EU ZA MEDIJE
Rukopis dovršen u siječnju 2012.
2 EU za medije
Sadržaj
EUROPSKA UNIJA
6
Europska unija - pregled
8
Najvažniji datumi u povijesti europskih integracija
10
Institucije EU-a
17
Ključna područja politika EU-a
›› Vanjska i sigurnosna politika (str. 17)
›› Javno zdravstvo i zaštita potrošača (str. 35)
›› Pravosuđe i ljudska prava (str. 19)
›› Istraživanje, inovacije i znanost (str. 37)
›› Tržišno natjecanje (str. 20)
›› Proračun i financijsko programiranje(str. 38)
›› Promet (str. 22)
›› Ribarstvo i pomorska politika (str. 39)
›› Digitalna agenda (str. 23)
›› Međunarodna suradnja, humanitarna
›› Industrija i poduzetništvo (str. 25)
›› Zaštita okoliša (str. 26)
›› Ekonomska i monetarna politika (str. 27)
›› Regionalna politika (str. 42)
›› Razvojna politika (str. 28)
›› Borba protiv klimatskih promjena (str. 43)
›› Unutarnje tržište i usluge (str. 29)
›› Proširenje i Europska politika
›› Obrazovanje, kultura, višejezičnost i
mladi (str. 30)
›› Oporezivanje, carina i borba protiv
prijevara (str. 32)
›› Vanjska trgovina (str. 34)
48
pomoć i odgovor na krize (str. 40)
›› Energetika (str. 41)
sudsjedstva (str. 43)
›› Zapošljavanje, socijalna politika i
uključivanje (str. 45)
›› Unutarnji poslovi (str. 46)
›› Poljoprivreda i ruralni razvoj (str. 46)
Lisabonski ugovor
HRVATSKA I EU
50
Najvažniji datumi u odnosima Hrvatske i EU-a
51
Pristupni proces
59
Financijska pomoć EU-a Hrvatskoj
›› IPA (str. 60)
›› SAPARD (str. 63)
›› IPARD (str. 61)
›› CARDS (str. 63)
›› Phare (str. 62)
›› Strukturni i kohezijski fondovi
›› ISPA (str. 62)
RJEČNIK
70
Rječnik europskih pojmova
KONTAKTI
86
Kontakt osobe za dodatne informacije
88
Korisne web stranice
(str. 64)
4 EU za medije
EUROPSKA UNIJA
Europska unija - pregled
Najvažniji datumi u povijesti europskih integracija
Institucije EU-a
Ključna područja politika EU-a
Lisabonski ugovor
EU za medije
5
Europska unija – pregled
Europska unija je jedinstvena. Ona nije federacija, poput Sjedinjenih Država. Ona
nije ni organizacija za suradnju između
vlada, poput Ujedinjenih naroda. A nije
ni država koja ima za cilj zamijeniti već
postojeće. S druge strane, ona je mnogo
više od bilo koje druge međunarodne
organizacije. Nikad se dosad još nije dogodilo da države dragovoljno pristanu
osnovati zajedničke institucije na koje bi
prenijele dio svojeg suvereniteta kako
bi se odluke o specifičnim poslovima od
zajedničkog interesa mogle demokratski
donositi na višoj razini, u ovom slučaju na
6 EU za medije
europskoj. Sve odluke i procedure EU-a
temelje se na sporazumima koje su prihvatile sve zemlje članice. To udruživanje
suvereniteta naziva se “europskim integracijama”. Rezultat toga je unija 27 zemalja članica koja se prostire na više od 2,4
milijuna četvornih kilometara i ima više
od 500 milijuna stanovnika. Na njih se
odnosi četvrtina svjetskog bruto nacionalnog proizvoda, a govore više od 20 jezika.
Sve njih povezuje želja da razvijaju mir,
demokraciju, napredak, stabilnost i vladavinu prava. EU se temelji na zajedničkim
vrijednostima svojih zemalja članica koje
obuhvaćaju čitav niz različitih kultura, jezika i tradicija. Zemlje članice slažu se da je
demokracija najbolji oblik vladavine. One
vjeruju u društva koja potiču pluralističku
političku misao i zalažu se za slobodu
govora i vjeroispovijesti. One podupiru
slobodno tržišno gospodarstvo u kojem
gospodarski razvoj i rast pokreće privatni
sektor, a pomažu ga vlade. Vjeruju da prosperitetne zemlje imaju obvezu pomoći
siromašnijim i manje razvijenim regijama
i nacijama. A iznad svega, stalo im je do
zajedničkog života u miru i globalnog
promicanja tih načela. Europska unija ot-
vorena je svakoj europskoj zemlji koja zadovoljava demokratske, političke i gospodarske kriterije za članstvo. Svaki ugovor
o pristupanju s nekom novom zemljom
moraju jednoglasno odobriti sve zemlje
članice. Buduće članice moraju imati kapacitet potreban za usvajanje i provođenje
skupa zakona i propisa EU-a koji osiguravaju suradnju na brojnim područjima
uz trgovinu i gospodarstvo, uključujući
građanska prava, slobodu, sigurnost i
pravdu te otvaranje radnih mjesta, regionalni razvoj, zaštitu okoliša i nastojanja da
svi imaju koristi od globalizacije.
EU za medije
7
Najvažniji datumi u povijesti
europskih integracija
1950.
1950.
9. svibnja - Robert Schuman, francuski ministar vanjskih poslova,
drži važan govor u kojem iznosi prijedloge temeljene na zamislima Jeana Monneta. Predlaže da Francuska i Savezna Republika
Njemačka svoje resurse ugljena i čelika udruže u novu organizaciju
kojoj bi se mogle pridružiti i druge europske države. Taj se govor
često naziva Schumanovom deklaracijom. Od tada se 9. svibnja
svake godine slavi kao Dan Europe.
1951.
18. travnja - U Parizu, šest država (Belgija, Savezna Republika
Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg i Nizozemska) potpisuju
ugovor kojim se osniva Europska
zajednica za ugljen i čelik.
1990.
1995.
1. siječnja - Austrija, Finska i
Švedska pridružuju se Europskoj uniji, povećavajući broj
članica na 15.
1993.
1. siječnja - Stvoreno jedinstveno
tržište.
1992.
7. veljače - U Maastrichtu potpisan
Ugovor o Europskoj uniji. Na snagu
stupa 1. studenog 1993. godine.
1997.
2. listopada - Potpisan Ugovor
iz Amsterdama. Na snagu stupa 1. svibnja 1999. godine.
1998.
30. ožujka - Započinje pristupni proces za Cipar, Maltu i
deset država srednje i istočne
Europe.
1999.
1. siječnja - Jedanaest država EU-a
prihvaća euro, koji se uvodi na financijska tržišta i tako zamjenjuje
njihove valute u bezgotovinskim
transakcijama.
2010.
2011.
30. lipnja – Pristupni pregovori s
Republikom Hrvatskom službeno zatvoreni.
9. prosinca – Potpisan Ugovor o
pristupanju Republike Hrvatske
Europskoj uniji
2010.
17. lipnja - Europsko vijeće
usvaja Europu 2020., strategiju
za stvaranje pametnog, održivog i uključivog gospodarstva
u EU-u.
2008.
13. prosinca - U Lisabonu potpisan
Lisabonski ugovor. Na snagu stupa
1. prosinca 2009. godine.
1970.
1957.
25. ožujka - U Rimu, istih šest
država potpisuju ugovor
kojim se osnivaju Europska
ekonomska zajednica (EEZ) i
Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom).
1973.
1. siječnja - Danska, Irska
i Ujedinjena Kraljevina
pristupaju Europskim
zajednicama, povećavajući tako broj članica na
devet.
1974.
9.–10. prosinca - Na sastanku u Parizu,
politički vođe devet država članica odlučuju da će se triput godišnje sastajati
kao Europsko vijeće. Ujedno odobravaju
neposredne izbore za Europski parlament i dogovaraju se osnovati Europski
fond za regionalni razvoj.
1980.
1986.,
1. siječnja - Španjolska i Portugal pridružuju se Europskim
zajednicama, povećavajući
broj članica na 12.
1981.
1. siječnja - Grčka se pridružuje Europskim zajednicama, povećavajući broj
članica na deset.
1979.
7. i 10. lipnja - Održani prvi
neposredni izbori za Europski
parlament s 410 mjesta.
1999.
15–16. listopada - Europsko
vijeće u Tampereu donosi
odluku o EU-u kao području
slobode, sigurnosti i pravde.
2001.
26. veljače - Potpisan
Ugovor iz Nice, koji stupa
na snagu 1. veljače 2003.
godine.
2002.
1. siječnja - U 12 država eurozone počinju se koristiti novčanice i kovanice
eura.
2007.
1. siječnja - Bugarska i Rumunjska
pridružuju se Europskoj uniji.
2005.
3. listopada - Otvaraju se
pristupni pregovori s Turskom i Hrvatskom.
2000.
2004.
1. svibnja - Cipar, Češka, Estonija, Latvija,
Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka
i Slovenija pristupaju Europskoj uniji.
Institucije EU-a
Europska unija je jedinstveno tijelo.
Njezini članovi su suverene države koje
su odlučile udružiti svoj suverenitet u
nekim ključnim područjima vlasti. Ovlasti institucija EU-a proizlaze iz njezinih
osnivačkih ugovora i njihovih kasnijih
izmjena i dopuna, unesenih nakon slobodnih pregovora i ratificiranih od strane
članica. Nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 1. prosinca 2009. godine, institucije zadužene za stvaranje
politika i donošenje odluka jesu:
›› Europsko vijeće
›› Vijeće Europske unije
›› Europska komisija
›› Europski parlament
Važnu ulogu igraju i dvije druge institucije: Europski sud, koji podupire vladavinu
10 EU za medije
europskog prava, i Revizorski sud, koji
provjerava financiranje aktivnosti Unije.
Ovlasti i odgovornosti tih institucija navedene su u Ugovorima, koji predstavljaju
temelj svega što EU čini. Ugovori ujedno
navode pravila i procedure kojih se institucije EU-a moraju pridržavati. Osim tih
institucija, EU ima još i nekoliko drugih
tijela sa specijaliziranim ulogama, na
primjer:
›› Europski gospodarski i socijalni odbor, koji predstavlja poslodavce, sindikate, poljoprivrednike, potrošače i
druge interesne skupine koje zajedno
čine “organizirano civilno društvo”.
Odbor je integralni dio procesa odlučivanja u EU-u i sudjeluje u konzultacijama prije donošenja odluka o gospodarskoj i socijalnoj politici.
›› Odbor regija sastoji se od predstavnika
europskih regionalnih i lokalnih vlasti.
Odbor se konzultira prije donošenja od-
luka o regionalnoj politici, zaštiti okoliša, obrazovanju i prometu – pitanja koja
se tiču lokalnih i regionalnih vlasti.
Europsko vijeće
Europsko vijeće definira opći politički
smjer i prioritete Europske unije te nema
zakonodavnu funkciju. Stupanjem na
snagu Lisabonskog ugovora 1. prosinca
2009. godine, Vijeće je postalo institucija.
Europsko vijeće sastoji se od šefova država
ili vlada zemalja članica, te predsjednika
Vijeća i predsjednika Komisije. Visoka
predstavnica Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Catherine Ashton, također
sudjeluje u njegovom radu. Europsko
vijeće sastaje se dvaput u šest mjeseci, a
saziva ga predsjednik. Odluke Europskog
vijeća prihvaćaju se konsenzusom, osim
ako Ugovori ne određuju drukčije. U nekim slučajevima, Vijeće usvaja odluke
jednoglasno ili kvalificiranom većinom,
ovisno o tome kako je određeno Ugovorom. Predsjednički mandat traje dvije i
pol godine i može se obnoviti jedanput.
Više informacija možete pronaći na:
www.european-council.europa.eu
Predsjednik Europskog vijeća je Herman
Van Rompuy.
Kontakt:
Glasnogovornik predsjednika
Dirk De Backer
Zamjenik glasnogovornika
Jesús Carmona
T: +32 (0)2 281 51 50
T: +32 (0)2 281 51 51
E: [email protected]
EU za medije
11
Vijeće Europske unije
5. razvija zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a na temelju smjernica
koje je postavilo Europsko vijeće,
6. koordinira suradnju između nacionalnih sudova i policijskih snaga u
kaznenim predmetima.
Trenutačno postoji deset sastava Vijeća:
Vijeće je glavno tijelo Europske unije za
donošenje odluka i usvajanje zakonskih
prijedloga. Ministri država članica sastaju se u sklopu Vijeća Europske unije.
Ovisno o pitanjima koja su na dnevnom
redu, svaku državu predstavljat će ministar odgovoran za taj predmet (vanjski
poslovi, financije, socijalna pitanja, promet, poljoprivreda itd.). Države članice
predsjedaju Vijećem u razdoblju od šest
mjeseci, prema načelu rotacije. Vijeće je
odgovorno za donošenje odluka i koordinaciju. Ono ima šest ključnih dužnosti:
1. zajedno s Europskim parlamentom,
usvaja europske zakone na mnogim
političkim područjima kroz postupak zvan suodlučivanje,
2. koordinira šire gospodarske i socijalne politike država članica,
3. sklapa međunarodne sporazume
između EU-a i drugih država ili
međunarodnih organizacija,
4. odobrava proračun EU-a, zajedno s
Europskim parlamentom,
12 EU za medije
›› Opći poslovi (General Affairs): Opći
poslovi koordiniraju rad Vijeća, pripremaju sjednice Europskog vijeća i bave
se pitanjima koja se tiču različitih sastava Vijeća.
›› Vanjski poslovi (Foreign Affairs):
Vanjskim poslovima predsjeda Visoka predstavnica, a ne Predsjedništvo;
Vanjski poslovi bave se zajedničkom
vanjskom i sigurnosnom politikom te
obrambenom politikom.
›› Gospodarska i financijska pitanja
(Economic and Financial Affairs): Taj
sastav uključuje ministre gospodarstva
i financija država članica. Bavi se pitanjima proračuna i eurozone, kroz rad
neformalne skupine sastavljene isključivo od ministara iz članica eurozone.
›› Poljoprivreda i ribarstvo (Agriculture
and Fisheries): Kao jedan od najstarijih
sastava, jednom mjesečno okuplja ministre poljoprivrede i ribarstva, kao i
povjerenike zadužene za poljoprivredu,
ribarstvo, sigurnost hrane, veterinarska
pitanja i javno zdravstvo.
›› Vijeće za pravosuđe i unutarnje
poslove (Justice and Home Affairs
Council - JHA): Taj sastav okuplja ministre pravosuđa i ministre unutarnjih
poslova država članica. Uključuje i civilnu zaštitu.
›› Vijeće za zapošljavanje, socijalnu
politiku, zdravstvo i zaštitu potrošača (Employment, Social Policy,
Health and Consumer Affairs Council - EPSCO): Sastavljeno je od ministara zapošljavanja, socijalne zaštite,
zaštite potrošača, zdravstva i jednakih
mogućnosti.
›› Konkurentnost (Competitiveness):
Stvoren u lipnju 2002. spajanjem tri ranija sastava (za unutarnje tržište, industriju i istraživanja). Ovisno o pitanjima
na dnevnom redu, ovaj sastav obuhvaća ministre odgovorne za područja
kao što su europski poslovi, industrija,
turizam i znanstvena istraživanja.
›› Promet, telekomunikacije i energetika (Transport, Telecommunications
and Energy): Stvoren je u lipnju 2002.,
spajanjem triju područja politika u
jedan sastav. Njegovi članovi mijenjaju se ovisno o konkretnim pitanjima
koja su na dnevnom redu. Sastaje se
otprilike jednom u dva mjeseca.
›› Zaštita okoliša (Environment): U
njegovom radu sudjeluju ministri za
zaštitu okoliša, a sastaju se oko četiri
puta godišnje.
›› Obrazovanje, mladi i kultura (Education, Youth and Culture - EYC):
Sastoji se od ministara obrazovanja,
kulture, mladeži i komunikacija, koji
se sastaju tri do četiri puta godišnje.
Obuhvaća i pitanja vezana za audiovizualnu politiku.
Svaki ministar u Vijeću ovlašten je obvezati svoju vladu, a odgovoran je svojem nacionalnom parlamentu i građanima koje
taj parlament predstavlja. Tako se osigurava demokratski legitimitet odluka koje
Vijeće donosi.
Više informacija možete pronaći na:
www.consilium.europa.eu
Kontakt:
Ured za medije
T: + 32-2 281 63 19
F: + 32-2 281 80 26
E: [email protected]
EU za medije
13
Europska komisija
Europska komisija je izvršno tijelo EU-a.
Ona zastupa i podupire interese Europske unije kao cjeline. Priprema prijedloge novih europskih zakona i bavi se
svakodnevnim poslovima vezanim za
provođenje politika EU-a i dodjeljivanje
sredstava EU-a. Komisija ujedno pazi da
se svi pridržavaju europskih ugovora i
zakona. Komisija se sastoji od nekoliko
uprava i službi. Uprave se nazivaju općim
upravama. Svaka opća uprava klasificirana je prema javnoj politici kojom se bavi.
Službe Komisije bave se općenitijim upravnim pitanjima ili imaju konkretni
mandat, na primjer, za borbu protiv
prijevara ili prikupljanje statističkih
podataka.
Više informacija možete pronaći na:
www.ec.europa.eu
Predsjednik Komisije (2010.–2014.) je José
Manuel Durão Barroso.
Kontakt:
Šef Službe za medije Europske komisije:
Koen Doens
T: +32 2 29 81566
M: +32 498 981 566
E: [email protected]
Popis kontakt osoba Službe za
medije: http://ec.europa.eu/dgs/
communication/about/contact_us/
ec_spokespersons/index_en.htm
14 EU za medije
Europska služba vanjskih
poslova (EEAS)
prijedloge politika i implementirati ih
nakon odobrenja Vijeća. EEAS također
pomaže predsjedniku Europskog vijeća,
predsjedniku Europske komisije te povjerenicima u njihovim funkcijama koje
se tiču pitanja vanjskih poslova. Također,
EEAS osigurava suradnju među zemljama članicama.
Lisabonski ugovor omogućio je stvaranje Europske službe vanjskih poslova (European External Action Service - EEAS)
kako bi ojačao ulogu Europske unije na
svjetskoj razini. Na čelu EEAS-a izabrana
je visoka predstavnica EU-a za vanjsku i
sigurnosnu politiku Catherine Ashton.
Zadaća Europske službe vanjskih poslova je osigurati konzistenciju i koordinaciju vanjskih poslova EU-a te pripremiti
Više informacija možete pronaći na:
www.eeas.europa.eu
Kontakt:
Glasnogovornica visoke predstavnice
EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku
Maja Kocijancic
T : +32 (0)2 298 65 70
M : +32 (0)498 984 425
E: [email protected]
EU za medije
15
Europski parlament
Europski parlament je jedino tijelo
Europske unije koje neposredno biraju građani EU-a. Članovi Europskog
parlamenta (njih 736) predstavljaju
europske građane. Birači u svih 27
država Europske unije svakih pet godina biraju članove Parlamenta u ime
500 milijuna stanovnika Unije. Rad
Europskog parlamenta je važan jer na
mnogim područjima javnih politika
odluke zajednički donose Parlament i
Vijeće ministara, koje predstavlja države
članice. Parlament ima aktivnu ulogu u
izradi zakona koji utječu na svakodnevni
život građana: na primjer, na zaštitu
okoliša, potrošačka prava, jednake
mogućnosti, promet i slobodno kretanje radnika, prava potrošača i roba. Osim
toga, Parlament i Vijeće imaju zajedničku
ovlast nad godišnjim proračunom
Europske unije.
Više informacija možete pronaći na:
www.europarl.europa.eu
Predsjednik Europskog parlamenta je
Martin SCHULZ. Za predsjednika je izabran 17. siječnja 2012. godine.
