aktualno broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. Predškolski odgoj Ravnateljice prve među jednakima Broj 38 (2778) • Godina LXI. Zagreb, 30. studenoga 2010. 1 www.skolskenovine.hr HPKZ - JESENSKA ŠKOLA ODGOJITELJA I UČITELJA Str. 5 Svi na istom zadatku 180 godina OŠ Ivane Brlić-Mažuranić u Strizivojni Str. 4 Brže, više, bolje mogu i žele svi naši učenici Str. 20-21 TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ tema broja: PRAVILNIK O OCJENJIVANJU Potvrda učiteljeve profesionalnosti i autoriteta U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Vladimir Strugar, dr. Pavao Brajša, Silvija Grepl-Šain, Andro Mršić, Asja Jelaković, Martin Oršolić, Ljiljana Klinger, Vesna Lokner-Kralj, Marinko Plazibat, Blaženka Jelaš, Željko Stipić, Višnja Francetić, Petar Mladinić, Jadranka Dorešić, Gordana Celinić Haramustek, mr. Nataša Ljubić Klemše, Hermina Koren aktualno 2 www.skolskenovine.hr MEĐU NAMA piše Marijan Šimeg IZ SADRŽAJA Znanstveno-stručna rasprava o nasilju VELIKI IZAZOVI ZA OBITELJ, ŠKOLU I CIJELU ZAJEDNICU Str. 7 Mali tehnološki kutak VRIJEME NOSI SVOJE... Str. 10 broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. [email protected] O O kurikulumu da ti pjevam vih dana, točnije 30. studenoga, bit će puna četiri mjeseca otkako je svekolikoj hrvatskoj javnosti, a posebno onoj prosvjetnoj, predstavljen Nacionalni okvirni kurikulum, temeljni dokument našeg odgojno-obrazovnog sustava. Trebao bi nam rečeni dokument donijeti neke nove vjetrove, neke nove modele i metode učenja i poučavanja, neke nove programske i sadržajne module i još mnogo toga što bi u konačnici naš školski sustav trebalo učiniti kompatibilnim sa školskim sustavima razvijenih zemalja, a postignuća, znanja, vještine i kompetencije nas, budućih građana Europske Unije, harmonizirati upravo s tom Europom kojoj toliko težimo i u koju samo što nismo ušli. Četiri su mjeseca prošla, a taj reformski dokument mnogima ne silazi s usana, a čini se da za mnoge predstavlja i najgoru noćnu moru. N Stručno usavršavanje u Bugarskoj KAKO INTERAKTIVNO PODUČAVATI? Str. 12 Francuska - Kako motivirati djecu ADOLESCENTE TREBA USMJERAVATI I OHRABRIVATI Str. 14 OBAVIJEST PRETPLATNICIMA Poštovani pretplatnici, zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Školske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka našega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretplate (tel. 01/4855-824 ili na [email protected]). Redakcija Školskih novina isu se još smirile strasti oko toga treba li u nazivu dokumenta stajati „kurikulum” ili „kurikul” i sve mi se čini da je mnogima puno važnije kako se dokument zove nego što u njemu piše. Jezična prenja uvijek su na ovim prostorima bila zahvalno štivo i tema za raspravu pa i dalje slušamo o „naukovnoj osnovi”, nastavnom planu i programu i još nekim sintagmama kao vjerodostojnim zamjenama za toliko omraženu riječ kurikulum. Ili o Okviru nacionalnog kurikuluma kao boljem nazivu aktualnog dokumenta!? Takvim, čini se, jalovim raspravama posve se promašuje bit stvari, a kad se one vode na velikim stručnim skupovima pred stotinama odgojiteljica, učiteljica, učitelja, profesora, stručnih suradnika, ravnateljica i ravnatelja, onda ih objektivni i imalo upućeni promatrač može shvatiti ne samo kao podcjenjivanje slušateljstva nego i kao jednostavno pljuckanje po dokumentu pljuckanja radi. K ako drukčije shvatiti ostrašćene istupe pred takvom masom prosvjetara u kojima počesto dominira nekritički ego pojedinaca koji svoje nezadovoljstvo činjenicom da u kreiranju NOK-a, bez obzira na to bili u prvom, drugom ili trećem sazivu Nacionalnog vijeća za kurikulum, netko nije uvažio njihove primjedbe, sugestije ili rješenja određenog problema. I čim je tomu tako, onda ni dokument nije dobar, jer JA nisam sudjelovao u njegovoj izradi! Vade se kosturi iz ormara, nagađa se zašto je raspušteno moje, a okupljeno sljedeće Nacionalno vijeće uz generalnu tvrdnju da od svega što je na snazi ništa ne vrijedi, ništa nije novo, suvremeno. Sve je tobože već viđeno, a kako reče jedan akademik na nedavno održanom velikom stručnom skupu na kojem se govorilo i o kurikulumu, njegovo je prapočelo u HNOS-u, a u Vodiču kroz HNOS su svi postulati kurikulumskog pristupa u promjenama našega školstva. Z ašto se onda uopće odustajalo od HNOS-a kad u njemu imamo sve – od široke i uhodane logistike do bogatog proračuna za njegovu implementaciju!? Osim toga, veliki je grijeh kurikuluma, prema mišljenjima nekih, što uvodi modularno planiranje odgojno–obrazovnog rada i razbija te nama toliko prirasle srcu četverogodišnje obrazovne cikluse koji su višestoljetna tradicija kako nas Hrvata tako i Austro-Ugarske Monarhije, naših susjeda Mađara i Slovenaca i Srednje Europe kao takve. Na velikim stručnim skupovima akademici se često ponašaju poput političara. Umjesto da javno izgovore čak i teško probavljivu istinu koja se mnogima neće svidjeti, oni radije govore ono što misle da njihovi slušatelji žele čuti i čime se valjda dodvoravaju nekome, a zapravo hrane vlastiti ego. K ad s akademskih visina govore o kurikulumu kažu da taj dokument nije u skladu s preporukama HAZU i da na njegovu temelju nije moguće ni započeti sustavnu preobrazbu hrvatskoga školstva. Idu i dalje, pa je na nedavno održanom stručnom skupu upravo jedan akademik, želeći valjda biti na silu duhovit, a odgovarajući na primjedbe učiteljica i stručnih suradnika da su rokovi za izradu školskih kurikuluma jesenas bili nerealni i teško izvedivi, izjavio k’o iz topa da škole nisu morale pisati svoj kurikulum, jer u zakonu ne piše u kojoj je godini taj famozni datum - 15. rujna. Ako je i od akademika, malo je previše, jer ne možemo se pretvarati da smo baš svi toliko tupasti. Nije korektno tako se sprdati s dokumentom koji u Hrvatskoj kasni barem deset godina i s kojim nisu zadovoljni svi oni akademski, pedagoški i ini vrhovi koji nisu bili odabrani da sudjeluju u njegovu kreiranju. Pa im je to razlog da ga popljuju kao nesuvisao, loš i, bez njihova doprinosa, posve promašen. GOVOR STATISTIKE NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected]) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected]) UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle ([email protected]), Branko Nađ (branko.nadj @skolskenovine.hr), Ivica Buljan ([email protected]) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANJE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN PODCRTANO Ovo društvo mora dobro zasukati rukave i raditi na promociji pravih vrijednosti, raditi na lišavanju straha građana od borbe za te vrijednosti, a kad je riječ o KZ-u [Kaznenom zakonu], bila bih sretna da ga što rjeđe trebamo i zazivamo. Dr. Ksenija Turković, profesorica Kaznenog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Vjesnik / 7 dana, 27. i 28. studenoga 2010., str. 23. aktualno broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. CERNIK ‡ XVII. SUSRET MALIH PJESNIKA SLAVONIJE I BARANJE Slavonsko-baranjska mlada lirika I ove godine okupili su se mladi pjesnici i njihovi učitelji/učiteljice (mentori) u Cerniku da bi pokazali kako se u osnovnim školama Slavonije i Baranje pjesničkim izričajem najmlađih njeguju vrednote hrvatskoga jezika i razvija poetsko stvaralaštvo. Pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, uz potporu Brodsko-posavske županije, Poglavarstva općine Cernik, Euroma i Školske knjige, sedamnaesti po redu Susreti – ponos Osnovne škole „Matija Gubec” i općine Cernik – imali su završnu svečanost 26. studenog, a bili su posvećeni nedavno preminuloj pjesnikinji Vesni Parun. Na raspisani natječaj ove je godine prispjelo 167 pjesama iz 43 osnovne škole. Vjerni tradiciji dobrih domaćina, osnovna škola i franjevački samostan u Cerniku priredili su i ovoga puta bogat završni program manifestacije koja afirmira literarno stvaralaštvo i štokavsko narječje. Nakon blagoslova i blagovanja kruha u franjevačkom samostanu, vrhunac svečanosti bila je odlično posjećena priredba u školskoj športskoj dvorani. U dobro osmišljenom i kreativnom programu, uz domaćine te goste iz Primoštena, Žminja, Zlatara i Usore (BiH), JO© JEDAN TJEDAN Slučajne li podudarnosti: nekako u isto vrijeme dok smo za prošli broj ŠN pripremali osvrt na rezultate GONG-ova istraživanja političke pismenosti, stavova i orijentacija hrvatskih maturanata, u Bruxellesu je (22. studenoga) predstavljena studija koja se sličnom problematikom bavi na međunarodnom planu. Riječ je o najnovijem istraživanju postignuća građanskoga odgoja, točnije znanja, stavova i ponašanja učenika nižih srednjih škola (8. godina školovanja). Rezultati međunarodnog istraživanja građanskog odgoja I. Slišurić dodjeljuje priznanja za ponajbolje pjesme XVII. Susreta nastupili su svojim literarnim uradcima natjecatelji iz 26 slavonsko-baranjskih osnovnih škola: u četiri tematske cjeline (Pjesmom ću doseći oblake, zvijezde, Moje srce pjeva, Radosti i muke odrastanja i Pozdrav prirodi), ukupno četrdeset pjesama i njihovih autora, što je publika oduševljeno pozdravila. Prema mišljenju ocjenjivačkog povjerenstva (Željka Horvat Vukelja, Tito Bilopavlović i Ivan Slišurić) ponajboljim mladim pjesnicima su proglašeni te su posebna priznanja i nagrade Školske knjige dobili: Antonija Sedlar (OŠ Miroslava Krleže, Čepin, voditeljica Marija Dorić), Ivana Đulabić (OŠ Josipa Lovretića, Otok, voditeljica Marica Pejić), Katja Kasač (OŠ Svete Ane, Osijek, voditeljica Marija Matić), Mirna Gusić (OŠ „Matija Gubec”, Cernik, voditeljica Monika Kovarbašić) i Patricija Eškutić (OŠ Ivana Filipovića, Osijek, voditeljica Brigita Krnić). A. Jelin HrT ‡ proglašeni najljepši školski vrtovi Jedinstven ekološko-edukativni projekt P 3 www.skolskenovine.hr rošlog petka Hrvatska radiotelevizija širom je otvorila vrata najljepšim školskim vrtovima. Na zagrebačkom Prisavlju, u prepunom Studiju „Bajsić” u koji su stigli učenici, učitelji, voditelji školskih vrtova i ravnatelji iz svih dijelova Hrvatske održana je svečanost proglašenja pobjedničkih školskih vrtova za 2010. godinu. Projekt u kojem se u uređenju i ljepoti školskog okoliša natječu osnovne i srednje škole iz cijele Hrvatske pokrenuo je Obrazovni program Hrvatskoga radija na prijedlog novinarke Lidije Komes, urednice ekološke emisije „ Slušaj kako zemlja diše”. Već šesnaest godina Hrvatska radiotelevizija provodi ga zajedno s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa te uz potporu drugih ministarstava i donatora, koji nagrađuju najuspješnije škole. Prvi put u petnaestgodišnjoj povijesti projekta „Najljepši školski vrtovi u Hrvatskoj”, pobjednik Primorske Hrvatske je Dječji vrtić Jordanovac u Kašel Lukšiću. Od svih područnih škola najljepša je škola Kamanje, Osnovne škole Žakanje u Karlovačkoj županiji. Pobjedničku titulu kontinentalne Hrvatske osvojile su za prelijepi okoliš ravnopravno, prema jednoglasnoj odluci Prosudbenog povjerenstva, Osnovna škola kardinala Alojzija Stepinca u Krašiću te Osnovna škola „Visoko” u mjestu Visokom u Varaždinskoj županiji. Osim keramičke diplome koju tradicionalno izrađuju učenici Osnovne škole Oca Petra Perice u Makarskoj, pod vodstvom svojega nastavnika akademskoga slikara Ante Grčića, svakoj pobjedničkoj školi pripada i novčana nagrada od 10.000 kuna za daljnje uređenje školskih vrtova. Dodijeljene su i posebne nagrade u iznosu od 5.000 kuna, koje su ove godine osvojili: Osnovna škola Nad lipom iz Zagreba za najljepši vrt koji uređuju djeca s posebnim potrebama; Centar za odgoj i obrazovanje „Lug” – Bregana, Samobor za najljepši okoliš odgojnog centra za djecu; Osnovna škola „Mikleuš”, Mikleuš za najljepši vrt na području stradalom u ratu i Učenički dom „Dora Pejačević” Zagreb za najljepši učenički dom. Nagradu za kontinuitet u dugogodišnjem održavanju ljepote svojeg školskog vrta, koji je već jedanput bio pobjednik, osvojila je Osnovna škola „Vođinci” u Vođincima, a nagradu za turizam, za školski vrt koji je postao turistička atrakcija svojega mjesta osvojila je Šibenska privatna gimnazija s pravom javnosti za samostanski vrt Sv. Lovre. Čestitke svim školama, učenicima i učiteljima na zasluženim nagradama za njihov trud i uređenje školskih vrtova u kojima njeguju i čuvaju ljepotu svojega kraja i čitave Hrvatske, kao i projektu „Najljepši školski vrtovi u Hrvatskoj” koji je osvojio nagradu Europske federacije turističkih novinara za jedinstven ekološkoedukativni pristup mladima. R.I. Anketiranjem provedenim 2008./2009., najopsežnijim dosad, bilo je obuhvaćeno više od 140 000 učenika iz 5 300 škola u 38 zemalja, a uključeni su i stavovi oko 62 000 nastavnika. (Hrvatska, nažalost, nije u tome sudjelovala.) Istraživanje pod nazivom The International Civic and Citizenship Education Study (ICCS2009), uz sufinanciranje Europske komisije, provelo je Međunarodno udruženje za vrjednovanje obrazovnih postignuća (International Association for the Evaluation of Educational Achievement – IEA) s ciljem da se utvrdi u čemu su i koliko su mladi pripremljeni za buduće sudjelovanje u građanskom društvu. – Zemlje u cijelom svijetu pred velikim su izazovima da pripreme mlade za preuzimanje aktivnih uloga u svojim društvima 21. stoljeća – kaže izvršni direktor IEA-a dr. Hans Wagemaker. – Svaka zemlja pokušava odgovoriti na neka ključna pitanja: što i kako učenici trebaju učiti da bi se pripremili za društveni i politički život u vlastitoj zemlji, u Europi i u svijetu? Koja je uloga školskog sustava u poučavanju o njihovim pravima i odgovornostima kao budućih građana, dobrih građana. Kad je riječ o znanjima koje su učenici stakli o demokratskom građanstvu, studija pokazuje velike razlike u sadržaju i opsegu, kako među zemljama tako i unutar pojedinih država. Ponajboljima se se iskazali finski, danski i korenski učenici, što se tumači posljedicom formalnog obrazovanja, utjecajem školskog poučavanja na proširenje znanja koje učenici stječu u društvenom životu svojega okruženja i posredstvom medija. Učenici iz 24 europske zemlje pokazali su, u prosjeku, bolje rezultate od sveukupnog prosjeka. Oni su također pokazali da bolje od drugih poznaju činjenice o Europskoj Uniji, iako su u njihovim odgovorima znatnije razlike kad je u pitanju dublje poznavanje propisa i politika EU. Zanimljivo, u većini zemalja učenice su više od učenika upućene teme građanskog odgoja; tome nasuprot, dječaci bolje poznaju sadržaje vezane za EU. Od 15 zemalja čiji su učenici sudjelovali i u prošlom istraživanju (1999.), rezultati su u sedam država slabiji, tek u jednoj su bolji (Slovenija). Istraživanje je jasno pokazalo da velika većina učenika prihvaća demokratske vrijednosti, rodnu ravnopravnosti, jednakost prava etničkih i rasnih skupina i doseljenika te slobodu kretanja diljem Europe. Ipak, postoji i ne baš neznatna manjina koja ima negativan stav prema jednakim mogućnostima i slobodi kretanja, uključujući i migracija. Nadalje, velika većina europskih učenika ima izrazit osjećaj europskog identiteta i ponosni su da je njihova zemlja članica Europske Unije. Općenito, učenici pokazuju veće zanimanje za domaća politička i društvena pitanja nego za politike EU i međunarodne probleme. Čak tri četvrtine učenika iz europskih zemalja izjavljuje da može komunicirati barem na dva europska jezika te da im škola omogućuje učenje o drugim zemljama, premda tek manjina ispitanika sudjeluje u aktivnostima i/ili skupinama vezanim za Europu. Za budućnost demokratskog života nije sporedno ni sljedeće: više od 80 posto učenika misli da će (nakon stjecanja prava glasa) izlaziti na izbore, a vrlo malo ih očekuje/želi da se aktivno uključi u rad političkih stranaka. – Način na koji pojedine zemlje pristupaju civilnom i građanskom odgoju pokazuje njihove preokupacije i interese. No, svima je zajednička potreba osigurati to da obrazovanjem mladi postanu u potpunosti sudionici, aktivni članovi društva – zaključio je dr. Wagemaker prošloga tjedna na predstavljanju velike međunarodne studije o građanskom odgoju. Anđelko Jelin Za najbolje školske ekološke projekte nagrade Novoga lista i Ine zaslužili su: OŠ „Antun Nemčić Gostovinski” iz Koprivnice, OŠ Vladimira Nazora iz Crikvenice i Hotelijersko-turistička i ugostiteljska škola iz Zadra Katolički vjernici pale prvu svijeću adventskog vijenca. Radosno vrijeme iščekivanja Božića, nada - usprkos svemu… aktualno 4 www.skolskenovine.hr broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. HPKZ - Jesenska škola odgojitelja i učitelja U Svi na istom zadatku organizaciji Hrvatskoga pedagoško–književnog zbora u Opatiji od 22. do 24. studenoga održana je već tradicionalna Jesenska škola odgojitelja i učitelja, na kojoj se okupilo više od tristo odgojitelja, učitelja, stručnih suradnika i ravnatelja u dječjim vrtićima i osnovnim školama iz cijele Hrvatske. Otvarajući skup, predsjednik HPKZ–a dr. Nevio Šetić istaknuo je značaj ove najstarije prosvjetarske udruge koja će uskoro proslaviti i 140 godina svoga postojanja i kontinuiranog rada na unapređivanju odgojno–obrazovnog sustava i koja i danas potvrđuje svoju odanost i predanost, a sve s ciljem da naše obrazovanje bude još bolje. Izrazio je zadovoljstvo što se na stručnom skupu okupio širok tim stručnjaka – od odgojiteljica, učitelja razredne i predmetne nastave, stručnih suradnika i ravnatelja u vrtićima, osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima, predstavnika lokalne vlasti pa do sveučilišnih profesora i akademika – i to je samo dokaz da nam je potreban cjelovit pristup u promjenama u kojima trebaju participirati uistinu svi koji djeluju u obrazovnoj vertikali. Upravo na tom zajedničkom obrazovnom rastu moguće je procijeniti i ocijeniti te razvijati hrvatski obrazovni sustav koji nije tako loš kakvim ga neki žele opisati. Najgore je iz teorijskih visina savjetovati školama kako da rade. Puno je bolje svima otvoriti mogućnosti da škole same iznutra mijenjaju svoju praksu, mijenjaju sebe i upravo se kroz tu ravnotežu između teorije i prakse može najkvalitetnije unaprijediti hrvatsku školu. Promjene se moraju događati u školi i to je pokazao i HNOS, a sad imamo Nacionalni okvirni kurikulum, koji je samo okvir koji će pratiti brojni dokumenti, ali je najvažnije da svaka škola u njima pronađe sebe i da kroz svoj kurikulum iskaže sve svoje posebnosti i specifičnosti. Upravo zato pozivamo sve stručnjake na javni dijalog, na polemiku o stručnim pitanjima, a u tome i Hrvatski pedagoško–književni zbor daje svoj doprinos kroz organiziranje stručnih skupova koji su upravo javna tribina o svim važnim obrazovnim pitanjima – rekao je Šetić. Trodnevni skup ponudio je sudionicima pregršt vrijednih i zanimljivih sadržaja. U plenarnom dijelu o preobrazbi hrvatskoga školskog sustava, njegovoj naukovnoj osnovi i metodama poučavanja govorio je akademik Leo Budin. Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, koji je i glavni pokrovitelj ovoga skupa, govorio je o kurikulumu i ulozi osnivača, dr. Arjana Miljak o kurikulumu za rani odgoj i obrazovanje, a dr. Ante Bežen svoje je predavanje naslovio U potrazi za kurikulom hrvatskog jezika. Dekan Učiteljskog Uvodničari na okruglom stolu „Kurikulum - izazov hrvatskom odgoju i obrazovanju” Na stručnom skupu okupio se širok tim stručnjaka - od odgojiteljica, učitelja razredne i predmetne nastave, stručnih suradnika i ravnatelja u vrtićima, osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima, predstavnika lokalne vlasti pa do sveučilišnih profesora i akademika - i to je samo dokaz da nam je potreban cjelovit pristup u promjenama u kojima trebaju participirati uistinu svi koji djeluju u obrazovnoj vertikali fakulteta u Zagrebu dr. Vladimir Šimović govorio je o mogućem komparativnom uzoru u finskom modelu kurikuluma, akademik Vladimir Paar o svjetskim trendovima u obrazovanju i nacionalnom kurikulumu, a dr. Josip Burušić o kvantitativno izvedenim pokazateljima uspješnosti učenika i školi kao temelju kurikuluma. Izazov hrvatskom odgoju i obrazovanju U okviru skupa održan je i okrugli stol s temom Kurikulum – izazov hrvatskom odgoju i obrazovanju, na kojemu su govorili brojni istaknuti stručnjaci, sveučilišni profesori, akademici, odgajatelji, učitelji i stručni suradnici. Otvarajući okrugli stol, dr. Nevio Šetić istaknuo je da je uvođenje nacionalnoga kurikuluma izazvalo brojne polemike, jer je to vrlo složen i zahtjevan posao. „Kurikulum je nemoguće izbjeći, jer nas sve promjene u svijetu i Europi upućuju na te procese, ali bi trebalo u svemu izbjeći eksperimente, koji bi oslabili našu školu te iskoristiti sve prednosti koje kurikulum može ponuditi. Okrugli stol je i zamišljen kao otvorena tribina na kojoj bi se kroz raspravu trebalo vidjeti gdje smo i kamo idemo i u kojem ćemo roku realizirati sve postavljene ciljeve. Produženje primarnog obrazovanja je nužnost i moramo osvijestiti neke procese koji nas okružuju, jer obrazovanje je najveće bogatstvo i najveća snaga svakog društva. Preobrazbe su u Hrvatskoj započele, ali postoji previše administriranja koje treba ukloniti te nerazumijevanja njegovih bitnih elemenata od toga tko će nadzirati sve te procese. Pitanje je i je li resorno ministarstvo dovoljno da to obavi ili treba pri Saboru osnovati jedno ekspertno tijelo koje će sve to nadzirati. U svakom slučaju, dobro je da je baš oko kurikulum došlo do zbližavanja i suradnje najkompetentnijih ljudi sa sveučilišta, iz znanosti i praktičara pa i političara i da se konačno shvatilo da je to ozbiljan zajednički projekt” – rekao je Šetić. Uvodničari na okruglom stolu bili su akademici Leo Budin, Vladimir Paar i Stanko Popović, dekan Učiteljskog fakulteta u Zagrebu dr. Vladimir Šimović, dr. Ante Bežen, dr. Arjana Miljak, dr. Josip Markovac i mr. Nenad Marković, a nakon njihovih izlaganja razvila se rasprava u kojoj je bilo i disonantnih tonova, kako pohvala tako i prigovora na račun Nacionalnog okvirnog kurikuluma, njegovog uvođenja i provedbe u našim odgojno– obrazovnim ustanovama. Kurikulum nije u suprotnosti s tradicionalnom nastavom U okviru stručnog skupa predstavljena je i knjiga „Odnosi s javnošću u obrazovanju” autora Vlade Draguna, koja je nedavno objavljena u nakladi „Školskih novina”. O knjizi su govorili predsjednik HPKZ-a dr. Nevio ©etiÊ, Vinko Filipović, pisac predgovora, urednik Ivan Vavra i autor Vlade Dragun. No, iz uvodnog izlaganja i prijedloga zaključaka što ih je znalački artikulirao akademik Leo Budin proizlazi da uspješno ostvarenje obrazovanja koje vodi prema usvajanju kompetencija nije u suprotnosti s provođenjem tradicionalne predmetne nastave kojom se postiže temeljito svladavanje znanja i stjecanja vještina unutar pojedinih disciplina, što je kvalitetna podloga za razvoj ključnih kompetencija. Učitelji i nastavnici, bez obzira na njihovu predmetnu specijalizaciju, moraju pritom u međusobnoj suradnji sudjelovati u razvijanju ključnih kompetencija svojih učenika u kontekstu cijele škole. Donošenjem Nacionalnog okvirnoga kurikuluma trebaju započeti brojne aktivnosti oko njegova postupnoga oživotvo- renja. Predstoji nam provjera i nadopuna razrađenim postignućima odgojno–obrazovnih područja i njihovo međusobno usklađivanje, priprema i izrada predmetnih kurikula temeljenih na razrađenim postignućima odgojno–obrazovnih područja. Valja napraviti pripremu za izradu udžbenika i ostali nastavnih materijala, ali i prilagođavati sveučilišnu izobrazbu učitelja i nastavnika te pripremiti kvalitetne programe za osposobljavanje učitelja, nastavnika i ravnatelja za primjenu nacionalnoga kurikula, dok je ne manje važan posao priprema smjernica za izradu udžbenika i ostaloga nastavnoga materijala. Potrebno je točno pozicionirati rani i predškolski odgoj i obrazovanje kao uvjet za razvoj cjelovite ličnosti u suvremenom društvu, a u sklopu toga valja se založiti za najvišu moguću razinu obrazovanja odgojitelja u sustavu predškolskog odgoja, što se može postići sveučilišnim diplomskim studijem. Sustav ocjenjivanja treba učiniti transparentnim i što je moguće manje subjektivnim. Tijekom obvezatnog školovanja bitni naglasak mora biti na usvajanju trajnih znanja i njihovoj primjeni. Potrebno je stvoriti uvjete za integraciju djece s posebnim potrebama u redovni odgojno–obrazovni sustav, posebno dodatnim educiranjem nastavnika i odgojitelja, a posebno treba paziti da nastavni program kao i opterećenje učenika u osnovnoj i srednjoj školi budu primjereni njihovom uzrastu te da učenici imaju dovoljno vremena za slobodne aktivnosti. Za obvezno školovanje treba odrediti zakonske i materijalne preduvjete, posebno glede opremljenosti škola i bitno povoljnijeg društvenog statusa nastavnika te zaustaviti negativnu i ostvariti pozitivnu selekciju u odabiru nastavničkog zvanja, kao i ostvariti suvremeno organizirane studije za nastavnike te njihovu cjeloživotnu izobrazbu. Nastavnici su najjača karika Nastavnici moraju biti ponosni na svoj poziv, predani svome pozivu i kreativni u radu s učenicima. Vrhunska izobrazba nastavnika bitna je osnova za unapređenje pozitivnih ishoda u sustavu obveznoga hrvatskog školstva. Stoga je vrlo važno poboljšati nastavne kompetencije sveučilišnih nastavnika, koji obrazuju nastavnike za osnovno i srednje školstvo. Konačno, uspjeh preobrazbe hrvatskog školstva ovisi prvenstveno o nastavnicima – rečeno je na okruglom stolu na kojem je podržan prijedlog istaknut u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a to je da se zbog značenja preobrazbe obrazovanja za dugoročni razvitak hrvatskog društva i države treba hitno, na najvišoj razini u Republici Hrvatskoj, formirati tijelo koje će biti nadležno za odobravanje preobrazbe i praćenje reforme hrvatskog školstva, a koje će biti izravno odgovorno Hrvatskom saboru. Kako je netko rekao, da bi se napravio kvalitetan kurikulum treba se o njemu opredijeliti struka u najširem smislu i trebaju o njemu raspraviti oni koji ga provode. Svaka reforma koja nije u osnovi imala takvu najširu stručnu raspravu i podršku prosvjetnih radnika – propala je. A mi već dvadeset godina nemamo nacionalnoga konsenzusa ni kad je riječ o obrazovanju kao prvom strateškom interesu države, ali čini se ni kad je riječ o tome kakvu Hrvatsku želimo. Bez obzira na sve nesuglasice i strahove moramo kroz demokratsku raspravu propitivati sve probleme, projekte i programe, a to će i ubuduće činiti Hrvatski pedagoško–književni zbor. No, kako netko reče, moramo puno kvalitetnije komunicirati, jer djecu učimo da se razumiju, a mi odrasli se niti čujemo niti razumijemo, premda svi govorimo istim jezikom. Marijan Šimeg aktualno broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. PREDŠKOLSKI ODGOJ RAVNATELJI U VRTIĆU „To je glavna teta i ona je svima šefica, našim tetama i nama”, poučio je Matej tatu i mamu dok su prvi puta došli po njega u vrtić. Mališan je brzo naučio hijerarhiju, prepoznajući u ravnateljici vrtića autoritet za njega, njegove odgojiteljice i ostalo vrtićko osoblje. I iz njegove perspektive, ali dakako i općenito, uloga ravnateljice u vrtiću jedna je od ključnih u odgojno–obrazovnom procesu. O nekim aspektima uloge ravnatelja govorilo se i na nedavno održanom stručnom skupu ravnatelja predškolskih ustanova održanom u Šibeniku, gdje su ravnatelji više od sto dječjih vrtića kroz predavanja sveučilišnih profesora, savjetnika iz Agencije za odgoj i obrazovanje i svojih kolega ravnatelja te radom u radionicama imali priliku utvrditi znanje vezano uz prepoznavanje novih paradigmi ranog odgoja i smjernica za poboljšanje rada u dječjem vrtiću te osnažiti svoje opće i stručne kompetencije. Važna je suradnja s roditeljima Na skupu se ravnateljima dječjih vrtića obratila i državna tajnica Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Dijana Vican, koja im je objasnila značaj donošenja Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma te primjenu NOK–a u praksi. Naglasila je da NOK određuje što dijete određene dobi može i treba znati i za što može i treba biti osposobljeno tijekom razvojnog ciklusa. Pojasnila je da je NOK temeljni dokument iz kojeg će se razvijati drugi dokumenti, kao što su kurikulum za predškolski odgoj, osnovne i srednje škole, strukovne škole te Pravilnik o stručnom usavršavanju odgojno–obrazovnih radnika. Jedna od predavačica bila je i profesorica Dubravka Maleš, koja je upoznala ravnatelje vrtića s novim paradigmama ranog odgoja, među kojima je istaknula promijenjenu ulogu obitelji, na što je prvenstveno utjecala liberalizacija društva. U tim novim okolnostima, naglasila je, treba voditi računa o pravima djeteta tako da ih uvažavamo i slušamo, ali istodobno da im postavljamo granice i zahtijevamo od njih odgovornost. U Agenciji za odgoj i obrazovanja, kako nam je kazala viša savjetnica za ravnatelje u predškolskim ustanovama Inga Seme–Stojnović, već pripremaju novi stručni skup, odnosno ciklus Obrazovni menadžment, koji će se sastojati od 10 modula za ravnateljice predškolskih ustanova i provodit će se u nekoliko paralelnih grupa. Na naš upit kakav je odnos roditelja i ravnatelja i ima li mnogo primjedbi roditelja Seme–Stojnović odgovara da je pritužbi malo, a najčešće se odnose na neupisanu djece u vrtiće. No, kazala je da su napravljeni veliki napori da se izađe ususret roditeljima te ispoštuje propisana procedura. O iskustvima iz prakse i odnosima s roditeljima govorila nam je i ravnateljica DV Kustošija Silvija Grepl–Šain, koja navodi da je suradnja s roditeljima jedan od glavnih pokazatelja kvalitete rada predškolske ustanove. 5 www.skolskenovine.hr Ravnateljice ‡ prve među jednakima Svi se u našem vrtiću zajedno borimo protiv klišeja i stereotipa u odnosima i komunikaciji. U tom smislu smatram da ravnateljica nije ni više ni manje glavna od kuharice, spremačice ili odgojiteljice ustanove - navodi ravnateljica DV Kustošija Silvija Grepl-Šain – Roditelj je ravnopravan član naše pedagoške zajednice, koji ima pravo sve znati i o svemu odlučivati. Kao ravnateljica ustanove trudim se da moja suradnja s roditeljima ne bude samo deklarativna već i životna. A to znači biti roditeljima dostupan u skladu s njihovim potrebama, odnosno kada je god to moguće. Surađivati za mene znači biti učinkovit u rješavanju zajedničkih problema iskrenom i uvažavajućom komunikacijom. Nadalje, suradnja podrazumijeva uključivanje roditelja u razne razvojne programe kojima jačam njihove roditeljske kompetencije, humanitarne akcije ustanove, izlete s djecom, projekte u radu s djecom, formalna i neformalna druženja i slično, što je dio razvojne vizije ustanove, a nezaobilaznu ulogu i odgovornost na tom putu ima, dakako, ravnatelj predškolske ustanove. Ravnateljica DV Kustošija navodi da ima problema, ali su rješivi. Mijenjati i razvijati pedagošku praksu – Naravno da nije lako i jednostavno voditi ustanovu u kojoj participiraju djeca, njihovi roditelji i stručni djelatnici, kao i svi vrijedni zaposlenici koji su dio logistike predškolske ustanove. Sve probleme koji nastaju u mom vođenju ustanove svela bih pod nazivnik buke u komunikaciji ili lošega međusobnog razumijevanja, što je rezultat nerazvijenih osobnih kompetencija. Taj problem imaju sigurno svi ravnatelji koji upravljaju i vode, kako mi to popularno kažemo, ljudske resurse, neovisno o tome kojom se djelatnošću bave – kazala je Grepl–Šain, istaknuvši da rješenje problema vidi u jačanju profesionalnih kompetencija svih sudionika života i rada ustanove. – To znači razvijati pedagoške kompetencije stručnih djelatnika ustanove – odgojitelja, pedagoga, zdravstvenog vodi- Ustrajati u izgradnji međuljudskih odnosa O svom poslu Silvija Grepl–Šain kaže da je ravnatelj predškolske ustanove poslovodni i stručni voditelj dječjeg vrtića. – Kao poslovodni voditelj ravnatelj je dužan poštivati zakonsku nomenklaturu, koja se odnosi na sustav predškolskog odgoja i naobrazbe. Uz Zakon o predškolskom odgoju i naobrazbi, tu je i Zakon o radu i Kolektivni ugovor za zaposlene u predškolskim ustanovama Grada Zagreba te niz internih zakonskih akata ustanove, kao što su Pravilnik o radu, Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i načinu radu, Poslovnik o radu upravnog vijeća, Poslovnik o radu odgojiteljskog vijeća... Ravnatelj kao stručni voditelj predškolske ustanove ima najznačajniju ulogu u procesu pokretanja i upravljanja promjenama na putu razvoja od tradicionalne prema suvremenoj predškolskoj ustanovi. To znači izgraditi vrtić po mjeri djeteta, u kojem će ono zadovoljavati svoje primarne potrebe s jedne strane, a razvijati urođene potencijale, razvojne potrebe s druge strane, uz poštivanje njihovih prava. Nadalje, biti pokretač promjena znači imati jasnu viziju razvoja predškolske ustanove, koju su svi stručni djelatnici vrtića na vrijednosnoj razini vrtića prihvatili te u čijoj izgradnji i ostvarenju svi predano sudjeluju. Konačno, dobar stručni voditelj predškolske ustanove uz zajednički rad na kvalitetnom podizanju razine odgojno–obrazovnog procesa ustraje u izgradnji međuljudskih odnosa svih djelatnika, pri tome razvijajući kvalitetnu komunikaciju i timski rad, uz ostavljanje što veće mogućnosti izbora – navodi Grepl–Šain. telja, defektologa i psihologa – poticati roditelje na odgojno roditeljstvo, jačajući njihove roditeljske kompetencije i konačno razvijati profesionalne kompetencije ravnateljice predškolske ustanove, znanje i vještine, uvažavati osobine ličnosti ravnateljice, pravednost, otvorenost, humanost, demokratičnost, kao i stil vođenja ustanove koji nije šefovski već voditeljski, odozdo prema gore. Da bismo se svi profilirali u osobe koje profesionalno obnašaju svoje uloge i pri tome se dobro razumjeli, moramo razviti mrežu suradnje i podrške unutar cjelovitog sustava predškolskog odgoja i naobrazbe. A to meni kao praktičaru znači sudjelovati u radu svih stručnih tijela koja su pod ingerencijom našega strukovnog ministarstva, čiju viziju razvoja sustava operacionalizira Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji sa savjetnicama za predškolski odgoj. Vrijednim smatram i povezivanje s Učiteljskim fakultetom u Zagrebu, kao i s Filozofskim fakultetom Odsjekom za pedagogiju, koji me jačaju nizom novih znanstvenih spoznaja o djetetu koje uči i razvija se kao cjelovito biće. Konačno, ili bolje rečeno, na prvo mjesto stavljam i dajem prioritet razvoju predškolske ustanove iznutra. A to znači neprestanim promišljanjem stručnih djelatnika predškolske ustanove mijenjati i razvijati našu pedagošku praksu kako bi svakog trenutka odgovarala stupnju zadovoljenja djetetovih primarnih i razvojnih potreba. To smatram ključnim problemom stručnog vođenja predškolske ustanove, koje je pod ingerencijom ravnatelja, a pomoć vidim u stručnoj literaturi i profesorima s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Uloga osnivača predškolske ustanove je nenadomjestiva, kako u financiranju sustava tako i davanju stručne podrške. Na upit koliko je važan odabir suradnika u poslu, Grepl– Šain odgovara: – Naravno da su svi sudionici odgojno–obrazovnog procesa važni pri unapređivanju odgojno–obrazovne prakse, a svakako su najvažniji odgojitelji i članovi stručno–razvojne službe. Svaka ravnateljica svoje suradnike bira u skladu s vizijom razvoja ustanove i, dodala bih, iz osobnog uvjerenja te u skladu sa stavovima i vrijednostima ustanove. U našem vrtiću vrijednim smatramo kvalitetnu komunikaciju, prijateljski odnosi i timski rad. Odgojitelji iz ovakvih ustanova zasigurno će biti dobar model ponašanja najmlađima. Moć i odgovornost O tome kako djeca doživljavaju glavnu tetu u vrtiću Grep– Šain navodi: – Ravnateljica predškolske ustanove po svojoj je ulozi najmoćnija osoba ustanove, ali istodobno osoba s najvećom odgovornošću. Čini mi se da uz veliku moć ide uvijek i velika odgovornost. Diskutabilno je, pak, kako djeci, polaznicima naše ustanove slikovito predočiti ulogu i važnost ravnateljice. S obzirom na to da sam gotovo svakodnevno u kontaktu s djecom, svi me poznaju i kažu: „To je teta ravnateljica, ona će nam kupiti nove igračke!