Razgovor: Nikica Mihaljević, predsjednik Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Unatoč Ustavu nismo svi jednaki Str. 5 Broj 26 (2766) • Godina LXI. Zagreb, 7. rujna 2010. aktualno Poruka ministra Radovana Fuchsa povodom početka školske godine Ustrajte u svome radu Str. 3 Odjeci 4. Kongresa nastavnika matematike 1 www.skolskenovine.hr Računanje mora biti igra, a ne bauk! TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE Str. 4 ISSN 0037 - 6531 UDK 37 (05)’’530.1’’ U Puli otvorena novoizgrađena Osnovna škola Veli Vrh Snimila Aleksandra Žufić Novu školsku godinu najradosnije je dočekalo 416 učenika i 57 učitelja Osnovne škole Veli Vrh u Puli, jer su 6. rujna sjeli u klupe jedne od najljepših i najskupljih škola u zemlji, sagrađene za samo 13 mjeseci na zgarištu stare škole koja je prije nepune dvije godine izgorjela do temelja. tema broja: NACIONALNI OKVIRNI KURIKULUM Temelj za uređenje odgojno-obrazovnog sustava U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Dijana Vican, dr. Pavao Brajša, Nikica Mihaljević, Marija Ivanković, Vinko Grgurev, Suzana Hitrec, Zvonimir Laktašić, Blaženka Jurić-Mrša, Petar Mladinić, dr. Mile Silov, Sunčana Bašić, Sanja Režek, Azra Rađenović, Olivera Marinković aktualno 2 www.skolskenovine.hr UVODNIK piše Marijan Šimeg IZ SADRŽAJA U Čakovcu održana 12. Škola medijske kulture dr. Ante Peterlić MEDIJSKA KULTURA U Str. 6 MEĐIMURJU Predškolski odgoj HRVATSKOJ SU POTREBNI NOVI DJEČJI Str. 7 VRTIĆI Produženi stručni postupak DOBRO ZAMIŠLJENO - LOŠE IZVEDENO Str. 9 180 godina Osnovne škole Novigrad ŠKOLA BEZ JEDINICA I NEOPRAVDANIH SATI broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. [email protected] P Osvajanje slobode omalo već postaje simptomatično i gotovo pravilo da se dokumenti važni za funkcioniranje bilo koje djelatnosti, pa tako i odgoja i obrazovanja, donose ljeti, u sezoni, kako bismo to mi novinari rekli, kiselih krastavaca. Vrijeme je to kad se baš ništa značajno ne događa pa valjda i pažnja javnosti, one široke, ali i stručne, olabavi, popusti, uljulja se u ljetne vrućine i svima su misli okrenute jedino godišnjim odmorima, šljunčanim plažama, šumu mora i izležavanju na suncu. Tako su ljetos promijenjeni Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, državni pedagoški standardi također su doživjeli facelifting, na tragu tih dokumenata promijenjeni su i Pravilnik o normi rada nastavnika i stručnih suradnika u srednjoškolskim ustanovama i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu o odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi. K runa svega ipak je bilo predstavljanje Nacionalnog okvirnog kurikuluma, koje je upriličeno predzadnjeg dana srpnja, dakle duboko u špici ljetne turističke sezone, toga zadnjega srpanjskog petka kad su svi mediji jedino prebrojavali automobile i turiste koji preko graničnih prijelaza ulaze u Hrvatsku ili izlaze iz nje. Učitelji i ravnatelji već su bili na godišnjim odmorima, a predstavljen je tako važan dokument na tragu kojeg sve škole do kraja rujna trebaju napraviti vlastiti kurikulum i postaviti ga na svoje mrežne stranice kako bi cjelokupna javnost mogla vidjeti što to svaka pojedina škola radi i što nudi svojim učenicima, ne samo u sklopu redovne nastave nego i u okviru svih izvannastavnih aktivnosti, projekata i programa. Kod mnogih je to izazvalo paniku, ali je i dobar dio škola u kojima ni takvo kurikulumsko planiranje nije prevelika novost i u kojima je sve primljeno bez straha. K ažu u tim školama da su u posljednje dvije, a u nekima i u pet ili deset godina upravo kurikulumski planirali sve svoje aktivnosti pa im ovoljetna obveza nije neki problem kao što ni mnogim kreativnim učiteljima nikakav problem nije predstavljao gotovo Str. 20-21 Od ovog broja novi podlistak UPOZNAJMO SEBE! - piše dr. sc. Pavao Brajša zaboravljeni HNOS. Kreativci su uvijek kreativni u svome radu, a oni koji to nisu neće to ni dekretom postati niti će osvojiti slobodu koju im je tada pružao HNOS, a danas im ju još više pruža kurikulum. I čini se da nema ni previše negativnih tonova iz škola kad je riječ o kurikulumu. Valja pričekati nekoliko godina njegove implementacije pa će se moći donositi suvisli zaključci, ali ako se po jutru dan poznaje lako je moguće da kurikulum postane hit tema u našim zbornicama. U onom pozitivnom smislu. N o, negativna uspješnica ili vrlo često ponavljana stvar moglo bi postati povećanje tjedne norme srednjoškolskih nastavnika, odnosno onima koji su voditelji stručnih vijeća na razini škole za jedan sat tjedno, a jednako tako i voditeljima županijskih stručnih vijeća. Naime, prvima se do sada tjedna norma smanjivala za jedan sat, a od jeseni i ovi će poslovi ući u kategoriju ostalih poslova koji se niti vrednuju niti posebno plaćaju. Voditeljima županijskih stručnih vijeća do sada se tjedna norma neposrednog odgojno-obrazovnog rada smanjivala za dva sata, a ubuduće će biti za jedan sat. Ukupne uštede na tome procijenjene su na devet milijuna kuna godišnje i pitanje je vrijedi li toliko i smanjena mogućnost ne samo uvođenja nastavnika početnika u odgojno-obrazovni proces, nego i vođenja brojnih poslova vezanih za stručno usavršavanje prosvjetnih djelatnika na školskoj ili županijskoj razini. I hoće li ubuduće ti isti ljudi htjeti biti vanjski suradnici Agencije za odgoj i obrazovanje u statusu volontera i samaritanaca koji bi te poslove trebali obavljati iz čistog altruizma i uz to badava! A kako će biti s provođenjem u djelo odredbi Pravilnika o broju učenika u razrednom odjelu u osnovnim školama tek će se vidjeti, no zasigurno neće biti previše veselja zbog odredbi da se umjesto dosadašnjih 28 učenika razredni odjeli podignu na 34. Čudno, a do prije neki dan smo govorili o jednosmjenskoj nastavi i minijaturnim razrednim odjelima. E pa, dobrodošli u novu školsku godinu! GOVOR STATISTIKE Str. 11 NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40 10000 Zagreb DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected]) GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected]) UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle ([email protected]), Branko Nađ (branko.nadj @skolskenovine.hr), Ivica Buljan ([email protected]) GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković Tajništvo redakcije ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712 Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANJE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712 ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna banka DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635) TISAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KN Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 € Cijena oglašavanja (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN PODCRTANO Svako dijete uči svojim tempom, svako ima svoje jake i manje jake strane, ali sva djeca imaju jednako pravo na uvažavanje tih posebnosti i na podršku kako bi napredovala. Posebno pozivam roditelje da pomognu prvašićima u usvajanju radnih navika i novih odgovornosti prema sebi i drugima koje donosi školovanje te da što više vremena provode s njima. Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu http://www.dijete.hr/hr, 3. rujna 2010. aktualno broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Poruka ministra Radovana Fuchsa povodom početka školske godine Z adovoljstvo mi je, dragi učenici, poštovani roditelji, učitelji, nastavnici, stručni suradnici i ravnatelji, pozdraviti vas na početku nove školske godine. Početak nove školske godine posebice je svečan za učenike prvih razreda osnovne škole koji od danas imaju svoju školu, učionicu, učiteljicu ili učitelja, školsku torbu, udžbenike, raspored sati te još mnoštvo novoga. Njihov ulazak u školu svaku školu čini novom, mlađom, poletnijom, veselijom te je čini rasadištem novih talenata i izvorom najvećeg bogatstva svakoga naroda. Dragi prvašići, čestitam vam na današnjemu danu. S čestitkom idu i želje: želim da zadržite djetinje oduševljenje, ostvarite nova prijateljstva i da vam učenje bude radosno i uspješno. Ostalim učenicima osnovnih i srednjih škola želim školovanje koje će ih svaki dan obogaćivati znanjem i međusobnim razumijevanjem, školsko ozračje protkano prijateljstvom i prihvaćanjem te učitelje koji će im, zajedno s roditeljima, svojim primjerom biti istinska potpora u učenju i izboru ispravnog puta. S početkom nove školske godine brigu i odgovornost udružujemo i s roditeljima za njihovu djecu - svoje učenike. Želimo tu uzajamnost i to zajedništvo spram svojih učenika temeljiti na međusobnome pošto- Ustrajte u svome radu vanju, primjerenim zahtjevima, strpljenju i dosljednosti. Obrazovni uspjeh s tim načelima zasigurno neće izostati. S osobitim poštovanjem i zahvalnošću na početku ove školske godine obraćam se vama, dragi učitelji, nastavnici, stručni suradnici i ravnatelji. Želim da otvorena srca i uma ustrajete u svome radu kako biste u svojim učenicima i dalje razvijali ono najbolje u njima, a sve s ciljem da nam se Domovina i dalje diči novim generacijama obrazovanih i čestitih ljudi. S vama dijelimo odgovornost za sve postavljene ciljeve, jer smo zajedno pokazali da predanošću jasnim ciljevima uspjeh neće izostati. Uspješno smo proveli državnu maturu i upise na visoka učilišta, suočili smo se s rezultatima nacionalnih ispita kao oblikom vanjskoga vrjednovanja, ustrajavamo u samovrjednovanju, donijeli smo Nacionalni okvirni kurikulum koji čini polazište za sva druga kvalitativna unaprjeđenja odgoja i obrazovanja, riješili smo probleme s udžbenicima, poboljšali zakone, provodimo mjere Programa gospodarskog oporavka. Zato istinski zahvaljujem svima koji su vjerovali u promjene i zajedno s nama prionuli njihovu ostvarenju. Zahvaljujući vama danas je hrvatski odgojno-obrazovni sustav konkurentan, prepoznatljiv i usporediv s najboljima. To je ovih dana potvrdio i ugledni američki tjednik Newsweek, koji je, sukladno rezultatima istraživanja, Hrvatsku prema kvaliteti obrazovanja smjestio na 22. mjesto u svijetu. Potvrda su tome i naši učenici koji na međunarodnim natjecanjima kontinuirano postižu visoke uspjehe i gotovu u pravilu u Hrvatsku se vraćaju s osvojenim priznanjima i medaljama. Pred nama su novi izazovi. Jasna je naša odlučnost u vezi s poboljšavanjem našeg odgojno-obrazovnog sustava. Pozvani smo stalno razmišljati o budućnosti svoje djece, a budućnost ide s vrijednostima koje nas oslobađaju stranputica i nedoumica. Znanje, solidarnost, odgovornost i identitet na ljestvici vrijednosti stavili smo na sam vrh. Uz vrijednosti, imamo i jasne odgojno-obrazovne ciljeve te jasna odgojno-obrazovna načela kako bi se sustav usklađeno razvijao. Svima vama želim uspješnu školsku godinu, koja će, iskreno se nadam, biti ispunjena uspjehom i zadovoljstvom kako naše djece/ učenika tako i svih dionika sustava odgoja i obrazovanja. Otvoren za suradnju, pozdravljam vas s osobitim poštovanjem. Dr. sc. Radovan Fuchs, ministar znanosti, obrazovanja i športa U Zagrebu otvorene nove prostorije Veleučilišta VERN’ Uzor drugim veleučilištima P rošloga je petka Veleučilište VERN’ prigodno obilježilo 20. obljetnicu osnutka i desetu godinu djelovanja u visokom obrazovanju, i to svečanim otvorenjem novih prostora u Importanne galeriji na Iblerovom trgu u Zagrebu, koje je otvorio dr. Radovan Fuchs, ministar znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, poslavši putem sustava EduNeta elektroničku poruku dobrodošlice svim studentima. Tom prilikom ministar Fuchs je izjavio kako VERN’ zbog svog razvoja i inovativnosti može biti uzor drugim visokim učilištima. Između ostalog, pohvalno je što stavljate naglasak na kvalitetu i inovativnost, čime diktirate tempo i ostalim sudionicima na tržištu, dodao je Fuchs. Osvrnuo se i na proces recertifikacije visokih učilišta, naglasivši da vjeruje u pozitivan ishod tog procesa kojim bi se trebalo uvesti reda na tržište privatnog obrazovanja, jer se ne smijemo igrati s mladima i njihovom budućnošću. Branko Štefanović, predsjednik Upravnog vijeća VERN’a, govoreći o 20. obljetnici osnutka VERN’a i deset godina djelovanja u visokom obrazovanju, istaknuo je važnost privatne inicijative u obrazovanju koja rasterećuje državni proračun te naglasio da su privatna učilišta reafirmirala stručnu naobrazbu, a svakako pridonose i jačanju zdrave baze sustava svake društvene zajednice. Ono, pak, što je jamac kvalitete, jest izravna povezanost s tržištem, zbog čega se VERN’ kontinuirano i razvija – rekao je Štefanović. Štefanović je napomenuo da je VERN’ upravo potpisao sporazum kojim se definira okvir za osnivanje i pokretanje međunarodnog sveučilišnog centra na otoku Visu. Upozorio je da je obrazovanje ‘društveno odgovorna djelatnost, zbog čega se prema njoj moramo odnositi s visokom dozom odgovornosti’. Svečanost je obilježilo i predstavljanje dokumenta VERN’ 2020, kojim se definira strategijski okvir za Branko Štefanović, ministar Radovan Fuchs i dekan Veleučilišta VERN’ Goran Radman 3 www.skolskenovine.hr JO© JEDAN POČETAK Nova školska godina počinje nam u znaku niza novosti: izmijenjen je Zakon od odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, promijenjeni su pedagoški standardi, donijet je NOK, poboljšan je postupak upisa na visoka učilišta, mijenja se način ocjenjivanja učenika… Prosvjetna vlast i optimisti u našim redovima razumijevat će te promjene kao pozitivne pomake u unapređivanju hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava, dok će pesimisti (i oporba) u tome vidjeti zahvate iznuđene lošim stanjem sustava, a nedostatne za njegovu temeljitu rekonstrukciju, tj. strukturne promjene. Kako god bilo, tema za rasprave i polemike o našem školstvu ne će nedostajati pa u tom smislu možemo očekivati prilično toplu, da ne kažemo »vruću« jesen raznovrsnih »govornih vježbi«. Pritom, možda, ne će izostati ni odjeci, interpretacije i komentari dvaju podataka što se već dva-tri tjedna p(r)ovlače po medijima, a tiču se kvalitete našeg obrazovanja te rada učitelja/ nastavnika. Jesmo li doista 22. na svijetu? Sukladno globalnom trendu vrednovanja po kvantitativnim pokazateljima, sredinom kolovoza, pod naslovom Najbolje države svijeta, ugledni američki časopis Newsweek rangirao je zemlje uzimajući u obzir neke pokazatelje o stanju obrazovanja, zdravstva, kvalitete života, gospodarstva i politike. Po ukupnom rezultatu Hrvatska je u toj »studiji« na 28. mjestu. Gledamo li samo obrazovanje, tu smo još bolji – na 22. mjestu, s tim što obrazovanje u nas prednjači u odnosu na druga područja nacionalnog vrednovanja (naime, po zdravstvu, kvaliteti života, gospodarskoj dinamici ili političkom okruženju bivamo ispod 30. mjesta). Na prvi pogled – nije loše. Dapače. No, uoči li se, kad je o obrazovanju riječ, koje su sve zemlje ispred nas, a koje su – po Newsweeku – za nama, poraste suzdržanost prema takvim vrednovanjima te se s pravom možemo pitati koji je smisao takvog rangiranja. Naime, poigrate li se uspoređivanja, na http://www. newsweek.com/2010/08/15/interactive-infographic-ofthe-worlds-best-countries.html vidjet ćete da u nekim zemljama obrazovanje izgleda precijenjeno, u drugima podcijenjeno. Zašto? Ključ je, uvjetno rečeno, u onome: Kako se uzme? Za vrednovanje obrazovanja Newsweek uzima tek dva kriterija: pismenost (točnije: sposobnost čitanja i pisanja stanovništva starijeg od 15 godina) te očekivano trajanje obrazovanja u školskom sustavu. Po prvome, u nas je pismenih 98,1 posto, a po drugom kriteriju, obrazovanje u prosjeku traje 13,8 godina. Zaključivati o kvaliteti cjelokupnog nacionalnog obrazovanja samo na osnovi tih podataka, to doista ne može biti vjerodostojno. U protivnom, uzmemo li Newsweek za ozbiljno i pars pro toto, mogli bismo doći u napast neopravdanog samozadovoljstva, k tome i povjerovati našijencima koji bi tim perjem svoje »zasluge« kitili. 13 sati tjedno?! razvoj u idućih deset godina. Dokument je predstavio Goran Radman, dekan VERN’a, koji je naglasio da VERN’ ima mnogo elemenata za daljnji razvoj i šteta ih je ne iskoristiti. To jasno pokazuje i ovaj strateški dokument kojim je definirano prerastanje VERN’a u sveučilište i pokretanje novih studijskih programa te ulazak u visoko obrazovanje iz područja umjetnosti. Govoreći o nadolazećem razdoblju, Radman je najavio gradnju kampusa, dodatno intenziviranje suradnje s gospodarstvom te međunarodno povezivanje kroz EU programe. Vern nakon ovoga otvaranja raspolaže sa 6000 četvornih metara suvremeno opremljenih nastavnih prostora. Uređenjem su objedinjeni nastavni i administrativni sadržaji poput nastavnih dvorana, prostora za boravak profesora i multimedijski prostori za boravak studenata. S 2200 aktivnih studenata, 200 profesora, stotinu stalno zaposlenih i sedam studija VERN’ postaje najveće privatno visoko učilište u Hrvatskoj. Ivica Buljan U redu, može se odmahnuti rukom na taj prilog Newsweeka, no što s jednim drugim podatkom s domaćeg terena (navodno iz MZOŠ-a, a objavljenom u jednom dnevnom listu) koji kaže da naši učitelji/nastavnici u učionici provode prosječno samo 13 sati tjedno. Koja li je računica to mogla dokučiti? Bila ona neupućena ili zlonamjerna, u svakom slučaju je – nakaradna provokacija, zasad bez glasnije reakcije iz redova prosvjetnih djelatnika. Uglavnom – muk. Prosvjedna šutnja povrijeđenih, ogorčenih i ponosnih? Možda gluposti tako i treba – kad se već podlo izlegla i svoga razloga niti objašnjenja nema, pustiti da ju vlastita ništavnost zatre i dokrajči! Anđelko Jelin U Puli, na Velom Vrhu, od 6. rujna u službi modernog odgoja i obrazovanja prekrasan je kompleks osnovne škole i dječjeg vrtića. I ove godine slika našeg “društva znanja” - udžbenici na buvljacima. Ima i popunjenih radnih bilježnica. Još malo pa nestalo... 4 www.skolskenovine.hr aktualno Odjeci 4. kongresa nastavnika matematike Računanje mora biti igra, a ne bauk! Potrebno je izbaciti nepotrebne tehnike računanja, (pre) sofisticirane zadatke, prekomplicirane jednadžbe. Na elementarnoj jednadžbi djetetu treba pokazati algoritam i način na koji se rješava, njezinu svrhovitost i interpretaciju rješenja. Zašto tjerati djecu da pokraj ove silne tehnologije olovkom rješavaju goleme jednadžbe?! Zbog toga matematika postaje omraženi predmet strukama. Ali, država se mora pobrinuti da se učitelje najkvalitetnije moguće educira i da nastavnici iz svih krajeva Hrvatske rade po istom principu. Onda neće biti važno odrasta li i obrazuje li se dijete u Zagrebu ili nekom međimurskom odnosno slavonskom selu! Neki će reći da je matematika s godinama postala bauk zbog preteškoga i nerazumljivoga gradiva. Mladinić se u principu slaže, objašnjavajući da se previše forsiraju goleme komplekse jednadžbe ili drugi tipovi grandioznih zadataka, iako se matematička logika može objasniti i na najjednostavnijim računicama. Zbog toga je potrebno modernizirati i revidirati gradivo. - Dakako, modernizacija ne znači da ćemo bacati nešto što je staro. Matematika je stara tisućama godina, što izbaciti?! Osnovne zakonitosti, logiku? Potrebno je izbaciti nepotrebne tehnike računanja, (pre)sofisticirane zadatke, puste jednadžbe. Jednadžbe jesu vrhunske, ali na elementarnoj jednadžbi djetetu pokažete algoritam i način na koji se rješava, njezinu svrhovitost i interpretaciju rješenja, to je univerzalni princip. Zašto tjerati djecu da pokraj ove silne tehnologije olovkom rješavaju goleme jednadžbe? One nisu navedene u gradivu. Zaigraju se nastavnici, a ponajviše autori udžbenika koji misle da uvođenjem ekstremnih jednadžbi dobivaju na kvaliteti udžbenika. Promašeno! Izmišljaju čak i nazive velikih brojeva. Nakon milijarde uvode bilijardu, trilijardu, kvadrilijardu... Izmišlja se topla voda, a ona uopće nije potrebna u školskoj matematici, oštar je Mladinić. Učitelj se mora prilagoditi djetetu H rvatsko matematičko društvo održalo je krajem lipnja i početkom srpnja u Zagrebu četvrti po redu Kongres nastavnika matematike. U prostorijama Prirodoslovno-matematičkog fakulteta okupilo se u tri dana više od devetsto nastavnika matematike iz hrvatskih osnovnih i srednjih škola, a prvi je puta sudjelovalo i 120 učiteljica razredne nastave. Među brojnim temama, poput primjene kalkulatora i novih tehnologija u provođenju nastave te novih pristupa poučavanju matematike, pričalo se i o Petar Mladinić s modelom sunčanog sata, radom učenika prema matematičkim izračunima Matematika mora biti igra, korisna i zanimljiva svima, jer nema djeteta koje ne voli računati, koje ne voli zagonetke! Matematički problemi se mogu rješavati kao jednadžbe s dvije nepoznanice, ali i kroz igru, uz malo mašte i mozganja. Djeca ne moraju bubati činjenice i podatke, nego ih treba potaknuti da sami osmisle put do rješenja, s manje matematike, a puno više opisivanja i domišljatosti, smatra Petar Mladinić, ravnatelj zagrebaËke V. gimnazije. Pokazao nam je uËeniËki model sunËanog sata koji je izraen upravo uz pomoÊ matematiËkih kalkulacija nedavno predstavljenom Nacionalnom okvirnom kurikulumu. Petar Mladinić, ravnatelj zagrebačke V. gimnazije, potpredsjednik Hrvatskoga matematičkog društva i voditelj njezine Nastavne sekcije, kazao je: - Nastavnici, ali i roditelji imaju velika očekivanja od NOK-a, iako će tek pred- broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. metni kurikulum operacionalizirati i konkretizirati sve segmente NOK-a. Djeca moraju znati razmišljati i rješavati probleme, jasno, pa predmetnim kurikulumom moramo na eksplicitnom uzrastu pokazati kako se to postiže i radi, nastavnicima dati konkretan predložak po kojem će raditi. Nakon održanoga kongresa, resornom ministarstvu upućen je popis zaključaka, Nastavnici matematike s pravom očekuju modernizaciju sadržaja te drukčiji pristup nastavi. Primat više ne smiju biti kreda i ploča, već niz drugih oblika nastave - male skupine, projekti, istraživanja. među kojima je i neophodna modernizacija. Nastavnici matematike s pravom očekuju modernizaciju sadržaja te drukčiji pristup nastavi. Primat više ne smiju biti kreda i ploča, već niz drugih oblika nastave - male skupine, projekti, istraživanja. Ipak, nastavnici prvenstveno očekuju da matematika više ne bude bauk! Nepotrebno forsiranje kompleksnih zadataka - Nema razloga, matematičkih razloga, da tome bude tako. Ne mogu se svi planinari popeti na Mount Everest! Ali se svatko može popeti na Sljeme, a isto je s matematičkim gradivom. Želimo educirati nastavnike, kako bi znali djeci prenijeti matematiku na zanimljiv, pa i radostan način. Matematika mora biti igra, korisna i zanimljiva svima, jer nema djeteta koje ne voli računati, koje ne voli zagonetke, ističe Mladinić. Dodaje da je teško reći da su za sadašnji loš imidž matematike krivi samo nastavnici. - Oni rade kako znaju. Naravno, ima ljudi koji nisu za taj posao, kao i u svim I dok jednu stranu problema čini sadržaj odnosno matematičko gradivo, drugi problem je način rada i predavanja. Nastavnički posao je vrhunski zahtjevan. Teži od posla vrhunskoga glumca na daskama. Učitelj svaki dan u razredu ima predstavu, pred publikom koja je vrlo zahtjevna. Nacionalni okvirni kurikulum predviđa kvalitetniju edukaciju nastavnika i Mladinić taj segment naročito pozdravlja. Govori da je velik dio nastavnika ostavljen sam sebi, pa su se s godinama umorili i naravno da kvaliteta njihove nastave pada. Tu su i mladi nastavnici, koji također nisu na pravi način uvedeni u posao. - Na studiju nastavnika matematike studenti imaju manje sati prakse nego što ima vozač u autoškoli. I oni u škole ne dolaze pripremljeni, ni pedagoški ni metodički. A sustav ne vrednuje ni nagrađuje niti mentore, koji bi te mlade učitelje naučili i preobrazili iz šegrta u zanatliju. Zato nam je želja standardizacija gradiva i edukacija nastavnika. Ostavit će se prostora za nastavničku kreativnosti. Ali i to mora biti matematički evaluirano, a ne da se djecu uči što nastavniku padne na pamet. Prvi čovjek zagrebačke V. gimnazije smatra da matematika mora u svakom trenutku biti prilagođena uzrastu. Matematički problem se može rješavati kao jednadžba s dvije nepoznanice, ali i kroz igru, uz malo mašte i mozganja. Djeca ne moraju bubati činjenice i podatke, nego ih treba potaknuti da sami osmisle put do rješenja, s manje matematike, a puno više opisivanja i domišljatosti. U povijesti, dok se nisu naučile formule, puno se opisivalo, objašnjavalo. Taj princip trebamo primijeniti i na nastavu. Od najmlađih da uče razmišljati, raditi rukama, do onih starijih koji će te matematičke principe shvatiti, pa tek onda rješavati formulama i kalkulacijama. - Matematika se može prilagoditi i služiti za razumijevanje. Matematika je elementarna ljudska potreba. SAD ju je uvrstio u temeljna ljudska prava. Dakle, uz pismenost slovima, temeljno je ljudsko pravo i matematička pismenost. Europska unija također je na tom tragu. Koje su nužne kompetencije nakon škole? Matematička pismenost svakako je jedna od njih. Učitelj se mora prilagoditi djetetu, educirati se i zainteresirati to dijete. Kad smo konkretno kod matematike, naučiti ga matematički razmišljati, kroz igru, istraživanje, imaginaciju, a ne ga odmah ubiti u pojam nepotrebno teškim zadacima ili formulama! Branko Nađ razgovor aktualno broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. 5 www.skolskenovine.hr Nikica Mihaljević, predsjednik Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola Unatoč Ustavu nismo svi jednaki Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi daje mogućnost novoizabranim ravnateljima da se za njih dva petogodišnja mandata čuva radno mjesto, a za ravnatelje koji su već dva ili više mandata na funkciji te mogućnosti nema S početkom školske godine intenziviraju se i aktivnosti u udruzi ravnatelja. O tome čime se udruga bavila tijekom ljeta i koji su glavni projekti i aktivnosti pred njezinim članovima razgovarali smo s predsjednikom Udruge Nikicom Mihaljevićem. - Prva je i najvažnija aktivnost koja nas očekuje organizacija i realizacija stručnog skupa za ravnatelje osnovnih škola, koji će se održati od 25. do 27. listopada u Dubrovniku. Ovih će dana radna tijela udruge definirati program skupa, a već sad se može reći da ćemo u Dubrovniku razgovarati o svim aktualnostima koje su se zbile tijekom ljeta. Ponajprije, donesene su izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, nažalost ne na način na koji smo mi ravnatelji očekivali i za kakve smo se promjene zalagali - rekao je na početku Nikica Mihaljević. Čime niste zadovoljni? Postojeći zakon u praksi pokazao se manjkavim, posebno u dijelu koji regulira izbor ravnatelja i njegov status i prvi puta smo i naša i udruga srednjoškolskih ravnatelja nastupili zajednički kako bismo upozorili ministarstvo na moguće probleme te da bismo predložili rješenja. Naime, u osnovnoj školi još je oko 30 posto ravnatelja s višom spremom koji prema postojećem zakonu od 1. siječnja 2012. godine nestaju iz sustava. Oni koji ne odu u mirovinu naći će se na ulici. Dio kolega pokušao je u proteklih nekoliko godina riješiti taj problem kroz doškolovanje, međutim u Hrvatskoj za mnoge struke nema takve mogućnosti na visokim učilištima pa su kolege išli studirati izvan granica Hrvatske, što i nije najbolje rješenje. Neupitno je da je visoka sprema minimum za ravnateljsku funkciju, ali je pitanje kako kolegama omogućiti da to i postignu u razumnom roku te smo predlagali da se za tu grupaciju ravnatelja prolongira rok za postizanje visoke spreme do 2015. godine. Istina, dobili smo u resornom ministarstvu i verbalnu potporu za naše ideje, ali u izmjenama zakona to se nije dogodilo. Nije nam jasno zašto je baš 2012. godina uzeta kao granična godina koja je ugrađena u zakon. Siječanj 2012. godine upitan je i za sve ostale ravnatelje, jer će tada svi ići u reizbor, bez obzira na tobili na polovici ili na krajumandata. Bit će to redovna natječajna procedura i u njoj vjerojatno mnogi ravnatelji neće proći. Udruga se već dulje vrijeme zalaže za to da ravnatelji što prije dobiju osmišljen sustav stručnog osposobljavanja i licenciranja i da se uspostavi sustav vrednovanja našeg rada. Jednoga dana morat će se i profesionalizirati mjesto ravnatelja te omogućiti da na te poslove dođu doista najkvalitetniji i najkompetentniji ljudi iz sustava, ali za to je neophodan kvalitetan sustav osposobljavanja. I mislim da je nepotrebno raspravljati o važnosti funkcije Nedopustivo je da jedino ravnatelji osnovnih i srednjih škola nakon isteka mandata ostaju bez posla, dok se svi rukovodeći kadrovi u drugim djelatnostima imaju mogućnost barem vratiti na svoje prijašnje radno mjesto ravnatelja. Ako je ovo prijelazni period prema profesionalizaciji ravnatelja, onda moramo ukazati na još neke probleme. Ponajprije je to sastav i brojnost školskih odbora. Smatramo da je nepotrebno mnogo članova te da ovakva struktura njegovih članova nikako nije dobra. Naime, u drugi je plan stavljena struka i stručnost ljudi iz škole, jer su oni u školskim odborima u manjini i zastupljeni sa samo tri svoja predstavnika, pored njih je jedan predstavnik roditelja, a ostalih pet članova su predstavnici koje su imenovale lokalne i državne vlasti. To je problem, u što smo se osvjedočili prilikom dosadašnjih reizbora ravnatelja, te spoznali kakvih tu sve problema ima, pogotovo kad je riječ o manjim sredinama u kojima se događaju apsurdne situacije na temelju kojih bi se moglo zaključiti da mjesto ravnatelja nije bitno i da U osnovnoj školi još je oko 30 posto ravnatelja s višom spremom koji prema postojećem zakonu od 1. siječnja 2012. godine nestaju iz sustava. Oni koji ne odu u mirovinu naći će se na ulici tu funkciju može obavljati svatko i nitko. Važno je reći da smo dobili Nacionalni okvirni kurikulum u okviru kojega će škole morati imati veću autonomiju, pa se i iz te perspektive još više nameće pitanje o tome tko će biti ravnatelj, kako će voditi školu, hoće li imati viziju razvoja ustanove kojoj je načelu, hoće li surađivati s lokalnom sredinom. Kako vi gledate na promjene vezane za Nacionalni okvirni kurikulum? Kurikulum koji je donesen tijekom ljeta, moram reći, bit će potpuno primjenjiv tek kad se donesu i predmetni kurikulumi, ali će se istodobno morati opet mijenjati zakonska regulativa, prije svega norma učitelja, morat će se otvoriti mogućnost za nove sadržaje i programe izvan zadanih. Kurikulum ćemo moći