broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. Dubrovnik - stručni skup ravnatelja osnovnih škola U službi hrvatskoga školstva Str. 6 Broj 34 (2774) • Godina LXI. Zagreb, 2. studenog 2010. aktualno Stjepan Radić Temelj i zadaća pučke škole u narodnoj prosvjeti (1926.) Str. 29 1 Pola stoljeća Dječjeg vrtića www.skolskenovine.hr Velika GoricA Sve je usmjereno na djecu i za njih Str. 20-21 TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ tema broja: NACIONALNI PROGRAM PREVENCIJE OVISNOSTI Škola, obitelj i cijelo društvo na zajedničkom zadatku U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Radovan Fuchs, dr. Pavao Brajša, Višnja Biti, Višnja Francetić, Milijana Kovačević, Ivan Janjić, dr. Vladimir Strugar, Ivan Janjić, Tamara Puhovski, Tanja Manović, Dubravko Klarić, Jadranka Ivandić Zimić, mr. Đurđica Petran, dr. Marina Kuzman, Valentina Kranželić, dr. Slavko Sakoman, Siniša Brlas, Miroslav Venus aktualno 2 www.skolskenovine.hr MEĐU NAMA piše Marijan Šimeg IZ SADRŽAJA Okrugli stol Suspenzija učenika - nova pedagoška mjera KAKO DO ZAŠTITE UČENIKA I UČITELJA Str. 4 Preškolski odgoj SOCIJALIZACIJOM PROTIV HIPERAKTIVNOG SINDROMA Str. 7 Vanjsko vrednovanje obrazovanja u zrcalu gimnazijske lektire GREGOR SAMSA PIŠE DRŽAVNU MATURU Str. 9 broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. [email protected] Izmjene zakona kao Sizifov posao P si laju, a karavane prolaze. To je dobro nam znana sintagma kojom se oslikava čak i Sizifov posao, odnosno uzaludan trud, nepotrebno trošenje energije. A na to sve više sliče i vapaji osnovnoškolskih i srednjoškolskih ravnatelja vezani za promjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji je donesen u Saboru usred ljeta gospodnjega 2008., a ovoga ljeta doživio i prve kozmetičke promjene. Kažem kozmetičke, jer ništa se značajno ovim izmjenama nije promijenilo. Dodirnute su pedagoške mjere, uvjeti za učitelje razredne nastave i odredbe vezane za status ravnatelja imenovanih prije i poslije donošenja rečenog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. U Političko obrazovanje POVIJEST EUROPSKE UNIJE I VAŽNE STAVKE U NJEZINU POUČAVANJU Str. 12 OBAVIJEST PRETPLATNICIMA Poštovani pretplatnici, zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824 ili na [email protected]). Redakcija Školskih novina proteklih mjesec dana i srednjoškolski i osnovnoškolski ravnatelji održali su stručne skupove na kojima su raspravljali i o vlastitom statusu nakon izmjena Zakona i zaključili su da im je pozicija jednako klimava, da su ostali na vjetrometini, nezaštićeni i da prosvjetna vlast kao predlagač i zakonodavna kao donositelj svih zakona nisu učinili ništa da se takvo loše stanje promjeni kvalitetnim zakonskim rješenjima. Takvih jednostavno nema! I više gotovo da i nije važno ima li ravnatelj višu ili visoku stručnu spremu, jer s početkom 2012. godine svi će ići u reizbor, bez obzira na to koliko im do tada mandat trajao. Kažu zakonodavci da to traži Europa i mi to moramo ispoštovati. Pa i po cijenu toga da jedino ravnatelji osnovnih i srednjih škola budu diskriminirani time što jedino s njima poslodavac zaključuje ugovor o radu na određeno vrijeme, a nakon isteka mandata mogu jedino na ulicu, ali ne i natrag u zbornicu. R avnatelji veterinarske stanice, doma zdravlja ili bolnice bez problema se mogu vratiti u ambulantu iz koje su privremeno preselili u ravnateljsku fotelju, ali ravnatelji odgojno-obrazovnih ustanova jedini u državi ne mogu koristiti tu mogućnost. Istina, mogu si oni čuvati radno mjesto zapošljavajući nekoga na zamjenu, ali i to može trajati samo tri godine. A što poslije toga!? Zbog toga ravnatelji traže da se što žurnije promijeni ta neracionalna odluka o radu ravnatelja na određeno vrijeme kao i ona da se 1. siječnja 2012. godine odredi kao datum kad će se raskinuti svi ugovori o radu sklopljeni s postojećim ravnateljima. Problem su i ravnatelji s višom spremom koji se nisu uspjeli doškolovati do sedmoga stupnja, jer u državi nema obrazovne visokoškolske vertikale na studijskoj grupi koju su oni nekad završili, pa se neki školuju u susjednoj nam Bosni, a neki se uopće ne školuju. L ogično bi bilo da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u suradnji s nadležnim visokoškolskim ustanovama u Republici Hrvatskoj omogući stjecanje visoke stručne spreme osmišljavanjem i otvaranjem takvih studijskih programa, pa i to ravnatelji opravdano traže od svojega poslodavca. Traže oni da se konačno osmisli kvalitetan sustav licenciranja ravnatelja, provjere njihovih znanja, kompetencija i sposobnosti te da se jednom za svagda riješi i pitanje tko može biti ravnatelj - onaj koji se cjeloživotno obrazuje, osposobljava, usavršava, uči, tko ima rezultate iza sebe ili onaj koji uspijeva lobirati ili osvojiti pet ruku u školskom odboru bez obzira na to što i kako radio za svoga mandata. Jer, ruku na srce, ni izbor i imenovanje ravnatelja nisu u zakonu najsretnije riješeni. N aime, puno manje problema bilo bi i kod prijava na natječaje, i kod odlučivanja na školskim odborima pa i prilikom davanja suglasnosti resornog ministra kad bi se u zakon ubacilo deset, dvadeset ili pedeset elemenata i kriterija za izbor ravnatelja i u kojima bi bilo taksativno nabrojeno što sve budući ravnatelj mora znati, koje vještine imati, kojim kompetencijama vladati, kad bi se točno utvrdilo i kako će se svi ti elementi pratiti i vrednovati. Za sada toga u Zakonu nema, a ministar daje ili uskraćuje suglasnost na temelju mišljenja tročlanog povjerenstva koje čine državni tajnik, ravnatelj u ministarstvu i ravnatelj prosvjetne inspekcije. A to nikako ne vodi profesionalizaciji ravnatelja, već se zaustavlja na vječnoj dilemi treba li školski odbor imati devet, sedam ili pet članova, dilemi koja je irelevantna! GOVOR STATISTIKE NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected]) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected]) UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle ([email protected]), Branko Nađ (branko.nadj @skolskenovine.hr), Ivica Buljan ([email protected]) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANJE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) PODCRTANO TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN Stare trublje proljeća, mlada zvona slobode Zvonite, zovite ljubav, neka se u njoj smiri Crna misao čovjeka, metalna duša svijeta. Vesna Parun (1922. - 2010.) Iz pjesme Manifest ljubavi aktualno broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. IZ MINISTARSTVA ZNANOSTI, OBRAZOVANJA I ©PORTA RH Pet milijuna eura za inovacije i transfer tehnologije U sklopu prvog roka za dostavu projektnih prijedloga programa dodjele nepovratne pomoći Fond za ulaganje u znanost i inovacije, hrvatskim je znanstvenicima odobreno 2,6 milijuna eura za provedbu pet odabranih znanstvenorazvojnih projekata. Financijsku potporu od 484.230,96 eura dobit će projekt Višnja Maraska kao sastojak funkcionalne hrane, koji se provodi pri Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu (centar Zadar). Projekt Razvoj infrastrukture za potporu inovacijama, transferu tehnologije i istraživanjima - Karlovac, koji se provodi pri Veleučilište u Karlovcu, dobit će 996.113,35 eura; projektu Kartiranje tehnologije na Sveučilištu u Zagrebu, koji se provodi pri Sveučilištu u Zagrebu, osigurano je 240.964 eura; projektu Razvoj inovacijskog sustava, koji se provodi u suradnji Instituta Ruđera Boškovića u Zagrebu i Sveučilišta u Rijeci, osigurano je 411.912,50 eura, a projektu Izgradnja istraživačke infrastrukture za translacijsku medicinu i primijenjenu genomiku, koji se izvodi pri Institutu Ruđera Boškovića u Zagrebu, osigurana su sredstva u iznosu od 491.485,24 eura. Cilj je projekata povezivanje znanstvene zajednice s industrijom, odnosno korištenje rezultata znanstvenih istraživanja za potrebe industrijskog sektora. Program nepovratne pomoći provodi se u okviru pretpristupnog programa EU IPA IIIC (Regionalni razvoj - Regionalna konkurentnost). Ugovore o dodjeli nepovratnih sredstava s čelnicima akademskih i istraživačkih ustanova na kojima će se projekti odvijati potpisali su predstavnici Središnje agencije za financiranje i ugovaranje RH i predstavnici Delegacije Europske komisije. Fond za ulaganje u znanost i inovacije pokriva aktivnosti na području inovacija i transfera tehnologija, a na javni poziv mogu se prijaviti isključivo visokoškolske obrazovne ustanove i javne istraživačke organizacije. Ukupna vrijednost programa iznosi 5 milijuna eura. Program provodi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa u okviru dva ugovora koja financira EU: sheme dodjele nepovratnih sredstava i tehničke pomoći za SIIF. R. I. Dobitnici Državne nagrade Ivan Filipović za 2009. O dbor za dodjelu Nagrade Ivan Filipović, u sastavu predsjednik Odbora dr. sc. Petar Selem te članovi dr. sc. Mladen Boban, dr. sc. Josip Brana, Petar Mladinić, dr. sc. Vlatko Previšić, Nevenka Pašalić, dr. sc. Ružica Razum, Goran Sirovatka i Ivan Šutalo, donio je na svojoj drugoj sjednici, održanoj 21. listopada, odluku o dodjeli Nagrade Ivan Filipović za 2009. godinu, prema kojoj su nagradu za životno djelo dobili Marija Šuveljak, učiteljica matematike i fizike u Osnovnoj školi Ivana Meštrovića u Zagrebu, za područje osnovnog školstva, te dr. sc. Ivan Perić, umirovljeni znanstvenik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u području znanstvenoga i stručnoga rada. Godišnjom državnom Nagradom Ivan Filipović nagrađeni su u području predškolskog odgoja Marija Filipović, profesorica psihologije i pedagogije (Dječji vrtić Tatjane Marinić, Zagreb), u području osnovnog školstva Senka Pintarić, nastavnica razredne nastave (Osnovna škola Antuna Nemčića Gostovinskog, Koprivnica, Jakov Grbeša, nastavnik hrvatskoga jezika (Osnovna škola Jakova Gotovca, Unešić), u području srednjeg školstva Roksanda Smolčić Krnić, dipl. ing., ravnateljica 10. gimnazije Ivana Supeka u Zagrebu, Mirjana Režić, profesorica hrvatskoga jezika i književnosti (Srednjoškolski đački dom Osijek), Ljubica Banović, profesorica sociologije i pedagogije, ravnateljica Učeničkog doma Marije Jambrišak u Zagrebu, te u području visokog školstva dr. sc. Zlatko Miliša (Sveučilište u Zadru, Odjel za pedagogiju, Zadar). Ukupno je dodijeljeno sedam godišnjih nagrada i dvije nagrade za životno djelo za 2009. godinu. Nagrada se sastoji od novčanog iznosa i povelje. Novčani iznos nagrade za životno djelo iznosi 45.000 kuna, a za godišnju nagradu 25.000 kuna. R. I. Tjedan Međunarodne škole Matije Gupca u Zagrebu P Bogatstvo u različitosti rije punih petnaest godina tadašnja ravnateljica Osnovne škole Matije Gupca u Zagrebu Mirjana Pavlinović Pivac zajedno sa svojim suradnicima pokrenula je i utemeljila hrvatsku školu na engleskom jeziku koja je već tada unosila posebnosti školskoga kurikuluma u svakodnevni život škole te je ubrzo od hrvatske škole na engleskom jeziku prerasla u školu koja provodi međunarodni licencirani program IBO. Stopama bivše ravnateljice nastavlja i aktualna ravnateljica Ljiljana Klinger, unapređujući školu i zajedno sa suradnicima te unoseći u rad škole stalno neke nove elemente. Škola ima doista pregršt programa, projekata i aktivnosti kojima stalno dokazuje da je otvorena za različite inicijative, za promoviranje tolerancije, suživota, prihvaćanja različitosti, različitih kultura, svjetonazora, običaja... Jedna od aktivnosti je i Međunarodni tjedan škole, koji se uvijek veže za obilježavanje Dana Ujedinjenih naroda. Tako je prošlog četvrtka u školi održan još jedna manifestacija kojoj je cilj pokazati svo bogatstvo različitosti učenika koji pohađaju školu i koji osim iz Hrvatske dolaze iz čak dvadeset zemalja svijeta. Manifestacija je to koju priređuju učenici i njihovi roditelji kako bi jedni drugima predstavili svoju domovinu u najboljem svjetlu kroz hranu, običaje, kulturna blaga, folklor, pisane materijale. Kako nam je rekla ravnateljica škole Ljiljana Klinger, učenici škole koji dolaze iz 21 države najsnažniji su veleposlanici Hrvatske, jer politika uvijek samo piše dokumente, a oni to u školi žive iz dana u dan. „Demokratske norme, multikulturalnost, tolerancija, suživot, poštivanje različitosti, briga za vlastitu tradiciju, odgoj za demokratsko građanstvo, upoznavanje drugih naroda i kultura, upoznavanje drukčije hrane, običaja - sve su to ne samo prazni pojmovi nego i vrijednosti koje u školi gajimo i za koje se svakodnevno zalažemo. I to je samo jedan od sastavnica našega školskoga kurikuluma po kojemu je Osnovna škola Matije Gupca itekako prepoznatljiva“ - rekla je rav- nateljica Ljiljana Klinger. Bilo je lijepo, bilo je zanimljivo, poučno, zabavno i informativno za sve koji su se te večeri našli u prostorima škole, jer mogli su čuti puno toga vezanog za države iz kojih dolaze učenici, mogli su probati i slatke, i slane i sve druge delicije iz dvadesetak zemalja, upoznati se s nekim još neotkrivenim tajnama i naučiti puno jedni o drugima, a krajnji je rezultat da se svi međusobno bolje upoznaju. Jer, što više znamo, manje je predrasuda, barijera, isključivosti, a sve više svijesti da je različitost naše bogatstvo koje trebamo poštivati i čuvati kao veliku dragocjenost. M. Š. 3 www.skolskenovine.hr JO© JEDAN TJEDAN U prošlom broju na ovom smo mjestu, u povodu predstojećeg donošenja Državnoga proračuna za 2011. godinu, naznačili okolnosti u kojima se taj dokument donosi i što se - s tim u vezi - u našem odgojno-obrazovnom sustavu može očekivati dogodine. Ako je o tome reći ukratko, bitno je da (a) godišnje planiranje u nas nema okvir i uporišta u usvojenim dugoročnijim programima i ciljevima, (b) javna (proračunska) sredstva za obrazovanje se smanjuju i (c) postojeće planiranje je parcijalno, što znači da izostaju unapređenja (ili barem namjera da se nešto poboljša) u nizu važnih segmenata, sukladno strukturnoj promjeni cjelokupnoga sustava. Već te tri činjenice dovoljno pokazuju da se planiranje razvitka u hrvatskoj obrazovnoj politici prakticira drukčije nego na razini Europske Unije. Obrazovni programi u EU 2011. Prošloga tjedna (27. listopada) Europska komisija raspisala je natječaj za obrazovne programe u 2011. godini. Riječ je o pozivu za predlaganju aktivnosti koje bi se dogodine mogle (su)financirati iz zajedničkih sredstava EU. Pritom, jedan od uvjeta jest da te aktivnosti pridonose ostvarivanju kompleksnog Programa za cjeloživotno učenje (LLP) koji je 2006. usvojen za razdoblje 2007. - 2013., a svojim potprogramima Comenius, Erasmus, Leonardo da Vinci, Grundtvig, Transversal Programme osigurava potporu razvitku svih oblika i razina obrazovanja i osposobljavanja u EU. Taj je dakle okvir, svojim jasno i iscrpno definiranim ciljevima, uporište za aktivnosti subjekata (ustanova, udruga i pojedinaca) koji računaju na potporu EU-fondova. (A u nas? Gdje je i koji je to doista strateški dokument s ciljevima koje se u obrazovanju želi postići? Na nacionalnoj i/ili na regijskim razinama. Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. - 2010. kao da je zaboravljen; niti ga aktualna vlast više spominje, niti su ciljevi - što ih je ondje gotovo ista vlast zacrtala - bili ozbiljno shvaćeni i u znatnijoj mjeri ostvareni.) Druga, također važna stavka planiranja, jesu raspoloživa godišnja sredstva za postupno ostvarivanje prihvaćenog strateškog programa. Od 2007. ona se u EU iz godine u godinu povećavaju, a u 2011. bit će približno 5 posto veća od ovogodišnjih i iznosit će milijardu i šezdeset pet milijuna eura. (U nas bi se sada samo nekim neočekivanim preokretom i uz čvrstu odlučnost ključnih socijalnih partnera - Vlade, sindikata i poslodavaca - moglo dogoditi da se sredstva za obrazovanje ne smanjuju, ne samo u državnom proračunu nego i u regijskim odnosno lokalnim proračunima.) Treće, možda najvažnije, i aktualni natječaj za aktivnosti LLP-programa pokazuje da se obrazovanju pristupa cjelovito. Dosljedno se obuhvaćaju svi bitni segmenti i ne zapostavljaju se jedni na račun drugih. (O takvoj praksi u nas, nažalost, ne možemo svjedočiti. Jer, u ovdašnjoj se obrazovnoj politici, s ciljem „održive kvalitete obrazovnog sustava“, planira premalo, bez ambicije da se sustav sagleda kao cjelina te planiraju rješenja koja će njegove slabosti otkloniti, potencijale osnažiti i novosti uvesti te time sustav dugoročno transformirati. Osim toga, zar pouke ranijih iskustava o učincima planiranog ne prizivaju sumnju da će se u hrvatskom obrazovanju do 2013. postići zacrtani ciljevi, koliko god bili parcijalni i skromni, a zvučno nazvani „strateškima“.) Sve u svemu, aktualni natječaj Europske komisije još je jedna prilika da preispitamo što se i kako u nas planira kad je riječ o aktivnostima u odgojno-obrazovnom sustavu. Sadržajno, taj natječaj ujedno može biti svojevrsno, neizravno upozorenje da se u nas ne radi dobro. Promijeniti u tom pogledu stvari nabolje - sad je, po svoj prilici, prekasno za sljedeći državni proračun. I za sadašnju Vladu također je prekasno. Stoga otvoreno i važno pitanje ostaje hoće li buduća Vlada (koja/čija god ona bila) znati i moći cjelovito artikulirati prave nacionalne ciljeve u obrazovanju te planiranjem i ostvarivanjem planiranog pokazati da joj je obrazovanje doista važan prioritet. I dugoročno, i srednjoročno, i kratkoročno... Svakako. Anđelko Jelin Sudeći po broju sudionika, dobroj organizaciji, raspravama i zaključcima skupa ravnatelja osnovnih škola u Dubrovniku, HUROŠ se afirmira kao važan čimbenik našega odgojno-obrazovnog sustava. Ako lažu i kradu drugi, čak i “oni gore”, zašto ne bismo i mi - tu su “lekciju” primijenila trojica učenika jedne slavonske škole: prikupljene novčane priloge (tobože) za Crveni križ zadržali su u vlastitim džepovima. aktualno 4 www.skolskenovine.hr broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. Okrugli stol Suspenzija učenika - nova pedagoška mjera Kako do zaštite učenika i učitelja U Hrvatskoj učenik i učitelj nemaju pravo na zaštitu uz pomoć suspenzije, nego im preostaje samo trpljenje i beskrajno iscrpljivanje. Postojeće mjere samo su mrtvo slovo na papiru i u praksi su neprovedive U čitelji su nemoćni u sankcioniranju ekstremnih slučajeva nediscipline pojedinih učenika i stoga su sve više izloženi stresu pa je pojedincima već narušeno zdravlje, a prave zaštite nema - moglo se čuti na okruglom stolu Suspenzija učenika - nova pedagoška mjera Udruge učitelja osnovnih škola održanom prošlog tjedna, na kojem je donesen zaključak da se ulože sve snage u inicijativu o uvođenju mogućnosti suspenzije za učenike, one ekstremnog ponašanja, kao novoj pedagoškoj mjeri koja će biti upućena na sve relevantne adrese. Da se glas učitelja slabo čuje i da je sve manje utjecajan pokazuje i izostanak predstavnika svih važnijih obrazovnih institucija, kao i pozvanih saborskih zastupnika, koji se bave obrazovnom problematikom, a koji su se ispričali drugim važnijim obavezama. Predsjednica Udruge Vlasta Vuk u uvodnom izlaganju govorila je o genezi promjena koje počinju krajem osamdesetih, kada se mijenja pristup prema učitelju, a dolazi i novi tip roditelja. Nedostatne mjere “Mi se sada moramo prilagođavati novom naraštaju roditelja i djece. Meni se kao početniku u boravku dogodilo da sam se susrela s takvim učenikom za kojega mi je i iskusni pedagog koji je bio pred mirovinom rekao da on tako nešto i tu vrstu ponašanja nije vidio u svojih pedeset godina rada. Ti pojedini ekstremi koje doživljavamo i susrećemo u svom pedagoškom radu čine nas nemoćnima i istodobno se počinjemo pitati jesmo li u pravom pozivu i jesmo li toliko nemoćni ili ne znamo s tom djecom“ - kazala je Vuk. Inicijatorica pedagoške mjere uvođenja suspenzije za učenike Ana Majnarić kazala je da voli svoj poziv, ali uhvati je jeza kada pročita naslove u novinama koji govore o nasilju u školi. “Muči me odgovornost zbog mogućih postupaka vlastite djece, jer ne bih željela da oni terorizirati druge. Svakodnevno možemo u tisku pročitati naslove i tekstove nad kojima se čovjek zgrozi: Učenici profesorici prijete smrću, Četrnaestogodišnjak pretukao djevojčicu i učiteljicu, Profesoricu usred sata pretukao metalnom šipkom, Nasilje u školi: osmaš pretukao učitelja tjelesnog, Učenik terorizira učitelje i svoje kolege u školi... To su sve istiniti događaji i strah me i za vlastitu djecu, i za vlastitu sigurnost, i za sigurnost svojih kolega“ kazala je Majnarić te naglasila da postojeće pedagoške mjere ne štite ni djecu ni roditelje od ekstremnih slučajeva. Postavlja se niz pitanja: je li se ovo dogodilo odjednom, je li nasilnik identificiran još u vrtiću i prvim razredima osnovne škole, je li itko zaštitio svu dobru djecu u razredu od dugogodišnjeg uskraćivanja prava na učenje, je li itko zaštitio ljudsko dostojanstvo i sigurnost učiteljica i učitelja, jesu li postojeće pedagoške mjere učinkovite, znači li danas što izricanje pedagoške mjere nasilnom učeniku ili njegovim roditeljima? “Odgovor na sva ova pitanja je negativan“ - ustvrdila je Majnarić, dodavši da postojeće mjere koje uključuju usmenu i pismenu opomenu, ukor, strogi ukor, odgojno-obrazovni tretman produženog postupka te preseljenje u drugu školu nemaju stvarnu snagu. Osim toga, učenika se ne može preseliti bez suglasnosti druge škole i roditelja te ističe kako ne trebaju svi drugi učenici, učitelji i učiteljice trpjeti nasilje u svih osam godina. “U našim školama osvanuli su plakati s natpisima Nulta stopa tolerancije na nasilje, a mi se svakodnevno suočavamo s time da se za vrijeme malog i velikog odmora često sedmaši i osmaši pod tim plakatom uhvate za vratove. Kada im se pokušaju nametnuti sankcije, oni kažu kako se samo igraju“ - navodi Majnarić, dodavši da bi se se uz takav natpis svako nasilje trebalo sankcionirati i da bilo kakvoj tučnjavi, makar i fingiranoj, nije mjesto u školi. Ako netko provodi nasilje u razredu i ostane u njemu, to nije nulta stopa tolerancije nego tolerancija takvog ponašanja. Kakav primjer onda šaljemo? Škola je mjesto gdje se detektira nasilje, ali učitelji nisu policajci, psiholozi, psihijatri niti socijalni radnici, a društvo nam nameće da sve to budemo i Isključenjem do mira u školi U Australiji se primjenjuje kratka suspenzija od četiri dana te duga suspenzija, koja traje dvadeset. Uvjeti za dugu suspenziju su fizičko nasilje, korištenje ili posjedovanje oružja, ozbiljno kriminalno ponašanje, uporno loše ponašanje. Učenik ima pravo biti saslušan uz prisustvo promatrača. U Kanadi postoji kodeks ponašanja u školi koji u svojoj osnovi ističe kako se prema svakom članu školske zajednice treba odnositi s poštovanjem i dostojanstvom, a posebno prema osobama koje su u poziciji autoriteta. Trenutačna suspenzija primjenjuje se zbog izazivanja materijalne štete, posjedovanja oružja, vrijeđanja učitelja, posjedovanja alkohola. Suspenzija se primjenjuje i u Velikoj Britaniji, a u Španjolskoj suspenzija s određenog predmeta od šest do 14 dana, isključenje iz škole od šest do trideset dana. U Švedskoj nema isključenja s nastave. U svim ovim zemljama učenici imaju mogućnost obrane, žalbe i upute o pravnom lijeku, ali to ne odgađa izvršenje pedagoške mjere. Briga za učenike pod suspenzijom i nadoknađivanje gradiva prelazi na roditelje. Sve mjere suspenzije izriče ravnatelj pismom o suspenziji, a škola dogovara s roditeljima strategije kojima će učenik promijeniti stav, a učenik ne smije natrag na nastavu nakon isteka suspenzije bez provjere je li zadovoljio kriterij povratak u školu. obavljamo posao svih tih stručnjaka, iako za to poslove nismo ni školovani ni adekvatno osnaženi“ - zaključuje Majnarić i dodaje da kod nas učenik i učitelj nemaju pravo na zaštitu uz pomoć suspenzije, nego im preostaje samo trpljenje i beskrajno iscrpljivanje. Antipedagogija Potpredsjednica Udruge Ines Ivkić kazala je da je učinkovitost takvih mjera u nas loša i odgovornost se sve više prebacuje na učitelje, a sve manje na roditelje. “Trebamo reagirati na vrijeme i mislim da vrijedi pokušati sa suspenzijom, jer djeca vole poštivati pravila samo kad su im dana na ispravan način. Samo je pitanje sustava kako funkcionira“ - kazala je Ivkić. U svom istupu Marija Ajša Peuc istaknula je da učitelji imaju razloga i da se brinu sami za sebe. “To što se nitko od mjerodavnih nije odazvao na ovaj skup govori kako je zadnji trenutak da sami nešto poduzmemo, jer ćemo inače početi razmišljati o tome da sami sebe suspendiramo s nastave. Kad dođemo do toga onda je odlazak na bolovanje jedino rješenje, a pitam se tko s nama radi kada smo izloženi stresu. Mi moramo izdržavati one koji su naporni, nervozni, lijeni, bezobrazni i takvima nitko ništa ne može, čak im ne možemo dati lošu ocjenu iz vladanja. To su mjere koje nam je dala ova moderna, nazvala bih je, antipedagogija. Pričom o pravima učenika dovela je do toga da se samo potiče njegovo vulgarno i bezobrazno ponašanje. I to počinje u osnovnoj školi, a mi smo nemoćni“ - kazala je Marija Ajša Peuc te apelirala na sve da se uvede mogućnost suspenzije u škole, jer to će pomoći svima, a najviše djeci. Predsjednica Udruge Vlasta Vuk također je poduprla ovaj prijedlog, jer ova pedagoška mjera ide u korist djece i roditelja. “Niti jedan roditelj ne želi da njegovo dijete ide u razred u kojem postoji učenik koji sustavno provodi nasilje samo zato jer se ne pronalazi način i metoda da ga se sankcionira“ - zaključila je Vuk, pozivajući sve sudionike da se u svojoj sredini maksimalno založe za uvođenje ove mjere, što je ujedno bio zajednički apel svih sudionika Okruglog stola. Ivica Buljan vrednovanje obrazovnIH POSTIGNUĆA Piše Višnja Francetić načelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja U Iskustva iz Nizozemske prethodnom broju obećala sam napisati nešto o iskustvima vanjskoga vrednovanja u Nizozemskoj i Irskoj. U rujnu su predstavnici Centra posjetili nizozemski CITO (Central Institute for Test Development), ustanovu koja se bavi sličnim poslovima poput nas i koja je po tome prepoznata diljem svijeta, s obzirom na iskustvo u pripremi ispita vanjskoga vrednovanja koje su započeli još 1968. godine. Svi oni koji započinju ovaj proces obvezno stječu prva znanja upravo u CITO-u, čiji stručnjaci imaju bogato iskustvo u izradi ispitnih pitanja te razvoju instrumenata u edukacijskih mjerenjima. Od 2006. godine do danas bili smo u stalnim kontaktima, a radili smo i na zajedničkom projektu vezanom uz razvijanje nacionalnih ispita. Što se od tada do danas promijenilo u nizozem- skom sustavu vanjskoga vrednovanja i s kojim su se izazovima susreli? Nizozemski obrazovni sustav sa 6400 škola i 161.000 učenika poznat je po ranom početku osnovnoškolskog obrazovanja. Naime, obvezna škola slična našoj osnovnoj školi počinje s navršene četiri godine djetetova života i traje osam godina. Nakon toga nizozemski učenici, 12-godišnjaci, polažu završni ispit koji provjerava postignuća učenika iz nizozemskog jezika, matematike, vještina učenja, a kao četvrti ispit mogu odabrati ispit iz geografije, povijesti ili biologije. Testiranje se provodi tri dana. U školama je ovaj ispit izvrsno prihvaćen, jer ima vrlo veliku savjetodavnu ulogu te na temelju postignutih rezultata učenici dobivaju uvid u njihove izglede za uspjeh u nastavku obrazovanje s obzirom na vr- stu škole u koju bi se željeli upisati, bilo da su to njihove ili roditeljske želje. Sve ispite priprema CITO te pomaže školama, učenicima i roditeljima u donošenju pravilne odluke o upisu u srednju školu koja će najbolje odgovarati djetetovim mogućnostima. Jednostavnim riječima, učenik dobiva povratnu informaciju je li on za određenu vrstu škole ili nije. Iako ispit nije obvezan, mnoge ga škole koriste kao eliminacijski ispit. Obrazovni sustav nudi tri vrste srednjoškolskog obrazovanja: škole koje pripremaju za fakultet (gimnazije) u trajanju šest godina, strukovne škole u trajanju četiri godine (više strukovne škole) te trogodišnje strukovne škole u kojima stječu zvanja (poput naših obrtničkih škola). Činjenica je da gimnazije upisuje 12 posto učenika, što znači da toliki postotak učenika nastavlja obra- zovanje na sveučilišnim studijskim programima, budući da su učenici gimnazija obvezni polagati državnu maturu koja je većini fakulteta dovoljan uvjet za upis. Svaki je učenik tijekom školovanja testiran dva puta i dobiva izvještaj o tome koliko je napredovao u odnosu na generaciju, jesu li njegovi rezultati unutar granica prosjeka generacije, ispod ili iznad prosjeka. Pozitivan stav prema ovakvom načinu mjerenja postignuća učenika i mogućnostima koje nude rezultati testiranja u poboljšanju obrazovnog sustava postavio je pred nizozemske stručnjake novi izazov. Strukovno obrazovanje na nižem stupnju od ove godine završava polaganjem završnog ispita, u kojem će učenici polagati nizozemski jezik i aritmetiku, jer su utvrdili da im učenici nakon završene škole ne znaju osnovne aritmetičke operacije. Pri tome su sigurni da će ovakav način pridonijeti poboljšanju sadašnje situacije i kvalitetnijem strukovnom obrazovanju. Ovih će dana predstavnici Centra posjetiti ispitni centar u Irskoj, razgovarati o njihovim iskustvima u provedbi ispita vanjskog vrednovanja, o čemu ćete moći čitati u idućem broju. broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. Akademska zajednica protiv nacrta triju zakona o visokom školstvu I ZNANOSTI aktualno 5 www.skolskenovine.hr Aleksa Bjeliš, Petar Pervan i Danica Ramljak Ovime se spremamo za izlaz iz Europske Unije! S enat Sveučilišta u Zagrebu, ali i Sveučilišta u Splitu te ravnatelji javnih instituta, predvođeni Institutom Ruđera Boškovića i Institutom za fiziku u Zagrebu, oštro su istupili protiv prijedlog nacrta triju zakona o visokom školstvu koje je nedavno objavilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Nakon prvotnog šoka što je MZOŠ za javnu raspravu predvidio tek 13 radnih dana o datuma objave nacrta, akademska zajednica temeljito je proučila nacrte Zakona o sveučilištu, Zakona o visokom obrazovanju i Zakona o znanosti te pronašla niz nepravilnosti i nelogičnosti zbog čega zahtijeva promptno povlačenje nacrta i daljnju kvalitetniju doradu. Danica Ramljak, ravnateljica Instituta Ruđera Boškovića u Zagrebu, kazala je da je na ovom pitanju ujedinjeno i suglasno više od 80 posto cjelokupne znanstveno-istraživačke i akademske zajednice u Hrvatskoj. Velika javna rasprava održana prošlog tjedna u prostorijama Medicinskog fakulteta u Zagrebu usuglasila je stavove ravnatelja 22 javna instituta te zagrebačkog sveučilišta (nekoliko dana kasnije nacrte zakona odbacilo je i splitsko sveučilište, op. a.). Ramljak govori da su na javnu raspravu bili pozvani predstavnici MZOŠ-a i sam ministar Fuchs, ali nisu došli pod izgovorom da je rasprava još u ranoj fazi. - Akademsko-istraživačka zajednica podupire resorno ministarstvo i shvaćamo da su promjene nužne, ali mislimo da predloženim zakonima to nije moguće postići. Kada su se donosili nacrti zakona, MZOŠ nije kontaktirao čelnike institucija niti se konzultirao s akademskom zajednicom tko su najbolji ljudi, najkvalitetniji prominentni znanstvenici koji bi ušli u radnu skupinu za izradu prijedlog tih triju zakona. MZOŠ je privatnim pozivom odabrao neke naše kolege. Poštujemo njih i njihov posao, ali s tim se rezultatima nikako ne slažemo, izravna je bila Ramljak. Politika se na velika vrata miješa u naš posao Pripadnici akademsko-istraživačke zajednice upozoravaju da se nacrtima ovih zakona krši ustavom zajamčena autonomija sveučilišta i sloboda znanstvenog, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. Neprihvatljivim smatraju da se politika na velika vrata gura i uvodi u akademsko-istraživačku zajednicu, da se politika miješa u ustroj ustanova i osobna rješenja. Možda je najbizarnije rješenje koje u nacrtima predlažu autori spomenutih zakona da se Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje te Nacionalno vijeće za Predloženim zakonima ugrožava se autonomija sveučilišta, politika se upliće gdje joj nije mjesto, omogućava se nejasna privatizacija, a nejasni su i načini financiranja znanstveno-istraživačke djelatnosti, dok upisnina umjesto školarina poništava dosadašnje napore da se uvede sustav pravednog participiranja studenata u troškovima školovanja znanost, tehnologiju i inovaciju objedine u jedno tijelo, jedno vijeće, pod izravnim utjecajem politike. Tako se predlaže da na čelu tog vijeća bude premijerka i neki ministri, iako je praksa pokazala da onda takva tijela ne sastaju i ne rade dobro. O potrebnim kompetencijama za vođenje takvih tijela i da ne govorimo. - Nema pomaka u boljitku Hrvatske, nema pomaka u gospodarstvu bez kvalitetnog obrazovanja i znanosti. Predloženi zakoni nigdje ne ističu da su ovo strateški interesi Republike Hrvatske. Hrvatska je zemlja s niskom razinom inovativnosti, hrvatska sveučilišta nisu među najboljima u Europi, hrvatski instituti nisu na europskoj sceni izvrsnost i za nas je ovo pitanje budućnosti. Nije nam svejedno, tkogod da je na vlasti, tkogod da je ministar, što će biti u budućnosti s ovom zemljom, njezinom edukacijom i znanosti, zaključila je Ramljak. Akademska zajednica također osuđuje otvaranje mogućnosti privatizacije i segmentizacije zagrebačkog sveučilišta. - Ovim zakonskim prijedlozima bitno se narušava autonomija sveučilišta u svim njezinim