ovdje - Udruga Mentor

Evaluacijski izvještaj –
„Prevencijskih i intervencijskih projekata
udruge Mentor“
– Splitsko dalmatinska županija
Pripremila: Nataša Škrbić,
konzultantica za javni i neprofitni sektor
u suradnji s Teom Radić, voditeljica ureda udruge Mentor
Zagreb, lipanj-srpanj, 2013.
SADRŽAJ:
1. Uvod u evaluaciju
2. Relevantnost prevencijskih projekata s obzirom na potrebe i prioritete javne
politike
3. Prevencijski programi i projekti udruge Mentor
4. Procjena ostvarenosti ciljeva prevencijskih projekata „Iskra“ udruge Mentor
4.1 Ciljevi i ukupan obuhvat korisnika projektima „Iskra“ u SDŽ
4.2. Procjena kvalitete programa i suradničkih odnosa iz perspektive ključnih dionika –
osvrt na razdoblje 2008 - 2012.
4.3. Procjena kvalitete programa i suradničkih odnosa iz perspektive ključnih dionika –
osvrt u 2013.
4.4. Prepoznati izazovi
5. Zaključci i preporuke
Vanjska evaluacija omogućena je financijskom podrškom Ureda za
suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske. Sadržaj ove
publikacije isključiva je odgovornost autora i nužno ne izražava
stajalište Ureda.
2
1. Uvod u evaluaciju
Udruga Mentor je tijekom višegodišnje provedbe brojnih projekata provodila isključivo
unutarnji monitoring i evaluaciju. Vanjskom evaluacijom projekta, a kroz procjenu
ukupnog utjecaja projektnih aktivnosti u okviru projekta „Iskra“ u proteklih pet godina
provedbe, planirano je unaprijediti provedbu programa prevencije ovisnosti što je ujedno
bio i jedan od osnovih ciljeva Natječaja Ureda za suzbijanje zlouporabe droga kojim su se
osigurala sredstva za evaluaciju.
Udruga za građansko obrazovanje i društveni razvoj – DIM Zagreb, koja ima višegodišnje
iskustvo rada na razvojnim projektima kroz mrežu suradnika i aktera na području
društvenog razvoja, utvrdila je opseg vanjske evaluacije, koju je provela stručna
suradnica DIM-a Nataša Škrbić, konzultantica za javni i neprofitni sektor iz Zagreba sa
višegodišnjim iskustvom monitoringa i evalucije kao i razvoju programa društvenog
razvoja (CV evaluatorice dostupan na LinkedIn mreži).
Svrha vanjske evaluacije je analizirati postignuća te pridonijeti preporukama za daljnje
projektne aktivnosti i organizacijski aspekt rada udruge općenito.
Opseg evaluacije s obzirom na raspoložive resurse bio je ograničen, no uključio je
sljedeće metode:
 pregled i analizu te odabir ključnih materijala i dokumenata koji su proizašli iz
projekata „Iskra“ provedenih u razdoblju od 2008. do 2012. godine na području
Splitsko-dalmatinske županije. Ova aktivnost vršila se ograničeno, u suradnji s
udrugom s obzirom na limitiran opseg analize;
 analizu evaluacijskih pisanih osvrta sudionika sa predavanja i posebno sa
radionica;
 polustrukturirane intervjue (grupne i individualne) s 18 dionika; stručnim timom
udruge (suradnicima koji su proveli projekt u svrhu identificiranja ključnih osvrta
o postignućima i prijedloga za unaprjeđenje aktivnosti ubuduće), stručnim
službama škola odnosno pedagoškim djelatnicima škola s kojima je udruga
ostvarila suradnju (škole u Splitu i Kaštel Lukšiću) i sa roditeljima koji su bili
uključeni na predavanjima i u radionice (10 roditelja);
 izradu kratkog završnog evaluacijskog izvještaja s preporukama za nastavak.
2. Relevantnost prevencijskih projekata s obzirom na potrebe i prioritete javne
politike
Prema raspoloživim podacima za 2012. godinu, godišnje se u Hrvatskoj liječi od bolesti
ovisnosti o drogama otprilike 8.000 osoba (bolnički i izvanbolnički obuhvat). U 2012.
godini na liječenju je bilo 7.855 osoba što je 2,5% više nego prethodne godine (7.665
osoba). Broj novih osoba u sustavu liječenja kontinuirano se i dalje smanjuje. U 2012.
godini prvi put je liječeno 1.120 osoba (u 2011. – 1.151). U sustav i dalje godišnje ulazi
više neopijatnih nego opijatnih ovisnika. Prema spolu i dobi, muškaraca liječenih ovisnika
bilo je 82,5 % prošle godine i 17,5% žena. Sveukupno je u dobi do 19 godina bilo 592
osobe (7,5%).
U sedam županija broj ovisnika na 100.000 stanovnika je viši od prosjeka
Hrvatske. To su: Istarska županija (588,3), zatim Zadarska (472,0), Grad Zagreb
(430,0),
Šibensko-kninska
(382,6),
Primorsko-goranska
(373,0),
Dubrovačkoneretvanska (351,5) te Splitsko-dalmatinska (332,2). Tako je 2012. na ukupno
304.915 stanovnika u Splitsko-dalmatinskoj županiji zabilježeno 1.013 liječenih ovisnika,
od kojih je 113 osoba prvi put liječeno.
3
Prema istraživanju koje su provele Lasta Unković (MOBMS) i dr.sc Marijana Majdak
(Sveučilište u Zagrebu) 2007. godine na području Splita, a u obuhvatu od ukupno 196
učenika dviju srednjih škola (50,5% M; 45,5% Ž) podaci govore da je trećina ispitanika
barem jednom u životu konzumirala neki oblik psihoaktivne droge, a da 21% njih drogu
konzumira svakodnevno. Iz rezultata istraživanja vidljivo je i da najveći broj njih
najčešće konzumira kanabinoide (marihuanu i hašiš), čak 80,1%, dok se rjeđe
konzumiraju halucinogeni (ecstasy i LSD) 7.4% i stimulanti (amfetamin i kokain) 4.2%.
Prema Nacionalnom programu djelovanja za mlade od 2009. do 2013. godine,
sve značajnije mjesto među zdravstvenim poteškoćama mladih danas zauzimaju
poremećaji i bolesti povezane s određenim ponašanjima, navikama i stilovima življenja,
što uključuje prekomjerno konzumiranje alkohola, pušenje duhana, uživanje
psihoaktivnih droga, rizično seksualno ponašanje i spolno prenosive bolesti, neadekvatna
tjelesna aktivnost, kvaliteta prehrane, poremećaji uzimanja hrane i posljedice prometnih
nesreća i dr.).
U Republici Hrvatskoj se istraživanjem ESPAD (engl. The European School Survey
Project on Alcohol and Other Drugs) na nacionalnoj razini prate trendovi vezani uz
konzumiranje opojnih droga učeničke populacije. Istraživanje koje provodi Hrvatski zavod
za javno zdravstvo, koordinatorica dr. Marina Kuzman, od 1995. god do 2003. god.
bilježi alarmantni porast trendova eksperimentiranja petnaestogodišnjaka sa opojnim
drogama. Prema podacima, tijekom tog perioda Hrvatska se svrstala u vrh europskih
zemalja po konzumiranju sredstava ovisnosti od strane učeničke populacije. Istraživanje
ESPAD, provedeno tijekom 2007. god, ukazalo je na blagu stagnaciju eksperimentiranja
petnaestogodišnjaka sa pušenjem i opojnim drogama, dok je upotreba alkohola i dalje
u vrlo zabrinjavajućem porastu. Pijenje alkohola kod petnaestogodišnjaka svrstalo je
Hrvatsku 2007. godine iznad prosjeka zemalja obuhvaćenih istraživanjem u odnosu na
1995. god. kada je Hrvatska bila znatno ispod prosjeka.
Posljednje istraživanje ESPAD provedeno za 2011. godinu ukazuju da postoji
trend povećanja i osobito rizičnog pijenja, definiranog kao pijenje 40 i više puta
u životu te „ekscesno pijenje“ ili „binge drinking“. Svaki drugi dječak i svaka
četvrta djevojčica pili su alkohol 40 i više puta u životu do dobi od 15 do 16 godina. Više
od 5 pića u jednoj epizodi pijenja pilo je u posljednjih mjesec dana (od dana provedenog
istraživanja) 59% dječaka i 48% djevojčica. Za oba pokazatelja trendovi su u porastu.
Podaci o najnovijem istraživanju ESPAD dostupni su i u Nacionalnoj strategiji razvoja
zdravstva 2012.-2020.
Prema procjenama SZO-a, pušenje je u Hrvatskoj vodeći uzrok opterećenja bolestima
(izraženo u stopi izgubljenih godina zdravoga života - DALY), s udjelom od 15,8%. Prema
podacima HZA-e iz 2003., u Hrvatskoj je pušilo 27,4% osoba (33,8% muškaraca i 21,7%
žena) u dobi 18 i više godina, što je više od prevalecije pušenja u državama članicama
EU-a prije 2004. godine (25,6%) kao i u novim članicama (25,4%). Procjenjuje se da od
bolesti vezanih uz pušenje u Hrvatskoj godišnje umire više od 9.000 ljudi ili svaka peta
do šesta umrla osoba. Prema podacima istraživanja ESPAD iz 2007. godine, u posljednjih
mjesec dana je pušilo 38% dječaka i jednaki postotak djevojčica, a eksperimentiranje s
duhanom započinje u sve ranijoj dobi. Prema podacima Svjetskog istraživanja o uporabi
duhana u mladih (GYTS, 2007.) u Hrvatskoj je 67,1 % učenika u dobi od 13-15 godina
probalo pušiti ili je eksperimentiralo s cigaretama.
Prema podacima iz Nacionalnog programa djelovanja za mlade od 2009. do 2013.
godine zlouporaba droga je kompleksan medicinsko-društveni fenomen s brojnim
zdravstvenim, društvenim i ekonomskim posljedicama za pojedinca, obitelji i zajednicu, a
smrtnost je među ovisnicima o psihoaktivnim drogama značajno, nekoliko puta viša no u
općoj populaciji iste dobi. Prvo uzimanje bilo koje droge zbiva se u dobi od oko 16
godina, prvo uzimanje heroina sa 20 godina. Prije trinaeste godine je 4% mladića i 3%
djevojaka iskušalo marihuanu.
4
Posljednje istraživanje županijskog Zavoda za javno zdravstvo koje se provodi
svake četiri godine na uzorku od 2.000 15-godišnjaka pokazalo je da se
tinejdžeri u Splitsko-dalmatinskoj županiji opijaju i drogiraju više od svojih
europskih vršnjaka. Sociologinja Roberta Matković koja je sudjelovala u istraživanju
kaže "Ono što je nas stvarno začudilo je da 28 posto mladih koristilo neka ljepila,
sredstva za otapanje ili nešto slično tome. Jednostavno nam nije jasno jesu li mladi krivo
shvatili pitanje, iako se ne može krivo shvatiti pitanje, ili se nešto događa vani, a da
stručne razvojne službe i stručnjaci još uvijek ne znaju o čemu se radi". Matković dodaje
kako su podaci poražavajući i na razini cijele Hrvatske. Veća dostupnost i male cijene
novih vrsta opijata poput osvježivača zraka uzrok su ovim podacima, unatoč kvalitetnim
preventivnim programima koji se provode. Ispitivanja su pokazala da više nema spolnih
razlika među mladim ovisnicima.
Način života današnjih obitelji uključuje izražene napore za osiguravanjem
egzistencijalnih potreba, nedostatak vremena za obiteljsku inerakciju i komunikaciju te
narušenu tradicionalnu poziciju roditelja. Ulogom stečeni autoritet utječe, između
ostalog, i na loše snalaženje roditelja u vlastitoj ulozi; zabrinuti za golu egzistenciju
mnogi zakazuju u nekim ili mnogim aspektima svoje roditeljske uloge. Roditelji su
nesigurni u svoje odgojne postupke, nedovoljno upoznati sa razvojnim fazama djece i
adekvatnim odgojnim postupcima i stilovima kojima mogu dodatno ojačati protektivnu
ulogu obitelji. Vidljivo je da su pomaknute i izbrisane granice unutar obiteljske strukture i
uloge, a ovisnički oblici ponašanja nemaju granica ni unutar cjelovitih ili necjelovitih
obitelji. Često iz neznanja i nemoći roditelj na krizu u odnosu odgovara neefikasnim
ponašanjem baš kao što i dijete na svoju krizu odgovora konzumiranjem alkohola ili
droga. Posebno osjetljivi period odrastanja je razdoblje adolescencije čiji je nedjeljivi dio
odupiranje autoritetu roditelja. U adolescenciji se javlja potreba za oslobađanjem od
autoriteta roditelja, a istovremeno i osjećaj straha od odrastanja i odgovornosti i pokušaj
održavanja veze s roditeljima. U nastojanju da razviju vlastiti identitet adolescenti imaju
potrebu pripadanja vršnjačkim grupama, čije će norme i vrijednosti i sami prihvaćati.
„Kod jednih mladih ta je potreba više, a kod drugih manje izražena, ali zbog grupnog
konformizma (neću da budem crna ovca) i u za to pogodnim situacijama (rođendanske
zabave, tulumi i slično) mnoge djevojke i mladići, bez obzira na rizike, pristaju da (prvi
put) uzmu drogu ili se uključe u neki drugi, u društvu kao cjelini nepoželjni oblik
ponašanja“ (grupa autora, Avanturizam roditeljstva - adolescencija, prevencija, 1999).
Budući da je obitelj prvi odgojni i zaštitni čimbenik u razvoju mlade osobe, nužno je
posebnu pozornost usmjeriti na izgradnju i jačanje kvalitetnih i poticajnih odnosa među
njenim članovima, što uključuje i poboljšanje roditeljskih znanja i vještina, te time i