potpuno primijeniti tek ako i financiranje obrazovanja bude decentralizirano i programski ustrojeno, što će otvoriti mogućnost da škole naprave iskorak i u svom programskom dijelu, ali i da dobiju novac potreban za realizaciju svega planiranog u kurikulumu što nije dio redovnog programa. Svakako treba reći da je Nacionalni okvirni kurikulum dobra podloga da se krene u tom smjeru. Ljetos je mijenjan i pedagoški standard. Da, mijenjan je dokument koji je donesen prije dvije godine i koji je u vrijeme kad je donesen bio doista široke ruke, ali vrijeme u kojem živimo natjeralo nas je da ga se modificira, jer se jednostavno financijski ne može pratiti one standarde koji su tada bili zacrtani. Pored svih izmjena tog dokumenta javio se i problem malih škola i nikako se ne bi smjelo dopustiti njihovo zatvaranje zbog nerentabilnosti. Na to smo u Udruzi posebno osjetljivi, jer nam je stalo da se škola u svakome mjestu održi, budući da je ona jedini zalog budućnosti i života svake sredine. O svemu tome razgovarat će se i na skupu u Dubrovniku i vjerujem da ćemo donijeti određene zaključke koji će biti objedinjeni stavovima i zaključcima rasprava na skupu Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja koji će se održati početkom listopada, pa ćemo sve to izložiti resornom ministarstvu i tražiti konkretne mjere i akcije. Upozoravali smo na sve te probleme i prije ljeta, predlagali rješenja, međutim ništa od toga nije uvaženo, iako smo dobili obećanja da će se stvari popraviti. Vjerujemo da će se u sljedećim izmjenama zakona o kojima se već sada potiho govori kvalitetno riješiti i pitanja o kojima sada govorimo. Jer, nedopustivo je da jedino ravnatelji osnovnih i srednjih škola nakon isteka mandata ostaju bez posla, dok se svi rukovodeći kadrovi u drugim djelatnostima imaju mogućnost barem vratiti na svoje prijašnje radno mjesto. To je tim apsurdnije, jer se u članku 128. daje mogućnost novoizabranim ravnateljima da se za njih dva petogodišnja mandata čuva radno mjesto, a za ravnatelje koji su već dva ili više mandata na funkciji te mogućnosti nema. To je diskriminacija, jer očito nismo svi jednaki, premda nam Ustav jamči jednakost. Skup u Dubrovniku imat će i svoj svečani dio. Obilježit ćemo petnaestu godišnjicu postojanja Udruge, a na redovnoj godišnjoj skupštini donijet ćemo i novi statut udruge, poslovnike o radu, prvi puta i etički kodeks udruge te izabrati članove Suda časti. Od ove jeseni želimo intenzivirati i suradnju sa Školskim novinama i nadamo se da ćemo iz broja u broj imati određen prostor u listu na kojemu ćemo zajedno s Udrugom hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja moći progovoriti o problemima, aktualnostima i svemu što je važno za funkcioniranje ova dva segmenta odgojno-obrazovnog sustava. Razgovarao Marijan Šimeg aktualno 6 www.skolskenovine.hr broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. U Čakovcu održana 12. škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić O Medijska kultura u Međimurju d 22. do 31. kolovoza održana je u organizaciji Hrvatskoga filmskog saveza dvanaesta po redu, a nakon Šibenika, Trakošćana i Varaždinskih Toplica prva u Čakovcu, Škola medijske kulture Dr. Ante Peterlić, koja je ove godine okupila 112 polaznika iz tridesetak mjesta i gradova diljem Hrvatske, a sudjelovanjem polaznice iz Brčkog dobila je i međunarodno značenje. Ovogodišnja Škola održana je uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Hrvatske zajednice tehničke kulture, Međimurske županije, Centra za kulturu Čakovec i internetskog portala Fotografija.hr, a preporuku za njezino održavanje dalo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske. Glavni je pokrovitelj bio iStyle, a medijski pokrovitelj Hrvatski radio Čakovec. Filmske i videoprimjere osigurali su HFS i Hrvatska kinoteka/Hrvatski državni arhiv, a filmsku i videotehniku HFS, Autorski studio FFV, Zagreb, Filmska autorska grupa Enthusia Planck Samobor, FKK Đakovo, FKV Zaprešić, iStyle, Zagreb, Kinoklub Zagreb, Kinoklub Split, Kinoklub Mursa, Osijek i ŠAF, Čakovec. Međunaslov Prvi stupanj seminara medijske kulture bio je posvećen audiovizualnim medijima (filmu, televiziji, radiju, videu, novom komunikacijskom okružju), odnosu filma i drugih medija i metodičkom pristupu u nastavi medijske kulture, o čemu je polaznicima govorio Krešimir Mikić, teoriji filma i strukturi filmskog djela predavača dr. Hrvoja Turkovića, povijesti filma o kojoj je govorio mr. Bruno Kragić, hrvatskom filmu do 1941. godine te vrstama i metodama dokumentarnog filma predavača Petra Krelje, hrvatskom filmu od 1941. godine, o kojem je govorio dr. Nikica Gilić, i uvodu u animaciju i Zagrebačkoj školi predavača dr. Midhata Ajanovića. Metodička radionica za učitelje medijske kulture bavila se pitanjima metodičkog pristupa mediju filma i televizije, predavača dr. Hrvoja Turkovića, od ideje do projekcije, primjene tehnologije u nastavi medijske kulture, metodičkog pristupa radiju i stripu, metodičke obrade dokumentarnog filma, metodičke obrade igranog filma, metodičke obrade animiranog filma i metodičkog pristupa novinama i računalnim igrama, o čemu je govorila Marina Zlatarić, medijima, medijskom pedagogu i medijskoj kulturi, metodičkom pristupu nastavnom medijskom programu, novim tehnologijama i budućnosti filma, filmu i kazalištu, dječjem filmu u nastavi medijske kulture te metodičkom pristupu novim medijima predavača Krešimira Mikića, metodičkog pristupa mediju filma i televizije, o čemu je govorio mr. Bruno Kragić. O odnosu književ- Vera Robić Škarica, voditeljica Škole Polaznici 12. škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić dolaze praktično iz svih dijelova Hrvatske. Uz mnoge učitelje i profesore osnovnih škola imamo i članove filmskih klubova i udruga, studente učiteljskih, filozofskih i drugih fakulteta, Akademije, mlade slobodne umjetnike... Svi se oni nakon Škole vraćaju u svoje sredine i donose sa sobom nove spoznaje o medijskoj kulturi te mogućnostima i načinima njezina širenja i to onda primjenjuju u praksi i prenose znanje drugima. Jako smo zadovoljni i zbog činjenice da se u ova recesijska vremena nije smanjio broj polaznika, no svjesni teškoća u financiranju njihova sudjelovanja u radu Škole nastojimo im pružiti što više i zadovoljiti razne interese i potrebe te mislim da u tome i uspijevamo. Tako smo i ove godine pokrenuli dvije nove radionice, a novosti će biti i na idućoj, 13. školi. Imamo nekoliko polaznika koji su na Školi medijske kulture svih dvanaest ili jedanaest, deset godina, a stalno nam uz veterane dolaze i novi, taj se krug širi, dok se istodobno dio polaznika Škole dokazuju kao predavači medijske kulture, autori publikacija i udžbenika, pa i predavači na samoj Školi, s koje su praktično krenuli. I to je kao vrijedan pokazatelj uspjeha ovoga koncepta trajnog obrazovanja iz područja medijske kulture. nosti i medija te novim medijima i književnosti u nastavi medijske kulture govorila je dr. Dubravka Težak, o televiziji kao mediju Josip Grozdanić. Na 12. školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić pokrenute su i dvije nove radionice, radijska reportaža odnosno radio igra za djecu, koje su odmah privukle pozornost polaznika i pokazale da se i ovaj segment dječjeg stvaralaštva u okviru osnovne škole pojavljuje kao izrazita potreba vremena u kojem živimo, a prvi su dosezi pokazali da je moguće u deset dana trajanja radionica osposobiti polaznike za stjecanje potrebnih znanja i njihovo prenošenje učenicima. Međunaslov Desetodnevno druženje završeno je prezentacijom i projekcijom radova i dostignuća polaznika. O svojem dvanaestogodišnjem iskustvu polaznica Škole medijske kulture govorile su Marina Zlatarić i Melita Horvatek Forjan, naglasivši važnost sudjelovanja u raznim seminarima i radionicama Škole medijske kulture i brojne nove spoznaje proistekle iz toga, koje su tokom godina prenosile svojim učenicima. Voditeljica radionice za radijsku reportažu i autorica i voditeljica Radija MM Višnja Biti predstavila je reportažu Zvučna razglednica Čakovca, voditelj radionice za TV-reportažu Dražen Ilinčić duhovito je uveo gledatelje u dvije reportaže snimljene proteklih dana, Prvi peron i Zlato moje, a polaznica prvog stupnja seminara medijske kulture Darja Borković govorila je o sadržajima seminara i namjeri polaznika da idućih godina, kroz početne i specijalizirane radionice, prodube stečena znanja. Jasminka Ljubić Bijelić, u svoje i u ime Ede Lukmana, voditelja radionice za animirani film predstavila je šest i pol minuta raznolikih filmova objedinjenih pod zajedničkim nazivom Animacija, Vedrana Vrhovnik upozorila je na radišnost svojih polaznica u radionici za radio igru za djecu koje su u deset dana uspjele osmisli- Po prvi puta nakon Šibenika, Trakošćana i Varaždinskih Toplica u Čakovcu se okupilo 112 polaznika iz tridesetak hrvatskih gradova i mjesta kako bi stekli osnovna i produbili postojeća znanja o filmskom, televizijskom, radijskom i videostvaralaštvu u teoriji i praksi ti, snimiti, odglumiti i montirati ukupno gotovo sat vremena duge dvije radio drame, Pupoljci i Strašna priča, a Branko Linta je zamijenio voditeljicu radionice za igrani film Snježanu Tribuson i najavio osam minuta dugi film Mamina djeca. O četiri ove godine napisana scenarija govorio je voditelj radionice za scenarij Goran Tribuson, a Boris Poljak, voditelj radionice za kameru i snimanje, najavio je šest minuta dugu vježbu Dežđ, snimljenu uglavnom noću i po kiši, jer je tema radionice bilo snimanje u takvim uvjetima. Međunaslov Voditeljica radionice za montažu Ivana Fumić prikazala je četiri vježbe montažera, u ukupnom trajanju devet minuta, a voditeljica radionice za postprodukciju zvuka Dubravka Premar ukratko je opisala proces ozvučenja trominutnog rada Pozadina i šest minuta duge Priče jednog stabla. Voditelj radionice za digitalnu fotografiju Darije Petković pokazao je radove svojih polaznika, raznolike po pristupu i temama kojima su se bavili, a polaznica Metodičke radionice za učitelje medijske kulture Sandra Vlahov pozvala polaznike i predavače na kontinuitet suradnje tokom cijele godine, kako bi u punom smislu pridonijeli procesu jačanja nastave medijske kulture u osnovnim školama u Hrvatskoj. Voditelj radionice za dokumentarni film Damir Čučić predstavio je film Od A do Z, priču o Anti Peterliću i Zoranu Tadiću, utemeljiteljima i dugogodišnjim predavačima na Školi medijske kulture, svojevrsni in memoraim prijateljima kojih više nema, a čiji je rad duboko utkan u sve što se na Školi i oko nje događa. Duško Popović aktualno aktualno broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. 7 www.skolskenovine.hr PREDŠKOLSKI ODGOJ: Mališani bez vrtića Hrvatskoj su potrebni novi dječji vrtići U odgojno-obrazovnu skupinu djece u redovitom programu u dobi od šest do 12 mjeseci može se uključiti najviše petoro djece, a u sedmoj godini do polaska u školu može se uključiti najviše 25, odnosno 30 djece S vake se godine početkom rujna nanovo aktualiziraju dva problema. Jedan je potraga za udžbenicima, a drugi nedostatak mjesta u vrtićima. Tako je, valjda da ne izgubimo običaj, i ove godine. Premda naši političari na sva zvona najavljuju kako su obrazovanje i odgoj prioritet te u izbornim kampanjama redovito obećavaju gradnju novih škola i vrtića, to traje samo dok ne budu izabrani. Pred nove izbore slijedi ponavljanje ciklusa: puna su im usta tih tema, a onda opet tišina i neizrečena poruka: roditelji i djeco, snalazite se sami! Početkom ove predškolske, školske i akademske godine mediji su se naveliko raspisali o tome kako se u Zagrebu problem nedostatka smještaja u vrtiće pokušava riješiti pretrpavanjem vrtićkih grupa, što su u sindikatu već prozvali i zločinom nad djecom. No, nažalost o tome će se pisati još nekoliko dana, a onda će mališani i djelatnici vrtića biti prepušteni sami sebi i tako će biti sve dok se ne pojavi neki veći problem. Doduše, puno je vremena proteklo pa je i taj problem mogao već davno biti skinut s dnevnog reda, ali nikada nije kasno. koju jedinice lokalne samouprave sve više prepoznaju kao potrebu i prihvaćaju sufinancirati djecu u istom iznosu u privatnim vrtićima kao i u vrtićima kojima su oni osnivači - kaže Ivanković, navodeći kao dobre primjere gradove Split i Zadar. Na upit kolika se sredstva izdvajaju za izgradnju novih vrtića Ivanković ističe da je to teško reći, jer Ministarstvo ne financira gradnju dječjih vrtića. Prebukiranost vrtića, kaže, Marija Ivanković, nije ništa novo u nekim sredinama koje nisu na vrijeme osigurale potrebne smještajne kapacitete i vodile računa o potrebama roditelja za smje- Odredbe Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe stupile su na snagu 10. lipnja 2008. godine, a odredbom članka 22. propisan je broj djece u odgojno-obrazovnoj skupini u redovitom programu koji se utvrđuje ovisno o dobi djeteta i broju djece s teškoćama uključene u odgojnu skupinu. Tako se u odgojno-obrazovnu skupinu djece u redovitom programu u dobi od šest do 12 mjeseci može uključiti najviše petoro djece, a u sedmoj godini do polaska u školu najviše 25 djece - kaže Ivanković. Međutim, budući da taj standard do 2013. nije obvezujući, Veliki gradovi - veliki problemi Načelnica Ivanković na pitanje koliko će djece ove godine ostati bez smještaja u vrtiću kaže kako će prave podatke imati tek nakon potpisivanja ugovora između roditelja i dječjih vrtića, a krajnji rok je 1. listopada. Preliminarno, bez prijama u dječje vrtiće u Republici Hrvatskoj ostaje oko 5000 djece. Najviše problema s nedostatkom mjesta u dječjim vrtićima, naravno, imaju veliki gradovi, a od njih najviše i onaj najveći, Zagreb, u kojem je prema nekim podacima oko 800 djece ostalo bez smještaja u dječje vrtiće. No, kako se tješe u Gradskom uredu, bit će upisano više djece, jer brojni roditelji djecu prijavljuju na dva mjesta, pa nakon upisa ostaje i mnogo slobodnih mjesta. U Rijeci od 3155 predškolaca u vrtićima neće biti mjesta za njih oko četiristo, a u Zadru tristotinjak. Split, unatoč otvaranju novih vrtića, što je bio prioritet gradskih vlasti, nema kapaciteta za svu djecu te će i ove godine oko 200 mališana ostati bez smještaja u dječji vrtić. Od većih hrvatskih gradova čini se da je jedino Osijek trajno riješio problem nedostatka mjesta u dječjim vrtićima za mališane. Naime, u slavonskoj su metropoli već godinama sva djeca smještena u vrtiće i to bi trebao biti primjer koji bi i drugi trebali slijediti. Rješenje u privatnim vrtićima Mara Ivanković, načelnica u Odjelu za predškolski odgoj u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, o tome postoji li u Hrvatskoj dugoročan plan rješavanja ovoga problema kaže: - Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa svakodnevno radi na planiranju većeg obuhvata djece, a da je tome tako dokazuju i rezultati ostvarenog cilja iz strateškog dokumenta Plana razvoja sustava odgoja i obrazovanja od 2005. do 2010., u kojem smo sa 43 posto obuhvata u 2005. došli do obuhvata od 58 posto u 2009. godini, a očekujemo da će se ove godine obuhvat djece predškolskim odgojem i obrazovanjem ostvariti sa zacrtanim ciljem od 60 posto. Budući da su na snazi novi standardi koji se provode već dvije godine i zadnji je rok za usklađivanje postojećih vrtića s njegovim odredbama najkasnije do 31. prosinca 2013. godine, smatramo da svi dječji vrtići i druge pravne osobe promišljaju načine kako će svoju djelatnost uskladiti s njegovim odredbama. Načelnica Ivanković se slaže s time da je jedno od mogućih rješenja i otvaranje većeg broja privatnih vrtića: - I to je jedna od mogućnosti, Prosvjed inicijative Vrtić za sve - Ne želim da mi jedno dijete ide u jedan vrtić, a drugo u drugi. To je nehumano i samo jedna od brojnih nelogičnosti i krivih stvari u predškolskoj politici i praksi ovoga grada - kazao je otac dvojice mališana Branimir Portada na prosvjednom skupu održanom u subotu na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, koji je organizirala nestranačka i neovisna inicijativa Vrtić za sve i kojem je cilj bio ostvarivanje prava svakog djeteta na smještaj u ustanovi za predškolski odgoj. Na prosvjedu se okupilo više desetaka roditelja s djecom koji su prije svega tražili transparentnost upisnih pravila kao i onemogućavanje svakog oblika upisivanja djece preko veze ili uz davanje mita osobama koje su u poziciji iskoristiti očaj i nemoć roditelja. Također se tražila izgradnja vrtićkih objekata, osobito ubrzano u naseljima u kojima ih uopće nema, poput zagrebačkih četvrti Kajzerica, Vrbani, Sveta Klara, a sve s ciljem da vrtićki kapaciteti odgovaraju realnim potrebama. Na kraju, roditelji su tražili i smanjenje broja djece u vrtićkim skupinama i bez odgode primjenu novoga Državnoga pedagoškog standarda. štajem njihove djece u odgovarajuće predškolske ustanove. Potrebe velike, kapaciteti mali - Naime, predškolski odgoj se svojom kvalitetom nametnuo kao potreba i danas se pokazuje kako roditelji procjenjuju važnost što ranijeg uključivanja djece u sustav predškolskog odgoja. na snazi su odredbe iz starog standarda iz 1983. godine, koji govori da jedna skupina može imati i do 30 djece. U mješovitim odgojno-obrazovnim skupinama, ovisno o dobi, mogu biti od 10 do 22 djeteta rane i predškolske dobi, a u odgojnoobrazovnim skupinama djece s teškoćama, ovisno o dobi i vrsti teškoće, od tri do najviše sedmoro djece. Ovim je člankom propisan i broj djece s teškoćama koja se mogu uključiti u redovite odgojno-obrazovne skupine. - U većini dječjih vrtića, čiji su osnivači veći gradovi, broj djece u odgojno-obrazovnim skupinama ne zadovoljava ni standarde iz 1983. godine, a ni nove, budući da u većim mjestima i gradovima postoji povećana potreba roditelja za smještajem djece u dječje vrtiće, a gradovi nemaju dovoljno smještajnih kapaciteta, ne grade se novi dječji vrtići niti se potiče privatna inicijativa u osnivanju dječjih vrtića. Činjenica je da u Gradu Zagrebu broj djece u odgojno-obrazovnim skupinama najznačajnije odstupa od standarda, i to u onim dječjim vrtićima koji se nalaze u novoizgrađenim naseljima, koja ne prati izgradnja infrastrukture i dječjih vrtića u dovoljnoj mjeri, a potrebe zaposlenih roditelja za smještajem djece u vrtiće iznimno su velike, tako da svake godine ostaje mnogo neupisane djece predškolske dobi roditelja koji su predali zahtjeve za smještajem djece u predškolske ustanove Grada Zagreba. Prema podacima dobivenima od dječjih vrtića i njihovih osnivača, odmah iza Grada Zagreba dolazi prekobrojnost odgojnoobrazovnih skupina u Krapinsko-zagorskoj županiji, u kojoj 86 posto predškolskih ustanova odstupa od novog standarda koji je predviđen člankom 22., odnosno još je prevelik broj djece u odgojno-obrazovnim skupinama, veći od bivših normativa navodi Ivaković. Problem prekapacitiranosti vrtića i nedostatak mjesta u vrtićima nikako nije u skladu s našim težnjama i hvatanjem koraka s novim standardima. Kako kažu u sindikatu predškolskog odgoja i obrazovanja, Zagreb je ove godine učinio korak unazad, naloživši vrtićima da moraju naći uvjete smještaja za dodatni broj djece u postojeće kapacitete. Upisano je 3000 djece više nego lani, a nije izgrađen niti jedan novi vrtić. Tako će djeca ostati na onom elementarnom, spavanju i hrani, a pritom je pedagoški rad s djecom osuđen na propast. Ivica Buljan aktualno aktualno 8 www.skolskenovine.hr UKRATKO Grad kao velika igraonica OSIJEK – Prošli tjedan u osječkoj Tvrđi održana je međunarodna kulturna manifestacija za djecu i mlade Zemlja bez granica - Čudesna ulica. Festival je otvoren dječjom pjesmom Zujak leti u sumrak, a program se održavao na Trgu sv. Trojstva. Manifestaciju organizira Udruga za rad s mladima Breza u suradnji s Gradom Osijekom. Na festivalu su nastupila djeca iz svih vrtića osječko-baranjske županije. Među ostalim, održani su i brojni drugi programi pa je tako bila zanimljiva i akcija Minute za grad, u kojoj će svi zainteresirani sugrađani bojiti automobilske gume i životinje u prirodnoj veličini koje su članovi i volonteri Dječje kuće DOKKICE načinili od papira. Osim toga, održane su i brojne radionice na različitim lokacijama, od Tvrđe do Galerije Waldinger, dvorišta Kazamata, Doma tehnike... Nova škola u Kninu KNIN – Premda Kninu ne cvatu gospodarske ruže, u njemu je sve više mladih, odnosno djece pa kapaciteti dviju osnovnih škola nisu dovoljni da bi se udovoljilo potrebama čak dvije tisuće učenika. Stoga se planira izgradnja i treće osnovne škole, što je ušlo u prijedlog izgradnje mreža osnovnih škola, čiji je osnivač Šibensko-kninska županija. Kada bi se izgradila treća osnovna škola u Kninu, svim bi se učenicima omogućilo pohađanje nastave u jednoj smjeni. Ipak, kako se čini, to se neće dogoditi u skoroj budućnosti, jer za izgradnju novih školskih objekata u općoj besparici nema sredstava. Kako ističe pročelnica županijskog Upravnog odjela za prosvjetu, znanost, kulturu i sport Dijana Ercegović, nova školska zgrada trebala bi biti izgrađena najkasnije do 2018. godine. Osim škole u Kninu, prijedlogom mreže osnovnih škola planira se i izgradnja nove škole u općini Bilice. Djeca iz Bilica sada pohađaju predmetnu nastavu u OŠ Jurja Dalmatinca u Šibeniku. Manje osnovnoškolaca u Istri PULA – Trend pada broja učenika u osnovnim školama nastavlja se i u Istri. Tako će ove godine osnovne škole u Istri pohađati 14.681 učenik, dok je prošle godine taj broj iznosio 14.920 osnovnoškolaca. Među njima je 1706 prvašića, što je otprilike na istoj razini kao i lani, ali je zato prošle školske godine osme razrede završilo više od 2000 učenika, gdje se i stvorila razlika od dvjestotinjak učenika manje u istarskim osnovnim školama. Na području Istre djeluje 48 matičnih škola i 62 područne, a najveći je pad nataliteta vidljiv u seoskim školama. Tako ove godine u šest škola nije upisan niti jedan prvašić. O tome kakva će biti sudbina tih škola odlučivat će više instance, a do tada neke su škole privremno zatvorile vrata i čekaju bolje sutra, koje možda i ne dođe. Upisi na Pučko učilište do kraja rujna ZADAR – Pučko otvoreno sveučilište u Zadru početkom rujna započinje s radom. Zadarsko Pučko učilište ima dugu tradiciju i već pet desetljeća pruža korisnicima dodatnu edukaciju. Upisi koji su već započeli trajat će do kraja rujna, odnosno dok se ne prikupi dovoljan broj kandidata. Uhodanim sustavom informiranja putem reklamnih materijala, oglašavanjem i objavama u medijima, Zadrani su kvalitetno informirani i upoznati s time što i kakve usluge pruža Pučko otvoreno učilište Zadar. Dakle, nudi se širok spektar zanimanja za koje se moguće obrazovati, od tečajeva stranih jezika, daktilografije, samostalnoga knjigovodstva, kroja i šivanja, aranžiranja cvijeća te raznih hobija. Među tečajevima koji se upisuju u radnu knjižicu su informatički tečajevi, zatim tečaj za poslovnu tajnicu, servisera rashladnih i klimatskih uređaja, njegovateljicu, zaštitara čuvara, medicinskog masera, pedikera, tečaj ugradnje umjetnih noktiju te skipera, odnosno voditelja čamca. I. Buljan broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. OBRAZOVANJE ODRASLIH Tjedan cjeloživotnog učenja O vogodišnji Tjedan cjeloživotnog učenja obilježava se u Republici Hrvatskoj četvrti put, a treći ga put organizira Agencija za obrazovanje odraslih, sada Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te Vijeća za obrazovanje odraslih. Tjedan cjeloživotnog učenja 2009. godine obilježen je na nacionalnoj razini od 28. rujna do 2. listopada u 20 županija i Gradu Zagrebu te se provodio pod sloganom Dodaj znanje iskustvu! Obilježavanju Tjedna priključilo se više od 100 različitih institucija iz cijele države. Tjedan 2009. bio je uspješan nastavak obilježavanja Tjedna 2008. godine, koji je proveden u četiri regionalna srediOvogodišnji šta pod sloganom Uči i Tjedan provodit odluči!. Aktivnosti su se će se od 8. provodile na sajmovima do 15. rujna obrazovanja, okruglim pod sloganom stolovima, radionicama, predavanjima i sličnoUključimo s(v)e!, me. a brojne Tjedan cjeloživotnog aktivnosti i učenja 2010. provodit će programi bit se pod sloganom Ukljuće organizirani čimo s(v)e!, od 8. do 15. u petnaestak rujna. Tjedan počinje obilježavanjem Međunagradova rodnog dana pismenosti, koji se u svijetu obilježava od 1966. godine upravo 8. rujna. Međutim, aktivnosti promocije cjeloživotnog učenja mogu se provoditi tijekom cijelog rujna, a Tjedan cjeloživotnog učenja kao i obilježavanje Međunarodnog dana pismenosti dio su mjera Programa gospodarskog oporavka Vlade Republike Hrvatske. Obilježavanje Tjedna u Hrvatskoj poklapa se s Europskom godinom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, koju je proglasio Europski parlament u listopadu 2008. godine. Zbog toga je tema vodilja ovogodišnjeg Tjedna potaknuti sudjelovanje u cjeloživotnom učenju, povećati svijest svih sudionika procesa obrazovanja, donositelja odluka i cjelokupne javnosti o problemima koje određene društvene skupine imaju pri pristupanju tom procesu, predstaviti rješenja i primjere uspješnog uključivanja socijalno osjetljivih skupina stanovništva te potaknuti dalji razvoj aktivnosti usmjerenih na uključenje svih građana u proces cjeloživotnog učenja. Neke skupine stanovništva naročito su socijalno osjetljive u pogledu isključenosti iz procesa obrazovanja - osobe s niskom razinom temeljnih vještina, osobe s posebnim potrebama, dugotrajno nezaposleni, pripadnici manjina i drugi. Mogući odgovor na taj problem pruža cjeloživotno učenje. Različiti programi posvećeni cjeloživotnom učenju odvijat će se u petnaestak gradova u kojima će nositelji aktivnosti biti pučka otvorena učilišta, narodna učilišta, knjižnice, Hrvatski zavod za zapošljavanje, različite nevladine udruge, srednje škole, veleučilišta i fakulteti. Nakon svečanog otvorenja 8. rujna u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu održat će se i dvije panel rasprave na temu ”Ključne kompetencije kao sredstvo za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti” čime će se obilježiti i Međunarodni dan pismenosti. Ističemo da je moguće odabrati teme i provoditi aktivnosti prema vašem području djelovanja. Više informacija možete pronaći na internetskoj stranici http://www.cjelozivotno-ucenje.hr/, a informacije o tome kako vaša institucija može sudjelovati u obilježavanju Tjedna možete pronaći na adresi http://www. aoo.hr/tcu/tcu.html. R.I. Ljetna škola za odgojitelje učeničkih domova Z Odgoj i odgojna područja rada imske i ljetne škole za odgojitelje učeničkih domova Republike Hrvatske već su ustaljeni oblik stručnog usavršavanja spomenute grupacije odgojno-obrazovnih djelatnika. Tako je od 1. do 3. rujna održana ovogodišnja Ljetna škola, na kojoj se okupilo više od stotinu odgojitelja iz gotovo svih učeničkih domova u Hrvatskoj. Glavna su tema prošlotjednog okupljanja bili odgoj i odgojna područja rada. Kako i priliči suvremenim oblicima rada na skupovima namijenjenima stručnom usavršavanju, najmanje je bilo plenarnih predavanja, a mnogo više praktičnog rada i aktivizma svih sudionika u pedagoškim radionicama. Tako je plenarno predavanje o taksonomiji odgojnoobrazovnih ciljeva održala Majda Fajdetić, viša savjetnica za stručne suradnike u Agenciji za odgoj i obrazovanje, ujedno organizatorica spomenutoga skupa, a o planiranju i programiranju rada odgojitelja i stručnih suradnika govorile su Agata Smoljan i Nada Antolčić. O odgoju za razvoj predavanje je održala Renata Miljević-Riđički, a dr. Darko Novosel i mr. Tatjana NovoselHerceg predstavili su program pod nazivom Pametni pokreti i “Brain Gym“. U kratkim plenarnim izlaganjima voditeljice pedagoških radionica govorile su o pet tematskih cjelina, a to su čuvanje i unapređivanje zdravlja, socio-emo- cionalno područje razvoja, odgojno-obrazovni rad u području kognitivnog razvoja, u području razvoja kreativnosti te o adaptaciji učenika na učenički dom. U dva dana sudionici skupa odradili su čak jedanaest pedagoških radionica i još pet sesija u iskustvenim skupinama. Radionicu Kompetencije odgojitelja i primjena aktivnih metoda u radu s učenicima vodile su Biserka Šavora i Sanja Tortić, radionicu o Socijalnoj inteligenciji Ana Imbrović i Nikolina Trubić, o Novijim strategijama za samostalno učenje Zlatica Kozjak Mikić i Saša Lautenbach, radionicu Odgojitelj kao refleksivni praktičar Jadranka Bizjak Igrec, o Programu adaptacije Ankica Domjanić i Nada Antolčić. Radionicu pod naslovom Kako odrediti ciljeve u afektivnom području odgoja vodile su Miljenka Galić i Majda Fajdetić, o Odgoju i odgojnim područjima neposrednog rada Maja Zegnal, a o Odgoju za medije Višnja Biti i Marijan Šimeg. Eko-etno radionicu Lutke od komušine vodila je Tamara Vrhovec, radionicu Narodni običaji - ukrašavanje licitarskih srca Anabela Šapina, a kreativnu radionicu Tina Mišković i Stanka Vuletić. U samo dva dana polaznici su dobili pregršt korisnih informacija, razmijenili iskustva te tako stekli nova znanja, ideje, spoznaje koje će im zasigurno dobro doći u svakodnevnom radu u učeničkim domovima. A. P. broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. odgojno-obrazovna aktualno praksa Neopravdani izostanci Produženi stručni postupak Odgoj je umijeće koje pretpostavlja intuiciju odgajatelja da procijeni kako se, kada, gdje i radi čega odgajaniku obratiti. Proturječnost u sintagmi “produženi stručni postupak” govori o tome da je institucionalizacija odgoja protivna biti odgoja Piše Vinko Grgurev prof. filozofije i opće lingvistike Gimnazija i Obrtnička škola, Bjelovar T o što se pouzdano ne zna tko je autor produženoga stručnog postupka, kao nove pedagoške mjere u srednjim školama, pa se u zbornicama nagađa da je to neka visoko “pozicionirana“ osoba iz državnih ili prosvjetnih tijela, svjedoči o kabinetskom donošenju odluka mimo ljudi koji su ih dužni izvršavati u neposrednoj školskoj praksi. Mnogi su srednjoškolski nastavnici istaknuli nezadovoljstvo zbog toga inače u dobroj namjeri zamišljenog postupka, uvidjevši kako su prinuđeni ulagati previše dragocjenoga vremena u tretman čiji je učinak vrlo upitan. Ne bi li bilo bolje da to vrijeme provode u savjetovanju i instruiranju učenika ili/i u intenzivnijoj pripremi za nastavu? Komu je “suđeno“ da bude delinkvent Činjenica što u gimnaziji nema ni jednoga učenika koji je uključen u produženi stručni postupak i što ih je