Kontakt:
Glasnogovornik
Armin Machmer
T: Bruxelles: +32 2 28 44 151
T: Strasbourg: +33 3 88 1 74 134
E: [email protected]
16 EU za medije
Ključna područja politika EU-a
Vanjska i sigurnosna politika
Povećavajući svoju gospodarsku moć,
Europska unija je istovremeno stvarala
svoju vlastitu vanjsku i sigurnosnu politiku. Ona joj omogućuje zajednički nastup u svjetskoj politici. Regionalni sukobi u Europi i drugim krajevima svijeta
1990-ih godina i borba protiv terorizma
uvjerili su vođe EU-a da stvore formalne
instrumente za diplomaciju i intervencije. EU je ključni akter u međunarodnim
pitanjima, u rasponu od globalnog
zatopljenja do sukoba na Bliskom istoku. Osnova zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a (CFSP) i dalje je
“meka” snaga: korištenje diplomacije
– poduprte trgovinom, humanitarnom
djelatnošću i mirovnim snagama kad je
potrebno – za rješavanje sukoba i postizanje međunarodnog razumijevanja. Da
bi svojoj diplomaciji dala više snage i
vidljivosti, Unija je uvela funkciju Visokog
predstavnika za vanjsku i sigurnosnu
politiku. Njegova je zadaća koordiniranje
zemalja EU-a u oblikovanju i provođenju
vanjske politike. Visokom predstavniku
pomaže političko i vojno osoblje. Vanjska
i sigurnosna politika područje je u kojem
suštinske ovlasti i dalje imaju vlade zemalja EU-a, iako su Europska komisija i,
u manjoj mjeri Europski parlament, povezani s tim procesom. Ključne odluke
donose se jednoglasno.
EU za medije
17
Vanjski odnosi
Europska unija održava diplomatske
odnose sa skoro svim zemljama svijeta.
U strateškom je partnerstvu sa svim
ključnim međunarodnim akterima, intenzivno surađuje s novim silama širom svijeta i potpisala je bilateralne sporazume o
pridruživanju s više zemalja u svojoj blizini. EU gradi odnose s republikama srednje Azije. Održava redovite sastanke na
vrhu sa Sjedinjenim Državama, Japanom,
Kanadom i, odnedavno, Rusijom, Indijom
i Kinom. EU je predana djelotvornom i
uravnoteženom partnerstvu sa SAD-om,
svojim najvećim trgovinskim partnerom.
Želi uže surađivati s Rusijom kako bi
osigurala opskrbu energijom. Također,
radi na jačanju veza sa šest drugih zemalja na istoku: Gruzijom, Armenijom,
Azerbajdžanom, Moldavijom, Ukrajinom
i Bjelorusijom. U skladu s time, EU bi trebala osigurati veća sredstva za te zemlje i
ponuditi im mogućnost sklapanja sporazuma o slobodnoj trgovini ako poduzmu
političke i gospodarske reforme. EU je u
srpnju 2008. pokrenula Uniju za Mediteran radi uspostavljanja čvršćih veza s Bliskim istokom i sa svojim sjevernoafričkim
susjedima. Osim bilateralnih odnosa, EU
jača i odnose s regionalnim skupinama,
posebice u Aziji i Latinskoj Americi. Lisabonskim ugovorom EU je dobila Europsku službu vanjskih poslova (EEAS), s
ciljem da osigura dosljednost i koordinaciju u svom vanjskopolitičkom djelovanju. Visoka predstavnica za vanjsku i
sigurnosnu politiku, Catherine ASHTON,
zadužena je i za Europsku službu vanjskih poslova (EEAS).
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/ext/index_en.htm
http://eeas.europa.eu/
Potpredsjednica Europske komisije i Visoka predstavnica za vanjsku i sigurnosnu
politiku je Catherine ASHTON.
Kontakt:
Glasnogovornik
Michael MANN
T: +32 2 299 97 80
M: +32 498 999 780
E: [email protected]
18 EU za medije
Pravosuđe i ljudska prava
Pravda, sloboda i sigurnost
Ljudska prava
EU je stvorila područje slobode, sigurnosti i
pravde kako bi osigurala slobodno kretanje
ljudi i omogućila višu razinu zaštite građana.
Ono pokriva područja politike u rasponu od
upravljanja vanjskim granicama Europske
unije do pravosudne suradnje u građanskim
i kaznenim predmetima. Ono obuhvaća
politiku pružanja azila, imigracijsku politiku,
policijsku suradnju i borbu protiv kriminala
(terorizam, organizirani zločin, trgovinu ljudima, drogom itd). To područje osigurat će
da se u cijeloj Uniji jednako provode zakoni
koji vrijede za građane EU-a, posjetitelje i
useljenike iz drugih dijelova svijeta, kao i za
kriminalce i teroriste. Šengenski sporazum
osigurava pravo slobodnog putovanja iz
jedne zemlje u drugu. Građani EU-a više ne
moraju pokazivati putovnice ili osobne iskaznice kad ulaze u drugu državu EU-a. Jedine
iznimke su Ujedinjena Kraljevina, Irska (osim
kad se u nju ulazi iz Ujedinjene Kraljevine),
Bugarska, Cipar i Rumunjska. Budući da ljudi
unutar EU-a putuju slobodno, važno je da ne
izgube pristup pravdi, odnosno da ne mogu
pobjeći od nje. EU je uspostavila Europsku
pravosudnu mrežu kako bi poboljšala pravosudnu suradnju između država članica u
borbi protiv ozbiljnih zločina kao što su korupcija, trgovina drogama i terorizam.
Ljudska prava, demokracija i vladavina
prava najvažnije su vrijednosti Europske unije. Inkorporirane su u osnivačke
ugovore, a ojačane usvajanjem Povelje o
temeljnim pravima. Zemlje koje se žele
pridružiti EU-u moraju poštivati ljudska
prava. To vrijedi i za zemlje koje su s njom
sklopile trgovinske i druge sporazume.
Europska unija smatra ljudska prava univerzalnima i nedjeljivima. Ona ih zato
aktivno promiče i brani, kako unutar
svojih granica, tako i u svojim odnosima
s vanjskim zemljama. Politika ljudskih
prava unije usredotočena je na politička,
ekonomska, socijalna i kulturna prava.
Ona ujedno nastoji promicati prava žena i
djece, kao i manjina i prognanika. U skladu
s Programom za zapošljavanje i socijalnu
solidarnost (PROGRESS), EU financira niz
aktivnosti čiji je cilj borba protiv rasizma
i ksenofobije unutar njezinih granica. Gotovo jedna četvrtina proračuna za PROGRESS za razdoblje od 2007. do 2013., koji
iznosi 743 milijuna eura troši se na borbu
protiv diskriminacije. Napori da se zaustavi trgovina ljudima, posebice ženama i
djecom, za Uniju je postala politički prioritet. EU provodi niz prekograničnih programa za borbu protiv trgovine ljudima,
posebice u suradnji sa zemljama kandidatkinjama i susjedima u jugoistočnoj
Europi. U cilju promicanja ljudskih prava
širom svijeta, EU financira i Europsku
inicijativu za demokraciju i ljudska prava
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/justice/index_en.htm
http://europa.eu/legislation_summaries/justice_freedom_security/index_en.htm
EU za medije
19
(EIDHR). S proračunom od 1,1 milijardi
eura za razdoblje od 2007. do 2013.
godine, ta inicijativa stavlja poštivanje
ljudskih prava i demokraciju u globalni
kontekst i sredotočena je na jačanje
demokracije, dobrog upravljanja i vladavine prava (potpora političkom pluralizmu, slobodi medija i kvalitetnom pravosudnom sustavu), ukidanje smrtne kazne
u zemljama u kojima ona još postoji, borbu protiv mučenja kroz poduzimanje pre-
ventivnih mjera (na primjer, usavršavanje
i obrazovanje policije) i represivnih mjera
(osnivanje međunarodnih tribunala i kaznenih sudova), te borbu protiv rasizma
i diskriminacije osiguravanjem političkih
i građanskih prava.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/rights/index_en.htm
Potpredsjednica Europske komisije i povjerenica za pravosuđe, temeljna prava i
građanstvo je Viviane REDING.
Kontakt:
Glasnogovornik
Matthew NEWMAN
T: +32 2 296 2 406
M: +32 498 962 406
E: [email protected]
Tržišno natjecanje
Politika tržišnog natjecanja EU-a nastoji
omogućiti tržištima da osiguraju više
pogodnosti za potrošače, poduzeća i
društvo u cjelini. To čini tako što štiti
tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu
i podupire kulturu konkurencije. To se
postiže jačanjem pravila i djelovanja
tržišnog natjecanja, čiji je cilj osigurati
da regulativa na odgovarajući način
ima u vidu i tržišno natjecanje, između
drugih interesa javnih politika. Tržišno
natjecanje
pridonosi
učinkovitom
korištenju nedovoljnih resursa društva,
tehnološkom razvoju i inovacijama.
20 EU za medije
Vlade EU-a dale su Europskoj komisiji
široke ovlasti za jačanje pravila tržišnog
natjecanja, s izričitim ciljem da osigura
izravne koristi za potrošače. Komisija
djeluje na nekoliko područja. Sprječava
tvrtke da ograničavaju konkurenciju
fiksiranjem cijena i/ili međusobnom
raspodjelom tržišta. Redovito istražuje
i kažnjava tvrtke koje formiraju kartel
kako bi na svojim tržištima održavale
cijene visokima umjesto da se nadmeću
jedna s drugom. Isto tako, Komisija
sprječava velike tvrtke da koriste dominantni položaj na tržištu kako bi previše
naplaćivale svojim kupcima ili eliminirale
manje konkurente. Druga dužnost joj je
da kontrolira spajanja velikih tvrtki koja
imaju prekogranični učinak. Isto tako,
Komisija nadgleda tržišno nadmetanje
u sektorima telekomunikacija, struje
i plina, gdje je EU uklonila prijašnje
državne monopole. Komisija pokušava
uspostaviti ravnotežu kako bi osigurala da bivši monopoli ne koriste svoju
tržišnu moć protiv novih igrača na
tržištu, osiguravajući pritom da financijski pristupačne osnovne usluge budu na
raspolaganju siromašnim ili invalidnim
potrošačima, odnosno onima koji žive
u zabačenim ili udaljenim područjima.
Komisija pažljivo prati državne potpore jer one mogu narušiti nadmetanje
između poduzeća i loše utjecati na
trgovinu između zemalja EU-a. Ako neko
poduzeće dobije državnu potporu, ono
bi moglo steći nepoštenu prednost nad
svojim konkurentima. To je razlog zašto
EU obično zabranjuje državne potpore. Iznimke su moguće za poduzeća
u zapostavljenim regijama, za mala
poduzeća i za određene planove vezane za promicanje istraživanja i razvoja,
zaštite okoliša, izobrazbe, zapošljavanja
ili kulture.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/comp/index_
en.htm
http://ec.europa.eu/dgs/competition/
index_en.htm
Potpredsjednik Europske komisije i povjerenik za tržišno natjecanje je Joaquín
ALMUNIA.
Kontakt:
Glasnogovornica
Amelia TORRES
T: +32 2 295 46 29
M: +32 498 980 161
E: [email protected]
EU za medije
21
Promet
Iako su mnogi aspekti prometne politike
pod ingenerencijom nacionalnih vlada,
europsko jedinstveno tržište ima jedinstvenu prometnu infrastrukturu. Europska
unija je sva svoja nacionalna prometna
tržišta otvorila za tržišno natjecanje, posebice u cestovnom i zračnom prometu, a u
nešto manjoj mjeri i u željezničkom prometu. Zahvaljujući tome, kamioni mogu
prevoziti i izvan vlastitih zemalja i više se
ne moraju prazni vraćati s međunarodnih
putovanja. Liberalizirani zračni promet
donio je veću konkurenciju i niže cijene
karata, kao i veću međusobnu povezanost
država članica. Nakon više godina pregovaranja, Europska unija je usvojila sporazum
sa Sjedinjenim Državama o “otvorenom
nebu” iz 2007. godine, prema kojem bilo
koji zračni prijevoznik iz EU-a može letjeti
od bilo koje zračne luke u EU-u do bilo
kojeg grada u SAD-u. Zahvaljujući tom
dogovoru, koristi od liberalizacije EU-a
trebale bi se proširiti i na transatlantska
putovanja. Isto tako, EU promiče velike
projekte prometne infrastrukture, takozvane Transeuropske mreže (TEN).
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/trans/index_en.htm
Potpredsjednik Europske komisije i povjerenik za promet je Siim KALLAS.
Kontakt:
Glasnogovornica
Helen KEARNS
T: +32 2 298 76 38
M:+32 498 987 638
E: [email protected]
22 EU za medije
Digitalna agenda
Informacijsko društvo
Ciljevi europske politike informacijskog
društva uključuju reguliranje tržišta informacijskih i komunikacijskih tehnologija,
poticanje informacijskog društva u vidu
pomaganja u prevladavanju prepreka, od
autorskih prava do sigurnosti, te osiguravanje da Europa iskoristi mogućnosti
koje joj informacijsko društvo nudi na
tako raznovrsnim područjima kao što
su zdravstvo, sigurnost i obrazovanje.
Komisija je 2006. godine poduzela korake
za snižavanje neopravdano visokih cijena
koje su građani morali plaćati za razgovor mobilnim telefonom kad bi putovali
u neku drugu zemlju EU-a. Cijene tih tzv.
roaming poziva u prosjeku su 2007. pale
za više od 60%, a 2008. i 2009. uslijedio
je daljnji, manji pad. Drugi, dugoročniji
prioritet je spriječiti stvaranje “digitalnog
jaza” između bogatijih i siromašnijih (često
udaljenijih) regija EU-a koje imaju manji
pristup internetu ili novim digitalnim uslugama, odnosno između država članica
EU-a. Unija je pokrenula nekoliko inicijativa
za omogućavanje brzih širokopojasnih
komunikacija za kućanstva, za širenje
elektroničkih poslovnih usluga za poduzeća
i za uvođenje online javnih usluga.
Trenutačna inicijativa, poznata kao “Digitalna agenda”, predstavlja europsku strategiju za procvat digitalnog gospodarstva
do 2020. godine. Sveukupni cilj Digitalne
agende je omogućiti održivu gospodarsku i
socijalnu korist od digitalnog jedinstvenog
tržišta temeljenog na brzom i ultrabrzom
internetu i međuoperabilnim aplikacijama.
Više informacija možete pronaći na:
http://ec.europa.eu/information_society/
digital-agenda/index_en.htm
EU za medije
23
Audiovizualna politika i mediji
Audiovizualna i medijska politika EU-a
provodi se na četiri načina:
›› kroz regulatorni okvir – uglavnom
putem Direktive o audiovizualnim
medijskim uslugama, čiji je cilj stvoriti djelotvorno jedinstveno europsko
tržište za audiovizualne medije, ali i
europskih Preporuka o online zaštiti
djece/maloljetnika i Europske filmske
baštine;
›› kroz programe financiranja (npr. MEDIA) koji funkcioniraju kao nadopuna
nacionalnih sustava;
›› kroz mjere koje promiču online distribuciju sadržaja i medijski pluralizam;
›› kroz djelovanje izvan EU-a čiji je cilj
obrana europskih kulturnih interesa u
Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.
Program MEDIA pruža financijsku potporu za širenje europske proizvodnje
kvalitetnih filmova i televizijskih programa, za povećanje njihove cirkulacije u Europi i šire te za povećanje konkurentnosti
lokalne industrije na međunarodnom
planu. Programi MEDIA pokrenuti su 1990.
godine. Sadašnji se provodi u razdoblju
od 2007. do 2013., a ukupni proračun mu
je 755 milijuna eura. Nakon što je uskladila svoje zakone o elektroničkim medijima s propisima EU-a, Hrvatska se 2008.
pridružila programu MEDIA 2007.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/av/index_en.htm
http://ec.europa.eu/avpolicy/index_en.htm
Media desk Hrvatske:
http://www.mediadesk.hr/
Potpredsjednica Europske komisije i povjerenica za Digitalnu agendu je Neelie KROES.
Kontakt:
Glasnogovornik
Jonathan TODD
T: +32 2 299 41 07
M: +32 498 994 107
E: [email protected]
24 EU za medije
Industrija i poduzetništvo
Poduzetnička politika EU-a omogućava
veću konkurentnost i otvaranje radnih
mjesta. Obraća posebnu pozornost na
potrebe proizvodne industrije te manjih
i srednjih poduzeća. Poticanje rasta industrija temeljenih na znanju i inovacijama koje će povući gospodarstvo EU-a
i otvoriti radna mjesta zahtijeva zdrave
industrijske osnove i sredstva za ovladavanje novim tehnologijama. Poduzetnička
politika EU-a usredotočena je na stvaranje
odgovarajućeg okruženja za ulaganja u
konkurentnost i inovacije, okruženja u
kojem strateški važni sektori, ali i tradicionalne industrije, mogu prosperirati
usvajanjem najmodernije tehnologije.
Pokrenuti su posebni programi i fondovi
za promicanje poduzetništva i vještina,
poboljšavanje pristupa malih i srednjih
poduzeća tržištima i povećanje potencijala za rast. Na primjer, Okvirni program
za konkurentnost i inovacije (CIP) prvenstveno je usredotočen na mala i srednja
poduzeća. Njegov proračun za razdoblje od
2007. do 2013. iznosi 3,6 milijardi eura. CIP
naročito financira ulaganja u energetsku
učinkovitost i obnovljive izvor energije,
tehnologije zaštite okoliša te informacijske
i komunikacijske tehnologije (ICT). Mala i
srednja poduzeća predmet su posebne pozornosti i glavnog programa EU-a za financiranje znanstvenih istraživanja, poznatog
kao FP7. EU je glavni izvor financiranja za
znanstvena i industrijska istraživanja i razvoj putem tog programa. Godišnji proračun
tog programa je veći od 7 milijardi eura.
Hrvatska primjenjuje načela politike Zajednice koja se odnosi na mala i srednja
poduzeća te, naročito, Europske povelje o
malim poduzećima kojoj se pridružila 2003.
godine. Isto tako, hrvatska definicija malih
i srednjih poduzeća u skladu je s definicijom u Europskoj uniji. Od listopada 2007.
godine, Hrvatska je pridružena Okvirnom
programu za konkurentnost i inovacije.
Pored toga, odabrana je za sudjelovanje u
Europskoj mreži za potporu poduzećima.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/enter/index_en.htm
Program CIP u Hrvatskoj:
www.mingorp.hr/default.aspx?id=1833
Potpredsjednik Europske komisije i povjerenik za industriju i poduzetništvo
Antonio TAJANI.
Kontakt:
Glasnogovornik
Carlo CORAZA
T: +32 2 295 17 52
M: +32 498 992 862
E: [email protected]
EU za medije
25
Zaštita okoliša
Politika zaštite okoliša EU-a ima za svrhu
štititi, očuvati i unaprijediti okoliš za
sadašnje i buduće generacije. U tom cilju,
ona predlaže politike koje osiguravaju visoku razinu zaštite okoliša u EU-u kojom
se čuva kvaliteta života građana. Europska unija ima neke od najviših standarda
zaštite okoliša na svijetu. Razvijala ih je
desetljećima kako bi riješila čitav niz pitanja. Danas su glavni prioriteti borba
protiv klimatskih promjena, očuvanje
bioraznolikosti, smanjivanje zdravstvenih
problema izazvanih zagađenjem i odgovornije korištenje prirodnih resursa. Iako
im je glavna svrha zaštita okoliša, ti ciljevi
pridonose i gospodarskom rastu time što
potiču inovacije i poduzetništvo. Održivi
razvoj je već dugo jedan od glavnih ciljeva
politike EU-a. Vođe EU-a pokrenuli su prvu
strategiju EU-a za održivi razvoj 2001. godine. Dopunili su je 2006. kako bi mogla
ukloniti nedostatke i uzeti u obzir nove izazove. Taj revidirani plan, koji je usko povezan s politikom borbe protiv klimatskih
promjena i energetskom politikom,
naglašava važnost obrazovanja, istraživanja i javnog financiranja za postizanje
održive proizvodnje i obrazaca potrošnje.