“ A ja im se trudim što više približiti, kako bismo zajedno ostvarili topao emocionalni odnos. Svi se u našem vrtiću zajedno borimo protiv klišeja i stereotipa u odnosima i komunikaciji. U tom smislu smatram da ravnateljica nije ni više ni manje glavna od kuharice, spremačice ili odgojiteljice ustanove. A svojim ponašanjem, govorom i odnosom upravo takvu poruku pokušavam poslati svakom djetetu, roditelju ili djelatniku ustanove – rekla je Grep–Šain i zaključila da je rasprava o kompetencijama svih stručnih djelatnika predškolskih ustanova hvale vrijedna, a onda je u tom kontekstu nezaobilazna i rasprava o kompetencijama ravnateljica te da se uz podršku svih djelatnika može mnogo napraviti ukoliko za to imaju odgovarajuća znanja, vještine, sposobnosti i volju za rad. Ivica Buljan aktualno 6 www.skolskenovine.hr broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje Ž Suradničke metode učenja i poučavanja elja je svakog nastavnika da na kraju svoga nastavnog sata čuje: “Bilo mi je jako, jako lijepo i to toliko da bih htjela da se još puno puta ponovi!“, jer to bi značilo da su njegovi učenici sretni u školi, da vole učiti, da neće markirati niti biti nasilni, a to opet njega čini sretnim i motiviranim za rad u nastavi. Upravo takve i slične poruke dobivaju nastavnici koji polaze seminar Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje i primjenjuju interaktivne metode u svojoj nastavi. Upravni odjel za društvene djelatnosti, školstvo i predškolski odgoj Grada Velike Gorice i Forum za slobodu odgoja Zagreb već sedmu godinu organiziraju stručno usavršavanje - seminar Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje za nastavnike i stručne suradnike osnovnih i srednjih škola Velike Gorice. Tijekom osam jednodnevnih radionica, nastavnici osobnom aktivnošću upoznaju sedamdesetak suvremenih nastavnih metoda, tehnika i strategija rada s učenicima. Iako je projekt već jedanaest godina u Hrvatskoj, još postoji veliki interes za njega, a Grad Velika Gorica je među prvima koji su odmah prepoznali njegovu vrijednost i odlučili sufinancirati edukaciju svojih nastavnika. Brzi razvoj tehnologije, znanosti i znanstvenih postignuća, glo- balizacija koja sve više ubrzava razvoj interkulturalnih odnosa i tržišnoga gospodarstva stvaraju ozračje u kojemu uspijevaju samo spremni (i spretni) pojedinci, oni koji su stekli temeljne odgojno-obrazovne vrijednosti i stručne kompetencije. No, odgoj i obrazovanje takvih osoba zahtijeva stalnu promjenu nastavnih metoda i oblika rada koji će poticajno djelovati na razvoj svih područja učenikovih sposobnosti i osobnosti, a to je moguće samo ako je učenik aktivan i ravnopravan subjekt učenja/poučavanja i otvorenog dijaloga, pripremljen i potican za svoj stil učenja, interdisciplinarni pristup i praktičnu Učenici su motiviraniji za učenje, pristupaju mu s više kreativnosti i manje straha od neuspjeha, razvijaju im se komunikacijske vještine i jača samopouzdanje, usvajanje nastavnog sadržaja je trajnije i kvalitetnije, a sve to dovodi do ugodnijeg ozračja u razredu i školi i bolje suradnje s nastavnikom primjenu naučenoga te ima razvijenu sposobnost kritičkog mišljenja i volju za timski rad. Upravo su to temelji filozofije projekta Čitanje i pisanje za kri- tičko mišljenje, a da se takav način rada sviđa i učenicima uvjerili su se mnogi nastavnici koji organiziraju nastavu prema sustavu i metodama ovog projekta. Tije- kom primjene suradničkih metoda rada s učenicima, nastavnici su primijetili da učenici ove metode prihvaćaju s oduševljenjem, da imaju bolju koncentraciju i motivaciju za učenje, da su svi učenici aktivni na satu, da učenju pristupaju s više kreativnosti, da su opušteniji te otvoreniji u verbaliziranju svojih misli i osjećaja, a ima i manje straha od neuspjeha, manje nediscipline i međusobnog nasilja. Metode omogućavaju kvalitetniju komunikaciju među učenicima, bolje međusobno upoznavanje, razumijevanje i uvažavanje te poštivanje drugačijeg mišljenja, a to opet dovodi do razvoja komunikacijskih vještina i samopouzdanja, samostalnog i kritičkog promišljanja, trajnijeg i kvalitetnijeg usvajanja nastavnog sadržaja, odnosno do bolje uspješnosti, ugodnijeg ozračja u razredu i školi i bolje suradnje s nastavnikom. Samim se time i uloga nastavnika mijenja; nastavnik više nije jedini izvor znanja i procjenjivač usvojenog sadržaja već, kako kažu polaznici seminara, organizator nastavnog procesa i aktivator učeničke aktivnosti/učenja. Iako treba više vremena za pripremu ovakvog načina rada, nastavnici polaznici seminara naglašavaju veliko zadovoljstvo na kraju sata zbog zadovoljstva učenika. A da su učenici sretni i zadovoljni na kraju interaktivne nastave potvrđuju i njihove evaluacije u kojima su učenici drugog razreda osnovne škole napisali: “Bilo mi je ljepše nego staro!“, “Bilo mi je jako lijepo i to toliko da bih htjela da se još puno puta ponovi!“ Polaznici seminara naglašavaju da je puno lakše raditi ovim metodama u školama u kojima je veći broj nastavnika završio seminar i primjenjuju suvremene metode rada, jer tada su učenici već priviknuti na suradničko učenje i otvorenu komunikaciju. Nastavnici su također uočili da će se ciljevi Nacionalnog okvirnog kurikuluma lakše ostvariti primjenom interaktivnih metoda. N. N. Iz Agencije za odgoj i obrazovanje - Prva hrvatska konferencija o obrazovanju u kemiji P Razmjena iskustava i poticaj na suradnju rva hrvatska konferencija o obrazovanju u kemiji s međunarodnim sudjelovanjem održana je u Splitu od 10. do 14. studenoga, a ostvarena je zahvaljujući zajedničkoj suradnji s vodećim svjetskim udruženjem kemičara International Union for Pure and Applied Chemistry u sklopu programa Flying Chemists, Prirodoslovno-matematičkim fakultetom Sveučilišta u Splitu, Hrvatskim kemijskim društvom i uz potporu Agencije za odgoj i obrazovanje. Ovom je Konferencijom započeo dugoročni projekt usmjeren na kvalitetnije stručno usavršavanje učitelja i nastavnika kemije u Hrvatskoj, koji će im omogućiti i lakšu razmjenu iskustava kako u Hrvatskoj tako i u široj regiji. Planirana plenarna predavanja i radionice vodećih svjetskih i domaćih stručnjaka prepoznali su učitelji i nastavnici kemije iz cijele Hrvatske, koji su se odazvali u velikom broju te svojim doprinosom u diskusijama i sudjelovanjem u radionicama osigurali ostvarivanje postavljenih ciljeva. O konstruktivističkom modelu i modelu procesuiranja informacija tijekom učenja i poučavanja govorio je ugledni profesor Bob Bucat, predavač na University of Western Australia. Slijedila su jednako zanimljiva predavanja profesorice Marian DeWane, Boise, Idaho, SAD, o odgovorima koje nastavnici nerado susreću u testovima svojih studenata odnosno o primjerima studentskih teškoća i trendova na prijamnom ispitu iz kemije, te predavanje profesorice Mei-Hung Chiu (National Taiwan Normal University) o tome kako poučavani shvaćaju kemiju, odnosno kako trebamo poučavati. Drugi dan rada Konferencije obilježila su predavanja profesora Toma Greenbowea o učenju u malim grupama i projektima, a o hrvatskoj inačici poučavanja ot- krivanjem, temeljenoj na radu u malim skupinama učenika, govorio je docent Nenad Judaš, metodičar s Kemijskog odsjeka PMFa u Zagrebu. Izrazito zanimanje učitelja i nastavnika pobudio je i profesor Mordechai Livneh (Bar-ilan University Ramat-Gan) iz Izraela svojim predavanjem o kemijskim pokusima s malim količinama reagensa i jednostavnim aparaturama te ekološki prihvatljivoj (zelenoj) kemiji. Ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje Goran Sirovatka, zajedno sa svojim suradnicima Nenadom Markovićem, dr. Ivanom Vickovićem i Petrom Vrkljanom, upoznao je učitelje i nastavnike kemije s rezultatima kvalitativne analize nacionalnih ispita 2008. iz područja prirodnih predmeta. Izabrana usmena priopćenja, primjerice, prof. dr. sc. Tomislava Cvitaša s Kemijskog odsjeka PMF-a u Zagrebu o poučavanju kemije u Hrvatskoj nekad i danas, Marine Stojanovske sa skopskog sveučilišta o pokusu kao sredstvu razbijanja zabluda, Melihe Zejnilagić-Hajrić s Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu o Prethodno razvijenim kemijskim i fizikalnim koncepcijama kod studenata prve godine praćena su s velikim zanimanjem nazočnih kao i sva izlaganja nastavnika, studenata i znanstvenika. Upravo se takvim načinom rada nastojalo potaknuti učitelje i nastavnike kemije na suvremeni pristup stručnom usavršavanju putem odabira i raščlambe strategije učenja i poučavanja na svim razinama obrazovanja u kemiji. Neposredno sudjelovanje učitelja i nastavnika kemije, sudionika Konferencije u radioničkom dijelu trećeg dana Konferencije, primjer je kako u nastavnom procesu izabrati odgovarajuću strategiju poučavanja i pritom poticati istraživačko učenje i učenje otkrivanjem u malim učeničkim skupinama. Nositelji radioničkog dijela koji se održavao u učionicama Osnovne škole Bol u Splitu bili su dr. Metodija Najdoski sa skopskog sveučilišta, dr. Krešimir Molčanov, dr. Nenad Judaš i Petar Vrkljan. Pokazalo se da je održavanje Prve hrvatske konferencije o obrazovanju u kemiji pun pogodak, jer je otvorila mogućnost razmjene iskustava i primjera dobre prakse među učiteljima i nastavnicima kemije kao i poticanje suradnje između škola i vodećih institucija u području kemijskog obrazovanja. A. N. broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. Negativno ponašanje roditelja može izravno utjecati na pojavu nasilnog ponašanja kod djece, ali moguće je i posredno djelovanje koje se očituje u izboru prijatelja s kojima djeca provode vrijeme G rad Osijek proteklog je vikenda bio domaćin trećega znanstveno-stručnog skupa o nasilju pod nazivom Psihosocijalni aspekti nasilja u suvremenom društvu – izazov obitelji, školi i zajednici. Riječ je bila o trećem bijenalnom skupu, nakon prva dva održana 2006. i 2008. godine, kojeg su organizirali Filozofski fakultet u Osijeku kao domaćin i Društvo psihologa Osijeka. Tijekom tri dana skupa predavanja i rasprave bile su otvorene svim profesijama koje bi mogle naći najbolje metode prevencije te sanacije rana koje nastaju zbog sve učestalije pojavnosti nasilja u društvu. Tako su se mogla čuti izlaganja psihologa, pedagoga, socijalnih radnika, defektologa, liječnika, pa čak i kriminologa te pravnika. Intencija je trećega bijenalnoga znanstveno-stručnog skupa ponovno bila sustavan prikaz problematike svih varijeteta nasilja, poručili su organizatori i istaknuli da se s nasiljem moguće boriti jedino na sustavnoj razini, uređenim sustavom edukacije, prevencije i sanacije, jer se nasiljem ne može i ne smije baviti samo jedna škola, jedna institucija ili nekoliko entuzijazmom ponesenih pojedinaca. Roditelji s „kratkim fitiljem” Andreja Magoč, psihologinja iz OŠ Antuna Bauera u Vukovaru, održala je predavanje o izravnoj povezanosti između vršnjačkog nasilja u školi i roditeljskih odgojnih postupaka. - Vrlo je zahtjevno biti roditelj djeteta 21. stoljeća. Roditelji koji su nespremni te im kronično nedostaju adekvatne odgojne vještine još su skloniji primijeniti fizičko kažnjavanje nasuprot iskrenom i povjerljivom razgovoru s djetetom, a kad se pojave problemi prelako odustaju, s izjavama po- aktualno aktualno 7 www.skolskenovine.hr OSIJEK ‡ ZNANSTVENO-STRUČNA RASPRAVA O NASILJU Veliki izazovi za obitelj, školu i cijelu zajednicu put „Ima sve što poželi, ne znam što mu je! Sve smo probali, više ne znamo što ćemo s njim!” Naročito je to prisutno na ovom ratom najviše stradalom području, koji je ostavio velike traume na roditelje i ponekad imaju „kraći fitilj”, odnosno manje razumijevanja nego roditelji iz ostalih krajeva Hrvatske. Zbog velike koncentracije djece i brojnih interakcija kao i količine vremena kojeg djeca provode u njoj, škola je iznimno povoljno mjesto gdje djeca mogu iskazati mnoge neprimjerene oblike ponašanja kojima na različite načine Andreja Magoč povređuju jedni druge. Škole ipak ne smiju zaboraviti ključnu ulogu roditelja kao primarnih socijalizacijskih agensa, koji svojim odgojnim postupcima mogu ostvariti značajan utjecaj na to hoće li njihovo dijete postati nasilnik ili žrtva nasilja. U OŠ Antuna Bauera provedeno je istraživanje postoji li povezanost između počinjenog odnosno doživljenog nasilja i tri dimenzije roditeljskog ponašanja: prihvaćanja, odbacivanja i psihološke kontrole. Roditelji koji šalju odbacujuće poruke svom djetetu u odgoju dominantno koriste kritiziranje, prema djetetu iskazuju malo pozitivnih Adrijana ViπnjiÊ-JevtiÊ i Eleonora Glavina emocija te ga zanemaruju. Roditelji koji, pak, u odgoju djece iskazuju visok stupanj psihološke kontrole nepovoljno djeluju na razvoj djetetove samostalnosti i individualnosti. Istraživanje je pokazalo, primjerice, da se nasilno ponašaju dječaci čije ih majke odbacuju i pokazuju visok stupanj psihološke kontrole nad njima. Kod djevojčica je nađena pozitivna povezanost između nasilnog ponašanja i dimenzije kontrole majke i oca, što znači da što u većem stupnju roditelji nastoje pratiti djetetove emocije, misli i unutarnje doživljaje to će djevojčice u svom ponašanju više koristiti različite oblike nasilnih postupaka. - Potvrđeno je, dakle, kako veću vjerojatnost da postanu žrtve nasilja imaju djeca čiji roditelji često viču bez razloga, nazivaju ih pogrdnim imenima, kažnjavaju bez razloga ili ih zanemaruju i ne pokazuju zanimanje za njihov svakodnevni život, a isto tako sputavaju i razvoj psihološke samostalnosti i nezavisnosti djeteta, zaključila je Magoč. Nažalost, u školi, u vršnjačkoj skupini nasilno ponašanje djeci može donijeti status i moć te ono postaje alat za komunikaciju s okolinom. U tom začaranom krugu teško je prekinuti lanac nasilja koji se proteže od roditeljskog doma do skupine vršnjaka. Dobno heterogene skupine umjesto homogenih Dilema koja se javlja kod svih stručnih djelatnika u organiziranju rada i provođenju kurikuluma u predškolskim odgojno–obrazovnim skupinama jest raspoređivanje djece u dobno heterogene ili homogene skupine. Na osječkom su skupu o socijalnim kompetencijama djece spram homogenosti odnosno heterogenosti skupine govorile odgojiteljica mentorica Adrijana Višnjić-Jevtić i psihologinja Eleonora Glavina iz Dječjeg vrtića Čakovec, koje su provele istraživanje u kojem je sudjelovalo 86 djece koja pohađaju heterogene i 83 djece koja pohađaju homogene skupine u Dječjem vrtiću Čakovec, u dobi od treće do sedme godine života. Utvrđena je statistički značajna razlika u socijalnoj kompetenciji između djece koja pohađaju homogene skupine i one koja pohađaju heterogene. Zbog čega su djeca koja pohađaju heterogene skupine socijalno kompetentnija? - Prvenstveno zbog poticaja vršnjaka različite dobi i boljih točnije raznovrsnijih kompetencija. U heterogenim skupinama uvijek postoji određeni broj djece različite dobi koji skupinu pohađaju neko vrijeme te prenose socijalno prihvatljive oblike ponašanja na novoupisanu djecu, zaključuju Glavina i Višnjić-Jevtić. Odgojitelji koji biraju rad u dobno heterogenim skupinama i sami su bolje osviješteni o važnosti socijalno kompetentnog ponašanja te se stoga više trude oko razvoja socijalne kompetencije kod djece. Djeca koja pohađaju heterogene skupine u predškolskim ustanovama potencijalno mogu razviti veću socijalnu kompetenciju od one koja pohađaju homogene skupine, jer je socijalna kompetencija razvojna, stječe se i uči upravo u predškolskoj dobi. Dijete predškolske dobi najintenzivnije usvaja regulaciju emocija, socijalna znanja i socijalno razumijevanje, socijalna umijeća, socijalne dispozicije kroz interakcije s djecom različite dobi. Dobno heterogene skupine, naposljetku, daju mogućnost djetetu da istodobno nekome bude pomagač i onaj kome se pomaže. Na taj način, kroz različite situacije i iskustva dijete razvija empatiju i prihvaća sugestiju od kompetentnijeg, često starijeg djeteta u prirodnoj situaciji koja je najsličnija obiteljskom okruženju. B. Nađ vrednovanje obrazovnIH POSTIGNUĆA Piše Višnja Francetić načelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja Kako mijenjati svijest? Dok ovo čitate, Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja sažima zaključke netom održane konferencije „Nacionalni ispiti - potpora promjeni obrazovnog sustava i razvoja gospodarstva Republike Hrvatske” kojom je zaključena suradnja na projektu Razvoj suvremenih politika i praksi procjena znanja ivještina u RH, koji je Centar proveo uz savjetodavnu pomoć stručnjaka nizozemskog CITO-a, a financirala Kraljevina Nizozemska. Projekt koji je trajao deset mjeseci dao je rezultate koji pokazuju da je Centar ustanova koja ima mogućnosti, potencijale i zna na koji način i kojim putem treba kročiti kako bi se rezultati nacionalnih ispita koristili u svrhu razvoja ljudskih potencijala u suvremenom društvu, gdje je obrazovanje prioritet i gdje je nužna suradnja s gospodarstvom. Naime, model koji Centar izgrađuje u provedbi nacionalnih ispita zahtijeva promjene kako u odgojno-obrazovnom sustavu, tako i u uključivanju gospodarskih čimbenika koji moraju reći kakvog stručnjaka žele, koje kompetencije mora imati mladi čovjek koji nakon završene srednje škole ulazi u svijet rada i pred kojim je četrdesetogodišnji radni vijek. Brzi razvoj tehnike i tehnologija, kretanja u gospodarskom razvoju kako u Europi, tako i u svijetu, nameće nam osposobljavanje učenika na potpuno drugačiji način od dosadašnjeg. Jesu li znanja koja pruža- mo u ovome trenutku učenicima dovoljna za njihov profesionalni razvoj u idućih pet, deset, trideset godina? Možete li zamisliti da će mladi čovjek koji je prošle godine završio srednjoškolsko obrazovanje i zaposlio se moći samo s onime što smo ga naučili tijekom četiri godine odgovoriti izazovima struke bez daljnjega osposobljavanja? Odgovor je svima jasan. Što nam je činiti? Prvi koraci u promjeni svijesti hrvatskoga društva učinjeni su provedbom državne mature. Državna matura je učinila najsnažniji poticaj promjeni slike koja je prikazivala Hrvatsku korumpiranom, a upise na visoka učilišta povlasticom onih kojima je samo prezime donosilo prednost pri upisu ili zapo- šljavanju. Vrijeme je da se krene dalje. Projekt koji je predstavljen na konferenciji daje posve novu definiciju nacionalnih ispita čiji ciljevi društveno-gospodarskom sustavu omogućavaju upravljanje znanjem. Obrazovanje mora biti poput najkonkurentnijeg poduzetnika, spremno za nove izazove, brze promjene ciljeva i osposobiti učenike, a buduće stručnjake, za trajno usvajanje novih znanja i brzu prilagodbu novim zahtjevima struke. Upravo zbog toga i ispiti državne mature traže od učenika koji završava srednjoškolsko obrazovanje tri osnovne kompetencije neophodne za daljnje učenje: jezičnu pismenost u materinskom i stranom jeziku, kojom se ostvaruje mogućnost komuniciranja te matematičku pismenost. Pri izradi programa gospodarskog oporavka hrvatska vlada znala je da su obrazovanje i ljudski kapital nositelji promjena. I tu je neprocjenjiva uloga odgojno-obrazovnoga sustava i gospodarstva, koji zahvaljujući vanjskom vrednovanju imaju ne- procjenjive podatke temeljene na rezultatima koji su vjerodostojni i nepobitni. Radom na ovome projektu Centar je uložio puno truda u razvoj stručnih kompetencija upravo iz navedenih razloga, kako bi mogao zadovoljiti potrebe društva za promjenama. Vanjskim vrednovanjem ishoda obrazovanja postavljen je izazov pred Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i Ministarstvo gospodarstva, ali i ostale čimbenike gospodarskoga razvitka Hrvatske. Centar je spreman za izazove i preuzimanje svojega dijela odgovornosti koja mu je dana u zadaću prije pet godina, kada je osnovan kao institucija koja će sustavom vanjskoga vrednovanja pokrenuti promjene, ne samo u programskom smislu, već i promjenom u svijesti naše javnosti koja mora početi vjerovati sustavu koji je pravedan, transparentan i omogućava svojim učenicima, najvrednijem kapitalu naše zemlje, uspjeh isključivo na temelju osobnih postignuća, znanja i vještina koje stječe tijekom školovanja. aktuakno aktualno 8 www.skolskenovine.hr UKRATKO Prvi školski radio u Splitu SPLIT – U Splitu je prošlog tjedna zaživio prvi školski radio. Pioniri tog posla u gradu pod Marjanom su učenici OŠ Dobri, koji su slušatelje svoga Dobrog radija pozdravili uobičajenim pozdravom: „Dobar dan, upravo ste u eteru Dobrog radija, radija Osnovne škole Dobri.” Potom je uslijedila glazba dobrih vibracija popularnog Gibonnija, a potom je uslijedilo upoznavanje s poviješću škole i podsjećanje na vrlo važnu osamdesetu obljetnicu škole. Do ovoga hvale vrijednog projekta došlo je kroz suradnju roditelja i ravnateljice Ivanke Zaper, kojoj je jedna od vrijednih mama predložila da se pokrene školski radio. Nakon što je nabavljena tehnika, započeo je odabir voditelja i novinara, a kandidata nije manjkalo pa je proizvodnja mogla startati. Dobri radio odmah je stekao vjerne slušatelje među učenicima i nastavnicima, a emitirat će svakog tjedna program u isto vrijeme, u 10.15 sati, i trajat će za vrijeme velikog odmora. Pad broja učenika u Osječko-baranjskoj županiji OSIJEK – Na području Osječko-baranjske županije tijekom proteklih devet godina, od 2001., dramatično je smanjen broj učenika u osnovnim školama: sa 30.954 na 26.333, koliko učenika ove godine pohađa osnovne škole u toj županiji. To znači da je nestao 4621 učenik ili 15 posto. Istodobno, smanjio se broj učenika i u srednjim školama, gdje ih je 2001. bilo 15.448, a sada je upisano 13.844 učenika, odnosno 1604 manje. Kako navodi Ksenija Zboži, pročelnica Županijskog upravnog odjela za prosvjetu i kulturu, ako se uzme u obzir da po važećem državnom pedagoškom standardu škola ima oko 400 učenika, ispada da je u proteklih devet godina u županiji iščeznulo više od devet osnovnih škola te četiri srednje. – Naravno da je takav pad vrlo zabrinjavajući, a još više zabrinjava činjenica da će se takav trend nastaviti, jer će prema projekcijama u školskoj godini 2015./2016. biti još 3000 učenika manje - kazuje Zboži, koja dodaje da je dosadašnja politika bila da se ne gase područne škole iako ima malo učenika. No, ovakvim tempom pada broja učenika moglo bi se dogoditi da nastavnici postanu višak. Ambulanta za studente ZADAR – Zadarski studenti uskoro bi, nakon godina čekanja, konačno mogli dobiti ambulantu. Naime, Studentski zbor krenuo je u realizaciju okupivši predstavnike Grada i Sveučilišta kako bi se dogovorili na koji će način riješiti ovaj problem i odakle naći sredstva. Studenti već godinama upozoravaju na ovaj problem, ali do sada nije bilo nikakvog odjeka. Kako navode u Studentskom zboru, brojni studenti im se svakodnevno obraćaju, jer ih odbijaju čak i na Hitnoj, gdje im kažu da ih ne mogu primiti. Sada se traži adekvatan prostora u kojem bi studenti imali ambulantu, a dok se to ne dogodi snalažljivi studenti pokrenuli su virtualnu ambulantu, preko koje putem e-maila mogu postavljati pitanja, raspitati se za savjete i eventualno dobiti dijagnozu za svoje probleme. Stipendije za deficitarna zanimanja RIJEKA – Grad Rijeka otvorio je natječaj za stipendije u iznosu 1100 kuna mjesečno, koje će dobiti deset studenata koji se obrazuju za zvanje logopeda, socijalnih pedagoga, edukacijskih rehabilitatora te socijalnih radnika. Kako objašnjavaju u Odjelu za odgoj i školstvo te Odjelu za zdravstvo i socijalnu skrb, Grad je prvi put raspisao natječaj za stipendiranje studenata koji se obrazuju za deficitarna zanimanja, jer je utvrđeno da takvi kadrovi nedostaju u školama i gradskim ustanovama. Prema planu, budućim logopedima i socijalnim pedagozima bit će dodijeljene po dvije stipendije, dok će po tri stipendije biti dodijeljene onima koji pohađaju studij za edukacijske rehabilitatore i socijalne radnike. Prvi su puta uvedeni socijalni kriteriji, pa će prednost pri dodjeli stipendija imati studenti u obiteljima s malim prihodima, obiteljima koje primaju stalnu socijalnu pomoć te osobe s invaliditetom. Prednost će imati i studenti završnih godina studija, jer se ranije mogu zaposliti. Nažalost, stipendistima se ne može jamčiti zaposlenje, jer ustanove u Rijeci u kojima je zabilježena potreba za deficitarnim kadrom ne mogu raspisati natječaj za posao bez suglasnosti nadležnog ministarstva. Ivica Buljan broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. SINDIKAT PREPOROD O PRORAČUNU ZA OBRAZOVANJE Godina beznađa u odgoju i obrazovanju N akon svakakvih državnih proračuna dosad, od socijalnih do kriznih, proračun za 2011. godinu je proračun apsurda, i služit će samo za održavanje hladnog pogona, odnosno novca neće biti praktično ni za što osim za plaće koje će u obrazovanju, da paradoks bude veći, biti i dalje među najnižim plaćama korisnika proračunskih sredstava. Poručio je to Željko Stipić predsjednik Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod. Upozorio je da su pojedine stavke u proračunu Minisitarstva znanosti, obrazovanja i športa smanjene do apsurda, a neke su potpuno ukinute. - Najviše su smanjene kapitalne investicije, prevencija nasilja i ovisnosti, poticanje izvannastavnih aktivnosti i stručno usavršavanje nastavnika i učitelja, a potpuno se staje sa sufinanciranjem naobrazbe u privatnim školama, financiranjem Nacionalnog vijeća učenika i izobrazbom zaposlenika u školama za korištenje ITC-a. Podsjetio je Stipić da je sadašnja vlast s prethodnim resornim ministrom Draganom Primorcem izborno obećavala sve i svašta, poput toga da do 2011. godine u Hrvatskoj neće biti škola koje rade u tri smjene. To se očito neće dogoditi, jer se u idućoj godini na kapitalne investi- cije planira potrošiti tek 47 milijuna kuna, što je dovoljno za cjelovito opremanje i izgradnju tek jedne škole. O jednosmjenskoj nastavi da i ne govorimo, jer je ovim tempom nećemo dočekati ni do polovice 21. stoljeća - smatra Stipić. Najviše je ugrožena sigurnost učenika i nastavnika, odnosno stvaranje sigurnog okruženja, budući da se za prevenciji nasilja i ovisnosti izdvajaju nikad manja sredstva, pa se za prevenciju nasilja planira potrošiti oko 300 tisuća kuna, a za prevenciju ovisnosti oko 322 tisuće kuna, što iznosi smiješnih 0.55 kuna po učeniku. - Unatoč činjenici da se evidentirani broj slučajeva nasilničkog ponašanja u osnovnim i srednjim školama kreće u rasponu od dvije do dvije ipol tisuće godišnje i u 2011. godini nastavlja se sa smanjenjem sredstva predviđenih za borbu protiv ovisnosti i nasilničkog ponašanja. U zadnje su dvije godine iznosi za ovu namjenu i više nego prepolovljeni, te u okvirima predviđenih sredstava nije moguće realizirati niti postojeće, a kamo li uvoditi neke nove sadržaje. Budimo svjesni da se dnevno u hrvatskim školama događa 12 do 15 slučajeva nasilja, a tek svaki deseti dospije u novine - ističe Stipić. U posljednjih godinu dana pro- računima i rebalansima proračuna više su nego prepolovljena sredstva namijenjena poticanju izvannastavnih aktivnosti. U osnovnom školstvu će se za ovu namjenu potrošiti svega nešto više od dva milijuna kuna, odnosno 5.5 kuna po učeniku, a u srednjem školstvu oko 10 kuna po učeniku. S ovakvim sredstvima boravak će se naših učenika u školama i školskim sportskim dvoranama svoditi na vrijeme provedeno na nastavi. O svim posljedicama ovog restriktivnog rješenja suvišno je i govoriti. - Unazađeno je stručno usavršavanje, a o vjerodostojnosti aktualne vlasti, kada je u pitanju odgoj i obrazovanje, vrijedi se prisjetiti dvaju obećanja iz 2007. godine, čija se realizacija vezala uz 2011. godinu. Dokidanje rada škola u tri smjene, odnosno porast plaće nastavnika. Nastavnik je, s 15 godina staža, u 2011. godini trebao imati neto plaću u iznosu od 6.786 kuna, prema famoznoj knjizi tadašnjeg ministra Primorca “Pregled postignuća”. Samo u Zagrebu pet osnovnih škola još uvijek radi u tri smjene, za Hrvatsku u globalu da ne govorimo, a plaća spomenutog nastavnika iznosi 5. 