unapređenje njezine odgojne funkcije. Iako rođenjem djeteta roditelj preuzima jednu od
najzahtjevnijih uloga u životu, u Hrvatskoj se ne provodi sustavna edukacija i priprema
roditelja za tu važnu ulogu. Stoga je potrebno poučavati roditelje o odgojnoj ulozi jer je
roditelj model, uzor i voditelj. Iskustva iz prakse pokazuju da često dolazi do zamjene
uloga u obitelji i da roditelji, u najboljim namjerama, djeci daju previše slobode kojoj
nisu dorasla. Sloboda i pravo uključuje i odgovornost prema sebi i prema drugima, a
odgoj za odgovornost u opisanim slučajevima često izostaje. Istraživanja pokazuju da
nesretne cjelovite obitelji prouzrokuju veće poteškoće kod djece nego razvedene obitelji,
ukoliko se tijekom razvoda vodilo računa o emocionalnim potrebama djece.
Istraživanja pokazuju da adekvatna roditeljska uključenost u život mlade osobe
može
reducirati
rizik
mogućeg
eksperimentiranja
sa
psihoaktivnim
supstancama, čak i kod adolescenata kod kojih je rizik pojačan – poput onih koji imaju
poteškoće sa kontroliranjem emocija, buntovno se ponašaju ili su tjeskobni. Istraživanje
ESPAD je pokazalo da su izravno važni čimbenici koji doprinose povećanju rizika
ovisničkih ponašanja kod djece roditeljski stavovi, roditeljske navike, roditeljski nadzor,
obiteljsko funkcioniranje i komunikacija. Ključnim se pokazalo kako djeca doživljavaju
roditeljsko ponašanje.
5
Nacionalna strategija suzbijanja zloporabe droga u Republici Hrvatskoj za
razdoblje od 2012. do 2017. godine također naglašava kako se preventivni programi
u obiteljskom okruženju trebaju usmjeriti afirmaciji pozitivnog roditeljstva i biti
osmišljeni za poboljšanje obiteljskog povezivanja i odnosa, sve s ciljem
povećanja uloge obitelji u prevenciji ovisnosti.
I u Nacionalnom programu prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno –
obrazovnom sustavu, te djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi za razdoblje od
2010. do 2014. godine, naglašeno je kako preventivni programi u obiteljskom
okruženju trebaju poboljšati obiteljsko povezivanje i odnose uključujući roditeljske
vještine, praksu za razvoj komunikacije i oblikovanje obiteljske politike za nekorištenje
supstanci. Drugim riječima, ako se projektne aktivnosti usmjere na obiteljske intervencije
za opću populaciju, može se dugoročno pozitivno promijeniti specifično obiteljsko
ponašanje što će rezultirati ukupnim smanjenjem rizika za konzumiranje droga.
Relevantnost
prevencijskih
programa
ogleda
se
i
u
uspostavljenoj
institucionalnoj koordinaciji. Što se tiče horizontalne i vertikalne policy
koordinacije, važnu ulogu u provođenju različitih preventivnih aktivnosti na razini
odgojno-obrazovnih ustanova imaju učitelji, nastavnici i koordinatori školskih
preventivnih programa, a na razini regionalne samouprave županijski
koordinatori i županijsko povjerenstvo.
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta imenovalo je za svaku županiju županijskog
koordinatora za provođenje programa prevencije ovisnosti u osnovnim i srednjim
školama. Županijski koordinatori obvezni su članovi županijskih povjerenstava za
suzbijanje zlouporabe droga koja su osnovana pri svim županijama. Osnovna zadaća
županijskih koordinatora je prikupljanje i ujedinjavanje programa prevencije ovisnosti za
osnovne i srednje škole prikupljenih od voditelja programa u školama te izrađivanje
školskoga preventivnog programa za županiju u suradnji sa županijskim povjerenstvom i
županijskim uredom nadležnim za obrazovanje te dostava na odobrenje Ministarstvu
znanosti, obrazovanja i sporta.
Također, sve više na važnosti dobiva i evaluacija, a Ured za droge na Internetskim
stranicama, objavio je i prvi nacrt EMCDDA-ovih Smjernica za evaluaciju prevencije
droga iz serije publikacija i policy smjernicama Europskog centra za praćenje droga i
1
ovisnosti o drogama. Ove Smjernice nude praktične savjete kako osigurati optimalnu
kvalitetu i dobru praksu u aktivnostima za evaluaciju prevencije ovisnosti o drogama,
dajući popis pitanja koja se moraju postaviti prilikom eveluacije intervencije, zajedno s
primjerima dobre prakse i rječnikom termina. Smjernice nisu namijenjene samo
stručnjacima koji rade u području droga, nego i znanstvenicima, onima koji kreiraju
politiku i ostalima manje neposredno uključenima na tom polju. Ova bi publikacija trebala
svima omogućiti da osiguraju ispravnu evaluaciju prevencije droga i da odluke o
financiranju donose na osnovi najbolje moguće informacije. Iz dokumenta je razvidan i
drugi važan alat EMCDDA-ovog projekta evaluacije, a to je Banka evaluacijskih
instrumeneta, koja slijedi strukturu i filozofiju Smjernica. Banka je zbirka
visokokvalitetnih, široko korištenih instrumenata, s općim uvodom u implementaciju i
prilagodbu tih instrumenata u specifičnim sredinama. Svaki instrument je popraćen
komentarom, a Banka je opremljena sredstvima za pretraživanje radi lakšeg dohvata
instrumenata za različite ciljeve i sredine. Banka stoji na raspolaganju na Internetu.
Izvješće koji opisuje Banku trenutno je na raspolaganju EMCDDA-u. Sve to ukazuje na
1
http://nijd.uredzadroge.hr/wpcontent/uploads/2009/01/Prirucnik_o_evaluaciji_preventiv
nih_programa_zadnje_lektorirano.doc
6
sve veći značaj kvalitete i sustavne provedbe preventivnih programa u zajednici koji se
trebaju redovno evaluirati.
3. Prevencijski programi i projekti udruge Mentor
Udruga Mentor je osnovana i registrirana u lipnju 2008. god, a svoju misiju ostvaruje
kroz realizaciju tri ključna programska cilja sukladno Statutu:
1. Unaprjeđivanje skrbi za fizičko i mentalno zdravlje;
2. Prevencija svih oblika rizičnih ponašanja – prevencija ovisnosti, nasilja, rizičnih
ponašanja u prometu, spolno-rizičnih ponašanja, te autoagresivnih i drugih oblika
ponašanja koja predstavljaju razvojni rizik za djecu i mlade, njihove obitelji i širu
zajednicu;
3. Promicanje inovativnih metoda poučavanja i cjeloživotnog obrazovanja, a koje
obuhvaća sve oblike učenja – formalne, neformalne i informalne – s ciljem
poboljšanja znanja, vještina i sposobnosti.
Preventivni odgoj je prva stepenica zaštite mentalnog zdravlja i treba ga započeti u
najranijoj dobi. Nedovoljna zastupljenost ovog oblika skrbi o djeci/mladima potaknula je
tim stručnjakinja društveno-humanističkog usmjerenja na formiranje organizacije sa
svrhom poboljšanja mentalnog zdravlja. Radno iskustvo tima udruge Mentor u području
psihosocijalne podrške i prevencije svih oblika asocijalnih ponašanja datira od 1993.
godine.
Prvi Mentorov projekt „Iskra“ počeo se provoditi 2008.g., neposredno nakon osnivanja
udruge, uz financijsku podršku Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske
solidarnosti. Od tada do danas projekt se kontinuirano provodi u suradnji sa školama
Splitsko-dalmatinske županije, a sredstva za provedbu ovog projekta osigurana su do
31.12.2013.g. Tijekom pet godina provedbe projekt je sufinanciran od strane
Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstva socijalne
politike i mladih i Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske u
ukupnom iznosu od 231.000,00 HRK, zatim od strane suradnika u projektu koji
osiguravaju prostore i opremu za aktivnosti te vlastitim resursima udruge. Temeljem
mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa
izdalo je u srpnju 2009.g. suglasnost za provedbu ovog projekta u školama.
Drugi Mentorov projekt „Želim, znam, mogu“ počeo se provoditi u veljači 2009.g., i
provodi se kontinuirano do danas, uz financijsku podršku Grada Splita u ukupnom iznosu
od 105.056,00 HRK. Svrha projekta je povećanje razine znanja i vještina mladih koje će
im omogućiti da se efikasno nose sa svakodnevnim izazovima i pritiscima kao i povećanje
razine informiranosti i samouvida mladih o štetnim posljedicama rizičnih ponašanja.
Aktivnosti projekta su ciklusi radionica za djecu i mlade. Projekt se provodio u suradnji sa
Skautskim klubom Marjan iz Splita i Graditeljsko-geodetskom tehničkom školom iz Splita,
a ove će se godine provesti u OŠ Blatine-Škrape u Splitu. I ovaj projekt je podržan od
strane suradnika u provedbi koji osiguravaju prostor i opremu za aktivnosti, a provedbi
doprinose i resursi udruge Mentor.
„Učenje ne mora biti mučenje“ projekt je koji se provodio u 2010. god., uz financijsku
podršku Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti u iznosu od
30.300,00 HRK. Svrha projekta je poboljšanje kvalitete življenja mladih usvajanjem
inovativnih metoda učenja i pamćenja koji će doprinjeti smanjenju pojavnosti svih oblika
rizičnih ponašanja. Aktivnosti obuhvaćene projektom su radionice za srednjoškolce putem
kojih se povećava učinkovitost u školi i reducira školski neuspjeh kao faktor rizika.
Projekt se provodio u suradnji sa Školom za dizajn, grafiku i održivu gradnju iz Splita.
Projekt „O alkoholu imaju pravo znati“ kojim povećavamo razinu znanja o fenomenu
zlouporabe alkohola i posljedicama na individualnoj, obiteljskoj i društvenoj razini i na
taj način utječemo, između ostalog, i na tolerantne stavove zajednice prema pijenju
7
alkohola, prvenstveno je namijenjen onima koji su u najtješnjem odnosu sa djecom, a to
su njihovi roditelji i učitelji. Projektom su obuhvaćene i javne tribine za predstavnike
lokalne samouprave, zatim predstavnike relevantnih institucija/ustanova, predstavnike
organizacija civilnog društva koje svoje aktivnosti usmjeravaju djeci i mladima i borbi
protiv alkoholizma, predstavnike medija, te građane. Projekt se provodio u Makarskoj,
Omišu i Starome Gradu. Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade u
odgojno-obrazovnom sustavu kao jedan od ciljeva ima i edukaciju svih sudionika
školskog preventivnog programa o sredstvima ovisnosti i problemu ovisnosti, i kao takav,
ovaj se projekt provodio od 2011. do 2012. godine uz financijsku potporu Ministarstva
zdravlja i socijalne skrbi u iznosu od 45.000,00 HRK.
Mentorov projekt „MOVE – kratka motivacijska intervencija“ proveden je tijekom
2011. i 2012. godine uz financijsku podršku Ureda za suzbijanje zlouporabe opojnih
droga Vlade RH u iznosu od 7.000,00 HRK i Ministarstva socijalne politike i mladih u
okviru projekta PUP-prevencijom u praksi. Svrha projekta je podizanje razine
kompetentnosti stručnjaka u području socijalne skrbi koji se u svom svakodnevnom radu
susreću sa mladima rizičnih ponašanja. Edukacija „MOVE“ se sastoji od 12
dijelova/modula koji se provode tijekom tri dana. Primjenjena metoda rada je radionica.
Projekt je proveden u suradnji sa Centrom za socijalnu skrb Split.
„PUP – Prevencijom u praksi“ projekt je iz 2012. godine, financiran od Ministarstva
socijalne politike i mladih u iznosu od 68.700,00 HRK. Cilj ovog projekta je povećati
razinu znanja i vještina stručnjaka u području odgoja i obrazovanja i socijalne skrbi o
etiologiji rizičnih ponašanja, o zlouporabama droga i njihovom suzbijanju kroz smanjenje
potražnje putem programa univerzalne, selektivne i indicirane prevencije te ih osposobiti
za učinkovitiji rad s djecom/mladima te skrenuti pozornost šire javnosti na problem
ovisnosti u zajednici i važnost preventivnih programa.
4. Procjena ostvarenosti ciljeva prevencijskih projekata „Iskra“ udruge Mentor
4.1 Ciljevi i ukupan obuhvat korisnika projektima „Iskra“ u SDŽ
Opći cilj projekta „Iskra“ je unaprjeđivanje skrbi za fizičko i mentalno zdravlje te
prevencija rizičnih ponašanja mladih s naglaskom na prevenciju ovisničkih oblika
ponašanja. Specifični cilj je smanjenje pojavnosti eksperimentiranja i konzumiranja
legalnih i ilegalnih sredstava ovisnosti od strane djece i mladih na području Splitskodalmatinske županije kroz sljedeće aktivnosti:





