AGRI – CONTO – CLEEN Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost nositelja projekta i ni na koji se način ne može smatra da odražava gledište Europske unije. Projekt financira Europska unija This project is funded by the European Union FUNGICIDI U ZAŠTITI BILJA I REZIDUE Europsku uniju čini 28 zemalja članica koje su odlučile postupno poveziva svoja znanja, resurse i sudbine. Zajednički su, jekom razdoblja proširenja u trajanju više od 50 godina, izgradile zonu stabilnos , demokracije i održivog razvoja, zadržavajući pritom kulturalnu raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska unija posvećena je dijeljenju svojih pos gnuća i svojih vrijednos sa zemljama i narodima izvan svojih granica. FUNGICIDI U ZAŠTITI BILJA I REZIDUE FUNGICIDI U ZAŠTITI BILJA I REZIDUE Osijek, 2014. Autorice prof. dr. sc. Jasenka Ćosić izv. prof. dr. sc. Karolina Vrandečić Recenzentice prof. dr. sc. Draženka Jurković prof. dr. sc. Mirjana Brmež dr. sc. Brankica Svitlica Lektorica Martina Hećimović, prof. Izdavač Poljoprivredni fakultet u Osijeku Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Kralja Petra Svačića 1d, HR-31000 Osijek, 2014. Dizajn i tisak: Grafika d.o.o., Osijek, 2014. Naklada: 250 komada ISBN 978-953-7871-20-8 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 131003098 Izdavanje ovog priručnika odobrio je Senat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku odlukom broj 9/14 od 25. veljače 2014. Kazalo Predgovor ................................................................................................................... 4 1. ŠTO SU BILJNE BOLESTI, A ŠTO FUNGICIDI? ......................................................... 6 2. FORMULACIJE FUNGICIDA ................................................................................. 17 3. OTROVNOST FUNGICIDA .................................................................................... 19 4. ZAŠTITNA OPREMA ZA RAD S FUNGICIDIMA ..................................................... 24 5. PODJELA FUNGICIDA .......................................................................................... 30 Neorganski fungicidi .......................................................................................... 36 Organski fungicidi .............................................................................................. 37 Biofungicidi ....................................................................................................... 40 Sredstva za tre ranje sjemena ........................................................................... 41 6. FUNGICIDI U INTEGRIRANOJ ZAŠTITI BILJA ........................................................ 42 7. REZISTENTNOST FITOPATOGENIH GLJIVA NA FUNGICIDE .................................. 45 8. REZIDUE FUNGICIDA .......................................................................................... 49 Literatura .................................................................................................................. 55 3 Predgovor Priručnik „Fungicidi u zaš bilja i rezidue“ daje temeljne spoznaje o boles ma biljaka i fungicidima, njihovoj važnos , djelovanju, mogućnos ma primjene u integriranoj zaš bilja, fenomenu rezistentnos patogena na fungicide kao i reziduama fungicida u hrani. Kul virane biljke napadaju različi uzročnici boles koji, ovisno o stadiju razvoja i dijelu biljke koji je napadnut, prorjeđuju sklop, usporavaju rast i razvoj biljaka ili čak uzrokuju njihovo uginuće. Sve to dovodi do smanjenja količine i/ili kakvoće uroda. Kako bi se gubitci uslijed pojave boles sveli na najmanju moguću mjeru primjenjuju se različite mjere zaš te – od preven vnih do kura vnih. U okviru provedbe mjera zaš te od boles fungicidi i danas imaju vrlo značajnu ulogu. Dakako, to ne znači da fungicide možemo koris bez ikakve kontrole i potrebe, „za svaki slučaj“ i kada su nam na raspolaganju nepes cidne mjere. Integrirana zaš ta bilja je ono čemu se teži u suvremenoj poljoprivredi, a obuhvaća niz mjera i postupaka kojima se smanjuje uporaba fungicida. Iako se ni u integriranoj proizvodnji ne može u potpunos izbjeći njihova uporaba, kemijskoj zaš se pribjegava kada se nepes cidnim mjerama ne mogu spriječi značajne gospodarske štete u količini i/ili kakvoći uroda. 4 Rezistentnost patogena na fungicide je pojava postepenog snižavanja djelotvornos na određenu gljivičnu vrstu. U priručniku su opisani čimbenici koji utječu na pojavu rezistentnos kao i mjere kojima možemo uspori ili čak spriječili njezin razvoj. Količina ostataka (rezidua) fungicida u hrani je s javno zdravstvenog stajališta iznimno važna te smo stoga u priručniku prikazali dostupne rezultate istraživanja provedenih u Hrvatskoj. Obzirom da je priručnik dio IPA projekta „Doprinos poljoprivrede čistom okolišu i zdravoj hrani“ nadamo se da će njegov sadržaj bi koristan svim poljoprivrednim proizvođačima uključenim u realizaciju projekta. Ovom prigodom izražavamo veliku zahvalnost recenzen ma prof. dr. sc. Draženki Jurković, prof. dr. sc. Mirjani Brmež i dr. sc. Brankici Svitlici na korisnim savje ma i temeljitom pregledu rukopisa. Autorice 5 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala Jasenka Ćosić, Karolina Vrandečić 1. ŠTO SU BILJNE BOLESTI, A ŠTO FUNGICIDI? Genetski potencijal rodnosti se niti kod jedne kultivirane biljke, niti u jednoj godini i bez obzira na mjesto proizvodnje (zaštićeni prostor, uzgoj na polju) ne može u potpunosti ostvariti jer na biljke tijekom vegetacije utječe niz negativnih čimbenika među kojima bolesti zauzimaju vrlo značajno mjesto. Za provođenje učinkovitih mjera zaštite neophodno je utvrditi uzrok bolesnih promjena na biljkama što je ponekad moguće na temelju vidljivih znakova (simptoma), a u nekim slučajevima neophodno je obaviti laboratorijske analize. Biljku smatramo bolesnom ako dolazi do poremećaja u biogenim procesima pod utjecajem neživih ili živih čimbenika, a koji se očituju u bilo kakvim anatomsko-morfološkim promjenama ili fiziološko-biokemijskim poremećajima. Sa stajališta poljoprivredne proizvodnje nastali poremećaji smanjuju životni potencijal biljke i negativno utječu na gospodarska svojstva zbog kojih se biljka uzgaja. Biljne se bolesti u najširem smislu dijele na: a) abiotske, neparazitske ili neinfektivne (uzrok bolesti su abiotički, neživi čimbenici kao npr. previsoke ili preniske temperature, suvišak ili manjak vode, suvišak ili nedostatak pojedinih hranjiva, suvišak ili nedostatak svjetlosti, kisele kiše, vremenske nepogode (tuča, vjetar, snijeg...) i neadekvatna uporaba sredstava za zaštitu bilja) (slika 1) 6 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala Slika 1. Fitotoksičnost na presadnicama duhana (Foto: Jasenka Ćosić) b) biotske, parazitske ili infektivne (uzročnici bolesti su pseudogljive (slika 2), gljive (slika 3), bakterije (slika 4), fitoplazme, virusi, viroidi, parazitne cvjetnice (slika 5). Foto: Jasenka Ćosić Slika 3. Fusarium sp. Foto: Jasenka Ćosić Slika 2. Spongospora subterranea 7 1. Što su biljne bolesti, a što fungicidi? Gljive i pseudogljive, općenito uzevši, najznačajniji su uzročnici bolesti uzgajanih biljaka i stoga se najčešće upravo njima pridaje najviše pažnje pri provođenju mjera zaštite. Mjere zaštite dijele se na: 1. Administrativne Svaka država različitim administrativnim mjerama (zakoni i podzakonski akti, karantenska služba, izvještajno prognozna služba i sl.) provodi sustav zaštite bilja. 2. Agrotehničke Agrotehničke mjere obuhvaćaju plodosmjenu, zaoravanje biljnih ostataka, sjetvu/ sadnju zdravog sjemenskog (slika 6), odnosno sadnog materijala, uzgoj tolerantnih/ otpornih kultivara, suzbijanje korova alternativnih domaćina fitopatogenim gljivama (slika 7), izbalansiranu gnojidbu, navodnjavanje i odvodnju kao i pravovremenu sjetvu/sadnju te žetvu. One pozitivno djeluju na rast, razvoj i vitalnost biljaka, pri čemu negativno djeluju na patogene, a njihovo pravilno provođenje može značajno smanjiti intenzitet pojave bolesti. 