoške),
Charadriiformes (šljukarice), njihova taksonomija i svojstva taksona. Dati pregled dosad zabilježenih morskih ptica u
Hrvatskoj.
Predavanje 28: Razred Sisavci (Mammalia)
Ishodi učenja: Upoznati osnovna svojstva organskih sustava sisavaca. Morski sisavci: definicija, evolucija,
rasprostranjenost (oceanografija i rasprostranjenost morskih sisavaca), staništa, strategije razmnožavanja, migracije,
hrana i način hranjenja.
Predavanje 29: Razred Sisavci (Mammalia) – nastavak 1.
Ishodi učenja: Dati opća svojstva i taksonomiju reda kitova (Cetacea): podred kitova usana (Mysticeta): svojstva i
taksonomija – por. Balaenidae (glatki kitovi), Neobalaenidae (patuljasti kitovi), Balaenopteridae (brazdasti kitovi),
Eschrichtiidae (sivokitovi); podred kitova zubana (Odontoceti), scojstva i taksonomija: por. Physeteridae (ulješure),
Kogiidae (patuljaste ulješure), Monodontidae (bijelokitovi), Ziphidae (kljunasti kitovi), Delphinidae (dupini, delfini),
Phocoenidae (obalne pliskavice), Platanistidae (riječne pliskavice), Iniidae (boto), Pontoporiidae.
Predavanje 30: Razred Sisavci (Mammalia) – nastavak 2.
Ishodi učenja: Dati opća svojstva, rasprostranjenost i taksonomiju reda sirena (Sirenea). Dati opća svojstva i
taksonomiju reda zvijeri (Carnivora): morske zvijeri natpor. perajara (Pinnipedia). Ostale morske zvijeri: morske vidre
(por. Mustelidae, kune), sjeverni (polarni, bijeli) medvjed (por. Ursidae, medvjedi).
Vježba 1: Morfologija i anatomska građa plaštenjaka (Tunicata)
Upoznati osnovnu anatomsku terminologiju i metode, opisati morfološke, anatomske i ekološke značajke mješičnica,
bačvica, salpi i repnjaka. Prikaz cijele mješičnice i sekcija, mikroskopski preparati bačvica, salpi i repnjaka
Vježba 2: Morfologija i anatomska građa kopljače (Branchiostoma lanceolatum)
Cilj vježbi je opisati morfološke, anatomske i ekološke značajkama kopljače. Pregled cijele životinje i mikroskopski
preparati prereza tijela
Vježba 3: Morfologija i anatomska građa kružnousta (Cyclostomata)
Cilj vježbi je upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim značajkama kružnousta. Pregled
cijele životinje, dermatoplastični i mikroskopski preparati
Vježba 4: Morfologija i anatomska građa hrskavičnih riba
Upoznavanje morfologije i morfometrije hrskavičnih riba, građe pokrovnog sustava, položaja, građe i funkcije
unutrašnjih organa, ekoloških značajki. Pregled cijele životinje, sekcija, dermatoplastični i mikroskopski preparati
Vježba 5: Morfologija i anatomska građa koštunjavih riba
Upoznavanje morfologije i morfometrije koštunjavih riba, građe pokrovnog sustava, položaja, funkcije i građe
unutrašnjih organa, ekoloških značajki. Pregled cijele životinje, sekcija, dermatoplastični i mikroskopski preparati
Vježba 6: Određivanje vrsta riba upotrebom ključeva za determinaciju
Ishod vježbi je upoznavanje i usvajanje metoda za samostalno i precizno određivanja vrsta riba upotrebom ključeva za
determinaciju, upoznavanje najznačajnijih vrsta riba u Jadranu
Vježba 7: Metode određivanja starosti riba
Upoznavanje direktne metode određivanja starosti riba, metode izdvajanja i očitavanja čvrstih struktura na kojima se
stvaraju zone prirasta te metode određivanja starosti matematičkom analizom dužinske raspodjele populacije
Vježba 8: Planktonski razvojni stadiji riba
Upoznavanje morfologije i unutrašnje građe spolnih stanica različitih vrsta riba, opisati oogenezu i spermiogenezu te
embriološke i ontogenetske razvojne stadije riba, Prikaz dermatoplastičnim i mikroskopskim preparatima
Vježba 9: Određivanje spola i stadija zrelosti kod riba
Opisati spolni dimorfizam, građu gonada te određivanje stadija zrelosti makroskopskim i histoloških pregledom
gonada
Vježba 10: Hermafroditizam kod riba
Opisati pojam i tipove hermafroditizma kod riba, upoznati razvojne stadije gonada i najznačajnije hermafroditske vrste
Vježba 11: Morfologija i anatomija vodozemaca
Cilj vježbi je pregledno upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim značajkama
vodozemaca sa detaljnijim osvrtom na građu pokrovnog sustava, usne šupljine građe, položaja i funkcije unutrašnjih
organa, značajki lokomotornog sustava. Prikaz cijele životinje, sekcija, histološki preparati.
Vježba 12: Morfologija i anatomija gmazova
Cilj vježbi je upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim značajkama gmazova sa
detaljnijim osvrtom na građu pokrovnog sustava, građe, položaja i funkcije unutrašnjih organa, značajki lokomotornog
sustava. Pregled cijele životinje, sekcija, dermatoplastični i histološki preparati
Vježba 13: Morfologija i anatomija kornjača
Prikaz morfologije, anatomije i građe oklopa kornjača sa detaljnijim osvrtom na morske kornjače. Opisivanje i
determinacija vrsta morskih kornjača zastupljenih u Jadranu. Pregled oklopa, dermatoplastični preparati te umjetni
modeli.
Vježba 14: Morfologija i anatomija ptica
Cilj vježbi je upoznati studente sa osnovnim morfološkim, anatomskim i ekološkim značajkama ptica sa detaljnjijm
osvrtom na građu i sastav perja, krila, kljuna, građe, položaja i funkcije unutrašnjih organa, probavnog i
reproduktivnog sustava, glavnih značajki lokomotornog sustava
Vježba 15: Morfologija i anatomija sisavaca
Opisati osnovne morfološke, anatomske i ekološke značajke sisavaca poglavito morskih. Detaljnije će se obraditi
pokrovni sustav, položaj građa i funkcije unutrašnjih organa, probavni, reproduktivni te lokomotorni sustavi. Sekcija
glodavca, dermatoplastični i histološki preparati, audio-vizualni materijali
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Ispit iz predavanja se sastoji od dva kolokvija, semestralno po jedan, ili usmenog ispita; studenti koji ne polože jedan
ili oba kolokvija polažu taj dio, odnosno čitavo gradivo, usmeno tijekom ispitnih rokova.
Kolokviji se polažu pismeno. Svaki se kolokvij sastoji od 30 pitanje.
Kriterij ocjenjivanja:
15 točnih odgovora ocjena dovoljan (2)
16 – 20 točnih odgovora ocjena dobar (3)
21 – 25 točnih odgovora ocjena vrlo dobar (4)
26 i više točnih odgovora ocjena odličan (5)
Završni kolokvij iz vježbi polaže se usmeno na kraju semestra nakon što student preda uredno popunjeni dnevnik
vježbi na pregled. Tijekom kolokvija student je dužan odgovoriti na postavljena pitanja iz pojedinih praktično
obrađenih jedinica i nastavnog gradiva, pokazati da razumije i vlada pojmovima te biti u mogućnosti komparativno
opisati organske sustave seciranih organizama. Prolaz na kolokviju je preduvjet za pristup ispitu iz gradiva i
upisivanju ocjene u indeks.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
OPĆA MIKROBIOLOGIJA
SMB302
30/0/30
4 ECTS
predavanja, samostalno učenje, konsultacije = 2 ECTS
laboratorijske vježbe, kolokviji = 2 ECTS
obavezan
X
izborni
temeljni
X
napredni
specijalistički
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
III. godina / V. semestar
Godina/semestar
Osnovna znanja iz područja biologije stanice
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
Hrvatski
mogućnost praćenja na
Moguća prilagodba na engleski jezik
drugim jezicima
Prof.dr.sc. Nada Krstulović, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Dr. sc. Marin Ordulj, viši asistent
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Mikroskopski oblici života nalaze se u neizmjernom broju u gotovo svom poznatom okolišu. U svakom okolišu se
stalno odvijaju procesi razgradnje i sinteze u kojima tvar ne nestaje, nego se samo prevodi iz jednog oblika u drugi, a
mikroorganizmi, nema dvojbe, pri tome imaju neprocjenjivu ulogu. Mikroorganizmi su nadalje korisni modeli za
istraživanje različitih procesa u živim sustavima, osobito u području genetike i metabolizma, a posjeduju i mnoge
osobine koje koriste čovjeku (npr. proizvodnja antibiotika, vitamina, čimbenika rasta kod ljudi, životinja i biljaka).
Dakle, zbog raširenosti mikrobnog svijeta, njegove raznolikosti, središnje uloge u okolišu i njihove važnosti u našem
svakodnevnom životu nužno je da se studenti upoznaju s osnovama mikrobiologije kako bi s razumijevanjem mogli
pratiti sve druge odnose i procese u okolišu.
Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava.
Kombinirani oblici provođenja: frontalna predavanja; video i slične prezentacije, rasprave po nastavnim jedinicama;
praktične vježbe koje se održavaju u suvremenom mikrobiološkom laboratoriju sa svom potrebitom opremom.
Pohađanje nastave je obvezno (tolerira se određeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u
odrađivanju domaćih zadaća i vježbi, te imaju obvezu pristupanju predviđenih kolokvija.
Popis obavezne literature
1. Duraković, S. I S. Ređepović, 2002. Uvod u opću mikrobiologiju, Zagreb-Kugler, (Udžbenici Sveučilišta u
Zagrebu), 665 p.
2. Duraković, S. 1997. Priručnik za rad u mikrobiološkom laboratoriju, Prehrambeno-tehnološki inženjering, Zagreb
(Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu), 336 p.
Popis izborne literature
1. Mayer, R.M., Pepper, I.L. and Gerba, C.P. 2000. Environmental Microbiology, Academic Press, 585 p.
2. Tortora, G.J., Funke, B.R., Case C.I. 1998. Microbiology, An Introduction. Addison Wesley Longman Inc. 832 p.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Definicija mikrobiologije, podjela mikrobioloških disciplina
Definicija mikrobiologije, područje bavljenja mikrobiologije kao znanosti, najvažniji znanstvenici i otkrića zaslužni
za razvoj mikrobiologije kao znanstvene discipline. Mikrobni svijet i njegov položaj u prirodi.
Predavanje 2. Skupine mikroorganizama, zajedničke osobine i razlike
Koje se sve skupine organizama svrstavaju u mikroorganizme. Zajedničke osobine svih skupina mikroorganizama i
razlike među skupinama.
I. Prokariotski mikroorganizmi (Bakterije)
Predavanje 3. Veličina, oblik i ustrojstvo bakterijskih stanica
Veličina bakterijskih stanica, odnos veličinskih kategorija različitih mikroorganizama, morfološki oblici bakterija,
podjela bakterija prema morfološkim oblicima.
Predavanje 4. Struktura bakterijske stanice 1
Vanjski slojevi, strukture na vanjskoj površini stanične stijenke: organele za pokretljivost (bičevi, aksijalni filamenti),
pili, glikokaliks: struktura i funkcija.
Predavanje 5. Struktura bakterijske stanice 2
Sastav i osobine stanične stijenke, važnost i uloga stanične stijenke kod bakterija, podjela bakterija prema strukturi
stanične stijenke na Gram pozitivne i Gram negativne bakterije, bakterije s netipčnim staničnim stijenkama.
Predavanje 6. Struktura bakterijske stanice 3
Strukture ispod stanične stijenke: citoplazmatska membrana, sastav i funkcija, mezosomi, razaranje citoplazmatske
membrane s antimikrobnim agensima, sastav i funkcija citoplazme, jezgrina sfera (nukleoid), ribosomi, uklopine.
Predavanje 7. Prijenos tvari kroz membrane
Na koji način voda i hranjive tvari prolaze kroz bakterijske membrane. Pasivni transport: jednostavna difuzija,
olakšana difuzija, osmoza; aktivni transport: prijenos tvari kroz membrane s mjesta manje koncentracije na mjesto
veće koncentracije uz utrošak energije i aktivnost enzima.
Predavanje 8. Spore i pigmenti u bakterija
Bakterijske endospore i njihovo značenje, struktura endospora, morfološke, biokemijske i fiziološke promjene u tijeku
sporulacije, otpornost bakterijskih spora, aktiviranje, rast i germinacija spora; pigmenti u bakterija, njihova struktura i
uloga.
Predavanje 9. Genetske osobine bakterija
Bakterije kao haploidni organizmi, rast i razmnožavanje bakterija, plazmidi. Prijenos genetskog materijala među
bakterijskim stanicama: konjugacija, transdukcija, transformacija.
Predavanje 10. Fizički i kemijski zahtjevi za rast i aktivnost bakterija
Podjela bakterija prema potrebama za kisikom, prema izvoru hranjiva, prema pH, temperaturi, osmotskom pritisku i
sl. Metabolizamske razlike među bakterijama, uzgoj mikroorganizama u laboratorijskim uvjetima, krivulja populacije.
Eukariotski mikroorganizmi
Predavanje 11. Skupine eukariotskih mikroorganizama 1
Razlike u strukturi prokariotskih i eukariotskih mikroorganizama, Mikroskopske gljive: plijesni i kvasci, morfologija i
sistematika, osobine i uloga u okolišu.
Predavanje 12. Skupine eukariotskih mikroorganizama 2
Protisti: heterotrofni protisti (rotozoa) i autotrofni protisti (mikro-alge), struktura, glavne osobine i uloga u okolišu. U
ovom se dijelu gradiva daje samo pregled ovih skupina mikroorganizama s obzirom da se protisti detaljno studiraju u
predmetima koji pokrivaju planktonske organizme.
Predavanje 13. Virusi (bezstanični entiteti)
Što je virus, kemijsko ustrojstvo, oblik i veličina, genetički sustav virusa, replikacija virusnih čestica, klasifikacija
virusa, virusi u okolišu.
Poglavlje 14. Patogenost mikroorganizama
Objašnjenje pojma patogenosti, virulencije i čimbenika koji utječu na stupanj patogenosti.
Predavanje 15. Uloga mikroorganizama u okolišu 1
Mikroorganizmi u procesima fotosinteze, razgradnje organske tvari i pretvorbi organske tvari u anorgansku, kruženje
biogenih elemenata. Mikroorganizmi u životu ljudi. Najvažnija dostignuća u mikrobiologiji.
LABORATORIJSKE VJEŽBE
Tijekom nastavne godine održava se 15 laboratorijskih vježbi koje studenti odrađuju samostalno nakon uvodnih
predavanja i uz nadzor za vrijeme izvođenja vježbi:
Vježba 1. Uvod u laboratorijski rad
Upoznavanje studenata sa laboratorijskom praksom, upoznavanje s aparaturom s kojom će se koristiti za vrijeme
trajanja vježbi. Metode sterilizacije.
Vježba 2. Izrada mikroskopskih preparata i bojenje mikrobnih stanica
Izrada mikroskopskih preparata za pregledavanje mikroorganizama pod mikroskopom. Različite tehnike bojanja
mikroorganizama: jednostavna i složena bojanja, bojanje po Gramu
Vježba 3. Vrste i priprema hranjivih podloga za uzgoj mikroorganizama
Što su hranjive podloge, u kojim oblicima se koriste, čemu služe i na koji način se pripremaju. Čuvanje hranjivih
podloga nakon pripreme i sterilizacije.
Vježba 4. Inokulacija (nacjepljivanje) mikroorganizama na hranjive podloge
Metode inokulacije mikroorganizama na različite vrste hranjivih podloga (čvrste i tekuće): metoda izlijevanja, metoda
razmaza, metoda uboda..
Vježba 5. Uzgojne osobine mikroorganizama
Uzgoj mikroorganizama na različitim vrstama hranjivih podloga i praćenje osobina rasta u svrhu njihove
determinacije.
Vježba 6. Presađivanje i iščišćavanje mikroorganizama sa hranjivih podloga
Postupak presađivanja izraslih kolonija mikroorganizama, te postupak iščišćavanja izraslih kultura mikroorganizama
u svrhu dobijanja čiste kulture.
Vježba 7. Metode određivanja brojnosti bakterija
Određivanje brojnosti bakterija indirektnom metodom brojanja izraslih kolonija na hranjivim podlogama brojačem
kolonija i direktnom metodom brojanja bakterija na epifluorescentnom mikroskopu.
Vježba 8. Biokemijska aktivnost mikroorganizama
Uzgojem bakterija na različitim selektivnim i diferencijalnim hranjivim podlogama prate se nastale kemijske i fizičke
promjene na podlogama uslijed biokemijske aktivnosti bakterija na osnovi kojih se dređuju različite fiziološke skupine
bakterija.
Vježba 9. Izvanstanična enzimatska aktivnost
Inokulacijom bakterija metodom razmaza i izlijevanja na diferencijalne hranjive podloge određuje se posjedovanje
hidrolitičkih izvanstaničnih enzima pomoću kojih bakterije razgrađuju kompleksne molekule (polisaharide, lipide i
proteine) u njihovom okolišu
Vježba 10. Antimikrobna djelovanja različitih kemijskih agensa
Određivanje utjecaja različitih antimikrobnih agensa (dezinficijensi i antiseptici) na rast bakterija na diferencijalnim
hranjivim podlogama disk difuzijskom metodom (Kirby-Bauer test).
Vježba 11. Mikrobiologija mlijeka i mliječnih proizvoda
Izolacija bakterija koje se nalaze u mlijeku i koriste u tehnologiji priprave mliječnih proizvoda. Izrada mikroskopskih
preparata za metodu mikroskopije i Gram bojanje bakterija mlijeka i mliječnih proizvoda.
Vježba 12. Kvasci
Inokulacija kvasca na hranjive podloge metodom razmaza i praćenje karakteristika rasta kolonija kvasca na hranjivim
podlogama. Postupak jednostavnog bojanja stanica kvasca i priprema preparata za metodu mikroskopije.
Vježba 13. Izolacija bakterija s kože
Izolacija i određivanje kulture bakterija koje žive na ljudskoj koži metodom razmaza na diferencijalnim i selektivnim
hranjivim podlogama.
Vježba 14. Izolacija bakterija s krutih površina
Izolacija i određivanje brojnosti bakterija na krutim površinama metodom izlijevanja uz korištenje diferencijalnih
hranjivih podloga.
Vježba 15. Ispitivanje učinkovitosti pranja ruku sapunom i četkom
Određivanje broja bakterija izoliranih s ruku metodom izlijevanja uz korištenje diferencijalnih hranjivih podloga prije
i poslije pranja ruku sapunom i četkom.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Do konačne ocjene dolazi se polaganjem testova iz gradiva predavanja i laboratorijskih vježbi. Tijekom semestra
polažu se dva testa iz gradiva i dva testa iz laboratorijskih vježbi
Za pozitivnu ocjenu mora bit riješeno najmanje 60% pitanja iz svakog pojedinačnog testa.
Položeni testovi iz laboratorijskih vježbi su uvjet za formiranje konačne ocjene.
Rezultati testova iz gradiva predavanja se zbrajaju i konačna ocjena se formira na sljedeći način:
90-100% riješenih pitanja iz testova - izvrstan (5)
80-89% riješenih pitanja iz testova - vrlo dobar (4)
70-79% riješenih pitanja iz testova - dobar (3)
60-69% riješenih pitanja iz testova – dovoljan (2)
< 60% - student nije zadovoljio
Student ima pravo jedan put ponoviti svaki od testova. Ponovno polaganje testova se organizira na kraju semestra u
istom terminu za sve studente. Nakon ponovljenog testa postignuti bodovi su važeći, a stari bodovi iz prvog pokušaja
se brišu.
Studenti koji ne ostvare uvjete za dobivanje konačne ocjene iz polaganja testova mogu polagati ispit iz cijelog gradiva
u terminima ispitnih rokova, na način da mogu birati polaganje završnim testom koji obuhvaća cijelo gradivo ili
usmenim ispitom.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, načinu ocjenjivanja i terminima
konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja.
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
EVOLUCIJA
SMB303
30/0/0
3 ECTS (30 sati predavanja + samostalno učenje i konzultacije)
obavezan
temeljni
X
X
napredni
izborni
specijalistički
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
III. godina / V. semestar
Položeni predmeti iz područja botaničke i zoološke sistematike, te predmeti Biologija
stanice i Genetika
Jezik poduke i
Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku, a prema potrebama može se organizirati i praćenje
mogućnost praćenja na
na engleskom jeziku.
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Jasna Puizina, izvanredni profesor
Nositelj predmeta
Voditelj
vježbi/seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Cilj predmeta: Razviti svijest u studenata da evolucija nije samo teorija nego znanstvena činjenica utemeljena na
ogromnim količinama matrijalnih dokaza iz različitih znanstvenih disciplina (biologija, fizika, kemija, paleontologija,
geologija, antropologija i druge). Znati osnovne činjenice i zakonitosti razvoja živog svijeta. Upoznati studente s
najnovijim otkrićima iz područja molekularne evolucije. Dobivena znanja nužna su za integrativno razumijevanje
biologije kao znanstvene discipline, te izgradnju znanstveno-utemeljenog shvaćanja razvoja života na Zemlji.
Organizacija nastave: Predavanja se organiziraju u 15 termina po 2 školska sata. U nastavi se koriste audio-vizualna
pomagala i računalo te se postavljanjem pitanja studenti potiču na aktivno sudjelovanje i zajedničku raspravu.
Pohađanje nastave i obaveze studenata: Student je dužan redovito pohađati predavanja, čime ostvaruje pravo
potpisa da je odslušao kolegij, te položiti pismeni ispit. Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat putem Obrasca
„Evidencija održane nastave“ Odjela za studije mora. S obzirom na Sveučilišni Pravilnik o studijima i sustavu
studiranja, studentu su dozvoljena tri izostanaka s predavanja. Stopostotna prisutnost na vježbama i predavanjima će
biti nagrađena (vidjeti rubriku Ispit). U slučaju da je student spriječen pohađati nastavu zbog bolesti ili zaduženja na
Odjelu, dužan je podnijeti pismeno opravdanje predstojniku studija.
Popis obavezne literature
1. Puizina, J. 2012: Evolucija - web nastavni materijali.
2. Kalafatić M. 1998: Osnove biološke evolucije, Hrvatsko prirodoslovno društvo, Časopis Priroda, 1998. Zagreb
Popis izborne literature
1. Mark Ridley: Evolucija: klasici i suvremene spoznaje, Jesenski i Turk, Zagreb, 2004.
2. Richard Dawkins: Najveća predstava na Zemlji, Izvori, 2008
3. Richard Dawkins: Sebični gen. Izvori, 1997.
4. Geoffrey Miller: Razum i razmnožavanje. Kako je izbor partnera oblikovao evoluciju ljudske naravi. Algoritam,
Zagreb, 2007.
5. Matt Ridley: Genom. Izvori, 1997.
6. Brian Sykes: Sedam Evinih kćeri. Naklada Zadro. Zagreb 2002.
7. Brian Sykes: Adamovo prokletstvo - budućnost bez muškaraca, Algoritam, Zagreb, 2006.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Povijesni pregled evolucijskih misli, Darwinov život i selekcijska teorija (2 sata)
Ishodi učenja: Razumjeti važnost evolucije u okviru biologije te šire u društvu za formiranje znanstveno-utemeljenog
shvaćanje razvoja života na Zemlji. Znati povijesne činjenice o životu i radu Charlesa Darwina, te znati Darwinovu
teoriju prirodnog odabira. Znati za protuevolucijske ideje kreacionizma i inteligentnog dizajna.
Predavanje 2. Moderna evolucijska sinteza. Teorija o isprekidanim ravnotežama (2 sata)
Ishodi učenja: Znati kako se Darwinova selekcijska teorija uklopila i u suvremenu biološku znanost i kako suvremena
istraživanja podupiru tu teoriju. Znati da teorija o isprekidanim ravnotežama modificira poimanje tempa evolucije
(nejednak i diskontinuiran, umjesto jednolikog, kontinuiranog), te da to značajnije ne mijenja Darwinovu teoriju.
Predavanje 3. Paleontološki dokazi evolucije, film (2 sata)
Ishodi učenja: Znati kako nastaju fosili, kako im se određuje starost. Znati glavne kategorije fosila (razvojni nizovi,
prijelazni oblici) te najvažnije suvremene žive fosile. Znati interpretirati rezultate dokumentarnog filma o pronalasku
novog fosila Darwinius massileae ('Ida').
Predavanje 4. Usporedbeno-anatomski, biogeografski i fiziološki dokazi evolucije (2 sata)
Ishodi učenja: Znati na koji način usporedbeno anatomski dokazi podupiru teoriju evolucije (homologni, analogni,
rudimentarni organi, atavizmi, usavršavanje organa). Znati važnost biogeografskih dokaza evolucije koji svjedoče da
je razvoj života tijesno povezan s geološkim promjenama na Zemlji. Znati navesti osnovne specifičnosti flore i faune
za šest temeljnih zoogeografskih područja,te specifičnosti otočkih flora i fauna. Znati da su temeljni fiziološki procesi
(asimilacije i disimilacije) zajednički i visoko srodni među srodnim skupinama živih bića na Zemlji. Znati kako razvoj
embrija različitih skupina živih bića odražava evolucijski tijek.