u obrtničkim školama i po nekoliko desetaka govori o tome da se ne uvažavaju posebnosti pojedinih kategorija učenika i da se o njima sudi po određenim stereotipovima koji se postavljaju kao nužno pravilo za svakoga. Promotori produženoga stručnog postupka nisu bili svjesni da učenik s više negativnih ocjena i mnogo neopravdanih izostanaka s nastave nije niti mora postati 9 www.skolskenovine.hr Činjenica što u gimnaziji nema ni jednoga učenika koji je uključen u produženi stručni postupak i što ih je u obrtničkim školama i po nekoliko desetaka govori o tome da se ne uvažavaju posebnosti pojedinih kategorija učenika i da se o njima sudi po određenim stereotipovima Dobro zamišljeno - loše izvedeno delinkvent niti propasti u životu. Bilo je obitelji u kojima bi socijalne službe punile svoje ruke poslom sve do otimanja “zapuštene” djece koja su potom spontanim samoodgojem izrasla u uspješne i čestite ljude. Na pitanje, u četiri oka − uz usporedbu s njegovom sestrom koja je bila briljantna gimnazijalka − zašto izbjegava nastavu i ne postiže dobre rezultate, učenik obrtničke škole odgovori mi kratko i jasno da ona voli učiti, a on ne. Po čemu bi mu bio potreban produženi stručni postupak ako se odgaja pod istim obiteljskim krovom kao njemu najbliža osoba koje su interesi suprotni? Državna matura kao autoškola Stroga pravila za državnu maturu dala su motiva da se zaobilaženjem mnogih balasta nastava organizira poput one u autoškoli (u kojoj se, štoviše, priznaje samo odličan uspjeh). Naime, tko je ne bi htio polaziti, ne bi ni morao, niti bi škola bila dužna prijaviti ga parapolicijskoj službi (centru za socijalnu skrb). Ionako ne bi dugo bio na “ulici”, jer bi ga magnetskom snagom privukli oni kojima je doista do znanja. Prema slabima treba imati razumijevanja i nastojati im pomoći u razrješavanju teškoća, ali ne silom Nije li nasilje nad profesorima to što ih prosvjetne instancije prinuđuju da izvrgavaju učenike sramoćenju produženim stručnim postupkom zbog njihovih “slabosti” na koje bi, uostalom, trebali imati i svoje pravo? Zbog čega bi “višak” jedinica i neopravdanih sati bio razlog saslušavanja je li učenik “ovisan” o Facebooku te s kime provodi slobodno vrijeme? Nije li učenik ponižen i psihički opterećen ulaženjem u intimu njegovih roditelja pitanjima nastavničkoga tribunala jesu li rastavljeni supružnici kurtoazni jedno prema drugomu ili jedno drugo vrijeđa pri susretu? I profesori imaju svoje Ahilove pete Pomislim pri tim natezanjima, u kojima je učenik postavljen kao onaj koji je dužan slušati naputke s tih periodičnih seansi i polagati račune o tome što je u međuvremenu učinio (najčešće nije ništa), kako bi inteligentniji i odlučniji učenici imali osnove svakome profesoru koji ih bičem tjera u svjetlu budućnost odapeti strijelu u Ahilovu petu. Prema slabima treba imati razumijevanja i nastojati im pomoći u razrješavanju teškoća, ali ne silom, odnosno ponižavanjem produženim stručnim postupkom kojim se počesto čini medvjeđa usluga odgovarajućim učenicima izazivanjem iluzije da se prevladavaju njihovi ne dostatci, a koji se pritom potvrđuju, pa škola, umjesto da se uspostavi po mjeri najboljih učenika, funkcionira po mjeri onih “najgorih”. Običava se gubiti mjera u glorifikaciji odličnih učenika, jer nisu ni oni “ljudi od mramora”, pa se iza forme potiskuje mnogo toga u pojedinih što ih može okrenuti prema nepovoljnim orijentacijama. Ne bi li za konstituiranje škole po mjeri najboljih učenika koji bi svojim angažmanom podizali na viši stupanj slabije učenike trebalo uz ukidanje produženoga stručnog postupka, naizgled paradoksalno, ukinuti i ukore, i opomene, i ne- Učenici ne bi neopravdano izostajali s nastave kada ne bi bilo ispitivanja na satu, pa bi ispiti za ocjenu bili u posebnim rokovima. Neuspjeh na tom ispitu kompenzirao bi se u idućemu roku, svakako, uz instrukcije na nastavi. Time bi se izbjegla roditeljska tužakanja inspekcijama koje demonstriraju svoju moć nad nastavnicima. Registriranje neopravdanih izostanaka postalo bi suvišno, jer bi trebalo ispuniti propisanu kvotu odslušanih sati. Postojeća struktura nastave ne mora biti neprijeporna, pa je poželjno otkrivati njezine nove oblike koji bi sami po sebi pridonijeli i odgoju. opravdane satove, i nužno pozivanje roditelja..., naime, sve kazne, jer one pretpostavljaju da učenik ne ide u školu po svojoj volji, nego po nečijoj prisili? Poprilična sumnja u odgojnu vrijednost (institucionalne) kazne upućuje na to da bi trebalo potencirati nagrađivanja kao istinsku pedagošku mjeru, na primjer, valjalo bi učenike koji pobjeđuju na natjecanjima ili postižu slične vrijedne rezultate nagraditi novcem ili nečim važnim za njihovu struku. Infantilizacijska odgojna paradigma Postavljanjem učenika pred alternativu između prihvaćanja minimuma školske discipline i odustajanja od škole (uz mogućnost alternativnoga školovanja) osigurala bi se ozbiljnost rada. Time bi se potisnula infantilizacijska odgojna paradigma po kojoj se srednjoškolci, umjesto da ih se prihvati prema njihovim psihosocijalnim potencijalima, jer je zrelost samo pitanje odluke, odnosno navike na nju, tretiraju kao vrtićka djeca, a koja se, usput reći, umjesto spontanoj igri, nerijetko izvrgavaju beskrupuloznoj kompeticiji. Infantilizacijska paradigma koja se očituje u namišljanju “mjerodavnih činitelja” da zbog eksplicitnog nasilja nije primjerena pogledu mladih, na primjer, povijesna televizijska serija “Nepokoreni grad” ili u grotesknom zabranjivanju gledanja drame “Turbo folk” čak i osamnaestogodišnjacima zbog fraza kojih su se naslušali do mile volje u najbližoj okolini i zbog razgolićavanja mlade glumice na pozornici nije izražaj brige za duševno zdravlje i ćudorednost mladih, koje se najmanje time može poremetiti, nego, štoviše, izražaj suptilnoga sputavanja dirigirajućim odgojem. Držanje mladih pod staklenim zvonom opasno je i štetno jer, uostalom, nitko nakon osamnaeste godine nije ni po čemu savršen, niti je nerazuman do te dobi. Onako kako se radi pravilnoga izgrađivanja glasovne artikulacije djeci govori neizvještačeno, jer je pogrešno oponašanje njihova govora, tako je i u odgoju, pri čemu se ne bi smio zapostaviti imanentan samoodgoj, nužno uvažavanje osobnosti u pristupu in medias res (u vježbi za razumijevanje korelacije činjenice i njezina konteksta). Umijeće odgoja Nisu li djeca roditelja “oskudnog” obrazovanja najčešće bolje odgojena od onih kojih su roditelji doktori pedagogije? Jesu, upravo zbog toga, jer odgoj nije struka, pa može biti samo njezin predmet. Odgoj je umijeće koje pretpostavlja intuiciju odgajatelja da procijeni kako se, kada, gdje i radi čega odgajaniku obratiti. Proturječnost u sintagmi “produženi stručni postupak” govori o tome da je institucionalizacija odgoja protivna biti odgoja. aktualno praksa odgojno-obrazovna 10 www.skolskenovine.hr broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. IZ DRUGOG KUTA - Što je pokazala prva državna matura? Povratak učenika Kurta Gerbera? Za pedagoge je državna matura, kao oblik vanjskoga vrjednovanja, izraz tradicionalnih i centraliziranih školskih sustava koji općenito naglašavaju funkciju kontrole, što je konzervativan pristup razvoju školskoga sustava. Danas je interno ili samovrjednovanje postignuća učenika i škola suvremeniji pristup Piše prof. dr. Mile Silov R oman Friedricha Torberga “Schüler Gerber hat absolviert“ (Učenik Gerber je završio) preveden je na hrvatski jezik 1932. godine u Zagrebu. Danas je prava rijetkost u knjižarama pronaći taj roman o državnoj maturi koju su polagali učenici posljednjeg godišta XVI. realne gimnazije. Torberg prikazuje ozračje koje stvara državna matura i samoubojstvo glavnog lika romana, učenika Kurta Gerbera. Autor je svoj roman počeo pisati u zimi 1929. godine. Na kraju romana Torberg dodaje da je u jednome tjednu te zime, od 27. siječnja do 3. veljače 1929. godine, doznao iz novinskih vijesti za deset učeničkih samoubojstava. Nekada je roman F. Torberga na studiju pedagogije i sociologije bio predmet studentskih seminara kao opis otuđenja u školskom sustavu. Danas su rasprave o otuđenju u školi prošlost, a stvarnost je ono što smo mislili da je prošlo svršeno vrijeme, državna matura. mit ili stvarnost? Brojni su metodološki problemi koje zagovornici državne mature olako shvaćaju. Primjena samo testova znanja isključuje nastavnika iz procesa odgoja i obrazovanja, jer nema mogućnosti na ispitu učeniku dati dodatne savjete, upute, upozorenja i objašnjenja. Treće, državna matura postoji u mnogim državama. Neke države, međutim, razmišljaju o ukidanju takvog oblika vanjskog vrjednovanja. Kako, primjerice, provoditi državnu maturu ako postoje razne strukovne škole i gimnazije? Što o državnoj maturi misle vlasnici privatnih i alternativnih škola koji u prvi plan ne stavljaju gomilanje znanja, nego socijalizaciju, spontanost, učeničku samoupravu i suradničko učenje po čemu su poznate, na primjer, odgojne ustanove M. Montessori, Waldorfska škola, škole kao što Summerhill, Korak po korak i druge? Koncepcija Brojni su metodološki problemi koje zagovornici državne mature olako shvaćaju. Primjerice, ispituje li se testovima ono što bi doista trebalo ispitivati i kolika je uopće objektivnost testova znanja? Državna matura može se shvatiti kao poniženje nastavnika, ravnatelja i stručnih suradnika u školi. Nastavnik i oni koji mu pomažu tijekom četiri godine učenja bolje poznaju kvalitete učenika od onih koji jednom u četiri godine dolaze u školu i donose testove znanja Zašto je uvođenje državne mature promašaj? Za pedagoge je državna matura, kao oblik vanjskoga vrjednovanja, izraz tradicionalnih i centraliziranih školskih sustava koji općenito naglašavaju funkciju kontrole, što je konzervativan pristup razvoju školskoga sustava. Danas je interno ili samovrjednovanje postignuća učenika i škola suvremeniji pristup. Prvo, financijski razlozi su više nego očiti. Cjelokupni troškovi održavanja nacionalnih ispita, državne mature i svih popratnih poslova dosežu i do stotinjak milijuna kuna. Drugo, projekti nazvani državna matura nose u sebi niz metodoloških pitanja. Ispituje li se testovima ono što bi trebalo ispitivati? Je li objektivnost testova znanja državne mature tako ugrožava pluralizam u školstvu u Hrvatskoj. Četvrto, vanjsko vrjednovanje u formi državne mature može se shvatiti kao poniženje nastavnika, ravnatelja i stručnih suradnika u školi. Nastavnik i oni koji mu pomažu tijekom četiri godine učenja bolje poznaju kvalitete učenika od onih koji jednom u četiri godine dolaze u školu i donose testove znanja. Peto, provođenje državne mature stvara organizacijske probleme tijekom cijele četvrte godine učenja u srednjoj školi, posebice u drugome polugodištu. Šesto, nije ostvareno predviđanje o neposrednom upisu učenika na osnovi rezultata na državnoj maturi. Profiteri svih boja, naprijed! Državna je matura veliki izazov i za učenike, i za roditelje, i za škole. Nastalo je stanje iščekivanja, nadanja, strahovanja, zabrinutosti, pa i želje za brzom zaradom. Jedan je od ciljeva državne mature da se osnaže škole u kojima postoje nepovoljni uvjeti rada. Kako to, međutim, postići? Zar nije Ukupni rezultati vrlo slabi Piše Vinko Bajrović, prof., Split O vdje će se definirati dokimologija prema Hrvatskom enciklopedijskom rječniku (Novi liber, Zagreb, 2002.): Dokimologija je disciplina opće pedagogije, vještina sustavnog pravilnog i pravednog ocjenjivanja učeničkog uspjeha utemeljena na posebno izgrađenim kriterijima. Dokimologija ima svoja pravila, odnosno formule-kriterije za ocjenjivanje ocjenama od 1 do 5. Praktičari su za ocjenjivanje ponudili i tablicu koja se primjenjuje kad je ispitna grupa heterogena u odnosu na njihov međusobni sastav. U prvoj je tablici prikazan prosječan rezultat ispitne skupine u postotku, a pripadni redak određuje kriterij za nedovoljnu, dovoljnu, dobru, vrlo dobru i odličnu ocjenu. Prije zaključka prikazujemo drugu tablicu s brojem učenika i pragova za ocjenu dovoljan za skupinu neobveznih ispita na državnoj maturi uz ljetnom roku 2010. godine: Treća se tablica odnosi na obvezatne predmete i razinu ispita. Zaključak: Sasvim je izvjesno da se pragove za ocjene od 1 do 5 određivalo prema sveukupnom rezultatu što su ga učenici postigli. Sudeći prema pragu koji je bio dostatan za ocjenu dovoljan, bez ikakvog ustručavanja može se kazati da su sveukupno gledano rezultati premijerne državne mature bili vrlo slabi (vidi drugi redak tablice s početka), odnosno između 30 i 40 posto. Razloga za tako loše rezultate je napretek, ali i ovaj kratki osvrt može dobro doći kao argument za raspravu. broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Društvo (ne) znanja i državna matura Austrijski znanstvenik 2006. godine Konrad Paul Liessmann napisao je knjigu koja je u Austriji doživjela sedamnaest izdanja Teorija neobrazovanosti - zablude društva znanja. Liessmann tvrdi da suvremeno društvo nema jasnu ideju obrazovanja. Prema mišljenju ovoga austrijskog znanstvenika, u školskom sustavu vlada “natjecateljsko ludilo“ i “buljenje u rang liste“. Manija kontrole pomoću testova znanja proizvodi fenomen poznat teoretičarima i praktičarima obrazovanja. Sve se provodi prema rezultatima testova, iako se nitko ne pita provjeravaju li testovi ono što je znanje, umijeće i sposobnost. Umjesto traženja smisla i odnosa, naglasak je na faktografiji. Na cijeni su “putujući leksikoni“ i “akrobati znanja“. Umjesto radosti učenja i želje za spoznajom, glavna je motivacija: učenici, mislite na testove znanja! bolje da se dio velikoga financijskoga kolača namijenjenoga vanjskom vrjednovanju, recimo dva milijuna kuna, pošalje Srednjoj školi Tina Ujevića u Vrgorcu? To bi Vrgorcu pomoglo više od svih oblika vanjskog vrjednovanja zajedno. Nije isključeno da je profit bio jedan od razloga uvođenja državne mature. Pojedinci, grupe i posebne tvrtke za poduku nude svoje usluge. Pročitali smo da će profiteri zaraditi oko 26 milijuna kuna. Državna matura je potaknula ionako rašireno sivo tržište obrazovanja. Nitko ništa i ne poduzima da se zaustavi ovaj oblik sive ekonomije. Poznati i nepoznati autori nude priručnike tipa “pripremite se za maturu“, “matematika na maturi“, “repetitorij za pripremu ispita državne mature“, “matematika u 24 lekcije“, “1001 pitanje iz hrvatskog jezika“ i sve tako redom da se osvoji tržište od 30.000 do 40.000 potencijalnih maturanata. Teško je izračunati koliko će zaraditi autori testova, recenzenti, programeri i drugi “logističari“ državne mature. Zlobni jezici mogli bi kazati: ako smo u velikoj ekonomskoj krizi, barem da nam je nastala nova “proizvodna grana“ kojoj još ne možemo dati točan naziv! Iz svega treba izvući pouke i ukinuti taj promašeni projekt u hrvatskome školstvu. Potrebno je vanjsko i unutarnje vrjednovanje. Možemo zadržati vanjsko vrjednovanje primjerice pomoću PISA programa, jer nam takvo vrjednovanje pruža mogućnost sudjelovanja u međunarodnom (vanjskom) vrjednovanju. Prednost dati samovrjednovanju škola Prednost treba dati samovrjednovanju škola. Ta vrsta vrjednovanja je humanija, učinkovitija i smanjuje situacije stresa. Još je nešto potrebno. Objediniti agencije za obrazovanje u dobro organiziran i efikasan zavod za školstvo. Oni koji ne znaju što je zavod za školstvo neka prouče povijest nekadašnjega Zavoda za prosvjetno-pedagošku službu iz njegova “zlatnog razdoblja“ šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Korisno je pročitati i popis prosvjetnih savjetnika koji su radili u tadašnjemu zavodu za školstvo (Ivan Furlan, Josip Markovac, Milivoj Gabelica i drugi). Takav zavod treba preuzeti funkciju vanjskog vrjednovanja predškolskih i školskih ustanova. Stvaranje novih agencija i centara za vrjednovanje samo podgrijava zlatno pravilo birokracije: trebam opravdati svoje postojanje; zato radim i ono što nema smisla! Kako je krenulo, Nacionalni centar za vanjsko vrjednovanje neće stati na nacionalnim ispitima u srednjim i osnovnim školama, državnoj maturi i PISA programu. Na svojoj mrežnoj stranici (www.ncvvo. hr) najavljuju nove oblike eksternog vrjednovanja. Moguće je očekivati uvođenje “male“ mature na kraju osnovne škole već sljedeće školske godine. U svakom slučaju možemo se samo nadati da se tragedije, slične onoj učenika Kurta Gerbera, ipak ne će događati u hrvatskoj školi! aktualno praksa odgojno-obrazovna 11 www.skolskenovine.hr UpoznajMO sebe! (1) Uvidom u sebe do stvarnog uvida u svoje ponašanje Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša psihoterapeut i komunikolog U toku mojih predavanja i seminara po školama u Sloveniji i Hrvatskoj, a dijelom i u Austriji, često su me sudionici pitali koja je razlika između dobre i loše učiteljice i kako se postaje dobra učiteljica. Uvijek sam odgovarao na sličan način: dobra, idealna učiteljica je iluzija, a recepti kako to postati ne postoje. To bi vjerojatno mogao razriješiti neki mađioničar poput Davida Copperfielda. Postoji samo stvarna učiteljica i stvarni učitelj s boljim i lošijim ponašanjem i pristupom svojim učenicima. Ja bih radije govorio o učiteljima i učiteljicama koji imaju uvid u sebe i svoje ponašanje i onima koji to nemaju. Prvi se prepoznaju kada se lošije ponašaju pa se potrude to ispraviti, a drugi su uvjereni da su dobri i da ne trebaju ništa popravljati. Poznavanje sebe i uvid u sebe osnovni je preduvjet našeg uvida u svoje ponašanje i pristup učeniku. To pretpostavlja prepoznavanje vlastitih želja, strahova i životnih iskustava, kritičku procjenu svojih jakosti i slabosti, stvarnih sposobnosti, vlastitih vrijednosti i osjećaja. Kriva procjena vlastitih sposobnosti jako je skupa. To posebno vrijedi za “iluzionističko samoprecjenjivanje“. S realnom samoprocjenom spremni smo priznati svoja neznanja i pogrješke i pravilno ocijeniti svoja djelovanja, kako dobra tako i loša. Uvijek smo u ponašanju prema učenicima bolji, ako bolje poznamo sami sebe. Opasne krive procjene vlastitih sposobnosti Psihološke teorije ne mogu nam kazati tko smo, nego nam mogu samo pokazati pristup našem unutarnjem svijetu. Jedini put upoznavanja samoga sebe jesu oči drugih. Druge pokraj sebe trebamo ne samo da bismo bili ono što jesmo, nego i da bismo upoznali sami sebe. Često je prevelika razlika između vlastite procjene sebe i procjene drugih. Često nismo kakvi namjeravamo biti, kakvima nas učenici vide i čuju, doživljavaju i interpretiraju, kakvima nas smatraju! Najčešće nismo ono što mislimo da učenici misle da jesmo, a niti kakvi bismo prema svome mišljenju trebali biti! Samo dio svoga ponašanja lako prepoznajemo i uočavamo. Mnogo je veći onaj dio koji ne uočavamo, koji ne želimo ili ne možemo uočiti. Recept“ je samo jedan: upoznati i shvatiti sebe da bismo mogli upoznati i shvatiti učenike i zajedno s njima razvijati sebe i njih! Jesmo li (ne)kritični prema sebi? Svatko od nas ima sliku o sebi, koja može biti prema vlastitim željama, našim pretpostavkama kako nas drugi vide. Osim toga, postoji i slika o nama kako nas drugi stvarno vide, ali i koja odgovara našem stvarnom ponašanju. Bez uvida u sebe ne radimo na sebi, ne održavamo sebe, ne razgovaramo o sebi, ne zanima nas što učenici na nama vide i kako nas doživljavaju. Nismo spremni davati informacije o sebi. Nekritični smo i nismo svjesni većega dijela svoga ponašanja prema učenicima. S uvidom u sebe radimo na sebi, održavamo sebe, rado razgovaramo o sebi, zanima nas što učenici na nama vide i kako nas doživljavaju. Spremni smo davati informacije o sebi, kritični smo i svjesni većeg dijela svoga ponašanja prema učenicima. Posljedice odsustva uvida u sebe i svoj rad s učenicima štetne su kako za nas tako i za učenike. Podsvjesno žrtvujemo sebe i svoju privatnost profesionalnom pozivu, školi ili, obratno, školu i učenike sebi, što se očituje u zloupotrebi profesije za rješavanje naših privatnih problema. Da bismo se obranili i od prvoga i od drugoga, podsvjesno depersonaliziramo svoju profesiju u smislu potpunog odvajanja privatnog i profesionalnog, osobnog i službenog, sebe od onoga što radimo u razredu. Tako se pretvaramo u mazohiste, žrtvujući sebe učenicima, a to objašnjavamo svojom ljubavlju prema školi i učenicima. Neki se pretvaraju u sadiste i zloupotrebljavaju učenike, a to smatraju pravednošću i strogošću prema njima. Drugi opet izabiru ulogu robota. Rade kao automati bez duše i srca uz isključivanje sebe iz bližega kontakta u radu s učenicima, a to smatraju i opravdavaju primjenom svojih profesionalnih iskustva i objektivnošću. Preduvjeti dobivanja uvida u sebe jesu ozbiljna i stvarna želja doznati kakvi bismo trebali biti, htjeti to postati i raditi na tome, otkriti se i prepoznati kakvi smo u stvarnosti, prepoznati, osvještavati i strpljivo prihvaćati stvarnoga sebe. Svemu tome treba dodati i snagu prilagođavanja stvarnoga sebe stvarnim drugima oko sebe. Prema tome, treba nam mudrost da možemo prepoznavati, otkrivati i osvještavati stvarnoga sebe, strpljivost da možemo prihvatiti stvarnoga sebe i snaga da možemo prilagođavati stvarnoga sebe stvarnim drugima oko sebe. Nemoguće je mijenjati činjenice, planirati životne situacije, neposredno mijenjati sebe, mijenjati drugoga, mijenjati neposredno odnose drugih prema nama i međusobno. Jedino je moguće mijenjati svoj odnos prema činjenicama; snalaziti se u nastalim situacijama, neposredno mijenjati odnos prema sebi i drugima, posredno mijenjati sebe, druge i njihove odnose. Dobivanje realnijeg uvida u sebe i svoje ponašanje, prihvaćanje sebe kakvi jesmo omogućuje bolje iskorištavanje svoje ličnosti i svoga ponašanja; slobodno i dozirano otkrivanje svoje unutarnjosti drugima; duboko poštivanje tuđe intime. Da bismo se promijenili na bolje, trebamo doznati kakvi bismo trebali biti, htjeti to postati i aktivno raditi na tome. Moramo otkriti i sebe prepoznati kakvi smo u stvarnosti. Moramo sami sebi postaviti dijagnozu svoga ponašanja i svoje osobnosti. To ne može umjesto nas netko drugi napraviti, pa ma koliko on imao stručnoga znanja na tome području. Mijenjati svoju ličnost i ispravljati svoje ponašanje nije posao na nečemu nego na sebi i sa sobom Na to nas ne može nitko, pa ni sami sebe, prisiliti. To je sadržaj rada na sebi uz pretpostavku realnijeg uvida u sebe i svoje ponašanje kao i prihvaćanje sebe i svoga stvarnog ponašanja. To je onda i osnova za bolje korištenje sebe i svog ponašanja u našim svakodnevnim postupcima s učenicima. Odgovornost prema učenicima Na sve se to moramo odlučiti ako želimo zaštiti a ne oštetiti učenika, ako želimo zaštiti sebe i spriječiti bespotrebno sagorijevanje (burnout) i osigurati kvalitetu našega obrazovnog i odgojnog utjecaja u razredu. Cijenjene učiteljice i učitelji, nastavnice i nastavnici, profesorice i profesori, ravnateljice i ravnatelji, čitateljice i čitatelji, ovom rubrikom želio bih vam otvoriti jednu drugu perspektivu, drugi kut gledanja na vas i vaš toliko malo cijenjeni, a još manje plaćeni, posao i pomoći vam da sačuvate sebe i što manje nenamjerno štetite razvoju učenika, koji se nalaze u vašim rukama. “Recept“ je samo jedan: upoznati i shvatiti sebe da bismo mogli upoznati i shvatiti učenike i zajedno s njima razvijati sebe i njih! Pomozite mi da to zajedno i postignemo! (U sljedećem broju: Komunikacijski preduvjeti uvida u sebe) 12 www.skolskenovine.hr odgojnoaktualno obrazovna praksa broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Mješoviti zbor Glazbene škole Franje Kuhača na međunarodnom natjecanju u Veneciji Pjesma za suživot u zajedništvu U programu srednje glazbene škole puno je specifičnosti i različitosti drugačijih od bilo kojega drugoga općeobrazovnoga srednjoškolskog sustava. Da bi svoj model glazbenog obrazovanja malo približili osječkoj javnosti, ali i budućim učenicima i njihovim roditeljima, u Glazbenoj školi Franje Kuhača iz Osijeka pokrenuta je jedna sasvim nova inicijativa koja je prva takva u Hrvatskoj Piše Sunčana Bašić Glazbena škola Franje Kuhača Osijek V rlo često mukotrpan rad i polagano koračanje u oblikovanju mladog umjetnika glazbenika ostaje skriveno većem dijelu šire javnosti. U glazbenim školama nastava je individualna i poduka je vezana uz osobu - pedagoga, koji postupno prenosi vlastita znanja i vještine na učenika, iako i u skupnoj nastavi glazbe vrijedi isti princip. Natjecanja su, pak, u glazbenoj struci vrlo važna i možda, od svih ostalih nastavnih programa, najviše imaju edukativan karakter. Nužna su u stjecanju vještina koje se mogu usvajati samo slušanjem različitih umjetničkih zamisli i dio su nastavnog procesa kojemu je cilj pripremati učenika za budućeg profesionalnog interpreta ili skladatelja. Budući da su natjecanja u glazbenim školama, kao i postizanje Mješoviti zbor Glazbene škole Franje Kuhača Osijek - nastup na natjecanju u G3 kategoriji Članovi Mješovitog zbora Glazbene škole Franje Kuhača i Shanghai Pudong Teacher’s Choir vrhunskih rezultata na umjetničkom planu, svake godine redovita aktivnost većeg dijela nastavnika i učenika, tako smo već navikli slušati izvješća o nagradama koje su u našoj glazbenoj školi u Osijeku zaista iz godine u godinu sve brojnije. Međutim, samo dio tih rezultata percipiran je u medijima u obliku vijesti, ponekog intervjua, novinskog članka, i sl. Poticaj krenuo od učenika U programu srednje glazbene škole puno je specifičnosti i različitosti od bilo kojega drugoga općeobrazovnoga srednjoškolskog sustava. Da bismo malo približili naš model glazbenog obrazovanja osječkoj javnosti, ali i budućim učenicima i njihovim roditeljima, pokrenuta je jedna sasvim nova inicijativa u našoj školi koja je prva takva u Hrvatskoj. Poticaj je krenuo od učenika i njihova prijedloga da se pokuša organizirati odlazak Izrada plakata za izložbu u GŠFK i III. gimnaziji Osijek školskoga mješovitog zbora na međunarodno natjecanje Venezia in Musica, koje je održano u talijanskom gradiću Lido di Jesolo, kao i u samoj Venecij,i od 28. travnja do 2. svibnja 2010. godine. Zadnjih desetak godina, naime, ovaj ansambl redovito osvaja zlatna odličja na državnim natjecanjima zborova glazbenih škola, pa su učenici stoga izrazili želju da se kvaliteta zbora “provjeri“ i na međunarodnoj razini. Kako se ne bi dogodio uobičajen scenarij: otputovati - otpjevati “pokupiti“ neko priznanje ako je moguće - vratiti se sretni i zadovoljni, uz uobičajene izjave poput: “Bilo je super!“, odlučili smo pokrenuti čitav projekt. Nazvali smo ga “Mješoviti zbor Glazbene škole Franje Kuhača, Osijek, na međunarodnom natjecanju Venezia in Musica”. Upoznavanje glazbene i kulturne baštine Odabirom umjetničkog programa i utvrđivanjem mogućih troškova za odlazak na natjecanje u rujnu 2009. godine započele su prve aktivnosti vezane uz rad na projektu. U siječnju 2010. organizator je prihvatio prijavu naše škole nakon audioselekcije zborova koju je provodio međunarodni žiri. Slijedile su pripreme i uvježbavanje skladbi za natjecanje u G3 (Mixted Youth Choirs) tijekom sljedećih mjeseci te rad na programu sakralne glazbe za koncert u Veneciji. Uz natjecateljski dio programa, pripremali su se i projektni zadatci koji su imali za cilj upoznavanje dijela bogate talijanske kulture i glazbene baštine, posebice one vezane uz pokrajinu Veneto i grad Veneciju. Jedan od ciljeva školskog projekta bio je i predstavljanje hrvatske kulture i kulture grada Osijeka izvedbom djela hrvatskih skladatelja, naročito suvremenih. Stoga su svi učenici koji pohađaju nastavu zbora djelovali u šest skupina s različitim zadatcima. Sami su mogli birati prema vlastitim interesima u kojoj će skupinu raditi, ali i proširiti ili izmijeniti predložene teme. Jedna je grupa tako bila zadužena za prikupljanje informacija o talijanskoj kulturi, druga o venecijanskoj glazbi, treća je imala zadatak ostvariti susrete s pjevačima iz drugih zemalja, dok je četvrta pratila i dokumentirala sve nastupe našeg zbora. Preostale dvije skupine bile su zadužene za izvještavanje o rezultatima realiziranog projekta nakon povratka. Učenici su pripremili izložbu koja je postavljena u prostorima škole, uređen je i školski list OPUS 2 br. 1 u cijelosti posvećen projektu, a konferencijom za novinare, televizijskim i radijskim prilozima projekt je predstavljen u medijima. U Trećoj gimnaziji Osijek izvedena je i multimedijalna prezentacija projekta za profesore i učenike. Zbor je tada izveo dio natjecateljskog programa uz konferansu i videoprojekciju dnevnika putovanja u Veneciju, a u glazbenim učionicama mogla se pogledati i u tu svrhu postavljena izložba natjecanja. Dio zadataka realizirali smo prije i tijekom putovanja, poput gledanja edukativnih filmovima o venecijanskom kazalištu La Fenice i Ceciliji Bartoli koja istra- Nagrade Uz 45 učenika članova zbora i dirigenticu mr. sc. Vesnu Svalina, u pripremi i realizaciji projekta sudjelovali su i profesori škole: ravnatelj Josip Uglik, Nada Došen i Sunčana Bašić. Zbor je u Veneciji dobio dvije nagrade (zlatno odličje za natjecateljski program i pehar za pobjednika kategorije) te poseban certifikat na temelju broja osvojenih bodova kojim sljedećih pet godina stječe pravo sudjelovanja na Svjetskim zborskim igrama bez prednatjecanja te nastup u prestižnoj Grand Prix kategoriji. žuje malo poznate Vivaldijeve opere. Tijekom razgledavanja i boravka u Veneciji posjetili smo i mjesta važna za razumijevanje povijesti glazbe poput odredišta slavnih kapelnika Crkve sv. Marka, gdje su učenici iz projektne skupine zadužene za venecijansku glazbenu kulturu iznosili pripremljene materijale. Dirigenti su sudjelovali i na stručnom savjetovanju koje su vodili članovi međunarodnog žirija, ugledni umjetnici iz SAD-a, Argentine, Njemačke i Italije s bogatim iskustvom u vođenju vokalnih skupina. Svi ostali zadatci finalizirani su nakon povratka u Osijek. Natjecanje se odvijalo u organizaciji Interkultur fondation. Radi se o neprofitnoj međunarodnoj udruzi poznatoj u svijetu umjetničke glazbe po organizacijama zborskih natjecanja, kao i po ideji svjetskih pjevačkih “olimpijskih igara“. Ciljevi organizatora su definirani interkulturološkim dijalogom, uspoređivanjem rezultata i postignuća na području vrhunskih vokalnih tehnika u raznim kategorijama i stilovima pjevanja, kao i postizanjem i razmjenom umjetničkih iskustava između ansambala. Zbog toga smo i mogli ciljeve našega školskog projekta jednostavno uskladiti s ciljevima organizatora. Sva događanja održavala su se pod geslom Fondacije: “Pjevanje u zajedništvu omogućava suživot u zajedništvu!