8 Foto: Jasenka Ćosić Slika 5. Orobanche sp. Foto: Jasenka Ćosić Slika 4. Clavibacter michiganensis tomato 1. Što su biljne bolesti, a što fungicidi? Slika 7. Sclerotinia sclerotiorum na korovu Abutilon theophrasti Foto: Karolina Vrandečić Foto: Jasenka Ćosić Slika 6. Fusarium spp. – zaražena i zdrava zrna 3. Mehaničke Slika 8. Iznošenje bolesnih biljaka rajčice iz staklenika Foto: Jasenka Ćosić Mehaničke mjere borbe obuhvaćaju odsijecanje, čupanje i iznošenje iz nasada bolesnih biljaka (slika 8) ili biljnih dijelova kako ne bi postali izvor zaraze za zdrave biljke, uništavanje biljnih organa u kojima parazit prezimljuje i uklanjanje samih parazita (primjer: poluparazitna biljka imela; Viscum album). 9 1. Što su biljne bolesti, a što fungicidi? 4. Fizikalne Ove mjere podrazumijevaju primjenu visokih temperatura za suzbijanje uzročnika bolesti (termoterapija). Toplinska energija može se primijeniti za dezinfekciju tla vodenom parom (80 do 95°C), no ova se metoda, iako vrlo učinkovita, rijetko koristi jer je skupa. Drugi način primjene visokih temperatura u područjima s dugim i vrućim ljetima je solarizacija pri čemu se tlo prekriva tankom prozirnom polietilenskom folijom (slika 9) u trajanju od jednog do dva mjeseca. Slika 9. Pokrivanje tla folijom (www.ucanr.edu) 5. Biološke U borbi protiv uzročnika biljnih bolesti biološke se mjere još uvijek malo koriste. Mogu se koristiti manje agresivni (hipovirulentni) sojevi virusa pa se tako na primjer pokušao riješiti problem Pepino mozaik virusa na rajčici. U staklenicima i plastenicima protiv uzročnika sive plijesni (Botrytis cinerea) moguća je uporaba biofungicida na osnovi predatorske gljive Trichoderma harzianum. 6. Kemijske Kemijske mjere pretpostavljaju uporabu različitih kemijskih pripravaka koji, ovisno o vrsti pripravka, uzročniku bolesti ubijaju ili zaustavljaju njegov porast i razvoj. 10 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala Fungicidi su komercijalno dostupni kemijski pripravci koji sadrže jednu ili više djelatnih tvari, a koriste se za učinkovitu zaštitu biljaka od pseudogljivičnih i gljivičnih uzročnika bolesti. Fungicidni pripravci djeluju fungistatično (onemogućuju psudogljivama i gljivama rast i/ili razvoj) ili fungicidno (ubijaju uzročnika bolesti), dok neki fungicidi imaju i određeni baktericidni učinak. Iako se neke pseudomikoze i mikoze relativno često javljaju i ne mali broj puta čine ekonomski značajne štete, još uvijek na tržištu nema učinkovitih fungicida kojima bismo mogli riješiti problem kada nam se ti uzročni bolesti pojave. Takav su slučaj na primjer traheomikoze čiji su uzročnici zemljišne gljive iz rodova Verticillium i Fusarium. Ovisno o biljnoj vrsti i uvjetima uzgoja, gubitci u količini i kakvoći prinosa mogu se kretati od neznatnih do gotovo 100%-tnih. Dakako, i u slučajevima kada se provode sve raspoložive mjere zaštite, uključujući i aplikaciju fungicida, uzročnici bolesti nanose štete uzgajanim biljkama. U tablici 1 prikazani su podatci o mogućim i stvarnim štetama u svijetu uslijed pojave bolesti za šest značajnih uzgajanih biljaka u razdoblju 2001. - 2003. godina (Oerke, 2006.). 11 1. Što su biljne bolesti, a što fungicidi? Tablica 1. Gubitci prinosa (%) uslijed bolesti (Oerke, 2006.) Kultura Gljive i bakterije Virusi Mogući gubitci Stvarni gubitci Mogući gubitci Stvarni gubitci Pšenica 15,6 10,2 2,5 2,4 Riža 13,5 10,8 1,7 1,4 Kukuruz 9,4 8,5 2,9 2,7 Krumpir 21,2 14,5 8,1 6,6 Soja 11,0 8,9 1,4 1,2 Pamuk 8,5 7,2 0,8 0,7 Navedeni podatci govore u prilog tezi da su trenutno sredstva za zaštitu bilja uključujući i fungicide na globalnoj razini bez alternative (Kipčić i Periša, 2011.). Sve navedeno, dakako, ne znači da fungicide možemo i trebamo koristiti bez ikakve kontrole i potrebe, „za svaki slučaj“ i kada imamo na raspolaganju druge, nepesticidne mjere. Točnih podataka o primjeni svih sredstava za zaštitu bilja (SZB) (po aktivnim tvarima, pripravcima, kulturama i sl.) u Hrvatskoj za sada nema. Dostupni su isključivo podatci temeljeni na procjenama, pri čemu se uzimaju u obzir statistički podatci o površinama pod različitim kulturama, propisanim dozama i koncentracijama sredstava te podatci o godišnjoj proizvodnji i prodaji tih sredstava. Prema tim se procjenama sredstva za zaštitu bilja na važnijim kulturama primjenjuju prosječno 2,6 puta, odnosno 1,3 puta na kukuruzu, 3,8 puta na pšenici, 5,3 puta na šećernoj repi, 12 puta u vinogradima i čak 24 puta na plantažama jabuka. S obzirom na to da ne postoji službena statistika potrošnje SZB-a u RH, procjenjuje se da se ona kreće između 5,7 i 7,1 kg SZB/ha, odnosno od 2,7 do 3,5 kg djelatne tvari/ ha. Ta potrošnja po jedinici površine svrstava našu zemlju među države sa srednjom potrošnjom SZB-a po hektaru i to poslije Malte, Italije, Belgije, Nizozemske i Portugala, a u razini s Grčkom, Francuskom i Slovenijom, dok je u drugim zemljama Europske unije potrošnja aktivne tvari manja. Podatci o tržištu sredstava za zaštitu bilja u 2004. godini u EU i Hrvatskoj te o ukupnim količinama sredstava za zaštitu bilja u Hrvatskoj koje su članice udruge CROCPA isporučile tržištu u istoj godini prikazani su u tablici 2 i grafikonu 1 (www.crocpa.hr). 12 1. Što su biljne bolesti, a što fungicidi? Tablica 2. Tržište sredstava za zaštitu bilja (milijuni EUR) u 2004. godini (www.crocpa.hr) EU RH Fungicidi 2.078.191 35% 19 26% Herbicidi 2.488.027 43% 46 63% Insek cidi 856.250 14% 8 10% Ostalo 499.122 8% 0,65 1% Grafikon 1. Količine tržištu isporučenih sredstava za zaštitu bilja (udruga CROCPA) Učinkovitost fungicida, ali i drugih sredstava za zaštitu bilja, često puno više ovisi o načinu i vremenu primjene i kvaliteti aplikacije nego o samom sredstvu. Često se može čuti da je na različitim kulturama broj tretiranja bio dovoljan, ali je pojava bolesti izmakla kontroli. Najčešći su razlozi takvoj situaciji: - prerana ili prekasna aplikacija fungicida netočna identifikacija uzročnika bolesti 13 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala - nepoznavanje biologije patogena i uvjeta za infekciju ispiranje fungicida kišom nekvalitetna aplikacija fungicida (osobito dolazi do izražaja u voćnjacima i vinogradima) korištenje preniske doze/koncentracije. Odlične rezultate možemo polučiti samo pravilnom i pravovremenom uporabom (niti prerano niti prekasno) učinkovitih fungicida u propisanoj dozi/koncentraciji i kada za njihovu aplikaciju doista postoji potreba. Na taj se način, osobito kod nekih kultura, može smanjiti broj tretiranja što u konačnici pozitivno rezultira smanjenjem troškova i ekološki prihvatljivijom proizvodnjom. Kao primjer za prethodno navedeno uzet ćemo jabuke. U proizvodnji jabuka bolesti i štetnici predstavljaju veliki problem pa su time i troškovi zaštite značajni. Manji broj tretiranja proizvodnju čini jeftinijom, ali to ne smije imati negativan utjecaj na količinu i kakvoću prinosa. Prosječan broj tretiranja protiv uzročnika bolesti u Hrvatskoj, ovisno o godini i lokaciji, kreće se između 9 i 20. Prema dostupnim podatcima o potrošnji fungicida u 2012. godini prosječan broj tretiranja u Osječko-baranjskoj županiji bio je 21, a u Vukovarsko-srijemskoj županiji 17 (voćnjaci <1ha) odnosno 20,5 (voćnjaci <1ha). Broj aplikacija može biti značajno manji ukoliko su korektno provedene sve agrotehničke mjere. Za podizanje voćnjaka treba 14 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala odabrati blago nagnute i osunčane terene te voćnjak postaviti u smjeru puhanja vjetrova. Na taj će se način smanjiti uvjeti za infekciju najznačajnijim uzročnicima bolesti, osobito uzročnikom mrljavosti lista i krastavosti plodova (Venturia inaequalis) (slike 10 i 11) te olakšati sveukupnu zaštitu, imajući u vidu da štete nastale uslijed ove bolesti premašuju sve ostale štete izazvane bolestima ili štetnicima na jabukama. Ekološki vrlo prihvatljiva mjera jest uzgoj manje osjetljivih/otpornih sorata, ali istovremeno dobrih pomoloških karakteristika. Poznavanjem biologije i epidemiologije uzročnika bolesti, praćenjem leta spora, količine oborina, relativne vlažnosti zraka, dužine vlaženja lista i temperature, moguće je predvidjeti pojavu bolesti i odrediti mjere suzbijanja (osobito je važno odrediti datum prvog tretiranja). Najefikasnija zaštita jabuke od ove bolesti podrazumijeva spriječavanje ostvarenja primarne zaraze. 