Predavanje 5. Molekularno-biološki i genetički dokazi evolucije (2 sata)
Ishodi učenja: Znati molekularne mehanizme evolucije genoma. Znati da se na temelju primarne strukture molekula
DNA i proteina može odrediti sistematsko-taksonomska pozicija te rekonstruirati filogenetski podrijetlo različitih
skupina živih bića. Znati metode istraživanja nukleinskih kiselina i proteina, metode izrade filogenetskih stabala,
poznavati koncept molekularnog sata, Kimurine teorije neutralnih mutacija.
Predavanje 6. Živi svijet u prošlosti (2 sata)
Ishodi učenja: Znati geološku skalu vremena, njezinu razdiobu na eone, ere, periode i epohe. Za svako razdoblje znati
glavna obilježja flore i faune. Znati približno vrijeme pojave, ekspanzije i nestanka glavnih skupina živih bića na
Zemlji.
Predavanje 7. Velika izumiranja (2 sata)
Ishodi učenja: Znati paleontološke, geološke i druge metode kojima je dokazano pet velikih izumiranja u posljednjih
500 milijuna godina. Znati razdoblje događanja, vjerojatne uzroke i posljedice tih izumiranja. Znati materijalne dokaze
udarca meteorita u Zemlju. Razumjeti posljedice recentnog izumiranja za koje je odgovoran čovjek.
Predavanje 8. Postanak planeta Zemlje i početci života na Zemlji (2 sata)
Ishodi učenja: Znati znanstveno-prihvaćeno tumačenje postanka planeta Zemlje, njezinog postepenog geološkog
razvoja, stvaranja preduvjeta za pojavu prvih oblika života. Poznavati najstarije materijalne (paleontološke) oblike
života na Zemlji, njihovu starost, nalazišta.
Predavanje 9. Abiogenetska sintez organske materije (2 sata)
Ishodi učenja: Znati razvoj žive prirode iz nežive, kemijska evolucija. Nastanak prvih makromolekularnih sustava.
Nastanak prvih protobionata
Predavanje 10. RNA svijet (2 sata)
Ishodi učenja: Znati najnovija otkrića iz područja RNA biologije te implikacija tih otkrića za evoluciju i nastanak
prvog genetičkog materijala.
Predavanje 11. Revizija molekularne sistematike i novo razvojno stablo živog svijeta (1 sat) Evolucija
metaolizma i endosimbiontska teorija o postanku eukariotske stanice (1 sat)
Ishodi učenja: Znati promjenu sistematike temeljene na podjeli živih bića u dva carstva (prokarioti i eukarioti) u
sistematiku temeljenu na podjeli živih bića na tri carstva (eubakterije, arhebakterije i eukarioti) do koje je došlo nakon
primjenom molekularno-genetičkih metoda u istraživanjima odnosa među živim bićima. Znati posebitosti molekularne
strukture i ekologije arhebakterija. Znati evoluciju metabolizma (od primitivnijih anaerobnih do novijih aerobnih
mehanizama proizvodnje energije). Znati pojavu fotosinteze, autotrofnih organizama i njihovog značaja za razvoj
ostalih oblika života na Zemlji. Znati endosimbiontsku teorija o podrijetlu eukariotskih stanica, te glavne materijalne
dokaze te teorije.
Predavanje 12. Pokretačka sila evolucije 1. – varjabilnost živih bića (2 sata)
Ishodi učenja: Znati mehanizme nastanka varjabilnosti živih bića na Zemlji (mutacije, duplikacije, rekombinacije,
transpozicije, promjene frekvencije alela, genetički drift, poliploidija)
Predavanje 13. Pokretačka sila evolucije 2. – prirodna selekcija. Specijacija (2 sata)
Ishodi učenja: Znati mehanizme prirodne i seksualne selekcije, te njihovu važnost u procesima nastanka novih vrsta
(specijacija) i njihovih ekoloških adaptacija. Znati različite koncepte vrsta, tipove specijacija.
Predavanje 14. Evolucija čovjeka (2 sata)
Ishodi učenja: Razumjeti da je čovjek kao i sva ostala živa bića na Zemlji rezultat dugotrajne biološke evolucije, te da
mu prethodi mnoštvo starijih , danas izumrlih, oblika. Razviti prirodo-znanstveni pogled na svijet i život, utemeljen na
rezultatima paleontoloških, molekularno-bioloških i mnogih drugih znanstvenih istraživanja. Znati karakteristike i
srodnost čovjeka ostalim primatima. Znati najstarije čovjekolike fosilne vrste (Ardipithecus, Australopithecus),
obilježja njihovih kostura, pojavu bipedalnosti. Znati najstarije predstavnike roda Homo (H. habilis, H. erectus, H.
ergaster, H neanderthalensis, H. floresiensis), znati promjene u volumena mozga, obilježjima kostura, migracijama,
nastambama, prehrani, načinu života.
Predavanje 15. Evolucija čovjeka (1 sat), film o životu neandertalaca (1sat)
Ishodi učenja: Znati glavne rezultate analiza mitohondijske DNAu suvremenih ljudi i neandertalaca, koncept
mitohondrijske Eve i Y kromosom Adama. Znati glavna otkrića proizišla iz sekvenciranja genoma neandertalaca i
njegove usporedbe s genomom suvremenog čovjeka. Shvatiti utjecaj tih rezultata na razumijevanje evolucije
suvremenog čovjeka. Znati monocentričnu, 'Out of Africa' teoriju o nastanku i migracijama prvih pripadnika H.
sapiens. Razumjeti raznolikosti među suvremenim ljudima, razlike u pigmentaciji kože i drugim fenotipskim
karakteristima, koncept rasa.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Način vrednovanja ukupno prikupljenih bodova (max = 100):
90% - 100% ocjena 5 (izvrstan)
80% - 90%
ocjena 4 (vrlo dobar)
65% - 80%
ocjena 3 (dobar)
55% - 65%
ocjena 2 (dovoljan)
< 55%
ocjena 1 (nedovoljan).
Provjera znanja gradiva vrši se putem pismenog ispita koji se sastoji od zadataka na zaokruživanje, nadopunjavanje,
opisivanje i označavanje na slici, te triju esejskih pitanja. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje omogućavanjem
polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija tijekom izvođenja nastave. Studentima se tijekom semestra nudi
mogućnost osvajanja dodatnih bodova (max. 5%) putem kratkih kvizova, te bodovanjem usmenih odgovora na
postavljenja pitanja tijekom predavanja i rješavanja domaćih uradaka. Student je dužan riješiti minimalno 55% ispita.
Stopostotno pohađanje vježbi će se nagraditi s 2% na ispitu.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Za sve dodatne informacije, upute i savjetovanje studenti se mogu obratiti nastavnicima putem elektronske pošte i
telefonom. Kontakt podatke i vrijeme konzultacija studenti mogu pronaći na web stranicama Odjela za studije mora i
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu, a bit će im uručeni i na uvodnim satovima kao i sav dodatni nastavni
web materijal.
Naziv predmeta
MOLEKULARNA BIOLOGIJA
SMB304
Kod predmeta
Satnica predmeta
30/0/30
(P/S/V)
4 ECTS (30 sati predavanja + 60 sati učenja = 3 ECTS i 30 sati laboratorijskih vježbi = 1
ECTS
ECTS)
(uz obrazloženje)
obavezan
X
izborni
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
III. godina / V. semestar
Godina/semestar
Položen ispit iz kolegija Biologija stanice.
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
Nastava se izvodi na hrvatskom jeziku, a prema potrebama može se organizirati i praćenje
mogućnost praćenja na
na engleskom jeziku.
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Jasna Puizina, izvanredni profesor
Nositelj predmeta
Željka Trumbić, dipl.ing., asistent
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Cilj predmeta: Omogućiti studentima stjecanje temeljnih spoznaja o strukturi i funkciji biološki važnih
makromolekula, nukleinskih kiselina i proteina. Tijekom predavanja studenti će biti upoznati sa procesima mutacija i
popravka DNA, rekombinacije, replikacije, transkripcije, translacije te rekombinantnom DNA tehnologijom i njenom
primjenom u medicini, biologiji i biotehnologiji. Na praktičnim vježbama studenti će razviti vještine samostalnog
izvođenja osnovnih eksperimentalnih postupaka u molekularnoj biologiji. Znanja stečena u ovom kolegiju
omogućavaju daljnje razumijevanje fiziologije, biokemije, biotehnologije i ekologije.
Organizacija nastave: Predavanja se organiziraju u 15 termina po 2 školska sata. U nastavi se koriste audio-vizualna
pomagala i računalo, te se postavljanjem pitanja studenti potiču na aktivno sudjelovanje i zajedničku raspravu.
Praktične vježbe se izvode u 7 termina u trajanju od 4 školska sata te jednom terminu od 2 školska sata. Vježbe 1 – 10
studenti samostalno izvode prema dobivenim uputama i protokolima u laboratoriju za molekularnu biologiju, a vježbe
11 i 12 se sastoje od samostalnog rješavanja zadataka i problema uz audio vizualna pomagala te se izvode u
predavaonicama. Studenti su dužni ponijeti laboratorijsku kutu, skriptu, bilježnicu, pisaći pribor i kalkulator na
praktičnu nastavu.
Pohađanje nastave i obaveze studenata: Student je dužan redovito pohađati sve oblike nastave (predavanja i
praktične vježbe), čime ostvaruje pravo potpisa da je odslušao kolegij, te položiti pismene ispite iz oba dijela.
Prisutnost na nastavi će se evidentirati svaki sat putem Obrasca „Evidencija održane nastave“ Odjela za studije mora.
S obzirom na organizaciju nastave, studentu je dozvoljen jedan izostanak s vježbi i tri izostanaka s predavanja.
Kašnjenje na vježbe će se također bilježiti pri čemu tri zakašnjenja odgovaraju jednom izostanku. Stopostotna
prisutnost na vježbama i predavanjima će biti nagrađena (vidjeti rubriku Ispit).
U slučaju da je student spriječen pohađati nastavu zbog bolesti ili zaduženja na Odjelu, dužan je podnijeti pismeno
opravdanje predstojniku studija.
Popis obavezne literature
1. Puizina, J. 2012: Uvod u molekularnu biologiju, web nastavni materijali
2. Cooper, G.M., Hausman, R.E., 2010: Stanica-molekularni pristup. Peto izdanje, Medicinska naklada, Zagreb 2010
3. Puizina, J. 2005: Praktikum iz molekularne biologije, Interna skripta.
Popis izborne literature
1. Alberts, B., D. Bray, J. Lewis, M. Raff, K. Roberts & J. Watson: Molecular Biology of the Cell. Četvrto izdanje.
Garland Publishing, New York, 2004.
2. Lodish, H., Baltimore, D., Berk, A., Zipursky, S.L., Matsudaira, P., Darnell, J: Molecular Cell Biology. (Peto
izdanje). Scientific American Books, W.H.Freeman & Co. New York, 2003.
3. Cox, T.M., Sinclair, J.: Molekularna biologija u medicini. Medicinska naklada, Zagreb, 2000.
4. Delić, V.: Genetičko inženjerstvo u biotehnologiji (Osnove manipulacije genima). Interna skripta. Prirodoslovnomatematički fakultet, Zagreb, 1997.
5. Wilson, J., Hunt, T.:Molecular Biology of the Cell (4th edition)- A problems approach. Garland Science, New
York, 2002.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvod u područje istraživanja molekularne biologije; Temeljni modelni organizmi; Važnost
slabih (nekovalentnih) veza u biološkim sustavima; Online baze podataka. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati makromolekule i biološke procese koje istražuje molekularna biologija. Upoznati se sa
značajkama temeljnih modelnih organizama u molekularnoj biologiji: bakterije Escherichia coli, virusa, pupajućeg,
Saccharomyces cerevisiae, i cijepajućeg kvasca, Schizosaccharomyces pombe, oblića Caenorhabditis elegans, vinske
mušice Drosophila melanogaster, uročnjaka Arabidopsis thaliana, zebraste ribice Danio rerio, miša Mus musculus te
napraviti usporedbu sa genomom čovjeka. Razumjeti vodikove, Van der Waalsove i ionske veze te hidrofobne sile i
važnost tih slabih kemijskih veza u biološkim sustavima. Poznavati glavne biomedicinske online baze podataka i
bioinformatičke metode njihovog pretraživanja i korištenja (http://www.ncbi.nlm.nih.gov/, http://google.scholar. com i
slične baze).
Predavanje 2. Kemijski sastav i struktura DNA (deoksiribonukleinske kiseline). (2 sata)
Ishodi učenja: Znati povijesne činjenice vezane za otkriće strukture DNA molekule.
Znati kemijske strukture fosfatne kiseline, šećera i dušikovih baza u sastavu DNA i RNA, te na koji način i kojim
kemijskim vezama sudjeluju u formiranju nukleotida i polinukleotidnih lanaca. Znati model dvolančane uzvojnice
DNA.
Predavanje 3. DNA kao molekula nasljeđa. DNA replikacija. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati i analizirati eksperimente koji su ukazali na to da je DNA molekula nositelj nasljednih svojstava.
Upoznati se sa semikonzervativnim modelom DNA replikacije te znati na koji način replisom sudjeluje u njenom
izvođenju. Razumjeti posebitosti replikacije prokariota i eukariota. Razumjeti posebnosti replikacije telomera i
njihovog utjecaja na stanične diobe.
Predavanje 4. Mutacije DNA. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati što su mutacije, osnovnu podjelu na mikro- i makromutacije, znati njihove posljedice na
strukturu DNA i proteina. Razumjeti mehanizme nastanka mutacija (spontanih i induciranih). Znati kako pušenje,
toksini i razna zračenja uzrokuju mutacije.
Predavanje 5. Popravak DNA. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati mehanizme popravka kojima stanice odgovaraju na oštećenja u DNA molekuli: fotoreaktivacija,
djelovanje enzima alkil-transferaze, bazni i nukleotidni ekscizijski popravak, „mismatch repair“, popravak sklon
greškama, SOS odgovor, postreplikacijski popravak, popravak dvolančanih lomova DNA i specifičnosti DNA
popravka u bakterije Deinococcus radiodurans. Upoznati se s bolestima koje nastaju kao posljedica deficitnog
popravka DNA.
Predavanje 6. Rekombinacija DNA. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati što je rekombinacija te objasniti modele homologne i nehomologne rekombinacije, gdje i kada se
one javljaju. Znati proteine i molekularni mehanizama homologne rekombinacije u eukariota. Upoznati se sa
procesima prijenosa genetičkog materijala i rekombinacije u bakterija: konjugacija, transdukcija i transformacija.
Predavanje 7. Transkripcija. (2 sata)
Ishodi učenja: Razumjeti i znati objasniti transkripciju i centralnu dogmu molekularne biologije. Znati strukturu i
tipove RNA (ribonukleinska kiselina) molekule. Znati na koji način se transkripcija izvodi i koji enzimi imaju ključnu
ulogu. Razumjeti posebitosti i kontrolu transkripcije u prokariota i eukariota.
Predavanje 8. Dorada i promet RNA. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati procese dorade i obrade krajeva ribosomskih, glasničkih i transportnih RNA molekula. Uočiti
razlike između dorade RNA kod prokariota i eukariota. Znati objasniti što su introni i egzoni, „splicing“ i alternativno
prekrajanje.
Predavanje 9. Sinteza proteina. (2 sata)
Ishodi učenja: Dobiti detaljan uvid u strukturu ribosoma te ribosomske i transportne RNA. Razumjeti karakteristike
genetičkog koda ili šifre. Znati procese i faktore inicijacije, elongacije i terminacije translacije (sinteze proteina). Znati
postranslacijske modifikacije te razgradnju proteina.
Predavanje 10. Tehnologija rekombinantne DNA: Genetičko inženjerstvo. (2 sata)
Ishodi učenja: Upoznati se sa svojstvima i ulogom koju restrikcijske endonukleaze imaju u proizvodnji
rekombinantnih DNA molekula. Znati postupke u izradi cDNA knjižnice.
Predavanje 11. Tehnologija rekombinantne DNA: Vektori. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati ulogu i tip vektora koji se koriste u rekombinantnoj DNA tehnologiji: plazmidi, virusi, kozmidi,
bakterijski (BAC) i kvaščev (YAC) umjetni kromosom.
Predavanje 12. Tehnologija rekombinantne DNA: Transformacija bakterijskih stanica i elektroforeza
nukleinskih kiselina i proteina. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati principe transformiranja bakterijskih stanica.
Znati na koji se način izvodi elektroforeza nukleinskih kiselina i proteina u agaroznim i poliakrilamidnim gelovima te
koji čimbenici utječu na nju.
Predavanje 13. Tehnologija rekombinantne DNA: Umnožavanje fragmenta DNA lančanom reakcijom
polimerazom (PCR) i Real-time PCR. Sekvenciranje nukleinskih kiselina. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati način i preduvjete izvođenja PCR reakcije te praktičnu primjenu. Upoznati se sa Real-time PCR
tehnikom. Razumjeti tehnike određivanja primarnog slijeda DNA (sekvenciranje). Znati analizirati kromatograme.
Predavanje 14. Tehnologija rekombinantne DNA: Detekcija nukleinskih kiselina i proteina. (2 sata)
Ishodi učenja: Usvojiti principe detekcije nukleinskih kiselina putem hibridizacijskih metoda Southern i Northern
blota, hibridizacije „in situ“ te DNA mikročipova. Znati osnove detekcije proteina metodom Western blot,
imunoprecipitacija i imunofluorescencija.
Predavanje 15. Prijenos gena u biljke i životinje. Mutageneza, unošenje mutacija i ometanje genske ekspresije.
(2 sata)
Ishodi učenja: Znati metode unosa strane DNA u životinjske i biljne stanice. Razumjeti prolaznu i stabilnu ekspresiju
te principe proizvodnje transgeničnih miševa. Znati karakteristike Ti plazmida i proizvodnju transgeničnih biljaka.
Znati način unošenja mutacija putem mutageneze pomoću sintetičkih oligonukleotida i homologne rekombinacije.
Znati tehnike protusmislene RNA, RNA interferencije, te izravne inhibicije proteina.
Vježba 1. Priprema otopina, pufera i hranjivih podloga. (4 sata)
Ishodi učenja: Pripremiti otopine određene koncentracije i pH potrebne za izvođenje vježbi. Izračunati koncentracije,
količine, mase i volumene potrebnih sastojaka za pripremu otopina. Samostalno raditi s analitičkom vagom, phmetrom, magnetskom miješalicom. Znati princip rada autoklava i važnost sterilnosti otopina i posuđa. Pripremiti krutu
Luria-Bertani podlogu s antibiotikom.
Vježba 2. Izolacija genomske DNA iz biljnog tkiva. (4 sata)
Ishodi učenja: Znati principe, osnovne korake i ulogu pojedinih kemikalija u izolaciji DNA. Shvatiti važnost
maceracije biljnog tkiva radi oslobađanja DNA iz biljne stanice i način očuvanja kemijske strukture DNA u uvjetima
in vitro (optimalan pH, inaktivacija nukleaza, izbjegavanje neželjenih interakcija DNA u netopljive komplekse). Znati
izdvojiti DNA od ostalih staničnih sastojaka metodom ekstrakcije u smjesi organskih otapala (znati koristiti se
mikropipetama i centrifugom). Znati istaložiti DNA u smjesi soli i alkohola, primjenom centifugiranja. Znati pročistiti
DNA otopinama alkohola, znati pohraniti i čuvati DNA kroz duži vremenski period.
Vježba 3. Elektroforeza nukleinskih kiselina na gelu agaroze. (4 sata)
Ishodi učenja: Razumjeti princip agarozne gel elektroforeze (pokretljivost nukleinskih kiselina u električnom polju),
te postupak na koji se ona izvodi. Pripremiti 1% agarozni gel u 1 X TAE puferu s etidijevim bromidom. Pripremiti
uzorke za nanošenje na gel, pravilno nanijeti uzorke na gel, spojiti aparaturu (elektrode kadice s izvorom napajanja).
Vizualizirati rezultate gel elektroforeze na UV transiluminatoru, znati slikati gel i razviti sliku. Interpretirati rezultate.
Vježba 4. Umnožavanje fragmenata DNA lančanom reakcijom polimerazom (PCR). (4 sata)
Ishodi učenja: Znati princip izvođenja PCR reakcije, komponente od kojih se sastoji reakcijska smjesa te princip rada
uređaja (termociklera). Izračunati i pripremiti reakcijsku smjesu (master mix) za umnožavanje dijela ribosomske DNA
regije u genomskoj DNA iz biljnog materijala izoliranog u prvoj vježbi. Znati podesiti termocikler i izvesti PCR
reakciju. Uspješnost reakcije provjeriti gel elektroforezom u 1% gelu agaroze, snimiti gel. Uspješne produkte izrezati
iz gela, izvagati i pohraniti na -20°C.
Vježba 5. Pročišćavanje molekula DNA iz fragmenta gela agaroze. (1 sat)
Ishodi učenja: Upoznati se sa principom pročišćavanja DNA otopine putem kolona sa silika matriksom, koji se
temelji na povezivanju DNA s aktivnom tvari iz matriksa, dok nečistoće prolaze kroz kolonu. Otopiti izrezani
komadić agaroznog gela s umnoženim DNA fragmentom, te smjesu pročistiti ispiranjem i eluiranjem preko kolona sa
silika matriksom.
Vježba 6. Ugradnja PCR fragmenta u plazmidni vektor. (1 sat)
Ishodi učenja: Znati osnove kloniranja fragmenta DNA u plazmidnom vektoru (ugradnja fragmenta DNA i njegova
ligacija pomoću DNA ligaze). Pomiješati pročišćeni DNA fragment iz prethodne vježbe s plazmidom i inkubirati 30
min na sobnoj temperaturi.
Vježba 7. Transformacija kemijski kompetentnih stanica Escherichie coli. (1 sat)
Ishodi učenja: Znati principe unošenja strane DNA u stanicu domaćina te postizanja kompetentnog stanja u bakterija.
Transformirati kompetentne bakterijske stanice plazmidom pripremljenim u prethodnoj vježbi uz pomoć „heat shock“
metode i oporaviti bakterijske stanice u tekućem LB mediju.
Vježba 8. Selekcija uspješno transformiranih bakterijskih klonova. (1 sat)
Ishodi učenja: Razumjeti selekciju bakterijskih klonova uspješno transformiranih rekombinantnim plazmidom putem
bijelo-plave selekcije – rezultata ’insercijske inaktivacije '. Razumjeti važnost i ulogu antibiotika, X-gala i IPTG-a.
Na krute podloge s antibiotikom pripremljene u prvoj vježbi dodati X-gal i transformirane bakterijske stanice te
inkubirati na 37°C preko noći.
Vježba 9. Izolacija plazmidne DNA iz bakterijskih stanica. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati karakteristike dobrih vektora. Bioinformatičkim metodama rekonstruirati restrikcijsku kartu
plazmida i odabrati potrebnu restrikcijsku nedonukleazu. Znati principe izolacije plazmidne DNA uz pomoć lužnatog
SDS-a i kalijevog acetata. Izolirati plazmidnu DNA iz prethodno transformiranih i odabranih te preko noći
namnoženih bakterijskih klonova uz pomoć lužnatog SDS-a i kalijevog acetata.
Vježba 10. Razgradnja DNA restrikcijskim enzimima radi provjere uspješnosti kloniranja. (2 sata)
Ishodi učenja: Znati karakteristike restrikcijskih endonukleaza. Razumjeti elektroforetsku pokretljivost DNA molekula
različitih konformacija. Prethodno izoliranu plazmidnu DNA razgraditi enzimom EcoRI. Rezultate analizirati gel
elektroforezom u 1% gelu agaroze.
Vježba 11. Sekvenciranje DNA. (3 sata)
Ishodi učenja: Znati princip određivanja primarne strukture DNA Sangerovom dideoksi metodom. Primijeniti
usvojeno znanje na rješavanje zadataka i analiziranje autoradiograma i kromatograma.
Vježba 12. Zadaci iz područja rekombinantne DNA tehnologije. (3 sata)
Ishodi učenja: Steći spoznaje o primjeni restrikcijskih enzima i plazmida u rekombinantnoj DNA tehnologiji. Riješiti
zadatke iz rekombinantne DNA tehnologije. Izraditi jednostavne restrikcijske karte.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
70% konačne ocjene iz kolegija student dobiva provjerom znanja usvojenog na predavanjima, a 30% na praktičnim
vježbama.
Način vrednovanja ukupno prikupljenih bodova (max = 100 = 70 (predavanja) + 30 (vježbe)):
90% - 100% ocjena 5 (izvrstan)
80% - 90%
ocjena 4 (vrlo dobar)
65% - 80%
ocjena 3 (dobar)
50% - 65%
ocjena 2 (dovoljan)
< 50%
ocjena 1 (nedovoljan).