“ Više od putovanja Za sve sudionike projekta i našu školu vrlo je važna činjenica da smo jednu, za našu struku važnu i uobičajenu nastavnu aktivnost kao što je natjecanje postavili puno šire i sveobuhvatnije od putovanja, nastupa i dobivanja nagrada! Pedagoške implikacije ovakvih projekata nisu samo primjenjive u nastavi glazbenih škola, nego utječu i na formiranje umjetničkih tendencija na domaćoj kulturnoj sceni. Slušajući programe zborova različitih nacija i kulturoloških nasljeđa, učenici su stekli i vrijedna iskustva uvažavanja tih različitosti, ali i prihvaćanja vlastitih posebnosti kao dijela svjetskog umjetničkog blaga. Ponosni smo što smo dojmove s natjecanja uspjeli pretočiti u različita umjetnička iskustva i prezentirati ih roditeljima, profesorima, prijateljima glazbe u Osijeku kao projekt u kojemu su i oni mogli ostvariti vlastiti umjetnički doživljaj. aktualno regija broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. SRBIJA 13 www.skolskenovine.hr Uoči početka nove školske godine u Vojvodini Očuvanje identiteta nedovoljan motiv za upis u hrvatske odjele Prema prikupljenim podacima, potrebe za udžbenicima osnovnih škola, bez onih gdje se izučava njegovanje jezika i nacionalne kulture i gimnazije, iznose oko 20 tisuća eura P onuđene mogućnosti budućim učenicima hrvatskih odjela i njihovim roditeljima, uz sve pogodnosti koje se uz nastavu na materinskom jeziku dobivaju, nisu dovoljne, konstatacija je većine nazočnih na proširenom sastanku Odjela za obrazovanje Hrvatskoga nacionalnog vijeća (HNV), održanoga krajem kolovoza. Problem udžbenika nije riješen S druge strane, problem udžbenika, koji niti nakon osam godina nastave na hrvatskom jeziku nije riješen, te problem nastavnoga kadra, koji proizlazi iz nedefiniranosti kriterija tko sve može predavati u ovim odjelima, dovodi škole i odjele u nezavidan položaj. Unatoč tomu, nastavnici koji su do sada provodili nastavu na hrvatskom jeziku ipak su to činili na zadovoljavajućoj razini. Novoizabrani član Izvršnog odbora HNV-a zadužen za obrazovanje Pero Horvacki uputio je poziv nastavnicima odjela na hrvatskom jeziku da dostave popis potrebnih udžbenika kako bi se mogla organizirati njihova narudžba. Također je rečeno kako se uskoro očekuje suglasnost Ministarstva obrazovanja za uvoz udžbenika iz Hrvatske. Prema prikupljenim podacima, potrebe za udžbenicima osnovnih škola bez, onih gdje se izučava njegovanje jezika i nacionalne kulture i gimnazije, iznose oko 20 tisuća eura. Pero Horvacki je predložio da nastavnici pokušaju pojedinačno razgovarati s roditeljima oko upisa djece u hrvatske odjele, jer se nastavnicima, koji rade s djecom, najviše vjeruje. “Trenutačno ne možemo uči- niti nešto veliko, ali možemo napraviti to da svaki nastavnik pokuša razgovarati s roditeljima koji se eventualno premišljaju. Prvi rujna nije krajnji rok za zaključenje broja upisanih učenika u bilo koji odjel“, rekao je Horvacki. Planira se da Odjel za obrazovanje HNV-a ima sedam članova, koje će činiti ravnatelj škole, odgojitelj iz predškolske nastave, nastavnik odjela od prvog do četvrtog razreda te od petog do osmog, nastavnik iz srednje škole te još dvije osobe po kriteriju koji će biti određen naknadno, doznajemo od Horvackog. Manje upisane djece i u mađarske i srpske odjele Ravnateljica OŠ Matka Vukovića Marija Crnković tvrdi kako je smanjen upis djece u hrvatske odjele gotovo razmjeran smanjenom upisu djece i u odjele na srpskom ili mađarskom jeziku: “Treba napraviti ozbiljnu analizu i doznati zbog čega je došlo do stagnacije i malog broja upisane djece. No, situacija je slična i u nastavi na srpskom i mađarskom jeziku. Potrebno je sve dobro proučiti, a ne odmah reći kako uvjeti nisu dobri.“ U Osnovnoj školi Bratstva i jedinstva u Somboru postoji skupina djece koja uči hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, ali ne kao izborni predmet nego kao fakultativni, kaže Marija Šeremešić te ističe kako je stanje u tom gradu iznimno teško. “Skupina je formirana prije šest godina i funkcionira izvan svake forme i zakonskog okvira. Stručna zastupljenost nastave je ista kao i drugdje. Do sada nije bilo većeg zanimanja niti “Treba napraviti ozbiljnu analizu i doznati zbog čega je došlo do stagnacije i malog broja upisane djece. No, situacija je slična i u nastavi na srpskom i mađarskom jeziku. Potrebno je sve dobro proučiti, a ne odmah reći kako uvjeti nisu dobri“ HNV-a niti koga drugoga tko bi se time trebao baviti. S druge strane, roditelji uopće nisu zainteresirani. Čak ni djeca osoba aktivnih govornika u hrvatskim institucijama ne pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku“, kaže Šeremešić. Riječ je o fakultativnoj nastavi, što je dva sata više za djecu, a najviše Hrvata koji bi htjeli upisati djecu u ove odjele živi na selu i problem im je prijevoz, navela je Marija Šeremešić. Dodala je da ove godine vjerojatno neće biti novih učenika, a postojeći je odjel pred zatvaranjem. Bački Monoštor ističe se po tome da se ondje u velikoj mjeri uči hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, ali BOSNA I HERCEGOVINA je također evidentno smanjenje ukupnog broja upisanih učenika. Međutim, od tog broja više od trećine uči hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, doznajemo od tajnice Osnovne škole u Bačkom Monoštoru Snežane Periškić. Osigurati prijevod udžbenika Prijevod udžbenika na srpskom jeziku, uz dodatak u kojem bi posebno bile obrađene teme u vezi s hrvatskom zajednicom, najbolje je rješenje, smatra Dujo Runje, jer su tako udžbenici sukladni školskom programu u našoj državi. “Bilo bi logično da bude osiguran prijevod udžbenika. Za prva dva razreda to je već bilo osigurano, ali se onda reklo da su bolji udžbenici iz Hrvatske. Time je samo omogućeno učenicima da puno pišu, a udžbenici ne odgovaraju našem programu.“ Koordinatorica nastave na hrvatskom jeziku Đurđica Stuhlreiter tvrdi da će pružiti svu moguću pomoć kada je riječ o nastavnom kadru. Stav je hrvatskoga konzulata u Subotici da je potrebno pojačati propagandne aktivnosti oko upisa djece u škole, a to podrazumijeva i uključenje Crkve, rekla je konzulica savjetnica Vesna Njikoš Pečkaj. Također, jedan je od ciljeva da nastavni kadar dobije priliku za povećanjem razine obrazovanosti i tako ostvari cjelovito pravo i mogućnost za rad u nastavi na hrvatskom jeziku. Na kraju, HNV je, kao i ranijih godina, osigurao prigodne darove učenicima za početak školovanja. Prema Subotici Danas Priredio I. Buljan Stipendiranje Prijam za studente koji se školuju u Češkoj V eleposlanik Češke Republike u Bosni i Hercegovini Tomáš Szunyog 24. kolovoza primio je studente koji su dobili stipendiju za školovanje na sveučilištima u Češkoj. Prijamu su prisustvovali i Predrag Mitrović, pomoćnik federalne ministrice obrazovanja i znanosti BiH. Zahvaljujući podršci Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti, od ove akademske godine studentima iz Federacije Bosne i Hercegovine osigurana su i sredstva za putne troškove. Inače, jedan je od važnijih programa Veleposlanstva Češke Republike u BiH posredovanje stipendija s visokoškolske ustanove u Češkoj. Stipendiranje studenata iz Bosne i Hercegovine traje niz godina, a s vremenom se taj program proširivao. Osnovu čine stipendije koje osigurava Vlada Češke Republike, ali zbog ve- like zainteresiranosti studenata Veleposlanstvo je proširilo suradnju i sa sveučilišnim centrima u Češkoj. U proteklih pet godina u Češku je na studij otišlo više od 90 studenata, a samo je ove godine osigurano 18 stipendija za studente iz Bosne i Hercegovine. Stipendije su namije- U proteklih pet godina u Češku je na studij otišlo više od 90 studenata, a samo je ove godine osigurano 18 stipendija za studente iz Bosne i Hercegovine njene za razdoblje od dvije do pet godina, ovisno o programu studiranja. Studenti su podijeljeni u četiri različita programa stipendiranja: Program stipendija Vlade Češke Republike (11 studenata); Program četiri Sveučilišta u Brnu, uz suradnju s Južnomoravskim centrom za međunarodnu mobilnost (tri studenta); Program Sveučilišta Palackog u Olomoucu (dva studenta); Program Sveučilišta Tomaša Bati u Zlinu (dva studenta). Stipendija obuhvaća troškove studija, prehrane i smještaja, bilo da se radi o dodiplomskim, magistarskim ili doktorskim programima. U program stipendiranja na taj se način mogu uključiti i studenti neovisno o svojim financijskim mogućnostima. Samo je za ovu školsku godinu Češka izdvojila 300.000 konvertibilnih maraka za bosanskohercegovačke studente. Od uspješnih je kandidata ove godine šest dodiplomaca, 11 studenata koji nastavljaju studij na magistarskom programu te jedan doktorant. Prema FMON-u Priredio I. Buljan aktualno svijet 14 www.skolskenovine.hr NJEMA»KA broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Šaroliko jezično izražavanje Višejezičnost - prednost ili nedostatak? U Njemačkoj nema mnogo programa koji potiču višejezičnost, a oni ne igraju niti važnu ulogu u obrazovnom sustavu U Saveznoj Republici Njemačkoj dominira njemački jezik, iako oko petinu stanovništva čine stranci, većinom Turci. Mnogi to šaroliko jezično izražavanje smatraju prije svega prijetnjom, a ne pozitivnom činjenicom. U Njemačkoj nema mnogo programa koji potiču višejezičnost, a oni ne igraju niti važnu ulogu u obrazovnom sustavu. U Australiji se, na primjer, višejezičnost ciljano potiče. Kulturno obogaćivanje društva Njemački političari od doseljenika traže da što je moguće brže nauče njemački jezik. To, naravno, ima smisla, tvrdi Ingrid Gogolin, ali, s druge strane, znanje njemačkog nije preduvjet osjećaja pripadnosti njemačkom društvu, dodaje profesorica interkulturnog istraživanja obrazovanja na Sveučilištu u Hamburgu: “Od ljudi se ne traži samo znanje njemačkog. Od njih se traži i više od toga, takoreći da njemački jezik prihvate kao da je njihov materinski. To ima svoje povijesne i ideološke razloge po kojima su jedna zemlja i jedan jezik neraskidivi jedno od drugoga. Ta predožba, koja ima korijene u 19. stoljeću, prisutna je duboko u našoj podsvijesti i našim glavama, ali i u našim osjećajima.“ Profesorica Gogolin smatra da njemačka višejezičnost predstavlja kulturno obogaćivanja društva. Važno je, kaže ona, da doseljenici, njihova djeca i unuci koriste jezik svoje domovine u svakodnevici, ali i u kontekstu globalizacije: “U tome vidim šansu, jer se mi kao zemlja nalazimo u središtu Europe. Zato moramo njegovati odnose s ljudima koji pričaju druge jezike. Izradila sam znanstvenu studiju koja je pokazala da mala i srednja poduzeća profitiraju od svojih zaposlenika koji pričaju nekoliko jezika.“ To potvrđuje i Michael Clyne. Lingvist sa australskog sveučilišta u Melbournu smatra da višejezičnost pridonosi boljem razu- Nepopunjeno oko 45.000 učiteljskih mjesta Neposredno prije početka školske godine u Njemačkoj mnoga su učiteljska mjesta u školama još uvijek nepopunjena. GEW i VBE, najveći njemački obrazovni sindikati, procjenjuju da je širom zemlje i dalje prazno oko 45.000 učiteljskih mjesta, posebno prirodnih znanosti, poput matematike i fizike. Kako bi se pokušalo popraviti stanje, predloženo je da umirovljeni nastavnici i dalje poučavaju, a to je prijedlog koji se suprotstavlja stavu njemačkih sindikalista. “Treba nam više učitelja, ali mi ih trebamo trajno“, kaže Ulrich Thöne, predsjednik GWE-a, najvećega njemačkog obrazovnoga sindikata, i član Međunarodnog obrazovnog izvršnog odbora, dodavši: “Kratkoročni aranžmani, doneseni u posljednji trenutak, kao što je reaktiviranje umirovljenih učitelja odnosno zapošljavanje vanjskih suradnika, neće ponuditi rješenje ovog problema. Sve su te mjere već pokušali provesti u prošlosti, ali neuspješno.“ Njemački obrazovni sustav uređen je neovisno A u svih 16 saveznih država, a to je okolnost zbog koje je još teže donijeti jedinstveno rješenje ovoga problema. Njemački sindikati stoga požuruju održavanje godišnjeg kongresa ministara obrazovanja i kulture, koji bi trebali uskladiti obrazovnu politiku u svih 16 saveznih država, kako bi se osigurala održiva rješenja u korist nadolazeće generacije učenika. Međunarodna organizacija Education International uočila je da budućnost dostojanstvenog rada te bolja kvaliteta života počinju upravo u učionici. “Učitelji imaju izravan utjecaj na učenike u razredu, ali u njihovu zaleđu mora biti kvalitetni sustav, koji nastavnicima osigurava pristup odgovarajućim resursima, uz stručno osposobljavanje, odnosno sustav koji osigurava dovoljan broj zaposlenih učitelja kako bi se osiguralo kvalitetno obrazovanje“, kazao je Fred van Leeuwen, glavni tajnik organizacije Education International. Prema Education International I. Č. KANADA mijevanju, osobito u zemljama s puno doseljenika, gdje jedni uz druge žive ljudi s različitim kulturnim naslijeđem: “Jezik je ključ koji otvara vrata druge kulture. Šteta što tako malo Nijemaca koristi jezično blago i šteta što ih tako malo sudjeluje u životu višejezičnog društva.“ Australija - višejezični raj na zemlji Za razliku od Njemačke, u Australiji njega za oko 240 jezika, koliko ih se ondje govori, igra važnu ulogu. Radijske i televizijske postaje svaki dan emitiraju program na različitim jezicima, pri telefoniranju se mogu koristiti usluge prevoditelja, djeca uče jezike od umirovljenika, a u školama se može učiti čak 40 jezika, primjerice ukrajinski, tamilski, pa čak i amharski. O tome sanja i Aydan Özuguz. U njemačkim se školama rijetko gdje može učiti, primjerice, turski, kaže glasnogovornica za doseljavanje i integraciju stranke njemačkih socijaldemokrata u Hamburgu. Ona se žali da se ne koriste kompetencije koje doseljenici imaju kada se radi o njihovim materinskim jezicima. Slabo znanje njemačkog jezika koje imaju djeca doseljenika u mnogo slučajeva dovodi do toga da ona završavaju u lošijim školama, nakon kojih ih ne čeka presvijetla budućnost, dodaje Aydan Özuguz: “To je poražavajuće za nas. Druge su europske zemlje reagirale brže, reformirale su svoje sustave obrazovanja. Mi još raspravljamo o tome što želimo, je li dvojezičnost ili višejezičnost uopće dobra ili ne. Mislim da bi nam svima koristilo kada bi ljudi shvatili što im sve donosi višejezičnost.“ Koliko brzo učiti strane jezike? U nekim vrtićima u Njemačkoj djeca već u ranoj dobi počinju učiti strane jezike. No, to je samo iznimka. Nema dovoljno kvalificiranih pedagoga. Stručnjaci, poput profesorice Gogolin, uporno ponavljaju da djeca koja dovoljno rano počnu učiti jedan strani jezik kasnije mnogo lakše nauče još jedan. Njezino mišljenje, pak, ne dijele mnogi. Ipak, Ingrid Gogolin se nada da će u to kad-tad uspijeti uvjeriti i političare koji donose odluke. Prema Deutsche Welle Priredila Ivana Čavlović Anketa učiteljskog saveza Nastavnici sami kupuju nastavni materijal nketa koju je proveo Kanadski učiteljski savez (CTF) otkrila je da je u prošloj školskoj godini svaki kanadski učitelj iz vlastitog džepa u prosjeku platio 453 dolara za osnovna sredstva u nastavi ili izvannastavnim aktivnostima. Rezultate internetske ankete objavila je predsjednica CTF-a MaryLou Donnelly na forumu Financiranje javnog obrazovanja: veliko obećanje, koje je u srpnju održano u Edmontonu. “Jedan od barometara financiranja obrazovanja jest sve veće oslanjanje na vanjske izvore“, kaže Mary-Lou Donnelly. “Nastavnici u učionicama diljem zemlje troše mnogo vlastitog novca da popune financijski jaz, sve kako bi svojim učenicima omogućili najbolje uvjete na nastavi“, kaže Donnelly, ističući da je CTF sličnu anketu proveo prije pet godina te ustanovio da su učitelji u istu svrhu tada prosječno izdvajali 344 dolara. “Čak 200.000 učitelja predstavlja CTF u svim svojim članicama organizacije, a svi oni daju ne samo značajan stručni doprinos u obrazovanju naše djece, već i financijski“, dodaje Donnelly. Roditelji, učenici i ostali članovi školske zajednice pridonijeli su ispunjavanju jaza u financiranju obrazovnog sustava. Prema anketi, 95 posto ispitanih učitelja napomenulo je da je redovito sudjeluju u prikupljanju novca za funkcioniranje svojih škola, i to putem prodaja, zatim donacijama zajednice, nagradnim igrama i upisninama za školske i izvanškolske aktivnosti. Među vodećim je aktivnostima prodaja nastavnog pribora u školama. “To govori o još većem problemu dramatičnom padu financiranja obrazovanja tijekom godina u Kanadi. Prema izjavama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Kanada je ispod međunarodnog prosjeka kada su u pitanju izdaci u obrazovanju u odnosu na financiranje primarne, sekundarne i postsekundarne razine obrazovanja“, zaključuje Donnelly. Prema Education International I. Č. tema broja aktualno Tema broja: Nacionalni okvirni kurikulum broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. 15 www.skolskenovine.hr Temelj za uređenje odgojno-obrazovnoga sustava Dana 30. srpnja u prostorima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa predstavljen je Nacionalni okvirni kurikulum. Od svog prvog prijedloga u studenome 2008. godine do danas, NOK je jedini dokument o odgoju i obrazovanju koji je prošao raspravu na najvišoj nacionalnoj razini i usuglašavanje enormnog broja sudionika i to odgajatelja, učitelja, nastavnika, ravnatelja, učenika, roditelja, lokalne zajednice, agencija, udruga, socijalnih partnera, medija i političkih stranaka, udruge poslodavaca, gospodarske i obrtničke komore, akademije i sveučilišta dakle svih sudionika u društvu - te time postao i presedan u hrvatskom društvu. Tako imamo temeljni dokument za provođenje Piπe dr. Dijana Vican, državna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa NOK je prvenstveno temelj za uređenje suvremenoga odgojno-obrazovnoga sustava na svim razinama do visokoškolske i kvalitativno unaprjeđenje svih segmenata obrazovanja koja nazivamo kurikulumskim sastavnicama. Nastao je na kritičkome i argumentiranome prikazivanju stanja u obrazovanju, znanstvenim i stručnim saznanjima, iskustvima drugih zemalja, te je duboko utemeljen na povijesti i tradiciji hrvatskoga školstva, društvenim i strateškim smjernicama Republike promjena u cjelokupnom sustavu odgoja i obrazovanja, detaljno usklađen sa svim europskim normama. NOK daje čvrste temelje na kojima ćemo graditi Hrvatsku i to je prvi dokument u povijesti hrvatskog školstva koji je donesen nakon čak 205 javnih rasprava i 1200 javnih očitovanja - rekao je tom prigodom ministar znanosti, obrazovanja i športa dr. Radovan Fuchs. O Nacionalnom okvirnom kurikulumu za Školske novine piše dr. Dijana Vican, državna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, a o tome što misle o ovom dokumentu i njegovoj implementaciji u svakodnevni rad pitali smo nekolicinu ravnatelja i jednog sindikalnog čelnika Hrvatske i suživotu u europskome kontekstu. Kvalitetan odgojno-obrazovni sustav pretpostavlja skladnu i ujednačenu povezanost svih odgojno-obrazovnih razina i svih sastavnica odgojno-obrazovne djelatnosti (poučavanja) i odgojno-obrazovnog procesa (učenja). No, naš sustav je do sada posve drukčije uređen. Imamo predškolski odgoj koji se temelji na Zakonu o predškolskom odgoju i izobrazbi i ne postoji nikakav drugi dokument na nacionalnoj razini koji bi upućivao na vrijednosti, ciljeve i načela predškolskoga odgoja. Imamo osnovnu školu koja se temelji na Nastavnome planu i programu za osnovnu školu, jednakome za sve učenike, premda znamo da se djeca i učenici razlikuju po sposobnostima. Imamo srednje škole koje se temelje na nastavnim planovima i programima prilagođenima vrsti srednje škole, programi za zanimanja ne slijede promijenjene tržišne potrebe, a zanimanja nisu u skladu sa složenošću kvalifikacija. Kako je onda moguća konkurentnost zanimanja i kvalifikacija? S tema broja aktualno 16 www.skolskenovine.hr jedne strane prijelaz iz osnovne u srednju školu nema dobre kriterije, a s druge strane imamo visokoškolski sustav koji je bolonjskim procesom prešao na kurikulumski pristup i temelji se na kompetencijama. Takav sustav odgoja i obrazovanja ne možemo nazvati uređenim sustavom. Paradoksi u sustavu Kod nas su se događale brojne promjene s ciljem unaprjeđivanja sustava, ali one nisu bile sustavne. Primjerice, sve napore usmjeravamo u rasterećenje učenika, a ne dotičemo nastavni plan i ne hajemo za opterećenje učenika školskim i domaćim zadaćama. Stalno se bavimo nastavnim predmetima, a nastavni predmeti međusobno ne ”komuniciraju”. Prigovaramo da nemamo zdravstveni odgoj, građanski odgoj, obrazovanje za ljudska prava, vožnju bicikla, plivanje. Nedostaju nam antikorupcijski programi, programi prevencije nasilja, agresivnih ponašanja i raznih ovisnosti, nemamo medijsku kulturu... Kritiziramo Ministarstvo što za svaki društveni problem nije uvelo novi nastavni predmet. I tako u nedogled. A nastavni plan kipti od opterećenja i najradije ga nitko ne bi dirao. Problem vezan za to je i učiteljeva norma. Prepoznajemo kao problem stručno usavršavanje nastavnika, a zapostavljamo temeljnu kvalifikaciju nastavnika i način na koji se stječe zanimanje nastavnika. Predugo traju priče o tome da u školama nema mjesta odgoju, odnosno da školi pripada obrazovanje, a roditeljima odgoj, mada je općepoznato da su odgoj i obrazovanje dvije strane iste medalje. broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Ni reformska senzacija niti obrazovna inovacija Donošenjem NOK-a postavljamo čvrste temelje za ujednačavanje sustava i uređenje svih razina s jasnim vrijednostima, jednakim ciljevima, prema suvremenim načelima i jasnim kriterijima. NOK govori o kompetencijama na svim razinama; uređuje odgojno-obrazovna područja; osnova je za izradbu nacionalnoga kurikuluma za predškolski odgoj; donosi jasan model za kreiranje obrazovnoga standarda za stjecanje temeljnih kompetencija (ili općeg obrazovanja) kroz jezgrovni i razlikovni kurikulum, te školske kurikulume u osnovnoj i srednjoj školi. NOK je polazište za izradu strukovnih kurikuluma; uređuje prostor obveznih i neobveznih nastavnih predmeta, modula, projekata i aktivnosti škola, te otvara prostor odgoju. On je temelj za izradu nastavnih planova i programa. Vanjsko vrjednovanje i samovrjednovanje obvezne su sastavnice kurikuluma. I što je najvažnije, on je okvir za projekciju optimalnoga opterećenja učenika u školi i kod kuće. Odgoj i obrazovanje su javna djelatnost. Transparentan sustav odgoja i obrazovanja u demokratskim državama gradi se pristupom jasnoga definiranja svemu što učenik određene dobi treba znati, koje vještine treba razviti, za što treba biti osposobljen i koje stavove treba razviti. Kurikulum ima značenje tijeka odgoja i obrazovanja, a odnosi se na formalno i neformalno obrazovanje. Društvo temeljeno na znanju istinski se može ostvariti samo ako svi zajedno, Blaženka Jurić, ravnateljica Osnovne škole Frana Galovića u Zagrebu Znamo što želimo Kurikulumsko planiranje zahtijeva timski rad, uspostavljanje suodnosa među predmetima i učiteljima, uključivanje svih dionika u proces planiranja i vrednovanje te tako mijenja i ukupno ozračje u školi Od stupanja na snagu novog Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi 2008. godine naša se škola počela pripremati za planiranje kurikularnim pristupom. Bili smo uključeni u projekt samovrednovanja pa nam je i na temelju tih spoznaja kurikularno planiranje bilo olakšano te smo u protekle dvije godine već stvorili vlastiti školski kurikulum. Pomoglo nam je i osposobljavanje i usavršavanje koje je organizirala Agencija za odgoj i obrazovanje. Projekte koje godinama radimo stavili smo u korelaciju s temeljnim vrijednostima pa smo solidarnost razvijali kroz projekt Škole za Afriku. Pružanje jednakih mogućnosti svim učenicima jedno je od načela suvremene škole pa smo na tom tragu osmislili projekte vezane za učenike s različitim specifičnostima, od rada s darovitima do rada s učenicima koji imaju bilo koju teškoću. Dakle, temeljne vrijednosti iz kurikuluma u svom planiranju pretačemo u konkretne pro- grame i aktivnosti. Pojačali smo preventivni rad u području nasilja nad djecom i ušli u UNICEF-ovu mrežu Škola bez nasilja, prihvatili smo i projekt CAP, Školu otvorenu roditeljima, a svi ti projekti i izvannastavni programi, koje smo definirali u želji da školu učinimo što kvalitetnijom i što bližom potrebama svakog učenika, čine ju prepoznatljivom. Kurikularno planiranje do zadnjeg je detalja strukturirana procedura s ciljevima, nositeljima, načinima realizacije, vremenikom, načinima vrednovanja te troškovnikom i to je doista zatvoreni krug. Takvo nam planiranje omogućava uvid u ono što radimo, ali i u ishode koje ćemo postići. Ovakav način zahtijeva više promišljanja te dovodi do samouvida i mogućnosti daljnjeg planiranja promjena, što kvalitetu škole stalno diže na višu razinu. Mi sada znamo što trebamo i što želimo raditi te kako želimo da škola izgleda. Prednost je kurikularnog planiranja da ono predviđa i troškovnik svake aktivnosti, programa ili projekta. U školskom kurikulumu često se pojavljuju nove aktivnosti koje traže i neke nove ljude, a sve to ima svoju cijenu. Recimo, treba nam psiholog ne samo za redovnu djelatnost nego i za dodatne poslove koji proizlaze iz kurikuluma, poput rada s darovitima. Ravnatelj nema autonomiju da može zaposliti novog djelatnika, a često ne može ni osigurati novac za takve dodatne projekte i programe. Nažalost, škole nisu plaćene po programu i to nas može jako kočiti u razvoju školskoga kurikuluma. To bi valjalo sustavno riješiti, a ne oslanjati se na dobru volju lokalne samouprave. Kurikulumsko planiranje ima prednosti i preporučit ću i ohrabriti svakoga kolegu učitelja ili ravnatelja da to prihvati kao vrijednu novost. Nema nikakve zapreke da to radimo, jer su svi ravnatelji i djelatnici škole prošli stručna usavršavanja putem županijskih stručnih vijeća. Taj posao zahtijeva timski rad, uspostavljanje suodnosa među predmetima i učiteljima, uključivanje svih dionika u proces planiranja i vrednovanje te tako mijenja i ukupno ozračje u školi. Smatram da bi trebalo promijeniti članak 28. Zakona kako ne bismo radili godišnji plan i program i kurikulum, jer su to dva kompatibilna dokumenta, a kurikulumski pristup je implicitno planski i programski. a ne samo škola, ulažemo napore i težimo istim vrijednostima i ciljevima. Govorimo o nacionalnome kurikulumu, jer se ciljevi odgoja i obrazovanja donose na nacionalnoj razini. Njegovoj su izradbi prethodile javne rasprave i svatko je primjedbama, sugestijama, kritikama mogao dati svoj doprinos stvaranju NOK-a. Konačno, imamo ono što smo htjeli - konsenzusom donesene odgojno-obrazovne vrijednosti, ciljeve, načela, odgojno-obrazovna područja, model za nove planove i programe. Postignuta je usuglašenost različitih čimbenika, ne samo odgojno-obrazovnih nego društvenih, kulturnih, gospodarskih, političkih, zatim stručnih i znanstvenih krugova i pojedinaca, građanskih asocijacija, škola, učenika i roditelja. Zašto okvirni? Adekvatnije je uređivati i usklađivati sustav kada imamo okvir koji vrijedi za sve i koji polazište za sve promjene u sustavu. Okvirni označava slobodniju vrstu i način odgojno-obrazovnoga planiranja i programiranja od načina na koji se kreira nastavni plan i program. Okvir je suprot- nost zadatome, strogo propisanome, naređenome odozgo, te osigurava primjerenost odgoja i obrazovanja učenicima prema njihovim predznanjima i sposobnostima. Primjerice, kod nas se djeci s teškoćama školovanje prilagođava na način rezanja određenoga postotka aktualnoga nastavnoga plana i programa. Takva praksa ima za posljedicu direktnu diskriminaciju djece, nerealno ocjenjivanje i neobjektivno napredovanje. S druge strane, talentiranu i darovitu djecu također stavljamo u ”kalup”, a ona su talentirana upravo zato što su izvan i iznad ”kalupa”. Nadalje, okvir predstavlja jasno polazište za izradu nacionalnoga kurikuluma za predškolski odgoj, nacionalnoga kurikuluma za stjecanje temeljnih kompetencija i strukovnih kurikuluma, te donosi jasan model kurikulumskoga planiranja i programiranja, jednak za sve obrazovne razine i cikluse. Znanje, solidarnost, identitet i odgovornost Ako su nam djeca i učenici dragocjenost onda će obrazovani, profesionalni i spremni za tema broja aktualno broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Za učenike je kurikulum bolji, jer će im kroz obrazovni standard davati mogućnost izbora nastavnih predmeta i fakultativne predmete. Za učitelje, nastavnike, stručne suradnike i ravnatelje je bolji, jer će im omogućiti kreiranje i ponudu nastavnih predmeta i školskih kurikuluma kroz projekte i različite aktivnosti. Njihova će postignuća biti mjerljivija za napredovanje i nagrađivanje. NOK ističe dignitet učiteljske profesije. Omogućuje im slobodu i kreativnost, te iskazivanje da ima izvrsnih, dobrih i loših nova učenja biti uspješni u životu i radu, osobno će pridonositi stvaranju blagostanja. Znanje kao vrijednost pretpostavlja pripremljenost za cjeloživotno učenje, koje podrazumijeva stjecanje temeljnih kompetencija u za to najpogodnijoj dobi učenika, odnosno do 16. godine. Ostvarenje društva temeljena na znanju zahtijeva smanjenje socijalnih razlika, dostupnost obrazovanja svima i stalno učenje. Solidarnost kao vrijednost u praksi znači usmjerenost na razvoj suosjećanja, pružanje pomoći svima onima kojima je pomoć potrebna. Solidarnost znači otvaranje prostora za različite preventivne programe, jer prevencija je djelotvornija, racionalnija i jeftinija, nego svi oblici sankcioniranja. Budući da smo dio multikulturalnoga svijeta, interkulturalnost pretpostavlja usvajanje vlastite kulture i svijest o vlastitome identitetu. Razumijevanje drugoga ide s razumijevanjem samoga sebe. Odgovornost kao vrijednost valja dovesti do pou- nutrene odlike osobnosti tijekom odrastanja, odgoja i obrazovanja. Predugo živimo u prebacivanju odgovornosti, gdje nitko nije kriv. Rezultat je neodgovorno društvo i neodgovoran pojedinac. Ove vrijednosti nisu zatvorile prostor drugim vrijednostima. Njih smo u ovome trenutku stavili na pijedestal vrijednosti kojima će predškolske ustanove i škole usmjeriti sve svoje aktivnosti, kojima će svi stvaratelji školskih kurikuluma usmjeriti svoje projekte i kojima će svi autori usmjeriti kreiranje odgojno-obrazovnih