Djelujući u tom pravcu, ona ispituje
pritužbe građana i nevladinih organizacija i može pokrenuti sudske postupke ukoliko smatra da su prekršeni zakoni EU-a. Ta
politika osigurava financiranje projekata
koji pridonose zaštiti okoliša u EU-u. Od
1992. godine, oko 2.600 projekata dobilo je određena sredstva iz LIFE-a, europskog financijskog instrumenta za zaštitu
okoliša. Šesti akcijski program Zajednice
za zaštitu okoliša predstavlja osnovni okvir za politiku EU-a za zaštitu okoliša za
razdoblje od 2002. do 2012. godine. Taj
akcijski program detaljno planira glavna
područja politike i izlaže mjere potrebne
za njihovo ostvarivanje. Četiri prioritetna
područja su: prirodni resursi i otpad,
zaštita okoliša i zdravlje, priroda i bioraznolikost te klimatske promjene.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/env/index_en.htm
Povjerenik za zaštitu okoliša je Janez
POTOČNIK.
Kontakt:
Glasnogovornik
Joe HENNON
T: +32 2 295 35 93
M: +32 498 953 593
E: [email protected]
26 EU za medije
Ekonomska i monetarna
politika
Cilj ekonomske i monetarne politike EU-a
je osigurati održivi gospodarski rast, visoku razinu zaposlenosti, stabilne javne
financije i financijsku stabilnost. Radi se
na povećavanju ekonomskog blagostanja građana Europske unije i šire. Ugovor iz
Maastrichta iz 1992. (Ugovor o Europskoj
uniji) izlaže temeljna pravila za uvođenje
eura. Ta pravila objašnjavaju ciljeve
Ekonomske i monetarne unije (EMU) –
naprednog stadija gospodarske integracije temeljene na jedinstvenom tržištu. Ona
obuhvaća usku koordinaciju ekonomskih
i fiskalnih politika i, za one zemlje koje zadovoljavaju određene uvjete, jedinstvenu
monetarnu politiku i jedinstvenu valutu –
euro. Da bi mogla uvesti euro kao svoju
valutu, država članica mora zadovoljiti
nekoliko uvjeta, poznatih kao “kriteriji
konvergencije” ili “kriteriji iz Maastrichta”.
To su: niska i stabilna inflacija, stabilnost
deviznog tečaja i zdrave javne financije
(pri čemu se misli na kamatne stope,
proračunski deficit, stope inflacije i razinu
državnog duga). Od svih država EU-a
očekuje se da uvedu euro, ali tek kada
njihova gospodarstva budu spremna.
Stoga se zemlje koje su članicama EU-a
postale 2004. i 2007. postupno pridružuju
eurozoni, a Danska i Ujedinjena Kraljevina
trenutačno ne koriste euro zbog posebnih političkih sporazuma.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/emu/index_en.htm
Potpredsjednik Europske komisije za ekonomsku i monetarnu politiku i euro je Olli
REHN.
Kontakt:
Glasnogovornik:
Amadeu ALTAFAJ TARDIO
T: + 32 2 295 26 58
M: +32 498 952 658
E: [email protected]
EU za medije
27
Razvojna politika
Više od polovice novca koji se u svijetu
potroši na pomoć siromašnim zemljama
dolazi iz Europske unije i njezinih država
članica, što ju čini najvećim donatorom
na svijetu. Na primjer, EU osigurava čistu
vodu i asfaltirane ceste siromašnim zemljama. Ujedno se služi trgovinom kako
bi potaknula razvoj. Primarni i glavni cilj
razvojne politike EU-a je iskorijenjivanje
siromaštva na održivi način. Milenijski
ciljevi razvoja ključ su te politike. Većina
pomoći koju pruža EU dolazi u obliku bespovratnih potpora. Europska investicijska banka (EIB) stavlja na raspolaganje
ograničene iznose u vidu povoljnih zajmova i investicijskog kapitala.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/dev/index_en.htm
Povjerenik za razvoj je Andris PIEBALGS.
Kontakt:
Glasnogovornica
Catherine RAY
T: +32 2 296 99 21
M:+32 498 969 921
E: [email protected]
28 EU za medije
Unutarnje tržište i usluge
Jedinstveno tržište EU-a jedno je od
najvećih postignuća EU-a. Ljudi, robe, usluge i novac mogu se unutar njega slobodno kretati. Jedinstveno tržište je od svojeg
nastanka otvorilo nekoliko milijuna radnih
mjesta i stvorilo dodatno bogatstvo u iznosu većem od 800 milijardi eura. Kad se uklone trgovinske barijere i otvore nacionalna
tržišta, više se poduzeća može međusobno
nadmetati. To znači niže cijene i veći izbor
za potrošače. Tvrtke koje prodaju na jedinstvenom tržištu imaju neograničeni pristup
skoro 500 milijuna potrošača u Europskoj
uniji. I dok se jedinstveno tržište uglavnom
oslanja na tržišno natjecanje i regulatore
kako bi jamčilo slobodno kretanje roba i usluga, slobodno kretanje ljudi zajamčeno je
Šengenskim sporazumom (nazvanom po
luksemburškom gradiću gdje je potpisan).
Time su uklonjene kontrole na većini unutarnjih granica EU-a, a pojačane su kontrole
na vanjskim granicama.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/singl/index_en.htm
Povjerenik za unutarnje tržište i usluge je
Michel BARNIER.
Kontakt:
Glasnogovornica
Chantal HUGHES
T: +32 2 296 44 50
M: +32 498 964 450
E: [email protected]
EU za medije
29
Obrazovanje, kultura,
višejezičnost i mladi
Obrazovanje
Vrhunsko obrazovanje ključno je za razvoj Europe kao društva znanja i njezino
djelotvorno konkuriranje u svjetskom
globaliziranom gospodarstvu. O obrazovnoj politici kao takvoj odlučuje svaka
zemlja za sebe, ali zajedno postavljaju
zajedničke ciljeve i razmjenjuju najbolju
praksu. EU financira brojne programe te
tako omogućava svojim građanima da u
najvećoj mjeri iskoriste svoj osobni razvoj
i gospodarski potencijal EU-a tako što će
studirati, usavršavati se ili volontirati u
drugim zemljama. EU je izdvojila oko 7
milijardi eura za cjeloživotno učenje za
razdoblje od 2007. do 2013. godine. Glavni programi su:
›› Leonardo da Vinci (strukovno obrazovanje i usavršavanje),
›› Erasmus (studentska mobilnost i
sveučilišna suradnja), nešto noviji Erasmus Mundus (program za poslijediplomce i znanstvenike koji objedinjuje studije na najmanje tri europska
sveučilišta),
30 EU za medije
›› Grundtvig (financira programe za
obrazovanje odraslih, posebice
transnacionalna partnerstva, mreže
i mobilnost) i
›› Comenius (financira suradnju između
škola i njihovih nastavnika).
Hrvatska je 2011. godine postala
ravnopravnom članicom Programa za
cjeloživotno učenje i Mladi na djelu. Kroz
projekte sveučilišne suradnje, Hrvatska
sudjeluje i u programu Tempus. Tempus
je program EU-a koji podupire modernizaciju visokog obrazovanja u zemljama
partnerima iz istočne Europe, srednje
Azije, zapadnog Balkana i iz mediteranske regije.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/educ/index_en.htm
Kultura
Europska unija i njezine države članice
cijene svoje zajedničko kulturno nasljeđe
i svoju kulturnu raznolikost. Europska
unija želi sačuvati i poduprijeti tu raznolikost i učiniti je dostupnom i drugima. Ti
su ciljevi izričito navedeni u Ugovoru iz
Maastrichta iz 1992. godine, koji je prvi
put formalno priznao kulturnu dimenziju
europskih integracija. EU provodi programe koji podupiru određene kulturne
industrije, potičući ih da iskoriste povoljne
prilike koje im pružaju jedinstveno tržište
i digitalne tehnologije. Unija kulturnu
dimenziju uključuje i u mnoga druga
područja politika, na primjer, obrazovanje
(uključujući i učenje jezika), znanstvena
istraživanja, potporu informatičkim i komunikacijskim tehnologijama te društveni
i regionalni razvoj. Jedna od najvažnijih
inicijativa EU-a, program Kultura, sada je
već afirmirana. U sadašnjem obliku traje
od 2007. do 2013. godine, s ukupnim
proračunom za to razdoblje u iznosu od
400 milijuna eura. Pokriva sve kulturne
aktivnosti koje nisu iz audiovizualnog
područja. Tim programom, koji se provodi
i u Hrvatskoj od 2007., nastoji se postići tri
glavna cilja: promicanje prekogranične mobilnosti radnika u kulturnom sektoru, poticanje transnacionalne cirkulacije kulturnih i
umjetničkih proizvoda i njegovanje interkulturnog dijaloga. Potpora jezičnoj raznolikosti jedno je od operativnih načela EU-a.
Nakon pridruživanja novih članica 2004. i
2007. godine, broj službenih jezika Unije porastao je s 11 na 23. Nakon pristupanja Uniji,
hrvatski će postati 24. službeni jezik EU-a.
Unija zahtijeva da njezino zakonodavstvo
bude napisano na svim jezicima te na taj
način dostupno svim građanima.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/cult/index_en.htm
Kulturna kontaktna točka Ministarstva
kulture:
www.min-kulture.hr/default.aspx?id=4961
Povjerenica za obrazovanje, kulturu,
višejezičnost i mlade je Androulla
VASSILIOU.
Kontakt:
Glasnogovornik
Dennis ABBOTT
T: +32 2 295 92 58
M: +32 498 959 258
E: [email protected]
EU za medije
31
Oporezivanje, carina, revizija i
borba protiv prijevara
Oporezivanje
EU osigurava da nacionalni porezni propisi budu u skladu s glavnim ciljevima
Unije vezanim uz otvaranje radnih mjesta i da poduzećima iz jedne zemlje ne
daju nepoštenu prednost pred njihovim
konkurentima iz druge zemlje. Različite
države članice imaju različite prioritete u izdacima. EU se ne miješa u te prioritete, pod
uvjetom da države članice ne prekoračuju
prihvatljiva ograničenja izdataka. Ako to
učine i previše se zaduže, mogle bi ugroziti gospodarski rast ostalih zemalja EU-a.
No, ako vode razboritu gospodarsku politiku, imaju znatnu slobodu u odabiru načina
trošenja svog novca, a time i u određivanju
koje će poreze prikupljati za financiranje
potrošnje. Određivanje stope poreza na
dodanu vrijednost (PDV) zahtijeva određeni
stupanj uključenosti EU-a jer ona predstavlja temelj valjanog funkcioniranja
jedinstvenog tržišta i poštenog tržišnog
natjecanja u cijeloj Europskoj uniji. Unija je
stoga odredila gornju i donju granicu stopa
PDV-a koja se može uvesti. Svejedno, to
ostavlja dovoljno prostora za nacionalne
razlike u stopama PDV-a; u nekim okolnostima moguće je čak prekoračiti donju
granicu. Promjene i razlike u trošarinama
za benzin, pića i cigarete vrlo lako mogu
naškoditi tržišnom nadmetanju na cijelom
području Unije. To je razlog zašto su one
podložne nekim zajedničkim pravilima.
32 EU za medije
EU ima zajednička pravila i za oporezivanje energetskih proizvoda. Time se Uniji
omogućava jedinstveni pristup njihovom
korištenju kao poticaja za energetsku
učinkovitost. No, pravila su i tu dovoljno
fleksibilna te mogu uzeti u obzir i specifične
nacionalne okolnosti.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/cust/index_en.htm
Carina
Carinska unija bila je jedan od najranijih
kamena temeljaca EU-a. Njome su ukinute
carinske pristojbe na unutarnjim granicama,
a uveden je jedinstveni sustav oporezivanja
uvoza. Kontrola na unutarnjim granicama
vremenom je nestala. Carinike danas
možete vidjeti samo na vanjskim granicama
EU-a. Carinska unija je jedinstveno trgovinsko područje u kojem se roba slobodno
kreće, bilo da je proizvedena u Europskoj
uniji ili uvezena izvana. Carinici brinu da sve
bude u skladu s europskim i međunarodnim
propisima o zaštiti okoliša i zdravlja i sigurnosti potrošača. Također, brinu o zaštiti
ugroženih vrsta i štite kulturnu baštinu
time što traže krijumčarena umjetnička
blaga. Provjeravaju zakonitost izvoza
osjetljive tehnologije koja bi se mogla iskoristiti za izradu nuklearnog ili kemijskog
oružja. Carinski službenici ujedno su i na
prvoj crti borbe protiv različite falsificirane
robe, poput mobilnih telefona i lijekova, i
vrebaju piratske CD-ove i softvere. To čine
u interesu javnog zdravlja i sigurnosti te
da bi zaštitili radna mjesta onih koji rade u
legalnim tvrtkama koje tu robu proizvode.
Oni obavljaju i važan posao prikupljanja
statističkih podataka. Odluka treba li uvesti
ograničenja na robu koja bi mogla predstavljati nepoštenu konkurenciju proizvodima iz
EU-a temelji se i na njihovim podacima. Carinski službenici odgovorni su i za utvrđivanje
prijevara kod prijava i plaćanja poreza na
dodatnu vrijednost (PDV), kao i prijevara
u vidu izbjegavanja plaćanja trošarina na
proizvode poput cigareta.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/tax/index_en.htm
Zloporaba strukturnih fondova EU-a koji financiraju poljoprivredu, socijalne projekte
i regionalni razvoj najveća je pojedinačna
kategorija prijevare protiv koje se OLAF
mora boriti. Posao OLAF-a je i otkrivanje
krijumčarene robe. Misija OLAF-a je zaštita
financijskih interesa Europske unije, borba
protiv prijevara, korupcije i bilo koje druge
nezakonite aktivnosti. To se odnosi i na sve financijske nepravilnosti u europskim institucijama, iako je takvih primjera malo. Jedna od
ključnih uloga OLAF-a je koordinacija. Budući
da se nalazi u središtu istražiteljske mreže,
OLAF je u mogućnosti osigurati neprekidni
lanac djelovanja u vrlo različitim nacionalnim istražiteljskim i pravosudnim sustavima.
OLAF ili neka država članica vode koordinacijski centar u Bruxellesu za zajedničke carinske operacije koji pruža tehničku ili logističku
opremu 24 sata na dan.
Borba protiv prijevara
Kako bi ojačala mehanizme za sprječavanje
prijevara, Europska komisija osnovala je Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF).
On brine o financijskim interesima Europske unije i njezinih poreznih obveznika.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/fraud/index_en.htm
Povjerenik za oporezivanje, carinsku uniju,
reviziju i borbu protiv prijevara je Algirdas
ŠEMETA.
Kontakt:
Glasnogovornica
Emer TRAYNOR
T : +32 2 29 21548
M: +32 498 983 871
E: [email protected]
EU za medije
33
Vanjska trgovina
Vanjskotrgovinska politika EU-a ima za
cilj liberalizaciju svjetske trgovine za dobrobit kako bogatih, tako i siromašnih zemalja. EU je najveći trgovinski partner na
svijetu: na trgovinu otpada 20% svjetskog
uvoza i izvoza. Upravo je slobodna trgovina između njegovih članica ono što je
poduprlo osnivanje EU-a prije 50 godina.
Uklonivši carine iz međusobne trgovine,
države EU-a su ujedno ujedinile svoje
carine na robu uvezenu izvana. Trgovinska su pravila multilateralna, ali sama
trgovina je bilateralna – odvija se između
kupaca i prodavatelja, između izvoznika i
uvoznika. To je razlog zašto je EU razvila
i mrežu bilateralnih trgovinskih sporazuma s pojedinačnim zemljama i regijama
širom svijeta. Trgovinska politika EU-a
usko je povezana s njezinom razvojnom
politikom. U skladu sa svojim Općim
sustavom povlastica (GSP), Unija je odobrila oslobađanje od carine ili niže cijene
za većinu robe koja se na njezino tržište
uvozi iz zemalja u razvoju. EU je razvila
novu trgovinsku i razvojnu strategiju sa
svojih 78 partnera iz skupine zemalja
Afrike, Pacifika i Kariba, s ciljem njihove
integracije u svjetsko gospodarstvo.
Međutim, EU nema posebne trgovinske
sporazume sa svojim glavnim trgovinskim partnerima među razvijenim zemljama, poput Sjedinjenih Američkih Država i
Japana. Trgovina se obavlja putem mehanizama Svjetske trgovinske organizacije
(WTO), iako je EU s obje zemlje sklopila
mnoge sporazume u pojedinačnim sektorima. Okvir WTO-a primjenjuje se i na
trgovinu između Europske unije i Kine,
koja se svjetskom trgovinskom tijelu
priključila 2001. godine. Kina je sada drugi po veličini trgovinski partner Europske
unije nakon SAD-a.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/comm/index_en.htm
Povjerenik za trgovinu je Karel DE GUCHT.
Kontakt:
Glasnogovornik
John CLANCY
T: +32 2 295 37 73
M: +32 498 953 773
E: [email protected]
34 EU za medije
Javno zdravstvo i zaštita
potrošača
Javno zdravstvo
Svaka je članica EU-a slobodna sama
odlučivati o zdravstvenim politikama koje
najviše odgovaraju nacionalnim prilikama
i tradicijama, no sve države članice dijele
zajedničke vrijednosti. Među tim vrijednostima su pravo svih na iste visoke standarde
javnog zdravstva i ravnopravan pristup
kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi. Da bi ostvarila te zajedničke ciljeve, EU godišnje troši
više od 50 milijuna eura na aktivnosti čiji je
cilj poboljšati zdravstvenu skrb, promicati
dobro zdravlje (uključujući i smanjivanje
nejednakosti), te omogućiti više informacija
i znanja o zdravlju. Strategija u sklopu Akcijskog plana za okoliš i zdravlje proučava veze
između okolišnih čimbenika s jedne strane i
astme, alergija, bolesti dišnih putova, raka i
neuroloških razvojnih poremećaja (npr. autizam i problemi s govorom) s druge strane.