Provjera znanja gradiva iz predavanja se vrši putem pismenog ispita koji se sastoji od zadataka na zaokruživanje,
nadopunjavanje, opisivanje, označavanje na slici i triju esejskih pitanja. Redovan rad tijekom semestra se vrednuje
omogućavanjem polaganja ispita u vidu dva parcijalna kolokvija tijekom izvođenja nastave. Studentima se tijekom
semestra nudi mogućnost osvajanja dodatnih bodova (max. 5%) putem kratkih kvizova, te bodovanjem usmenih
odgovora na postavljenja pitanja tijekom predavanja i rješavanja domaćih uradaka. Postotak uspješno riješenih
zadataka se koristi za izračunavanje ostvarenih bodova na ispitu iz predavanja (max = 70). Student je dužan riješiti
minimalno 55% ispita.
Provjera praktičnog znanja usvojenog na vježbama se odvija pismenim putem. Ispit se sastoji od zadataka na
zaokruživanje, nadopunjavanje, opisivanje i označavanje na slici te s računskim operacijama. Postotak uspješno
riješenih zadataka se koristi za izračunavanje ostvarenih bodova na ispitu iz praktičnih vježbi (max = 30). U slučaju da
je student više puta izašao na ispit, konačan uspjeh se računa iz prosjeka prethodno ostvarenih rezultata. Student je
dužan riješiti minimalno 60% ispita.
Tijekom semestra studenti mogu prikupljati dodatne bodove koji će biti uključeni u konačni uspjeh na ispitu iz vježbi.
Za svako prezentiranje urednog laboratorijskog dnevnika sa vježbi prije početka nastave će dobiti 1% na ispitu.
Stopostotno pohađanje praktične nastave će se vrednovati s 2% na ispitu.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Za sve dodatne informacije, upute i savjetovanje studenti se mogu obratiti nastavnicima na kolegiju putem elektronske
pošte i telefonom. Kontakt podatke i vrijeme konzultacija studenti mogu pronaći na web stranicama Odjela za studije
mora i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu, a bit će im uručeni i na uvodnim satovima kao i sav dodatni
nastavni web materijal.
Naziv predmeta
BIOKEMIJA
SMB305
Kod predmeta
Satnica predmeta
(60/30/45)
(P/S/V)
6 ECTS bodova: 4 ECTS boda za predavanja, 1 ECTS bod za seminar, 1 ECTS bod za
ECTS
vježbe
(uz obrazloženje)
obavezan
X
izborni
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
X
napredni
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
III. godina/V. i VI. semestar
Godina/semestar
Odslušan predmet Organska kemija
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski, Engleski
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Maja Pavela-Vrančić, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Voditelj
Doc. dr. sc. Stjepan Orhanović
vježbi/seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Studenti se upoznaju s općim principima biokemije. Stečena znanja im omogućuju razumijevanje fizikalnih pojava i
kemijskih procesa u živom svijetu.
Nastava se organizira na tjednoj osnovi, po dva sata predavanja tjedno, jedan sat seminara i tri sata praktičnih vježbi.
Studenti su obvezni prisustvovati na 75% predavanja, 75% seminara i 100% praktičnih vježbi. Student koji izostane s
više od dozvoljenog broja nastavnih sati gubi pravo na potpis i mogućnost polaganja ispita.
Popis obavezne literature
1. Lubert Stryer, Biokemija, 1991, Školska knjiga Zagreb
2. Robert K. Murray, David A Bender, Kathleen M. Botham, Peter J. Kennelly, Victor W. Rodwell, P. Anthony Weil,
Harperova ilustrirana biokemija, 2010, Medicinska Naklada Zagreb
3. Maja Pavela-Vrančić, Powerpoint predavanja Biokemija I i Biokemija II (recenzirani nastavni materijal)
Popis izborne literature
1. Jeremy M. Berg, John L. Tymoczko, Lubert Stryer, Biochemistry, 6th Ed., 2006, W. H. Freeman and Co.
2. Donald Voet, Judith G. Voet, Charlotte W. Pratt, Fundamentals of Biochemistry, 3rd Ed., 2005, John Wiley & Sons,
Inc.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvod u biokemiju
Molekulske osnove života, morfološka jedinica - stanica, hijerarhijska organizacija, zajednička obilježja živog svijeta,
građevne jedinice.
Predavanje 2. Voda
Struktura vode, polarnost, prozirnost, agregatna stanja, vodikove veze, voda kao otapalo, hidrofobne interakcije,
elektroliti, puferi, hidroliza, ionske veze.
Predavanje 3. Termodinamika bioloških sustava
I i II. zakon termodinamike, izolirani, zatvoreni i otvoreni sustavi, dinamička ravnoteža, ustaljeno stanje.
Predavanje 4. Aminokiseline i peptidi
Struktura aminokiselina, relativna konfiguracija, kiselo-bazna svojstva, peptidna veza, primjeri biološki aktivnih
peptida.
Predavanje 5. Proteini
Uloge proteina, poveznica između strukture i funkcije, primarna, sekundarna, tercijarna i kvaterna struktura proteina,
vlaknasti proteini kolagen, keratin, fibroin, globularni proteini, denaturacija proteina.
Predavanje 6. DNA
Građa DNA, vodikove veze, parovi baza, temperatura mekšanja, topoizomeraze.
Predavanje 7. Replikacija
Semikonzervativna replikacija, DnaA i DnaB proteini, stvaranje replikacijskih rašlji, SSB proteini, DNA polimeraza,
primaza, ligaza, replikacija tromog i vodećeg lanca, egzonukleazna aktivnost DNA polimeraze, telomeraze, mutageni,
pirimidinski dimeri i popravak.
Predavanje 8. Transkripcija
Promotor, RNA polimeraza, signali za početak i kraj transkripcije, regulacija ekspresije gena, lac operon i trp operon,
kapa zaštita, poliA rep, izrezivanje introna.
Predavanje 9. Translacija
tRNA, ribosom, aktivacija aminokiselina, inicijacijski kompleks, elongacija, faktori otpuštanja, stvaranje peptidne
veze, inhibitori translacije.
Predavanje 10. Posttranslacijska modifikacija
Uvijanje proteina, šaperoni i heat shock proteini, ubikvitinacija, glikolizacija, aktivacija proteolitičkim izrezivanjem,
sinteza i isporuka membranskih, sekretornih, jezgrinih i mitohondrijskih proteina.
Predavanje 11. Membrane
Građa membrane, zasićene i nezasićene masne kiseline, trans masne kiseline, fosfolipidi, glikolipidi, triacilgliceroli,
kolesterol, fluidnost membrane, asimetrija membrane, utjecaj temperature na svojstva membrane, transmembranski,
periferni i integralni proteini.
Predavanje 12. Prijenosni sustavi
Jednostavna difuzija, osmoza, olakšana difuzija, kanali nosači, ionski kanali s propusnicom, aktivni prijenos, K+,Na+ATPaza, Ca2+-ATPaza, H+-ATPaza, želučana kiselina, sekundarni aktivni prijenos, Na-glukoza simport.
Predavanje 13. Hemoglobin i mioglobin
Uloga Hb i Mb, topljivost plinova u tekućinama, hem, globinski lanac, struktura Hb i Mb, alosterička kooperativnost,
vezanje i prijenos kisika, utjecaj CO, Bohov učinak, utjecaj CO2, H+, BPG na afinitet Hb za kisik, fetalni Hb, srpasta
anemija.
Predavanje 14. Enzimi, vitamini i koenzimi
Katalitička moć, specifičnost, nomenklatura enzima, aktivno mjesto, ES kompleks, enzimska kinetika, brzina
enzimski katalizirane reakcije, Km, Vmax, ireverzibilni i reverzibilni inhibitori. Vitamini topljivi u vodi, vitamini
topljivi u mastima.
Predavanje 15. Regulacija enzimske aktivnosti
Aktivacija neaktivne preteče proteolizom, reverzibilna kovalentna modifikacija: vezanje skupina, inhibicija povratnom
spregom, alosterička regulacija, kiselo-bazni katalizator, kimotripsin, metaloenzimi.
Predavanje 16. Osnove metabolizma
Kemotrofni i autotrofni organizmi, sagorijevanje hranjivih tvari, katabolizam, anabolizam, ATP, metabolički putovi,
regulacija metaboličkih putova, ionski naboj stanice.
Predavanje 17. Hormonska regulacija
Endokrini hormoni glukagon, adrenalin i inzulin, 7TM receptori, prijenos signala, regulacija enzimske aktivnosti
fosforilacijom i defosforilacijom, kinaze i fosfataze, G-protein, ciklički AMP, protein kinaze, inozitol trifosfat.
Predavanje 18. Glikoliza
Razgradnja glukoze do piruvata, energetska efikasnost, alkoholna fermentacija, homolaktička fermentacija, Corijev
ciklus, glukokinaza, heksokinaza, fosfofruktokinaza, regulacija glikolize, fruktoza-2,3-difosfat, inhibitori glikolize,
metabolizam galaktoze i fruktoze.
Predavanje 19. Ciklus limunske kiseline
Piruvat dehidrogenaza, acetil-CoA, CLK, anaplerotski sustavi, biosintetske preteče, regulacija CLK.
Predavanje 20. Respiracijski lanac
NADH, FADH2, oksidoredukcijske reakcije, respiracijski lanac, proteinski kompleksi, nosači elektrona,
elektrokemijski potencijal, kisik kao krajnji akceptor elektrona.
Predavanje 21. Oksidacijska fosforilacija
Proton-motorna sila, F1,F0-ATPaza, sinteza ATP, translokaza, inhibitori respiracijskog lanca, obnavljanje citisolnog
NAD+, oksidacijski stres, antioksidansi, termogeneza, fosfokreatin.
Predavanje 22. Metabolizam glikogena
Struktura i uloga glikogena, skladišta glikogena, razgradnja glikogena, glikogen fosforilaza, mutaza, alosterička
regulacija razgradnje glikogena, sinteza glikogena, glikogenin, hormonska regulacija metabolizma glikogena.
Predavanje 23. Pentoza fosfatni put i glukoneogeneza
Uloga PPP, NADPH, riboza-5-fosfat, oksidativni i neoksidativni put, transaldolaze, transketolaze, regulacija PPP.
Sinteza glukoze iz neugljikohidratnih preteča, laktata, glicerola, ugljikovodičnih lanaca aminokiselina.
Predavanje 24. Razgradnja masti
Masne kiseline, masti, razgradnja masti u tankom crijevu, žučne soli, kilomikroni, razgradnja triacilglicerola u
kapilarama, razgradnja masti u masnom tkivu, prijenos masnih kiselina, aktivacija masnih kiselina, karnitin, betaoksidacija masnih kiselina, acetil-CoA, propionil-CoA, hormonska regulacija razgradnje masti, razgradnja nezasićenih
masnih kiselina, ketogeneza.
Predavanje 25. Biosinteza masti
Sinteza masti iz glukoze, prijenos citrata, acetil-CoA karboksilaza, malonil-CoA, sinteza palmitinske kiseline, sinteza
nezasićenih masnih kiselina, VLDL, skladištenje masti u masnom tkivu.
Predavanje 26. Kolesterol
Vanjski put kolesterola, sinteza kolesterola, unutrašnji put kolesterola, žučne soli, steroidni hormoni, vitamin D.
Predavanje 27. Razgradnja aminokiselina
Deaminacija, transaminacija, oksidacijska deaminacija, prijenos amino skupine iz mozga glutaminom, alaninski
ciklus, ciklus uree, toksičnost amonijaka, razgradnja ugljikovodičnog lanca, glukogene i ketogene aminokiseline,
sinteza biološki aktivnih amina.
Predavanje 28. Hem i sinteza aminokiselina
Sinteza hema, razgradnja hema, sinteza aminokiselina.
Predavanje 29. Metabolizam purina i pirimidina
Sinteza i razgradnja purinskih i pirimidinskih baza. Mokračna kiselina.
Predavanje 30. Integracija metabolizma.
Integracija metaboličkih putova na razini zajedničkih metabolita i na razini organa.
Seminar 1. Termodinamika bioloških sustava, Spontanost reakcija, Gibsova slobodna energija, Potencijal prijenosa
fosfata.
Seminar 2. (2 sata) Aminokiseline i peptidi, titracijske krivulje, pKa vrijednosti, ionizacija funkcionalnih skupina,
izračun naboja oligopeptida i proteina.
Seminar 3. (2 sata) Proteini, peptidna veza, primarna struktura proteina, određivanje aminokiselinskog slijeda,
sekundarna struktura, tercijarna struktura, kvaterna struktura, tehnike pročišćavanja proteina.
Seminar 4. DNA, struktura i parovi baza, semikonzervativna replikacija, denaturacija DNA.
Seminar 5. Replikacija, proteini koji sudjeluju u replikaciji, replikacija tromog i vodećeg lanca, vjernost replikacije.
Seminar 6. Transkripcija, promotorska regija, RNA polimeraza, signali za početak i kraj transkripcije, regulacija
ekspresije gena, transkripcija prokariota i eukariota.
Seminar 7. (2 sata) Translacija, čitanje genetskog koda, struktura t-RNA, sinteza proteina na ribosomu.
Seminar 8. Posttranslacijska modifikacija, fosforilacija, glikolizacija, aktivacija proteolitičkim izrezivanjem,
Seminar 9. Membrane, komponente membrana, fosfolipidi, glikolipidi, kolesterol, građa membrane, asimetrija
membrane, fluidnost membrane, utjecaj temperature, zasićenosti i duljine lanca masnih kiselina na fluidnost
membrane, transmembranski, periferni i integralni proteini, triacilgliceroli.
Seminar 10. Prijenosni sustavi, jednostavna difuzija, osmoza, olakšana difuzija, aktivni prijenos, sekundarni aktivni
prijenos, simport, antiport, kanali nosači, ionski kanali s propusnicom,
Seminar 11. Hemoglobin i mioglobin, struktura mioglobina i hemoglobina, krivulje vezanja kojsika na mioglobin i
hemoglobin, kooperativnost, Bohrov učinak, BPG.
Seminar 12. Enzimi, Katalitička moć, specifičnost, aktivno mjesto, ES kompleks, enzimska kinetika, brzina enzimski
katalizirane reakcije, Km, Vmax, eksperimentalno određivanje kinetičkih konstanti, ireverzibilni i reverzibilni
inhibitori.
Seminar 13. Osnove metabolizma, Energija u biološkim sustavima,
katabolizam, anabolizam, ATP, metabolički putovi, regulacija metaboličkih putova,
Seminar 14. Hormonska regulacija, Endokrini hormoni, glukagon, adrenalin i inzulin, prijenos signala, drugi glasnici,
7TM receptori, G-protein, ciklički AMP, regulacija enzimske aktivnosti fosforilacijom i defosforilacijom, kinaze i
fosfataze, , protein kinaze, inozitol trifosfat.
Seminar 15. Glikoliza, razgradnja glukoze do piruvata, energetska efikasnost, alkoholna fermentacija, homolaktička
fermentacija, Corijev ciklus, glukokinaza, heksokinaza, fosfofruktokinaza, regulacija glikolize, fruktoza-2,3-difosfat,
inhibitori glikolize, metabolizam galaktoze i fruktoze.
Seminar 15. Ciklus limunske kiseline, kompleks piruvat dehidrogenaze, acetil-CoA, CLK, biosintetske preteče,
regulacija CLK.
Seminar 16. Respiracijski lanac, NADH, FADH2, oksidoredukcijske reakcije, respiracijski lanac, proteinski
kompleksi, nosači elektrona,
Seminar 17. Oksidacijska fosforilacija, Proton-motorna sila, pretvorba elektrokemijskog potencijala u potencijal
prijenosa fosfata, F1,F0-ATPaza, sinteza ATP, translokaza,
Seminar 18. Metabolizam glikogena, Struktura i uloga glikogena, skladišta glikogena, razgradnja glikogena, glikogen
fosforilaza, mutaza, alosterička regulacija razgradnje glikogena, sinteza glikogena, glikogenin, hormonska regulacija
metabolizma glikogena.
Seminar 19. Pentoza fosfatni put i glukoneogeneza, uloga PPP, NADPH, riboza-5-fosfat, oksidativni i neoksidativni
put, transaldolaze, transketolaze, Sinteza glukoze iz neugljikohidratnih preteča, laktata, glicerola, ugljikovodičnih
lanaca aminokiselina.
Seminar 20. Fotosinteza, apsorpcija svijetla, pretvorba energije zračenja u kemijsku energiju, fotosustavi I i II,
klorofil, NADPH, Kalvinov ciklus, Rubisco.
Seminar 21. Razgradnja masti, masne kiseline, razgradnja masti u probavnom sustavu, kilomikroni, razgradnja
triacilglicerola u kapilarama, razgradnja masti u masnom tkivu, prijenos masnih kiselina, aktivacija masnih kiselina,
karnitin, beta-oksidacija masnih kiselina, acetil-CoA, propionil-CoA, razgradnja nezasićenih masnih kiselina,
ketogeneza.
Seminar 22. Biosinteza masti, sinteza masti iz glukoze, prijenos citrata, acetil-CoA karboksilaza, malonil-CoA,
sinteza palmitinske kiseline, sinteza nezasićenih masnih kiselina.
Seminar 23. Kolesterol, sinteza kolesterola, žučne soli, steroidni hormoni, vitamin D.
Seminar 24. Razgradnja aminokiselina, deaminacija, transaminacija, oksidacijska deaminacija, alaninski ciklus,
ciklus uree, toksičnost amonijaka, razgradnja ugljikovodičnog lanca, glukogene i ketogene aminokiseline.
Seminar 25. Sinteza Hema i aminokiselina, Sinteza hema, razgradnja hema, sinteza aminokiselina, esencijalne
aminokiseline.
Seminar 26. Metabolizam purina i pirimidina, sinteza i razgradnja purinskih i pirimidinskih baza.
Seminar 27. Integracija metabolizma.
Sve vježbe osim prve održavaju se u blok terminima, po 6 školskih sati. Prije svake vježbe održava se ulazni kolokvij.
Vježba 1. Priprema otopina za slijedeće vježbe
Vježba 2. Ureaza I , Određivanje optimalnog vremena inkubacije enzimske reakcije, aktivacija i inaktivacija ureaze,
utjecaj topline na aktivnost ureaze.
Vježba 3. Ureaza II, Određivanje kinetičkih konstanti enzima, Km i Vm.
Vježba 4. Elektroforetske metode u biokemiji
Vježba 5. Kromatografija, razdvajanje makromolekula kromatografskim tehnikama.
Vježba 6. Titracija aminokiselina, određivanje nepoznate aminokiseline iz titracijske krivulje.
Vježba 7. Alkalna fosfataza I, određivanje fosfatazne aktivnosti u uzorcima mora, postavljanje reakcije
Vježba 8. Alkalna fosfataza II, mjerenje oslobođenog produkta određivanje kinetičkih konstanti
Vježba 9. Određivanje sadržaja lipida u biološkom materijalu, sadržaj lipida u tkivu ribe
Vježba 10. Određivanje sadržaja proteina i ugljikohidrata u biološkom materijalu, određivanje sadržaja proteina i
ugljikohidrata u tkivu ribe.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Tijekom nastave, prije početka svakog nastavnog bloka od dva sata, student piše kviz od tri do šest pitanja iz gradiva
prethodne nastavne jedinice. Student koji ostvari najmanje 50% od ukupnog broja bodova ostvaruje pravo na višu
ocjena iz pozitivno ocijenjenog djelomičnog ispita određenog dijela gradiva. Tijekom školske godine student može
polagati četiri djelomična ispita. Djelomični ispit se sastoji od 20 pitanja na zaokruživanje i 4 zadatka koje student
samostalno rješava. Na svakom dijelu student mora ostvariti najmanje 50% od ukupnog broja bodova. Način
bodovanja: 50-60% dovoljan, 61-70% dobar, 71-80% vrlo dobar, 91-100% izvrstan.
Student koji nije položio jedan ili više djelomičnih ispita, iste polaže u ljetnom ispitnom roku. U jesenskom ispitnom
roku polaže cjeloviti ispit bez obzira na položene djelomične ispite. Student koji je položio sve djelomične ispite ili
cjeloviti ispit pristupa usmenom dijelu ispita, na kojemu odgovara na pitanja iz nastavnog gradiva.
Po završetku praktičnih vježbi student polaže završni kolokvij u pisanom obliku. Završni kolokvij se sastoji od
zadataka koje student samostalno rješava po uzoru na zadatke koje je savladao tijekom vježbi.
Konačna ocjena se sastoji od ocjene pismenog (M1) i usmenog dijela ispita (M2), te ocjene završnog ispita iz
praktičnih vježbi (M3).
0,40M1 + 0,40M2 + 0,2M3 = konačna ocjena
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Naziv predmeta
BIOLOŠKA RAZNOLIKOST
SMB306
Kod predmeta
Satnica predmeta
15/15/0
(P/S/V)
3 ECTS
ECTS
2 (predavanja, samostalno učenje, konzultacije) i 1 (kolokvij, seminari)
(uz obrazloženje)
obavezan
izborni
X
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
napredni
X
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
III. godina / V. semestar
Godina/semestar
Vladanje temeljnim ekološkim pojmovima i principima
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski, Engleski
drugim jezicima
Prof.dr.sc. Melita Peharda Uljević, izvanredni profesor
Nositelj predmeta
Prof.dr.sc. Melita Peharda Uljević, izvanredni profesor
Voditelj seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Cilj kolegija je upoznavanje studenata s gradijentima biološke raznolikosti na Zemlji, teorijama koje objašnjavaju
mehanizme regulacije biološke raznolikosti, te nestancima vrsta i njihovoj zaštiti. Studenti stječu znanje potrebno za
sudjelovanje u projektima mjerenja i analize biološke raznolikosti i zaštiti okoliša.
Nastava je organizirana kao redovita tjedna ili koncentrirana u blokove u dogovoru sa nastavnikom, voditeljem smjera
i upravom Centra. Nastava se provodi u obliku predavanja i seminara korištenjem modernih tehnologija (power point
prezentacije, video materijali). Obaveza studenata je aktivno sudjelovanje u nastavnom programu što uključuje
redovito pohađanje nastave, sudjelovanje u raspravama, aktivno postavljanje pitanja, te pokazanu sposobnost
postavljanja problema i zaključivanja. Kroz seminare i predavanja studenti pored saznanja iz područja biološke
raznolikosti stječu kompetencije vezane za pretraživanje baza podataka, kao i pretraživanje, čitanje i analizu
znanstvenih radova. Na primjerima iz seminara studenti uče osnove metodologije znanstvenog rada.
Popis obavezne literature
1. Gaston, K.J. (ed.). 1996. Biodiversity: A Biology of Numbers and Difference, Wiley.
2. Norse, E.A. 1993. Global marine biological diversity: A strategy for building conservation and decision making.
Island Press, Washington D.C.
3. Šolić, M. 2009. Ljepota različitosti – ekološki uzroci biološke raznolikosti na Zemlji. Izvori, Zagreb
Popis izborne literature
1. UNEP World Conservation Monitoring Centre. 2000. Global biodiversity - Earth's living resources in the 21st
century. World Conservation Press, Cambridge.
2. Wilson, E.O. 1992. The diversity of life. Penguin books, London.
3. Radović, J. 1999. Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima
zaštite. DUZO, Zagreb.
4. Znanstveni radovi
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1 (1h). Pojam i definicija biološke raznolikosti
Ishodi učenja: Razumjeti različite pristupe definiranju biološke raznolikosti i njihove razlike. Objasniti povijest
terminologije iz područja biološke raznolikosti. Razumjeti zakonske regulative i osnovne smjernice zaštite biološke
raznolikosti. Definirati hijerarhijski pristup istraživanju biološke raznolikosti. Stjecanje spoznaja o znanstvenim
pristupima istraživanja biološke raznolikosti. Objasniti značaj biološke raznolikosti.
Predavanje 2 (2h). Razine mjerenja biološke raznolikosti
Ishodi učenja: Objasniti razlike u hijerarhijskom pristupu istraživanja biološke raznolikosti. Definirati genetičku
raznolikost i objasniti funkcionalnu hijerarhiju genetičke raznolikosti. Objasniti klasifikacijsku ili strukturalnu
hijerarhiju genetičke raznolikosti. Objasniti pojmove vezane za genetičku strukturu populacije, polimorfizam i efekt
osnivača. Razumjeti mehanizme održavanja genetičke raznolikosti populacija i mehanizme stvaranja genetičke
raznolikosti. Razumjeti proces određivanja genetičke raznolikosti viših razina organizacije. Objasniti na primjerima
definiranje i mjerenje biološke raznolikosti na višim razinama organizacije.
Predavanje 3 (2h). Bogatstvo vrsta kao pokazatelj biološke raznolikosti
Ishodi učenja: Objasniti koncept bogatstva vrsta i pojmove broj, ujednačenost i različitost. Razumjeti praktične
probleme u mjerenju bogatstva vrsta. Objasniti razlike u definicijama koncepta vrste. Objasniti metode procjene
bogatstva vrsta. Razumjeti temeljne univarijatne i multivarijatne metode koje se primjenjuju za analizu biološke
raznolikosti.
Predavanje 4 (2h). Čimbenici koji su u korelaciji s biološkom raznolikošću i gradijenti raznolikosti
Ishodi učenja: Objasniti čimbenike okoliša koji su u korelaciji s biološkom raznolikosti. Razumjeti i objasniti
gradijente koji utječu na biološku raznolikost. Interpretirati grafove sa rezultatima istraživanja vezanim za utjecaj
gradijenata.
