www.skolskenovine.hr
Osijek: Osmi susret pedagoga Hrvatske
Snažan iskorak prema
afirmaciji struke
Str. 5
Broj 17 (2757) • Godina LXI.
Zagreb, 27. travnja 2010.
21. Škola stvaralaštva ”Novigradsko proljeće”
“Cirkus” naš
svagdašnji
Str. 6
TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE
Brain Gym - gimnastika mozga
Ima li stopalo veze
s govorom? Str 9
ISSN 0037 - 6531
UDK 37 (05)’’530.1’’
tema broja: HRVATSKI KLASIFIKACIJSKI OKVIR
Strategijsko planiranje i
razvoj ključnih kompetencija
Ostvarivanje mobilnosti i cjeloživotnog učenja, poboljšanje kvalitete i učinkovitosti odgoja i obrazovanja,
promoviranje ravnopravnosti, društvene kohezije i aktivnog građanstva te povećanje kreativnosti, inovativnosti i
poduzetnosti, na svim razinama odgoja i obrazovanja - dugoročni ciljevi europske, pa i hrvatske obrazovne
politike koji bi trebali pružiti odgovore za izlaz iz gospodarske krize koja je zahvatila cijeli svijet
Str. 15-18
U ovom broju za Školske novine pišu i govore Nevenka Lončarić-Jelačić, Andreja Marcetić, Tomislav Ogrinšak, Marina Tatalović,
Marino Miloš, mr. sc. Elvira Mlivić Budeš, Biserka Krmek, Ljiljana Rotar, Dijana Čupić, Iva Šišak, Ida Bogadi, dr. sc. Dragutin Rosandić
2
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
www.skolskenovine.hr
IZ SADRŽAJA
Stavovi Senata
Sveučilišta u Zagrebu
O STANJU ISTRAŽIVAČKIH
I VISOKOOBRAZOVNIH
DJELATNOSTI
Str. 4
Djeca i spavanje
ZDRAVI SNOVI ZA ZDRAV
ŽIVOT
Str. 7
Kako pomoći
učenicima?
PREVLADAJMO
NAMETNUTA
OGRANIČENJA
Str. 10
45 godina Osnovne škole
Zapruđe u Zagrebu
DJECA SU OVDJE ISTINSKI
SRETNA!
Str. 20-21
Iz dnevnika školskog
psihologa
MANUELA
UVODNIK
piše Marijan Šimeg
[email protected]
Kako pomiriti turizam i školu
N
evjerojatno je kolika je potreba i želja svake vladajuće garniture u Hrvata da se bavi tako trivijalnim
problemom kao što je kalendar školske godine. Ako
se vratimo samo petnaestak godina u blisku povijest
sjetit ćemo se da je tadašnja ministrica revolucionirala
kalendar podijelivši školsku godinu
na tri dijela, a ni njezini prethodnici
ili nasljednici nisu se ustručavali, u
pomanjkanju inspiracije za rješavanje
puno važnijih problema u obrazovanju, petljati po istom tom kalendaru.
Došlo se tako i do usklađivanja zimskih praznika s potrebama prebogatoga hrvatskog naroda i njegove
iskonske potrebe za barem tjedan
dana skijanja na elitnim inozemnim
skijalištima, ali u njihovim najjeftinijim
terminima, a u posljednje dvije godine sve je jači pritisak iz redova turističkih radnika i njihova ministarstva
da se zbog turističke sezone prolongira početak školske godine.
L
ani je takav zahtjev premijerka glatko odbila, ali ove
je najavila da će se o tome ozbiljno razmisliti, premda
mi nikako nije jasno zašto bi baš premijerka trebala imati
zadnju riječ kad je u pitanju kalendar školske godine. Naime, nakon svih njezinih parabola, hiperbola i metafora
vezanih za krumpir salatu, malu od kužine, kapetana broda i kućanske poslove, za jahanje konja i uzimanje uzda u
ruke, nakon intenzivnog bavljenja prekrasnom ženskom
guzom u promidžbenom turističkom filmiću, čovjek bi
očekivao da se predsjednica vlade zajedno sa svojim
ministrima počne baviti i malo ozbiljnijim temama kao
što su registar branitelja, antirecesijske mjere, poticaji
gospodarstvu, povećano ulaganje u obrazovanje koje su
mnoge države prije puno godina prepoznale kao jedini i
najsigurniji način izlaska iz krize i kao temelj uistinu bolje
budućnosti. Ali ne!
S
ve je valjda zakomplicirao Pravilnik o početku i završetku nastavne godine, broju radnih dana i trajanju
odmora učenika osnovnih i srednjih škola za školsku
godinu 2010.⁄2011., koji je resorno ministarstvo objavilo
krajem ožujka i u kojemu je sve isto kao i lani. Nastava
će početi prvog ponedjeljka u rujnu i završiti sredinom
lipnja iduće godine, što opet nikako ne odgovara turističkim djelatnicima pa će im se izaći u susret i omogućiti
da u nekim primorskim županijama nastava počne tjedan
dana kasnije, ali će škole ipak morati odraditi minimalno
35 tjedana nastave. S jedne strane, meni još nije jasno
kakva je veza između turističke sezone i početka nastave
u školama, osim ako maloljetni osnovci i srednjoškolci
ne rade kao pomoćni radnici u našim hotelima kojima bi
pomanjkanje takve radne snage moglo ozbiljno ugroziti
zaradu.
N
o, s druge strane, odgađanje početka nastave moglo bi skratiti ionako kratku nastavnu godinu, a kasniji
početak značio bi i skraćivanje školskih praznika i manje
dana odmora u situaciji kad neprestano govorimo o preopterećenosti naših učenika. To jednostavno ne ide jedno s drugim. A naši su učenici preopterećeni i zbog toga
što su u školi godišnje u prosjeku barem četiri tjedna
manje nego njihovi vršnjaci u mnogim europskim državama i što u tako skraćenom roku moraju svladati veću
količinu nastavnoga gradiva. Primjerice, u Danskoj je nastava počela 10. kolovoza i završava 25. lipnja, u Francuskoj traje od 2. rujna do 2. srpnja, u Bavarskoj od 15.
rujna do 30. srpnja, a u Nizozemskoj, u kojoj je kalendar
nastavne godine već definiran do 2014. godine, od 27.
rujna do 23. srpnja. I nitko tamo, a ponajmanje premijer,
ne raspravlja o tome kako izaći u susret roditeljima koji
bi otišli na ljetovanje ili zimovanje, a bogme ni turističkoj
ili bilo kojoj drugoj djelatnosti. U prvom su planu djeca
i njihova dobrobit, koja se ogleda u puno dana odmora
raspoređenih tijekom tih dugih deset mjeseci.
K
od nas, pak, nije tako i sve treba valjda prilagoditi interesu kapitala. Kalendar školske godine ozbiljna je stvar
i o njoj bi posljednju riječ trebali dati eksperti iz područja
edukacijskih znanosti, a nikako političari. Najgore bi bilo
poći putem bivšeg ministra, koji je protuzakonito i samovoljno odgodio državnu maturu, a zamalo je i sam reducirao nastavne planove i programe predmeta u razrednoj
nastavi. Neka i u ovom slučaju premijerka čvrsto primi
uzde, ali neka posluša savjete i sugestije struke, a ne
stranačkih samoukih trenera jahanja.
Str. 12
GOVOR STATISTIKE
NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb
DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg
([email protected])
UREDNIŠTVO ([email protected])
Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected])
Vjekoslav Welle ([email protected])
i Branko Nađ ([email protected])
GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković
Tajništvo redakcije ([email protected])
Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712
Računovodstvo, PRETPLATA ([email protected]) i
OGLAŠAVANJE ([email protected])
Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712
ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka
2340009-11101681174 / Privredna banka
DEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)
TISKARA Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, Zagreb
CIJENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za
Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i
umirovljenici - 130 KN
Cijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija,
Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale
europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €
Cijena oglašavanja (bez PDV-a):
1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500
KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN
PODCRTANO
Danas se u Finskoj daleko teže upisati na studij namijenjen osnovnoškolskim učiteljima,
nego na studij medicine, prava ili ekonomije. Svi učitelji u Finskoj imaju više stupnjeve
sveučilišne diplome i moraju biti kompetentni kao istraživači, tako i učitelji. Posljedica
toga jest ta da je učitelj u finskom društvu najcjenjenije zanimanje.
Dr. Pasi Sahlberg, finski stručnjak za obrazovne sustave
Jutarnji list / Magazin, 24. travnja 2010.
aktualno
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
3
www.skolskenovine.hr
ZAGREB
JO© JEDAN TJEDAN
Forum za slobodu
odgoja
Dodijeljena Forumova
priznanja
Na godišnjoj Skupštini Foruma za slobodu odgoja donesene su važne odluke,
ali su i dodijeljena priznanja najboljim školama, učiteljima, trenerima i savjetnicima
G
odišnja Skupština Foruma
za slobodu odgoja održana
je 19. travnja 2010. godine
u Centru za ljudska prava u Zagrebu. Ovogodišnja Skupština bila je
od velikog značaja za samu udrugu,
jer su se birali novi članovi te statut.
U status redovnih članova udruge
primljeno je sedam osoba koje su
promicale i pomagale rad Foruma
za slobodu odgoja u njegovu dosadašnjem radu. Također je prihvaćen novi statut, koji donosi mnoge izmjene u pogledu upravljačke
strukture. Na Skupštini su izabrana
i tijela udruge: predsjednica Vesna
Mihoković-Puhovski, izvršna direktorica Eli Pijaca, direktor razvoja i programa Mario Bajkuša te financijski direktor Denis Čihor.
Kao i prošlih godina, Forum je
nastavio tradiciju dodjeljivanja
priznanja Forumova škola/učitelj/
trener/savjetnik. Priznanja u kategoriji Učitelj/ica Foruma dobili su
Nada Kegalj, Irena Grubiša, Kristina Lekić Vojnović i Daniela Žiža
za izniman doprinos radu Foruma
i unapređivanju i implementaciji
postojećih programa u svakodnevnom radu s djecom i mladima. U
kategoriji Trener/ica Foruma priznanja su dobili Kim Anić, Zoran
Pavletić, Sandra Certner, Ljerka
Dobaj Ristić, Biserka Šavora i Zlatica Šimunović, koji kao treneri Forumovih programa rade već punih
12 godina te su educirali nekoliko
tisuća nastavnika diljem Hrvatske,
ali i u regiji.
Priznanje Škola Foruma dobila je
III. strukovna škola iz Vukovara kao
primjer škole koja ulaže u dodatne
edukacije svojih nastavnika, sudjeluje u međunarodnim projektima te
TAVANKUT
je jedna od rijetkih škola u Vukovaru koja u istoj smjeni ima učenike srpske i hrvatske nacionalnosti,
promovirajući na taj način suradnju
i dijalog među učenicima. Priznanje
Savjetnik/ca Foruma dobio je Stjepan Cipek, koji u radu Foruma sudjeluje jos od 1992. godine.
Osim priznanja, Forum je dodijelio i zahvalnice onima koji su se
istaknuli u cjelokupnom profesionalnom radu i koji su uvelike doprinijeli radu Foruma, a to su Višnja
Grozdanić, Lino Veljak, Milan Polić
i Vesna Mihoković-Puhovski.
R. I.
(Srbija, Vojvodina)
OŠ ”Matija
Gubec”
Gupčeva lipa kao
zajednička poveznica
Sadnja lipe bila je povod da se upriliči
potpisivanje protokola o suradnji
između osnovnih škola ”Matija Gubec”
iz Gornje Stubice, Jarmina, Cernika,
Zagreba i Tavankuta
U
dvorištu osnovne škole ”Matija Gubec” u Tavankutu, u subotu, 24. travnja, posađena je
sadnica klonirane Gupčeve lipe, dan ranije još
jedan klon bio je posađen u istomenoj školi u Jarmini,
a prije toga i u dvorištu Osnovne škole Matije Gupca u
Zagrebu. Riječ je o sadnicama iz genofonda legendarne Gupčeve lipe, od kojih je prva posađena u Vojvodini
genetski potpuno jednaka sa svojom izvornom lipom u
Gornjoj Stubici. Dr. sc. Tibor Littvay, predstavnik Zavoda za genetiku oplemenjivanja šumskog drveća i sjemenarstvo Hrvatskog šumskog instituta istaknuo je kako će
za mlade sadnice biti urađeni i certifikati o DNA analizi,
koji će svjedočiti o njihovom stvarnom podrijetlu od
lipe iz Gupčevog kraja, te dodao kako će sadnice dobiti
sve škole, kulturno umjetnička društva i ustanove koje
nose ime Matije Gupca.