Povrh toga, EU je za razdoblje od 2007. do
2013. izdvojila šest milijardi eura u skladu sa
Sedmim okvirnim programom za istraživanje
i tehnološki razvoj (FP7). Naglasak je stavljen
na korištenje rezultata temeljnih otkrića za
kliničke primjene, razvijanje i vrednovanje
novih terapija, strategije za promicanje
zdravlja i prevenciju, bolje dijagnostičke
alate i medicinske tehnologije te održive i
učinkovite sustave zdravstvene skrbi. Drugi
program aktivnosti Zajednice u području
zdravstva za razdoblje od 2008. do 2013.
godine stupio je snagu 1. siječnja 2008.,
nakon Prvog programa (2003.–2008.) koji
je uspješno financirao više od 300 projekata i drugih akcija. Program ima tri glavna
cilja: nastoji povećati zdravstvenu sigurnost građana, promicati zdravlje i smanjiti
zdravstvenu neravnopravnost te širiti informacije i znanje o zdravlju.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/health/index_en.htm
Sigurnost hrane
EU ima sveobuhvatnu strategiju za sigurnost hrane. Ona se odnosi ne samo
na sigurnu hranu, već i na zdravlje i dobrobit životinja i zdravlja bilja. Strategija
omogućuje sljedivost hrane čak i kad to
znači prelaženje unutarnjih granica EU-a,
tako da ne dolazi do zadržavanja trgovine
i da europski građani imaju velik izbor
hrane. Na hranu proizvedenu u EU-u i
uvoznu hranu primjenjuju se visoki standardi. Strategija EU-a za sigurnost hrane
ima tri ključna elementa – zakonodavstvo
vezano uz sigurnost ljudske i životinjske
hrane, dobre, znanstveno utemeljene
savjete na kojima se zasnivaju odluke te
provođenje i nadzor. Zakonodavstvo je
sveobuhvatno – pokriva životinjsku i ljudsku hranu, a obuhvaća i higijenu hrane. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA)
neovisna je agencija smještena u Parmi
EU za medije
35
(Italija). Ona pruža savjete kad se sastavljaju propisi i kada kreatori politika moraju riješiti probleme vezane uz pojavu panike oko sigurnosti hrane. Komisija provodi
zakone EU-a o ljudskoj i životinjskoj hrani
tako što provjerava jesu li propisi EU-a na
odgovarajući način uključeni u nacionalne
zakone i primjenjuju li se u svim zemljama EU-a; provodi ih inspekcijama na licu
mjesta u Europskoj uniji i izvan nje.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/food/index_en.htm
Zaštita potrošača
Europska politika zaštite potrošača nastoji osigurati da interesi potrošača budu
ugrađeni u zakonodavstvo EU-a u svim
relevantnim područjima. Između ostalog, potrošačka politika može pridonijeti
ublažavanju socijalnih problema te na taj
način pridonosi koherentnijem društvu
u svim državama članicama EU-a. Ta politika ujedno osigurava da potrošačka tržišta
budu konkurentna, otvorena, transparentna i poštena te da nude sigurne proiz-
vode i usluge. U siječnju 2004. godine, EU
je uvela nove stroge propise o povlačenju
neispravnih proizvoda. Europska komisija
sada svake godine dobiva više od 1.000
obavijesti o opasnim ili nesigurnim proizvodima. Glavni rizični proizvodi su igračke;
nakon njih slijede električni aparati i oprema za rasvjetu. Novi propisi postavljaju i uvjete za proizvode poput sportske opreme i
opreme za igrališta, opreme za bebe, plinske
uređaje i većine proizvoda za kućanstva, na
primjer, tekstil i namještaj. Tijekom godina,
poduzet je veći broj mjera za zaštitu širih
interesa potrošača u područjima poput
poštene poslovne prakse, obmanjujućeg
ili komparativnog oglašavanja, indikatora
cijena i etiketiranja, nepoštenih uvjeta ugovora, prodavanja na daljinu i po kućama,
timesharinga, turističkih paket-aranžmana
i prava putnika.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/cons/index_en.htm
http://ec.europa.eu/consumers/strategy/
index_en.htm
Povjerenik za zdravstvenu i potrošačku
politiku je John DALLI.
Kontakt:
Glasnogovornik
Frédéric VINCENT
T: +32 2 298 71 66
M: +32 498 987 166
E: [email protected]
36 EU za medije
Istraživanje, inovacije i
znanost
Istraživanja i razvoj pridonose gospodarskom rastu i otvaranju radnih mjesta. Cilj
EU-a je ostvariti integrirani pristup politikama istraživanja i razvoja. Da bi ostala
konkurentnom, EU mora više trošiti na
istraživanje i razvoj, kako bi u tome bila
izjednačena sa svojim glavnim konkurentima. Najkonkretniju manifestaciju europske politike istraživanja i razvoja predstavlja Sedmi okvirni program za razdoblje od
2007. do 2013. (FP7), koji ima proračun
od 50,5 milijardi eura. Cilj je tog programa
stvoriti Europsko istraživačko područje
(ERA) koje zamjenjuje suradnju s integriranim prekograničnim i multidisciplinarnim istraživačkim programima. FP7
ima četiri osnovna bloka aktivnosti:
›› suradnja (zajednička istraživanja
na raznim područjima, na primjer:
zdravstvo, hrana, poljoprivreda, ribarstvo itd.),
›› ideje (osnivanje Europskog istraživačkog centra za pružanje potpore
graničnim istraživanjima),
›› ljudi (ljudski potencijali),
›› kapaciteti (istraživanje infrastrukture,
razvoj potencijalnih istraživačkih kapaciteta malih i srednjih poduzeća).
Kroz različite programe EU-a, Hrvatska je
primila sredstva za unaprjeđenje znanosti i istraživanja u zemlji. Hrvatska sudjeluje i u programu FP7.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/rd/index_en.htm
Povjerenica za istraživanja, inovacije i
znanost je Márie GEOGHEGAN-QUINN.
Kontakt:
Glasnogovornik
Michael JENNINGS
T: +32 2 296 33 88
M: +32 498 986 880
E: [email protected]
EU za medije
37
Proračun i financijsko
programiranje
Proračun omogućava Europskoj uniji
da zadovolji potrebe za financiranjem
svojih programa i projekata na području
različitih politika. U svojem najjednostavnijem obliku, ukupni proračun EU-a
podijeljen je na sedam dijelova, po jedan
za svaku godinu tekućeg financijskog
okvira za razdoblje od 2007. do 2013. godine. Taj sustav omogućava dugoročnije
planiranje, kao i fleksibilnost i odgovornost svake godine. Višegodišnji okvir
određuje granice i ciljeve za djelovanje
EU-a. Godišnji proračun pokriva svaku
pojedinačnu stavku izdataka, od olovaka za administraciju preko potpora
za poljoprivrednike EU-a, pa do pomoći
gospodarski manje razvijenim regijama Unije. Kad se uspostavi “financijski
okvir”, on sadrži maksimalni iznos koji
EU planira potrošiti te precizira način
na koji se on dijeli po predmetima iz
godine u godinu, iako se o točnom iznosu
godišnjeg proračuna svake godine pregovara. Sve u svemu, EU svake godine u ime
svojih građana potroši 1% svojeg bruto
nacionalnog dohotka (BND), odnosno
oko 130 milijardi eura. To iznosi oko 235
eura po stanovniku EU-a svake godine.
Europska komisija svake godine iznosi
prijedlog za svaku politiku i program. No
izabrani zastupnici u Europskom parlamentu i Vijeće Europske unije su ti koji
odlučuju o planovima potrošnje za iduću
godinu. Izdatke temeljito provjerava i Europski revizorski sud.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/financ/index_en.htm
http://www.europarl.europa.eu/news/
public/focus_page/034-83461-266-0939-905-20100923FCS83457-23-09-20102010/default_en.htm
Povjerenik za financijsko programiranje i
proračun je Janusz LEWANDOWSKI.
Kontakt:
Glasnogovornik
Patrizio FIORILLI
T: +32 2 295 81 32
M: +32 498 958 132
E: [email protected]
38 EU za medije
Ribarstvo i pomorska politika
Prioritet europske ribarske politike je
pronaći pravu ravnotežu između postojanja konkurentne ribarske industrije s
jedne strane i postojanja održivog ribljeg
fonda i održivog morskog eko-sustava
s druge strane. Europski ribarski fond
raspolaže s 3,85 milijardi eura koje u razdoblju od 2007. do 2013. može potrošiti na
prioritete koje svaka država članica postavi na temelju vlastitih odluka o tome što joj
je najpotrebnije. Taj se novac može upotrijebiti za morsko i slatkovodno ribarstvo,
tvrtke koje se bave akvakulturom, udruge
proizvođača, prerađivački i marketinški
sektor te za gospodarsku diversifikaciju u
ribarskim zajednicama. Kako bi osigurala
pridržavanje ograničenja u ribarenju u
interesu dugoročnog opstanka ribljeg
fonda, Europska unija je 2005. osnovala
Agenciju za kontrolu ribarstva zajednice. Integrirana pomorska politika
obuhvaća pomorski prijevoz, konkurentnost poduzeća u pomorskom sektoru,
zapošljavanje, znanstvena istraživanja,
ribarstvo i zaštitu morskog okoliša. Kako
bi naglasila važnost ovog sektora, Europska komisija je 20. svibnja proglasila Europskim danom mora.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/fish/index_en.htm
Povjerenica za pomorska pitanja i ribarstvo je Maria DAMANAKI.
Kontakt:
Glasnogovornik
Oliver DREWES
T: +32 2 299 24 21
M: +32 498 980 081
E: [email protected]
EU za medije
39
Međunarodna suradnja,
humanitarna pomoć i
odgovor na krize
EU nastoji pružiti pomoć onima kojima
je potrebna, i to što je prije moguće. To
čini bez obzira na rasu, vjeru ili politička
uvjerenja i bez obzira je li kriza izazvana
ljudskim sukobom ili prirodnom katastrofom. Operacijama pružanja pomoći od
strane Europske unije upravlja ECHO,
njezin ured za humanitarnu pomoć. Aktivnosti ECHO-a odražavaju širenje ozbiljnih kriza širom svijeta i spremnost EU-a
da preuzme vodstvo u pribavljanju bitne
opreme i stručne pomoći žrtvama. Njezin
prosječni godišnji proračun posljednjih
godina iznosi oko 700 milijuna eura. Prva
dužnost ECHO-a je pomagati u spašavanju
i čuvanju života, smanjivanju patnji i
zaštiti integriteta i dostojanstva stradalih.
Među stvarima koje treba hitno dostaviti
mogu biti šatori, pokrivači i druge važne
stavke, poput hrane, lijekova, medicinskih uređaja, sustava za pročišćavanje
vode i goriva. Isto tako, ECHO financira medicinske ekipe, stručnjake za
razminiranje, prijevoz i logističku potporu. Od 1992. godine vodio je operacije u
više od 100 zemalja.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/hum/index_en.htm
Povjerenica za međunarodnu suradnju,
humanitarnu pomoć i djelovanje u krizama
je Kristalina GEORGIEVA.
Glasnogovornik
David SHARROCK
T: +32 2 296 89 09
M: +32 460 750 628
E: [email protected]
40 EU za medije
Energetika
Europska energetska politika ima tri
ključna cilja:
›› održivost – aktivna borba protiv klimatskih promjena promicanjem obnovljivih izvora energije i energetske
učinkovitosti;
›› konkurentnost
–
povećavanje
učinkovitosti europske energetske
mreže kroz istinski konkurentno unutarnje tržište energije;
›› sigurnost opskrbe – bolja koordinacija opskrbe EU-a energijom i potražnje
za energijom u međunarodnom kontekstu.
Cilj energetske politike EU-a je i da Europa zauzme vodeće mjesto u svijetu
na području obnovljivih izvora energije
i niskougljičnih tehnologija. U prosincu
2008. godine, EU je usvojila sveobuhvatni
paket mjera za smanjivanje doprinosa
globalnom zatopljenju i osiguravanje
pouzdane i dovoljne opskrbe energijom.
Poticaj toj politici daje se kako bi se ostvarilo
dvadesetpostotno smanjenje stakleničkih
plinova u EU-u do 2020. godine (u usporedbi s razinama iz 1990-ih), uglavnom
poticanjem korištenja obnovljive energije i
reguliranja potrošnje energije. Te će mjere
ujedno smanjiti ovisnost o uvozu plina i
nafte i pridonijeti zaštiti gospodarstva od
nestabilnih cijena energije i nesigurne opskrbe. Budući da uvjeti na tržištu ne potiču
uvijek korištenje obnovljivih izvora energije u Europi, EU koristi program Inteligentna energija u Europi (IEE) kao sredstvo
za financiranje mjera za poboljšavanje tih
uvjeta i kretanje prema energetski inteligentnoj Europi. S proračunom od 730
milijuna eura za razdoblje od 2007. do
2013. godine, program Inteligentna energija u Europi pomoći će u ostvarivanju
ambicioznih ciljeva vezanih za klimatske
promjene i energiju. Program podupire
konkretne projekte, inicijative i najbolju
praksu kroz objavu godišnjih natječaja. IEE
je dio europskog Okvirnog programa za
konkurentnost i inovacije (CIP). Hrvatska u
CIP-u sudjeluje od 2007. godine.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/ener/index_en.htm
Povjerenik za energetiku je Günther
OETTINGER.
Kontakt:
Glasnogovornica
Marlene HOLZNER
T: +32 2 296 01 96
M: +32 498 982 280
E: [email protected]
EU za medije
41
Regionalna politika
Regionalna politika predstavlja instrument
solidarnosti i snažnu silu za koheziju i gospodarsku integraciju. Kohezija naglašava
načelo pogodovanja građanima putem
smanjivanja jaza u dohotku i blagostanju
koji postoji između regija. U razdoblju od
2007. do 2013. godine, na regije se troši
36% proračuna EU-a. Tri su cilja na koja
su usredotočeni napori na tom području:
konvergencija, konkurentnost i suradnja.
Oni su spojeni u ono što se danas naziva
kohezijskom politikom. Prioritet su zemlje
članice iz srednje i istočne Europe te regije
ostalih zemalja EU-a koje imaju posebne
potrebe. Tri su značajna fonda u središtu
regionalne politike:
›› Europski fond za regionalni razvoj (ERDF
pokriva programe koji obuhvaćaju
opću infrastrukturu, inovacije i ulaganja. Novac iz ERDF-a na raspolaganju je
najsiromašnijim regijama širom EU-a;
›› Europski socijalni fond (ESF) plaća projekte strukovnog usavršavanja i druge
vrste pomoći u zapošljavanju, kao i projekte za otvaranje radnih mjesta. Kao i
u slučaju ERDF-a, svaka zemlja EU-a ima
pravo zahtijevati pomoć ESF-a.;
›› Kohezijski fond pokriva projekte za
zaštitu okoliša i projekte za prometnu
infrastrukturu te za razvoj obnovljive
energije. Financiranje iz ovog izvora
rezervirano je za zemlje čiji je životni
standard niži od 90% prosječnog
standarda EU-a. To se odnosi na 12
najnovijih članica te Portugal i Grčku.
Španjolska, koja je ovaj fond koristila
ranije, postupno je izašla iz skupine zemalja koje imaju pravo na ta sredstva.
Većina regionalnih izdataka rezervirana
je za regije s BDP-om ispod 75% prosjeka
Unije i pomaže u unaprjeđivanju njihove
infrastrukture i razvijanju njihovih gospodarskih i ljudskih potencijala. To se odnosi
na 17 od 27 zemalja članica EU-a. S druge
strane, svih 27 članica imaju pravo na financiranje za potporu inovacija i istraživanja,
održivog razvoja i osposobljavanje za radna
mjesta u manje razvijenim regijama. Manji
iznos odlazi na projekte prekogranične i
međuregionalne suradnje.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/reg/index_en.htm
Povjerenik za regionalnu politiku je Johannes HAHN.
Kontakt:
Glasnogovornik
Ton van LIEROP
T: +32 2 296 65 65
M: +32 498 966 565
E: [email protected]
42 EU za medije
Borba protiv klimatskih promjena
Borba protiv klimatskih promjena je jedan
od najvećih izazova s kojim se suočava EU.
Europska unija je predvodnica borbe protiv klimatskih promjena na globalnoj razini
te je imala je ključnu ulogu u donošenju
dva međunarodna ugovora: Konvencija
UN-a o klimatskim promjenama koja je
usvojena 1992. godine i Protokol iz Kyota,
dogovoren 1997. godine. Iako se usvajanje
ova dva ugovora može smatrati važnim
postignućem, najnoviji znanstveni dokazi
pokazuju da se još mnogo toga mora učiniti
na globalnoj razini kako bi se spriječilo da
klimatske promjene dosegnu opasnu razinu.
U prosincu 2008. godine EU je usvojila
cjelovitu politiku o energetskim i klimatskim
promjenama uključujući i ambiciozne ciljeve
za 2020. godinu. Ti ciljevi uključuju: smanjenje stakleničkih plinova za 20% (30%
ukoliko se postigne međunarodni dogovor); smanjenje potrošnje energije za 20%
te povećanje energetske učinkovitosti; te
povećanje korištenja obnovljivih izvora energija kako bi se pokrilo 20% potreba EU-a.
Više informacija možete pronaći na:
http://ec.europa.eu/climateaction/eu_action/index_en.htm
Povjerenica za borbu protiv klimatskih
promjena je Connie HEDEGAARD.
Kontakt:
Glasnogovornik
Isaac VALERO LADRON
T: +32 2 296 49 71
M: +32 498 964 971
E: [email protected]
Proširenje i Europska politika
susjedstva
Europska unija otvorena je svakoj europskoj zemlji koja je demokratska, ima tržišno
gospodarstvo i posjeduje administrativne
kapacitete za ispunjavanje prava i obveza
članstva. To znači da je proširenje trajan proces. EU je već primila nove članice u nekoliko valova. Svako proširenje pridonijelo je
širokoj kulturnoj i jezičnoj raznolikosti koja
predstavlja značajku Europske unije. Osnovne kriterije za članstvo, poznate kao „kriteriji iz Kopenhagena“, šefovi vlada EU-a utvrdili su na sastanku u Kopenhagenu 1993.
godine. Da bi se mogle pridružiti, nove
članice moraju imati: stabilne institucije
EU za medije
43
koje jamče demokraciju, vladavinu prava,
ljudska prava, poštivanje manjina i njihovu
zaštitu; funkcionalno tržišno gospodarstvo i sposobnost suočavanja s pritiscima
konkurencije i tržišnim silama unutar Unije;
sposobnost preuzimanja obveza koje proizlaze iz članstva, uključujući podupiranje
ciljeva Unije, te javnu upravu koja je sposobna u praksi primjenjivati zakone EU-a i
upravljati njima. Još prije nego što su se Bugarska i Rumunjska pridružile Uniji, započeli
su (u listopadu 2005.) pristupni pregovori s
druge dvije države, Turskom i Hrvatskom.
U lipnju 2010. godine, Europsko vijeće
odlučilo je otvoriti pregovore s Islandom,
a u prosincu iste godine i s Crnom Gorom.
Zahtjev za članstvom kojeg je podnijela
Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija
formalno je prihvaćen od strane EU-a, ali
dosad još nije određen datum početka
pristupnih pregovora. Europska unija je
otvorena za daljnje proširenje na području
zapadnog Balkana, što će naposljetku obuhvatiti Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo
u skladu s rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti
UN-a i Srbiju.
Europska politika susjedstva (ENP) razvijena je 2004. kako bi se izbjegao nastanak
novih podjela između proširene Europske
unije i njezinih susjeda. Taj okvir predložen
je za 16 najbližih susjeda EU-a – Alžir, Armeniju, Azerbajdžan, Bjelorusiju, Egipat, Gruziju, Izrael, Jordan, Libanon, Libiju, Moldaviju,
Maroko, Okupirani Palestinski Teritorij, Siriju,
Tunis i Ukrajinu. Europska politika susjedstva
je izmijenila odnose između Europske unije
i njezinih susjeda na sljedeći način: pojačao
se profil i intenzitet političkih kontakata;
trgovina je porasla za dvoznamenkasti broj
postotaka, uz pomoć nepokolebljivog procesa liberalizacije i regulatorne konvergencije; ojačana je mobilnost s određenim partnerima u sklopu ENP-a; pomoć EU-a porasla
je za 32% u financijskom okviru za razdoblje
od 2007. do 2013.
Više informacija možete pronaći na:
http://ec.europa.eu/enlargement/
index_en.htm
http://europa.eu/pol/enlarg/index_en.htm
Povjerenik za proširenje i politiku susjedstva je Štefan FÜLE.
Kontakt:
Glasnogovornik
Peter STANO
T: +32 2 295 74 84
M: +32 460 757 484
E: [email protected]
44 EU za medije
Zapošljavanje, socijalna
politika i uključivanje
EU je razvila Europsku strategiju
zapošljavanja kako bi potaknula
razmjenu informacija i zajedničke razgovore svih država članica, pokušavajući tako
zajednički pronaći rješenja ili najbolju
praksu koja bi mogla pripomoći otvaranju dodatnih i boljih radnih mjesta u svakoj državi članici. Kroz Europski socijalni
fond (ESF), EU podupire zapošljavanje i
podizanje životnog standarda u cijeloj
Europskoj uniji, ulažući u obrazovanje i
usavršavanje. Svake godine pomogne oko
devet milijuna Europljana. ESF je ključni
element strategije Europa 2020., čiji je
cilj poboljšavanje života građana EU-a
kroz pružanje boljeg obrazovanja i većih
izgleda za pronalaženje posla. Europski
fond za prilagodbe globalizaciji (EGF)
osnovan je da bi podupirao radnike koji
izgube posao uslijed promjena obrazaca u globalnoj trgovini, tako da mogu
pronaći novi posao što je brže moguće.