Predavanje 5 (2h). Mehanizmi regulacije biološke raznolikosti
Ishodi učenja: Razumjeti metode analize lokalne i regionalne raznolikosti (α, γ i β raznolikost). Objasniti pojam i
primjenu hipoteze vremenske stabilnosti. Razumjeti pojam i primjenu hipoteze otočne biogeografije. Razumjeti
princip kompeticijskog isključenja i koncept diferencijacije ekoloških niša. Razumjeti koncept lokalnog zasićenja.
Objasniti neravnotežne mehanizme regulacije biološke raznolikosti – predacija i poremećaji u okolišu.
Predavanje 6 (2h). Utjecaj biološke raznolikosti na stabilnost i funkcioniranje ekosistema
Ishodi učenja: Razumjeti koncept stabilnosti zajednice i komponente stabilnosti. Objasniti povezanost između
raznolikosti zajednice i stabilnosti. Objasniti otpornost na promjenu kao funkciju raznolikosti. Definirati funkciju
ekosustava. Objasniti povezanost biološke raznolikosti i funkcije ekosustava na primjerima. Objasniti hipotetske
odnose između biološke raznolikosti i funkcije ekosustava.
Predavanje 7 (2h). Posljedice smanjenja biološke raznolikosti
Ishodi učenja: Razumjeti pojavu masovnih nestanaka vrsta tijekom evolucije. Objasniti terminologiju vezanu za
masovne nestanke na primjeru 5 velikih nestanka vrsta. Objasniti moguće uzroke masovnih nestanaka. Razumjeti
pojam manjih pozadinskih nestanaka vrsta. Objasniti značajke vrsta koje pojedinu vrstu čine podložniju nestanku.
Predavanje 8 (2h). Očuvanje biološke raznolikosti (Konzervacijska ekologija)
Ishod učenja: Razumjeti ciljeve konzervacijske ekologije. Razumjeti zakonske osnove zaštite prirode u Republici
Hrvatskoj. Razumjeti zakonske osnove zaštite prirode na međunarodnom nivou. Objasniti značaj IUCN-a i
kategorizaciju vrsta. Razumjeti principe upravljanja zaštićenim vrstama u Republici Hrvatskoj. Razumjeti kriterije
koji se primjenjuju pri odabiru vrsta za zaštitu.
Seminar 1 (2h). Pretraživanje baza podataka i literature vezane za biološku raznolikost
Ishodi učenja: Razumjeti načine pristupa bazama i pretraživanje baza sa podatcima o biološkoj raznolikosti. Razumjeti
različite načine pretraživanje znanstvene literature iz područja biološke raznolikosti.
Seminar 2 (2h). Kritički pristup analizi podataka iz područja biološke raznolikosti
Ishodi učenja: Objasniti analitički pristup podatcima. Objasniti kritički pristup analizi podataka i znanstvenog teksta.
Predlaganje izmjena u načinu prikupljanja podataka.
Seminar 3 (2h). Statistička analiza podataka iz područja biološke raznolikosti
Ishodi učenja: Razlikovanje primjene univarijatnih i multivarijatnih statističkih metoda pri analizi biološke
raznolikosti. Razumijevanje statističkih testova uključujući slijedeće indekse: Sorensonov, Bray-Curtis, ShannonWienerov, i Pielouvov.
Seminar 4 (2h). Istraživanja biološke raznolikosti Jadranskog mora
Ishodi učenja: Stjecanje spoznaja o mogućnostima aktivnog uključivanja studenata u znanstveni rad. Razmjena
iskustva sa starijim kolegama (diplomskim i doktorskim studentima) o procesu izrade klasifikacijskih radova.
Stjecanje spoznaja o mogućnostima daljnjeg školovanja vezanim za područje biološke raznolikosti – sudjelovanje na
kongresima, prijave za stipendije i sl.
Seminar 5 (2h). Zaštićena područja u moru i biološka raznolikost
Ishodi učenja: Razumjeti ciljeve uspostave zaštićenih područja u moru. Objasniti značajke zaštićenih područja u moru.
Objasniti IUCN kategorije zaštićenih područja – na primjerima. Navesti primjere zaštićenih područja u svijetu,
Mediteranu i Jadranskom moru. Objasniti moguće metode analize efikasnosti zaštite.
Seminar 6 (5 h). Detaljna analiza znanstvenog rada iz područja biološke raznolikosti
Ishodi učenja: Samostalno detaljno pretraživanje znanstvene literature iz odabranog područja vezanog za biološku
raznolikost. Prezentiranje odabranog rada u obliku power-point prezentacije sa detaljnim prikazom metodologije i
kritičkim osvrtom na prikupljanje, analizu i prezentaciju podataka. Kritički osvrt na prezentacije kolega sa naputcima
za poboljšanje i daljnje usavršavanje.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Konačna ocjena uspjeha na kolegiju je zbroj bodova prikupljenih aktivnim sudjelovanjem na nastavi (10), kolokvijukonzultacijama vezanim za seminarski rad (20), prezentaciji seminarskog rada (30), te završnom pismenom ispitu
(40). Završni ispit sastoji se od pitanja sa više mogućih odgovora, pitanja za nadopunjavanje i pitanja vezanih za
interpretaciju grafova preuzetih iz znanstvenih radova vezanih za biološku raznolikost. Na osnovu prikupljenih
ocjenjuje se uspjeh studenta na kolegiju: 91-100 (izvrstan – 5), 81-90 (vrlo dobar – 4), 71-80 (dobar – 3), 61-70
(dovoljan – 2), te manje od 60 bodova – ocjena nedovoljan. U slučaju da student želi veću ocjenu od one koja mu
pripada sukladno bodovima prikupljenim tijekom semestra, u dogovoru sa nastavnikom može pristupiti izradi
dodatnog seminarskog rada koji se sastoji od izrade pismenog seminara u obliku preglednog znanstvenog rada. Na
ovaj način student može prikupiti maksimalno 10 dodatnih bodova.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Konzultacije se odvijaju prema dogovoru sa studentima uz prethodnu najavu usmeno ili na e mail [email protected].
Podatci o kolegiju i nastavniku dostupni su na web stranicama Sveučilišnog odjela za studije mora
(http://more.unist.hr/) kao i na osobnim web stranicama nastavnika (http://www.izor.hr/web/melita/home).
Naziv predmeta
VIROLOGIJA
SMB307
Kod predmeta
Satnica predmeta
15/15/0
(P/S/V)
3 ECTS
ECTS
predavanja, samostalno učenje, konsultacije = 2 ECTS; seminarski radovi = 1 ECTS
(uz obrazloženje)
obavezan
izborni
X
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
napredni
X
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
III. godina / V. semestar
Godina/semestar
Osnovna znanja iz opće mikrobiologije
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
Hrvatski
mogućnost praćenja na
Moguća prilagodba na engleski jezik
drugim jezicima
Prof.dr.sc. Nada Krstulović, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Dr.sc. Marin Ordulj, viši asistent
Voditelj seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Virusi su jedna od važnih skupina mikroorganizama koji se po svojim osobinama značajno razlikuju od svih ostalih
mikroorganizama. S obzirom na vrlo jednostavnu strukturu svrstavaju se u bezstanične entitete i tipični su predstavnici
parazitizma, odnosno ožive tek kad napadnu živu stanicu. Virusi su najveći i najpodmukliji ubojice sisavaca. S
obzirom na značaj virusa u okolišu i životu ljudi cilj nastavnog predmeta je upoznati studente s ovom skupinom
mikroorganizama i to kroz sljedeće nastavne cjeline: Što je virus? Osobine virusa, genetički sustav virusa, prividnost,
virusni kristali, klasifikacija virusa, bakteriofagi (bakterijski virusi), eukariotski virusi, viroidi, antivirusni agensi.
Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava ili nastava u blokovima, ovisno o dogovoru sa studentima.
Kombinirani oblici provođenja: frontalna predavanja; video i slične prezentacije, rasprave po nastavnim jedinicama.
Pohađanje nastave je obvezno (tolerira se određeni broj opravdanih izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u
odrađivanju seminarskih radova.
Popis obavezne literature
1. Duraković, S. i S. Ređepović, 2002. Poglavlje 17: Virusi, 435-480, U: Uvod u opću mikrobiologiju, Zagreb-Kugler,
(Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu), 665 p.
2. Voyles, B.A. 1993. The Biology of Viruses, WCB/McGraw-Hill Companies, USA, 386p. (dostupna u knjižnici
IOR-a).
Popis izborne literature
1. Wagner, E.K. and J.H. Martinez, 1999. Basic Virology, Blackwell Science Ltd, Oxford, UK.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Što je virus?
Navođenje velikog broja karakterističnih osobina koje ih razlikuju od svih ostalih bioloških oblika. Zašto se definiraju
kao bezstanični entiteti ? Virusi kao intracelularni paraziti.
Predavanje 2. Kemijsko ustrojstvo, oblik i veličina
Struktura virusne čestice, oblik virusa s obzirom na poredanost kapsomera oko jezgre nukleinske kiseline: virusi
kubične simetrije (ikozaedri), virusi spiralne ili helične simetrije, složeni oblici virusa; po veličini virusi pripadaju
najmanjim biološkim objektima: usporedba veličine virusa i drugih mikroorganizama.
Predavanje 3. Genetički sustav virusa
Virusi su jedinstveni u svojemu posjedovanju jednog tipa nukleinske kiseline, DNK ili RNK, nikada obadva.
Replikacija virusnih čestica.
Predavanje 4. Prividna faza i virusni kristali
Što je to prividna faza u životnome ciklusu virusa ? Kada i gdje se događa ? Virusni kristali kao još jedna
karakteristika virusa koja je pokazatelj nežive značajke virusa. Zadržavaju li infektivnost i nakon kristalizacije?
Predavanje 5. Klasifikacija virusa 1
Virusi su podijeljeni u velike skupine u suglasju s time inficiraju li životinje, biljke ili prokariotske stanice. Osim
klasifikacije prema opsegu domaćina koje inficiraju, virusi se klasificiraju u velike skupine i na osnovi: tipa
nukleinske kiseline (DNK ili RNK, jednolančana ili dvolančana), morfologije kapside, prisutnosti ili izostanka
omotača.
Predavanje 6. Klasifikacija virusa 2
Pregled najznačajnijih skupina virusa
Predavanje 7. Viroidi
Struktura viroida, razlika virusa i viroida, značaj viroida u okolišu i životu ljudi
Predavanje 8. Antivirusni agensi
U posljednjem je desetljeću pronađen veliki broj antivirusnih agensa koji bude nadu. Prikaz sažetih osobina odabranih
antivirusnih agensa, uključujući virusne bolesti, mehanizam djelovanja i mogući utjecaji.
SEMINARSKI RADOVI
U okviru 15 sati nastave u obliku seminarskih radova obradit će se odabrane skupine virusa na način da se u uvodnom
dijelu kroz predavanje prikažu najvažnije osobine odabrane skupine, a nakon toga studenti prezentiraju seminarske
radove u kojima obrađuju najvažnije rodove iz odabranih skupina. S obzirom da u planiranoj satnici od 15 sati nije
moguće detaljnije obraditi sve skupine (21) virusa, u dogovoru sa studentima odabere se 8-10 skupina ovisno o
njihovoj pojavnosti i značaju.
Svaki od studenata je dužan izraditi seminarski rad na zadanu temu i prezentirati ga ostalim studentima.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Nema klasičnog ispita. Ocjenjuje se kvaliteta seminarskog rada, njegova prezentacija i sudjelovanje u raspravi.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, načinu ocjenjivanja i terminima
konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja.
Naziv predmeta
BIOLOGIJA I EKOLOGIJA IHTIOPLANKTONA
SMR 311
Kod predmeta
Satnica predmeta
30/0/15
(P/S/V)
ECTS
4 ECTS (1.5 za predavanja i vježbe; 2.5 za samostalno učenje i konzultacije)
(uz obrazloženje)
obavezan
izborni
X
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
napredni
X
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
III. godina / V. semestar
Godina/semestar
Kompetencije u primjeni znanja iz opće biologije i ribarstvene biologije i ekologije
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski i engleski jezik
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Jakov Dulčić, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Prof. dr. sc. Jakov Dulčić, redoviti profesor
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Osnovna zadaća ovog kolegija jeste omogućiti studentu da primjenom prethodno stečenih znanja iz embriologije,
ekologije, opće biologije i ribarstvene biologije usvoji najprije znanje o ranim razvojnim stadijima riba, a neposredno
potom i znanje o ekologiji ranih razvojnih stadija te značaju njihovog istraživanja i to poglavito u ribarstvu i
ribarstvenoj biologiji. Vježbe studenti pripremaju za samostalno rješavanje problema i integrativno promišljanje o
značaju ranih razvojnih stadija riba u obnavljanju populacija poglavito s aspekta ribarstva. Studenti spoznaju svaki
stadij (od jaja do postličinke) i to poglavito u procesima adaptacije svakog od njih na promjenljive uvjete vanjske
okoline. Naglasak nastave je na učenju bazične i «primjenjive» embriologije i ekologije, odnosno na vertikalnoj
nadogradnji znanja stečenog pri objašnjavanju osnovnih embrioloških funkcija. Nastava se izvodi u obliku predavanja
i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenta u nastavnom programu nastoji se postići izvođenjem vježbi. Na vježbama
student s nastavnikom aktivno raspravlja o ranim razvojnim stadijima riba i njihovom značaju u ekološkim i
ribarstvenim istraživanjima. Student je obvezan pripremiti gradivo o kojem se raspravlja na predavanjima i vježbama.
Nastavnik ocjenjuje sudjelovanje studenta u radu vježbi (pokazano znanje, razumijevanje, sposobnost postavljanja
problema, zaključivanje, itd.). "Zarađeni" bodovi pribrajaju se bodovima dobivenim na završnom ispitu iz dotičnog
predmeta. Rad svake grupe studenata nadgleda nastavnik-mentor, koji ima pravo i dužnost pozivati na razgovor
studente koji zakazuju u nastavi.
Popis obavezne literature
1. Regner, S. 1989. Reproduction of fishes and ecology of their early stages. Institute of Oceanography and Fisheries,
Split. Centre for the training of fishing personnel from developing countries, 107 pp.
2. Depeche, J. et R. Billard. 1994. Embryology in fish. A review. Editions speciales de la Societe francaise
d'ichthyologie, 123 pp.
3. Fishery Science, The Unique Contributions of Early Life Stages. Fuiman LA, Werner RG (ed.) Blackwell Science.
p 324.
Popis izborne literature
1. Anonymus, 1983. Ontogeny and systematics of fishes. Based on an International Symposium dedicated to the
Memory of E.H. Ahlstrom. Special Publication Number 1, American Society of Ichthyologists and Herpetologists,
NMFS, NOAA and USDC. 755 pp.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvod.
Ishodi učenja: Razumijevanje pojma ihtioplanktona. Značaj istraživanja ihtioplanktona.
Predavanje 2. Reproduktivni organi riba
Ishodi učenja: Saznanja o spolnim organima riba, oogenezi i oplodnji kod riba. Usvojiti pojmove ranih razvojnih
stadija (oplođena jaja, ličinke, poslijeličinke i nedorasle ribe).
Predavanje 3. Struktura ribljeg jaja
Ishodi učenja: Usvojiti pojmove o strukturi jaja kod riba.
Predavanje 4. Oblik i veličina ribljih jaja. Fekunditet
Ishodi učenja: Saznanja o oblicima i veličinama ribljih jaja kao i o pojmu fekunditeta.
Predavanje 5. Vrijeme i mjesto mriještenja riba. Oplodnja
Ishodi učenja: Usvojiti saznanja o vremenu i mjestu mriještenja kod riba kao i o samom procesu oplodnje (tipovima)
kod riba.
Predavanje 6. Embrionalni razvoj
Ishodi učenja: Usvojiti saznanja o osnovnim embrionalnim procesima kod riba.
Predavanje 7. Rani razvojni stadiji (ličinke i postličinka). Rast
Ishodi učenja: Saznanja o ranim razvojnim stadijima kod riba: ličinke i postličinke. Osnovne osobitosti svakog od
pojedinih stadija.
Predavanje 8. Mortalitet i preživljavanje
Ishodi učenja: Saznanja o mortalitetu te značaju za obnavljanje populacija. Primjena i značaj u ribarstvenim
istraživanjima.
Predavanje 9.Određivanje starosti ličinki i postličinki
Ishodi učenja: Usvojiti saznanja o određivanju starosti ličinki i postličinki ne temelju dnevnih naraštajnih prstenova u
otolitima. Značaj određivanja starosti u procjenama stanja populacija.
Predavanje 10.Odnos populacija-obnavljanje
Ishodi učenja: Objasniti pojmove selidba i novačenje, te oblike ponašanja nedoraslih stadija riba tijekom ovih procesa.
Hipoteze.
Predavanje 11. Alati za uzorkovanje ihtioplanktona
Ishodi učenja: Objasniti metode i tehnike prikupljanja uzoraka ranih razvojnih stadija riba. Terenski rad, laboratorijski
rad. Opis glavnih alata za prikupljanje ihtioplanktona.
Predavanje 12. Strategija uzorkovanja ihtioplanktona
Ishodi učenja: Izradba strategije za uzorkovanje ihtioplanktona u ribarstveno-ekološkim istraživanjima.
Predavanje 13. Konzerviranje i procesiranje uzorka
Ishodi učenja: Usvojiti načine konzerviranja kao i daljnjeg procesiranja uzorka ihtioplanktona. Značaj za metodu
procjenu biomase ribe.
Predavanje 14. Procjena biomase na osnovi produkcije jaja i ličinki
Ishod učenja: Upoznavanje sa osnovnim metodama za procjene biomase riba. Osnove prednosti i nedostaci metode
Predavanje 15. Procjena biomase na osnovi produkcije jaja i ličinki
Ishodi učenja: Detaljnija razrada metode procjene biomase na osnovi produkcije jaja i ličinki. Značaj za ribarstvenobiološka istraživanja.
Vježba 1. Laboratorijsko upoznavanje sa ranim razvojnim stadijima riba
Ishodi učenja: Objasniti pojam rani razvojni stadiji. Iz konkretnih uzoraka ihtioplanktona prikupljenih širom Jadrana
izolirati pojedine faze ranih razvojnih stadija koje je potrebno prepoznati, nacrtati i obilježiti tjelesne dijelove.
Vježba 2 - 6. Prve faze životnog ciklusa riba, laboratorijski rad
Ishodi učenja: Objasniti pojam rani razvojni stadiji. Iz konkretnih uzoraka ihtioplanktona prikupljenih širom Jadrana
izolirati pojedine faze ranih razvojnih stadija koje je potrebno prepoznati, nacrtati i obilježiti tjelesne dijelove.
Vježba 7. Metode i tehnike uzorkovanja ranih razvojnih stadija riba
Ishodi učenja: Metode i tehnike prikupljanja uzoraka ranih razvojnih stadija riba koji su objašnjeni na predavanjima
prikazati na terenu.Terenski rad – opisati alate za prikupljanje nedoraslih stadija. Na terenu prikazati lov mrežom na
različitim staništima i način pohranjivanja uzoraka u prethodno označene posude.
Vježba 8. Metode i tehnike uzorkovanja ranih razvojnih stadija riba
Ishodi učenja: Terenski rad – opisati alate za prikupljanje nedoraslih stadija
Vježba 9. Laboratorijsko određivanje ulovljenih vrsta
Ishodi učenja: Objasniti taksonomske ključeve za određivanje vrsta riba na primjeru ulovljenih vrsta na terenu.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave kao i na završnom ispitu. Svaki student mora
proći pismeni kolokvij da bi izašao na ispit. Rad studenata se vrednuje i ocjenjuje na završnom ispitu na kojem student
može ostvariti 10 bodova. Završni ispit je u pismenom obliku i njime se provjerava usvojeno znanje koje se utvrđuje
za svaku cjelinu. Konačna ocjena se utvrđuje bodovanjem odgovora:
ocjena izvrstan (5) – više od 80% pozitivno ocijenjenih odgovora
ocjena vrlo-dobar (4) – 80% pozitivno ocijenjenih odgovora
ocjena dobar (3) – 70% pozitivno ocijenjenih odgovora
ocjena dovoljan (2) – 60% pozitivno ocijenjenih odgovora
ocjena nedovoljan (1) – 50% i manje od 50% pozitivno ocijenjenih odgovora.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Nastavnik stoji na raspolaganju studentima svaki radni dan za djelatnog vremena. Nastavni sadržaji i obavijesti vezane
uz kolegij mogu se pronaći na oglasnoj ploči IOR u Splitu kao i na internet stranicama Sveučilišnog odjela za studije
mora Sveučilišta u Splitu.
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
ANIMALNA FIZIOLOGIJA
SMB309
45/0/45
6 ECTS (4 - predavanja, samostalno učenje; 2 - laboratorijske vježbe, kolokviji)
obavezan
temeljni
X
X
napredni
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
III. godina / VI. semestar
-
izborni
specijalistički
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski jezik (mogućnost praćenja na engleskom jeziku)
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Mate Šantić, izvanredni profesor
Nositelj predmeta
Dr. sc. Antonela Paladin, viši asistent
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Osnovna zadaća ovog kolegija jest omogućiti studentu da primjenom prethodno stečenih znanja iz kemije, biologije i
biokemije usvoji znanja i pojmove koji su bitni za razumijevanje temeljnih fizioloških principa. Poseban naglasak dati
će se na integrativne principe fiziologije (od molekula do organizma) te temeljne fiziološke mehanizme i adaptacije u
životinja i ljudi.
Nastava se izvodi u obliku predavanja i vježbi. Aktivno sudjelovanje studenata u nastavnom programu nastoji se
postići izvođenjem vježbi u laboratoriju. Praktikum i vježbe pripremaju studente za samostalno rješavanje problema i
direktno su povezani sa predavanjima.
Studenti su obvezni pohađati predavanja i vježbe. Sve vježbe se moraju pohađati bez izostanaka.
Popis obavezne literature
1. Randall D, Burggren W, French K (2002): Eckert Animal Physiology: Mechanisms and Adaptations. 5th ed.
Freeman WH, New York, SAD.
2. Schmidt-Nielsen K (2001): Animal physiology: adaptation and environment. 5th ed. Cambridge University Press.
3. Guyton AC (2006): Medicinska fiziologija (11. izdanje). Medicinska naklada Zagreb.
Popis izborne literature
1. Hill RW, Wyse GA, Anderson M (2004): Animal Physiology. Sinauer Associates Inc., Sunderland, SAD.
2. Berne RM, Levy MN (1996): Fiziologija (3. izdanje). Medicinska naklada Zagreb.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1: Uvod u Animalnu fiziologiju, razvoj fiziologije, homeostaza, negativna povratna sprega.
Ishodi učenja: Objasniti povijesni razvoj fiziologije kao znanosti. Usvojiti načela povratne sprege i utvrditi
homeostatske mehanizme glavnih funkcionalnih sustava. Definirati načela održavanja normalne i poremećene
homeostaze.
Predavanje 2: Fiziologija membrana, vrste membranskog prijenosa, selektivnost membranskih kanala,
električne pojave na membranama.
Ishodi učenja: Objasniti polarne i nepolarne molekule, propusnost membrane i utjecaj fosfolipida te membranskih
proteina na propusnost iona, hidrofilnih i hidrofobnih molekula. Definirati zakone difuzije kao i razlike u
koncentracijskom gradijentu. Objasniti mehanizme prijenosa tvari (difuzija, olakšana difuzija, aktivni prijenos, K/Na
crpka). Uočiti mehanizme selektivnosti membranskih kanala. Objasniti električne pojave na membranama kao i ulogu
iona i K/Na crpke u potencijalu mirovanja.
Predavanje 3: Akcijski potencijal.
Ishodi učenja: Uočiti temeljna svojstva akcijskog potencijala (princip sve ili ništa), uočiti mehanizam nastajanja
akcijskog potencijala. Objasniti naponske regulirane Na i K kanale kao i permeabilnost membrane tijekom akcijskog
potencijala. Objasniti širenje akcijskog potencijala kroz neuron kao i ulogu mijelina u skokovitom vođenju impulsa.
Predavanje 4: Kemijske i električne sinapse.
Ishodi učenja: Objasniti građu i svojstva kao i prijenos informacija preko kemijske sinapse. Uočiti što je brzi, a što
spori sinaptički prijenos. Objasniti neuromuskularnu vezu kao i mehanizme otpuštanja neuroprijenosnika. Razumijeti
temeljna svojstva neuroprijenosnika i njihovih receptora.
Predavanje 5. Neurofiziologija.
Ishodi učenja: Objasniti organizaciju živčanog sustava, definirati centralni i periferni živčani sustav. Objasniti ulogu
leđne moždine i refleksa. Usvojiti principe provođenja signala u živčanom sustavu. Objasniti dijelove mozga i njihove
funkcije. Objasniti ulogu autonomnog živčanog sustava.
Predavanje 6: Osjetila.
Ishodi učenja: Uočiti opća svojstva osjetilne recepcije. Objasniti fiziologiju okusa i njuha. Definirati ulogu
mehanoreceptora u fiziologiji sluha i fotoreceptora u fiziologiji vida. Objasniti osjet ravnoteže i ulogu vestibularnog
organa u sisavaca. Definirati termoreceptore i termorecepciju kod životinja.