informiranje roditelja o trendovima eksperimentiranja učenika sa sredstvima
ovisnosti i o njihovim dugoročnim utjecajima na fizičko i mentalno zdravlje,
povećavanje razine znanja i vještina roditelja, potrebnih za kvalitetniju obiteljsku
interakciju i efikasnije postizanje odgojnih uloga,
skretanje pozornosti roditelja na važnost roditeljske uloge u prevenciji ovisničkih
oblika ponašanja,
razvijanje suradnje između škole i obitelji u preventivnom djelovanju,
skretanje pozornosti šire javnosti na problem ovisnosti u zajednici i važnost
preventivnih programa.
Tijekom pet godina provedbe projekt „Iskra“ je sufinanciran od strane Ministarstva
obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstva socijalne politike i mladih
i Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade republike Hrvatkse u ukupnom iznosu od
231.000,00 HRK, uz dodatna nefinancijska sredstva od strane suradnika u projektu koji
osiguravaju prostore i opremu za aktivnosti te vlastitim financijskim i nefinancijskim
resursima udruge. Ukupno gledano, može se reći da je projekt više nego troškovno
učinkovit jer je ukupan obuhvat korisnika visok u odnosu na ukupan trošak
projekta.
8
Projektom je realizirano ukupno 55 predavanja i 24 radionice za roditelje u školama u
Splitsko-dalmatinskoj županiji u gradovima/mjestima Dugi rat, Kaštela, Klis,
Makarska, Mravince, Muć, Podgora, Seget, Solin, Split, Šestanovac, Trogir,
Tučepi. Najveći obuhvat po u školama u svim navedenim mjestima u županiji
bio je 2011. godine što je vidiljivo iz tablice obuhvata prema lokacijama:
Mjesto obuhvata / godina
i broj sudionika
Split
2008
2009
2010
2011
2012
UKUPNO
152
/
91
94
53
Makarska
/
62
31
39
27
390
159
Podgora
/
/
/
14
/
14
Tučepi
/
/
/
37
/
37
Seget
/
/
/
20
/
20
Šestanovac
18
/
/
16
/
34
Trogir
/
/
25
61
/
86
Kaštela
56
/
/
39
/
95
Solin
/
/
100
48
/
148
Dugi rat
49
/
/
/
/
49
Klis
/
/
/
48
/
48
Muć
/
/
/
18
/
18
Mravince
/
/
12
/
12
24
UKUPNO
275
62
259
434
92
1122
Predavanjima je obuhvaćeno 1.122 roditelja koji su informirani o trendovima
eksperimentiranja učeničke populacije sa sredstvima ovisnosti, a koji
zahtijevaju pojačane napore u prevenciji kako bi se utjecalo na smanjenje
interesa djece i mladih. Pri tom je potrebno naglasiti kako obuhvat kao i kontinuitet
provedbe ovise o raspoloživim sredstvima i projektnom financiranju, te se u tom smislu
može povećati uz strateško diverzificiranje metoda kojim se roditelji i učenici, ali i škole i
šira zajednica uključuju u ovakve programe.
Radionicama je obuhvaćeno 52 roditelja koji su kroz interaktivan rad pod vodstvom
stručnog tima udruge na sustavan i aktivan način obradili sve ono što je značajno za
kvalitetan odnos roditelj – dijete. To uključuje rad na stavovima i uvjerenjima, kao i na
samoprocjeni vlastitog ponašanja i osjećaja osobnog zadovoljstva u ulozi roditelja,
osvijestavanje činjenice da svojim ponašanjem i osobnim primjerom mogu biti uvjerljivi
model mladima, izabirući i podržavajući zdrave stilove življenja i gradeći kvalitetne
odnose u obitelji i okolini. Radionice, među ostalim imaju namjeru pokazati kako roditelji
koji su spremni raditi na sebi prihvaćaju da je u današnjem okruženju potrebno učiti i
uvježbavati vještine koje će pomoći uspješnijem ostvarivanju odgojnih ciljeva.
Teme ciklusa radionica za roditelje uvijek su razrađene prema potrebama korisnika,
a obuhvaćale su sljedeća područja obiteljske intervencije:

Osnovne psihičke potrebe/ želje /odnosi – Kroz odnose i interakciju sa
drugim
ljudima
zadovoljavamo
naše
temeljne
psihičke
potrebe
za
ljubavlju/pripadanjem,
uvažavanjem
slobodom
i
zabavom.
Dugoročno
nezadovoljene potrebe vode nas k osjećajima nezadovoljstva, nesretnosti,
tjeskobe,… Kako zadovoljavati vlastite psihičke potrebe i razvijati odnose sa
9
drugim, važnim ljudima u našem životnom okruženju i pri tome izabrati zdravi stil
življenja i biti u svojoj ulozi roditelja vjerodostojan model za identifikaciju?

Komunikacijske disfunkcije – Poruke koje šaljemo djeci često neopravdano
generaliziraju i etiketiraju dijete te na taj način, prihvaćanjem „etikete“, dijete
odustaje i ne razvija adekvatno svoje sposobnosti. Pristaje na našu sliku, sliku
roditelja, o njemu i etiketa postaje izgovor, uvriježeni obrazac ponašanja.
Djeci/mladima je potrebna ljubav, ohrabrivanje i prihvaćanje važnih osoba u
njegovom okruženju kako bi razvili pozitivnu sliku o sebi, samopoštovanje i
samopouzdanje. Samoprocjena obiteljske komunikacije, vrijeme za razgovor,
razmjenjivanje misli i osjećaja uz uzajamno prihvaćanje i uvažavanje,
prepoznavanje poruka koje čine komunikaciju između roditelja i djeteta
neučinkovitom, prakticiranje vještine aktivnog slušanja, te verbalne i neverbalne
komunikacije.

Samopoštovanje - Na čemu se temelji samopoštovanje djeteta i koja je njegova
uloga; uloga roditelja i roditeljskih stilova odgoja u razvoju samopoštovanja, kako
prepoznati nisko samopoštovanje i što za dijete znači nisko samopoštovanje, kako
pomoći djetetu da razvije osjećaj vlastite vrijednosti i pozitivnu sliku o sebi kao
važan intrapersonalni faktor u prevenciji ovisnosti.

Granice u odgoju - Granice koje odgojitelji postavljaju u odgoju odnosno pravila
ponašanja mogu biti mladima oslonac u procesu odrastanja - okviri koji pomažu
razlikovanje dobrog od lošeg, poželjnog od nepoželjnog, opasnog od bezopasnog.
One će pomoći odrastanju u zrelu, odgovornu i samostalnu osobu. Granice koje
se postavljaju bez objašnjenja, koje sužavaju slobodu, koje su lišene logičnog
smisla, neprimjerene dobi, najčešće izazivaju frustracije kod mladih. One su
svojevrsne kočnice jer otežavaju stjecanje samopouzdanja, aktualizaciju
potencijalnih sposobnosti, prihvaćanje osobne odgovornosti. Granica koja se mora
poštivati „zato što ja tako kažem“ neće pripomoći odrastanju i sazrijevanju mladih
u odgovornu osobu jer bude revolt i želju za otporom.

Rješavanje sukoba – Ponašanje, stavovi i vrijednosti roditelja imaju veliki
utjecaj na djecu. Poučavanjem djece nenasilnom rješavanju sukoba tako da
raspravimo problem s njima, potaknemo ih na razmišljanje o tome što se može
dogoditi ako probleme rješavaju nasiljem ili ako problem riješimo bez nasilja,
poučavamo ih kako se nositi s osjećajima ljutnje bez upotrebe nasilja. Naši
osjećaji su prihvatljivi, ali svako ponašanje nije prihvatljivo, pogotovo ne
ponašanje u kojem drugu osobu onemogućujemo da zadovolji svoje potrebe za
pripadanjem/uvažavanjem/slobodom. Stoga je odgovornost roditelja/učitelja
kreiranje sigurnog okruženja u kojem djeca zadovoljavaju svoje potrebe.

Odgovornost i posljedice – Primjenjujući pristup „umjesto“ djeteta i
preuzimajući djetetove zadatke umjesto da razvijamo njegove sposobnosti, ili
postupajući „prema“ djetetu kažnjavanjem, kritiziranjem, zanovijetanjem,
…uskraćujemo dijete u preuzimanju osobnih odgovornosti. Ako je dijete zrelo i
spremno činiti stvari samostalno, dopustimo mu to jer time jačamo njegovo
samopouzdanje u vlastite sposobnosti. U protivnom, kao roditelji koji radimo
„umjesto“ djeteta ili postupamo „prema“ djetetu kreiramo okruženje/stvaramo
uvjete u kojem naše dijete ne može djelotvorno zadovoljavati vlastite potrebe (za
uvažavanjem, za istraživanjem, slobodom izbora).