15 Slika 10. Mrljavost lista Venturia inaequalis Foto: Jasenka Ćosić Slika 11. Krastavost ploda Venturia inaequqlis Foto: Jasenka Ćosić 1. Što su biljne bolesti, a što fungicidi? Uz navedeno treba izbjegavati vlažne terene, mrazišta i terene s visokom podzemnom vodom (Phytophthora cactorum), sakupljati i uništiti zaražene biljne dijelove (plodovi: Phytophthora cactorum, Monilinia fructigena, Monilinia laxa; drvenasti izboji: Podosphaera leucotricha; kora: Neonectria galligena), a gnojidbu uskladiti sa stvarnim potrebama (Podosphaera leucotricha) (Ciglar i sur., 1998., Cvjetković, 2010.). 16 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala Jasenka Ćosić, Karolina Vrandečić 2. FORMULACIJE FUNGICIDA Kod mnogih fungicida na uzročnika bolesti štetno ne djeluje cijela molekula kemijskog spoja, već učinak posjeduju proizvodi razgradnje te molekule. Zbog toga fungicidi moraju biti tako formulirani da razgradnja teče neometano, niti prebrzo (kratko djelovanje) niti presporo, jer fungicid zbog “sporosti” neće “stići” zaustaviti parazita. Dva preparata istog kemijskog spoja, ali različito formulirana mogu posjedovati vrlo različiti fungicidni učinak, ali i različitu fitotoksičnost. To je razlog zašto se u praksi prednost daje jednom preparatu u odnosu na drugi, iako oba imaju istu djelatnu tvar. Svaki fungicid mora imati dobro početno (inicijalno) i trajno (rezidualno) djelovanje. Kod sistemičnih fungicida formulacija utječe i na svojstvo sistemičnosti. Također se zna da neka sredstva za bolje ovlaživanje smanjenjem površinske napetosti pospješuju „prodor” fungicida u biljku te da utječu na stabilnost fungicida, odnosno na dulju zaštitu. U nekim slučajevima takova stabilnost (perzistentnost) može biti i nepoželjno svojstvo. Svaki pripravak na tržište dolazi u određenom obliku (formulaciji). Uz naziv svakog pripravka na etiketi, uz ostale podatke, mora biti označena i njegova formulacija. Prema članku 24. Pravilnika o uvjetima i načinu stavljanja u promet sredstava za zaštitu bilja (NN 90/04), oblik i naziv formulacije treba označiti u skladu s preporukama Internacionalne grupacije nacionalnih udruženja proizvođača agrokemijskih proizvoda 17 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala (GIFAP). Formulacije fungicida koji imaju dozvolu za korištenje u 2013. godini (Glasilo biljne zaštite, 2013.) navedene su sljedećim kraticama: EC – koncentrat za emulziju EW – tekuća koncentrirana emulzija u vodi SL – vodotopivi koncentrat SC-KS-FL – koncentrirana suspenzija WP – močivo prašivo za suspenziju + SE – suspo emulzija SG (često WG, DF, WDG) – dispergirajuće mikrogranule-koncentrat za suspenziju MC – mikroinkapsulirani koncentrat za suspenziju Pa – pasta P – prašiva za zaprašivanje usjeva G – granulati Psj – prašiva za zaprašivanje sjemena Ksj – koncentrati za vlažno tretiranje sjemena ME - tekuća koncentrirana mikroemulzija FS - tekuća koncentrirana suspenzija za tretiranje sjemena 18 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala Jasenka Ćosić, Karolina Vrandečić 3. OTROVNOST FUNGICIDA Sva sredstva za zaštitu bilja, pa tako i fungicidi, opasni su kemijski spojevi čija otrovnost ovisi o vrsti spoja, ali i o dozi preparata i načinu unošenja u organizam. Svi pesticidi su svrstani u tri grupe (Skupinu I, Skupinu II i Skupinu III) prema akutnoj otrovnosti i srednjoj smrtnoj dozi za laboratorijske životinje, zavisno od oralnog, inhalacijskog i dermalnog djelovanja. Skupina I - natpis “vrlo jak otrov”, znak T+ i mrtvačka glava LD50 od 25 do 50 mg/kg, zabranjena maloprodaja i prodaja pojedincu, sredstva za fumigaciju Skupina II - natpis “otrov”, znak T i mrtvačka glava LD50 per.or od 25 do 50 mg/kg, LD50 dermalno od 50 do 400 mg/kg, prodaja uz evidenciju kupca Skupina III - natpis “štetno za zdravlje”, znak Andrijinog križa LD50 per.or > 200 mg/kg, LD50 dermalno > 400 mg/kg, slobodna prodaja u poljoapotekama Uobičajeno mjerilo otrovnosti sredstava za zaštitu bilja je srednja letalna (smrtna) doza – LD50. 19 3. Otrovnost fungicida Vrijednost LD50 napisana je u uputama i na ambalaži sredstva za zaštitu bilja. To nije stvarna otrovnost. Srednja letalna doza samo je orijentacijski, a ne pravi pokazatelj otrovnosti i opasnosti pesticida. Što je taj broj veći sredstvo je manje otrovno i obratno. LD50 je količina sredstva izražena u mg po kg tjelesne težine koja je dovoljna da ubije 50% pokusnih životinja (štakori, miševi, morska prasad, mačke, perad, ribe i dr.). Vrijednost LD50 odnosi se na unošenje otrova putem hrane (preko usta ili per os) i na štakora kao pokusnu životinju. Kada otrov prodire kroz kožu (perkutano) ili se unosi udisanjem (inhalatorno) onda je to posebno naznačano. Naime isti kemijski spoj ne mora biti “jednako otrovan” ako u organizam dospije preko usta ili preko kože. Pesticidi moraju imati na svakom spremniku, odnosno na svakom pojedinačnom pakiranju, deklaraciju koja sadrži sljedeće podatke (http://www.crocpa.hr): 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. zaštićeno, generičko i kemijsko ime otrova registarski broj otrova iz međunarodnog registra kemikalija (CAS broj) sadržaj svih aktivnih tvari i drugih sastojaka koji se smatraju otrovima, datum proizvodnje rok uporabe naziv i adresu proizvođača naziv i adresu uvoznika način i uvjete skladištenja i čuvanja znakove opasnosti i oznake upozorenja i obavješćivanja serijski broj. Svi simboli i oznake koje upozoravaju korisnika na opasnost od korištenja pojedinog sredstva za zaštitu bilja moraju se nalaziti na njegovoj etiketi. Izbor znakova i oznaka upozorenja obavlja pravna ili fizička osoba koja opasnu tvar ili pripravak stavlja u promet. Najvažnija mjera zaštite zdravlja i okoliša kod uporabe sredstava za zaštitu bilja je pažljivo čitanje etikete i priloženog popratnog lista. Grafički znakovi (simboli) i oznake upozorenja za opasne tvari i pripravke su sljedeći: Znakom za vrlo jaku otrovnost (T+) i simbolom označavaju se otrovi iz Skupine I. Simbol je grafički prikaz mrtvačke glave s prekriženim kostima, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis “vrlo jaki otrov”. 20 3. Otrovnost fungicida Znakom za otrovnost (T) i simbolom označavaju se otrovi iz Skupine II. Simbol je grafički prikaz mrtvačke glave s prekriženim kostima, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis “otrov”. Znakom za štetnost (Xn) i simbolom označavaju se otrovi iz Skupine III. Simbol je Andrijin križ crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis “štetno”. Znakom za nadražujuće djelovanje (Xi) i simbolom označavaju se otrovi koji trenutnim, produženim ili ponovljenim dodirom s kožom ili sluznicom izazivaju upale. Simbol je Andrijin križ, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka se stavlja natpis “nadražujuće”. Znakom za nagrizajuće djelovanje (C) i simbolom označavaju se otrovi koji u dodiru s organskim i anorganskim tvarima izazivaju njihova oštećenja. Simbol je grafički prikaz dviju epruveta iz kojih kaplje tekućina na ruku i metal. Simbol je crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis “nagrizajuće”. Znakom za eksplozivnost (E) i simbolom označavaju se otrovi koji pod utjecajem plamena ili drugih toplinskih izvora eksplodiraju ili kod kojih je opasnost od eksplozije zbog udarca, tlaka ili trenja veća nego kod dinitrobenzena. Simbol je grafički prikaz bombe koja se rasprskava, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis “eksplozivno”. 21 3. Otrovnost fungicida Znakom za oksidirajuće djelovanje (O) i simbolom označavaju se otrovi koji u dodiru s drugom tvari daju jaku egzotermnu reakciju (oslobađanje topline) ili pri tome nastaju druge promjene koje povećavaju stupanj opasnosti. Simbol je grafički prikaz plamena iznad prstena, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis “oksidirajuće”. Znakom za vrlo laku zapaljivost (F+) i simbolom označavaju se otrovi koji se pod normalnim tlakom (1013 mbara) i na normalnoj temperaturi (20°C) mogu zapaliti, dovesti do pojave požara ili potpomagati gorenje (tekućine vrlo niskog plamišta i vrelišta te plinovi koji su zapaljivi u dodiru sa zrakom). Simbol je grafički prikaz otvorenog plamena, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis “vrlo lako zapaljiv”. Znakom za laku zapaljivost (F) i simbolom označavaju se otrovi koji se lako zapale u dodiru s izvorom vatre, otrovi koji se pale u dodiru sa zrakom bez posredovanja drugih tvari (samozapaljivi otrovi) te otrovi koji u dodiru s vodom ili vlažnim zrakom razvijaju zapaljive plinove. Simbol je grafički prikaz otvorenog plamena, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis “lako zapaljivo”. Znakom opasnosti za okoliš (N) i simbolom označavaju se otrovi koji su opasni za biljke i životinje, organizme u tlu, pčele, ozonski omotač i dr. Simbol je grafički prikaz stabla i ribe, crne boje na narančastoj podlozi. Pokraj znaka stavlja se natpis “opasno za okoliš”. 