EGF-u je svake godine na raspolaganju
maksimalni iznos od 500 milijuna eura za
financiranje takvih intervencija. EU ima
i program PROGRESS, za zapošljavanje
i socijalnu solidarnost. Osnovan je da bi
pružao financijsku potporu provođenju
ciljeva Europske unije na području
zapošljavanja, socijalne politike i jednakih
mogućnosti, kao što je to navedeno u Socijalnoj agendi. Od siječnja 2011. godine,
Hrvatska kao punopravna članica može
sudjelovati u programu PROGRESS, a ESF
će joj biti na raspolaganju nakon pristupanja. Hrvatska se trenutačno priprema
za ESF kroz projekte koji se provode u sklopu Komponente IV pretpristupnog programa IPA – Razvoj ljudskih resursa.
Više informacija možete pronaći na:
http://europa.eu/pol/socio/index_en.htm
Hrvatski zavod za zapošljavanje:
http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6198
http://www.hzz.hr/default.aspx?id=6358v
Povjerenik za zapošljavanje, socijalnu politiku i uključivanje je László ANDOR.
Kontakt:
Glasnogovornica
Cristina ARIGHO
T: +32 2 298 53 99
M: +32 498 982 118
E: [email protected]
EU za medije
45
Unutarnji poslovi
Jedan od osnovnih ciljeva Europske unije je
pružiti njenim građanima prostor bez unutarnjih granica u kojemu će se svi građani,
bili oni iz EU-a ili ne, moći kretati, živjeti i
raditi, donositi nove ideje i znanje te biti sigurni u poštivanje njihovih prava i sigurnosti.
Politike u području unutarnjih poslova imaju
ključnu ulogu u tom kontekstu te pridonose
stvaranju prostora slobode, sigurnosti i
pravde. One uključuju pitanja imigracije (legalne i ilegalne), azil, te unutarnju sigurnost
koja djeluje na područjima borbe protiv terorizma i organiziranog kriminala, policijske
suradnje i upravljanje vanjskim granicama.
Suradnja sa zemljama koje nisu članice EU-a
u tim područjima je od ključne važnosti.
Djelovanje unutarnjih poslova temelji se na
Programu iz Stockholma koji je usvojen u
prosincu 2009. godine, a koji definira široki
aspekt djelovanja unutarnjih poslova. U
travnju 2010.godine, Europska komisija je
predložila i Akcijski plan za provedbu Programa iz Stockholma.
Više informacija možete pronaći na:
http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/
about.htm
Unutarnjii poslovi:
http://ec.europa.eu/home-affairs/policies/
intro/policies_intro_en.htm
Program iz Stockholma:
http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2010:0171:FIN:EN:PDF
Povjerenica za unutarnje poslove je Cecilia
MALMSTRÖM.
Kontakt:
Glasnogovornik
Michele CERCONE
T: + 32 2 298 09 63
M: + 32 498 982 349
E: [email protected]
Poljoprivreda i ruralni razvoj
Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) jedna je od najstarijih zajedničkih politika EU-a
koju su na razini Europske unije ustanovile
vlade država članica i koju vode države
članice. Iako je doživjela znatne promjene
od svojih početaka 1950-ih godina, njezini
ciljevi i dalje su isti:
46 EU za medije
›› osigurati stabilnu opskrbu građana EU-a financijski pristupačnom i sigurnom hranom;
›› omogućiti prihvatljive životne standarde poljoprivrednicima EU-a, ujedno
omogućujući poljoprivrednom sektoru da
se modernizira, razvija i bude konkurentan na svjetskim tržištima;
›› omogućiti nastavak poljodjelstva u svim
regijama EU-a;
›› osigurati održivo poljodjelstvo, koje pomaže
zaštiti okoliša za buduće generacije;
›› štititi dobrobit životinja;
›› podupirati održivo i dinamično seosko
gospodarstvo.
ZPP se sastoji od dva elementa: prvo,
pomaganje europskim poljoprivrednicima da budu konkurentni, što se postiže
izravnim potporama poljoprivrednim
imanjima i organiziranjem jedinstvenog
zajedničkog tržišta za poljoprivredne proizvode; drugo, promicanje razvoja u ruralnim
područjima, posebice u najzapostavljenijim
regijama, putem jedinstvenog financijskog
instrumenta koji promiče poljoprivredu
i šumarstvo i sve vrste seoskih aktivnosti.
Na ZPP otpada velik dio proračuna Europske unije, iako se postotak izdataka za ZPP
s vremenom smanjio. Od vrhunca 1970-ih
godina, kada je iznosio blizu 70%, pao je na
oko 40% za razdoblje od 2007. do 2013. godine. To je posljedica sve većeg broja drugih
odgovornosti EU-a, ušteda zbog reformi
i nove usredotočenosti na ruralni razvoj,
za koji se u istom razdoblju predviđa dodjela 11% proračunskih sredstava. Troškovi
ZPP-a iznose oko 55 milijardi eura godišnje.
Kroz program Instrument za pretpristupnu
pomoć za ruralni razvoj (IPARD), Europska
unija pomaže Hrvatskoj i drugim zemljama
kandidatima da prilagode svoju poljoprivrednu infrastrukturu uvjetima ZPP-a. EU
je za Hrvatsku namijenila 179 milijuna eura
u razdoblju od 2007. do 2011 godine. Prioriteti uključuju povećavanje učinkovitosti
tržišta i provedbu standarda Zajednice,
pripremno djelovanje za provedbu
poljoprivredno-ekoloških mjera i strategija
lokalnog ruralnog razvoja te razvoj ruralnog gospodarstva.
Više informacija možete pronaći na:
Opća uprava Europske komisije za poljoprivredu i ruralni razvoj:
http://ec.europa.eu/agriculture/index_en.htm
Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva, šumarstva i ruralnog razvoja Republike Hrvatske:
http://www.mps.hr/default.aspx?id=7144
Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu
i ruralnom razvoju
http://www.apprrr.hr/Default.aspx?lang=1
Povjerenik za poljoprivredu i ruralni razvoj
je Dacian CIOLOŞ.
Kontakt:
Glasnogovornik
Roger WAITE
T: +32 2 296 14 04
M: +32 498 961 404
E: [email protected]
EU za medije
47
Lisabonski ugovor
Europska unija ušla je u novo razdoblje 1.
prosinca 2009. godine, kada je na snagu
stupio Lisabonski ugovor. Ugovor je Europskoj uniji pružio pravni okvir i mehanizme
potrebne za rješavanje budućih izazova i
zadovoljavanje zahtjeva građana. Na svjetskoj razini, Lisabonski ugovor ojačao je
ulogu Europske unije, dao je veću važnost
glasu EU-a na diplomatskom, sigurnosnom, obrambenom, trgovinskom i razvojnom polju te je omogućio i dvije važne
institucionalne inovacije: predsjednika
Europskog vijeća i Visoke predstavnice za
vanjsku i sigurnosnu politiku. Jedna od
možda najuočljivijih inovacija koje donosi
Lisabonski ugovor definitivno je Europska služba vanjskih poslova, koja djeluje
pod okriljem Visoke predstavnice. Zato su
bivše delegacije Europske komisije širom
svijeta promijenile ime u delegacije Europske unije te su postale dio mreže Europskog diplomatskog zbora.
48 EU za medije
Lisabonski
ugovor
omogućio
je
demokratskiju i transparentniju Europu, s
ojačanom ulogom Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata, brojnijim
prilikama da se čuje glas građana i jasnijom predodžbom o tome tko je zadužen
za što na europskoj i nacionalnoj razini.
Građanska inicijativa omogućila je europskim građanima da zatraže od Komisije da
podnese prijedloge novih politika. Lisabonski ugovor priznao je i prava, slobode i
načela postavljena u Povelji o temeljnim
pravima te je tu povelju učinio pravovaljanom. Isto tako, ugovor omogućava Uniji
da pristupi Europskoj konvenciji o ljudskim
pravima. Ta konvencija, i Europski sud za
ljudska prava koji je nadgleda, temelji su
zaštite ljudskih prava u Europi.
Više informacija o Lisabonskom
ugovoru dostupno je na:
http://europa.eu/lisbon_treaty/index_en.htm
Hrvatska i EU
Najvažniji datumi u odnosima Hrvatske i EU-a
Pristupni proces
Financijska pomoć EU-a Hrvatskoj
Najvažniji datumi u odnosima
Hrvatske i EU-a
2001.
29. listopada 2001.
U Luksemburgu potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
između Europske unije i
njezinih država članica s
jedne strane i Republike
Hrvatske s druge strane.
2003.
2004.
21. veljače 2003.
Hrvatska podnosi zahtjev
za članstvom.
travanj 2004.
Europska komisija izdaje
pozitivno mišljenje o
hrvatskom zahtjevu za
članstvom u EU-u.
prosinac 2004.
Europsko vijeće određuje 17. ožujka
2005. kao datum početka pregovora, uz uvjet potpune suradnje s
Međunarodnim kaznenim sudom za
bivšu Jugoslaviju (ICTY).
lipanj 2004.
Europsko vijeće potvrđuje Hrvatsku
kao zemlju kandidatkinju.
2005.
1. veljače 2005.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) stupa na snagu.
16. ožujka 2005.
EU odgađa početak pristupnih pregovora
zbog nedovoljne hrvatske suradnje s Haškim
tribunalom, ali usvaja Okvir za pregovore.
2011.
9. prosinca 2011.
Potpisan Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske
Europskoj uniji
50 EU za medije
30. lipnja 2011.
Zaključeni pristupni pregovori između Europske unije i Republike
Hrvatske.
3. listopada 2005.
Započinju pristupni pregovori s Hrvatskom. Glavna
tužiteljica Međunarodnog
kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) zaključuje
da Hrvatska sada u
potpunosti surađuje s
Haškim tribunalom. Vijeće
zaključuje da je ispunjen
i zadnji preostali uvjet za
početak pregovora.
Pristupni proces
Kako on funkcionira?
Svaka zemlja koja ispunjava uvjete za
proširenje može podnijeti zahtjev. Zemlja
koja se želi pridružiti EU-u podnosi zahtjev
za članstvom Vijeću koje traži Komisiju da
procijeni sposobnost kandidata da zadovolji uvjete članstva. Ako Komisija donese
pozitivno mišljenje i Vijeće jednoglasno
prihvati pregovarački mandat, službeno
se otvaraju pregovori između zemlje kandidatkinje i svih država članica. Godine
1993., Europsko je vijeće u Kopenhagenu
definiralo kriterije za članstvo. Da bi se
pridružili, kandidati moraju imati:
›› stabilne institucije koje jamče demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava,
poštivanje manjina i njihovu zaštitu;
›› funkcionalno tržišno gospodarstvo i
sposobnost suočavanja s pritiscima
konkurencije i tržišnim silama unutar
Unije;
›› sposobnost preuzimanja obveza
koje proizlaze iz članstva, uključujući
podupiranje ciljeva Unije. Moraju
imati javnu upravu koja je sposobna
u praksi primjenjivati zakone EU-a i
upravljati njima.
Kriteriji za članstvo zahtijevaju i da zemlja
kandidatkinja stvori uvjete za svoju integraciju prilagođavanjem svojih administrativnih
struktura, kako je naglašeno na sjednici Europskog vijeća u Madridu 1995. godine.
EU za medije
51
Od kandidata za pristupanje Uniji očekuje
se da prihvate pravnu stečevinu, odnosno
podrobne zakone i propise usvojene na
temelju osnivačkih ugovora EU-a, uglavnom Ugovora iz Rima, Maastrichta,
Amsterdama, Nice te Lisabona. To nužno
znači cijelu pravnu stečevinu, sveukupno
zakonodavstvo EU-a. Zato pregovarački
tim tijekom pregovaračkog procesa mora
pokazati da je njihova zemlja prevela ili da
je u stanju prenijeti svako od 35 poglavlja
pravne stečevine EU-a u svoje nacionalno
zakonodavstvo. Sudionici pregovaračkog
procesa su zemlja kandidatkinja s jedne
strane i države članice EU-a s druge strane.
Na strani Unije, primarni donositelj odluka
je Vijeće ministara (koje predstavlja države
članice), a konzultira se s Europskim parlamentom i drugim institucijama, ukoliko je
to potrebno. Na svojoj strani, zemlja kandidatkinja imenuje glavnog pregovarača
i pregovarački stručni tim koji mu pruža
potporu. Oni bi se trebali konzultirati sa
svim dijelovima vlade i sa širom javnošću,
uključujući poduzeća, sindikate, civilno
društvo, regionalne skupine i predstavnike svih interesa u društvu.
52 EU za medije
Pristupni pregovori s Republikom
Hrvatskom
U srpnju 2003. godine, Europsko vijeće se
na sjednici u Solunu dogovorilo da proširi
mogućnost članstva u EU-u i na zemlje jugoistočne Europe – Hrvatsku, Bivšu Jugoslavensku Republiku Makedoniju, Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju,
Kosovo (u skladu s rezolucijom 12444 Vijeća sigurnosti UN-a) i Tursku. Pristupni pregovori s Hrvatskom započeli su 3. listopada
2005., a završili 30. lipnja 2011. godine.
Opća uprava Europske komisije za
proširenje
Opća uprava za proširenje koordinirala je
hrvatskim pristupnim procesom od strane Europske unije. Opća uprava bila je zadužena za koordinaciju uvjeta i dinamiku
usvajanja te provedbu i primjenu svih postojećih propisa EU-a od strane Hrvatske.
Ta uprava svake godine priprema dokument o napretku Hrvatske koji se naziva
“Izvješće o napretku”.
Kontakt službe za medije Opće uprave
za proširenje:
E: [email protected]
Delegacija Europske unije u
Republici Hrvatskoj
Delegacija Europske unije u Republici
Hrvatskoj službeno je predstavništvo
Europske unije u Hrvatskoj i veza između hrvatskih institucija i institucija EU-a.
Osnovana je u ožujku 2000. godine, a
njezini zadaci su:
›› pratiti provedbu reformi koje se
poduzimaju u cilju pripreme za
članstvo;
›› pratiti i izvještavati o političkim i
ekonomskim pomacima vezanim uz
buduće članstvo Hrvatske u Europskoj uniji;
›› pružiti nužnu potporu u uspostavi i
razvoju struktura potrebnih za upravljanje pretpristupnim programima koje financira Europska unija.
Delegacija prati i provedbu projekata
EU-a koje vode nadležne hrvatske
institucije, a važno je spomenuti da
je Europska unija do sada stavila na
raspolaganje više od milijardu eura
za razne projekte diljem Hrvatske.
Također, Delegacija EU-a pomaže
hrvatskim vlastima objasniti pristupni
proces svojim građanima. Komunikacijska strategija Delegacije EU-a temelji
se na Komisijinoj Komunikacijskoj
strategiji za proširenje. Cilj strategije
je informirati hrvatske građane o izazovima i prednostima članstva u Europskoj
uniji. Kako bi pružila relevantne informacije hrvatskim građanima, Delegacija
EU-a poduzima različite komunikacijske
aktivnosti s ciljem povećanja informiranosti hrvatskih građana o pitanjima koja
se tiču EU-a. Većinu najčešćih zabluda o
Europskoj uniji možete pronaći na web
stranicama Delegacije EU-a. Šef Delegacije EU-a u Hrvatskoj je veleposlanik Paul
Vandoren.
Kontakt:
Mirella Rašić
Tel. + 385 1 4896 571
E-mail: [email protected]
Fax : +385 1 4896 555
Web: www.delhrv.ec.europa.eu
Adresa: Trg žrtava fašizma 6, 10000,
Zagreb, Hrvatska
EU za medije
53
Informacijski centar
Europske unije
Informacijski centar Europske unije
(EUIC) osnovala je Delegacija EU-a u
prosincu 2006. godine kako bi hrvatskim
građanima omogućila lakši pristup informacijama o procesu pristupanja Hrvatske
Europskoj uniji. Informacijski centar nudi
opće i specifične informacije o Europskoj uniji, organizira različita događanja
vezana za Delegaciju EU-a, te seminare,
radionice, konferencije za medije i predavanja o EU-u. Osim toga, nudi besplatni
pristup internetskim bazama podataka
o EU-u preko službenog servera EUROPA
i drugih online izvora. Centar ujedno sa
svojim partnerima organizira različite aktivnosti vezane uz EU. U suradnji s Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova
EU-a i Hrvatskom radiotelevizijom, Delegacija EU-a proizvodi TV-emisiju pod
naslovom “Putem europskih fondova”.
Cilj emisije je informirati i educirati gledatelje o fondovima i programima EU-a u
Hrvatskoj, kao i o institucijama uključenim
u pripremanje i implementaciju tih fondova. Isto tako, Informacijski centar nudi
čitav niz publikacija. Izdaje mjesečni
elektronički EUbilten u kojem se objavljuju novosti o procesu pristupanja Hrvatske
u EU, aktivnostima Delegacije EU-a, vijesti
iz EU-a (uključujući informacije o projektima EU-a u Hrvatskoj) i još mnogo toga.
Popis svih raspoloživih publikacija možete
pronaći na web stranicama Delegacije EUa, a niže u tekstu ukratko je opisano nekoliko najnovijih publikacija koje je izdala
Delegacija EU-a:
“101 pitanje o utjecaju EU na živote građana”
Ova publikacija jednostavnim riječima opisuje što to znači biti
građanin EU-a, neka od prava i mogućnosti koje im članstvo
donosi te neke od glavnih politika EU-a. Pokriva širok raspon
područja – od prava putnika i potrošača do socijalnih prava
i onoga što građani EU-a mogu učiniti kako bi sudjelovali u
donošenju odluka u EU-u.
54 EU za medije
“Zajedno za europsko danas i sutra 1”
pregled je projekata koji su već pridonijeli razvoju gospodarstva,
uprave, obrazovanja ili socijalnom razvoju u Hrvatskoj. Od velikih
infrastrukturnih i ekoloških projekata vrijednih desetine milijuna
eura pa do malih potpora nevladinim udrugama koje djeluju u
lokalnim zajednicama – ovaj vodič pokazuje na koje se sve načine
sredstva mogu upotrijebiti u brojnim segmentima društva.
“Zajedno za europsko danas i sutra 2”
nastavak je publikacije “Zajedno za europsko danas i sutra”
koja predstavlja uspješne projekte EU-a u Hrvatskoj. Publikacija
opisuje 40-ak projekata iz različitih programa EU-a u kojima
sudjeluje Hrvatska. U njoj je i popis rezultata projekata, a navedena su i iskustava korisnika.
“Europa u 12 lekcija”
Koja je svrha Europske unije? Zašto i kako je osnovana? Što je već
ostvarila za svoje građane i s kakvim se novim izazovima suočava
danas? To su samo neka od pitanja koja u ovoj brošuri razmatra
stručnjak za EU i bivši predavač na sveučilištu Pascal Fontaine.
“Abeceda prava Europske unije”
Abeceda prava Europske unije Klausa - Dietera Borchardta istražuje korijene europskog projekta i njegovog razvoja kao pravnog
poretka i predstavlja važan referentni rad o ovoj temi. Autor nudi
uvid u način na koji je izgrađena Europska unija, široka načela i
pravni poredak na kojima počiva, analizirajući ih u usporedbi s nacionalnim pravima u državama članicama.