Predavanje 7: Hormoni i endokrini sustav.
Ishodi učenja: Objasniti kemijske signale za međustaničnu komunikaciju. Definirati egzokrine i endokrine žlijezde.
Objasniti principe hormonske regulacije kao i ulogu hormonskih receptora. Razumjeti prijenos hormonskog signala u
stanicu, unutarstanični glasnici, endokrine žlijezde sisavaca, os hipotalamus-hipofiza. Definirati hormone hipofize,
kore nadbubrežne žlijezde, nadbubrežne žlijezde, pankreasa, paštitne žlijezde i objasniti njihovu ulogu i značenje.
Definirati spolne hormone i objasniti njihovu ulogu.
Predavanje 8: Mišići.
Ishodi učenja: Objasniti građu mišića (miofibrile, sarkomere). Objasniti ulogu, aktina i miozina, tropomiozina i
troponina. Objasniti zadatak i ulogu sustava t-cjevčica, sarkoplazmatskog retikula i trijada. Objasniti interakciju
kalcija s troponinom. Opisati kontrakcijski ciklus poprečnoprugastog mišića kao i kontrakciju glatkih mišića.
Definirati izometričke i izotoničke kontrakcije kao i ovisnost mišićne sile o duljini sarkomere. Objasniti vremensku i
prostornu sumaciju impulsa.
Predavanje 9: Funkcije krvi i sustav obrane organizma.
Ishodi učenja: Definirati krvne proteine i krvne stanice. Objasniti postanak krvnih stanica odnosno eritropoezu i
leukopoezu. Opisati unutrašnji i vanjski mehanizmi zgrušavanja krvi. Objasniti specifičnu i nespecifičnu imunost.
Definirati glavne činioce urođene i stečene imunosti. Opisati primarne i sekundarne limfatičke organe. Objasniti
ulogu limfocita T i B i NK stanica. Razlučiti humoralnu i staničnu imunost. Objasniti ulogu antitijela i opisati njihove
funkcije. Objasniti reakcije antitijelo-antigen. Razumjeti primarni i sekundarni imunosni odgovor.
Predavanje 10: Srce.
Ishodi učenja: Usvojiti temeljne principe rada srca. Razmotriti građu i funkcije pojedinih dijelova srca. Objasniti
stvaranje i provođenje impulsa kroz srce. Opisati EKG, srčani ciklus i kontraktilnost srca. Objasniti Frank-Starlingov
zakon. Razumjeti utjecaj hormona i regulaciju srca autonomnim živčanim sustavom. Komparativno usporediti
fiziologiju i anatomiju rada srca u kralježnjaka.
Predavanje 11: Tjelesne tekućine.
Ishodi učenja: Definirati vanstaničnu, staničnu i intersticijsku tekućinu. Naučiti normalne vrijednosti koncentracije
iona u stanici i vanstaničnoj tekućini. Razlikovati pojmove osmol, osmolarnost i osmolalnost. Upamtiti normalne
vrijednosti za plazmu. Objasniti mehanizam cirkulacije. Razmotriti regulaciju protoka krvi kroz arterijski i venski
sustav kao i regulaciju protoka kroz arteriole. Definirati Starlingovu filtracijsku hipotezu. Objasniti građu i fiziologiju
limfnog sustava.
Predavanje 12: Bubrezi i osmotska regulacija.
Ishodi učenja: Objasniti građu i funkcije bubrega sisavaca. Objasniti stvaranje mokraće, tubularni transport i
resorpciju vode. Objasniti protustrujnu izmjenu. Razmotriti osmotsku regulaciju tjelesnih tekućina kod kralježnjaka.
Razmotriti ulogu kloridnih stanica, rektalne žlijezde i žlijezde solnice. Objasniti osmotsku regulaciju kod pustinjskih
životinja.
Predavanje 13: Ekofiziologija.
Ishodi učenja: Objasniti strategije preživljavanja životinja. Definirati ektotermne, endotermne i heterotermne životinje.
Objasniti termogenezu. Razmotriti fiziološke odgovore životinja koje obitavaju u hladnim i vrlo toplim uvjetima.
Objasniti protustrujni mehanizam i adaptacije kod životinja koje žive u ekstremnim temperaturnim uvjetima.
Predavanje 14: Fiziologija probave.
Ishodi učenja: Objasniti načine hranjenja u animalnom svijetu. Razumjeti evoluciju probavnog sustava, zubi kao i
vrste probavnih sustava. Objasniti probavu u ustima, želudcu, dvanaesniku kao i apsorpciju tvari u tankom crijevu.
Objasniti pokretljivost probavnog kanala. Definirati probavne enzime i probavne hormone te razlučiti njihove uloge.
Opisati metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina.
Predavanje 15: Fiziologija disanja.
Ishodi učenja: Objasniti temeljne principe izmjene plinova. Definirati respiracijske pigmente. Objasniti ulogu
hemoglobina. Naučiti mehanizme prijenosa kisika i ugljik dioksida. Objasniti plućnu cirkulaciju i mehanizam disanja.
Definirati plućne volumene. Razmotriti principe disanje u zraku i u vodi. Objasniti fiziologiju izmjene plinova preko
škrga i opisati mehanizam disanja kod ptica.
Vježba 1. Laboratorijske životinje.
Ishodi učenja: Upoznati povijest uporabe laboratorijskih životinja te zakon o dobrobiti životinja. Naučiti postupati s
pokusnim životinjama i održavati životinje. Upoznati visokosrodne sojeve i upoznati se s topografijom organa
životinja.
Vježba 2. Načini davanja tvari laboratorijskim životinjama, anestezija i analgezija.
Ishodi učenja: Upoznati tehnike davanja tvari, naučiti anestezirati životinje i promatrati stupnjeve analgezije. Opisati
primarne i sekundarne limfatičke organe. Uočiti primarne i sekundarne limfatičke organe na životinji.
Vježba 3. Osmotska otpornost eritrocita.
Ishodi učenja: Naučiti odrediti osmotsku otpornost eritrocita i ponašanje eritrocita u otopinama različite koncentracije.
Naučiti pojmove minimalna otpornost eritrocita i maksimalna otpornost eritrocita te širinu otpornosti. Uočiti odnos
između molekularne mase i brzine difuzije promatranjem difuzije molekula boje u agaru.
Vježba 4. Eritrociti, računanje hematoloških indeksa.
Ishodi učenja: Opisati razvoj, svojstva i funkcije eritrocita. Odrediti brojčanu vrijednost eritrocita uz pomoć
hemocitometra. Procijeniti promjene u broju eritrocita. Iz izmjerenih vrijednosti hemoglobina, hematokrita i broja
eritrocita izračunati hematološke indekse (MCV, MCH, MCHC).
Vježba 5. Leukociti, priprema DKS-a.
Ishodi učenja: Opisati svojstva, funkcije i razvoj pojedinih subpopulacija leukocita. Znati osnovnu ulogu leukocita u
specifičnoj i nespecifičnoj imunosti. Odrediti brojčanu vrijednost leukocita. Pripraviti krvni namaz i obojiti ga
metodom po Pappenheimu.
Vježba 6. Hemostaza i zgrušavanje krvi.
Ishodi učenja: Objasniti svojstva, funkcije i nastanak trombocita. Objasniti mehanizam zgrušavanja krvi. Razumjeti
mehanizme sprječavanja zgrušavanja krvi u normalnom žilnom sustavu. Definirati faktore zgrušavanja krvi. Odrediti
vrijeme krvarenja (metoda po Duke-u) i vrijeme zgrušavanja (brza metoda na satnom staklu). Interpretirati rezultate
navedenih testova.
Vježba 7. Pregled diferencijalne krvne slike. Vrste krvnih stanica - usporedba kralježnjaka i bezkralježnjaka.
Ishodi učenja: Definirati pojam diferencijalne krvne slike. Objasniti pojmove agranulocita i granulocita te opisati
neutrofile, eozinofile, bazofile, monocite i limfocite. Odrediti brojevni odnos raznih vrsta leukocita čovjeka.
Pregledati krvni razmaz miša, goluba (Columba livia), poskoka (Vipera ammodytes). Pregledati razmaz hemolimfe
paličnjaka (Carasius morosus).
Vježba 8. Dobivanje seruma i plazme, dokazivanje proteina u plazmi i serumu, dokazivanje fibrinogena.
Ishodi učenja: Definirati pojam plazme i pojam seruma te dobiti serum i plazmu iz krvi miša ili štakora. Definirati
krvne proteine. Dokazati prisutnost proteina u krvnoj plazmi i serumu taložnom ili biuretskom reakcijom. Naučiti što
je fibrinogen u plazmi i dokazati ga po Howe-u.
Vježba 9. Hematokrit, određivanje hemoglobina po Sahliu, određivanje hemoglobina spektrofotometrom,
Teichmanovi kristali, sedimentacija eritrocita.
Ishodi učenja: Definirati pojam hematokrita i odrediti hematokrit mikrometodom. Definirati pojam hemoglobina i
odrediti koncentraciju hemoglobina metodom po Sahliu. Odrediti koncentraciju hemoglobina u uzorku krvi
spektrofotometrom. Objasniti pojam klorhemina i dokazati ga kao Teichmannove kristale. Objasniti pojam brzina
sedimentacije eritrocita i odrediti sedimentaciju metodom po Westergreenu. Objasniti odnos broja eritrocita i
volumena plazme, koncentracije i sastava bjelančevina i masti u krvnoj plazmi te količine električnog naboja stanica.
Objasniti pojave snižene i povišene sedimentacije eritrocita.
Vježba 10. Disanje I.
Ishodi učenja: Definirati pojam pneumograma i frekvenciju disanja. Objasniti pojam parcijalnih tlakova plinova u
ekspiracijskom zraku. Kvalitativno dokazati CO2 u inspiracijskom i ekspiracijskom zraku. Napraviti statičku
spirometriju te definirati plućne volumene i kapacitete.
Vježba 11. Disanje II.
Ishod učenja: Uočiti promjene tlaka u intrapleuralnom prostoru za vrijeme disanja štakora. Izmjeriti intrapleuralni tlak.
Uočiti ulogu dijafragme i tlaka u intrapleuralnom prostoru u stvaranju dišnih pokreta (Dondersov model). Objasniti
regulaciju disanja i Hering-Breurov refleks.
Vježba 12. Puferi i acidobazna ravnoteža. Diureza i iniciranje diuretika intravenski.
Ishodi učenja: Upoznati se s regulacijom acidobazne ravnoteže. Definirati puferske sustave tjelesnih tekućina,
respiracijske puferske sustave i regulaciju koncentracije vodikovih ipna bubrezima. Dokazati da tjelesne tekućine
imaju puferska svojstva. Objasniti mehanizam djelovanja diuretika i utjecaj diuretika. Objasniti proces mikturicije.
Pokazati ntravensko iniciranje diuretika štakoru.
Vježba 13. Centri automacije srca, Staniusove ligature, utjecaj različitih čimbenika na rad srca.
Ishodi učenja: Upoznati značenje atrioventrikularnog čvora i sinus atrijskog čvora. Ispreparirati srce in situ te
oodvezivati srce Staniusovim ligaturama. Pokazati mjesto nastanka i putove širenja impulsa koji izazivaju kontrakciju
žabljeg srca, u normalnim i promijenjenim uvjetima. Uočiti učinak snižene i povišene temperature na rad srca,
povećane izvanstanične koncentracije iona kalcija i iona kalija na rad srca te učinak acetil-kolina i adrenalina na rad
srca.
Vježba 14. Mišići, miografska krivulja, kontrakcija zagrijanog i rashlađenog mišića, ovisnost kontrakcije o
jakosti podražaja, sumacija impulsa.
Ishodi učenja: Registrirati miografsku krivulju, uočiti razliku miografske krivulje rashlađenog i zagrijanog mišića,
naučiti pojmove minimalni i maksimalni podražaj te submaksimalni i supramaksimalni podražaj. Uočiti da jakost
kontrakcije ovisi o jakosti primijenjenog podražaja. Uočiti da se uzastopnim podražajima određene frekvencije može
postići maksimalčna sumacija valova kontrakcija. Upoznati pojmove izotoničke i izometričke kontrakcije pokazujući
na koji način različito opterećenje utječe na mišićnu kontrakciju.
Vježba 15. Neuromuskularna veza, prestanak provođenja impulsa kroz narkotizirani živac, Dubois –
Raymondovo pravilo.
Ishodi učenja: Dokazati da narkotizirani živac ne prenosi impulse na mišićna vlakna. Uočiti da u živčanom vlaknu
pobuđivanje akcijskog potencijala istosmjernom strujom ne ovisi samo o jakosti podražaja već i o brzini promjene
inteziteta.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Ispit iz Animalne fiziologije polaže se u obliku dvaju parcijalnih ispita tijekom slušanja kolegija. Nakon položena oba
parcijalna ispita studenti pristupaju usmenom ispitu. U ispitnim rokovima organiziraju se pismeni ispiti koji
obuhvaćaju cjelokupno gradivo.
Svaki parcijalni ispit ima 40 pitanja. Svaki točan odgovor nosi jedan odnosno tri boda. Na svakom parcijalnom ispitu
student mora ostvariti minimalno 36 bodova, kako bi položio parcijalni ispit.
Na svakom parcijalnom testu maksimalno se može ostvariti 60 bodova.
Ocjenjivanje testa:
36 - 41 bod ocjenjuje se ocjenom dovoljan (2)
42 – 47 bodova ocjenjuje se ocjenom dobar (3)
48 - 53 boda ocjenjuje se ocjenom vrlo dobar (4)
54 - 60 bodova ocjenjuje se ocjenom odličan (5)
Student može pristupiti polaganju II parcijalnog testa uz ostvarenih minimalnih 36 bodova (60%) na prvom testu.
Drugi parcijalni test boduje se na jednak način, te je potrebno minimalno 36 bodova za prolaznu ocjenu. Konačna
ocjena koja se upisuje u indeks je srednja vrijednost ocjene iz prvog i drugog parcijalnog testa te rezultat polaganja
usmenog dijela ispita. Ukoliko student ne ostvari minimum od 36 bodova na prvom ili drugom parcijalnom testu, u
redovnom ispitnom roku pristupa pismenom ispitu koji obuhvaća cjelokupno gradivo kolegija Animalna fiziologija.
Pismeni ispit u ispitnom roku strukturno i načinom bodovanja odgovara parcijalnim ispitima.
Testovi se sastoje od četiri skupine pitanja. Navodimo primjer za svaku skupinu pitanja.
I SKUPINA PITANJA
Primarna uloga endokrinog sustava je:
a) popravak mutacija
b) održanje homeostaze
c) odgovor na vanjske podražaje
d) koordinacija pokreta
e) ništa od navedenog
Iza svakog od navedenih pitanja ili nepotpune tvrdnje slijedi pet ponuđenih odgovora ili dopuna tvrdnje. Treba
odabrati jednu od pet mogućnosti i zaokružiti slovo ispred odgovora koji je odabran kao točan odgovor, odnosno smije
se zaokružiti samo jedno slovo ispred odgovora. Za točan odgovor na pitanje iz I skupine ostvaruje se 1 bod.
II SKUPINA PITANJA
Unutrašnje uho ili ________________sastoji se od tri različite usporedne cijevi, a to su: ________________,
___________________ i ______________________.
U svakom navedenom pitanju na praznu crtu treba upisati pojam koji nedostaje.
Za točan odgovor na pitanje iz II skupine ostvaruje se 1 bod.
III SKUPINA PITANJA
Objasni pojam ekspiracijska razina u mirovanju. __________________
U ovoj skupini pitanja odgovara se sažetim i preciznim opisom traženog pojma/procesa u za to predviđenom prostoru
ispod svakog pitanja.
Za točan odgovor na pitanje iz III skupine ostvaruju se 3 boda.
IV SKUPINA PITANJA
Imenujte krvne stanice na slici:
A___________________
B___________________
C___________________
Na praznu crtu treba navesti što prikazuje slika.
Za točan odgovor na pitanje iz IV skupine ostvaruje se 1 bod.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Termini konzultacija objavljeni na internet stranicama Odjela za studije mora.
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
MIKROBIOLOGIJA MORA
SMB310
30/0/30
4 ECTS
predavanja, samostalno učenje, konsultacije = 2 ECTS
laboratorijske vježbe, kolokviji = 2 ECTS
obavezan
X
izborni
temeljni
napredni
X
specijalistički
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
III. godina / V. semestar
Godina/semestar
Osnovna znanja iz opće mikrobiologije
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
Hrvatski
mogućnost praćenja na
Moguća prilagodba na engleski jezik
drugim jezicima
Prof.dr.sc. Nada Krstulović, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Dr. sc. Marin Ordulj, viši asistent
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Sve su grupe mikroorganizama sa svojim predstavnicima zastupljene u morskom okolišu kao autohtoni stanovnici
mora. Štoviše, mikroorganizmi su vrlo značajna komponenta morskog ekosustava s obzirom da sudjeluju u svim
trofičkim procesima u moru, a u većini njih su predominantni. Kao prvo, predstavljaju najznačajniji dio primarnih
proizvođača u moru (fitoplankton, cijanobakterije, foto- i kemoautotrofne bakterije); značajni su potrošači primarne
proizvodnje (heterotrofni nano- i mikroplankton); a praktički su jedini koji u moru obavljaju razgradnju organske
tvari, te pretvorbu organskih u anorganskih spojeva (bakterije, gljivice). Poznavanje ovih procesa je, bez dvojbi,
neophodno za procjenu ukupne produktivnosti morskog ekosustava, kao i njegovog odgovora na promjene u okoliš.
Mikroorganizmi, posebice heterotrofne bakterije predstavljaju temeljne komponente hranidbenih mreža čija je uloga u
biogeokemijskim procesima izuzetno velika.
Nastava se organizira kao redovita tjedna nastava. Kombinirani oblici provođenja: frontalna predavanja; video i slične
prezentacije, rasprave po nastavnim jedinicama; praktične vježbe koje se održavaju u suvremenom mikrobiološkom
laboratoriju sa svom potrebitom opremom. Pohađanje nastave je obvezno (tolerira se određeni broj opravdanih
izostanaka). Studenti su obvezni sudjelovati u odrađivanju domaćih zadaća i vježbi, te imaju obvezu pristupanju
predviđenih kolokvija.
Popis obavezne literature
1. Krstulović, N. I M. Šolić, 2006. Mikrobiologija mora, IOR-Split, 317p. Udžbenik Sveučilišta u Splitu.
2. Šolić, M. i N. Krstulović, 2000. Ekologija morskog bakterioplanktona, IOR-Split, 472p. Priručnik Sveučilišta u
Splitu.
Popis izborne literature
1. Kirchman, D.L. 2000. Microbial Ecology of the Oceans, Wiley Series in Ecological and Applied Microbiology,
542p.
2. Austin, B. 1993. Marine Microbiology, Cambridge University Press, 218 p.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvod u mikrobiologiju mora
Značajna otkrića iz područja mikrobiologije mora koja su se dogodila posljednjih 20-tak godina, a koja su iz osnova
promijenila koncept strukture i funkcioniranja ekosustava mora. Mikrobiologija mora kao jedno od najdinamičnijih
polja oceanologije.
Predavanje 2. Staništa mikroorganizama u moru
Gdje sve obitavaju mikroorganizmi u moru? Pregled i obrada svakog od staništa mikroorganiuzama u moru: neuston,
pelagijal, plankton, simbiotska staništa, bentosko stanište.
Predavanje 3. Raznolikost mikroorganizama u moru
Koji sve mikroorganizmi obitavaju u morskom okolišu, osobine morskih mikroorganizama, dominantne skupine
prokariota, dominantne skupine eukariota. Poseban osvrt na prokariotske mikroorganizme (bakterije), zastupljenost
najznačajnije fizioloških skupina prokariota u moru.
Predavanje 4. Brojnost i dinamika bakterijskih populacija u pelagijalu 1
Brojnost (abundancija). Prokariotski mikroorganizmi u pelagijalu (bakterije i cijanobakterije) su komponenta
planktonske zajednice. Prema biološkim osobinama svrstani su u bakterioplankton, a po veličini u pikoplankton.
Izražavanje gustoće (abundancije) bakterioplanktona: brojnost bakterija, biomasa bakterija, volumen bakterija kao
parametar procjene bakterijske biomase.
Predavanje 5. Brojnost i dinamika bakterijskih populacija u pelagijalu 2
Fluktuacije bakterioplanktona. Čimbenici okoliša koji imaju utjecaja na brojnost i biomasu bakterija, odgovor
mikroorganizama na promjene u okolišu: prostorna raspodjela kao rezultat trofičkog statusa određenog područja;
sezonske promjene abundancije bakterija koje su u prvom redu rezultat sezonskih promjena klimatskih čimbenika,
odnosno temperature; vertikalna raspodjela koju uzrokuju, uz temperaturu, i složeni hranidbeni odnosi i fizičkokemijske promjene kroz ekološke niše; dnevne oscilacije kao rezultat dnevnog sunčevog ciklusa.
Predavanje 6. Brojnost i dinamika bakterijskih populacija u pelagijalu 3
Rast i proizvodnja bakterija. Specifična stopa rasta bakterija, efikasnost rasta – efikasnost kojom bakterije
konzumiranu organsku tvar ugrađuju u vlastitu biomasu, odnosno u populacijski rast; bakterijska proizvodnja:
funkcija specifične stope rasta i abundancije bakterija. Odnos bakterijske i primarne fitoplanktonske proizvodnje.
Predavanje 7. Virusi u morskom okolišu
Zastupljenost virusa u morskom okolišu, omjer virusi/bakterije, koje skupine virusa čine zajednicu virusa u moru,
bakteriofagi kao najzastupljenija skupina virusa, aktivnost u uloga virusa u moru.
Predavanje 8. Čimbenici koji reguliraju gustoću bakterijskih populacija
Resursi koji reguliraju rast i razmnožavanje mikroorganizama, osnovni načini ishrane (asimilacije ugljika) morskih
mikroorganizama: autotrofni i heterotrofni mikroorganizmi. Korištenje otopljene organske tvari, anorganski resursi za
rast i razmnožavanje mikroorganizama. Temperatura kao čimbenik koji regulira brzinu procesa unutar mikrobne
zajednice. Interakcije između mikroorganizama kao čimbenik regulacije njihovih populacija: kompeticija, predacija i
aktivnost virusa kao dominantni tipovi interakcija između mikroorganizama koji reguliraju veličinu i dinamiku
njihovih populacija.
Predavanje 9. Mehanizmi kontrole
Sinteza čimbenika koji reguliraju veličinu i dinamiku populacija mikroorganizama, s kojima smo se bavili u
prethodnim predavanjima, na način da se svrstaju u dvije kategorije s obzirom na njihov način kontrole populacija. S
jedne strane su resursi (DOM, anorganske tvari) koji su neophodni za održavanje, rast i razmnožavanje populacija
mikroorganizama :„Bottom-up“ kontrola ili kontrola „odozdo“ ili kontrola resursima odnosno kontrola
proizvođačima. S druge strane su čimbenici koji uzrokuju ugibanje mikroorganizama (predacija, virusna aktivnost),
„top-down“ kontrola (kontrola „odozgo“) ili kontrola konzumentima.
Predavanje 10. Uloga mikroorganizama u ekosustavu mora 1
Hranidbeni odnosi unutar mikrobne zajednice: uvjeti u kojima se razvijaju različiti tipovi hranidbenih mreža, mikrobni
krug, mikrobna hranidbena mreža, ugradnja i protok bakterijske biomase u predatorske komponente na trofičkoj i
vremenskoj skali.
Predavanje 11. Uloga mikroorganizama u ekosustavu mora 2
Uloga mikroorganizama u procesima razgradnje organske tvari i transformacije anorganskih spojeva: 1) uloga
bakterija u razgradnji složenih organskih tvari: heterotrofna aktivnost. Složene organske tvari se u moru mogu nalaziti
i kao zagađivala koja u more dospijevaju iz različitih izvora. Aktivnosti mikroorganizama u razgrdanji tih tvari su od
izuzetne važnosti za pročišćavanje mora (autopurifikacija). Posebna pozornost se pridaje učešću mikroorganizama u
razgradnji nafte i naftnih derivata.
2) Uloga bakterija u transformaciji anorganskih tvari: kruženje ugljika, dušika, sumpora i ostalih važnih biogenih
elemenata.
Predavanje 12. Mikroorganizmi u sedimentima
Brojnost i proizvodnja bakterija u sedimentima, odnos pelagičke i bentoske bakterijske brojnosti i proizvodnje, uloga
bakterija u sedimentima, skupine bakterija odgovornih za određene biogeokemijske procese, odnosno remineralizaciju
organskog detritusa u sedimentu. Razlike u aktivnostima bakterija u plitkovodnim i dubokomorskim sedimentima.
Predavanje 13. Mikroorganizmi dubokomorskog okoliša
Osobine mikroorganizama duboko-morskog okoliša, raznolikost mikroorganizama dubokomorskog staništa, razlike u
njihovoj brojnosti i aktivnostima duboko-morskog staništa i morskih staništa do dubine od 1.000 m. Hidrotermalni
izvori i mikroorganizmi hidrotermalnih izvora. Aktivnost i uloga duboko-morskih mikroorganizama.