22 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala Slika 13. Sredstva za zaš tu bilja u poljoprivrednoj ljekarni (Foto: Karolina Vrandečić) Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju oznake opasnosti će se postupno mijenjati kako bi bile usklađene s novim globalnim sustavom označavanja opasnih kemikalija koji će se do 2015. godine primjenjivati u cijelom svijetu. Budući da su sredstva za zaštitu bilja opasni kemijski spojevi njihovo skladištenje i čuvanje podrazumijeva posebno opremljene prostorije ili ormare koje se preporuča držati pod ključem. Moraju biti odvojena od hrane za ljude i hrane za životinje te drugih predmeta opće uporabe (slika 13). Sredstva se moraju čuvati u originalnoj ambalaži te uz propisane uvjete temperature, vlage i svjetlosti. Ne preporuča se čuvanje većih nepotrebnih količina pesticida. Praznu ambalažu i neupotrjebljena sredstva za zaštitu bilja potrebno je zbrinuti sukladno propisima kojima je uređeno gospodarenje otpadom. 23 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala Jasenka Ćosić, Karolina Vrandečić 4. ZAŠTITNA OPREMA ZA RAD S FUNGICIDIMA Najopasnija faza pri radu s otrovnim sredstvima/fungicidima je priprema sredstva, odnosno, škropiva za prskanje ili raspršivanje (Maceljski i sur., 2002). Korisnici pri tretiranju moraju koristiti odgovarajuću osobnu i posebnu zaštitnu odjeću i opremu ovisno o sredstvu za zaštitu bilja i metodi tretiranja koju primjenjuju, a sukladno propisima o zaštiti na radu i uputama na etiketi („Narodne novine“, broj 142/12) (slika 14). Slika 14. Aplikacija fungicida u stakleniku (plant-care.com) 24 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala Tijekom rada korisnici mogu biti izloženi djelovanju otrovnih/nagrizajućih/nadražujućih para, plinova, dima ili praškastih čestica, koji mogu ući u organizam na tri načina: - preko kože (tekuća sredstva), osobito je opasno ako dođu u dodir sa sluznicom oka preko respiratornog trakta (plinovita sredstva), opasnost od inhalacionog unosa povećava se povišenjem temperature preko gastrointestinalnog trakta, unose se onečišćenim rukama, pri pušenju, putem onečišćene hrane ili vode. Svaki proizvod s naznakom na etiketi “Toksikološki i ekotoksikološki podaci i mjere zaštite okoliša”, sadrži informaciju koju zaštitnu opremu korisnik mora nositi. Kako bi se korisnici pesticida zaštitili, osim savjesnog pristupa u radu s pesticidima moraju koristiti različitu zaštitnu opremu ovisno o procjeni rizika: rukavice, zaštitne naočale i štitnik za oči i lice, zaštitni ogrtač, gumene čizme, pregače i radna odjela, pokrivala za glavu, respiratore i zaštitne plinske maske. Sva zaštitna oprema, osim pokrivala za glavu/kape, mora biti certificirana prema Europskim normama i imati oznaku CE. Radna odjeća je ona koja se nosi tijekom rada, treba biti udobna i lako održiva. Radna odjeća (kombinezon) (slika 15) iz redovne prodaje ili majice dugih rukava i duge hlače ne smatraju se osobnom zaštitnom odjećom. 25 Osobna zaštitna odjeća štiti korisnika od različitih po zdravlje štetnih ili opasnih utjecaja pesticida. Može biti jednokratna ili višekratna. Karakteristike zaštitne odjeće su normizirane. Ona je certficirana od strane ovlaštenog tijela (četveroznamenkasti broj) u skladu s ISO (Međunarodna organizacija za normizaciju), CEN (Europski odbor za normizaciju) i Državnom organizacijom za normizaciju (npr. Hrvatski zavod za norme). Slika 15. Radni kombinezon (www.enormis.hr) 26 4. Zaštitna oprema za rad s fungicidima Zaštitne naočale i štitnik za oči i lice, koriste se za zaštitu oka od letećih čestica, prašine i kapljica nagrizajućih tvari u tekućem ili dispergiranom obliku (slika 16). Ovisno o poslu koji se obavlja, na tržištu se mogu naći različiti modeli, a korisnik u skladu s naputcima na etiketi proizvoda koristi propisanu zaštitu. Ukoliko korisnik nosi korekcijske naočale, zaštitne naočale se stavljaju preko njih. One moraju dobro nalijegati, ne sužavati vidno polje i moraju biti napravljene od kvalitetnih materijala. Štitnik za oči i lice se učvrsti podesivim gumenim trakama. Slika 16. Različiti modeli zaštitnih naočala (www.termag.hr) Rukavice služe za zaštitu ruku od mehaničkih povreda i štetnog učinka kemijskih sredstava (slika 17). Mogu biti izrađene od različitih materijala, najčešće su od gume ili različitih PVC materijala. Najbolju zaštitu pružaju rukavice od sintetskih materijala. Lake gumene rukavice omogućuju dobar osjećaj dodira, srednje teške umjeren, a teške štite od mehaničkih povreda (Bagi i Bodnar, 2012.). Budući da su ruke najviše izložene utjecaju pesticida rukavice se gotovu uvijek moraju koristiti. One moraju biti dovoljno dugačke da bi se podvrnule radi sprečavanja kvašenja rukava radne odjeće. Prilikom skidanja rukavica ne dirati ih po vanjskim dijelovima. Ne smiju se koristiti oštećene rukavice. Moraju udovoljavati propisanim standardima. Slika 17. Zaštitne rukavice (Foto: Karolina Vrandečić) 27 4. Zaštitna oprema za rad s fungicidima Zaštitni ogrtač, gumene čizme, pregače i radni kombinezoni (slika 18) koriste se tijekom primjene kemijskih sredstava i kada je potrebno hodati pored tretiranih biljaka. Izrađeni su od sintetskih materijala ili gume (vodootporne i otporne na kemikalije), različite su kvalitete i oznaka. Čizme moraju biti visine do ispod koljena i nogavice hlača se ne smiju stavljati u čizme. Slika 18. Gumene čizme, zaštitna pregača i radni kombinezon (www.viko.hr) Pokrivala za glavu (kapa ili šešir) moraju biti od nepropusnog materijala, moraju imati široki obod i potrebni su kod tretiranja viših nasada. Kape od pamuka/tekstila se ne smiju koristiti. Respiratori za jednokratnu upotrebu (jednokratne filtarske polumaske) štite korisnika od udisanja opasnih sredstava u obliku krutih (čestice prašine) ili tekućih aerosola (plin, para). Postoje modeli s različitim stupnjem zaštite, a korisnici bi trebali poznavati prirodu rizika. Zaštitne plinske maske, se mogu znatno razlikovati po svojim svojstvima (slike 19 i 20). Najbrži i najopasniji način prodora pesticida je preko organa za disanje. Zbog toga posebnu pažnju treba dati odabiru odgovarajućih filtara koji su sastavni dio plinskih maski. Oni štite od otrovne i agresivne prašine ili kemijski na sebe vežu toksične tvari, štite od štetnih utjecaja para, plinova, aerosola i otopina. Svaki filtar označen je trakom prema europskim normama, označavajući medij ili skupinu medija od kojih vrši zaštitu. 28 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala Za pravilnu uporabu i održavanje maske moraju se poštovati upute za uporabu i provjeriti rok trajanja filtra. Kada dođe do zasićenja filtra potrebno ih je zamijeniti. Filtre treba redovito mijenjati, a najmanje jednom godišnje. Slike19. i 20. Različiti tipovi zaštitnih maski (www.enormis.hr) Sva zaštitna oprema se nakon uporabe mora oprati vodom, pridržavajući se uputa za njegu i održavanje. Zaštitna odjeća se mora prati odvojeno od osobne odjeće. 29 Jasenka Ćosić, Karolina Vrandečić 5. PODJELA FUNGICIDA Fungicide možemo podijeliti prema raznim kriterijima: 1. Prema kemijskom sastavu: - neorganski organski biološki. 2. Prema mjestu primjene: - za tretiranje sjemena, paraziti se nalaze na površini sjemena za tretiranja tla i podzemnih organa biljaka, kada se paraziti nalaze u tlu za tretiranje nadzemnih dijelova biljaka, kada se paraziti prenose zračnim strujama i kišom te tako dospijevaju na nadzemne organe biljke. 