Sadnja lipe bila je povod da se upriliči i potpisivanje protokola o suradnji između osnovnih škola ”Matija
Gubec” iz Gornje Stubice, Jarmina, Cernika, Zagreba i
Tavankuta, pokrenuta na inicijativu ravnateljice tavankutske osnovne škole Stanislave Stantić Prćić. Ona je
podsjetila da je suradnja ”Gupčevih” škola postojala i
prije tridesetak godina, te istaknula kako je upravo lipa
povezni moment svih koji su se u Tavankutu okupili i
sreli. Ravnateljica osnovne škole iz Gornje Stubice Sanja Kezić naglasila je kako je u posljednjih nekoliko go-
dina organizirano nekoliko susreta i druženja, a sada će
biti precizirani i zajednički projekti, programi razmjene
učenika, te kulturne i sportske manifestacije. Premda
ne nosi Gupčevo ime, protokol o suradnji potpisan je
i s osnovnom školom iz Katymára u Mađarskoj u kojoj
se osim na mađarskom, nastava izvodi i na hrvatskom i
njemačkom jeziku.
Osim ravnatelja i predstvanika spomenutih škola, svečanosti u Tavankutu prisustvovali su gradonačelnik Katymára Endre Pál, pomoćnica pročelnika ureda za prosvjetu Vukovarsko-srijemske županije Marija Kranjčević, pročelnik za prosvjetu i kulturu Krapinsko-zagorske
županije Ivan Lamot, te Vesna Njikoš Pečkaj, konzulica
Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici.
S. M.
Na Osmom susreta pedagoga Hrvatske, prošloga
tjedna u Osijeku, u nizu izlaganja i rasprava identificirana su žarišta krize odgoja, odnosno gorući problemi odgoja u vrijeme krize. Dvojbe dakle nema: kriza
odgoja je evidentna i ne može se promatrati izolirano,
izvan i mimo posvemašnje krize u kojoj je hrvatsko
društvo, u prvom redu njegovo gospodarstvo. No,
nisu samo pedagozi, još jednom, dijagnosticirali krizu i sa svojih motrišta naznačili moguće terapije.
Obrazovanje
u Programu
gospodarskog
oporavka
I Vlada RH, izjavama gospođe Kosor i drugih
dužnosnika, dijagnosticirala je krizu (gospodarsku)
i strukturne slabosti koje je razotkrila aktualna kriza (ne samo gospodarska). Pa da nas, kao društvo,
to ne bi odvelo na stranputice, propisana je terapija
pod nazivom: Program gospodarskog oporavka, što
je – kako stoji u dokumentu – „sveobuhvatan i konzistentan program mjera i aktivnosti čiji će rezultati biti
vidljivi kako u kratkom roku, tako u srednjem odnosno dugom roku“. Pustimo li nastranu stilsko cjepidlačenje, to znači da će se neke promjene dogoditi već
do kraja ove godine, ostale dogodine i u godinama
što slijede.
U raspravama što su nakon objave Programa započele u javnosti i medijima, obrazovanje se malo spominje, valjda stoga što – kao i obično – ima prečih
stvari, područja gdje (više) gori.
Istina, područje obrazovanja nije u Programu zaobiđeno; kako je i koliko obuhvaćeno – o tome bi se
moglo i sigurno će se dosta razgovarati. Pritom, loše
bi bilo ako rasprava u većoj mjeri bude intonirana
prema jednoj od pet ključnih poluga oporavka, onoj
koja traži smanjene izdataka javnog sektora, dakle
i obrazovanja. (Doslovno shvaćen i primijenjen, u
području obrazovanja taj bi zahtjev doista snažno
uputio na stranputicu.) Loše bi bilo, također, bude
li se držalo da je jedini hrvatski obrazovni resurs
„tradicija dobrog visokoškolskog obrazovanja u području prirodnih i tehničkih znanosti te biomedicine
i zdravstva“, pa izostanu rasprave o poticajima unapređenju cjelokupnog obrazovnog sustava, osobito
osnovnoga i općeg obrazovanja (ključne kompetencije), te srednjoškolskog strukovnog obrazovanja.
Voditi računa o tome potrebno je i zbog toga što Program ističe da „preduvjet za promjene gospodarske
slike Hrvatske jest promjena sustava vrijednosti po
kojem je društvo do sada dominantno funkcioniralo“. A da ta promjena izađe na vidjelo, nezaobilazna
je prinos upravo odgoja i obrazovanja, dakako – cjeloživotnog.
Obrazovanje se Programom tretira u kontekstu
„odgovornosti prema budućim naraštajima“. Time se,
vjerojatno, ne želi implicirati da će područje obrazovanja biti izvan promjena uloge države, niti da se od
obrazovanja ne očekuje potpora oporavku i rastu.
Ono što program izričito nalaže kad su u pitanju
obrazovanje i znanost tiče se dvaju glavnih ciljeva:
izgradnje tih sustava primjereno potrebama razvoja
gospodarstva te promicanja poduzetništva kroz sustav obrazovanja. Radi toga će se već do kraja godine
izraditi neki novi programi (praćenje potreba tržišta
rada, mjere za unapređivanja rezultata obrazovanja
u području matematike te prirodoslovlja i tehničkih
znanosti, promocija „sustava cjeloživotnog obrazovanja“, afirmacija poduzetničkog načina razmišljanja
mladih…), donijeti/izmijeniti neki propisi (Zakon o
sveučilištu), a trebale bi se početi provoditi i neke
aktivnosti glede okrupnjavanja znanstvenog potencijala, novih kriterija za napredovanje znanstvenika,
sufinanciranja postdiplomskih studija… Da, među
kratkoročnim aktivnostima je i „smanjenje broja
nenastavnog osoblja u javnim školama (izmjena zakonodavnog okvira)“. Može li potonja aktivnost biti
kratkoročna, što ona podrazumijeva i kako će se provoditi – o tome i o drugim aktivnostima Programa,
posebice o uvođenju male mature i provedbi reforme
sustava obrazovanja Školske novine pisat će u sljedećim brojevima.
A. Jelin
aktualno
4
www.skolskenovine.hr
VISOKO OBRAZOVANJE
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
Stavovi Senata Sveučilišta u Zagrebu
O stanju istraživačkih i
visokoobrazovnih djelatnosti
N
akon analiza provedenih
na više sveučilišnih odbora i povjerenstava i rasprava na sjednicama Rektorskog
kolegija u širem sastavu i Senata
Sveučilišta u Zagrebu, Senat je
na sjednici održanoj 20. travnja
zaključio kako je potrebno upozoriti na sve teže uvjete rada
Sveučilišta koji bi, ukoliko se ne
započne s rješavanjem temeljnih
pitanja i ne nađu kvalitetni odgovori na nedoumice o budućem
ustroju hrvatskog istraživačkog i
visokoobrazovnog sustava, mogli znatno otežati ili čak ugroziti
ispunjenje zacrtanih strateških
ciljeva Sveučilišta.
s otežanim i neredovitim financijskim praćenjem projekata, neizvjesnim statusom sredstava za
znanstveno-istraživačku opremu,
domaću znanstvenu publicistiku
i nabavku klasične i on-line međunarodne znanstvene publicistike. Stoga smo mišljenja da što
prije treba pristupiti reformi nacionalnog istraživačkog sustava
polazeći od navedenih polazišta.
U pripremu i provedbu reforme,
uz predstavnike relevantnih nacionalnih tijela treba uključiti i
predstavnike vodećih nacionalnih istraživačkih ustanova.
Istraživačka
djelatnost
Pet godina od uvođenja novih
studijskih programa nalazimo se
pred drugom fazom u kojoj će
se nakon kritičke analize morati provesti niz mjera potrebnih
Sveučilište u Zagrebu kao najveće i po apsolutnim i relativnim
pokazateljima istraživački najproduktivnije hrvatsko sveučilište ima vitalni interes organizirati i razvijati svoje istraživačke
djelatnosti unutar učinkovitog
i stabilnog nacionalnog sustava koji trebaju obilježavati sustav vrednovanja istraživačkih
projekata i programa temeljen
na međunarodno prihvaćenim
mjerilima uspješnosti, stabilno i
dostatno financiranje projekata i
programa, kao i meritorno praćenje njihovog izvršenja, izravno
alociranje dijela novčanih sredstava istraživačkim ustanovama,
što bi omogućilo samostalno i
autonomno upravljanje istraživačkim kapacitetima, njihovim
razvojem i planiranjem budućih
istraživanja i spriječilo usitnjavanje i neefikasno i neracionalno iskorištenje tih sredstava te
uključivanje izobrazbe mladih
istraživača i odgovarajućih doktorskih studija u nacionalni istraživački sustav.
Što prije valja pokrenuti financiranje projekata i programa za
koje se može očekivati vrhunska
međunarodna kompetitivnost i
uspješnost, osigurati financijsku
potporu i druge stimulacije istraživačkim skupinama koje prijavljuju i realiziraju projekte unutar
međunarodnih istraživačkih programa, a u sustavu bi trebale biti
prepoznate stimulativne mjere
za sufinanciranje ili financiranje
iz drugih izvora iz privatnog
ili javnog sektora za projekte ili
programe čiji cilj je izravna tehnološka i druge primjene.
Iako su u protekle dvije godine
predstavnici MZOŠ-a i Nacionalnog vijeća za znanost u više navrata najavljivali promjene prema uspostavi takvog sustava, do
njih nije došlo. Još uvijek imamo
neracionalan i neuspješan sustav
s velikim brojem uglavnom usitnjenih projekata za koje nema
sustavne provjere uspješnosti tijekom njihove izvedbe. Sadašnji
sustav ne prepoznaje doktorske
studije kao svoj organski dio. Situacija je dodatno otežana aktualnim restriktivnim proračunom
Financiranje osnovnih
djelatnosti
za uspostavu djelotvornijeg i
racionalnijeg sustava studijskih
programa, i jednako tako intenzivirati implementacija drugih
postavki bolonjskog visokoobrazovnog sustava.
Pri tome će se posebna pozornost usmjeriti na izlazna znanja
i kompetencije definirane nacionalnim i europskim parametrima
kvalifikacijskih okvira, adekvatna proširenja i poboljšanja prostornih uvjeta i opreme nužnih
za uspješnu realizaciju studija po
europskim studijskim standardima, osiguranje uvjeta za brzi rast
unutarsveučilišne i međunarodne
mobilnosti studenata i nastavnika, te na poboljšanje uvjeta studiranja i studentskog standarda,
uz uvođenje boljeg sustava skr-
Senat Sveučilišta u Zagrebu uputio je
prošloga tjedna pismo predsjednici Vlade
Republike Hrvatske Jadranki Kosor,
predsjedniku Odbora za obrazovanje,
znanost i kulturu Hrvatskog sabora dr.
Petru Selemu, ministru znanosti, obrazovanja i športa dr. Radovanu Fuchsu,
ravnateljici Agencije za znanost i visoko
obrazovanje dr. Jasmini Havranek, predsjedniku Nacionalnog vijeća za visoko
obrazovanje dr. Vedranu Mornaru i predsjedniku Nacionalnog vijeća za znanost
dr. Krešimiru Paveliću
bi o socijalnim i gospodarskim
uvjetima studiranja.
Nužan preduvjet za uspješnu
provedbu ovih mjera je dostatno
i stabilno financiranje svih temeljnih sveučilišnih djelatnosti
iz državnog proračuna. Na to je
posebno važno upozoriti u trenutku obilježenom drugom uzastopnom godinom restriktivnog
financiranja iz državnog proračuna, što značajno otežava pokrivanje troškova osnovnih sveučilišnih djelatnosti, i u potpunosti eliminira ulaganje u razvoj i nove
djelatnosti i projekte. Situacija u
kojoj čak 86 posto proračunskih
sredstava za program osnovne
djelatnosti pokriva troškove za
zaposlene dok samo 14 posto
preostaje za pokriće svih ostalih
troškova, u drastičnom je nesrazmjeru s uobičajeno prihvaćenim
kriterijem u Europi po kojem
sveučilište proračunom u kojem
na plaće odlazi više od 75 posto
novca nema mogućnost razvoja.