sredstava. Međupredmetni tematski okvir odnosi se na sve koji poučavaju i obvezuje sve koji poučavaju. Realizacija nastavnoga predmeta je odgojno-obrazovno ogoljena, siromašna i nekvalitetna ukoliko se učenike ne osposobljava kako učiti, ukoliko učitelji i nastavnici ne primjenjuju načelo podijeljene odgovornosti glede osobnoga razvoja učenika i iznimno važnih socijalnih kompetencija. Međupredmetne teme su zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša, građanski odgoj, informacijskokomunikacijska kultura i poduzetništvo. Stjecanje ovih kompetencija imat će praktične posljedice na najstarije obilježje našeg sustava, a to je vladanje učenika. NOK zamjenjuje vladanje vrjednovanjem i ocjenjivanjem učenikovih kompetencija za učenje socijalnih i drugih kompetencija. Danas se učeniku umanjuje ocjena iz vladanja ako pretjerano izostaje jednako kao i onome učeniku koji je krajnje nasilan. NOK to mijenja na način da će promijeniti i pedagošku dokumentaciju, što znači i svjedodžbe. Stvaranje kulture škole Međupredmetne teme će imati izravne implikacije na stvaranje kulture škole. Nositelji odgojno-obrazovnoga rada u školi ne mogu imati dijametralno različite kriterije, pa primjerice, jednima učenici mogu izostajati kad god hoće, a drugim učiteljima ne izostaju nikada. Samo jedno pravilo vrijedi: učenici su maloljetni i dok god su maloljetni odgovornost nad učenicima u školi je u rukama učitelja, stručnih surad- 17 www.skolskenovine.hr Petar Mladinić, ravnatelj V. gimnazije u Zagrebu Ovo je tek početak NOK nije cementirana i završna stvar, već početni dokument koji tek treba implementirati, čemu mora prethoditi edukacija svih nastavnika - NOK prvi puta ujednačava stvari na nacionalnoj razini. Do danas je uobičajena praksa bila da svaki nastavnik sam vodi svoju politiku. Jer, nigdje nisu zabilježene, prezentirane i ekspertno riješene situacije s kojima se on svakodnevno susreće. Nekad su se održavala ogledna predavanja, kada bi se skupili učitelji i posjetili jedan sat svoga kolege, čime su učili jedni od drugih. Danas toga, nažalost, nema i nastavnici su prepušteni sami sebi. Promjenama koje donosi NOK, s detaljima koje će donositi predmetni kurikuluma, želi se pokazati što to djeca trebaju znati nakon završetka određenog ciklusa ili nakon izlaska iz škole. Dosad smo imali nastavni plan i program koji se morao odraditi i nije bilo bitno što će djeca od toga na kraju usvojiti i znati. Sada je obrnuta situacija, standardiziraju se gradiva koja će se na izlazu pokušati vrednovati, interno i eksterno. NOK, dakako, nije cementirana i završna stvar, već početni dokument koji tek treba implementirati, čemu mora prethoditi edukacija svih nastavnika. Vrlo je važno uvesti i odgovornost nastavnika. Danas nemate nikakvu odgovornost nastavnika, bez obzira na to imao on tridesetak jedinica u razredu ili nijednu. Znaju li djeca na kraju godine išta ili ništa, priča je za njega ista. NOK u prvi plan stavlja nastavnika, njegov rad, kao i u svakoj drugoj struci. Prvi su put transparentno postavljeni kriteriji, od ocjenjivanja do onoga što djeca moraju znati, kako ih tome podučavati. To je veliki zahtjev, velika promjena. Ali nužna! B. N. Zvonimir Laktašić, predsjednik Sindikata hrvatskih učitelja Konfuzija među učiteljima Učitelji još ne znaju što konkretno moraju činiti, budući da im nitko nije decidirano rekao na koji način da krenu u primjenu NOK-a Sindikati se nikad nisu protivili promjenama koje vode pozitivnim pomacima u obrazovanju. No, za sve reforme treba stvoriti određene preduvjete. Problem je uvijek materijalna osnova odnosno novac potreban za konkretnu provedbu napisanih dokumenata. Svi jako dobro znamo da provedba uvijek pada na leđa učitelja, koji neposredno rade s djecom. A niti kod jedne dosadašnje reforme, pa ni kod NOK-a, nismo vidjeli da je napravljen izračun troškova, koliko će provedba NOKa koštati, kako će se educirati učitelji koji to moraju provesti. Nikad još nisam doživio da su učitelji za takav specifično nika i ravnatelja. S međupredmetnim temama i sat razrednika dobiva jasne smjernice, jer mora postati konkretan razrednikov kurikulum objavljen učenicima i roditeljima/starateljima. Model kurikulumskoga planiranja i programiranja Međupredmetni okvir je određeni prostor za djelovanje stručnih suradnika. U osnovnim i srednjim školama zaposleno ih je nekoliko tisuća i oni ne mogu biti samozatajni, nego odgojno-obrazovna jeka. S NOK-om će doći do objavljivanja školskih kurikuluma svih stručnih suradnika. Njihov rad će biti javan i transparentan. Stoga valja naglasiti da međupredmetne teme nisu odgojni dodatak, nego se isprepliću odrađen posao bili primjereno nagrađeni. Uvijek su bili potplaćeni! Naravno, sustav obrazovanja odavno bi se urušio da nema entuzijazma učitelja, koji će i NOK odraditi onako kako budu najbolje znali i umjeli. Iako su, najčešće, prepušteni sami sebi. Čini mi se da na terenu, među učiteljima, vlada određena konfuzija. Kod jednih se govori da moraju raditi školske i predmetne kurikulume, i to sami, dok na drugoj strani postoje ravnatelji i škole koje tvrde da se i dalje radi po istim nastavnim planovima i programima, bez ikakvih promjena. Sigurno je jedno: dobar učitelj, a u sustavu je većina dobrih učitelja, uvijek je znao da učenik mora biti u središtu podučavanja te da samostalno mora doći do što više vještina, znanja i sposobnosti. Problem s NOK-om je taj što učitelji još ne znaju što konkretno moraju činiti, budu- kroz svaki nastavni predmet i svaku školsku i izvanškolsku aktivnost i također vode stjecanju temeljnih kompetencija. Komunikacija na materinskom jeziku, komunikacija na stranom jeziku, matematička kompetencija, kompetencije u prirodoslovlju, tehnici i tehnologiji, kulturno izražavanje zajedno s već spomenutim kompetencijama - učiti kako učiti, socijalnim i građanskim, digitalnim i poduzetničkim kompetencijama - čine temeljne kompetencije. One će se ostvarivati u osnovnoj školi, te u određenome omjeru tijekom prva dva razreda srednje škole. Njih će učenici stjecati kroz jezično-komunikacijsko, društveno-humanističko, matematičko, prirodoslovno, tehničko i informatičko, tjelesno-zdravstveno i umjetničko područje. ći da im nitko nije decidirano rekao na koji način da krenu u primjenu NOK-a. Stoga stalno ukazujemo na probleme do kojih će sigurno doći pri njegovoj implementaciji. Naravno, treba osigurati što više novca za njegovu provedbu. Pametne nacije su odavno shvatile da ne valja štedjeti na obrazovanju! Žao mi je što sindikati nisu u većoj mjeri biti uključeni u izradu kurikuluma. Osobno sam bio član Vijeća za izradu NOK-a, ali samo 2007. i 2008. godine, dok u posljednje dvije godine nisam imao uvida ni utjecaja na završnu formu NOK-a. B. N. Model je za sve jednak i sastoji se od jezgrovnoga i razlikovnoga kurikuluma. Jezgrovni je odgojno-obrazovni minimum koji je za sve učenike jednak i obvezan. Razlikovni se dio odnosi na izborne predmete, za sve je učenike jednakog opterećenja, a različitog je sadržaja, jer uvažava učenikove interese i predispozicije. Razlikovni kurikulum čine izborni predmeti, koji su i obvezni. Jezgrovni i razlikovni kurikulum čine obrazovni standard u svakome razredu. Školski se kurikulum donosi na razini škole i u njemu su obvezni i fakultativni predmeti, moduli, projekti, aktivnosti, ali i dodatna i dopunska nastava, ekskurzije, sat razrednika i slično. Dodatna i dopunska nastava će se realizirati prema obrazovnim potrebama učenika, a ne, kao aktualno tema broja 18 www.skolskenovine.hr broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Konačno, imamo ono što smo htjeli - konsenzusom donesene odgojnoobrazovne vrijednosti, ciljeve, načela, odgojno-obrazovna područja, model za nove planove i programe. Postignuta je usuglašenost različitih čimbenika, ne samo odgojnoobrazovnih nego društvenih, kulturnih, gospodarskih, političkih, zatim stručnih i znanstvenih krugova i pojedinaca, građanskih asocijacija, škola, učenika i roditelja što se to zna događati, zbog potrebe nastavnikove norme. Godišnji plan i program ostaje i služi čemu je služio i dosad normiranju učiteljeva rada. NOK zahtijeva izradu i objavljivanje onoga što stoji iza broja sati. Primjerice, ako je sat razrednika naveden u godišnjemu planu i programu, ako je naveden u rasporedu sati, ako je za njega predviđena priprema, onda je logično objaviti aktivnosti koje se odnose na tih 35 ili 70 sati. Isto je i s dodatnom i dopunskom nastavom. Broj sati treba imati svoje pokriće u ciljevima, načinu na koji će se ciljevi postići, s kim će se postići. I za svako strukovno zanimanje će postojati jezgrovni i razlikovni kurikulum koji će rezultirati standardom kvalifikacije. Sektorska vijeća određuju kompetencije, a radne skupi- ne sastavljene od stručnjaka i nastavnika izradit će jezgru strukovnoga kurikuluma prema zahtjevima struke i visokih standarda koji odgovaraju načelu konkurentnosti. Izuzetno Suzana Hitrec, ravnateljica Upravne i birotehničke škole u Zagrebu Znamo kako biti bolji Za nas se ništa revolucionarno nije dogodilo donošenjem NOK-a. Škola je bila uključena i u projekt samovrednovanja pa nam je i to pomoglo, jer smo spoznali gdje smo, što radimo, koji su nam prioriteti Nacionalni okvirni kurikulum jest velika novost, ali mi svoj rad planiramo kurikulumski više od petnaest godina pa su u naše nastavne planove uključeni svi ključni kurikulumski elementi. Sigurno je da ćemo izvannastavne aktivnosti i projekte, izbornu nastavu, stručne ekskurzije i sve ostale specifičnosti koje su sastavni dio školskoga kurikuluma sada morati drukčije pisano uobličiti, pa će projekti koje imamo biti razvrstani prema općim ciljevima i ključnim kompetencijama. Otežavajuća je činjenica da škole i ravnatelji nemaju autonomiju da odgovore na sve ili barem na većinu želja i potreba učenika. Recimo, ako je pokazan interes za učenje trećega stranog jezika to bi se školskim kurikulumom trebalo i omogući, ali nema novca pa ni mogućnosti bilo kakvoga novog zapošljavanja stručnjaka koji bi to realizirao. Dakle, možemo imati najbolju volju, ali nas u svemu mogu omesti kadrov- ske i financijske mogućnosti škole. U tom smislu imamo zadane okvire, a to su postojeći kadrovi u školi i realizirati se može samo ono što oni doista mogu odraditi, sve što ovisi o njihovu stručnom znanju i motivaciji. Kurikulum podrazumijeva malo drukčije planiranje i programiranje redovnog odgojno-obrazovnog procesa, više integracije i korelacije sadržaja različitih premeta, planiranje kroz međupredmetne teme, realizaciju odgojnih zadataka koji su svima zajednički. Škole su i s time krenule, ali su ograničene radom u dvije smjene, ponekad i na više lokacija. Suvremena nastava zahtijeva drukčije i prostorne i vremenske mogućnosti u školama, pa za takav način rada i dalje moramo planirati manje sati nego što bismo htjeli. Većina škola ima iskustva s integrativnom, terenskom ili projektnom nastavom i tu ne bi trebalo biti problema. Ipak valja pojačati komunikaciju između profesora na razini škole i šire kako bi razmjenjivali primjere dobre prakse i tako brže unapređivali i vlastiti rad. Vjerujem da će na tome u sljedećem razdoblju raditi i Agencija za odgoj i obrazovanje kroz sustav stručnog usavršavanja nastavnika, te da će se razgovarati o tome kako ciljeve i zadaće što kvalitetnije realizirati, ali i kako je važno voditi računa o obujmu kvalifikacije. Strukovni kurikulumi previđaju prepoznavanje i praćenje učenika koji pokazuju razvijenije sposobnosti i interes za nastavak obrazovanja, pa će se za njih, kroz fakultativne predmete i školske kurikulume, stalno organizirati dopunska i dodatna nastava, jer moramo omogućiti vertikalnu prohodnost svakom naprednome, sposobnome i zainteresiranome učeniku. Vrjednovanje kvalitete odgojnoobrazovnoga sustava to sve napisati, jer kurikulum moramo objaviti na internetskoj stranici škole. Naše iskustvo vezano za kurikulum je pozitivno. Zadaća nam je da učenicima prenesemo temeljne vrijednosti i da im pomognemo da ovladaju ključnim kompetencijama. Posebno moramo razmišljati o odgojnim vrijednostima za koje nikada nema dovoljno vremena ni prostora u nastavi, ali za to nam služe izvannastavne aktivnosti i projekti koji su okrenuti upravo odgojnoj komponenti. Kurikulum nam daje priliku da podignemo kvalitetu redovne nastave i izvannastavnih sadržaja te da budemo prepoznatljivi po onome što radimo, jer kad učenici biraju školu gledaju što škola nudi osim redovne nastave. Za nas se ništa revolucionarno nije dogodilo donošenjem NOK-a. Škola je bila uključena u projekt samovrednovanja pa nam je i to pomoglo, jer smo spoznali gdje smo, što radimo, koji su nam prioriteti i što moramo učiniti da bismo bili bolji. Državna matura je dio NOK-a, kao što je provođenje nacionalnih ispita bila dobra priprema za njegovu izradu. S NOK-om nitko nije izostavljen iz vanjskoga vrjednovanja, ni ravnatelji, ni učitelji, ni stručni suradnici, pa ni škole. Vanjskom vrjednovanju podliježu i udžbenici i druga obrazovna sredstva. Vrjednovanje uvijek prati i samovrjednovanje, što znači da obrazovna politika ne može imati zadnju riječ u donošenju određenih odluka bez rezultata samovrjednovanja onih koji ostvaruju odgojno-obrazovni rad. Za učenike je NOK bolji, jer je usmjeren na učenika i osigurava mu stjecanje temeljnih kompetencija na predškolskoj razini, u osnovnoj i srednjoj školi. Za stjecanje temeljnih kompetencija nije dovoljno osnovnoškolsko obrazovanje, to jest razdoblje do učenikove 14. godine, jer u toj dobi učenik još nema razvijene intelektualne funkcije, lakše napušta obrazovanje, teže uči i teže se vraća u obrazovni sustav, nije zreo donositi odluke, dulje razdoblje je ovisan i nesamostalan, teret je obitelji, društvu i sam sebi. Osim toga kroz obrazovni standard pružit će im mogućnost izbora nastavnih predmeta i fakultativne predmete. Za učitelje, nastavnike, stručne suradnike i ravnatelje je bolji, jer će im omogućiti kreiranje i ponudu nastavnih predmeta i školskih kurikuluma kroz projekte i različite aktivnosti. Njihova će postignuća biti mjerljivija za napredovanje i nagrađivanje. NOK ističe dignitet učiteljske profesije. Omogućuje im slobodu i kreativnost, te iskazivanje da ima izvrsnih, dobrih i loših. Vremenik realizacije Prvi je korak - a odnosi se na ovu školsku godinu - izrada plana, odnosno minimalnog i maksimalnog obrazovnog opterećenja učenika prema razinama, ciklusima i razredima. Plan je povezan s izradom jezgrovnoga i razlikovnoga kurikuluma na svim obrazovnim razinama. Predmetni kurikulumi se ne izrađuju prije izrade plana. U tijeku je izrada kurikuluma koji se odnose na međupredmetne teme. Ova će školska godina biti godina stručnog usavršavanja učitelja, nastavnika i stručnih suradnika za primjenu ovih kurikuluma. Izradba školskih kurikuluma, a potom i njihovo objavljivanje na mrežnim stranicama škola starta početkom ove školske godine. Srednje škole će se usmjeriti na izradbu svojih kurikuluma prema modelu koji NOK određuje. Od rujna će se utjecati na visokoškolske ustanove koje su nositelji programa za stjecanje nastavničkih kompetencija da ispoštuju obrazovni standard nastavničke kvalifikacije. Ona je osnova za sustav stručnoga razvoja učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja. NOK omogućava i donošenje pravilnike o stručnome usavršavanju, licenciranju i provođenju vanjskoga vrjednovanja. Budući da NOK predviđa školske kurikulume - koji mogu biti u obliku fakultativnoga predmeta, modula, projekta ili određene aktivnosti - predviđa se evidentiranje učenikova postignuća u dodatku svjedodžbi pa će se mijenjati i pedagoška dokumentacija. To je onaj dio učenikova angažmana koji nadilazi obrazovni standard i ne treba ga prešućivati. Ove će se godine urediti prijelaz iz osnovne u srednju školu, a školske godine 2012./2013. imat ćemo oživotvoren NOK u svim segmentima odgojno-obrazovnog sustava. savjetnici aktualno broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. PSIHOLOGIJA PEDAGOGIJA Piπe Sanja Reæek Piše Azra Rađenović, prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb Pozitivna psihologija - prvi dio Evo nas na početku još jedne školske godine za koju si mi učitelji, stručni suradnici kao i učenici dajemo neka obećanja. Učenička su obećanja najčešće: redovito ću pisati domaće zadaće, neću kasniti na nastavu, redovito ću učiti... Učiteljska su obećanja vezana za efikasnost na poslu, sagorijevanje na poslu i slično, na primjer: uvijek ću na vrijeme ispuniti pedagošku dokumentaciju, neću kasniti na sjednice, školske probleme neću nositi doma... Koliko je važno držati se obećanja koje dajemo samome sebi? Održi obećanje, budi svoja riječ! U životu je puno lakše držati se one: “Obećanje ludom radovanje“ nego biti dosljedan u izvršenju zadane riječi. “Čovjek od riječi“ lakše se primiče osobnoj sreći nego onaj koji olako obećaje sebi i drugima. Krenimo u ovu školsku godinu pozitivno i naučimo nešto o pozitivnoj psihologiji. Što bi vam pomoglo da u životu budete uspješniji? Spoznaja o tome koji su vam nedostaci i kako ih možete prevladati ili, pak, znanje o jakim stranama i o tome kako ih možete pojačati? Većina ljudi kojima je postavljeno to pitanje u okviru Gallupove studije provedene u šest zemalja odgovorila je da bi im potrebnije bilo znati koji su im nedostaci. Primjerice, u SAD-u je tako kazalo 59 posto ispitanih, u Kanadi i Velikoj Britaniji po 62, u Francuskoj 71, a u Kini i Japanu po 76 posto. Ako je to i vaš odgovor, jednako ste - u krivu. Biti sretan za mnoge je ljude glavni cilj u životu, pisao je Aristotel prije gotovo 2400 godina. Danas mnogi zarađuju prodajući sreću - tvornice lijekova, dileri droge, kockarnice... Što ljude čini sretnima i zadovoljnima? Postoje li ciljevi koji našem životu mogu dati smisao? Kako živjeti, a da to bude dobar život? Kako odgajati djecu koja će kao odrasli ljudi biti kreativni, hrabri, Pozitivna psihologija istražuje optimalno ljudsko funkcioniranje. Njezin je cilj razumjeti i izgrađivati faktore koji pojedincima i zajednicama omogućuju da napreduju, odnosno izgrađivanje osobina koje život čine vrijednim življenja tolerantni i ljubazni? Ovo su pitanja koja su ljudi sebi stoljećima postavljali. Nakon Drugoga svjetskog rata psihologija je u velikoj mjeri bila usmjerena na ljudske probleme i njihovo ublažavanje. Ovakvom pristupu pridonijeli su i neki svjetski događaji. U to vrijeme, u godinama neposredno nakon spomenutog rata, bilo je više od 929.000 vojnika s neuropsihijatrijskim poremećajima. Tisuće psihologa počelo se baviti dijagnosticiranjem i terapijom mentalnih bolesti, a slijedila su i brojna istraživanja pretežno usmjerena na patologiju. Sličnu pojavu doživjeli smo i mi u Hrvatskoj za vrijeme i nakon Domovinskog rata. U posljednjih 30 godina u psihologijskim časopisima objavljeno je 45.000 članaka o depresiji, a samo 400 o radosti (Martin Seligman, International Herald Tribune, 1998.). Pozitivna psihologija pokušava uspostaviti ravnotežu, stavljajući naglasak i na istraživanja pozitivnih ljudskih strana. Psihologija nije samo znanost koja se bavi patologijom, slabostima i problemima (oko 10 posto osoba ima problema), već se bavi i ljudskim vrlinama i dobrim stranama. Pozitivna psihologija istražuje optimalno ljudsko funkcioniranje. Njezin je cilj razumjeti i izgrađivati faktore koji pojedincima i zajednicama omogućuju da napreduju, odnosno izgrađivanje osobina koje život čine vrijednim življenja. PRAVO Piπe Olivera Marinković, dipl. iur. Hrvatska zajednica osnovnih πkola Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi Kao i prethodnih nekoliko puta, tijekom ljeta izmijenjen je zakon kojim se propisuje djelatnost osnovnog i srednjeg školstva. Hrvatski je sabor 15. srpnja 2010. donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (dalje u tekstu: ZOID ZOOOSŠ), koji je stupio na snagu 24. srpnja ove godine, osim članka 7., koji stupa na snagu danom stupanja na snagu članka 126. ZOOOSŠ-a, tj. 1. siječnja 2012. ZOID je objavljen u Narodnim novinama br. 92/10. Članak 1. ZOID-a riječima “veličine matičnih i područnih škola“ dopunjuje članak 5. stavak 1. ZOOOSŠ-a, koji propisuje što se utvrđuje pedagoškim državnim standardima. Navedena dopuna stvara pretpostavke za promjenu statusa škola “s malim brojem učenika“. Članak 2. ZOID-a mijenja članak 43. stavak 1. ZOOOSŠ-a, prema kojemu su škole dužne posebnu pomoć pružati djeci koja imaju pravo na školovanje u Republici Hrvatskoj, a ne znaju ili nedostatno poznaju hrvatski jezik. Prema ZOOOSŠ-u, škole su bile dužne posebnu pomoć pružati samo djeci državljana Republike Hrvatske koji su se vraćali iz inozemstva, a nisu dovoljno dobro poznavali hrvatski jezik. Članak 3. ZOID-a mijenja članak 84. stavak 2. ZOOOSŠ-a na način da je promijenjen redoslijed 19 www.skolskenovine.hr izricanja pedagoških mjera u srednjoj školi te se pedagoška mjera produženoga stručnog postupka izriče prije pedagoške mjere isključenja iz srednje škole, a ne prije pedagoške mjere opomene pred isključenje. Promijenjen je i stavak 5. članka 84. ZOOOSŠ-a na način da pedagošku mjeru opomene izriče razrednik, ukora razredno vijeće, strogog ukora učiteljsko vijeće, opomene pred isključenje i odgojno-obrazovnog tretmana produženoga stručnog postupka učiteljsko odnosno nastavničko vijeće, preseljenja u drugu školu učiteljsko vijeće, a isključenja iz škole ravnatelj. Članak 4. ZOID-a mijenja članak 104. stavak 8. ZOOOSŠ-a, a prema izmjeni tjedne radne obveze učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi propisuje ministar. Brisan je dio navedenoga članka prema kojemu je ministar tjedne obveze propisivao u skladu s količinom neposrednog odgojno-obrazovnog rada ugovorenoga kolektivnim ugovorom. Podzakonskim aktom ministar MZOŠ-a propisat će tjedne radne obveze učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, a za srednje škole već je donesen Pravilnik o normi rada nastavnika u srednjoškolskoj ustanovi objavljen u Narodnim novinama br. 94/2010. Člankom 5. ZOID-a promijenjen je stavak 5. članka 105. ZOOOSŠ-a na način da poslove učitelja razredne nastave može obavljati osoba koja je završila integrirani preddiplomski i diplomski studij za učitelje ili diplomski sveučilišni studij za učitelje ili stručni četverogodišnji studij za učitelje kojim se stječe 240 ECTS bodova ili četverogodišnji dodiplomski stručni studij kojim je stečena visoka stručna sprema u skladu s ranijim propisima. Stavak 6. članka 105. ZOOOSŠ-a dopunjen je na način da poslove učitelja predmetne nastave u osnovnoj školi mogu obavljati i osobe koje su završile diplomski specijalistički stručni studij odgovarajuće vrste, a stavak 7. istoga članka da poslove nastavnika predmetne nastave u srednjoj školi mogu obavljati i osobe koje su završile diplomski specijalistički stručni studij odgovarajuće vrste. Člankom 6. ZOID-a dopunjen je članak 112. ZOOOSŠ-a na način da su dodani stavci 2. i 3. te time izmijenjeni uvjeti za prestanak radnog odnosa u školskim ustanovama. Naime, člankom 112. ZOOOSŠ-a bilo je propisano da radni odnos prestaje sukladno općim propisima radnog prava, pri čemu je najviše problema stvarala odredba prema kojoj radniku radni odnos prestaje kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, ako se s poslodavcem drukčije ne dogovori. pedagoginja, ravnateljica Osnovna škola 22. lipnja, Sisak Poslovi prije početka nastavne godine Početak školske godine sve zaposlenike u školstvu potiče u pripremama već od povratka s godišnjih odmora koji različito završavaju u skladu s propisanim danima prema Zakonu o radu, Pravilnika o radu ili, pak, kolektivnim ugovorima. Najčešće se svi nastavnici u školama sastaju dva tjedna prije početka nastavne godine, što je utvrđeno Pravilnikom o početku i završetku nastavne godine i trajanju odmora učenika osnovnih i srednjih škola za školsku godinu. Navedeni pravilnik propisuje početak i završetak nastavne godine, broj radnih dana, trajanje polugodišta i trajanje učeničkih odmora u osnovnim i srednjim školama za školsku godinu i osnova je za planiranje i programiranje svih odgojno-obrazovnih poslova i aktivnosti. Do kraja kolovoza, među ostalim, najčešće se obavljaju popravni ispiti na drugom roku, upisi u srednje škole u kojima je još ostalo slobodnih mjesta, a na sjednicama razrednih i učiteljskih vijeća službeno se zaključuje školska godina koja završava 31. kolovoza. Do početka nastavne godine niz je organizacijskih i stručnih poslova koje obavljaju nastavnici i stručni suradnici u individualnim pripremama, ali i na timskim i stručnim sastancima, od razrednih vijeća i sastanaka stručnih aktiva, do učiteljskih vijeća na kojima se detaljno usklađuju, planiraju i programiraju odgojno-obrazovni sadržaji u skladu s propisanim nastavnim planovima i programima, a od ove godine i s Nacionalnim okvirnim kurikulumom. Jedan od najvažnijih temeljnih dokumenata za pripreme školske godine je Odluka o broju odjela u školskoj godini, koja se zasniva na broju učenika u razrednima, a usklađuje se s Pravilnikom o broju učenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi, odnosno njegovim izmjenama i dopunama iz lipnja ove godine. Odluku utvrđuju Uredi državne uprave odnosno Gradski uredi za prosvjetu i kulturu. Prijedlozi zaduženja za svakoga pojedinog nastavnika svake školske godine usklađuju se s ovim odlukama i mogu biti različiti u smislu raspodjele odjela u kojima će nastavnici izvoditi nastavu i druge oblike odgojno-obrazovnih aktivnosti, ali se moraju zasnivati na broju sati koji su definirani u ugovoru o radu svakog nastavnika. U slučajevima smanjenja satnice proglašava se organizacijski višak, a u slučaju povećanja traži se suglasnost Ministarstva za povećani opseg satnice i novo zapošljavanje. Nakon utvrđivanja zaduženja u vremenu do početka nastave, učitelji se pripremaju i za druge oblike neposrednog odgojno-obrazovnog rada s učenicima. To su poslovi koji proizlaze iz naravi i količine neposrednog odgojno-obrazovnog rada, kako je definirano Kolektivnim ugovorima - poslovi vezani uz početak školske godine, planiranje i programiranje neposrednog odgojnoobrazovnog rada, pripremanje za nastavu i druge oblike neposrednog odgojno-obrazovnog rada, izradba pisanih godišnjih, mjesečnih izvedbenih programa. itd. Za učitelje zadužene razredništvom u pripremi nastavne godine niz je dodatnih poslova uz planiranje i programiranje rada razrednog odjela, pripreme za vođenje razredne dokumentacije, kao i mnoštvo tehničkih i organizacijskih specifičnosti svake škole. Treba podsjetiti da je od ove godine na snazi i novi Pravilnik o pedagoškoj dokumentaciji, koji je donio niz izmjena na ovom području. Vrijeme do početka nastavne godine učitelji koriste i za različite oblike stručnog usavršavanja, kako individualnog u pripremama za novu školsku godinu, tako i skupnog na razini škole ili šire. Posebni poslovi u pripremi nastavne godine su na nastavnicima zaduženima sa satničarskim i voditeljskim poslovima, jer je izrada rasporeda sati osnova za početak funkcioniranja nastavnog procesa. Vrijeme do početka nastavne godine učitelji koriste i za različite oblike stručnog usavršavanja, kako individualnog u pripremama za novu školsku godinu, tako i skupnog na razini škole ili šire reportaæa aktualno 20 www.skolskenovine.hr a odin le g 0 8 1 e ško n v o Osn vigrad No Škola bez jedinica Ovo je škola bez negativnih ocjena i neopravdanih sati. Učenici žive sa školom i za školu, paze je, jer znaju da je njihova, pa nema ni devastacije opreme ili okoliša. Štoviše, sami od kuće donose cvijeće i mediteransko bilje pa ga sade oko škole. A zbog malog broja učenika kolokvijalni naziv joj je “škola s više sekcija nego učenika“. Dakle, prisutni su svi segmenti moderne škole po mjeri učenika N akon 180 godina postojanja i velike rupe odnosno progonstva i devastacije tijekom Domovinskog rata, osnovnu školu u malom ribarskom Novigradu kraj Zadra danas pohađa relativno malo djece. Točno 86 učenika, govori nam ravnatelj Joso Radošević, i sam bivši učenik ove škole. Nakon 65 godina života i 35 godina rada, ravnatelj se prisjeća svojih đačkih dana, kada je OŠ Novigrad pohađalo 260 učenika. - U ovom našem prekrasnom mjestu, ponajviše zbog rata, nema više radnih mjesta i normalno je da se ide trbuhom za kruhom. Prije rata ovdje je bilo dvjestotinjak zaposlenih, koji su živjeli i radili u Novigradu, imali smo industriju, turizam, poljoprivrednu i ribarsku zadrugu. Danas možda tek dvadesetak osoba živi i radi u samom Novigradu. Pa onda ne treba čuditi pad broja učenika. Često se razgovara o teškoj situaciji na otocima, međutim ista je stvar sa svim mjestima gdje nema ulaganja i razvoja, pa ni otvaranja radnih mjesta. Očito je da veliki broj novigradske djece odlazi na daljnje školovanje, srednju školu, a potom i fakultete u druge veće gradove i to im je izlaznica iz Novigrada, iskreno će Radošević na početku našeg razgovora. Zajedno izgradili školu nakon rata Nasreću, unatoč malom broju učenika, škola je po mnogočemu specifična. Kolokvijalni naziv joj je “škola s više sekcija nego učenika“. Možda jedini u Dalmaciji imaju pravi dječji mandolinski orkestar koji nastupa na smotra i natjecanjima, kazalištima po cijeloj Hrvatskoj. Tu je i mali te veliki pjevački zbor, vrlo je jaka dramska sekcija, novinarska grupa, mali recitatori, pa stvarno ispada imaju više izvannastavnih aktivnosti nego učenika. - Djeca su takva, kreativna, žele sudjelovati u svim tim sek- broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Ravnatelj Joso Radošević cijama, pa zašto im to ne omogućiti, smatra ravnatelj. S obzirom na broj učenika, prevladava individualizirani oblik rada, svako dijete, njegova osobnost, talent i zalaganje dolaze do izražaja. Ne moraju čekati da “budu na redu“, jer su oni svaki dan “na redu“. Ako dijete već redovito dolazi u školu, nema razloga da ga se za nešto ne zainteresira, filozofija je cijelog kolektiva. Ne moraju svi biti odlični đaci, niti je to realno očekivati, međutim u OŠ Novigrad nema negativnih ocjena, jer se tijekom cijele školske godine dovoljno radi s učenicima da svladaju cjelokupno gradivo. Tridesetak posto ih završava u gimnazijama, kasnije na fakultetima, a ostali učenici idu u strukovne škole i također postaju dobri majstori i zanatlije. Škola je u kontaktu sa srednjim školama u kojima novigradski đaci nastavljaju školovanje i iz svake su povratne informacije vrlo dobre. Radošević s ponosom ističe činjenicu da je ovo škola i bez ijednoga neopravdanog sata zadnjih petnaest godina, od povratka u Novigrad nakon prognanstva 1996. godine. Tajne nema - djeca su zavoljela ovu školu, raduju joj se, izgradili su je zajedno s nastavnicima nakon rata. Fiziku i informatiku predaje Antonija Budanko Brkić Učiteljica Miroslava Mandić vodi mandolinski orkestar - Očito je to progonstvo koje su naša djeca proživjela imalo utjecaja. Kada smo odlazili, otišli smo u pola sata, što je bio velik šok. I nakon pet godina, tijekom kojih smo samo slušali o našem Novigradu, vraćamo se, a sve je zapaljeno, uništeno, škola devastirana. I djeca tada možda doživljavaju još veći šok. Počinjemo s radom s manje od pedeset učenika i imamo velikih psiholoških problema. Učenici su samo kimali glavom, šutjeli većinu vremena! Tada je uprava škole nakon konzultacija s pedagogom i psihologom pokrenula svojevrstan program rada izvan učionica, okrenuli su se svi skupa uređivanju škole i okoliša - izvoze smeće, dovoze drugu zemlju te počinju oblikovati školski vrt i okoliš, prepun začinskog mediteranskog i ljekovitog bilja. - Time pridobivamo djecu, koja su zavoljela svoju školu, jer su je zajedno s nama nanovo izgradila. Stvaraju se specifični odnosi između učenika i učitelja i zbog toga dan-danas u ovoj školi ne znamo što je odgojni problem. Radimo u uvjetima kakvi se samo poželjeti mogu. Ti odnosi rezultiraju odlični ponašanjem i u srednjoj školi, gdje su novigradska djeca prepoznatljiva. I po radnim navikama, a pogotovo po odgoju i ponašanju! U πkolskom vrtu rastu i masline, pa je možda najveseliji događaj školske godine berba tih maslina, od koji se u obližnjem selu radi i domaće maslinovo ulje, koje pakiraju i poklanjaju u bočicama kao suvenir i uspomena iz OŠ Novigrad. Pedagog Eduard Plećaš Knjižničarka Sandra Matulić reportaæa aktualno broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. 