Predavanje 14. Odnos mikroorganizama i makroorganizama u moru (simbiotska staništa)
Mikroorganizmi kao epifiti na morskom bilju, mikroorganizmi kao epibionti i endobionti zdravih kralješnjaka i
beskralješnjaka. Autohtoni morski mikroorganizmi-uzročnici oboljenja kralješnjaka i beskralješnjaka. Uvjeti u kojima
autohtoni morski mikroorganizmi postaju patogeni za makroorganizme u morskom okolišu.
Poglavlje 15. Alohtoni mikroorganizmi u moru
Izvori alohtonih mikroorganizama u morskom okolišu. Pregled alohtonih mikroorganizama koji se zadržavaju za
određeno vrijeme u morskom okolišu. Čimbenici koji utječu na njihovo preživljavanje u moru. Akumulacija
alohtonih mikroorganizama u morskim organizmima s posebnim osvrtom na filtratore (filter-feeders).
LABORATORIJSKE VJEŽBE
Tijekom nastavne godine održava se 15 laboratorijskih vježbi koje studenti odrađuju samostalno nakon uvodnih
predavanja i uz nadzor za vrijeme izvođenja vježbi kako slijedi
Vježba 1. Određivanje brojnosti i biomase bakterija u vodenom stupcu
Određivanje brojnosti bakterija metodom epifluorescentne mikroskopije i protočne citometrije i određivanje
bakterijske biomase iz volumena i ukupnog broja bakterijskih stanica
Vježba 2. Određivanje brojnosti i biomase HNF-a
Određivanje brojnosti heterotrofnih nanoflagelata metodom epifluorescentne mikroskopije i određivanje biomase
heterotrofnih nanoflagelata iz volumena i ukupnog broja
Vježba 3. Određivanje brojnosti cijanobakterija
Određivanje brojnosti cijannobakterija metodom epifluorescentne mikrkoskopije.
Vježba 4. Određivanje bakterijske proizvodnje u moru
Određivanje bakterijske proizvodnje metodom ugradnje 3H-Timidina u DNK na tekućem scintilacijskom brojaču.
Vježba 5. Izolacija i određivanje brojnosti bakteriofaga u moru
Izolacija i određivanje broja virusnih čestica metodom epifluorescentne mikroskopije i metodom procjene ukupnog
broja virusa putem plakova na diferencijalnim hranjivim podlogama.
Vježba 6. Utjecaj ekoloških čimbenika na rast morskih mikroorganizama
Kako različiti ekološki čimbenici utječu na rast morskih bakterija (rast na različitim hranjivim podlogama, pri
različitim temperaturama, pri različitom osmotskom tlaku, pH, anorganskim solima).
Vježba 7. Potrebe mikroorganizama za kisikom
Upoznavanje s metodama određivanja različitih potreba mikroorganizama za kisikom, utjecaj različite koncentracije
kisika na rast mikroorganizama na hranjivim podlogama.
Vježba 8. Uzgoj anaerobnih mikroorganizama
Upoznavanje s različitim laboratorijskim tehnikama uzgoja anaerobnih mikroorganizama na selektivnim i
diferencijalnim hranjivim podlogama.
Vježba 9. Izolacija bakterija koje sudjeluju u ciklusu dušika
Izolacija i određivanje skupine bakterija koje sudjeluju u ciklusu dušika koristeći diferencijalne hranjive podloge.
Vježba 10. Izolacija i uzgoj luminiscentnih bakterija
Izolacija bioluminiscentnih bakterija s površine ribe metodom razmaza na diferencijalnim hranjivim podlogama.
Vježba 11. Stupac po Winogradskom
Izrada Winogradsky stupca pomoću kojeg se prati razvoj mikrobnih zajednica u sedimentu pri različitom gradijentu
H2S i O2. (Napomena: obzirom na spori rast bakterija u sedimentu postavljanje vježbe se izvodi uz vježbu 4)
Vježba 12. Izolacija i određivanje brojnosti bakterija iz morskog sedimenta
Izolacija bakterija u sedimentu metodom sonifikacije i određivanje brojnosti bakterija u sedimentu brojanjem izraslih
kolonija na diferencijalnim hranjivim podlogama.
Vježba 13. Određivanje sanitarne kakvoće mora metodom membranske filtracije.
Određivanje indikatorskih organizama u moru metodom membranske filtracije uz korištenje selektivnih podloga i
određivanje sanitarne kakvoće mora za kupanje.
Vježba 14. IMViC test
Određivanje prisutnosti glavnih rodova obitelji Enterobacteriaceae (enterobakterije) u uzorku praćenjem serija
reakcija na diferencijalnim hranjivim podlogama.
Vježba 15. Ispitivanje sanitarne kakvoće školjkaša
Ispitivanje sanitarne kakvoće školjkaša metodom najvjerojatnijeg broja (MPN metoda).
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Do konačne ocjene dolazi se polaganjem testova iz gradiva predavanja i laboratorijskih vježbi. Tijekom semestra
polažu se dva testa iz gradiva i dva testa iz laboratorijskih vježbi. Za pozitivnu ocjenu mora bit riješeno najmanje 60%
pitanja iz svakog pojedinačnog testa. Položeni testovi iz laboratorijskih vježbi su uvjet za dobijanje konačne ocjene.
Rezultati testova iz gradiva predavanja se zbrajaju i konačna ocjena se formira na sljedeći način:
90-100% riješenih pitanja iz testova - izvrstan (5)
80-89% riješenih pitanja iz testova - vrlo dobar (4)
70-79% riješenih pitanja iz testova - dobar (3)
60-69% riješenih pitanja iz testova - dovoljan (2)
< 60% - student nije zadovoljio
Student ima pravo jedan put ponoviti svaki od testova. Ponovno polaganje testova se organizira na kraju semestra u
istom terminu za sve studente. Nakon ponovljenog testa postignuti bodovi su važeći, a stari bodovi iz prvog pokušaja
se brišu. Studenti koji ne ostvare uvjete za dobivanje konačne ocjene iz polaganja testova mogu polagati ispit iz
cijelog gradiva u terminima ispitnih rokova (onoliko puta koliko to pravilnik o studiranju dozvoljava), na način da
mogu birati polaganje završnim testom koji obuhvaća cijelo gradivo ili usmenim ispitom.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Informacije o nastavnim materijalima, dodatnoj literaturi, studentskim obvezama, načinu ocjenjivanja i terminima
konzultacija studenti dobivaju na prvom satu predavanja.
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
EKOLOGIJA PRIDNENIH ŽIVOTNIH ZAJEDNICA
SMB311
30/0/30
4 ECTS
(2- predavanja, samostalno učenje, konzultacije; 2- laboratorijske vježbe, kolokviji)
obavezan
izborni
x
temeljni
napredni
specijalistički
x
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
III. godina / VI. semestar
Godina/semestar
Odslušani kolegiji Botanika mora i Biologija morskih beskralješnjaka
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski / konzultacije na engleskom
drugim jezicima
Doc. dr. sc. Ivana Grubelić
Nositelj predmeta
Prof. dr. sc. Marija Despalatović, izvanredni profesor
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Svrha nastave ovog studijskog predmeta je upoznati studente s osnovnim ekološkim značajkama i procesima u
bentoskom ekosustavu, životnim zajednicama na različitim tipovima morskoga dna, što ugrožava bentoske zajednice i
bentoske organizme u Jadranskom moru te mjerama zaštite. Stećeno znanje studentima je neophodno za kompleksno
sagledavanje problematike u budućem radu u oblasti ekologije i biologije mora, morskog ribarstva te gospodarenja i
zaštite istih. Vježbe studente pripremaju za samostalno istraživanje kompleksnih bentoskih zajednica. Na terenu i u
laboratoriju studenti se upoznavaju s metodologijom uzorkovanja, konzerviranja i obrade bentoskih uzoraka. Uzorke
obrađuju kvalitativno, kvantitativno i statistički, a usporedbom različitih uzoraka zorno spoznaju utjecaj različitih
ekoloških sredina na razvoj živoga svijeta.
Nastava se izvodi kroz predavanja i vježbe (30 sati predavanja i 30 sati vježbi po 2 sata tjedno), gdje studenti stječu
teorijsko te praktično znanje u laboratoriju i na terenu. Nastava se održava u standardno opremljenoj predavaonici s
video opremom te u laboratoriju za bentos koji je opremljen laboratorijskim pomagalima, stručnom i znanstvenom
literaturom i zbirkom bentoskih organizama (živi i preparirani primjerci).
Studenti su obvezni redovito pohađati predavanja i vježbe. Izostajanje s 20% obaveznog plana predavanja (6 sati) ili
vježbi (6 sati) mora biti opravdano, što je preduvjet pristupanju ispitu znanja.
Popis obavezne literature
1. Pérès J. M., Gamulin-Brida H. 1973. Biološka oceanografija. (Školska knjiga)
2. Ercegović A. 1949. Život u moru. (JAZU)
3. Bertness M.D., Gaines S.D., Hay M.E. 2001. Marine Community Ecology. (Sinauer A.)
4. Riedl R. 1983. Fauna und flora des Mittelmeeres. (P. Parey)
5. Bakran-Petricioli T. 2007. Morska staništa. Priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja. (Državni zavod za zaštitu
prirode, Zagreb)
Popis izborne literature
Odabrani radovi domaćih i stranih eksperata.
Specijalizirani ključevi za determinaciju bentoskih organizama.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Uvodno predavanje
Biološko-ekološke osobine morskog ekosustava. Podjela živih organizama u moru obzirom na način života te njihova
prilagodba životu na morskome dnu.
Ishod učenja: Povezati i ujediniti stečena znanja iz već odslušanih/položenih kolegija (biologija, kemija, fizika i
geologija mora) studija sa svrhom boljeg razumijevanja i usvajanja novog gradiva.
Predavanje 2. Pridnene (bentoske) životne zajednice
Povijesni pregled i metodologija studija pridnenih zajednica.
Ishod učenja: Definirati pojam pridnene zajednice te objasniti intra i interspecijske odnose u pridnenim zajednicama.
Kroz povijesni pregled i metodologiju studija pridnenih zajednica steći znanje i seriozan pristup metodama
istraživanja veoma raznolikog pridnenog prostora.
Predavanje 3. Ekološki čimbenici koji utječu na razvoj i rasprostranjenost pridnenih zajednica
Ishod učenja: Definirati osnovne ekološke čimbenike koji utječu na razvoj i rasprostranjenost pridnenih zajednica.
Povezati utjecaj jednog čimbenika na drugi te razumjeti na koji način se bentoski organizmi prilagođavaju raznolikim
ekološkim uvjetima.
Predavanje 4. Podjela pridnenog životnog prostora
Granica između terestričkih naselja i naselja morskog litorala
Ishod učenja: Razumjeti što utječe na vertikalnu i horizontalnu rasprostranjenost pridnenog prostora, odnosno
pridnenih zajednica, te usvojiti znanje o podjeli pridnenog životnog prostora na bionomske stepenice prema različitim
autorima: podjela prema A. Ercegoviću te podjela prema Peres i Picardu).
Predavanje 5. Supralitoralna stepenica, ekološke osobine i naselja
Mediolitoralna stepenica, ekološke osobine i naselja
Ishod učenja: Uočiti koji ekološki čimbenici i u kojem obimu utječu na razvoj supralitoralnih naselja na čvrstoj
(Biocenoza supralitotalnih stijena; Biocenoza supralitoralnih lokvica) i pomičnoj podlozi (Biocenoza morskih oseklina
naglog sušenja; Biocenoza morskih oseklina polaganog sušenja), odnosno na razvoj mediolitoralnih naselja na čvrstoj
(Biocenoza gornjih stijena mediolitorala; Biocenoza donjih stijena mediolitorala) i pomičnoj podlozi (Biocenoza
detritičnih dna mediolitoralne stepenice; Biocenoza mediolitoralnih pijesaka; Naselja muljevitih pijesaka i muljeva
laguna i ušća)
Predavanje 6. Infralitoralna stepenica, ekološke osobine i naselja
Infralitoralna naselja na čvrstoj podlozi
Ishod učenja: Definirati ekološke osobine infralitoralne bionomske stepenice te što utječe na razvoj i rasprostranjenost
infralitoralnih naselja, s posebnim osvrtom na životne zajednice koje se razvijaju na čvrstoj podlozi (Biocenoza
fotofilnih alga; Degradirana biocenoza fotofilnih alga u onečišćenim vodama)
Predavanje 7. Infralitoralna naselja na pomičnoj podlozi (1)
Ishod učenja: Definirati ekološke osobine infralitoralne bionomske stepenice koje utječu na razvoj i rasprostranjenost
pojedine infralitoralne zajednice na pomičnom dnu (Biocenoza morske cvjetnice Posidonia oceanica; Biocenoza
morske cvjetnice Cymodocea nodosa; Biocenoza morskih cvjetnica roda Zostera; Evolutivna serija na području
biocenoza morskih cvjetnica)
Predavanje 8. Infralitoralna naselja na pomičnoj podlozi (2)
Ishod učenja: Definirati ekološke osobine na dijelu infralitoralne bionomske stepenice koje utječu na razvoj i
rasprostranjenost infralitoralnih biocenoza bez vegetacije (Biocenoza sitnih površinskih pijesaka; Biocenoza sitnih
ujednačenih pijesaka; Biocenoza muljevitih pijesaka; Biocenoza zamuljenih pijesaka zaštićenih obala) te ostalih
biocenoza na pomičnim dnima infralitorala (Spongiferna dna; Životne zajednice neovisne o vertikalnoj razdiobi,
Biocenoza krupnih pijesaka i sitnih šljunaka pod utjecajem pridnenih struja, Naselja pomičnih prelaznih dna)
Predavanje 9. Cirkalitoralna stepenica, ekološke osobine i naselja
Cirkalitoralna naselja čvrste podloge (1)
Ishod učenja: Definirati ekološke osobine specifične za cirkalitoralnu bionomsku stepenicu te što utječe na razvoj i
rasprostranjenost pojedine zajednice, osobito na čvrstom dnu gdje se razvijaju cirkalitoralna naselja čvrste podloge
(Koraligenska biocenoza: Pretkoraligenski aspekt ili inicijalni stadij koraligenske biocenoze i Tipični koraligenski
aspekt ili klimaks stadij koraligenske biocenoze - Koraligen donjeg horizonta litoralnih stijena i Koraligenski plato)
Predavanje 10. Cirkalitoralna naselja čvrste podloge (2)
Ishod učenja: Definirati ekološke osobine na dijelu cirkalitoralne bionomske stepenice gdje se razvijaju cirkalitoralna
naselja čvrste podloge (Biocenoza polutamnih spilja: Facijes Corallium rubrum, Facijes Parazoanthus axinellae
adriaticus; Osiromašeni aspekt u poluspiljama s jakim gibanjem voda; Biocenoza potpučinskih stijena)
Predavanje 11. Cirkalitoralna naselja pomične podloge (1)
Ishod učenja: Definirati ekološke osobine cirkalitoralne bionomske stepenice koje utječu na razvoj i rasprostranjenost
pojedine zajednice na pomičnom dnu cirkalitorala: Biocenoza obalnih detritičnih dna; Biocenoza detrtičnih dna
otvorenijeg otočnog područja i otvorenog mora.
Predavanje 12. Cirkalitoralna naselja pomične podloge (2)
Ishod učenja: Definirati ekološke osobine cirkalitoralne bionomske stepenice koje utječu na razvoj i rasprostranjenost
pojedine zajednice na pomičnom dnu cirkalitorala: Biocenoza detritičnih više ili manje zamuljenih dna: Obalna zona,
Središnja zona, Zona otvorenog mora pod utjecajem otvorenog mora i alpskih rijeka; Biocenoza obalnih terigenih
muljeva: Facijes mekanih muljeva, Facijes ljepljivih muljeva, ukorijenjenih oblika i sesilnih oblika.
Predavanje 13. Cirkalitoralna naselja pomične podloge (3)
Ishod učenja: Definirati ekološke osobine na dijelu cirkalitoralne stepenice s pomičnim dnom gdje se razvija
Biocenoza muljevitih dna otvorenog srednjeg Jadrana i otočne zone sjevernog Jadrana “Nephrops norvegicus –
Thenea muricata“ te što utječe na njeno rasprostranjenje i abundantnost. Uočiti biološke i gospodarstvene osobitosti
navedene zajednice i vrste Nephrops norvegicus te biološke i ekološke osobine spužve Thenea muricata.
Predavanje 14. Prijelaz između litoralnog (fitalnog) i dubinskog (afitalnog) sistema
Batijalna stepenica, ekološke osobine i naselja u Jadranu
Ishod učenja: Uočiti ekološke osobine afitalnog dijela u odnosu na ekološke osobine fitalnog dijela podmorja te što
utječe na razvoj i rasprostranjenost bentoskih biocenoza afitalnog sistema u Jadranu, odnosno batijalnih naselja na
čvrstoj podlozi (Boicenoza velikih dubinskih kolonijalnih koralja) i batijalnih naselja na pomičnoj podlozi (Biocenoza
batijalnih muljeva: Facijes mekih muljeva, Facijes pjeskovitih i pjeskovito-šljunkovitih muljeva)
Predavanje 15. Završno predavanje: što ugrožava bental u Jadranu i kako ga zaštititi.
Ishod učenja: Povezati stečeno znanje o raznolikim životnim uvjetima koji vladaju na veoma raznolikom morskom
dnu Jadranskog mora i utječu na razvoj raznolikih pridnenih životnih zajednica s ukupno velikom biološkom
raznolikosti. Spoznati što ugrožava pridnene zajednice u Jadranskom moru i kako ih zaštititi.
Vježba 1. Uvod u praktikum / Ekološki čimbenici
Ishod učenja: Koristeći stečena znanja iz prethodnih kolegija ustanoviti način života odabranih vrsta na morskom dnu
te ekološke čimbenike koji na njega utječu.
Vježba 2. Metodologija uzorkovanja pridnenih zajednica
Ishod učenja: Upoznati direktne i indirektne, kvalitativne i kvantitativne te destruktivne i nedestruktivne metode
uzorkovanja na pomičnim i čvrstim dnima. Upoznati načine mjerenja vrijednosti pojedinih abiotičkih čimbenika.
Vježba 3. Obrada uzoraka
Ishod učenja: Usvojiti načine separacije, determinacije te konzerviranja jedinki. Usvojiti načine izrade mikroskopskih
preparata.
Vježba 4. Izrada zbirki i baza podataka
Ishod učenja: Upoznati načine izrade zbirki bentoskih vrsta. Usvojiti načine kreiranja baza podataka.
Vježba 5. Supralitoralna stepenica
Ishodi učenja: Upoznati organizme koji žive u supralitoralnoj stepenici na čvrstoj i pomičnoj podlozi.
Vježba 6. Mediolitoralna stepenica
Ishodi učenja: Upoznati organizme koji žive u mediolitoralnoj stepenici na čvrstoj i pomičnoj podlozi.
Vježba 7. Infralitoralna stepenica – čvrsta podloga
Ishodi učenja: Upoznati organizme koji žive u infralitoralu na čvrstoj podlozi (Biocenoza fotofilnih alga).
Vježba 8. Infralitoralna stepenica – pomična podloga
Ishodi učenja: Upoznati organizme koji žive u različitim biocenozama infralitorala na pomičnoj podlozi.
Vježba 9. Cirkalitoralna stepenica – čvrsta podloga
Ishod učenja: Upoznati organizme koji žive u cirkalitoralu na čvrstoj podlozi (Koraligenska biocenoza).
Vježba 10. Cirkalitoralna stepenica – pomična podloga (1)
Ishod učenja: Upoznati organizme koji žive u cirkalitoralu na pomičnoj podlozi, u Biocenozi obalnih detritičnih dna i
Biocenozi detrtičnih dna otvorenijeg otočnog područja i otvorenog mora.
Vježba 11. Cirkalitoralna stepenica – pomična podloga (2)
Ishod učenja: Upoznati organizme koji žive u cirkalitoralu na pomičnoj podlozi, u Biocenozi detritičnih više ili manje
zamuljenih dna i Biocenozi obalnih terigenih muljeva.
Vježba 12. Batijalna stepenica
Ishod učenja: Upoznati organizme koji žive u batijalnoj stepenici na čvrstoj (Boicenoza velikih dubinskih kolonijalnih
koralja) i pomičnoj podlozi (Biocenoza batijalnih muljeva).
Vježba 13. Koćarska dna otvorenog Jadrana
Ishod učenja: Upoznati organizme koji žive na pomičnim koćarskim dnima otvorenog Jadrana.
Vježba 14. Antropogeni utjecaji na bentoske zajednice
Ishod učenja: Analizirati poremećaje koji se događaju na morskom dnu, a koji su posljedica antropogenog djelovanja.
Vježba 15. Alohtone vrste
Ishod učenja: Upoznati strane vrste u pridnenim zajednicama Jadrana.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Provjera znanja tijekom semestra: dva testa (ne utječu na završnu ocjenu), rezultati služe predavaču da procijeni
uspješnost svojih predavanja i zainteresiranost studenata. Završno znanje se provjerava na ispitu i kolokviju. Studenti
mogu izaći na ispit nakon položenog kolokvija. Ispit se sastoji od usmenog dijela, a kolokvij od pismenog dijela.
Usmeni dio ispita se sastoji od 3 pitanja (npr.: 1.Vertikalna podjela životnog prostora po Peres-Picardu,
2.Mediolitoral, 3.Spongiferna dna), a student je položio ispit ako pokaže osnovno znanje vezano za svako pitanje, a
znanje i umješnost povezivanja biološko-ekoloških osobina u pridnenim zajednicama donosi više bodova, odnosno
veću ocjenu.
Kolokviranje vježbi: znanje studenata iz praktikuma se provjerava pismenim testom, koji sadrži 20 pitanja. Odgovori
na pitanja su ponuđeni, a treba odabrati jedan ili više točnih odgovora. Pozitivna ocjena uvjetuje najmanje 60% točnih
odgovora.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Sve dodatne informacije studentima su dostupne kroz direktne razgovore s voditeljima predavanja i vježbi te putem emaila ([email protected]; [email protected]) i telefona (021 408043; 021 408046).
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na
drugim jezicima
BIOLOGIJA I EKOLOGIJA PLANKTONA
SMB312
30/0/30
4 ECTS
2 (predavanja, samostalno učenje, konzultacije) i 2 (laboratorijske vježbe, kolokviji)
obavezan
izborni
X
temeljni
napredni
specijalistički
X
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
III. godina / VI. semestar
Odslušani predmeti: Biologija stanice, Ekologija, Fizička oceanografija, Kemijska
oceanografija
Hrvatski (moguće i na engleskom jeziku)
Prof. dr. sc. Ivona Marasović, redoviti profesor
- dio predavanja izvodi doc. dr. sc. Olja Vidjak
Doc. dr. sc. Olja Vidjak
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađanju nastave, obveze studenata...)
Kroz ovaj kolegij studenti se upoznaju sa planktonskim zajednicama u moru, te usvajaju znanja o složenim odnosima
koji među njima vladaju. Veliki dio hrane koju ljudi dobivaju iz mora direktno je ili indirektno ovisan o planktonu,
obzirom da su većina primarne proizvodnje, kao i znatan dio sekundarne proizvodnje u moru vezane uz planktonske
zajednice. Kako većina morskih organizama provodi svoj cijeli životni ciklus, ili bar jedan njegov dio u planktonu,
ova je zajednica posebno brojna i raznovrsna.
Nastava se izvodi kroz predavanja i laboratorijske vježbe. Predavanja se održavaju uz korištenje PowerPoint, i video
prezentacija, dok se vježbe održavaju u studentskom praktikumu, Laboratoriju za plankton IOR-a, te u laboratoriju na
istraživačkom brodu. Praktičnim vježbama studenti se upoznaju s uzorkovanjem, fiksacijom i pripremama
fitoplanktonskih i zooplanktonskih uzoraka,
kvalitativno-kvantitativnim analizama
fitoplanktonskih,
mezozooplanktonskih i mikrozooplanktonskih uzoraka, glavnim skupinama fitoplanktona, "red tide" i toksičnim
organizmima, procjenom biomase fitoplanktona (metodom klorofila a), procjenom primarne proizvodnje (C14
metoda), glavnim zooplanktonskim skupinama i procjenom biomase zooplanktona (metodom suhe težine).
Studenti su obavezni prisustvovati predavanjima i vježbama u odnosima predviđenim pravilima Odjela i u dogovoru s
nastavnikom.
Popis obavezne literature
1. Viličić, D. Fitoplankton Jadranskog mora (biologija i taksonomija). 2002, Školska knjiga Zagreb
2. Viličić, D. Fitoplankton u ekološkom sustavu Jadranskog mora. 2003, Školska knjiga Zagreb
3. Raymont, J.E.G.: Plankton and productivity in the oceans. Pergamon Press. New York, 1980
4. Steidinger, K.A. and Walker, L.M. Marine Plankton Life Cycle Strategies, CRC Press Inc. Boca Raton, Florida,
1986.
Nositelj predmeta
5. Okaichi, T., D.M. Anderson and T. Nehoto, 1989. Red tides: Biology, Environmental Science and Toxicology,
Elsevier, Amsterdam, 489 p.
6. Vidjak, O. Biologija i ekologija planktona. II dio – Zooplankton. Interna skripta za studente III godine Biologije i
ekologije mora.