Uloga obitelji u prevenciji ovisnosti – obiteljske navike, obiteljsko
funkcioniranje, postavljanje jasnih pravila, dosljednost, razvijanje samopoštovanja
i poticanje odgovornosti kod djece, razvijanje emocionalnih i socijalnih vještina,
razrješavanje
frustracija,
transgeneracijski
prijenos
roditeljskih
modela
10
ponašanja; faktori za razvoj ovisnosti, kako prepoznati znakove uzimanja
sredstava ovisnosti, kako razgovarati s djecom o sredstvima ovisnosti
Radionice su se odvijale svaka dva tjedna i naišle su na vrlo dobar prijem stručnih službi
jer pokrivaju jaz u sustavu koji ne pokrivaju ni stručne službe škola niti centri za socijalni
rad ili obiteljski centri koji bi trebali osigurati dostupnost ili barem financiranje ovakvih
pograma.
4.2. Procjena kvalitete programa i suradničkih odnosa iz perspektive ključnih
dionika – osvrt na razdoblje 2008-2012.
Osim što je odaziv roditelja na predavanjima i radionicama opravdao sva očekivanja
tokom prethodnih pet godina provedbe projekta, udruga Mentor prikupila je povratne
informacije od 976 sudionika, većinom roditelja, no i odgojno - obrazovnih djelatnika koji
su bili uključeni u projekte. Svrha je bila osvrnuti se na uspješnost predavanja i
radionica, mjereno kroz tri kriterija kvalitete: relevantnost i primjerenost
sadržaja; korisnost informacija koje su pružene; te kvalitetu pristupa i izvedbe
kroz procjenu voditelja radionice.
Za potrebe evaluacije, analizirani su kumulativno podaci koji ukazuju na visoku razinu
zadovoljstva sva tri praćena kriterija (prosječno oko 95%) sa zanemarivim
udjelom nezadovoljnih.
Zadovoljstvo radionicama i predavanjima:
Procjena
zadovoljstva u
odnosu na:
Sadržaj
Zadovoljan
%
Djelomično
zadovoljan
%
Nezadovoljan
941
96%
35
4%
0
Informacije
917
94%
58
6%
1
Voditelje
predavanja/radionice
945
97%
28
3%
3
Koliko su provedene aktivnosti važne korisnicima, razvidno je iz komentara roditelja u
pisanim osvrtima u okviru interne evaluacije udruge Mentor2 koja se provodila nakon
predavanja i radionica u razdoblju od 2008 do 2012:
„Češće organizirati ovakva predavanja, hvala!“
„Kontinuirano tijekom školske godine obvezna predavanja.“
„Zahvalna sam svima koji su za ovo zaslužni, jer sam imala mnogo koristi. Želim
vam mnogo uspjeha u budućem radu“
„Što više predavanja u sličnim terminima sa sličnim temama svima bi koristile.
Hvala, dođite opet.“
„Trebalo bi jednom tjedno imati radionicu ili predavanje za roditelje jer osnova za
sve je promijeniti roditelja, onda je to lako primijeniti na djetetu.“
„Mislim da je to program koji bi svi roditelji trebali čuti pa makar ga ne primijenili
u svom odnosu s djetetom.“
„Da program traje cijelu godinu.“
„Češće organizirati ovakva predavanja, hvala!“
„Predavanje će mi pomoći u daljnjem odgoju moje djece“
Osim interesa roditelja projekt „Iskra“ pokazao je da su i pedagoški djelatnici
odgojno-obrazovne ustanove ovakav oblik suradnje ocijenile relevantnim i
2
Interna evaluacija dostupna u arhivi udruge Mentor.
11
kvalitetnim što najbolje ilustriraju dva izdvojena pisana osvrta;
„Mišljenja smo da na ovom projektu ne treba stati već u kontinuitetu nastaviti s
radionicama ne samo s roditeljima naše škole nego ponuditi program i ostalim školama.“
„Kao stručni suradnici prepoznajemo vrijednost i značaj edukacije roditelja i
osnaživanje njihove kompetencije u odgoju djece...stoga izražavamo zadovoljstvo
ovakvim oblikom i načinom suradnje te nam je želja da se suradnja nastavi.“
Na kraju pojedinih ciklusa radionica roditelji su ih ocijenili putem Upitnika za evaluaciju
uspješnosti radionica. Upitnik se sastoji od 12 pitanja, zatvorenog i otvorenog tipa, a
ispunilo ga je 29 sudionika/ca edukacije. Svrha ispitivanja jest utvrditi u kojoj su
mjeri pružena znanja i vještine ispunila očekivanja roditelja, koliko su primjenjiva u
svakodnevnom životu te u kojoj mjeri su provedenim radionicama ostvareni ciljevi
projekta:
Na skali od 1 do 5 (1=“vrlo nezadovoljan/a“, 2=“nezadovoljan/a“, 3=“umjereno
zadovoljan/a“, 4=“zadovoljan/a“, 5=“vrlo zadovoljan/a“) sudionici radionica za roditelje
ovako ocjenjuju zadovoljstvo provedenim radionicama:
Na pitanje u kojoj su im mjeri radionice ispunile očekivanja, sudionici odgovaraju:
12
Kada je riječ o količini pruženih znanja i vještina koje su usvojili na radionicama,
sudionici se opredjeljuju za svoje mišljenje, na skali od 1 do 5 (1=“nedovoljno“, 2=“vrlo
malo“, 3=“malo“, 4=“dovoljno“, 5=“mnogo“):
Količinu stečenih znanja i vještina koja su primjenjiva u svakodnevnom životu sudionici
ocjenjuju na skali od 1 do 5 (1=“nedovoljno“, 2=“vrlo malo“, 3=“malo“, 4=“dovoljno“,
5=“mnogo“):
Na pitanje u kojoj su mjeri ostvareni ciljevi ovog programa, na skali od 1 do 5
(1=“nedovoljno“, 2=“vrlo malo“, 3=“malo“, 4=“dovoljno“, 5=“mnogo“), sudionici
odgovaraju:
a) Informirati roditelje o trendovima eksperimentiranja učenika sa sredstvima ovisnosti
o njihovim utjecajima na fizičko i mentalno zdravlje – dvadeset sudionika ocjenjuje
ostvarenost ovog cilja ocjenom 5, devet ocjenom 4.
b) Povećati razinu znanja i vještina roditelja, potrebnih za kvalitetniju obiteljsku
interakciju i efikasnije postizanje odgojnih uloga - dvadeset sudionika ocjenjuje
ostvarenost ovog cilja ocjenom 5, devet ocjenom 4.
c) Skrenuti pozornost roditelja na važnost roditeljske uloge u prevenciji ovisničkih oblika
ponašanja – dvadeset sedam sudionika ocjenjuje ostvarenost ovog cilja ocjenom 5,
dvoje ocjenom 4.
13
d) Razvijati suradnju škole i obitelji u preventivnom djelovanju – dvadeset dva
sudionika ocjenjuje ostvarenost ovog cilja ocjenom odličan, sedam ocjenom 4.
Sudionici smatraju da će svih pet tema doprinijeti izgradnji odnosa sa djetetom.
Sudionici smatraju da je bilo „jako puno“ (14), „dosta“ (14), „djelomično“ (1) i „malo“
mogućnosti za razmjenu ideja i iskustava tijekom radionica.
Rad voditeljica radionica sudionici ocjenjuju „odličnim“ (25) i „vrlo dobrim“ (3). Na
pitanje otvorenog tipa što bi trebalo poboljšati u radu voditeljica radionica,
sudionici izdvajaju:
-Dati spisak literature ili nekih vježbi za „domaći rad“ kako bismo ostali što više u
kontaktu s onim što smo prošli na radionicama.
-Omogućiti više vremena za konstruktivan razgovor.
-Davati još više primjera iz života.
-Osigurati više vremena za predavanje i komunikaciju.
-Trebala bi inzistirati na uključenosti svih roditelja (par).
-dobiti materijale u bilo kakvom obliku koji su pokazivani na slajdovima.
Na pitanje što im se na radionicama najviše svidjelo, sudionici navode:
-Otvorena komunikacija svih sudionika radionice.
-Stručnost, spontanost, suradnja.
-Svidjelo mi se što je voditeljica pripremila dovoljan broj vježbi koje su mi pomogleda
malo više razmislim o nekim svojim postupcima, kao i da se poistovjetim sa djetetom i
njegovim razmišljanjima i osjećajima.
-Način na koji roditelji otvoreno i iskreno razgovaraju o problemima.
-Sve je jako dobro prezentirano.
-Novi pogled na svakodnevne probleme i situacije.
-Velike mogućnosti edukacije, komunikacije i ugodnog druženja.
-Općenito sve.
-Informiranost, opuštena atmosfera, „ugodna“ grupa i voditeljica koja nas je strpljivo
vodila sve ovo vrijeme. Na predavanje sam dolazila rado, a ne po „obavezi“.
-Razmjena mišljenja i iskustava tijekom radionice.
-Konkretne vježbe, i puno međusobnog razgovora – interakcija.
-Razmjena iskustava, samoprocjena.
-Otvorena komunikacija, zreli nivo razgovora.
-Otvorenost roditelja, spremnost na suradnju i pomoć.
-Praktični radovi, primjeri iz prakse.
-Nova znanja – ideje o tome gdje griješim i ideje o tome kojim putem krenuti.
-Odgovornost voditeljice.
-Ugodna i ležerna radna atmosfera.
-Dobra komunikacija, opuštena atmosfera.
-Jednostavnost, lako je sve primijeniti u svakodnevnoj komunikaciji – ne samo s djecom.
-Kontakt s drugim roditeljima, razmjena iskustva, novi pogled na nešto svakodnevno.
-To što kroz lagane, sitne zadatketoliko toga otkrijemo o sebi i o našim odnosima.
-To što smo dosta razgovarali i mogli podijeliti svoja iskustva, a često dobili i odgovore
na neka neizrečena pitanja.
Najmanje im se svidjelo:
-Trajanje.
-Potreba pojedinih sudionika da vode „glavnu riječ“.
-Manjak vremena za razgovor.
-Kratko je trajalo.
-Najmanje mi se svidjelo što u radionici nije sudjelovala stalna grupa roditelja, već je
varirao broj roditelja, stalno su „rasli“ novi.
-Pasivnost nekih sudionika.
-Izostanak polaznika.
-Mali odaziv roditelja.
14
-Samo to što je, u stvari, bilo jako malo roditelja i mislim da su propustili zaista prave
stvari i opipljive teme.
O utjecaju radionica na njih osobno, kao i na obiteljske odnose i interakciju u
obitelji, sudionici navode:
-Pozitivno. Svakako sam uspjela bar malo integrirati toga u svakodnevni život što je već
puno.
-Pozitivno u svakom pogledu: proširilo moje vidike, potvrdilo djetetu koliko nam je stalo
do njega.
-Više pazim na osjećaje svoga djeteta, pazim da komunikacija bude pozitivna.
-Nastojim što više primijeniti naučenog i da se znam kontrolirati u određenim
situacijama. Manje kritiziram, više surađujemo.
-Radionice su pozitivno utjecale na mene osobnojer sam uspjela više razmisliti o nekim
momentima u svome odgoju i trudim se (kao i suprug kojem sam prenijela informacije i s
kojim sam o tome razgovarala) primijeniti neka nova saznanja i postupke u svome
odnosu prema djeci.
-Kada se nađem u nekoj sličnoj situaciji pokušavam na što smireniji i bolji način pristupiti
tom problemu jer znam da samo na taj način dobivam veće rezultate.
-Na mene jako dobro jer sam mislila da sam jako dobro odgojila svoju djecu, ali sam
vidjela da imam propusta i da sam mogla još još bolje i da mogu još bolje.
-Potiču me na dublja i češća razmišljanja o iznesenim temama.
-Više o njima razmišljam (o onome što se radilo na radionicama) u svakodnevnim
životnim obiteljskim situacijama i interakcijama.
-Potakle su me na razmišljanje i samoprocjenu. Potvrdile su moje stavove o odgoju
djeteta i potakle me da nastavim u istome smjeru.
-Zahvalna sam svima koji su za ovo zaslužni, jer sam imala mnogo koristi. Želim vam
mnogo uspjeha u budućem radu!
-Povećala samosvijest o vlastitim postupcima, obiteljska situacija je još smirenija.
Potvrda o pravom pristupu djetetu. Treba vječno raditi na sebi i nastojati povećati
kvalitetu ukupnih obiteljskih odnosa.
-Mislim da se poboljšao i unaprijedio moj odnos sa djetetom i da ću biti barem malo
kvalitetniji i bolji roditelj.
-Na mene i moju obitelj jako pozitivno. Toliko pozitivno da mi se čini da sam skoro pa
riješila problem sa svojim djetetom, a time i poboljšala interakciju cijele obitelji.
-Danas je prvi dan ostatka mog i njihovih života.
-Osobno sam primjenila neke naučene alate i bili su jako učinkoviti.
-Stvorio se temelj za neke promjene. Ako sam znala što nije dobro, do sada nisam
nalazila rješenja. Na radionici sam uvidjela da promjene ne dolaze brzo, ali sigurno ne
dolaze ako se nikada ne počne.
-Pomalo se promjene dešavaju u našoj obitelji, odlučila sam što točno želim popraviti u
našim odnosima i radim na tome, osjećam i vidim da djeca i suprug primjećuju
promjenu, reagiraju na moju promjenu.
-Već sam spomenula kako mi je jako značila razmjena iskustava, jer uvijek od nekoga
možeš nešto naučiti. Mislim da je moj odnos dobio na kvaliteti, a valjda će interakcija to