aspektima, organizacijskim, financijskim, akademskim slobodama, samostalnosti pri zapošljavanju. A otvara se mogućnost privatizacije tih naših nacionalnih dobara. Sveučilište je nacionalno blago, koje se dosad dobro čuvalo, i u puno težim vremenima. Cijelog Domovinskog rata i poraća se to blago uspješno sačuvalo. U tom su razdoblju zemlje u istoj tranzicijskoj poziciji, a koje nisu bile pogođene ratom, imale ozbiljnih problema, jer se to blago počelo rasprodavati, došlo na udar predatora, koji su vrlo brzo našli interes da ga privatiziraju, otmu od drža- ve i društva. Tako su države imale niz problema s velikim brojem studija i programa, koji nisu imali nikakve svrhe osim brzog profita. To se mora spriječiti, poručio je zagrebački rektor Aleksa Bjeliš. Naglašava da se predlaže odustajanje od binarnog sustava. Odnosno, postoji tendencija da se svi studiji svedu na stručne. - Time se do neprepoznatljivosti dovodi istraživačka komponenta sveučilišta. Ako sveučilište neće imati sveučilišne studije, istraživačke, studije koji potiču kreativnosti i traženje novih znanja, onda postoji upitno što će nam istraživanje?! Rješenja suprotna europskoj praksi Bjeliš govori da se očito želi odustati visokog obrazovanja kao javnog dobra. Stoga je Bjeliš naveo i najveće zamjerke koje su na sjednici Senata iznijeli predstavnici studenata. Njih najviše brine što se uvodi naplata studija pod nazivom upisnina. - Te upisnine zapravo su kaucije za ulazak na studij, što je sasvim sasvim drugačiji aspekt od pravilnog participiranja, koje se važe i povezuje s uspjehom odnosno odgovornošću prema studiju. Dakle, apsolutno su se poništava napor cijele akademske zajednice u prošlim godinama da uvede pravedan sustav participacije studenata u troškovima studija. Rektor Bjeliš podsjetio je na snagu sveučilišta i tradiciju, jer je svjestan posebne odgovornosti u procesu donošenja ovih zakona, a koji su od presudne važnosti za budućnost našega visokoškolskog i istraživačkog prostora. Tako je naglasio da je zagrebačko sveučilište najstarije i najveće u Hrvatskoj, koje obrazuje oko 60 tisuća studenata, ima 7000 zaposlenih, od čega oko 4500 u akademskim zvanjima, te predstavlja 85 ukupne sveučilišne istraživačke odnosno 50 posto naše ukupne znanstvene produktivnosti. Sve te činjenice stavovima sveučilišnog Senata daju posebnu težinu. A Senat smatra da je neprihvatljivo predlaganje i donošenje zakona bez konteksta, odnosno smjernica, bez ikakvih projekcija učinka zakona, u tajnosti, isključivanjem akademske zajednice, bez obrazloženja načina implementacije i troškova, s neadekvatnim prijelaznim odredbama. - Bez konteksta rasprave mogu postati besmislene, nesvrhovite svode se na međusobna obračunavanja, koja su se već pojavila između dvije strane, pojedinaca koji su izradili nacrte i onih koji kritiziraju, govori Bjeliš. Primjerice, na nekim skupovima autori triju spomenutih zakona prozivani su fašistima, što akademska zajednica osuđuje. - Mora se povesti bitna, suštinska i dubinska rasprava u cijeloj zemlji o tome što je budućnost i kamo ide hrvatski istraživački visokoobrazovni sustav. A moramo upozoriti i na internacionalni aspekt cijele ove teme. Na sjednici Senata mogao se čuti dojam da se Autori zakona predlažu da se Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje te Nacionalno vijeće za znanost, tehnologiju i inovaciju objedine u jedno tijelo, jedno vijeće, na čelu kojeg bi bila premijerka?! ovakvim zakonskim rješenjima Hrvatska priprema na IZLAZAK iz Europske Unije iduće godine, a ne ulazak. Jer, većina prijedloga u nacrtima zakona suprotno je europskoj praksi. Ne samo u akademskom smislu, nego i u smislu političkih odluka i promišljanja na razini EU, Europske komisije, Vijeća Europe... Čudno je da osjećamo raskorak onoga čime se bavimo u europskom prostoru s onime čime se moramo baviti kod kuće. To je nepotrebno, objasnio je prvi čovjek zagrebačkog sveučilišta. Petar Pervan, ravnatelj Instituta za fiziku, također je upozorio da se ovakvim zakonima otvara put privatizaciji, po moguće nejasnim uvjetima. - A u hrvatskim uvjetima znamo kako izgleda nejasna privatizacija, kada se omogući prostor pojedinim privatnim skupinama da izađu na scenu. Sveučilišta su javna dobra i svi moram paziti na njih. Za Pervana je vrlo problematičan način financiranja predložen u zakonima. U svaki zakon treba ući stavka prema kojoj se sva javna sredstva budu podložna transparentno načinu trošenja. Javnim institutima neprihvatljivo je financiranje prema podjeli na državne i nacionalne institute. U drugim državama doista postoje nacionalni instituti, ali ovim se zakonima ne definira koji su kriteriji za određivanje koje je istraživanje od nacionalnog interesa, a koje nije. - Kod financiranja projekata i institucija treba postojati međunarodna evaluacija, a nikako kroz domenu politike, što se dosad često događalo. Ocjena kvalitete i rangiranja projekata mora biti u domeni struke, na razini međunarodnih evaluacija, prvenstveno jer smo premala zajednica koja je isprepletena raznim interesima, smatra Pervan. Potpuna dorada zakona uz suradnju akademske zajednice Ono što na neki način ugrožava buduću perspektivu znanstvenoistraživačke djelatnosti jest predložen vrlo rigidan ustroj radnih mjesta, piramida koja ne omogućava institucijama dovoljnu fleksibilnost koja bi onda rezultirala kvalitetnim radom. - Takav ustroj predstavljat će veliki problem mladim znanstvenicima koji će na taj način biti zapriječeni u svom napredovanju. Bez toga naša znanost nema šanse u budućnosti! Moramo mlade ljude ohrabrivati da se bave znanošću, da vide perspektivu te da mogu napredovati, a da u tome nisu ograničeni ovakvim zakonskim rješenjima. Zbog svih navedenih problema koje predloženi zakoni ne rješavaju, već i sami nameću, akademska zajednica traži povlačenje nacrta. Odnosno da javna rasprava produlji barem do 1. prosinca. Pa čak i dulje, uz partnerski dijalog svih strana te međusobno obvezujuće konzultiranje. Predlaže se formiranje nove radne skupine, koja bi onda imala obvezu konzultiranja s kompletnom sveučilišnom te znanstveno-istraživačkom zajednicom, kao što je običaj u europskom zemljama. Korišteni su kao primjeri i zakoni stranih zakona, konkretno austrijski zakon iz kojeg su određeni dijelovi doslovno prepisani. Ali to ne možemo napraviti, jer treba imati na umu hrvatske uvjete, naš sustav vrijednosti i norme. Radna skupina koja je izradila ove zakone nije se konzultirala s nikim. To je suprotno europskoj praksi, složni su predstavnici najvećeg dijela akademske zajednice. Branko NAĐ aktualno 6 www.skolskenovine.hr broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. DUBROVNIK - Stručni skup ravnatelja osnovnih škola U službi hrvatskog školstva Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa, Agencijom za odgoj i obrazovanje i Nacionalnim centrom za vanjsko vrednovanje obrazovanja organizirala je jesenski stručni skup za ravnatelje osnovnih škola s glavnom temom Ravnatelji u službi hrvatskog školstva, koji je od 25. do 27. listopada održan u Dubrovniku S udionike skupa pozdravila je Ivanka Roksandić, saborska zastupnica i članica saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, a skupu su nazočili dr. Dijana Vican, državna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović i viši savjetnici za ravnatelje vlade Matas i Mario Rogač, župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić, Branka Renko Silov, pročelnica za odgoj i obrazovanje grada Rijeke, Božica Šimleša, pomoćnica pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba te prvi predsjednik HUROŠ-a Boro Stipić. Državna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa dr. Dijana Vican održala je uvodno predavanje na temu Primjena Nacionalnog okvirnog kurikuluma u odgojno-obrazovnoj praksi. No, prije toga pozdravila je okupljene ravnatelje, odala im počast rekavši da se skrbe za gotovo 400 tisuća učenika u osnovnim školama, a indirektno i o više od milijun ljudi ako se računaju i njihovi roditelji te da vrijede puno više nego što i sami misle ili kakvima ih vidi najšira javnost. Za kurikulumski pristup u obrazovanju “Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj, osnovno i srednje obrazovanje je dokument koji pokriva tri razine i koji je vrlo transparentan te govori o tome što sve treba odraditi u školi i kao takav čini okvir u kojemu svatko treba naći svoje mjesto i u kojemu treba razraditi odgojno-obrazovnu djelatnost prema kompetencijama, svatko za svoju razinu, te odrediti u kojem vremenu može odraditi zacrtani plan i program. Dosad su odgoj i obrazovanje bili temeljeni na nastavnom planu i programu čije je težište sadržaj. U kurikulumskom pristupu težište je na jasnom izražavanju i definiranju očekivanja razvoja djeteta. Dakle, što očekujemo da, recimo, jedan petogodišnjak treba znati, u čemu treba biti vješt, za što sposoban i koje su njegove predispozicije da to postigne. Ne da tražimo da zna određenu pjesmu, određeno štivo ili matematičku formulu nego da kažemo koje su kompetencije kojima mora ovladati, a onda će nastavnici smisliti najbolji način, metode, sadržaje i organizaciju rada kojima će to postići“ - rekla je državna tajnica dr. Vican. Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović govorio je o sustavu stručnog usavršavanja te istaknuo da će od iduće godine novost biti ne samo prijavljivanje za stručne skupove putem interneta, nego da će se i kroz educiranje stotinjak stručnih suradnika pedagoga, psihologa i svih ostalih prorađivati brojne teme te ih tako Predstavljena knjiga ”Odnosi s javnošću u obrazovanju” Na skupu u Dubrovniku svečano je predstavljena knjiga ”Odnosi s javnošću u obrazovanju” autora Vlade Draguna, ravnatelja Osnovne škole Sućidar u Splitu, koja je nedavno tiskana u nakladi ”Školskih novina”. O knjizi su govori njezin urednik Ivan Vavra, direktor ”Školskih novina”, autor predgovora Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje i autor Vlade Dragun. Nakon promocije, uz čestitke autoru, državna tajnica Dijana Vican javno je knjigu preporučila svim školama te naglasila: ”U njoj je poruka i pouka i MZOŠ-u da se izmijene i dopune propisane norme jer odnosi s javnošću, dosad totalno zapostavljeni, a sada vrlo važni za naše ustanove, ne nalaze se niti u jednom pravilniku za priznavanje kompetencija u obrazovanju, posebice kad je riječ o ravnateljima.” pripremiti kao predavače zadužene za određena područja, koji će dolaziti u svaku školu. Time će se stručno usavršavanje približiti i onim prosvjetnim djelatnicima koji nikada nisu imali priliku sudjelovati na stručnim skupovima. Naravno, stručna usavršavanja na specijalističkim temama iz pojedinih predmeta će se nastaviti i nitko neće biti zakinut, ali opće teme svaki nastavnik u našim školama mora čuti. Status ravnatelja Status quo U radnome dijelu skupa o samovrednovanju rada ravnatelja govorila je Suzana Hitrec, ravnateljica Upravne i birotehničke škole iz Zagreba i predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja. CARNet-ov program informatičkog obrazovanja nastavnika ICT Edu predstavila je voditeljica projekta Renata Ivanković. O temi obrazovanje i izvrsnost govorio je svjetski poznati znanstvenik dr. Ravnatelji ravnateljima Posebno je dojmljivo bilo na svečanoj akademiji kojom je obilježena petnaesta obljetnica postojanja i rada Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola. O tome kako je i kada Udruga osnovana govorili su aktualni predsjednik Udruge Nikica Mihaljević i njezin prvi predsjednik Boro Stipić. Nakon uvodnih govora počeo je program pod naslovom Ravnatelji ravnateljima, u kojem su neki članovi udruge pokazali što znaju. Tako je Nada Šimić, ravnateljica OŠ Trnjanska u Zagrebu, odsvirala na klaviru Chopinov Valcer u a-molu, a Tihana Sarošević, ravnateljica OŠ za ritmiku i balet u Zagrebu, Mjesečinu Claudea Debussyja. Andrej Peklić, ravnatelj OŠ Pavao Belas Brdovec, i Milivoj Magerl, ravnatelj OŠ Ivana Meštrovića u Zagrebu, otpjevali su uz gitaru nekoliko pjesama, Alen Matušek, ravnatelj zagrebačke OŠ Špansko - Oranice, odsvirao je na klaviru nekoliko jazz standarda Dukea Ellingtona, a Jasmina Hamer, ravnateljica OŠ Tina Ujevića u Zagrebu, otplesala je najprije sama uz klavirsku pratnju Nade Šimić Sanjarenje u plavom, a zatim zajedno s Tihanom Sarošević suvremeni ples pod naslovom Može li to biti stvarnost?. Sjajan kulturno-umjetnički program završio je zajedničkom pjesmom svih izvođača. Sve to osmislio je i režirao Ante Brešan, ravnatelj OŠ Ive Andrića u Zagrebu. Hrvatska udruga ravnatelja osnovnih škola na svojoj redovitoj Skupštini održanoj 25. listopada 2010. godine u Dubrovniku sukladno ciljevima i zadacima Udruge upoznaje prosvjetnu i širu javnost sa svojim stajalištima glede upravljanja i rukovođenja u osnovnim školama te je utvrdila i donijela sljedeće ZAKLJUČKE Tražimo ista prava iz radnog odnosa kakva imaju ostali zaposlenici u sustavu odgoja i obrazovanja. U postojeći Zakon treba vratiti odredbu o zasnivanju ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tražimo u najkraćem zakonski mogućem roku pokretanje postupka izmjene Zakona kojim se prekida radni odnos ravnatelja s 1. siječnja 2012. godine. Tražimo za ravnatelje s višom stručnom spremom odgodu stjecanja uvjeta visoke stručne spreme najmanje do 1. siječnja 2015. godine. Tražimo od Ministarstva znanosti obrazovanja i športa da u suradnji s nadležnim visokoškolskim ustanovama u Republici Hrvatskoj omogući stjecanje visoke stručne spreme. Treba profesionalizirati rad ravnatelja, regulirati status sukladno ostalim europskim zemljama te nakon provjere stručnih kompetencija ravnatelja izdati mu licencu. Stručno usavršavanje ravnatelja uskladiti s uvjetima za stjecanje i produženje licence. Uključiti u novi Pravilnik o napredovanju u zvanje mogućnost napredovanja u ravnateljskoj profesiji. Postupno (bez novog zapošljavanja) uvesti u sustav radno mjesto pomoćnika ravnatelja. Obvezujemo Predsjedništvo HUROŠ-a da žurno pokrene postupak provjere ustavnosti čl. 128., čl. 159.i čl.167. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Obvezuje se Izvršni odbor HUROŠ-a da s navedenim zaključcima upozna Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu te sredstva javnog priopćavanja. Predsjedavajući Skupštine Davor Pavuna, o temi Zašto je ravnatelj kriv za sve mr. Predrag Pale, o tome zašto nam treba odgoj za medije dr. Zlatko Miliša, izvanredni profesor na Odjelu za pedagogiju Sveučilišta u Zadru, a Darko Janeković o suradnji i projektima sa školama iz Europske Unije. Na brojna pitanja odgovarao li su u okviru aktualnog sata državna tajnica Dijana Vican i Krešimir Topić, savjetnik u Upravi za inspekcijske poslove u resornom ministarstvu. Sudionici skupa imali su prigodu pogledati kazališnu predstavu Teštament Vanče Kljakovića, koju su samo za njih izveli glumci dubrovačkoga Kazališta Marina Držića u režiji. Na skupu je svečano predstavljena i knjiga Odnosi s javnošću i obrazovanje autora Vlade Draguna, ravnatelja Osnovne škole Sućidar u Splitu, koja je nedavno tiskana u nakladi Školskih novina. U okviru skupa održana je i redovna godišnja izvještajna skupština na kojoj su usvojeni izvještaj o radu Udruge u proteklih godinu dana, zatim novi Statut, Etički kodeks i Poslovnik o radu tijela Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola. Ipak, najviše je riječi bilo o statusu ravnatelja koji se nije poboljšao otkako Udruga postoji, bez obzira na sve akcije koje je udruga poduzimala u tom periodu i unatoč svim konzultacijama i razgovorima s ministrima i državnim tajnicima kojima je cilj bio predlaganje kvalitetnijih rješenja vezanih za status ravnatelja u zakonima i prilikom izmjena i dopuna tada važećih zakona. Istaknuto je u brojnim raspravama da kvalitetnih rješenja glede upravljanja i rukovođenja, pogotovo onih koja bi se odnosila na poboljšanje statusa ravnatelja, i dalje nema, a i u posljednjim izmjenama i dopunama aktualnog Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ništa se nije promijenilo. Stoga su ravnatelji na svojoj skupštini donijeli zaključke koje će uputiti resornom ministarstvu, predsjedniku Republike, predsjednici Vlade, predsjedniku Sabora i saborskom odboru za obrazovanje i kulturu, a mi ih donosimo u integralnom obliku. Može se slobodno reći da je trodnevni skup bio ispunjen kvalitetnim stručnim sadržajima te su ravnatelji osnovnih škola mogli osvježiti svoja znanja nekim novim spoznajama, međusobno razmijeniti iskustva što će im zasigurno, kako su to mnogi gosti, ali i sudionici rekli, pomoći u svakodnevnom radu i u rješavanju brojnih složenih situacija i problema. Marijan Šimeg broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. aktualno aktualno 7 www.skolskenovine.hr PREDŠKOLSKI ODGOJ - Hiperaktivnost kod djece Socijalizacijom protiv hiperaktivnog sindroma Za dijagnozu hiperaktivnosti, odnosno ADHD-a treba biti prisutno barem šest simptoma nepažnje ili šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti. Važno je da navedeni simptomi traju najmanje šest mjeseci i da nisu u skladu s razvojnim stupnjem djeteta R oditelji i odgajatelji u vrtićima često prepričavaju slučajeve djece koja su preživahna i koja su uvijek u središtu pozornosti, a ne tako rijetko mnoga se djeca žale na ponašanje nekog od takvih koji ih zadirkuje, stalno priča i traži pažnju. Psihologinja u jednom zagrebačkom vrtići ističe da se često susreće s vrlo živahnom djecom, ali da su to uglavnom granični slučajevi te se maksimalnom posvećenošću djetetu sve može popraviti do određene zrelije dobi. Kada se govori o takvim poremećajima u ponašanju, obično se kaže da je to dijete hiperaktivno, odnosno u stručnoj se literaturi govori o hiperaktivnom poremećaju ili ADHD-u. Danas sva djeca u vrtću trče, skaču, vrište i plaču, a sve su to i simptomi hiperaktivnosti, pa je pitanje kako ju dijagnosticirati. Profesorica Tanja Manović, socijalna pedagoginja s Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, kaže da se stoga dijagnoza ADHD-a ne postavlja prije djetetove navršene sedme godine, što se uglavnom podudara s polaskom djeteta u prvi razred osnovne škole. - Ranije je nemoguće razlikovati simptome ADHD-a od razvojne zaigranosti i znatiželjnosti, djeca su motorički nemirnija, karakteristična ponašanja su varijabilnija, a i postavljeno im je manje zahtjeva za trajnijim održavanjem pažnje. Manović navodi da je ADHD skraćeni naziv za niz ponašanja koja nazivamo sindromom poremećaja pažnje i hiperaktivnim poremećajem. - Naziv se odnosi na skupinu raznih simptoma koji najčešće obuhvaćaju smetnje pažnje, praćene psihomotornim nemirom i impulzivnošću. Uzrok ADHD-a još nije poznat, no važno je naglasiti da pogreške roditelja i propusti u odgoju nisu uzrok ovih teškoća, niti je ADHD sy. znak djetetove zločestoće. ADHD nije razvojni, već stvarni, biološki uvjetovan poremećaj. Često se događa da živahno ponašanje djeteta, njegovu nekoncentriranost na određeni sadržaj i nepažljivost zamijenimo sa simptomima hiperaktivnog djeteta - navodi profesorica Manović. Takva se ponašanja događaju kada je djetetu dosadno, kad ima neku fiziološku potrebu, kada je jako veselo, kad je školsko gradivo teško ili je dijete općenito u prezahtjevnoj situaciji, kada ga prekinemo u njemu važnoj aktivnosti, kada je pod stresom ili se u obitelji događaju promjene. Šest simptoma - Dijagnozu ADHD sy. moguće je postaviti nakon što su dijete pregledali stručnjaci specijalizira- ni za ovakvu vrstu teškoća, najčešće nakon multidisciplinarne, timske obrade u kojoj su neizostavni psiholog, psihijatar, pedijatar i defektolog. Kako bi se hiperaktivnom djetetu mogla pružiti adekvatna pomoć i podrška, potrebno je multidisciplinarnom obradom procijeniti potrebu uključivanja i vrstu tretmana za dijete. Za dijagnozu ADHD-a treba biti prisutno barem šest simptoma nepažnje ili šest simptoma hiperaktivnosti i impulzivnosti. Važno je da navedeni simptomi traju najmanje šest mjeseci i da nisu u skladu s razvojnim stupnjem djeteta, da su neki od simptoma postojali prije djetetove sedme godine te da se neke teškoće, kao posljedica simptoma, očituju u dvije ili više sredina (npr. kod kuće, u školi). O tome kakva je uloga roditelja i njihov odnos prema hiperaktivnom djetetu naša sugovornica kaže: - Mnogi roditelji hiperaktivnog djeteta imaju osjećaj nesposobnosti, nesigurnosti i stresa, uz osjećaj beznađa i bespomoćnosti koji dominira u odnosu s djetetom. Roditelji koji ne znaju o kakvom se poremećaju radi skloni su ponašanje djeteta proglasiti zločestim ili neposlušnim, nazvati ga napadom na njihov autoritet, inatom i slično i onda reagiraju iz takvog stava neprimjerenim metodama kao što je vikanje, vrijeđanje ili batine. S druge strane, neki roditelji djetetovo ponašanje procjenjuju kroz vlastitu krivnju, kao nešto za što su isključivo oni odgovorni pa se počinju osjećati loše, ponekad pretjerano popuštaju djetetu i ne postavljaju granice. Manović dodaje da je iz opisanih razloga važno i roditeljima hiperaktivnog djeteta pružiti podršku i pomoć te ih usmjeriti kako bi bili ustrajni i dosljedni. - Roditeljske upute djetetu trebaju biti jasne, jednostavne i razumljive kako bi iz njih dijete moglo zaključiti što od njega očekujete. Kod djeteta je potrebno razvijati samopoštovanje kroz pohvale, primjećivanje djetetovih pozitivnih osobina, ponašanja i postignuća. Nužno je da roditelji djetetu pruže i omoguće rutinu, strukturu i predvidivost kroz pažljivo isplanirani dan školskih obaveza uz minimalne ometajuće faktore, slobodnih aktivnosti i kućnih obaveza. Roditelj koji koristi obrazac odlučne komunikacije, siguran je u svoja vjerovanja i znat će izraziti svoje ideje, potrebe i želje na jasan i izravan način koji poštuje tuđa prava i osjećaje. Takav roditelj osigurava potrebnu strukturu svojoj obitelji time što je izravan, pravedan u pravilima i očekivanjima od svog djeteta. Također, sposoban je nametnuti pravila i standarde na način koji dopušta djetetu razmišljati i djelovati neovisno uz preuzimanje odgovornosti za svoje ponašanje. Dakle, važno je da roditelj bude jasan u vezi s posljedicama, a odgovornost za promjenu jest na djetetu - kaže Manović. Roditeljska (ne)briga O tome koliko to može biti trajni poremećaj profesorica Manović kaže: - Simptomi ADHD-a s odrastanjem i sazrijevanjem djeteta slabe, no u održavanje pažnje i organizacijske vještine i u odrasloj je dobi potrebno uložiti puno truda. O svom iskustvu sa sada 12-godišnjim Markom ispričala nam je mama Mirela, koja je prolazila burne godine vrtićke dobi svoga djeteta. ADHD zastupljeniji kod dječaka Kako piše časopis Vaše zdravlje, razne su studije pokušale dati odgovor na pitanje kolika je učestalost tog poremećaja. Iako se brojke dobivene različitim studijama ponešto razlikuju, čini se da je ADHD zastupljen kod 1 - 5 posto populacije. Pri tome se pokazalo da je izraženiji kod dječaka nego kod djevojčica, a omjer je oko 2-1. Neki autori smatraju da je ovakav nalaz posljedica činjenice da postoji veća vjerojatnost identifikacije poremećaja kod dječaka, jer su oni češće nasilni, pa se teškoće lakše zamijete. Djeca s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti mogu imati teškoće kod kuće. Često njihovi roditelji isprobaju razne metode. Hiperaktivnoj je djeci često potrebno manje sna nego ostalim ukućanima, što rezultira time da su ostali članovi obitelji kronično umorni. Roditelji često imaju premalo vremena za sebe. Stalno pričanje, buka, skakanje, uništavanje igračaka i drugih vrijednih stvari neizbježan su dio obitelji s hiperaktivnim djetetom. One često imaju i ozbiljne bračne probleme, koji su barem djelomično posljedica djetetova poremećaja pažnje s hiperaktivnošću. U mnogim je obiteljima ovaj poremećaj uzrok rivalitetu među braćom i sestrama. Ostali članovi obitelji imaju pune ruke posla oko takve djece. Slabiji rezultati Postoje razlike u ponašanju djeteta s ADHD-om koje su specifične za određenu kronološku dob. U predškolskoj su dobi izražene sljedeće teškoće: dijete je izrazite motoričke aktivnosti, nemirno, loše predviđae posljedica svojih aktivnosti, ne sluša odgojitelja, na pitanja odgovara prebrzo, ne promišlja dovoljno, ne gleda drugu djecu prije nego što nešto pokuša sam uraditi, često se ne zna sam obući, pokazuje slabije rezultate u pripremama za školu kod usvajanja boja, brojeva, slova ili korištenja škara, nestrpljivo je, prekida rad grupe, upada u riječ, ometa druge u obavljanju zadataka i aktivnosti. - Nisam znala što ću s njim. Uvijek je bio u pitanju neki problem, posvađao se, gnjavio drugu djecu, nije htio spavati... No, zahvaljujući odgojiteljicama, psihologinji i ostalima uspijevali smo to držati pod kontrolom. Savjeti koje su nam davali stručnjaci bili su vrlo korisni i danas je moj Marko pristojan dječak, dobar đak i poslušan sin - navodi Mirela. No, ima djece koja budu zapuštena, a roditeljska briga nije na takvoj razini, o čemu nam je ispričala odgojiteljica Ksenija, koja je imala težak slučaj djeteta sa simptomima ADHD-a: - Sada je to već 18-godišnji mladić, ali i dalje vrlo problematičnog ponašanja. Živi u blizini pa sam ga mogla pratiti od vrtića do današnje dobi. Njegovi su roditelji bili potpuno nezainteresirani, kao da su uživali u svim njegovim nestašlucima, koja su za drugu djecu bila i opasna, što smo mi jedva suzbijali. No, kada su roditelji nezainteresirani i ne pokazuju volju za suradnju, gotovo je nemoguće riješiti takav problem. Kada bismo razgovarali s njima, oni bi samo rekli da je s njihovim djetetom sve u redu i grubo bi nam odbrusili kako oni plaćaju vrtić te da se nemamo što miješati nego čuvati njihovo dijete. To su bile jako neugodne situacije i svi smo u vrtiću priželjkivali da se to što prije riješi. No, mi smo ga se samo riješili, a dobili su ga drugi učitelji u osnovnoj školi i kasnije u srednjoj - kazala nam je sugovornica, koja je iz razumljivih razloga željela ostati anonimna. O tome koliko se u vrtiću može učiniti da se takva djeca potpuno socijaliziraju profesorica Manović kaže da nije nužno da svako dijete koje je ponekad nemirno, impulzivno i ima teškoće s pažnjom i koncentracijom ima ADHD. - Postoje i druga ponašanja i stanja koja se mogu zamijeniti s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti, npr. prkosno ponašanje, poremećaji učenja, MR, poremećaj vida ili sluha, traume glave, nuspojave uzimanja lijekova i slično. Važno je izbjeći bilo kakvu stigmatizaciju djeteta zbog postojećih teškoća i potpuno ga prihvatiti. Uz razumijevanje okoline i podršku stručnjaka, roditelja i nastavnika, teškoće iz kruga ADHD-a mogu se prevladati bez dodatnih problema u socijalizaciji - zaključuje Manović. Ivica Buljan aktuakno aktualno 8 www.skolskenovine.hr UKRATKO Zadarski festival za djecu ZADAR - Prošli je tjedan više od 600 mališana vrtićke i predškolske dobi nastupilo na manifestaciji Prvi zadarski dani djece, u sklopu kojeg je održan i Zadarski festival za djecu i sajam za bebe i mame pod nazivom Sunce moje malo. Na ovu ideju došli su u agenciji Mediaymix, koji su uvidjeli da takva manifestacija nedostaje Zadarskoj županiji. Događaj je zamišljen na godišnjoj razini, koji bi promovirao sve aktivnosti i znanja u kojima djeca aktivno sudjeluju ili mogu sudjelovati u toj županiji, a na kojem bi se mogle predstaviti sve škole, vrtići, institucije, udruge, sportski klubovi, privatne tvrtke te ostale sekcije i aktivnosti namijenjene djeci i mladima. Tijekom trajanja manifestacije u dvorani Višnjik bile su održane projekcije filmova, cjelodnevne igraonice za djecu i roditelje, natjecanje u presvlačenju beba... Fakulteti useljavaju u kampus OSIJEK - Ivan Bogut na prvoj je sjednici Senata osječkog sveučilišta u ovoj akademskoj godini potvrđen u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora iz znanstvenog područja Biotehničkih znanosti, znanstvenih područja poljoprivreda i stočarstvo na Poljoprivrednom fakultetu Osijek te su izabrani i novi članovi Senata Ana Pintarić, redovita profesorica i dekanica Filozofskog fakulteta, i Nela Malatesti, docentica i v.d. pročelnice Odjela za kemiju. Također je jednoglasno izglasan ustroj dva poslijediplomska specijalistička studija, Elektroenergetske mreže u tržišnom okruženju na Elektrotehničkom fakultetu i Klinička epidemiologija na Medicinskom fakultetu. Odobreno je pokroviteljstvo 4. kongresa hrvatskih dermatovenerologa koji će se u svibnju 2011. održati u Osijeku te se razgovaralo o organizaciji 14. smotre Sveučilišta. Potvrđena je odluka povjerenstva da će nagradu Sveučilišta Adolf Veber Tkalčević dobiti prof. dr. Ivo Pranjković s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zgrade u sklopu sveučilišnog kampusa koje su gotove i u kojima su radovi pri kraju dodijeljene su Učiteljskom, Medicinskom, Elektrotehničkom fakultetu te Umjetničkoj akademiji, Odjelu za kemiju i Odjelu za biologiju te Studentskom zboru. Poliklinika za zaštitu djece i dalje na čekanju SPLIT - Grad Split i Splitsko-dalmatinska županija i dalje ne pokazuju interes za otvaranje Poliklinike za zaštitu djece po uzoru na zagrebačku. Jedna od glavnih inicijatorica, splitska psihijatrica Silvana Krnić i dječja pravobraniteljica Mila Jelavić navode da iz Županije i Grada redovito dobivaju odgovore kako za tu inicijativu nema novca. Navodi da je njezina ordinacija svaki dan puna mladih pacijenata, posebno onih koji zbog nesređenih odnosa u obitelji i duševno oboljelih roditelja trebaju psihijatrijsku pomoć. U Splitu je predstavljen i zbornik Djeca i konfliktni razvoj, pri čemu su stručnjaci govorili o posljedicama koje na djecu imaju posvađani roditelji te pokušaji manipuliranja najmlađima za vrijeme i nakon rastave. Prema podacima, od ukupnog broja razvoda 10 do 30 posto je konfliktnih. Uglavnom se radi o duševno oboljelim roditeljima, koji ne izražavaju želju ni potrebu za liječenjem i izbjegavaju tretmane. Za vrijeme rasprave spomenuta je i nepovoljna okolnost što se svi razvodi u Hrvatskoj provode na sudovima. Učenici učili donositi odluke RIJEKA - U okviru Dana akcije 80 učenika iz 16 srednjih škola prošli je tjedan u Rijeci osmišljavalo novi proizvod ili uslugu u riječkoj turističkoj ponudi. Dani akcije središnji su događaj projekta Mislim globalno, djelujem lokalno, što ga provode udruge GONG i Delta u suradnji s Gradom. Kao i proteklih godina, srednjoškolci su i ove zaposjeli gradsku upravu na jedan dan, a projektom im je pružena prilika za sudjelovanje u donošenju odluka, ali i izjašnjavanju mišljenja i ideja koje bi potaknule napredak turizma u gradu u kojem žive i školuju se. Srednjoškolcima je dobrodošlicu poželio i gradonačelnik Vojko Obersnel, a oni su nakon toga podijeljeni u osam grupa te su uz mentorstvo GONGovih i Deltinih volontera razvijali projekte na odabranu temu. Na kraju su nakon cjelodnevnog rada na prijedlogu projekta srednjoškolci uživljavajući se u ulogu gradskih vijećnika predstavili svoje projekte, boreći se da dobiju glas i što bolju ocjenu. Nagrađene grupe imat će priliku realizirati svoj projekt, a Grad je za najbolje izdvojio 10 tisuća kuna te za cijelu akciju dodatnih 40 tisuća kuna. I. Buljan broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. Tehničko stvaralaštvo mladih Grada Zagreba Sedmi “Memorijal Damira Šiška” U čenici zagrebačkih osnovnih i srednjih škola demonstrirali su u I. tehničkoj školi Tesla što su naučili te koja su praktična znanja usvojili u nastavnim i izvannastavnim pa i izvanškolskim aktivnostima tehničke kulture. Riječ je bila o sedmoj po redu smotri tehničkog stvaralaštva mladih Grada Zagreba pod nazivom “Memorijal Damira Šiška”. Smotra je održana u znak sjećanja na prerano preminulog profesora Damira Šiška, učitelja tehničke kulture i informatike koji je predano radio na promicanju tehničke kulture među zagrebačkim učenicima. - Smotra svake godine pokazuje velik broj inovacija, pa su neki učenički radovi toliko inovativni, praktični i korisni da bi odmah mogli ići u proizvodnju i naći se na tržištu. Naravno, kada bi se za to našli ulagači, bilo ustanove bilo privatna poduzeća, rekao nam je Zoran Krivačić, ravnatelj I. tehničke škole Tesla. Primjerice, štedni energetski kabel koji je već odabran za međunarodnu izložbu u Nurnbergu, a koji je rad Vedrana Adamića, učenika četvrtog razreda upravo I. tehničke škole Tesla. Primjetan je veliki trud učenika, u svim kategorijama. Problem je jedino što se smotra relativno rano održava kalendarski. smatra Krivačić. Pa učenici strukovnih škola, a kamoli osnovci još nemaju radove spremne za izložbu, jer je školska godina tek počela. A i maturanti svoje praktične radove na pregled u škole moraju dati tek u travnju. - Bilo bi zgodnije da se ova smotra održava malo kasnije, pa bi odaziv bio veći te bi bilo zasigurno prikaza- Veliku pažnju privlačio je električni karting no više radova, zakljugrafija), Luka Kveštak čuje Krivačić. (graditeljstvo), Lucija Među brojnim raPrskalo (keramika), dovima posebnu je Filip Miholić (makepažnju - doduše izvan tarstvo), Valentino Dekategorije - privukao mović (modelarstvo), karting bolid na elekDavor Grabovac (protričnu energiju. Takometna tehnika) i Josip zvani ekokart zajedOgnjan (robotika), nički je prošlogodišnji dok su najzapaženije Zoran Krivačić, ravnatelj I. tehničke škole Tesla rad četiriju srednjih