7. Vidjak, O. Praktikum iz Biologije i ekologije planktona, I dio – Fitoplankton. Interna skripta za studente III godine
Biologije i ekologije mora.
Popis izborne literature
1. Levinton, J. S. 1995. Marine biology. Oxford University Press, 420 pp
2. Bougis, P. 1976. Marine plankton ecology. North Holland Publishing Company. Amsterdam-Oxford. American
Elsevier Publishing Company, Inc. New York
3. Marasović, I., Ž. Ninčević, G. Kušpilić, S. Marinović & S. Marinov. 2005. Long term changes of basic biological
and chemical parameters at two stations in the Middle Adriatic. Journal of Sea Research.
4. Marasović, I., D. Viličić & Ž. Ninčević 1999. South Adriatic ecosystem: Interaction with the Mediterranean
Sea. In: The Eastern Mediterranean as a Laboratory Basin for the Assessment of Contrasting Ecosystems
( Eds.P.Malanotte-Rizzoli & V.N. Eremeev), Kluwer Academic Press, Dordrecht, Netherlands, pp. 383-405.
5. Marasović, I., Ž. Ninčević-Gladan, B. Grbec & S. Skejić (2010) Recent Changes in the Phytoplankton Community
of the Adriatic Sea. In: Phytoplankton responses toMediterranean environmental changes, CIESM Workshop
Monographs / F. Briand (ur.). Monaco : CIESM, 2010. 49-56
6. Bojanić, N., M. Šolić, N. Krstulović, S. Šestanović, I. Marasović & Ž Ninčević (2005). Temporal variability in
abundance and biomass of ciliates in the eutrophicated part of the Kaštela Bay (Middle Adriatic). Helgoland Marine
Research, 59 (1).
7. Vidjak O., Bojanić N., Kušpilić G., Marasović I., Ninčević Gladan Ž., Brautović I. (2006) Annual variability and
trophic relations of the mesozooplankton community in the eutrophicated coastal area (Vranjic Basin, eastern Adriatic
Sea). Journal of the Marine Biological Association of the U.K., 86: 19-26.
8. Vidjak O., Bojanić N., Kušpilić G., Ninčević Gladan Ž., Tičina V. (2007) Zooplankton community and
hydrographical properties of the Neretva Channel (eastern Adriatic Sea). Helgoland Marine Research, 61: 267-282.
9. Vidjak O., Bojanić N., Kušpilić G., Grbec, B, Ninčević Gladan Ž., Matijević S., Brautović, I. (2009) Population
structure and abundance of zooplankton along the Krka river estuary in spring 2006. Acta Adriatica, 50 (1): 45-58
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima
učenja)
BIOLOGIJA I EKOLOGIJA PLANKTONA. I DIO – FITOPLANKTON (prof. dr. sc. Ivona Marasović)
Predavanje 1. (90 min) Općenito o morskom planktonu. Sezonska, vertikalna i horizontalna raspodjela.
Ishodi učenja: Upoznati i razumjeti ulogu planktonske zajednice u morskom ekosustavu. Upoznati vertikalnu i
horizontalnu raspodjelu planktona vezano uz različita geografska područja, kao i uzroke sezonske varijabilnosti.
Upoznati glavne grupe planktonskih organizama u morskoj sredini (fitoplankton., zoplankton, bakterioplankton).
Predavanje 2. (90 min) Općenito o fitoplanktonu. Pregled sistematske i morfološke podjele fitoplanktona.
Dijatomeje. Dinoflagelati.
Ishodi učenja: Upoznati morfološke osobine skupine dijatomeja (penatne i centrične). Upoznati specifičnosti
razmnožavanja skupine dijatomeja. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu dijatomeja. Upoznati morfološke
osobine skupine dinoflagelata. Upoznati specifičnosti razmnožavanja skupine dinoflagelata. Upoznati specifičnosti
ishrane dinoflagelata. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu dinoflagelata.
Predavanje 3. (90 min) Kokolitoforide. Silikoflagelati. Cijanoficeje. Proklorofita.
Ishodi učenja: Upoznati morfološke osobine skupine kokolitoforida. Upoznati specifičnosti razmnožavanja skupine
kokolitoforida. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu kokolitoforida. Upoznati morfološke osobine skupine
silikoflagelata. Upoznati specifičnosti razmnožavanja skupine silikoflagelata. Upoznati sezonsku i prostornu
raspodjelu silikoflagelata. Upoznati morfološke osobine skupine cijanoficeja. Upoznati specifičnosti razmnožavanja
skupine cijanoficeja. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu cijanoficeja. Upoznati osobine skupine proklorofita.
Upoznati specifičnosti razmnožavanja skupine proklorofita. Upoznati sezonsku i prostornu raspodjelu proklorofita.
Predavanje 4. (90 min) Općenito o primarnoj proizvodnji. Sezonski aspekti primarne proizvodnje. Primarna
proizvodnja u oceanima. Primarna proizvodnja u obalnim područjima. Primarna proizvodnja u Sredozemnom
moru.
Ishodi učenja: Razumjeti osnovne principe procesa primarne proizvodnje. Upoznati specifičnosti procesa primarne
proizvodnje u moru. Upoznati sezonske aspekte primarne proizvodnje u različitim geografskim područjima. Upoznati
se s osobitostima primarne proizvodnje u oceanskom području. Upoznati osobitosti primarne proizvodnje u obalnim
područjima. Upoznati osobitosti primarne proizvodnje u Sredozemnom bazenu i njegovim podbazenima.
Predavanje 5. (90 min) Primarna proizvodnja Jadranskog mora.
Ishodi učenja: Upoznati primarnu proizvodnju Jadrana. Razumjeti uzroke prostorne varijabilnosti visine primarne
proizvodnje. Upoznati dugogodišnje trendove primarne proizvodnje u Jadranu. Upoznati odnose između eutrofikacije
i primarne proizvodnje. Upoznati odnose između klimatskih faktora i primarne proizvodnje. Upoznati odnose između
primarne proizvodnje i ulova male plave ribe.
Predavanje 6. (90 min) Biomasa fitoplanktona. Sukcesije vrsta. Ograničavajući čimbenici primarne
proizvodnje.
Ishodi učenja: Upoznati biološke i kemijske metode procjene biomase. Upoznati prednosti i ograničenja pojedinih
metoda. Upoznati vertikalnu i horizontalnu raspodjelu biomase u obalnim i otvorenim vodama Jadrana. Upoznati se s
uzrocima sukcesije vrsta u obalnim i otvorenim vodama Jadrana. Upoznati ograničavajuće čimbenike primarne
proizvodnje.
Predavanje 7. (90 min) Svjetlost. Ugljični dioksid. pH. Dušik. Fosfor.
Ishodi učenja: Upoznati osobitosti fotosinteze u moru vezano uz raspodjelu svjetla. Upoznati vezu između pH
vrijednosti i intenziteta primarne proizvodnje. Upoznati ciklus dušika u moru. Upoznati ciklus fosfora u moru.
Upoznati uzroke i posljedice prirodne i antropogene eutrofikacije u morskom ekosustavu.
Predavanje 8. (45 min) Ekološka efikasnost prijenosa na više trofičke razine.
Ishodi učenja: Upoznati osnovne lance ishrane u morskom ekosustavu. Upoznati tipove ekološke efikasnosti u
morskom ekosustavu pri prijenosu materije i energije na više trofičke razine. Razumjeti uzroke razlika ekološke
učinkovitosti između različitih djelova morskog ekosustava (oceanski tip prijenosa, obalni tip prijenosa, tip prijenosa u
„upwelling“ područjima).
BIOLOGIJA I EKOLOGIJA PLANKTONA. II DIO – ZOOPLANKTON (Doc. dr. sc. Olja Vidjak)
Predavanje 9. (90 min) Osnovne karakteristike zooplanktonskih organizama: Pregled sistematske i morfološke
podjele zooplanktona, karakteristike planktonskog života u vodenoj sredini.
Ishodi učenja: Opisati osnovne razlike u stupnju organizacije, načinu ishrane i vremenu koje životinjski organizmi
provode u planktonu. Nabrojiti osnovne taksonomske kategorije zooplanktona. Objasniti načine pokretanja
zooplanktonskih organizama. Definirati veličinske kategorije zooplanktona. Objasniti osnovna svojstva vodene
sredine kao životnog medija za zooplankton. Razumjeti i objasniti odnos zooplanktonskih organizama i Reynoldsovog
broja. Definirati plovnost zooplanktona i nabrojiti mehanizme sprečavanja nekontroliranog tonjenja. Objasniti
„patchiness“ ili nehomogenu raspodjela zooplanktona. Objasniti pojava i mehanizam nastanka bioluminiscencije kod
zooplanktonskih organizama.
Sistematska pripadnost i uloga protozoa u zooplanktonu.
Ishodi učenja: Nabrojiti taksonomske kategorije zooplanktonskih organizama iz carstva Protista. Definirati osnovne
biološke i ekološke karakteristike planktonskih Mastigophora, Sarcodina i Ciliophora (osnovna građa, ishrana,
razmnožavanje i rasprostranjenost). Razumjeti i objasniti ulogu i važnost protozoa u hranidbenoj mreži oceana.
Predavanje 10. (90 min) Sistematska pripadnost i uloga metazoa u zooplanktonu. Carstvo Metazoa, koljena
Rotatorija, Cnidaria i Ctenophora.
Ishodi učenja: Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih kolnjaka (građa, ishrana,
razmnožavanje i rasprostranjenost). Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih žarnjaka (građa,
ishrana, razmnožavanje i rasprostranjenost). Razumjeti i objasniti ulogu i važnost meduza u hranidbenoj mreži oceana.
Objasniti utjecaje meduza na ljudske aktivnosti. Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike plantonskih
rebraša (građa, ishrana, razmnožavanje i rasprostranjenost). Objasniti utjecaj invazivne vrste Mnemiopsis leidyi na
Crno more kao primjer degradacije i postepenog oporavka ekosustava.
Predavanje 11. (90 min) Sistematska pripadnost i uloga metazoa u zooplanktonu. Carstvo Metazoa, koljena
Annelida i Mollusca.
Ishodi učenja: Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike plantonskih mnogočetinaša (građa, ishrana,
razmnožavanje i rasprostranjenost). Objesniti prilagodbe mnogočetinaša na planktonski način života na primjeru
Tomopteris helgolandica. Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike plantonskih mekušaca. Opisati građu,
ishranu, razmnožavanje i rasprostranjenost planktonskih puževa Pteropoda (redovi Thecosomata i Gymnosomata).
Sistematska pripadnost i uloga metazoa u zooplanktonu. Carstvo Metazoa, koljeno Arthropoda, razred
Crustacea.
Ishodi učenja: Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih rakova. Opisati osobitosti građe,
ishrane i rasprostranjenosti planktonskih ljuskara (Ostracoda). Opisati životni ciklus i partenogenetsko razmnožavanje
marinskih kladocera ili škrgonožaca (Branchiopoda). Objasniti ekološku uvjetovanost kolebanja brojnosti ove skupine
na prostornoj i vremenskoj skali.
Predavanje 12. (90 min) Sistematska pripadnost i uloga metazoa u zooplanktonu. Carstvo Metazoa, koljeno
Arthropoda, razred Crustacea (nastavak).
Ishodi učenja: Navesti taksonomsku podjelu, te osnovne morfološke karakteristike svih redova planktonskih
veslonožaca (Copepoda). Razumjeti i objasniti filogenetske odnose unutar podrazreda Copepoda. Objasniti ekološku
uvjetovanost rasprostranjenosti osnovnih planktonskih skupina (redovi Calanoida, Harpacticoida, Poecilostomatoida i
Cyclopoida). Razumjeti i objasniti ulogu i važnost slobodnoživućih kopepoda u hranidbenoj mreži oceana. Opisati
pojave parazitizma, te odnose domaćin-parazit kod redova Siphonostomatoida, Poecilostomatoida i Monstrilloida.
Opisati osobitosti građe, ishrane i rasprostranjenosti planktonskih predstavnika rakova iz skupina Amphipoda i
Mysidacea (red: Peracarida) Opisati osobitosti građe, ishrane i rasprostranjenosti skupine Euphausiacea (nadred
Eucarida). Razumjeti i opisati ulogu „krilla“ u hranidbenoj mreži oceana.
Predavanje 13. (90 min) Sistematska pripadnost i uloga metazoa u zooplanktonu. Carstvo Metazoa, koljena
Chaetognatha i Chordata.
Ishodi učenja: Nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih streličara (građa, ishrana,
razmnožavanje i rasprostranjenost). Opisati važnost i ulogu ovih predatora u hranidbenim odnosima u planktonskoj
zajednici. Navesti osnovnu taksonomsku podjelu, te nabrojiti osnovne biološke i ekološke karakteristike planktonskih
svitkovaca iz skupina Appendicularia i Thaliacea (Pyrosomatida, Doliolida i Salpida). Opisati osobitosti načina
ishrane, te razumjeti ulogu i važnost ovih filtratora u hranidbenoj mreži oceana.
Meroplankton. Ličinke bentičkih organizama u planktonu. Jaja i ličinke riba.
Ishodi učenja: Razumjeti ulogu planktonskih stadija u životnom ciklusu bentičkih organizama. Opisati prednosti i
nedostatke života u planktonu. Nabrojiti tipove ličinki bentičkih organizama u planktonu. Nabrojiti ličinačke tipove
unutar razreda Crustacea. Navesti osnovne biološke i ekološke karakteristike, te rasprostranjenost jaja i ličinačkih
stadija riba u planktonu.
Fekalni peleti zooplanktona u biogeokemijskom ciklusu oceana.
Ishodi učenja: Razumjeti i opisati ulogu fekalnih peleta zooplanktona u vertkalnom transportu, sedimentaciji i
recikliranju organskih ostataka u vodenom stupcu.
Predavanje 14. (90 min)Vertikalna raspodjela i dnevno noćne migracije zooplanktona.
Ishodi učenja: Nabrojiti tipove vertikalnih migracija zooplanktona. Nabrojiti i opisati moguće uzroke dnevno-noćnih
migracija zooplanktona. Objasniti pojavu „deep scattering layers“.
Sezonska kolebanja i regionalna raspodjela zooplanktona.
Ishodi učenja: Opisati kvantitativna kolebanja zooplanktona na godišnjoj, sezonskoj i dnevnoj skali. Opisati sezonske
varijacije holo- i meroplanktona. Razumjeti višegodišnja kolebanja brojnosti i biomase zooplanktona. Opisati
prostorna kvantitativna kolebanja i regionalnu raspodjelu zooplanktona. Objasniti opće tipove horizontalne
rasprostranjenosti zooplanktona. Nabrojiti karakteristične elemente neritičkog i oceanskog zooplanktona. Objasniti
ulogu zooplanktonskih organizama kao bioloških indikatora vodenih masa.
Predavanje 15. (90 min) Metode istraživanja i kvantifikacija ishrane zooplanktona.
Ishodi učenja: Razlikovati i opisati osnovne tipove ishrane kod zooplanktona. Definirati izražavanje brzine hranjenja
kod zooplanktona. Nabrojiti eksperimentalne metode za procjenu grazinga protozooplanktona („per capita“ i u
ukupnoj protozooplanktonskoj zajednici). Nabrojiti metode za procjenu grazinga mezozooplanktona.
Sekundarna proizvodnja zooplanktona.
Ishodi učenja: Definirati sekundarnu proizvodnju zooplanktona. Objasniti odnos primarne proizvodnje fitoplanktona i
sekundarne proizvodnje zooplanktona. Nabrojiti metode za eksperimentalno određivanje sekundarne proizvodnje
zooplanktona.
Predavanje 16. (45 min) Osvrt na značajke zooplanktonske zajednice Jadranskog mora.
Ishodi učenja: Razumjeti i opisati horizontalne i vertikalne fluktuacije zooplanktona u Jadranu u odnosu na
hidrografske karakteristike područja. Razumjeti i objasniti ekološku uvjetovanost razlike u abundancija zooplanktona
u otvorenim i obalnim vodama. Objasniti utjecaj eutrofikacije na zooplankton. Objasniti putove ulaza novih vrsta u
Jadransko more s naglaskom na problematiku balastnih voda.
Vježba 1. (90 min)
Razred Bacillariophyceae (Dijatomeje). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati rodova Rhizosolenia,
Chaetoceros, Thalassiosira, Thalassiothrix, Odontella, Ditylum, Pseudonitzchia, Hemiaulus, Bacteriastrum.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice dijatomeja, te
savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine.
Vježba 2. (90 min)
Razred Dinophyceae (Dinoflagelati). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati rodova Protoperidinium,
Ceratium, toksičnih dinoflagelata iz rodova Lingulodinium, Dinophysis, Prorocentrum, heterotrofnog dinoflagelata
Noctiluca scintillans i dinoflagelatnih cista.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice dinoflagelata,
te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine.
Vježba 3. (90 min)
Razred Prymnesiophyceae-Haptophyceae. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati kokolitoforina,te
primnesioficeje Chrysochromulina sp.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice kokolitoforina,
te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine.
Razred: Dictyochophyceae; red: Dictyochales. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati silikoflagelata
Dictyocha fibula i Dictyocha speculum.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati organizme i dijelove stanice silikoflagelata,
te savladati osnovnu taksonomiju unutar ove skupine.
Vježba 4. (90 min)
Određivanje biomase fitoplanktona metodom klorofila a.U prethodno sakupljenom biljnom materijalu, nakon
ekstrakcije acetonom određuje se koncentracija klorofila a fluorometrijskom metodom. Postupak je detaljno opisan na
protokolu koji studenti moraju proučiti prije izvođenja same vježbe. Dobiveni rezultati fluorescencije se zapisuju i
matematičkim izrazom preračunavaju u koncentraciju klorofila a.
Ishodi učenja: Temeljem laboratorijske vježbe razumjeti i opisati metodu određivanja biomase fitoplanktona.
Vježba 5. (90 min)
Zooplanktonski protisti. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena Sarcodina (Heliozoa
(sunašca) – Sticholonche zanclea), koljena Foraminifera (krednjaci – Globigerina sp., Orbulina universa), koljena
Ciliophora (trepetljikaši - goli ili nelorikatni cilijati npr. Laboea sp., te tintinidi ili lorikatni cilijati iz rodova
Tintinnopsis, Eutintinnus, Metacylis, Favella, Helicostomella, Codonelopsis, Amphorides, Stenosemella)
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i razlikovati organizme i dijelove stanice
zooplanktonskih protista, te savladati osnovnu taksonomiju unutar glavnih skupina.
Vježba 6. (90 min)
Metazoa u zooplanktonu. Planktonski kolnjaci. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena
Rotatoria – Trichocerca sp.; Synchaeta sp.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih kolnjaka, te savladati
osnovnu taksonomiju unutar skupine.
Planktonski žarnjaci (Koljeno Cnidaria) Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika razreda
Hydrozoa (obrubnjaci) - podrazred Siphonophorae, red Calycophorae - Muggiaea kochi, M. atlantica, Lensia subtilis,
Eudoxoides spiralis.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći razumjeti i razlikovati građu i funkciju spolne (eudoksija) i nespolne
(nektofor) generacije kod sifonofora.
Vježba 7. (90 min)
Planktonski žarnjaci (nastavak). Kratke teorijske osnove i makroskopski preparati (konzervirani) predstavnika razreda
Scyphozoa - Scyphomedusae (režnjaci) - Pelagia noctiluca, Cotylorhiza tuberculata, Rhizostoma pulmo.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža konzerviranih primjeraka preparata studenti će moći razlikovati najčešće skifomeduze.
Vježba 8. (90 min)
Planktonski mogočetinaši. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena Annelida, razreda
Polychaeta) – Tomopteris helgolandica
Planktonski mekušci. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena koljena Mollusca, razreda
Gastropoda, reda Thecosomata) – Creseis acicula, Limacina sp.
Planktonski rakovi. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika koljena Arthropoda, razreda
Crustacea, podrazreda Ostracoda – Conchoecia sp.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih mnogočetinaša,
mekušaca i rakova, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina.
Vježba 9. (90 min)
Planktonski rakovi (nastavak). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika podrazreda
Branchiopoda (rakovi škrgonošci) - predstavnici marinskih kladocere rodova Podon, Evadne i Penilia
Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika podrazreda Copepoda (rakovi veslonošci) - predstavnici
redova Calanoida (Calanus helgolandicus) i Harpacticoida (Euterpina acutifrons)
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih rakova škrgonožaca i
veslonožaca, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina.
Vježba 10. (90 min)
Planktonski rakovi (nastavak). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika podrazreda Copepoda
(rakovi veslonošci) - predstavnici redova Poecilostomatoida (porodice Oncaeidae, Corycaeidae, Sapphirinidae) i
Cyclopoida (porodica Oithonidae - Oithona nana, Oithona plumifera, Oithona similis)
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih rakova škrgonožaca i
veslonožaca, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina.
Vježba 11. (90 min)
Planktonski rakovi (nastavak). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati predstavnika planktonskih rakova iz
skupina Amphipoda, Mysidacea i Euphausiacea.
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih amfipoda, mizida i
eufauzida, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina.
Vježba 12. (90 min)
Planktonski streličari i svitkovci. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati planktonskih streličara koljena
Chaetognatha, razreda Sagittoidea – Sagitta setosa, Sagitta inflata.
Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati planktonskih svitkovaca iz koljena Tunicata (Urochordata); razred
Appendicularia (repnjaci) – Oikopleura sp., Fritillaria pellucida
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih streličara i
svitkovaca, te savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina.
Vježba 13. (90 min)
Planktonski svitkovci (nastavak). Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati planktonskih svitkovaca iz razreda
Thaliacea (dvootvorke); redovi Pyrosomatida, Doliolida, Salpida
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati dijelove planktonskih svitkovaca, te
savladati osnovnu taksonomiju unutar ovih skupina.
Vježba 14. (90 min)
Ličinački stadiji u planktonu. Kratke teorijske osnove i mikroskopski preparati osnovnih tipova ličinki u planktonu veliger, trohofora, pilidium, cyphonautes, ciprid, zoea, megalopa. Ličinke planktonskih rakova – naupliji i
kopepoditski stadiji rakova veslonožaca. Jaja i ličinke riba – srdela (Sardina pilchardus) i inćuna (Engraulis
encrasicolus)
Ishodi učenja: na temelju teorijskih osnova usvojenih kroz predavanja i vježbe, shematskih prikaza građe, te vlastitih
crteža mikroskopskih preparata studenti će moći prepoznavati i imenovati osnovne tipove ličinki u planktonu, te
razlikovati adulte i juvenile kod predstavnika razreda Crustacea, te jaja srdele i inćuna .
Vježba 15. (90 min)
Metode određivanja biomase i abundancije zooplanktona. Određivanje biomase zooplanktona metodom suhe težine.
Određivanje abundancije zooplanktona brojenjem u reprezentativnom poduzorku.
Ishodi učenja: Temeljem laboratorijske vježbe i prethodno dobivenog pisanog materijala studenti će moći razumjeti i
opisati metodu određivanja biomase zooplanktona metodom suhe težine, te savladati tehniku određivanja abundancije
zooplanktona brojenjem u reprezentativnom poduzorku.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Položen kolokvij iz Praktikuma biologije i ekologije planktona uvjet je za izlazak na kolokvije iz kolegija Biologija
i ekologija planktona. Studentima je omogućeno usmeno polaganje dva kolokvija iz Praktikuma biologije i ekologije
planktona (I dio-Fitoplankton i II dio-Zooplankton), u kojima se ispituje koliko su ovladali prepoznavanjem elemenata
fito- i zooplanktona, te osnovnom taksonomijom svake skupine. Na ispit su dužni donijeti ispravno ispunjenu
bilježnicu pregledanu i ovjerenu potpisom nastavnika. Prilikom prepoznavanja preparata studenti su za prolaz dužni
ispravno identificirati najmanje 60% ponuđenih preparata. Kolokvije se ne ocjenjuje ocjenama od 1-5, već se
potpisom nastavnika verificira pozitivan rezultat studenta.
Provjera znanja iz kolegija Biologija i ekologija planktona obavlja se pismeno, putem dva kolokvija (I dioFitoplankton, II dio-Zooplankton). Na ponuđena pitanja odgovara se metodom višestrukog izbora (multiple choice), ili
upisivanja točne riječi ili izraza u definiciju. Kriteriji ocjenjivanja (bodovna skala) nalazi se u tablici:
% riješenosti testa
Ocjena
<60
nedovoljan (1)
60 -70
dovoljan (2)
71-80
dobar (3)
81-90
vrlo dobar (4)
91-100
odličan (5)
Studenti koji na jednom od pismenih kolokvija nisu dobili prolaznu ocjenu moraju pristupiti naknadnoj provjeri
znanja koju nastavnik može obaviti pismenim ili usmenim putem. Studentima koji žele popraviti prolaznu ocjenu iz
nekog od kolokvija također je omogućena naknadna pismena ili usmena provjera znanja. Završna ocjena iz kolegija
kombinacija je ocjena iz dva položena kolokvija.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Kontaktiranje s nastavnicima omogućeno je po dogovoru (usmeno, telefonom ili e-mailom). Sve informacije o
kolegiju (početak nastave, potreban pribor, rezultati kolokvija i ispita, itd.) dostupni su na oglasnoj ploči, kao i na
stranicama Odjela za studije mora (pod Obavijesti za studente).