Stoga je hitna zadaća svih odgovornih u hrvatskom visokoobrazovnom sustavu da što prije iznađu načine za izlazak iz sadašnjeg
stanja.
Održivost osnovnih djelatnosti
na javnim sveučilištima ne smije ovisiti o tržišnim uvjetima,
posebno ne o prihodima od studentskih participacija. Nedavna
odluka Vlade RH kojom se subvencioniraju dosadašnji prihodi
od studentskih participacija na
prvoj godini preddiplomskih i
integriranih studijskih programa ohrabrujući je korak u tom
smjeru. Sveučilište u Zagrebu
zalaže se za to da se i za cijelu
realizaciju studijskih programa
u dogledno vrijeme osiguraju
takvi financijski uvjeti, dok bi
se studentske participacije trebale zadržati isključivo kao mjera
stimuliranja prolaznosti i uspješnosti u studiju. Podsjećamo da
Sveučilište u Zagrebu trenutno
iz proračunskih sredstava pokriva približno 30,5 posto ukupnih
troškova poslovanja, dok se približno 27 posto pokriva iz prihoda od studentskih participacija u
programu osnovne djelatnosti, a
ostatak se pokriva iz ostalih dodatnih prihoda.
Internacionalna prepoznatljivost europskih sveučilišta ostvaruje se tek uz njihovo stabilno i
dostatno, često i znatno obilnije,
financiranje iz državnih proračunskih izvora. Naročito važne
stavke u tom pogledu su one
koje izravno omogućuju sveučilištu razvoj i održanje međunarodnih aktivnosti kao što
su mobilnost, združeni studiji
sa stranim sveučilištima kao
partnerima, promocija vlastitih
studijskih programa u drugim
zemljama i slično. Sveučilište u
Zagrebu stoga pozdravlja odluku
Vlade RH o skorom pristupanju
programu Life Long Learning,
uključujući i program Erasmus
koji omogućuje neograničeno
sudjelovanje u međunarodno
kompetitivnoj studentskoj i nastavničkoj mobilnosti.
Normativne promjene
Navedeni reformski zahvati
ne mogu se provesti uz postojeću normativnu strukturu, zakonske akte i sveučilišni statut te iz
njega izvedene prateće normativne akte. Uz već navedene razloge treba spomenuti i potrebu
za promjenama u upravljanju
sveučilištem te u metodologiji i
raspodjeli ovlasti i odgovornosti
vezano za pripremu i provedbu
financiranja sveučilišta iz državnog proračuna.
Nužnu normativnu podlogu
potrebno je sagledati i formulirati cjelovito, uz jasno postavljene
polazne strateške smjernice. To
ima posebnu važnost iz perspektive istraživačkog i sveobuhvatnog sveučilišta kakvo je zagrebačko. Izmjene i dopune postojeće normativne podloge trebaju
biti utemeljene na modernim načelima sveučilišne autonomije,
što uključuje i odgovornost sveučilišta prema osnivaču i prema
okolini unutar koje djeluje. Odgovarajućim rješenjima ne smije
se otvoriti mogućnost vanjskog
narušavanja bilo kojeg od elemenata sveučilišne autonomije.
Sveučilište pozdravlja inicijativu, izraženu kroz nacrt prijedloga Zakona o sveučilištima
koji je nedavno predočilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja
i športa, i posebno kroz Odluku
Vlade RH o subvenciji troškova
za prvu godinu redovitih studija
na javnim visokim učilištima u
Republici Hrvatskoj u akademskoj godini 2010./2011, kojom
se nastoje uvesti načela i metodologija financiranja sveučilišta
iz državnog proračuna na tragu
pozitivnih iskustava iz pojedinih
europskih nacionalnih sustava i
praksi.
U zaključku treba istaknuti
kako su ovdje elaborirani prijedlozi promjena od ključne i presudne važnosti ne samo za Sveučilište u Zagrebu, nego i za sve
druge ustanove koje za cilj imaju
međunarodnu prepoznatljivost
svojih istraživačkih rezultata i pokazatelja uspješnosti u studijima.
Samo uz dobro organiziran nacionalni sustav s jasnim kriterijima
vrednovanja i stabilnim financiranjem Sveučilište može svojim
najuspješnijim istraživačima i
drugim članovima akademske
zajednice osigurati djelotvoran
izlazak na međunarodnu scenu,
i tako ostvariti svoj strateški cilj;
biti globalno, i posebno u Europskom visokoobrazovnom i istraživačkom prostoru, prepoznato i
priznato kao uspješno istraživačko sveučilište.
Marijan Šimeg
aktualno
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
5
www.skolskenovine.hr
OSIJEK
U
U Osijeku održan Osmi susret
pedagoga Hrvatske
Snažan iskorak prema
afirmaciji struke
organizaciji
Hrvatskoga
pedagogijskog društva i
uz suradnju Agencije za
odgoj i obrazovanje u Osijeku je
od 19. do 21. travnja održan Osmi
susret pedagoga Hrvatske, znanstveno-stručni skup na kojem je
četiristotinjak pedagoga stručnih
suradnika, profesora i diplomiranih pedagoga u predškolskim
ustanovama, osnovnim i srednjim
školama, domovima, visokim učilištima, bolnicama, medijima te
na drugim dužnostima u odgoju,
obrazovanju i kulturi, kao i studenata diplomskog i poslijediplomskog studija pedagogije, magistara i doktora znanosti iz područja
pedagogije tri dana raspravljalo o
temi pod nazivom Kriza odgoja
i⁄ili odgoj u vrijeme krize. Sudionike skupa pozdravili su dr. Marija
Omazić, prodekanica za znanstvenu i međunarodnu suradnju Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J.
Strossmayera u Osijeku, dr. Vesna
Buljubašić Kuzmanović, pročelnica Odsjeka za pedagogiju na
osječkom Filozofskom fakultetu,
Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, te Ivan
Vavra, direktor Školskih novina,
koje su bile medijski pokrovitelj
ovoga skupa.
Otvarajući skup, predsjednik
Hrvatskoga pedagogijskog društva dr. Neven Hrvatić istaknuo
je da je ono od 2002. godine do
danas učinilo snažan iskorak prema afirmaciji profesije pedagoga.
Ne samo organiziranjem sedam
godišnjih susreta na kojima je redovito sudjelovalo po nekoliko
stotina pedagoga, nego i nekoliko
regionalnih i međunarodnih znanstvenih skupova i konferencija,
kao i prvoga kongresa pedagoga
Hrvatske. Društvo je u suradnji sa
Školskom knjigom izdavač znanstvenog časopisa Pedagogijska
istraživanja koji od 2004. godine
donosi recentne priloge domaćih i
stranih autora iz područja znanosti
o odgoju. Tema susreta, prema Hrvatićevim riječima, nije slučajno
izabrana, jer je kriza odgoja već
dulje prisutna. Iako ju se ne može
lako jednoznačno odrediti, s krizom se svakodnevno susrećemo u
svome radu. Pojavni oblici su jako
različiti i o mnogima od njih se
razgovaralo na skupu.
Odgoj je vječna tema
“Ozbiljne su posljedice odgoja na svim razinama, od obitelji,
predškole, osnovne i srednje škole
do razdoblja adolescencije. Dominantna usmjerenost škole na
obrazovnu dimenziju svakako je
utjecala i na njezinu odgojnu neučinkovitost. Svako vrijeme nosi
svoje izazove koji se odražavaju
i na područje našega djelovanja, a
jedna je od značajnih odrednica cijeloga problema i kriza vrijednosti,
o čemu se isto tako razgovaralo na
ovome skupu. Nitko neće imati laganu zadaću u budućnosti u okviru
pedagoške teorije i prakse, ali imat
ćemo plemenitu dužnost da odgoj
kao temeljnu djelatnost pokušamo
izvesti iz krize“ - rekao je Hrvatić.
Istina je, probleme ne treba mesti
pod tepih, ali ako zavirimo u arhi-
Za postojeću su krizu u najmanjoj mjeri krive škole, pedagozi, učitelji
i drugi stručni suradnici, ali je vrlo često zadaća škole da rješava one
probleme koje ne rješava društvo, obitelj niti bilo koja druga institucija.
Nitko neće imati laganu zadaću u budućnosti u okviru pedagoške teorije i
prakse, ali imat ćemo plemenitu dužnost da odgoj kao temeljnu djelatnost
pokušamo izvesti iz krize - poručuju pedagozi sa svog skupa u Osijeku
ve vidjet ćemo da je pitanje odgoja
i obrazovanja vječna tema. I uvijek
je u tom segmentu bilo krize o kojoj se govorilo i o kojoj se i danas
treba razgovarati. No, svakako se
može reći da su za postojeću krizu
u najmanjoj mjeri krive škole, pedagozi, učitelji i drugi stručni suradnici, ali i da je vrlo često zadaća
škole da rješava one probleme koje
ne rješava društvo, obitelj niti bilo
koja druga institucija. Škola je najbolja košarica u koju svi nabacaju
svoje probleme - od roditelja, koji
nemaju vremena baviti se vlastitim
djetetom ni u odgojnom ni u obrazovnom smislu, do svih drugih
koji jedino mogu optuživati školu,
agencije ili resorno ministarstvo.
Upravo bi zato kriza trebala biti
pokretač pozitivnih promjena, poticaj da se susretnemo s krizom i
da svi postanemo odlučniji napraviti zaokret i pokrenuti kvalitetne
promjene. U tih nekoliko rečenica
dalo bi se svesti sva ona plenarna izlaganja kao i rad sudionika
Osmog susreta u pet radionica.
U svom uvodnom izlaganju pod
naslovom Odgoj redivivus dr. Vlatko Previšić govorio je o odgoju kao
trajnoj kategoriji i čovjekovoj prirodnoj potrebi. Postavio je u svom
izlaganju brojna pitanja: zašto odgoj treba ponovno aktualizirati;
tko danas odgaja i tko treba odgajati; je li nastavnik osposobljen i
dovoljno motiviran za odgojni rad;
propitivao je odnos između pedagoške prevencije i socijalne terapije. Govorio je o odgoju između
namjernog i slučajnog čina, o tome
da je odgoj temeljna društvena kategorija, ali i o tome da je odgoj
uvijek proces koji se zbiva planski i svjesno sa svrhom čovjekova
optimalnog razvoja te na kraju i o
odgoju u kurikulumu suvremene
škole. U predavanju naslovljenom
Nova paradigma obiteljskog odgoja dr. Dubravka Maleš je istaknula
tezu da je obiteljski život u suvremenom društvu vrlo specifičan i
da bi odgovorio zahtjevima koji se
pred njih postavljaju od roditelja
se očekuje da poznaju zakonitosti
i obilježja dječjeg razvoja, da pridaju punu pozornost potrebama i
sposobnostima djeteta, da poznaje načine njihova zadovoljavanja
i poticanja, da posjeduju vještine
potrebne za uspješno odgojno djelovanje, da budu u stanju odabrati
najbolje za svoje dijete i da surađuju s onima koji izvan obitelji skrbe
o njihovu djetetu. Prema njezinim
riječima, odgoj prestaje biti proces
kojemu je cilj postizanje djetetove
poslušnosti, već je to proces komunikacije i interakcije između
roditelja i djeteta. Dobar roditelj
je onaj koji poštuje, štiti i promiče
prava djeteta, odnosno postupa u
najboljem interesu djeteta.
Duhovno
osiromašenje
Dr. Zlatko Miliša u svom izlaganju pod naslovom Kriza odgoja i
ekspanzija suvremenih ovisnosti
govodi u vezu stilove roditeljskog
odgoja i suvremenih ovisnosti,
analizira aspekte odgojne krize s
obzirom na tipove odgoja te tvrdi
da krize vrijednosti potiču krizu
odgoja, da promjene ponašanja
podrazumijevaju promjenu vrijednosti te da su ovisnosti posljedica
dokoličarenja kao doktrine konzumerizma.