potvrditi.
4.3. Procjena kvalitete programa i suradničkih odnosa iz perspektive ključnih
dionika – osvrt u 2013.
U okviru ove evaluacije, provedeni su intenzivni individualni i grupni polu-strukturirani
intervjui sa ključnim dionicima koji su bili uključeni u provedbu projekata udruge Mentor
u razdoblju 2008. do 2012. godine.
Evaluacijski intervjui odvijali su se 26. lipnja 2013. u Splitu od 9.30 do 18 sati, a
obuhvatili su ukupno 18 dionika, pedagoških djelatnika iz suradničkih
15
institucija/škola, stručne suradnike projektnog tima udruge Mentor i roditelje učenika
osnovnih i srednjih škola. U evaluaciji su sudjelovale/i: Nediljka Tadin, pedagog OŠ
Ostrog (Kaštel Lukšić), Anita Jović, defektolog OŠ Split 3, Marija Kapović, psiholog
Graditeljsko-Geodetska tehnička škola, stručni/projektni tim udruge Mentor - Silvana
Nikolić Perasović, dipl. sociolog, Marija Mojaš Andrijašević, dipl. pedagog, Toni Maglica,
prof. defektolog, Igna Brajević Gizdić, spec. psihijatar, Nives Urlić, odgajatelj te
roditelji/korisnici radionica za roditelje (Galić Ana, Lučić Ivona, Lulić Tanja, Ramljak Lada,
Smoljanović Željka, Sočo Jadranka, Skorup Vinko, Čaplja Željana, Antulov Jasna, Franić
Natalija).
Prema osvrtima sudionika, i nakon dvije godine, predavanja i radionice udruge Mentor
ostavile su odjek, što ilustriraju sljedeći izdvojeni iskazi dionika:
„…Kao škola smo otvoreni za edukacije ovoga tipa, na ovaj način stručnoj službi
škole uvelike je olakšana realizacija obaveznog preventivnog programa…upute na
radionicama bile su praktične te su ispunile očekivanja roditelja. Interakcija na
radionicama bila je otvorena, bez straha i nelagode roditelji su postavljali pitanja i
nije se osjetila razlika u odnosu izvoditeljice aktivnosti naspram roditelja različitog
obrazovnog/ ekonomskog statusa. Sudionici su se na radionicama zadržavali dulje
od predviđenog, bili su željni znanja i grupnog razgovora…poruke koje škola šalje
nudeći roditeljima ovakve radionice: „Vi ste nam važni“; „Tu smo zbog vas“;
„Vaša djeca su nam važna“; „Niste sami u problemima“ i to je onaj cilj koji mi kao
škola tradicionalno nastojimo postići, jer škola treba nastaviti odgovarati
potrebama zajednice. Suradnja s udrugom je bila izvanredna, profesionalna i
kvalitetna.“ OŠ Ostrog (Kaštel Lukšić), Nediljka Tadin, pedagog
„…Tematski sadržaj školskog kurikuluma poklapa se s temama radionica i
predavanja udruge Mentor, čime se direktno doprinosi realizaciji našeg
preventivnog programa koji smo obavezni provoditi. Stručna služba je sudjelovala
na svakoj radionici i predavanju, a povratne informacije roditelja su pozitivne.
Roditelji su bili motivirani na rad s vanjskim suradnicima te zadovoljni realizacijom
projektnih aktivnosti. Do sada nismo imali radionice s roditeljima, Zavod za javno
zdravstvo jednom godišnje održi predavanje za sve roditelje odjednom i tada je
odaziv nedovoljan. “ OŠ Split 3, Anita Jović, defektolog
Stručne službe škola i same organiziraju predavanja, no kapaciteti su nedostatni s
obzirom na brojne obaveze. Vijeća roditelja su uključena u ovaj oblik predavanja i
radionice iako te oblike roditeljske participacije tek treba jačati u našim školama po uzoru
na trendove u razvijenim demokracijama. Škole sve više koriste i nove tehnologije (web
stranica) i medije, društvene mreže, kao način oglašavanja školskih aktivnosti te i na taj
način promoviraju doprinos zajednici.
Što se tiče prijedloga za nastavak od strane djelatnika stručnih službi škola, oni su brojni
jer su resursi za rad u školama i za roditelje ograničeni. Ističu se potreba za nastavkom
suradnje, kontinuitet radionica te uključivanje i drugih sadržaja koji se odnose i na
bihevioralne ovisnosti (kocka, klađenje) koji su sve učestaliji.
Majke, roditelji, sudionice radionica koje su se odazvale na ovu evaluaciju i nakon dvije
godine ističu kako su ove radionice značajno doprinijele kvaliteti komunikacije, radu na
sebi, odnosu sa djetetom pa čak i drugim dionicima. Nekoliko osvrta majki izdvojeno je
koji ilustriraju dojam koji su na njih ostavile radionice:
„Nitko nas ne uči biti roditelj, po meni ovakve radionice treba održavati u
vrtiću…promijenila sam pristup problemima kao i način komunikacije s djecom.“
16
„Sadržaj radionica dobro je osmišljen, sudjelovanje mi je pomoglo u odnosu s
djecom.“
„Došla sam po preporuci stručne službe (dobra procjena), radionica mi je došla
kao 'dar s neba'…dobila sam odgovore koje nisam dobila od Centra za socijalnu
skrb kao samohrana majka.“
„Shvatila sam da moram biti dosljedna, govorit istinu, odgovarat na sva pitanja
djeteta…kroz sudjelovanje sam mogla analizirati odnos s djetetom, potvrditi što
dobro radim. Suprugu sam redovno prepričavala što se događalo na radionicama
tako da je i on na taj način bio uključen.“
Sve majke ističu potrebu za nastavkom rada i žele sudjelovati i dalje te daju preporuke
za radionice. U individualnom razgovoru je sudjelovao i jedan otac koji ističe iznimnu
vrijednost radionica i ulogu Vijeća za roditelje na predavanjima i u radionicama. U
razgovoru ističe kako su na roditeljskim sastancima prenosili roditeljima što su saznali te
na taj način osigurali veći obuhvat roditelja i prijenos informacija. No, postoji potreba za
nastavkom te kontinuitetom rada što sada nije bilo moguće osigurati zbog diskontinuiteta
financiranja.
Što se tiče osvrta stručnog tima udruge Mentor, postignuća koja tim ističe odnose se
primarno na to da su sadržaj i metode rada primjerene dionicima svih razina
obrazovanja, naišli su na dobar prijem i u školama i od strane roditelja, fleksibilni su po
pitanju dinamike provedbe aktivnosti koje prilagođavaju školskom kalendaru. Tim stalno
razvija radionice i predavanja i usko surađuje iako se radi o dislociranim stručnjacima
koji rade na drugim radnim mjestima, udruga je mjesto okupljanja u kojem svoje stručne
i humanističke interese najbolje ostvaruju.
U provedbi projekta u 2013. godini, stručni tim udruge Mentor, planira u suradnji sa
odgojno-obrazovnim ustanovama, provesti edukaciju dodatnog broja roditelja i to
ciklusom radionica efektivnog roditeljstva za skupinu od 15 roditelja te serijom tematskih
predavanja na roditeljskim sastancima za do 300 korisnika/ca. Kvalitetnom suradnjom
odgojno-obrazovnih institucija sa stručnim timom udruge Mentor maksimalno će se
iskoristiti mogućnosti pozitivnog utjecaja i podrške roditeljima, a time i djeci/mladima.
Kao i do sada, aktivnostima će biti obuhvaćene i škole na području Splitsko-dalmatinske
županije kako bi se edukacija roditelja provela i na područjima nedovoljne pokrivenosti
uslugama.
4.4. Prepoznati izazovi
Među glavnim izazovima koji prepoznaju svi dionici je nedostatak kontinuiteta nakon što
projekt završi, što je uvjetovano sadašnjim sustavom financiranja koje treba unaprijediti.
Osim toga, manji odaziv roditelja (i to uglavnom žena/majki) na radionice koje značajno
pospješuju razvoj kompetencija također je prepoznat kao izazov uvjetovan nesklonosti
radu na sebi kao i tradicionalno uvjetovanom percepcijom rodnih uluga. Još jedan izazov
koji prepoznaju neki dionici je manji/slabiji obuhvat učenika i obitelji u riziku, što je
uvjetovano kako lošim odazivom upravo tih obitelji, ali i preporukom dionika da se što
više rade univerzalni programi sa svima. Ipak, postoji potreba za dobro planiranom
kombinacijom univerzalne i indicirane prevencije odnosno univerzalnog i selektivnog
pristupa kojim bi se ubudeuće radilo više sa ovim skupinama roditelja i učenika što je
moguće unaprijediti u narednom razdoblju. Zato je potrebno osigurati koordiniranu i
učinkovitu suradnju kao i protokole između udruge Mentor, centara za socijalnu skrb na
području županije i odgojno obrazovnih ustanova. No, preduvjet su održivi
izvaninstitucionalni programi financirani od strane države što je i očekivani ishod reforme
socijalne skrbi.
17
No, zbog još uvijek visoko centralizirane prirode sustava planiranja postoji
nedovoljno iskustvo s integralnim planiranjem na lokalnoj razini. Planiranje za
budućnost uglavnom postoji na razini pojedinih pružatelja usluga pri čemu svaka
organizacija nastoji odrediti kako postići što bolji razvoj i proširiti mrežu usluga koju
pruža. U takvom okruženju postoje mnogi dobri primjeri ostvarenog inovativnog pristupa
i razvoja. Stoga, najveći izazov koji preostaje, osim provedbe svih deklariranih
ciljeva obrazovne, ali i socijalne refome reforme i javnih politika, je - kako
optimalno usmjeriti i uskladiti pozitivna iskustva u razvoju integrirane mreže
pružatelja usluga (integrated social services network), koja odražava lokalne potrebe i
omogućava korisnicima pristup različitim uslugama u njihovoj lokalnoj zajednici, te kako
osigurati dugoročno financiranje onih nevladinih organizacija koje već dugi niz godina
pružaju socijalne usluge, a da unatoč prepoznatoj kvaliteti i priznanjima, ne uspijevaju
osigurati dugoročno održiv status u sustavu kombinirane socijalne politike.
5. Zaključci i preporuke
Iako opsegom ograničena, ova evaluacija projekata udruge Mentor ukazala je na izrazitu
potrebu za osiguranjem kontinuiranih, održivih visokokvalitetnih programa
prevencije za roditelje i učenike osnovnih i srednjih škola na području Grada Splita i
Splitsko dalmatinske županije.
Doprinos udruge Mentor na području prevencije rizičnih ponašanja u široj zajednici
prepoznaje se kroz programe edukacije koje udruga provodi za ciljne skupine: mlade,
roditelje, odgajatelje, učitelje, nastavnike, stručnjake. U proteklih pet godina kroz razne
oblike edukacija (predavanja, radionice, javne tribine, okrugle stolove) prošlo je preko
10 000 korisnika (3 157 direktnih, 7 000 indirektnih), Mentor je četverostruko uvećao
prihode, proširio mrežu ustanova, institucija i udruga s kojima surađuje, dobio suglasnost
Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za provedbu projekata u školama. Odgojnoobrazovne institucije sa područja grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije obraćaju se
Mentoru i traže provođenje edukacija za učenike, roditelje i učitelje.
Potrebe za projektima Iskra, koji je obuvaćen ovom evaluacijom iskazuju podjednako
ključni dionici. Stručne službe škola koje imaju obavezu provoditi programe
prevencije, no zbog potkapacitiranosti nisu u mogućnosti same kreirati sve
programe ili motivirati roditelje, često jedino rješenje nalaze u suradnji s
udrugama koje mogu ponuditi kvalitetne programe. S druge strane, stručne služne
škola bave se nizom drugih aktivnosti tako da je primjereno prepustiti dio
obaveza drugim akterima koji mogu doprinijeti kvalitetnijom ponudom te preuzeti
punu odgovornost za kreiranje, provedbu i praćenje programa.
Kvalitetni programi uključivanja roditelja u radionice za razvoj kompetencija čime se
pospješuje posredno i rana intervencija u slučaju rizičnih skupina učenika, veliki su
potencijal za daljnju razradu i širenje kruga dionika.
Prema dostupnim informacijama te osvrtima ključnih dionika, stručne službe škola i
roditelja kao i tima udruge Mentor, koji su bili uključeni u evaluaciju, može se
zaključiti da su se dosadašnjim projektom udruge Mentor u školama postigli
sljedeći glavni rezultati i učinci/utjecaj;