21 www.skolskenovine.hr a i neopravdanih sati - Živimo s ovom djecom i svaki mali problem djeteta znamo, učenici mi dolaze bez straha, otvaraju se i zajedno rješavamo što god ih muči. Ponekad su to “smiješne“ situacije, budući da je uvriježeno mišljenje da kod pedagoga idu samo zločesta djeca. Kod nas je suprotna stvar, svi pričamo gotovo prijateljski, đaci traže pomoć, koliko god mala bila. Ovo je “škola po mjeri djeteta“, zaista meni savršeno radno mjesto! Međuvršnjačkog nasilja nema, nema ni vandalizma, jer djeca osjećaju pripadnost školi, shvaćaju da je škola “njihova“ i sve funkcionira savršeno. Trećina škole u orkestru Terenska nastava na tvrđavi Fortica Najveselije je tijekom berbe vlastitih maslina Školski vrt redovito je hvaljen na državnoj razini, a 2004. godine konačno i proglašen najljepšim školskim vrtom primorske Hrvatske. Za uređenje vrta niz godina brine tajnica škole Lovorka Sinovčić. U vrtu rastu i masline, pa je možda najveseliji događaj školske godine berba tih maslina, od koji se u obližnjem selu radi i domaće maslinovo ulje. Njega, pak, unatoč malim količinama, pakiraju i poklanjaju u bočicama kao suvenir i uspomena iz OŠ Novigrad. A da ne bi ispalo da su učenici vrijedni samo u izvannastavnim aktivnostima, spomenimo kako svake godine školu predstavljaju na državnim natjecanjima iz nekoliko predmeta. Vrlo su jaki iz geografije, svake se godine plasiraju u nacionalnu završnicu, za što je najzaslužnija mentorica Ines Žunić. Nadalje, u poznavanju hrvatskog jezika nekoliko su puta bili županijski prvaci sa solidnim plasmanima na držav- Radionica kaligrafije Malo, ali veselo društvo područne škole Paljuv nom natjecanju, gdje stakođer treba pohvaliti mentoricu Branku Maroju, a prepoznatljivi su i na susretima Lidrano. Nastava se održava u jednoj smjeni, a trenutačno u školi radi 26 djelatnika, od čega pet tehničkog osoblja, ravnatelj, pedagog Eduard Plećaš te učitelji, dok psiholog i defektolog rade istodobno na četiri škole, pa u Novigradu borave tek jedan dan u tjednu. Ravnatelj Radošević i više je nego zadovoljan opremljenošću škole. Imaju svu najmoderniju tehniku, odlično opremljenu informatičku učionicu, prijenosna računala za nastavnike i LCDprojektore. - Veći dio smo nabavili iz donacija, ne čekajući državni ili lokalni proračunski novac. Jer, ako danas ravnatelj nije menadžer škola neće funkcionirati kako treba, govori nam prvi čovjek OŠ Novigrad. Vrlo se često ide na izlete i terensku nastavu, niži razredi po užem zavičaju, nekako najdalje do povijesnog Nina i rijeke Zrmanje, a viši razredi posjećuju Liku, Gacko polje, Smiljan i Gospić najjužnije do Splita i Dioklecijanove palače. Tijekom tih izleta spajaju teoretsko znanje iz nekoliko predmeta i na terenu dobivaju kompletnu sliku o ne- kom događaju, mjestu ili prirodnoj pojavi. Područna škola u Paljuvu udaljena je pet kilometara od matične škole. Nju pohađa 14 učenika nižih razreda, za koje brinu dvije učiteljice, Orijana Buljat i Božena Raspovec, koje su prezadovoljne malom obiteljskom atmosferom. Dodatnu povezanost jamči i rad u jednoj smjeni, pa i ovaj učenički kolektiv radi “k’o švicarski sat“. Zbog kvalitetnog odnosa s učenicima i vrhunske podrške koju im pruža cijeli kolektiv OŠ Vinograd presretni su i roditelji, s kojima uprava škole odlično surađuje. Kroz Vijeće roditelja također se konstruktivno radi, oblikuju se razne aktivnosti, od priredbi do izleta, i roditelji nerijetko pomažu vlastitim “rukama“ u realizaciji tih programa. Po mjeri djeteta Pedagog Eduard Plećaš oduševljeno nam priča i o kolegama i o đacima, prvenstveno zbog zaista uzornog ponašanja i radnih navika: Miroslava Mandić učiteljica je razredne nastave i voditeljica proslavljenoga mandolinskog orkestra, koji djeluje od 2002. godine. Dosad su gostovali po cijeloj Hrvatskoj, od Pule, Splita do Zagreba, kao i bratskim školama u Novigradu Podravskom te Novigradu na Dobri. - Trećina škole je u orkestru, raduje ih međusobno druženje, posebice da nešto zajedno izvode, ponosni su na svoju svirku i nastupe. Zavoljeli su glazbu i sviranje mandoline, i ta se ljubav osjeti na svakoj probi, pa kako neće i na nastupima. Možda je to tajna našeg uspjeha, samozatajno govori Mandić. Knjižničarka Sandra Matulić ujedno radi kao nastavnica povijesti i taj spoj omogućuje joj kvalitetnije upoznavanje učenika s poviješću samoga novigradskoga kraja. Knjižnica ima oko 3700 svezaka u fundusu te bogatu elektroničku građu, a čita se uglavnom lektira. - Ovdje dolaze i zbog računala, naravno, što zbog kompjutorskih igrica, surfanja internetom, ali rade na računalima i svoje prezentacije za nastavu, domaće zadaće, istraživačke radove, itd. Uglavnom, iako ne čitaju mnogo, često borave u knjižnici, što je zadovoljavajuće. Informatiku i fiziku, pak, predaje mlada Antonija Budanko Brkić, koja govori da učenici jedva čekaju da sjednu za računalo. Uz neizostavni internet, vole i samo informatičko gradivo, prezentacije, videoalate. Educira ih se redovito i o opasnostima interneta, da sigurno surfanju i da ne dijele osobne podatke i fotografije sa svakim. Ravnatelj Joso Radošević, nakon svega što smo vidjeli i čuli, priznaje nam da se naročito ponosi vrlo stručnim kadrom. Ističe kako neki učitelji bez problema mogu dobiti posao u Zadru, ali se sami odlučuju na ostanak u novigradskoj školi, iako svakodnevno putuju iz Zadra ili nekoga drugog mjesta. - Nastavnici jednostavno ne žele mijenjati školu, jer uživaju. Znaju da ovdje nema stresa, nema napetosti. Ovdje smo postigli ono čemu bi sve škole trebale težiti - apsolutna kreativna sloboda nastavničkoga kadra, međusobno povjerenje i zalaganje te izvanserijska marljivost učenika. Što se više može uopće poželjeti?! Branko Nađ 22 www.skolskenovine.hr suradnici javljaju aktualno UKRATKO OGULIN VRGADA Idiličan otok, idilično mjesto, idi- lični ljudi, sve okupano ljubavlju i željom za ostvarenjem snova o boljem sutra, o uspješnijem kontaktu, s ljudskom, toplom, kulturalnom komunikacijom koja će se pamtiti. Umjetnici će pamtiti Vrgadu zbog arkadijskog mira i ljubaznih domaćina, a domaćini, sudeći po gromoglasnom pljesku pedesetak okupljenih na rivi Vrgade, ako ne zapamte riječi neke pjesme, onda će pamtiti nesvakidašnji događaj umjetničke komunikacije koji je održan 26. kolovoza 2010. Organizatori likovnog postavljanja slika na morsko dno, u prozirnom plićaku vale u Vrgadi, nesvakidašnja je postavka, ali i slike postavljene na jarbole, nisu ništa manje provokativne, ali s jasnom porukom muke Kristove, ispod koje su pjesnici govorili stihove. Ovo nesvakidašnje druženje organizirali su Mjesni odbor Vrgade, ART 888. Vrgada, ITAKA i Eridan Livić. Po nekoliko pjesama govorili su Zvonko Čulina, Branko Antunović, Fabijan Lovrić, Kristina Zubčić, Matea Brnin, Dolores Torić-Jadrić i Mate Mačukatić. (Fabijan Lovrić) Osnovna škola Ivane Brlić-Mažuranić Stvaralački u slobodno vrijeme BAKAR Novi broj Vala, učeničkoga lista Osnovne škole Bakar, posvećen je 230. obljetnici djelovanja škole te stotoj obljetnici postojanja sadašnje školske zgrade. Na 34 stranice objavljeno je mnogo učeničkih literarnih i likovnih radova. Bogatom sadržaju lista pridonijeli su i učenici područnih škola u Krasici, Škrljevu i Kukuljanovu. Dugogodišnja je urednica Valentina Janeš. Podsjećamo i da je po sedmi put održan glazbeni festival djece i mladih Astra 2010., koji je na lijepo uređenom Žalu ribara u Bakru okupio osmoškolce iz Rijeke i susjednih općina i gradova. Učenici su izvodili suvremenu glazbu i svatko je dobio prigodu da se istakne svojim posebnim sposobnostima i umijećima, a gledatelji su to bogato nagradili spontanim pljeskom. (Ivan Šamanić) broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Ogulinski učenici bili su vrlo zapaženi na ljetnoj školi dječjih foruma na Rabu D ječji forum Klek jedna je od aktivnosti Društva Naša djeca u Ogulinu namijenjena stvaralačkom provođenju slobodnoga vremena djece u dobi od osam do četrnaest godina. Forum okuplja desetak članova, a osnovni mu je cilj razvijati suradnju i prijateljstvo djece aktivnostima koje pridonose upoznavanju i razumijevanju prava djeteta, spoznaji i širenju ideje mira u svijetu, odgoju za međusobno i međunarodno razumijevanje i suradnju te nalaženju i primjeni načina za što potpunije ostvarivanje tih spoznaja i vrijednosti u dječjoj životnoj sredini. Djeca razmatraju važne životne teme, o tome iznose svoja mišljenja, zahtjeve i prijedloge te na toj osnovi dogovaraju, poduzimaju i ostvaruju svoje aktivnosti. Odlaze u Sabor Republike Hrvatske, na smotre gradova prijatelja djece, na brojne izlete i ljetne škole. Tako su i ove godine četiri člana DF Klek pet dana boravila na Ljetnoj školi Dječjeg foruma u Banjolu na otoku Rabu. Savez društava Naša djeca Hrvatske organizirao je četrnaestu godinu zaredom godišnji susret na kojem je sudjelovalo 15 dječjih foruma, ukupno 45 djece od devet do četrnaest godina i 15 voditelja, koje je vodio tajnik Saveza društva Naša djeca Hrvatske Emil Paravina. Susret je održan od 19. do 23. kolovoza u Dječjem odmaralištu Društva Naša djeca Varaždin na otoku Rabu. Djeca iz dječjih foruma prikazala su svoje godišnje projekte provođene u lokalnim zajednicama u promicanju prava dje- Prijateljstvo i radost druženja ce i njihova aktivnog uključivanja u život zajednice. Svaki je dječji forum nastupio s dva prikaza svojih najuspješnijih radionica održanih tijekom prošle školske godine o ostvarivanju prava djeteta te odgoju za mir, toleranciju i suradnju. DF Klek predstavili su prikazom svojih radionica Sara Salopek, Lucija Luketić, Mia Salopek i Zvonimir Pribanić te voditeljica Anđelka Salopek, učiteljica iz Osnovne škole Ivane Brlić-Mažuranić u Ogulinu. Iz područja ostvarivanja prava djeteta prikazali su radionicu Igre asocijacija o pravima djeteta, a iz područja odgoja za mir, toleranciju i suradnju radionicu Tolerancija prema djeci s posebnim potrebama. Podsjećamo da su članovi DF Klek prošle školske godine čitav svoj rad posvetili pravu djece s posebnim potrebama. Naime, povezali su se s roditeljima i djecom Udruge Radost, sklopili brojna prijateljstva, zajedno proslavili rođendan članice Udruge Radost Tine Kosanović, posjećivali ih kad su bili bolesni, a zajedničkim radom snimili su i radijsku emisiju pod MEDULIN Osnovna škola dr. Mate Demarina Stihovi, glazba i ples Uz puno glazbe i veliku aktivnost mnogih učenika, svatko je našao nešto za svoj gušt pa je opći zaključak bio da je Dan škole uspio u cijelosti ZAGREB Recitacije i igrokazi te plesne točke i likovni radovi učenika Osnovne škole Tina Ujevića u Zagrebu privukli su mnoge prolaznike na nesvakidašnjoj priredbi zvukova, riječi i boja održanoj ispred školske grade u Koturaškoj ulici. Bio je to pravi mali ulični šou nazvan Riječi, zvuci i boje unutar naše škole. Prema riječima ravnateljice Jasmine Hamer, u školi prepoznaju potrebu za modernim načinom umjetničkog izražavanja, a učenici su zapaženi kao stvaratelji novih svjetova. Tako su okupljeni roditelji, učenici i prolaznici mogli razgledati izložbu postavljenu na ulazu u školu, slušati anegdote o antičkim matematičarima, zaplesati uz glazbu, diviti se žonglerskom umijeću ili pročitati školski list te zaviriti u tajne ove svestrane škole koja svojim učenicima nudi veliki izbor izvannastavnih aktivnosti i radionica. (Rašeljka Bučević) nazivom Upoznajte Radost, koja je imala veoma zapažene rezultate na školskom, područnom i županijskom Lidranu 2010. Sara, Mia, Lucija i njihova voditeljica Anđelka Salopek uredili su i izložbeni pano koji je prikazivao sve njihove aktivnosti i projekte protekle školske godine. Osim prijepodneva, koje je bilo radno, članovi DF svako poslijepodne imali su isplanirano za kupanje i aktivnosti u moru, a također im je doživljaj bio izlet brodom u Zavratnicu. To je jedan tjesnac podno Velebita, gdje su promatrali potopljeni vojni brod iz Drugoga svjetskog rata. U večernjim satima posjetili su Rab, upoznali ljepote toga grada, a najveći doživljaj bio je odlazak na noćno kupanje zajedno s njihovim voditeljima i ples u disku. Upoznali su mnogo prijatelja i sklopili nova poznanstva. Pet dana brzo je prošlo u radu i zanimljivim aktivnostima. S novim spoznajama i iskustveno bogatiji vratili su se u Ogulin, gdje će i dalje aktivno i kreativno provoditi svoje akcije i projekte. Anđelka Salopek I starska Osnovna škola dr. Mate Demarina iz Medulina obilježila je Dan škole večernjom priredbom za roditelje uz stihove, glazbu i ples. No, jednako je zanimljivo bilo i u dijelu programa namijenjenom svim učenicima pod motom Kako kvalitetno provoditi slobodno vrijeme. Gosti u školi bili su razni klubovi koji su interaktivno predstavili svoj rad. Učenici su u grupicama veslali, surfali i jedrili na suhom uz pomoć simulatora i jedne prave male jedrilice. Promatrali su kickboxing i karataške borbe, a veliko veselje priredio im je i konjički klub pružajući zainteresiranima Osjećao sam se kao pravi princ iz bajke - ocijenio je jedan učenik mogućnost jahanja na prekrasnim konjima. - Osjećao sam se kao pravi princ iz bajke - ocijenio je učenik Luka. Sportske aktivnosti održavale su se u ugodnom hladu borova u školskom okolišu. U školskoj je zgradi Centar za tehničke aktivnosti iz Pule predstavio nekoliko svojih aktivnosti, a učenice Strukovne škole održale su nutricionističku, kozmetičku i frizersku radionicu pa su mnogi stekli nova znanja o zdravoj prehrani, dobili ugodnu masažu, njegu ruku i nove frizure. Radionicama je bio zadatak razvijati kulturu njege tijela i profesionalnu orijentaciju, posebno starijih učenika. Početak i kraj tog dijela programa pripao je školskoj koturaljkaškoj grupi, članicama Gimnastičkoga kluba Gazela, malim i velikim školskim plesačicama, predstavljanju istaknutih školskih sportaša. Uz puno glazbe, veliku aktivnost mnogih učenika i raspoloženje bilo je dobro, jer je većina mogla naći nešto za svoj gušt pa je zaključak zato bio da je Dan škole uspio u cijelosti. Dubravka Kovačević-Maričić suradnici javljaju aktualno broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. »ABAR Ljetna škola stvaralaštva Živjeti s prirodom Škola stvaralaštva završila je simboličnim gašenjem plamena baklje sa željom da plamen kreativnosti u djece tinja zauvijek U Čabru je održana 6. ljetna škola stvaralaštva djece i mladih, kojoj je tema bila Živjeti s prirodom, a organizirala ju je Udruga za promicanje kvalitete življenja Svoj u suradnji s čabarskom Osnovnom školom Petra Zrinskog i Srednjom školom Vladimira Nazora. Vrijednost toga projekta prepoznali su i novčano Od otpadnoga materijala nastajao je mozaik prirode RIJEKA poduprle županijske i gradske vlasti. U radionice škole stvaralaštva uključilo se 25 sudionika, djece predškolske dobi te osnovnoškolaca i srednjoškolaca. Lutkarsku radionicu Priča o prirodi vodila je Sanja Janeš, a radionicu za izradu mozaika od keramičkih pločica Mozaik prirode ostvarile su Dragica Devčić i Melita Lichtenthal, dok je plesnu radionicu Ples vjetra usmjeravala voditeljica Sanda Erent. Tomislav Čop upućivao je djecu kako će oslikavati odjeću motivima iz prirode u radionici Priroda na tkanini, voditeljica Marica Keča otkrivala je djeci u radionici Hrana iz prirode kako se spremanju jela, a na snalaženje u prirodi djeca su privikavala u radionici Orijentacija u prirodi voditelja Kristijana Rajšela. U potragu za blagom vodila ih je Ksenija Petelin, a Biciklom kroz prirodu provozao ih je Kristijan Rajšel. Škola stvaralaštva završila je simboličnim gašenjem plamena baklje sa željom da plamen kreativnosti upaljen u dječjim osjećajima tinja zauvijek, a škola stvaralaštva otvori svoja vrata i sljedećega ljeta. Ksenija Petelin Prosvjetne djelatnice predstavile svoje knjige Ugodna poetska večer Premda se stilski znatno razlikuju, obje se pjesnikinje vrlo lijepo dopunjuju U Maloj dvorani Filodrammatice u Rijeci, u organizaciji riječkoga ogranka Društva hrvatskih književnika, predstavljena je knjiga poezije Grad zatočenih prolaznika odgajateljice Željke Kovačević Andrijanić, te Barcelona profesorice hrvatskoga jezika Kristine Posilović. Željka Kovačević Andrijanić objavila je već knjige poezije Udvoje (1988.), Nježni stihovi (1990.) i U njedrima oluje (1993.), dok su u pripremi za tisak znanstveno-fantastični roman Ulica neriješenih zagonetki, bajke i pripovijetke za djecu Patuljak Pričuljak, zbirka priča i novela Suze krilana, izbor ljubavne poezije Umiranje originala / Dnevnik jedne ljubavi, roman za mlade Putokaz zalutalima te zbirka poezije za djecu Obale ružičastih oblutaka. Kristina Posilović autorica je triju objavljenih knjiga poezije: Agara (2005.), pHI Odessa (2007.) i sada Barcelona (2009.), a u pripremi je za tisak i njezina četvrta knjiga poezije. O Gradu zatočenih prolaznika i Barceloni govorili su urednici Diana Rosandić i Dean Durić, istaknuvši da su obje autorice kao vrlo plodne i iznimno perspektivne književnice čije vrijeme tek dolazi. Premda se stilski njihova poezija u mnogočemu razlikuje, obje se zapravo vrlo lijepo dopunjuju te su brojnoj publici priredile iznimno ugodnu i nadahnutu poetsku večer. Anita Rončević U spomen Ljiljanka Bajević (1947.-2010.) Iznenađeni smo i zatečeni smrću naše drage kolegice i suradnice Ljiljanke Bajević. Rođena je 27. srpnja 1947. godine u bilogorskom selu Kašljavcu. Osnovnu školu završila je u selu Severinu kraj Bjelovara, a gimnaziju u Bjelovaru. Školovanje je nastavila u Zagrebu na Pedagoškoj akademiji, na studijskoj grupi hrvatski jezik i povijest. Prvo radno mjesto kao učiteljica dobila je 1969. u Mlaki, dvadesetak kilometara udaljenom selu od Novske. U Osnovnu školu Novska došla je 1972. kao učiteljica hrvatskoga jezika i povijesti. Aktivno je sudjelovala u izvannastavnim aktivnostima, njegujući kod učenika lirski izričaj i lijepo izgovorenu riječ. Postizala je zapažene uspjehe na svim razinama, od školske do državne. S učenicima je uredila i izdala 1985. zbirku dječjih uradaka Sretno sam dijete slobode. Organizirala je mnoge prigodne svečanosti i pratila postignuća struke. Osobito se trudila isticati trud svojih radnih kolega i suradnika. Objavila je niz članaka u Školskim novinama o uspjesima i kreativnosti u našoj i u drugim školama. Sve svoje zabilježbe o tome upravo se pripremala objaviti u zbor- niku. Niz godina sudjelovala je u radu Proljetne škole knjižničara u Crikvenici i Novom Vinodolskom, usvajajući stručna znanja u nastavnoj teoriji i praksi. Potaknula je uspostavu Povelje o prijateljstvu s Osnovnom školom Mate Lovraka iz Velikog Grđevca i redovito sudjelovala na Lovrakovim danima kulture koje svake godine organizira ta škola. Svoju ljubav prema poeziji potvrdila je vlastitom zbirkom pjesama pod naslovom Nemiri i traženja, napisavši u jednoj stranici ove stihove: Kad se učenici i učitelji nađu na stranicama poezije života, čari su to djetinjstva namijenjene i imaju moć vjere i nade, bezgraničnosti i topline. Tako je razmišljala naša Ljiljanka tragajući za lijepim, uzvišenim i ljudskim. U pripremi je ostala i druga knjiga pjesama koju je najavljivala. Njezin životni put bio je duboko osmišljen i ispunjen, ne samo na profesionalnom polju, nego i obiteljskom, jer je bila supruga, majka dvoje djece i baka troje unučadi koje je voljela neizmjerno. Obitelj i škola bili su sav njezin svijet. Svoj vječni san usnula je 28. svibnja 2010. i ostavila prazninu u srcima kolega, prijatelja, suradnika i učenika, ali i neizbrisive tragove sjećanja i poštovanja. Djelatnici Osnovne škole Novska 23 www.skolskenovine.hr NA©A SVAKIDA©NJICA Raspust i viškovi Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC Z avršio je raspust, praznici i ferije pa se netko mogao raspuštati, netko praznikovati, a netko biti na ferijama. Sad nam preostaje još da se dobro odmorimo na velikom odmoru. To nam je zgodna prilika da sredimo svoje dojmove o događanjima koja su se zbivala dok smo se mi mogli odmarati, a naši nadležni nisu imali tako zgodnu priliku. Nadležni su morali misliti o tome kako će nam prirediti srdačan doček smanjivanjem, ukidanjem, redukcijom. Oni moraju misliti kako skrojiti kape pod koje bi se dao smjestiti standard koji su nam obećavali, smanjen broj učenika u odjelu, bolje opremljene učionice, s najnovijim smanjenjem broja odjela, škola, učitelja, ravnatelja, spremačica, tajnica i ostalog osoblja. Mora se priznati to je bila prilično mukotrpna zadaća. I dok smo mi u manjku i kreditima, oni muku muče s viškovima. Izobilje svega i svakoga, samo nema novca. Trebalo je dušu staviti na duboko zamrzavanje i ukidati nepotrebne škole, ravnatelje i druge. Nitko nije za to kriv što smo svi toliko dužni pa se mora kratiti i ondje gdje je već ionako prekratko. Po onoj staroj narodnoj - reži nogavice i krpi tur - neki će završiti u prijevremenoj mirovini, drugi će možda dobiti nekakvu otpremninu, a bit će i onih koji će morati tražiti glavi mjesto u nekoj drugoj djelatnosti. Budući da je premalo pastira, a učiteljsko zvanje ima neke srodne elemente s pastirima, mogli bi se lako prekvalificirati. Čuvati ovčice sigurno nije tako zahtjevno kao čuvati djecu. Resursa za ovce i koze imamo koliko god hoćemo. Praznih livada i neobrađenih njiva na sve strane, od Osijeka do Karlovca, od Ogulina do Otočca, od Koprivnice do Zagreba, svako je drugo polje napušteno i prazno. Možda bi se moglo tu raspustiti sve viškove u svim državnim službama, ne samo višak učitelja. Svi bi se mogli tako raspustiti i uživati u zdravom okolišu, ekološkoj proizvodnji mlijeka, sira i mesa. Zdrava hrana i zdrav, čisti zrak dobro bi mogli djelovati na broj novorođene djece i nacija bi se revitalizirala. Gdje bi nam bio kraj kad bi to otkrila Europa? Uz to bi se moglo uzgajati i saditi vrbe, to nam preporučuju nekakvi američki stručnjaci, da kod nas jako dobro rastu vrbe, a od njih bi se onda proizvodilo biološko gorivo. Rastu lijepo ekološke vrbe, pod vrbom pasu ekološke ovce, a pastiri i pastirice mogu svirati i pjevati narodne pjesme. Usput se od vune ispredaju i pletu razni modni unikati, a modni savjetnici i gurui neće biti potrebni pa bi lako savjetovali plašila za vrane. Cvala bi umjetnost i kultura, sportski život mogao bi biti bogatiji. Život bi tako svima bio ljepši i veseliji. Među vrbama ne bi trebali nikakvi klimatski uređaji, a bilo bi dosta debeloga hlada za one koji su na to navikli po direkcijama, zavodima, udrugama i sličnim ustanovama. U prazne i napuštene škole mogli bi se naseliti pčelari s košnicama i pčelama pa bi nam vrlo brzo tekli med i mlijeko. Bilo bi nam svima tako dobro i lijepo pa nam ne bi trebalo trošiti novac na uvezene savjetnike koji nam podvaljuju i nude svoje savjete o tome kako likvidirati i zatvarati preostale tvornice i uvoziti tuđu pamet. Možda bi mogao biti problem kako pod vrbama smjestiti bijesne navijačke horde i profesionalne pljačkaše koji nas svakodnevno uveseljavaju. Onda bismo se morali odreći tih blagodati. Sitniji bi lopovi, prevaranti i nasilnici ipak ostali, ah ništa nije savršeno. U međuvremenu, dok se ne ostvare sve ove reforme i novotarije, preostaje nam samo da se primimo staroga dobrog odgoja i obrazovanja onako kao i do sada, po uputama i preporukama onih koji su se o nama starali dok smo se mi raspuštali uz vuvuzele. Prisjetimo se da učenik uvijek ima pravo, pa i kad na nas viče, možda i ona ima pravo?! Uostalom, kraj školske godine dođe uvijek prije nego što se nadamo i opet će biti raspust. U prazne i napuštene škole mogli bi se naseliti pčelari s košnicama i pčelama pa bi nam vrlo brzo tekli med i mlijeko suradnici javljaju aktualno 24 www.skolskenovine.hr ROGOZNICA Osnovna škola Međunarodna razmjena učenika Organizirano je i neformalno druženje učenika, učitelja i roditelja U Osnovnoj školi u Rogoznici boravili su u četverodnevnom uzvratnom posjetu suradnje i razmjene iskustava učenici iz Osnovne škole Janka Modra iz Dola pri Ljubljani. Iz prijateljske slovenske škole došlo je šest djevojčica i isto toliko dječaka te troje učitelja. S obzirom na to da je tema zajedničkoga projekta bila ekologija, učitelji su donijeli stablo lipe, magnoliju i lončarice koje su podijelili djeci sudionicima projekta. Lipu i magnoliju posadili su u školskom vrtu. Program aktivnosti učenika bio je veoma zanimljiv. Organizirano je i neformalno druženje učenika, učitelja i roditelja, a sve su zabavljali mandolinisti iz KUD-a Tomislav, klapa Kopara i mažoretkinje. Sportske susrete vodio je učitelj Domagoj Smolić, a zadružnu radionicu vanjska suradnica Željka Lušić, dok su učitelji Danijela Kenđel i Krešimir Crljen otkrivali gostima ljepote Šibenika i Primoštena te navečer posjetili farmu u Smokvici i uživali u pogledu na rogoznički arhipelag. Učenici iz Slovenije sudjelovali su i sa svojim točkama na središnjoj svečanosti Dana škole i podizanja zelene zastave. Pokazali su kako vrlo uspješno pjevaju, sviraju harmoniku, violinu, klavir i plešu hip-hop. Oduševili su sve svojim nastupom. Zajednički su dijelili i radost svečanog podizanja zelene zastave. U organizaciji Ivice Perića i ekološke patrole te ribolovnog društva Gof, djeca su odvezena brodovima na Gradinu, gdje su poribljavala i čistila okoliš. Učenici su imali organiziran ekološki kviz, prisustvovali su i prikazu terenske nastave o istočnoj Slavoniji, a potom su u informatičkoj učionici opisali dojmove. Pohvalu i priznanje zaslužili su svi sudionici projekta, posebno roditelji koji su udomili djecu iz Slovenije te članovi tehničke službe koji su bili logistika, kao i svi učitelji koji su bili dio projekta. Takav način druženja i razmjene iskustva samo je početak novih prijateljstava među djecom, njihovim roditeljima te uspješna promidžba škole, mjesta i okolice. Diana Goleš VELIKO TROJSTVO (1933.