radove izložili sredzagrebačkih strukovnjoškolci Ruben Filinih škola; Srednje škopović (elektrotehnika), le Sesvete, Želježničko tehničke ško- Tomislav Španić (grafika), Matija le, Tehničke škole Ruđer Bošković i Smilaj (graditeljstvo) i Marijan Gotal I. tehničke škole. (robotika). Ocjenjivački sud na kraju smotre Ovogodišnja smotra održana je proglasio je najbolje radove, a njiho- u organizaciji Zagrebačkog saveza ve autore nagradio zlatnim, srebrnim klubova mladih tehničara i njegovog i brončanim medaljama. Među uče- člana KMT Dubrava, Društva pedanicima osnovnih škola najuspješniji goga tehničke kulture Grada Zagreba su bili Marko Gabud (kategorija: te domaćina I. tehničke škole Tesla. elektrotehnika), Ema Skočilić (fotoB. Nađ O položaju hrvatskog jezika Göteborg N a poziv Odbora učitelja pri Savezu hrvatskih društava u Švedskoj savjetnica Agencije za odgoj i obrazovanje Tihana Radojčić boravila je u Göteborgu gdje je 16. listopada održala predavanje o položaju hrvatskoga jezika, učenju hrvatskoga kao drugoga i stranog jezika, hrvatskoj kulturi u nastavi (učenju) hrvatskoga jezika te odabiru tekstova u nastavi (učenju) hrvatskoga jezika. Time je nastavljena dobra suradnja koju Agencija ima s odgojiteljima, učiteljima i nastavnicima hrvatske manjine, iseljeništva i Hrvata u BiH za koje se svake godine organizira stručno usavršavanje u Hrvatskoj. Savjetnica Radojčić na tim skupovima vodi predavanja i radionice iz hrvatskoga jezika. Na večeri hrvatskog jezika i književnosti predavanje je održao i veleposlanik RH u Švedskoj Vladimir Matek koji je govorio o Mariji Jurić Zagorki. Domaćin je bio HŠKD ”Croatia-Katarina Zrinski”, a pridružili su se i gosti iz Hrvatskog društva ”Velebita”, također iz GöteR.I. borga. NAJAVA - Okrugli stol Foruma za slobodu odgoja Edukacija u Europskoj Uniji U okviru projekta ”Edukacija o Europskoj Uniji uključivanje edukacije o europskoj uniji u hrvatski obrazovni sustav” Forum za slobodu odgoja organizira okrugli stol pod nazivom ”Edukacija u Europskoj Uniji”, koji će se održati u petak, 5. studenoga, u Novinarskom domu u Zagrebu. O značaju obrazovanja o Europskoj Uniji za Republiku Hrvatsku i ulozi civilnog društva na okruglom stolu uvodno će govoriti Vesna Mihoković-Puhovski, predsjednica Foruma za slobodu odgoja, Zrinka Vrabec Mojzeš, savjetnica Predsjednika RH za društvene djelatnosti, Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, Paolo Berizzi, voditelj Sekcije za politiku, ekonomiju, trgovinu i informiranje Europske delegacije, Andrej Plenković, državni tajnik za europske integracije u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, Igor Vidačak, predstojnik Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske i Mario Bajkuša, direktor razvoja i programa Foruma za slobodu odgoja ”Rezultati projekta Edukacija o Europskoj uniji”. O obrazovanju o Europskoj uniji i način na koji ga možemo/želimo provoditi te o iskustvima u svojim obrazovnim ustanovama govorit će Tamara Puhovski, stručna suradnica Foruma za slobodu odgoja, Sonja Damašek-Padjen, ravnateljica Osnovne škole Trsat u Rijeci, Ivana Veldić, studentica Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Marinela Fabijan, pedagoginja u Osnovnoj školi Sisak u Sisku, Dunja Kučan, nastavnica u Osnovnoj školi Dolac u Rijeci i Petra Goran, izvršna direktorica Europskog edukacijskog foruma. R.I. broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa 9 www.skolskenovine.hr Vanjsko vrjednovanje obrazovanja U ZRCALU gimnazijske lektire Piše Ivan Janjić, prof. Otac, dakako, u njegovu trenutnom raspoloženju, nije ni pomišljao na to da otvori i drugo krilo, da bi Gregoru načinio dovoljno širok prolaz. Njegova je fiksna ideja bila samo to da Gregor mora što brže u svoju sobu. Nikada ne bi Gregoru dopustio da poduzme sve one velike pripreme što mu bijahu potrebne da se uspravi i, možda, na taj način prođe kroz vrata. (F. Kafka, Preobražaj) Č esto se dogodi da uhvatimo sami sebe kako stvarni život i svakodnevicu promatramo i shvaćamo u kontekstu onoga čime se bavimo, točnije naš posao i profesija bitno utječu na poimanje i tumačenje životnih okolnosti. S obzirom na to da sam gimnazijski profesor hrvatskog jezika, imam neizmjernu mogućnost, pa svakako i sreću, gledati „na stvari koje pokraj mene prolaze“ očima pročitane gimnazijske lektire. Kad kažem sreću, to podrazumi- Gregor Samsa piše državnu maturu jeva gledati na život homerski ili očima grčkih tragičara, renesansnih optimista ili pjesnika baroknih plačeva, uštogljenih klasicista ili razuzdanih romantičara, opširnih realista ili opijenih modernista. Biti tjedno u društvu klasika hrvatske i svjetske književnosti, propitivati mlade te slušati njihove „nove“ interpretacije pročitanoga – nije li to izuzetno življenje života. “Osmorica veličanstvenih“ Posljednjih je nekoliko godina hrvatski školski sustav obilježila priprema državne mature, a prošlu školsku godinu i njezina provedba. Bilo je sasvim očekivano da se i spomenuta državna matura iščita (naše metodike upravo inzistiraju na aktualizaciji nastavnog gradiva!) u odnosu na lektirne naslove. Ono što je, međutim, bilo sasvim neočekivano jest činjenica da se proces (Eh, Kafka, Kafka!) provedbe državne mature nevjerojatno poklopio s teatrom apsurda (čitali smo Ionesca i Godota) i egzistencijalističkim romanom (čitali smo Camusova Stranca i komentirali Mit o Sizifu). Kao što to kod nas inače biva, nešto se odjednom pojavi i postane prevažno, kao da prije nije bilo ničega. (Čista avangarda.). Tako je bilo i s državnom maturom koja je svojom pojavom istisnula sve ono iz nastavnog plana i programa što svojom veličinom nije obuhvatila. Kao predložak za pisanje školskog eseja iz hrvatskog jezika odabrano je osam lektirnih naslova iz četverogodišnjeg programa (gimnazijski program traži petnaestak djela godišnje!) čime su sva ostala književna djela učenicima postala nevažna. Maturanti su bili stiješnjeni vremenom i samo su „osmorica veličanstvenih“ postali predmet njihove pozornosti. Održavanje je nastave iz hrvatskog jezika nakon sudbonosnog 18. ožujka (milenijski je prijelaz iz drugog u treće tisućljeće za datum pisanja eseja na državnoj maturi samo običan dan!) počelo postajati apsurdno. Kada su se počeli nizati datumi pisanja mature iz ostalih predmeta, besmisao održavanja nastave dosegao je vrhunac! Naime, počeli su se redati izostanci učenika koji su se za predstojeće ispite pripremali kod kuće. Imali su pametnijeg posla: državna je matura doista prevažna! Liječničkim su isprikama, naravno, opravdali sve izostanke. Komedija zvana Politika i gospodarstvo Ako sam osjetio tragove nezainteresiranosti na nastavi hrvatskog jezika, koji je obavezni predmet na maturi, što je tek onda bilo s ostalim nastavnim predmetima. Kako je bilo predavati predmet iz kojeg se već ranije pisao ispit, a još nije odslušan do kraja? Što reći za činjenicu da je nastavni predmet broj jedan postao Politika i gospodarstvo koji je u najvećem postotku izabran kao izborni predmet. (Sustav je učenicima omogućio biranje izbornog predmeta, a oni su, naravno, odabrali onaj čije gradivo mogu najbrže i najlakše naučiti.) Predmeti koji su učenici slušali osam godina postali su beznačajni, a predmet koji se sluša jednu nastavnu godinu jedan sat tjedno, došao je u prvi plan. Ogorčen situacijom napao sam učenike koji bi me na početku školskog sata najnormalnije pitali ulazi li gradivo nastavne jedinice u državnu maturu. Moj niječan odgovor značio bi automatski drukčiji pristup satu. Njima jednostavno to nije bilo “od koristi“! Odgovor je učenika bio jednostavan i hladan: sustav nas je na to natjerao! Forma je eseja, i to školskog eseja, otvorila probleme drukčijeg tipa. Naime velikoj većini profesora hrvatskog jezika nije bilo sasvim jasno kako metodički pristupiti zadanu obliku te kako učenicima objasniti na koji način što točnije napisati školski esej. Time se stvorilo plodno tlo za pseudopoznavatelje eseja tako da se u vrlo kratku vremenu pojavilo „brdo literature“ s naslovima „kako naučiti pisati školski esej u tren oka“ koje su nudile nadasve praktična i fundamentalna rješenja. (Sami naslovi priručnika neodoljivo podsjećaju na bezbrojne na- čine smanjenja povišenih kilograma, zarađivanja prvog milijuna ili pronalaska idealnog partnera u „par koraka“.) Teatar apsurda Kad su se u biznis uključili i programi privatnih tečajeva s istim namjerama, nastao je kaos. Učenici jednostavno nisu znali čije savjete treba slušati: „priučenih“ profesora, autora priručnika ili predavača privatnih tečajeva. Situacija je postajala dodatno zamršenijom jer je činjenica da se u svim slučajevima moglo raditi o istoj osobi, tj. o profesoru hrvatskog jezika koji radi u nastavi, dodatno zarađuje na tečajevima, a uz to se i prijavio kao ispravljač eseja na državnoj maturi. U spomenutoj se problematici, osim apsurda, odlično uklopio Brechtov epski teatar i njegova Majka Hrabrost. Tko ne riskira, taj ne profitira. Ideja državne mature, a onda i pisanje školskog eseja kao provjere učenikova znanja iz hrvatskog jezika, svidjela mi se i smatram ju prilično dobrom. Međutim, postupak provedbe mature sigurno treba mijenjati i to se ubuduće namjerava učiniti. Zasada se sustav državne mature shvaća poput stranog tijela unutar postojećeg školskog sustava, a ljudi koji ju provode spominju se „kao ljudi u crnom“. Pasivnom je školskom sustavu bilo najlakše proglasiti državnu maturu misterijem, stoga se državna matura mora demistificirati. Kritički osvrt nije upućen samo „ljudima u crnom“ (na kraju krajeva, to su naše kolege), nego svima uključenima u obrazovni sustav. To uključuje i mene, profesora, i učenike, a onda i roditelje. Kriterij isključive korisnosti prilikom stjecanja znanja u današnjem školovanju prisutan je kao problem već duže, ali mi se čini da je s državnom maturom samo jasno isplivao na vidjelo. Kome su potrebni takvi budući intelektualci? Sebi ili drugima? Karakter, a ne učenost! Završit ću riječima Michela de Montaignea (1533. – 1592.), začetnika eseja Položi bez frke! (ili zarada bez muke) O beskorisnosti dobrog dijela priručnika polaganje državne mature svjedoči analiza jednog koji mi je dopao u ruke. Na početnoj stranici je, naravno, parola: Položi bez frke! Nakon toga slijede opće upute prepisane iz ispitnog kataloga, a zatim i upute za pisanje eseja, naravno, s parolom: Pet koraka do uspjeha! Predlošci su interpretativnih eseja koji imaju ogromne citate od deset redova unutar kompozicije više diskutabilni, a manje dobri primjeri eseja. Ipak najveći se biser čuva na posljednjim stranicama u poglavlju naslovljenom Najčešće pogreške na koje treba paziti pri pisanju eseja. Složit ćemo se svi da nema eseja iz hrvatskog jezika u kojem učenici neće upotrijebiti, na primjer, riječ brijest te množinu spomenute riječi u kojoj se jat ne krati (brijestovi). Još je češća upotreba riječi cjelcat u kojoj se jat pak krati. Jeste li znali da riječ brijest ima i zbirnu imenicu briješće (fantastično!) ili da je umanjenica od riječi cijev cijevka? Slijede najčešće pogreške u pisanju glasa č i ć na koje treba paziti pri pisanju eseja. Evo primjera: vokativ od riječi Vrbnik je Vrbniče, imperfekt od glagola peći je pečah, izvedenica od trica je tričarija, od daska daščurina, a od lisica lisičurina. Kad je u pitanju pisanje velikog početnog slova, znajte da se tako pišu prometna sredstva Boeing 747 i Voyager 2!? Svaki bi komentar bio suvišan. (kakva koincidencija!), koje govore o dobru učitelju i njegovu načinu poučavanja: „Za dijete iz plemićke kuće koje se obrazuje ne novčane koristi radi (jer tako nizak cilj nedostojan je milosti i blagonaklonosti muza, a osim toga zavisi i od drugih), ni toliko radi vanjskih prednosti koliko radi sebe sama, da bi se duhovno obogatilo i ukrasilo, za dijete, dakle, koje želimo da postane prije mudar nego učen čovjek, volio bih da se brižljivo odabere odgojitelj koji bi imao radije dobro izgrađenu nego dobro napunjenu glavu, te da se od njega traži i jedno i drugo, ali prije valjan karakter i pamet nego učenost, kao i da obavlja svoju dužnost na jedan nov način.“ aktualno praksa odgojno-obrazovna 10 www.skolskenovine.hr broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. Mediji i odgoj za medije (2) Nije važno što, nego kako gledamo Mediji su tu gdje jesu i ne može se to izbjeći. Oni djeluju i pozitivno i negativno, a važno je ne mistificirati niti banalizirati previše njihovu ulogu. Nužno je obrazovati se za što bolji prijem njihovih sadržaja Piše Višnja Biti novinarka Hrvatskoga radija Z amislite prezentaciju rata u vizualnim medijima. Ne treba posebno isticati kako slika vrijedi više od tisuću riječi. Kako su nam te slike predstavljene i zašto? Sjetimo se samo Domovinskog rata i kako smo se brzo navikli svakodnevno gledati ružne prizore u središnjem „Dnevniku“. One scene od kojih smo nekada u filmovima sklanjali glavu, postale su nam normalne i svakodnevne. I kako se onda čuditi djeci i njihovim nasilnim igricama s kojima započinju već u predškolskoj dobi! Koliko ste puta odigrali neku računalnu igru zajedno s njima da biste se uvjerili kakva su sve znanja za to potrebna i kakve vještine vaše dijete igrajući te igrice svakodnevno razvija. Nije upitna pozitivna strana takvih igara, ali kako kritički prihvatiti onu negativnu. Iznova se vraćamo na medijsku pismenost, jer je ona naprosto neizbježna tema kada je riječ o medijima. Medijski proizvod kompleksna tvorevina Manca Košir u priručniku o odgoju za medije pod naslovom „Život s medijima“ posebno ističe kako nije važno ŠTO gledamo, slušamo, čitamo, mnogo je važnije KAKO to radimo, a najvažnije je TKO to čini. Naime, svako izvještavanje uglavljeno je u proces koji teče od izvjestitelja i njegova viđenja događaja preko vijesti pa do onoga koji ih prima u svojem socio-kulturnom kontekstu. Može se slobodno reći da medijski sadržaj nije niti izdaleka samo ono što njegovi producenti nude, već je medijski proizvod kompleksna tvorevina u koju je uključeno više aktera na različitim pozicijama. Stoga ne čudi niz rasprava koje su i kod nas vođene u smislu negativnog utjecaja Iz dnevnika školskog psihologa (2) Odrasli, otvorite oči! Piše Milijana Kovačević psihologinja savjetnica, OŠ Kman Kocunar, Split N isu svi roditelji tako revni. Znam, na primjer, jedan bračni par s troje djece. Najstarije dijete, sin, već je završio školu i sad, nakon što je napustio svoj prvi posao, jer je bio slabo plaćen, vrlo strpljivo čeka da ga dođu doma moliti prihvatiti drugi posao, ovog puta jako dobro plaćen. Čeka to spavajući barem do podne. Vrlo je strpljiv i ustrajan u provođenju pomno osmišljenog stila traženja posla s očitom nakanom da ga nikad ne nađe. A roditelji? Oni mu se uopće ne miješaju u izbor. Odrastao je i punoljetan. On zna što radi. Kad roditelji pojma nemaju... Tu su i dvije djevojčice. Jedna je sedmašica, druga osmašica. I njih roditelji, držeći se strogo na distanci, nastoje osamostaliti. Taj odgojni stil iščitava se iz svega što rade, pa i iz pitanja nabavke udžbenika djevojčicama za slje- Ako odrasli doista kvare djecu, očito je da se to radi u individualnom, grupnom, ali i masovnom aranžmanu. To je zapravo cijela zbrka u kojoj odrasli, u ime djece, rade zapravo za sebe. Djece je tu vrlo malo ili ih uopće nema. Ona samo osjećaju posljedice i od njih i zbog njih (možda i cjeloživotno) pate deću školsku godinu. Od srpnja je bilo ostalo još samo nekoliko dana. Škole su već opustjele, knjige se razvukle - gotov posao - kadli slučajno (a možda i nije?) saznah da otac pojma nema da treba nabavljati knjige za sljedeću školsku godinu i još obijanjem pragova brojnih splitskih osnovnih škola. Majka je od djevojčica načula da nešto tako treba učiniti, ali ima za to vremena, govorila je. Pa, eto, sutra će otići do škole (čisto sumnjam), kad sam već navalila, reče mlako. Gledamo li sa svjetlije strane onako kako mase uči suvremena instant-psihologija i po sadržaju, tehnologiji i orijentaciji srodne joj discipline - zaključit ćemo da su to roditelji posve suprotni onima koji su već ušli u priču. Čista logika, dakle, nameće zaključak da su oni, kojeg li olakšanja, ti koji ne kvare djecu. I, da nije riječ o zanemarivanju, s lakoćom bi se ustvrdilo da oni svojim djevojčicama (naravno, i sinu) pružaju ničim ometane mogućnosti za osamostaljivanje. A djevojčice? One su dobre. Uopće ne opterećuju svoje roditelje. Po cijeli dan su vani. Na moru su s prijateljicama, starija i s prijateljima. Uživaju u ljetu. Nikako da ih vidim, ali vjerujem da su posve preplanule od sunca i, onako dugokose, plavokose - prelijepe. A knjige za sljedeću školsku godinu? Ma, koje knjige... Nema u njihovim dražesnim glavicama ni „k“ od knjiga. Ljeto je, treba uživati! Naravno, ni to nije sve! Festival taštine i koječega još Bio je 5. srpnja ove godine. I bio je Mali Split, u sklopu Splitskog festivala zabavne glazbe. Prvi sam ga put gledala i slušala, ali me se nimalo nije dojmio. Beskrajno dugo traje. Djeca pjevaju pjesme odraslih i scensko-glazbenim nastupom silno se trude u hipu nadrasti sebe i ući u kožu odraslih, po mogućnosti kao njihove vjerne kopije. Šteta je tratiti godine na djetinjstvo (i tko li nam ga tako dugo dade?!), kad se uz medijski čiri-bara može začas postati odrastao! Pobjednici se uopće ne vesele, zdrma me nekako odveć naglo neugodna spoznaja s lica mjesta... Je li moguće da tu nešto nije u redu? - zloslutni mi se upit kristalizira u svijesti. U intermezzu djeca plešu na pjesmu Hej, salaši. I Splitski ples. Nema atmosfere. Publika je „mrtva“. Mnogi od njih već kimaju glavama, samo što ne zaspe, ima tu i pokoje usnulo djetešce čiji ga roditelji (ima i baka) još nisu odnijeli doma u meki krevet, nego ga muče spavanjem na plastičnim sjedalicama u svim mogućim i nemogućim pozama. Na početku gledalište je bilo popunjeno, ali se broj posjetitelja s vremenom sve više osipao. Stvar je jednostavna: kako je čije dijete završilo s nastupom, tako je grup(ic)a ljudi koja je pratila njegov nastup odlazila. A i kako ne bi? Kakav je to Mali Split koji traje skoro do ponoći? Ono malo djece što je ostalo napola je spavalo, a bilo je i onih koji su, kako već rekoh, stvarno spavali. Zašto su neki ipak ostali? Iz pristojnosti ili... Teško mi je povjerovati da je, kako kažu glasine, sve baš tako kako ne smijem napisati, broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. medija, naročito na mlade. Pritom se često odabiru sasvim pogrešna polazišta, jer mediji su tu gdje jesu i ne može se to izbjeći. Oni djeluju i pozitivno i negativno, a važno je ne mistificirati niti banalizirati previše njihovu ulogu. Nužno je obrazovati se za što bolji prijam njihovih sadržaja. Odrasli će to zbog svog životnog iskustva i znanja činiti drugačije nego mlađi naraštaji. Sve to ne znači da mladima treba pod svaku cijenu braniti konzumiranje nekih sadržaja. Važno je kako određene sadržaje i s kim gledaju, slušaju i čitaju, razgovaraju li sa svojim roditeljima i nastavnicima o tome ili su prepušteni sebi samima, a što se najčešće događa. I tu nastaju problemi. Kako će dijete prihvatiti pornografske sadržaje ili scene nasilja ako nije za to pripremljeno? Mnogima će biti neugodno što to uopće gledaju, pa će to tajiti. Slično je i s njihovim životnim iskustvima do kojih dolaze prerano i nepripremljeni. Posljedice toga mogu osjećati čitav život. Opasnost od interneta Veliko područje takvih izazova je internet, o kojemu djeca i mladi najčešće znaju više od svojih roditelja, pa se roditelji u to ne usude petljati, već su ponosni na svoju informatički pismenu djecu. Malo je onih koji su osjetili koliko se tu opasnosti krije i kako se mladi kreću nepoznatim putovima kojima ih nitko ne vodi, sreću nepoznate ljude te čak ulaze u intimnu komunikaciju misleći da su zaštićeni. „Opasnost od interneta“ jedna je od najčešćih tema o kojima raspravljaju psiholozi i pedagozi, organizirano je niz stručnih skupova na tu temu, izdane brošure, letci i upute. Za tako nešto nikad nije dovoljno rano, ali nikad nije ni kasno zbog generacija koje dolaze. Kad ljudi čitaju časopise, slušaju radio i gledaju televiziju, najčešće ne razmišljaju o tome aktualno praksa odgojno-obrazovna na koji način masovni mediji odabiru događaje i kako ih prezentiraju. Vrlo se često susreće pitanje: „Kako znaš je li to istina?“ Odgovor je dobro poznat: „O tome sam čitao u novinama, rekli su na radiju ili gledao sam na televiziji.“ Neki će autori reći da vijesti nisu istine, nego medijski proizvodi. Riječ je o interpretaciji stvarnosti, a ne o stvarnosti samoj. Budući da je za mlade odlučujući proces traženja i oblikovanja identiteta, zadržimo se na onome što im mediji nude. Mladi prije svega žele idole, modele ponašanja - tko su oni? Osobe koje se pojavljuju u medijima - pjevači, manekeni, glumci, sportaši. Idoli ne moraju apriori imati negativan predznak, ovisi kako na njih gledamo i po čemu smo baš njih izabrali. Vode li nas naprijed ili se zbog njih osjećamo frustrirano i poniženo. Što će nam idoli ako ugrožavaju naše samopouzdanje? Zavodljive “zvijezde“ i “zvjezdice“ Podsjetit ću na emisije u kojima gledamo razne zvijezde i zvjezdice, posebno drage mladim ljudima. Kakva se pitanja njima postavljaju, o svemu osim o njihovu radu i stvaralaštvu? Rad i sve što se tiče napora mladih oko savladavanja nekih problema gotovo i nije više tema kojom bi se novinari bavili, jer to nikoga ne zanima. Zanimljiviji su sadržaji vezani za ljubavne afere i seksualni život tih zvjezdica, možda i vodeća tema na ljestvici zanimljivih sadržaja. Pitate li srednjoškolce o pjevačima, glumcima iz aktualnih sapunica ili sportašima, oni će u tančine znati što se s njima događa u njihovim privatnim životima, od toga s kojim su partnerom do toga koji model mobitela imaju, koju šminku koriste, imaju li kućnog ljubimca i što najviše vole jesti. (Kraj u sljedećem broju) Zašto se mnoga djeca trude da se pod svaku cijenu ponašaju poput starijih jer nemam dokaza. A opet, prisjećam se one: gdje ima dima, ima i vatre. To što se priča da su neki kupovali i stotinjak karata (ili više?) i nije me potreslo, ali nedostatak ushita, ovacija, suza radosnica, grljenja, ljubljenja i svega drugoga što se prigodno priliči kad netko pobijedi na festivalu - to mi je najjače hranilo crv sumnje. Roditelji gledaju samo sebe I sad, kad je sve to skupa „daleka prošlost“, pitam se zašto se baš na mene u tako kratko vrijeme sasulo toliko argumenata da odrasli doista kvare djecu. Očito je da se to radi u individualnom, grupnom, ali i masovnom aranžmanu. Ma, to je cijela zbrka u kojoj odrasli, u ime djece, rade zapravo za sebe. Djece je tu vrlo malo ili ih uopće nema. Oni samo osjećaju posljedice i od njih i zbog njih (možda i cjeloživotno) pate. A odraslima iz ovoga vrzina kola, nikako da se otvore oči. Ili da barem drugima daju da im ih otvore kako bi progledali. A jesu li djeca doista dobra? Budimo ozbiljni, 21. je stoljeće. O djeci se već toliko toga zna da je doista neozbiljno tako pojednostavljivati stvari. (Kraj) 11 www.skolskenovine.hr UpoznajMO sebe! (9) U školi nam treba i emocionalni mozak Što je s emocionalnim mozgom u našim školama? Koliko smo njemu prostora dali u našem svakodnevnom radu s učenicima? Ne bi li trebalo i tu tražiti razloge „krize i recesije“ ne samo u našim školama nego i u društvu općenito? Možda nije toliko važno koliko volimo učenike, mnogo je važnije kako ih volimo O dgoj i obrazovanje učenika nije samo intelektualni racionalni proces. Odgajati i obrazovati treba čitav mozak učenika (ali i učitelja!), a to znači njegov i kognitivni i emocionalni dio. Bilo bez prvog ili drugog, i mi i učenici teški smo invalidi, nesposobni preživjeti ne samo u školi nego i u životu općenito. Paralelno s učenicima moramo razvijati i održavati njihov i svoj ne samo kognitivni nego i emocionalni mozak. Gerhard Roth razlikuje kognitivni i emocionalni mozak. Prvi je centar naših svjesnih stanja i povezan je s emocionalnim mozgom. Pod jakim smo utjecajem emocionalnih vrijednosnih sustava i motivacije. Emocionalni mozak je centar emocionalnoafektivna stanja, s predodžbama, sjećanjima, vrjednovanjima, izborom i upravljanjem našim svjesnim i podsvjesnim djelovanjima. Emocionalni mozak je povezan i s vegetativnim sustavom, osnovom naših somatskih, afektivnih i emocionalnih reagiranja. Emocionalna stanja nisu svjesna bez aktiviranja kognitivnog mozga. Emocije su posljedica naših vegetativnih reakcija na vanjski događaj, a ne njihov uzrok. Postoje i nesvjesna zapažanja s izazvanim emocionalnim i vegetativnim reakcijama. Osvješćivanje emocija omogućuje nam svjesno zapažanje, fleksibilno djelovanje, trajnije planiranje djelovanja. Donja razina emocionalnog mozga s vegetativnim sustavom upravlja našim afektivnim reakcijama i elementarnim emocijama. Srednja ih razina može kontrolirati i vrjednovati. Gornja razina emocionalnog mozga može se osvijestiti. Svjesno vrjednovanje događanja na osnovi zapažanja i sjećanja pod jakim je utjecajem donje i srednje razine emocionalnog uvjetovanja uz mali vlastiti utjecaj na njih. Naše svjesno ponašanje i odlučivanje većim je djelom nesvjesno emocionalno kondicionirano! Svjesni JA ima mali ili nikakav uvid u porive iz emocionalne iskustvene memorije a ipak sebi pripisuje tu nastale želje, namjere i planove. JA ima malu ili nikakvu moć svjesno mijenjati emocionalne porive. Cenzor između nesvjesnog, podsvjesnog i svjesnog u drugoj je razini emocionalnog mozga. Emocionalni mozak vrjednuje sve što radimo, u smislu dobrog ili ugodnog i zato poželjnog ili lošeg, bolnog i štetnog i zato nepoželjnog. Rezultate vrjednovanja posprema u memoriju emocionalnih iskustava. Emocije utječu na stjecanje, učvršćivanje i brisanje našeg sjećanja. Kod učenja imaju utjecaj na uspjeh neovisno o sadržaju. Stvari su tim bolje memorirane, čim su jasnije praćene emocijama. Prejake emocije poremećuju a ne potiču sjećanje. Pozitivni se sadržaji bolje memoriraju nego negativni. Konfabulacije kao lažna sjećanja nastaju pod utjecajem emocionalnih raspoloženja. Zbog obrane ljudi toliko dugo i detaljno mijenjaju događaje dok nisu uvjereni da se to stvarno dogodilo. Emocije vladaju razumom jače nego razum emocijama. Ljudi koji prividno reagiraju samo razumski i neemocionalno Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša psihoterapeut i komunikolog psihički su bolesni. Bez emocija i motivacije mi smo pasivna bića. Vrjednovanje u kontroli našeg ponašanja pripada emocionalnom zahvaćanju sadašnje situacije i uspoređivanju s emocionalnom memorijom. Čim je veće značenje problema i očekivanih posljedica emocije postaju važnije. Upravljanje pažnjom važni je dio sustava vrjednovanja, jer ono što nije njome zahvaćeno ne može nas niti pokrenuti. Normalno ophođenje sa svijetom i s nama, počiva na kompliciranoj ravnoteži emocionalnog vrjednovanja i kognitivne analize stvarnog stanja. Svijest i uvid mogu samo uz privolu emocionalnog sustava biti pretvoreni u djelovanje! Svjesno JA nije u stanju mijenjati strukture svog emocionalnog ponašanja uvidom ili odlukom volje. To se može dogoditi jedino preko emocionalno pokrenute interakcije. Subjektivno doživljavana sloboda naših želja, planova i htijenja kao i aktualnog akta volje jest iluzija. Mozak i osobnost paralelno se razvijaju. Razvoj osobnosti počinje u prvim tjednima embrionalnog razvoja s nastajanjem moždanih struktura koje su osnova našeg emocionalnog sustava, koji nas osposobljava za emocionalno uvjetovanje našeg ponašanja. Porod, događaji tokom prvih sati, dana, tjedna, mjeseca i godina nakon toga djeluju kao vanjski podražaji i oblikuju osnovu naše osobnosti. Ljudi ne mogu vlastitim snagama mijenjati strukturu svoje osobnosti, ali se mogu sami pobrinuti da se njihova osobnost što bolje prilagodi socijalnim okolnostima. Nakon iznesenih rezultata istraživanja spomenutog njemačkog istraživača mozga na Bremenskom sveučilištu, iznesenih u knjizi Osjećati, misliti i djelovati, morali bi smo se zapitati a što je s emocionalnim mozgom u našim školama? Koliko smo njemu prostora dali u našem svakodnevnom radu s učenicima? Ne bi li trebalo i tu tražiti razloge „krize i recesije“ ne samo u našim školama nego i u društvu općenito? Možda nije toliko važno koliko volimo učenike i domovinu koliko je mnogo važnije kako ih volimo. Mislim da je krajnje vrijeme da počnemo misliti i svojim emocionalnim, a ne samo racionalnim mozgom! (U sljedećem broju: Emocionalno uvjetovani tipovi ponašanja učitelja) 12 www.skolskenovine.hr odgojno-obrazovna aktualno praksa KURIKULUM - Tematska bibliografija broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. Političko obrazovanje (3) S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar Programiranje i strukturiranje sadržaja odgoja i obrazovanja • Jurić, V. (1988). Promjene u programiranju i strukturiranju sadržaja odgoja i obrazovanja. U: Odgoj i obrazovanje na pragu 21. stoljeća. Ur. J. Pivac, N. N. Šoljan i H. Vrgoč. Zagreb: Pedagoško-književni zbor; Savez pedagoških društava SR Hrvatske, str. 41 - 50. Pristup razvoju kurikuluma. Polazne teorije kurikuluma-programa. Strukturiranje sadržaja odgoja i obrazovanja. Razine stručnosti i nastanak suvremenih programa. Jurić, V. (1988). Za suvremeniji pristup programiranju u osnovnoj školi. Pedagoški rad (Zagreb), CXXIX, br. 4, str. 544 - 550. Programski ciljevi. Suvremeni programi. Čimbenici kompetencije za nastavu. Jurić, V. (1993). Planiranje i programiranje rada škole. U: Priručnik za ravnatelje. Ur. B. Drandić. Zagreb: Znamen, str. 321 - 336. Pojam planiranja i programiranja: plan - program - kurikulum. Teorijske osnove programiranje nastave i odgojno-obrazovnog procesa. Kyriacou, C. (2001). Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa, str. 35 - 55. Planiranje i priprema: elementi planiranja i pripreme (kako zadovoljiti potrebe učenika, kompetencije u planiranju, pedagoški ciljevi). Svrha i funkcije planiranja. Planiranje nastavnog sata. Pripremanje nastave. Lavrnja, I. (1996). Poglavlja iz didaktike. Rijeka: Pedagoški fakultet, Odsjek za pedagogiju, str. 20 - 31. Pristupi i smjerovi planiranja i programiranja. Proces planiranja i programiranja. Izbor nastavnih sadržaja. Kurikularno orijentirani planovi i programi. • • Povijest Europske Unije i važne stavke u njezinu podučavanju • Piše Tamara Puhovski • „Moj je argument da povijest stvaraju muškarci i žene, da ju mogu i poništiti ili ponovno napisati, uvijek s različitim momentima šutnje i izbjegavanja, uvijek s nametnutim oblicima i toleriranim izobličenjima“ Edward W. Said Nastavni plan i nastavni program (1) • Baranović, B. (2006). Nastavni programi iz perspektive nastavnika i učitelja. U: Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: različite perspektive. Ur. B. Baranović. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, str. 107 - 179. Nastavnici. Rezultati istraživanja i rasprava. Učitelji. Rezultati istraživanja i rasprava. Bognar, L., Matijević, M. (2002). Didaktika. Zagreb: Školska knjiga, str.168 - 193. Sadržaji odgoja i obrazovanja: odnos zadataka i sadržaja, sadržaj i aktivnosti, strukturiranje odgojno-obrazovnih sadržaja i aktivnosti. Odgojnoobrazovni program. Teorija kurikuluma i nastavni program. Vrste odgojno-obrazovnih programa. Kriteriji i smjernice za izbor sadržaja. Carré, C. (2001). Što valja naučiti u školi? U: Uspješno učenje i poučavanje: psihologijski pristup. Ur. C. Desforges. Zagreb: Educa, str. 37 - 56. Izbor sadržaja koji se planira poučavati. Kako organiziramo iskustvo? Činjenice i tvrdnje. Pojmovi: povezanost znanja, priroda proceduralnog znanja. Nastavni sadržaji i njegova struktura. Supstantivno znanje. Sintaktičko znanje. Poznavanje dječjeg ustroja znanja. Glasser, W. (1994). Kvalitetna škola: škola bez prisile. Zagreb: Educa., str. 123 - 124. Kurikulum. Glasser, W. (1999). Nastavnik u kvalitetnoj školi: posebne sugestije nastavnicima koji u razredu pokušavaju primijeniti ideje iz knjige Kvalitetna škola. Zagreb: Educa, str. 55 - 68. Sposobnosti nasuprot činjenicama. Poučavanje sposobnosti. Hrkalović, R. (1986). Neka osnovna pitanja u vezi s izradom nastavnog programa. U: Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja. Planiranje nastavnog programa. Ciljevi nastavnom programu. Problem definiranja nastavnog programa, Problem izbora sadržaja za nastavni program. Jokić, B. (2006). Osnovne karakteristike nastavnih programa za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: rezultati empirijskog istraživanja. U: Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: različite perspektive. Ur. B. Baranović. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, str. 89 - 105. Cilj i metodologija istraživanja. Međusobna povezanost nezavisnih varijabli. Marušić, I. (2006). Motivacija i školski predmeti: spolne razlike među učenicima u kontekstu teorije vrijednosti i očekivanja. U: Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: različite perspektive. Ur. B. Baranović. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, str. 219 - 253. Kurikulum i motivacija. Teorija vrijednosti i očekivanja kao okvir istraživanja motivacije u obrazovanju. Istraživanja spolnih razlika u motivaciji za pojedine predmete. Rezultati istraživanja. Marušić, I. (2006). Nastavni programi iz perspektive učenika. U: Nacionalni kurikulum za obvezno obrazovanje u Hrvatskoj: različite perspektive. Ur. B. Baranović. Zagreb: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, str. 181 - 217. Svrha i ciljevi istraživanja. Metodologija istraživanja. Rezultati istraživanja i rasprava. Meyer, H. (2002). Didaktika razredne kvake: rasprave o didaktici, metodici i razvoju škole. Zagreb: Educa, str. 17 - 18. Što treba učiti? Odakle dolaze sadržaji? Prema kojim se kriterijima odabiru sadržaji? Tko donosi odluku? • • • • • • • • • stručna suradnica na programu Edukacija o EU Forum za slobodu odgoja U vid u povijest - koja je odraz naše sadašnjosti, a sadašnjost odraz naše prošlosti - iznimno je važan kao prvi korak u podučavanju povijesti Europske Unije. Naime, kad se radi o toliko velikom području s toliko različitih nacionalnih povijesnih interpretacija vrlo je važno osvijestiti i relativnost kao dimenziju povijesnih saznanja i njihove postavke učiniti otvorenima, prijemčivima za raspravu pa i kritiku. Između “kršćanskog kluba“ i “kluba bogatih“ Iznimno su dobar primjer različite pozicije koji se navode kao razlozi i povodi za osnivanje Europske Unije. S pozicije Zapadne Europe, to može biti potraga za mirom nakon strahota Drugoga svjetskog rata. S pozicije ondašnjeg SAD-a može prevladavati postavljanje granica prodoru socijalizma, s pozicije SAD-a nešto kasnije ili od drugih stručnjaka to može biti činjenica da je SAD-u za trgovinu trebalo komplementarno (veliko, bezgranično) tržište. Iz pozicije bivših kolonija ujedinjenje Zapadne Europe može se interpretirati kao ujedinjenje s ciljem osmišljavanja zajedničke Naša prošlost nije uvijek i naša povijest u smislu u kojem je povijest interpretacija prošlih događaja iz pozicije sadašnjosti sa svim vrijednostima, saznanjima, ciljevima i vokabularom koji danas imamo i kojim se koristimo. Prema tome nužno je razumjeti da je naša povijest odraz naše sadašnjosti, a sadašnjost odraz naše prošlosti vanjske trgovinske politike koja se danas često kritizira kao neokolonijalistička. S pozicije Turske europsko ujedinjenje može se činiti kao osnivanje „kršćanskoga kluba“, a s pozicije Istočne Europe „kluba bogatih“. Prošlost Europske Unije vrlo je vjerojatno uključivala sve te čimbenike, a razne verzije povijesti odabiru jednu od interpretacija kao dominantnu. Mehanizmi europskih integracija Ono čime započinje neka pripovijest dobar je pokazatelj za njezinu interpretaciju. Naime, drugi je korak koji je vrlo važan u podučavanju povijesti Europske Unije početak pripovijesti. Uobičajeno i pretežno kreće se od razvoja i procvata starogrčke kulture ili posljedica i kraja Drugoga svjetskog rata. Iako se može dokazivati kako su se između ovih dvije točaka u vremenu odvijale mnoge stvari koje su iznimno važne za povijest europske integracije i koje mogu služiti kao početak pripovijesti. Naglašavajući Grčku kao početak, vjerojatno naglašavamo pripadnost istom (europskom) kulturnom/civilizacijskom krugu kao presudnu za pripadanje Putovanje kroz vrijeme Pripremite vremenski kontinuum povijesti EU koji završava nekom točkom u budućnosti (npr. 2020.). Svako od razdoblja koje ste odredili na kontinuumu dodijelite jednoj skupini učenika. Učenici neka pripreme prezentaciju tog razdoblja. Unutar skupine učenicima podijelite različite uloge kako biste naglasili važnost analize povijesnih događaja. Ovo su samo neke od ključnih uloga, a popis je beskonačan: Tko - predstavlja ključne aktere koji su sudjelovali u razdoblju; Kada - objašnjava kada se događaj dogodio na način da govori o tom vremenskom razdoblju i povezuje s drugim važnim događajima; Zašto - naglašava razloge, motive, povode, i razloge za događaj; Kako - govori o mehanizmima i tehnologiji koja se koristila; Gdje - raspravlja mjesto događaja, geopolitičke i strateške razloga njegova odabira; Zaključak - daje sažetak događaja i izvlači pouke za budućnost te glavna pitanja i rasprave koje događaj nameće. europskom projektu i time Europskoj Uniji. Započinjući s Drugim svjetskim ratom, vrlo je vjerojatno da naglašavamo novitet političkog projekta o kojem govorimo (EU) i odabir pripadanja njemu kao presudan. Europska Unija neprepoznatljivo je dijete Europske zajednice za ugljen i čelik. Osim vrijednosti koje igraju važnu ulogu u podučavanju povijesti, važno je naglasiti i mehanizme europske integracije koji su doveli do ove, uistinu nevjerojatne, promjene u posljednjih 60 godina. To su prije svega isprepletenost dvaju specifičnih mehanizama - mehanizma produbljivanja i proširivanja. U EU žargonu produbljivanje s jedne strane znači razvoj sve više javnih politika na koje značajno utječe europska dimenzija i s druge strane davanja sve većih ovlasti institucijama na europskoj razini. Proširivanje znači jednostavno prihvaćanje novih zemalja članica - dakle širenje teritorija Europske Unije. Ovi procesi međusobno su isprepleteni pa tako svako novo proširenje zahtjeva pripremanje Unije u institucionalnom smislu, a svako produbljivanje određuje privlačnost i otvorenost Unije prema novim članicama. Od euforije do euroskleroze Povijest Europske unije konstantno oscilira od euforije do euroskleroze. Drugi je mehanizam koje se čini vidljivim i važnim za povijest EU ponavljanje istog ciklusa integracija koji kreće iz pozicije osmišljavanja i definiranja novih ideja, nakon čega dolazi do pregovora i kompromisa zemalja članica. Sljedeći je korak konsolidacija i testiranje tih rješenja, a nakon toga kritika rješenja i uviđanje potrebe za novim rješenjima koja dovodi do novih ideja i tako se čitav ciklus ponavlja. Hoće li se ovaj ciklus nastaviti i na koje sve nove načine možemo saznati promatrajući nove korake produbljivanja i proširenje ili možda njihovo izostajanja. aktualno regija broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. SRBIJA Reforma gimnazijskog programa Novi obrazovni paket za Europu Najveća je novost u ponuđenom prijedlogu što će gimnazijalci moći birati što će na trećoj i četvrtoj godini htjeti učiti od ponuđenih kombinacija predmeta, a to će, svakako, ovisiti o afinitetima i opredjeljenjima za nastavak školovanja K ako će izgledati gimnazija u novom ruhu od iduće jeseni znat će se najkasnije do kraja godine. Za sada je poznato da će se reformirani gimnazijski koncept zasnivati na zajedničkom i izbornom paketu obrazovanja koje ostaje omeđeno četverogodišnjim učenjem i predavanjem. U prvi dio spada opće obrazovanje za sve učenike, a nakon toga slijedi usmjeravanje kroz izborne pakete predmeta. Polagano usmjeravanje Prema riječima Bogoljuba Lazarevića, pomoćnika ministra prosvjete za srednje obrazovanje u Srbiji, prve dvije gimnazijske godine bit će djelomično opće, odnosno prva će biti ista za sve učenike, a nakon toga će uslijediti i polagano usmjeravanje. Na taj način petnaestogodišnjaci dobivaju barem jednu, pa čak i dvije godine više za razmišljanje o tome čiji je indeks za njih najprivlačniji kad jednoga dana napuste gimnazijske klupe. Novi je koncept istodobno i zahtjevniji, jer izborni predmeti zapravo ukidaju mogućnost lutanja u potrazi za pravim pozivom između prirodnih i društvenih znanosti. - Izborni predmeti, odnosno paketi predmeta predviđeni su od trećeg razreda gimnazije. To znači da će se učenici već od sredine gimnazijskog obrazovanja polako usmjeravati prema društvenim, odnosno prirodnim znanostima i to će na neki način biti usmjeravanje prema budućem akademskom obrazovanju, jer je gimnazijsko obrazovanje 13 www.skolskenovine.hr BiH Nova sredstva za znanstveni rad P redstavnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti potpisali su ugovore o sufinanciranju programa i projekata iz područja znanosti s direktorima deset javnih znanstvenih ustanova u FBiH. Riječ je o dijelu projekata namijenjenih razvoju znanosti i znanstveno-istraživačkog rada u FBiH za koje je Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti u 2010. osiguralo sredstva, a koji će se realizirati putem javnih znanstvenih ustanova. To su projekti nabave prioritetne opreme za znanstveno-istraživački rad i uređenje prostora, znanstveno usavršavanje kadra te različiti programi i projekti iz područja znanosti, kao što su podrška istraživanju značajnog za FBiH, organizacija i sudjelovanje na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima, izdavanje referentnih časopisa te znanstvene i stručne literature, znanstveno-tehnološka suradnja međunarodnoga karaktera kao i podrška radu biblioteka i njihovo uključivanje u bibliotečno-informacijski sustav COBISS. Federalna ministrica obrazovanja i znanosti Meliha Alić kazala je da se ministarstvo opredijelilo za izradu reformskog i strateškog dokumenta Strategija razvoja znanosti u Federaciji Bosne i Hercegovine za razdoblje 2011. - 2021. upravo uvažavajući potrebu da svoju podršku još više uskladi s prioritetima i zahtjevima znanstvene zajednice u Federaciji Bosne i Hercegovine. - Sa zadovoljstvom mogu naglasiti da je izrada Strategije, koju priprema tim stručnjaka, u završnoj fazi i da će do kraja godine biti ponuđena na uvid akademskoj i znanstvenoj zajednici, kao i javnosti u Federaciji BiH. Vjerujem da će taj dokument biti kvalitetna osnova za utvrđivanje strateških smjernica u kreiranju politike razvoja znanosti u Federaciji Bosne i Hercegovine poručila je ministrica Alić. Prema FMON I. Buljan MAKEDONIJA po sada važećem zakonu obrazovanje koje nakon opće mature i završene gimnazije osigurava prohodnost prema akademskim studijama. O detaljima još ne mogu govoriti, jer nova Komisija za nastavni plan gimnazija, koja ima mandat predložiti koncept budućega gimnazijskog obrazovanja, radi na prijedlogu s kojim ćemo vjerojatno izaći prije Nove godine, da bi Zavod za unapređivanje obrazovanja i odgoja odnosno Centar za programe i udžbenike mogao na osnovu našega plana pripremiti programe za prvi razred - rekao je Lazarević. Prohodnost po vertikali i horizontali Najveća je novost u ponuđenom prijedlogu što će gimnazijalci moći birati što će na trećoj i četvrtoj godini htjeti učiti od ponuđenih kombinacija predmeta, a to će, svakako, ovisiti o afinitetima i opredjeljenjima za nastavak školovanja. - To je praktično najveća izmjena i tu kombiniramo izborne i obavezne predmete. Određena će usmjerenja postojati i kada su obavezni predmeti u pitanju. Postoje fakulteti koji zahtijevaju da učenici iz srednjih škola imaju određenu razinu znanja koja će biti podešena prema profilu fakulteta. Jer, nije isto učiti za elektrotehniku, strojarstvo, povijest, arhitekturu... U Mađarskoj fakulteti, na primjer, sudjeluju čak i u utvrđivanju koncepta opće mature i propisuju razinu znanja koje učenici trebaju ponijeti iz srednje škole da bi sutra mogli pristupiti akadem- skim studijama. Što se tiče paketa izbornih predmeta, moram biti vrlo obazriv, jer iako sustav učenicima dopušta prohodnost po vertikali i horizontali, ona će, kako godine prolaze, biti sve manja - najavljuje pomoćnik ministra za srednje obrazovanje. Fond sati u reformiranoj gimnaziji ostat će isti, s time da postoje i obavezni izborni predmeti, vjerska nastava i građanski odgoj, koji će i dalje ostati u školskom rasporedu u istom statusu. Dosad su školske promjene u srednjem stručnom obrazovanju podrazumijevale i usavršavanje nastavnika i profesora, ali i opremljenije kabinete. Na pitanje planiraju li prosvjetne vlasti stručno usavršavanje i kupnju opreme u gimnazijama, odnosno ima li za to novca, Lazarević kaže da Ministarstvo ima nešto sredstava iz proračuna za stručno usavršavanje. Smatra da je dodatno osposobljavanje potrebno kao i to da profesori i nastavnici gimnazija konačno pronađu svoje mjesto u priči o reformi. Prioritet su računala Gimnazije mogu očekivati novu opremu, ali najprije će se to odnositi na računala, jer bi informatika trebala biti zastupljena u svim predmetima, ocijenio je Lazarević. Priznaje da su kabineti za fiziku i kemiju prilično zastarjeli, ali ne može precizirati hoće li nabava biti obavljena novcem iz proračuna i u kojoj će se mjeri moći koristiti sredstva iz fondova Europske Unije. Prema Prosvetnom pregledu Priredio Ivica Buljan Za uspješnije učenje engleskog jezika P otpisivanje Memoranduma o razumijevanju između Ministarstva obrazovanja i znanosti te Britanskog vijeća za razvoj nastave engleskog jezika pridonijet će novoj, inventivnoj i konstruktivnoj suradnji na poboljšanju kvalitete nastave engleskog jezika te će se poboljšati stručnost nastavnika engleskog jeBritansko vijeće zika u osnovnim i srednjim školadonirat će 260 ma u Makedoniji. Studij engleskog jezika bit će promocija kroz različikompleta paketa te oblike potpore i aktivnosti koje materijala za poduzimaju u Britanskom vijeću. osposobljavanje To uključuje provedbu regionalnastavnika te će noga 25-satnoga certificiranoga biti promovirani trening-paketa materijala i pružai elektronički nje stručnog usavršavanja za sto resursi i materijali nastavnika u nastavi za početnike koji su proizvod na engleskom jeziku s manje od pet Britanskog godina radnog iskustva. Britansko vijeće donirat će 260 kompleta pavijeća za stručno keta materijala za osposobljavanje usavršavanje tih nastavnika te će biti promoviranastavnika ni i elektronički resursi i materijali koji su proizvod Britanskog vijeća za stručno usavršavanje nastavnika i njihovo korištenje u nastavi za sve uzraste i razine. Suradnja u ovom području pružat će stručnu podršku za razvoj standarda engleskog jezika u organizaciji maturalnih ispita i provođenje obaveznog predmeta državnog stručnog ispita na engleskom jeziku. Također će se raditi na dokumentu o strateškom partnerstvu s britanskim Ministarstvom prosvjete i Britanskog vijeća u radu mladih i nastavnika te komunikacija sa svojim vršnjacima i kolegama širom svijeta putem interneta - portala Global Gateway. Na taj će se način omogućiti studentima i nastavnicima da nauče više o mogućnostima za rad na zajedničkim projektima s više od 11.000 škola širom svijeta. Osim dodatnih strukovnih tečajeva za nastavnike engleskog jezika uz polaganje međunarodnih ispita na engleskom jeziku, provodit će se i edukacija za srednjoškolske nastavnike. Prema MON I. Buljan aktualno svijet 14 www.skolskenovine.hr NOVOSTI IZ EU Eurydice ‡ godišnji pregled strukture europskog obrazovnog sustava Mreža Eurydice, koja pruža informacije i analize vezane uz obrazovne sustave i politike u Europi, objavila je godišnji pregled strukture europskih obrazovnih sustava zemalja članica Euripske Unije, Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Turske. Ti referentni alati pružaju važne informacije studentima koji se žele uključiti u programe akademske mobilnosti kao i obiteljima koje sele u inozemstvo. Mreža Eurydice sastoji se od 35 nacionalnih jedinica zastupljenih u svakoj od zemalja koje sudjeluju u Programu cjeloživotnog učenja pod okriljem EU te od središnje koordinacijske jedinice u Izvršnoj agenciji EU za obrazovanje, audiovizualnu djelatnost i kulturu. Konferencija ICT 2010 - Digitally Driven Najnovije informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) bile su tema konferencije ICT 2010 - Digitally Driven, održane u Bruxellesu od 27. do 29. rujna. Poticanje inovacija u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija jedna je od ključnih inicijativa strategije Europske Unije, čiji je cilj održavanje konkurentnosti i prosperiteta Europe. Na konferenciji su istraživači, vodeći ljudi tvrtki, ulagači i stvaratelji politika raspravljali o budućnosti digitalnih tehnologija, digitalnoj agendi i financiranju istraživanja i inovacija na području ICT-a. Europski dan jezika posvećen stranim jezicima u malom i srednjem poduzetništvu Aktivnosti obilježavanja Europskog dana jezika na razini Europske Unije bile su posvećene važnosti poznavanja stranih jezika u poslovanju, posebno u malom i srednjem poduzetništvu. “Procjenjuje se da 11 posto malih i srednjih tvrtki gubi poslove zbog nepoznavanja stranih jezika, što ih može stajati stotine milijuna eura i ugroziti radna mjesta“, izjavila je povjerenica Europske komisije za obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mlade Androulla Vassiliou prilikom sudjelovanja na konferenciji Jezici za male i srednje tvrtke koja je 24. rujna održana u Bruxellesu. EU ima 23 službena jezika i više od 40 regionalnih i manjinskih jezika, što je čini jedinstvenom višejezičnom zajednicom. Europski dan jezika pokrenut je 2001. godine kako bi se ukazalo na važnost očuvanja te raznolikosti i općenito istaknula važnost jezika u privatnom i profesionalnom životu. Prema EU bilten I. Č. NJEMAČKA broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. Problem nepismenosti Vjerojatno je brojka od četiri milijuna nepismenih u Njemačkoj uljepšana stvarnost, jer kriteriji definiranja nepismenosti nisu posve jasni. Većina od njih je, čini se na prvi pogled, integrirana u društvo, ali su u mnogim situacijama izolirani. Vrlo često žive povučeno, zbog straha da bi novi prijatelji, kolege ili susjedi mogli otkriti njihovu slabost Z nati čitati i pisati u Njemačkoj se samo po sebi smatra razumljivim, ali i u ovoj visoko razvijenoj zemlji ima mnogo ljudi koji muku muče s nepismenošću. U Njemačkoj živi ukupno četiri milijuna nepismenih. Jedan od njih je 45-godišnji Ralf Kramp, koji je više od 30 godina radio u transportu. Mnogi njegovi kolege nisu znali za njegov problem. On ga je od njih skrivao, zbog straha da ga neće razumjeti. “Čovjek se uvijek mora pretvarati i nikada ne pokazivati da ima problem. Nikad nisam ništa o tome rekao, uvijek sam izbjegavao takve situacije. Sramio sam se zbog svog problema“, priča Kramp o svojim iskustvima. Međutim, sada to želi promijeniti. Prvi put u životu ide na tečaj na kojem uči čitati i pisati, i to već godinu dana. No, na svaku priču s pozitivnim ishodom poput ove nađu se Završili školu, a ne znaju čitati i pisati tisuće onih koje ne završe sretno, jer ljudi nemaju dovoljno hrabrosti, poput Ralfa Krampa. Tečajevi opismenjavanja Većina od četiri milijuna nepismenih u Njemačkoj je, čini se na prvi pogled, integrirana u društvo, ali su u mnogim situacijama izolirani. Tako imaju problema u svakodnevnoj kupnji u trgovinama, primjerice kada proizvođač iznenada promijeni ambalažu proizvoda. Ili kad žele unajmiti stan - kako će pročitati ugovor? Veliki je problem, naravno, i traženje posla, kao i pokušaj polaganja vozačkog ispita i stjecanja vozačke dozvole. Ljudi koji ne znaju čitati i pisati u Njemačkoj vrlo često žive povučeno - iz straha da bi novi prijatelji, kolege ili susjedi mogli otkriti njihovu slabost. Vjerojatno je brojka od četiri milijuna uljepšana stvarnost, jer kriteriji definiranja nepismenosti nisu posve jasni. Da bi stručnjaci uopće mogli doći do neke brojke, započeli su studiju Leo - Level One, a prvi rezultati očekuju se u veljači 2011. godine. Katinka Bartl iz Njemačkog centra za zračne i svemirske letove koordinira istraživačke projekte u cijeloj Njemačkoj. Studije poput programa Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) za mjerenje uspjeha 15-godišnjih učenika u zemljama članicama, poznatog pod skraćenicom PISA, ukazuju na negativni trend. Bartl objašnjava da je Level One prva studija u Njemačkoj koja sustavno provjerava znanje čitanja i pisanja kod odraslih. “Bitno je da se zna red veličine problema. To do sada nismo znali“, naglašava Bartl. Premalo novca za obrazovanje Uzrok nepismenosti može biti neuspjeh doživljen u prvim godinama škole, ali i zapostavljanje od obitelji i učitelja. U Njemačkoj 14 posto svih 15-godišnjaka, prema rezultatima PISA-e, ne može svladati najjednostavnije tekstove. A čak 25 posto učenika koji uspješno završe školu spada u rizičnu skupinu koja ni nakon završetka školovanja neće znati čitati i pisati. Kasnije 20.000 njih godišnje pokuša nadomjestiti propušteno na tečajevima na Narodnom sveučilištu. Toj brojci treba dodati još 2000 migranata koji pohađaju posebne integracijske tečajeve za opismenjivanje. Unatoč brojnim ponudama, broj nepismenih ne pada, upozorava pedagoginja Cordula Löffler, profesorica na Pedagoškom fakultetu u Weingartenu. Ona se bavi uzrocima i prevencijom nepismenosti i smatra da je glavni problem što u vrtićima i školama nema dovoljno preventivnih mjera. Učitelji u prvim razredima nisu dovoljno kvalificirani da bi mogli prepoznati probleme djece. U kasnijem školovanju polaze od pretpostavke da djeca znaju čitati i pisati i shodno tome se više ne osjećaju nadležnima ni odgovornima da ih Nepismenost ili analfabetizam jest nepoznavanje pisma te neupućenost u vještinu čitanja i pisanja. Kriterij po kojem se neka osoba svrstava u nepismeno stanovništvo različit je od države do države. Negdje se smatra da je nepismena ako ne zna čitati ili pisati, a negdje ako ne zna oboje. U nekim državama, kao što su Japan, Hong Kong i Gvajana, osoba se smatra nepismenom ako ne posjeduje osnovno obrazovanje. UNESCO, pak, svojom rezolucijom iz 1958. godine preporučuje da se nepismenima nazivaju ljudi koji ne znaju pročitati ili napisati jednostavan tekst u vezi sa svakidašnjim životom. Oko 20 posto svjetske populacije je nepismeno. Najviše je nepismenih u Aziji, ali je najnepismenije stanovništvo Afrike, jer pojedine države imaju vrlo visoku stopu nepismenosti. tomu nauče. Löffler stoga traži više poticajnih programa za svladavanje čitanja i pisanja te posebnu izobrazbu učitelja koji se suočavaju s problemima nepismenosti. Nepismenost ne znači glupost Problem je i to što u Njemačkoj nema jedinstvenih standarda u pedagogiji. Naime, u međunarodnoj usporedbi Njemačka, s obzirom na svoju gospodarsku razvijenost, troši mnogo manje na obrazovanje od prosjeka u zemljama članicama OECD-a. Direktor Savezne udruge za opismenjivanje Peter Hubertus zato traži da se poduzmu veći napori kako bi se doprlo do ljudi koji imaju problem s pismenošću. “Mnogi odrasli misle da su jedini koji imaju problem s pisanjem i čitanjem. Moramo senzibilizirati društvo za taj problem, jer trenutačno vlada predrasuda da je glup onaj tko ne zna dobro čitati i pisati. A to moramo brzo promijeniti, jer takva tvrdnja nije točna“, kaže on. Većina analfabeta koji ponovno odluče krenuti u školu moraju biti dovoljno jaki da izdrže sram i bol zbog mogućih uvreda kojima su izloženi. Ralfu Krampu iz naše priče to je uspjelo. Prema dw-world.de Priredila Ivana Čavlović tema broja aktualno Tema broja: Nacionalni program prevencije ovisnosti broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. 15 www.skolskenovine.hr Škola, obitelj i cijelo društvo na zajedničkom zadatku Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade prvi je dokument koji objedinjuje preventivne strategije vezane uz eksperimentiranje sa sredstvima ovisnosti i kojem je cilj suzbijati i sprječavati pojavu svih oblika ovisnosti te rizično ponašanje djece i mladih, što uključuje prevenciju ovisnosti o drogama, alkoholu, pušenje, internetu, klađenju kao i sve druge vrste ovisnosti kod djece i mladih S ukladno Akcijskom planu suzbijanja i zloporabe opojnih droga od 2009. do 2012. godine, koji je Vlada RH donijela u veljači prošle godine, i Provedbenom programu Akcijskoga plana za 2009., usvojenim u ožujku prošle godine, Vladin Ured za suzbijanje zloporabe opojnih droga u suradnji s mjerodavnim ministarstvima i ostalim tijelima osnovao je multidisciplinarnu stručnu radnu skupinu i izradio Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu te djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi za razdoblje od 2010. do 2014. godine, koji je Vlada Republike Hrvatske usvojila na sjednici, održanoj 4. lipnja 2010., kao prvi dokument koji objedinjuje preventivne strategije vezane Pripremio Ivan Rodić uz eksperimentiranje sa sredstvima ovisnosti i kojem je cilj suzbijati i sprječavati pojavu svih oblika ovisnosti te rizično ponašanje djece i mladih, što uključuje prevenciju ovisnosti o drogama, alkoholu, pušenje, internetu, klađenju kao i sve druge vrste ovisnosti kod djece i mladih. S prevencijom početi od vrtića S ciljem da širu javnost upozna s ovim dokumentom, kao što smo izvijestili u prošlome broju Školskih novina, Ured za suzbijanje zloporabe droga u suradnji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa i Agencijom za odgoj i obrazovanje organizirao je u srijedu, 20. listopada, u prostorijama Ministarstva znanosti, obra- Ministar Radovan Fuchs: ”Provedba i uspjeh Programa uvelike će ovisiti o zajedničkom radu škole, fakulteta, obitelji i društva u cjelini.” zovanja i športa jednodnevni stručni skup pod nazivom Prevencija ovisnosti u odgoj- no-obrazovnim ustanovama. Skup je otvorio ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. sc. Radovan Fuchs, a bio je namijenjen županijskim koordinatorima i voditeljima školskih preventivnih programa te županijskim koordinatorima programa prevencije ovisnosti za djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi. - S prevencijom ovisnosti treba započeti vrlo rano, još u vrtićkoj dobi, i nastaviti dalje na svim razinama školovanja i sa svim dobnim skupinama - naglasio je ministar Fuchs, napomenuvši pritom da se odgojno-obrazovne ustanove brinu o odgoju i obrazovanju mladih, ali kada je riječ o ovakvim programima kao što je Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade, njegova provedba i uspjeh tema broja aktualno 16 www.skolskenovine.hr broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. uvelike ovisi o zajedničkom radu škole, fakulteta, obitelji i društva u cjelini. U ovome cijelom programu jednu od ključnih uloga imaju županijski koordinatori kojih do sada nismo imali, a Ministarstvo će, kroz tu suradnju sa županijskim uredima i drugim tijelima lokalne uprave i samouprave, imati dobar instrument za suzbijanje ove nemile pojave u društvu - zaključio je ministar Fuchs. Program prilagođen mogućnostima provedbe Prema riječima mr. krim. Dubravka Klarića, predstojnika Vladina Ureda za suzbijanje droga, to je strateški dokument koji je donesen za razdoblje od četiri godine, pri čemu će se glavne aktivnosti provoditi na lokalnoj sredini. - Nećemo dopustiti nikakve aktivnosti na terenu ni programe ili akcije u školama koje nisu u skladu s ovim Nacionalnim programom i koje nisu usuglašene s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa RH - naglasio je Klarić, napomenuvši da je mnogo truda uloženo u izradu programa, koji je nekoliko puta i skraćivan, jer je cilj bio da sadrži samo ono što se doista može provesti, a ne da to bude popis lijepih želja. - Program nije nepromjenjiv, a njegove promjene ovisit će u prvom redu o povratnim informacijama koje budemo dobivali s terena - dodao je Klarić, istaknuvši da u provedbi programa prevencije naglasak treba stavljati na promicanje zdravoga života djece i mladih. Predstavljajući podrobnije programe prevencije u Republici Hrvatskoj, Klarić je kazao da se ti programi ostvaruju prije svega na razini lokalne zajednice kao multidisciplinarne aktivnosti u čijoj provedbi sudjeluju različiti sektori (školstvo, zdravstvo, socijalna skrb, obiteljske ustanove, nevladine organizacije i mediji). Usmjereni su na opću populaciju djece i mladeži, rizične skupine te na obitelj, nastavnike, učitelje i odgojitelje. Provode se kroz suradnju i povezivanje između institucija za odgoj i obrazovanje sa službama koje u svom djelokrugu rada imaju područje zaštite djece i mladeži i rada s obitelji i ovaj Nacionalni program daje jasne smjernice za ostvarivanje te suradnje. Koordinacija provedbe programa prevencije u djelokrugu je županijskog povjerenstva za suzbijanje zloporabe droga. Sastavni dio Godišnjega plana rada škole Nacionalni program zasniva se na iskustvima prevencije ovisnosti ne samo o drogama nego i o drugim ovisnostima. Iskustva su, međutim, pokazala da se programi prevencije u nas provode segmentirano, povremeno i bez učinkovitih evaluacija i standarda - upozorio je Klarić. Glavni je cilj Nacionalnoga programa, kao što smo rekli, suzbijanje i sprječavanje svih oblika ovisnosti među djecom i mladima te rizično ponašanje Dubravko Klarić djece i mladih vezano uz eksperimentiranje sa sredstvima ovisnosti, a kao što mu i sam naziv govori, obuhvaća djecu predškolske dobi, djecu školske dobi, studente visokih učilišta kao i djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi. Sadrži evaluacijske kriterije i metode te standarde prevencije ovisnosti kao i kriterije za izradu izvješća o programima prevencije koji se provo- de na nacionalnoj i lokalnoj razini te kriterije i standardizirane načine prikupljanja podataka za bazu projekata/programa prevencije, što uključuje kriterije za EDDRA (Exchange on Drug Demand Reduction Action) bazu projekata EMCCDA. Nacionalni program prevencije ovisnosti detaljno razrađuje i taksativno nabraja ciljeve i glavne mjere u pro- vođenju prevencije za sve ciljane skupine, od predškolskoga odgoja i obrazovanja do sveučilišta. Preventivni programi i prevencija svih vrsta ovisnosti sastavni su dio Godišnjeg plana rada škole, a uz planove za ciljanu i primjerenu edukaciju nastavnika, odgojitelja i stručnih suradnika, moraju sadržavati i druge mjere, kao što su vježbe socijalnih vještina kod djece i mladih, interaktivna predavanja, radionice i slične aktivnosti za roditelje na temu zaštite zdravlja i prevencije svih oblika ovisnosti i drugih rizičnih ponašanja, stručne smjernice za izradu programa za rad s rizičnim skupinama djece i mladih te stvaranja poticajnog školskog okruženja i uspostavljanje dobre suradnje s drugim relevantnim institucijama na lokalnoj razini - da ne radi svatko na svoju ruku i da se pri tom ne zna tko što radi - upozorava Klarić. Najveća odgovornost na županijama S obzirom na to da se glavnina aktivnosti u provođenju Nacionalnog programa prevencije ovisnosti spušta na razini županija, to će svaka županija Stanje ovisnosti među mladima u Hrvatskoj (u brojkama) Iznad europskog prosjeka U Republici Hrvatskoj uočen je stalan trend porasta broja osoba liječenih zbog zloporabe droga. Prema svim pokazateljima, u Republici Hrvatskoj posljednjih se godina povećala ponuda droga, koja je postala i raznovrsnija, a istodobno se time povećala i dostupnost droga, što je prouzročilo povećan trend konzumiranja droga, osobito među mladima. Prema istraživanjima koja su provedena u Republici Hrvatskoj u 1994./1995. godini, broj osoba ovisnih o drogama u znatnom je porastu u odnosu na prijeratne godine. Godine 1995. govorilo se o 10.000 ovisnika o drogama. Također, od 2000. do 2006. bilježi stalno povećanje broja osoba koje su bolnički i ambulantno liječene u sustavu. Prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u registru za praćenje ovisnosti do kraja 2007. zabilježeno je 25.720 osoba koje su liječene zbog zloporabe droga, dok je tamna brojka ovisnika dva do tri puta veća. U 2001. broj osoba koje su liječene zbog ovisnosti i zloporabe droga povećan je 27 posto u odnosu na 2000., u 2002. u odnosu na 2001. godinu za 9,2 posto, da bi se u 2003. u odnosu na 2002. broj osoba smanjio za 2,3 posto, što znači da je ukupno povećanje broja osoba u sustavu tretmana od 2000. do 2003. godine bilo 34 posto, odnosno svake se godine u sustav za liječenje javilo od 1800 do 2500 novih ovisnika (najviše 2001., kada ih je bilo 2548, od kojih 1066 opijatskih). Od 2004. do 2008. broj novih osoba u sustavu raste sporije i kreće se od 1619 u 2004. do 2001 u 2006. godini. Broj novih osoba koje na liječenje dolaze zbog opijatske ovisnosti relativno je stabilan i u posljednjih nekoliko godina kreće se prosječno oko 800 godišnje. Najviše je osoba liječeno zbog heroina (oko 76 posto), zatim zbog zloporabe marihuane (oko 13 posto), a ostala su sredstva malo zastupljena. Nadalje, rezultati ESPAD-ova istraživanja za 2003. godinu (ESPAD - European School Survey Project on Alcohol and Other Drugs) pokazuju da je Hrvatska po raširenosti uzimanja droga kod mladih među europskim zemljama s uzlaznim trendom. Hrvatska je po uzimanju marihuane 1999. godine bila u prosjeku europskih zemalja, dok je 2003. godine iznad europskog prosjeka za jedan posto. Raširenost uzimanja ekstazija među mladima je četiri posto te je Hrvatska po uzimanju te droge na osmom mjestu u Europi. U 2007. u Hrvatskoj je, kao i u većini drugih europskih država, došlo do smanjenja uporabe ekstazija te broja učenika koji su uzeli marihuanu barem jednom u životu, ali se povećao broj mladih koji su problematično konzumirali marihuanu, odnosno uzeli je 40 puta i više u životu. Premda su ti udjeli pet posto za dječake i dva posto za djevojčice, zabrinjavajući je podatak da u otprilike tri prosječna razreda srednje škole postoji pet dječaka i dvije djevojčice koje problematično koriste marihuanu i koji su iznimno rizični za pojavu ovisnosti (ESPAD 2007.). Prema podacima ESPAD-ova istraživanja za 2007. godinu, u posljednjih 12 mjeseci barem je jednom pilo alkohol 84 posto mla- dih, dok se barem jednom u posljednjih 12 mjeseci opilo 43 posto mladih, što je više od prosjeka europskih zemalja koje su sudjelovale u istraživanju. Sve to govori da je iznimno važno razvijati programe prevencije ovisnosti usmjerene na prevenciju svih oblika ovisnosti, a posebice prevenciju ovisnosti o alkoholu, cigaretama i drugim legalnim sredstvima. U novije vrijeme sve su učestaliji i drugi oblici „modernih ovisnosti“, od kojih su najznačajniji ovisnost o kockanju