3. Prema načinu djelovanja: - preventivni, protektivni, odnosno fungicidi s površinskim djelovanjem sistemični fungicidi, kurativni odnosno fungicidi s infiltrirajućim djelovanjem. Prema kemijskom sastavu fungicide dijelimo u tri glavne skupine; neorganski, organski i biološki fungicidi. Na temelju Zakona o sredstvima za zaštitu bilja, ministar poljoprivrede objavljuje Popis aktivnih tvari odobrenih za uporabu u sredstvima za zaštitu bilja u Republici Hrvatskoj. Popis se objavljuje u “Narodnim novinama” prema potrebi, a najmanje jednom 30 5. Podjela fungicida godišnje. Također, Glasilo biljne zaštite (broj1-2) i Glasnik zaštite bilja (broj 2-3) svake godine donose pregled dozvoljenih sredstava za zaštitu bilja za tekuću godinu. Zbog usklađivanja Zakona o sredstvima za zaštitu bilja sa zakonskim Uredbama EU u posljednje vrijeme Zakon podliježe češćim izmjenama i dopunama te je stoga potrebno redovito pratiti i kontrolirati Popis dozvoljenih aktivnih tvari odobrenih za uporabu u sredstvima za zaštitu bilja u republici Hrvatskoj. Popis fungicida s obzirom na kemijski sastav djelatne tvari (Glasilo biljne zaštite, 2013.) I. NEORGANSKI FUNGICIDI 1. SREDSTVA NA OSNOVI BAKRA Bakreni sulfat Bakreni oksid Bakreni oksiklorid Bakreni hidroksid Bakar-hidroksid-kalcij sulfat kompleks Bakar-hidroksid-Ca-klorid kompleks + cink sulfid Kombinacije bakra i organskih fungicida Kombinacije bakra i mineralnih ulja 2. SREDSTVA NA OSNOVI SUMPORA II. ORGANSKI FUNGICIDI 1. NESISTEMIČNI FUNGICIDI (organski fungicidi s površinskim djelovanjem) Ester dinitrofenoli 1. Meptildinokap Ditiokarbamati 1. 2. 3. 4. Propineb Mankozeb Metiram Ciram Ftalamidi 1. Kaptan 2. Folpet Dikarboksimidi 1. Iprodion 31 Fungicidi iz drugih skupina 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Ditianon Dodine Fenheksamid Fludioksonil Fluazinam Klortalonil Zoksamid 2. SISTEMIČNI FUNGICIDI I SISTEMICI S OGRANIČENOM POKRETLJIVOŠĆU Benzimidazoli 1. Karbendazim Inhibitori biosinteze ergosterola (IBE) Morfolini 1. Fenpropimorf Pirimidini 1. Bupirimat 32 Spiroksamini 1. Spiroksamin Triazoli 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. Bitertanol Difenkonazol Epoksikonazol Fenbukonazol Flukinkonazol Flusilazol Flutriafol Metkonazol Miklobutanil Penkonazol Propikonazol Tebukonazol Tetrakonazol Triadimenol Imidazoli 1. Prokloraz 33 5. Podjela fungicida Anilinopirimidini 1. Primetanil 2. Ciprodinil Strobilurini 1. Azoksistrobin 2. Dimoksistrobin 3. Krezoksim-metil 4. Piraklostrobin 5. Trifloksistrobin Fenilamidi 1. Benalaksil 2. Metalaksil- M Etil fosfonati 1. Fosetil Al Karbamati 1. Propamokarb-hidroksid Amidi cinamične kiseline 1. Dimetomorf Piridin karboksamidi 1. Boskalid Kinolini, kinazolinoni 1. Kinoksifen Mandelamidi 1. Mandipropamid Cianoacetamidi 1. Cimoksanil Fungicidi iz drugih skupina 1. Ciazofamid 2. Famoksadon 3. Fenamidon 4. Flupikolid 5. Iprovalikarb 6. Metrafenon 7. Prokinazid 34 III. BIOFUNGICIDI 1. Trichoderma harzianum IV. SREDSTVA ZA TRETIRANJE SJEMENA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Difenkonazol Fludioksonil Flutriafol Guazatin Kaptan Karbendazim Karboksin Metalaksil-M Protiokonazol Tebukonazol Tiram (TMTD) Triadimenol Tritikonazol 35 NEORGANSKI FUNGICIDI Primjenjuju se preventivno, odnosno moraju biti primijenjeni prije infekcije, pripadaju skupini fungicida s površinskim djelovanjem (ostaju na površini organa na koji su aplicirani), a koriste se u zaštiti od brojnih važnih uzročnika bolesti. Često nose naziv i protektivni fungicidi jer sprječavaju zarazu „ubijajući“ spore gljiva te na taj način onemogućavaju infekciju. Sredstva na osnovi bakra koriste se duže od stotinu godina i imaju dobro fungicidno, a također i određeno baktericidno djelovanje. Primjenjuju se u zaštiti od krastavosti plodova jabuke i krušaka, plamenjače krumpira, vinove loze, povrća, koncentrične pjegavosti krumpira i slično, ali ne djeluju, na primjer, na uzročnike pepelnica. Pripadaju skupini neznatno opasnih sredstava. Fungicidi na osnovi bakrenog sulfata smiju se koristit najviše dva puta tijekom jedne vegetacije. Neki od fungicida na osnovi bakra mogu se koristiti i u ekološkoj proizvodnji. Sredstva na osnovi sumpora najčešće se koriste za suzbijanje pepelnica kod kojih osim preventivnog imaju i izvjesno kurativno djelovanje. Sporedno djeluju na krastavost plodova jabuke i pjegavost rozgve vinove loze. Djelotvornost sumpornih sredstava ovisi o temperaturi. Mogu se koristiti u ekološkoj proizvodnji. 36 5. Podjela fungicida ORGANSKI FUNGICIDI Pripadaju najbrojnijoj skupini fungicida koja se dijeli u dvije grupe; nesistemični fungicidi s površinskim djelovanjem i sistemici. Nesistemični fungicidi moraju biti naneseni na biljku prije infekcije. Prema kemijskom sastavu podijeljeni su u nekoliko podskupina. Ester dinitrofenoli se koriste za suzbijanje pepelnica na vinovoj lozi, jagodama, krastavcima, tikvenjačama, dinjama i lubenicama. Ditiokarbamati se koriste u zaštiti velikog broja kultura za više od stotinu pseudogljivičnih i gljivičnih vrsta. Pripadaju u skupinu opasnih sredstava. Djeluju slično bakrenim sredstvima, ali su manje opasni i dobro se kombiniraju s drugim fungicidima, ali i insekticidima. Do sada nije utvrđena pojava rezistentnosti na ovu skupinu. Ftalamidi imaju širok spektar djelovanja u zaštiti voćaka, vinove loze, cvijeća i sjemena. Ne koriste se za tretiranje nadzemnih dijelova povrća. Dikarboksimidi su djelotvorni u suzbijanju gljiva iz rodova Botrytis, Sclerotinia, Monilinia i Alternaria. Zbog učestale uporabe pojavila se rezistentnost uzročnika Botrytis cinerea na ove pripravke. Fungicidi iz drugih skupina imaju širok spektar djelovanja za veliki broj kultura i gljivičnih vrsta. Sistemični fungicidi i sistemici s ograničenom pokretljivošću ulaze u biljku preko organa na koje su aplicirani (ne ostaju na površini kao protektivni), raznose se unutar biljke i do dijelova na koje nisu izravno naneseni (slika 12 a,b,c,d,e). Osim što djeluju preventivno imaju za razliku od ostalih i kurativno djelovanje, odnosno u stanju su zaustaviti daljnji razvoj već postojeće bolesti (liječe biljku). Kroz biljku se prenose biljnim sokovima. Dijelimo ih na lokosistemične fungicide, eredikativne i sistemične fungicide u užem smislu. Lokosistemični fungicidi u biljci djeluju samo na mjestu aplikacije, odnosno prodiru samo u organe biljke koji su s preparatom došli u doticaj. Ne translociraju se. Njihovo djelovanje je fungistatično ili fungicidno, a ta se aktivnost ispoljava tijekom inkubacije parazita (vrijeme od infekcije do pojave prvih simptoma) (Kišpatić, 1976). Eradikativni fungicidi zapravo su lokosistemici, ali prodiru dublje u tkivo (npr. lista) čime dovode do jake intoksikacije uslijed čega biljni organ (list) otpada, a time je uništen i parazit. Pravi sistemici bivaju upijeni i translocirani kroz biljku. Pravu vrijednost pokazuju kod dubinskih zaraza sjemena, traheomikoza, ali i drugih bolesti kada paraziti prodiru duboko u tkiva, gdje su nedostupni drugim vrstama fungicida. 37 5. Podjela fungicida Obzirom na pokretljivost fungicidi se dijele u nekoliko podskupina. Najčešće je kretanje fungicida akropetalno (prema vrhu biljke), slabije prema korijenu (bazipetalno) ili u oba smjera (manji broj fungicida). Ista aktivna tvar na jednoj se biljnoj vrsti može ponašati kao sistemik, a na drugoj pokazuje ograničeno sistemično kretanje. Treba ih koristiti racionalno zbog opasnosti od smanjenja djelotvornosti fungicida (rezistentnost). Naime, ako neki fungicid djeluje toksično na više mjesta na metabolizam gljive, manja je vjerojatnost da će doći do pojave rezistentnosti (npr. fungicidi na bazi bakra). Sistemični fungicidi djeluju toksično samo na pojedine metaboličke procese zbog čega lakše dolazi do mutacije gena i pojave rezistentnosti. Slika 12. Crvenom bojom označena je mobilnost fungicida u biljci. Kontaktni fungicid ostaje na mjestu aplikacije, ksilem sistemik se kreće uzlaznim tijekovima, translaminarni se kreće kroz lišće, ali nije pravi sistemik i pravi sistemik se kreće uzlaznim i silaznim tijekovima. a) nanošenje fungicida b) kontaktni fungicid c) sistemični fungicid d) translaminarni fungicid e) pravi sistemik a b d c e Sistemični fungicidi se razlikuju prema kemijskom sastavu, a djeluju na veliki broj gljivičnih vrsta. 