454 kuna, odnosno 1332 kuna manje od lažnog predizbornog obećanja - zaključio je Stipić. B. Nađ Zdravstvena edukacija učenika u Oš Pantovčak u Zagrebu P Ti ne uzimaš drogu... droga uzima tebe rošle školske godine dr. Jasna Stoić Brezak iz Kliničkog bolničkog centra Rebro u Zagrebu inicirala je uspješno predavanje o doniranju organa u Osnovnoj školi Pantovčak, kojim je ujedno započeo program zdravstvene edukacije učenika. Ove smo godine uz podršku ravnateljice škole Romane Marin nastavili takvu edukaciju i uvrstili je u naš školski kurikulum. Tako je za učenike sedmih i osmih razreda dr. Stoić Brezak održala predavanje pod naslovom Što znam o ovisnostima?, čime se škola ujedno uključila u aktivnosti u povodu Mjeseca borbe protiv ovisnosti (od 15. studenoga do 15. prosinca). Dr. Stoić Brezak ispričala je tri nemile životne priče ovisnika iz zagrebačkog okruženja, osvrnuvši se i na sklonost mladih da oponašaju svoje glazbene i filmske idole u čijim se životopisima konzumiranje različitih sredstava ovisnosti navodi kao nešto što se podrazumijeva sâmo po sebi, kao da je to normalno, dok je prava istina da nitko od nas ne bi želio živjeti takvim napornim životom koji nerijetko odražava prazne vrijednosti bez istinskog sadržaja upakirane u blještavu medijsku ambalažu. U sličnom je tonu predavanje nastavila i dr. Petra Folnegović Grošić, psihijatrica u KBC Rebro. Naglasak je stavila na psihološke i socijalne čimbenike odrastanja mladih, posebno se osvrnuvši na vršnjački pritisak, želju za uklapanjem i pripadanjem grupi te radoznalost. Nije propustila spomenuti ni snažnu želju mladih za osamostaljenjem od svijeta odraslih, težnju za razvojem osjećaja vlastitog, ali i grupnog integriteta, kao i njihovu težnju za uspostavom svog, od svijeta odraslih, neovisnog sustava vrijednosti. U želji da ostvare ove prirodne težnje mladi ne pronalaze uvijek i primjerena rješenja i načine. Jasno je poručila da svatko od nas treba izgraditi čvrst osobni, jasni stav protiv sredstava ovisnosti, i na taj način reći „ne” bilo kakvom pritisku ili lažnoj sreći, kako bi prevladali sve rizike odrastanja i razvijali zdrave stilove življenja. Oko 120 učenika sa svojim je učiteljima zainteresirano pratilo predavanje i različitim se pitanjima uključivalo u diskusiju sa željom da se onima koji su ušli u pakao droge pomogne vratiti ih na pravi put, a neki od njih odvažno su stali pred novinare, koji su popratili događanje, kako bi poručili svojim vršnjacima, ali i starijima, da je droga veliko zlo koja mijenja život na lošije dok potpuno ne preuzme kontrolu nad njim te da najčešće gubimo bitku s njom. U okviru prevencije protiv ovisnosti uz školski preventivni program kojim koordinira profesorica biologije Tatjana Polchert, školska liječnica dr. Ružica Orlović iz Doma zdravlja Črnomerec održala je predavanje o pubertetu i ovisnostima za roditelje učenika petih razreda. Planirano je i predavanje stručnjaka Zavoda za javno zdravstvo, sociologinje Marije Cahunek-Žunec, suradnice Agencije za odgoj i obrazovanje, te stručnjaka Obiteljskog centra grada Zagreba namijenjeno roditeljima učenika sedmih i osmih razreda. Svim spomenutim aktivnostima škola podržava i uključuje se u Nacionalni program prevencije ovisnosti za djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu te djecu i mlade u sustavu socijalne skrbi za razdoblje od 2010. do 2014. godine. Svjesni su da se jedino znanjem kao moćnim oružjem može spriječiti zlouporaba različitih sredstava ovisnosti i pomoći svakom djetetu da izgradi zdrav i pozitivan stav o sebi čime će steći osjećaj vlastite vrijednosti i sigurnosti. Jer, kako što se čulo na predavanju, zadovoljstvo, sreća, različitost i posebnost nikada ne dolaze izvana, već iznutra! Vesna Rak, psihologinja, OŠ Pantovčak, Zagreb Jedino znanjem kao moćnim oružjem možemo spriječiti zlouporabu različitih sredstava ovisnosti i pomoći svakom djetetu da izgradi zdrav i pozitivan stav o sebi te tako stekne osjećaj vlastite vrijednosti i sigurnosti broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa 9 www.skolskenovine.hr Reagiranje: Ima li u matematici demokracije? (3) Matematika je izgrađena i stalno se izgrađuje na stalnom propitivanju dostignutog. U matematici nema povjerenja na riječ ili skrivanja iza titula, udruga, autoriteta ili „demokratske većine“ - tvrdi Petar Mladinić u svome odgovoru Šimi Šuljiću na njegov članak Nečasna rabota (ne)poznatog kolege (ŠN, broj 35., od 9. studenog 2010.) Piše Petar Mladinić, Zagreb Z amislite da vam netko daruje klavir s tipkama koje sviraju krive note! Ili džepno računalo čije tipke ispisuju krive znamenke! Ili softver za pisanje koji piše kriva slova! Što biste mislili o darovima? Što biste mislili o darovatelju? Biste li uporabljivali darove za sviranje, računanje ili pisanje iako ti darovi funkcioniraju u slučajevima kad ne rabite krive tipke? Što da pomislimo o onome koji svjesno ili iz neznanja daje djeci softver s krivim tipkama i/ ili s njime poučava matematiku? Šime Šuljić javio se da je on jedan od takvih i da je softver koji ima krive tipke Geo Gebra! U Školskim novinama u br. 31 od 12. listopada 2010. u članku Ima li u matematici demokracije? i u br. 35 od 9. studenoga 2010. Nečasna rabota (ne)poznatog kolege naznačeno je nekoliko temeljnih stvari matematike i/ili poučavanja i učenja matematike od interesa i za širi krug čitatelja (a ne samo nastavnika matematike). No, najprije treba upozoriti na nekoliko stvari. Tko (ne)smije postavljati pitanja? U prvom se tekstu nigdje „ne izriču uvrede nemalom broju nastavnika“ kao ni „nastavnim materijalima tisuća kreativnih nastavnika diljem svijeta“, niti „izradi interaktivnih internetskih stranica“. Šimi Šuljiću to se priviđa, jer toga u tekstu nigdje nema! U tom se tekstu problematiziraju softverska rješenja nekih matematičkih pojmova kao i pitanje vide li nastavnici to. I jesu li svjesni mogućih i nemogućih posljedica u svojem poučavanju uporabom takvoga manjkavog softvera. Ne spominju se konkretni nastavnici (imenom i prezimenom), niti se imenuje softver. Radi se o tekstu koji prakticira ad rem raspravu, a ne ad hominem kakvu pokušava prakticirati Šime Šuljić u svojem tekstu. Na ironično-sarkastične hiper- crni vrag s najzločestijim motivima)? Pa, matematika je izgrađena i stalno se izgrađuje na stalnom propitivanju dostignutog i na mogućnosti da svatko iznese svoje argumente i protuargumente (dokaz i kontraprimjer) ili elaborira nove činjenice. U matematici nema povjerenja na riječ ili skrivanja iza titula, udruga, autoriteta ili demokratske većine. Upozoravanje na to nije (niti može biti) uvreda nikome. Sve što je i postignuto u matematici rezultat je manjine/ pojedinca koji je uspješno argumentirao svoje tvrdnje i na mogućnosti provjere njegovih tvrdnji. (Odatle i aktualni prijepori u matematičkoj zajednici o tome može li se računalo uporabiti u matematičkom dokazu!) Je li velikom Euleru bila uvreda kad su mu (ne)poznati rušili tvrdnje? Za one koji ne znaju, Euler je jedan od najvećih i najproduktivnijih matematičara svih vremena. Poznat je i po tome da Klavir s krivim tipkama bole u dvjema anegdotama Šuljić se prepoznao, a nakon toga se bacio u potragu za identitetom autora prvoga članka Ima li u matematici demokracije? Smiju li „potpuno anonimne osobe ... postavljati pitanja“? Šuljić smatra da ne smiju. Što je simetrala kuta? Stručno elaboriranje tehničkih i metodičkih dostignuća Geo Gebre i usporedbe s drugim softverom kao alata za nastavu može se vidjeti na internetskoj stranici http://www.keypress.com/ x25230.xml. S takvim stvarima nastavnici trebaju biti upoznati prije nego donesu svoju odluku odnosno odluke o uporabi alata. Još jedanput treba naglasiti da je ovdje riječ o nastavi matematike i učenju, poučavanju djece (koja ne znaju matematiku!), a ne o blogerima i internetskim stranicama matematičara (koji znaju matematiku!). Usporedba je načinjena samo na temeljnim pojmovima nastave matematike. Svatko može razmotriti sine ira et studio taj elaborat i argumente te donijeti svoj sud i odluku. Još na nešto treba upozoriti! Šime Šuljić svojim je tekstom eksplicitno potvrdio da su Geo Gebri ugrađene krive tipke. Pokušava samo zamutiti i relativizirati primjedbe svojom interpretacijom. Ilustracije radi, dovoljno je osvrnuti se na prva dva primjera i Šuljićevo relativiziranje. Simetrala kuta jest zraka s početkom u vrhu kuta kojoj je bar još jedna (dakle sve) točka jednako udaljena od krakova kuta. Ovo je citat iz Matematičkog rječnika, Zagreb 1995., str. 214., autora Ivice Gusića koje je izdao Element, a recenzirali prof. dr. sc. Vladimir Devidé, mr. sc. Alemko Gluhak i prof. dr. sc. Vladimir Volenec. Ako to nije dosta da bi se uočilo pogrješno definiranje simetrale kuta koju zagovara Šime Šuljić, onda se može otvoriti Encyclopedia of Mathematics, vol. I, str. 104., koju je napisao Eric W. Weisstein, a izdala 2009. godine izdavačka kuća CRC Press iz New Yorka. Usporedite Šuljićevu tvrdnju s ovom Gusićevom definicijom i primjedbom iz prvog članka i Slika simetrale kuta u „Matematičkom rječniku“ zaključite kome se mogu uputiti ozbiljni prigovori! Tko tu ne razumije o čemu se radi: Šuljić ili Gusić, Devidé, Gluhak, Volenec, Element, Weisstein... Prije donošenja vlastitog zaključka čitateljima predlažem mali eksperiment, istraživanje: - nacrtajte kut (na papiru) i tražite od ispitanika da skiciraju/ nacrtaju simetralu kuta; - nacrtajte kut (ili dvije dužine koje se ne sijeku) i dva okomita pravca koje spominje Šime Šuljić, pa upitajte ispitanike što je na slici; - nacrtajte kut i simetralu kuta (sukladno Gusićevoj definiciji) i upitajte ispitanike što je na slici. U obrazloženju/interpretaciji drugog primjera Šuljić eksplicitno pojašnjava da su zbog potreba softvera dane krive tipke, a ne zbog nastave. Temeljna pitanja Vratimo se temeljnim pitanjima koja se vide u objavljenim tekstovima u Školskim novinama, a koja mogu biti zanimljivi širem krugu čitatelja. Principijelno je pitanje treba li se bespogovorno podrediti nesavršenosti tehnologije ili je mijenjati, usavršavati i podrediti je učeniku i nastavi? Mora li se respektirati dostignuta razina i iskustvo klasičnog poučavanja, a tehnologijom dati novu dimenziju poučavanju? Zašto bi učenik morao nešto dodatno (i nepotrebno) provjeravati (ili slijepo vjerovati računalu), jer to dostignuta razina računalnog programa ne može učiniti na pravi način? Tko u matematici, znanosti, svakodnevnom poučavanju smije postavljati pitanja, problematizirati određene činjenice i iznositi svoje mišljenje? Smije li to samo poznata osoba ili to smije i nepoznata (pa bila ona i je objavio stotine netočnih tvrdnji koje su mu oborili i poznati i nepoznati matematičari. Je li on zato manje velik? Smije li se u nastavi olako ignorirati psihološka razina problema? Primjerice, učenik uvijek vidi isti pravac, a računalo mu za različite kombinacije točaka tog pravca daje svaki put novu jednadžbu. Ili, simetrala je jedan objekt, a računalo mu daje dva objekta. Trebaju li geometrija i algebra biti usklađene i ne zbunjivati učenike? Argumenti sile ili sila argumenata? Treba li edukacijski softver brusiti matematičke definicije, pojmove, činjenice oslobađajući ih natruha didaktičkom materijalizma ili ih treba dodatno zagađivati odnosno komplicirati? Dakle, predlažem da svatko sam razmotri i sam sebi odgovori na neka od sljedećih pitanja. Treba li se nastavnik i nastava podrediti alatu i njegovim ograničenjima? Smije li beskonačno nepoznata osoba (ili izmišljena) ili samo poznata i priznata (ma što god to značilo) raspravljati o matematici? Kako treba raspravljati: argumentima sile ili silom argumenata? Je li ukazivanje na lošu odluku/aktivnost i njezino problematiziranje napad na osobu ili na odluku/aktivnost? Mogu li titule, autoriteti ili demokratske odluke zaštiti matematiku od netočnosti i gluposti? I treba li im se vjerovati na riječ? Na kraju, svaki čitatelj može još jedanput pročitati oba na početku spomenuta teksta i prosuditi o čemu je riječ. aktualno praksa odgojno-obrazovna 10 www.skolskenovine.hr broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. Terenska nastava: Učenici iz Ivanić Grada u posjetu Varaždinu Poduzetničke aktivnosti u praksi Pišu mr. sc. Jadranka Dorešić, dipl. oec. i Gordana Celinić Haramustek dipl. ing. preh. teh. Srednja škola Ivan Švear, Ivanić Grad D ana 15. listopada učenici četvrtog razreda komercijalnog smjera Srednje škole Ivana Šveara zajedno sa svojim predmetnim nastavnicama mr. sc. Jadrankom Dorešić, dipl. oec. i Gordanom Celinić Haramustek, dipl. ing. preh. tehn., bili su na terenskoj nastavi u Varaždinu. Cilj je bio utvrditi znanje iz strukovnih predmeta (povezati teoriju i praksu) te upoznati poduzetničke aktivnosti u praksi. Osim toga, cilj je bio i proširiti opću kulturu učenika. Ekološki način proizvodnje Posjetili su hladnjaču Podravke Kalnik, gdje su vidjeli načine skladištenja i čuvanja hrane u hladnjači, s kojima su se učenici do sada mogli upoznati samo teoretski na nastavi trgovinskog poslovanja; transporta, špedicije i osiguranja; poslovnih komunikacija, vanjsko–trgovinskog poslovanju, marketinga, poduzetništva i u okviru drugih stručnih predmeta. Učenici su na taj način dobili kompletan uvid u jednu Učenici su se na terenskoj nastavi upoznali s proizvodnjom i načinom skladištenja i čuvanja hrane u hladnjači, s čime su se do sada mogli upoznati samo teoretski na nastavi. Na taj su način dobili kompletan uvid u jednu vrlo važnu kariku proizvodnog procesa vrlo važnu kariku proizvodnog procesa robe, ali i plasmana robe na tržište gledano s ekonomskog i komercijalnog stajališta. Nakon toga su posjetili tvrtku Gumiimpeks koja se bavi djelatnošću proizvodnje i reciklaže te skladištenjem gume. Učenici su na terenu upoznali bescarinsku zonu Varaždina i uspješni ekološki način proizvodnje i reciklažu gume te proizvoda od gume, kao i način plasiranja robe na tržište, uglavnom inozemno. Ova nastavna cjelina teoretski je obrađena na satovima poznavanja robe iznimno kvalitetno i zanimljivo prvenstveno zahvaljujući njihovoj internetskoj stranici koja je bila od velike pomoći. Teoretska obrade nastavne cjeline guma izvedena je na jedan zanimljiviji i drugačiji način koji se učenicima jako svidio i otvorio nove, dosad nepoznate horizonte, a to sve skupa sada su vidjeli i uživo uz stručno vođenje zaposlenika. Učenici su obogatili svoje znanje, imali su prilike vidjeti nove tehnologije u tvrtki koja se bavi ekološkom reciklažom gume jednoj od tri u svijetu. U Varaždinu je nezaobilazno posjetiti uz asistenciju vodiča jedinu u Hrvatskoj entomološku zbirku kukaca Franje Košćeca, gdje su, među ostalim, zastupljene skoro sve obitelji reda leptira karakterističnih za ovo područje. Za svaku utvrđenu vrstu dani su lokaliteti i datumi nalaza. U ovoj zbirci uvrštena je građa kukaca skupljena u razdoblju od 1930. do 1970. godine u okolici Varaždina. Osim kukca, u ovoj su zbirci i priručne naprave kojima se u svom istraživačkom radu služio sam osnivač Franjo Košćec. Kroz zbirku vodila ih je kustosica Antica Bregović. U Gradskom muzeju Bili su i u Gradskom muzeju u Starom gradu. Osim pečatnjaka, sudačkih žezla i povijesnih dokumenata, izložene su i vrijedne zbirke cehova, topova, kamenih spomenika te hladno- (3) MALI TEHNOLOŠKI KUTAK (1) Vrijeme nosi svoje... Web 2.0 alati unutar NOK-a svoje mjesto pronalaze u međupredmetnoj temi Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. Kao takva ima mogućnost biti najsuvremenije dostupno nastavno pomagalo i sredstvo u svim odgojno-obrazovnim područjima Piše mr. sc. Nataša Ljubić Klemše učiteljica savjetnica, I. osnovna škola Bjelovar M ogućnostima multimedijskih prikaza i pristupa računalnim mrežama, osobito internetu, omogućen je trenutni pristup golemu i brzo rastućemu broju informacija iz cijeloga svijeta, omogućujući ujedno njihovo pretraživanje. Uz to, pridonosi razvoju učeničkih sposobnosti samostalnog učenja i suradnje s drugima te njihovih komunikacijskih sposobnosti, zatim razvoju pozitivnog odnosa prema učenju, unapređenju načina na koji učenici prikazuju svoj rad te njihovim pristupima rješavanju problema i istraživanju. Učenik u središtu učenja Isto tako, učinkovita i racionalna primjena informacijske i komunikacijske tehnologije u različitim situacijama daje bitan doprinos razumijevanju temeljnih koncepata u području tehnike i informatike. Stoga je odgovarajući pristup informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji nužno omogućiti svim učenicima i u svim predmetima. U svijetu postoji mnogo dobrih primjera uvođenja novih tehnologija u obrazovni proces. U Hrvatskoj još ima mnogo problema (tehnološke, pedagoške, organizacijske prirode) s kojima se susreću učitelji pri uvođenju ICT-a i e-učenja u nastavu, što rezultira nedovoljnim korištenjem e-učenja u nastavnoj praksi. U primjeni je treća generacija e-učenja (e-learning 2.0), čiji je glavni element primjena Web 2.0 alata, a karakteristika postavljanje učenika u središte učenja i poučavanja uz pomoć ICT-a i eučećih tehnologija, pri čemu je uloga učitelja potpuno drugačija od one u tradicionalnoj školi, koja u svome radu ne koristi i ne primjenjuje nove tehnologije. Učitelj je pomagač i poticatelj u radu svojim učenicima, a taj cilj realizira korištenjem Web 2.0 tehnologija i društvenog softve- ra koji uz određene pedagoške i didaktičke primjene omogućuje postizanje 95 posto uspješnosti u učenju (prema navodu William Glassera). U novoj obrazovnoj sredini učionici s jednim računalom na različite načine mogu biti korišteni Web 2.0 alati. Već od prvog razreda učenike se može i potrebno je navikavati na upotrebu i primjenu računala u svojem radu te ih uvoditi u svijet Web 2.0 kulture. Osim tehničkih preduvjeta (računala i prateće periferije i veze na internet), osnovno je da učitelj svojim primjerom učenicima pokažu da su FIT osobe (engl. Fluid in Technology), spretne u ophođenju informatičkom tehnologijom. Sljedeći koraci su individualni, ali ovisni o osobnosti učitelja. Najvažnije je učenika staviti u središte učenja i stjecanja iskustva. Wiki alati Dugogodišnji korisnici Web 2.0 alata znaju za MOODLE pri CARNetu kojemu mogu pristupiti svi učenici na teme- lju elektroničkog identiteta koji dobivaju od administratora imenika HUSO (hosting usluga za osnovne i srednje škole) sustava CARNeta. U izradu internetskih stranica škole unutar CMS-a (Content Management System), sustava za upravljanje sadržajima pri CARNet-u, a koje karakterizira jednostavno kreiranje i održavanje stranice škole te kontrola nad tijekom informacija u zajednici učenja i suradnju na projektu, upućeni su mnogi učitelji. Pri tome je zbog pojednostavljenja, ali i omogućavanja rada u pojedinim opcijama trebalo učenike podučiti kako raditi s uploadom, kako prenijeti podatke s određenog medija na računalo i kako iste učitati na internet. Pri tome su korišteni mnogobrojni Web 2.0 alati za audio i video podcasting. Za one željne spoznaja i izbora Web 2.0 alata magazin http://web2magazine.blogspot. com/2007/01/thanks-for-web-2. htm/ objavljuje listu najboljih 100 najboljih Web 2.0 alata. Iznimno korisni Web 2.0 alati uporabljivi u nastavi i izvan nje su Wiki alati. Korisni su u broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. aktualno praksa odgojno-obrazovna 11 www.skolskenovine.hr UpoznajMO sebe! (13) ga i vatrenog oružja. U travnju 2007. godine postav je obogaćen još jednom muzeološkom jedinicom, i to s oko 400 predmeta iz zbirki stakla, keramike i satova. Posebnost postava čini desetak soba koje, kao zasebne cjeline, kronološki predstavljaju stilska razdoblja: renesansu, barok, rokoko, empire, bidermajer, historicizam i secesiju. Šetnjom kroz te sobe doživjeli su duh prošlih vremena i način onodobnog življenja. Jedna prostorija u Muzeju posvećena je dvojici znamenitih Varaždinaca: povjesničaru i ilircu Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom te jezikoslovcu svjetskog ugleda Vatroslavu Jagiću. Posjetili su i tiflološku izložbu u organizaciji Tiflološkog muzeja iz Zagreba, koju je taj muzej prvi put postavio u svojem prostoru prije godinu dana, kada se u cijelom svijetu obilježavala 200. godišnjica rođenja izumitelja reljefnoga pisma za slijepe Louisa Braillea. Izložba govori o značaju Brailleova otkrića i djelu Vinka Beka, prvoga hrvatskoga tiflopedagoga, čiju ideju o obrazovanju i što kvalitetnijem životu slijepih osoba treba i nadalje promicati. Bili su i na Varaždinskom groblju, a s mnogim legendama i pričama upoznala ih je Mirjana Mikac, stručni vodič. Sve do dolaska Hermana Hallera, varaždinsko je groblje bilo kao i svako drugo. Danas na njemu počivaju mnoge poznate ličnosti. Spomenimo samo Vatroslava Jagića, Tomu Blažeka i Miljenka Stančića. Groblje je danas zaštićeni park prirode, a i spomenik kulture. Tome pridonose nadgrobni spomenici, čija se ljepota međusobno nadopunjuje s prelijepo oblikovanim zelenilom. Spomenimo reljef kipara Roberta Frangeša Mihanovića te djelo Antuna Agustinčića, koji daje poseban sjaj ovoj igri svjetla i sjene, zelenila i spomenika. Mističnost varaždinskog groblja U starom se dijelu groblja, zvanom pekel, mogu pronaći najstariji spomenici, a na spomeniku Johana Galina može se vidjeti božje oko, ispod kojeg se nalazi mrtvačka lubanja s dvjema prekriženim kostima. Ovakvi prizori samo produbljuju mističnost ovog mjesta. Herman Haller, kao nekadašnji nadziratelj, groblje je uređivao od 1905. do 1947., da bi ono danas moglo imati prepoznatljivi izgled. Zahvalni Varaždinci podarili su mu Aleju lipa, koja povezuje groblje i stari dio grada. Njihove se krošnje suvereno nadvijaju nad Hallerovom alejom. Sve te priče ponijeli smo u Ivanić Grad, podijelit ćemo ih sa svojim prijateljima te sačuvati uspomene na školske dane. može tumačiti određena zbivanja u obitelji (kad učenici dobiju privolu i povjerenje roditelja počinju iskazivati osobnost, a danas to biva vrlo brzo, jer roditelji imaju sve manje vremena za kontrolu svih djetetovih aktivnosti tijekom dana). Nadogradnja primarnom obrazovanju i na korisničkoj razini, a s porastom informatičkih znanja i na uredničkoj razini, što se posebice odnosi na nastavno i znanstveno osoblje koje raspolaže relevantnim informacijama koje se mogu objaviti na Wikiju. Putem društvenih mreža učitelj dobiva svojevrstan uvid obiteljske odnose, sklonosti, afinitete te na određeni način Premda se Web 2.0 alati ne dijele na naprednije i manje napredne, može se izvesti njihova nadogradnja u primarnom obrazovanju. Toj skupini pripadaju alati za izradu mentalnih mapa i blok-dijagrama, kojima će se učenici u primarnom obrazovanju moći koristiti samo uz pomoć učitelja koji će ih usmjeriti na njih i potrebu njihove upotrebe. Alate za organizaciju vremena učitelji će često koristiti u svom privatnom i profesionalnom životu, ali neće imati neposrednog utjecaja na učenike tako da ih oni moraju ili trebaju ovladati. Vrijeme nosi svoje... (Nastavlja se) Ljubav, motiviranost i međusobno povjerenje u zbornici Nije dovoljno da budemo kvalitetni u razredu, moramo to biti i u zbornici. I tu je važan softer ljubavi, motiviranosti, međusobne suradnje i povjerenja. U zbornici nam treba iskreno oduševljenje, odano i pošteno partnerstvo te prijateljska ljubav Ljubav je način međusobnog ophođenja, središnji faktor timskog suradništva, važniji produktivni faktor negoli strategija i racionalnost. Ljubav pripada području najvažnijega timskog softvera. Od članova tima treba ne samo zahtijevati nego i brinuti za njih, poticati ih i pratiti. Ravnatelj treba biti partner, prijatelj i otac. Motivirani želimo, izabiremo, hoćemo i djelujemo. Moramo biti poticani i usmjeravani jednakomjerno izvana (vanjska motivacija) i iznutra (unutarnja motivacija). Iznutra smo motivirani dobivamo li priznanja za svoje uspjehe, doživljavamo li sigurnost i zadovoljstvo u radu, osjećamo li povezanost s drugima u zbornici. Posao doživljavamo sa zadovoljstvom kada prihvaćamo izazov, rješavamo probleme, prevladavamo rizik, pretvaramo nesigurnost u sigurnost i ostvarujemo povezanost sa svima u zbornici. Drugima u zbornici trebamo prilaziti s uvažavanjem, pošteno, iskreno, profesionalno, s prihvaćanjem, pozitivnim stavom, odgovorno, cjelovito, sa suosjećanjem, uz opraštanje. Da bismo se mogli kvalitetno ponašati u zbornici važno je imati uvid u sebe, svoje ponašanje i reagiranje, prihvatiti sebe kakvi jesmo, slobodno i dozirano otkrivati sebe drugima. Pred sobom moramo imati idealni ja – kakvi bismo htjeli biti, realni ja – kakvi jesmo, svoje jakosti i slabosti. Sretni kvalitetnije surađujemo nego nesretni. Svoju sreću trebamo ne samo za sebe nego i za one s kojima surađujemo. Ključ sreće nije u genima niti u potrazi za povoljnim vanjskim okolnostima nego u našem svakodnevnom svjesnom ponašanju. Imamo 40 posto slobodnog prostora da sreću svjesnim djelovanjem i mislima povećamo ili smanjimo. Uspješni suradnici proizvode rezultate, razvijaju nove ideje, motiviraju i povezuju suradnike. Što ne želiš da suradnici čine tebi, ne čini niti ti njima. Postupaj sa suradnicima kako bi rado da oni postupaju s tobom. Timska suradnja je važna u zbornici. Njoj je potrebna zajednička interpersonalna kvaliteta. Vrijeme velikih, genijalnih i kreativnih pojedinaca pripada prošlosti. Individualna se kreativnost mora razviti u timsku. Timska kreativnost nije zbroj kreativnosti pojedinih članova tima nego nova kvaliteta različita od one pojedinog člana i sume njihovih pojedinačnih kvaliteta, vrijednosti Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša psihoterapeut i komunikolog i produktivnosti. Discipline bi se lako složile kad ne bi bilo i njihovih predstavnika. Da bi zbornica bila više nego samo zbroj njezinih članova potrebno je ono između – međusobna suradnja. Važna je međusobna povezanost, suradnja, odnosi, komunikacija, prilagođavanje i doživljavanje suradnika. S optimalnom organizacijom postižemo 20 posto suradnje, a ostalo ovisi o stavu suradnika, njegovoj osobnoj odgovornosti, svijesti i načinu promatranja. Suradnja uključuje osobnu odgovornost, unutarnju motivaciju, slobodno prihvaćenu obavezu. Odgovornost pretpostavlja izbor (autonomiju), volju (inicijativu) i kreativno reagiranje suradnika. Odlučni se odlučuju za ono što im je važnije. Preuzimaju glavnu ulogu u svom životu. Ako nešto žele i nemoguće postaje moguće. Odlučni se doživljavaju kao autori, a ne žrtve svog života. Prihvaćaju posljedice svojih odluka. Ne osjećaju se upravljanima od drugih. Ne možemo utjecati na vjetar, ali možemo upravljati jedrima. Ako ne možemo promijeniti lošu situaciju, možemo svoj stav prema njoj. Kontrola se premješta izvana prema unutra. Sami smo odgovorni za naše doživljavanje. Stres ne postoji kao takav nego ga mi stvaramo. Izabrali smo takav doživljaj. Svaki kreira stres na osnovi osobnog iskustva. Stvarima dajemo individualno značenje. Ako sami ne dopustimo, nitko i ništa nas ne može naljutiti. Na nas ne djeluju događaji nego naš način reagiranja na njih. Osobno odgovornu i slobodnu suradnju i obavezu nazivamo obvezivanjem (commitment). Odgovornost se doživljava kao užitak. Međusobno povjerenje u zbornici omogućuje zajednički i timski rad, čini ga bržim, potiče prihvaćanje promjena, štedi novac, povezuje i štiti unutarnju motivaciju i djelotvorno je. Ne uspijeva u modelu oni gore i oni dolje . Faktor je vjerodostojnosti. Povremene suradnike pretvara u stalne. Nema kvalitetu vječnog trajanja. Pametan egoist surađuje i ima povjerenja. Pogreška je vjerovati svima i nikome, previše i premalo. U prvom slučaju postajemo plijen drugih, a u drugome bez drugih. Kod povjerenja možemo dobiti ili izgubiti, a kod nepovjerenja uvijek gubimo. Tko ne želi ništa izgubiti ne može ništa dobiti. Nepovjerenjem izazivamo nepovjerenje. Povjerenje se ne može pozitivno dokazati. Ako nemamo povjerenja u povjerenje i nepovjerenje u nepovjerenje, nikad nećemo doznati je li povjerenje opravdano. Tko sebi vjeruje i sebi dopusti ranjivost, u sebi je siguran, ima unutarnju opuštenost i jakost, može izdržati napetost između očekivanog povjerenja i mogućnosti razočaranja, dobiva povjerenje i drugih. Zbornica odražava dušu svake škole. Nju ne sačinjavaju samo stol i stolci nego i oni koji na njima sjede za vrijeme odmora i sjednica. Za tim se stolom moramo snabdijevati novim idejama, dobivati novu energiju, ali i rješavati razne nedoumice. Tu bismo trebali dobivati supervizijsku pomoć u našem radu s učenicima. Sve to je nemoguće bez navedenih pretpostavki, umijeća i vrlina, odnosno, rada na sebi i svom ponašanju. (U sljedećem broju: Lukavo, naivno i pametno ponašanje učitelja) 12 www.skolskenovine.hr odgojno-obrazovna aktualno praksa KURIKULUM - Tematska bibliografija S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjetnih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar Odgojno-obrazovni standardi (3) • Šoljan, N. N. (2007). Taksonomija svjetskih razvoja u obrazovanju: prema (de)konstrukciji pedagogije. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Svezak 1. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan & N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 411. – 441. Društvo znanja: između znanja i neznanja. Standardizacija ili personalizacija obrazovanja. Bolonjski proces. Svjetski prostor obrazovanja. Vodič kroz Hrvatski nacionalni obrazovni standard (2005). Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Prema kvalitetnoj hrvatskoj školi. Hrvatski nacionalni obrazovni standard. Nacionalni nastavni uputnik (kurikulum) i HNOS. Kako je nastao HNOS? Kako primijeniti HNOS? HNOS i nastavne teme. Praćenje i vrednovanje kakvoće obrazovanja – nužan uvjet za ostvarivanje ciljeva HNOS-a. Zajednički okvir za procjenu napredovanja u učenju stranih jezika i za samoprocjenu učenika. Razvoj i provedba HNOS-a. • Kompetencije • Batarelo, I. (2007). Obrazovanje nastavnika za poučavanje temeljno na kompetencijama. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 1. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 16. – 28. Kompetencije u sustavu odgoja i obrazovanja. Informacijsko komunikacijska tehnologija (ICT). Kompetencije nastavnika. Buljubašić-Kuzmanović, V. (2007). Očekivani i željeni ishodi učenja: kompetencijski pristup. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 110. – 118. Polazišta. Konceptualne odrednice, metodološke pretpostavke i predmet istraživanja. Rezultati istraživanja i diskusija. Đuranović, M. (2007). Socijalna kompetencija učitelja u suvremenoj školi. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 174. – 181. Prema suvremenoj školi. Socijalna kompetencija učitelja Kuljašević, K. (2007). Ključne obrazovne kompetencije za cjeloživotno učenje: predškolski pedagog i informacijska tehnologija. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 320. – 329. Informacijska pismenost ili: što je još osim tehnologije potrebno? Informacijski sustavi i tranzicijski procesi. Kompetencije za informatičke tehnologije. Cjeloživotno učenje i internet. Luketić, D. (2007). Značenje stjecanja poduzetničkih kompetencija na razini obveznog obrazovanja. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 381. – 389. Razvoj i poticanje poduzetničkih kompetencija. Poduzetništvo kao dio nacionalnoga kurikuluma. Poduzetništvo kao dio školskog kurikuluma. Kako poučavati djecu i učenike poduzetničkoj kompetenciji? Mattes, W. (2007). Rutinski planirati – učinkovito poučavati. Zagreb: Naklada Ljevak. Planiranje nastave usredotočene na kompetenciju. PISA-ini podaci kao temelj za poboljšanje kompetencije čitanja. S načelom nastavnika glasovira ostvarit ćete obrazovne standarde. Mijatović, A. (2005). Od minimalne kompetencije do profesionalne djelotvornosti učiteljstva. U: Stanje i perspektive obrazovanja nastavnika. Ur. V. Rosić. Rijeka: Filozofski fakultet, Odsjek za pedagogiju, str. 27. – 40. Pedagoške kompetencije. Nastavnik – činovnik ili kreator? Škola i intelektualni kapital. Nastavnik i odgoj/obrazovanje. Petljak-Jakunić, B. (2007). Profesionalni razvoj učitelja primarnog obrazovanja – između motivacije i kompetencije. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 522. – 533. Učitelj – od motivacije do kompetencije. Kompetencije učitelja. Implementacija kurikuluma. Nove perspektive. Piršl, E. (2007). Interkulturalna osjetljivost kao dio pedagoške kompetencije. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 1. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 275. – 292. Interkulturalizam i interkulturalna kompetencija. Metakognitivne sposobnosti i interkulturalna kompetencija. Razvojni model interkulturalne osjetljivosti. Metkognitivne sposobnosti i DMIS. Važne pretpostavke u odgoju i obrazovanju na interkulturalnu kompetenciju. Prevendar, N. (2007). Socijalno-pedagoška kompetencija suvremenog nastavnika. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 585. – 596. Razvoj škole, nastave i nastavnika. Suvremena škola. Nepoželjne pojave u školi. Uloga nastavnika u suvremenoj školi. Stručno-pedagoške kompetencije nastavnika. Socijalna kompetencija nastavnika. Pedagoškosocijalno osposobljavanje nastavnika. Sever-Carnevali, S. (2007). Suvremene kompetencije pedagoga. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan i N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 640. – 646. Nacionalni kurikulum. Školski kurikulum. Nastavnici. Školski pedagog. Šarić, Lj. & Modrić, N. (2007). Socijalna kompetencija odgajatelja u dječjem vrtiću. U: Pedagogija: prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja. Sv. 2. Ur. V. Previšić, N. N. Šoljan, N. Hrvatić. Zagreb: Hrvatsko pedagogijsko društvo, str. 685. – 692. Socijalna kompetencija odgajatelja u prepoznavanju temeljnih potreba. Rezultati istraživanja. • • • • • • • • broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. Stručno usavršavanje u Bugarskoj Piše Hermina Koren pedagoginja u OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića, Varaždinske Toplice Kako interaktivno podučavati? Prigoda za razmjenu iskustava i stvaranje novih prijateljstava učitelji i profesori iz cijele Europe na seminaru u Sofiji Z ahvaljujući kontinuiranom informiranju škola o programima i djelatnostima kojima se bavi, pobliže sam upoznala Agenciju za mobilnost i programe EU (AMPEU) i otkrila široku lepezu mogućnosti koje se nude hrvatskim školama i svima koji u njima rade. Odabravši program Comenius koji je namijenjen svim osobama uključenima u proces predškolskog odgoja i školskog obrazovanja, a čiji su ciljevi, među ostalim, podizanje razine kvalitete školskog obrazovanja u Europi, poboljšanje kvalitete i broja mobilnosti učenika, nastavnika i nenastavnog osoblja u Europi, učenje i razumijevanje raznolikosti europskih kultura i jezika te poticanje poboljšanja u pedagoškim pristupima i upravljanju školama, odlučila sam se prijaviti za sudjelovanje na stručnom seminaru How to teach interactively? (Kako interaktivno podučavati?), koji se održavao u glavnom gradu Bugarske, Sofiji. Metode učenja Jedan od ciljeva AMPEU-a, „poticanje poboljšanja u pedagoškim pristupima i upravljanju školama”, ujedno je profesionalni imperativ u radu svakoga školskog pedagoga. Potreba za radom s učiteljima početnicima i učiteljima s malo radnog iskustva, osobito pri metodičkom kreiranju nastavnog sata, vodila me pri odabiru teme za stručno usavršavanje. U Bugarskoj smo se podsjetili, odnosno naučili smo da interaktivne metode podučavanja podrazumijevaju odnos, odnosno dijalog u kojem se između učitelja i učenika, ali i između samih učenika u grupi, izmjenjuju zna- nje, informacije na koordiniran i na temelju zajednički prihvaćenih pravila usklađen način. Za interaktivno podučavanje i učenje potrebno je okruženje u kojem se aktivnosti mijenjaju prema logičnom redoslijedu, u kojem je prostor maksimalno iskorišten za upotrebu vizualnih pomagala, rada u grupi, u paru ili individualno, u kojem vlada pozitivna, podržavajuća, stimulativna mikroklima (međuodnosi), u kojem postoji stalni povrat informacija, u kojem su učenici vrlo aktivni, osobito u timskom radu, u kojem učitelj ima ulogu pomoćnika i pružatelja podrške, u kojem je potrebna kombinacija različitih vrsta kontrole (samokontrola, grupna kontrola, indirektna kontrola učitelja) te u kojem učenici imaju značajan udio slobode pri kreiranju nastavnog procesa. Motivacija učenika U procesu interaktivnog podučavanja učenici su motivirani, timski orijentirani, razvijaju vještine suradnje, tolerancije, pažnje, prihvaćaju različitosti u mišljenju i stavovima, spremni su na kompromise, ne izražavaju agresiju. Učitelji su, pak, sposobni efikasno kontrolirati vlastite emocije i nezadovoljstvo, prevladavaju predrasude vezane uz autoritet („jedini autoritet je učiteljev, jedina istina je učiteljeva”) i ne brinu da će davanjem više slobode i prava na mišljenje i izbor učenicima njihov vlastiti autoritet biti ugrožen. Metode koje smo u sedmodnevnom radu proučili i razradili na praktičnim primjerima bile su SWOT analiza, 3 (4, 5...) najvažnije stvari, Piramida, Bljesak, Oluja ideja, Pisanje ideje, Lavina, Krug, Sastavak, Semafor, Akvarij, • Interaktivne metode podučavanja podrazumijevaju odnos, odnosno dijalog u kojem se između učitelja i učenika, ali i između samih učenika u grupi, izmjenjuju znanje, informacije na koordiniran i na temelju zajednički prihvaćenih pravila usklađen način Kognitivne mape, Crtanje ideje, Igra uloga, Igre simulacije, Dramatizacija, Podijeljeni poster, Rasprava i Debata. Stručnom usavršavanju prisustvovalo je 12 sudionika - učitelja u osnovnim školama, nastavnika u srednjim, profesora na fakultetima te jedna prosvjetna inspektorica - iz zemalja Europske Unije: Portugala, Španjolske, Italije, Rumunjske, Slovenije, Irske, Litve i moja malenkost (pedagoginja u OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića Varaždinske Toplice). Interaktivnosti su nas podučavali prof. dr. Viara Todorova Gurova, sveučilišna profesorica za obrazovanje odraslih i menadžment u obrazovanju na Filozofskom fakultetu sveučilišta St. Kl. Ohridski u Sofiji, zatim prof. Vanya Borisova Bozhilova, asistentica na Filozofskom fakultetu sveučilišta St. Kl. Ohridski u Sofiji, obrazovanje odraslih i menadžment u obrazovanju, i prof. Stoyan Saev, asistent na Filozofskom fakultetu sveučilišta St. Kl. Ohridski u Sofiji, ICT u obrazovanju. Organizacija stručnog usavršavanja bila je pod okriljem udruge National Association of the Bulgarian European Clubs (NABEC), čija je osnivačica i predsjednica dr. Krasimira Vasileva sa Sveučilišta u Sofiji. Razmjena iskustva • • Za interaktivno podučavanje i učenje potrebno je okruženje u kojem se aktivnosti mijenjaju prema logičnom redoslijedu, u kojem je prostor maksimalno iskorišten za upotrebu vizualnih pomagala, rada u grupi, u paru ili individualno Očekivanja koja sam imala prijavljujući se za stručni seminar u Bugarskoj potpuno su se ostvarila, tim više što sam uočila da neke od interaktivnih metoda već aktivno koristim u svom radu, a vjerujem da je to slučaj i kod mnogih naših učitelja odnosno nastavnika. No, moram spomenuti da točku na i cjelokupnog dojma sa stručnog usavršavanja stavlja jedanaestero divnih ljudi, učitelja, profesora iz cijele Europe koji su ovo sedmodnevno iskustvo učinili nezaboravnim i vrijednim prenijeti ga drugima te ga uskoro ponoviti. aktualno regija broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. BOSNA I HERCEGOVINA Posjet Ministarstvu obrazovanja, znanosti i športa RH Pojačati partnerske odnosne u obrazovanju Č elnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti boravili su sredinom studenoga u uzvratnom posjetu Ministarstvu obrazovanja, znanosti i športa Republike Hrvatske. Tom su prilikom federalna ministrica obrazovanja i znanosti Meliha Alić i hrvatski ministar znanosti obrazovanja i športa Radovan Fuchs izrazili obostrano zadovoljstvo odličnim prijateljskim i partnerskim odnosima Hrvatske i BiH. Razgovarali su o poboljšanju i konkretizaciji suradnje u području znanosti i obrazovanja u sklopu već postojećih potpisanih ugovora u tom području. Operacionalizacija sporazuma iz 2002. godine Posebno se razgovaralo o operacionalizaciji Sporazuma o znanstveno-tehnološkoj suradnji koji je potpisan 2002. godine između Vlade Republike Hrvatske i Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, koji nudi realizaciju zajedničkih projekata i sudjelovanje u regionalnim, europskim i međunarodnim programima, razmjenu iskustava i znanja te suradnju znanstveno-istraživačkih i istraživačko-razvojnih organizacija. Federalna ministrica istaknula je da Bosna i Hercegovina cijeni snažnu političku i tehničku potporu CRNA GORA U koju joj Hrvatska pruža u cilju što bolje integracije u euroatlantske organizacije, a posebno je zahvalila na financijskoj pomoći Bosni i Hercegovini koja se ostvaruje raznim projektnim podrškama. Važna tema sastanka bila je državna matura, pri čemu je ministrica naglasila da je Bosna i Hercegovina zainteresirana za iskustva koja je Hrvatska imala prilikom provođenja toga iznimno zahtjevnog projekta. Tema od posebnog interesa bila je petogodišnje iskustvo u provedbi Bolonjskog procesa i planirani daljnji koraci usmjereni prema boljem uređivanju sustava visokog obrazovanja. Zanimanje za NOK Ministrica Alić iskazala je veliki interes za suradnju u području povećanja obuhvata djece predškolskim odgojem i obrazovanjem, provedbe Nacionalnoga okvirnog kurikuluma i Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira. Hrvatski ministar znanosti, obrazovanja i športa zahvalio je na posjetu kao i na sadržajnom razgovoru te izrazio još veću spremnost Ministarstva u konkretizaciji daljnje suradnje s Federalnim ministarstvom obrazovanja i znanosti BiH. Prema FMON Priredio Ivica Buljan Visoko obrazovanje Mobilnost studenata i mladih profesionalaca Ministarstvu prosvjete i znanosti Crne Gore, u odjelu za visoko obrazovanje, krajem listopada održan je informativni sastanak o programu Mediteranski ured za mlade, s posebnim osvrtom na pilotprojekt koji se realizira u okviru programa Mobilnost studenata i mladih profesionalaca. Sastanak je održan s ciljem boljeg informiranja predstavnika ustanova visokog obrazovanja o ciljevima i značaju programa i stipendijama koje se osiguravaju u njegovu okviru. Također, pojašnjeni su uvjeti i postupak prijave za ustanove visokog obrazovanja koje žele konkurirati za sudjelovanje u programu. Svrha i cilj programa Mediteranski ured za mlade jesu promocija mobilnosti mladih ljudi, kako studentske tako i radne, na Mediteranu. U početku svog djelovanja Ured će implementirati pilot-program Mobilnost studenata i mladih profesionalaca te informativ- ni centar o programima mobilnosti za mediteranske zemlje. Zemlje članice programa su Albanija, Bosna i Hercegovina, Cipar, Crna Gora, Egipat, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Libanon, Malta, Maroko, Slovenija, Španolska, Tunis i Turska. Ministarstvo prosvjete i znanosti nacionalni je operator u programu. Predstavnici ustanova visokog obrazovanja bliže su upoznati s ovim programom kroz prezentacije i izlaganja predstavnica Ministarstva prosvjete i znanosti Nade Kovač i Biljane Mišović, nakon čega su u raspravi prepoznata određena pitanja koja treba podrobnije definirati te je potvrđeno da će Ministarstvo pružiti svu nužnu podršku u procesu prijave ustanova visokog obrazovanja koje se žele uključiti u program. Prema MPNCG Priredio Ivica Buljan 13 www.skolskenovine.hr SRBIJA Velik interes za učenje hrvatskog jezika Međusobno upoznavanje, druženje te razmjena iskustava bili su razlozi susreta učenika srednjih škola koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku u Mađarskoj i Srbiji. Susret je održan 19. studenoga u Pečuhu, u školskom centru i Učeničkom domu Miroslav Krleža. Član Izvršnog odbora Hrvatskoga narodnog vijeća zadužen za obrazovanje Pero Horvacki ističe značaj tog susreta. “Učenici mađarskih, hrvatskih i srpskih škola međusobno se upoznaju te razgovaraju o problemima, uspjesima i pozitivnim stranama učenja na hrvatskom jeziku. Ta će im iskustva itekako dobro doći kada se vrate u svoje škole.“ Antonija Tumbas, učenica 3.f razreda subotičke gimnazije, kaže da je učiti materinski jezik u potpuno jezično stranom okružju mnogo teže. “Shvatili smo da je njima teže ne samo naučiti nego i očuvati vlastiti jezik. Velika je jezična razlika, a nama je mnogo lakše.“ Za učenika istog razreda Vladimira Peića zanimljivo je što je u Mađarskoj mnogo učenika zainteresirano za nastavu na hrvatskom jeziku. Njemu se također sviđa učenje u školskom centru. “Pažnju mi je privuklo to što je ovaj učenički dom gotovo popuRavnatelj ustanove njen. Učenici su ovdje navikli na Gabor Gyorvari drugačije uvjete, ponosan je na jer nama je srpski uspjeh škole te jezik bliži nego ističe da je ona njima mađarski. doista centar Zato je nama lakše očuvanja hrvatskog naučiti hrvatski. Uvjeti za učenje jezika i naroda u školskom cenu Mađarskoj. tru bolji su nego Dodaje da je to kod nas. Jedino je škola hrvatske prostor za učenje tradicije i europske vrlo mali i može se samo prespavati.“ budućnosti Ravnatelj ustanove Gabor Gyorvari ponosan je na njezin uspjeh te ističe da je ona doista centar očuvanja hrvatskog jezika i naroda u Mađarskoj. Dodaje da je to škola hrvatske tradicije i europske budućnosti. Sastavni je dio mađarskog odgojno-obrazovnog sustava i zadaća joj je pripremiti učenike za maturalni ispit na srednjem i višem stupnju, odnosno za klasifikacijske ispite visokih učilišta. Nastavni jezik je hrvatski, a tradicionalno se na mađarskom jeziku radi na satima mađarskoga jezika i književnosti. Stručni predmeti predaju se dvojezično. Prema Subotica Danas SLOVENIJA Donesen plan aktivnosti za Bolonjski proces U slovenskom Ministarstvu za visoko školstvo, znanost i tehnologiju na redovitoj sjednici održan je sastanak članova nacionalne stručne skupine za Bolonjski proces, na čelu sa Stojanom Sorčanom, v.d. ravnatelja za visoko obrazovanje. Izradili su plan aktivnosti do lipnja 2011. godine, za završetak projekta u Bolonji uz potporu Europske komisije. Dogovoreno je i održavanje stručnog seminara o sudjelovanju visokih učilišta i gospodarstva u pripremi stručnih tečajeva, na kojem će se predstaviti primjeri dobre prakse u području energetike. Seminar će biti posvećen visokoškolskim ustanovama i studentima. Sredinom prosinca u Ljubljani će se održati seminar o strukturi studija. Gost će biti David Crosier iz programa Eurydice 2, a u veljači iduće godine bit će održana nacionalna konferencija o visokom obrazovanju i internacionalizaciji visokog obrazovanja. Kao dodatnu djelatnost članovi Nacionalne skupine bolonjskih stručnjaka postavili su sami sebi obavezu konzultacije za doktorski studij u Sloveniji i vrednovanje novih doktorskih programa, što se planira provesti u travnju iduće godine. Prema MVZT I. Buljan aktualno svijet 14 www.skolskenovine.hr FRANCUSKA Š broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. Kako motivirati djecu? (2. dio) Adolescente treba usmjeravati i ohrabrivati ok koji donosi pubertet, njegove posljedice na percepciju vlastitog ja i odnosi s drugima destabiliziraju adolescenta i čine ga manje raspoloženim za učenje. Tim više što korištenje novih tehnologija narušava njegove odnose s odraslima, ali i s radom. Naučiti dijete da svladava prepreke U višim razredima osnovne škole djetetu je potreban pravi autoritet, koji uzima u obzir njegove prolazne slabosti. To znači da je nužno ohrabrivati njegov rad, ne postavljati ljestvicu ni previsoko ni prenisko, poticati njegovu odgovornost, a da ga se pritom ne prepusti samome sebi, zanimati se za njega, a da ga se pritom ne guši. Iznutra destabiliziranom, a privučenom tisućama stvari izvan škole potrebna mu je jasna orijentacija. To znači da ga treba poticati da redovno radi, ograničiti mu gledanje televizije, poticati prakticiranje sportskih ili umjetničkih aktivnosti kako bi se njegova energija kanalizirala. Izazov je za roditelje paziti kako njihovo dijete napreduje u školi, a da se pritom ne usredotočuju na krajnji rezultat. Moraju imati na umu da bi prejaki pritisak mogao izazvati demotiviranost. Adolescent počinje raditi za sebe, a ne više da bi udovoljio roditeljima. Stoga je važno poticati njegovu želju za učenjem. Roditelji koji pomažu djetetu otkriti njegove potrebe i naglasiti jake strane pozitivno utječu na njegovo samopoštovanje, što dijete čini jačim i pomaže mu da lakše svlada teškoće, kako u školi, tako u životu općenito. Djetetu treba objasniti da se ne smije usredotočiti na ocjenu niti dramatizirati zbog svojih pogrešaka. Da bi u tome uspjeli, roditelji moraju imati na umu da se ocjene odnose samo na sposobnosti u određenom trenutku i da nisu odraz vrijednosti njihova djeteta Pomoć pri izradi profesionalnog projekta Praćenje srednjoškolca u izradi njegova projekta vrlo je važna etapa. On će u tome bolje uspjeti ako mu razdoblje nakon mature bude manje apstraktno. Roditelji stoga trebaju uzeti u obzir njegove želje, kvalitete i školski uspjeh, pazeći da na njega ne projiciraju vlastite ambicije. Mogu ga povesti na susret sa stručnjacima iz područja koje ga privlači, a koji će mu govoriti o njihovu zanimanju, potrebnim sposobnostima, zaprekama i zadovoljstvima koje dotično zanimanje pruža. Obavljanje prakse omogućit će mu da provjeri svoje sposobnosti u doticaju sa stvarnošću, kao što će ga nekoliko dana eksperimentiranja bez novih tehnologija povezati s unutrašnjim izvorima. Kada njegov projekt bude definiran, roditelji ga mogu potaknuti da potraži informacije koje će mu omogućiti ostvarenje tog projekta, ne zaboravljajući da će prva orijentacija bez daljnjega tijekom vremena evoluirati. Mogućnost da će se adolescent zatvori u privrednu granu za njega je neprihvatljivo i nadasve pogrešno. Sociolozi predviđaju da će današnji studenti obavljati sedam ili osam zanimanja. Neka, dakle, u to istraživanje uđu odlučno i bez straha. Usmjeravanje podrazumijeva čitanje časopisa, romana ili putopisa, rasprave s odraslima u koje će ga roditelji uključiti potičući ga da izrazi svoje mišljenje... Današnje adolescente vrlo je lako obeshrabriti. Najvažnije je stoga da ga roditelji podrže kako bi prihvatio da mora ići polako, a da se pritom ne obeshrabri, i to sve dok ne shvati što se od njega traži i dok ne počne napredovati. Roditelji koji pomažu djetetu otkriti njegove potrebe i naglasiti jake strane pozitivno utječu na njegovo samopoštovanje, što dijete čini jačim i pomaže mu da lakše svlada teškoće, kako u školi, tako u životu općenito. Djetetu treba objasniti da se ne smije usredotočiti na ocjenu niti dramatizirati zbog svojih pogrešaka. Da bi u tome uspjeli, roditelji moraju imati na umu da se ocjene odnose samo na sposobnosti u određenom trenutku i da nisu odraz vrijednosti njihova djeteta. Dakle, dijete nije nitko i ništa ako je dobio lošu ocjenu niti je genijalan ako je dobio odličnu ocjenu. Suradnja roditelja i profesora Kako adolescent može poštivati profesore ako mu roditelji govore da su nekompetentni? Kako se može zainteresirati za njihovo poučavanje ako se njihova vrijednost neprestano umanjuje? Adolescenti imaju potrebu osjetiti povezanost odraslih - roditelja i profesora - kako bi i u učenju pronašli smisao. Na roditeljima je stoga da izbjegavaju obračune sa školom, a na profesorima da roditelje prebrzo ne osuđuju za popustljivost... Da bi dijete ostvarilo uspjeh u školi, nužno je da se roditelji i profesori redovno susreću, i to ne samo da bi govorili o ocjenama i vladanju. Ako primijeti da mu roditelji i profesori, dakle odrasli s kojima dolazi u kontakt, daju ključeve za razumijevanje svijeta u kojem živi i nalaženje svoga mjesta u njemu, više će se zalagati. Dijete u višim razredima osnovne škole ima manjak motivacije ako pokazuje nekoliko od sljedećih znakova: • ne vidi smisla u tome što uči; • omalovažava svoje profesore; • ujutro ne želi ustati iz kreveta; • zaboravlja zabilježiti što ima za domaću zadaću; • zaboravlja predati zadaće, čak i one koje je napisao; • ne nadoknađuje propuštene satove; • ne sluša na nastavi i neopravdano izostaje iz škole; • za vrijeme odmora ostaje u razredu; • satima sjedi pred televizijom; • često ide liječniku; • žali se na umor i spava na satu. Umoran zbog teškoga gradiva i zabrinut za budućnost, srednjoškolac se lako može obeshrabriti. Stoga ga hitno treba motivirati osobnim projektom. Adolescent koji sanja o tome da što prije uzleti teži, čini se, samo jednome: da pobjegne od školskih i obiteljskih obaveza koje su mu postale preteške. Na tom su putu dvije neprilike: suviše često izlazi pa njegovi prijatelji i aktivnosti u slobodno vrijeme prevladavaju nad školskim obavezama ili nedovoljno izlazi i zatvara se u virtualni svijet videoigara i društvenih mreža, udaljavajući se od stvarnosti. Ta dva zastranjenja mogla bi ga povući unatrag. Nužno je, dakle, prije nove školske godine s adolescentom utvrditi okvir njegova rada, i to na temelju ugovora kojim će se obvezati da će uravnotežiti društveni i školski život. Ako prekrši pravilo, bolje je tražiti od njega da odvoji dio svog vremena ili svoje osobnosti negoli ga, primjerice, potpuno lišiti sporta, što je izvor neravnoteže njegove životne higijene. Tako bi, primjerice, mogao dobiti zadatak da tijekom tjedan dana usisava stan, pregledava zadaće svoga mlađeg brata, ide u kupnju... Preuzete odgovornosti omogućavaju da adolescent upozna samoga sebe, stekne pozitivnu sliku o sebi i ponovno uspostavi kontakt sa stvarnošću. Iz istih razloga roditelji mogu poticati rad udvoje, s kolegom ili u maloj grupi, što je u toj dobi idealno za povećanje motivacije. Motivacija je nužna za napredak Prije nego što izradi osobni projekt (odabir fakulteta ili zanimanja), adolescenta je potrebno potaknuti da se zapita o svojim adutima, potrebama, željama, prioritetima, vrijednostima, ukusima i interesima. Nakon tog procesa, objektiv će sâm izroniti. Iako neprecizan, donosi motivaciju koja je nužna da bi mogao napredovati. Roditelji imaju presudnu ulogu tijekom te etape. Da bi razvili široku viziju djetetovih sposobnosti, ne trebaju se držati samo njegovih školskih rezultata, već uzeti u obzir umjetničke, sportske i druge aktivnosti. To mu priznati i pokazati znači pomoći mu da uvidi svoje adute i potrebe koje će moći artikulirati tijekom svoga srednjoškolskog puta. Transfer sposobnosti priznatih u nekoj drugoj domeni u školski rad važan je čimbenik motivacije. Dijete u srednjoj školi ima manjak motivacije ako pokazuje nekoliko od sljedećih znakova: • redovno kasni na satove i ponekad markira; • zatvara se u sebe ili naljuti čim mu počnete govoriti o školi; • već je predao dvije prazne stranice tijekom testa; • ne uspijeva se koncentrirati; • teško mu je planirati obaveze za iduća tri dana; • razmišljanje o profesionalnoj orijentaciji za njega je stresno; • boli ga glava u dane kada piše test; • nema društvenog života ili on prevladava nad životom srednjoškolca; • napustio je sve izvanškolske aktivnosti ili se bavi gotovo isključivo njima; • većinu vremena provodi na internetu. Prema Psychologies Priredila Marina Suman tema broja aktualno Tema broja: Pravilnik o ocjenjivanju broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. 15 www.skolskenovine.hr Potvrda učiteljeve profesionalnosti i autoriteta Pravilnik u središte stavlja nastavnike, iako se dugo govorilo da su marginalizirani i da samo učenici i roditelji imaju brojna prava. Pošlo se od činjenice da onaj tko poučava daje elemente ocjenjivanja i donosi odluku o ocjeni i u tome nije ništa čudno, jer se kreće od pretpostavke da su učitelji i nastavnici stručno najosposobljeniji za planiranje, donošenje kriterija i izbor metode te provedbu i nadzor ocjenjivanja učenika N akon punih petnaest godina naš je obrazovni sustav krajem rujna, dakle u vrijeme kad je nastava u našim osnovnim i srednjim školama već bila u punome jeku, dobio posve nov i moderan Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi – kraće rečeno Pravilnik o ocjenjivanju. Petnaest dugih godina na snazi je bio stari pravilnik koji je, kako mnogi kažu, bio pun rupa i loših rješenja, prepun s jedne strane administriranja i marginaliziranja učitelja, a s druge strane pun želje da se što više ugodi učenicima i njihovim roditeljima, da se ispoštuju sve konvencije o pravima djece, da se uzmu u obzir moguće posljedice svih teorija o preopterećenosti učenika ili njihovoj izloženosti stresu. Predstavljajući prije dva mjeseca ovaj dokument, državni tajnik Želimir Janjić naglasio je Pripremili Marijan Šimeg i Branko Nađ da je iz Pravilnika maknuto sve ono što se moglo smatrati činovničkim dijelom posla nastavnika te da se željelo napraviti ravnotežu između onoga što sami nastavnici u praćenju i vrednovanju učenika već rade i onoga što se općenito smatra pravima učenika s čime učenici moraju biti upoznati, jednostavno da bi znali kako će se njihov rad vrednovati. Mora se reći da je novi pravilnik znatno izmijenjen u odnosu na svog neslavnog prethodnika. Primjerice, u starom pravilniku postojao je zahtjev koji je bilo teško provediv, jer je sadržavao odredbu da svaki učenik u svakom polugodištu mora imati najmanje po dvije ocjene po jednom elementu. Za hrvatski jezik to je značilo deset ocjena po učeniku pa bi prema tome na svakom satu učitelj trebao dati barem šest ocjena. To je bilo nerealno i gotovo nemoguće ostvariti pogotovo u predmetima s malom satnicom, a ako nije bilo ispunjeno prosvjetna inspekcija je mogla poništiti ocjenu, što se je i događalo. Takve odredbe više u pravilniku nema. Novi Pravilnik donosi i novost u vezi ocjene iz vladanja te o njoj sada zajednički odlučuju razrednik i čitavo razredno vijeće, premda u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi stoji da tu ocjenu donosi isključivo razrednik, no kreatori Pravilnika valjda su željeli ukloniti mogućnost neopravdanog nagrađivanja ili kažnjavanja bilo kojeg učenika od strane pojedinog nastavnika. Usmena provjera trebala bi u pravilu trajati najviše deset minuta, ali zbog prirode zadataka može biti i neznatno dulja. Kad je riječ o pisanim provjerama, u starom je pravilniku bilo određenje vezano za godišnji fond sati u pojedinom predmetu i to je bilo nepotrebno, jer postoje kratke i dulje pisane forme između kojih sam nastavnik može odabrati onu koju procijeni kao najbolju. Sada će za to nastavnici imati slobodne ruke, a pravilnik ih jedino ograničava na najviše četiri pisane provjere u jednome tjednu. Najviše dva ispita u jednome danu Ispitivanje učenika ograničeno je na najviše dva ispita u jednome danu, a kako bi se učenici na vrijeme mogli pripremiti za svaki od ispita, nastavničko vijeće škole je na početku školske godine dužno donijeti vremenik pisanih provjera koji mora biti takav da ne dopusti nagomilavanje ispita u samo jednome tjednu. Tako se već od rujna, istina s malim zakašnjenjem, na razini nastavničkog vijeća planiraju sve provjere znanja tijekom nastavne godine uz obvezu da se tema broja aktualno 16 www.skolskenovine.hr ne preklapaju međusobno i da ih tijekom svakog tjedna ne bude više nego što je propisano i dopušteno. No, jedno je propis, a drugo je sam život. U školama prigovaraju tom cjelogodišnjem planiranju pismenih ispita, jer mogu se dogoditi razne nepredviđene situacije. Primjerice, učitelj procijeni da učenici neko gradivo nisu svladali na zadovoljavajućoj razini pa nekoliko sati posveti ponavljanju i utvrđivanju gradiva što automatski za sobom povlači moguće odgađanje davno tempiranog pismenog ispita. Učitelj, također, može završiti na bolovanju, a njegova nestručna zamjena ne uspije obraditi sve zacrtane nastavne jedinice. Prema novom pravilniku o ponavljanju pismenog ispita ubuduće će samostalno odlučivati nastavnik te se ukida odredba iz starog pravilnika prema kojoj se ispit automatski ponavlja ako više od polovice učenika na ispitu dobije nedovoljnu ocjenu. Pokazalo se da je ta odredba često mogla biti predmet manipulacije učenika, jer se događalo da učenici namjerno napišu loš pismeni ispit, pa su tako učitelja zavlačili do iznemoglosti. Upravo stoga je ostavljeno nastavnicima da sami procijene i utvrde jesu li učenici svladali znanja potrebna za normalno praćenje daljnje nastave ili to znanje treba dodatno utvrditi pa i opetovano pismeno provjeriti. Na tragu kurikulumskih načela Novi pravilnik prati strateška načela iz Nacionalnog okvirnog kurikuluma, u kojem se predviđa da učitelji na svim razinama, od školske do nacionalne, usklađuju načine, postupke i elemente praćenja i ocjenjivanja učeničkih postignuća. To bi trebalo omogućiti usporedivost ocjena učenika na svim razinama, te pridonijeti i smanjenju broja odlikaša. Propisano je da svi kriteriji i elementi ocjenjivanja moraju biti javno obznanjeni učenicima početkom školske godine, kako bi oni mogli znati što se točno od njih očekuje u pogledu usvojenih znanja iz pojedinih predmeta ili nastavnih sadržaja. Novim pravilnikom je utvrđeno da u zadnjem tjednu nastavne godine nema potrebe za roditeljske ili informativne sastanke s roditeljima. Pokazalo se da u tom razdoblju zna biti puno pritisaka na nastavnike te ih valja zaštititi i pustiti da odrade taj zadnji tjedan na miru. Roditelji tijekom cijele godine mogu dolaziti na roditeljske sastanke ili individualne informacije, s čijim rasporedom je svaki roditelj upoznat već na početku školske godine i to je njihova dužnost, a ne samo pravo. Obiteljskim se zakonom također reguliraju obveze roditelja i ako roditelj tijekom cijele godine ne dolazi u školu da bi se informirao o postignućima svoga djeteta, onda o tome škola mora obavijestiti socijalnu službu, jer je očito da se roditelj ne brine o svome djetetu. Kad se te odredbe pretoče u život onda to znači da razrednici više nisu dužni roditeljima koji ne dolaze u školu slati pismene obavijesti o uspjehu njihova djeteta. I nije stvar u tome da netko dobije ocjene putem SMS-poruke, već da pokaže interes za svoje dijete, da se brine o njemu i da zbog toga dolazi u školu na raz- broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. govor s razrednikom. A ako se ne pojavljuje u školi, znači da je nemaran prema svom djetetu i da ga zapostavlja na razne načine. Manje posla za inspekciju Najlakše je reći da je škola za sve odgovorna i od toga ne treba bježati, međutim neki zadaci nisu isključivo u domeni škole. Primjerice, odgojna zapuštenost doista nije samo stvar škole ili razrednika. Pravilnik obuhvaća obrazovnu vertikalu koju čine osnovna i srednja škola, a svaka se specifičnost regulira kroz kućni red i sve ostale akte koje škola mora propisati i koji vrijede za učenike i nastavnike. I to treba biti kodeks ponašanja kojega se svi pridržavaju i poštuju ga. Cilj je odgajati djecu da pošteno odrade svaki svoj zadatak, a ne da prepisuju, da varaju na testovima, odnosno da se djecu odgoji i da prihvate određeni vrijednosni sustav. Učenici moraju osvijestiti i taj proces ocjenjivanja i znati što mogu, što ne mogu, koja su im prava i obveze kako se ne bi događalo da na kraju nastavne godine u njihovo ime u školu dolaze roditelji i rođaci kako bi isposlovali da im se ocjena iz nekog predmeta poveća ili ispravi. Važno je naglasiti da Pravilnik u središte stavlja nastavnike, iako se stalno govorilo da su marginalizirani i da samo učenici i roditelji imaju brojna prava. Pošlo se u Pravilniku od činjenice da onaj tko poučava daje elemente ocjenjivanja i donosi odluku o ocjeni i u tom smislu sve je u rukama nastavnika. Nema u tome ništa čudno, jer novi pravilnik kreće od pretpostavke da su upravo učitelji i nastavnici stručno najosposobljeniji za planiranje, donošenje kriterija i izbor metode te provedbu i nadzor ocjenjivanja učenika te se očito ovim pravilnikom počelo govoriti o profesionalizmu učitelja kao temelju njegova autoriteta. Stari je pravilnik davao veliku mogućnost za poništavanje ocjena u slučaju da je netko uložio prigovorio. Novim pravilnikom prosvjetna inspekcija više ne može biti autoritet iznad nastavnika i ne može niti smije ulaziti u tako specijalistički posao kao što je ocjenjivanje. Vjerojatno će u novim okolnostima inspekcija imati manje posla, a još će manje nesporazuma, prigovora i žalbi od učenika i roditelja biti ukoliko nastavnik na početku objasni učenicima što moraju napraviti i što se od njih očekuje do kraja nastavne godine. Onda se nitko neće moći pozivati na to da nije znao što mora raditi, niti tražiti intervencije izvana kako bi popravio lošu ocjenu. Novim se pravilnikom nastavnika konačno počinje tretirati kao znalca, stručnjaka i profesionalca koji zna svoj posao, a ne kao osobu koja samo traži načina da zagorča život učeniku i njegovu roditelju. Vrijeme će pokazati jesu li tvorci Pravilnika o ocjenjivanju imali pravo. Dva mjeseca doista nije dovoljno da se Pravilnik kvalitetno provede i ocijeni, no bez obzira na tu činjenicu upitali smo nekolicinu prosvjetnih djelatnika, učitelja, ravnateljica i ravnatelja o tome kako oni doživljavaju novi pravilnik, o tome koje su njegove vrline, a koje mane. Njihova razmišljanja donosimo u nastavku teme broja. Asja Jelaković, ravnateljica Škole za medicinske sestre Mlinarska, Zagreb Skala od jedan do pet nam je preuska Svaki Pravilnik prilagođen je vremenu u kojem živimo i tako je i s ovim dokumentom. Pravilnik o ocjenjivanju svakako nam je potreban, jer, ako ništa drugo, vodi nas dosljednosti, što je osnova svakoga pedagoškog rada. I Pravilnik regulira barem tu dosljednost. Praćenje i provjeravanje kao elementi vrednovanja u svakom slučaju su potrebni. Ipak, mislim da ocjenjivanje nije trebalo i dalje biti ograničeno na brojčano, od jedan do pet, naročito u novom obrazovnom programu strukovnih škola. Riječ je o preuskoj skali ocjena i mislim da bi mnogo kvalitetnije ocjenjivanje bilo da se koriste postoci. Kompetencije koje se usvajaju teško je ocjenjivati od jedan do pet, jer je prekratak put napredovanja. Ako netko počinje s kompetencijom nula ili jedan, vrlo brzo dođe do pet. Čini mi je da je trebalo ostaviti više prostora za prave omjere svladavanja. Kada krenemo u stručnu nastavu, počinje dodjela ECTS bodova, pa je ovaj Pravilnik u budućnost za nas preuzak po skali ocjenjivanja. Posebno mi se ne sviđa obavezno planiranje, upisivanje i poštivanje kalendara događanja, vremenika. Takav način administrativnog planiranja je prekrut. Škola je živi organizam, kotač koji se stalno vrti, i vremenik, kalendar događanja i najavljivanja, primjerice, pismenih provjera znanja, ne treba vezati unaprijed za striktno određeni datum. Ne traju ni polugodišta jednako, a nama se mijenja i raspored sati svaka dva tjedna, jer imamo mnogo vanjskih suradnika. Kod elemenata i kriterija ocjenjivanja reda treba biti i zato ponavljam – dobro je što imamo Pravilnik, jer će biti uvedena dosljednost. Moramo imati kostur dosljednost. Ne treba, dakako, iznova učiti nastavnike kako da ocjenjuju, ali im treba pomoći u tome. Dobra je stvar novog Pravilnika što je roditelj sada obvezan dolaziti redovito u školu na informiranje o uspjehu i ponašanju svog djeteta. To je vrlo dobro baš za našu školu, jer mnogo roditelja živi izvan Zagreba i dosad ih je jako teško bilo privući u školu, dolazili bi uglavnom pred kraj nastavne godine. Stoga je dobro da više nismo dužni informacije davati ni roditelje primati tijekom zadnjeg tjedna nastave ili pred popravne ispite, što su mno- gi roditelji zloupotrebljavali da bi eventualno utjecali na konačnu ocjenu svog djeteta. Dobro je da se i regulira pitanje dopunske nastave, u slučaju ponavljanja pismenih ispita zbog prevelikog broja negativnih ocjena, a znam da učitelje najviše raduje odredba u Pravilniku prema kojoj bi održavanje te dopunske nastave trebalo biti plaćeno. Martin Oršolić, ravnatelj Treće gimnazije, Zagreb Puno pozitivnih pomaka Prvo, dobro je to što je nakon punih 15 godina donesen novi pravilnik. Stari pravilnik o ocjenjivanju imao je dobrih učinaka u uspostavljanju reda i rada u pojedinim segmentima vrednovanja, praćenja, provjeravanja i ocjenjivanja učenika, ali je normalno da se javila potreba za određenim korekcijama. Definirani su pojedini pojmovi zbog veće transparentnosti u radu škola, a dobro je i to što su neki oblici rada posebno precizirani. Dobro su određeni oblici vrednovanja učenika s teškoćama kao i oblici inicijalnog provjeravanja znanja učenika prvih razreda na početku školske godine, ali nije dobro što se inicijalna provjera ne ocjenjuje. Mislim da učenicima i njihovim roditeljima treba jasno i precizno dati na znanje rezultate inicijal- nog provjeravanja u obliku ocjene kako bi i učenici i roditelji znali koliko su njihove ocjene s kojima su došli u srednju školu iz, primjerice, matematike i fizike u skladu s njihovim stvarnim znanjem; a sve to s temeljnim ciljem da im se pomogne nadoknaditi „praznine” iz osnovne škole i tako olakša redovno praćenje srednjoškolske nastave. Od istine ne treba bježati. S istinom se treba suočiti i naći načina i mogućnosti da se stanje poboljša. Posebice je dobra odredba da se kod usmenog provjeravanja znanja ispitivanje ograničava do 10 minuta, jer je ponekad u praksi bilo i loših oblika ispitivanja koji su znali potrajati i cijeli školski sat, što je značilo određenu diskriminaciju učenika i „mrcvarenje” na cijelom satu. Kod pisanog provjeravanja znanja dobro je što se na početku školske godine treba napraviti vremenik pisanih provjera i da se u jednom tjednu mogu pisati četiri pisane provjere kako bi svi profesori mogli krajem studenoga i početkom prosinca obaviti sve pisane provjere, ali je nedostatak to što nije precizirano da se zadnja dva tjedna nastave u prvom i drugom polugodištu ne mogu pisati pismene provjere, kako bi se u ta dva zadnja tjedna učenicima omogućilo usmeno ispitivanje kao mogućnost eventualnih popravaka ocjena. Isto tako nije dobro precizirana kratka pisana provjera koja bi trebala imati status kao i usmeni odgovori. Mislim da kratke pisane provjere nemaju nikakvog smisla ako se najave pet dana prije kao što je to propisano, jer njihov glavni cilj bi trebao biti spoznaja profesora kako su neku tematsku jedinicu ili pojmove u njoj učenici shvatili. Smatram da bi trebalo ograničiti broj kratkih pisanih provjera kako bi se generalno smanjila testomanija. Bilo je bolje dosadašnje rješenje da se nakon pismene provjere učenika u razrednom odjelu u kojem