EU za medije
55
Informacijski centar EU-a
Trg žrtava fašizma 6, Zagreb, Hrvatska
Radno vrijeme:
Ponedjeljak – petak: 10.00 – 17.30
Tel.: + 385 1 4500 110
Fax: + 385 1 4500 111
E-mail: [email protected]
Web: www.delhrv.ec.europa.eu
Facebook:
www.facebook.com/euinfocentar
Kontakt osoba:
Avis Beneš,
voditeljica Informacijskog centra EU-a
Tel: + 385 1 4896 532
E-mail: [email protected]
Ukoliko želite primati mjesečni elektronski
EUbilten Delegacije Europske unije u
Republici Hrvatskoj, prijavite se na mail
[email protected].
Državno izaslanstvo Republike
Hrvatske za pregovore
o pristupanju Republike
Hrvatske Europskoj uniji
Izaslanstvo na čelu s bivšim potpredsjednikom vlade i ministrom vanjskih
poslova i europskih integracija Gordanom Jandrokovićem vodilo je izravne
političke razgovore i pregovore s EUom na temelju smjernica usvojenih od
strane Vlade RH i odgovorno je za ishod
pregovora o svim poglavljima.
Kontakt:
Ministarstvo vanjskih i europskih
poslova
Trg N. Š. Zrinskog 7-8, 10000 Zagreb
Tel: +385 1 4569 964
Fax: + 385 1 4920 149
Web: www.mvep.hr
Besplatni telefon za informacije - Halo EU:
0800 622 622
Ured za odnose s javnošću:
Tel. +385 1 4597 704
Fax: + 385 1 4569 973
E-mail: [email protected]
56 EU za medije
Misija Republike Hrvatske pri
Europskoj uniji
50, Avenue des Arts
1000 Bruxelles
Tel: + 32 2 507 54 11
Fax: + 32 2 646 56 64
Nacionalni odbor za praćenje
pregovora s EU-om
Nacionalni odbor je posebno radno tijelo
Hrvatskog sabora koje je nadgledalo i
ocijenjivalo tijek pregovora. Odborom je
predsjedala Vesna Pusić.
Pregovarački tim za pristupanje
Republike Hrvatske Europskoj uniji
Pregovarački tim bio je zadužen za
pregovore o svim pregovaračkim
poglavljima na stručnoj i tehničkoj razini
s institucijama i državama članicama
EU-a. Pregovarački tim podnosio je
izvještaje o tijeku pregovora državnom
Izaslanstvu i Vladi Republike Hrvatske.
Kontakt:
Tatjana Tomić
Tel: +385 1 45 69 507
Fax: + 385 1 63 03 599
E-mail: [email protected]
Kontakt:
Ured glavnog pregovarača
Trg Sv. Marka 2
Tel: + 385 1 4569 333
Fax: +385 1 4569 325
Tajništvo pregovaračkog tima
Trg N.Š. Zrinskog 7-8
10 000 Zagreb
Tel: + 385 1 4896 363
Fax: + 3 85 1 4569 960
EU za medije
57
Stupanje u punopravno
članstvo
Kada se pregovori privremeno zatvore
u svim poglavljima, Europsko vijeće u
svojim zaključcima uobičajeno obilježava
dovršetak pregovora s državom kandidatkinjom. Vezano za Republiku Hrvatsku,
Europsko vijeće je 24. lipnja 2011. godine
donijelo odluku o završetku pristupnih
pregovora. Zatim se rezultati pregovora
ugrađuju u odredbe nacrta Ugovora o pristupanju, u čijoj izradi sudjeluju predstavnici država članica i institucija Europske
unije te predstavnici države kandidatkinje. Nakon postizanja dogovora između
Europske unije i države kandidatkinje o
tekstu nacrta Ugovora o pristupanju tekst
se upućuje u odgovarajući postupak u
institucijama i državama članicama Europske unije te državi kandidatkinji. Na
temelju nacrta Ugovora, a prije njegova
potpisivanja, Europska komisija mora
donijeti konačno mišljenje o zahtjevu za
članstvo države kandidatkinje, Europski
58 EU za medije
parlament mora dati suglasnost, a Vijeće
na kraju donijeti jednoglasnu odluku o
prihvaćanju nove države članice i njezina
zahtjeva za članstvo. Država kandidatkinja otada se smatra državom pristupnicom.
Nakon potpisivanja Ugovora o pristupanju država pristupnica počinje sudjelovati u radu tijela Vijeća Europske unije
i Europskoga parlamenta kao aktivni
promatrač.Ugovor potpisuju najviši dužnosnici država članica Europske unije i
države pristupnice1 te se Ugovor upućuje u postupak potvrđivanja (ratifikacije)
sukladno ustavnim odredbama svake
od država potpisnica. Da bi Ugovor o
pristupanju stupio na snagu, trebaju ga
potvrditi (ratificirati) parlamenti država
članica i države pristupnice. Prije potvrđivanja Ugovora o pristupanju većina
država pristupnica provodi i referendum
na kojem građani donose konačnu odluku o ulasku države u članstvo Europske
unije. Stupanjem na snagu Ugovora o
pristupanju uobičajeno na utvrđeni datum, pod uvjetom da je dovršen proces
ratifikacije, država pristupnica postaje
članica Europske unije. 1
Država sama odlučuje tko će potpisati
Ugovor o pristupanju.
Financijska pomoć EU-a Hrvatskoj
EU osigurava specifičnu ciljanu financijsku pomoć zemljama kandidatkinjama,
uključujući Hrvatsku, kao i potencijalnim
zemljama kandidatkinjama, kako bi podupro njihove napore da pojačaju političke,
gospodarske i institucionalne reforme.
Programi pomoći Europske unije djeluju u
Hrvatskoj od 1991. godine. Pomoć je tada
uglavnom bila usredotočena na krizno
upravljanje i obnovu, jer su to zahtijevale
hitne potrebe Hrvatske. Od 1991. do 1998.
godine, Europska komisija je Hrvatskoj
osigurala humanitarnu i drugu pomoć u
vrijednosti od 243,2 milijuna eura. Kako
je regija izlazila iz tog teškog razdoblja,
počela je stizati pomoć za obnovu, gospodarski oporavak, demokratizaciju,
neovisne medije i razminiranje. Europska
unija pokrenula je 2000. godine program
pomoći CARDS u sklopu Procesa stabilizacije i pridruživanja. Sredstva iz CARDS-a
dodjeljivana su Hrvatskoj od 2001. do
2004. godine. U 2005. i 2006. godini, EU je
Hrvatskoj osiguravao financijsku pomoć
kroz pretpristupne fondove PHARE, ISPA i
SAPARD. Hrvatska je primila 260 milijuna
eura iz programa CARDS i 252 milijuna
eura iz tri pretpristupna fonda (PHARE,
ISPA i SAPARD) 2005. i 2006. godine. Od 1.
siječnja 2007. godine, na snagu je stupio
novi Instrument za pretpristupnu pomoć
(IPA), zamijenivši ranije financijske instrumente. Tijekom razdoblja od 2007. do
2011. godine, Hrvatskoj je iz programa
IPA dodijeljeno sredstava u vrijednosti od
747,1 milijun eura.
EU za medije
59
IPA
Kako bi se ciljevi svake zemlje postigli
na najučinkovitiji način, IPA se sastoji od sljedećih pet komponenti:
1. Komponenta I (Pomoć u tranziciji
i izgradnja institucija) osigurava
sredstva za izgradnju institucija i s
time povezana ulaganja. Podupire
mjere za poticanje stabilizacije i tranziciju u demokratsko društvo i tržišno
gospodarstvo. Komponenta I otvorena je svim kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama, a njome
upravlja Opća uprava za proširenje.
Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA 2)
financijski je instrument za pretpristupni
proces EU-u za razdoblje od 2007. do
2013. godine. On zamjenjuje sve prijašnje
programe, konkretno programe za zemlje
kandidatkinje (CARDS, PHARE, SAPARD i
ISPA). IPA je fleksibilan instrument te stoga
osigurava različite razine pomoći, ovisno o
napretku postignutom od strane zemalja
korisnika i njihovim potrebama, navedenima u izvještajima o napretku i strateškim
dokumentima Europske komisije. Zemlje
korisnice dijele se u dvije kategorije, prema statusu njihove kandidature:
2. Komponenta II (Prekogranična
suradnja) podupire prekograničnu
suradnju između kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja te suradnju s državama članicama EU-a. Isto
tako, može financirati sudjelovanje
u transnacionalnim programima
suradnje (u sklopu strukturnih fondova) i “Sea basin” programima (u
sklopu Europskog instrumenta za
susjedstvo i partnerstvo). Komponenta II otvorena je svim kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama, a njome upravljaju Opća
uprava za proširenje i Opća uprava
za regionalnu politiku.
›› zemlje kandidatkinje: Hrvatska, Island, Bivša Jugoslavenska Republika
Makedonija, Crna Gora i Turska;
›› potencijalne zemlje kandidatkinje:
Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo (u skladu s rezolucijom 1244 Vijeća
sigurnosti UN-a) i Srbija.
2
Upravljačka struktura programa IPA u
RH nalazi se na str. 66 i 67.
60 EU za medije
3. Komponenta III (Regionalni razvoj)
financira ulaganja i s njima povezanu
tehničku pomoć u područjima poput
prometa, zaštite okoliša i ekonomske
kohezije. Otvorena je samo zemljama
kandidatkinjama, a njome upravlja
Opća uprava za regionalnu politiku.
4. Komponenta IV (Razvoj ljudskih
potencijala) ima za cilj jačanje
ljudskog kapitala kroz obrazovanje i usavršavanje te borbu
protiv isključenosti. Otvorena je
samo zemljama kandidatkinjama,
a njome upravlja Opća uprava za
zapošljavanje, socijalna pitanja i jednake mogućnosti.
5. Komponenta V (Ruralni razvoj
- IPARD) pridonosi održivom ruralnom razvoju. Osigurava pomoć
za restrukturiranje poljoprivrede i
njezino prilagođavanje standardima
EU-a na područjima zaštite okoliša,
javnog zdravstva, zdravlja životinja
i biljaka, dobrobiti životinja i zaštite
na radu. Otvorena je samo zemljama
kandidatkinjama, a njome upravlja
Opća uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj.
IPARD
1. povećavanje učinkovitosti tržišta i
primjena standarda zajednice;
2. pripreme za provedbu
poljoprivredno-ekoloških mjera;
3. razvoj ruralnog gospodarstva.
IPARD je integralni dio Komponente V
programa IPA – Ruralni razvoj. Glavni cilj
programa IPARD je unaprjeđenje poljoprivrednog sektora konkurentnošću poljoprivrednih proizvoda. Program IPARD
ima tri prioriteta:
Za razdoblje od 2007. do 2011. godine,
korisnici programa IPARD u Hrvatskoj
imat će na raspolaganju 179 milijuna eura.
Program IPARD u Hrvatskoj provodi Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu
i ruralnom razvoju (više informacija na
www.apprrr.hr).
EU za medije
61
Phare
Priprema za uključivanje hrvatskih lokaliteta u
mrežu zaštićenih područja NATURA 2000
Program Phare ustanovljen je 1989. kao
pretpristupni instrument EU-a čija je
namjena bila da se zemljama kandidatkinjama iz srednje i istočne Europe pomogne u pripremama za pridruživanje
Europskoj uniji. Phare osigurava sredstva
za potporu izgradnji institucija kroz twinning i tehničku pomoć i za investicijsku
potporu kojom se zemljama kandidatkinjama pomaže u nastojanjima da zadovolje
kopenhaške kriterije potrebne za članstvo
u Europskoj uniji, to jest: da ojačaju javnu
upravu i institucije kako bi mogle djelotvorno funkcionirati u EU-u, da promiču
konvergenciju s opsežnim zakonodavstvom EU-a (pravna stečevina) i smanje
potrebu za prijelaznim razdobljima, te da
promiču gospodarsku i socijalnu koheziju. Ti su prioriteti dodatno razrađeni 1999.
godine, s uvođenjem SAPARD-a i ISPA-e,
koji su preuzeli projekte ruralnog i poljoprivrednog razvoja (SAPARD) i infrastrukturne projekte na području zaštite okoliša
i prometa (ISPA), omogućivši Phare programu da se usredotoči na izgradnju institucija te gospodarsku i socijalnu koheziju.
Hrvatskoj je program Phare bio na raspolaganju u financijskim godinama 2005.
i 2006. U sklopu programa Phare 2005 i
Phare 2006, dodijeljeno joj je 167 milijuna
eura. Provedba projekata programa Phare
završila je 30. studenog 2010. godine.
ISPA
Obnova željezničke pruge Vinkovci – Tovarnik
– državna granica
62 EU za medije
ISPA je pretpristupni financijski instrument Europske komisije čija je svrha
pružanje potpore zemljama kandidatkinjama u infrastrukturnim projektima na
području prometa i zaštite okoliša. Program ISPA pruža potporu velikim ulaganjima u zaštitu okoliša i promet.
Glavni prioriteti ISPA-e u pripremi zemalja
kandidatkinja za pristupanje su:
›› proširiti se i povezati s transeuropskim
prometnim mrežama.
›› upoznati zemlje kandidatkinje s politikama i procedurama EU-a;
U razdoblju od 2005. do 2006. godine,
Republici Hrvatskoj je u sklopu programa
ISPA doznačeno 60 milijuna eura (25 milijuna u 2005. i 35 milijuna u 2006).
›› pomoći zemljama kandidatkinjama u
udovoljavanju ekoloških standarda EU-a;
SAPARD
Posebni pretpristupni program za poljoprivredu i ruralni razvoj (SAPARD) uveden
je kao jedan od tri pretpristupna programa
Financijske perspektive 2005.-2006. Cilj mu
je financiranje ulaganja u poljoprivredu
i ruralni razvoj i pripremanje zemlje kandidatkinje za provedbu Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) i korištenje njezinih
financijskih instrumenata nakon pristupanja. U Financijskoj perspektivi 2007. - 2013.,
SAPARD je zamijenjen IPARD-om.
CARDS
Godine 2000., pomoć regiji bila je organizirana kroz program po imenu CARDS
(Pomoć Zajednice za obnovu, razvoj i
stabilizaciju). Širi cilj programa bila je
potpora sudjelovanju zemalja zapadnog
Balkana (Albanije, Bosne i Hercegovine,
Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Kosova
EU za medije
63
(u skladu s rezolucijom 1244 Vijeća
sigurnosti UN-a) i Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije) u Procesu
stabilizacije i pridruživanja (PSP). PSP
predstavlja temelj politike Europske
unije prema toj regiji. On nastoji promicati stabilnost u regiji i omogućiti užu
povezanost s EU-om. Za zemlje koje su
ostvarile dovoljan napredak u političkim
i gospodarskim reformama i administrativnim kapacitetima, ključni element PSP-a je Sporazum o stabilizaciji i
pridruživanju (SSP). CARDS je podupirao
provedbu SSP-a u Hrvatskoj i dostizanje
standarda EU-a. Tijekom razdoblja od
2000. do 2006. godine, toj regiji je kroz
CARDS bilo osigurano 5,13 milijardi eura
za ulaganja, izgradnju institucija i druge
mjere za ostvarivanje četiri glavna cilja:
1. obnova, demokratska stabilizacija,
pomirenje i povratak izbjeglica;
2. razvoj institucija i zakonodavstva,
uključujući razvoj demokracije, vladavine prava, ljudskih prava, civilnog
društva, medija i funkcioniranje slobodnog tržišnog gospodarstva;
3. održivi gospodarski i socijalni razvoj,
uključujući strukturne reforme;
4. regionalna suradnja.
Program CARDS se više ne provodi. Zamijenio ga je program IPA.
Strukturni i kohezijski fondovi
Kohezijska politika je druga financijski
najznačajnija zajednička politika EU-a. U
financijskom razdoblju od 2007. do 2013.
godine, ona iznosi 308 milijardi eura od
864,3 milijardi eura ukupnog proračuna
EU-a, odnosno 35%. Ova politika odražava
razmjer socioekonomskih razlika unutar
EU-a, ali i politički značaj kohezije za ujedinjenu Europu. Naime, sa svakim proširenjem
EU-a u pravilu je prihvaćala siromašnije i
manje razvijene zemlje koje je bilo potrebno čim prije integrirati u zajedničko tržište
te ih učiniti ravnopravnim sudionicima gospodarskog i političkog projekta. Dodatna
64 EU za medije
razvojna sredstva s razine EU-a su način da
se sva područja i stanovništvo EU-a osnaži
za mogućnost korištenja svih prednosti
zajedničkog tržišta roba, kapitala, radne
snage i usluga: veće tržište, veća
mobilnost u radu i obrazovanju, veći izbor
usluga itd.
Instrumenti kohezijske politike su:
1. Europski fond za regionalni razvoj
(EFRR);
2. Europski socijalni fond (ESF);
3. Kohezijski fond.
Ciljevi instrumenata su:
›› konvergencija (postizanje i održavanje
stabilnosti cijena, tečajnih stopa,
dugoročnih razina kamatnih stopa
i održivih državnih financija);
›› regionalna konkurentnost i
zapošljavanje;
›› teritorijalna suradnja.
1. Europski fond za regionalni razvoj - ima za cilj jačanje ekonomske i
socijalne kohezije te smanjivanje razlika u razvoju između regija unutar
EU-a. Uglavnom je usmjeren na infrastrukturne investicije, proizvodne
investicije u cilju otvaranja radnih
mjesta, te na lokalni razvoj i razvoj
malog i srednjeg poduzetništva.
Republici Hrvatskoj će ovaj fond biti
otvoren nakon pristupanja. Hrvatska se već sada priprema za njegovo
korištenje kroz pretpristupni program IPA odnosno njegovu Komponentu III – Regionalni razvoj.
2. Europski socijalni fond – ima za
cilj smanjenje razlika u životnom
standardu i blagostanju u državama
članicama Europske Unije i njihovih
regija, te time promicanje gospodarske i socijalne kohezije. Naglašava
se promicanje zapošljavanja u Europskoj uniji te pomoć europskim
tvrtkama i radnoj snazi u što
uspješnijem suočavanju s globalnim izazovima. Hrvatska se već sada
priprema za njegovo korištenje kroz
pretpristupni program IPA odnosno
njegovu Komponentu IV – Razvoj
ljudskih potencijala.
3. Kohezijski fond - je financijski mehanizam za financiranje velikih infrastrukturnih projekata u Europskoj
uniji na području prometa i zaštite
okoliša u svrhu postizanja gospodarske i socijalne kohezije Europske Unije te poticanja održivog razvoja. U
Financijskoj perspektivi 2007.-2013.
vrijednost mu je oko 55 milijardi
eura. Na sufinanciranje projekata u
iznosu od najviše 85% pravo imaju
države članice čiji je bruto domaći
proizvod ispod 90% prosjeka Europske unije i koje primjenjuju nacionalni program konvergencije prema
gospodarskoj i monetarnoj uniji.
Kohezijski fond otvoren je Grčkoj,
Portugalu i Španjolskoj, te nakon
proširenja u svibnju 2004. godine i
novim državama članicama Unije.
Hrvatska se već sada priprema za
korištenje Kohezijskog fonda kroz
pretpristuoni program IPA odnosno njegovu Komponentu III – Regionalni razvoj. Više informacija na
www.strategija.hr.
EU za medije
65
Upravljačka struktura programa IPA u
RH u 2011.
66 EU za medije
za medije
Izvor: Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU
Europske
unije 67
Središnji državni ured za
razvojnu strategiju i
koordinaciju fondova EU
Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU-a priprema
strateške dokumente potrebne za
korištenje fondova EU-a i prati ostvarivanje
ciljeva koje postavlja strategija. Ured je
odgovoran za sveukupnu koordinaciju
fondova EU-a koji su na raspolaganju Republici Hrvatskoj. Ti se zadaci obavljaju u
suradnji s drugim tijelima državne uprave,
nevladinim sektorom i službama Europske komisije. Ured osigurava povezanost
procesa pristupanja Hrvatske Europskoj
uniji (uključujući pristupne pregovore) i
korištenje financijske pomoći EU-a. Više informacija o fondovima EU-a dostupnima u
Hrvatskoj mogu se pronaći u publikacijama
Središnjeg državnog ureda za razvojnu
strategiju i koordinaciju fondova EU-a na:
www.strategija.hr.