38 5. Podjela fungicida Benzimidazoli su djelotvorni protiv brojnih bolesti (bijela trulež, pepelnice, siva plijesan, siva pjegavost suncokreta, palež klasova itd.). Ne djeluju na gljive reda Peronosporales. Pripadaju u opasna sredstva. Za neke gljive je utvrđena pojava rezistentnosti. Inhibitori biosinteze ergosterola (IBE) djelotvorni su u suzbijanju brojnih gljiva (ne suzbijaju gljive iz reda Peronosporales). Morfolini se koriste za suzbijanje bolesti strnih žita. Pirimidini djeluju preventivno i kurativno na uzročnike pepelnica. Imaju dozvolu za tretiranje jabuka i tikvenjača. Spiroksamini djeluju preventivno i kurativno u suzbijanju bolesti vinove loze i žitarica. Triazoli su sistemici s preventivnim i kurativnim karakteristikama, a primjenjuju se protiv uzročnika bolesti voća, povrća, tikvenjača, ratarskih kultura, cvijeća itd. Imidazoli se koriste za suzbijanje uzročnika bolesti suncokreta, višnje i žitarica. Anilinopiridini inhibiraju sintezu aminokiselina gljiva, a djeluju preventivno i kurativno. Strobilurini imaju širok spektar djelovanja na gljivične vrste i registrirani su za primjenu u velikom broju kultura. Imaju jako dobro fungicidno djelovanje, a toksičnost za sisavce je mala. Koriste se preventivno, maksimalno tri puta u jednoj vegetaciji zbog opasnosti od pojave rezistentnosti. Pokazuju sistemično uzlazno kretanje, a kod nekih dio djelatne tvari ostaje na površini lista i postupno se oslobađa difuzijom te štite list s obje strane („kvazisistemik“) (Cvjetković, 2010.). Fenilamidi su sistemici s jačim uzlaznim, a slabijim silaznim kretanjem. Koriste se za suzbijanje gljiva iz reda Peronosporales. Zbog dokazane unakrsne rezistentnosti broj tretiranja u jednoj vegetaciji je ograničen. Etil fosfonati su sistemici s uzlaznim i silaznim kretanjem. Koriste se za suzbijanje plamenjača na brojnim kulturama. Zbog karakterističnog načina djelovanja mogućnost pojave rezistentnosti je mala, osobito u kombinaciji s drugim djelatnim tvarima. Karbamati imaju sporo sistemično kretanje, a koriste se za suzbijanje plamenjača i polijeganja rasada u većem broju kultura (povrće, ukrasno bilje, dinje i dr.). Amidi cinamične kiseline suzbijaju plamenjače na mnogim kulturama. Sprječavaju sporulaciju gljiva, a uzlazna pokretljivost im je slaba. Piridin karboksamidi se koriste kao sistemični fungicidi za suzbijanje sive plijesni, pepelnica, koncentrične pjegavosti i paleži lista i dr., u zaštiti različitih kultura. Kinolini, kinazolinoni su sistemici preventivnog, sporog djelovanja, a koriste se za suzbijanje uzročnika pepelnica u različitim kulturama. 39 2. Uzorkovanje tala za agrokemijske analize Mandelamidi postupno ulazi u list krećući se translaminarno (od lica prema naličju lista), a koristi se za suzbijanje plamenjača na različitim kulturama. Cianoacetamidi postoje samo kao kombinirani pripravci. Smiju se primijeniti samo dva do tri puta u vegetaciji zbog toksikološkog sastava. Koriste se najčešće za suzbijanje plamenjača u različitim kulturama. Fungicidi iz drugih skupina su različitog kemijskog sastava i mehanizama djelovanja na gljive, a koriste se za suzbijanje plamenjača (različite kulture), koncentrične pjegavosti i pepelnice vinove loze. BIOFUNGICIDI Za biološko suzbijanje gljiva koje uzrokuju biljne bolesti kreirani su biofungicidi. Biofungicidi su pripravci na osnovi mikroorganizama (bakterije, pseudogljive, gljive) ili se dobivaju iz različitih biljnih spojeva (npr. eterična ulja). Mogu se primjenjivati u ekološkoj proizvodnji. Kod nas je registrirano sredstvo na bazi gljive Trichoderma harzianum (u 1 gramu pripravka se nalazi 1010 spora gljive). Dokazan je preventivan učinak na uzročnika Sive plijesni (Botrytis cinerea). Ima dozvolu za primjenu na vinovoj lozi i jagodama. 40 2. Uzorkovanje tala za agrokemijske analize SREDSTVA ZA TRETIRANJE SJEMENA Velik broj uzročnika bolesti prenosi se sjemenom, bilo da se radi o pravoj infekciji ili samo kontaminaciji. Uzročnici bolesti mogu se nalaziti u unutrašnjosti sjemena (u radikuli, plumuli, endospermu i dr.) i u tom slučaju je riječ o tzv. unutarnjoj zarazi sjemena (Čizmić, 2003.). Tretiranje sjemena fungicidima važan je dio u procesu proizvodnje zdravog sjemena mnogih biljnih vrsta. Sredstva za tretiranje sjemena uspješno se koriste u suzbijanju parazitskih i saprofitnih gljiva i pseudogljiva koje se nalaze na/u sjemenu ili se nalaze u tlu. Sjeme koje je tretirano ne smije se koristiti za ishranu ljudi, riba, peradi, ptica i toplokrvnih životinja. 41 Jasenka Ćosić, Karolina Vrandečić 6. FUNGICIDI U INTEGRIRANOJ ZAŠTITI BILJA Međunarodna organizacija za integriranu zaštitu bilja osnovana je 1955. godine u Francuskoj pod nazivom Organisation Internationale de Lutte Biologique et Intégrée (OILB). S vremenom je pojmu intergrirana zaštita bilja dodan pojam integrirana proizvodnja, a stručnjaci i znanstvenici spoznali su da se na intenzitet i pojavu bolesti i populaciju štetnika može utjecati i drugim mjerama kao što su, na primjer, sve agrotehničke mjere. Danas, integrirana proizvodnja bilja podrazumijeva uravnoteženu primjenu agrotehničkih mjera uz uvažavanje svih ekonomskih, ekoloških i toksikoloških čimbenika pri čemu se kod jednakog ekonomskog učinka prednost daje ekološki i toksikološki prihvatljivijim mjerama. Integrirana proizvodnja ima za cilj racionalno vođenje brige o: – – – – – – 42 smanjenju onečišćenja tla, vode i zraka, odnosno čuvanju okoliša i prirodnih staništa čuvanju i poticanju plodnosti tla čuvanju i poticanju biološke raznolikosti te poticanju prirodnih mehanizama regulacije optimalnoj uporabi agrokemikalija obzirom na nutritivna i toksikološka svojstva hrane zaštiti radnika (poljoprivrednika) prilikom rukovanja sredstvima za zaštitu bilja ekonomskoj održivosti sustava proizvodnje. 6. Fungicidi u integriranoj zaštiti bilja Integrirana zaštita bilja od bolesti obuhvaća niz mjera i postupaka kojima se smanjuje uporaba fungicida. Nekemijske ili nepesticidne mjere zaštite djeluju preventivno, primjenjuju se prije nego je ostvarena zaraza, a njima se smanjuje količina inokuluma uzročnika bolesti, mogućnost infekcije i razvoja bolesti. Kemijskoj zaštiti se pribjegava kada se nepesticidnim mjerama ne mogu spriječiti značajne gospodarske štete u količini i/ili kakvoći uroda. Prognoza pojave bolesti s preporukama o vremenu (rok provođenja zaštite) i obimu potrebnih intervencija (da li tretirati cijele nasade, sve genotipove), kao i na tržištu dostupnim učinkovitim i ekološki prihvatljivim fungicidima, od iznimnog je značaja za integriranu zaštitu uopće. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja svake godine (od 2010., odnosno 2011. godine) objavljuje Tehnološke upute za integriranu proizvodnju ratarskih kultura, povrća, voća i grožđa, a koje su usklađene s propisima o sredstvima za zaštitu bilja, propisima o očuvanju prirode, propisima o dobroj poljoprivrednoj praksi te propisanim zahtjevima kakvoće za pojedine poljoprivredne proizvode. Integrirana zaštita od bolesti u ratarstvu uključuje agrotehničke mjere dok se mehaničke, fizikalne, biološke ili biotehničke mjere u praksi ne primjenjuju. U integriranoj zaštiti od bolesti u proizvodnji povrća na otvorenom, voćaka i vinove loze, osim agrotehničkih, mogu se primijeniti i mehaničke mjere (tijekom vegetacije odstraniti zaražene biljke ili biljne dijelove iz nasada, a nakon berbe pokupiti biljne ostatke, iznijeti ih iz nasada te ih duboko zakopati ili spaliti, pri presađivanju povrća odvojiti i uništiti bolesne presadnice). U uzgoju povrća u zaštićenim prostorima, osim navedenih, moguće je koristiti i fizikalne i biološke mjere. Sukladno Zakonu o sredstvima za zaštitu bilja (NN 70/05) poljoprivredni proizvođači smiju koristiti samo registrirana sredstva za zaštitu bilja (u zaštiti od uzročnika bolesti registrirane fungicide) i to samo na način i u svrhu koja je propisana u uputama za uporabu na etiketi pojedinog pripravka te u skladu s Tehnološkim uputama u kojima su navedene djelatne tvari koje se smiju koristiti u integriranoj proizvodnji. O primijenjenim fungicidima (i ostalim sredstvima za zaštitu bilja) poljoprivredni proizvođači moraju voditi evidenciju sukladno Pravilniku o uputama kojih su se korisnici SZB obvezni pridržavati te uvjetima kojima moraju udovoljavati (NN 135/08) i Pravilniku o integriranoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda (NN 32/10). 