Kao i za svaki kurikulum, tako i
za kurikulum odgojnog djelovanja
važno je temeljito vrjednovanje
odgojne situacije. Školski pedagog
može na osnovi znanstvene pedagoške metodologije u sudjelatnosti s učiteljima izraditi prikladne
instrumente koji kasnije služe za
vrjednovanje nastalih promjena.
Postupnim prikupljanjem takvih
sredstava nastaje čitav instrumentarij za vrjednovanje odgojnog
rada škole, naglasio je dr. Vladimir
Jurić u izlaganju pod naslovom
Školski pedagog i odgojna funkcija škole, a dr. Vedrana Spajić Vrkaš
u svom izlaganju Školska kultura i
aktivno građanstvo: rezultati istraživanja usmjerila se na tipove škola u Hrvatskoj koji su dobiveni kao
rezultat istraživanja u području odgoja i obrazovanja za demokratsko
građanstvo provedenog na nacionalnom uzorku učenika osnovnih
škola.
Dr. Anita Klapan govorila je
na temu Duhovno osiromašenje
- problem odgoja te naglasila da
pedagoška analiza problema siromaštva nikako ne smije zanemariti
duhovno siromaštvo koje je vrlo
prisutno u suvremenom društvu i
kojemu su kroz najrazličitije utjecaje izloženi djeca i mladi, što
samo svjedoči o tezi da je na djelu i osiromašenje odgoja. U svom
izlaganju pod naslovom Doprinose li mediji krizi odgoja? dr. Maja
Ljubetić pokazala je da je današnji
život nezamisliv bez medija koji
imaju i pozitivne i negativne učinke na svakog pojedinca. Tim su
učincima posebno izložena djeca
i iako brojna istraživanja pokazuju da roditelji pokušavaju ograničiti izloženost djece medijima, ti
napori nisu dovoljni pa djeca sve
više vremena provode uz medije
negoli u druženju s vršnjacima ili
roditeljima. Sve veća zaokuplje-
nost djece medijima negativno se
odražava na odnos roditelja i njegova djeteta, oslabljuje roditeljsku
odgojnu ulogu, dovodeći do krize
odgoja.
Dr. Marko Palekčić govorio je o
odgojnoj nastavi kao nastavi koja
učenike ne oprema pukim kompetencijama nego ima povratan
utjecaj na samog učenika, pa ona
i odgaja i obrazuje, a dr. Slavica
Bašić govoreći o pedagoškim konzekvencama krize odnosa djece i
odraslih ističe da se proturječja koja
su imanentna procesima moderniziranja zrcale kako u promjenama
odrastanja tako i u promjeni generacijskih odnosa, odnosa između
djece i odraslih. Djeca postaju sve
slobodnija, njihovi prostori odlučivanja su sve širi te tako postaju sve
odgovornija za oblikovanje vlastitog indetiteta. Dr. Vesna Buljubašić Kuzmanović govorila je o interaktivnom pristupu u pedagoškoj
prevenciji te iznijela neke primjere
iz prakse, odnosno iz školske prevencije koja se shvaća kao pedagoška i zaštitna intervencija radi
pozitivnog usmjeravanja razvoja i
odgoja djece i mladeži.
Bogata rasprava
u pet radionica
Sudionici su imali priliku raspravljati i razmijeniti iskustva
u nekoliko tematskih radionica.
Tako se u radionici predškolskog
odgoja raspravljalo o krizi obiteljskog i ranog odgoja, o vrijednosti
sustava roditelja i odgojitelja i vrijednosti dvosmjerne komunikakcije. Djeca su sve dulje u vrtiću i
sve su manje s roditeljima koji ih i
tada vode u institucije i sve manje
vremena provode s njima. Jednom
rječju, roditelji se ne snalaze u odgoju pa funkciju odgoja sve više
preuzimaju mediji. U radionici za
pedagoge osnovne škole razgovaralo se o tome je li odgoj u osnovnoj školi zanemaren i istaknuto je
da u odgoju sudjeluje i obitelj i
vanjski čimbenici, posebno škola
kao kompetentna nadopuna obiteljskom odgoju. Istaknuta je potreba razvoja učiteljevih socijalnih
i emocionalnih kompetencija kako
bi poticali razvoj tih kvaliteta i kod
djeteta. Govorilo se i o epidemiji
popustljivog odgoja kojoj je uzrok
prezaposlenost roditelja, o lošoj
suradnji sa školom. Zaključeno je
da školski pedagog u suradnji s
učiteljima promišljaju i oblikuju
kurikulum socijalnih kompetencija i kurikulum interkulturalnih
odnosa.
U srednjoškolskoj radionici
govorilo se o adolescentskim odgojnim krizama, a istaknuta je
evidentna potreba za novim kulrikulumom, da definiranje odgojnoobrazovnih i društvenih vrijednosti mora biti vidljivo i u kurikulumima, udžbenicima, pa i u samoj
nastavi. Vrlo je važno izgrađivati
partnerske odnose kako između
učenika, učenika i učitelja, s roditeljima i izvanškolskim institucijama, jer sve će to pomoći u ostvarivanju odgojnih zadaća škole.
O svemu opširnije u jednom od
sljedećih brojeva Školskih novina.
Marijan Šimeg
aktualno
6
www.skolskenovine.hr
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
ŠKOLA STVARALAŠTVA
Od 17. do 24. travnja održano
21. Novigradsko proljeće
“Cirkus” naš svagdašnji
Zasigurno će više od svega u srcima svih sudionika ovogodišnjega Novigradskog proljeća ostati
jedno novo iskustvo druženja, suradnje, inspirativnog rada na zajedničkim projektima i temama,
puno novih prijateljstava, novih ljubavi, spoznaja o vlastitim sklonostima i dometima, puno lijepih
uspomena i emocija vezanih za školu stvaralaštva
N
ovigrad, gradić u Istri smješten na pola puta od Poreča
do Umaga, zasigurno prije
dvadesetak godina nije ni sanjati
mogao o tome da će postati središte
stvaralaštva djece u jezično-umjetničkom području. A dogodilo se
upravo to. Istina, sve je krenulo danas jako davne 1976. godine kada
je pokojni prosvjetni savjetnik Mirko Todorić pokrenuo manifestaciju
koja se zvala Listopad u Novalji,
smjestio ju u Novalju na otoku
Pagu i krenuo zajedno s kreativnimučiteljima i učenicima propitivati
tezu o mogućnosti ili nemogućnosti
integracije i korelacije programa i
sadržaja u jezično-umjetničkom
području, kako u redovnoj nastavi
tako i u izvannastavnim aktivnostima. Do 1989. godine sve se odvijalo idilično na otoku Pagu, a onda je
Listopad ostao beskućnik kojega je
prigrlio Novigrad. Projekt je ostao
gotovo isti, samo je promijenio ime
i termin održavanja pa smo tako
dobili Novigradsko proljeće, koje
je od 17. do 24. travnja već 21. puta
ugostilo novu generaciju probranih
učiteljica i učitelja, učenika i učenica koji su u Novigrad došli naučiti
puno novoga o stvaralaštvu u dramskom, novinarskom, literarnom,
glazbenom, recitatorskom i likovnom stvaralaštvu, ali i zajedno sa
svojim mentorima raditi neke stvari
koje im redovni školski sustav jednostavno ne može ponuditi.
Ove godine tako se u Novigradu
našlo oko tristo učenika i pedesetak učiteljica hospitantica koji su
prema vlastitim afinitetima bili
podijeljeni u 21 radionicu: dvije
literarne (voditelji Vlatko Majić i
Miroslav Mićanović), izradu slikovnice (Sonja Ivić), tri scenske
(Jadranka Krušlin-Korda, Vera
Pišćević, Vanja Matujec), filmsku
(Staša Čelan), novine na internetu
(Nora Krstulović), radijsku (Srđan
Nogić), videodokumentarnu (Josip
Krunić), skladateljsku (Mirjana
Žužić), radionicu orkestralne glazbe (Anita Pregelj) i pjevanja (Doris
Kovačić), plesnu (Irena Đurkesac),
grafičku (Melinda Kostelac), keramičku (Boris Roce), kostimografsku (Sandra Ban), klasično
slikarstvo (Alma Dujmović), slikarsko-scenografsku (Theodor de
Canziani), fotografsku (Borislav
Božić) i lutkarsku (Marijana Županić–Benić).
Škola iz nekoga
drugog filma
Kako je to još od samih začetaka
davne 1976. godine ustanovljeno i
uobičajeno, sve radionice radile su
na istu temu. Ovogodišnja je imala
naslov Cirkus i bila je doista inspirativna za sve radionice i njihove
sudionike. Sve je bilo inspirirano
cirkuskim šatorom, klaunovima,
artistima, žonglerima, životinjama,
a bilo je i nekih suvremenih prispodoba, onako, samo u tragovima
i natuknicama, ali ipak dovoljno
jasno da bismo mogli prepoznati
o kome se radi, koju osobu iz javnog života učenici parafraziraju ili
bockaju, gdje je to najveći cirkus i
kako ga to vide kreativni osnovci.
I kako to dolikuje cirkusu, sve je
bilo raspjevano, puno boja, vedrine bez obzira na to radilo se o stihu, kostimu, pjesmi, novinarskom
tekstu, grafici, keramici, plesnom
koraku ili kadrovima videouradaka. Jer, sve su se radionice u svojoj
produkciji vrtjele oko istog motiva,
cije za odgoj i obrazovanje koja je
uz Osnovnu školu Rivarela i suorganizator škole stvaralaštva. Svake
godine svrate na tu manifestaciju
dječjeg stvaralaštva i brojni ravnatelji osnovnih i srednjih škola ne bi
li vidjeli nešto novo, dobili kakvu
ideju za nešto slično u svojoj školi.
Nabrojati sve ono materijalno
stvoreno za vrijeme ovogodišnje
škole stvaralaštva gotovo je nemoguća misija. Arhiv Novigradskog
proljeća bogatiji je za sate videozapisa gotovo svih sedmodnevnih
događanja, za desetke prekrasnih
keramika i grafika, za desetke kostima, za sate i sate radijskih emisija.
Valja spomenuti pune kajdanke zapisanih nota, zbirku poezije iz literarne radionice, puno plesa, recitacija, scenskih igara, fotografija.
Završna svečanost koja se tradicionalno održavala u mjesnoj kinodvorani na kojoj se uvijek pokazivalo
sve ono što je učinjeno tijekom sedam dana i nikad se nije znalo tko
je oduševljeniji i razdraganiji – svi
sudionici Novigradskog proljeća ili
Novigrađani koji ih dva desetljeća
ugošćuju kao svoje najmilije i pomno prate svaki njihov rad – ove je
godine izostala u onom klasičnom
obliku. Naime, mjesna kinodvorana u toliko je derutnom stanju da
je upravo u tijeku njezina temeljita
obnova pa su učenici zadnjeg dana
priredili mimohod ulicama ovoga prekrasnoga istarskoga gradića
kako bi svojim vjernim domaćinima pokazali barem dio onoga što su
radili u proteklom kreativnom tjed-
surađivale međusobno u realizaciji vlastitih zamisli i stvarale često
uobičajene i očekivane, a ponekad
posve neočekivane i pomalo neobične spojeve. Što za Novigradsko
proljeće nije nimalo čudno. Čudno
bi bilo da takvih čudnih spojeva
nema! I to je dokaz da su sve radionice otvorene, spremne na eksperimentiranje, na propitivanje onoga
davno postavljenog pitanja na koje
je još prije 34 godine u Novalji dan
pozitivan odgovor, ali i dokaz da
učiteljima i njihovim kreativnim
učenicima takvog propitivanja i
traženja novih granica i obzora nikada nije dosta.
Prepuni arhivi,
prepuna srca
Osim toga, tijekom sedam dana
svi žive i rade u posebnoj školi, u
kojoj nema školskog zvona ni ocjena, u kojoj nema ljutitih učitelja ni
namrgođenih ravnatelja, u kojoj je
sve vrlo ugodno, opušteno, veselo,
kreativno i na neki poseban način
pomaknuto. Tu se uvijek nauči puno
novoga, a steknu se i mnoga nezaboravna prijateljstva. Svrate na taj
svojevrsni odgojno-obrazovni poligon i visoki dužnosnici, kojih je u
posljednje vrijeme sve manje, ali je
zato redovan posjetitelj Novigrada
Vinko Filipović, ravnatelj Agen-
nu. No, zato su sve radionice imale
prezentacije svoga stvaralaštva u
svom radnom ambijentu, u prostorima škole domaćina koja je tjedan
dana izgledala kao veliko radilište.