Kontakt:
Radnička cesta 80/V, 10000 Zagreb
T: +385 1 4569 179
F: +385 1 4569 187
W: www.strategija.hr
Središnja agencija za
financiranje i ugovaranje
Središnja agencija za financiranje i ugovaranje (SAFU) je provedbena agencija
odgovorna za raspisivanje natječaja, ugovaranje, plaćanja, računovodstvene aspekte
i financijsko izvještavanje kod svake nabave
u kontekstu decentraliziranih programa u
Hrvatskoj koje financira EU. U svojem radu
SAFU usko surađuje s nadležnim ministarstvima i vladinim tijelima koja su konačni
68 EU za medije
korisnici projekata. SAFU je, također, specijalizirana agencija za administrativno i financijsko upravljanje twinning operacija.
Kontakt:
Ulica grada Vukovara 284 (zgrada C),
10 000 Zagreb
T: +385 1 4591 245
F: +385 1 4591 075
W: www.safu.hr
Rječnik
EU za medije
69
Apsorpcijska sposobnost /
Absorption capacity:
Demokratski deficit / Democratic
deficit:
Sposobnost državne uprave zemlje
korisnice da planira i provede vanjsku
pomoć ili sposobnost potencijalnih korisnika da pripreme kvalitetne projekte,
koji će maksimalno apsorbirati alocirana
sredstava.
Često se kaže da je sustav odlučivanja u
EU-u suviše udaljen od običnih ljudi jer
oni ne mogu razumjeti njezinu složenost i
složene zakonske tekstove. EU to nastoji
prevladati pojednostavljivanjem zakonskih tekstova i boljim informiranjem građana, kao i većim uključivanjem civilnog
društva u postupak kreiranja politika u
Europi. Građani su preko Europskog parlamenta već zastupljeni u postupku donošenja odluka u Europskoj uniji.
Bliskija suradnja / Enhanced cooperation:
To je aranžman pomoću kojeg skupina zemalja EU-a (mora ih biti najmanje
osam) može surađivati na određenom
polju čak i kada ostale zemlje članice još
ne mogu ili ne žele sudjelovati u tome.
One zemlje koje nisu uključene u bliskiju
suradnju ipak moraju imati mogućnost
priključiti joj se kasnije ako to požele.
Četiri slobode / Four freedoms:
Jedno od najvećih dostignuća EU-a sigurno je stvaranje područja bez unutarnjih
granica u kojemu se (1) ljudi, (2) robe, (3)
usluge i (4) kapital mogu slobodno kretati. Ta četverostruka sloboda kretanja
ponekad se naziva “četiri slobode”.
70 EU za medije
Dionik / Stakeholder:
Svaka osoba ili organizacija zainteresirana za donošenje zakonodavstva ili
osoba na koju se odnosi zakonodavstvo
ili politike EU-a naziva se “dionikom” (stakeholder) u tom procesu. Europska komisija konzultira što je veći broj dionika
moguće prije nego predloži novi zakon
ili inicijativu za novu politiku.
Europska građanska inicijativa/
European Citizens’ Initiative:
Europska građanska inicijativa omogućuje jednom milijunu državljana iz minimalno sedam država članica EU-a da
izravno zatraže Europsku komisiju da
predloži za njih relevantnu zakonodavnu inicijativu u području nadležnosti
EU-a. Svrha joj je omogućiti da građanske inicijative uistinu predstavljaju javno
mnijenje EU-a.
Europska zajednica / European
Community:
To je sadašnji naziv za ono što se prvobitno nazivalo “Europska ekonomska
zajednica” (EEZ).
Europska komisija / European
Commission:
Politički neovisna institucija koja zastupa i podupire interese Europske unije
kao cjeline. Predlaže zakone, politike i
programe djelovanja i odgovorna je za
provođenje odluka Parlamenta i Vijeća.
EEA / EEA:
Kratica koja označava Europski gospodarski prostor (European Economic
Area), koji čine Europska unija i sve zemlje EFTA-e, osim Švicarske. Sporazum o
EEA-u, koji je stupio na snagu 1. siječnja
1994., omogućuje da Island, Lihtenštajn
i Norveška uživaju pogodnosti zajedničkog tržišta, ali da pri tome nemaju
sve povlastice i odgovornosti zemalja
članica EU-a.
EEZ / EEC:
Kratica za Europsku ekonomsku zajednicu – jednu od tri Europske zajednice
osnovane 1957. godine radi ekonomske integracije Europe. Isprva je okupljala šest zemalja: Belgiju, Francusku,
Njemačku, Italiju, Luksemburg i Nizozemsku. Kada je 1993. godine Ugovor
iz Maastrichta stupio na snagu, EEZ
je preimenovana u Europsku zajednicu (EZ), koja čini osnovu današnje
Europske unije.
EU za medije
71
Eurobarometar / Eurobarometer:
Eurozona / Euro zone:
Služba Europske komisije osnovana 1973.
godine, a zadaća joj je mjeriti i analizirati
trendove javnog mišljenja u svim zemljama članicama i zemljama kandidatkinjama. Europskoj komisiji je važno znati
što javnost misli u postupku donošenja
novog zakonodavstva, pri donošenju
odluka i pri ocjenjivanju rada Komisije.
Eurobarometar se služi anketama i praćenjem tzv. fokus-grupa. Istraživanja Eurobarometra objavljuju se svake godine u
više od 100 izvješća. Za više informacija
vidjeti web stranicu Eurobarometra.
To je neslužbeni naziv za ono što se službeno zove “područje eura”. To se područje sastoji od država članica EU-a koje su
usvojile euro kao svoju valutu. Zasad su
to Austrija, Belgija, Cipar, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Italija, Irska, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka,
Portugal, Slovačka, Slovenija i Španjolska.
Bugarska, Češka, Danska, Latvija, Litva,
Mađarska Poljska, Rumunjska, Švedska i
Ujedinjena Kraljevina članice su EU-a ali
još ne koriste euro kao jedinstvenu europsku valutu.
›› http://ec.europa.eu/public_opinion/
index_en.htm
Europa 2020. / Europe 2020:
“Europa 2020.: strategija za pametni, održivi i uključivi rast” strateški je dokument
kojeg su države članice EU-a usvojile u
proljeće 2010. godine. On izlaže viziju
europskog socijalnog tržišnog gospodarstva za 21. stoljeće. Pokazuje na koji
bi način Europa mogla izaći iz krize jača
i kako bi se mogla pretvoriti u pametno,
održivo i uključivo gospodarstvo koje
omogućava visoku razinu zaposlenosti,
produktivnosti i socijalne kohezije.
72 EU za medije
Europske integracije / European
Integration:
Pojam označava povezivanje europskih
zemalja i naroda. Unutar Europske unije
pojam označava da države udružuju resurse i zajednički donose mnoge odluke.
Zajedničko odlučivanje odvija se interakcijom među institucijama EU-a (Parlamenta, Vijeća, Komisije itd.).
Europske zajednice / European
Communities:
Financijska perspektiva / Financial
perspective:
Šest europskih zemalja odlučilo je u 1950ima udružiti svoje gospodarske resurse i
osnovati sustav zajedničkog donošenja
odluka u gospodarskim pitanjima. Kako
bi to učinile, osnovale su:
Riječ “perspektiva“ u ovom kontekstu
znači “plan“. EU planira svoja djelovanja
dosta unaprijed te osigurava dovoljna financijska sredstva za ostvarenje svojih aktivnosti. Stoga se glavne institucije EU-a
(Parlament, Vijeće i Komisija) moraju unaprijed dogovoriti o prioritetima za idućih
nekoliko godina te pripremiti plan troškova koji se naziva “financijska perspektiva“.
Na proračun EU-a može se gledati kao na
cjelinu podijeljenu na sedam dijelova, po
jedan za svaku godinu sadašnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2007. do
2013. godine.
›› Europsku zajednicu za ugljen i čelik
(ECSC);
›› Europsku zajednicu za atomsku energiju (Euratom);
›› Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ).
Te tri zajednice, poznate pod zajedničkim
nazivom „Europske zajednice“, čine osnovu onoga što je danas Europska unija. EEZ
je vrlo brzo postala najvažnijom od te tri
zajednice i kasnije je dobila jednostavniji
naziv “Europska zajednica“ (EZ), ili „the European Community“ (EC). Naposljetku je
nazvana Europskom unijom (1993.).
Jednoglasnost / Unanimity:
Kad se o nekim pitanjima donose odluke, Vijeće Europske unije mora biti jednoglasno – to jest, sve se zemlje moraju složiti. Svako neslaganje, pa makar i
samo jedne zemlje, blokirat će odluku.
Budući da bi to vrlo otežalo napredak
u uniji od 27 zemalja, jednoglasnost se
sada primjenjuje samo kod naročito
osjetljivih područja kao što su pružanje
azila, oporezivanje, proširenje i zajednička vanjska i sigurnosna politika. U većini područja odluke se donose kvalificiranim većinskim glasovanjem.
EU za medije
73
Klauzula “rendez-vous” / Rendezvous clause:
U nekim slučajevima čelnici EU-a ne mogu
postići dogovor u raspravi o važnom zakonskom aktu. U takvim se slučajevima
mogu dogovoriti da se tom pitanju vrate kasnije. Odluka će biti službena kad
se stavi napismeno i uključi kao klauzula
u zakonski akt o kojem su raspavljali. Ta
vrsta klauzule ponekad se naziva “klauzulom rendez-vous”.
Kohezija / Cohesion:
To doslovno znači “držati se zajedno”. Rašireni izraz “promicanje socijalne kohezije”
znači da EU nastoji osigurati da svi imaju
svoje mjesto u društvu – na primjer, borbom protiv siromaštva, nezaposlenosti i
diskriminacije. Proračun EU-a uključuje
sredstva poznata kao “kohezijski fond”
koji se koristi za financiranje projekata koji
pomažu Europskoj uniji da se “drži zajedno”. Na primjer, iz tog se fonda financiraju
nove ceste i željezničke pruge koje slabije
razvijenim regijama pomažu da u punoj
mjeri sudjeluju u gospodarstvu EU-a.
74 EU za medije
Kohezijski fond / Cohesion fund:
Kohezijski fond je strukturni instrument
koji od 1994. državama članicama pomaže
smanjiti gospodarski i socijalni disparitet i
stabilizirati svoje gospodarstvo. Kohezijski fond financira do 85% prihvatljivih izdataka velikih projekata koji se odnose na
prometnu infrastrukturu i infrastrukturu
za zaštitu okoliša. Time se jačaju kohezija
i solidarnost u Europskoj uniji. Sredstva
iz tog fonda mogu zatražiti najmanje razvijene države članice Unije čiji je bruto
nacionalni proizvod (BNP) po stanovniku
manji od 90% prosjeka u EU-u.
Kopenhaški kriteriji / Copenhagen
criteria:
Na sastanku Kopenhagenu u lipnju 1993.
godine, vođe EU-a postavili su tri kriterija
koje svaka zemlja kandidat mora ispuniti
želi li postati članica EU-a. Prvo, mora imati
stabilne institucije koje jamče demokraciju,
vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava
i prava manjina. Drugo, mora imati funkcionalno tržišno gospodarstvo. Treće, mora
usvojiti pravnu stečevinu i podupirati različite ciljeve Europske unije. Osim toga, mora
imati javnu upravu sposobnu za primjenu
zakona EU-a i upravljanje njima u praksi.
EU zadržava pravo odlučiti je li zemlja kandidatkinja ispunila te kriterije i kada će je
prihvatiti kao novu državu članicu.
Kriteriji iz Mastrichta / Maastricht
criteria
Kvalificirano većinsko glasovanje /
Qualified majority voting:
Ugovor iz Maastrichta postavlja pet kriterija kojih se europske zemlje moraju
pridržavati žele li uvesti euro, jedinstvenu
valutu Europske unije. To su:
Kvalificirana većina je broj glasova koji
je potreban da bi Vijeće usvojilo odluku
kada se o pitanjima raspravlja na temelju Članka 205(2) Ugovora o Europskoj
zajednici. Od 1. siječnja 2007. godine,
nakon proširenja Europske unije, za
kvalificiranu većinu potrebno je 255 od
ukupno 345 glasova koji predstavljaju
većinu država članica. Osim toga, svaka
država članica može zahtijevati da se
provjeri predstavlja li kvalificirana većina najmanje 62% ukupnog stanovništva
Unije. Ako to nije slučaj, odluka se ne
usvaja. Budući da su na snagu stupile različite institucionalne reforme, glasovanje kvalificiranom većinom zamijenilo je
jednoglasno odlučivanje, koje je manje
djelotvorno za razvijanje operativne politike Zajednice (zbog rizika od veta).
1. Inflacija ne smije za više od 1,5 postotni poen prelaziti prosječnu stopu inflacije u tri države članice s najnižom
inflacijom u prethodnoj godini;
2. Nacionalni proračunski deficit mora
biti na ili ispod 3% bruto nacionalnog proizvoda (BNP);
3. Nacionalni javni dug ne smije prelaziti 60% bruto domaćeg proizvoda.
Međutim, i zemlja koja ima veći dug
može usvojiti euro ako joj je razina
duga u stalnom padu;
4. Dugoročne kamatne stope ne smiju biti veće od dva postotna poena
iznad stope u tri države članice EU-a
s najnižom inflacijom u prethodnoj
godini;
5. Nacionalna valuta mora ući u ERM2
(tečajni mehanizam) dvije godine
prije uvođenja eura.
EU za medije
75
Lisabonski ugovor / Lisbon Treaty:
Madridski kriterij / Madrid criteria:
Lisabonski ugovor stupio je na snagu 1.
prosinca 2009. godine. Uniji je osigurao
moderne institucije i optimizirane radne
metode pomoću kojih će se, učinkovito i
djelotvorno, suočiti s današnjim izazovima
u današnjem svijetu. Europljani očekuju od
EU-a da se uhvati u koštac s pitanjima kao
što su globalizacija, klimatske i demografske promjene, sigurnost i energija. Lisabonski ugovor jača demokraciju u Europskoj uniji i njezinu sposobnost da promiče
interese svojih građana na svakodnevnoj
osnovi. On Uniji osigurava pravni okvir i
alate potrebne za rješavanje budućih izazova i zadovoljavanje zahtjeva građana.
Kriteriji za članstvo zahtijevaju i da zemlja
kandidatkinja stvori uvjete za integraciju
prilagođavanjem svojih administrativnih
struktura, kako je to naglašeno na sastanku
Europskog vijeća u Madridu 1995. godine.
Iako je važno da se zakoni Europske zajednice transponiraju u nacionalno zakonodavstvo, još je važnije da se zakoni djelotvorno provode uz pomoć odgovarajućih
administrativnih i pravosudnih struktura.
To je preduvjet za uzajamno povjerenje
koje nalaže članstvo u Europskoj uniji.
Lisabonska strategija / Lisbon strategy:
Kako bi se učinkovito natjecala s globalnim ekonomskim igračima, EU treba moderno i učinkovito gospodarstvo. Stoga su
na sastanku Europskoga vijeća održanom
u Lisabonu u ožujku 2000. čelnici EU-a postavili cilj da EU do 2010. postane najdinamičnije i najkonkurentnije gospodarstvo
svijeta temeljeno na znanju. “Lisabonska
strategija” obuhvaća područja poput istraživanja, obrazovanja, izobrazbe, pristupa
internetu i online poslovanja.
76 EU za medije
Metoda zajednice / Community
method:
To je uobičajena metoda donošenja odluka
u EU-u, u kojoj Komisija podnosi prijedlog
Vijeću i Parlamentu, koji potom o prijedlogu raspravljaju, unose izmjene i dopune te
ga konačno i usvajaju kao pravni akt EU-a.
U tom će postupku često konzultirati druga tijela EU-a, poput Europskog gospodarskog i socijalnog odbora i Odbora regija.
Međuvladina konferencija /
Intergovernmental conference (IGC):
Pojam označava konferenciju koja okuplja
vlade država članica EU-a radi izmjena i
dopuna ugovora o Europskoj uniji ili radi
pregovora sa zemljom kandidatkinjom.
Međuvladino / Intergovernmental:
Opće uprave / Directorates-General
U doslovnom smislu riječ znači „među vladama“. U EU-u se o nekim pitanjima, poput
sigurnosti i obrane, odlučuje isključivo
međuvladinim ugovorima, tj. ugovorima
sklopljenim između vlada zemalja članica
EU-a, a ne metodom Zajednice. Takve se
međuvladine odluke donose na ministarskim sastancima Vijeća Europske unije ili
na najvišoj razini sastanaka premijera ili
predsjednika država članica EU-a u Europskom vijeću.
Zaposlenici glavnih institucija EU-a (Komisije, Vijeća i Parlamenta) rade u mnogim
različitim odjelima, poznatijim kao opće
uprave (“Directorates-General”, DG). Svaka
od općih uprava odgovorna je za određene zadatke ili politike. Administrativni šef
opće uprave je glavni direktor (“DirectorGeneral”, čija je kratica također “DG”).
Nadnacionalno / Supranational:
To doslovce znači “na razini višoj od nacionalnih vlada“ – i razlikuje se od izraza “međuvladin“. Mnoge odluke EU-a donose se na
nadnacionalnoj razini jer obuhvaćaju institucije EU-a kojima su zemlje članice prenijele
neke ovlasti u donošenju odluka.
Otvorena metoda koordinacije /
Open method of coordination:
U mnogim područjima politika EU-a (npr.
u obrazovanju i izobrazbi, mirovinama i
zdravstvenoj skrbi, imigraciji i pružanju
azila), vlade zemalja članica radije provode vlastitu nacionalnu politiku nego što
dopuštaju usklađivanje tih politika na razini EU-a. Ipak, države članice surađuju i u
tim područjima razmjenjujući informacije,
primjenjujući najbolje prakse i usklađujući svoje nacionalne politike. Taj postupak
razmjene iskustava poznat je pod nazivom
“otvorena metoda koordinacije”.
EU za medije
77
Povelja o temeljnim pravima /
Charter of fundamental rights:
Pravna stečevina / Acquis
communautaire:
Povelja o temeljnim pravima priznaje
čitav niz osobnih, građanskih, političkih,
gospodarskih i socijalnih prava građana
EU-a i onih koji u njoj borave te ih inkorporira u zakone EU-a. Europski parlament, Europsko vijeće i Europska komisija službeno su je proglasili u Nici 2000.
godine. U prosincu 2009., sa stupanjem
Lisabonskog ugovora na snagu, povelja je dobila obvezujuću pravnu snagu
jednaku pravnoj snazi ugovora. S tim je
ciljem povelja izmijenjena i dopunjena
te je po drugi put proglašena u prosincu
2007. godine. Povelja u jednom dokumentu objedinjuje prava koja su do tog
trenutka bila definirana u nizu zakonodavnih instrumenata, poput nacionalnih
zakona i zakona EU-a, te međunarodnih
konvencija Vijeća Europe, Ujedinjenih
naroda (UN) i Međunarodne organizacije rada (ILO). Čineći temeljna prava jasnijima i vidljivijima, ona stvara pravnu
sigurnost unutar EU-a.
To je francuski pojam koji, u osnovi, znači “EU takva kakva jest”, drugim riječima
- prava i obveze koje dijele sve zemlje
EU-a. Stečevina obuhvaća sve Unijine
ugovore i zakone, deklaracije i rezolucije, međunarodne ugovore vezane uz
poslove EU-a i presude koje je donio
Sud pravde. Uključuje i zajedničko djelovanje vlada država članica EU-a na području “pravosuđa i unutarnjih poslova”
te zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Prema tome, “prihvaćanje pravne stečevine” znači uzimanje Europske unije
onakve kakva jest. Zemlje kandidatkinje
moraju prihvatiti pravnu stečevinu prije
nego se pridruže EU-u, a zakone EU-a
moraju inkorporirati u svoja nacionalna
zakonodavstva.