je više od polovice učenika ocjenjeno negativnom ocjenom pisanu provjeru ponovi. Trebalo je više pozornosti posvetiti usmenim oblicima provjeravanja znanja, jer su oni višestruko značajni za učenike: ne samo kao mogućnost izravnog odgovora na dodatna pitanja profesora već i za razvoj komunikacijskih vještina te razvijanje broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. tema broja aktualno Željko Stipić, Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod Novi Pravilnik bolji je od starog, ali... kulture dijaloga. U članku 13., gdje se govori o pravima i obvezama učenika, nije dovoljno precizirana obveza učenika da se mora pridržavati određenih pravila koja se odnose na korištenje nedopuštenih pomagala, prepisivanje, razgovaranje i ometanje, predavanje rada drugog učenika ili zamjenu identiteta. Trebalo je precizirati što učenik smije ili ne smije koristiti u vrijeme pisanog oblika ispitivanja kako bismo ih mogli pripremiti i za ispite na državnoj maturi. Dobro je što je školama ostavljeno da takve prekršaje rješavaju izricanjem pedagoških mjera. Konačno, u školi se nisu dogodile značajne promjene osim obveze da na internetskim stranicama objavimo rokovnik pisanih provjera u prvom polugodištu, što smo i do sada činili informirajući učenike na prvim satima i roditeljskim sastancima na početku školske godine. Blaženka Jelaš, ravnateljica OŠ Retfala, Osijek Pravom učitelju Pravilnik ne treba! Mislim da jednom dobrom učitelju Pravilnik o ocjenjivanju nije niti potreban. Jer učitelj treba osjetiti svoje učenike, nisu svi učenici jednaki i ne može se uvijek prema svakome učeniku jednako ponašati niti ophoditi. S druge strane, upravo zbog te različitosti koja je dobra i poželjna, dokument poput Pravilnika o ocjenjivanju postoji. Dobro je to što je Pravilnik u neku ruku „natjerao” učitelje da razmišljaju unaprijed i što moraju planirati svoje pismene provjere, moraju ih najaviti i moraju se onda tih vremenika doista i pridržavati. Dosad su također morali najavljivati provjere, ali ih se često nisu držali. To je u redu, neka sve bude transparentno, tko, što, kada i kako radi na školi. Doduše, pismene provjere su prečeste, a činjenica je da djeca gotovo i ne znaju govoriti. Naučena su samo odgovarati s „da” ili „ne”, ne uči se djecu odgovarati, ne uči ih se detaljnijoj verbalnoj komunikaciji, pogotovo što je novim Pravilnikom povećan broj pismenih provjera s tri na četiri tjedno. To je bilo nepotrebno. Najveći je problem u tome što je donesen isti unificirani Pravilnik i za osnovne i za srednje škole, a to su dva različita svijeta. Jednostavno je previše sadržajnih razlika i mnoge stvari nisu istodobno primjenjive na osnovne i na srednje škole. Dobro je što su ograničeni dolasci roditelja u školu, naročito u zadnjem tjednu. Iako moram reći da je u našoj školi uvijek bila takva situacija, rekla bih svojevrsno međusobno uvažavanje roditelja i učitelja. U zadnjem tjednu nastave roditelji su znali da „nemaju što tražiti u školi”. I nikad nije bilo nekih pritisaka na učitelje kod zaključivanja ocjena. Ako je, pak, roditelj pravodobno obaviješten o svemu, o svim usponima i padovima svog djeteta, ako razrednik odradi taj dio posla kako treba, onda niti nema iznenađenja, šokova, pa ni potrebe za takvim pritiscima. Zaključno, vjerujem da će trebati proći određeno razdoblje da vidimo kako Pravilnik funkcionira u praksi. Jer, teorija je jedno, a praksa često nešto sasvim drugo. Ali ponavljam, pravom učitelji u principu Pravilnik nije potreban. Ako postoji kvalitetna komunikacija škola - roditelj - učenik, kada je taj trokut zatvoren, onda nema jaza ni nepoznanica. Jedni drugima moramo vjerovati, a tome sâm Pravilnik ne može ni odmoći ni pomoći. Polazišni stav Preporoda zapravo je da nikakav Pravilnik o ocjenjivanju nije potreban. I danas sam uvjeren da bismo najmanje problema imali kada bismo iz prakse isključili ovaj pravilnik. Naime, svaki predmet odnosno svaka struka ima svoje specifičnosti, određeni specifikumi proizlaze i iz različitog fonda sati i jako je teško napraviti Pravilnik koji bi pomirio sve interese. Zato se obično teži rješenjima prema kojima će se normativno odrediti neke stvari, primjerice propisati koliko ocjena mora biti u kojoj rubrici, koliko testova mora biti održano, sve kako bi se izbjeglo pitanje sadržaja. Tako se provođenje Pravilnika svodi na administriranje, koje je samo nova i dobrim dijelom nepotrebna obveza za učitelje i nastavnike. Pravilnik o ocjenjivanju ipak smatram kvalitetnijim od prijašnjih. Nekim rješenjima nismo zadovoljni, ali ima i pozitivnih pomaka, poput nepostojanja odredbe da iz svakog predmeta, kao dosad, više ne moraju postojati najmanje dvije ocjene u polugodištu. To je bilo jako teško ispunjavati, osobito u predmetima koje učenici slušaju samo jedan sat tjedno. Budući da Pravilnik nije poznavao te nijanse, takvo rješenje bilo je instrument u rukama prosvjetnih inspektora koji su poništavali nastavničke ocjene. Drugi je pozitivan iskorak da su „hodočašćenja” roditelja i brojni pritisci pred kraj godine ograničeni odnosno da su učitelji pošteđeni silnih pokušaja intervencije. Po starome Pravilniku ograničenje nije postojalo, roditelji su mogli dolaziti do zadnjeg dana pa i sata, informirati se, a zapravo raditi pritisak da se već zaključene ocjene promijene ili da se zaključe onako kako to roditelji žele. Sada više nema informativnih dolazaka niti roditeljskih sastanaka u zadnjem nastavnom tjednu, a mislim da bi to razdoblje trebalo i produljiti. Roditelji su uvijek dobrodošli u školu, ali pojedinci su zloupotrebljavali tu mogućnost. Ne bi dolazili kroz cijelu godinu, već samo pred kraj, da „poprave” ocjenu za svoje dijete. U tom smislu cijeli sustav treba unaprijediti, da bude osigurana i zaštićena autonomija učitelja i nastavnika kod tog krajnje odgovornog posla - zaključivanja ocjena. Dobro je što je broj pisanih provjera povećan, poglavito 17 www.skolskenovine.hr tamo gdje je 16 ili 17 predmeta i gdje nastavnici teško mogu kvalitetno provoditi usmeno ispitivanje. Dobro je i to što nema automatskog poništavanja ocjena kod pisanih testova, a odluka o tome je prepuštena učitelju, koji je jedini u stanju objektivno sagledati razloge zašto je iz neke pisane provjere bilo više negativnih ocjena i treba li onda taj test ponoviti. Što je loše? Kao nastavnik hrvatskog jezika u gimnaziji smatram da je loše što je striktno propisano desetminutno ispitivanje učenika. Naime, ako učenik zbog bolesti nije duže bio u školi, morate ga ispitati opsežno gradivo i mislim da ovakvo vremensko ograničenje nije dobro. Nije dobro niti to što nastavnicima probleme stvaraju razni vremenici, nametnuto planiranje vremenika. Sve se mora upisivati, najavljivati. Nisam protiv planiranja, ali nisam siguran da se sve aktivnosti moraju upisivati po točnim datumima, poglavito pred kraj polugodišta, a ni polugodišta nisu simetrična. Pred nastavnika se stavljaju identične obveze, a razlika u trajanju polugodišta ipak je značajna. Na kraju, opet ostaje pitanje treba li učiteljima Pravilnik o ocjenjivanju. Treba li ih učiti kako ocjenjivati? Trebaju li poduku iz znanosti o ocjenjivanju? Dokimologija je znanstvena disciplina koja ozbiljno pristupa problemu kojim se bavi, a to je procjenjivanje i mjerenje znanja. Mnogo je naših nastavnika u svome školovanju osposobljeno i za taj dio nastavničkog posla. Ono što svima nama nedostaje jest stručno usavršavanje, upoznavanje s novim metodama, novim dokimološkim spoznajama. A iz najnovijeg proračuna za 2011. godinu vidimo da se za stručno usavršavanje izdvaja sve manje i time ni na koji način ne možemo unaprijediti naše školstvo, odnosno rad naših učitelja. Vesna Lokner-Kralj, ravnateljica Osnovne škole Samobor Čemu vremenik pisanih ispita za godinu unaprijed Tri su kritične točke u Pravilniku koje, prema mome mišljenju, nisu dobro riješene. Prvo je pitanje koliko je vijeće roditelja kompetentno razmotriti svaku pisanu predstavku roditelja koja se odnosi na načine i postupke vrednovanja učenika. U kojem segmentu je Vijeće roditelja toliko kompetentno da bi razmatralo ili postupke učitelja ili ocjenu samu? Doista me zanima što bih ja kao ravnateljica trebala reći članovima Vijeća roditelja o tome što oni mogu rješavati i na što se mogu žaliti. Voljela bih da mi to objasni netko tko je sudjelovao u kreiranju Pravilnika, kako bih znala što roditeljima reći. Može se povući paralela s ulogom Vijeća roditelja pri odabiru udžbenika. O čemu bi oni to trebali raspravljati i odlučivati? O kvaliteti, o metodičkom pristupu pojedinog udžbenika ili samo o njegovoj cijeni? I zašto bi o ovom pravilniku trebali raspravljati roditelji kad nitko učitelje nije pitao što misle o njemu!? Druga je problematična stvar vezana za Pravilnik okvirni vremenik pisanih provjera znanja. Najprije, u samom pravilniku dva se članka sudaraju, jer jedan kaže da je škola dužna do kraja trećeg tjedna nastave objaviti vremenik, a zatim da se u vremenik upisuju i kratke pisane provjere koje se u vremenik upisuju samo pet dana prije provedbe. Ako se kratke pisane provjere pišu gotovo svakodnevno u svim školskim predmetima, tko je taj tko bi svakodnevno mogao i trebao ažurirati rečeni vremenik? Mislim da se je tu išlo na normiranje koje se pokazalo lošim i u bivšem pravilniku i sad bi valjda svaki datum iz vremenika trebao biti sveto pismo, no to je nemoguće, jer se učitelj može razboljeti, gradivo se ne stigne obraditi na vrijeme, učitelj procijeni da neke lekcije nisu usvojene na zadovoljavajućoj razini pa ponavlja gradivo i utvrđuje ga, a mora se držati datuma zacrtanog u rujnu. Ako se ispit ne realizira u definiranom terminu, propada stvar i mora se odustati od pisanog ispita i tražiti termin za novi, a o tome odluku donose nastavnik, stručni suradnik i ravnatelj škole. Jako je teško uskladiti vremenik u velikim školama gdje je puno razrednih odjela i učitelja pa bi bilo bolje da se u pravilnik samo stavila odredba da se svaka pisana provjera mora najaviti sedam ili četrnaest dana ranije. Uostalom, mi tako već godinama radimo, planiramo i najavljujemo pisane ispite. Takvo rigidno planiranje ispita je u suprotnosti s kurikularnim pristupom u kojem se ne moramo k'o pijan plota držati nastavnog plana i programa i u kojem učitelj treba biti fleksibilan i prilagođavati ritam nastave djeci i tome u kojoj su mjeri usvojila određeno gradivo. Treća stvar koja mi se ne čini logičnom je zahtjev da se kriteriji ocjenjivanja dogovore i utvrde na školskoj, lokalnoj i nacionalnoj razini. Trebalo se i u tome, kao i u kurikulumu, krenuti s nacionalne prema lokalnoj razini, a ne obrnuto, jer mi u školi na aktivima smišljamo naše kriterije koji uopće ne moraju biti usklađeni s onima na županijskoj i nacionalnoj razini. Bilo bi bolje da su definirani kriteriji na nacionalnoj razini prema kojima bismo mogli modificirati kriterije u svakoj školi, biti zahtjevniji ili manje zahtjevni u odnosu na njih u svakom pojedinom predmetu. Pravilnik je eksplicite odredio da se roditelj više ne može zbog ocjene žaliti inspekciji ili ministarstvu nego izravno u školu, no i dalje se događa da roditelji ne poštuju proceduru i da se obraćaju za pomoć u te institucije zaobilazeći škole namjerno ili slučajno. Nemam ništa protiv toga da mi se roditelji javljaju s prigovorima koje ćemo vrlo brzo riješiti, ali nisam za to da zaobilaze školu i traže rješenja tamo gdje ih neće dobiti. aktualno tema broja 18 www.skolskenovine.hr Marinko Plazibat, učitelj hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Retfala, Osijek Prevladalo stručno stajalište U odnosu na stari, a još više u odnosu na prijedloge koji su mu prethodili, novi Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, unatoč nekim nedorečenostima, svakako predstavlja napredak. Najviše zbog toga što su uvažene mnoge učiteljske primjedbe pa on učenicima i roditeljima, za razliku od prijedloga, ne ostavlja puno prostora za različite pritiske na učitelja. Naime, Pravilnik o ocjenjivanju kod nas je iznimno važan dokument - prije svega roditeljima i učenicima. Često predstavlja prostor u kojemu se pod mikroskopom traže propusti učitelja koji mogu poslužiti kao sredstvo pritiska na njih u slučajevima kad netko nije zadovoljan Njegovim Veličanstvom Ocjenom. Koja se u javnosti nametnula kao najveća i najvažnija vrijednost obrazovnog procesa. Prijedlozi koji su prethodili Pravilniku bili su vrlo naklonjeni spomenutom doživljaju ocjene učenika, roditelja i javnosti. Čini se da su priređivači pokušali što više smanjiti stres učenika i roditelja zbog lošije ocjene, nedovoljnog broja bo- dova i slično. Pritom im je bilo manje važno što bi predloženi pravilnik nekim odrednicama vrijeđao dignitet učiteljeva rada i omogućavao češće učenikovo izbjegavanje obveza, štetno kalkuliranje ili nastavak inflacije odlikaša. Mnogim svojim odredbama prihvaćeni Pravilnik učiteljima znatno pomaže. Primjerice, snažnije ozakonjuje individualni pristup vrednovanju učenika s teškoćama. Ne propisuje stroge uvjete za ponavljanje pisanih provjera ili obvezu pisanja inicijalnoga ispita. I nadalje dopušta usmenu provjeru znanja na svakomu nastavnom satu. Zahtijeva timski rad, i na razini školskoga i županijskoga aktiva, pri donošenju mjerila, odnosno elemenata praćenja te načina i postupaka vrednovanja, što učitelju svakako olakšava posao. Nezadovoljne ocjenom upućuje prvo na ravnatelja, a ne na prosvjetnu nadzornu službu. S druge strane, međutim, Pravilnik ima i značajnih propusta. On ostavlja, što nije dobro, dosta mogućnosti učiteljima za zlouporabu nekih neodređenih ili prefleksibilnih obveza. Uopće se ne spominje, naime, broj pojedinačnih ocjena na temelju kojih se može donijeti zaključna ocjena, odnosno kad učenik mora ostati neocijenjen! Zatim, moraju li se pisati pisane provjere iz svih predmeta, i koliki mora biti njihov broj - „kontinuirano tijekom nastavne godine” prilično je nedefinirana odrednica? Mora li, može li i kada, učenik koji zbog odsutnosti nije pisao neku pisanu provjeru nju pisati naknadno ako je, primjerice, sljedećih tjedana po vremeniku pisanih provjera predviđen maksimalan broj ispita? Budući da zaključna ocjena iz nekoga nastavnog predmeta „ne mora proizlaziti iz aritmetičke sredine upisanih ocjena”, može li prosjek ocjena 4,2 biti zaključen kao ocjena dobar? I tko takvu ili neku drugu učiteljevu ocjenu može promijeniti? I u kojim još slučajevima? Kako bi spriječili zaživljavanje određenih rješenja koja doživljavaju kao loša, ograničavajuća, štetna te kao sredstvo neopravdanoga i suvišnoga pritiska, učitelji su se ovaj put javili vrlo glasno. Ovo je bilo valjda prvi put da su odlično iskoristili broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. i internet kao medij, vrlo sadržajno diskutirajući na forumi te prikupljajući potpisnike peticije protiv predloženoga pravilnika. Rezultat ove pobune jest pomalo iznenađujući novi Pravilnik. U njemu su ostale samo one razumne, općeprihvatljive i neprijeteće odredbe kojima se doista nema što prigovoriti iz perspektive nedoživljavanja ocjene presudnim smislom odgoja i obrazovanja. Moglo bi se reći da Pravilnik u odnosima s učenicima i roditeljima učiteljima donosi puno mira. Njegovo je značenje i u tome što je o stručnim pitanjima prevladalo stručno, a ne stajalište najšire javnosti. Možemo se samo nadati da će se u skorije vrijeme moći do kraja, u stručnoj tišini i bez pritisaka, donijeti i neka poboljšanja. Ljiljana Klinger, ravnateljica Osnovne škole Matije Gupca, Zagreb Sve je u rukama učitelja Mislim da su se učitelji i svi koji rade u školi razveselili Pravilniku, jer je to dokument koji određuje jasna pravila igre i u kojima se uz određena prava kriju i obveze, a to je ključna riječ za kojom mi u školama vapimo. Pravilnik je odredio jasne naputke učiteljima kako ocjenjivati, djeca također znaju što im je činiti, a i roditelji dobivaju puno jasniju sliku pa ćemo i njima kroz primjenu pravilnika dati jasno do znanja, gdje je njihovo mjesto i odgovornost u odgoju i obrazovanju djece. To nam pravilnik omogućuje i time smo ustvari učinili veliki iskorak u kurikularnim promjenama. Druga važna stvar koja će zasigurno dugoročno unaprijediti sustav jest nužnost da se sve jasno isplanira, jer nema kvalitetnog obrazovnog procesa bez kvalitetnog planiranja. Stvaranje vremenika pismenih ispita daje mogućnost i roditeljima i djeci da unaprijed isplaniraju svoje obveze i učenje. I učitelji imaju jasniju sliku o tome kroz koje razdoblje djecu mogu dobro poučiti, utvrditi gradivo, ponoviti što je potrebno i napraviti pisanu provjeru. Veselimo se i kriterijima vrednovanja, koji su na tragu kurikularnih promjena i koji će sigurno biti posljedica njihova kvalitetnog provođenja. Pozdravljam odluku da se unaprijed planiraju testovi i odredi njihov broj i sasvim sigurno iskorištena analiza europskih školskih sustava prije donošenja pravilnika, jer jasno je da uvođenjem nacionalnih ispita i državne mature vreba opasnost od svojevrsne testomanije. Recimo, u Njemačkoj je silna testomanija pokazala da su rezultati u školama jako loši, jer su učitelji poučavanje i načine ispitivanja podredili ostvarenju dobrih postignuća, ali to je bio obrazovni sustav usmjeren na dobre rezultate, a ne na cjeloživotno učenje, trajna znanja, vještine, kompetencije. Ovim pravilnikom to je anticipirano i izbjegnuto, ali je sve u rukama učitelja i morat ćemo taj proces prilagođavanja novom pravilniku svi zajedno proći. Dobro je i to što je određena maksimalna duljina usmenoga ispitivanja. Vjerujem da autori Pravilnika nisu željeli poručiti da nemaju povjerenje u učitelje nego nešto suprotno, a to je da je usmeno ispitivanje nešto za što učenici moraju biti spremni svakoga dana i time se pojačava redovito učenje i trajna znanja. Kad ne bi bilo toga, učitelji ne bi mogli redovito ispitivati djecu i opet bismo ušli u zamku testomanije, periodičnog procesa, te se tako vratili na fragmentarno ispitivanje. Novim pravilnikom uređuje se uloga roditelja, koji su suodgovorni za uspjeh svoga djeteta u školi. Kad govorim o uspješnosti, ne mislim na odlikaše, jer uspješno dijete je svako ono koje redovito usvaja nastavni plan i program, koje ima stalnu potporu roditelja i učitelja te razvija visoku razinu samopoštovanja i samopouzdanja. Nema li potpore roditelja, mala je šansa da dijete bude uspješno. A potpora roditelja izostaje ne zato što oni zanemaruju svoje dijete nego zato što je način života postao takav da su nam prioriteti negdje drugdje. Zato moramo dijete vratiti u njihov fokus. Usudila bih se reći da je Pravilnik i velik korak prema prevenciji neprihvatljivog ponašanja, jer znamo da takvo ponašanje uglavnom ispoljavaju ona djeca koja imaju niži školski uspjeh. Logično, niži školski uspjeh takvu djecu dovodi do pada samopoštovanja i povjerenja u sebe, a u želji da postignu uspjeh takva se djeca okreću i devijantnim ponašanjima kroz koja se „afirmiraju” u negativnom smislu. Zato škola mora biti mjesto pozitivne afirmacije i škola i roditelji to moraju poticati. Naravno da za cjelovitiju ocjenu Pravilnika treba proći više vremena. Moramo prihvatiti činjenicu da je trenutačno ocjena jako važna i za dijete i za roditelje, jer je jedino mjerilo na temelju kojega netko napreduje u obrazovnoj vertikali. No, ocjena ne smije biti odraz nečije impresije, pa željno očekujemo i jasne kriterije ocjenjivanja koji će tu impresiju svesti na minimum. savjetnici aktualno broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek Piše Azra Rađenović prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Divergentno i konvergentno mišljenje (1) Obrazovni proces bi trebao omogućiti znanja (materijalni zadaci) i sposobnosti (funkcionalni zadaci). Potrebno je stvarati odnose i veze među materijalnim i funkcionalnim zadacima (znanje - činjenice i generalizacije; sposobnosti - mišljenje). Naš se sustav uglavnom temelji na znanjima i učenici često ne uvježbavaju mišljenje. Rad s darovitim učenicima u radionicama vrlo je zahtjevan, ali donosi puno zadovoljstva, jer s učenicima otkrivate i stvarate nešto novo i zanimljivo. Iz svoga rada s darovitim učenicima mogu navesti primjer učenika Sergeja, koji je na vrlo kreativan i sebi svojstven način obavljao zadatke. Jednom prigodom učenici su dobili zadatak prikazati svoje područje interesa. Sergej je odabrao vjetrenjače, proučio ih je i prezentirao kroz tipove vjetrenjača, umijeće građenja, povijest, zemljopisna područja u kojima se grade, kulturno okruženje, likovna i literarna dijela o vjetrenjačama. Sve je napravio kao predavanje, kroz modele vjetrenjača od lego-kocaka koje je sam izradio i na kraju je proveo zabavan kviz o vjetrenjačama. Na koji način misle daroviti i koji su putovi njihova razmišljanja? Možda je mišljenje darovitih najbolje predočiti kao krošnju vrlo razgranatog drveta koja ne stane u naše vidno polje. Zadatak je nas učitelja koji radimo s takvim učenicima ne rezati grane tog drveta i sužavati „krošnju razmišljanja” darovitih. Njihovo je bogatstvo mogućnost pogleda na svijet iz različitih kutova i na originalan način, bez shematizma. Oni nas uvijek iznenađuju. Mišljenje može biti - konvergentno (logičko zaključivanje, traženje točnog rješenja) i divergentno (stvaranje novih ideja, uživanje u procesu traženja - što više točnih rješenja). Divergentno mišljenje imaju kreativne osobe. Osobe koje koriste konvergentno mišljenje, iako inteligentne i posjeduju vještinu mišljenja, mogu biti i netolerantne: smatraju kako postoji „ispravan i neispravan način rješavanja zadatka”. Evo priče o studentu koji divergentno razmišlja i njegova profesora koji razmišlja konvergentno. Znanstvenik Murray Gell-Mann, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku i veliki zaljubljenik u matematiku, priča o nezgodama jednog studenta. Profesor ga pita: „Kako ćeš izmjeriti visinu tornja s pomoću barometra?” Mladić odgovara: „U džepu imam klupko konca, za nj vežem barometar, popnem se na toranj i spustim ba- Divergentno mišljenje imaju kreativne osobe. Osobe koje koriste konvergentno mišljenje, iako inteligentne i posjeduju vještinu mišljenja, mogu biti i netolerantne: smatraju kako postoji „ispravan i neispravan način rješavanja zadatka” rometar, a zatim izmjerim dužinu konca.” Profesor nemilosrdno odgovara: „Pao si!” Profesor je od učenika očekivao sljedeći odgovor: barometar mjeri tlak, a tlak se mijenja s visinom. Na svakih deset i pol metara stupac žive spušta se za milimetar; pa ako je tlak na zemlji 760 mm, a 757 na vrhu tornja, to znači: 760 - 757 = 3; 10,5 x 3 = 31,5: toranj je visok 31,5 metara. Student se ipak nije predao. Obratio se komisiji koja mu je dopustila da još jednom ide na ispit. Ovoga puta ispitao ga je osobno profesor Gell-Mann. Obratio se studentu ovako: „Zaboravimo što je bilo na prošlom ispitu. Evo barometra, ovdje vani je toranj, reci mi kako ćeš barometrom izmjeriti visinu tornja.” Student je napravio bilješke i rekao: „Našao sam 21 rješenje pa ne znam koje je najbolje. Prvo rješenje: čekat ću sunce, staviti barometar na zemlju i izmjeriti njegovu sjenu pa usporediti sa sjenom tornja i tako odrediti visinu na način kao je to uradio Tales. Drugo rješenje: popet ću se na vrh tornja s kronometrom, bacit ću barometar, izmjeriti vrijeme pa po formuli zakona o sili teži i ubrzanju izračunati visinu tornja. Četvrto... Peto... Šesto... A na kraju je ono koje možda nije odveć pošteno. Otići ću do čuvara tornja, pokazati mu barometar i darovati mu ga - ako mi kaže koliko je toranj visok!” Ova priča opisuje koliko nas i na koje sve načine daroviti iznenađuju kada od njih tražimo da riješe probleme. Moramo biti fleksibilni, ali i znati procijeniti u kojem trenutku i koliko ih moramo korigirati, jer i to je ponekad nužno. PRAVO Piπe Olivera Marinković dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola Radno vrijeme stručnog suradnika ? Zaposlena sam u srednjoj školi kao stručna suradnica puno radno vrijeme. Molim da mi pojasnite kakvo je radno vrijeme stručnih suradnika u srednjoj školi unutar najnovijih zakona, pravilnika... Prema evidenciji dolaska/odlaska s posla, koliko vremena trebamo provesti na radnom mjestu u školi (pet, šest ili osam)? Na što se pozivati ukoliko se takav problem javi na poslu? Očito je da svi različito interpretiramo zakonske propise kao i to da status stručnih suradnika, osobito u srednjoj školi, već duže nije jednoznačno reguliran. Donedavno sam radila šest sunčanih sati u školi. Nakon obveze vođenja evidencija dolaska na posao i odlaska s posla, u školi moram biti osam sunčanih sati. Ostajala sam na poslu uvijek duže kad sam radila s učenicima i nastavnicima (do 15 sati), dolazila sam redovito na roditeljske sastanke u popodnevnim satima i time imala dvostruke troškove putovanja. Sukladno članku 104. stavak 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („NN” br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10. dalje u tekstu: ZOOOSŠ), ukupne tjedne obveze učitelja, nastavnika, odgojitelja i stručnih suradnika u školskim ustanovama utvrđuju se u 40–satnom radnom tjednu godišnjim planom i programom rada u skladu s nacionalnim kurikulumom, nastavnim planom i progra- 19 www.skolskenovine.hr mom i školskim kurikulumom, o čemu se učitelju, nastavniku, odgojitelju i stručnom suradniku izdaje rješenje o tjednom i godišnjem zaduženju na poslovima neposrednoga nastavnog rada i ostalim poslovima koji proizlaze iz neposrednog nastavnog i odgojno–obrazovnog rada i iz izvršenja aktivnosti i poslova iz nastavnog plana i programa i školskog kurikuluma. Isti članak 104. stavak 8. ZOOOSŠ–a propisuje da tjedne radne obveze učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi propisuje ministar. Sukladno članku 13. stavak 1. Pravilnika o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi („NN” br. 94/10., dalje u tekstu: Pravilnik o normi), poslovi stručnog suradnika u srednjoškolskoj ustanovi utvrđuju se u okviru 40–satnoga radnog tjedna. Obveza vođenja evidencija o radnicima i radnom vremenu radnika na temelju odredbi Zakona o radu propisana je Pravilnikom o sadržaju i vođenju evidencije o radnicima („NN” br. 66/10., dalje u tekstu: Pravilnik o evidencijama). Pravilnik o evidencijama propisuje da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati najmanje sljedeće podatke propisane člankom 8. navedenoga Pravilnika, a početak i završetak rada radnika neki su od podataka koji su obvezni. Obveza vođenja evidencije o radnom vremenu radnika otvorila je niz problema u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama s obzirom na specifičnost struke: neposredni odgojno–obrazovni rad i ostale poslove. ZOOOSŠ je propisao da se ukupne tjedne obveze stručnih suradnika (uz ostale odgojno obrazovne radnike) utvrđuju u 40–satnom radnom tjednu, a da ministar propisuje tjedne radne obveze. Pravilnik o normi razradio je tjednu normu nastavnika, no ne i stručnih suradnika. Pravilnik o normi propisao je obavljanje poslova stručnih suradnika u srednjoškolskoj ustanovi u okviru 40–satnog radnog tjedna, tj. punog radnog vremena – osam sati dnevno, bez strukture tih obveza, npr. neposredni rad s učenicima, nastavnicima i roditeljima, stručno usavršavanje (koje se obavlja izvan školske ustanove), vođenje pedagoške dokumentacije i slično. Navedeni nedostatak u praksi rezultira različitim načinima određivanja radnih obveza stručnih suradnika u srednjoškolskim ustanovama glede dnevne obveze rada u školi. U osnovnim školama obveze učitelja i stručnih suradnika ministar još nije propisao pa se kao produžena pravna pravila i dalje primjenjuju odredbe granskoga kolektivnog ugovora prema kojemu su obveze stručnih suradnika razrađene sadržajno i vremenski. Dopuna Pravilnika o normi rada nastavnika u srednjoškolskim ustanovama glede tjednih obveza stručnih suradnika i strukture tih obveza, sadržajno i vremenski, nedvojbeno bi razriješila ovaj problem. pedagoginja, ravnateljica, Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika (2) Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika, uz već navedene probleme, treba primjenjivati pa ćemo analizirati mogućnost njegove primjene u uvjetima već usvojenoga godišnjeg plana i programa rada škole sa svim propisanim sastavnicama. Zbog lakšeg praćenje i usporedbe u tekstovima koji slijede, starim pravilnikom nazivat će se Pravilnik o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, dok će novi biti Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi. Novi, kao i stari, pravilnik nalaže da je ravnatelj škole na početku školske godine dužan informirati sve učitelje stručne suradnike o odredbama ovoga pravilnika, pa je logično da je analiza i usporedba pravilnika prvi korak u njegovoj provedbi, bez obzira na to što je školska godina u tijeku, na razini učiteljskog vijeća. U novom su pravilniku definicije pojmova vrednovanje, provjeravanje, praćenje i ocjenjivanje usklađene s Nacionalnim okvirnim kurikulumom, odnosno razinama kompetencija koje se za učenike postavljaju. Stari pravilnik odredio je konkretno osnovne elemente ocjenjivanja učenika u postupcima provjeravanja, mjerila koja utvrđuje Ministarstvo, a ako ne, onda sami učitelji. Novi je pravilnik, pak, omogućio da elemente ocjenjivanja određenoga nastavnoga predmeta te načine i postupke vrednovanja izrađuju učitelji istoga nastavnog predmeta i područja na lokalnoj, regionalnoj, odnosno nacionalnoj razini te posebno naglašava potrebu ocjenjivanja na temelju primjene učenikova znanja. Stari pravilnik određivao je da ocjena iz likovne, glazbene, tjelesne i zdravstvene kulture, etike, vjeronauka te izbornih i fakultativnih predmeta trebaju biti poticaj u osobnom razvoju, a u postupcima provjeravanja i ocjenjivanju zahtijevao poštivanje učenikove sposobnosti i mogućnosti, što novi pravilnik ne definira zasebno. Članak 5. novog pravilnika govori o vrednovanju učenika s teškoćama, pri čemu naglašava odnos prema radu i postavljenim zadacima te odgojnim vrijednostima, što ne mora nužno značiti da se primjenjuje samo za navedenu skupinu učenika, ali ih ovako sročenim člankom izuzima. U starom pravilniku naglašeno je bilo da provjeravanje i ocjenjivanje učenika treba provoditi da se poštuje učenikovu ličnost i potiče učenikovo samopouzdanje i njegov osjećaj napredovanja i aktivno sudjelovanje u nastavi i izvannastavnim aktivnostima, što je uključivalo i učenike s teškoćama. Novi pravilnik u istom članku jasno definira i obvezu provjeravanja primjerenim oblicima i preporukama stručnog tima što se ne mora odnositi samo na učenike s teškoćama. U doslovnim interpretacijama ovoga članka možemo se naći pred formalnim prepoznavanjem njegove primjene samo na učenike koji imaju izdano rješenje o primjerenom obliku odgoja i obrazovanja, čime se gubi smisao individualiziranog pristupa učeniku. Novi je pravilnik omogućio da elemente ocjenjivanja određenoga nastavnoga predmeta te načine i postupke vrednovanja izrađuju učitelji istoga nastavnog predmeta i područja na lokalnoj, regionalnoj, odnosno nacionalnoj razini te posebno naglašava potrebu ocjenjivanja na temelju primjene učenikova znanja reportaæa aktualno 20 www.skolskenovine.hr Brže, više, bolje ANE OŠ IV Ć A N I NI OD 180 G -MAŽURA I BRLIĆ RIZIVOJN U ST Školu ove godine pohađa 300 učenika u 17 razrednih odjela, za koje brinu 42 djelatnika, od čega 26 učitelja te stručni suradnici. Područnu školu Soljak, pak, pohađa svega pet učenika i jedan predškolac, a za njih brine učiteljica Itana Tomšić. Od njih pet, dva su prvašića te po jedan učenik drugog, trećeg i četvrtog razreda, pa za istovremeni rad s njima treba dosta pažljive pripreme Š kola koju smo posjetili proteklog tjedna djeluje u općinskom mjestu od 3000 stanovnika, no imaju sreću da je demografska slika dobra i obećavajuća, pa je oko deset posto stanovništva još uvijek osnovnoškolskog uzrasta. Osnovna škola Ivane Brlić–Mažuranić u Strizivojni nedaleko od Đakova nalazi se u najduljoj hrvatskoj Ulici braće Radića, dugačkoj čak 7,8 kilometara. Smješteni su na broju 166, dok zadnji kućni broj premašuje čak i brojku 600. Iako po broju učenika spadaju u red prosječnih srednje velikih škola u Hrvatskoj, ravnatelj Andro Mršić ističe da su po standardu i znanju već godinama u gornjem domu. Vrlo su dobro opremljeni, primjenjuju se najmodernije metode izvođenja nastave: - Cilj nam je i svojevrsno geslo brže – više – bolje. To se dokazuje kroz ocjene i nastupe naših učenika po brojnim natjecanjima i smotrama, iako nam to nije primarna zadaća. Nije primarno biti prvi, već pokazati najviše što se može u određenom trenutku. Geslo škole vjerojatno potječe od radnih navika samog ravnatelja, bivšeg nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture, gdje je također uvijek potrebno biti brži, bolji i jači. - Ne treba se zadovoljavati prosjekom ako postoje mogućnosti za bolji, kvalitetniji rezultat. Ne treba stajati na mjestu, ako možeš hodati. Nije sramota broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. Projektni dan posvećen slavonskom hrastu Kod nas nema zločeste djece Ravnatelj Andro Mršić nekad i pasti, ali je sramota ostati ležati. Tim se vrijednostima vodimo i one su nam uvijek motiv, uvjerljiv je Mršić. Zadovoljna djeca ne znaju za agresiju Tako je i kod opremanja škole. Unatoč ne naročito dobrom proračunu, kako škole tako i cijeloga kraja, uspjeli su nabaviti suvremenu informatičku opremu pa je uređen specijalizirani kabinet, budući da među učenicima vlada veliki interes za informatiku. Novi, sadašnji objekt otvoren je 