povećana je dostupnost i raznolikost kvalitetnog preventivnog programa
na području ovisnosti u osnovnim školama, čime se direktno doprinosi
provedbi preventivnog programa koji je u okviru školskog kurikuluma za
škole obavezan;
18

povećana je suradnja između škola i organizacija civilnog društva koje kroz
razvoj kvalitetnih suradničkih odnosa i mreža doprinose razvoju socijalnog
kapitala i
osiguravaju pretpostavke za provedbu komplementarnih
aktivnosti nužnih za provedbu kvalitetnih programa prevencije u zajednici;

u školama u kojima se ovaj projekt provodio, značajno je povećan opseg
preventivnog rada tj. konkretno, obuhvat roditelja predavanjima i
radionicama, u odnosu na razdoblje prije raspoloživosti programa udruge
Mentor u istim školama. Projekt je osim toga bio usmjeren na razvoj
roditeljskih kompetencija čime se direktno ostvaruju ciljevi univerzalne
prevencije u području rane obiteljske intervencije.
Prevencija svih oblika rizičnih ponašanja je jedan od programskih ciljeva
udruge Mentor. Provođenjem programa kojim se između ostalog unaprijeđuju
izvaninstitucionalne socijalne usluge koje doprinose smanjenju pojavnosti
rizičnih ponašanja, prioriteti su i Ministarstva socijalne politike pa politike na
državnoj razini trebaju biti bolje koordinirane.
S obzirom na referentni okvir Strategije Europa 2020. koje je Republika Hrvatska
obavezna provoditi u razdoblju od 2014. do 2020. te u okviru nje smjernice Europske
platforme za suzbijanje socijalne isključenosti i smanjivanje siromaštva postoje
brojne mogućnosti za financiranje ovakvih programa. Kroz strukturne fondove i programe
zajednice, posebno Europski socijalni fond, ESF, stručni tim udruge ima iznimno dobru
priliku razviti kvalitetne programe, edukacije i savjetovanja kroz direktan rad u školama
ali i nove inovativne društvene mreže te brojne druge edukacije za ciljne skupine za što
treba pouzdanog partnera u školama, državnim institucijama i javnom sektoru kroz
stabilno sufinanciranje i partnersku podršku nadležnih državnih institucija koje su
zadužene za programiranje sredstava, ali i motiviranje predlagatelja na prijave
kvalitetnih projekata.
Programi prevencije vještina spadaju u tzv. troškovno učinkovite odnosno costeffective intervencije što potvrđuju svjetska iskustva i preporučuje Svjetska
zdarvstvena organizacija. S obzirom da su trendovi rizičnih ponašanja mladih
uzlazni, da se pojavljuju i razvijaju novi oblici rizičnih ponašanja (ovisnost o
kladionicama, cyberbullying,..) programi prevencije putem jačanja i razvijanja životnih
vještina i usvajanje tehnika učenja svakako su utemeljeni i za zajednicu prihvatljivi.
Što se tiče glavnih preporuka za naredno razdoblje, one su usmjerene na
donositelje odluka o financiranju programa prevencije ovisnosti i udrugu
Mentor;

Ured za suzbijanje zlouporabe droga Vlade RH i županijski koordinatori za
prevenciju ovisnosti sa nadležnim ministarstvima zaduženim za
financiranje udruga, posebno Ministarstvom socijalne politike i mladih te
Uredom za udruge Vlade RH trebaju napokon osigurati učinkovit policy
okvir za licenciranje i akreditaciju programa koji će se potom sustavno
financirati jer je osnovni izazov za udruge održivost kvalitetnih programa.
Kao i druge kvalitetne udruge u Republici Hrvatskoj i udruga Mentor mora osigurati
kontinuirano visoku kvalitetu programa, uz istovremeno iznimno ograničena sredstva i
diskontinuitet financiranja, i to unatoč tome što je prepoznata kao kvalitetan suradnik
odgojno-obrazovnim inistitucijama i što provodi program koji je relevantan s obzirom na
prioritete javne politike Republike Hrvatske i njenih institucija kao i prioritete Europske
unije. S obzirom da je projekt Iskra i troškovno učinkovit, moguće ga je uvrstiti u
programe koji imaju preporuku za financiranje, čime bi se osigurala jasnija uputa nižim
razinama vlasti (regionalnoj i lokalnoj samoupravi) o sufinanciranjju ovakvih programa.
19
Pri tom treba imati na umu da je kontinuitet i stabilnost udruge važna za razvoj
kvalitetnih programa te je financiranje potrebno osigurati tijekom cijele godine, a ne
samo tijekom školske godine. Preporuke za oblikovanje i izradu programa koji će se
akreditirati trebaju izraditi nadležne institucije, a udruga treba doraditi i pripremiti svoj
program za te svrhe.
Udruga Mentor treba na vrijeme razmotriti uvjete za uvođenju certifikata kvalitete kojim
Ured i Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) jamče
učinkovitost i kvalitetu programa i koji bi kasnije trebao omogućavati prioritet pri
financiranju od strane tijela državne uprave i jedinica lokalne i regionalne (područne)
samouprave, te detektiranje i predlaganje primjera dobre prakse iz Republike Hrvatske u
Portal najboljih praksi EMCDDA-a.