Sve su prezentacije bile nabijene
emocijama i pune neke posebne
pozitivne napetosti i razdraganosti
koja se pamti.
Zasigurno će više od svega u srcima svih sudionika ovogodišnjega
Novigradskog proljeća ostati jedno
novo iskustvo druženja, suradnje,
inspirativnog rada na zajedničkim
projektima i temama, puno novih
prijateljstava, novih ljubavi, spoznaja o vlastitim sklonostima i dometima, puno lijepih uspomena i
emocija vezanih uz školu stvaralaštva, koje su uvijek zaogrnute suzama tuge i radosti. Tugom zbog toga
što je bilo lijepo i trajalo prekratko i
radošću i srećom zbog spoznaje da
će se isto ili slično iskustvo ponoviti
na nekom kreativnom vikendu tijekom idućih mjeseci ili, pak, na novom Novigradskom proljeću koje
će na isto mjesto stići za otprilike
godinu dana. I na kojem će se okupiti neki novi i mnogi stari klinci da
stječu neke nove kompetencije, da
stvaraju, da uče zanat, da uče život,
sreću i ljubav uzimanja i davanja u
uvijek neponovljivim i svježim radionicama Novigradskog proljeća.
Tekst i snimke Marijan Šimeg
aktualno
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
7
www.skolskenovine.hr
PRED©KOLSKI ODGOJ
Djeca i spavanje
Zdravi snovi za zdrav život
“Vrijeme je za spavanje“, kaže
mama svom šestogodišnjem sinu
Marku, koji mazno moli: “Samo
još malo mama, još jedan crtić.“
Uobičajeni je to večernji scenarij
u jednoj obitelji. Kada i koliko
dijete treba spavati, kada ustajati
i kada ići na počinak? Svakodnevnica je to milijuna roditelja koji se
s tim problemom nose na različite načine. Naravno, koliko djece,
toliko navika. Neki su spavalice,
neki ranoranioci, nekima je potrebno malo sna, a neki nikako ne
žele spavati u vrtiću.
Individualne
potrebe za snom
Psihologinja u DV Kustošija
Dijana Frančešević ističe da je
san važan čimbenik u odmoru i
obnavljanju energije organizma te
je nužan za normalno funkcioniranje. Nedostatak sna može dovesti
do hiperaktivnosti, problema u
ponašanju te slabije koncentracije. Pedagoginja Arijana Plahutar
i psihologinja Sanja Ivanušević u
DV Hrvatski Leskovac, pak, navode da svaka životna situacija na
koju nailazimo u dječjem vrtiću
treba biti pedagoški osmišljena i
odgojno djelovati na dijete kako
bi se osigurao cjelovit razvoj djeteta.
- Jedna je od takvih životnih situacija i dnevni odmor djece. To je
ujedno vrlo osjetljivo životno područje, budući da kod djece često
izaziva negodovanje i odbojnost
te dovodi do otvorene averzije
prema dječjem vrtiću i svemu što
je s njim povezano - kažu Plahutar
i Ivanušević.
Naše sugovornice navode da novorođenče spava od 16 do 20 sati
na dan, a kako dijete raste njegova
se potreba za snom smanjuje. U
prosjeku, kod djece u dobi između
jedne i tri godine potrebno je od
12 do 15 sati sna, a u dobi od tri do
šest godina od 10 do 12 sati sna.
- Važno je naglasiti da je potreba
za snom individualna kod svakog
djeteta. Odmor i spavanje nisu životne funkcije koje možemo ugurati u kvantitativnu shemu i reći da
postoji samo jedna određena količina sna, dnevno potrebna svakom
čovjeku, odnosno djetetu. Primjerice, neki će se pojedinac osjećati svježe i sposoban za cjelovito
funkcioniranje i nakon samo pet
sati sna, a nekom je za isti način
funkcioniranja potrebno od 10 do
12 sati spavanja. Isto tako, jedan
će nam dan biti potrebno više sna,
drugi manje. Što se tiče dnevnog
sna, iako svatko ima potrebu za
smirenjem i odmorom u toku dana,
većina petogodišnjaka i šestogodišnjaka nemaju potrebu za dnevnim snom. U skladu s tim novijim
spoznajama i iskustvima u praksi
kojima se te spoznaje potvrđuju
važno je ostvariti fleksibilnost te
prepoznati i prilagoditi se individualnim potrebama djeteta koje
mogu varirati iz dana u dan, iako
će postojati određena dosljednost
u potrebi kroz vrijeme - kaže Dijana Frančešević.
Fleksibilni
dnevni odmor
Na upit kakve su pojavnosti kod
djece najčešće kod spavanja u vrtiću Frančešević kaže:
- Spavanje u vrtiću termin je koji
Oko 85 posto šestomjesečne djece i 90 posto devetomjesečne
spava cijelu noć. No, bebe u dobi od od devet mjeseci do dvije godine često se bude, u prosjeku dva puta noću, iako ih se većina
sama smiri i ponovo zaspi, bez da plačem ili na neki drugi način
signaliziraju okolini da su budne pa roditelji takvo buđenje ne
zamjećuju
smo izbacili iz upotrebe. Umjesto
tog naziva koristimo prikladniji
izraz - fleksibilni dnevni odmor.
Fleksibilni dnevni odmor znači
da dijete ne mora nužno spavati
nego se može odmarati kroz mirnije aktivnosti, ležanje u krevetu i
slušanje priča ili umirujuće glazbe. Vremensko trajanje dnevnog
odmora prilagođavamo individualnim potrebama djeteta. Ako je
djetetu potrebno pola sata odmora,
cilj je omogućiti mu da se odmori
koliko mu je potrebno. U slučaju
da se dijete prisiljava da ostaje u
krevetu, a ono nema potrebu za
tim, dosadno mu je i nepoticajno
te na različite načine skreće pažnju na sebe: odlazi učestalo na
zahod, ističe da je žedan, uznemirava drugu djecu, zapitkuje kad će
mama doći po njega, gleda tupo
u plafon.
Najvažniju ulogu u fleksibilnoj
organizaciji dnevnog odmora ima
odgojitelj, koji treba znati prepoznati djetetovu potrebu za vrstom
odmora i stvoriti određene preduvjete za takav odmor. U nalaženju
najboljeg rješenja potrebna je suradnja odgojitelja, djeteta i roditelja. Odgovarajući na pitanje što s
djecom koja ne žele spavati i postoji li mogućnost da ne spavaju u
vrtiću, Frančešević ističe da u DV
Kustošija nastoje prostorno-materijalnu organizaciju postaviti tako
da dijete, sukladno svojoj potrebi,
u svako vrijeme može birati različite vrste aktivnosti, među kojima su i one u centrima opuštanja
(opuštajuća glazba, slikovnice) i
centrima osame. Plahutar i Ivanušević navode da stvaranje uvjeta
za provođenje dnevnog odmora
započinje nakon ručka i tijekom
obavljanja osobne higijene.
Potrebna umirujuća
atmosfera
- Potiče se stvaranje umirujuće
atmosfere koja će dijete dovesti do
umirivanja organizma i pripremu
za dnevni odmor. Komunikacija s djetetom u vrijeme pripreme
za odmor mora biti neposredna i
bliska, tiha i umirujuća uz nježne
dodire. Tijekom pripreme djeteta za dnevni odmor izbjegavamo
lekcije osamostaljivanja putem
pokušaja i pogrešaka u svlačenju
i oblačenju. Radije djetetu sugeriramo što i kako činiti uz demonstraciju i praktično pomaganje te
pozitivno potkrjepljenje, navode
Plahutar i Ivanušević te dodaju da
su važne aktivnosti i sadržaj koji
se djeci nudi prije spavanja.
- Potrebno je odabrati sadržaje
kojima je razina aktiviteta sužena, poruka motivacijski djeluje na
uspavljivanje, a dijete doživljava
osjećaj poznatosti, bez većih senzornih podražaja. To su sadržaji
kojima je cilj opuštanje i maštanje te koji dijete postepeno uvode
u san. U skupinama gdje je utvrđena potreba za dnevnim snom
samo nekolicine djece ili ta potreba ne postoji kontinuirano, treba
osigurati izdvojeni i smireniji dio
sobe dnevnog boravka skupine u
kojem će se potreba za dnevnim
odmorom nesmetano zadovoljavati. Umirujuća atmosfera postiže se zajedničkim aktivnostima
opuštanja i maštanja koje će dje-
cu s potrebom dnevnog odmora
umiriti i po potrebi uvesti u san, a
djeci bez potrebe dnevnog odmora donijeti ugodne trenutke smirivanja, a uz to razvijati osjećaj za
potrebe druge djece i shvaćanje
da, iako oni sami nemaju potrebu
za snom, trebaju biti obzirni prema drugoj djeci koja tu potrebu
imaju. Vježbe opuštanja i maštanja mogu se provoditi dvadesetak
minuta, što je dovoljno za umornu
djecu da se opuste i zaspu. Nakon
toga, biraju se aktivnosti za djecu
koja nemaju potrebu za dnevnim
snom.
Noćne more,
mjesečarenje, apneja
Frančešević navodi da su problemi kod spavanja uobičajeni u
predškolskoj dobi.
- Najčešće su noćne more, parasomnije i apneja. Navedeni poremećaji se uglavnom događaju za
vrijeme noćnog spavanja, dakle u
vrtiću nisu prisutni. U parasomnije najčešće ubrajamo noćni strah i
somnabulizam, odnosno mjesečarenje, a povezane se s nezrelošću
središnjega živčanog sustava i s
vremenom ih pojedinac preraste.
Ponekad su uzroci u temperamentu djeteta, osobinama roditelja,
odnosu roditelja i djeteta, odnosima s okolinom, vanjskom ili
nekom drugom podražaju. Noćne
more se odnose na ponavljanje
zastrašujućih snova koje završava
buđenjem. Noćni strahovi su epizode iznenadnih ustajanja djeteta
koja su praćena plakanjem, vrištanjem, ustajanjem i strahom. Kod
mjesečarenja dijete je smanjene
sposobnosti odgovora na podražaje, pokušaje komunikacije i razbuđivanja. Apneja, prestanak disanja u snu, nešto je rjeđi problem
i uglavnom je posljedica kolapsa
mišića relaksiranih tijekom sna
koji zatvore dišne putove i prekinu disanje, ponekad i dulje od 10
sekundi, ili nešto rjeđe posljedica
pogrešnih signala koje šalje mozak. Za ovaj tip poremećaja dobro
je posjetiti liječnika kako bi se
učinile određene intervencije. Posljedice navedenih poremećaja su
loš san i neispavanost, što utječe
na kvalitetu funkcioniranja djeteta
- kaže Frančešević.
Plahutar i Ivanušević ističu da
su noćna buđenja česta kod jednoipogodišnje djece.
- Najčešće predstavljaju razvojnu fazu i prolaze spontano. Kako
je dijete starije, noćna su buđenja
sve rjeđa i kraća. Istraživanja su
pokazala da oko 70 posto tromjesečne djece spava noću od ponoći
do 5 sati bez buđenja. Oko 85 posto šestomjesečne djece i 90 posto
devetomjesečne spava cijelu noć.
No, bebe u dobi od od devet mjeseci do dvije godine često se bude,
u prosjeku dva puta noću, iako ih
se većina sama smiri i ponovo zaspi, bez da plačem ili na neki drugi način signaliziraju okolini da su
budne pa roditelji takvo buđenje
ne zamjećuju.
Nedostatak sna
vodi poremećaju
Smatra se da je noćno buđenje
problem ako se beba budi i plače
noću pet ili više puta, a poremećaj
traje dulje od tri mjeseca. Dijete
koje se noću češće budi obično
ima problema i s odlaskom na
spavanje. Odlazak u krevet i usnivanje predstavlja odvajanje od
roditelja, što može izazvati separacijsku tjeskobu kod djece, ali i
kod roditelja. U obiteljima u kojima oba roditelja rade upravo je
večer jedino vrijeme za druženje
te su djeca navečer dulje budna,
što ne znači da dijete ima probleme usnivanja.