78 EU za medije
Proračunski deficit / Budget deficit:
Tehnički izraz koji znači da su državni
prihodi manji od njezinih izdataka.
Proširenje / Enlargement:
Službeni jezici / Official languages:
Porijeklo EU-a vodi od Europske zajednice za ugljen i čelik i Europske ekonomske zajednice, formirane od strane šest
zemalja 1950-ih godina. EU danas okuplja 27 članica. Povećanje broja država
članica naziva se proširenje, a događalo
se u nekoliko navrata:
Od 1. svibnja 2004. godine, u Europskoj uniji postoje 23 službena jezika.
Zakonodavstvo EU-a objavljuje se na svim
službenim jezicima, a građani se svim institucijama Unije mogu obratiti na bilo
kojem od tih jezika. Hrvatski jezik postat
će 24. službeni jezik EU-a.
›› 1950. Belgija, Francuska, Njemačka,
Italija, Luksemburg, Nizozemska
Socijalni partneri / Social partners:
›› 1973. Danska, Irska, Ujedinjena
Kraljevina
›› 1981. Grčka
›› 1986. Portugal, Španjolska
›› 1995. Austrija, Finska, Švedska
›› 2004. Cipar, Češka, Estonija, Latvija,
Litva, Mađarska, Malta, Poljska,
Slovačka i Slovenija
›› 2007. Bugarska i Rumunjska
Suodlučivanje/ Co-decision:
Suodlučivanje se temelji na načelu pariteta i znači da nijedna institucija (Europski parlament ili Vijeće) ne može usvojiti
neki zakon bez pristanka one druge.
Suodlučivanje postaje “redovita zakonodavna procedura”.
Izraz predstavlja dvije strane koje sudjeluju u radnom procesu tj. poslodavce i radnike. Na razini Unije njih predstavljaju tri
najvažnije organizacije:
1. Europska konfederacija sindikata
(ETUC), koja predstavlja radnike;
2. Unija industrija Europske zajednice
(UNICE), koja predstavlja poslodavce
iz privatnog sektora; 3. Europski
centar
za
javno
poduzetništvo (CEEP), koji predstavlja poslodavce iz javnog sektora.
Europska komisija mora se posavjetovati
s njima kad namjerava predložiti zakonodavstvo koje se tiče socijalnih pitanja ili
zapošljavanja.
EU za medije
79
Strukturni fond / Structural fund:
Šengenski prostor / Schengen area:
U Financijskoj perspektivi za razdoblje od
2007. do 2013. godine, samo Europski fond
za regionalni razvoj i Europski socijalni
fond smatraju se strukturnim fondovima.
Njihovi ciljevi uključuju a) konvergentnost,
b) regionalnu konkurentnost i zapošljavanje i c) europsku teritorijalnu suradnju.
Godine 1985., pet zemalja EU-a (Francuska,
Njemačka, Belgija, Luksemburg i Nizozemska) dogovorile su se da ukinu
svaku kontrolu ljudi koji putuju iz jedne
od njih u drugu. Tim je sporazumom
stvoren prostor bez unutarnjih granica
ili Šengenski prostor (Schengen je ime
luksemburškog gradića u kojemu je
sporazum potpisan). Zemlje Šengenskog
prostora uvele su zajedničku viznu
politiku za cijelo to područje i dogovorile
se da će uspostaviti djelotvornu kontrolu
na vanjskim granicama. Kontrole na
unutarnjim granicama mogu se provoditi
samo tijekom ograničenog razdoblja,
ako to zahtijevaju javni red ili nacionalna
sigurnost. Danas Šengenskom prostoru
pripada 26 zemalja, od toga su 22 zemlje
članice Europske unije (osim Ujedinjene
Kraljevine, Irske, Rumunjske, Bugarske
i Cipra), te Norveška, Island, Švicarska i
Lihtenštajn.
Supsidijarnost / Subsidiarity:
“Načelo supsidijarnosti” znači da se odluke donose najbliže što je moguće svakom
građaninu. Drugim riječima, Unija neće
poduzimati ništa (osim u područjima koja
su njezina isključiva nadležnost) ako je istu
aktivnost moguće provesti učinkovitije na
nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.
Sastanak na vrhu / Summit:
Sastanci Europskoga vijeća ponekad se
nazivaju europskim ili EU sastancima na
vrhu (“summitima”) jer okupljaju čelnike
država Unije, predsjednike ili premijere.
Neke zemlje predstavlja premijer, neke
predsjednik, a neke obojica. To ovisi o njihovom ustavu.
80 EU za medije
Ugovor o pristupanju / Accession
treaty:
Ugovor o pristupanju potpisuje se po
završetku pristupnih pregovora. No, do
pristupanja tada ne dolazi automatski, jer
Ugovor trebaju ratificirati države članice
i zemlja kandidatkinja. Ugovor stupa na
snagu nakon ratifikacije, na prethodno
dogovoren datum. Ugovor izlaže uvjete i
aranžmane pristupanja, uključujući prava
i obveze nove države članice te prilagodbu institucijama EU-a.
Usklađivanje / Harmonisation:
To može značiti usuglašavanje tekstova nacionalnih zakona, često radi uklanjanja zapreka u nacionalnom zakonodavstvu koje
sprječavaju slobodu kretanja radnika, roba,
usluga i kapitala. Drugim riječima, usklađivanje podrazumijeva obvezu država članica da u nacionalnom zakonodavstvu
propišu slične obveze za svoje građane
kao i da u svim zemljama članicama bude
propisana minimalna obveza u svakom
području u kojemu EU ima zakonodavne
ovlasti. Usklađivanje može značiti i koordinaciju nacionalnih tehničkih pravila kako
bi proizvodi i usluge mogli biti slobodno
prodavani na europskom tržištu. Suprotno
raširenom mitu, usklađivanje ne znači besmislenu standardizaciju svega, od zakrivljenosti krastavaca do boje mrkve. Obično
je u pitanju tek međusobno priznavanje
sigurnosnih pravila država članica.
Treća zemlja / Third country:
Jednostavno, taj izraz označava zemlju
koja nije članica EU-a. Njegovo je značenje najjasnije kad govorimo o odnosima
između dviju članica EU-a (ili između institucija EU-a i države članice) i neke treće zemlje koja je izvan Europske unije.
Transpozicija direktiva /
Transposition of directives:
Najveći dio europskog zakonodavstva
ima oblik direktiva koje postavljaju
opća pravila i ciljeve, ali prepuštaju državama članicama izbor načina na koji
će ih ostvarivati. Primarna odgovornost
za primjenu zakona EU-a leži na nacionalnim administracijama u državama
članicama. Transpozicija direktiva od
posebnog je interesa. Transpozicija u
nacionalno zakonodavstvo odgovornost je nacionalnih vlada i parlamenata,
a ponekad su u to uključene regionalne
i lokalne vlasti.
EU za medije
81
Vijeće / Council:
Postoje tri različita europska tijela koja u
svojem imenu sadrže riječ “vijeće”:
1. Europsko vijeće / European Council
- Europsko vijeće definira opći politički smjer i prioritete Europske unije.
Stupanjem na snagu Lisabonskog
ugovora 1. prosinca 2009. godine,
ono je postalo institucija. Njegov je
predsjednik Herman Van Rompuy.
Europsko vijeće sastoji se od šefova
država ili vlada zemalja članica, predsjednika Vijeća i predsjednika Komisije. Visoka predstavnica Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku sudjeluje
u njegovom radu. Europsko vijeće
sastaje se dvaput u šest mjeseci, a
saziva ga predsjednik Vijeća. Kad situacija to zahtijeva, predsjednik saziva
posebnu sjednicu Europskog vijeća.
2. Vijeće Europske unije / Council of
the European Union - Vijeće je glavno tijelo Europske unije za donošenje odluka. Ono predstavlja države
članice, a njegovim sastancima prisustvuje po jedan ministar iz svake
od nacionalnih vlada EU-a. Vijeće
se sastaje redovito radi donošenja konkretnih odluka i donošenja
zakonodavstva.
82 EU za medije
3. Vijeće Europe / Council of Europe
- To nije institucija EU-a nego međuvladina organizacija sa sjedištem u
Strasbourgu, koja nastoji pridonositi zaštiti ljudskih prava, promicati
europsku kulturnu raznolikost i boriti se protiv društvenih problema
poput ksenofobije i netolerancije.
Vijeće Europe osnovano je 1949.
godine, a jedno od prvih postignuća te organizacije bilo je donošenje
Europske konvencije o ljudskim
pravima. Kako bi se građanima
omogućila zaštita prava zajamčenih
Konvencijom osnovan je Europski
sud za ljudska prava.
Vodeće inicijative/ Flagship
initiatives:
U strategiji Europa 2020., usvojenoj u proljeće 2010. godine, Europska unija je iznijela sedam glavnih inicijativa:
1. “Unija inovacija” s ciljem unaprjeđenja okvirnih uvjeta i dostupnosti
financiranja za istraživanja i inovacije kako bi se osigurala mogućnost
transformacije inovativnih ideja u
proizvode i usluge koje stvaraju rast
i radna mjesta.
2. “Mladi u pokretu” s ciljem povećanja učinka obrazovnih sustava i olakšanja ulaska mladih na tržište rada.
3. “Digitalna agenda“ s ciljem bržeg
širenja brzog interneta te korištenja
prednosti jedinstvenog digitalnog
tržišta za kućanstva i tvrtke.
4. “Učinkoviti resursi” s ciljem razdvajanja ekonomskog rasta od korištenja resursa, podrške prijelazu na
gospodarstvo koje koristi male razine ugljika, povećanja korištenja obnovljivih izvora energije, modernizacije prometnog sektora i promicanja
energetske učinkovitosti.
5. “Industrijska politika za globalizacijsko doba” s ciljem unaprjeđenja
poslovnog okruženja, prvenstveno
za male i srednje poduzetnike te razvoja snažne i održive globalno konkurentne industrijske osnove.
6. “Program za nove vještine i radna mjesta” s ciljem modernizacije
tržišta rada te osnaživanja ljudi razvojem njihovih vještina tijekom
cijeloga života s ciljem povećanog
sudjelovanja radne snage te boljeg
slaganja ponude i potražnje, uključujući i kroz mobilnost radne snage.
7. “Europska platforma protiv siromaštva” s ciljem jačanja društvene i
teritorijalne povezanosti na način da
svi imaju koristi od prednosti rasta i
radnih mjesta te da se ljudima koji
pate od siromaštva i socijalne isključenosti omogući dostojanstven život
i aktivno sudjelovanje u društvu.
EU za medije
83
Zemlja kandidatkinja / Candidate
country:
Zemlja pristupnica / Acceding
country:
Odnosi se na zemlju koja je zatražila pristupanje u Europsku uniju i čiji je zahtjev
službeno prihvaćen. Trenutačno postoji
pet zemalja kandidatkinja: Hrvatska, Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija,
Turska, Island i Crna Gora. Prije nego što
se pridruži EU-u, zemlja kandidatkinja
mora zadovoljiti kopenhaške kriterije za
članstvo, kao i madridske kriterije.
To je zemlja kandidatkinja koja je zadovoljila kopenhaške kriterije, koja je dovršila pregovore i koja je potpisala Ugovor o pristupanju Europskoj uniji.
Zajedničko tržište / Common market:
Kada je EEZ osnovana 1957. godine, temeljila se na “zajedničkom tržištu”. Drugim riječima, ljudi, robe i usluge trebali bi
se moći slobodno kretati između država
članica, kao da su u jednoj zemlji, bez
kontrola koje se provode na granicama
i bez plaćanja carinskih pristojbi. Međutim, bilo je potrebno vrijeme da se to postigne: carinske pristojbe između zemalja
EEZ-a u potpunosti su ukinute tek 1. srpnja 1968. Za uklanjanje ostalih prepreka
za trgovinu trebalo je vremena pa je “jedinstveno tržište” uvedeno tek krajem
1992. godine.
84 EU za medije
* Opsežniji rječnik možete pronaći na:
›› Eurojargon
http://europa.eu/abc/eurojargon/
index_en.htm
›› EC Enlargement glossary
http://ec.europa.eu/enlargement/
glossary/index_en.htm
›› Leksikon Ministarstva vanjskih
POSLOVA I EUROPSKIH INTEGRACIJA
http://www.mvpei.hr/ei/
download/2005/06/15/Mali_leksikon.pdf
KONTAKTI
EU za medije
85
Kontakt osobe za dodatne
informacije
Glasnogovornička služba
Europske komisije
Koen DOENS,
voditelj Glasnogovorničke službe
T: +32 2 298 15 66
M: +32 2 498 981 566
F: +32 2 296 79 12
E: [email protected]
Europsko vijeće
Glasnogovornik predsjednika
Dirk De Backer
Zamjenik glasnogovornika
Jesús Carmona
T: +32 (0)2 281 51 50
T: +32 (0)2 281 51 51
E: [email protected]
Vijeće EU
Ured za medije
T: + 32-2 281 63 19
F: + 32-2 281 80 26
E: [email protected]
W: www.european-council.europa.eu
86 EU za medije
Europski parlament
Glasnogovornik
Armin Machmer
T: Bruxelles: +32 2 28 44 151
T: Strasbourg: +33 3 88 1 74 134
E: [email protected]
Delegacija Europske unije
u Republici Hrvatskoj
Trg žrtava fašizma 6,
10000 Zagreb, Hrvatska
T: + 385 1 4896 500
F: + 385 1 4896 555
E: [email protected]
W: www.delhrv.ec.europa.eu
Radno vrijeme:
ponedjeljak - četvrtak: 9.00 - 17.00
petak: 9.00 - 15.00
Kontakt:
Mirella Rašić
T: + 385 (0)1 4896 571
F: + 385 1 4896 555
E: [email protected]
Informacijski centar Europske unije
Trg žrtava fašizma 6, 10000 Zagreb
T: +385 1 4500 110
E: [email protected]
W: www.delhrv.ec.europa.eu
Radno vrijeme:
ponedjeljak - petak: 10.00 – 17.30
Kontakt osoba:
Avis Beneš,
voditeljica Informacijskog centra EU-a
T: + 385 1 4896 532
E: [email protected]
Ministarstvo vanjskih
i europskih poslova
Trg N. Š. Zrinskog 7-8, 10000 Zagreb
T: +385 1 4569 964
F: +385 1 4920 149
W: www.mvep.hr
Besplatni telefon za informacije o EU:
0800 622 622
Ured za odnose s javnošću:
T: +385 4597 704
F:+ 385 1 4569 973
E: [email protected]
Ured glavnog pregovarača
Republike Hrvatske
Kontakt u Zagrebu Ured glavnog pregovarača
Trg Sv. Marka 2, 10000 Zagreb
T: +385 1 4569 333
F: + 385 1 4569 325
Kontakt u Bruxellesu
Misija Republike Hrvatske
pri Europskoj uniji
50, Avenue des Arts
1000 Bruxelles
T: +32 2 507 54 11
F: +32 2 646 56 64
Ministarstvo regionalnog razvoja
i fondova EU-a
Radnička cesta 80/V
10000 Zagreb, Hrvatska
T: + 385 1 4569 179
F: + 385 1 4569 187
W: www.mrrfeu.hr
Središnja agencija za financiranje i
ugovaranje (SAFU)
Trg kralja Petra Krešimira IV 1
10 000 Zagreb, Hrvatska
T: +385 1 6400 600
W: www.mrrfeu.hr
EU za medije
87
Korisne web stranice
Audiovizualna služba Europske komisije
– služba za arhivu i novosti vezane za
EU koja pruža informacije prilagođene
profesionalnim novinarima i popraćene
raspoloživim video, audio i fotografskim
materijalima.
Kontakt:
Šef službe: Fabrizia De Rosa
T: +32 2 299 37 39
E: [email protected]
W: www.ec.europa.eu/avservices
88 EU za medije
Europe by Satellite (EbS) je televizijska
informativna služba Europske unije. Osnovana je 1995. godine i profesionalnim
novinarima putem satelita pruža audiovizualne materijale vezane za EU. Programi
se sastoje od kombinacije prijenosa uživo,
emisija vijesti, te arhive materijala (stockshots) vezane za javne politike i pitanja
vezana za EU.
Kontakt:
T: +32 2 296 41 06
F: +32 2 230 12 80
W: www.ec.europa.eu/avservices/ebs
RAPID priopćenja za javnost
Europski parlament
›› http://europa.eu/rapid/
›› http://www.europarl.europa.eu/en/
pressroom/
Baza podataka RAPID sadrži sva
priopćenja za javnost Europske komisije
od 1985. godine. Sadrži i novosti s podnevnih sastanaka s novinarima u Općoj
upravi za komunikacije te govore povjerenika. Priopćenja za javnost nekih drugih
institucija, posebice Vijeća EU-a, mogu se
također pronaći na Rapidu.
Europsko vijeće
›› http://www.consilium.europa.eu/press.
aspx?lang=en
Europski revizorski sud
›› http://eca.europa.eu/portal/page/
portal/eca_main_pages/splash_page
EU press room
›› http://europa.eu/press_room/index_
en.htm
Jedinstveno mjesto pristupa za novinare
– najvažnije vijesti iz EU-a i medijski paketi o ključnim pitanjima. Svaka institucija EU-a ima prostor
namijenjen medijima putem kojeg je
omogućen pristup priopćenjima za
javnost, govorima, izjavama, informacijama i ostalim materijalima za medije.
Europski sud
›› http://curia.europa.eu/jcms/jcms/
Jo2_16799/
Europski pravobranitelj
›› http://www.ombudsman.europa.eu/
press/home.faces
Europska središnja banka
›› http://www.ecb.europa.eu/press/pr/
date/2010/html/index.en.html
Europska investicijska banka
›› http://www.eib.org/infocentre/press/
index.htm
Europski gospodarski i socijalni odbor
›› http://www.eesc.europa.eu/?i=portal.
en.home
EU za medije
89
Odbor regija
›› http://www.cor.europa.eu/
Audiovizualna baza podataka:
Audiovizualna služba Europske komisije:
EU4Journalists
›› http://ec.europa.eu/avservices/video/
index_en.cfm - video materijali
›› http://www.eu4journalists.eu/
Ova je stranica osmišljena kao pomoć
novinarima koji pokrivaju tematiku Europske unije, bilo da rade u Bruxellesu,
zemljama kandidatkinjama ili negdje
drugdje. Stranica sadrži temeljne informacije o djelovanju EU-a, kao i kontakt
podatke osoba zaduženih za medije u
EU-u. Glavni sadržaj internetskih stranica
EU4Journalists dostupan je sada i na
hrvatskom i turskom jeziku.
›› http://ec.europa.eu/avservices/photo/
index_en.cfm - fotografije
›› http://ec.europa.eu/avservices/video/
video.cfm?page=thematic&th=10&sitela
ng=en - Opća uprava za proširenje
Audiovizualna služba Europskog
parlamenta:
›› http://audiovisual.europarl.europa.eu/
Audiovizualna služba Vijeća EU-a:
›› http://www.consilium.europa.eu/
council/photographic-library.aspx
›› http://video.consilium.europa.eu/
90 EU za medije
Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj
Informacijski centar Europske unije
Trg žrtava fašizma 6, 10 000 Zagreb
Tel.: +385 1 4500 110
Fax : +385 1 4500 111
92 EU za medije
E-mail: [email protected]
Web: www.delhrv.ec.europa.eu

novoj metodi brojčanog označivanja - EUR-Lex

Rast za održivu budućnost bogatu radnim mjestima

Više….

(za gospodarske i financijske poslove), Bruxelles, 9

Brošura EDIC 2014.

Godišnje izvješće za 2012. godinu - česta pitanja

Mitovi i legende o Europskoj uniji

Zapošljavanje i radni odnosi u željezničkom sektoru

Poziv na podnošenje prijedloga – GR/001/15 - OHIM

Preuzmi u pdf formatu