i ovisnost o internetu, međutim o raširenosti te problematike među djecom i mladima još nema egzaktnih pokazatelja, a programi prevencije tih oblika ovisnosti provode se u sklopu redovitih preventivnih programa, najviše kroz odgojno-obrazovni sustav i zdravstveni sustav. (Izvor: Na Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu te djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi - http://www.uredzadroge.hr/ publikacije) broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. Jadranka Ivandić Zimić predložiti Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa osobu koja će biti imenovana županijskim koordinatorom za provođenje programa prevencije ovisnosti u osnovnim i srednjim školama, dok će u svakoj odgojno-obrazovnoj ustanovi biti imenovan voditelj programa prevencije koji treba okupiti malo školsko povjerenstvo (čine ga učenici, roditelji, nastavnici, liječnik školske medicine i istaknuti lokalni stručnjaci). Voditelj treba izraditi godišnji plan i program prevencije ovisnosti za svoju školu za iduću školsku godinu. Nacionalni program prevencije donosi i smjernice za opću strategiju daljnjeg razvoja preventivnih programa u Republici Hrvatskoj, u kojima se, među ostalim, naglašava kako prevencija ovisnosti treba uključiti sve sektore društva na rješavanju ovog problema, poglavito one koji najsnažnije utječu na odgoj mladeži, a to su obitelj, škola, vršnjačke skupine, lokalna zajednica i mediji. - Na medije i njihovu uređivačku politiku, međutim, mi ne možemo previše utjecati - napominje Dubravko Klarić. - Nije dovoljno na televiziji staviti u gornji desni kut brojku koja označuje dobnu granicu ispod koje dotična emisija nije primjerena za gledanje, nego treba voditi računa i o vremenu emitiranja. Godinama pokušavamo neke stvari u tome pogledu popraviti, ali bez rezultata. Televizijski se program sve više komercijalizira i urednicima je stalo samo do toga da određena emisija ide u udarnom terminu, a što se tiče njezine neprimjerenosti za određenu dob, urednici se „pokriju“ onom brojkom i smatraju da su time sa sebe skinuli svaku odgovornost - kaže Klarić. Što je zapravo prevencija? Preventivni programi u sustavu, kaže se dalje u tim Smjernicama, trebaju biti izrađeni s ciljem da se učenici motiviraju za odabir zdravih stilova života, pravilnog organiziranja slobodnog vremena, razvijanja samopoštovanja i socijalnih vještina, trebaju biti nadopunjeni s programima u zajednici usmjerenim na različite supkulturne skupine mladih rizičnog ponašanja, a posebice trebaju biti usmjereni na rješavanje krize suvremene obi- Droga i alkohol među mladima u Zagrebu Prevenciju obogatiti novim sadræajima Đurđica Petran Prema podacima što ih je na ovome stručnome skupu iznijela mr. sc. Đurđica Petran iz Centra za socijalnu skrb grada Zagreba, među maloljetnicima i mlađim punoljetnicima s problemima ovisnosti, u 2009. godini, na području Zagreba zabilježena su 423 slučaja da su mladi do 18. godine imali problema s alkoholom, a 475 ih je uzimalo drogu. Među malo starijima, u dobi od 18. do 21. godine, njih 260 imalo je problema s alkoholom, a 576 s drogom. Od ukupnog broja njih 1325 (76,4 posto) počinitelji su kaznenih djela i prekršaja. U ukupnom, pak, broju počinitelja (4435), oni čine oko 30 posto. Djevojaka je među njima oko 15 posto. Kad je riječ o poduzetim mje- rama, 41 osoba bila je smještena rješenjem centra na liječenje i postupak odvikavanja u dom/ ustanovu/terapijsku zajednicu, a 326 osoba bilo je podvrgnuto stručnom medicinskom postupku ili postupku odvikavanja od droge ili drugih ovisnosti. Ostali su, pak, bili obuhvaćeni nekim drugim oblikom tretmana. I pri mnogim centrima za socijalnu skrb provodili su se u suradnji sa školama preventivni programi namijenjeni djeci u riziku na pojavu poremećaja u ponašanju. Ukupno je u 96 grupa bilo uključeno oko 1500 djece i mladih različite dobi. Rad se odvijao u malim skupinama jednom tjedno, u trajanju od dva školska sata te jedan-dva puta mjesečno s roditeljima. - Mislimo da dosadašnji rezultati preventivnih programa govore o potrebi njihova širenja i u one sredine u kojima se do sada nisu provodili uz obogaćivanje novim sadržajima i sustavnu evaluacija sukladno kriterijima iz nacionalnog programa - ističe Petran, koja osobito važnim smatra pravodobno obavješćivanje centra o obiteljima za koje škole imaju saznanja da ne brinu na zadovoljavajući način za svoju djecu. - Vjerujemo - kaže ona - da će nam provedba ovog Nacionalnog programa dati novi vjetar u leđa i dodatno unaprijediti suradnju stručnjaka iz ova dva sustava. tema broja aktualno telji, kao i na što ranije otkrivanje i pružanje pomoći rizičnim skupinama djece i mladih. Preventivni programi trebaju biti dugotrajna, kontinuirana i planirana aktivnost sa ponavljajućim intervencijama s ciljem pojačanog ostvarivanja preventivnih ciljeva - naglašava se u Programu prevencije, jer u protivnom to se pretvara u kampanju koja nikada ne donosi rezultata. A što je zapravo prevencija? Dr. sc. Jadranka Ivandić Zimić, savjetnica u Vladi Republike Hrvatske i u Vladinu Uredu za suzbijanje droge, navodi da postoji nekoliko definicija pre- 17 www.skolskenovine.hr vencije, ali se manje-više svi stručnjaci slažu da pojam „prevencija“ uključuje svaku aktivnost koja teži smanjivanju ili odgađanju početka uporabe droga u određenom razdoblju, kao i svaku aktivnost za smanjenje potražnje, namijenjenu modificiranju ponašanja pojedinca i na taj način smanjivanju želje za uporabom i zloporabom droga. Nova klasifikacija prevencije Medicinski institut (IOM, nevladino tijelo osnovano 1970. godine u SAD-u) predložio je 1994. novu klasifikaciju prevencije na univerzalnu, selektivnu i indiciranu, koja zamjenjuje prijašnji i uvrježeniji koncept primarne, sekundarne i tercijarne prevencije. Nova klasifikacija usredotočena je na ciljane skupine prema pretpostavci rizika za zloporabu droga i pojavu ovisnosti. Univerzalna prevencija namijenjena je općoj populaciji (svi su u jednakom niskom stupnju rizika), selektivna je usmjerena na marginalizirane etničke zajednice i mlade u depriviranim okruženjima i slično, dok je indicirana prevencija usmjerena na rizične pojedince s nekom „dijagnozom“ koja upućuje na Kako hrvatski učenici doživljavaju školu? Svi odlikaši, a mrze školu! Prim. dr. sc. Marina Kuzman (Hrvatski zavod za javno zdravstvo) govorila je o suradnji škole i zavodâ za javno zdravstvo u prevenciji ovisnosti. O tome zašto je i koliko je važna škola najbolje govori podatak da djeca i mladi u školi provode nekoliko desetaka tisuća sati tijekom redovitog školovanja. To se školovanje odvija upravo u najburnijem i najvažnijem razdoblju odrastanja i sazrijevanja. U školi se susreću, isprepliću i međusobno djeluju utjecaji obitelji, zajednice i pojedinaca, odražavajući društvene, ekonomske, pa i političke utjecaje okoline. Promicanje zdravlja stoga može biti primijenjeno na sve one koji u njoj žive i rade. Kako, međutim, naša djeca doživljavaju školu, kakav je njihov odnos prema školi? O tome postoji jedno međunarodno istraživanje koje je provedeno u europskim zemljama u suradnji s Regionalnim urednom Svjetske zdravstvene organizacije za Europu. Svrha je istraživanja bila pružiti uvid u zdravlje djece i adolescenata te što bolje razumjeti ponašanje u vezi sa zdravljem kao i stilove življenja u određenom društvenom kontekstu i okruženju. Istraživanjem su bila obuhvaćena djeca od 11, 13 i 15 godina, i to oko 1500 djece u svakoj dobnoj skupi- Marina Kuzman ni, iz 41 europske zemlje. Što se tiče odnosa prema školi i doživljaja škola, hrvatski su učenici prema spomenutom istraživanju na vrlo niskom mjestu po iskazivanju ljubavi prema školi. Zanimljivo je da je u sve tri spomenute dobne skupine učenika na prvome mjestu Makedonija, dok je Hrvatska u kategoriji jedanaestogodišnjaka na 35. mjestu (od 41 zemlje), a u ostale dvije kategorije (13 i 15 godina) tek je na 40. mjestu (od 41 zemlje). Primjerice, među hrvatskim 15-godišnjacima samo 6,4 posto djevojčica i 5,9 posto dječaka izjavljuje da jako voli školu, a usporedbe radi među njihovim makedonskim vršnjacima to izjavljuje čak 57,9 posto djevojčica i 52 posto dječaka. Na toj ljestvici visoko su rangirani i naši susjedi Slovenci (na drugome mjestu među 15-godišnjacima), dok su od Hrvatske lošije plasirane Italija, Estonija, Češka i Finska, u kojoj 4,5 posto djevojčica i tek 4 posto dječaka u dobi od 15 godina izjavljuje da jako voli školu. (U Hrvatskoj se posljednjih godina stalno ističe finski model školstva kao primjer škole po mjeri učenika koji bismo kao i mi trebali slijediti, a nakon ovih podataka postavlja se logično pitanje kakva je to škola po mjeri učenika koju tek četiri posto učenika voli!? Možda bi korisnije bilo skoknuti po iskustva u daleko bližu Makedoniju!) Izgleda, međutim, da naši učenici ipak ne osjećaju školu kao veliki teret, jer gledajući njihov školski uspjeh koji ih svrstava na drugo ili treće mjesto po generacijama, među 41 zemljom u Europi (i tu je Makedonija na prvome mjestu!), čovjek može zaključiti da im učenje ide kao od šale, ali da ih nešto drugo u školi muči zbog čega ne vole školu. - Treba vjerojatno redefinirati poimanje školskog uspjeha - ističe Kuzman - jer će mnogi odlikaši iz osnovne škole kad dođu u srednju postati tek dobri ili dovoljni, neki će i ponavljati razred, a osim toga moramo svi biti svjesni činjenice da ocjene ne odražavaju uvijek znanje. aktualno tema broja 18 www.skolskenovine.hr broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. rizično stanje, npr. poremećaj pažnje, hiperaktivni poremećaj (ADHD) koji korelira s kasnijom pojavom ovisnosti. Navedenu klasifikaciju prihvatio je i Europski centar za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) te ostale europske institucije, pa je ona integrirana i u ovaj Nacionalni program. Temeljne pretpostavke za dobru školsku prevenciju Prof. dr. sc. Slavko Sakoman, koji za sebe kaže da se ponekad osjeća da više pripada školskom nego zdravstvenom sustavu, gotovo cijeli svoj radni vijek bio je angažiran na podizanju standarda zaštite djece i mladih od svih oblika ovisnosti kroz odgojnoobrazovni sustav. Kad je riječ o odgoju u prevenciji, Sakoman je definirao neke temeljne pretpostavke za dobru školsku prevenciju ovisnosti koje bi svaki kreator školske prevencije trebao imati na umu. Tako bi, po njegovu mišljenju, školsku prevenciju trebalo utemeljiti na poznavanju etiologije ovisničkih ponašanja, a kreatori školske prevencije morali bi dobro znati koji su mentalni sklopovi pogodni za uzimanje droge, u kojoj mjeri i kakva škola može utjecati na smanjenje potražnje za „drogama“ poboljšanjem kvalitete života djece tijekom školovanja, u kojoj mjeri škola može smanjiti potražnju za drogama provođenjem posebnog programa Školske prevencije ovisnosti (ŠPPO), kako kreirati provediv ŠPPO, itd. Valentina Kranželić Smanjenje potražnje za psiho-aktivnim sredstvima teško je postići - smatra Sakoman ako ne nađemo načina na koji ćemo djecu u procesu odrastanja učiniti odgovornijima, svjesnijima i prirodno radosnijima. Odgojni konsenzus između škole i obitelji Gotovo 40-50 posto djece u Hrvatskoj proba drogu do svoje 18. godine, tvrdi Sakoman. Ponuda droge na lokalnoj razini jedan je od temeljnih faktora koji čine razliku u riziku i pojavnosti broja teških ovisnika o drogama u Hrvatskoj. Razlika u broju teških heroinskih ovisnika, u odnosu na broj stanovnika, između najrazvijenije i najnerazvijenije hrvatske županije, iznosi više od stotinu puta. Zašto? Zato što je ponuda droge veća tamo gdje je veći životni standard, gdje je kupovna moć veća. Roditelji i škola moraju stvoriti konsenzus o tome kojim metodama se boriti protiv toga zla? Praksa je pokazala Miroslav Venus da je najbolji autoritativni pristup, koji ne smije biti ni previše permisivan ni odveć autoritaran i koji će jasnije odrediti granice do kojih djeca u svome ponašanju mogu ići. Ali zato naš odnos prema djeci mora nedvojbeno biti utemeljen na ljubavi i poštovanju. Škola bi se trebala više prilagođavati djeci, njihovoj različitosti i zadovoljavanju njihovih najvažnijih životnih potreba u procesu odrastanja. Nesretna, frustrirana djeca, s niskim samopoštovanjem sklona su riziku, „lošem društvu“, neka uopće ne vole što postoje. Kod njih, ako probaju, droge ostavljaju dublji trag. Potrebno je izbjeći zablude onih koji umjesto sustavnog odgojnog i obrazovnog rada, koji je u funkciji prevencije, zagovaraju kojekakve projekte, kampanje... Ustrajan rad i što bolja briga za djecu tijekom školovanja nema alternativu. Prevencija mora biti sveobuhvatna Što je zapravo dobra primarna prevencija, prema Sakomanu? Sakomanova škola života Više naučio od vlastite djece nego iz knjiga - Godine 1988. počeo sam obilaziti škole i do danas sam odradio oko tisuću tribina, što s učiteljima i nastavnicima, što s roditeljima, što sa samom djecom, posebice s tinejdžerima - kaže prof. Sakoman. - Sažimajući ta iskustva, doživljaj zbornice, razgovore s roditeljima izradio sam bio program koji je prihvaćen 1996. godine i postao dijelom Nacionalne strategije u borbi protiv ovisnosti. Nisam ga, dakle, izvukao iz prsta, a osim toga imao sam i vlastitu djecu od koje sam naučio, kad je riječ o načinu pristupa djetetu, više nego iz mnogih knjiga. Svi koji imaju svoju djecu znaju kakvu su školu života prošli brinući se za njih. Osim toga, učitelji i nastavnici svakodnevno imaju pred sobom tuđu djecu, od kojih mnoga dolaze u moju liječničku ordinaciju. A dolaze onda kad svi sustavi zakažu, kad se dogodi najgori ishod, između 27. i 30. godine života i tek tada ti nesretnici drogirani, izbodeni i razvaljeni na svaki mogući način prvi put upadaju u sustav liječenja od ovisnosti. Slavko Sakoman Da je moguće učiniti nešto više kroz taj čarobni posao koji zovemo odgojem, morali bismo mnogo više znati o mentalnom sklopu svakoga djeteta, o tome kako funkcionira njegov mozak, kako percipira stvarnost koja ga okružuje. Mozak svakoga djeteta je različit, a razlike su ponekad tolike da nas zbunjuju i ne znamo što da radimo s nekim djetetom. Nedavno su objavljeni rezultati istraživanja u svijetu koje je provedeno među odgojiteljicama u dječjim vrtićima. Istraživanje je trajalo dvadeset godina i imalo je za cilj sabrati iskustva tih odgojiteljica u radu s djecom, odnosno njihova predviđanja o životnom putu te djece. Odgojiteljice su trebale samo promatrati djecu kroz određeno razdoblje i izdvojiti onu za koju su procijenile da bi u kasnijoj životnoj dobi mogla imati određenih problema. Tu „rizičnu“ skupinu stručnjaci su pratili u sljedećih dvadeset godina i ustanovili su da su djeca iz te skupine dvadeset puta više dolazila u sukob sa zakonom nego ona djeca za koju su tete u vrtiću procijenile da ne spadaju u rizičnu skupinu. Tete nisu znale reći što je s tom djecom, u čemu su ona malo „pomaknuta“, ali su na temelju svoga dugogodišnjeg iskustva predvidjele s kojom bi djecom kasnije u životu moglo biti problema. I nisu pogriješile. Na koji način, dakle, djelovati preventivno kod takve djece? Jedino tako da se prema svakom djetetu uspostavi takav pristup koji će biti prilagođen njegovoj osobnosti i posebnosti. Takav posve prilagođen pristup u koji će biti ugrađena dosadašnja iskustva i stečeno znanje može donijeti fenomenalne rezultate. Siniša Brlas To je odgoj za zdravo i nerizično samozaštitno ponašanje. Znanje „o“ je u drugom planu. U fokusu prevencije je dijete i zadovoljavanje njegovih potreba u procesu odrastanja a ne neko znanje i „priča o drogama“. Informiranje, znanje i strah od štetnih posljedica nisu dovoljni samo po sebi (osobito kod rizičnije djece) i slabo pridonose smanjenju pojavnosti rizičnih ponašanja. Koji tinejdžer ne zna o štetnosti pušenja duhana, pa ipak će više od 80 posto njih staviti cigaretu u usta. Informiranje i strah dobivaju na važnosti samo ako se odgojem „pripremi teren“. Govoreći o planiranju i evaluaciji preventivnih programa dr. sc. Valentina Kranželić (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) založila se za sveobuhvatne programe prevencije koji djeluju na različita okruženja i obuhvaćaju različita područja života pojedinca, kao što su zdravlje, obrazovanje, socijalni odnosi, itd., te uključuju široki spektar aktivnosti. Takvi sveobuhvatni programi prevencije zasnivaju se na raznolikim metodama učenja, pri čem je u prvome planu razvoj kognitivnih i komunikacijskih vještina te vještina odupiranja negativnom ponašanju, kao i neposredno iskustvo korisnika. Takvi programi iziskuju više sati rada, odnosno kontakta s korisnicima i dostatno traju s obzirom na razinu rizika. Primjeri dobre prakse Na kraju savjetovanja sudionicima su predstavljeni i „primjeri dobre prakse“. To su preventivni programi i aktivnosti na prevenciji ovisnosti u školskom okruženju u Virovitičko-podravskoj županiji, čiji su autori Vesna Šerepac, dipl. ped., Siniša Brlas, prof. i mr. sc. Miroslav Venus, dr. med., koji je i predstavio spomenute programe novoimenovanim županijskim koordinatorima na zagrebačkome skupu. Školski preventivni programi uključuju specifičnu edukaciju učenika, učitelja i nastavnika te edukaciju koordinatora školskih preventivnih programa kao i roditelja učenika i afirmaciju karijere uspješnog roditeljstva. Specifična edukacija učenika provodila se kroz radionice u suradnji sa stručnjacima iz Zavoda za javno zdravstvo Sv. Rok Virovitičko-podravske županije, koji su za tu svrhu pripremili nekoliko brošura, primjerice Vodič u borbi protiv ovisnosti - Gdje se kriju opasnosti, Kroz život bez nasilja - deset protunasilnih poruka već spomenute autorske trojke - Venus, Šerepac, Brlas. Za edukaciju učitelja i nastavnika te roditelja izrađeni su posebni vodiči kao pomoć u radu s djecom i u odgoju djeteta. Slične brošure - pod zajedničkim naslovom Iskoristi dan (u Virovitici, u Virovitičko-podravskoj županiji...) - pripremljene su i kao pomoć u organizaciji slobodnog vremena djece i mladih, a u suradnji sa školskim koordinatorima ŠPP-a provedi se kontinuirano od školske god. 2004./2005. i posebna anketa o ovisnostima u koju su uključeni svi učenici šestih razreda osnovnih škola i drugih razreda srednjih škola, čiji rezultati služe za kreiranje preventivnih aktivnosti. Iskustva pretočena u knjige Siniša Brlas govorio je o svojim iskustvima koja su postala primjenjiva na široj razini zahvaljujući knjigama i brošurama u kojima je sabrao ta svoja iskustva. Knjiga Kako pronaći izlaz (2008.) vodič je kroz postupke prevencije i suzbijanja ovisnosti, posebno među djecom i mladima, a namijenjena je stručnim osobama koje se u svojemu radu susreću s problemom ovisnosti među djecom i mladima. Knjiga Kako znati kamo ćemo (2010. ) donosi potpuno novi koncept evaluacije stručnoga rada s ovisnicima koji se temelji na iskustvenom pristupu i namijenjena je stručnim osobama koje rade s ovisničkom populacijom. I na kraju, brošura Važno je ne započeti (2010.) razmatra osnovne pojmove ovisnosti i ovisničkog ponašanja i jedna je od prvih knjiga naših autora koja problemu ovisnosti i ovisničkom ponašanju pristupa iz perspektive psihologijske struke. Iznoseći najčešće i najteže probleme koji se tiču prevencije, Brlas je iznio i neke podatke koji govore možda više od bilo kojih riječi i daju najbolji odgovor na pitanje „zašto je važno ne započeti“. Cijela škola ovisnika Primjerice, prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u Hrvatskoj je 2008. godine, među osobama koje su liječene zbog zloupotrebe psihoaktivnih droga, bilo 605 dječaka i djevojčica mlađih od 19 godina, odnosno 8,1 posto od svih liječenih (7506 osoba ukupno). Godinu dana kasnije, 2009., taj je broj doduše bio nešto manji - 507 dječaka i djevojčica mlađih od 19 godina, odnosno 6,6 posto od svih liječenih (7733 osobe ukupno) - no slika drugačije izgleda ako se ima na umu podatak da otprilike 60 njih ide u školu i da je to približno 10 razrednih odjela ovisnika! No, još više zabrinjava spoznaja da je mladih ovisnika možda još toliko za koje ne znamo, jer nisu svi registrirani. Dakle, jedna cijela škola ovisnika! savjetnici aktualno broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek Piše Azra Rađenović prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Velik utjecaj učitelja na darovitog učenika Jednako bitno kao identifikacija darovitosti jest i pružanje uvjeta i materijala djeci za rad, pomoći im, truditi se uvijek biti u korak s njima. Genetska studija poduprla je tvrdnju da su dobri učitelji i te kako bitni i pokazala da loši učitelji mogu štetiti čak i vrlo darovitim učenicima, tvrde znanstvenici. Studija, koju je objavio časopis Science, pokazala je da dobri učitelji pomažu djeci s najboljim genima da čitaju još bolje, a loši učitelji ih sputavaju. Jeanette Taylor s Floridskog sveučilišta i njezini kolege zaključili su da se u razredima izvrsnih učitelja uspjeh u čitanju razlikuje ovisno o genetskim predispozicijama. “No, loši učitelji sprječavaju sposobnost djeteta da dosegne svoje mogućnosti“, istaknuli su. Da bi dokazali svoju teoriju, znanstvenici su u ispitivanje uključili blizance. Jednojajčani blizanci imaju potpuno isti DNK, a dvojajčani dijele približno polovicu DNK kao i ostali braća i sestre. Hipoteza u istraživanju je sljedeća: ako je jedan od jednojajčanih blizanaca uspješniji od brata ili sestre u različitim razredima, za tu je razliku odgovoran učitelj. Znanstvenici su proučili 280 parova jednojajčanih i 526 parova dvojajčanih blizanaca u prvom i drugom razredu. Kad su učitelji bili dobri, geni u djece doista su bili bitni. Ako je jedan od jednojajčanih blizanaca bio izvrstan u razredu dobrog učitelja, izvrstan je bio i drugi. No, ako je jedan imao dobrog učitelja, a drugi lošeg, djeca velikoga genetskog potencijala postizala su prosječne rezultate u razredu lošeg učitelja. Baldwin je od stručnjaka u području darovitosti tražila da razvrstaju poželjne osobine učitelja darovite djece i dobila četiri takve skupine osobina. 1. Filozofske osobine: svjestan filozofskih pitanja vezanih uz darovitost, sklon obrazovanju darovitih, ima točne ideje o darovitosti. 2. Profesionalne osobine: osposobljen za rad s darovitima, fleksibilno koristi vrijeme, pokazuje potrebu za postignućem, dobro poznaje svoje područje, sposoban poticati učenike, dobro poznaje strategije poučavanja, razvija blizak odnos s učenicima, osigurava dobru okolinsku potporu. 3. Profesionalne osobine: ima kompetenciju i interes za učenje, orijentiran na proces, znatiželjan u učenju, poticajan, razumije stres i neuobičajena ponašanja, ima pozitivan stav prema učenicima, dobro obrazovan, dobro organiziran, Učitelji su ti zbog kojih najbolji program može propasti, ali isto tako i relativno loš program može uz njih izazvati odlične rezultate širokih je interesa, razumije želju za znanjem, motivira učenike. 4. Osobne osobine: ima kvocijent inteligencije 130 ili više, samopouzdan, topla je osoba, bez negativizma, ima originalne zamisli, entuzijast, ima dobar smisao za humor, ima sposobnost analize, intuitivan, ima istraživački um, samodiscipliniran, sklon perfekcionizmu u vlastitom radu, sklon introspekciji, sklon otporu vanjskom autoritetu, nenasilan i bez želje da kažnjava, kreativan, visokih verbalnih sposobnosti, pokazuje darovito ponašanje, empatičan, fleksibilan, ima visoku razinu energije. Što čine ljudi, prema Arambašić, koji pomažu rast i razvoj darovite djece? Pokazuju djetetu da su mu važna njegova uvjerenja, osjećaji i postupci. Pomažu djetetu otkriti, izraziti i prihvatiti svoje osjećaje. Pokazuju da ih razumiju i prihvaćaju svoje osjećaje. Jasno pokazuju da cijene dijete kao “cjelinu“, a ne samo njegove sposobnosti i postignuća. Izražavaju da cijene njegove jedinstvene kvalitete. Dopuštaju im razvijati posebne interese ili ih potiču u tome. Odvajaju vrijeme koje će posvetiti samo djetetu. Ohrabruju i podupiru pokušaje, a ne samo uspjehe. Ističu vrijednost produktivne suradnje i sami su modeli da suradnja vodi uspjehu. Učitelji su ti zbog kojih najbolji program može propasti, ali isto tako i relativno loš program može uz njih izazvati odlične rezultate. Nelson i Cleland drže da učitelj organizira okolinu koja može različito djelovati: poticati ili uništavati samopouzdanje, ohrabriti ili suzbijati interese, razvijati ili kočiti sposobnosti, kreativnost, kritičko mišljenje i postignuće (Psihologija obrazovanja, 2003). PRAVO Piπe Olivera Marinković dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola Raspisivanje natječaja za radno mjesto ? Mora li škola natječaj za radna mjesta objaviti i u Narodnim novinama prema članku 25. Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama? Ako mora, računa li se kao početak roka natječaja objava u Narodnim novinama, kao što je to određeno stavkom 2. navedenoga članka 25. TKU? Sukladno članku 25. stavak 2. novog Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 115/10., koji je stupio na snagu 4. listopada 2010. dalje u tekstu: TKU), potreba za zasnivanjem radnog odnosa za sve poslove u javnim službama oglašava se putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, na internetskim stranicama odnosno na oglasnim pločama ustanova i Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te u Narodnim novinama. Međutim, postupak zasnivanja radnih odnosa u školskim ustanovama propisan je odredbom članka 107. stavci 1-11. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10.) koji je posebni propis koji propisuje djelatnost školstva. Stoga odredbe članka 25. novog TKU ne mijenjaju postupak zasnivanja radnog odnosa u školskim ustanovama, budući da je postupak zasnivanja radnog odnosa propisan odredbama 19 www.skolskenovine.hr posebnog zakona. Slijedom navedenoga nema obveze objavljivanja natječaja u Narodnim novinama za djelatnost školstva. Trebamo zaposliti pedagoga škole na određeno vrijeme kao zamjenu zbog rodiljnog dopusta. Može li se sa zamjenom ugovoriti probni rad od šest mjeseci? Sukladno članku 35. Zakona o radu (NN br. 149/09.) prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad (stavak 1.). Probni rad iz stavka 1. ovoga članka ne smije trajati dulje od šest mjeseci (stavak 2.). Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 115/10.) člankom 26. stavak 2. podstavak 4. određuje da probni rad može trajati najviše šest mjeseci za radna mjesta prve vrste za koje je opći uvjet visoka stručna sprema stečena prema ranije važećim propisima, odnosno završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij. Prema navedenome, s pedagogom škole koji ima stručnu spremu prve vrste pri sklapanju ugovora o radu može se ugovoriti probni rad od šest mjeseci, bez obzira na to što sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme. U školi nepuno radno vrijeme radi učiteljica čijim radom rav- ? natelj škole nije zadovoljan, a ima i mnogo primjedbi roditelja na njezin rad. Dobili smo odobrenje MZOŠ-a za povećanje satnice predmeta koji ona predaje do punoga radnog vremena. Mora li ravnatelj škole toj učiteljici ponuditi sklapanje ugovora o radu do punoga radnog vremena ili za to radno mjesto možemo objaviti natječaj uz prethodni zakonom propisani postupak? Sukladno članku 107. stavak 10. podstavak 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09., 92/10.,105/10.) iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka (zasnivanje radnog odnosa na temelju raspisanog natječaja), radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: do punog radnog vremena, s radnikom koji u školskoj ustanovi ima zasnovan radni odnos na neodređeno nepuno radno vrijeme. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi navedenim člankom 107. stavak 10. podstavak 3. propisuje mogućnost sklapanja ugovora o radu do punoga radnog vremena s osobom koja ima nepuno neodređeno radno vrijeme u školi, ali ne i obvezu sklapanja takvog ugovora o radu, što znači da možete, ali ne morate dopuniti ugovor o radu do punoga radnog vremena učiteljici zaposlenoj u vašoj školi. pedagoginja, ravnateljica, Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (2) Poštivanje odredbi Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima obveza je temeljena na Zakonu o radu. U školskim ustanovama za nastavnike vrlo je složena primjena evidencije o radnom vremenu u skladu i na način kako je predviđeno ovim Pravilnikom. Temelj za uspostavljanje ove evidencije je broj sati u ugovoru o radu, koji osim punoga radnog vremena često može biti i ugovor s nepunim radnim vremenom odnosno nadopunom do punog, u nekim slučajevima u jednoj ili čak i dvije škole. Ovisno o tome, nastavnici mogu raditi samo na jednoj ili više lokacija, u jednoj ili više smjena, a ponekad i dvokratno. U skladu s nastavnim planom i brojem odjela, nastavnici imaju tjedna zaduženja, koja uz redovitu nastavu sadržavaju i sve ostale moguće oblika nastave, odnosno ostala zaduženja ovisno o mogućnostima kolektivnog ugovora. Tako je tjedno zaduženje i raspored rada po lokacijama, opseg ugovorenoga radnog vremena temelj izrade rasporeda sati za nastavnika. Rasporedi sati su stalni te su trajna evidencija o vremenu prisustva nastavnika na nastavi, koja se potvrđuje bilješkama o sadržaju rada na određenom satu, za određeni predmet i odjel u razrednim knjigama u dnevniku rada te ju je uvijek moguće provjeriti. Stoga razredna knjiga može biti dokument potvrde prisustva nastavnika na poslu i kao takva oblik evidencije o radnom vremenu nastavnika. Sljedeći dokument koji se u tu svrhu može koristiti jest u slučaju potrebe zamjena za odsutnog nastavnika - knjiga zamjena. I razredna knjiga kao i knjiga zamjena obvezni su dokumenti koji se u školskim ustanovama moraju voditi u skladu s Pravilnikom o pedagoškoj dokumentaciji. Svi slučajevi opravdanih izostanaka s rada nastavnika potkrepljuju se odgovarajućom dokumentacijom, primjerice potvrdama o početku bolovanja, odnosno zaključnim doznakama liječnika o vremenu bolovanja, pozivi za stručna usavršavanja, a odsustva s posla zbog korištenja prava u skladu s kolektivnim ugovorima potvrđuju se odlukama ravnatelja. Kolektivni ugovori za nastavnike razdvojili su neposredan rad nastavnika s učenicima koji se odvija u skladu s kalendarom rada škola u vremenu najmanje 35 tjedana godišnje, od ostalih obveza učitelja u neposrednom odgojno-obrazovnom radu. U praksi vođenja podataka o radnom vremenu najlakše je utvrđivanje podataka koji se odnose na neposredni odgojno-obrazovni rad s učenicima. Već je teže iskazati broj sati koji se dnevno ili tjedno realizira na području razredništva, jer je ovaj dio obveza povećan u određenim dijelovima nastavne godine. Kontinuirano tjedno obavlja se i dio poslova koji proizlaze iz naravi i količine neposrednog odgojno-obrazovnog rada, no najčešće se taj dio, kao i dio poslova vezan uz razredništvo ne obavlja u prostoru školske zgrade te ga je teško svakodnevno evidentirati. No, ove oblike rada moguće je pratiti kroz različite propisane oblike pedagoške dokumentacije o nastavi (pripreme) i učenicima, a evidentira se i prisustvo nastavnika na svim skupnim sastancima stručnih i poslovodnih tijela školske ustanove u različitim oblicima zapisnika i dokumenata. Kolektivni ugovor prepoznaje i definira i niz posebnih poslova koji proizlaze iz ustroja rada, među kojima su satničarski i voditeljski poslovi ili poslovi sindikalnog povjerenika koji su određeni brojem sati, no u stvarnosti se ne odvijaju kontinuirano zbog prirode aktivnosti koje zahtijevaju. Ako doslovno primjenjujemo Pravilnik o evidenciji, onda će satničari u prvim tjednima nastave u izradi i korekcijama rasporeda sati zasigurno premašiti tjedni fond, pa će se realno gledajući ponekad moći evidentirati i noćni rad, kao što ponekad zbog stabilne organizacije neće imati što raditi u svojstvu voditelja smjene. U skladu s nastavnim planom i brojem odjela, nastavnici imaju tjedna zaduženja, koja uz redovitu nastavu sadržavaju i sve ostale moguće oblika nastave, odnosno ostala zaduženja ovisno o mogućnostima kolektivnog ugovora reportaæa aktualno 20 www.skolskenovine.hr toljeća s Polajeg vrtića ca Dječ Gori Velika Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinje intenzivna stambena izgradnja u Velikoj Gorici, a priljev stanovništva s djecom predškolske dobi raste iz godine u godinu. S raspoloživim kapacitetima gradski vrtić ne može zadovoljiti narasle potrebe, stoga se pronalaze razna rješenja, i kadrovska i prostorna. Danas Dječji vrtić Velika Gorica djeluje na čak 14 lokacija, ima ukupno 46 dobnih skupina s upisanih 1020 djece te 190 zaposlenih M ožda smo i sami krivi što radimo u ovako skučenim i prostornom nedostatnim uvjetima, jer je oduvijek filozofija našeg vrtića da roditeljima maksimalno izlazimo u susret odnosno da oduvijek upisujemo maksimalan mogući broj djece. Priznaje nam to Suzana Čujev-Šipušić, ravnateljica Dječjeg vrtića Velika Gorica od 1991. godine. Pojašnjava ipak kako je zbog velikog entuzijazma, stručnosti i prvenstveno ljudskosti svi zaposlenih raditi u ovom vrtiću pravi užitak. Zadovoljna je ravnateljica opremljenošću, iako priznaje da uvijek može bolje i kvalitetnije. Grad Velika Gorica prati sve njihove potrebe, osim one najveće, izgradnje novoga velikog vrtića. A tome ipak se mogu nadati kada (jednog dana) ova zemlja konačno izađe iz krize. Do tada rade