Često su problem ponovnog
usnivanja tijekom noći iste prirode
kao i problemi usnivanja prilikom
odlaska u krevet navečer - dijete
se zbog tjeskobe i straha od mraka
boji samo ostati u krevetu ili bi se
igralo. Manja djeca traže iste rituale kao i kod odlaska na spavanje:
nošenje, pjevušenje... Starija djeca
odlaze roditeljima u krevet, traže
gledanje televizije ili čitanje priče. Preporuča se da način vraćanja
djeteta u san bude isti kao i kod
usnivanja navečer.
Plahutar i Ivanušević ističu
da nezadovoljavanje potrebe za
snom, kao i ostalih bioloških potreba, može dovesti do značajnih
poremećaja kod djeteta.
- Dijete koje iz bilo kojeg razloga
ne može zadovoljiti svoju potrebu
za snom često je razdražljivo i neraspoloženo, lošeg apetita, lakše
obolijeva. Značajno je spomenuti
da dnevni san ne može nadoknaditi gubitak noćnog sna kod djeteta.
Stručnjaci preporučuju spavanje
u prozračenoj prostoriji bez buke,
u odjeći koja ne sputava, po mogućnosti bez jastuka i to najmanje
jedan sat poslije jela - navode Plahutar i Ivanušević.
I. B.
aktualno
aktualno
8
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
Smanjene upisne kvote
na osječkom sveučilištu
OSIJEK - Ekonomski i Pravni fakultet u Osijeku
zbog hiperprodukcije ekonomista i pravnika na tržištu rada donijeli su odluku da u idućoj akademskoj
godini smanje upisne kvote za desetak posto. Prema
novim kvotama, Ekonomski će fakultet u akademskoj 2010./2011. godini upisati 545 studenata na
sveučilišnom te 510 na stručnom studiju, dok će na
Pravnom fakultetu primati 352 na sveučilišnom i 200
na stručnom studiju. Senat Sveučilišta Josipa Jurja
Strossmayera prihvatio je na sjednici u ponedjeljak
ove, ali i upisne kvote ostalih fakulteta, pa će tako
na osječko sveučilište biti upisano 4188 studenata.
Osim toga, Senat je potvrdio i da će brucoši biti oslobođeni plaćanja školarina, ali će preddiplomski studij
moći završiti potpuno besplatno, ako svake godine
polože sve ispite. Ako to ne uspije, morat će plaćati
sljedeće godine studija, u iznosu koji će biti posebno
određen.
Kratki rez protiv nasilja
među vršnjacima
SISAK - Projekt Kratki rez, koji su s ciljem sprečavanja i zaustavljanja vršnjačkog nasilja pokrenuli
Odjel za djecu i mlade Gradskog društva Crvenoga
križa Sisak, Centar za socijalnu skrb Sisak i PU sisačko-moslavačka, iz Siska se proširio i na moslavački
dio županije. Pod pokroviteljstvom i u organizaciji
Policijske postaje Kutine, prošlog je tjedna održano
predstavljanje Kratkog reza ravnateljima i djelatnicima svih odgojno-obrazovnih ustanova s područja
Kutine, Popovače i Velike Ludine. Kako je kazano na
predstavljanju, najvažnija je brzina reagiranja na vijest o međuvršnjačkom nasilju ili nasilju nad djecom
i mladima. Žrtvi nasilja brzom i djelotvornom akcijom
moramo dati do znanja da nije sama i da će dobiti
odgovarajuću zaštitu, a nasilniku pokazati da se nasilje ne isplati, da nakon nasilja slijede sankcije i osuda društva. Program Kratki rez ima šest koraka, od
identifikacije mogućih žrtava i počinitelja vršnjačkog
nasilja, prikupljanja obavijesti, upoznavanja djelatnika škole te na kraju ključnog trenutka, razgovora sa
žrtvom i počiniteljem kako bi im se dalo do znanja da
su sami odgovorni za svoje ponašanja i da će samim
tim snositi i posljedice.
ZAGREB
Donacija računalne opreme
i knjiga za kninske učenike
KNIN - Vrijednu donaciju računalne opreme i knjiga
dobila je Knjižnica u srednjoj školi Lovre Montija u
Kninu. Na upriličenoj svečanosti donaciju su uručili predstavnici UNHCR-a u Hrvatskoj, predstavnica
Veleposlanstva Kraljevine Švedske i izvršna ravnateljica Nordijske gospodarske komore u Hrvatskoj. Darovane knjige i računalnu opremu koristit će učenici i
nastavnici obiju kninskih srednjih škola, Lovre Montija i Strukovne škole Kralja Zvonimira, koje se nalaze
u istoj zgradi. UNHCR i Nordijska gospodarska komora prepoznali su knjižnicu ovih škola kao središnje
mjesto okupljanja mladih Knina i okolice te potrebu
za modernizacijom i informatizacijom knjižnice kako
bi mladima pružila nove i zanimljive sadržaje. Sredstva za nabavu knjiga i računala prikupljena su prošle
godine na proslavi nordijskog blagdana Midsummer,
koju je organizirala Nordijska gospodarska komora u
Hrvatskoj u suradnji s UNHCR-om.
I. B.
Otvorena izložba
Tradicija i suvremenost
Narodni obrti − postupci,
alati i predmeti
U
organizaciji Udruge hrvatskih učitelja likovne
izobrazbe - UHULI, iz
Zagreba, i pod pokroviteljstvom
Ministarstva znanosti, obrazovanja
i športa Republike Hrvatske, Ministarstva zaštite okoliša, prostornog
uređenja i graditeljstva i Gradskog
ureda za socijalnu zaštitu i osobe
s invaliditetom, u subotu, 24. travnja, u Muzeju Mimara u Zagrebu,
otvorena je 10. po redu izložba
dječjih likovnih radova pod nazivom “Tradicija i suvremenost
− otvori oči i vidi svijet“. Tema
ovogodišnje izložbe bili su narodni obrti.
A zašto su odabrani upravo narodni obrti, od postupaka, do alata i samih predmeta, objasnio je
Emil Robert Tanay, predsjednik
UHULI−a i redoviti profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
− Stalo nam je da djecu vratimo korijenima koji su još uvijek
u nama i da te korijene predamo
u nasljeđe našoj djeci. Osim toga
izložba nosi u sebi i neizbježnu
edukativnu dimenziju koju je prepoznalo i Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa koje je i pokrovitelj ove manifestacije. Izložba se usredotočuje na promatranje
i naglašava različitost perspektiva,
upotrebe metafora i sintezu dječjeg
doživljaja − istaknuo je Tanay na
otvaranju izložbe u Muzeju Mimara.
Natječaju se odazvalo 225
osnovnih škola i 5 centara za djecu s posebnim potrebama. Pristigla
su 2943 učenička rada, a 462 rada
Stručni skup o obrazovanju
za održivi razvoj
OREBIĆ - Na Pelješcu je u okviru projekta očuvanja okoliša u jugoistočnom Sredozemlju SEMEP održan stručni skup za profesore hrvatskih osnovnih i
srednjih škola. Glavna je tema ovogodišnjeg skupa,
organiziranog u Orebiću, bila posvećena desetljeću
UN-ova obrazovanja za održivi razvoj. Uz upoznavanje kulturnih, prirodnih i povijesnih znamenitosti
poluotoka Pelješca, raspravljalo se o provedbi ideje
održivog razvoja u nastavi. Uz predavanja i radionice, sudionici su pod stručnim vodstvom botaničara
dr. sc. Nenada Jasprice posjetili planinu Monte Vipera sve do njezina najvećeg vrha, Sv. Ilije na 961
metar nadmorske visine. O kulturno-povijesnim znamenitostima Pelješca govorio im je povjesničar dr.
sc. Vinicije Lupis.
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
odabrano je za izložbu. Povjerenstvo za prosudbu odabralo je najbolje radove, dodijelilo 5 nagrada
i 22 pohvale učenicima te diplome
likovnim pedagozima i školama.
Nagrađeni su Ivana Divjak, 7. razred OŠ Ljubo Babić, Jastrebarsko (učiteljica: Ivana Strmečki
Vučina), Lucija Kovačić, 6. razred OŠ Petrijanec, Petrijanec
(učiteljica: Katarina Kolarić),
Luka Čorić, 6. razred OŠ Vladimir Nazor, Đakovo (učiteljica:
Vesna Čengić), Petra Jukić, 3.
razred OŠ Starigrad, StarigradPaklenica (učiteljica: Nataša
Dokoza) i Maria Zelenika, 3. razred OŠ Dolac, Rijeka (učiteljica: Doris Turina).
Pozdravnim riječima nazočnima su se obratile i Zorana
Uzelac, šefica Odsjeka za socijalnu zaštitu Gradskog ureda za
socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, Maja
Brkljačić, direktorica školskog
programa Školske knjige, glavnog sponzora izložbe, i Mira
Zovko, viša savjetnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja
i športa, koja je i otvorila izložbu. Program otvaranja izložbe
svojim su nastupom oplemenili
članovi dječjeg folklora KUD-a
“Josip Kozarac“ iz Josipovca i
KUD-a “Braća Banas“ iz Josipovca Punitovačkog, koji su
pod vodstvom svoje učiteljice i
voditeljice prof. Anice Popović
izveli splet slovačkih dječjih igara.
I. Rodić
Predstavljena monografija Zagrebački mališani
P
Mališani pjevaju
trideset godina
rošlog je tjedna predstavljena monografija najstarijega hrvatskoga dječjeg zbora Zagrebačkih
mališana. Monografija pod naslovom Zagrebački mališani - 30 godina govori o bogatoj prošlosti ovoga zbora, koji je u proteklih trideset godina održao više
od 1000 koncerata i kroz koji je prošlo više od 5000
mališana. Uz pjesme Zagrebačkih mališana odrastala
su brojna djeca i, naravno, sami mali izvođači, koji su
samo u dvorani Vatroslava Lisinskog nastupili čak 100
puta, najčešće u humanitarne svrhe. Tko danas od već
odraslih ljudi, a i njihove djece, ne pjevuši pjesme koje
su svakome u uhu, poput hitova Kad si sretan, Šubi
dubi, Nije lako bubamarcu, Zvončići, Avanture maloga
Juju, Kišobran za dvoje...
Zagrebački su mališani tijekom trideset godina postojanja objavili 25 nosača zvuka, što je doista impresivno. Prošle, jubilarne godine svoju su 30. godišnjicu
obilježili i velikim koncertom u dvorani Vatroslava
Lisinskog, koja je bila popunjena do posljednjeg mjesta. Naravno, za svoj su rad dobili i brojne nagrade, od
kojih se posebno ističe Nagrada grada Zagreba njihovu
osnivaču i voditelju, profesoru Zlatku Kubiku. Osim
toga, profesor Kubik nagrađen je i Ordenom Danice
hrvatske s likom Antuna Radića.
Profesor i glazbenik, pedagog Zlatko Kubik osnovao
je zbor 12. ožujka 1979. godine. Od samog osnutka
usmjeren je na rad s djecom predškolske i prvoškolske
dobi, djece od četiri do osam godina. U to doba u Za-
grebu nisu postojali takvi oblici rada s djecom, stoga
je djelatnost na stvaranju ansambla te vrste nailazila
na mnoge probleme i teškoće. No, velikim entuzijazmom voditelja, djece i njihovih roditelja rezultati nisu
izostali, a kao posljedica toga bilo je osnivanje mnogih sličnih zborova u Zagrebu i cijeloj Lijepoj Našoj u
godinama koje su slijedile. U trenutku osnivanja zbor
se zvao Trešnjevački klinci. Nekoliko mjeseci kasnije ime je promijenjeno u Trešnjevački mališani. Pod
tim je imenom zbor djelovao do 1989. godine, kada je
dobio naziv Zagrebački mališani, pod kojim i danas
djeluje.