1999. godine, sportska dvorana je otvorena prije tri godine. Ipak, postignuće kojim su u školi u Strizivojni najponosniji jest odnos škole i đaka te njihovih roditelja. Učenici su toliko privrženi školi da je doživljavaju kao Crtice iz povijesti Prvi poticaji za osnivanje škola u Vojnoj Krajini dolaze od Marije Terezije 1764. i Josipa II. 1780. godine; tada se traži da se u svakom poduzeću osnuje njemačka trivijalna škola koja će se izdržavati iz dohodaka krajiške proventne zaklade. Prema povjesničaru Cuvaju, već je 1833. godine u Brodskoj regimenti bilo 60 slavonskih škola, uz dvije njemačke (Brod, Vinkovci), šest srpskih i jednu evangeličku. U sva tri sela vrpoljačke župe (Vrpolje, Strizivojna, Čajkovci) škola je otvorena istodobno, 1830. godine. Prvi je učitelj u Strizivojni bio isluženi graničarski kaplar Đuro Ivanetić, koji je primao plaću od 24 forinte za cijelu godinu. Biskupska vizitacija 1833. daje nam kratak, ali dragocjen izvještaj: u Strizivojni tada službuje 18-godišnji Ilija Damjanović koji - budući da je rodom iz sela - stanuje kod roditelja, a plaća mu iznosi tri forinte. Škola u Strizivojni djeluje u graničarskoj kući, većoj građevini tipičnoj za to vrijeme. Pedagoginja Zorica Banjanin odnedavno je u ovoj školi, od ove školske godine, ali brzo je pohvatala sve konce i sada se u punom opsegu može posvetiti djeci, njihovim potrebama i problemima. - Srećom, zbog pitomosti ovoga kraja nemamo problema s disciplinom, ali neka djeca imaju teškoća u učenju, koncentraciji, organizaciji slobodnog vremena. Djeca će uvijek biti djeca, pomalo nestašna, ali uglavnom vrijedna, traže pažnju, ali i savjete i pomoć. Radimo mnogo na prevenciji nasilja, ovisnosti i mogu iskreno reći da kod nas nema zločeste djece, ni u kojem pogledu definicije te riječi! svoju i zapravo nikakve devastacije ni šaranja zidova ili klupa u ovoj školi nema. Slično se odnose i međusobno, pa su međuvršnjačke tenzije svedene na minimum. I sve je to postignuto edukacijom i osvještavanjem, a ne prisilom i represijom. - Težnja je kvalitetna škola u maloj slavonskoj sredini, gdje je život ponešto drugačiji od ostatka države. Kada dođu turobni, hladni jesenski i zimski dani, život ovdje stane. Pa, ako ne postoje dodatne aktivnosti, prvenstveno u školi, jer škola ovdje zaista jest kulturno i društveno središte, onda djeci i život postane dosadan i turoban. Zato planiramo raznovrsne cjelogodišnje aktivnosti, školske i izvanškolske, povezujemo cijelo mjesto sa školom. Organiziraju se tako u školi predstavljanja knjiga, surađuje se s kulturno-umjetničkim društvom, udrugama, pjevačkim skupinama Strossmayer, tu je Osnovna glazbena škola. Jednom godišnje organizira se i veliki glazbeni dječji festival Stribor, koji okupi cijeli kraj, i s godinama je postao možda najiščekivaniji događaj školske godine. - Sve to radimo da djeca budu motivirana, zainteresirana i prvenstveno zadovoljna. A čim je prisutno zadovoljstvo, manje je agresije i negativne energije, koja, svjedočimo iz dana u dana, sve više nagriza odgojno-obrazovni rad u većim sredinama, smatra Mršić. Školi nedostaju još barem tri učionice za prelazak u jedno- Knjižničarka Ivanka Ratković smjenski rad, pa se zasad nastava još uvijek održava u dvije smjene, gdje viši razredi uvijek idu prijepodne, a niži poslijepodne. To je dobro i zbog velikog broja učenika putnika, i zbog racionalnosti, budući da niži razredi imaju kraću nastavu, pa završavaju dva sata ranije. A zadovoljni su i roditelji. Nedovoljno su opremljeni kabineti kemije, biologije, fizike, i to ponajviše u vidu potrošnog materijala, a nedostaje im i pametna ploča, koja uvelike upotpunjuje suvremeno izvođenje nastave. Svemu tome ipak prethodi čovjek i sve zapravo ovisi o znanju, volji, entuzijazmu i pristupu učitelja. Koliko u svemu treba biti prisutna i presudna tehnologija, pita se ravnatelj: - Za učitelja nije uvijek presudno koliko zna. Za učitelja znanje nije znati, nego dati! Svaka ocjena je zaslužena, ne poklonjena A po primljenom znanju učenici su vrlo dobri, iako statistika ne pokazuje „poplavu” odlikaša kao u nekim drugim osnovnim školama. Međutim, ravnatelj Mršić objašnjava da se ovdje slika ne uljepšava, a ocjene ne poklanjaju. Između 37 i 44 posto učenika svake godine nastavu završava s odličnim uspjehom, ali svaka je realna i zaslužena. - To je stvar kriterija. Digli smo kriterije pa se svaka ocjena mora zaraditi. Nismo određivali maksimum, ali smo odredili i propisali minimum koji učenik mora znati za prolaz, ocjenu dovoljan. Uz znanje, to ima veze i s odgojnom komponentnom, zalaganjem, pa i pristojnošću. Ako je učenik zdrav, sposoban doći u školi, nositi svaki dan školsku broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. reportaæa aktualno 21 www.skolskenovine.hr mogu i žele svi naši učenici Dani kruha torbu, smatram da mora biti sposoban i znati za dvojku. Vjerujem da takav pristup ima pozitivan odjek i među učenicima! Zbog trajne brige o zaštiti okoliša i usađivanja ekološku svijet kod učenika i nastavnika škola je dobila status međunarodne ekološke škole, pa je s ponosom istaknuta zelena zastava. Rijetka je ovo škola, barem među seoskim školama, koja je cijelo desetljeća bila županijski prvak u šahu. A vrlo su se dobri rezultati postizali u šahu i na državnim natjecanjima. Vrlo dobar uspjeh videosekcija je postizala na Lidranu, informatičari matematičari o Strizivojni su Učiteljica Darinka Vučković Dan jabuka diljem Hrvatske pronijeli dobar glas. Naravno, dobri su bili i u svim drugim područjima gdje su nastupili, jer su se za svaki akademski i sportski nastup uvijek dobro pripremili, iz materije, fizički, ali i psihički. - Rano se uči strani jezik, engleski, i kada se dijete nađe među tridesetak najboljih u županiji koja ima 30 tisuća stanovnika onda je i to hvalevrijedan rezultat. Drugi strani jezik je njemački, a i tu se pokazuje solidno znanje. Kadar je stopostotno stručno zastupljen te se redovito ide na stručna usavršavanje, najmanje dvaput godišnje na seminarima Agencije za odgoj i obrazovanje. Među njima je i učiteljica razredne nastave Darinka Vučković, koja je voditeljica županijskog aktiva razredne nastave. - Ovdje radim 11 godina, ove sam godine postala učiteljica mentorica, a prije dvije je godine naša škola postala Centar za stručno usavršavanje. To nam je vrlo bitno, jer učitelj uvijek mora biti u tijeku, pratiti suvremene nove trendove. Uvjeti su nam ovdje divni, imamo sve što nam treba, čak i više nego druge škole, a posebno sam sretna zbog vrijednog i složnog kolektiva! Stručno se usavršava čak i tehničko osoblje, jer škola ima plinsko centralno grijanje, ko- “Veliki” kolektiv područne škole Soljak tlovnica je vrlo zahtjevna, pa se onda usavršavaju i domari odnosno ložači, što je nekad bilo nezamislivo. Glazbena škola Racionalnost kod planiranja svih aktivnosti Među brojnim izvannastavnim aktivnostima učenicima su tradicionalno najprivlačnije sportske, iako su vrlo vrijedni i kroz Lidrano, klub mladih tehničara, glazbene sekcije, mali i veliki pjevački zbor i folklor, ritmiku, itd. To se, pak, nadovezuje na izvanškolske aktivnosti, također ponajprije kroz sport u školskoj dvorani, u kojoj nema praznog hoda odnosno puna je aktivnosti od jutra do mraka - od odbojke, košarke, nogometa, pa čak do brazilskog jiu jitsua. Tijekom našeg posjeta školi održavao se projektni dan posvećen slavonskom hrastu, koji uključuje gotovo sva nastavna područja, od hrvatskog do matematike, biologije, kemije preko informatike do glazbe. Uza sve đake, primijetili smo da je školu tijekom tog dana posjetilo i mnogo mještana, što nam je još jednom dokazalo da je škola kulturno i društveno središte ovoga kraja. Barem jednom godišnje ide se na terensku nastavu. Okružena je Strizivojna poznatim slavonskim šumama, u kojoj se može na- praviti niz pokusa, uz praktično izvođenje nastave. - Radimo najbolje s onime što nam je dostupno i racionalnost je zapravo u samoj srži naše škole, kazao je ravnatelj. Suradnjom s roditeljima Mršić je vrlo zadovoljan i ima samo riječi hvale za Vijeće roditelja, koje unapređuje i pomaže rad škole kad god stigne. A na razini razreda previđene su jednom tjedno konzultacije razrednika s roditeljima, tako da su stalno upućeni u akademska i odgojna postignuća svoje djece. Knjižničarka Ivanka Ratković prije je radila u nastavi matematike i fizike, a zadnjih desetak godina radi u knjižnici. Govori nam da djeca rado dolaze u knjižnicu, Učenici rado uređuju okoliš koja je središte brojnih aktivnosti. - Od edukacijskih programa do motivacije djece na samo čitanje, tu je i dramska skupina, igraonica, pričaonica, pa čak i smijaonica. Pomažemo i samim nastavnicima kod projekata, a od ukupnog fonda od 5200 svezaka lektira nije toliko zastupljena, budući da su se obavezni naslovi dosta mijenjali. Možda se najviše čitaju djela koja nisu propisana lektirom, recimo svi obožavaju Guinessovu knjigu rekorda. Profesor likovne kulture Josip Ivandić pohvalio je učenike, vrlo su kreativni u svim likovnim tehnikama, a posebno se njihov rad ističe prilikom zajednički školskih projekata. Tako je Ivandić uz pomoć učenika osmislio i izradio i školski ekosimbol škole, poveznicu zdrave zemaljske kugle i stabla, kao simbola slavonskih šuma. Dakle, vrlo dobar standard i opremljenost unatoč maloj seoskoj sredini. Ali kroz dobru povezanost s lokalnom zajednicom i vlastitom sposobnošću uspijeva se nadoknaditi vječiti nedostatak sredstava u obrazovanju. - Školstvo bi moralo biti primat kod financiranja. Jer, ako je u ratu to bila vojska i policija, zdravstvo, onda danas moramo ulagati u obrazovanje. Ipak, još se gledaju partikularni interesi, tko je bliže vatri bolje se grije, premda bi se dugoročno svi trebali odmaknuti od te vatre da se ne opečemo, uvjeren je ravnatelj Andro Mršić. I to je argument koji ide u prilog školi u Strizivojni, biseru slavonskoga kraja. Branko Nađ suradnici javljaju aktualno 22 www.skolskenovine.hr UKRATKO CRIKVENICA Postignuća i trenuci novi je, 15. broj školskoga ljetopisa koji je izdala Srednja škola dr. Antuna Barca u Crikvenici. U knjizi tiskanoj na 230 stranica zabilježena su raznovrsna događanja u prošloj školskoj godini. Godišnjak sadrži izvješća o nizu zbivanja i uspjeha učenika i njihovih profesora mentora, a sve je to potkrijepljeno dokumentarističkim prilozima. Učenici i njihovi profesori strpljivo su bilježili sve što se događalo u školi i izvan nje i tako sačuvali od zaborava. Svoje su mjesto u ljetopisu našli i učenici generacije Marin Mihalić, Denis Mršetić, Nina Mamula, Marita Tomljanović i Iris Mrzljak te uspješni sportaši Sara Ivančić i Mauro Veljačić, kao i zaposlenici koji su se umirovljenjem oprostili od dugogodišnjeg rada u školi. Navedena su i imena dobitnika jubilarnih i gradskih nagrada u povodu Svjetskog dana učitelja. Objavljeno je i nekoliko kvalitetnih učeničkih literarnih i likovnih radova, a izdvojeno je i nekoliko nagrađenih uradaka. Vrijedno je spomenuti i prilog profesora povijesti Petra Pavlića koji je autor zapažene monografije o 90 godina djelovanja Nogometnoga kluba Crikvenica, kao i knjigu profesorice hrvatskoga jezika Marije Gračaković naslovljenu Tražim nekog dječaka poznatog književnika Vladimira Nazora. Ovaj koristan presjek događanja završava popisom zaposlenika škole, imenikom učenika popraćenog fotografijama i spomenima na preminule djelatnice Milenu Marčec i Marijanu Miharija-Pavlić. (I. Š.) VODNJAN Šesti dani mladog maslinovog ulja odr- žani u Vodnjanu od 19. do 21. studenoga 2010. godine oduševili su mnoge posjetitelje, među njima i učenike četvrtoga razreda poljoprivrednog smjera Srednje škole Mate Balote iz Poreča i njihovu profesoricu Nadu Baksa, koja ih je pratila na tom stručnom obilasku. Nakon svečanog otvaranja izložbe učenici i ostali posjetitelji mogli su kušati mlado maslinovo ulje raznih proizvođača, pršut, sir, suhe smokve i slične proizvode. Osim izložbe maslinovog ulja, učenici su posjetili i uljaru Grubić u Balama. U uljari obitelji Grubić vidjeli su uljaru iz tridesetih godina te usporedili staru tehnologiju prerade maslina i najsuvremeniju liniju za dobivanje ulja visoke kakvoće Pieralisi. (Marinela Srdoč) OSIJEK Ugodno iskustvo Učenici drugoga razreda Osnovne škole Augusta Šenoe iz Osijeka, koja ima međunarodni ekološki status, uče o zanimanjima ljudi, a kako to u stvarnosti izgleda uvjerili su se u pratnji svojih učiteljica Mirte Ćosić i Biljane Pavić, posjetivši tvornicu keksa i slanih grickalica Karolinu d.o.o. Djelatnici Karoline dočekali su ih lijepo i s veseljem. Prije ulaska u pogon pomoćnica u marketingu Silvija Lauš podijelila im je kape i zaštitne ogrtače i upoznala ih s mjerama sigurnosti. U Karolini su vidjeli kako se proizvodi keksi Moto i Jadro, medenjaci, bobi flips i druge slane grickalice. Posebno su ih zadivili veliki strojevi i miješalice za tijesto i kreme. Vidjeli su i veliko skladište, gdje se čuvaju proizvodi. Saznali su da skladište mora biti u polumraku, a u njemu određena temperatura. Roba stoji na visokim policama do kojih može doći samo poseban viljuškar. Vidjeli su i kako se pakirani proizvodi odvoze u kamione. Svi su se počastili sokovima i Karolininim proizvodima i na veliko veselje dobili i darove. Proveli su ugodno i korisno prijepodne koje će im vjerojatno ostati u lijepoj uspomeni. Sljedećih su dana crtali što im se najviše svidjelo u Karolini, izrađivali plakate o posjetu i pisali dojmove. Zajedno s učiteljicama izradili su Power Point prezentaciju i izložbu fotografija, crteža i plakata u školskom predvorju i tako podijelili sa svima ovo lijepo iskustvo. (B. P.) OTOK broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. Osnovna škola Josipa Lovretića Tribina protiv nasilja Sklonost nasilju djeca izražavaju u različitoj životnoj dobi pa se o tomu nikada ne govori prerano ni dovoljno Učenici i roditelji na zajedničkoj tribini S vjetski dan borbe protiv nasilja nad djecom obilježen je u Osnovnoj školi Josipa Lovretića u Otoku javnom tribinom Stop nasilju za učenike sedmoga i osmoga razreda te njihove roditelje. Budući da Ministarstvo unutarnjih poslova tijekom studenoga provodi kampanju Živim život bez nasilja, ova je tribina bila prilika za nastavak vrlo uspješne dosadašnje suradnje škole i Policijske postaje Otok. Zajednički je cilj smanjiti sve učestalije nasilje djece i mladeži pa je takav vid suradnje poželjan i potreban. Predavanje popraćeno brojnim napisima iz tiska, fotografijama i primjerima iz života održala je učiteljica Daria Gongeta, a vrlo dojmljiv bio je i učenički scenski izričaj. Nakon toga su djelatnici Policijske postaje Otok Ivan Mijatović, Tunjo Džijan i Ivan Abramović govorili o posljedicama nasilja, zakonskim odredbama koje ga prate, kako se može pomoći žrtvi nasilja, kako reagirati kao promatrač, komu i kada se obratiti zbog nasilja. Govorilo se i o zanemarivanju djece, prikazani su kratki filmovi, a sve je završilo pjesmom Srebrnih krila Nek živi ljubav. Tema je vrlo aktualna, sveprisutna i zahtijeva ozbiljan pristup, dijalog i suradnju u nekoliko smjerova. Sudionici su pokazali veliko zanimanje i vrlo je izgledno da će se upriličiti GEROVO U nove tribine u koje će biti uključeni i ostali učenici i roditelji. Ako u idućih nekoliko dana spriječimo barem jednu tučnjavu, uvrede i ponižavanja djece, napravili smo korak na dugom putu sprječavanja nasilja među vršnjacima. Zaključili smo zajednički da sklonost nasilju djeca izražavaju u različitoj životnoj dobi pa se o tomu nikada ne govori prerano ni dovoljno. Za nasilje nema opravdanja! Žrtvi nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja treba pomoći! Svi smo jednako odgovorni! Daria Gongeta Devetnaesto dijalektalno sijelo Govor mog zavičaja z Mjesec hrvatske knjige, delnički ogranak Matice hrvatske organizirao je u Gerovu 19. dijalektalno sijelo Govor moga zavičaja. U prepunom predvorju Područne škole Gerovo čuli su se svi dijalekti Gorskog kotara. Učenici su govorili na čabarskom, prezidskom, tršćanskom, gerovskom, brodmoravičkom, skrad- skom, ravnogorskom, lokvarskom i delničkom mjesnom govoru te fužinskom čakavicom i mrkopaljskom štokavicom. Sudjelovali su učenici iz skoro svih osnovnih škola Gorskog kotara te Željezničkotehničke škole iz Moravica. Domaćin sijela, ravnatelj Osnovne škole iz Čabra Ivan Kvesić, pozdravio je sve nazočne, a posebno inicijatoricu dugogodišnjih sijela Nives Marjanović, predsjednicu delničkoga ogranka Matice hrvatske. Učenike su vrlo rado poslušali i predsjednik Matice hrvatske u Čabru Ivan Janeš i ovogodišnja gošća sijela Zlata Bujan Kovačević, književnica podrijetlom iz Fužina, a ovom je prigodom pročitala ulomak iz svoje najnovije knjige Fužinarski Bunjevci koja je kao i Rječnik govora čabarskog kraja Slavka Malnara, pisca iz Čabra, darovana svim školama. Vodeći kroz program Ivan Kvesić zahvalio je svim učenicima, njihovim voditeljima, a najviše njihovim bakama i djedovima na očuvanju govora u svojim sredinama te izrazio želju i podršku da i dalje ustraju u nastojanjima da se ne zaborave stari običaji i naše jezično bogatstvo, usprkos sve manjem broju ljudi koji ovdje žive. Dijana Arbanas U spomen Štefica Topljak 1933. - 2010.) ( Dana 15. studenoga pokopana je na trsatskom groblju umirovljena učiteljica Štefica Topljak. Rodila se 2. kolovoza 1933. godine u Senju u obitelji Devčić. Nakon završene osnovne škole, upisala je učiteljsku školu u Rijeci i 1952. stekla zvanje diplomirane učiteljice. Radila je kao učiteljica u Medulinu i Kanfanaru, a njezin rad u Istri ostavio je vrlo pozitivne rezultate. U ljeto 1956. zajedno sa suprugom Krešimirom, također prosvjetarom, dolazi u Područnu školu Praputnjak, kojoj je matična škola u Hreljinu, u kojoj je 1993. dočekala mirovinu, radeći u mjestu punih 36 godina. U toj maloj primorskoj sredini ostavila je neizbrisive tragove i pozitivne rezultate u učiteljskom, kulturnom, društvenom i političkom radu. S mnogo volje i smisla za zvanje obavljala je učiteljski posao. Isticala se društvenim angažmanom u raznim udrugama i društveno-političkim organizacijama. Bila je velika ljubiteljica čakavštine i kao voditeljica čakavske sekcija redovita gošća Čakavskog sabora u Žminju. Humana djela bila su joj svojstvena u radu Društva Naša djeca i u organizaciji Crvenoga križa. Jedna je od osnivačica dječjeg zbora Praputnjarski slavići koji djeluje i danas. Uz rad završila je i Pedagošku akademiju u Rijeci. Nije mirovala ni u mirovini. Bila je predsjednica umirovljenika Praputnjaka i odradila četverogodišnji mandat kao članica Mjesnog odbora Praputnjaka. U školi i u privatnom životu bila je cijenjena i voljena, vesela i srdačna, komunikativna i druželjubiva osoba. Imala je osjećaj za pravdu i socijalnu osjetljivost. Za svoju bogatu prosvjetnu i društvenu djelatnost dobila je mnoga priznanja. Dugogodišnji skladni brak pun ljubavi i razumijevanja sa suprugom Krešimirom, koji je preminuo prije pet godina, okrunjen je kćerkom Dubravkom, liječnicom, i sinom Edom, također prosvjetnim djelatnikom, te unucima Ivom, Vinkom, Petrom i Pavlom. Plemenit i dragi lik ostat će u sjećanju svima koji su je poznavali i s kojima je surađivala, kao i brojnim generacijama učenika kojima je darovala dobrotu i ljubav. Ivan Šamanić broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. DONJA VO∆A N suradnici javljaju aktualno Osnovna škola Andrije Kačića Miošića Djeca za djecu akon uspješno provedenog UNICEF-ova projekta Škole za Afriku, učenici matične i područne Osnovne škole Andrije Kačića Miošića iz Donje Voće na poticaj ravnateljice Rahele Blažević, koja je i sama dugogodišnja humanitarna djelatnica u Gradskom društvu Crvenoga križa Ivanca, kao i u Županijskom društvu Crvenoga križa, uključili su se u školski projekt Djeca za djecu. Ravnateljica je predložila da se ponovi prošlogodišnji sajam rabljenih učeničkih sitnica te da se po simboličnim cijenama proizvodi ponude učenicima, a sva prikupljena sredstva uplate u zajedničku blagajnu iz koje će se sufinancirati izvanškolski programi siromašnijim učenicima, poput izleta, odlazaka u kazalište, školu u prirodi, školu plivanja i slične akcije. Učenici su u školu donijeli mnogo svojih potrepština kojih su se odlučili odreći u korist druge djece, napravili svoje vlastite izložbene prostore u svakoj učionici te je u vrijeme odmora moguće obići onoliko prodavaonica koliko u školi ima učionica s mnoštvom zanimljivih sitnica. Tako se na školskom sajmu može naći nakit, marame, kape, šalove, novčanike, CD s igricama, punjače za mobitele, časopise, čestitke, novčanike, parfemske bočice i druge sitnice. Učenici su u školu donijeli mnogo svojih potrepština kojih su se odlučili odreći u korist druge djece Izvoli, što želiš od ponuđenoga Bogatstvu ponude pridonijele su i majke učenika koje su na školski sajam poslale i kućanske potrepštine, vaze, šalice, kutije za kekse i slične predmete. Sada samo predstoji svakom razrednom odjelu napraviti što bolju reklamu i zainteresirati druge učenike da kupe baš njihove sitnice. Da bi uspješno prodali svoje izloške, učenici daju i raznovrsne popuste na prvotnu cijenu pa tako u praksi vježbaju i matematiku. Učenici razvijaju i solidarnost kao i poduzetnički duh, jer se o svakoj prodanoj sitnici vodi precizna evidencija, s veseljem se na kraju dana prebrojava prikupljen novac, a svakodnevno se prodajni prostori dopunjuju novim sitnicama. No, kriza se osjeća i u učeničkim džepovima, jer bi mnogi rado ponešto kupili, ali ni sami nemaju dovoljno za svoje potrebe s obzirom na to da se donjovoćanska škola nalazi na području od posebne državne skrbi koje je taj status steklo na temelju kriterija ekonomske nerazvijenosti. Prodajna mjesta obogatile su i učiteljice koje, osim što su dobri kupci, daruju i svoje sitnice. Međutim, učenici se ipak rado odazivaju na sve humanitarne akcije, svi su učlanjeni u Crveni križ, u predbožićno vrijeme sudjeluju u akcijama Caritasa te imaju razvijen osjećaj empatije i potrebe da pomognu onima kojima je pomoć potrebna. - Sretna sam zbog toga što je solidarnost naših učenika na visokoj razini. I sama sam donijela u razred koji pohađa moj sin mnogo proizvoda privlačnih učenicima i raduje me što će oni naći mjesto kod nekoga novog vlasnika, a novac pridonijeti da netko od mojih učenika otputuje na besplatan izlet - ističe ravnateljica Rahela Blažević. B. J. Predstavljen dosad nepoznat roman o banu Jelačiću Francuski roman o Jelačiću, Hrvatima i Mađarima U NA©A SVAKIDA©NJICA Čestitke i čestitanja Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC ZAPREŠIĆ z Mjesec hrvatske knjige i Jelačićev rođendan zaprešićka Matica hrvatska objavila je prijevod povijesnog romana Sličice o banu Jelačiću i ratu u Mađarskoj1848. – 1849., za koji se u Hrvatskoj nije znalo, iako je objavljen u Parizu prije više od 150 godina! Da je prijevod ove knjige važan kulturni događaj za francusko-hrvatske odnose, najbolje potvrđuje to što je u predstavljanju romana u Gradskoj vijećnici u Zaprešiću, dan uoči Jelačićeva rođendana, 14. listopada, sudjelovao i francuski veleposlanik 23 www.skolskenovine.hr Jérôme Pasquier sa svojim suradnicima. Uz priređivača Stjepana Laljka, povjesničare Miru Kolar i Željka Holjevca te prevoditeljicu Sanju Hoić, o knjizi je govorila i Gabrijela Vidan, donedavna predsjednica Francuske Alijanse u Zagrebu, ulomke iz romana čitao je Joško Ševo, a glazbeni program, veleposlaniku u čast, izvela je Tereza Kesovija. Francuski povjesničar Philarète Chasles (1798. – 1873.) roman je napisao po zapisima austrijskog časnika iz Tirola, koji je pristupio Hrvatima i Jelačićevom naredbom Priređivač Stjepan Laljak, prevoditeljica Sanja Hoić i rancuski veleposlanik u Hrvatskoj Jérôme Pasquier postao satnik. O Hrvatima, Jelačiću, vođama mađarske revolucije i zbivanjima u Beču taj nam satnik pripovijeda u 12 slika-poglavlja. Povijesna vrijednost romana je u tome što nije pisan pristrano, kao što je to slučaj s hrvatskim ili mađarskim povjesničarima, koji ovaj rat – s obzirom na nacionalnu pripadnost – interpretiraju sasvim različito. Razloge tome zašto je roman, tiskan u Parizu 1855. i 1879., ostao u Hrvatskoj nepoznat sve do danas, vjerojatno bi trebalo tražiti i u već poslovičnom hrvatskom nemaru, zbog kojega hrvatski čitatelji, ali i znanstvenici i stručnjaci punih 150 godina nisu znali što o hrvatskoj povijesti i nacionalnim junacima (među koje nedvojbeno spada i Jelačić) pišu zapadnoeuropski povjesničari. Da bi današnji čitatelj razumio povijesne okolnosti hrvatsko-mađarskoga sukoba 1848., opširne pogovore o romanu napisali su povjesničari Mira Kolar i Željko Holjevac. Ovaj roman „otkrio“ je priređivač i urednik Stjepan Laljak, koji je objavio Pjesme / Gedichte Josipa Jelačića (2009.), zbirku prigodnica o Jelačiću Ustani bane (2001.) te napisao monografiju o Jelačiću i Novim Dvorima (1990.). I. Dorić Martinje je prošlo, tuste guske su očerupane i završile su na ražnju, ali gaganje kod nas ne prestaje. Kao da smo postali eldorado za raznovrsne gage i mage koji se iz bijela svijeta nekako kod nas udomaćiše i malo, pomalo pa eto veselja, gostuju vesele spodobe i educiraju i odgajaju našu mladež po svojoj mjeri. Čim jedno ode, drugo se već najavljuje i reklamira, gledaju nas pokraj putova, blistaju s ekrana malih i velikih, nude se po plaćenim i besplatnim tiskovinama, najavljuju, hvale, zovu sebi. Šarene slike, obnažene starlete, narogušeni rokeri, pankeri, donose nam svoj stil života, a traže koješta, netko led, netko maserke, netko sirovo meso, krv pravu i umjetnu. Za njih se nađe sve. Zna se da je narod oduvijek volio cirkuse i cirkusante, ali ovoliko toga što se navadilo na naše recesijske prilike i neprilike, teško je probaviti. U redu, odabrali smo slobodu i demokraciju pa možemo mirne duše uživati u tim spektaklima. Jedino se bojim da ti napirlitani i bizarni stvorovi možda donose nama nešto čega se poslije nećemo moći lako otresti i osloboditi. Sipaju oni svoje zakone i pravila, svoje poruke i pouke, a naša mladež to upija mnogo lakše nego infinitezimalni račun. Istina, dijete može preživjeti i bez računa, ali će teško steći onu nauku za koju se zalaže naš kurikulum. Po pravilu su se ti moderni cirkusanti okušali gotovo u svim porocima, isprobali sve što život pruža pa se javno hvale da su se drogirali, pili, prodavali svoje meso i kosti. Jedan, svjetski poznat pjeva o tome da je svoju dragu morao ubiti i zakopati u vrtu, jer ju je previše volio. To se kod nas prodaje, a još gore to se kod nas već i događa. A mi s druge strane organiziramo okrugle stolove, radionice, parlaonice o tome da želimo odgajati čednu, sretnu, pristojnu, uljuđenu, kompetentnu dječicu. Primjerice, te naše kompetencije nekako nam teško idu od ruke, djeca nam nisu više socijalno kompetentna, što će reći nije im društveni život na visini, ne vole se, ne druže se, međusobni odnosi su na niskoj razini, socijalno ozračje je negativno, nasilje svake vrste vidi se u svakoj školi. Po uzoru na svjetske zvijezde, naša mladež želi sve isprobati, odmah i sad, ako nema, onda je frustrirana, ako ima, onda luduju u skupim automobilima, oponaša gage i mage, obnažuje grudi i stražnjice, jer je ljepše biti drugačiji, a nije joj baš do socijalne kompetencije. Na to sve mi našoj dječici, maloj i velikoj, dovodimo baš takve socijalno nekompetentne gage i mage, koji nemaju pojma o tome da mi želimo socijalnu kompetenciju. Možda priželjkujemo kompetenciju, ali ona nije korisna onima koji žele samo lovu do krova po svaku cijenu. Mi mislimo da možemo u školama odgajati djecu, ali odgoj se događa negdje drugdje. Taj odgoj i ti doživljaji vriske, omame, nisu nikako u skladu ni s našim kurikulom, ni s našom tradicijom, a još manje s našim plemenitim namjerama da budemo zemlja znanja i izvrsnosti. Nisu naša djeca lijena, nisu nesposobna, nisu glupa, nadarena su i vrijedna. Ne obožavaju baš svi tuđe šarene krpice, nego vrijedno vježbaju, treniraju, natječu se, pišu, slikaju, pobjeđuju po svijetu i donose medalje, priznanja, pohvale. Ali to nije popraćeno blistavim glamurom, o tome ne pišu tiskovine, ne slikaju naše mlade veslače, košarkaše, plivače, matematičare, informatičare i druge afirmirane pojedince. Na međunarodne turnire naša djeca idu o roditeljskom trošku, plaćaju put i nose svoje sendviče. O tim mladim pregaocima ne zna se gotovo ništa kao da to nije najbolji primjer socijalne i druge kompetencije. Možda bi uz malo truda i dobre volje takva djeca mogla poslužiti za primjer i biti uzor drugima, samo kad bismo se i upola manje oko njih potrudili i medijski ih bar ponekad popratili. Naša djeca zaslužuju mnogo više pažnje i brige nego što im pruža ovo društvo. Dužni smo naše učenike uputiti na stvarne vrijednosti, to će im biti najvrednija i najbolja čestitka 24 www.skolskenovine.hr suradnici javljaju aktualno UKRATKO ČAKOVEC K BROD MORAVICE Učenici i učitelji Osnovne škole u Brod Moravicama oduvijek su posvećivali pažnju zavičajnim piscima pa su ove godine obilježili život i rad Viktora Jurkovića (1927. - 1999.), učitelja, novinara i književnika iz Brod Moravica. Pred brojnim mjesnim posjetiteljima i članovima obitelji Viktora Jurkovića, pokušali su dočarati njegov život i književni opus. Recitirajući ulomke iz njegovih knjiga, izričući vlastite tekstove isprepletene nastupom pjevačkog zbora i folklora, prikazali su sve značajne pojedinosti protkane kroz život i rad Viktora Jurkovića - ljubav, majku, zavičaj i domoljublje. U svemu su im pomogli i članovi Tamburaškog sastava Lipica iz Brod Moravica u čijem sastavu sviraju i osnovnoškolci. Nakon uspješne priredbe ravnateljica Indira Rački Joskić zahvalila je nazočnima te ih pozvala da zajedno posjete spomen-sobu u kojoj se nalaze rukopisi i osobna ostavština Viktora Jurkovića. Na poticaj etnološke udruge Turanj iz Brod Moravica, na rodnu kuću postavljena je 2007. spomenploča. Viktor Jurković volio je svoj zavičaj više od svega te svoju ljubav prema njemu prenosi i sada kroz mlade naraštaje putem svojih knjiga i sjećanja na njega. (Dijana Arbanas) NAŠICE Dan sjećanja na Vukovar obilježen je u Osnovnoj školi kralja Tomislava u Našicama zapaženim prigodnim programom u školskom predvorju. Ravnateljica Blaženka Kapetanović pozvala je sve učenike i djelatnike na minutu šutnje za sve poginule branitelje. Program je nastavljen sadržajima koje je osmislila učiteljica povijesti Anica Dundović pod nazivom Vjera i nada. Učenica sedmoga razreda Monika Antolović pročitala je svoju pjesmu Vukovaru, grade junački. Tekst o Vukovaru i hrvatskoj povijesti čitala je učenica osmoga razreda Tihana Mihaljević. Priredba je završila paljenjem lampiona, od kojih su učenici načinili veliki križ ispred škole i izmolili Očenaš. (Đurđica Zailac) ZAGREB Metodičke radionice HMD-a Hrvatsko matematičko društvo sukladno odlukama sva četiri dosad održana kongresa nastavnika matematike te na tragu Matematičkih procesa i koncepata razrađenih u Nacionalnom okvirnom krikulumu organizira metodičke radionice kao oblik stručnog usavršavanja nastavnika matematike. Tijekom zimskih praznika, od 3. do 5. siječnja 2011. godine planirane su metodičke radionice Mislimo geometrijski, Igrajmo se podatcima, Elementi vizualizacije, Abeceda uporabe računala u nastavi i Elementi statistike s ukupnim trajanjem od 18 sati po radionici odnosno za svakog učitelja / nastavnika / sudionika. Svi sudionici će dobiti prateće radne materijale, kao i tekstove predavanja, te potvrdu o stručnom usavršavanju s određenim brojem bodova. Radionice (predavanja i vježbe) će se održati u zgradi XV. gimnazije u Zagrebu, s početkom rada u 9 sati svakoga dana. Sudionici će biti podijeljeni u skupinama sukladno njihovoj želji, predznanju i iskustvu, a prijaviti se mogu faxom (01/4680335) ili e-mailom (na adresu hmd@ math.hr) najkasnije do 23. prosinca 2010. godine. Više o Metodičkoj radionici na web adresi www.matematika.hr. broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. Graditeljska škola Zanimljiva promocija i izložba ao i svake godine, Graditeljska škola Čakovec je Mjesec hrvatske knjige obilježila s više aktivnosti usmjerenih čitanju, knjizi i kulturi življenja, nastojeći proširiti okvir škole i biti prisutna u široj životnoj zajednici. U suradnji s mjesnim Ogrankom Matice hrvatske te Knjižnicom i čitaonicom Nikole Zrinskog organizirala je promociju pretiska knjige dr. Anđele Horvat Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Međimurju. Predstavljanje knjige popratila je izložba fascinantnih fotografija Damira Klaića Međimurski pilovi, kojom se već predstavio međimurskoj, ali i svjetskoj javnosti. Međimurski krajputaši, kako su popularno nazvani, nastali su od 17. do 20. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i primjeri su umjetnosti koja polako nestaje. Autor izložbe predstavio je neke od najzanimljivijih primjera snimljenih diljem Međimurja. Svečani dio programa uveličale su i recitatorice Graditeljske škole Čakovec koje su pod vodstvom profesorica Emilije Kovač i Katarine Horvat izvele recital pjesama iz opusa Nikole Pavića Međimurski kipci. U edukativnom dijelu priredbe, predsjednik čakovečkoga ogranka Matice hrvatske dr. Stjepan Hranjec, govorio je o kulturološkoj važnosti knjige Anđele Horvat u zavičajnoj nastavi. Ta je knjiga nezaobilazna literatura i svima onima koji se zanimaju i bave djelima likovne umjetnosti i arhitekture u Međimurju. Tajnica Povijesnog društva Međimurja Ivana Puzak osvrnula se na graditeljsku baštinu Međimurja iscrpnim predavanjem, a ravnatelj Zoran Pazman govorio je o obrazovanju za graditeljsko naslijeđe u Graditeljskoj školi Čakovec, uz prigodnu prezentaciju programa te prikazom stručnih ekskurzija na kojima su učenici stjecali i primjenjivali znanja o graditeljskom naslijeđu. Budući da se ove školske godine obilježava 510. obljetnica nastanka Marulićeve Judite, remek djela starije hrvatske književnosti, taj su događaj naglasili integriranom nastavom hrvatskoga jezika izvan učionice, uz sudjelovanje četiriju odjela drugoga razreda. Učenici su, uz vodstvo profesorica, aktivno sudjelovali u nastavi. Uz pomoć prezentacije, iznosili su svoja zapažanja, informacije koje su prikupili o Juditi i Maruliću, čitali su ulomke iz djela, a na kraju su i uprizorili ulomak iz Judite Mire Gavrana, pokazujući time povezivanje tradicije i sadašnjosti. Te su priredbe ujedno i obilježavanja 50. obljetnice Graditeljske škola Čakovec, događaja koji je okosnica radne koncepcije ove ustanove u aktualnoj nastavnoj godini. Z. P. Bogatim aktivnostima i izvan učionica, proširuje se okvir škole i ona je sve prisutnija u široj životnoj zajednici ZAGREB Tehnička škola Ruđera Boškovića Simultanka velemajstora i učenika G eneracijama učenice i učenici Tehničke škole Ruđera Boškovića uspješno nastavljaju školovanje i pronose ime Škole kako u zemlji tako i u inozemstvu, te mnogi od njih stasaju u vrsne tehničare, inženjere, umjetnike, vrhunske sportaše. Uz mnogobrojne vrhunske rezultate na svim razinama natjecanja, susreta, smotri i izložbi u području inovatorstva, tehničkog stvaralaštva mladih, računalstva, elektrotehnike, mehatronike, matematike, fizike, stranih jezika, sportskih disciplina, posebno se ponose humanitarnim radom i provođenjem akcija dobrovoljnog darivanja krvi koje se uspješno organiziraju u Školi, već više od trideset godina. Mogu se pohvaliti i školskim listom Ruđer info, dramskom skupinom Industrijska zona, estetsko ekološkom skupinom Ruđer, školskim bendom Teacher’s little mistak, Klubom mladih inovatora Ruđer, Udrugom za promicanje znanja i vještina mladih CroatiaSkills. Posljednjih godina jedna od istaknutijih izvannastavnih aktivnosti je i šah. Šahovski susreti subotom zanimljivi su i za učenike i za nastavnike. Kako je šah izazov posebno u intelektualnom smislu, organiziran je i šahovski susret na 12 ploča s državnim prvacima u šahu i velemajstorima FIDE Robetrom Zelčićem i Mladenom Palcem. Posebni gost na navedenom susretu bio je i predsjednik zagrebačkog šahovskog saveza Filip Kovačević, bivši učenik Ruđera. M.Š. U spomen POREČ Suvremeni način prehrane nazvana je radionica održana u Srednjoj školi Mate Balote u Poreču u kojoj se pod vodstvom psihologinje Marijane Rajčević, raspravljalo o utjecajima fast food hrane. Prisutni su najprije ispunili anketu o načinu života i prehrani, a kasnije se analizom pitanja pokušalo dobiti uvid u suvremenu hranidbu mladih. Uslijedila je prezentacija o fast food hrani, nekim činjenicama vezanim uz nju i štetnim utjecajima. Najzanimljiviji je bio kratki dokumentarac o čovjeku koji si je dao zadatak da će se mjesec hraniti u McDonaldsu. Supersize me pokazao je šokantne posljedice pa je nakon samo jednog mjeseca taj čovjek imao problema s jetrom, krvnim tlakom i srcem. Uslijedio je razgovor o zdravoj prehrani. Psihologinja je predložila da svi zajedno pronalaze načine zdravog života, što je bilo vrlo zanimljivo. (Anja Ipša) Ana Flatz (1947. - 2010.) Iznenada, 30. listopada 2010. godine oprostili smo se na groblju Markovu polju od učiteljice engleskog jezika, kolegice i prijateljice, brižljive majke i supruge, naše drage Ane Flatz. Rođena je 2. svibnja 1947. u Koprivnici, gdje je završila osnovnu i ekonomsku školu, a 1970. diplomirala je engleski jezik u Čakovcu. Radila je u raznim ustanovama, a želja za radom u školi ostvarila joj se 1994. kada je s radnoga mjesta bankovne službenice došla u našu Osnovnu školu Ante Kovačića u Zagrebu. Došla je tiho i skromno, bila učiteljica s ljubavlju, razrednica i majka mnogim učenicima od prvog do osmog razreda, dijelila svoju brižnost i dobrotu svima nama i zadužila nas svojom plemenitošću. Hrabra Podravka, naočita i srdačna, cijeli je svoj život proživjela darujući se drugima. Svoju aktivnost i životnu snagu crpila iz neizmjerne ljubavi i privrženosti svojoj obitelji. Posebno će nedostajati kćerki Tamari i sinu Robertu te suprugu Krsti i njezinoj rodnoj Podravini, koju je zadužila plemenitošću i dobrotom. Znala je voljeti ljude, naročito svoje učenike, cijeniti prijatelje, blago i uzorno podnositi sve nedaće ovog narušenog života i svijeta. Narušenog zdravlja, na početku ove godine odlazi u zasluženu mirovinu. OŠ Ante Kovačića imala je čast punih 15 godina živjeti i raditi s iznimno omiljenom učiteljicom, a njezin dragi lik ostat će trajno u sjećanja i ljubavi prema dragoj učiteljici. Njezina iznenadna smrt nenadoknadiv je gubitak kako za obitelj, kolege i prijatelje, učenike naše škole, tako i za cjelokupno hrvatsko školstvo. Nedostajat će nam svojom vedrinom, optimizmom, druželjubivošću, radinošću i kreativnošću. J. H. mediji aktualno broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. U»ITELJI PISCI Ljerka Totch Naumova 25 www.skolskenovine.hr Izložba - „Radost žrtve” Ane Krželj u Domu kulture u Dugopolju Estetika patnje U Ljerka Totch Naumova rođena je u Daruvaru. Završila je Ekonomski fakultet, postdiplomski studij, magistrirala na Ekonomskom fakultetu u Skoplju i postala magistrica ekonomskih znanosti. Dugogodišnji sudionik u ulozi profesora i koordinatora mnogobrojnih znanstvenih projekata Vlade R.Makedonije, Ekonomskog fakulteta iz Skoplja i inozemnih fondacija. Ljerka Totch Naumova je pjesnikinja, eseistica i prevoditeljica. Članica je Društva književnika i Književnih prevodilaca Makedonije. Predsjednica je Odbora za projekte Zajednice Hrvata u Makedoniji i uredništva glasila Hrvatska riječ. Piše na makedonskome i hrvatskome jeziku. Objavila je do sada desetak knjiga poezije, a pjesme su joj prevedene na engleski, talijanski, francuski, turski,vlaški i druge jezike. Dobitnica je prestižnih nagrada za poeziju i uvrštena je u projekt vlade RM „130 tomova makedonske književnosti” u knjizi Suvremena makedonska poezija. Živi i radi u Skopju. Između dvojbi Unutar korjenitosti začarane svjetiljke ostavljene u brazdama kleče kroz nepravdu u vječnost Odskakanja naježenog crva nove zemlje u iskri približenosti zbunjuje atmosferu poznatim pjesmama nalik na pridružene glasove daljina između dvojbi Lice živi iza lica Razapeti glas. Ne zaustavljaju se zvijezde. Bijele zvijezde! Govorim li ono što mislim? Bože, osveta Sna! Kao otpadnik razmišljam. Nijedna boja ne bi razgorjela veselje. Bjelina zrije. Bijesno Nebo - predvodnik – bujicu izlijeva - tumač zagonetke. Pjeva prestvaranje. Koga bih volio osim tebe, osim tebe?šapuće San i slijedi jednu pjesmu žednu za Snom, iščezavajući onamo gdje je prekinut. Isprani vlastiti lik pred zrcalom – lice živi iza lica. Postajem bljesak... San li bijaše to? Pješčani sat Umnoženost mreža pretaka umiveni pješčani sat čekajući probuđeni mir na kamenu nezasjenjenu Tada beskraj vremena dojuri bezimeno sjećanje peče uzburkana krv traži neuhvatljivu munju u zrnu pijeska. prostorijama Doma kulture u Dugopolju 20. studenog otvorena je izložba Ane Krželj naslovljena „Radost žrtve”. Izložba je dio bogatog Programa osamnaestih dana Ogranka Matice hrvatske (Split) koji su se odvijali od 11. studenog do 13. prosinca. Krželj ima bogato fakultetsko obrazovanje, a između ostalog profesorica je likovnog odgoja i likovnih umjetnosti, diplomirala je grafiku u klasi prof. Petra Jakelića i umjetnost dvadesetog stoljeća. Članica je Hrvatske udruge likovnih umjetnika (HULU) Split i Matice hrvatske. U Agenciji za odgoj i obrazovanje – Podružnici Split – radi kao viša savjetnica za stručne suradnike školske knjižničare. Ovo joj je sedma samostalna, a sudjelovala je i na nekoliko skupnih izložbi. U ciklusu „Radost žrtve” Ana Krželj problematizira estetiku patnje i ulazi u filozofsko preispitivanje o smisla žrtve. To nisu samo propitkivanja žene već i umjetnice, a umjetnici su često neslušani i teško razumljivi u svojim tajnama pa čak i onda kad govore univerzalnim jezikom. I slikarsko propitkivanje Ane Krželj tek je jedno u nizu, no nju osobito zanima motiv i smisao žrtve dok traži odgovor na pitanje zbog čega žrtva uvijek i nužno ide s patnjom. Oslanjajući se na čvrste temelje svojih likovnih učitelja i vlastitog životnog iskustva, Krželj istražuje potencijalnu osobnu i likovnu katarzu. Spoznavši višekratnu bol buđenja, iskusivši neumitni susret sna i jave u poprištu golih istina i razočarenja, Ana Krželj pokazuje da život nije jednodimenzionalan iako je jednosmjerna, vrtložna cesta. Ana Krželj slika starom tehnikom enkaustike koja traži izuzetnu vještinu i brzu reakciju. Naime da bi se na papir nanio vrući sloj boje pomiješan s ugrijanim i rastopljenim voskom, umjetnik treba imati jaku koncentraciju i jasnu viziju buduće slike. Osim toga, Krželj ulaže i napor kako bi došla do onog lucidnog slikarskog trenutka kada je moguće prihvatiti da istina prelazi u fantastiku, a fantazija metamorfozira u istinu. HTV Školski program (izbor) Drugi program, četvrtak, 2. 12. 2010. - 8.50 i 14.15 KOKICE - emisija o filmu za djecu i mlade U 308. emisiji Kokice donose reportažu sa snimanja filma za djecu i mlade “Koko i duhovi” u režiji Danijela Kušana. Zatim predstavljamo hit film u kinima “Maksim Um” i podsjećamo na najveća suparništva na filmu. Razgovaramo s glumicom Zrinkom Cvitešić u povodu nominacije za Europsku filmsku nagradu i otkrivamo koje su najpoznatije filmske nagrade. Na kraju emisije pogledajte insert iz igranog filma “Nona i komp (ne) idu zajedno” mladih filmaša iz Videodružine Nazorwood, OŠ Vladimira Nazora, Rovinj. Voditeljica: Sandra Bosnar Scenarist: Boško Picula Redateljica: Sanja Aničić Urednica: Zinka Kiseljak Montessori pedagogija Montessori pedagogija poznata je već 100 godina, a temelji se na učenju kroz igru i uvažavanje djetetove osobnosti. To je alternativan način usvajanja gra- Ona gradi svoju likovnu grafiju snagom šapata, a ne krikom. No ipak ostaje sugestivnost njezinih slika u sakralnim simbolima, motivima, blagoj ritmici slike, ujednačenom koloritu. Krželj sažimlje sliku na bitno i esencijalno, fokusirajući svoju likovnu meditaciju u sakralnim motivima, kontemplaciji i intimi molitve. Fizičkom samodisciplinom traži duhovnu ravnotežu u sjecištu vertikale i horizontale - u križu i diva, a provodi se već od vrtićke dobi. Kako to izgleda u stvarnosti, čut ćemo od učenika i nastavnika Osnovne Montessori škole “Barunice Dédée Vranyczany”. Urednica: Ksenija Burcar Novinarka: Tina Zlatar ABECEDA EU - Slovo P-2 Počinjemo s Portugalom. Smješten na Iberskom poluotoku, najzapadnija je zemlja kontinentalne Europe, poznat po melankoličnom fadu, nogometu, Portu, specijalitetima s bakalarom. Zaštitni znak Portugala je pjetlić. Legendu o pjetliću ispričat će vam Maja. P kao Povelja o temeljnim ljudskim pravima - prihvaćena je u Nici i predstavlja dokument u kojem su navedena prava i slobode svakog europskog građanina. P kao pravna stečevina Europske unije. Važna je jer je moraju prihvatiti sve kandidatkinje koje će postati punopravne članice. Voditeljica: Maja Valjak Scenaristice: Ksenija Andrašević Pataran i Ivana Gudelj Redateljica: Jasna Zastavniković Urednica: Marija Vukelić Božičković Kristu na njemu. No ipak njezin Krist djeluje monolitno u napuštenosti i suvereno u patnji. „Radošću žrtve“ umjetnica nas upućuje na bipolarnost života, kontrastnost dobra i zla, izdaje i oprosta, Golgote i Uskrsnuća. U tome lako prepoznajemo umjetičin credo - jaku izdržljivost i snagu prkosa naspram vrtoglavosti u boli i intimnoj ranjivosti u rezignaciji. Vanja Škrobica Najavljujemo... Drugi program, petak, 3. 12. 2010. - 8.50 i 14.10 PUNI KRUG I ovoga petka možete gledati pregled najvažnijih vijesti i zanimljivosti iz zemlje, svijeta, ali i iz vaših školskih dvorišta. Kroz temu tjedna “Kod gosta u gostima!” provest će vas “leteća reporterka”. A studijski dvojac “prošetat” će vas kroz sve važno što vam je možda, zbog školskih obveza, promaknulo vidjeti, čuti ili pročitati. Ali da ne bi samo gledali nego i sudjelovali u stvaranju Punog kruga, vaše prijedloge, pozive i komentare, također ćemo uvrstiti u naših zajedničkih 15 minuta. Novinarka: Sanja Nakić Redateljica: Natali Cikoja Zahratka Urednica: Silva Skender GLAZBECEDA - Duo Njih su dvije, a kada zajedno zasviraju, postaju - duo. Pogledajte Glazbecedu u kojoj ćete upoznati Doru Weiss i Maju Šišetu, studentice flaute na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od kada sviraju zajedno, što ih privlači zajedničkom muziciranju, kako biraju skladbe i još ponešto - doznat ćete u ovoj emisiji. Urednica: Anamarija Simonelli Milković mediji aktualno 26 www.skolskenovine.hr broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. KAZALIŠTE WEB Dobri: i spisatelj i redatelj i glumci Amir Bukvić: Tko je srušio Berlinski zid, u redateljstvu Zorana Mužića, Glumačka družina Histrion, Zagreb, 2010. O Media on Demand http://mod.carnet.hr CARNetov servis nazvan Media on Demand (MoD) može biti zanimljiv i koristan i odgojno-obrazovnim ustanovama budući da nudi rješenja i savjete za primjenu multimedijskih tehnologija, posebice ako postoji potreba za multimedijskom produkcijom ili potreba za potporom u dizajnu, izgradnji i uporabi sustava za proizvodnju i distribuciju multimedijskih sadržaja. Kao korisnicima, pojedincima ili ustanovama, dostupni su materijali pohranjeni na MoD poslužitelju; CARNet im osigurava transparentan pristup multimedijskim sadržajima, pruža obavijesti o materijalima te čini dostupnima alate potrebne za reprodukciju pohranjenih sadržaja. Kao autorima sadržaja, što mogu biti i odgojno-obrazovne ustanove ili skupine unutar njih, MoD servis omogućava dodava- nje tih sadržaja na središnji MoD poslužitelj, ali im može i pomoći – savjetom i alatima – u proizvodnji multimedijskih sadržaja. Među sadržajima zasad dostupnima na stranicama MoD-a niz je multimedijskih produkcija, ponajviše CARNet-ovih (primjerice Edu.hr, ELA, Tesla u školi…), zatim nekih visokoškolskih ustanova, MZOŠ-a, te nekoliko srednjih škola i učenika osnovnih škola. Istina, može se požaliti da sadržaja odgojno-obrazovnoga karaktera i namjene ondje nema više. S tim u vezi i sve većom proizvodnjom i uporabom multimedijskih sadržaja u školama, razložno je postaviti pitanje jesu li škole i prosvjetni djelatnici u dovoljnoj mjeri upoznati s ovim servisom i mogućnostima koje im pruža. A. Jelin NAJAVLJUJEMO Webinar 6. svjetsko natjecanje inovativnosti u obrazovanju Četvrtak, 2. prosinca 2010. u 12.30 sati Od 24. do 30. listopada 2010. u Cape Townu se održalo 6. svjetsko natjecanje inovativnosti u obrazovanju (Worldwide Innovation Education Forum) na kojemu se okupilo više od 500 inovativnih nastavnika i predstavnika inovativnih škola iz šezdesetak zemalja. Među njima bila je i peteročlana hrvatska delegacija. Kakva su bila njihova očekivanja o natjecanju, kakve su rezultate postigli, s kakvim iskustvima su se vratili te koje savjete imaju za inovativne nastavnike i inovativne škole, saznajte posredstvom webinara o inovativnim školama. Webinar će voditi Arjana Blažić, prof. u IX.gimnaziji iz Zagreba i Željka Knezović, prof., viša savjetnica za informatiku u Agenciji za odgoj i obrazovanje Sve informacije potrebne za uključenje pronaći ćete na portalu www.ucitelji.hr, na stranici Webinari. Glazba Jubilej koncertnog ciklusa Mladi za mlade Četvrtak, 2. prosinca 2010. u 20 sati Svečanim koncertom u Maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog, Hrvatska glazbena mladež obilježit će jedan važan događaj – četvrt stoljeća koncertnoga ciklusa Mladi za mlade i isto toliko stare suradnje s Muzičkom akademijom Sveučilišta u Zagrebu, s kojom Hrvatska glazbena mladež taj Ciklus ostvaruje od samoga početka. Početni koncept programa toga Ciklusa, a koji se zadržao sve do danas, jest da se koncert uvijek odvija uz voditelja koji djeci približuje djelo koje slušaju i glazbena tijela koja ih izvode. Ciklus Mladi za mlade, kao što to i samo ime pokazuje, mladu publiku suprotstavljenu mladim izvođačima iste generacije potiče ne samo na slušanje već i razvijanje interesa za bavljenje glazbom. S druge strane, mladi glazbenici osvajaju i stječu svoju publiku, grade samopouzdanje kroz činjenicu da njihovu umjetnost prihvaćaju i cijene njihovi vršnjaci. Svečani koncert u povodu obilježavanja 25. obljetnice ciklusa Mladi za mlade, pod nazivom 25 nam je godina tek, održat će se u četvrtak, 2. prosinca 2010., u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, s početkom u 20 sati. U programu svečanog koncerta sudjelovat će gošće pijanistice Katarina Krpan i Eva Kirchmayer, nekadašnje solistice u ciklusu Mladi za mlade, te sadašnji studenti Muzičke akademije: ansambl flauta, ansambl klarineta, solisti i dirigenti uz Zagrebački komorni zbor “Bersa”. (RI) snovni je problem nove drame Amira Bukvića u tome što u osnovi zapravo nije nadahnuta pojedinačnim sudbinama ljudi iz kojih bi se mogle očitavati i društvene i političke prilike, nego je (mladalački!) nadahnuta upravo društvenim i političkim prilikama (što sugerira i naslov), a pojedinačne sudbine ih zapravo ilustriraju. No, to ne znači da drama nije dobra, štoviše: lanjska je dobitnica Držića, obasuta brojnim komplimentima! Svršetak koji upućuje na zaključak: čovjek ima svoju ženu (ako je ima) i žena ima svog čovjeka, obitelj, djecu (ako ih ima), a sve ostalo je luk i voda - dobar je zaključak. Drama pokazuje privođenje hrvatskoga pisca Pavla (s podsjećanjem na Havela!) u policiju gdje mu istražitelj nudi suradnju u zamjenu za odustajanje od progona. (Taj je toliko dobro proučio tekst da je pisac uvjeren kako jedino on zapravo i razumije u potpunosti to što pisac piše te konačno svom najboljem čitatelju isipa na stol sve što je napisao: to je bio sjajan trenutak, šteta što priča tu gubi nit!) Umjesto pisca (iako se već ruši Berlinski zid!), preko grane šmugne zakonita mu. U daljnjem “imamo svoju državu te onaj udbaš postaje ministar, a zatim lupež, optužen pa, naravno, oslobođen, žena se u Švedskoj bogato udala, ona i kći joj prevode tekstove pisca na švedski, on se izvodi i doma... Satiričke su žaoke dobar začin tekstu, a loš što mu je ipak trebao lektor (kći/kćer npr.!). Pisan je postmodernistički, kao niska prizora; najbolji dio je odnos inspektora/udbaša i pisca... Zoran Mužić to je postavio redateljski vrlo pročišćeno, suvereno vladajući mizanscenskim prostorom s minimumom neophodnih predmeta, sve pred tamnom pozadinom, u čemu mu je dobar suradnik bio Mar- ko Vodeničar (ton). Dakle, bez ikakvih suvišnosti, da usredotočenje na radnju bude potpunije. Ovdje nebitnu, odjeću je osmislila Đurđa Janeš, ostalih suradnika i nema. Glumci su odlično odabrani: nervozni, nesređeni, izbezumljeni pisac je Dragan Despot, iznimno angažiran (na premijeri 19. studenoga). No, nadmašio ga je (jer je bolje napisan!) Siniša Popović kao inspektor, zaradivši najjači pljesak! Dvojici prvaka HNK al pari bila je kolegica im Barbara Vicković (žena). Kći joj Lena vrlo je nadarena Tara Rosandić. Srednjoškolcima bi uz nastavu književnosti itekako vrijedilo pogledati ovu dramu iz naše suvremene zbilje. Stijepo Mijović Kočan GLAZBA Na kraju Chopinove godine Mladenačka virtuoznost N isu svi veliki skladatelji romantizma fa- koje skriva tajne, a potom je slijedila Balada br. vorizirali ličnosti kakve su bili Berlioz i 3 u As-duru, op. 47 o sireni koja mami mladića u Liszt. Frédéric Chopin uživao je skladati uzburkane valove. Ovu muzičku poemu znalački minijature što je izraz intimnijeg Chopinovog sti- je odsvirao Dario Sabol (Zagreb, 1988.). la. Premda je katkad skladao za orkestar, glas i koOn je učio klavir u klasi prof. Ivanke Brkanović morne ansamble, većina njegovih najboljih djela na Glazbenom učilištu Elly Bašić, a sada je stusu skladbe za glasovir. dent pete godine klavira u klasi prof. Đure Tikvice Na koncertu Frédéric Chopin – na kraju Chopi- na MA. Baladu br. 4 u f-molu, op. 52, nadahnutu nove godine u ciklusu koncerata studenata Muzič- Mickijewiczevom poemom Tri brata lijepo je inke akademije u Zagrebu Virtuoso (Hrvatski glaz- terpretirala Ana Čehil (Zagreb, 1988.), studentica beni zavod, 14. studenog pete godine klavira u klasi 2010.) nastupilo je sedam prof. Ide Gamulin. izvođača, tri studentice i čeU drugom dijelu koncertiri studenta sa odjela za klata odsvirana su dva Chovir, izvodeći sedam Chopipischerza. Scherzo br. 3 u novih skladbi za klavir solo. cis-molu, op. 39 maštovito Bile su to četiri balade dva je odsvirao Robert Batelić scherza i jedna poloneza. (Pula, 1987.). Dobitnik je Prva je nastupila najmlađa Rektorove nagrade. Schersudionica u programu Ivana zo br. 4 u E-duru, op. 54 Šenk (Gladbeck, Njemačodsvirala je vrlo dobro Una ka, 1992.) studentica druge Smrekar, studentica četvrte godine klavira u klasi Rugodine klavira u klasi prof. bena Dalibaltayana. Ona je Đorđa Stanettija, opisujući i majstorski izvela Baladu br. ozbiljni, a ne samo lepršavi 1 u g-molu. op. 23. Balade tretman Chopinovih djela je Chopin skladao inspiriove vrste. Posljednja točka ran poezijom sunarodnjaka ovog koncerta bila je skladslavnog Adama Mickiewiba Andante spianato i velika cza. Karlo Ivančić (Banja Poloneza u Es-duru, op. 22 Luka, 1989.), student četvru briljantnoj interpretaciji te godine klavirau klasi prof. Nikole Kosa, studenta pete Dalibora Cikojevića, odsvigodine klavir au klasi prof. rao je Baladu br. 2 u F-duru Ljubomira Gašparovića. op. 38, skladbu tako miste- Ivana Šenk, studentica druge godine klarioznog sadržaja – o jezeru vira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Milica Jović broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. mediji aktualno 27 www.skolskenovine.hr KNJIGE ČASOPISI Prološka školska spomenica P Viktor Vito Grabovac Povijest pučke škole u Prološcu Matica hrvatska Ogranak Imotski, Državni arhiv Zadar Zadar, 2010. Grabovčeva knjiga, s obiljem podataka, spomenica je svim naraštajima koji su pronosili prološko ime diljem svijeta te zahvala njihovim učiteljima ravnik i publicist Viktor Vito Grabovac i u svom šestom naslovu obasjava davnu i nedavnu povijest svoga imotskog zavičaja te u knjizi Povijest pučke škole u Prološcu, u nakladi Imotskog ogranka Matice hrvatske i Državnog arhiva Zadar prikazuje povijest školstva u svome rodnome mjestu. Koristeći se s više arhivskih izvora, Grabovac je prikupio niz dokumentarne građe i povijesnih činjenica o razvoju imotske i prološke prosvjete, čiji su začetci vezani za djelovanje franjevaca. Makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković spominje franjevačku školu 1626. na Prološkom blatu (Manastiru), a zanimljiv je podatak da je u to vrijeme pod Turcima 1630. u Prološcu bila vjerska škola u kojoj je imam Halil-efendija poučavao mlade islamu. Franjevci su i pod mletačkom vlašću podučavali nadarene mladiće i buduće svećenike, a dolaskom Austrougarske (1797.) stižu bolja prosvjetiteljska vremena pa općine ubrzo osnivaju škole, koje su i u Prološcu vezane za franjevce (rodom iz susjednih mjesta). Tako fra Anđeo Udiljak (spomenik mu je postavljen u rodnim Studencima) otvara prvu privatnu pučku školu 1828., a fra Karlo Grančić (iz Glavine) 17. studenoga 1873. otvara državnu školu u kući Frane Franceschija uz most na istočnoj strani Suvaje. U knjizi se kroničarski bilježe odrazi političkih previranja na mjesno školstvo, a na 255 stranica pretiskani su popisi učenika i učitelja, među njima su često suprug i supruga, jedan od njih, Dinko Sirovica, bavio se i književnim radom. Dan škole postaje župni Blagdan sv. Mihovila (29. rujna). Godine 1939. otvara se četvrto odjeljenje škole koju pohađa 350 učenika, a te godine učitelj je Proložanin Ivan Leko, kasniji ministar prosvjete u Republici Hrvatskoj, po kojem je škola ponijela ime 1995. godine. Do Drugoga svjetskog rata iz te je škole poniknuo i sveučilišni profesor Vice Rako te više poznatih učitelja i pravnika, a nakon tog rata školu su pohađali i mnogi umjetnici, znanstvenici i neki danas popularni pisci, među njima Mario Bilić i Ante Tomić. Državna pučka škola u Prološcu u svojoj 137 godina dugoj povijesti ucijepilo je prva znanja brojnim uspješnim Proložanima, akademskim građanima i umjetnicima, pa je tako i ova Grabovčeva knjiga, s obiljem podataka, spomenica svim naraštajima koji su pronosili prološko ime diljem svijeta, zahvala njihovim učiteljima i profesorima, ali je ujedno pozivnica mlađim istraživačima da nastave proučavati odraze prološkog školstva na društvene, političke, sociološke, kulturne i druge prilike cijele Imotske krajine. Mladen Vuković Veliko djelo o povijesti našega sela P Dragutin Pavličević Hrvatske kućne/ obiteljske zadruge I. i II. Golden marketing Tehničke knjige Zagreb 2010. Velik i važan prilog našoj socijalnoj povijesti temeljen na tisućama dokumenata rije 19 godina u našem je listu F. Mirošević objavio kratku recenziju prve knjige ovoga djela (do 1881.) pod naslovom Povijest običnog čovjeka i pozitivno ocijenio važnost istraživanja „povijesti hrvatskog sela” kojem je u središtu bio „hrvatski seljak na kojem je počivala struktura tadanjega hrvatskog društva”. I dodao kako je to zanimljiva materija koja „ne opisuje povijest kraljeva i careva, istaknutih političkih ličnosti već povijest običnog čovjeka, što je dotada bilo uglavnom zanemarivano”. Osim njega tu su knjigu vrlo povoljno ocijenili povjesničari, sociolozi, pravnici i u drugim zemljama, a da su te ocjene bile ispravne potvrđuje i činjenica da je knjiga dobila prvu nagradu u demokratskoj Republici Hrvatskoj 1992. nazvanoj po jezikoslovcu B. Kašiću, koji je tu tradicijsku ustanovu života i rada opisao još 1612. u svom putopisu. Sada se kod istoga izdavača pojavljuje II. izdanje prve knjige i druga knjiga koja razrađuje raspadanje i nestajanje zadruga na kraju 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Nestajanje zadruge bio je neminovni proces u razvoju te ustanove koja je nastala u dubokoj prošlosti ljudskog roda kod raznih naroda, a održala se najduže kod južnoslavenskih i balkanskih naroda, npr. Albanaca. Međutim, kad su ukinuti feudalni odnosi, kad je nestalo vojničkog feudalizma u Vojnoj krajini, kad je počeo proces nastajanja kapitalističkih odnosa, kućne ili obiteljske zadruge koje su imale i po nekoliko desetaka članova, morale su nestajati kao preostatak bivših životnih i proizvodnih odnosa. Dioba i nestajanje kućnih zadruga dovodila je do siromašenja sela, do iseljavanja, seobe u gradove, uopće do radikalnih promjena hrvatskog društva što su opisali ne samo povjesničari nego i brojni hrvatski pisci poput Šenoe, Kozarca, Pavlinovića, Tadijanovića, pa i drugih. Time su se kao našom specifičnošću bavili i brojni inozemni pravnici, sociolozi i etnolozi i zato autor tvrdi da nema naše institucije koja bi kao zadruga i Vojna krajina izazivali zanimanje u svijetu. Opravdano je zadrugu nazvao kućnom, jer je kuća, velika kuća, bila temeljna osobina zadruge, a hrvatskom zato što je jedino u Hrvatskoj i Slavoniji te za Vojnu krajinu bilo doneseno dvadesetak zakona. U Srbiji i Crnoj Gori po jedan, dok zadružnih zakona u Dalmaciji, Dubrovačkoj Republici i Bosni i Hercegovini nije bilo. Sve se ravnalo po običajnom pravu. Ukratko, to je veliki i važan prilog našoj socijalnoj povijesti temeljen na tisućama dokumenata te na anketama koje je autor proveo prije 30 godina dok su još bili živi mnogi zadrugari. Nažalost, iako smo još donedavno bili agrarna, seljačka zemlja, knjige o povijesti sela mogle bi se u posljednjih 100 godina nabrojiti na prste jedne ruke i zato su ove knjige tim dragocjenije. Ivna Dorić ©kolski vjesnik Časopis za pedagoška i školska pitanja god. 59., broj 3., Split, srpanj - rujan 2010. S mijeh, humor sastavni je dio života svakoga čovjeka. Duhovitost je poseban dar koji nema svatko i spretnost u baratanju humorom smatra se posebnom društvenom vještinom. Kakva je uloga i značenje humora u svakodnevnom životu mladih istraživali su doc. dr. Renata Relja i Danijel Baturina i o tome objavili raspravu u novome broju splitskoga pedagoškog časopisa Školski vjesnik. Empirijskim istraživanjem obuhvaćena su 503 ispitanika na području Splita. Unutar istraživanja utvrđeno je da se humor javlja kao ključan element komunikacije i društvenih odnosa, a duhovitost kao ključan konstitutivni element osobnosti. U procesu unapređivanja odgojno–obrazovne djelatnosti neizostavnu ulogu imaju pedagozi kao najšire profilirani stručnjaci koji bi trebali kontinuirano raditi na razvoju odgojno–obrazovne ustanove u kojoj su zaposleni. S tim u vezi učinkovitom se pokazala provedba raznih akcijskih istraživanja o kojima piše Tonća Jukić, dajući pregled važnijih znanstvenih spoznaja o tim istraživanjima. Doc. dr. sc. Vesna Buljubašić Kuzmanović i Sanja Simel u svome se članku bave odnosom univerzalnih i ponašajnih vrijednosti mladih, a Anđela Gilić i Ivan Bošković osvrću se na antologičarski rad Josipa Pupačića. Slavica Vrsaljko u svome članku donosi pregled proučavanja u stilistici, a dr. sc. Esmeralda Sunko istražuje utjecaj okolinskih čimbenika na konzumaciju sredstava ovisnosti kod adolescenata. Na kraju Snježana Dimzov komentira pismenost mladih u Hrvatskoj prema PISA istraživanju 2006. Metodika Časopis za teoriju i praksu metodikȃ u predškolskom odgoju, školskoj i visokoškolskoj izobrazbi broj 20 (1-2010). P rvi prilog u novome broju časopisa Metodika posvećen je metodici likovne kulture – Miroslav Huzjak piše o obrazovanju na daljinu i e–učenju u likovnoj kulturi. Metodikom glazbene kulture bave se Lidija Nikolić i Gordana Ercegovac–Jagnjić koje istražuju ulogu glazbenih sposobnosti u glazbenom obrazova- nju učitelja primarnog obrazovanja. U području kineziološke metodike Ivan Prskalo, Josip Babin i Tonči Bavčević opisuju metodičke organizacijske oblike rada i njihovu učinkovitost u kineziološkoj edukaciji. Metodika stranih jezika predmetom je istraživanja Ines Jelovčić koja analizira stavove studenata prema učenju stranoga jezika kao jezika struke kao i oblike nastavnoga rada koje studenti smatraju poželjnima i učinkovitima. Vesna Grahovac–Pražić bavi se poviješću metodika, a tema njezina rada su gramatike slavonskih autora B. Tadijanovića, A. M. Reljkovića i M. Lanosovića koje autorica u njihovoj višestrukoj funkcionalnosti opisujući ih kao priručnike za učenje stranoga i materinskoga jezika s udžbeničkim sadržajima. U rubrici Ugledni metodičari predstavljena je Mirjana Vilke, plodna metodičarka engleskoga jezika s kojom je razgovarala Jelena Mihaljević Djigunović, koja je napisala i kraći portret ove ugledne metodičarke te napravila bibliografski popis svih njezinih radova. Na kraju časopis donosi i Preporuku Europskog parlamenta i Savjeta o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje, a svi članci objavljeni su dvojezično, na hrvatskom i na engleskom jeziku. Hrvatska revija Časopis Matice hrvatske godište X., broj 3., Zagreb, 2010. J akša Kušan (1931.), dugogodišnji politički emigrant, novinar i publicist, koji je 1959. godine u Londonu pokrenuo Novu Hrvatsku, najraširenije glasilo u hrvatskoj dijaspori, gost je ovoga broja Hrvatske revije. S njim je razgovarao urednik Mladen Klemenčić, a razgovor je objavljen pod indikativnim naslovom Deficitarni smo u idealizmu i idealima. Apetiti i predrasude naslov je članka Branka Salaja o ulozi zapadnih sila u urušavanju Jugoslavije i priznanju Hrvatske (1987. – 1992.). Inače, glavna je tema broja novi naslov Globalne priče. Uvod u temu broja napisao je glavni urednik HR Mladen Klemenčić, koji je okupio nekoliko inozemnih autora, političkih geografa, koji uglavnom rade kao sveučilišni profesori i predaju predmet koji se uglavnom zove „politička geografija”. Tako je nastao zanimljiv prilog u kojemu svatko od njih opisuje neko svoje neobično putovanje ili neki doživljaj s putovanja, ili pak zanimljivu osobu koju su negdje upoznali ili susreli. John O’Loughlin (Sveučilište Colorado) piše o zadovoljstvima terenskoga rada, koje je spojio sa zadovoljstvom trčanja. Vladimir Kolosov, vodeći ruski politički geograf, piše o svojim posjetima samoproglašenoj Abhaziji. Gerard Toal (Sveučilište Virginia Tech) u svome prilogu dotaknuo se rušenja njujorških blizanaca Elena dell’Agnese (Milano) pozabavila se granicama, smjestivši svoju geopolitičku priču u Zambiju, a tu su još prilozi Revaza Gachechiladzea (Gruzija), Antona Gosara (Slovenija), Colina Flinta (SAD), Clivea Schofielda (Australija) i drugih. Od ostalih, pak, priloga izdvajamo članak Velimira Cindrića o slastičarskom Zagrebu. Pripremio Ivan Rodić izaktualno proπlosti 28 www.skolskenovine.hr PRIJE 150 OBLJETNICE GODINA Br. 5 / 1. prosinca 1869. PRIJE 100 GODINA Protivnici radne škole Škola s pomoću rada nailazi u Njemačkoj na mnoge protivnike, a naročito u onim krugovima učiteljstva, koji su se zagrijali za uzgoj s pomoću umjetnosti. „Kunstwarte“ priopćuje članak Ernsta Webera iz Münchena, kojim se osuđuje škola s pomoću rada i dopušta tek toliko utjecaj rada na uzgajanje, koliko taj rad može da bude izjava individualnoga unutrašnjeg života djeteta. U tom se članku kaže između ostaloga i ovo: „Ona mnogo ocrnjivana škola, u kojoj se samo učilo, uzgajala je usprkos prekomjernom učenju napamet više za samostalan rad, nego većina tako zvanih škola rada s dječinskim igrarijama ili prisilnim privikivanjem duha kakvoj ukočenoj obrtnoj šemi. Protivnik sam škole, u kojoj se samo uči, ali držim, da je za više uzgojne ciljeve još škodljivija ta moderna uredba, koja za nečim teži, što joj u njezinoj pedagoškoj nevinosti nije suđeno postići.