Naziv predmeta
Kod predmeta
Satnica predmeta
(P/S/V)
ECTS
(uz obrazloženje)
Status predmeta
(označiti X)
Studijski program i
razina studija
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
EKOLOGIJA RIBA
SMB313
15/15/0
3ECTS (2 predavanje, 1 seminari)
obavezan
temeljni
izborni
napredni
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
III. godina / VI. semestar
Ekologija
Hrvatski i engleski jezik
X
X
specijalistički
mogućnost praćenja na
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Sanja Matić Skoko, izvanredni profesor
Nositelj predmeta
Prof. dr. sc. Sanja Matić Skoko, izvanredni profesor
Voditelj seminara
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Cilj je upoznati studente sa svijetom riba koji čini jedno fascinantno bogatstvo i složenost; uputiti ih na taksonomsko
obilje i evolucijske promjene, mnoštvo različitih staništa i odnosa, posebnih primjera životnih oblika i strategija,
morfoloških i fizioloških prilagodbi te ponašanja. Ipak, osnovni je cilj pomoći studentima u razvijanju vještina za
kritičko razumijevanje tema iz ekologije riba kao i učiniti ih sposobnima da raspravljaju o gorućim temama iz tog
područja.
Nastava je organizirana u obliku predavanja i seminara. Aktivno sudjelovanje studenta u nastavnom programu nastoji
se postići interaktivnim predavanjima, video klipovima te prezentacijom relevantnih znanstvenih radova iz područja
ekologije riba koji u datom trenutku zapanjuju širu javnost. Predavanja su obavezna.
Seminari su koncipirani tako da prate teme predavanja. Na seminarima student s nastavnikom aktivno raspravlja o
trenutnim „vrućim“ temama iz područja ekologije riba. Nastavnik studentima daje skupinu najnovijih znanstvenih
radova iz svjetski poznatih časopisa koje studenti moraju pročitati s razumjevanjem, obraditi i prezentirati temu.
Student je obvezan pripremiti gradivo o kojem se raspravlja na predavanjima i seminarima. Nastavnik ocjenjuje
sudjelovanje studenta u radu seminara (pokazano znanje, razumijevanje, sposobnost postavljanja problema,
zaključivanje, prezentacija itd.). "Zarađeni" bodovi pribrajaju se bodovima dobivenim na završnom ispitu iz dotičnog
predmeta. Ovisno o broju studenata seminari se izvode samostalno ili u grupama.
Popis obavezne literature
1. Diana, J.S., 2003. Biology and ecology of fishes. Cooper Publishing Group, 496p.
2. Jardas, I., 1996. Jadranska ihtiofauna. Školska knjiga, Zagreb, 533p.
3. Moyle, P.B. and Cech, J.J.Jr, 1996. Fishes. An introduction to ichthyology. Prentice Hall, New Jersey, 589p.
Popis izborne literature
1. Ercegović, A., 1949. Život u moru. JAZU, Zagreb, 412p.
2. Pérès J.-M. and H. Gamulin Brida, 1973. Biološka oceanografija. Školska knjiga, Zagreb, 467p.
3. Sale P.F. (ed.), 1991. The ecology of fishes on Coral Reefs. Academic Press, inc., London, 754p.
4. Wilson, E.O. 1992. The diversity of life. Penguin books, London, 406p.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1. Životni prostor riba. Ribe u užem i širem smislu. (1 školski sat)
Oceani i mora, raspodjela i opće značajke pelagijala i bentala, plankton i nekton. Eufotička, oligofotička i afotička
zona. Osobine litorala. Povijest i evolucija riba. Ribe u užem i širem smislu. Morfologija, meristika, filogenija.
Ishodi učenja: Student mora poznavati osnovne ekološke kategorije, opću raspodjelu i osobine vodene sredine kao i
poznavati i razumjeti osnovnu taksonomsku podjelu riba u užem i širem smislu, razumjeti razlike između osnovnih
taksonomskih grupa, znati njihova glavna obilježja, strategije i prilagodbe.
Predavanje 2. Ekološki čimbenici okoliša i njihov utjecaj na ribe. (2 školska sata)
Temperatura, salinitet, pH, svjetlost, hranjive tvari. Osobine čvrstih i pomičnih podloga. Hidrodinamički čimbenici.
Biocenoze fitalnog i afitalnog sustava. Životne forme s obzirom na vezanost uz podlogu, ishranu, razmnožavanje.
Ishodi učenja: Student mora s razumijevanjem povezati osnovna biološka, fizikalna i kemijska obilježja morske
sredine s posebnom životnom formom. Mora biti sposoban prepoznati koje prepreke i ograničenja (abiotički
čimbenici) pojedina geografska područja i u konačnici staništa postavljaju pred ribe i kako se one nose s istima.
Predavanje 3. Trofička ekologija. (2 školska sata)
Proizvodnja i kruženje tvari kroz morske ekosustave. Ribe i načini ishrane. Hranidbene mreže. Ekologija ličinačkih
stadija i nedoraslih riba. Morfologija ličinki i poslijeličinki riba. Zašto pelagični stadij života? Završetak stadija.
Ishodi učenja: Student mora poznavati trofičke kategorije, razumjeti osnovne ekološke hipoteze vezane uz
problematiku, znati objasniti iste na primjerima. Mora razumjeti odnose plijen-predator te kompeticiju i ekološke
mehanizme smanjenja kompeticije.
Predavanje 4. Zoogeografija morskih riba. (2 školska sata)
Uloga ličinki riba u zoogeografskim analizama. Strategija selidbe. Prostorni i vremenski oblici novačenja. Procesi
nakon novačenja.
Ishodi učenja: Student mora poznavati osnovu zoogeografije riba, razlikovati osnovne zoogeografske regije i
najvažnije provincije istih. Mora moći povezati osnovnu raspodjelu vrsta i svjtske oceane. Mora poznavati
zoogeografiju Mediterana i Jadranskog mora kao i recentne promjene u sastavu ihtiofaune istih, te znati objasniti
razloge istih.
Predavanje 5. Reproduktivne i životne forme. (2 školska sata)
Razmnožavanje riba. Sazrijevanje i izbacivanje spolnih produkata. Oplodnja i sudbina oplođenih jaja. Razmnožavanje
i obilnost populacije. Spolni odabir. Briga za potomstvo.
Ishodi učenja: Student mora poznavati osnovu reprodukcije riba, te razumjeti osnove ponašanja odabira spolnog
partnera kao i ekološke hipoteze istog te skrbi. Znati navesti primjere brige za potomstvo. Poznavati alternativne
strategije razmnožavanja riba, znati navesti primjere i znati objasniti uzroke nastanka i opstojnosti tih strategija.
Predavanje 6. Organizacija zajednice i ponašanje riba. (1 školski sat)
Interakcije između organizama ili populacija. Prilagodbe ponašanja. Teritorijalnost. Mehanizmi obrane. Prednosti i
mane «socijalnog» ponašanja.
Ishodi učenja: Student mora razumjeti osnove ponašanja riba te osnovne hipoteze koje govore o tome zašto i kako se
formira pojedini tip ponašanja i kako se regulira njegovo izražavanje.
Predavanje 7. Staništa. (4 školska sata)
Priobalna staništa. Posebna staništa (mangrove šume, koraljni grebeni, polarna staništa). Dubokomorska staništa i
dubinske ribe. Ribe polarnih područja.
Ishodi učenja: Student mora poznavati sve osnovna priobalna staništa njihove značajke i posljedično strukturu
ihtiozajednica istih. Student mora znati ekološkim hipotezama objasniti što strukturira pojedine zajednice i zašto.
Student se mora upoznati s posebnostima svih posebnih, izdvojenih, ekstremnih staništa. Posebna pažnja usmjerena je
ka rezidentnosti i endemizmu.
Predavanje 8. Ribarstvo i razumno gospodarenje. (1 školski sat)
Osnovni koncepti održivog «stocka» i utjecaj ribolova. Razumno gospodarenje i zaštita riba (Ecosystem based
managament). Zaštićena morska područja (MPAs i „no take“ zone).
Ishodi učenja: Student mora znati kako se stečena ekološka znanja primjenjuju u praksi. S jedne strane mora razumjeti
mjere razumnog korištenje resursa (ribarstvo i akvakultura), a s druge strane mora znati kako se primjenjuju znanja o
ekologiji riba u svrhu konzervacijske ekologije: uspostava zaštićenih područja, zaštita staništa i vrsta. Važnost
edukacije i znanosti u kreiranju ekološke svijesti.
Seminar 1. Morfologija riba. Taksonomija. Nove vrste. Endemi. (2 školska sata)
Ishodi učenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji
obrađuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignućima, metodama i otkrićima na tom
području.
Seminar 2. Ekološki čimbenici okoliša i njihov utjecaj na ribe (1 školski sat)
Ishodi učenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji
obrađuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignućima, metodama i otkrićima na tom
području.
Seminar 3. Trofička ekologija. Proizvodnja i kruženje tvari kroz morske ekosustave. Ribe i načini ishrane. (2
školska sata)
Ishodi učenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji
obrađuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignućima, metodama i otkrićima na tom
području.
Seminar 4. Zoogeografija morskih riba. (2 školska sata)
Ishodi učenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji
obrađuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignućima, metodama i otkrićima na tom
području.
Seminar 5. Razmnožavanje riba. (2 školska sata)
Ishodi učenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji
obrađuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignućima, metodama i otkrićima na tom
području.
Seminar 6. Organizacija zajednice i ponašanje riba. (2 školska sata)
Ishodi učenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji
obrađuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignućima, metodama i otkrićima na tom
području.
Seminar 7. Staništa. Ihtiozajednice. Antropogeni utjecaj: ribarstvo, zagađenje, klimatske promjene. (2 školska
sata)
Ishodi učenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji
obrađuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignućima, metodama i otkrićima na tom
području.
Seminar 8. Razumno gospodarenje. Konzervacijska ekologija. (2 školska sata)
Ishodi učenja: Student ili grupa dobije 3-5 znanstvenih radova iz najpoznatijih svjetskih časopisa (recentni) koji
obrađuju navedenu tematiku kako bi se studenti upoznali s najnovijim dostignućima, metodama i otkrićima na tom
području.
Svaki student ili grupa predaje seminar u pisanom obliku s jasno definiranim uvodom, raspravom i literaturom, dok su
rezultati zapravo primjeri iz navedenih znanstvenih radova te javno prezentira rad pred kolegama uz obavezna pitanja.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Rad studenata će se vrednovati i ocjenjivati tijekom izvođenja nastave kao i na završnom ispitu. Tijekom nastave
student može ostvariti 70 bodova a na završnom ispitu 30 bodova. Tijekom nastave vrednuje se a) pohađanje nastave
(do 4 boda), b) samostalni rad i aktivnost u nastavi (do 16 bodova) te c) usvojeno znanje (do 50 bodova kroz tri
kolokvija). Na završnom, pismenom ispitu provjeravaju se ključne, specifične kompetencije koje se utvrđuju za svaku
cjelinu. Završnom ispitu mogu pristupiti studenti koji su tijekom nastave ostvarili najmanje 40 bodova. Konačna
ocjena utvrđuje se na temelju relativne raspodjele: izvrstan (5) (10% najboljih studenata), vrlo-dobar (4) (sljedećih
25% studenata), dobar (3) (sljedećih 30% studenata), dovoljan (2) (sljedećih 25% studenata).
Završni ispit se održava usmeno / pismeno ovisno o broju studenata. U oba slučaja prag za prolaznost je minimalno
ostvarenih 60% točnih odgovora. Ocjena dobar (3) je rezultat 70%, a vrlo-dobar (4) 80% točnosti odgovora na
postavljena pitanja. Ocjena izvrstan (5) je rezultat visoke točnosti (>90%), ali i iskazanog logičkog zaključivanja i
povezivanja ekoloških činjenica.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
Sve informacije o kolegiju i termini konzultacija mogu se dobiti na stranicama Sveučilišnog Odjela za studije mora
Sveučilišta u Splitu (http://more.unist.hr). Kontaktiranje s nastavnikom se uspostavlja putem e-maila: [email protected].
Naziv predmeta
VIŠI PRAKTIKUM IZ BIOKEMIJE
SMB314
Kod predmeta
Satnica predmeta
0/0/30
(P/S/V)
ECTS
3
(uz obrazloženje)
obavezan
izborni
X
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
napredni
X
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
III. godina / VI. semestar
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski, mogućnost praćenja na engleskom jeziku
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Maja Pavela-Vrančić, redoviti profesor
Nositelj predmeta
Prof. dr. sc. Maja Pavela-Vrančić, redoviti profesor
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Kompetencije koje se stječu: Studenti se upoznaju s teorijskim osnovama te suvremenim metodama i tehnikama u
biokemiji. Stečena znanja mogu uspješno primijeniti za rad u biokemijskom i molekularno-biološkom laboratoriju.
Popis obavezne literature
Interna skripta.
Popis izborne literature
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Sadržaj:
Određivanje koncentracije DNA. Restrikcijska analiza DNA uzorka. Uzgoj staničnih kultura bakterije E. coli.
Ekspresija rekombinantnih proteina u E. coli. Priprema periplazmatske frakcije proteina E. coli. Pročišćavanje
proteina kromatografskim tehnikama. Elektroforeza proteina u SDS-poliakrilamidnom gelu (SDS-PAGE). Metode
određivanja koncentracije proteina.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Kolokviji. Pismeni ispit po završetku vježbi.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
-
Naziv predmeta
BOLESTI MORSKIH ORGANIZAMA
SMR316
Kod predmeta
Satnica predmeta
30/0/15
(P/S/V)
ECTS
3 (1,5 za predavanja i vježbe, 2 za samostalno učenje i konzultacije)
(uz obrazloženje)
obavezan
izborni
X
Status predmeta
(označiti X)
temeljni
napredni
X
specijalistički
Studijski program i
Biologija i ekologija mora / Preddiplomski studij
razina studija
III. godina / VI. semestar
Godina/semestar
Preduvjeti za upis
Jezik poduke i
mogućnost praćenja na Hrvatski, mogućnost praćenja na engleskom jeziku
drugim jezicima
Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor
Nositelj predmeta
Prof. dr. sc. Ivona Mladineo, izvanredni profesor
Voditelj vježbi
O predmetu (kratak opis, osnovna zadaća i cilj predmeta, u kojem se obliku organizira nastava, opće upute te upute o
pohađaju nastave, obveze studenata...)
Cilj predmeta je upoznati studenta: Što je bolest? Što su epizootiološki čimbenici, anamneza, klinička slika,
patoanatomska slika? Što su dijagnoza i terapija? Opća podjela bolesti. Osnovne promjene tkiva (upala, hidrops,
hemoragija, tumor, promjene u metabolizmu stanica) i načini prepoznavanja. Podjela bolesti: bakterijske bolesti,
virusne bolesti, nametničke bolesti, neoplazije, bolesti zbog greški u zootehnici. Osnove liječenja bolesti: Zootehničke
mjere. Kemoterapija. Razudba. Uzorkovanje. Pohrana i slanje uzoraka na dodatne pretrage. Uzgoj bakterija na
hranjivim podlogama i biokemijska determinacija. Antibiogram. Uzgoj virusa na staničnim kulturama. Serološke
metode dijagnostike. Molekularne metode dijagnostike. Doziranje i aplikacija lijekova.
Nastava je organizirana u obliku predavanja i vježbi, odnosno terena, ako se za to ukaže prilika (nagli mortaliteti na
nekom uzgajalištu).
Student stječe znanje o uvjetima koji su nužni za nastanak bolesti i o znakovima po kojima se specifične bolesti
klinički manifestiraju i razlikuju, a s ciljem pravovremenog prepoznavanja i odabiranja najprimjenjivije metode
sprječavanja nastanka ili širenja, odnosno iskorjenjivanja bolesti na uzgajalištu.
Popis obavezne literature
1. Reichenbach-Klinke, H.H., 1964. Fish pathology. T.F.H. Publications, New York: 512 p.
2. Woo, P.T. K., 1995. Fish Diseases and Disorders, Volume 1: Protozoan and Metazoan Infections. CABI Publishing,
Wallingford, 808 p.
3. Woo, P.T. K., 1999. Fish Diseases and Disorders, Volume 2: Bacterial and viral diseases. CABI Publishing,
Wallingford, 874 p.
4. Woo, P.T. K., 1998. Fish Diseases and Disorder, Volume 3: Non-infectious Diseases. CABI Publishing,
Wallingford, 386 p.
Popis izborne literature
1. Inglis, V., Roberts R.J. & Bromage, N.R., 1993. Bacterial diseases of fish. Blackwell Science Ltd, Massachusettes,
312.
2. Reichenbach-Klinke, H.H., 1964. Fish pathology. T.F.H. Publications, New York: 512 p.
Nastavni plan (popis svih predavanja/seminara/vježbi s naslovima, pojašnjenjima i ishodima učenja)
Predavanje 1 i 2.
Epizootiologija/ epidemiologija: pojam ihtiopatologije i povijest istraživanja. Definicija bolesti i epizootiologije/
epidemiologije. Nazivlje u epizootiologiji/ epidemiologiji (enzootija, epizootija, panzootija, žarište, zarazna bolest,
morbiditet, mortalitet, letalitet). Infekcija: definicija, vrste, tijek infekcije. Vogralikov epizootiološki lanac: izvori
uzročnika, prijenos uzročnika, ulazna vrata, virulencija/ patogenost/ količina uzročnika, primljivost domaćina.
Ishod učenja: razumijevanje epizootioloških/ epidemioloških pojmova.
Predavanje 3 i 4.
OIE (Međunarodni ured za epizootije): propisi (državni, regionalni i međunarodni), cilj i uloga, mehanizmi
upravljanja, nacionalni i referentni laboratoriji za bolesti vodenih organizama. Kodeks i priručnik za dijagnostiku.
Uloga veterinarskih tijela. Bolesti vodenih organizama koje se suzbijaju po zakonu. Prva/ druga/ treća/ četvrta razina
epizootioloških mjera.
Ishod učenja: razumijevanje procesa suzbijanja bolesti vodenih organizama prema zakonu.
Predavanje 5 i 6.
Imunologija: uloga imunosnog sustava, osobine imunosnog sustava ribe i školjkaša. Povijesni pregled istraživanja u
imunologiji. Limfomijeloićno tkivo, lifoidno tkivo vezano za sluznice, imunosne komponente u krvi. Podrijetlo
imunosnih stanica. Leukociti, fagocitoza. Histološki izgled imunokompetentnih tkiva ribe.
Ishod učenja: razumijevanje dijelova imunosnog sustava riba i školjkaša.
Predavanje 7 i 8.
Vrste imunosti: urođena, stečena (humoralna, stanična). Fagocitozne stanice, citotoksične stanice. Osobine upalnog
procesa i procesi prilikom ozljede vaskulariziranog tkiva. Kemokini. Mastociti.
Ishod učenja: razumijevanje djelovanja urođenih imunosnih mehanizama i njegovih komponenti.
Predavanje 9 i 10.
Stečena imunost: MHC receptori i kodirajući geni. Teorija klonske selekcije. T limfociti: TC receptori, CD4/ CD8
koreceptori, prepoznavanje preko MHC. Klasa I i II putevi prepoznavanja antigena preko antigen-prezentirajućih
stanica. T helper stanice.
Ishod učenja: razumijevanje uloge i procesa antigen-prezentirajućih stanica u imunosnoj reakciji.
Predavanje 11 i 12.
B stanice: BC receptori i kodirajući geni. Aktivacija B limfocita, plazma stanice i B memory stanice. Antitijela ribe: u
krvi ribe, u sluznici probavila. Izgled, vrste i kodirajući geni. Citokini.
Ishod učenja: razumijevanje procesa prepoznavanja antigena i ukupne imunosne reakcije.
Predavanje 13 i 14.
Opća patologija: definicija etiologije, patogeneze, noksa. Adaptacijski sindrom i stres: znakovi, patohistologija.
Hormonalna osnova: neurotransmiteri, hormoni i neuroaktivni steroidi u stresu.
Ishod učenja: razumijevanje općeg adaptacijskog sindroma u ribe.
Predavanje 15 i 16.
Unutarnji i vanjski uzroci bolesti. Regresijski procesi (distrofija, degeneracija, nekroza, apoptoza): vrste, osobine,
patohistološki izgled, geneza. Akomodacijski procesi: reparacija, organizacija (hipertrofija, hiperplazija), regeneracija.
Ishod učenja: raspoznavanje osnovnih patoloških procesa.
Predavanje 17 i 18.
Dijagnostika bolesti vodenih organizama. Anamneza, trijaža. Uzimanje uzorka za pretragu. Opis promjena u
ponašanju i na ribi. Vađenje krvi i razudba ribe i školjkaša. Bakteriološka pretraga: vrste tkiva i način uzimanja,
antibiogram, biokemijski testovi. Parazitološka pretraga: vrste tkiva i način uzimanja. Histološka pretraga: način
uzimanja tkiva. Virološka pretraga: kulture stanica, CPE. Imunosne pretrage: ELISA, IF, IHC. Molekularne pretrage:
(q)PCR, in situ hibridizacija.
Ishod učenja: razumijevanje tehnika uzorkovanja tkiva za određene pretrage u svrhu postavljanja dijagnoze.
Predavanje 19 i 20.
Primjena lijekova: injekcije, kupke, hranom, tuširanjem. Vrste lijekova i svrha primjene. Vakcinacija,
imunostimulacija hranom.
Ishod učenja: razumijevanje primjene lijekova s obzirom na okolnosti u uzgoju.
Predavanje 21, 22, 23 i 24.
Bakterijske bolesti u marikulturi: patogeneza, etiologija, patohistologija, klinička slika, terapija i preventiva vibrioze,
pastereloze, epiteliocistisa, mikobakterioze, tenacibakterioze,
streptokokoze.
Ishod učenja: prepoznavanje najučestalijih bakterijskih bolesti u marikulturi.
Predavanje 25 i 26.
Virusne bolesti u marikulturi: patogeneza, etiologija, patohistologija, klinička slika, terapija i preventiva nodaviroze,
IPN-a i limfocistisa.
Ishod učenja: prepoznavanje najučestalijih virusnih bolesti u marikulturi.
Predavanje 27, 28, 29 i 30.
Uvod u parazitologiju (nazivlje, životni ciklusi, vrste domaćina). Nametničke bolesti u marikulturi: patogeneza,
etiologija, patohistologija, klinička slika, terapija i preventiva miksosporidioza i diplektanoze. Anisakis u morskih
organizama i čovjeka.
Ishod učenja: prepoznavanje najučestalijih nametničkih bolesti u marikulturi.
Vježbe 1 i 2. Razudba ribe: morfološko-anatomske osobine, podjela tkiva, uloga pojedinih organskih sustava u
nastanku bolesti.
Ishod učenja: prepoznavanje organa ribe.
Vježba 3 i 4. Mikroskopiranje histoloških preparata limfomijeličnog tkiva. Uzimanje krvi iz ribe i školjkaša. Priprema
razmaza krvi i mikroskopiranje.
Ishod učenja: prepoznavanje stanica imunosnog sustava u razmazima krvi i preparatima tkiva.
Vježba 5 i 6. Uzimanje anamneze pri pojavi bolesti (izmišljeni slučaj), trijaža i uzimanje ribe za pretragu.
Ishod učenja: savladana tehnika uzorkovanja ribe i slanja na pretragu s obzirom na anamnezu.
Vježba 7 i 8. Demonstracija histološkog laboratorija i procesa od fiksacije do rezanja preparata tkiva.
Ishod učenja: razumijevanje histološke analize.
Vježba 9 i 10. Parazitološka pretraga kavezne ribe: izolacija i identifikacija najučestalijih nametnika.
Ishod učenja: prepoznavanje najučestalijih nametničkih vrsta u marikulturi.
Vježba 11 i 12. Pisanje razudbenog nalaza i sumnje na bolest. Uzimanje materijala za bakteriološku pretragu.
Ishod učenja: razvijanje logičnog procesa zaključivanja o prirodi bolesti temeljem anamneze i razudbenog nalaza.
Vježba 13 i 14. Mikroskopiranje patohistoloških preparata mozga, probavila i kože riba oboljelih od nodaviroze, IPNa i limfocistisa.
Ishod učenja: prepoznavanje promjena u tkivu inficiranom navedenim virusnim bolestima.
Vježba 15. Razudba školjkaša, uzimanje tkiva za pretrage.
Ishod učenja: savladana tehnika uzorkovanja školjkaša.
Ispit (način polaganja ispita, opis pismenog/usmenog/praktičnog dijela ispita, način bodovanja i kriterij ocjenjivanja)
Putem kolokvija i usmenog ispita.
Dodatne informacije o predmetu (kontaktiranje s nastavnikom, informiranje o kolegiju...)
[email protected]

ISHODI UČENJA

SAVJETOVANJE

Budite fit i u

Dubravka Petković, učiteljica Koautor: Sandra Vuk, učiteljica

LIDERSTVO

smjernice za izvođenje laboratorijskih vježbi

Zadaci za vježbu

detaljni izvedbeni nastavni planovi

Preuzmi - Univerzitet u Travniku