Udruga Mentor treba nastaviti provedbu kombiniranog programa
predavanja i radionica na području cijele Splitsko-dalmatinske županije,
posebno obuhvatiti mjesta u kojima takvi programi nisu dostupni prema
preporuci i u suradnji sa županijskim koordinatorom za prevenciju
ovisnosti.
S obzirom na dislociranost/potencijale sadašnjeg stručnog tima, što je komparativna
prednost tima, osim Splita u kojem program treba ciljati na dodatne škole u kojima nema
dostupnih programa, treba intenzivirati planove rada uz područje oko Kaštela i Makarske
te zaleđa (Šestanovac) ovisno o prioritetima županijskog koordinatora za prevenciju
ovisnosti i drugih dionika. Potrebno je osigurati intenzivniju koordinaciju kako bi se
planovi usmjerili na područja s najvećim deficitom, a u kojima se tijekom godina
praćenja pojavljuju nepoželjne pojave ovisnosti. No, pri tom treba osigurati podršku
udruzi kroz financiranje, i/ili adekvatno sufinanciranje kako bi udruga mogla potraživati
sredstva i iz drugih izvora.

Udruga Mentor treba nastaviti provedbu dosadašnjih predavanja i
radionica, ali i drugih inovativnih „mentorskih“ programa koji su već u
pripremi ili u provedbi udruge na području cijele Splitsko-dalmatinske
županije, uz povećanje dostupnih programa za rizične učenike i obitelji u
riziku u Gradu Splitu.
U suradnji sa Centrima za socijalnu skrb i školama potrebno je ojačati suradnju na
obuhvatu onih obitelji koje su u riziku gubitka roditeljske skrbi, a čija su djeca i sama
vođena kao rizična, no izvan škola kako bi se izbjegla stigmatizacija i učenika i roditelja.
Udruga ukoliko osigura sredstva treba takve programe provoditi u vlastitim prostorijama
kako bi se izbjegla stigmatizacija. S obzirom da centri provode mjere obiteljsko-pravne
zaštite (posebno rano interventne mjere mjera upozorenja ili nadzora nad roditeljskom
skrbi), upravo su centri u mogućnosti upućivati i „nedobrovoljne“ roditelje korisnike u
savjetovališta i radionice kojima je izrečena jedna od mjera kako bi se jačale obitelji i
prevenirali veći rizici. S druge strane, udruga je u izvrsnoj poziciji razviti kvalitetan
mentorski projekt „mladi za mlade“ i za učenike u riziku koristeći obližnji resurs za
volontiranje kroz studentski kampus, kako bi istovremeno ostvarivala ciljeve socijalne
kohezije i promovirala pozitivne „ogledne modele“ među mladima. Iako prema brojnim
ispitivanjima i djevojčice i dječaci u jednakom postotku konzumiraju i alkohol i droge, ti
podaci se razlikuju u odnosu na opijatske korisnike droga te je u planiranju univerzalnih i
selektivnih preventivnih programa potrebno voditi računa o rodnoj distribuciji te planirati
diverzificirane rodno utemljene programe.
20

Udruga Mentor treba izraditi smjernice ili cjeloviti kurikulum za program
koji provodi u školama kako bi osigurala jedinstvene ishode te u
budućnosti potencijalno taj kurikulum osigurala za više škola na području
županije ili na nacionalnoj razini, u suradnji s drugim dionicima.
Iako je potrebna opsežnija evaluacija, procjena je da udruga Mentor treba izraditi
kurikulum i/ili odgovarajuće smjernice za edukativni/savjetodavni sadržaj koji provodi.
Ovisno o daljnjem razvoju programa i suradnji s dionicima, kurikulum treba biti oblikovan
na način da odgovara potrebama i tima udruge Mentor radi standradiziranja kvalitete i
sadržaja te vanjskih dionika, uključujući i AZOO Agencije za odgoj i obrazovanje koja je
zadužena za stručno usavršavanje nastavnika, a s kojom se također preporuča ostvariti
suradnja u sklopu daljnje provedbe modernizacije škola i EU fondova.

Udruga Mentor može, ukoliko se osigura financiranje, razviti
prepoznatljiv pilot program za mlade iz sustava socijalne skrbi koji
spadaju u visoko rizičnu skupinu mladih.
S obzirom na stručne kapacitete i afinitete stručnog tima udruge te kvalitetnu suradnju
sa školom u Kaštelima, udruga je u poziciji razraditi program prevencije za mlade u
sustavu socijalne skrbi koji bi mogao imati dodatne elemente i za koji bi u suradnji s
nadležnim Ministartsvom socijalne politike i mladih trebalo zagovarati prioriteno
financiranje.
Oko 20% mladih koji izlaze iz domova socijalne skrbi i udomiteljskih obitelji, u Hrvatskoj
završavaju kao beskućnici, a jedan značajan dio postaje ovisan o drogi/alkoholu te je za
tu distinktivnu i specifičnu skupinu potrebno razviti rano interventne programe koji za
sada nisu u dovoljnoj mjeri prepoznati niti dostupni u Hrvatskoj. Takav program treba
definirati kao jedan od strateških programa udruge Mentor za područje Dalmacije što
uključuje i Dubrovačko-neretvansku županiju. Ovisno o planu razvoja ljudskih kapaciteta
program može biti usmjeren na razvoj vještina stručnih službi i udomitelja koje će same
provoditi programe ili mentore, ili na direktnu provedbu programa usmjerenu na mlade.

Udruga Mentor treba u okviru institucionalne potpore razviti plan
organizacijskog razvoja nakon strateškog plana za razdoblje od 2014 do
2020.
S obzirom na potencijal i kvalitetu udruge, u planu organizacijskog razvoja treba
definirati glavne izvore financiranja iz EU fondova, područja razvoja ljudskih resursa i
povećanje broja zaposlenih na 3 stalno zaposlene, osiguranje stalno dostupne mreže
suradnika u SDŽ te program za edukaciju putem društvenih mreža kako bi se proširio
obuhvat na one roditelje i mlade koji nisu obuhvaćeni direktnim radom ili koji žele
dodatne follow up aktivnosti.
U okviru ovog plana treba mapirati i ključne lokacije i suradničke programe koji bi se
potencijalno proširili do 2020., te ukoliko je potrebno i u skladu s ovim preporukama
revidirati strateški plan udruge do 2020.
U razvoju ljudskih resursa i novom zapošljavanju početno se može osigurati
zapošljavanje prespektivnih mladih stručnjaka i kroz program Garancija za mlade te
drugih mjera politike zapošljavanja s obzirom da adekvatan sustav financiranja udruga
još nije uspostavljen. Time se mogu dobro povezati zapošljavanje mladih iz pomagačkih i
društveno humanističkih profesija sa potrebama razvoja preventivnih programa u
zajednici što sve zajedno doprinosi ciljevima postizanja socijalne kohezije i strateškog
okvira Europa 2020 koje je Republika Hrvatska obavezna provoditi.
21
Bez stabilizacije kadra u udruzi i osiguranja najmane tri stalno zaposlene osobe, uz
očuvanje kvalitetne suradničke mreže od najviše pet vanjskih honorarnih (dislociranih na
drugim lokacijama u županiji) suradnika, neće se moći održati ni dalje razvijati programi
koji bi osigurali adekvatan obuhvat i pepoznatljhivost programa kao ni održivost
financiranja.
Istodobno, kroz strukturne fondove i programe zajednice, posebno ESF, stručni tim
udruge ima iznimno dobru priliku razviti kvalitetne programe, edukacije i savjetovanja
kroz direktan rad u školama ali i nove inovativne društvene mreže te brojne druge
edukacije za ciljne skupine za što treba pouzdanog partnera u školama, državnim
institucijama i javnom sektoru kroz stabilno sufinanciranje i partnersku podršku.
22
Izvor:
ESPAD (engl. The European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs)
[http://vippraiahotel.com.br/omaf.html?h=1504279]
Hrvatski zavod za javno zdravstvo, „Izvješće o osobama liječenim zbog zlouporabe
psihoaktivnih droga u Hrvatskoj u 2012. godini“
[http://vippraiahotel.com.br/omaf.html?h=1504279]
Lalić, D. (1999) Avanturizam roditeljstva: adolescencija, prevencija. Split: Liga za
borbu protiv narkomanije.
Nacionalni program djelovanja za mlade od 2009. do 2013. godine
[http://www.hzz.hr/DocSlike/Nacionalni_program_za_mlade_2009-2013.pdf]
Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno –
obrazovnom sustavu, te djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi za razdoblje od
2010. do 2014. godine
[http://mladi-eu.hr/wpcontent/uploads/2012/11/Nacionalni_program_prevencije_ovisnosti_s_koricom.pdf]
Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020.
[http://hkzr.hr/hr/wp-content/uploads/2012/09/Nacionalna-Strategija-RazvojaZdravstva-2012-2020.pdf]
Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe droga u Republici Hrvatskoj za
razdoblje od 2012. do 2017. godine
[http://www.uredzadroge.hr/wpcontent/uploads/2013/02/Nacionalna_strategija_suzbijanja_zlouporabe_droga_2012.2017._final.pdf]
Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije
[http://www.nzjz-split.hr/]
Opisni obrazac prijave projekta „Iskra“ na natječaj Ureda za suzbijanje zlouporabe
droga Vlade RH, a za dodjelu financijskih sredstava projektima koji donose nove ideje i
nove modele razvoja i/ili nove načine rješavanja postojećih problema u području
prevencije ovisnosti
Radni listovi u Radionicama za roditelje „Iskra“:
1. Kako se ponašam tijekom razgovora? - Izvor: P.Brajša (2000.): Umijeće
razgovora, C.A.S.H., Pula
2. Krug temeljnih psihičkih potreba - Izvor: I.Longo (2006.): Biti djetetu blizu, Liga
za prevenciju ovisnosti, Split
3. Vi ste na redu – ponašanja koja koristite kad ne znate što raditi – Izvor: P.Good
(2009.): Kako pomoći klincima da si sami pomognu , Alinea, Zagreb
23

Download Report