43 12 11 Datum berbe, žetve, košnje, vađenja iz tla i prerade uskladištenih polj. proizvoda 10 Količina utrošene ak vne tvari (kg) 9 Količina sredstva u kg/ha ili l/ha ili koncentracija 8 Količina utrošenog škropiva (l) 7 Ak vna tvar 6 Trgovački naziv sredstva (kada se koris mješavina, naves sva sredstva) 5 Namjena tre ranja 4 Razvojna faza tre ranog bilja 3 Bilje, biljni proizvod, objekt, površina, prijevozno sredstvo 2 Datum i vrijeme tre ranja 1 Red. br. Ako na površini raste više kultura, navesti površinu u m2 za svaku kulturu: Katastarska općina i broj katastarske čestice/naziv objekta/šumarija, gospodarska jedinica, odjel, odsjek i tretirana površina u m2: MIBPG (Matični identifikacijski broj poljoprivrednog gospodarstva) Vlasnik (posjednik) bilja, biljnih proizvoda, tretiranog objekta ili površine: Napomena 44 Ime i prezime korisnika – osoba koja je provela tretiranje: EVIDENCIJSKI LIST O UPORABI SREDSTAVA ZA ZAŠTITU BILJA 6. Fungicidi u integriranoj zaštiti bilja 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala Jasenka Ćosić, Karolina Vrandečić 7. REZISTENTNOST FITOPATOGENIH GLJIVA NA FUNGICIDE Rezistentnost na fungicide je pojava postepenog (sporijeg ili bržeg) snižavanja djelotvornosti nekog fungicida na određenu gljivičnu vrstu. Ona se u proizvodnji uočava kada učinkovitost fungicida postaje nezadovoljavajuća pri primjeni preporučene doze (Jasnić, 2005.). Temeljem saznanja o rezistentnosti i čimbenicima koji utječu na njezin razvoj moguće je razvijati tzv. antirezistentnu strategiju koja može značajno smanjiti ili čak spriječiti razvoj rezistentnosti fitopatogenih gljiva na određene djelatne tvari. Prvi slučajevi razvoja rezistentnosti fitopatogenih gljiva na fungicide utvrđeni su četrdesetih godina 20-og stoljeća, a do značajnog razvoja ove pojave dovelo je uvođenje sistemičnih fungicida u zaštitu bilja početkom sedamdesetih godina (FRAG-UK, 2011.). Problem rezistentnosti fitopatogenih gljiva na fungicide postaje očigledan s početkom općeprihvaćene primjene fungicida na osnovi benzimidazola (benomil) (Damicone, 2003.). Uvođenjem benomila i metil-tiofanata u zaštitu šećerne repe značajno su smanjene štete od uzročnika pjegavosti lista (Cercospora beticola), ali je već nakon dvije godine u Grčkoj utvrđena jaka pojava rezistentnosti (Georgopoulos i Dovas, 1973.). Marić i sur. (1976.) su rezistentnost C. beticola na benomil na području bivše Jugoslavije (Vojvodina) utvrdili 1975. godine. Rezistentnost gljiva na određene djelatne tvari rezultat je mutacija gena (jednog ili više njih) u vrlo niskim frekvencijama (kod vrlo malog broja jedinki) ili genskih promjena koje se očituju u stvaranju sub-populacija koje čine jedinke rezistentne na odre- 45 đene fungicide (Jasnić, 2005.). Kod procjene rizika od razvoja rezistentnosti trebamo uzeti sve čimbenike koji na taj razvoj utječu. To su: 1. Kemijske karakteristike i način djelovanja fungicida Fungicidi se mogu podijeliti na one koji djeluju inhibirajuće na samo jedan fiziološki proces kod gljiva te na one koji inhibiraju nekoliko procesa. Kod fungicida koji inhibiraju jedan fiziološki proces razvoj rezistentnosti posljedica je mutacije jednog ili više gena. Kod fungicida kod kojih je rezistentnost posljedica mutacije jednog gena (npr. benzimidazoli) postoji vrlo velika opasnost od razvoja rezistentnosti. Učinkovitost fungicida ne povećava se povećanjem broja aplikacija i količine pripravka, a sam razvoj rezistentnosti je vrlo brz. S druge strane, kod fungicida kod kojih je rezistentnost posljedica mutacije većeg broja gena (npr. inhibitori biosinteze sterola i ergosterola) razvoj rezistentnosti je sporiji, a njihova kontinuirana uporaba dovodi do potpunog gubitka učinkovitosti. Kod fungicida koji inhibiraju nekoliko fizioloških procesa gljiva (npr. ditiokarbamati, ftalimidi, pripravci na osnovi bakra i sumpora) rizik od pojave rezistentnosti je relativno malen. Nadalje, kod gljiva koje razvijaju rezistentnost na fungicide iz različitih kemijskih grupa, ali koji imaju isti mehanizam djelovanja, govorimo o unakrsnoj rezistentnosti (eng. cross resistance). 46 3. Uzorkovanje usjeva i povrća 2. Biologija gljive Gljive koje tijekom vegetacije imaju veliki broj generacija i formiraju brojne spore puno su sklonije razvoju rezistentnosti na fungicide od onih koje tijekom vegetacije stvaraju manji broj generacija i manji broj spora. Razlog tomu je činjenica da je unutar brojne populacije značajno veća mogućnost mutacije kod pojedinih jedinki nego što je to kod populacija s malim brojem individua. 3. Agrotehničke mjere u proizvodnji Uzgoj osjetljivih sorata/hibrida na fitopatogene gljive može značajno pridonijeti stvaranju rezistentnosti patogena na određene fungicide. Naime, poznato je da se patogeni brže i bolje razmnožavaju na osjetljivijim kultivarima te je stoga jedna od vrlo važnih mjera uzgoj tolerantnih genotipova. Kod njih je razmnožavanje sporije, broj stvorenih jedinki patogena a broj potrebnih aplikacija fungicida za učinkovitu zaštitu je manji. Sličan učinak imaju: prekomjerno navodnjavanje, nepoštivanje plodosmjene, neadekvatna gnojidba te neadekvatna i nestručna uporaba fungicida. Temeljem svega navedenog, kako bismo usporili ili čak spriječili razvoj rezistentnosti gljiva na fungicide, moramo provoditi sve agrotehničke zahvate u duhu dobre poljo- 47 privredne prakse, a fungicide koristiti samo kada je to opravdano te smanjiti broj tretiranja tijekom vegetacije na najmanji mogući broj. Kod višekratnih aplikacija koristiti fungicide iz različitih kemijskih skupina te voditi računa o propisanoj dozi/koncentraciji i kvaliteti aplikacije. 48 Jasenka Ćosić, Karolina Vrandečić 8. REZIDUE FUNGICIDA Djelatne tvari sredstava za zaštitu bilja su kemijski elementi, spojevi ili mikroorganizmi koji djeluju na štetne organizme, a nakon primjene nisu stabilni nego se u određenoj mjeri tijekom kraćeg ili dužeg vremena transformiraju i razgrađuju pod utjecajem svjetlosti, vlage, temperature, biljnih enzima i slično. Za ostatke djelatnih tvari te njihove metabolite i produkte razgradnje kao i produkte reakcije različitih djelatnih tvari uobičajeno se koristi naziv ostatci ili rezidue pesticida, odnosno fungicida. Brzina i način razgradnje su različiti i ovise o kemijskom sastavu i okolišnim čimbenicima, a njihove ostatke nije moguće u potpunosti izbjeći u ili na biljnim proizvodima. Pod ostatcima pesticida/fungicida podrazumijevaju se vrlo male količine djelatnih tvari, a izražavaju se u miligramima po kilogramu biljnog proizvoda. Ostatci djelatnih tvari ne nalaze se samo u biljnim proizvodima, već i u tlu i vodi. Količina ostataka pesticida/fungicida ovisi o nekoliko čimbenika: količini primijenjenog pripravka, vremenu kada je pripravak apliciran i broju aplikacija, fizikalno-kemijskim svojstvima pripravka i biljnoj vrsti na kojoj je primijenjen (MPRRR, 2009.). Količina maksimalno dozvoljenih ostataka djelatnih tvari pesticida/fungicida i produkata njihove razgradnje (MDK) određuju se za svaku djelatnu tvar posebno. Rizik se od ostataka procjenjuje na temelju procjene količine određenog pesticida/ fungicida koji može biti konzumiran bez uočenog rizika po zdravlje konzumenta. Prihvatljivi dnevni unos (ADI – Acceptable Daily Intake) je količina kemijske tvari u hrani, 49 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala određena u odnosu na tjelesnu masu, koja može biti dnevno unesena tijekom cijelog života bez zamjetnog rizika za konzumenta. Za razliku od prihvatljivog dnevnog unosa vrijednost ArfD (akutna referentna doza) je količina kemijske tvari u odnosu na tjelesnu masu koju konzument može unijeti u kratkom vremenu (najčešće u jednom ili nekoliko obroka u jednom danu) bez zamjetnog rizika za zdravlje. Stav potrošača o rizicima iz hrane vrlo je različit. Prema istraživanju Hrvatske agencije za hranu (2011.) od 580 ispitanika 25% ih je jako zabrinuto zbog ostataka u proizvodima biljnog podrijetla, 36% ih je prilično zabrinuto, 26% nije jako zabrinuto, a 12% nije uopće zabrinuto. Sustavnu kontrolu ostataka pesticida, uključujući i ostatke fungicida, u Hrvatskoj provodi MPRRR, a provodi se od 2007. godine, i u skladu je sa standardima za provedbu monitoringa u zemljama EU, a cilj je dobivanje podataka o količinama ostataka u proizvodima biljnog podrijetla, kontrola poštivanja dobre poljoprivredne prakse (karenca, korištene količine) i zaštita zdravlja potrošača. U 2007. godini na ostatke 76 djelatnih tvari pesticida analizirano je 112 uzoraka (grafikon 2) (Hrvatski zavod za javno zdravstvo, cit. Miloš, 2012.). 