-2010.) Početkom ljeta 2010. oprostili smo se na karlovačkom groblju od naše drage kolegice Katarine Tutek rođene Havliček. Otišla je nenadano, nakon izgubljene bitke s opakom bolesti. Rođena je 1933. u Gornjoj Jelenskoj u Moslavini. U Kutini je završila osnovnu školu, a 1952. učiteljsku školu u Zagrebu. Prvo učiteljsko mjesto bilo joj je u Rakovici. Ondje je stekla dragocjena iskustva u radu s djecom i nakon tri godine došla u Karlovac, u kojem je pedagoški djelovala sve do umirovljenja. I njezini bivši učenici i njihovi roditelji sjećaju se s dragošću učiteljice koja je cijeli svoj radni vijek posvetila mladima, njihovu učenju i odgajanju. Bile su to godine samozatajnog i upornog rada. Puno strpljenja i ljubavi utkala je u svoje učiteljsko djelovanje. Uz rad i svoju obitelj u kojoj su odrastala i dva sina, završila je i studij razredne nastave na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu (1972.). Otišla je zauvijek, no ostavila je za sobom neizbrisiv trag dobrote, strpljenja, požrtvovanja i prijateljstva, koje je nesebično davala generacijama svojih učenika, svojoj obitelji, djeci i unucima, kolegicama i kolegama. Nije uvijek bilo lako. Bilo je odricanja i teškoća, ali i radosti i ljepote učiteljskoga poziva u koji je unijela sve svoje stručno znanje i ljubav u osposobljavanju povjerenih joj mladih. U ime učiteljica Osnovne škole Dubovac Vera Bezjak Osnovna škola Nova sportska dvorana Objekt je namijenjen prije svega za učenike, ali i za rekreaciju ostalih građana O snovna škola u Velikom Trojstvu obogaćena je prekrasnom novom sportskom dvoranom, koju je otvorio ministar Radovan Fuchs. Škola ima tristotinjak učenika u matičnoj školi i područnim školama u Šandrovcu, Ćurlovcu i Malom Trojstvu. Učenici sa svojim učiteljima postižu zapažene rezultate u učeničkom zadrugarstvu, ekologiji, tehničkoj kulturi te likovnom i literarnom izrazu, a nadaju se da će od ove školske godine tako biti i u sportu. Sportska će dvorana, osim učenicima, biti otvorena i svim žiteljima za rekreativne i sportske aktivnosti organizirane kroz rad udruga i klubova. Taj je prostor prikladan i za održavanje kulturnih priredaba, kao što su već tradicionalne Bilogorska božićnica i Proljeće u Trojstvu za koje je postojeći društveni dom već premalen. U sklopu općinske priredbe Svečano otvaranje Proljeće u Trojstvu održana je kiparska radionica Neobični svjetovi, na kojoj su hrvatski i inozemni studenti pod vodstvom dekana Likovne akademije Slavomira Drinkovića izradili drvene skulpture dječjih igračaka i postavili ih u okoliš. Te su skulpture postavljene pokraj škole, oplemenile radno okružje. Da je taj sportski objekt ugledao svjetlo dana valja zahvaliti općini i županiji koje su poduprle taj projekt, ponajviše načelnik Ivan PORE» Kovačić i bivši ravnatelj Vladimir Tesar. Planiraju i dograditi školu i tako omogućiti nastavu u jednoj smjeni. Raduju se i podacima o porastu broja predškolske djece i prekidu trenda smanjenja broja učenika, a koji nas, kao i područje cijele naše županije, prati zadnjih godina. Sve navedeno čini nas zadovoljnijima i spremnijima na izvršavanje svih poslova i zadaća koje život stavlja pred nas. Marijanka Ileković Srednja škola Mate Balote Anketa o Facebooku Čak 56 posto ispitanika misli da Facebook negativno utječe na njih U čenici Srednje škole Mate Balote u Poreču anketirali su svoje vršnjake u školi o društvenoj mreži Facebook. Željeli su ispitati kolika je učestalost odlaženja na te internetske stranice, s kojim ciljem i kako mladi procjenjuju utjecaj Facebooka na njih. Čak 72 posto ispitanika odgovorilo je da ima profil na Facebooku. Samo šest posto učenika koristi Facebook jednom mjesečno, 14 posto jednom tjedno, 20 posto dvaput ili triput tjedno, a 60 posto svaki dan. Pedeset posto ispitanika ide na Facebookove stranice PODGORJE U spomen Katarina Tutek broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. N više od triput na dan, dvaput ili triput na dan ide 24 posto ispitanika, a jednom dnevno 26 posto učenika. Vrlo kratko zadržava se na Facebooku 18 posto ispitanika, 42 posto do jednoga sata, a 40 posto i dulje. Radije komunicira uživo 74 posto učenika, dok 26 posto ispitanika preferira Facebook. Oko 40 posto ispitanika provjerava na Facebooku novosti, 36 posto komunicira s prijateljima, a 24 posto igra igrice. Čak 34 posto ispitanika misli da Facebook stvara veliku ovisnost, 30 posto malu ovisnost, a 36 posto ispitanika misli da ne stvara nikakvu ovisnost. Isto tako, 56 posto ispitanika misli da Facebook negativno utječe na njih, a 44 posto misli da utječe pozitivno. Anketirale učenice Kristina, Iva, Emine i Ivana Područna škola Osnovne škole Vilima Korajca U učionici s 85 godina akon dvadeset godina mirovine, osamdesetpetogodišnji učitelj Adam Balentović vratio se među učenike u Područnu školu u Podgorju koja pripada Osnovnoj školi Vilima Korjaca u Kaptolu. Naime, ravnatelj škole Mato Nosić i učiteljica Helena Mauerman u Područnoj školi u Podgorju, gdje je učitelj Balentović iz rodne Županje radio od 1946. sve do mirovine, odlučili su iskoristiti njegovu sposobnost da djecu nauči praktičnoj vještini pletenja košara od vrbova šiblja. - Nije mi se bilo teško vratiti u školu, jer sam cijeli Malo je teško, ali sviđa mi se to raditi život bio okružen djecom. Mnogo sam učenika naučio izrađivati košarice, ali i simple od slame, figure za šah te okulirati i raditi kalemove - prisjeća se učitelj Adam zvani Aco dok okružen desetogodišnjacima spretno savija i plete šibe. Budući da u četvrtom razredu područne škole ima samo pet učenika, lako ih je sve nadgledati. Međutim, kako je kazala učenica Danijela Pavić, košare nije lako napraviti. - Malo je teško, ali sviđa mi se to raditi. Jednu sam napravila, a sada radim drugu. Ponosna sam na svoj rad - ističe Danijela. Njezina učiteljica Helena Mauerman dodaje da im se ova radionica lijepo uklopila u temu o povijesti zavičaja koja je na programu u trećem i četvrtom razredu. - Nije baš jednostavno napraviti košaru. Treba za to mnogo truda i strpljenja - kaže učiteljica, koja je od učitelja Ace i sama naučila plesti košare. Zanimljivo je da su učitelja Adama Balentovića, koji je tijekom svoga dugogodišnjeg rada u školi, ali i u vatrogasnom i lovačkom društvu te posebno u Mjesnoj zajednici, upravo Školske novine 1983. predložile za priznanje Najdraži učitelj koje je te godine i dobio kao jedini učitelj iz Hrvatske. Bilo je to samo jedno od brojnih priznanja koje je dobio tijekom života za različite aktivnosti i akcije u koje se uvijek spremno uključivao. H. M. mediji aktualno broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. 25 www.skolskenovine.hr Pola stoljeća Međunarodnoga dječjeg festivala u Šibeniku Bez prestanka u traženjima Sa svečanosti otvaranja Festivala Od 19. lipnja do 3. srpnja u Šibeniku je održan 50. međunarodni dječji festival: prigoda je istaknuti kako je pola stoljeća nadasve ozbiljne djelatnosti ovoga Festivala valjan zalog da ubuduće bude europski i svjetski podržan U povodu “velikog i važnog jubileja“ polustoljetnoga djelovanja, aktualni ministar kulture u prigodnoj je riječi poručio “Šibeniče, budi dijete!“. U tome “budi dijete“ i valja iskati posebnost šibenskih dvotjednih priredaba. U pola stoljeća djelovanja i ustroj i sadržaj se mijenjao, kao i društvene okolnosti te novčane mogućnosti, no ono temeljno u zamisli ovoga Festivala - “biti dijete“ koje i stvara i prima umjetnost - ostala je trajna sastavnica i označnica. To je u svemu najvrednije. Pedeset godina takvoga Festivala toliki je miraz kulturi EU da bi ne samo mogla nego i trebala odriješiti kesu pa da Šibenik u ta dva tjedna bude europsko i svjetsko, a ne tek hrvatsko i jedva malo te stidno (koliko ima novca!) međunarodno okupljalište umjetnika za djecu i same djece stvaralaca! Inače, ovogodišnji se program ni u čemu bitnom nije razlikovao od nekoliko prethodnih. Ma koliko da su lutkarske priredbe redovite, a često i značajne (kao ona kazališta I. B. Mažuranić), pomodna vrludanja i zastranjenja u pračovječji način oživljavanja lutaka - još harače hrvat- G Dječje stvaralaštvo ispunilo je šibenske ulice i trgove Izložba dječjih portreta pod “vedrim nebom“ skom lutkarskom pozornicom. Međunarodni program ove će godine ostati zapamćen po iznimno domišljatom i suvremenom stvaralaštvu malih Albanaca, sjajno vođenih u vrlo osmišljenoj djelatnosti njihovih umjetničkih voditelja, a irski su mali plesači uvijek prvorazredan doživljaj. Dramski je program obilježen poznatom nam dobrom predstavom zagrebačkoga kazališta Trešnja (Ne, prijatelj). U glazbeno-scenskom programu značajno je zapaziti kako mali otočani na hrvatskim otocima njeguju svoje tradicionalne plesove i nošnje. Literarni je program u najnezgodnijoj prigodi te još nije pronašao valjan način sudioništva na Festivalu, a pitanje koliko ga i može naći ljeti na otvorenom (pisci pred djecom na ulici ili na trgu). Čitav niz radionica (likovne, filmske, itd.) podsjeća nas na kampanjski i površan pristup svemu u nas inače, ali i na to da bi “izvanškolske aktivnosti“ u školama cjelogodišnje trebale biti važne koliko i one školske, Radost stvaranja u likovnim radionicama Tradicija i kreativnost odine 2008. Grad Šibenik proglašen je gradom kulture i spomeničke baštine i stavljen pod zaštitu UNESCO-a, a festival je pod stalnim pokroviteljstvom UNICEF-a. Član je svjetskih udruga festivala kao što je UNIMA, ASSITEJ, te FIDOF. Festival je to zaslužio bogatstvom i raznolikošću programa koji raste iz godine u godinu. Na ovogodišnjem jubilarnom Međunarodnom dječjem festivalu, čijemu je otvaranju nazočio i predsjednik Ivo Josipović, izvedeno je oko 120 programa iz 23 zemlje svijeta s 3500 sudionika. Tu je uključena i 21 radionica. One su značajne, jer u njima sudjeluju i kreiraju djeca pod vodstvom vrhunskih umjetnika i pedagoga. Program festivala je bogat i prebogat, ali nije dovoljno popraćen u medijima gdje je očito da vlada nezainteresiranost za dječje stvaralaštvo i stvaralaštvo za djecu. Žalosno je da medijima dječje stvaralaštvo nije zanimljivo, dok kojekakvo uvozno smeće nalazi mjesto u programu, uz časne iznimke kao što je emisija Dobro jutro Hrvatska koja je korektno izvještavala sa Festivala. Kao likovna umjetnica koja se dugi niz godina bavi likovnom pedagogijom i dizajnom sudjelovala sam na šibenskom dječjem festivalu kao voditeljica likov- nih radionica te kao urednica likovnog programa. Imala sam se prilike upoznati s festivalom i atmosferom oko njega, upoznati ljude, tvorce i kreatore te ogromne uspješne mašinerije koja je uspjela opstati 50 godina uz vječnu oskudicu novca, čak i u teškim ratnim prilikama početkom devedesetih godina prošloga stoljeća. Gosti i izvođači koji su dolazili u Šibenik u ta teška i opasna vremena ostali su prijatelji Šibenika za uvijek. Šibenik je grad koji ima moć kulturnog središta. Svaka kuća je spomenik, a toga su svijesni i njegovi stanovnici, koji su rasli uz festival. Imali su se prilike družiti s najpoznatijim svjetskim i domaćim umjetnicima i pedagozima. To je veliki kapital za život i za širenje kulture dobra i prijateljstva sa svim ljudima dobre volje iz čitavoga svijeta. Brojni su pojedinci zaslužni za uspjeh Šibenskoga festivala i nemoguće ih je sve nabrojiti, ali svakako valja spomenuti ravnatelja Šibenskoga kazališta i MDF-a Dragana Zlatovića, zatim Pavla Rocu koji sudjeluje u radu Festivala gotovo od početka, te profesoricu Jasenku Ramljak koja je zadužena za inozemni program, jedan jedan od veterana i osnivača Festivala je i poznati likovni umjetnik i likovni pedagog profesor Josip Roca. Marcela Munger Obilje priredaba Iz obilja priredaba izdvojit ćemo večer tradicijske kulture pod nazivom „Otoče, volim te“ s pjesmama i plesovima s otoka Krka, Paga, Dugog Otoka, Salija, Murtera, Krapnja, Brača, Hvara, Korčule, Lastova, a posebice je bio zanimljiv program iz Male Šuštine, dječje igre i plesovi iz Šibenika, pod vodstvom Nenada Milina. Uz obljetnicu Festivala izdana je festivalna monografija Godišnje doba radosti. Glavna urednica monografije je Grozdana Cvitan, a likovni i grafički urednik je Danijel Srdarev. Brojne su bile i likovne izložbe, među kojima je posebno bila zapažena izložba dječjih radova hrvatskih osnovnih škola pod nazivom „Djeca svijeta“ na kojoj su bili izloženi portreti djece. Hvala, Šibeniče! Bil Connor (Engleska) voditelj Radionice filmske glazbe oduševljen je Šibenikom: “U mom srcu uvijek će biti jedno mjesto zvano Šibenik i zahvalan sam što sam mogao tu živjeti, učiti, stvarati zajedno sa Šibenčanima i nadam se da ćemo još mnogo godina ostati zajedno. Hvala, Šibeniče! Bravo!“ (M. M.) ako ne i važnije, kao i na to da nemamo dostatno dobrih voditelja... trajna boljka. Posebno je upozoriti na to da “mali novinari“ lako poprime uvjerenje da su “netko i nešto“ i kad su (nužno) neznalice, ali - da se neznalaštvo ni u kojim okolnostima ne smije dohranjivati kao vrijednost! Cirkusanti i muzikanti na trgovima i ulicama tijekom Festivala od pred godinu dvije novina su Festivala; grad je s njima doista življi i “festivalskiji“; to je dobra usputna djelatnost ako takva (usputna!) i ostane. Šibenski svakidanji festivalski okrugli stolovi, rasprave pa i prepirke raznih sudionika (osobito one o viđenim predstavama) - iznimno su dobar način da se sukobljavaju i bistre stajališta - na korist stvaralaštva za djecu. Nakon gotovo pola stoljeća praćenja, evo dvaju dobronamjernih prijedloga: da nas u skromnoj knjižici otisnuto čeka ono što smo na prethodnom Festivalu zapažali ili oko čega smo polemičili te da Festival konačno postane natjecateljski, osobito za strane izvođače. U svemu: ako i dalje bude mudro (i još mudrije!) vođen, šibenski Festival i te kako ima budućnost - stota dođe začas, kako je začas minula pedeseta! Stijepo Mijović Kočan mediji aktualno 26 www.skolskenovine.hr WEB broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. KAZALIŠTE Završen 43. međunarodni festival kazališta lutaka PIF Vratimo lutke u lutkarsko kazalište! Glavna nagrada «Milan Čečuk» pripala je Kazalištu lutaka Budimpešta za predstavu Lirika i epika. Prizor iz nagrađene budimpeštanske predstave Lirika i epika N Moodlajmo zajedno! http://webfestival.carnet.hr/2010 U sklopu CARNetove korisničke konferencije (CUC) održat će se i ove godine Webfestival, natjecanje koje autorima sadržaja na webu daje priliku da predstave svoja postignuća te da se vrjednuje kvaliteta njihova prinosa online zajednici. Pod sloganom Moodlajmo zajedno! ovogodišnji festival (wf2010) okupit će obrazovne sadržaje objavljene u jednom od najraširenijih sustava za upravljenje učenjem (Moodle), a namjera je organizatora da i na taj način pridonese boljemu korištenju informacijskokomunikacijske tehnologije u obrazovanju, kako u školskom sustavu tako i u programima neformalnog i cjeloživotnog obrazovanja. Na stranici ovogodišnjega festivala zaineresiranima su dostupne obavijesti o natjecanju, pravilima i uvjetima za prijave, a manje upućeni posjetitelji ondje se mogu upoznati s obilježjima i mogućnostima obrazovne uporabe programa Moodle. Sudeći po desetgodišnjoj tradiciji ove manifestacije, može se očekivati da će i predstojeće natjecanje afirmirati dio dobre prakse naših odgojno-obrazovnih ustanova, nastavnika i učenika. Za prijavu na jedanaesti po redu Webfestival još nije kasno: rok je 24. rujan 2010. (A. J.) ekadašnji “pupteatra internacia festivalo” (na esperantu, u skraćenici PIF) od svojega izvornoga smisla i značenja danas baštini jedino to da je priredba međunarodna. Najvažnije što se dogodilo na ovogodišnjemu međunarodnom festivalu lutaka u Zagrebu (27. kolovoza – 3. rujna) posve je domaće: dobili smo troje novih iznimno nadarenih lutkara, diplomanata osječke kazališne akademije, lutkarskoga odjela, koji su u okviru PIF-a predstavili svoje diplomske radove. To su Franjo Tončinić (Alisa u zemlji čudesa), Nenad Pavlović (Čovjek koji je nosio poljubac) i Petra Bernarda Blašković (Božićna priča). Tončinić se vješto poigrao oživljavanjem predmeta, no nažalost njegovi zastrašujući «crni animatori», slični «spidermenima», razbijaju iluziju kazališta lutaka, jer takav primigenijalan način oživljavanja, s glumcima na pozornici koji igraju s lutkom u ruci razbijaju iluziju i lutkarsku čaroliju. A onda se lutkarska čarolija ipak dogodila! Božićna priča Petre Bernarde Blašković čak i nije primjerena djeci, dramaturški je nespretna i preduga, međutim – trebalo je čuti i doživjeti radost djece koja ciče od uzbuđenja na zagrebačkom Ribnjaku (3. rujna) gledajući - čaroliju lutke. Priču! Pravu lutkarsku predstavu, bez suvišnosti vidljiva ljudskoga prisutstva. Osobito je početak sjajan, a s Blašković igraju i kolege joj (svi su u sve tri priredbe). Uza Sanju Nikčević, najzaslužniji za to je Edi Majaron, slovenski slavni lutkarski stvaralac i pe- GLAZBA U Grožnjanu obilježen početak Međunarodne godine mladih Nova operna sezona u HNK Zagreb Tri glazbena vrhunca Premijerno će biti izvedena djela Šišmiš J. Straussa ml., Parsifal R. Wagnera i Trubadur G. Verdija T ri operne premijere dolaze na scenu Hrvatskoga narodnog kazališta, svaka kao događaj za sebe, a s vrhunca glazbene umjetnosti. Najprije Šišmiš, popularno djelo Johanna Straussa mlađeg, koje ima slavu operete nad operetama, melankolične komedije o idealu sreće, dakako nedostižnom. To je zabava s veselim računom gubljenja iluzije. Takvu predstavu režira Krešimir Dolenčić, a Michael Helmrath poklanja joj svoju dirigentsku palicu, s time da se Šišmiš odigra u visokom stilu operne izvedbe, koja izmiče opereti. Sljedeći je glazbeno-scenski izazov Parsifal Richarda Wagnera. Opera ima testamentnu težinu, glorificira askezu u znaku križa, ljubavi i vječnosti. Nije laka nego Richard Wagner iznimna zadaća to glazbeno čistilište orkestrirati na kazališnoj sceni, sada i ovdje. Nikša Bareza dirigirao je Parsifala u milanskoj Scali, iskustvo mu pomaže u zagrebačkoj izvedbi. Njemački kazališni redatelj Kurt Josef Schildknecht osobnim čitanjem opere tumači zagonetku posljednjega Wagnerova djela. Kako suvremeno objasniti parsifalski misterij? Pitanje za sve nas. Stari dobri Giuseppe Verdi, na zenitu svoga glazbenog majstorstva, gdje je jači nego u Trubaduru? Romantična drama ljubavi i mržnje, likovi grofa Lune, pobunjenog Manrica i lijepe Leonore, zapleti strasti, snaga emocija, divne vokalne dionice, sve je kao na dlanu ove fascinantne muzike. Stalni gost HNK, dirigent Nihail Sinkevič glazbeno vodi izvedbu. Latvijski redatelj Andrejs Žagars obavlja svoj dio posla. Na repertoaru su tri raznorodna, no podjednako zanimljiva djela glazbene scene. Milica Jović J. Strauss ml. Giuseppe Verdi Glazba u službi dijaloga G lavna skupština Ujedinjenih naroda Rezolucijom 54/120, od 17. prosinca 1999. godine, usvojila je preporuku Svjetske konferencije ministara za mlade (Lisabon, 8. do 12. kolovoza 1998. godine) da se 12. kolovoza proglasi Međunarodnim danom mladih. Ove je godine, na Međunarodni dan mladih, 12. kolovoza, započela Međunarodna godina mladih pod sloganom: „Dijalog i međusobno razumijevanje“, temeljem Rezolucije A/RES/64/134 Ujedinjenih naroda usvojene na Glavnoj skupštini 18. prosinca 2009. godine. Ujedinjeni narodi ističu da je svrha Međunarodne godine mladih unaprjeđenje sudjelovanja mladih u svim područjima društvenog života, s ciljem da se potiče dijalog i razumijevanje među generacijama te promiču ideje mira, poštivanje ljudskih prava i sloboda te solidarnost. Obilježavanju tog događaja pridružio se i Međunarodni kulturni centar Hrvatske glazbene mladeži u Grožnjanu, gdje je, u suradnji s Mrežom mladih Hrvatske, u petak 13. kolovoza 2010. održano nekoliko koncerata. Prvi u nizu bio je koncert Jeunesses musicales junior orchestra, gudačkog orkestra mladih koji je sastavljen od polaznika tečaja violine Anđelka Krpana i mladih Amerikanaca, koji su u Grožnjanu boravili u sklopu suradnje Hrvatske glazbene mladeži i Strings International Music Festivala iz Philadelphije. Koncert se održao u Gradskoj lođi u Grožnjanu. Večernji program, koji je održan u Koncertnoj dvorani Kaštel, bio je u znaku završnog koncerta polaznika tečaja violine Anđelka Krpana. I na kraju, program dana obilježavanja početka Međunarodne godine mladih završio je koncertom polaznika tečaja udaraljki East Meets West, pod vodstvom Petra Ćurića, na poznatom Balwan Cityu. (ri) Djeca nagradila lutke! Međunarodni stručni sud (Kyriakos Argiropulos, Edvard Majaron, Tatjana Bertok Zupković i Abdulah Seferović) Glavnu nagradu «Milan Čečuk» dodijelio je Kazalištu lutaka Budimpešta za predstavu Lirika i epika. Nagrada «Tibor Sekelj» za najhumaniju poruku otišla je Narodnom kazalištu u Prištinu i Družini Collapse u Brest (Francuska) za zajedničku priredbu Varalice. Nagrađeni su još: Paul Selwin Norton (Poljska) za scenografiju, Alicja Bach, Krzysztof Pilat i Pawel Szumanski ( Poljska) za glazbu, Silvan Omerzu (Slovenija) za likovnost, Bagossy Levente (Mađarska ) za lutke, Iztok Lužar (Slovenija) i Mladen Vujčić (Hrvatska, Osijek) za glumu/oživljavanje lutke, a za to je nagrađena i cijela družina Kazališta «Atelje 313» (Bugarska). U predstavama za odrasle nagrađeni su Mona Kiyanifer i Ghazaleh Moradiyan (Iran). Macsai Pal (Mađarska dobio je nagradu za redateljstvo nagrađene predstave Lirika i epika. Dječji sud (Katarina Bulović, Marta Defar, Hrvoje Korbar, Kristina Planinić, Mihovil Beck i Luka Karađole) najboljom predstavom za djecu proglasio je Neobičan koncert Sergeja Obrascova (Rusija), kazavši nam time da djeca na lutka-pozornici više vole lutke nego žive glumce. (smk) dagog, čak ih je naučio i marionetskom oživljavanju! Ovogodišnji PIF stručno se pozabavio javankom (vrsta štapne lutke), s brojnim usputnim događanjima ( «mladi talenti», predstavljanje knjiga npr.). Obilovao je lošim priredbama (rađenim za mondena okupljališta!), a označio ga sve veći broj lutka-predstava za odrasle. Uz domaće polulutkare (iz Splita, Rijeke, Zadra, Osijeka i Zagreba ) gosti su bili Bugari, Kosovari, Francuzi, Iranci, Izraelci, Mađari, Poljaci, Slovenci, Nizozemci, Španjolci i Rusi; prikazana je povijesno važna predstava Sergeja Obrascova (Neobičan koncert) koji je najviše proslavio upravo javanku – ovogodišnju stručnu temu Festivala. Stijepo Mijović Kočan mediji aktualno broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Ususret 5. hrvatskom slavističkom kongresu 27 www.skolskenovine.hr ČASOPISI Visoki dometi hrvatske filologije Peti hrvatski slavistički kongres bit će održan u Rijeci, a posebna priznanja Kongresa ovaj će put biti uručena Josipu Siliću, Viktoru Žmegaču i mađarskom slavistu Istvánu Nyomárkayu U organizaciji Hrvatskoga filološkoga društva i Filozofskoga fakulteta u Rijeci i pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora i njegova predsjednika Luke Bebića te uz supokroviteljstvo Primorsko−goranske županije, u Rijeci će od 7. do 10. rujna biti održan Peti hrvatski slavistički kongres u čijemu će radu, u njegovih sedam sekcija, sudjelovati više od 220 stručnjaka, slavista i kroatista, sa 180 referata. Hrvatski slavistički kongres utemeljilo je Hrvatsko filološko društvo u suradnji sa Školskom knjigom iz Zagreba. Kongresi se tradicionalno održavaju svake četvrte godine početkom rujna, a prvi je bio održan u Puli 1995. godine. Drugi je hrvatski slavistički kongres održan 1999. u Osijeku, trećemu je domaćin bio Zadar 2002. godine, dok je Najavljujemo... Oscar Wilde: „Sretni princ“ Nedjelja, 12. rujna 2010., 13,15 - 13,55 Prijevod: Luko Paljetak Dramatizacija: Jakša Zlodre Režija: Jasna Mesarić Bajka o milosrđu kao načinu života, suosjećajnosti kao imperativu postojanja. Jedan kip, kip Sretnog princa, vidi patnju građana grada u četvrti održan 2006. godine u Varaždinu i Čakovcu. O Petomu hrvatskom slavističkom kongresu kojemu je domaćin Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, više je bilo riječi na tiskovnoj konferenciji koju su u četvrtak, 2. rujna, održali predstavnici domaćina ovogodišnjega kongresa u velikoj dvorani Školske knjige u Zagrebu na čelu s dekanom Filozofskoga fakulteta u Rijeci prof. dr. Predragom Šustarom. Cilj je Hrvatskoga slavističkoga kongresa da se pokaže stanje hrvatske filološke znanosti i da se odvagne naše mjesto u svijetu ne samo u području slavističke filologije nego i ukupne jezikoslovne znanosti, istaknuo je prof. dr. Stipe Botica, predsjednik Hrvatskoga filološkoga društva, dodajući kako to nije samo kongres hrvatskih slavista nego i slavista i jezikoslovnih kroatista iz drugih zemalja, a već sami naslovi ovogodišnjih referata daju naslutiti kako će Peti hrvatski slavistički kongres u znanstvenom smislu dosegnuti najviše vrhunce. Odajući priznanje svima onima koji su sudjelovali u pripremi ovogodišnjega Kongresa, dekan Predrag Šustar s ponosom je najavio otvaranje nove zgrade Filozofskoga fakulteta u Rijeci u koju će Fakultet preseliti 1. listopada. Zgrada se nalazi na Trsatu, djelo je zagrebačke arhitektice i profesorice na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu Hildegard Auf−Franić, a njezinu svečanom otvaranju krajem rujna nazočit će, kako se očekuje, i premijerka Jadranka Kosor, dok će predsjednik Ivo Josipović, kako je najavio dekan Šustar, održati inicijalno predavanje na otvaranju nove akademske godine. Predsjednik Uprave Školske knjige Ante Žužul naglasio je kako najveći doprinos ove izdavačke kuće hrvatskom jezikoslovlju predstavlja velik broj stručnih i znanstvenih izdanja iz područja slavistike i kroatistike, među njima i 77 rječnika na 19 jezika, bez kojih ne može biti ni jedna slavistička katedra u svijetu. Na hrvatskim slavističkim kongresima tradicionalno se dodjeljuju i posebna priznanja hrvatskim i stranim slavistima i kroatistima koji su zaslužni za promidžbu jezikoslovne kroatistike, pa će tako na ovogodišnjem Kongresu Medalja Stjepana Ivšića biti dodijeljena Josipu Siliću, Medalja Antuna Barca Viktoru Žmegaču, a Medalja Vatroslava Jagića poznatom mađarskom hungarologu, slavistu i kroatistu Istvánu Nyomárkayu. I. Rodić HR kojem je postavljen, ali ne može ništa učiniti, dok se ne upozna s Lastavićem koji će biti njegova ruka koja izvršava dobra djela. Davanje sebe drugima za posljedicu ima smrt male ptice i rušenje kipa, ali i nagradu u budućem životu. Dramatizacija Jakše Zlodre prati priču u svim elementima, ali je i razigrava u nečemu za dramski oblik vrlo bitnom – odnosu dva glavna lica, Sretnog princa i Lastavi- Dijete, škola, obitelj Časopis za odgoj i obrazovanje djece osnovnoškolske dobi broj 25, 2010. Dijete spremno za školu - škola spremna za dijete naslov je glavne teme broja koja govori o tranzicijskim razdobljima u životu djeteta. U prvom redu to je prelazak u prvi razred, ali i prelazak iz četvrtog u peti razred, o čemu se detaljnije govori u uvodnom članku. Da prelazak iz jednog oblika odgoja i obrazovanja u drugi doista može biti stresan, govori članak Mama, ja ne bih u školu profesorice psihologije Nade Anić u kojem autorica raspravlja o školskim zahtjevima koji kod neke djece izazivaju strahove, ali daje i savjete kako djeci pomoći da ih prevladaju. Za neke prvašiće, ali i roditelje, učenje čitanja, pisanja i računanja postaje prava noćna mora. Logopedinja Željka Butorac u svom članku objašnjava kojim se slijedom predvještine čitanja, pisanja i računanja razvijaju i kako poticati njihov razvoj. U članku Kvalitetna priprema za školu i za djecu izvan sustava Sanja-Gena Handžar iz Centra za obrazovne inicijative Step by Step (COI) u Bosni i Hercegovini piše o razvoju predvještina čitanja, pisanja i matematike kod kuće u one djece koja nisu bila uključena u predškolski odgoj. Čitanje i pisanje je baš kao plivanje i vožnja biciklom - ne zaboravlja se tako lako. S druge strane, mnoga iskustva i istraživanja potvrđuju da djeca koja ne čitaju preko ljeta nemaju tako dobro razvijene čitačke vještine kao oni koji uživaju u ljetnom štivu. Kako djecu potaknuti na čitanje preko ljeta, objašnjeno je u članku Imaš knjigu. (ri) Radioigra za djecu ća. U gracioznoj režiji Jasne Mesarić igraju Živko Anočić kao Lastavić, Sreten Mokrović, Filip Juričić, Natalija Đorđević, Pero Juričić, Asja Jovanović i Tvrtko Jurić RADIO IGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ POEZIJE: Gustav Krklec: Ptičji pjev, Neostvarive želje, Ludi dani, Put u Holivud Redateljica: S.Jamnicky RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr Školski vjesnik Časopis za pedagoška i školska pitanja godina 59., broj 1., Split, siječanj - ožujak 2010. Ovaj broj Školskog vjesnika posvećen je psihologiji odgoja i obrazovanja. Anđelka Slavić raspravlja o Gardnerovoj teoriji višestrukih inteligencija, čiji se utjecaj ponajviše očitovao upravo u obrazovanju. Što o darovitim učenicima misle učitelji istražila je Neda Pleić u trima osnovnim školama. Pokazalo se kako učiteljima u identifikaciji darovitih učenika i u radu s njima nedostaje bolja edukacija o toj temi. O tome kolika je mogućnost da darovita, talentirana i kreativna djeca danas-sutra postanu veliki stručnjaci i stvaratelji raspravljaju Nada Vučemil i Milijana Kovačević, dok se Davor Mikas bavi procjenom emocionalnoga razvoja predškolskog djeteta u usporedbi s osobnošću roditelja. Joško Sindik i Tatjana Radulović u svome članku istražuju mogućnost predviđanja doživljavanja stresa odgojitelja na osnovi njihove emocionalne kompetencije, empatije i maštovitosti. Unutarobiteljski prijenos životnih vrijednosti između majke i kćeri tema je članka Ine Reić Ercegovac i Morane Koludrović, dok Mirjana Radetić-Paić i Maja Ružić istražuju kvalitetu dijagnosticiranja i diferencijacije tretmana djece i mladih s poremećajima u ponašanju. Esmeralda Sunko bavi se inkluzijom djece s autizmom u dječjim vrtićima, a što o školi misle učenici viših razreda osnovne škole istražila je Branka Perić. Časopis donosi i bibliografiju radova iz psihologije odgoja i obrazovanja u razdoblju od 2000. do 2010. (sb) Bjelovarski učitelj Časopis za odgoj i obrazovanje, god. XV., broj 1 - 2, Bjelovar, 2010. Časopis Bjelovarski učitelj (nakladnik Ogranak Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora Bjelovar, glavni i odgovorni urednik Vladimir Strugar) u dvobroju za siječanj - kolovoz 2010. na prvome mjestu donosi članak Ante Vukasovića Civilizacija moralnih deformacija i hrvatski odgojni imperativ, u kojem autor razmatra zanemarenost odgajanja u hrvatskome društvu, stradanja djece i prijeku potrebu odgojne preobrazbe. Zaključna je autorova misao da su zaštita djece i mladeži, obnova duhovnosti, revitalizacija moralnosti, reafirmacija odgoja i odgojne funkcije najprimarnije nacionalne društveno-pedagoške zadaće danas. Zlatko Miliša i Saša Jureša u članku Grafiti pedagoške implikacije bave se fenomenom grafita kao specifičnim govorom mladih kojim oni govore o društvu (starijih), zbog čega grafiti, prema autorima, nose odgojne poruke i iznimno su značajni u analizama svijesti i ponašanja mlade generacije. Nataša Ljubić Klemše istražuje stavove učitelja o uporabi računala u razredu, a Željka Bjelanović Dijanić i Marija Tkalec pišu o korištenju fotostripa u integriranoj i projektnoj nastavi hrvatskoga jezika, francuskoga jezika i informatike u srednjoj školi, dok Melita Rek piše o igri u razrednoj nastavi. (ir) izaktualno proπlosti 28 www.skolskenovine.hr PRIJE 150 Kao što je svakomu od nas dobro poznato, mnogi roditelji plaše svoju djecu: „Čekaj, na skoro ćeš poći u školu; tamo će te učitelj pošteno šibati.“ Čim se više približava vrieme, gdje će morati takovo živahno diete u školu, tim manje je u njem dušice. Ono si predstavlja učionu kao njeku mučionu, gdje se samo šiba. Vrieme dodje, otac uzme diete za ruku, i vodi ga u školu, kupiv mu već prije početnicu. Došavši diete u školu ogleda se, gdje je i kako je tamo. Liepa li veselja, kad tamo opazi prijazna, vesela i ljubezna učitelja, koji se s njim pusti u prijateljski razgovor, pitajući ga za otca, majku i braću itd. Diete se počme tim više veseliti i radovati u školi, čim više kazuje učitelj djeci kratke i lahke pripoviedke, te i ona njemu moraju svašta pripoviedati. Imade stvarih na hiljade, o kojih se može učitelj s malimi svojimi djaci razgovarati, i u svačem ih podučavati. Što se mene tiče, ja bih savjetovao svakomu učitelju, da se barem dva mjeseca sa svojimi djaci razgovara, te ih u mišljenju i govorenju vješba. (V. Z. Mařik) Napredak Br. 22 / 15. kolovoza 1860. PRIJE 100 OBLJETNICE GODINA U prvom razredu GODINA Br. 8 / kolovoz 1910. Zakon za zaštitu djece u Engleskoj Prije godinu dana izišao je u Engleskoj vrlo znamenit i potreban zakon za zaštitu djece. Taj zakon štiti djecu od higijenskih i moralnih opasnosti, a uzor je za druge države, koje ga još nemaju. Ima gotovo u svjema državama društava za zaštitu životinja, ali nema zakona za zaštitu djece. Napomenuti engleski zakon štiti u prvom redu naprščad, osobito onu, koja je povjerena tuđim ljudima. Koliko li djece, zakonite i nezakonite, umire u siromašnim selima blizu Zagreba, Karlovca i t. d.! Ta djeca kao da su izložena na Tajgetu. Tko se brine za tu siročad? Gdje je tu kakav državni nadzor? Ali je svrha tomu davanju djece vrlo često, da od njih postanu što prije anđeli. Napredak Stjepan Zaninović (1880.