kako najbolje znaju i umiju, iako raspršeni i dislocirani po čak 14 lokacija. A to je, kao što smo se uvjerili osobno ih posjetivši proteklog tjedna, vrlo impresivno. Mališani uče - čineći Od 1991. godine donošenjem Programskog usmjerenja odgoja i obrazovanja predškolske djece u vrtiću se odgojno-obrazovni rad temelji na humanističko-razvojnom pristupu uz poštivanje individualnosti svakog djeteta. Odgojitelji imaju slobodu u pla- Ravnateljica Suzana Čujev-Šipušić niranju, programiranju i ostvarivanju neposrednog odgojnoobrazovnog rada. Humanost, marljivost, odgovornost i stručnost svih djelatnika spremnih na promjene vlastite prakse u timskom djelovanju u skladu s potrebama i pravima djece rezultirao je stvaranjem kurikuluma usmjerenog na dijete. O vrtićkom kurikulumu najviše brine pedagoginja Vedrana Debijađi, koja ističe da u vrtiću radi već 12 godina te da uživa u dječjoj iskrenosti, neposrednosti, kreativnosti, humoru. - Moj se posao najviše temelji na kreiranju kurikuluma, koji u duhu suvremene predškolske pedagogije mora biti usmjeren na dijete. Sve u vrtiću mora biti kreirano na način da djeca mogu broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. Sve je usmje Skupina za djecu s teškoćama u razvoju, s voditeljicom Ivanom Miloš (prva slijeva) Ljubica Lovreković vrtićka je psihologinja zadovoljavati svoje potrebe. Odgojitelj tu ima najveći zadatak, da stvara upravo takve uvjete, da prepoznaje djetetove razvojne mogućnosti i da ih potiče - od kreiranja konteksta preko odabira različitih aktivnosti, podržavanja djetetovog interesa, volje i želje za učenjem. Djeca su se, naravno, promijenila, nekako su danas sve radoznalija i brže upijaju nova znanja, ali se i brže prilagođavaju zahtjevima suvremenog vrtićkog boravka. U kreiranju cjelokupnoga konteksta poticajnog za razvoj djeteta, dijete se potiče na istraživanje i slobodu izbora prostora, poticaja i materijala za igru. Dijete u vrtiću Velika Gorica uči i spoznaje svijet oko sebe vlastitom aktivnošću, ono uči čineći. Crtice iz povijesti Počeci organiziranoga predškolskog odgoja na području Velike Gorice sežu još iz 1954. godine, kada je u naselju JNA, na inicijativu oficira i podoficira zrakoplovne baze, osnovan Dječji vrtić u baraci u samom naselju. Vrtić je pohađalo samo tridesetak mališana iz tog naselja, o kojima se brinula jedna odgojiteljica. Ipak, taj se vrtić zatvara 1957. godine zbog nedovoljnih sanitarnih i pedagoških uvjeta rada. Današnji Dječji vrtić Velika Gorica osnovao je Narodni odbor općine Velika Gorica 15. rujna 1960. godine, na inicijativu Kon- Prve odgajateljice vrtića u Velikoj Gorici - Božena ferencije za društvenu aktivnost žena. Prvi Barac, Dragica Fuks, Mara Jelušić i Nada Mišerić dječji vrtić počeo je s radom u prostorijama bivše zgrade Turopoljac u vrlo skromnim uvjetima. Oko 35 djece u dobi od tri do sedam godina raspoređeno je u dvije odgojne skupine, a o njima su brinule četiri odgojiteljice. Pedagoginje Tajana Stepanić i Vedrana Debijađi U interakciji s drugom djecom i odraslima u vrtiću, stvara pozitivnu sliku o sebi, razvija komunikacijske i socijalne vještine, emocionalnu inteligenciju i na taj način gradi svoju osobnost. Iz takve koncepcije rada proizašlo je mnogo projekata, poput “Prevencije zlouporabe sredstava ovisnosti“, nastalog u skladu s potrebama i zahtjevima suvremenog društva, “Polazišta odgoja za ljudska prava“ s ciljem stvaranja uvjeta u vrtiću u kojem dijete živi i uči svoja prava, njihovoj zaštiti i odgovornosti zajedno sa svojim roditeljima, “Prvi dani u vrtiću“ s ciljem senzibilizacije odgojitelja i ostalih zaposlenih u vrtiću na posebne potrebe djece i njihovih roditelja u razdoblju prilagodbe, te edukacije roditelja o potrebama i ponašanju djeteta u razdoblju prilagodbe. Ili pak “Roditelji u vrtiću“, kako bi se omogućilo roditeljima i obitelji ostvarivanje prava na sudjelovanje u kreiranju programa rada s djecom, realizaciji i vrednovanju programa te osiguralo im se načine da prate rast i razvoj svog djeteta, te život i rad djeteta u vrtiću. Pomoć roditeljima 21. stoljeća Godine 1985. godine zaposlen je prvi psiholog u vrtiću, koji je od početka odgojiteljima bio pomoć u prepoznavanju razvojnih potreba djece i podrška u odabiru primjerenih odgojnih postupaka, a od 1988. zaposlen je i logoped čime je kvaliteta rada na poticanju razvoja govora djece u vrtiću poboljšana. Danas posao psihologa obavlja Ljubica Lovreković, koja nam je rekla kako su u posljednje vrijeme intenzivirali kontakte i suradnju s roditeljima, koji imaju sve više pitanja i potrebe za stručnim savjetima. - Suvremeni roditelji svaki se dan suočavaju s raznim dilemama u odgoju svoje djece, tako da taj rad s roditeljima osim individualnih konzultacija obuhvaća i grupni rad, u skupnim radionicama. Tu roditelji i međusobno izmjenjuju iskustva, dolazimo svi zajedno do novih ideja i rješenja. U suradnji s UNICEF-om, primjerice, u našem se vrtiću održavaju radionice za roditelje pod nazivom “Rastimo zajedno“. Naša skupina ima petnaestak roditelja i počeli smo seriju radionica s prvom temom Roditelji 21. stoljeća. Naime, vidjeli smo da su suvremene obitelji opterećene raznoraznim problemima, koji prije nisu bili takva poteškoća i zapreka kvalitetnom odgoju. Kompleksnije radno vrijeme roditelja, danas su mnoge obitelji jednoroditeljske, ili u obitelji zajedno žive djeca iz dva ili više brakova, što traži dodatnu energiju i roditeljsko umijeće. Na našem prvom sastanku zajedno smo, uz zaista zadivljujuću dozu entuzijazma, ali i humora, izradili mozaik roditeljstva, gdje su isticali sve pozitivne, ali i one manje pozitivne emocije i trenutke koji im dolaze tijekom njihova roditeljskog staža. Vjerujem da kroz takve radionice oplemenjujemo i produbljujemo suradnju s roditeljima, što je velika dobrobit i za njihovu djecu. broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. reportaæa aktualno 21 www.skolskenovine.hr reno na djecu i za njih drugim roditeljima te samouvidom u svoje roditeljstvo, ističe Lovreković. Posebni programi Likovne aktivnosti U skladu sa suvremenom koncepcijom predškolskog odgoja i zahtjevima modernog društva, koji naglašava značaj cjeloživotnog učenja, danas je dječji vrtić Velika Gorica mjesto gdje roditelj uči, jača i usavršava svoje roditeljske kompetencije. Saznali smo da je ovaj vrtić mjesto koje svojom strukturom i organizacijom te kompetentnim stručnjacima odgovara na pitanja i dvojbe roditelja u njihovoj roditeljskoj ulozi. Roditeljima se omogućava da svoje roditeljske vještine i roditeljsku kompetenciju uče i usavršavaju kroz komunikacijske roditeljske Zimske radosti u dvorištu vrtića Izlet na samoborski vrh Okić Poticanje samostalnosti i tijekom ručka sastanke, predavanja za roditelje organizirana u suradnji sa širom društvenom zajednicom s gostima predavačima poput pedijatara, stomatologa, psihologa te predstavnika drugih odgojnoobrazovnih ustanova. Posebno su pak simpatične zavičajne igraonice, odnosno zajednička druženja djece, roditelja, odgojitelja i gostiju sa zavičajnom tematikom. - Povratne informacije dobivene od roditelja ukazuju na njihovo zadovoljstvo sudjelovanjem u ponuđenim aktivnostima, mogućnošću izmjene iskustava s Vrtić u Velikoj Gorici već niz godina provodi i dva posebna programa. Vodeći brigu o primjerenom odrastanju djece s teškoćama u razvoju, uvažavajući suvremena znanstvena, stručna i praktična znanja i postignuća, od 1994. godine, među prvima u Hrvatskoj, ovaj vrtić provodi poseban program za djecu s teškoćama u razvoju. Pod nazivom “Pomozi mi, i ja mogu“ toj se djeci osigurava ugodniji i kvalitetniji boravak u vrtiću, ali i izvan njega, kazala nam je voditeljica ove posebne skupine Ivana Miloš, profesorica rehabilitatorica i defektologinja. Provođenje ovoga posebnog programa organiziran je u tri dobne skupine s devetnaestero djece s različitim teškoćama u razvoju. Program provode defektolozi, logoped, odgojitelj i pomoćni radnik za njegu, skrb i pratnju, rekla nam je Miloš. - Djeca su ovdje sretna i primjećuje se njihov napredak, pa vjerujem da su onda zadovoljni i roditelji. Stoga ih detaljno upoznajemo sa svim našim aktivnostima i uključujemo ih u sve naše napore. Jer njihov rad doma, u obitelji s djecom s teškoćama je najvažniji, mi smo tek dodatna pomoć i usmjeravanje roditelja kako da najbolje pristupaju određenim fazama razvoja svojih mališana. Svake se godine nabavlja nova oprema, didaktika, igračke, specifične za djecu s teškoćama u razvoju, a dosta tih vrtićkih pomagala izrađuju i same odgojiteljice. Provodi se i program inkluzije s ciljem uključivanja djece s teškoćama u razvoju u život i rad djece redovne skupine. Ravnopravno sa svojim prijateljima iz redovne skupine posjećuju kazališne predstave i odlaze na izlete. Tako se istodobno u vrtiću živi i uči tolerancija, prihvaćanje različitosti i ojačavanje socijalnih kompetencija djece i odraslih. Vrlo je vrijedna i program ranog učenja njemačkog jezika. Prateći i poštujući interes roditelja te zahtjeve života i rada u suvremenom društvu, ovaj cjelodnevni program provodi se od 1994. godine. Program rada proizlazi iz programskog usmjerenja odgoja i obrazovanja predškolske djece, temelji se na humanističko-razvojnom pristupu, a prema C modelu ranog učenja stranog jezika. Dakle, program se ostvaruje na hrvatskom jeziku s postupnim rastom udjela stranog jezika. Komunikacija na njemačkom jeziku uključuje se u sva razvojna područja uvažavajući djetetove potrebe, mogućnosti i interese. Naglasak je na igri i planiranim aktivnostima u maloj grupi, dok se situacijski pristup učenja stranog jezika najčešće koristi i pokazao se kao najučinkovitiji. Učenjem stranog jezika potiče se razvoj samopouzdanja, sigurnosti, samosvijesti, pozitivne slike o sebi kod djeteta. Važno je da dijete ima osjećaj uspješnosti i napredovanja te da je motivirano komunicirati na njemačkom jeziku. U programu učenja njemačkog jezika velika pažnja posvećuje se izgrađivanju osjećaja za zavičaj i domovinu. Da bi dijete, ali i njegovi roditelji, u neposrednom kontaktu s prirodom i kulturnom baštinom proširilo svoju spoznaju o rodnom kraju i prihvatilo ih kao svojinu, od 1999. godine program rada obogaćen je zavičajnim radionicama i igraonicama za djecu i roditelje. Učeći strani jezik dijete spoznaje različitost svijeta i stvara pozitivan stav prema različitosti, poručuju u vrtiću. Posjeti kazalištima, klizalištima, bazenima... Velika pažnja u vrtiću Velika Gorica posvećuje se likovnom izražavanju i stvaralaštvu djece. Dječji radovi nastali samostalno ili uz pomoć roditelja često budu eksponati na izložbama. Uspješnosti tih nastojanja najviše svjedoči 2004. godina kada je zajednički likovni rad djece i roditelja Velika Gorica - moj grad uvrštena u veliku izložbu Međunarodnoga dječjeg festivala u Šibeniku Razglednice iz Hrvatske kao najbolji rad predškolskih ustanova na području Hrvatske. Za mališane koji se, pak, spremaju za odlazak u prvi razred sustavno se provodi program predškole. Prema dostupnim podacima, još od 1975. godine brine se o odgojno-obrazovnim potrebama djece u godini pred polazak u školu te organizira i realizira program predškole. Često se izlazi i van, a ti manji izleti kod mališana rezultiraju radošću i veseljem. Posjećuju se kazališta, knjižnice, muzeje, škole i druge kulturne i javne ustanove. - Družimo se i veselimo na izletima, zimovanjima i ljetovanjima. Sportske vještine usvajamo, pak, na klizalištima, bazenima i drugim sportskim terenima. Već niz godina veselimo se sudjelovanju u svim aktivnostima u organizaciji Grada Velike Gorice i Turističke zajednice. Sve da bi stvorili poticajno, veselo i razigrano okruženje u kojem će rasti i razvijati se zdrava, sretna i zadovoljna djeca, složno poručuju djelatnici Dječjeg vrtića Velika Gorica. Branko NAĐ suradnici javljaju aktualno 22 www.skolskenovine.hr broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. UKRATKO ZADAR Dani psihologije na Sveučilištu u Zadru okupili su više od 400 sudionika i predstavljeno je 150 radova uz tri okrugla stola, a u Sv. Donatu održana je radionica projekta Dolazak u baštinu, koja se bavila tematiziranjem prvoga hrvatskoga romana Planine Zadranina Petra Zoranića. Vrlo zanimljive bile su i radionice posvećene umijeću pričanja priča, potpuno iščezlom u današnje digitalno doba. Projekt je okupio petnaestak sudionika iz različitih zemalja, a organizirao ga je odjel za izobrazbu učitelja i odgajatelja Sveučilišta u Zadru. Direktor projekta je Robert Bacalja, umjetnički direktori su Josip Zanki i Bojana Vukojević, a kustos je Jasna Jakšić. (Dragutin Karanči) Zahvaljujući svima, na sajmu je skupljeno oko 7000 kuna pomoći ŠPIŠIĆ BUKOVICA RIJEKA Izlet turističkim autobusom u sklopu programa adaptacije oduševio je učenike Učeničkog doma Kvarner iz Rijeke, za koje su odgojitelji organizirali obilazak Rijeke i Opatije. U kratkom su roku dobili pregršt informacija o gradu kojeg su odabrali kao destinaciju za svoje školovanje. Intencija odgojitelja mogla se svesti na slogan Upoznajmo grad da bismo ga voljeli. Tog je jutra mnogo učenika prvi put posjetilo Marjansko svetište, najstarije svetište u Hrvata, Trsatsku kulu i prošetalo Opatijom bajnom. Popraćena stručnim predavanjem, ova šetnja negdašnjom Tarsaticom i starom damom hrvatskog turizma, obogatila je i uljepšala još jedan dan srednjoškolaca Učeničkog doma Kvarner. (Eva Stilinović Delić) SOLIN Borba protiv globalne gladi značajna je za 2010. godinu, jer se obilježava 30 godina od 1. svjetskog dana hrane te 65 godina od utemeljenja Agencije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu. U povodu Svjetskog dana hrane (FAO) održan je projektni dan u Osnovnoj školi don Lovre Katića u Solinu na temu Med kao hrana, sladilo i lijek. Učitelji i učenici su različitim aktivnostima obradili ovu temu: radili su PP prezentacije, plakate, pekli medenjake, kuhali čaj i sladili ga medom te imali zajednički medni doručak. Vrlo zanimljivo bilo je i predavanje biologinje Olivere Tančev-Crmarić o proizvodnji meda i njegovoj hranidbenoj vrijednosti. Školski gost bio je i Bruno Čakić Medenko, koji je učenicima ispričao priču o medu te njegovim ljekovitim svojstvima. Učenici su imali priliku degustirati različite vrste meda te upoznati ljekovite trave o kojima ovisi njegova boja, okus, aroma i tekstura. Govorio je i o uporabi meda u kozmetičkim preparatima. Učenici su se bavili istraživačkim radom tražeći podatke na internetu te koristeći obveznu pomoćnu literaturu za učenike, prije svega časopise u školskoj knjižnici. (Ina Vuković) SVETI IVAN ZELINA Smotra dječjega kajkavskog pjesništva Dragutina Domjanića održana je po jubilarni trideseti put 23. listopada 2010. u Svetom Ivanu Zelini. Skup je organiziralo Pučko otvoreno učilište u Zelini, a na natječaj je pristiglo 259 učeničkih radova. Članovi ocjenjivačkoga povjerenstvo dr. Ivo Kalinski, dr. Joža Skok i Božica Pažur za objavu u zbirci odabralo je 53 rada, od kojih je 30 predloženo za javnu izvedbu. U dvorani Kraluš postavljena je i izložba likovnih radova. U programu koji je vodio Vid Balog, sudjelovali su HPD Zelina i Ad Gloriam Brass. Prikazan je i igrokaz Internet u izvedbi glumaca Male scene Zelinskog amaterskog kazališta ZAmKa. Najuspješnijim pjesnicima dodijeljene su nagrade. Na toj smotri sudjelovao je i učenik trećega razreda PŠ Adamovec Lovro Zenko, koji je dobio kao nagradu godišnju pretplatu na časopis Radost. Cijelu smotru budno je pratio ravnatelj učilišta Ivica Kukovačec koji se pobrinuo za nagrade. Predstavljene su i knjige Ignaca Kristijanovića Ezopuševe basne, priredio Joža Skok, i Četverolisni četveropreg Ive Kalinskog. Svi su se sudionici vratili u Adamovec prepuni lijepih sjećanja i toplih dojmova. Želja je svih da se kulturna kajkavska baština prenosi na mlade i da se tako sačuva identitet kajkavskoga kraja. (Ankica Dmejhal) U Osnovna škola Augusta Cesarca Pomoć djeci Etiopije Osnovnoj školi Augusta Cesarca u Špišić Bukovici još prošle školske godine počela je humanitarna akcija za djecu Ruande, Škole za Afriku. Tim se projektom željelo osigurati temeljno pravo na obrazovanje. U akciju su se uključili svi učenici škole zajedno s učiteljima i ostalim djelatnicima. Velika podrška bili su i roditelji. Akcija je trajala do Božića i završila božićnim sajmom i koncertom. Skupljeno je 17.000 kuna. Ove je godine projekt trajao kraće, a pomoć se skupljalo za djecu Etiopije. Opet su se svi uključili. Organiziran je rukometni turnir Projektom Škole za Afriku učenici, učitelji, roditelji i mnogi darovatelji pomažu da i siromašna afrička djeca steknu uvjete za školovanje za učenike viših razreda, što je bio velik događaj i užitak za sve. Završna priredba bila je uz Dan zahvalnosti za plodove zemlje. Uz priredbu na kojoj su sudjelovali GORNJA VOĆA svi učenici nižih razreda održan je i bogati prodajni sajam jabuka, oraha, kolača, zimnice, sokova, ukrasnih predmeta i nakita. Sve su to napravili i donijeli učenici uz pomoć svojih učitelja i roditelja. Na tom sajmu, zahvaljujući svima, skupljeno je oko 7000 kuna. Tako su učenici, učitelji i roditelji pokazali svoju humanost pomažući u ovim teškim danima onima kojima je pomoć potrebnija. Svi su bili zadovoljni i sretni, jer omogućuju djeci Etiopije da idu u školu kao i djeca u drugim državama. Veliku zahvalnost izrazili su svima sudionicima toga projekta. Novinari OŠ Augusta Cesareca Područna škola Antuna Gustava Matoša Nova informatička oprema Učenici i njihov učitelj informatike zadovoljni su što konačno i oni imaju računala koje nije pregazilo vrijeme N a velikoj svečanosti u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu ravnateljica Osnovne škole Andrije Kačića Miošića u Donjoj Voći Rahela Blažević primila je darovnicu za sedam računala namijenjenih područnoj školi. Naime, na poticaj načelnice Odjela za poslovanje s visokim učilištima pri Ministarstvu obrazovanja Anice Hunjet, bivše zaposlenice donjovoćanske škole, Veleučilište Vern darovalo je tri računala školi u Klenovniku, a sedam školi u Donjoj Voći. To je tradicija ovog veleučilišta koje na promocijama svakoga novog naraštaja svojih prvostupnika i specijalista već deset godina daruje jednu hrvatsku obrazovnu ustanovu. Učenici područne škole kao i njihov učitelj informatike zadovoljni su što konačno i oni imaju bolja računala od dosadašnjih koje je vrijeme već uvelike pregazilo. Kao i u središnjoj školi u kojoj je informatičku učionicu opremilo Ministarstvo obrazovanja te Varaždinska županija, i ovdje svaki učenik ima svoje računalo. Stara računala koja nešto vrijede darovat će učenicima koji ih nemaju kod kuće, a ostala će se koristiti za vježbe ili zbrinuti u otpad. Na primanju darovnice, ravnateljica je istaknula da je škola odgojila i obrazovala vrsne učenike koji nastavljaju srednjoškolsko i visoko obrazovanje. Trenutačno s općinskoga područja studira pedesetak studenata, što je u odnosu na broj stanovnika velika brojka. Ravnateljica ističe da sva djeca u županiji zaslužuju podjednake uvjete za rad te pohvaljuje suradnju s pročelnikom ureda za prosvjetu Miroslavom Huđekom, kao i brojnim darovateljima podrijetlom iz Donje Voće koji uvijek imaju razumijevanja za potrebe učenika i škole. Dotadašnjem dekanu Verna dr. Miji Vrhovskom uručila je ravnateljica tradicionalan dar, nekoliko zagorskih hižica u terakoti, proizvoda Učeničke zadruge Hižica, kao i ulje na platnu akademskog slikara Danka Merina, učitelja likovne kulture u školi, koje predstavlja jedan od varaždinskih portala. - Ovakve vrijedne donacije poticaj su nam da i dalje pružimo maksimum našim učenicima koji u svojemu mjestu nemaju mogućnost za bavljenjem bilo kakvim dodatnim aktivnostima, osim nogometom i uključivanjem u Dobrovoljno vatrogasno društvo te crkveni zbor. Njihove potrebe su daleko šire, a mogućnosti roditelja da ih upisuju u programe u Varaždinu i Ivancu vrlo skromne. Škola im je ponudila niz raznovrsnih projekata i radionica te sedamnaest grupa izvannastavnih aktivnosti, jedanaest grupa dodatne i devet Ravnateljica prima darovnicu školi grupa dopunske nastave te tri izborna predmeta. No, interesi današnjih učenika su raznovrsni te bi i šira društvena zajednica trebala pridonijeti sufinanciranju dodatnih edukatora ili prijevoza u druge sredine - ističe ravnateljica. Bez obzira na sve teškoće, škola je dobro opremljena nastavnim pomagalima te je i ova donacija više nego dobrodošla. R. B. suradnici javljaju aktualno broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. Dječji istraživalački centar Petrinjčica PRNJAVOR ČUTNIĆKI Miris iz krušne peći Dane kruha učenici Osnovne škole Augusta Šenoe iz Zagreba proveli su u istraživanju Tek ispečeni kruh učenici su ponijeli u svoju školu za užinu sljedećeg dana Snimio: B. Ličina mještankama sela Prnjavora Čuntićkoga, gdje se nalazi Dječji centar, mijesili i pekli domaće kolače prema starim receptima. Posjetili su i pekaru Beriša na proputovanju kroz Petrinju, a u selu Hrastovici kod stijene Bartolovac kroz riječi profesora Matije Bučara s Učiteljskog fakulteta, putovali su kroz vri- jeme - od doba Panonskoga mora i ostataka života u okaminama stijene, do plodnoga tla danas, u kojemu od sjemenke nastaje zrno i brašno. Naravno, bilo je i izviđačkih šatora, igara i pečenja kobasica i kestena, kako i priliči posjetiteljima Dječjeg istraživalačkog centra. Berislav Ličina Osnovna škola Druženje s bakama ombinirani razredni odjel prvoga i drugoga razreda Osnovne škole u Bolu na Braču ima samo troje prvašića, nažalost već nekoliko godina zaredom. S četvero drugaša čine malu ekipu đaka spremnih na suradnju s roditeljima i bakama. Tako je tijekom listopada uz Dane kruha školu posjetila mama Anđelka Karninčić i detaljno pokazala kako se sprema kruh, od kvasca do finalnog proizvoda, kojeg su potom svi slasno degustirali. Bilo je neobično tog dana doći u školu bez sendviča kad su svi znali da ih čekaju tople kiflice. Naučili su važnost kruha i nedostatke nezdrave prehrane, kao što su čips i smoki. Sutradan su imali sat s bakama. Nažalost, samo VINKOVCI jedna nona nije mogla doći, a jedva su čekale doći u školu. Pričale su o tome kako su one dok su išle u školu imale toplu marendu, namaz i napitak od punomasnoga mlijeka, čuli su učenici i o siromaštvu u nabavci oštrila, gumica, bilježnica. Knjige su se čuvale i za sljedeće naraštaje. Puno se igralo na otvorenom, pomagalo roditeljima, bez televizije i računala. - A zašto i mi ne bismo tako? upitao je jedan učenik. Na kraju sata svi su poželjeli da none otplešu jedan starinski ples, ali kao da su znali da ih malo bole noge, drugaši su spremno otplesali mazurku na svoj način. Meri Biliš Dani Josipa i Ivana Kozarca Jutro poezije mladih pjesnika Bila je to prigoda i za afirmaciju darovitih srednjoškolaca J Poslovice i zagonetke U BOL NA BRAČU K NA©A SVAKIDA©NJICA Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC N akon gotovo četrdeset godina zamirisao je kukuruzni kruh iz krušne peći u petrinjskom selu Luščanima na Banovini. Bilo je to finale bogatog programa uz ovogodišnje Dane kruha, što su ga učenici četvrtoga razreda Osnovne škole Augusta Šenoe iz Zagreba proveli u Dječjem istraživalačkom centru Petrinjčici nedaleko od Petrinje. - Djeco moja, zadnji smo put pekli kruh u krušnoj peći još s našim majkama, a onda su došle trgovine pa svaki dan u selu imaš kruha koliko ti treba - kažu gotovo uglas bake Danica Đukić i Ljuba Vujanović, osamdesetogodišnjakinje koje su nakon mnogo godina opet mijesile kruh i upalile krušnu peć kako su to radile u mladosti, u čast svojih malih gostiju iz Zagreba. Dan je inače bio sav u znaku kruha i plodova zemlje. Učenici su s 23 www.skolskenovine.hr utro poezije već je tradicionalno sastavni i završni dio Dana Josipa i Ivana Kozarca koji promiču živu pjesničku riječ književnika podrijetlom iz Vinkovaca i njihovih prijatelja pjesnika, pisaca i književnih znanstvenika iz čitave Hrvatske. Jutro poezije afirmira mlade darovite literate - učenike srednjih škola. Ovogodišnje je Jutro poezije bilo posvećeno Vinkovčaninu Ivanu Kozarcu, pjesniku i piscu romana Đuka Begović, čiju 125. godišnjicu rođenja i 100. obljetnicu prerane smrti obilježavamo ove godine. Učenicima Gimnazije, Ekonomske i trgovačke škole te Zdravstvene i veterinarske škole pridružili su se i već afirmirani mladi pjesnici koji su ne tako davno i sami bili pjesnici srednjoškolci. Bili su to Vinkovčanin Franjo Nagulov te mladi Osječani Marina Tomić i Jurica Vuco. Iako vrlo mladi, već imaju mnogo objavljenih tekstova i zbirki pjesama. Oni su srednjoškolce okupljene u Gradskoj kavani upoznali sa svojim pjesničkim putem i sazrijevanjem te ih na taj način ohrabrili za daljnji književni razvoj. Svoje je radove čitalo dvanaest učenika. Budući da su svi učenici pokazali visoku darovitost i zaslužili pohvalu, organizacijski je odbor imao težak zadatak odabrati sadržajno i interpretativno najuspjeliji rad. Nagradu je dobila gimnazijska maturantica Tea Parać za kratki tekst Mama i ja. Vrijednu knjigu Vinkovački spomenar u izdanju slavonske naklade Privlačice uručio joj je predsjednik organizacijskog odbora Branimir Bošnjak. Program je pripremila i vodila profesorica hrvatskoga jezika Nikolina Maletić, a glazbeno su ga obogatili učenici Gimnazije i Srednje glazbene škole Matea Kovačić, Tin Ujević i Matej Magdić te učenički sastav Ugrožena vrsta. Učenici su pokazali da književna riječ u Vinkovcima ima itekako svijetlu budućnost. Nikolina Maletić Tea Parać čita nagrađeni tekst Mama i ja školama se oduvijek poslovicama i zagonetkama upućivalo učenike na osnovne narodne mudrosti i spoznaje. Služile su učiteljima i odgajateljima da predoče slikom, na šaljiv i duhovit način, ono što je čovjek tijekom života otkrio i na svojoj koži naučio. Poslovice su služile ponekad i kao teme za domaću zadaću, a zagonetke su pak izoštravale um i tako kroz zabavu i igru poučavale i podučavale mlade o tome što je dobro i lijepo, a što ne valja. Sad je došlo nekakvo nezgodno vrijeme kad nam se poslovice počinju vraćati s najviših mjesta i udaraju nas po glavi stanovnika, javno, ali i tajno. Padaju poslovice kao mudro slovo valjda s namjerom da nam izoštre umove. Podsjećaju nas da nismo dovoljno mudri i učeni pa smo zato svi skupa strašno deprimirani, osjećamo se krivi i dužni što nismo dobro zapamtili narodne mudrosti i pouke. A još su nam stari Grci i Rimljani lijepo zapisali tolike mudrosti i ostavili nam tolika književna djela u kojima su nas upozoravali da postoje uvijek i oni koji će žedna prevesti preko vode. Eto, ne možemo reći da nam nije rečeno, a pustili smo da nas tako dugo vodaju žedne i gladne preko svakakvih mutnih voda. Sad kad su nas tako preveslali bez vesala i čamaca na pustu i sušnu obalu, pali smo u jamu, a ne znamo tko nam ju je iskopao i zašto baš nama? Ta mi smo tako poslušni i mirni, kolike smo samo reforme preživjeli, koliko planova i programa, preinaka, savjeta, preporuka. Sve smo napravili kako nam je rečeno, a dobili smo što kaže poslovica, od šake do lakta. S pravom se pitamo, ako zaista bude oštra zima i snijeg prekrije brijeg, koje ćemo sve zvijeri moći po tragovima prepoznati, pa i ako ih prepoznamo, što im mi možemo? Kako ćemo naše učenike naučiti da se čuvaju zvijeri i da je beskorisno ako nisi rogat da se bodeš s rogatima. Znamo sigurno da učitelji i učiteljice nisu nikome kopali jamu, a opet smo u nju pali i to tako duboko da smo pri samom dnu i još ne znamo kud i kako bismo se izvukli. Ne vrijedi nam ni ono da se uzdamo u se i u svoje kljuse, kad su mnogi drugi oko nas pojahali i naše kljuse, popalili nam banke, naftu, telefoniju, more i planine i sve što je bilo zgodno za lako i brzo zgrtanje. Nama je još ostala voda koja je, nažalost, već prilično mutna s velikim postotkom da izvinete, gnoja (tako kažu nalazi stručnjaka) i tu vodu treba razbistriti. No, to basnoslovno košta, a još k tome nemamo ni stručnjaka pa smo od svijeta povukli, pazite sad, samo jedan posto onoga što su nam ponudili za pročišćavanje naših mutnih voda. To je valjda zato što još mnogi vole loviti u mutnom. Sad ti vidi dokle su nas doveli naša mudrost i naše narodne poslovice?! Kad god zagusti, onda se uvijek netko sjeti da je za sve kriva škola koja nije dovoljno odgojno djelovala. Mislim da smijem reći da svaka škola djeluje odgojno, ali svaka škola košta, a mi imamo besplatno školovanje, jer učitelji dio posla rade gotovo besplatno. Daruju svoje slobodno vrijeme društvu, a darovanom se kljusetu ne gleda u zube. Po onoj narodnoj, da magare može i crknuti dok trava naraste, čekamo da nam se zazelene trave, ali onda udare poplave, suše, recesija pa je opet teško povezati kraj s krajem. Kad se nešto i zazeleni, navale svrake i vrane, čopaju i grakću, grabe se za ono malo, ali vrana vrani opet očiju ne vadi. Ipak, sjetimo se da ničija nije do zore gorjela i da vrijeme liječi sve pa će i ovo proći samo od sebe. Optimizam je najbolji lijek i njega možemo dobiti bez recepta i doplate, naći ćemo ga i u narodnoj poslovici da veselo srce kudelju prede. O zagonetkama ne vrijedi ni govoriti, njih je tako mnogo, a nitko ništa ne zna i to je olakotna okolnost. Tu smo potpuno bespomoćni, mi učitelji ipak pokušavamo živjeti od znanja. Došlo je nezgodno vrijeme kad nam se poslovice počinju vraćati s najviših mjesta i udaraju nas po glavi stanovnika suradnici javljaju aktualno 24 www.skolskenovine.hr broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. Osnovna škola Ane Katarine Zrinski RETKOVCI Veliko zanimanje za kreativno izražavanje (a tu su negdje i krošnje) Terenska nastava VIROVITICA Strukovna škola Umjetnošću čuvaju biološku raznolikost S vaki dio te Zemlje svet je za moj narod - poručili su učenici Strukovne škole iz Virovitice navodeći riječi indijanskoga poglavice višesatnim programom ispred školske zgrade u čitalačkoj, likovnoj i literarnoj radionici, obilježavajući tako Mjesec hrvatske knjige posvećen ove godine biološkoj raznolikosti Zemlje. Primarni sadržaj upriličen je pod motom Mjeseca knjige Čitajmo pod krošnjama, a čitani su prozni i poetski tekstovi u kojima književnici u najrazličitijim kontekstima spominju motive iz prirode - od breza, vrba, šuma, preko oblaka, rijeka, mora, potoka pa do jelena, roda, bubamara, a u jednoj se pjesmi našao čak i - puž. Priroda kao inspiracija poslužila je mladim literatima u stvaranju pjesama i priča. Svi su radovi stvoreni tijekom prijepodneva postavljeni da krase panoe školskog hodnika. Marljive su učenike tijekom školskih sati organizirano dolazili čuti i vidjeti njihovi kolege s profesorima, kao i ravnateljica koja je, u znak odobravanja provedbe takvih projekata, koji proizlaze iz školskoga kurikula, osigurala nabavku svega potrebnog materijala za rad i okrjepu marljivim umjetnicima. U cjelodnevnoj radionici koju su organizirale profesorice iz školskog stručnog vijeća hrvatskoga jezika sudjelovalo je pedesetak učenika, dobrovoljaca iz svih razreda i usmjerenja ove velike virovitičke srednje škole. Marija Karacsonyi SPLIT U U čenici šestoga razreda Osnovne škole Ane Katarine Zrinski iz Retkovaca zajedno sa svojim nastavnicama hrvatskog jezika i vjeronauka posjetili su 14. listopada 2010. sjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije. Zanimljiv i bogat program započeo je obilaskom nove, suvremeno uređene knjižnice Katoličkoga bogoslovnog fakulteta gdje su učenici imali prigodu vidjeti mnoga vrijedna izdanja knjiga te čuti kratko izlaganje o počecima pismenosti u Hrvata. Detaljno i živopisno razgledanje neoromaničke katedrale Sv. Petra pod stručnim vodstvom bogoslova Damira Stanića zaključeno je pred skulpturom velikih misionara i donositelja pismenosti slavenskim narodima sv. Ćirila i Metoda, o čijoj su važnosti već čuli na nastavi hrvatskoga jezika. povodu Mjeseca knjige od 15. listopada do 15. studenoga širom Hrvatske organizirane su različite aktivnosti. Budući da je ovogodišnje promicanje knjige i čitanja bilo posvećeno Međunarodnoj godini biološke raznolikosti, knjižnice su nizom programa i projekata isticale važnost očuvanja ekološkoga sustava. Najmasovnija akcija ovogodišnjeg kulturnog događanja nazvana je Čitajmo pod krošnjama. Knjižnice su projekt izvukle na ulice i trgove, na otvorene gradske prostore, pred spomenike i pred kulturne ustanove. Gradska knjižnica Marka Marulića u Splitu, obogaćena prošlogodišnjim iskustvom akcije Čitajmo pod zvijezdama, pozvala je na druženje ljubitelje knjige i čitanja u središte grada, u popularni Đardin, odnosno u Park Josipa Jurja Strossmayera. U akciju su se uključili brojni učenici, mladi knjižničari i novinari, školske knjižničarke te učiteljice hrvatskoga jezika. Mladi su javno recitirali najdraže stihove ili su čitali naglas dijelove omiljenih knjiga. Neki su bili kreativniji i čitali šetajući, drugi su čitali u paru, uključivali su se i mladi i stari, pa čak i slučajni prolaznici. Pozivu organizatora odazvali su se književnik Renato Baretić, novinar Milorad Bibić Mosor, Tanja Mravak i televizijska voditeljica i pjevačica Mirela Meić te drugi poznati splitski javni i kulturni radnici. Svrha je tih projekata njegovati kulturu čitanja. Film, televizija i internet ne pružaju nam toliko emocija, ne potiču maštu, ne obogaćuju rječnik. Knjigu možemo nositi na plažu, u park, u avion ili u krevet. Akcijom