Koliko je važan rad profesora Kubika i njegovih
mališana svjedoči i podulji popis uglednih hrvatskih
tekstopisaca, skladatelja i aranžera koji su stvarali
za Mališane: Drago Britvić, Miroslav Berta, Arsen
Dedić, Alfi Kabiljo, Zlatko Kolarić Kišur, Nedo Zuban, Luka Paljetak i brojni drugi. Osim koncerata u
Zagrebu, Mališani su imali čast gostovati u mnogim
gradovima u Hrvatskoj i inozemstvu: Samoboru, Zaprešiću, Zelini, Bjelovaru, Karlovcu, Šibeniku, Splitu, Rijeci, Puli, Osijeku, Varaždinu, pa u Ljubljani,
Grazu, St. Gallenu, Beču i Kairu. Na svim su tim
gostovanjima Mališani s velikim ponosom izvodili
najljepše pjesme hrvatske dječje glazbene baštine.
Mogu se pohvaliti i sudjelovanjem u kazališnim
predstavama. U kazalištu Trešnja bili su glavni protagonisti dječjeg mjuzikla Veseli sat.
I. B.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
9
www.skolskenovine.hr
ISKUSTVA
Brain Gym - gimnastika mozga
Ima li stopalo veze s govorom?
Program Brain Gym sastoji se od 26 pokretnih
aktivnosti kojima potičemo senzomotorički razvoj
i integraciju koja rezultira djelotvornim učenjem, poboljšava školske sposobnosti, uravnotežuje
emocije, ponašanje i poboljšava tjelesnu koordinaciju
te sportske vještine
Piše Biserka Krmek,
učiteljica mentorica u
OŠ K. Š. Gjalskog u Zaboku
i voditeljica Županijskog stručnog vijeća
S
am naslov govori što je bila tema na Županijskom stručnom vijeću učitelja razredne
nastave u OŠ Ksavera Šandora Gjalskog u
Zaboku, gdje je bilo premalo mjesta za sedamdesetak učitelja koji su htjeli čuti nešto o primjeni
Brain Gyma (gimnastici mozga) u grupnom radu
s djecom. Za učitelje razredne nastave to je bilo
nešto novo, poučno, korisno i primjenjivo u radu
u razredu i kod kuće.
Predavačica i voditeljica radionice bila je
prof.. Ljubica Duspara, psihologinja mentorica.
Završila je prvi stupanj edukacije Brain Gyma
kod dr. Majde Končar, Brain Gym instruktorice
iz Ljubljane. S njom je došla suradnica Jasminka
Krušelj, odgajateljica mentorica iz Dječjeg vrtića „Radost“ u kojem se program provodi već
četvrtu godinu te su sudionicima radionice prenijele kvalitativna zapažanja o primjeni metode i
rezultatima koje su postigli u radu sa djecom.
Voda hrani mozak
Započeli smo s vježbama osobne pripreme za
postizanje opuštenog stanja koncentracije i lakšeg učenja kako bismo iz prve ruke isprobali i
iskoristili dobrobiti vježbi o kojima će biti govora na predavanju i radionici.
Disali smo iz ošita, pravilno i kontrolirano, saznali smo da pijenje vode pomaže kod svih školskih vještina, mogli bismo reći da voda hrani mozak. Vježbali smo aktivirati mozga pritiskom na
moždane tipke, križno se gibati i raditi kvačenja.
Zanimljiv i drugačiji početak predavanja!
Ima li stopalo veze s govorom? Na koji će
način istezanje mišića cijele ruke od ramena do
zapešća utjecati na kvalitetu pisanja? Što učiniti ako dođe do blokada u učenju? Kako brzo i
efikasno razbuditi mozak i cijelo tijelo? Na ta i
mnoga druga pitanja dobili odgovore prvo kroz
teoretski uvod.
Prof. Duspara svojim živopisnim i kreativnim
predavanjem upoznala je učitelje s osnovnim teorijskim postavkama o senzomotorici i o važnosti kretanja za učenje, pamćenje, razumijevanje,
čitanje i pisanje.
Tijekom rada ponovili smo da mozak ima križni obrazac i da svaka hemisfera razvija i obrađuje informacije na sebi svojstven način. Logička
strana obrađuje detalje, dijelove, procese jezika i
linearne obrasce. Gestalt strana obrađuje cjelinu,
bavi se slikama, ritmom, osjećajima, intuicijom.
Corpus callosum kao brza prometnica spaja
lijevu i desnu hemisferu te omogućuje integriranu misao i djelovanje pa je izuzetno važno kroz
odabrane vježbe poticati koordinirano djelovanje
obih mozgovnih hemisfera kako bi naše djelovanje i učenje bilo usklađeno i uravnoteženo.
Zanimljivo je bilo saznati koliko je ta usklađenost važna u našem svakodnevnom životu – kod
gledanja s oba oka, slušanja s oba uha i u radu
s objema rukama jer se područja djelovanja preklapaju u sredini tijela te ponekad nemogućnost
prelaska središnje linije tijela stvara poteškoće
djeci (a i odraslima) kod čitanja, pisanja i slušanja te nastaju razni poremećaji, primjerice poput
disleksije.
Pronaći svoju unutarnju
ravnotežu
Ponovili smo razvojne prekretnice kod čovjeka
od dojenačke do odrasle dobi. A onda smo prešli
na program Brain Gym (gimnastika za mozak)
autora Paula i Gail Dennison, koji se sastoji od
26 pokretnih aktivnosti kojima potičemo senzomotorički razvoj i integraciju koja rezultira djelotvornim učenjem, poboljšava školske sposobnosti, uravnotežuje emocije, ponašanje i poboljšava tjelesnu koordinaciju te sportske vještine. Program u potpunosti aktivira potencijale
mozga za primanje i obradu novih sadržaja povezivanjem sa starima i već poznatima tj. za učenje. Pisanje, slušanje, govor i pamćenje aktivnosti
su koje zahtijevaju simultane elaboracije dviju
cerebralnih hemisfera, baš kao što je to slučaj i
u tjelesno-sportskim aktivnostima poput atletike,
tenisa, plesa i timskih sportova. Brain Gym je
utemeljen na motoričkim koordinativnim vježbama koje stimuliraju cerebralnu integraciju na
vrlo precizan i neposredan način. Svaka osoba
ima svoju jedinstvenu unutarnju ravnotežu – svoj
osobni način optimalnog učenja koja odgovara
njemu i njegovim posebnostima. I naši se učenici
razlikuju po tome na koji način najbolje i najlakše uče – a mi im možemo pomoći kako da to spoznaju i uvježbaju.
U dvorani za tjelesnu i zdravstvenu kulturu upoznali smo se sa sklopovima vježbi Brain
Gyma koje se mogu koristiti kod poticanja vidne i slušne integracije, a koje mogu pomoći kod
stvaranja preduvjeta za bolje i lakše usvajanje
vještina čitanja i pisanja kao i razumijevanja i
govornog izražavanja.
Predložen je i mogući plan postupnog uvođenja vježbi u razred te predstavljen model vježbanja kroz pričanje priča. Važno je da se krene
postupno, kako bi djeca vježbe stigla kvalitetno
savladati, i da im se sve to predstavi kroz zanimljive i njima bliske sadržaje.
Svi su učitelji i učiteljice radili vježbe centriranja, fokusiranja i lateralnosti koje omogućuju
bolju organiziranost, razumijevanje i komunikaciju u svakodnevnom životu i u školskim situacijama.
Istezanje mišića cijele ruke od ramena do zapešća može utjecati na kvalitetu pisanja
Nježnim masiranjem rubova uha pomažemo pri glasovnoj raščlambi
Neiskorištene “rezerve“
S trenericama smo isprobali sve vježbe kako
bismo ih „osjetili“ u svom tijelu polako razumijevajući kako je stopalo važno i povezano
sa govorom te njegova pokretljivost i opuštenost snažno djeluje i na neke školske vještine
povezane s govorom. Osjetili smo kako se rastezanjem lista otpuštaju blokade pri jezičnom
izražavanju, kako se energetskim zijevanjem
postiže trenutno buđenje cijelog organizma,
nježnim masiranjem rubova uha pomažemo pri
glasovnoj raščlambi.
Pisali smo „lijene“ osmice da bismo bolje i
lakše čitali i razumjeli što čitamo, opuštali tijelo
i um istodobnim crtanjem obim rukama , imitirali sovu , slona, daskaša na valovima, jedrilicu... i pri tome se zabavljali dok smo malo po
malo aktivirali svoje potencijale za bolje i kvalitetnije nošenje sa svakodnevnim aktivnostima i
zahtjevima posla i školovanja.
Na kraju smo napravili pokus - vježbu vidne
integracije gdje smo provjerili kvalitetu čitanja
prije i poslije sklopa od nekoliko odabranih vježbi. Dvoje kolega dobrovoljaca vidjeli su čitati
mnogo bolje, jasnije i sa veće udaljenosti nakon
provođenja vježbi što je dokaz da su receptori
vida nakon vježbanja bili mnogo uspješniji te da
uvijek imamo neke neiskorištene „rezerve“ koje
možemo uključiti i upotrijebiti!
Opći je dojam da će djeca kroz ovakve vježbe
uživati, da će bolje učiti i pamtiti i da ćemo se svi
zajedno dobro zabavljati i lakše postizati bolje
rezultate!
Brain Gym je utemeljen na motoričkim koordinativnim vježbama koje stimuliraju
cerebralnu integraciju na vrlo precizan i neposredan način
Pisali smo „lijene“ osmice da bismo bolje i lakše čitali i razumjeli što čitamo
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
10
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
www.skolskenovine.hr
STRUČNI SURADNICI
On line pomoć učenicima
Prevladajmo nametnuta og
U akciju su se uključili defektolog specijalni pedagog, psiholog, socijalni radnik, logoped i školska pedagoginja.
Učenici putem službenih stranica škole šalju pitanja koja potpisuju osobnom lozinkom i naslovljuju stručnjaka
od kojeg žele odgovor. Povratne informacije učenika i roditelja su sjajne
Piše Ljiljana Rotar
stručna suradnica pedagoginja u
Medicinskoj školi Pula
R
ecimo odmah na početku:
jedina sam djelatnica stručna suradnica pedagoginja
u u Medicinskoj školi Pula. Iako
u prosjeku imamo dvjestotinjak
učenika od prvog do četvrtog razreda, ne znači da i naši učenici
nemaju brojne i različite probleme
koji iziskuju uključivanje različitih profila suradnika. Iako (pre)
često moje kolege(ice) diljem zemlje (ne)svjesno upadaju u zamku
školske svakodnevice i postaju
“Katice za sve“, s dugogodišnjim
profesionalnim i životnim iskustvom shvatila sam da je najdjelotvornije i najprofesionalnije kad
svaki radnik radi posao za koji je
osposobljen.
Prisjetimo se samo našega gotovo euforičnog raspoloženja kad
je osvanuo toliko očekivani dokument Pedagoški standard. Njegove sadržajne i vremenske odrednice samo su na trenutak unijele
nadu i veselje među nastavnicima
da bi ih vjetar recesije sve ubrzo
pomeo. Shvativši da ću i dalje biti
jedini stručni suradnik u školi,
razmišljala sam kako omogućiti
učenicima i njihovim roditeljima
da na brz i jednostavan način, bez
traženja stručnjaka i odlaženja
kod obiteljskog liječnika po uput-
nicu, mogu na svoja pitanja dobiti
relevantne i stručne odgovore.
Dosjetila sam se da nas internet
globalno i univerzalno spaja i da
ga mogu iskoristiti i za realizaciju
svoje ideje. Činjenica je da većina škola ima službene internetske
stranice te da se i s malo dobre
volje školskih entuzijasta (kojih
hvala Bogu uvijek i u svakoj školi
ima) i s (ni)malo utrošenih sredstava mogu prirediti prava mala kreativna čuda. Druga je pogodnost
ovog projekta anonimnost. Ovom
prilikom neću ponavljati opća
mjesta o nesigurnosti i emocionalnoj osjetljivosti adolescenata i
otežanoj komunikaciji posebice s
autoritetima, jer, vjerujte mi, ima i
nas odraslih koji zbog nesigurnosti i srama puštamo da se problemi
riješe sami od sebe.
Prvi je korak u realizaciji ideje
bio obraćanje pulskim stručnjacima različitih profila koje sam zamolila za suradnju i koji su se rado
odazvali. Uključila sam defektologa specijalnog pedagoga, psihologa, socijalnog radnika, logopeda
i sebe kao školsku pedagoginju.