“ Hrvatski učiteljski dom 150 godina gimnazije u Gospiću Od male realke do velike gimnazije U Austriji ne vlada neznanje Kako se u Austriji dižu pučke učione, može se suditi po broju bukvarah (početnicah), što izidoše iz osrednjega skladišta školskih knjiga god. 1859. Prodano je bukvarah njemačkih 337, 318 komadah; českih 180,306; magjarskih 93,865; talijanskih 56,775; poljskih 34,417; hrvatskih 21,898; slovenskih 27,291; srbskih 13,045; rusinskih 14,639; rumunjskih 11,780. Tudier se mora spomenuti, da se u prenapravi obučnih knjigah u hrvatskom, slovenskom, srbskom, rusinskom i rumunjskom knjižtvu nije bilo česa držati; već se moralo sve snova stvoriti. Glavno skladište za knjige pučkih učiona jest u Beču i Pragu, te dočim je u Beču god. 1847. prodano 487,895, god. 1854. prodano je 1,547,040 knjigah. Njemačkih ubožkih knjigah, koje se šalju po učionah, da se bezplatno razdiele, odpremljeno je god. 1859. iz Beča 978,450, iz Praga 241,547 komadah. Českih iz Beča 170,258. iz Praga 366,589; magjarskih iz Beča 182,335; talijanskih 124,850; poljskih 99,300; hrvatskih 77, 452; slovenskih 63,513; srbskih 52,408; rusinskih 30,722 komada. Ova prava istina budi dovoljan dokaz, da je onaj prigovor, kao da je tobože u Austriji neznanje, te se zanemaruje puk, zlobna kleveta. Napredak broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. P rije 150 godina, osnivanjem dvorazredne male realke, postavljeni su temelji gimnazijskog obrazovanja u Gospiću. Zasluga za to, kako navode izvori, pripada Adolfu pl. Bermannu, pukovniku bivše ličke pukovnije, „koji je u svom izvještaju na više oblasti od 8. prosinca 1859. toplo zagovarao, da se na previšnjem mjestu uznastoji oko osnutka male realke za ličku pukovniju i za obližnje satnije otočke pukovnije.“ Bermannov je zagovor urodio plodom i već je u veljači 1860. godine car Franjo Josip I. potpisao dopuštenje za osnivanje male realke, a 1. listopada iste godine započela je nastava u prvom razredu novoutemeljene škole. Određeno je da se radi prema propisanom nastavnom planu i programu za male realke, da se odmah namjeste dvojica učitelja - jedan za gramatikalnu, a drugi za tehničku struku te da rimo-katoličke i grčko-istočne učenike u nauku vjere podučavaju dvojica vjeroučitelja, dok je poučavanje u hrvatskom jeziku trebalo bit povjereno učitelju gospićke glavne učione. Nastavni je jezik bio njemački, uz iznimku vjeronauka i povijesti, gdje je bilo dopušteno poučavati na hrvatskome jeziku. Za ravnatelja realke, a ujedno i ravnatelja ostalih mjesnih škola (Lokalschulendirektor) postavljen je Josip Welko, dotadašnji učitelj pančevačke realke, a za razrednog učitelja Franjo Vodopivec, dotadašnji namjesni učitelj realke u Gorici. Sljedeće školske godine, kada je otvoren i drugi realni razred, pridružio im se učitelj Ivan Balaško, a nakon otvorenja i trećeg razreda, školske godine 1862./63., primljeni su učiteljski pripravnici Ivan Jamnicki i Josip Witasek. Budući da u Gospiću nije postojala viša djevojačka škola, bilo je dopušteno da od 1864./65. malu realku Zgrada gospićke pohađaju i djevojčice. gimnazije 1939. godine Škola je 1869. godine dobila novu dvokat(Hrvatski školski muzej, nu zgradu u kojoj će ostati sve do 1947. goZbirka fotografija) Priredila Štefka Batinić Gospićka se gimnazija osamdesetih godina 19. stoljeća našla u društvu malobrojnih elitnih hrvatskih gimnazija Br. 23. / 5. prosinca 1910. Učiteljice žele vlastiti dom Upravni odbor Udruge učiteljica nabavio je veoma zgodno zemljište u površini od 388 četvornih hvati, te je sva prilika, da će se već ovoga proljeća moći pristupiti gradnji vlastitoga doma. Dakako da radi te izvanredne zgode mora odbor ne čekajući naredni dječji dan, potražiti pomoći plemenitih i darežljivih srdaca. Domaće ognjište PRIJE 50 Br. 12. / prosinac 1910. Umro Lav Nikolajevič Tolstoj Dne 20. studenoga 1910. u 6 sati i 5 časaka u jutro umro je u Astapovu Lav Nikolajević Tolstoj, „savjest Rusije“, u kršćanstvu „trinaesti apostol“, a u pedagogici „ruski Rousseau“. Čovjek, koga su u Rusiji sve stranke štovale, ma da se i kolju međusobno, kolos, koji se uspeo sam na prijestolje i zajedno s carem Nikolom vladao Rusima, sacrosanctus, ali bez tjelesne straže. Rodio se 28. kol. (po starom, 9. ruj. po novom) 1828., napisao 205 književnih djela, umro je neizmirivši se s crkvom ni državom. Za života izrazio je želju, da ga sahrane na njegovu imanju Jasnaja Poljana na brežuljku, na kom se najviše igrao kao dijete. Tamo, gdje je vidio svijet kao nešto lijepo, tamo želi da se preko svega života opet vrati i nađe mir svoje djetinjske duše. Preporod Br. 12 / prosinac 1910. Televizija u službi stručnog obrazovanja U Italiji se provodi zanimljiv naučno-odgojni eksperiment. Riječ je o kursu za profesionalno obrazovanje u trajanju od tri godine koji se prikazuje na televiziji šest dana u sedmici pod nazivom „Telescuola“, a namijenjena je dječacima i djevojčicama sa završenom osnovnom školom. Na ovom se kursu predaju predmeti kao i u državnim školama takozvanim „Scuola di avviamento profesionale“. Među predmetima se nalaze talijanski, francuski, povijest, geografija, građanski odgoj, praktički radovi, tehničko crtanje i dr. Za djevojčice je uveden sat ekonomike domaćinstva za koji se kaže da je postao vrlo popularan. Dva sata po trideset minuta emitiraju se svako poslije podne. Njima uvijek prisustvuju u studiju i učenici. Ovi su sati praćeni i zornim pomagalima. Koriste se npr. materijalima iz laboratorija ili predmeti pozajmljeni iz muzeja, zatim domaći i strani nastavni filmovi, a i alat i dine, kada je svojoj funkciji vraćena školska zgrada izgrađena 1939. godine. Tu je modernu funkcionalnu gimnazijsku zgradu, u kojoj se gimnazija nalazi i danas, projektirao zagrebački arhitekt Berislav Odić. Trogodišnja je realka 1872. godine proširena na četiri razreda, a četiri godine kasnije, zahvaljujući zalaganju generala Franje baruna Filipovića, stiglo je dopuštenje za njezino pretvaranje u veliku osmorazrednu gimnaziju. Tako se od školske godine 1878./79. Gospićka gimnazija našla u društvu malobrojnih elitnih klasičnih gimnazija u Hrvatskoj. Prvi privremeni ravnatelj bio je Ivan Pakosta, dotadašnji profesor Vinkovačke gimnazije, a prvi ispit zrelosti održan je 1886. godine. Među deset maturanata, koliko ih je položilo prvu maturu, samo je jedan ocijenjen najvišom ocjenom – zreo s odlikom. Do 1911. godine ispit zrelosti s uspjehom je položilo 176 učenika, među njima književnik Milan Ogrizivoć, slikar Miroslav Kraljević, znanstvenik Valentin Vouk i drugi. Gospićku je malu realku pohađao i Nikola Tesla. U prvih pedeset godina kroz zbornicu Gospićke gimnazije prošlo je više od sto učitelja i profesora, među kojima i mnoga poznata imena hrvatske znanosti i kulture kao što su: Julije Adamović, Artur Gavazzi, Stjepan Gjurašin, Koloman Rac, Ferdo Šišić i drugi. Godine 1893. u Gospiću je na poticaj predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu Isidora Kršnjavoga otvoren internat da bi se siromašnim a nadarenim učenicima omogućilo gimnazijsko obrazovanje. Osnivanje internata izravno je utjecalo na povećanje broja gimnazijalaca. Godine 1897., kada je sagrađena nova zgrada internata, upisana su 284 učenika, što će dugo ostati rekordan broj upisanih učenika. Uzdržavanje internata postalo je preskupo, pa je 1900. godine ukinut, što je dovelo do smanjenja broja učenika. Pomaganje siromašnim učenicima dalje se provodilo kroz različita humanitarna društva i zaklade. Proces ukidanja klasičnih na račun realnih gimnazija nije zaobišao ni gospićku gimnaziju. Do 1927. radila je po programu klasičnih gimnazija, a zatim je nastavila djelovati kao Državna realna gimnazija. Od 1948. godine nosi naziv Gimnazija Nikole Tesle. Sedamdesetih godina 20. stoljeća, uslijed tzv. Šuvarove reforme, gimnazija, zajedno s ostalim srednjoškolskim ustanovama gospićke općine postaje sastavnicom Centra usmjerenog odgoja i obrazovanja „Nikola Tesla“. Vraćanjem gimnazija u hrvatski školski sustav, početkom devedesetih godina, gospićka gimnazija ponovno počinje djelovati kao samostalna ustanova pod svojim današnjim nazivom Gimnazija Gospić. GODINA instrumenti dopremljeni u studio radi neposrednog upoznavanja gledalaca s načinom njihove upotrebe. Đaci „Telescuole“ podvrgnuti su svake godine strogim ispitima poput đaka državnih škola. Ako polože ispite, oni kao i svi drugi učenici prelaze u viši razred. Na kraju treće godine, u slučaju da dobiju pozitivne ocjene, dobivaju svjedodžbu o svršenoj srednjoj školi za profesionalnu orijentaciju („Avviamento professionale“). Školske novine Br. 38 / 25. studenoga 1960. Novine u nastavi U toku prošlog ljeta četiri velika sveučilišta u SAD organizirala su za nastavnike petnaestodnevno proučavanje koje se odnosilo na upotrebu novina u nastavnom radu u školi. Većina tih nastavnika upotrebljavala je već nekoliko godina novine u školskom radu. Spomenuti seminar imao je zadatak da prouči najuspješnije metode upotrebe novina namjesto udžbenika kako bi se unijelo u nastavu više živosti. Školske novine Br. 38 / 25. studenoga 1960. πkolski æivot nekoÊ aktualno broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. I on jest jedan od krasne one četice, koja je budila i osvješćivala hrvatsko pučko učiteljstvo. Osobito se ga dobro i ugodno sjeća sadanji mlađi učiteljski naraštaj. Još ga i sad živa gledamo pred sobom, ma da mu i ne bismo vidjeli vjerne slike njegove, kako nas voljko, kako nas lagodno i kako nas zanosno upućuje na dužnosti službene, stališke, čovječne, a nada sve, kako nam otkriva ljepotu jezika našega, kako nas upućuje u tančine njegove, kako nas bodri i nutka, da se laćamo pera, osjećamo li spreme i sposobnosti, da i tim radom pokoristimo narodu svomu. Živo se i sad još sjećamo, kako nam je znao predočivati i crne i jasne strane našega rada, kako nas je upozorivao na prijatelje i dušmane naše, makar da nam je bio samo učiteljem hrvatskoga jezika. Ta osjećao je, da nije lih pedantni i dosadni stručnjak, a zašto? Jer uz nauke svoje, mnogo je toga crpao iz živoga vrutka – iz života. Bio je iskusan, a nevolja gola, najbolja škola. Zato mu i jest pripovijedanje i poučavanje bilo toli živo, toli zanimljivo. [...] God. 1865. pozvala ga zemaljska vlada u Zagreb, na mušku učiteljsku školu, koja je kasnije preuređena i raširena i na žensku učiteljsku školu. Na ovim se zavodima koncentrovao glavni učiteljski rad Fabkovićev, koji je kano „obrazujući učitelj” budućih učitelja bio duša svega obrazovanja učiteljskoga. Pa i kasnije, kad je podučavoa samo u hrvaštini, nije Fabković zaboravio, da učitelj učiteljskoga podmlatka nije samo dosadni stručnjak, već da mu je iskrenim savjetnikom za njegovo mučno buduće zvanje, koje iziskuje ne smao puno stručnoga i svestrana znanja, nego i vrlo – vrlo mnogo plemenita zanosa, a kud i kamo još i više zataje. To pak može budućemu pučkomu učitelju ucijepiti onako iskreno i onako srdačno opet samo onaj, koji je odlično službovao kano pučki učitelj. Buduće učitelje valja za njihovo zvanje većma odgajati nego li natrpavati kojekakvim beskorisnim i suvišnim formalnim naucima i apstraktnim teorijama, koje ne može u budućem svom pozivu ni sam da upotrebi, a niti ih može svojim učenicima i puku da priopći. J est, učitelj pučki mora više da znade, nego li njegovi učenici i puk, no to znanje treba da je protkano nježnim osjećajem i srdačnom toplinom, koja ogrijava i staro i mlado blagim svojim tracima. Njegovo znanje treba da je upotrebljivo (praktično), jer puk, ta jezgra svega ljudskoga života, jest pronicav i on sudi o svem, što se oko njega zbiva i što mu se pripovijeda, pak što spoznaje kao suvišno ili beskorisno, to i ne sluša i ne cijeni onoga, koj mu to „ gospodske petljanije” saopćuje, jer da gospoda od duga časa izmišljavaju kojekakve nepotrebne „mudrije”, od kojih seljaku ni želudac sit, ni kesa puna. Zato treba, da se učiteljski podmladak snabdije jezgrom korisna znanja iskustvenim (pokusnim, eksperimentovanim) putom, kako se uistinu pravo utvrđeno znanje crpilo, a i danas još crpi. I samo će se tako prava naravnost obučavanja srasti s budućim učiteljem, koj će tako umjeti bez kojekakvih „petljanija” (kojih zaista ima već i u „metodici” kao suvišnih i štetnih nadomjetaka ili surogata zlatnoga onoga i neosporiva Komenskova pravila „obučavaj naravno”) da razvija u dječice svoje znanja i vještine onako naravno, lagano i neprisiljeno, da ne će ni on, a ni dje- Skender Fabković Foto: Hrvatski školski muzej Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti. Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama. Priređuje Anđelko Jelin 29 www.skolskenovine.hr [Ulomci] Julije Varžička Topla sjećanja puna zahvalnosti što su je pojedinci dugovali svojim negdašnjim učiteljima i učiteljicama zrcale se u mnogim tekstovima naše školske i pedagoške periodike. Takav je i prilog iz pera Julija Varžičke o znamenitom i zaslužnom hrvatskom učitelju Skenderu Fabkoviću (1826. – 1905.), objavljen 1898. godine u karlovačkoj Školi, listu za učiteljstvo i prijatelje škole. ca osjećati da uče, već da se zabavljaju. Učiteljska se škola ne smije da isporedi s gimnazijom ili realkom. Ona ima sasvim posebnu svrhu, a toj posebnoj svrsi za volju, treba i posebne uredbe naučne, dakle i učitelje, ne puke teoretičare, nego učiteljske učitelje, koji shvaćaju to zvanje, koji su nikli iz njega, jer pravo kaže Nijemac: „Selbst essen macht fett”, praktičar Kehr: „Ein Jahr Praxis ist mehr werth als zehn Jahre Kathederweisheit”, a Goete u Faustu: „Grau theuerer Freund ist alle Theorie, grün des Lebens goldʼner Baum”. Ne misli se time, da budu učitelji učiteljske škole neznalice i da budu zapostavljeni onima inih srednjih zavoda, ali narav toga zavoda zahtijeva, da budu i učitelji njegovi inako osposobljeni, nego li oni gimnazijski i realni. šan, neka čita valjanu knjigu o ponašanju, no najvrijednije je ipak, promatra li općenje pristojna svijeta, te da se po tom ravna. Naročito je svjetovao, da se učitelj ne miješa u ničije raspre i da ne pristaje uz nikoje stranke, jer onaj, kojemu je danas povladio, onaj će se sutra na njega da nabaci kamenom, te će tako iz jedne trzavice da pada u drugu. Njegovim će srcem da zavlada nemir, a mir mu je duše toliko potreban u njegovu radu. Namjesto kojekakvih ispraznih ovacija neka radije savjesno vrši svoje dužnosti u školi, pak će si tim steći trajne ljubavi i simpatiju. Služiti Bogu i školi, a po njoj narodu, neka je sva njegova politika. Učitelja kao takova cijeni svatko napokon ipak najviše po onom, što on uradi u školi, jer školski mu je rad prava dužnost. I bolje bi mu bilo, da se nije ni rodio, tko se je dao na učiteljsku stolicu, a ne služi punim srcem Bogu i narodu. U I Fabković je bio takav, koji je prošao kroz vatru i vodu, koj je i malu djecu podučavao i uzgajao prije, nego li je počeo da obrazuje buduće pučke učitelje, al je zato shvaćao svoj zadatak, a mi negdašnji njegovi učenici još danas osjećamo (a što smo iskusniji i stariji sve većma), da je Fabković bio naš pravi učitelj, ne po imenovanju, već po radu. Mnoga njegova uputa, mnogi njegov savjet vrijedi nam i danas kao zlatno zrnce, što nam ga je podao iz bogata svoga iskustva, da ne bludimo toliko u svom zvanju. Da Fabković nije bio ono, što smo mi danas, jamačno da nas ne bi bio mogao tako da savjetuje. Fabković bio je kano stariji naš prijatelj i obrazovatelj, koj nije nikada zaboravio na to, da učitelj ima u društvu da živi, pak je svaku zgodu upotrebio, da upućuje omladinu svoju, kako treba da se ponaša u raznim zgodama života, a da ne bude smiješna ili pak ropska, nego je vazda želio i naglašivao, da budu učitelji svagda i svagdje prijazni, uljudni, uslužni, ali ne podli, da se ne razmeću i da ne budu bahati, no da su muževni i odlučni, kako to zahtijeva čast osobna ili stališka. Učitelj neka nastoji da i spoljašnošću svojom predobiva. Neka je vazda čisto i pristojno odjeven. Kroj neka mu je ukusan i pristao. Ne mora da se ravna po hirovima mode i da se kicoški odijeva, no opet neka ne bude stari journal (žurnal) na ruglo drugima, a sebi na sramotu. Ako sav svijet nosi kapute, koji ne sežu do koljena, onda se njegov nek ne vuče do peta. Neka pazi na to, kakav će da stupi na pozornicu svijeta u svečanim, a kako u žalobnim zgodama. Da ne bude smije- čitelj neka ne razlikuje surinu od kaputa, već neka cijeni plemenito srce i zdrav razum u krpežu, a prostotu, surovost i glupost u svili i kadifi neka suzbija svom oštrinom uma svoga. Učitelji neka iskreno i prijazno opće zajedno. Mlađi neka poštuju starije, a ovi neka cijene mlađe. Stariji su iskusniji, a mlađi su učeniji možda. Među njima neka ne vlada mržnja, svađa, prezir i nasilje, već prava iskrena bratska sloga. Ako ih je više zajedno, pak jedan mora da ravna zborom, neka ne nameće silom svoje nazore, a često svoje kaprice (mušice) drugima, već neka dogovorno radi sa svima, jer će tako i sebi i drugima olakšati i zasladiti i onako dosta gorke časove učiteljskoga života. Žalosno je, gdje jedan drugomu prkosi, pak se tuže nadležnim poglavarima i oblastima zbog kojekakvih sitnica i razmirica, a upravo je nedostojno uzgojitelja naroda, da denuncuje druga svoga. To je podlo, to je rugoba najveća, te nema riječi, kojom bi se ovaka kukavština mogla da okrsti i nema načina, kojim bi se dosta osjetljivo mogao denuncijant da kazni. Od njega neka se svatko kloni kao kuge. I onako će ga stići kazna, jer sami oni, kojima denuncuje, preziru ga i odvraćaju se od njega gnjušenjem... Ovako je Fabković upozorivao svoje đake. Učitelj neka ljubi svoju mladež, a ona će njega. Djeca dobro pogađaju, tko im je prijatelj, pa makar bio kadšto i oštar. Gdje treba blagosti, neka bude majka, a gdje treba strogosti neka bude otac. Neka mu ne dosadi jednu te istu stvar da razjašnjuje i po više puta, jer evo i vi ste već poodrasli, brčiće izvlačite ispod kože, hoćete, da vas već nazivamo (tituliramo) gospodom, a koliko se puta dogodi, da vam se mora po gdjekoja stvar opetovati. Budite i vi s djecom obzirni, pak se ne žestite, ako vam nejaki onaj mališ ne bude odmah znao baš onako da reče, kako si vi to mislite. Ne može bogče odmah da znade sve onako, kako ste vi to nakon mnoge vježbe zapamtili. Bit ćete mnogo obzirniji i smilovniji, budete li se potrudili, da ispitate prilike, u kojima živi svaki vaš mališ, naročito ako je slabićak, pa teško shvaća i pamti. Često ćete da otkrijete tako žalosne prilike, poradi kojih ćete se začuditi, da ovako bogče jošte može da živi i ne ćete biti već tako okrutni, da se podrugivate, da ga osramoćujete ili da ga neumjesno kaznite. Vi mu ne ćete i onako tužan životić njegov još većma da ogorčite žaokom svojom. Siroče će osjećati to i nositi u svom srcu sliku vašu, a to je pobjeda učiteljeva. Ne mučite djece s filozofiranjem, već ju učite malo, ali temeljito i shvatljivo, pa zbilja samo ono, što može slabi njihov duševni želučić da prokuha. Žalosno je po današnji naš vijek, te je to nazadak roda ljudskoga, a ne napredak, da slabićak ovaki mora već sobom da nosi čitavu knjižnicu. Od same lekcije ne može da se pravo najede i jelo da prokuha, malo da se poigra i proskače, pak zato i zamrzi knjigu, pak mu smrdi kao „vragu tamjan”. Sami su to mladi starci. Zato je on nama tako priprosto objašnjivao oblike i sintaksu, stil (slog) i poetiku, povjest knjige naše i metodiku jezične obuke, da nam se sve to činilo posve prirodno. Odabirao bi zgodne primjere za sama čitanja i onako nenadano, kao za poslasticu objasnio koje pravilo, te nijesmo niti osjetili, da nas podučava, već smo mislili, da nam samo neuzgredice pripovijeda, a kad je bio gotov, osjetismo, da je to bilo naučanje. Zašto je slovnica toli pusta i gorka? Jer je skup samih pravila. Kosti su to bez mesa. To nije probavljiva hrana. Djeca, mladež, puna je života, pak ne može da shvaća toga mrtvaca živoga govora. Dà, gramatiku valja osobito u pučkoj školi primijenjivati, a ne učiti ju. Učitelj ju neka poznaje, da po njoj može da popravlja pogrješke govora i pisma, no djeca ne treba da joj znadu ni za ime. Ta i narod nije po slovnici naučio da govori, već je narodni govor stvorio slovnicu. Govor je čin, rad, a slovnica je apstrakcija, pojam. Za takove pak apstrakcije slabašno dječje pojimanje, koje se još ne može umom da nazove, nije dovoljno razvijeno, da bi ga moglo da shvaća. One se mogu da utuve dresurom, ali duševnom svojinom ne mogu da postanu. Što se pak u duši ne sljubi s ostalim spoznajama, to nije trajno, to se usprkos sili gubi iz nje. [...] F abković je značaja čeličnoga, prava „hrvatska korenika”, ćudi blage, nježne, a vedra ga misao i danas još resi, te ga nije ostavljala ni u časovima kušnje. Teške udarce udesa podnosio bi mirno, a poradi materijalne štete, koju trpi s krvnje drugih, tješi se još i danas ovako: „Imam, što trebam. Valja uvijek gledati dolje, pa misliti na one, kojima i to najpotrebnije manjka. Sretniji sam od onih, koji su mi štetu prouzročili. Oni se u svojoj duši grizu, a ja mirno spavam zadovoljan”. Prijatelju od mladosti ostao je vjeran do sijede starosti, ma da ga poradi toga i koj put snašla koja neugodnost i šteta. Kako je Fabkovića pratila sreća u materijalnim njegovim prilikama, pokazuje ovaj događaj. U natječaju za preparandijalno mjesto nijesu bili spomenuti ni kvinkvenali ni decimali, pak ih nije dobio, a da ne dobije i posljednji mu priznati kvinkvenal, pobrine se za to, kako on veli, dobar „prijatelj”, te je bio datum njegovog umirovljenja pomaknut za dan nazad, naime na 30. rujna mjesto na 1. listopada. Manjkao mu dakle do potpuna kvinkvenija jedan dan i time se Fabkoviću umanjila mirovina za 200 for. na godinu, ili kako on veli „mrtva plaća” njegova, o kojoj čil i zdrav živi već od g. 1888. „Moderno” natjecanje i utrkivanje za srećom t. j. za blagom i častima Fabkoviću nije poznato. Kako je skroman i čedan, vrijede za nj riječi Sirahove 44: „Prava mudrost i krijepost ne hrli za hvalom i slavom”. pisma aktualno 30 www.skolskenovine.hr Putovanja Nagradni izlet u Zagreb Zabavili smo se, bilo je prekrasno i ništa nije moglo pokvariti naše odlično raspoloženje Učenici Srednje škole Mate Balote iz Poreča krenuli su u subotu, 6. studenoga 2010., u rano ujutro prema Zagrebu. Bilo je to nagradno putovanje za učenike razreda koji su najuspješnije obilježili i realizirali Dan hrane 21. listopada u svojim razrednim prostorima. Na izlet su krenuli učenici 2. jezične gimnazije, koji su osvojili prvo mjesto, zatim učenici trećeg i četvrtog razreda poljoprivredne struke, koji su bili drugi te učenici 2. opće gimnazije zahvaljujući osvojenom trećem mjestu. U Zagrebu smo u Muzeju za umjetnost i obrt posjetili izložbu pod nazivom Zbirka hrvatske umjetnosti 19. i 20. stoljeća. Nakon izložbe smo mogli prošetati ulicama grada. Zagreb je slavio blagdan Sv. Martina, zaštitnika vina i vinograda. Imali smo priliku uživati u atmosferi štandova, kušati vino i kobasice. Zabavile su nas ulične plesne točke i folklorni nastupi. Svemu je tome pridonijelo i vrijeme, sunčano, hladno, ali prekrasno, jer nam ništa nije moglo uništiti naše odlično raspoloženje. Navečer smo u teatru Exit gledali predstavu Preko trnja do zvijezda u izvedbi Nataše Janjić i Ivana Glowatzkog. Izvrsno smo se zabavili, predstava je bila zanimljiva, dojmljiva i smiješna, upravo zato što je prilagođena mladima poput nas. Nakon predstave, oko 21 sat, krenuli smo prema zavičaju, zadovoljni, sretni i prepuni raznobojnih dojmova. Ana Mihatović, Poreč Aktivnosti Autorsko stvaralaštvo Odavno smo spoznali da je vlastito zalaganje jedini način na koji možemo utjecati na svijet oko sebe Posljednjega dana Mjeseca knjige, 15. studenoga 2010. godine, u školskom predvorju Ekonomske i trgovačke škole u Čakovcu predstavili smo radove naših djelatnika. Kao autori, suautori i recenzenti, brojni su djelatnici naše škole sudjelovali u objavljivanju udžbenika i knjiga. Nakon uvodnog upoznavanja, svaki je iznio svoja iskustva vezana uz vlastiti istraživački i spisateljski rad, podsjećajući na priliku da se u sasvim konkretnom obliku sudjeluje u oblikovanju nastavnih sadržaja koji su ponuđeni učenicima tijekom obrazovnoga procesa. U nepunih deset godina objavljene su 42 recenzije, a u pisanju udžbenika i priručnika za nastavnike sudjelovalo je 25 školskih zaposlenika. Iznenađuje podatak da je tako mnogo upravo naših profesora aktivno uključeno u oblikovanje nastavnih sadržaja trogodišnjega, četverogodišnjega i srednjega strukovnog obrazovanoga programa, a manjim dijelom pokrivaju i gimnazijski. Uz predstavljanje, bili su izloženi i svi radovi, knjige, udžbenici i brošure. Sve su to aktualna izdanja, u predavačkim krugovima jedna od najčešće biranih. Zamjetno je da su upravo naši kolege, autori ili suautori među prvima uvidjeli nedostatak zanimljivih, pedagoški prihvatljivijih izdanja i hrabro krenuli u sastavljanje boljih, po uzoru na prosvjetno najrazvijenije zemlje, ali poštujući specifičnosti vlastitog okružja. Svaki njihov iskorak značio je mnogo u razvoju načina na koji se nastavni sadržaji prezentiraju učenicima. I mnogi drugi djelatnici zaposleni u nas kao predavači povijesti, zemljopisa, biologije ili stranoga jezika aktivno sudjeluju u postojećim županijskim udrugama, društvima i aktivima te svojim radom nastavljaju promicati i razvijati ljubav prema znanju i učenju. Susreti, kao što je bio ovaj, prilika su da kažemo hvala svim kolegama na njihovu doprinosu u stvaranju slike škole koju gradimo, a koja ove godine obilježava 90 godina svog postojanja. Velika hvala i svima onima čiji rad nismo predstavljali, a koji vrijedno pišu, objavljuju svoje radove u tjednicima, u školskim novinama, stručnim časopisima, vjesnicima, kalendarima, almanasima ili na brojne druge načine sudjeluju u radu s ljudima i ne odustaju, ponukani vlastitim idealima unatoč svim teškoćama. Odavno smo spoznali da je vlastito zalaganje jedini način na koji možemo utjecati na svijet oko sebe. Kritika, ma kako se opravdanom činila, bez odgovarajuće akcije da se kritizirano izmijeni, ostavlja mjesta za rast upravo onome od čega zaziremo. Lea Resman-Borković, Čakovec Poticaj Medena pobjeda Mladi su inspiracija, jer i običan jesenski dan znaju pretvoriti u bajkovitu priču Jesen je već odavno pokucala na naša vrata, udomaćila se u našim domovima, postala dio naše svakodnevice. Iako su neke od prvih asocijacija na jesen tmurno i promjenjivo vrijeme koje uglavnom kvari planove i raspoloženje, učenici Srednje škole Mate Balote iz Poreča odlučili su pronaći poticaje u jesenskim motivima i to godišnje doba doživjeti na potpuno drugačiji način. Predvođeni profesoricom Marinom Čanić, svojim razrednicima i drugim profesorima, učenici su se usredotočili na raskoš plodova i boja te tako obilježili Dan hrane. Ove je godine program zamišljen tako da svaki razred odabere jednu namirnicu ili temu vezanu uz hranu i plodove zemlje te ju obradi na sebi svojstven način kako bi ju kasnije mogao prezentirati. Tako se u samo nekoliko trenutaka škola pretvorila u zgradu u kojoj su se na jednom mjestu mogle doživjeti čari američkog Dana zahvalnosti i Noći vještica, mjesto na kojemu se svatko mogao zasladiti raznim voćnim koktelima ili brzom hranom, ali i mjesto na kojemu se mogao osvijestiti problem gladi i siromaštva u pojedinim dijelovima zemljine kugle. Također, u školi se moglo sresti pčelice koje se ponose svojim medom i njegovim proizvodima, putem navratiti do tržnice ili se zabaviti na partiju banana. Dok se većina učenika u školi borila za naklonost stručne komisije, koja se sastojala od pojedinih učenika i profesora škole te obilazila sve razrede i projekte, ostatak se učenika na školskom dvorištu nadmetao u raznim, posebno za tu priliku osmišljenim igrama trudeći se skupiti što više bodova. Zbroj bodova koje su učenici za svoj projekt zaslužili po mišljenju stručne komisije ili u osmišljenim igrama upućivao je na pobjednika. Ovog su puta najuspješniji bili učenici drugoga razreda jezične gimnazije, koji su se bavili medom, proizvodima i kozmetičkim pripravcima na bazi meda, a na svoju su prezentaciju doveli i profesionalnog pčelara Franka Ventina koji je održao prikladno predavanje. Drugo mjesto podijelili su učenici trećeg i četvrtog razreda poljoprivrednog smjera u središtu čijeg je interesa bila jabuka, a na trećem su se mjestu našli učenici drugog razreda opće gimnazije koji su za svoju temu izabrali bananu kao zdravu hranu. Za svoj su rad ti učenici nagrađeni jednodnevnim izletom u Zagreb. Cijela je priredba imala i humanitarno obilježje pa su učenici tijekom toga dana na različite načine skupljali sredstva za malu vilu, Maju Ladenlajter. Ukupno je skupljeno 4782,25 kuna. Projekt je nadmašio očekivanja i odaslao niz pozitivnih poruka. Ovime su učenici još jednom broj 38 • Zagreb • 30. studenoga 2010. dokazali da se uz malo inspiracije, dobre volje i predanoga rada mogu osmisliti hvalevrijedni, kreativni projekti te zanimljivo projektno učenje. Stoga, neka mladi budu inspiracija, jer i naizgled običan jesenski dan znaju pretvoriti u bajkovitu priču za sve one koji kroz bajku žele prošetati, ako žele i sudjelovati u bajci! Nina Čuš, 2. r. SŠ Mate Balote, Poreč Reagiranje Otvoreno pismo Petru Bonačiću U povodu članka Ima li u matematici demokracije (ŠN br. 31/2010) U Školskim novinama broj 31 od 12. listopada 2010. pročitao sam vaš sramni članak, profesore Petre Bonačiću. Promislio sam kako bi bilo bolje da pokušam saznati vašu adresu i što prijateljski, a što profesionalno korektno povesti s vama razgovor o vašem pitanju Ima li u matematici demokracije? Počeo sam određenim redom slagati pitanja za razgovor s vama: 1. Kako vam nije neugodno pozivati se na dvije otrcane anegdote s početka teksta? Što kazati nego da je to bilo glupo i neumjesno. S ove dvije anegdote željeli ste skrenuti pozornost na ponašanje nastavnika koji nekritično šire i koriste edukacijski softver, koji očito nije po vašoj volji, na način kao i učitelj iz prve dvije anegdote. Da se razumijemo, aludirate na Geo Gebru, softver kojeg koriste mnogi nastavnici. Vi se pitate tko su ti koji tom softveru daju podršku i tko daje stručno odobrenje za uporabu tog softvera u nastavi. 2. Postavljate pitanje kako širitelji ove matematičke izmišljotine diljem Hrvatske nisu uočili ono što vi uočavate, čime dovodite u pitanje njihove matematičke i nastavničke kompetencije. 3. Preispitajte se, profesore Petre Bonačiću, kako ste se obrušili na Simetralu kuta, ili Pravac kroz tri kolinearne točke, ili Dužinu između točaka A i B, ili Crtanje kružnice, ili Duljinu dužine. Ovdje ste kliznuli. Ovdje sam prekinuo nizati pitanja, jer su mi u ruke dospjele Školske novine broj 35 od 9. studenoga 2010. godine s člankom Nečasna rabota (ne)poznatoga kolege kojeg potpisuje Šime Šuljić, prof. matematike, savjetnik u Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile u Pazinu. Taj članak je kriv što reduciram veliki dio osmišljenog sadržaja kojeg sam vam želio uputiti (možda za to bude zgode). Naprosto sam odustao zbog dijela članka profesora Šuljića koji moram doslovno citirati zbog javnosti: “Najvjerojatnije Petar Bonačić i ne postoji. Barem kao matematičar i pisac ovog pamfleta. Moglo bi se zaključiti kako se radi o skrivanju, o lažnom predstavljanju pisca. A zbog čega skrivanje, čemu lažno predstavljanje ukoliko postoji poštena namjera? Samo je jedan razuman i logičan odgovor: riječ je o svjesno nečasnoj raboti s ciljem blaćenja jednog (nekomercijalnog) softvera kako bi se pogodovalo drugom (komercijalnom) čiji je distributer sin jednog, u prosvjetnim krugovima očigledno utjecajnog oca.“ Nije li vas sram baviti se ovakvim rabotama? Sramite se barem zbog gospođe simetrale, koja je zaista pravac, a ne polupravac. Vinko Bajrović, Split Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja. HRVATSKI ŠKOLSKI MUZEJ raspisuje NATJEČAJ za prikupljanje likovnih radova te poziva škole i druge odgojno-obrazovne ustanove na suradnju Hrvatski školski muzej prikuplja likovne radove za potrebe slanja na 39. međunarodnu izložbu dječjeg likovnog stvaralaštva Lidice 2011. u Češkoj. Pravo na sudjelovanje imaju djeca i učenici od četiri do 16 godina. Tema je ovogodišnjeg natječaja Tu živim, to sam ja (sudionici mogu slati radove nadahnute sljedećim temama: Moja zemlja i njezine prirodne, arhitektonske i povijesne znamenitosti i posebnosti; UNESCO spomenici u mojoj zemlji; Grad, selo u kojem živim i koji/ koje volim; Moj dom – tamo gdje živi moja obitelj; Moja soba – moje kraljevstvo). Mogu se poslati sljedeći radovi: crteži, slike, grafike, fotografije, keramika, kombinirane tehnike (skulpture, radovi od metala, keramika, drvo, staklo, tekstil, papir). Maksimalni format rada 2D je 70x50 cm. Broj radova iz ustanova nije ograničen. Poslani radovi moraju biti u originalu, reprodukcije i kopije neće se uzimati u obzir. Fotografije moraju biti izrađene na kvalitetnom fotografskom papiru. Rok za slanje radova je 31. siječnja 2011. Svaki rad na poleđini treba imati: ime i prezime djeteta (prvo ime, pa prezime) godine i spol puno ime i adresa škole ili ustanove adrese po načelu: ime škole, ulica, broj, poštanski broj, grad, država e-mail ustanove (sve pisano velikim slovima) Radove treba poslati na adresu HRVATSKI ŠKOLSKI MUZEJ, Trg maršala Tita 4, 10000 Zagreb. Pristigle radove pregledat će i odabrati stručno povjerenstvo, uz napomenu da radove ne vraćamo.
© Copyright 2024 Paperzz