se potiče i glasno i razgovijetno čitanje i samoslušanje, razbijanje treme javnog istupa. Zato je ovogodišnje čitanje na javnoj gradskoj površini, kod fontane i na kamenim klupama pod krošnjama stogodišnjih stabala bilo izuzetno zanimljivo. I zaista, zašto bismo morali čitati samo u čitaonicama ili u fotelji i tišini sobe?! Vanja Škrobica Dojmljivo druženje Osobit dojam na učenike ostavio je susret s biskupom Đurom Hranićem, koji ih je dočekao kao vrlo drage i važne goste. Obilazak restauriranih salona nadbiskupijskog dvora pretvorila se u šetnju kroz prošlost nadbiskupije i upoznavanje s mnogim važnim povijesnim i duhovnim velikanima koje je iznjedrila. Terenska je nastava završila posjetom samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa. Ljubazna s. Gabrijela Tea Damjanović potrudila se upoznati učenike s poviješću i KAMENICA Mjesec knjige Čitanje pod krošnjama Knjižnice su projekt izvukle na ulice i trgove, na otvorene gradske prostore Na kraju dana provedenog u prikupljanju zanimljivih informacija učenici su zaključili da je terenska nastava iznimno dobar način učenja U djelatnošću svoje družbe te im dočarala jedan dan u životu redovnice. Na kraju dana provedenog u prikupljanju zanimljivih informacija i druženju s osobama koje su odabrale način življenja koji u današnjem svijetu ne nalazi uvijek na razumijevanje i prihvaćanje, učenici su zaključili da je terenska nastava iznimno dobar način učenja koji pomaže da školsko gradivo ne postane suho i ne izgubi privlačnost. Sani Bošnjak Osnovna škola Ivana Rangera Dan otvorenih vrata Osnovnoj školi Ivana Rangera u Kamenici održan je 7. listopada Dan otvorenih vrata za roditelje, bake, djedove i slučajne prolaznike da bi vidjeli djelić života koji se događa u jednoj osnovnoj školi. U pripremama za taj dan učenici su s učiteljima prikupljali recepte za stara autohtona jela, šumske plodove, stare alate i istraživali. U školskim je prostorima postavljena izložba plodova zemlje užeg zavičaja, Roditelji, bake, djedovi i slučajni prolaznici navraćali su da bi vidjeli djelić života u školi Tradicionalna izložba kruha i plodova zemlje i ove je godine ponudila izobilje raznovrsnih proizvoda spretnih dječjih ruku s mrvicom pomoći roditelja i vanjskih suradnika. Održan je i niz radionica. Najmlađi su učenici umijesili i ispekli vlastite krušne proizvode Rad uz osmijeh krušnih proizvoda te starih alata koje su upotrebljavali mještani ili su i dalje u uporabi. uz stručnu pomoć pekara. Učenici trećeg i četvrtog razreda slikali su plodove jeseni te ih izrađivali od različitih sjemenki. Na ulazu u školu mnogi su se okušali u piljenju drva starinskom pilom, mljevenju žita starinskim žrvnjem ili ribanju zelja. Učilo se o glikemijskom indeksu namirnica i piramidi zdrave prehrane. Proizvodila se prava ekološka jabučnica od starinskih sorti jabuka na tradicionalan način, izložili ekološki proizvodi. Predstavljena su i jela tradicionalne kuhinje, a svaki posjetitelj radionice dobio je zbirku recepata I ti dodaj zrno svoje. Prikazan je bonton ponašanja za stolom i pravilno serviranje stola uz savjete i stručnu pomoć roditelja profesionalnoga konobara. Učenici su izložili krušne proizvode koje su za ovu prigodu ispekle njihove mame i bake, a kamenički župnik Dragutin Joč blagoslovio je sve izložene proizvode i pozvao na blagovanje, pa je ukusna izložba potrajala. Veliki odaziv roditelja, njihova pomoć i nazočnost u radionicama samo je korak bliže željenoj suradnji škole i roditelja. A da sve prođe u duhu zahvalnosti, kruh i krušne proizvode darovani su i Caritasovu domu za starije i nemoćne osobe u Ivancu. Mirjana Posavec mediji aktualno broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. Pula - Izložba grafika AKADEMSKOG SLIKARA I SVEUČILIŠNOG PROFESORA Josipa Butkovića Suhozidi kao inspiracija 25 www.skolskenovine.hr Najavljujemo... HTV Kulturna baština Šibenski đardini Prvi program, subota, 6. studenog 2010., u 14.40 sati Josip Butković sa svojim grafikama koje čsto polaže po tlu J osip Butković, istaknuti hrvatski grafičar, redoviti sveučilišni profesor i mentor na poslijediplomskim studijima predstavio se u petak, 22. listopada, samostalnom izložbom u pulskoj galeriji Milotić. Zanimljivo je da ovaj priznati likovni umjetnik, stručnjak grafike i pedagog, prvi put izlaže u Puli unatoč činjenici da je dugogodišnjim radom na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti iznjedrio nemali broj stručnjaka u polju grafike, a koji su na neki način vezani uz Istru. Na samom otvaranju Butković je osobno objasnio publici proces U srednjovjekovnim gradovima opasanim zidinama gdje je prostor bio dragocjen i pomno isplaniran obično nije bilo perivoja ni većih zelenih površina. Tek kada su bedemi i kule postali suvišni i kada su okolnosti to dopustile, mogle su se početi osvajati nove površine izvan povijesne jezgre. Tako je potkraj 19. stoljeća nastao i šibenski „đardin“, perivoj koji danas nosi ime Roberta Visianija, botaničara rođenog ovdje 1800. godine. Ako je ljepota obećanje sreće, Šibenčani su doista mogli biti sretni u svojoj maloj oazi zelenila uređenoj po uzoru na talijanske javne parkove. Scenaristica i urednica: Edda Dubravec Redatelj: Luka Marotti HTV Program za djecu i mladež Butkoviću je velika inspiracija suhozid Veli Mrgar (tor za ovce na otvorenom) na otoku Krku (slike gore) Grafika u čijem su nastajanju sudjelovale ovce i kokoši (lijevo) Uz Dan mrtvih stvaranja budući da se u tri izložene serije radi o neuobičajenom načinu produciranja grafike koji uključuje i rad sa životinjama. Ovaj put to su kokoši i ovce. Akteri u činjenju finih grafičkih znakova su kokoši, dok otisci s dubljim tragovima pripadaju ovcama. Njih je, kaže Butković, malo teže pridobiti da sudjeluju u radu od kokoši, koje je s nešto više lakoće naveo da kljucaju i jedu s ploča. Osim te dvije serije, izložio je i seriju klasične grafike koju je sam radio, a na temu genijalne pastirske gradnje Velog Mrgara, kraj Baške na otoku Krku, tog kamenog cvijeta u suhozidu koji je etnološki važan kao spomen na nekada vrlo zastupljenu tradiciju uzgoja ovaca i koza na tom otoku. Josip Butković rođen je u Rijeci 1950. godine. Diplomirao je na Akademiji za likovne umjetnosti u Novom Sadu, a postdiplomski studij grafike završio na Fakultetu za likovne umjetnosti u Beogradu. Od 1980. godine u stalnom je radnom odnosu kao asistent, a potom docent i izvanredni profesor na Odsjeku za likovne umjetnosti Pedagoškog fakulteta u Rijeci. Od 2004. do 2010. godine radio je u svojstvu vanjskog suradnika na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta Josip Juraj Strossmayer u Osijeku. Uz to je mentor-profesor na poslijediplomskom studiju na Akademiji za likovne umjetnosti u Ljubljani i redoviti profesor grafike na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. – Ova je godina značajna za mene – kaže. – Obilježavam 60 godina života, ali i trideset godina pedagoškog rada. Zaista volim biti učitelj, drago mi je kada se susrećem sa svojim učenicima, koje vidim i ovom prilikom. Što se tiče grafike, ona je specifičan medij u kojem, ako niste dovoljno vješti, krajnji rezultat uvijek ostaje neizvjestan. Pulska izložba ostaje otvorena do 4. studenoga. (RI) Voditelji: Žan Jakopač i Jasna Bilušić Autori serije: Ida Tomić, Dragutin Broz i Srđan Gulić Scenarist: Andrija Škare Redatelj: Vladimir Kleščić HR Radioigra za djecu Dramatizacija: J. Zlodre Skladatelj: D. Rocco R: S. Jamnicky Urednica: Nives Madunić Barišić 2. Kamen Vi ste umirali u očaju, potamnjeli, ali je za vama uvijek ostajao neugašen tračak svjetlosti. I sunce je pronosilo U današnjoj emisiji predstavljamo još dvije nove ekipe prvašića. Učenici OŠ Davorina Trstenjaka odjenuli su plave majičice. Bijele nose iz OŠ Petra Zrinskog dječaci i djevojčice. Obje ekipe očarale su Žana i ptice. Pokazali su da su pravi prijatelji i prijateljice. A želite li znati koja će ekipa slaviti, u nedjelju u 8 sati Prijatelje morate pogledati! Nedjelja, 7. studenog 2010., 13,15 - 13,55 sati (ulomci) 10. Nada Prvi program, nedjelja, 7. studenog 2010., u 8.05 sati H. C. ANDERSEN: „Palčica“ Nikola Milićević: Elegija za moje mrtve Ovdje su moji mrtvi. Tražim ih u snu i kamenu. Prstima kopam zemlju da nađem svoj korijen, svoju jezgru u njihovu pepelu; da nađem trag isušene vlage koja me hranila dok sam se otvarao suncu i vjetrovima. Udaram po kamenu, on tutnji, muklo, i slušam odziva li se netko iz dna njegove tvrdoće? Ima li tu nekoga tko razumije jezik kojim govorim, riječ kojom plačem, kojom budim srce ovog mrtvog života? Prijatelji (sedma epizoda) iz dana u dan kapljice vaše krvi. I niste posve iščezli. Smrt je jaka, ali život je jači. Njegov dah ostaje, vazda, živ, nad grobovima, i teče kroz ljeta i zime, i hrani se vjetrom, snijegom, morem, bilo čime, ali traje i teče, i živi za život, nepobjediv. Ovu napetu priču, punu obrata, za radio je dramatizirao pisac Jakša Zlodre koji je svoj literarni nerv pokazao karakterizirajući lica oko Palčice kao smiješna, dobrohotna, nježna ali i opasna. Režije se prihvatila mlada redateljica Stephanie Jamnicky koja je okupila doista veliku glumačku ekipu – čak trinaest zagrebačkih glumaca koje kao Palčica «predvodi» Katarina Bistrović Darvaš. Davor Rocco je pak emisiju obogatio simpatičnim rep songovima, pa je tako «Palčica» dobila moderno ruho, pazeći da se zbog duhovitosti i modernosti ne izgubi osnova poznate bajke o nagradama dobra koje uvijek čekaju one strpljive i ponizne. RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr; E-mail: [email protected] mediji aktualno 26 www.skolskenovine.hr broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. KAZALIŠTE WEB Matišić - dramski značajnik Mate Matišić, Balon, u redateljstvu Mislava Brečića, Teatar Exit i Teatar 2000, Zagreb, 2009. P Za kvalitetno obrazovanje osoba s invaliditetom http://www.zamisli.hr »Strah? Najveći strah u životu je da ne ostanemo sami s neiskorištenim prilikama…« – na to je nedavno, u Kutku za članove, podsjetio Edin Okanović, aktivist te (s bratom Amirom) počasni član udruge Zamisli. Osnovana 2005. godine, udruga za promicanje kvalitetnog obrazovanja mladih s invaliditetom Zamisli zalaže se za donošenje i ostvarivanje minimalnih standarda u obrazovanju osoba s invaliditetom. Radi toga razvija i međunarodnu suradnju, prevodi relevantne dokumente o obrazovanju mladih s invaliditetom iz zemalja EU, organizira predavanja stručnjaka i edukativne radionice te vodi niz projekata (Ljetni kamp za mlade s invaliditetom, Klub za mlade s invaliditetom u Zagrebu, Stručna literatura za mlade s invaliditetom na školovanju, Budilica…). Na obnovljenoj stranici Udruge posjetitelji bivaju upućeni u aktualna zbivanja kad je riječ o pitanjima važnim za osobe s invaliditetom u obrazovanju, dostupni su im službeni dokumenti i informativne brošure, mogu pratiti aktivnosti članova Udruge i razmjenu njihovih iskustava. Prelistavanje mrežnih stranica Zamisli potvrđuje da je riječ o udruzi vrijednoj ne samo pozornosti nego i šire društvene potpore u ostvarivanju projekata njenih članova. Uz ostalo, da im se pomogne i u projektu Moj invaliditet nije moj identitet. A. Jelin GLAZBA Edukativni koncerti za najmlađe H rvatska glazbena mladež, Zagrebačka filharmonija i Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog pripremaju dva edukativna koncerta za mladu i najmlađu publiku. Prvi će biti održan u srijedu, 10. studenog, s početkom u 9,30 i 11 sati, a na programu je orkestralna svita Moja majka guska Mauricea Ravela. Ova čarobna fantazija u 5 stavaka potaknuta je pjesničkim pripovijetkama o vilenjacima, čarolijama i čudima, koje je prema motivima narodne predaje obradio francuski pisac Charles Perrault u djelu Pripovijesti majke guske. Koncert je namijenjen za djecu predškolske dobi i učenike nižih razreda osnovne škole, pa je prije dolaska na koncert poželjno djecu upoznati s kratkim sadržajem poje- Maurice Ravel dinih stavaka: I. stavak: Princeze u usnuloj šumi, dočarava atmosferu nestvarnosti bajke. Dvorjanke plešu oko usnule princeze (uz pratnju roga, pa zatim pizzicata na violini, flauta počinje sjetnu melodiju kojoj se pridružuje klarinet.); II. stavak: Palčić. Palčić je zalutao u šumi jer su mu ptičice pojele mrvice kruha koje su trebale biti putokaz za povratak. U tišini šume, oboa tugaljivom melodijom prikazuje Palčićevo probijanje kroz gustu šumu; III. stavak: Zelena zmija. Carica Pagoda zahtijeva da joj jedan od patuljaka svira dok se ona kupa. Pagode su svirale na različitim instrumentima, flautama načinjenim od orahove ljuske i na violinama izrađenim od badema; IV. stavak: Ljepotica i zvijer. Priča o zvijeri za koju će se uspostaviti da je začarani princ; V. stavak: Vilinski vrt aludira na jednu epizodu iz priče o Uspavanoj ljepotici. Zagrebačkom filharmonijom ravnat će Marija Ramljak, pripovjedač je Damir Markovina, a koncert je likovno opremila akademska slikarica i grafička dizajnerka prof. Morana Kukec. Dva dana kasnije, 12. studenog, Zagrebačka će filharmonija u istome terminu pod ravnanjem maestra Dinka Appelta izvoditi glazbu iz filmova Harry Potter i Gospodar prstenova, a koncert je namijenjen učenicima viših razreda osnovnih škola te srednjih škola i gimnazija. (ir) remijera je bila u prosincu prošle godine i nije mi izmakla, nego jednostavno - predstāvā je više nego li je tjedana u školskoj godini, no budući da je riječ o uspješnici (nekoliko nagrada glumcima npr.) koja se sve više gleda - i ja sam je još jednom pogledao (24. listopada). Mladi glumački par u uobičajenoj je bračnoj krizi. On (Vilim Matula) pijančuje s prijateljima dok ona (Ana Maras) doma čeka bebu i baš u tome trenutku anonimni susjed s kata iznad (Krešimir Mikić) zamoli glumca da za njegovu duševno oboljelu ženu (Ksenija Marinković) odglumi nešto, privatno, platit će, ona je bila ljubiteljica kazališta i obožavala je baš toga glumca. Bahat i sebeljubiv, kakvi glumci već jesu, ali principijelan i pošten, glumac konačno pristane - bez honorara zabaviti susjedu koja se pojavi s velikim balonom u naručju i ne ispušta ga do kraja predstave. Tijekom prisjećanja na svoje uloge, kojima nastoji oraspoložiti potonulu dušu, glumac u igru upliće suigrača (opet Mikić) u dvojnoj ulozi braće blizanaca; jedan je policijski inspektor, a drugi građevinski poduzetnik, oba kriminalci i u predstavi - Hercegovci (to je, nažalost, jednoplošan pristup tome svijetu, jer Hercegovca je mnogo i te kako vrijednih i poštenih). Pružila se prigoda ne samo piscu da razobliči kriminalce i prevarante, nego i glumcu da praktično esejizira o glumi, ali i da razotkrije neka suvremena društvena izopačenja - što treba pripisati autorovu iznimnom umijeću pisanja, da je komad moguće uvijek suvremen! Međutim, smisao priče je u drugom - bolesnica je umislila da je u balonu dah njezina umrlog djeteta, jer ga je ono napuhalo te ga muž svako malo potajice nadopuhuje kako bi joj održao iluziju da i dalje „ima dijete“. To je i prigoda da se glumac uozbilji i shvati veličinu i odgovornost očinstva njegova još nerođena djeteta. Vrlo dojmljiva suvremena naša priča, sjajno napisana i misanscenski odlično postavljena kao tragikomična (Mislav Brečić). Marinković se ne miče sa stolca, ali ostvaruje iznimno pamtljivu ulogu. Plesno razigrani dijelovi predstave (s Mikićem, Irma Omezo) pojačavaju komičnost, no dvojbeno je koliko je to bilo nužno, a osobito je dvojbeno i suvišno uplitanje videa. Glazba (Stanko Kovačić) znalački prati radnju. Matula je doista rođeni glumac, a svi su odlični. Gledateljstvo živi s izvedbom, pljesak je spontan! U zaključku: Mate Matišić (i ovim komadom!) dokazuje se kao najznačajniji, a trenutačno i najbolji hrvatski dramatik. Ako kao primjer suvremene drame viši razredi srednjoškolaca pogledaju ovu predstavu - na dobitku su. Stijepo Mijović Kočan GLAZBENO KAZALI©TE U KAZALI©TU Trešnja P Dobri novi Veli Jože opularna legenda Veli Jože koju Vladimir Nazor (1876.1949.) piše u dvije verzije, kao priču za odrasle (1908.) i kao bajku za djecu (1912.), obnovljena je u izvedbi Kazališta Trešnja kao scenski prilagođena verzija izvornog teksta. Radi se o staroj slavi u novom izdanju pjesničke simbolike hrvatskog, posebno istarskog otpora sili mletačke i uopće tuđinske vladavine. Veli Jože svakako je značajna legenda slobode, romantična, ali i puna stvarnih sadržaja. Predstava sa svojom temom borbe dobra i zla, sukobom crnih i bijelih likova, vođena glasom dobre vile Stoimene, stare je slike rodoljubne patetike odigrana na suvremeno stilizirani način, scenski svježe i uvjerljivo. Vilu Stoimenu - pripovjedačicu poletno je igrala Daria Knez Rukavina, u alternaciji s Darijom Lorenci Flatz. Naslovnu ulogu Velog Jože, kmeta, roba i borca za slobodu, igra Jerko Marčić. Galiota Iliju, koji presudno utječe da se Veli Jože počne boriti za slobodu, igra Đuro Rogina. U ulogama ostalih kmetova (ili divova), koji su robovali po drugim istarskim gradovima, nastupaju Rakan Rushaidat (Div Jurić), bio je Hrvoje Barišić (Div Liberat) i Krunoslav Klobučar (Div Toma). Nasuprot njima stoje Mlečani. To su Kamaglengo Civetta i providur Barbabianka, koji su prikazani kao patuljci (dakle unaprijed osuđeni da izgube bitku protiv neustrašivih istarskih divova) i zadivljujuće je kako su ih sjajno odigrali Radovan Ruždjak i Božidar Košćak. Tu i mletački simbol Lav (Đuro Rogina) metaforični lik, simbol zločinačke moći i mržnje. Igrali su još Ranko Stojić (Grof Odo), Dragana Marković Roić (Parona), Toni Šestan (Paron) te Mario Šipuš i Nenad Levak (Građani). Predstavu je režirao Zoran Mužić, dok je dramatizaciju i adaptaciju napravila Marijana Nola. Već na prvi pogled pažnju privlače raskošna, vagnerijanska scenografija i kostimi, što je rad Željka Zorice i Danice Dedijer. Glazba istarskog miljea pratila je sve bitne motive radnje, a autor glazbe je Igor Karlić. Koreograf- kinja je Snježana Abramović Milković. Oblikovanje tona i svjetla odradili su Daniel Biffel i Zvonko Brnas. Izradu lutaka izvele su Gordana Krebelj i Sunčana Vrtarić. Predstavu Veli Jože gledali smo 24. listopada, u terminu rezerviranom za pretplatnike Hrvatske glazbene mladeži, ciklus Glazbeno kazalište. Sva događanja predloženog programa događaju se u glazbenim i kazališnim pozornicama na kojima su i nastali, što je poseban umjetnički doživljaj. Ciklus je namijenjen učenicima nižih razreda osnovne škole, ali je poželjno da ga vide i stariji osnovci, pa i gimnazijalci. Milica Jović broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. mediji aktualno 27 www.skolskenovine.hr KNJIGE ČASOPISI Didaktički priručnik iznimne vrijednosti O Franz Petermann, Urlike Petermann Trening s agresivnom djecom, Naklada Slap Jastrebarsko 2010. Knjiga sadrži zbirku materijala u koje su ugrađni novi znanstveni rezultati o uzrocima agresivnog ponašanja va knjiga namijenjena je ne samo praktičarima nego i studentima koji su zainteresirani za razvoj i prakticiranje treninga za djecu osnovnoškolske dobi. Slijedeći općenitu definiciju agresije, agresivno ponašanje usmjereno je na ugrožavanje jedne ili više osoba. Oblici agresivnog ponašanja pri tome odlučujuće ovise o dobi djeteta ili mlade osobe. Već kod dojenčeta mogu se promatrati oblici izražavanja srdžbe, koji u daljnjem razvoju mogu biti povezani s agresivnim oblicima ponašanja. Najveća čestoća agresivnog ponašanja je već u predškolskoj dobi, a najteži oblici mogu se ipak promatrati tek u mladenaštvu i u ranoj odrasloj dobi. Za razliku od agresivnih načina ponašanja, koja su usmjerena na različite žrtve, mobbing (među učenicima govorimo o bullyingu) opetovano je usmjeren na određene osobe. Naročito česti oblici bullyinga su ruganje i sramoćenje, slijede udaranje i širenje glasina, ali i drugi oblici isključivanja iz grupe. Materijali se mogu dobro primijeniti u razrednom okruženju i to od trećeg razreda osnovne škole pa do dobi oko 13 godina (osobito u višim razredima osnovne škole i u školama za djecu s posebnim potrebama). Kao didaktički oblik može se izabrati individualni, rad u paru i grupni rad ili frontalna nastava. Ako postoji aktualni kon- flikt, učitelj treba iz priloženog materijala izabrati jednu odgovarajuću situaciju i podijeliti ju djeci kao radni materijal. Nakon što se obradi odabrana situacija, može se prijeći na konflikt, koji se dogodio. Prethodno prorađena rješenja sada se prenose na konkretne konfliktne situacije. Materijali se mogu dobro koristiti ne samo u nastavi jezika nego i u drugoj stručnoj nastavi. Kao pristup liječenju agresivne djece i njihovih obitelji izabrana je dječja terapija ponašanja i savjetovanje roditelja, dakle od početka jedan dvotračni postupak. Taj se pristup održao tijekom godina, iako su obiteljsko-terapijski koncepti uvijek iznova navodili da mogu puno izravnije i jednostavnije riješiti probleme. Nažalost, terapijska stvarnost izgleda potpuno drugačije: agresivno ponašanje stabilan je poremećaj ponašanja, koji se već i u djetinjstvu jako teško mijenja. Knjiga koja je pred vama isprobana je zbirka materijala koji su tijekom godina, a i u ovom izdanju, aktualizirani korak po korak. Aktualizirano znači da su pri planiranju elemenata terapije uvažavani novi znanstveni rezultati o uzrocima agresivnog ponašanja. To znači i da su materijali za praktičan rad s djecom i obiteljima dalje razvijani u skladu s vremenom. Uz knjigu je priložen CD na kojem se nalaze pripadajući radni listovi. Ivna Dorić Plima uspomena O Marijana Jaić Iza oblaka, roman ALFA Zagreb, 2010. Djelo ima elemente društvene kronike s psihološkim, pedagoškim i didaktičkim nijansama dakle krenuti u iščitavanje ovoga slojevitoga djela čija se priča vrti oko učiteljice i novoga učenika koji se pojavi u razredu i koji ne uči i ne sluša i na svakom koraku krši sva pravila dobroga odgoja i lijepog ponašanja? Možda od prošlosti kao sastavnice života svakog pojedinca, od borbe protiv prošlosti, od rata i njegovih nepreglednih posljedica, od djetinjstva i istih takvih posljedica, od svakodnevnih sitnica, od razlika ljudskih karaktera, od kratkih rečenica koje tvore jednako kratka poglavlja u fizičkom smislu, ali prebogata emocijama i obratima, ili od metafora koje nas tjeraju na iščitavanje, a ne površno čitanje... Oblačan dan..., vatromet munja..., vremenske su prognoze kojima počinje ili završava nijema ili nedorečena komunikacija Nje (autorice) i Matije. Nje, koja se najradije vraća tišini ispod mosta, i Matije, koji je sve osim tišine. Kao da joj nije dovoljan njihov, samo linearno, oksimoronski spoj, ona ga pojačava prolomima oblaka, prekida nezavršenim razgovorima, lupanjem vrata i svojim tihim koracima na putu kući. Nedorečenost mnogih dijaloga pridonosi nabujalim emocijama, koje kidaju nametnute interpunkcijske zakone prezentirane brojnim točkama. Iritantnim točkama, jer su one u djelu prisutne baš kao i zakoni u državi - puka forma, dok je život nešto potpuno suprotno. Upravo taj život zadivljujućom snagom ruši slova zakona, daje smisao ponovnom pokušaju nakon pada: I to je bio život, njihov mali svijet u kojem su osjećali bliskost, mnogi od njih veću nego što su ju imali u vlastitom domu. A ona je bila dio tog svijeta i zato je voljela svoj posao. Opipljivo vezanje za djecu možemo tumačiti kao još jednu frontu u borbi s prošlošću, bitku kojoj možemo uvjetno dati i naziv: Majka; pokušavala je nadomjestiti propuste vlastite majke kroz toliko davanje sebe svojim učenicima (vlastita pobjeda ili nesebična pomoć?), a sve znajući da će ih izgubiti, da će ju oni neminovno ostaviti. Djelo ima elemente društvene kronike s psihološko-pedagoškodidaktičkim nijansama, jer u svojim slojevima obrađuje društvene probleme, od nasilja u obitelji i društvu, međuljudskih odnosa, čija je glavna karakteristika površnost koja vodi u globalno otuđivanje pojedinca, što onemogućava rješavanje zajedničkih problema, pa svi završavamo u začaranom krugu, čiji izlaz vodi samo u novi, dublji krug. Ona je iznimka u toj priči, ali samo iznimka koji potvrđuje pravilo, neshvaćena od kolega koji slijede slovo zakona. Jedino što je mogla ispraviti u toj priči jest vlastiti doživljaj svoje prošlosti, i samo ona može znati je li uspjela. Ivana Golić Kaj Časopis za književnost i umjetnost godina XLIII., broj 1 - 2, Zagreb, 2010. S adržajno je ovaj broj Kaja podijeljen na nekoliko poglavlja, odnosno tematskih cjelina. Tematska cjelina Suvremena kajkavska književnost donosi rukovet novih kajkavskih pjesama Emilije Kovač pod zajedničkim naslovom V krugohodenje... pesemčinjenje. Tu su zatim kratki prozni uradci Marije Drobnjak Posavec, Ivice Jembriha Cobovičkog i Slavice Sarkotić s 5. natječaja Kajkavkoga spravišča za kratku kajkavsku prozu te ulomak iz veće poeme Ivana Večenaja Na ovom tlu. Tematska cjelina naslovljena Bartolićiana donosi radove sa znanstvenoga skupa u prigodi 80. obljetnice rođenja prof. dr. sc. Zvonimira Bartolića (1930. - 2009.), održanoga 19. veljače ove godine u sklopu Tribine Kajkavskoga spravišča, kojom su priodom o ovom iznimnom i samozatajnom znanstveniku i književniku govorili Joža Skok, Zvonko Kovač, Denis Peričić, Mijo Lončarić, Dragutin Feletar, Đuro Vidmarović, Stijepo Mijović Kočan, Tomo Blažeka i Ernest Fišer, čiji rad međutim nije objavljen u ovome broju Kaja. Rurika Jezičnica kajkaviana donosi rezultate osmog natječaja za kajkavske književne radove učenika srednjih škola Republike Hrvatske kao i rezultate prvog natječaja za čakavske književne radove učenika srednjih škola RH. U istoj rubrici Đuro Blažeka i Erika pišu o koncepciji Rječnika pomurskih Hrvata (Budimpešta, 2009.) koji je nastao kao plod višegodišnjih istraživanja kajkavskih mjesnih govora hrvatske manjine uz rijeku Muru u Republici Mađarskoj. Mogućnosti Časopis za književnost, umjetnost i kulturne probleme god. LVII., broj 4 - 6, Split, travanj - lipanj 2010. M ate Maras, književnik, urednik u nakladničkim kućama, diplomat i nadasve vrsni prevoditelj s engleskoga, talijanskoga i francuskoga jezika, koji je prvi na hrvatski preveo sabrana djela Williama Shakespearea - 38 drama, sonete i druge pjesme - objavio je novome broju splitskoga književnoga časopisa Mogućnosti scenarij za igrani film o Grguru Ninskom koji je nastao još 1979. godine, ali očito u ono vrijeme nije bilo mogućnosti za snimanje filma po tom scenariju. Pod naslovom Marin Sabić, obraćenik osamljenik akademik Mirko Tomasović piše o Marinu Sabiću (Stari Grad na Hvaru, 1860. - Vis, 1923.), po struci diplomiranom pravniku, koji kao književnik nije ostavio velik opus, ali se jasno izdvaja od stihotvorstva u Dalmaciji na prijelazu stoljeća. Nažalost, Sabić spada među najnepoznatije pjesnike iz toga razdoblja, premda i kao pjesnik i kao književni esejist zaslužuje istaknutije mjesto u kontekstu hrvatskoga modernizma, tvrdi Tomasović. Hrvoje Čulić piše o Miri Glavurtiću, pjesniku i slikaru, iznimnoj i osebujnoj umjetničkoj pojavi druge polovice 20. stoljeća. Rođen u Kotoru, Hrvat po nacionalnosti, školovao se i najveći dio života proživio je u Beogradu, odakle se 1992. godine iselio u Hrvatsku, odnosno u Rovinj. Čulićev tekst je zapravo prošireni pogovor Glavurtićevim izabranim pjesmama koje bi uskoro trebale izići iz tiska. Od ostalih priloga izdvajamo zanimljiv tekst Jošue Trahtenberga o srednjovjekovnim predodžbama o Židovima i njihovoj povezanosti sa suvremenim antisemitizmom. Obnovljeni život Časopis za filozofiju i religijske znanosti vol. 65., broj 3., Zagreb, 2010. Č ak četiri članka u novome broju časopisa za filozofiju i religijske znanosti Obnovljeni život posvećena su temama iz književnosti, odnosno poznatim hrvatskim i svjetskim književnicima. Ove godine navršava se 100 godina od smrti dvaju planetarno slavnih pisaca Amerikanca Marka Twaina i Rusa Lava N. Tolstoja. Vladimir Lončarević u uvodniku pod naslovom Mark Twain - između talenta i mudrosti ističe veliko značenje koje M. Twain ima u američkoj i svjetskoj književnosti, posebice se osvrće na njegov smisao za humor te odnos prema vjeri i Bogu. “Može se reći da je na neki svoj način vjerovao u Boga, ali nije vjerovao Bogu“ - piše Lončarević i dodaje kako će mnogo toga o njegovu životu i radu rasvijetliti opsežni memoari koje je napisao potkraj života, zabranivši njihovo objavljivanje do stote godine od svoje smrti. O “slučaju Tolstoj“ pod naslovom Kroz filozofiju do smisla života piše Josip Berdica koji nastavlja nova filozofska iščitavanja L. N. Tolstoja u hrvatskoj filozofskoj misli prigodom stote godišnjice Tolstojeve smrti. Dean Slavić bavi se strukturom romana Vježbanje života Nedjeljka Fabrija, a Ivica Raguž daje kratki teološki pogled na misao Alberta Camusa prigodom pedesete obljetnice smrti, stavljajući u središte promišljanja Camusov ateizam i njegovo poimanje kršćanstva. Od ostalih priloga izdvajamo članak Petra Tomašića o strukturalnim uzrocima siromaštva u Republici Hrvatskoj te članak Dubravka Arbanasa o bitnim odrednicama filozofijsko-teologijskog mišljenja njemačkoga filozofa i teologa Paula Tillicha. Priredio I. Rodić izaktualno proπlosti 28 www.skolskenovine.hr PRIJE 150 OBLJETNICE GODINA Prijemni ispit za gimnaziju Čujemo iz pouzdana izvora, da se je ravnateljstvo i ove godine poslužilo pravom, što mu dava čl. 60. osnove gimnazijalne, te je izpitu podvrglo sve dječake, što su iz četvrtoga pučkoga razreda stupili u prvu latinsku školu. Po istom se čl. zahtieva, da takov učenik umije okretno čitati i pisati ne samo hrvatski, nego i njemački, gdje se taj jezik uči u pučkih školah; zatim da znade početke iz slovnice materinskoga jezika, da umije okretno tumačiti proste i popunjene izreke, da umije pisati po diktiranju, izbjegavajuć takove pogreške, koje se daju po glavnih pravilih izpraviti, pače da znade i glavne razstavnike metati. Iz računstva se traže četiri glavne vrsti s cielimi brojevi i sa slomci, napokon i jednostavne proporcije. Napredak Br. 3 / 1. studenoga 1860. Njemačko-hrvatski rječnik Njemačko-hrvatski riečnik g. Bogoslava Šuleka gotov je već sa svim. Iznosi do 100 tiskanih tabakah i stoji 10 st. 50 nv. Može se dobiti kod izdatelja Franje Župana knjižara u Zagrebu. „Ovo je kao što veli „Danica“ dosada na svaki način najbolji riečnik hrvatski (ili srbski, što je sve jedno), jer je vriedni g. sačinitelj uzeo u njega i one rieči, koje su u srbsko-hrvatskoj književnosti stekle pravo gradjanstva.“ Napredak Priredila Štefka Batinić 100 GODINA Naučno putovanje Sudrug Iv. Tomašić i naš urednik preduzeli su naučno putovanje Moravskom, Češkom, Donjom Austrijom i Štajerskom. Svrha putovanja bijaše im, da razgledaju i prouče zavode za uzgoj zapuštene djece i druge novije školske uredbe. Pregledali su škole u Brnu, Pragu, Libnu i Karlinu, Eggenburgu, Beču i Grazu. O tom putovanju priopćit ćemo više poučnih crtica. Našli smo prekrasnih stvari, koje su nas upravo zadivile, naročito moderno uredjenje školskih zgrada. Škola Br. 11 i 12 / studeni i prosinac 1910. Viktor Car Emin Viktor Car Emin (1870. - 1963.) Dobri duh Družbe sv. Ćirila i Metoda Plodan književni i prosvjetni rad obilježili su dugi radni i životni vijek Viktora Cara Emina Br. 4 / 15. studenoga 1860. PRIJE broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. U čitelj, pisac i publicist Viktor Car Emin jedan je od najpoznatijih istarskih kulturnih djelatnika koji je više od 70 godina zastupao prava i interese istarskih Hrvata. Rođen je 1. studenoga 1870. godine u selu Kraju nedaleko od Lovrana, gdje je završio talijansku osnovnu školu, a zatim jedan razred mađarske gimnazije u Rijeci. Nakon napuštanja gimnazije i dvogodišnjeg staža trgovačkoga šegrta, upisao se na hrvatski odjel trojezične učiteljske škole u Kopru, koju je završio 1889. godine. Do 1900. radio je kao učitelj u Sovinjaku, Lipi i Voloskom. Istodobno u Našoj slozi objavljuje prve pripovijesti i rodoljubnu poeziju. Književni i prosvjetni rad obilježili su dugi radni i životni vijek Viktora Cara Emina. Njegovo prosvjetno djelovanje prelazilo je okvire učiteljskog rada. Godine 1895. postao je tajnik Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru i na toj dužnosti ostao više od dva desetljeća. Družba je osnovana 1893. godine s ciljem osnivanja i uzdržavanja hrvatskih škola u Istri. O svom radu u Družbi Car Emin će kasnije zapisati: „Ništa me u životu nije tako zaokupljalo kao ova naša ustanova, i ni jednoj se nisam misli posvetio takvim zanosom kao napretku ove naše institucije.