-1979.) Praktičan rad najbolja je škola! Priredila Štefka Batinić Tjelesnom odgoju i poznavanju prirode pridao sam veliko značenje, ali sam (i ako mlad učitelj) uočio da samom teorijom ne ću djecu oduševiti i upoznati tajnama i ljepotama prirode Popis prirodnih remek-djela Mnogi naši drugovi su primili popisane arke za prirodne „remek-tvorbe“, koje će se popisati, a onda će kr. zemalj. vlada izdati po svoj prilici naredbe, da se očuvaju potomstvu, jer je Bogu za plakati, kad vidimo, gdje nam – s našega nehaja i nerazumijevanja – propadaju pravi dragulji prirodnih krasota, kojima bi se drugi narodi ponosili. Upozorujemo drugove, koji su pozvani na popis, da što savjesnije opišu svaku lijepu i historijski znamenitu prirodnu „remek-tvorbu“ u svojoj okolini. To će nam biti na ponos svima, a domovina je naša i prebogata svakim čarom prirodnih tvorbi. Škola broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Stjepan Zaninović (stoji u sredini) s polaznicima tečaja radne škole na Krku 1931. (Iz Zbirke fotografija Hrvatskoga školskog muzeja) P rije 130 godina u Brusju na otoku Hvaru rođen je učitelj Stjepan Zaninović, jedan od najgorljivijih predstavnika i promicatelja pokreta radne škole u Hrvatskoj u prvoj polovici 20. stoljeća. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, gdje se uz pomoć mjesnog župnika Jurja Plančića pripremao za privatno polaganje niže gimnazije, da bi se potom upisao u Učiteljsku školu u Arbanasima kraj Zadra. Nakon završetka učiteljske škole 1901. godine, dobio je mjesto učitelja u Zlarinu. Od 1902. do 1905. godine službovao je u pučkoj školi u Tribunju, a zatim od školske godine 1905./1906. do 1918. ponovno u Zlarinu, s prekidom od tri ratne godine (1914.-1917.), kada je bio mobiliziran. Deset šibenskih godina bile su vrhunac njegova učiteljskog rada i odskočna daska za službu u Zagrebu, gdje je od 1928. do umirovljenja 1939. godine radio kao tajnik Oblasnog odbora Podmlatka Crvenoga križa, a od 1933. godine i kao prosvjetni referent Banske uprave. Umro je u Zagrebu 1979. godine. Stjepan Zaninović je još kao mlad učitelj gotovo instinktivno anticipirao metode rada koje će nešto kasnije zahvatiti širu učiteljsku zajednicu. Riječ je o pokretu radne škole koji je od svih pokreta reformne pedagogije u Hrvatskoj doživio najširu recepciju. U svom je životopisu (koji se čuva u Arhivskoj zbirci Hrvatskoga školskog muzeja) zapisao: Tjelesnom odgoju i poznavanju prirode pridao sam veliko značenje, ali sam (i ako mlad učitelj) uočio da samom teorijom ne ću djecu oduševiti i upoznati tajnama i ljepotama prirode. Praktičan rad najbolja je škola. Škola u Zlarinu ima lijepi ograđen vrt i ja sam sebi stavio kao zadatak i dužnost da djeci i narodu zorno pokažem kako se na malenom prostoru i na slabom terenu mogu uzgojiti razne kulture. Uredio sam mali vinograd za uzgoj stolnog grožđa; uzorni voćnjak, a stabljike sam nabavljao iz naših rasadnika i iz San Michiele u Tirolu. Imao sam lijepo uređen cvjetnjak gdje sam djeci pokazivao kako se goji cvijeće, kako se kaleme PRIJE 50 Br. 7 / rujan 1910. Novo ruho Modre laste Degeneracija muške djece u Americi U jednom američkom naučnom časopisu raspravlja neki A. Francis o tom, koji su poglaviti razlozi, da muška omladina u Americi postaje svakim danom sve slabija i tjelesno i duševno. On tvrdi, da je već sadašnja muška generacija po duhu svom tako mekana, te bi čovjek rekao, e su sve same žene u muškim odijelima. Po njegovu mišljenju razlog je toj degeneraciji muške djece u tom, što su ta djeca u golemoj većini povjerena brizi učiteljica; jer u Americi imade triput toliko učiteljica koliko učitelja (109.884 učitelja, a 356.884 učiteljice). Francis preporučuje, da se uzgajanje muške djece što prije povjeri učiteljima, jer će inače doći u opasnost opstanak države. Hrvatski učiteljski dom Br. 17 / 5. rujna 1910. MODRA LASTA, list za samostalne radove učenika u osnovnoj školi pojavit će se ovog rujna u novom ruhu. Tiskan bakropisom, na 32 strane finog papira, sa više mnogobrojnih priloga, raspačavat će se po cijeni od 30 dinara po primjerku. Od novosti ističemo saobraćajnu rubriku, koja će dobro doći školama za provođenje novouvedenog saobraćajnog odgoja, a isto tako i rubriku Kako treba gledati sliku, koju će uređivati poznati naš likovni kritičar Matko Peić. Dramskim družinama dobro će poslužiti igrokaz iz đačkog života „Ići ću u Francusku“. Školske novine Br. 26 /15. srpnja 1960. Nova škola u Vukovaru Sredinom rujna bit će završena školska zgrada sa 12 učionica u Vukovaru za školu „Ivo Lola Ribar“. Osim učionica škola će imati i potreban broj ruže i klinčeci (karanfili). Sve u cilju da djeca upoznaju i zavole prirodu i da počnu racionalno uzgajati cvijeće kako bismo se mogli jednom osloboditi importa iz vani, naročito Italije. U Šibeniku je s đacima sudjelovao u pošumljavanju parka Šubićevca. U to se doba u učiteljskoj zajednici naveliko govorilo o didaktičko-metodičkoj obnovi, o novim metodama nastavnog rada. Zaninović je radio na novoj metodi početnog čitanja i pisanja, o čemu je zapisao: Tražio sam nove puteve i nešto sam ipak našao tj. prošao sam putem koji mi je školu učinio vrlo omiljenim boravištem, a djeci učenje ugodnom zabavom. Imajući u vidu da svako dijete rado crta, to sam cjelokupnu početnu obuku pisočitanja počeo provađati pomoću crtanja. Zaninovićev rad nije prošao nezapaženo. Ministarstvo prosvjete nagradilo ga je 1926. godine tromjesečnim dopustom i novčanom potporom za stručni boravak u inozemstvu. Tri je mjeseca bio u Leipzigu, gdje je pohađao tečaj muškoga ručnog rada, a obišao je i Berlin, Stuttgart, München, Dresden, Linz, Beč i Prag. S tom je referencom dobio mjesto nastavnika muškog ručnog rada u Učiteljskoj školi u Šibeniku, ali je već sljedeće godine premješten u Zagreb, gdje prestaje njegov rad u razredu, ali ne i njegov pedagoški rad. Uz zahtjevan posao organiziranja Podmlatka Crvenoga križa održavao je ferijalne tečajeve za učitelje u Šibeniku, Sušaku, Krku, Rabu, Kraljevici i Crikvenici. U tome su mu pomagali Salih Ljubunčić, Josip Demarin, Stjepan Pataki, Stjepan Ratković, Josip Rukavina, Ante Defrančeski i drugi. Na taj su se način ideje i metode radne škole širile u sve dijelove države. Svoje inovacije u početnoj nastavi te općenito metodiku škole rada Zaninović je prikazao u Početnici i Priručniku za školu rada na kojima je radio za učiteljevanja u Šibeniku početkom dvadesetih godina. Pedagoške radove objavljivao je u Pokretu, Učitelju i Savremenoj školi. Bio je angažiran u aktivnostima narodnog prosvjećivanja koje su se provodile u okviru Seljačkog sveučilišta, a održao je i niz predavanja na zagrebačkoj Radio stanici. Nakon umirovljenja posvetio se proučavanju povijesti rodnog mjesta, osobito njegova jezičnog blaga. Dio svoje pedagoške ostavštine Stjepan Zaninović darovao je Hrvatskome školskom muzeju u Zagrebu. GODINA pomoćnih prostorija, te će biti opskrbljena gotovo svim suvremenim auditivno-vizuelnim sredstvima. Školske novine Br. 27 / 9. rujna 1960. Osnivanje Centra za filozofski studij u Splitu Udruženje profesora, nastavnika i učitelja u Splitu prihvatilo je u načelu prijedlog Filozofskog fakulteta u Zadru, koji je uputio dopis Sekretarijatu za prosvjetu NO općine sa sugestijom da se i u Splitu organizira Centar za filozofski studij. Na temelju zaključka Savjeta Sveučilišta u Zagrebu od 28. III. 1960., odlučeno je, da se osim na Medicinskom i Veterinarskom fakultetu škol. god. 1960./61. uvede izvanredni studij. Školovanje se vrši putem redovnih seminara svakog semestra i davanjem pomoći izvanrednim slušačima organiziranjem posebnih centara u sjedištu fakulteta, kao i u mjestima izvan Zadra. Taj studij je namijenjen u prvom redu osobama koje su namještene u prosvjetnoj struci, a žele postići fakultetsku spremu. Školski vjesnik Br. 7 / rujan 1960. πkolski æivot nekoÊ aktualno broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Zbivanja i osobe iz stvarnog školskog života, zrcaljeni u pojedinačnom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i norme bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti. Da bismo osvijetlili bogatstvo, raznolikost pa i proturječja naše školskopedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilustriraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s druge strane – u teoriji i normama. Priređuje Anđelko Jelin M ěstni župnik je ravnitelj škole, a sudac (pravi omnibus) on je pero u makini, koja dětcu u školu těra. Učitelj, termino technico, školnik, on je accidentale, kakav takav, samo da se školnikom zove; njega zadnjič literarna direkcia izpitiva i potvàrdjuje, a puk ga izabira, ili bi ga izabirati morao. […] Tu moram najprie da napomenem, da nikakovih præparandiah neima, nikakvih učionicah za školnike. Tko hoće da školnik bude, povàršno (superficialiter) se něšta iz kàrštjanskoga nauka, i něšta iz računstva nauči, zatim ga direkcia ponešto izpitiva, i on dobie dopuštjenje školnikom postati. Laureatus takov, većjom stranom šupeljak, koji k tomu několiko accordah na orgulah stiskati i gàrdo krešćati znade (što se pěvati zove), uči dětcu. On je čověk prost, bez prave znanosti, bez izobraženosti, pored toga i siromah, koji 50 do 60 forintih plaće, něšta lukna i někuliko fatih děrvah na godinu imade… On je dakle čověk, koji bi morao da uči, a sam ništa nezna, čověk, komu bi trěbalo da čita, i da se uvěk s naukom zabavlja, a mora skàrbiti, kako će živěti, i ono malo dobra, što dobiti ima, s prošnjom i najvećma s tužbami pred sudcem varmedijskim od farnikah iztěrjavati. A kako bi i moglo biti, da se tkogod bolji, tkogod izobraženii, koj je na nauk svoju mladost i svoje novce potrošio, na tako nesěgurnu, zlo plaćenu službu odvaži? Kad još k tomu promisli, da će pod stare svoje dane, kad je već dugo vrěmena ovako mučno proživio, i kad već za službu naučitelja poradi slaboće starostne nevalja, čověk ostavljen, bez svake pomoći i časti mal da ne prosjakom postati. Jer kano školnik samo toliko ima, da jedva živěti može. Něgda je drugač bilo, dok su školnici svakojake accidentie imali, dok su kano columna u selu od seljaka smatrani, i kano takovi u časti i poštovanju za stranku k svetoj càrkvi spadajuću dàržani bili, ali sada toga već neima, seljaci imadu někakovu màrzost proti školnikom, i odkat su oni ne samo pěvači nuz župnika, nego i učitelji dětce, koju seljani u školu pošiljati moraju, od to doba viče puk u mnogih naše domovine stranah, da zašto to, da oni netrěbaju škole ni školnika, da im je mnogo platjati, da oni mogu još jevtinije čověka dobiti, koj će im u càrkvi pěvati… i t. d. Z ločesti ovakov školnik sa svojom tužnom školom, potrěbuje papira, krajde, olovkah, càrnila (tinte) i knjigah. A tko će to pitati?... Tko, nego seljak. A odkuda knjige? Jeli svaki svomu djaku, ili cěla obćina? Ako svaki svomu, tad se opet tuže, da im je mnogo platjati, pa neimaju novacah… Ako cěla obćina knjige kupuje, jeli će knjiga djaku ostati, kad škole ostavi, ili 29 www.skolskenovine.hr Stališ naših pučkih školah [Ulomak iz djela Něšto o školah pučkih (1844.)] Ljudevit Vukotinović Ljudevit Vukotinović (1813. – 1893.), javni djelatnik (političar), prirodoslovac i književnik, bijaše jedan od prvih Gajevih suradnika u zauzimanju za nacionalno osvješćivanje Hrvata. U knjižici Něšto o školah pučkih (1844.) Vukotinović je opisao naše osnovno školstvo u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda (u onodobnoj Hrvatskoj i Slavoniji), zalažući se za njegovo poboljšanje – modernizaciju i omasovljenje. ne? Ako ju odnese, i selo druge kupiti mora, opet viču, da su ih lani kupili, pa zašto lětos druge opet? Ako pak diak knjigu u školi ostavi, onda ono malo dobra, što se je naučio, odmah pozàbi… Rešenje ovih pitanjah nigdě nije zakonito naznačeno, zato ovdě tako, drugdě drugač biva… kako sudac varmedjski naredi, ako još u tom poslu što narediti hoće, jer naputa nikakovog neima. I tako ide, samo da ide, i škola je, samo da je, da se bog smiluj!... Šta pako školnik š dětcom děla? to, ako se městni župnik zato nebrini, nitko nezna… Školnik kano gospodar čověk, koj mnogo družine neima, većput (i to jako većput) djake potrěbuje, da mu sad ovo, sad ono učine; jedan pazi na guščice, drugi odtàrči po vodu, tretji dàrva prinosi i t. d. Neka mi oprosti svaki školnik, to nije baš na svakom městu, ali na vàrlo mnogom je… osobito tamo, gdě si župnik glavu netare… Š kolnik je prost, sàrdit čověk, on dětcu psuje, tuče, viče i běsni po školi, dětca se boje, i sa strahom školu pohadjaju. Najpàrvič se uče boga moliti, zatim slova poznati, zatim čitati, ili pisati i računati. Kàrstjanski nauk je ona os, okolo koje se sve naučanje vàrti… osim toga i računanja dětca se ništa neuče. Ali dětca se uče kano papige, kad ih tko zapita, odgovore oštro dosěčenim i změrenim glasom, ko mašina kakova, o onom pako, što su govorili, ništa nerazume, jer su to jako redki školnici, koji bi dětci štogodj tumačili; što nikomu bolje netrěba, nego seljačkoj dětci, koja kanoti mali divjaci, koji nigdě ništa ni čuli ni viděli nisu, u školu dojdu. Dětca znadu kàrštjanski nauk dosti dobro, ali im se sàrdce malo uzmekča, oni tako zločesti iz škole izajdu, kakovi u nju dojdoše, protiva još gorji, jerbo se jedan od drugoga svakojakih prókšiah i zloćah nauči. Tri godine djak nemarljivo u školu hoda, i zaisto medju desetima jedan je, koj poněšto piše i čita, drugi ništa neznadu, ili većinom ono malo dobra zaborave. Niti dětca, koja se dobro uče, imadu ikakove nagrade, što bi drugčie mnogo dělovalo i od koristi bilo, jer bi kakvu takvu dikoželju probudilo; ali to nemože biti, jer zato novacah neima. Tako živari školnik sa svojimi učenici, i ostane u svom šlendrianu, i nedaje si truda. Djaci su u tri klase razděljeni, i nje sve sám školnik učiti mora; što je jako težko, osobito s našom dětcom slavenskog roda, koja su jako vatrena i nemirna; znati može svaki, što je s jednim samo dětetom posla, kad se učiti počima, a kamo li s više zajedno. To bi još sve dobro bilo, da bi se samo škole većput na godinu vizitirale, i to iznenada, a da bi se školnik pod odgovorom i u većjem strahu i redu dàržao. Kàrstjanski nauk, kako rekoh, glavni je predmet podučanja, dět- ca imadu mali i veliki katekizam i na kratkom kazuć: iz kàrstjanskog nauka ništa neznadu; znadu ga od rěči do rěči, ali nerazumiju niti nećute onaj nauk u sàrdcu, kog rěčima bàrbljaju… – i to zato, jer im školnik ono, što se uče, netumači. Neka tko uzme djaka, koj najbolje čitati znade, kako će čitati? Zlo. On će čitati baš onako (kako jur rekoh) kako makina bezumna. Iz dogodovštine narodne, od gospodarstva, od zemljopisa, od dužnostih gradjanstva se ništa neuče, i tako biva, da u sàrdcu prosti i neučeni ostanu, kao što prie biahu. BILO JE ŠKOLAH 184½. o je odhranjenje mužke dětce. Što se ženske dětce tiče, ona još mnogo gorje stoje. U mnogih krajevih naše domovine děvojke niti škole nepohadjaju, niti biaše moguće puk na to dobrim načinom spraviti, da bi děvojke u školu pošiljao. Ljudi bo nisu kadri to presapiti, da šta bi děvojke u školi radile?... Oni kažu, da njim netrěba gospojah. Děvojka se nek uči presti, něšto šiti, zlo kuhati i gospodariti, da danas sutra može oznakom gospodaricom postati, kakova joj mati biaše. A kamo više nego kod dětčakah bi trěbalo, da se na odhranjenje děvojakah gleda!... One su od naravi odlučene, da danas sutra matere budu, pàrve odhraniteljice i učiteljice svoje dětce; da bi one štogod boljeg i izobraženieg sàrdca bile, kak bi si mogle dětcu od malih noguh podučiti, ukrotiti, i na nauk uljudnie čověčnosti pripraviti?... Ali šta hasni škola i tamo, gdě jest?... děvojke skupa s dětčaci idu, i jednog naučitelja imadu, koj ništa nezna o tom, što je ženam znati potrěbno… Devojke se nauče nešta čitati, kàrštjanski nauk, i drugo ništa; vrěme tako pogube, jer se doma od ženskog děla ništa nenauče, a u školi takodjer ne ono, što bi im najkoristnie bilo, nego se mnoge izprokše i pokvare, i město da bi postale nježnie, one postanu još polu dětčaki. Šteta je zaista za onaj trud, kog si mnozi vàrli domorodci, slavno ravniteljstvo školno, gg. inspektori, župnici i sudci varmedjski zadavaju; jer je jako mala plaća njihovih plemenitih tàrsenjah. Sve ništa nehasni, jer nije prave osnove, pravih zakonah, niti reda, niti osobah, koje bi dobre ove naměre izvàršivale. To je jedini uzrok, da nemožemo napred. Drugač bi trěbalo da mislimo, da je naš puk za nauke nesposoban, što je neistinito, jer znamo, da naš puk dosti talenta imade, i žali bože, dosti leži dobrih glavah, dosti dobrih i jasnih stranah našega naroda u dno tmine pokopano i još nerazvito. Medjutim ipak nije stališ pučkih školah svugdě jednak; imade mestah u horvatskoj i slavonskoj zemlji, gdě su škole dobrim uspěhom uvedene, ali se to neima zahvaliti systemi školnoj, nego osobitom trudu městnih nadzirateljah. Iz toga vidimo, da osim varmedje požežke, koja je najmanja i mnogo brěgovita i na mnogih městih pusta, varmedja zagrěbačka, koja je najprostrania, a proportione najmanje školah i djakah imade... gdě jej protiva varmedja věrovitička u broju školah i djakah najjačja. Godine 1840 bilo je 5946 dětčakah i 2753 děvojakah u školi: naraso je dakle broj kod mužkih u 630, kod ženskih u 360... što je jako lěpo, i očiti dokaz, da je potrěboća školah upoznana. T D a se dětca u ovih pučkih školah malo nauče, to si misliti možemo; i to je istina takodjer, to nas izkustvo uči, jer dandanas je jako malo seljakah kod nas najti, koji čitati znadu. Tomu zlu je velikom stranom taj uzrok, da mladići za jednu ili dvě godine ono zaborave, što su se naučili. Kad iz škole izajdu, već nikad na knjigu nepomisle. Niti molitvene knjige neimaju, jer ih se stide (kako sam već višeputa sàm čuo) u càrkvu nositi; drugi ljudi im se smiju i kažu: da šta li misle, da su od njih pametnii, što u knjige gledaju... Oni se ožene, kad kući dojdu, oru, siju, kopaju, i potrěboće čitanja i pisanja neimajući, naravski sve zaborave. Baš u tom leži zlo odhranjenje, da nepoćute potrěboću nauka, da neprevide korist, da neimaju želje putem čitanja priměrnih knjigah dalje još, ne pako natrag iti. Da bi seljak znao, da ga nauk sposobnoga čini, za da mnogi měštrom, sudcem ili drugim častnikom seoskim, ili vojničkim postati može, da će moći bolji čověk, bolji gospodar biti, on bi se zaista trudio nezaboraviti, nego se dalje učiti. S ve na to dohadja, da seljak nije kriv, nego mi smo krivi, koji ga bolje nevodimo. Mi zapovědamo, mi ga učimo: ako ga zlo učimo, to smo sami krivi; da on pako nije gorji, to imamo bogu hvaliti, koj je narodu našemu ovako dobru i dosti pitomu narav usadio. [...] U sljedećem broju: Osnova temeljnih pravilah javnoga obučavanja za Hèrvatsku i Slavoniu [1849.] pisma aktualno 30 www.skolskenovine.hr Promišljanja Državni intervencionizam u obrazovanju Država mora regulirati odnose djece i roditelja u ime pravednosti Problem naše države nije ekonomske nego političke naravi. Kriza morala dovela je do korupcije, a pri tome ne mislim samo na materijalnu korupciju, već i na duhovnu te na odnose među ljudima što se odrazilo na hijerarhijski odnos ljudi i ustanova, tj. vlasti. Dakle, zakazalo je kršćansko načelo supsidijarnosti, horizontalno i vertikalno. Moja je tema obrazovanje pa ću analizirati korupciju u obrazovanju, koja je isto tako posljedica krize morala. Zašto je došlo do krize morala na svim društvenim razinama? Odgovor ne treba tražiti u ljudima već u nedostatku odgovornosti. Ljudi se bilo gdje u svijetu ponašaju moralno ili nemoralno onoliko koliko im to dopusti zakon. Kod nas su zakoni dobri, ali korupcija je nastala zbog toga što se zakoni ne provode i što je najvažnije, nema odgovornosti za naša djela ili nedjela. Konkretno nema nikakvih posljedica za nerad. Stanje u obrazovanju i društvu može se mijenjati uvođenjem pojma odgovornosti u društvu, zato jer odgovornost smanjuje korupciju, a obrazovni sustav i svi ostali počinju funkcionirati. Odgovornost u školstvu stvorit će uvjete da djeca počnu učiti i da nastave učiti. Zašto većina djece ne uči i sad? Upravo zato jer nemaju odgovornosti i nikakvih posljedica zbog svoje neodgovornosti. Škola nema instrumente da bi natjerala djecu da uče te da budu pristojna i odgovorna prema radu. Isto tako škola ne može prisiliti roditelje da preuzmu odgovornost za ponašanje njihove djece. Pri tome nema razumijevanja ni drugih institucija odgovornih za stanje u društvu. Pri tome mislim na vertikalu odgovornosti za nerad, i to od djece, roditelja i države. Trenutačna je situacija takva da se sve temelji na manjini koja nosi radne navike od kuće. Međutim, ta manjina koja uči, sve se više nalazi u negativnom okruženju koje utječe na njezinu kreativnost i smanjenje radnih navika. U takvom okruženju djeca koja uče nemaju poticaj. Dužnosti, prava i obveze su kategorije koje se ne primjenjuju jednako na sve subjekte u obrazovnom sustavu. Trenutačno u praksi profesori imaju dužnosti i obveze bez prava, a učenici imaju samo prava bez dužnosti i obveza i pri tome nikakvu odgovornost koja je bit ovog članka. To se može promijeniti, jer odgovornost mora poticati Ministarstvo obrazovanja, odnosno država. Državni je intervencionizam u tom smislu nužan prema djeci, jer je tu zakazala uloga roditelja. Roditelji nisu u odgojnom smislu zakazali samo iz neznanja već i zbog društvene svijesti općenito. Pogrešno je inzistirati samo na pravima ukoliko ta prava ne možemo zadržati kroz cijeli život. Kakvu svijest kreiramo ako ne naučimo djecu da će im se prava u srednjoj školi smanjiti, a pogotovo na fakultetu. Isto tako ako djeca nauče živjeti bez odgovornosti, što će dočekati onda kada se uključe na tržište rada?! U novim uvjetima neoliberalizma na ovakav način odgajamo djecu koja neće moći raditi i vrlo će brzo ostati bez posla, jer se nisu naučila odgovornosti još u djetinjstvu. Isto tako, cjeloživotno učenje zahtijeva stjecanje kompetencija u svakoj životnoj dobi. Da bismo kasnije mogli te kompetencije usavršavati moramo ih bar već djelomično i imati iz ranije faze učenja. Radi budućnosti nacije i društva, država je moralno odgovorna da intervenira u obrazovanje inzistirajući na načelu odgovornosti. Uvjet da se u praksi provode odgojno obrazovne teorije i novi metodički pristup u suvremenoj nastavi zasnivat će se na uvođenju pojma odgovornosti u obrazovni sustav na svim razinama. Bez primjene načela odgovornosti u praksi i školskom sustavu, sva pedagoška teorija ostat će samo teorija kao i do sada. Ideja državne intervencije kako bi se garantirala buduća autonomija djece, najjača je ideja u prilog državne intervencije u poslovanje građana. Ukoliko u obrazovanju ne bude državne intervencije radi bolje budućnosti, može se dogoditi da cijelo društvo ima odgovornost savjesti, jer se time narušava ideju pravednosti, dječja autonomija i tzv. međugeneracijsku solidarnost. Možemo zaključiti da je država htjela izbjeći neautonomiju djece, zbog privatne roditeljske brige u školstvu. Kao rezultat takve regulacije dobili smo to da djeca nisu autonomna i da nemaju iste šanse. Osobno smatram da svako moderno društvo mora biti društvo šanse za sve građane. Pri tome mislim da svako dijete i odrasla osoba moraju imati spoznaju o tome da će im se na osnovi njihova znanja i stručnih kompetencija pružiti šansa da se dokažu svojim radom na osobni i opći interes. Postavlja se pitanje zašto nema državne intervencije u područjima koja su nužna za opći interes i budućnost nacije. Odgovor je zato što se u ideju buduće autonomije djece ne uračunava trošak koji nastaje regulacijom, tj. državnim posredovanjem. Tako primjerice nastaju kreditna zaduženja koja su gori lijek od same bolesti. Isto će biti u obrazovanju, jer nepoštivanjem dječje autonomije u sadašnjosti, budućnost će snositi posljedice, budući da ignoriranje stvarnosti ne vodi u društvo znanja, već u društvo neznanja koje će biti posljedica neodgovornosti. Možemo stoga zaključiti da za funcioniranje pravne države temelje moramo postaviti ranije. U ovom slučaju zbog budućnosti država mora intervenirati u zakonskom smislu i uvesti u obrazovanje načelo odgovornosti za sve subjekte u obrazovnoj horizontali i vertikali. Isto tako, zaključak je da i sama država i njezine institucije moraju imati stručan tim ljudi koji će pravodobno uvidjeti i predvidjeti neželjene posljedice te pravodobno reagirati i odrediti odgovarajuću strategiju. Za pisanje ovog članka nisam se koristio standardnom metodologijom pisanja stručnih članaka iz razloga što nisam našao nešto slično u ovom obliku na što bih se mogao pozvati kroz literaturu ili bilješke. Jedino što sam mogao upotrijebiti u kontekstu članka jest prezentacija s predavanja profesora Darka Polšeka pod nazivom Gdje su djeca liberalne filozofije. Tekst ovog članka je rezultat osobnog iskustva i promišljanja i u tom smislu ne mogu zadovoljiti sve forme, ali smatram da je važan sadržaj što će vjerujem razumjeti i čitatelji. broj 26 • Zagreb • 7. rujna 2010. Za to vrijeme počeo je surađivati s 18. gimnazijom u Zagrebu. Učenicima hrvatsko-francuskoga programa otvorio je vrata svoje škole te im omogućio da tijekom školske godine borave po mjesec dana u Briveu. Tijekom boravka redovno su pohađali nastavu u gimnaziji Danton, preko tjedna živjeli u školskom internatu, hranili se u kantini i dijelili sve učeničke obveze sa svojim francuskim vršnjacima. Vikendom ugošćuju ih francuske obitelji. Troškove tog boravka u cijelosti snose francuska vlada i hrvatsko Ministarstvo obrazovanja. Učenici već nekoliko godina tako usavršavaju svoje znanje iz francuskoga jezika. Tu suradnju nastavila je nakon Pinteaua nova ravnateljica Marie Astruc i posjetila je s grupom učenika i profesoricom Julietteom Huillon 18. gimnaziju i s ravnateljicom Irenom Vajdovčić te profesoricom Jadrankom Strabić dogovorila nove oblike suradnje i boravke naših učenika u Francuskoj. Međutim, Fabrice Pinteau i novu školu uključuje u suradnju s hrvatskim školama. Obratio se nama u 18. gimnaziji da mu pomognemo u tome. Boravak u Hrvatskoj obuhvatio je Zagreb, Vukovar, Plitvička jezera, Pulu i Rovinj. Projekt su osmislili profesori François Mailhé (glazbena kultura), Denise Berte (likovna kultura i voditeljica plesne radionice) i Jacqueline Danna (matematika). Na putovanju su im pomagali medicinska sestra Monique Perez i odgajatelj Vincent Daynac. S pedeset i petoro učenika pripremili su kratki glazbeni program, a izveli su ga u svojoj školi i u Zagrebu u dvorani Četvrte gimnazije. Umjesto ulaznica, publika je donosila školski pribor, igre, slikovnice. Skupljene darove predali su u Vukovaru učenicima Osnovne škole Josipa Matoša, koju pohađaju učenici Francuski jezik povezuje Učenici već nekoliko godina razmjenom posjeta i zajedničkim susretima usavršavaju svoja znanja i iskustva Učenici Osnovne škole Voltaire (Collège Voltaire) iz gradića Capdenaca u Francuskoj osmislili su projekt Pjevajmo za mir (Chantons la paix) i uz financijsku potporu lokalnih prosvjetnih vlasti ostvarili sedmodnevno putovanje u Hrvatsku, za što im je ideju dao ravnatelj škole Fabrice Pinteau. Zašto Hrvatska? Pinteau je prije mjesta ravnatelja u OŠ Voltaire obnašao dužnost zamjenika ravnatelja gimnazije Danton (Cité Scolaire Danton) u Brive-la-Gaillardeu. A. B., Zagreb Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja. Poziv na pretplatu Poπtovani odgajatelji, uËitelji, profesori, struËni suradnici, studenti, umirovljenici Miro Matijaš, Zagreb Suradnja s posebnom potrebama, i udruzi Vukovarske iskrice. U potpunosti je ostvaren cilj projekta. Na priredbi u Zagrebu uz male Francuze nastupili su i učenici OŠ Josipa Broza iz Kumrovca, koje je pripremila profesorica Zdenka Poljak, te glazbeno-scenska grupa Zagrebački šareni leptiri, koju vodi profesorica Alice Stepinac. Svojim su dolaskom događaj uveličali pedagoška savjetnica Odjela za kulturnu suradnju u francuskom veleposlanstva Marie-Jocelyne Kantarci, direktorica Fracuske Alijanse Vita Klaić, savjetnica za francuski jezik u Agenciji za odgoj i obrazovanje Alice Stepinac, ravnateljica 18. gimnazije Irena Vajdovčić, ravnatelj 4. gimnazije Milivoj Miliša, profesori francuskoga jezika i učenici osnovnih škole Jure Kaštelana, Izidora Kršnjavoga, Mate Lovraka, Većeslava Holjevca, OŠ Bukovac, zatim učenici Gimnazije Tituša Brezovačkog te 1., 4., 5., 16. i 18. gimnazije. Svi su donijeli darove za Vukovar, kao i učenici iz Kumrovca te predstavnici Hrvatske udruge profesora francuskog jezika, Francuskog Veleposlanstva, Francuske Alijanse i drugih ustanova. Darove su predali na svečanosti u Osnovnoj školi Josipa Matoša koju je upriličila ravnateljica Anica Birač sa svojim suradnicima i učenicima, a udruzi Vukovarske iskrice dar je predan u središtu grada, gdje su francuski učenici uz male Vukovarce na velikom platnu pisali poruke mira i crtali hrvatsku zastavu. Posjet Vukovaru obuhvatio je šetnju gradom, posjet Ratnoj bolnici i Spomen obilježju na Ovčari. Sve to organizirale su profesorica francuskog jezika u vukovarskoj Strukovnoj školi Milina Žabka i tajnica Europskog doma Dijana Antunović Lazić. Cijena polugodiπnje pretplate: za πkole i ostale institucije. 300 kn pojedince ........................ 160 kn studente i umirovljenike .....130 kn Školske novine jedini su hrvatski tjednik koji donosi aktualne informacije o odgoju i obrazovanju, podupire stručno usavršavanje prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na strani struke i svojih čitatelja. Imajte i Vi svoj primjerak Školskih novina. ✁ Ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na .................. primjeraka Školskih novina ................................................................................................................... (ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB) ................................................................................................................... (adresa) .............................................. (mjesto i datum) M. P. .......................................... (potpis) Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 40, 10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712
© Copyright 2024 Paperzz