50 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala Grafikon 2. Proizvodi analizirani u monitoringu ostataka pesticida (2007.) 51 1. Pedološka istraživanja i uzorkovanje tala Analizom su u 34 uzorka utvrđeni ostatci pesticida, od toga su u osam uzoraka iznad MDK, a od toga su u sedam uzoraka utvrđeni ostatci djelatnih tvari fungicida iznad MDK (tablica 3). Tablica 3. Proizvodi i djelatne tvari fungicida s utvrđenim prekoračenjem MDK (2007.) Proizvod Zemlja podrijetla Djelatna tvar Razina ostataka mg/kg MDK (mg/kg) Naranča JAR Imazalil 6,26 5 Naranča JAR Imazalil 8,0 5 Naranča Španjolska Tiabendazol Imazalil 7,94 9,98 5 5 Naranča JAR Imazalil 27,9 5 Salata Hrvatska Klortalonil 0,33 0,01 Salata Hrvatska Iprodion 11,57 10,0 Salata Hrvatska Iprodion 10,57 10,0 Podaci koje navodimo za 2008. i 2009. godinu dostupni su na stranicama MPRRR (http://mps.hr). 52 8. Rezidue fungicida U 2008. godini nadzorom je obuhvaćeno 246 uzoraka dostavljenih iz grada Zagreba i Zagrebačke županije (84 uzorka), Pule (43 uzoraka), Zadra (40 uzoraka), Varaždina (41 uzorak) i Slavonskog Broda (38 uzoraka). Od ukupnog broja analiziranih uzoraka 106 je podrijetlom iz Hrvatske. Uzorkovanje je obavljeno na tržnicama, u trgovinama i velikim trgovačkim centrima, a na analizu su dostavljeni uzorci graha (mahuna), mrkve, krastavaca, krušaka, krumpira, riže, špinata, mandarina (naranči), jabuka, salate, nektarina (bresaka), paprike, tjestenine i kruha. Svi uzorci analizirani su na 87 djelatnih tvari od čega su 16 fungicidi. Od ukupnog broja analiziranih uzoraka u 180 uzoraka nisu nađeni ostaci pesticida (iznad granice detekcije), u 55 uzoraka nađeni su ostaci ispod MDK, a u 11 uzoraka iznad MDK. Od jedanaest uzoraka u kojima su utvrđeni ostatci pesticida iznad MDK u 3 slučaja se radilo o ostatcima fungicida (tablica 4), od toga u 2 slučaja o proizvodima podrijetlom iz Hrvatske. Tablica 4. Proizvodi i djelatne tvari fungicida s utvrđenim prekoračenjem MDK (2008. godina) Proizvod Županija / grad Zemlja podrijetla Djelatna tvar Razina ostataka mg/kg MDK mg/kg Grah Brodsko -posavska / Slavonski Brod Hrvatska abendazol 0,7 0,2 Salata Zadarska / Zadar Italija procimidon 8,4 5,0 Salata Varaždinska / Varaždin Hrvatska klortalonil 0,1 0,01 U 28 uzoraka utvrđena je prisustnost ostataka fungicida ispod MDK (gafikon 3). 53 8. Rezidue fungicida Grafikon 3. Broj uzoraka i djelatne tvari utvrđene ispod MDK (2008. godina) Obavljenim nadzorom u 2009. godini analizirano je 292 uzorka s tržnica i iz trgovačkih centara u gradu Zagrebu i Zagrebačkoj županiji (101 uzorak), Osijeku (50 uzoraka), Splitu (50), Rijeci (50), Dubrovniku (20) i Sisku (21). Od ukupnog broja analiziranih uzoraka 168 ih je podrijetlom iz Hrvatske. Na analizu su dostavljeni uzorci patlidžana, cvjetače, stolnog grožđa, banana, graška, paprike, krumpira, jagoda, jabuka, salate, rajčice, pšenice, naranči i soka od naranči. Svi uzorci analizirani su na 88 djelatnih tvari od čega su 16 fungicidi. U 207 (70,9%) uzoraka nisu utvrđeni ostatci pesticida (iznad granice detekcije), u 79 (27,1%) uzoraka utvrđeni su ostatci pesticida ispod MDK, a u 6 (2,06%) uzoraka ostatci pesticida iznad MDK. Od šest uzoraka u kojima su utvrđeni ostatci pesticida iznad MDK u 1 slučaju se radilo o ostatku fungicida i to u uzorku banana podrijetlom iz Ekvadora utvrđen je 0,1 mg/kg ciprodinila (MDK je 0,05 mg/ kg). Uz navedeno treba dodati da je ciprodinil u 2009. godini bio registriran za zaštitu vinove loze, jabuka i jagoda, a da nije bilo poznato da li je u Ekvadoru registriran za zaštitu banana. U 79 uzoraka utvrđena je prisustnost ostataka fungicida (jednog ili više njih), ali ispod MDK (grafikon 4). 54 8. Rezidue fungicida Grafikon 4. Broj uzoraka i djelatne tvari utvrđene ispod MDK (2009. godina) Literatura 1. Bagi, F., Bodnar, K. (2012): Fitomedicina. Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet. 2. Ciglar, I., Cvjetković, B., Oštrec, Lj., Ostojić, Z., Barić, B. (1998.): Integrirana zaštita voćnjaka i vinograda. Zrinski, Čakovec. 3. Cvjetković, B. (2010): Mikoze i pseudomikoze voćaka i vinove loze. Zrinski d.d. Čakovec . 4. Cvjetković, B. (2013.): Fungicidi. Glasilo biljne zaštite, 13(1-2):71-143. 5. Čizmić, I. (2003): Bolesti koje se prenose sjemenom pšenice, Glasilo biljne zaštite 5: 307 – 314. 6. Damicone, J. (2003): Fungicide resistance management. Oklahoma State University. 7. FRAG-UK (Fungicide Resistance Action Group – UK) (2001): Fungicide Resistance. 1-8. 55 8. Georgopoulos, S., Dovas, C. (1973): A serious outbreak of strains of Cercospora beticola to benzimidazole fungicides in northren Greece. Plant Dis. Reptr. 57:321-324. 9. Hrvatska agencija za hranu (2011): Percepcija građana o rizicima iz hrane. 5. konferencija o sigurnosti hrane u RH. 10. Jasnić, S. (2005): Pojava rezistentnosti gljiva prema fungicidima i antirezistentna strategija. Naučni institut za ratarstvo i povrtarstvo, Zbornik radova 41:339-352 11. Kipčić, D., Periša, I. (2011): Ostatci pesticida u hrani neživotinjskog porijekla. 5. konferencija o sigurnosti hrane u RH. 12. Kišpatić, J. (1976): Fungicidi. Sveučilište u Zagrebu, Poljoprivredni fakultet. 13. Maceljski, M., Cvjetković, B., Igrc Barčić, J., Ostojić, Z. (2002): Priručnik iz zaštite bilja (za zaposlene u poljoprivrednim ljekarnama). Zavod za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu Republike Hrvatske i Hrvatsko društvo biljne zaštite. 14. Marić, A., Petrov, M., Maširević, S. (1976): Pojava rezistentnosti kod Cercospora beticola u Jugoslaviji. Zaštita bilja 27:227-236. 15. Miloš, S. (2012): Ostaci sredstava za zaštitu bilja i procjena rizika unošenja hranom. Doktorski rad. Poljoprivredni fakultet u Osijeku. 16. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (2009): Godišnje izvješće o provedbi Nacionalnog programa praćenja (monitoringa) ostataka pesticida u hrani biljnog podrijetla u 2008. godini. www.mps.hr 17. Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja (2010): Godišnje izvješće o provedbi Nacionalnog programa praćenja (monitoringa) ostataka pesticida u hrani biljnog podrijetla u 2009. godini. www.mps.hr 18. NN 90/04: Pravilnik o uvjetima i načinu stavljanja u promet sredstava za zaštitu bilja. 19. NN 70/05: Zakon o sredstvima za zaštitu bilja. 20. NN 135/08: Pravilnik o uputama kojih su obvezni pridržavati se korisnici SZB te uvjetima kojima moraju udovoljavati. 21. NN 32/10: Pravilnik o integriranoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda. 22. NN 142/12: Pravilnik o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida. 23. Oerke, E.C. (2006): Crop losses to pests. Journal of Agricultural Science, 144:31-43. 24. www.crocpa.hr/dokumenti/pdf/StrategijaSZB.pdf 25. www.http://www.polimer.hr 56 AGRI – CONTO – CLEEN Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost nositelja projekta i ni na koji se način ne može smatra da odražava gledište Europske unije. Projekt financira Europska unija This project is funded by the European Union FUNGICIDI U ZAŠTITI BILJA I REZIDUE Europsku uniju čini 28 zemalja članica koje su odlučile postupno poveziva svoja znanja, resurse i sudbine. Zajednički su, jekom razdoblja proširenja u trajanju više od 50 godina, izgradile zonu stabilnos , demokracije i održivog razvoja, zadržavajući pritom kulturalnu raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska unija posvećena je dijeljenju svojih pos gnuća i svojih vrijednos sa zemljama i narodima izvan svojih granica. FUNGICIDI U ZAŠTITI BILJA I REZIDUE
© Copyright 2024 Paperzz