“ Učitelji u Družbinim školama bili su i učitelji naroda. O tome u svojim „Uspomenama“ Car Emin piše: Ali naše ravnateljstvo svraćalo je sa svoje strane nemalu pažnju i na izvanškolski rad svojih učitelja. Taj se rad kretao u tri pravca: u kulturnom, gospodarskom i političkom. Družbin je učitelj držao tečajeve za nepismene, pobijao neznanje kod odraslih, priređivao predavanja, proslave i druge kulturne svečanosti. Budući u najtješnjem doticaju s narodom, on mu je čitao novine i poticao ga, da ih i sam čita, obavještavao ga o dnevnim svjetskim i narodnim događajima, pripravljao ga za izbore, vodio ga na javne skupštine - u svemu bio je s njime jedna duša, jedno srce. Zbog odbijanja premještaja u Sveti Matej kod Viškova 1900. godine ostao je bez učiteljske službe, što je rezultiralo intenzivnijim političkim i publicističkim radom. Od 1905. godine ponovno je u školi, i to kao upravitelj Škole za daljnju naobrazbu u Opatiji, zatim kao ravnatelj osnovne škole u Ičićima (1911.) te od 1915. do 1918. godine kao gimnazijski nastavnik u Opatiji i konačno od 1921. do 1925. kao nastavnik ženske gimnazije u Sušaku. Posebno je teško bilo za vrijeme ratnih godina. O tom Car Emin kaže: Teški su to bili dani. U gimnaziji 26 sati na sedmicu, onda briga oko Družbe, oko izgladnjele djece i još k tome novinarski rad (u ono vrijeme već su bile počele izlaziti na Sušaku „Primorske novine“ - sve je to bilo iznad mojih fizičkih sila. Ali me je držala vjera u konačni uspjeh pravde, vjera koju sam ulijevao i u sve oko mene. Držao sam se one: nadaj se, kao da će se već sjutra sve sretno svršiti, a radi kao da će ova ratna strahota potrajati cio vijek. Neposredno pred rat prestao je izlaziti i dječji časopis Mladi Hrvat kojeg je Viktor Car Emin pokrenuo 1909. godine i uređivao zajedno s Rikardom Katalinićem Jeretovim. Prvo je godište časopis izlazio pod imenom Mladi Istranin, ali je već od drugog godišta promijenio ime u Mladi Hrvat. Među suradnicima tog zanimljivog dječjeg lista bili su Vladimir Nazor i Ivana Brlić Mažuranić. Dvadesetih godina Viktor Car Emin ponovno pokreće i uređuje dječji časopis. Novi Mladi Istranin izlazio je od 1922. do 1928. godine kao prilog Pučkog prijatelja, Istarske riječi i Veza. Književni opus Viktora Cara Emina obuhvaća pjesme, drame, romane te kratku i memoarsku prozu, često nacionalno angažiranu i tendencioznu. Jedan je najvažnijih predstavnika druge generacije istarskih preporoditelja. Za svoj je rad dobio brojna priznanja, a od 1951. godine član je Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. U svojoj je autobiografiji zapisao: „Dok pišem razne novinske članke i feljtone, čini mi se ponekad, kao da pišem neko poglavlje iz romana mojeg malog ugroženog zavičaja, a pomalo također i iz romana mog vlastitog života“, a zatim i sljedeće: „Moj je rad išao uvijek usporedo s mojim nacionalnim osjećajem. Ja mislim, da je u tome sve rečeno i da je to u mojoj biografiji prvenstveno važno.“ Viktor Car Emin je umro u Opatiji, 17. lipnja 1963. godine. Predavanje o esperantu Gosp. Josip Anschau predavao je dne 15. rujna o. g. u jesenskoj skupštini osječkoga učiteljskog društva „Zajednice“ o esperantu i učiteljstvu. To je predavanje štampano u godišnjaku „Mi“, štono ga je ovih dana u vrlo ukusnoj opremi izdao „Klub hrvat. književnika“ u Osijeku. Na to predavanje osvrnuo se u najnovijem broju pariskog esperantskog lista „La Revuo“ hrvatski književnik Mavro Špicer, pa pohvalno ističe prednosti toga lijepog predavanja. Hrvatski učiteljski dom Br. 22 / 20. studenoga 1910. Iz svjetskog pedagoškog tiska U „Rassegna nationale“, 15. rujna crta A. Ghignoni uzgojni zavod nove vrste u Veneciji (Giudeca). U zavodu će se razvijati darovi djeteta prekinuvši s predrasudama dosadašnje škole i ne odaljujući dijete nikad od obiteljskoga života. Danas se u školama niveliraju inteligencije prenapravljajući ih sve prema istom tipu, svi učenici obučavaju se po jednakoj rutini, ne obazirajući se ni malo na značaje, ne proučava ih nitko, čitav uzgoj je jednolična disciplina, ne brine se nitko za higijenu kao ni za uzgoj volje. „Obiteljska škola“ neprestano će paziti na dijete, kao što to čine otac i mati: odbijat će od njega sve zlo, a okružit će ga svim, što bi moglo uvećati njegovu dobrobit u sadašnjosti i budućnosti, a kad pokaže sklonost za koju vrstu života, razvijat će ga u tom smjeru. Preporod Br. 11 / studeni 1910. PRIJE 50 Najskuplja škola na svijetu Najskupljom školom u svijetu smatra se danas poznati engleski koledž Harow u kojemu se školovao i Winston Cherchil. Školovanje u toku jedne školske godine stoji po učeniku u toj školi oko 900 hiljada dinara, tako da je ta škola nešto skuplja i od ekskluzivnog koledža Eton koji je dosad važio kao najskuplja škola na svijetu. Školske novine Br. 34 / 28. listopada 1960. Akcija opismenjavanja na Kubi Kada je pobijedio na Kubi revolucionarni pokret Fidela Castra prije 22 mjeseca, Kuba je imala oko 40 posto nepismenih na 6 i pol milijuna stanovnika, od čega preko pola milijuna djece siromašnih seoskih porodica koja uopće nisu mogla pohađati školu. Sada je Kubanska vlada odlučila da u toku 1961. godine likvidira nepismenost. Ovaj bi cilj trebalo ostvariti, prema planu Vlade, otvaranjem velikoga broja škola za svu djecu koja podliježu školskoj obavezi i dobrovoljnim GODINA akcijama učitelja i studenata na opismenjavanju odraslih. Hiljade i hiljade škola dobilo je od Ministarstva prosvjete velike kredite da bi nabavile namještaj i nastavna pomagala. U tu su svrhu lanjske godine krediti za prosvjetu povećani za dvanaest puta. Udžbenike i pribor dobili su svi obveznici besplatno. Školske novine Br. 34 / 28. listopada 1960. Priznanja Viktoru Caru Eminu Član Izvršnog vijeća Sabora Pero Car predao je u utorak 1. o. mj. u Opatiji Orden bratstva i jedinstva prvog reda našem poznatom književniku i borcu za slobodu Istre Viktoru Caru Eminu, kojim ga je odlikovao predsjednik Republike Josip Broz Tito. Pero Car je ujedno čestitao Viktoru Caru Eminu devedesetgodišnjicu života i 70 godina plodnog aktivnog bavljenja književnim radom. Povelju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti predao je slavljeniku član Prezidijuma ove institucije Gustav Krklec. Predsjednik Narodnog odbora riječkog kotara Franjo Širola uručio je slavljeniku povelju Narodnog odbora ovog kotara. Školske novine Br. 35 / 4. studenoga 1960. πkolski æivot nekoÊ aktualno broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti. Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama. Priređuje Anđelko Jelin Odlični hrvatski zbore, vrlo poštovane gospođe i gospodo! V i ste svi školovani, pa će i vama svima poznato biti kako se je naš Gaj, kad se je vratio iz Graca dotično iz Praga, hvalio, da mu je tadašnji najveći pjesnik, a možda još i danas najveći slavenski pjesnik, Jan Kolar, namazao usta kao medom i da je on zato postao tako veliki Slaven. I kako je taj pjesnik Kolar namazao Gaju usta medom, tako je to učinio sada nama svima, a i meni naš časni starina profesor Klaić. Za njegovog govora pomislio sam, od kolike bi koristi bilo, kad bi naši političari često dolazili na ovakove divane. Pokojni Rački imao je taj običaj, kad bih ja došao k njemu, da je najvolio govoriti baš o onom, što nam je danas spremio profesor Klaić, naime o unutarnjem uređenju hrvatske države za narodne dinastije, a napose o školstvu. Pokojni Rački bi običavao kazati: »Čujte vi stekliši, da vi stekliši na sveučilištu samo prolistate ono o uređenju hrvatske države za narodne dinastije, bili bi i svjesniji i pametniji, a tako ste vi sada samo nekakav mošt, koji uvijek vrije, a šta će iz toga mošta biti, da li vino ili ocat, to se ne zna. Da vam je ta historija poznata, onda biste bili smjeliji, pametniji i odvažniji. [...] Vidite, gospođe i gospodo, kad je nama malo prije vaš predsjednik Tomašić govorio ovu povijest učiteljskoga društva i spomenuo one zakjučke na Ozlju gradu, bilo je tamo i to, da će oni sastaviti jednu osnovu školskoga zakona, koja će biti napredna, moderna i doista smo mi danas iz ovoga predavanja kao iz onoga prilikom prošle proslave više saznali, nego da smo pročitali jedan savršeni školski zakon, jer smo dobili onaj pravi duševni kontinuitet ili onu neprekidnost duhovnoga života, koja je narodima tako potrebna kao i svakom pojedincu. Pojedini čovjek, kad se slomi, to je tragika, sad bio to čovjek gospodin, aristokrata, činovnik ili jedno jednostavno čeljade, a isto vrijedi i za narod. Strašno je bilo, to se je prije viđalo, ali danas toga više nema, da na primjer jedan seljački momak ide zagrebačkom Ilicom i pusti svoju majku naprijed, jer se stidi, da ne bi ljudi rekli, da je seljakinja njegova majka. Ja vam velim, gospodo, tko se stidi svoje majke, taj će sutra izdati domovinu. (Tako je!) I sve teškoće samo od tuda nastanu. M i smo također historizirali previše, a premalo smo znali. Moje je duboko uvjerenje, da mi ne bismo imali bili onakovih prilika u našoj novijoj prosvjetnoj politici, a reći ću i one sramote, da dotični gospodin ministar, koji je radio, nije bio tako lud i htio provesti, da svi žitelji od Maribora do Gjevgjelije moraju biti isti. To nije pedagogija, odgoj, jer pedagogija ne smije značiti eliminiranje ili uništavanje tisućgodišnje hrvatske kulture. (Burno odobravanje i pljesak). I vidite, gospodo, kad su meni neki dan došli izaslanici Jugoslavenskog udruženja i stali se tužiti, kako ja gonim i gonim njihove članove, da sam protjerao 700 učitelja i t. d., ja sam ih saslušao, a kada su svršili rekao sam im: »Draga gospodo, to nije istina na vašu i moju sreću. Toga nije i ne će biti. Vas imade tude različitih stranaka. Vi ste si postavili jedan cilj, a ja bih rekao, da je taj cilj skoro politički više nego kulturni, ali ja vam velim, vaši drugovi Hrvati, kojih nije 500 nego nekoliko hiljada, sedam hiljada, oni predstavljaju jednu etičku silu. Vi znate o onoj ptici, koja u svoje gnijezdo nešto radi. Velim vam, da nema prosvjete bez etike i tko je kadar pljunuti na svoje, taj nije pedagog.« (Burno odobravanje, pljesak.) 29 Temelj i zadaća pučke škole u narodnoj prosvjeti www.skolskenovine.hr Stjepan Radić Budući da je 1925. godine Savez hrvatskih učiteljskih društava bio pod tzv. »Obznanom« te njegovim organizacijama i članovima rad onemogućen, Hrvatsko učiteljsko društvo za grad Zagreb i okolicu 11. ožujka 1926. svečanom je skupštinom u zagrebačkoj gornjogradskoj vijećnici obilježilo tisućgodišnjicu hrvatskog kraljevstva. Na tom skupu oduševljeno pozdravljen, Stjepan Radić – tada ministar prosvjete u jugoslavenskoj »vladi Narodnog sporazuma« – obratio se hrvatskim učiteljima nadahnutim, vizionarskim govorom koji prenosimo (skoro u cjelosti) prema tekstu objavljenom u Hrvatskom učitelju (br. 1-12. / 1925.). Ja sam tima učiteljima rekao na koncu: »Vi ste došli k meni uime učiteljstva, a mogli ste doći k meni kao Srbi, a ja vam kažem, da se nijednome Srbinu ne će zato ništa dogoditi, ako je dobar Srbin, ali i ako je dobar pedagog, dobar učitelj, ali ja vam kažem, da se ni Hrvatima ne smije ništa dogoditi samo zato, što su Hrvati, a kraj toga dobri pedagozi.« (Burno odobravanje, pljesak.) Tom sam prilikom upozorio gospodu na ustanove ustava, a to je pozitivni zakon, to je razvoj, to je život, a naš život ne smije ići i ne ide za tim, da ruši, da nivelira, već mora ići za tim da stvara, da koncentrira. Ja sam za koncentraciju ne samo nas Slavena Srba, Hrvata i Slovenaca, nego svih naroda. Nisam za to samo ja, nego i veći i jači su za to. Š to se je radilo u Ženevi? Cijelo čovječanstvo ide za jednim zakonodavstvom, ide za formulacijom zahtjeva i potreba. Naravski da svima državama ostaje potpuni suverenitet. Ono što se radi u Ženevi u velikom, treba da mi radimo kod kuće u malom. Osobito na području školstva. Ja sam u tom pravcu ovih dana dobrim dijelom već završio onaj pripravni rad, u kojem sudjeluje i ovo društvo učiteljsko, rad, koji nam ima dati školsko zakonodavstvo u potpunom smislu riječi, dakle zakon za pučke škole i t. d., sve to u jednom zakonu. Sve ono, što ste vi na tom polju radili, sve što su na tom polju radili ne samo srpski učitelji prije ujedinjenja, nego i moji predšasnici za prijašnjih vlada, skupit će se, a ima u tome mnogo dobra, prem nije sve dobro. Reći ću vam, da znate, koju će nastavu – ako Bog da – imati sveukupno školstvo. Vidite i znate, čuli ste, da je u parlamentu meni bilo prigovarano, da ja najedamput ne ću tako zvanih državnih školah, državnih gimnazija, državnih osnovnih škola, a to da je baš najveći triumf demokracije, jugoslavenske misli, a to da ja hoću porušiti. Što je državna škola? Mi smo svi država. Kada je narod organiziran, kad ima svoj suverenitet, svoga vladara, svoj parlamenat, svoju vladu, svoju administraciju, svoje uređenje, onda je to država. Narod je država. Kad toga nema, onda je raja ili poluraja ili je u kaosu i metežu. Nema države bez naroda, a kamoli protiv naroda. (Tako je!) I državna škola to ne može značiti drugo nego narodna škola, a narodne škole su u Hrvatskoj hrvatske narodne škole. (Burno odobravanje i pljesak.) Može da se misli na školu kao državnu obzirom na taj moment, tko će se za školu brinuti. Ja sam to razložio. Ako će se brinuti samo država, koja ima toliko drugih velikih briga, a to je vojska, naša narodna obrana, bez koje ne možemo biti, jer se moramo braniti; to je saobraćaj, jer bez saobraćaja nema demokracije, nema civilizacije; to sve mora biti, onda to ne će biti dobro. Jer, gospodo, školskih obvezanika imade 1,200.000, a na papiru ih ide u školu u 800.000. Po našoj statistici ne ide 40 posto djece u školu, a u stvari ih ne ide 50 posto. Nama treba odmah sagraditi 500 do 600 novih škola, da možemo naše školske sposobnjake u njima smjestiti. To bi stajalo 400 do 500 milijuna, a dalo se je 20 milijuna. Prema tome kad se znade, da država ne može više dati, ne bi ovim putem nikada kod nas prestao analfabetizam, a to je užas, da polovica naše djece moraju izostajati iz škole. Treba prema tome da škole gradi sam narod, selo, općina, županija, zajedno sa državom, da država i narod učine sve, što mogu. Na taj način će se podići i tisuću škola. Ako narod dade sve, kao što ljudi sve daju, što mogu, materijal, kamen, težake i t. d., onda može država nadoplatiti kako gdje, negdje 20.000, a negdje 50.000 i škola je gotova. To nije pitanje vlasti, nije to ono pitanje, što je neki gospodin mislio, da državna škola znači jednu filijalu državne žandarmerije. To je mnogo jača stvar, to je duh svih naših vijekova, koji treba da harmonički skladno rade. Harmonija nije niveliranje. Ne može biti sloge, ljubavi i jedinstva, ako to znači uništenje. (Tako je, živio!). Gospodo, ja vam velim da po osnovi, koja se sada izrađuje, škola ne će biti u tom smislu državna kako se htjelo. Škole su u prvom redu narodne škole i to onoga naroda, šta više onoga sela, koje ih gradi. One treba da izrastu iz naroda, a ne da se nameću narodu odozgora, jer sve, što se nameće odozgora to je kržljavo, a demokracija znači život, znači graditi odozdola, to znači prikupljanje i moralnih i svih drugih snaga. Ovdje je jedno vrlo važno pitanje, hoćemo li mi ostaviti škole ovakove kakove su sada, to jest hoćemo li ostaviti djecu kao do sada u školi svojih 4, 5 godina, ili ćemo se za tu djecu brinuti i dalje od 11, 12 godina sve tamo do 18. godine, u kojim se godinama stvara čovjek. U tim godinama on postane ili pravi čovjek ili nevaljanac. To pitanje su svi kulturni narodi kao amerikanski i engleski riješili. Ja mislim, da o tom, da bi prestala pučka škola sa 10. godinom, nema ni govora. Neka se ide u školu do 16. godine. Odrasliji neka idu zimi u školu, jer u ljetu imaju posla kod kuće, a mala djeca neka idu u školu preko ljeta, a ne preko zime, jer prostorije su i onako iste. Na te se stvari mora misliti. Onda je važno pitanje glede čitanka. Primorci neka imadu svoje čitanke sa svojim dijalektom. Srijemci i Bačvani opet svoje. Čitanka mora biti i sadržajem i jezikom udešena prema svojoj okolini, mora dijete, kada dođe u školu, da misli kao da je došlo samo iz jedne sobe u drugu svoje kuće. U Italiji, Francuskoj, gdje su najveći centraliste, imaju osnovne čitanke za prvi i drugi razred u dotičnim dijalektima. A državni jezik je kod nas ijekavština isto tako kao i ekavština, kao i slovenački jezik, kao i latinica i ćirilica. To je zahtjev pedagogije, zahtjev kulture. Tako je radio pokojni Filipović, a u tom su duhu radili i srpski učitelji. Njima je jedino falio, što i vama fali, da njihovo obrazovanje akademsko nije bilo u skladu sa njihovim pedagoškim obrazovanjem. Priznajem, da to nije bilo moguće, jer kako su prije izgledale preparandije, tko je tamo bio učitelj? Ako se je metnulo srednjoškolskog profesora, on nije bio dobar pedagog, jer na sveučilištima se misli, da ne treba pedagogije. I ti profesori nisu bili dobri. Ako se je pak metnulo na preparandiju jednog učitelja za profesora, koji je recimo morao predavati fiziku ili matematiku, ni on to nije znao. Znao je taj predmet za sebe, ali ga nije umio predavati, jer nije imao metode. Mi smo improvizirali tako zvane više pedagoške škole, u kojoj su kandidati učitelji. Samo moramo stvar još malo bolje usavršiti, da one ne traju 3 do 4 godine, nego 5 godina, da se recimo prve tri godine dobiva opća naobrazba, koja se u četvrtoj godini zaokruži, a u petoj godini dolazi na red sama pedagogija. Dosad se je od jednoga mladića sa 18 godina tražilo da bude već definitivan čovjek, to je isto tako kao kad bi mi jednoga čovjeka, koji ne zna plivati bacili u more. Taj bi se udavio. To ne ide tako. Mora se tako raditi, da taj mladi čovjek dođe jednom starijemu drugu i da bude pod njim recimo godinu dana, ne dvije godine, od takvoga će onda biti dobar učitelj. Do sada je praksa učiteljska bila martirij, mu- Stjepan Radić čenje i za učitelja i za đaka. Te nam stvari moraju biti na umu. Mi treba da u školstvu prikupimo svu snagu, svu vedrinu, svu radost života i svijest naroda, koju nam daje samo dobro poznavanje i pravilno shvaćanje narodne povijesti. Onda treba imati ravnotežu, ekvivalent sa našim ostalim svijetom. On negdje juri naprijed, negdje se spotiče. Nisu veliki narodi tako harmonični, kako se nama čini, jer veliki narodi imaju jačih potresa i težih zadaća, a krivo je mišljenje, da u kulturi moraju veliki narodi voditi. U kulturi treba da mali narodi vode, jer je očita stvar, da cvijetnjak može biti bolje obrađen, nego njiva. Mali narodi su cvijetnjaci čovječanstva; voćnjaci, ako hoćete i vinogradi, a veliki narodi su njihove šume i džungle. Mali narodi treba da svu svoju moralnu snagu, svu svoju umnu snagu ulože u svoje škole. Sve je drugo također do neke mjere potrebno, ali ovo je prvo. K ad se razvije politika narodnoga sporazuma, ne ću reći do kraja, nego samo na četvrtinu, tad će nestati u Beogradu straha pred nečim čega nema, pred nekim sablastima – a oni su dosad vidili sablasti, – gdje se god javilo hrvatstvo, nazivali su to separatizmom, a ja vam kažem, da što smo mi jači kao Hrvati, to će i država biti jača. (Odobravanje i pljesak) Što smo bogatiji, prosvjećeniji, to mi nosimo veću ideju u ovu našu zajednicu i to će i država biti jača i čvršća, nego da u nju dođemo praznom torbom. Mogu prema tomu reći, da je Hrvatska bila, da Hrvatska jest i da će Hrvatska biti (Burno odobravanja i pljesak) samo bih još tu dodao: Hrvatska je bila i svoja i sa svojim susjedima. Znadete, da smo za Ljudevita Posavskoga bili na Timoku; bili smo za kralja Tvrtka u Bosni, jednom riječju bile su nam različite granice, ali ovakovih granica, kao što ih imademo danas, toga još nije bilo. Nikada nismo bili tako ujedinjeni, nikada nismo imali toliko mora u svojoj vlasti, niti toliko prirodnih bogatstva, a nikada nismo ni imali ove pameti, koju danas imademo, a niti još danas nije do kraja razvita. Samo jedno mora biti, u politici mora biti etike. Sad imamo u parlamentu na dnevnom redu proračun, koji mora da bude skoro gotov. Odmah poslije toga će doći na dnevni red školstvo [...] S reća je, da nije došlo do građanskog rata, jer bi to bila propast i hvala Bogu, da se je spriječilo, da do toga nije došlo. Došlo je do suradnje, do kooperacije, a to je najljepša stvar, naročito za nas slavenske narode, kojima je čitavi život jedna suradnja. [...] Samo jedna godina plodnoga zakonodavnoga rada naročito na polju naše narodne prosvjete i to u skladu sa pedagogijom i iskustvom zapadne demokracije i vidit ćete, kako će se stvari razviti. Onda ne će biti moguće i nema toga čovjeka, zvao se kako mu drago, da vodi ministarstvo prosvjete poput ministra policije, jer tu ste vi, tu je vas 22.000 učitelja, koji činite generalni štab, koji ne ćete dozvoliti upotrebu žandarskih metoda. Milijuni pak naše djece čine našu armadu, a i uzora imamo gotovih, jer čovječanstvo nije od danas. Naše korijenje je dublje od hiljadu godina. I krošnja našega stabla diže se visoko, da dosegne do samog dragog Boga, a svi vi osjećate, što to znači imati krošnju, koja se diže u visinu. Crvići pak neka i dalje po podu puze, a mi ćemo biti i ostati što i jesmo, ljudi i Hrvati. Živili! (Burno odobravanje i pljesak. Dugotrajno klicanje: Živio Radić!) pisma aktualno 30 www.skolskenovine.hr Nedoumice Izlasci - zabava ili bijeg od stvarnosti Zašto se neki napiju do te mjere da ne znaju za sebe Svi smo mi mladi željni dobre zabave, novih avantura, poznanstava, izlazaka i ludih provoda. Ponekad smo spremni na sitne nestašluke, a ponekad pod utjecajem društva pristajemo na različite nagovore i činimo stvari koje nas zapravo, naposljetku, uopće ne čine sretnima. Pobornica sam mudrosti da se na greškama uči i uvjerena sam da neke stvari ne možemo u potpunosti shvatiti ili prihvatiti ako ne opečemo vlastitu kožu. Svi smo se mi kao djeca uporno motali oko mamina štednjaka, pegle ili se neumorno igrali sa svijećama poput pravih malih piromana, sve dok nismo zaradili prve opekotine i mjehuriće koje smo morali liječiti i hladiti nekoliko dana, zar ne? Međutim, ta je opekotina bila rezultat bezazlene dječje radoznalosti, a zaradili smo je vlastitim, svjesnim kršenjem postavljenih pravila i ispitivanjem granica. To je greška koju nismo učinili ni pod čijim utjecajem, sami smo se opekli, sami snosili posljedice i iz toga za sebe izvukli odgovarajuću pouku. Danas nam, pak, za neke pogreške i odluke, naivnost i neiskustvo ne mogu i ne smiju biti prihvatljiva ili uvažavajuća opravdanja. Svatko od nas tko dospije u srednju školu već ima životno iskustvo. Ono može biti manje ili veće, no to je potpuno nebitno, jer je u svakom slučaju dovoljno da nas uputi na to da neke nevolje izbjegnemo već u startu. Trebao bi to biti rezultat niza preventivnih programa i radionica u koje smo uključeni otkako krenemo u više razrede osnovne škole ili barem niza vijesti i informacija koje svakodnevno slušamo i primamo. Ipak, bez obzira na to mnogi od nas skloni su posrtanju. Opće je poznato da smo svi mi pomalo skloni hedonizmu, što je u određenim granicama prihvatljivo, jer je povremeno prepuštanje sitnim užicima jednako potrebno i važno, kao i održavanje samodiscipline ili posvećenost određenom radu. Svima je jasno da smo često izloženi najrazličitijim vrstama pritisaka i očekivanja sa svih strana i logično je da nam je ponekad potrebno pomalo se udaljiti i odmaknuti od svega, opustiti se i zabaviti. Osobno, nemam ništa protiv najrazličitijih zabava sve dok one ispunjavaju svoj osnovni uvjet, a on je zabava u pravom smislu te riječi. Jasno mi je da to ponekad znači i konzumaciju alkohola, ali uporno ne uspijevam shvatiti zašto se takve zabave sve češće pretvaraju u nekontrolirana opijanja koja naposljetku rezultiraju svime, osim zabavom. Njihov je rezultat najčešće nekakav nesretan događaj ili, u najboljem slučaju, završe sramoćenjem pojedinaca. Ipak, svi ti negativni učinci na sprječavaju mlade osobe da uvijek nanovo prolaze takva ili slična neugodna iskustva. Voljela bih znati koja je svrha besciljnoga opijanja? Zašto bi se netko odlučio napiti do te mjere da ne zna za sebe?! Može li netko uistinu biti sretan i zabaviti se uz mamurluk, mučninu, glavobolje i sve slične simptome koje nose takva opijanja? Kako možemo tvrditi da smo sretni, a da pritom uopće nismo svjesni sebe?! Ne bismo li trebali imati niz ljepših, kompleksnijih i produktivnijih ciljeva od samog opijanja?! Sreća i zadovoljstvo pozitivni su i predivni životni ciljevi kojima teži većina nas. Bojim se, međutim, da ih mnogi od nas poistovjećuju s potpuno pogrešnim stvarima, ponašanjima, osjećajima. Nužno se zapitati što nas zapravo čini sretnima, zadovoljnima, ispunjenima? Što nam pruža užitak i zabavu, koju ne nadmašuju brojna negativna iskustva i posljedice? Sreća nije zaboraviti se ili na trenutak izgubiti u rijekama opojnih sredstava. Sreća je spoznati tko smo, nositi se sa svojim lošim stranama, prihvatiti sebe kao jedinstveni dio svemira. Sreća je osjećati i dobro i loše, to nas čini živima. Sreća nije bježanje od stvarnosti, nego suočavanje s njom. Sreća je svoje nedostatke pretvoriti u svoje prednosti, svoje slabosti izraziti kao svoju snagu, jer ranjiv je svatko od nas. Sreća je znati što želimo, sreća je sanjati, sreća je postojati. Sreća je još mnogo toga, usudite se i možda prvi put u životu, krenite joj u susret! Tražite je u malim stvarima, stvarajte je i darujte drugima, a onda će vam se njezina vrata početi sama otvarati, jer je ona namijenjena i unaprijed poklonjena svakome od nas, samo se mnogi zbog straha od razočaranja boje u to povjerovati. Nina Čuš, 2. r. SŠ Mate Balote, Poreč Iskustva Inspektorica na vratima - Moram u razred i pozivam vas, dođite među moje mališane, bez mene ili sa mnom, razgovarajte s njima, pogledajte što i kako rade U zbornici smo za vrijeme odmora s inspektoricom, nazovimo je N. N. Razgovaramo veoma ugodno o svemu. Gledajući svu našu potrebnu dokumentaciju, kod mene je u jednom trenutku uočila predviđano - da je za sat matematike pisalo samo: Pismeni kontrolni ispit - ponavljanje gradiva prvog razreda. Jasno, odmah joj se tlak digao poput plimnog vala: - Ali, kolegice, to za mene nije priprema! - Za mene je to ovaj put sasvim dovoljno, jer je moj jedini zadatak održavati samo radnu disciplinu tihog rada da bih dobila nakon mjesec dana ponavljanja, uvježbavanja i utvrđivanja prošlogodišnjega gradiva matematičku sliku razreda radi kvantitativne i kvalitativne analize te na osnovi te analize, radi daljnjega planiranja, ako zatreba i diferenciranog rada, poduzeti sve potrebno - mirno sam reagirala temeljnom činjenicom jasnom kao dan. - Ali to nije dovoljno, mora se vidjeti artikulacija sata, kolegice! - Da i nemam 33 godine radnog iskustva, za taj ili njemu sličan sat - isto bih i samo to napisala! - ponovno sam verbalizirala svoju realnu istinu. U tom je času zvonilo, dignula sam se i u hodu rekla: - Moram u razred. Evo, ako želite pogledajte bar naše Cvjetiće! - pružila sam joj prolazeći pokraj nje prošlogodišnji broj našeg razrednog lista u čijoj je osnovici Freinetova ideja odgovorne slobode rada djece i učitelja, što vjerojatno kod nje neće naići ni na kakvo plodno tlo. - I pozivam vas, dođite među moje mališane bez mene ili sa mnom, razgovarajte s njima o čemu god želite, pogledajte što i kako rade, pogledajte njihove uratke, bilježnice, panoe pa na osnovi toga razgovarajmo o tome što i kako bi bilo bolje da radim ili ne radim, pišem ili ne pišem, to bi bilo efikasno, ljudski i stručno vrijedno! - dodala sam. - Ne idem ja u razred, nije mi to potrebno, ali i vama i meni potrebna je pri- broj 34 • Zagreb • 2. studenog 2010. prema iz matematike kakva treba biti! Zar niste znali da ću danas biti ovdje? - Jesam - rekoh već u odlasku, mirno, bez trunke uzbuđenja. I otišla sam u razred kao da se ništa nije dogodilo, jer se nije imalo što više reći ili slušati. Vrijeme leti, većina nam je učenika putnika pa se nastava ne može produžiti ni trenutak nakon dolaska autobusa, a još sam imala toliko toga dovršiti u razredu. Davno je završio taj sat matematike, završio je i sat prirode i društva. Negdje prije kraja zadnjeg sata, a bio je hrvatski, trgne nas kucanje na vratima. Ne rekosmo još niti - naprijed, a već se usred poluvratnog okvira fizički objelodani - naša inspektorica N. N. Pa tako i ostade. Ondje na pragu. Neočekivana vizualizacija pokreta u stavu tišine, kao trodimenzionalna i skamenjena statua. Trenutak zatim - kao došavši k sebi nakon što se zagrcnula u gutljaju vode ili zraka, stavi desnu ruku na prsa i reče: - Ja sam fas-ci-ni-ra-na! Još ni u jednoj zagrebačkoj školi nisam vidjela da svi učenici na klupama ispred sebe imaju istu knjigu iz lektire! Uzbuđeno isprekidanim riječima izgovorila je samo to, zaustavivši oči na djeci, a djeca na njoj. Poput verbalizirano oživljene freske ili ikone bez dolaznog ili odlaznog pozdrava, još pogledom dotače i mene nedaleko od ploče te se okrene na peti onako još uvijek na pragu - i nestade. Bljesnu kao vizualni trenutak munje s ehom neke kao iz sna jeke. Još samo u praznini prostora ruka jedne od mojih kolegica zatvori vrata poput nevidljivog i bezglasnog duha. Poput paučinasto meke magle nekog prozračnog paža iz bajke. Posve bešumno. Djeca i ja - ne pomakosmo se. Kao zaustavljena slika s malog ekrana, možda je to stvarni trenutak nepokreta i bezglasa. Ostao je i moj pogled u okviru vrata kao sporovozna fotomontaža. Vrijeme bez ikakvoga teksta - misaonog ili verbalnog. I sama sam zatečeno zaustavljena. Apsurdom kao gromom iz vedra neba: Kakva ju je to banalna stvar toliko opčinila!?! Tek knjige na klupama?! Kakav li je to teški formalizam! Da se smrzneš. Na suncu jesenskom. Kao da je knjiga uopće toliko važna, u ovom slučaju samo jedan od brojnih elemenata u cijeloj priči. Najvažnije je valjda ono što je u djetetu, u čovjeku. Elvira Ančić, Dragonožec Sjećanja Onih već davnih godina Možda će vrijedni, etosu svojega zvanja odani nastavnici, u liku naše profesorice Marije Lukšić naći uzor, poticaj, ohrabrenje i nadu i za sebe Sada već davnih godina u IV. muškoj realnoj gimnaziji u Zagrebu matematiku i fiziku predavala je profesorica Marija Lukšić. Ostala su do danas sjećanju na nju mnogih učenika, a ovo je samo djelić tih uspomena njenih prvih maturanata. Ostala je uz nas kad smo polagali i usmeni dio mature, pratila i bilježila kako smo odgovarali - i kako nismo odgovarali - na pitanja i iz drugih maturalnih predmeta. I sada se u njezinim zapažanjima i opisima prepoznajemo kakvi smo onda bili, kako smo, netko sigurnije netko bojažljivo, izvlačili maturalna pitanja, kako smo, net- ko s pouzdanjem, a netko uz pomoć ovaaaj i onaaaj i hvatajući pojas za spašavanje što bi nam ga dobacili naši profesori, odgovarali na sretno ili nesretno izvučeno pitanje. Prepoznajemo u bilješkama naše profesorice kakvi smo bili, kako nas je ona pronicljivošću odgajatelja i dobrog čovjeka vidjela i skoro nekima i proricala sudbine. Radovala se s dečkima koji su bili oslobođeni usmenog polaganja mature. Horvat bi možda kazao - Pa nije to niš, ali ipak emitira radost, mladu, sjajnu, nesavladivu. Dorfer, da ima vremena, valjda bi mi rekao kako se neki primjer može još i na četvrti drugačiji način riješiti. Ciko se zagrcnuo od veselja... za sve one satove mira i šutnje. Sve će nas čistih misli on jedanput voditi srebrnim stazama. Postao je svećenik i - pratili smo njegov život - pomagao je ljudima i vodio srebrnim stazama. A i svakoga od nas koji smo morali izvlačiti pitanja i sigurno ili zbunjeno iskazivati što smo naučili i šeprtljati kad nismo znali, pratila je i opisala naša profesorica matematike. Negdje s pohvalom, a negdje s dobronamjernim humorom komentirala je naša zamuckivanja. Tako da se i sada mi sami sebi podsmjehujemo ili s ponosom čitamo riječi što nam je posvetila naša profesorica. Kako nas je vidjela i kako nam je budućnost nazirala: Stisnutim kratkovidnim očima, uredno začešljan deklamirao je o Matošu, pa kao pučki govornik o Khuenu i sličnima. Postao je Vaupotić profesor književnosti i pisao vehementne tekstove i književne kritike. Kao onda kad je na maturi govorio o Khuenu i sličnima. Faber ne voli ni glazbe ni književnosti kao tehniku. U čemu će se odmarati duša njegova. Možda mu Bog dade uz tehniku nešto dobro, nježno, zemaljsko da ne zastrani među same kotače i poluge. Postao je inženjer strojarstva, ali se ostvarila i želja njegove profesorice. Ne može zatomiti svoju naklonost kad komentira govor što ga je održao Čižek: ... dragi, dobri, svjetlokosi Jan! Gržina Grgom zovu, a meni je vezan samo uz jedrilice i modro nebo. I zaista Grga, je život posvetio tom modrom nebu. A kad je Mrkšić - kako je zabilježila naša profesorica - u govoru svojem na maturalnoj večeri kod Mlinarice započeo: Prošlo je vrijeme kad smo profesore držali samo automatskim vagama za ocjene ... kad smo držali u djetinjstvu svojem da je đak vreća a profesor mlinar... ona je u svojim zapisima popratila: On vlada riječima. I zaista kao da je u nekoj čarobnoj kugli vidjela budućnost njegovu: napisao je knjige, knjige o Thaliji. I tako... S posebnom naklonošću pratila nas je, opisivala pa i budućnost nazirala naša profesorica matematike i fizike. Zajedno s nama radovala se kod Mlinarice gdje smo skromno proslavili taj naš izpit zrelosti. Radovala se, ali i strepila za nas: Svi su u vojsku pozvani. Rat je. Tuga mi srcem prolazi. Posljednje su riječi nama posvećene. A mi učenici njezini, koliko nas je još živih, posežemo i sada za knjigom što je napisala o nama, o našoj mladosti. Razgovaramo s poštovanjem o našoj profesorici matematike i fizike. A i ovo smo u suton naših života napisali da joj još jednom izrazimo zahvalnost. I još zbog nečega: možda će vrijedni, etosu svojega zvanja odani nastavnici u liku njezinu vidjeti uzor, poticaj, ohrabrenje i nadu da će i njihovi današnji učenici, ma kako nestašni i ponekad nesmotreni, kakvi smo i mi bili, znati cijeniti njihovu brižljivost i odgajateljsku naklonost svojih nastavnika. I da će poučeni životom pamtiti ono što su od svojih profesora ponijeli vrijedno u životu. Kao što i mi pamtimo našu profesoricu Mariju Lukšić. U ime negdašnjih njezinih učenika Božidar Perharić, Zagreb Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.
© Copyright 2024 Paperzz