Od svih sam uzela e-mail adrese
na koje im prosljeđujem učenička
pitanja. Učenici putem službenih
stranica škole šalju pitanja koja
potpisuju osobnom lozinkom i naslovljuju stručnjaka od kojeg žele
odgovor. A povratne informacije
učenika i roditelja su sjajne, što
me jako veseli.
Što učenici
najčešće pitaju?
Draga Ivana,
učenje je jedna od najtežih intelektualnih radnji. Da bi ono bilo
uspješno neki preduvjeti moraju
biti zadovoljeni. Pretpostavljam
da su tvoji prostorni i materijalni
uvjeti zadovoljeni pa ću se onda
osvrnuti na psihološke, koji su
često i najvažniji (sjeti se priča
naših starih koji su učili u hladnoj
prostoriji i uz svijeću). Psihološki
preduvjeti prije svega podrazumijevaju postojanje motivacije da
neku radnju obavimo, što znači
da moraš biti motivirana da bi
uspješno učila. Ako nisi motivirana, upitaj se koji je tome razlog.
Jesi li zadovoljna školom koju si
odabrala, jesi li nesretno ili sretno zaljubljena, jesi li bezrazložno
i stalno zabrinuta? Ako je razlog
samo u nepostojanju radnih navika, pokušaj si izraditi tjedni raspored učenja u kojem ćeš svaki
dan učiti i postepeno povećavati
vrijeme učenja (kao kod sportskih
treninga da ne bi dobila muscul
fiber mozga). Ako si na gore postavljena pitanja odgovarala pozitivno, očekujem da me posjetiš
pa ćemo pokušati riješiti postojeće probleme.
Internet nas globalno i univerzalno spaja pa ga se uspješno može iskoristiti i za rješavanje različitih problema koji tište učenike
Draga Pinky,
slažem se s tobom da ponedjeljkom imate previše sati (1.a,
zar ne?), ali iako ti to možda neće
biti zadovoljavajući odgovor pro-
baj razumjeti težinu organizacije
rasporeda u našoj školi - dvije
lokacije, nastavnici koji rade u
dvije ili tri škole, jutarnje vježbe
viših razreda i brojni drugi razlo-
ŠKOLSKA KNJIŽNICA
Mladi knjižničari u OŠ
Proljetna aktivnost košnice
Tri knjižničarke iz tri osnovne škole Novog Zagreba kontinuirano provode organizirane aktivnosti posvećene podizanju svijesti o
važnosti školskih knjižnica i razvijanju čitalačke kulture kod mladih. Čarobnjakinje i čarobnjaci riječi sastaju se svaki put u drugoj
osnovnoškolskoj knjižnici
Pišu Dijana Čupić,
Iva Šišak, Ida Bogadi
dipl. knjižničarke
N
estrpljivo se iščekivalo njezino buđenje
− baš kao i sunčani
dani ovog proljeća − da bi se
15. travnja opet zažamorilo u
KOŠNICI!
Tri knjižničarke (Dijana
Čupić, Iva Šišak i Ida Bogadi) iz tri osnovne škole Novog Zagreba kontinuirano
provode organizirane aktivnosti pod tim nazivom. Čarobnjakinje i čarobnjaci riječi
sastaju se svaki puta u drugoj
osnovnoškolskoj knjižnici
pa je tako ovog puta susret
bio u knjižnici OŠ Gustava
Krkleca.
Održan je Okrugli stol na
temu Školska knjižnica, čitanje − iz dječje perspektive.
U živoj su atmosferi Mali
knjižničari iznijeli vrlo zanimljiva razmišljanja (kako
svoja tako i svojih vršnja-
ka) o tome trebaju li uopće
postojati školske knjižnice i
koja bi bila njihova uloga.
Dakle: školska knjižnica
− da ili ne? Odgovor je svakako: Da! U knjižnici se, naime, posuđuju knjige, i to besplatno i nema zakasnine. Tu
se često održavaju različite
radionice, u njoj se konstruktivno i kvalitetno provodi
slobodno vrijeme, knjižnica
je domicil Malih knjižničara,
umrežena je i omogućuje koordiniranu aktivnost sa svim
školskim grupama (npr. novinarskom,
fotografskom,
lutkarskom...). Knjižničarka
je animator škole (animus
= duša) − tu se održavaju
predstave, susreti, predavanja, satovi knjižničnog odgoja i obrazovanja i ostalih
motivacijskih aktivnosti za
čitanje.
S jedne od ranijih Košnica u školskoj knjižnici
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
odgojno-obrazovna
aktualno praksa
11
www.skolskenovine.hr
HRVATSKI JEZIK
raničenja
zi koji otežavaju organizaciju rasporeda našem satničaru. Uskoro
se selimo na bivši Odjel kirurških
bolesti pa se nadamo da će svima
biti lakše. Do tada, Pinky, malo se
strpi.
Dragi punker.jeah,
globalno je prihvaćena civilizacijska norma da se na dogovorenu
obvezu dođe točno na vrijeme. Točnost govori da je osoba odgovorna
i organizirana, a pokazuje i poštovanje prema onima koji ga čekaju.
Za one koji ne mogu upaliti auto
ili im je u zadnji tren pukla peta
na cipeli postoji opće prihvaćen
dogovor (ali nigdje zapisan) da se
pričeka 15 minuta (“akademska
četvrt“), što znači da 15 minuta
morate pričekati da profesor dođe.
Ako ni tada nema profesora, dežurni je učenik o tome dužan obavijestiti pedagoginju ili ravnateljicu škole.
Dragi Netko Netkiću,
drago mi je da razmišljaš o učenicima koji imaju problema, to
je vrlo lijepa i humana moralna
osobina. Nažalost, problem je vrlo
složen, jer se prije svega treba otkriti razlog zašto je netko postao
problematičan, odnosno, točnije
je reći, zašto se netko počeo ponašati neprihvatljivo. Kao što i
sam znaš, često se uzroci nalaze u
neprihvatljivim obiteljskim odnosima koji su nepovoljno djelovali
na emocionalni razvoj učenika još
od najranijeg djetinjstva. Zato je
rad s takvim učenicima vrlo složen
i specifičan. Ali, ako znaš za nekog
učenika koji se neprihvatljivo ponaša, najviše što mu možeš pružiti
jest razumijevanje, ali ne poticanje ili ignoriranje te ga obavezno
uputi stručnoj osobi koja pomaže
u rješavanju emocionalnih problema.
Dragi EKDI,
učenje je jako teško, jer je to jedna od najsloženijih intelektualnih
radnji. Ali i mi si sami otežavamo
učenje. Čekamo da nam se skupi
gradivo pa nas onda glava zaboli
od same pomisli na to što nas čeka.
Da bi ti bilo malo jasnije koliko
znači redovito učenje, usporedit
ću ga s trčanjem. Zamisli si da ti
netko kaže da sutra u dahu moraš
otrčati do Premanture!? Bi li te od
pomisli na predstojeći napor zaboljela glava? Vjerojatno. Zamisli
sada da ti netko kaže kako u roku
četiri dana moraš doći do Premanture. Tijekom prelaženja tog puta
možeš se odmarati, pojesti nešto,
popiti, javiti se dragim osobama i
ukratko organizirati si put kako i
kada ti želiš, jer - imaš vremena.
Jesi li skužio?
Dragi anonymus 2,
odavno smo izašli iz pećina, a
u rukama umjesto toljaga imamo
druge alate, ili cvijet, na primjer.
Nitko se ne bi smio tući, jer to jednostavno nije civilizacijski. Svi se
problemi, vjeruj mi, mogu riješiti
razgovorom, jer kad bi se problemi
rješavali batinama i mi stručnjaci
i nastavnici u svom bismo profesionalnom radu upotrebljavali tu
primitivnu vještinu.
Gustava Krkleca u Zagrebu
A što je KOŠNICA? To je
mjesto razmjene programa,
sadržaja, ideja, koordinacija triju školskih knjižnica,
mjesto za komunikaciju i
burzu ideja i rada. Knjižnica
je nekima kao dnevni boravak (dođu po knjigu, savjet,
šalju nadarene učenike po
više informacija i usmjereni
rad u školsku knjižnicu). U
njoj bi uvijek trebala vladati
ugodna atmosfera: knjižničarka je bitnija u ovom segmentu od opreme i namještaja (premda je i on važan)
- ona bi trebala biti ugodna,
susretljiva, otvorena. Na
kraju treba dodati da bi učenici, oni koji inače dolaze,
i češće dolazili, ali nemaju
toliko vremena - zatrpani su
aktivnostima!
Drugo važno pitanje odnosi se na lektiru. Kako učenici
doživljavaju lektiru? Odgovor jednoga Maloga knjižničara sve govori: “Radije
bih dva puta pročitao knjigu
nego je jedanput analizirao!“ U raspravi su učenici
naglasili ulogu profesora
hrvatskog jezika i školskog
knjižničara kao onih koji
mogu sat lektire modelirati
u smjeru održavanja interesa
i ljubavi za čitanje (ostaviti
užitak čitanja, izbjeći osjećaj “popunjavanja porezne
prijave“, više razgovarati o
temi pročitanog djela, zainteresirati za čitanje).
Prisutna je i želja čitanjem
više izbornih, a manje obaveznih lektirnih naslova, i to
bez vremenskog ograničenja. Mali knjižničari prenijeli su poruku svojih vršnjaka i zaključili: “I dalje nam
je sat lektire najdraži sat!“
Koliko je bila pozitivna i
ažurna atmosfera Okruglog
stola govori i činjenica da
je ovo prva neovjekovječena KOŠNICA − zaboravili
smo se fotografirati (u žaru
rasprave jedino je fotoaparat
šutio!).
Jezično-komunikacijsko
područje u Nacionalnom
okvirnom kurikulumu (3)
Govorni razvoj
djeteta
Piše prof. dr. sc. Dragutin
Rosandić
redoviti profesor Filozofskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
u miru
U
jezično-komunikacijskom
području navodi se i gramatičko znanje. Kao teorijsko-metodološki predložak za
oblikovanje predmetnoga kurikuluma nužno određuje pojam gramatičkoga znanja i njegovu ulogu
u jezičnoj komunikaciji, primjenu
toga znanja u govornoj i pisanoj komunikaciji. Jezični odgoj i
obrazovanje u školi utemeljuje se
na didaktičkoj ili didaktiziranoj
gramatici. Te školske gramatike
polaze od spoznajnih mogućnosti
učenica/učenika određene dobi i
stupnja jezičnoga razvoja. U skladu s komunikacijskom koncepcijom jezičnoga odgoja i obrazovanja (nastavom jezika) didaktička
gramatika uspostavlja vezu gramatike i drugih jezikoslovnih disciplina (integrirana gramatika).
Učenje i poučavanje gramatike
utemeljuje se na načelu funkcionalnosti (funkcionalna gramatika). Gramatička sredstva odabiru
se u skladu s komunikacijskim zadaćama. Odabir gramatičkih sredstava u jezičnoj komunikaciji dovodi do gramatičko-stilističkoga
pristupa u jezičnoj komunikaciji.
Školskim gramatikama (didaktiziranoj i didaktičkoj) prethodi
imanentna gramatika koju dijete stječe u predškolskoj dobi kao
govorno iskustvo. U govornoj komunikaciji dijete predškolske dobi
rabi vrste riječi, oblike, riječi, rečenice koje pripadaju neosviještenoj gramatici.
Psiholingvisti uspostavljaju periodizaciju razvoja dječjeg govora
u koji je uključena imanentna gramatika.
Utvrđena su tri perioda govornoga razvoja djeteta do sedme godine života.
Prvi period obuhvaća prve dvije
godine djetetova života. Ima dva
stupnja:
Prvi stupanj označava prve
govorne signale koje dijete proizvodi u razdoblju od jedne godine i tri mjeseca do jedne godine i
osam mjeseci. Na tom stupnju dijete izgovara slogove: ma, ta, ba.
Slogovi ma, ta, ba imaju značenje
rečenice. Tim slogovima dijete
imenuje osobe, obraća im se (komunicira s njima). Slog ma znači
mama, to je mama. Slog se pojavljuje u funkciji rečenice.
Drugi stupanj odnosi se na razdoblje od prve godine i osam mjeseci do prve godine i deset mjeseci. Na tom stupnju dijete izgovara
(proizvodi) rečenicu od nekoliko
riječi – slogova. Primjerice: kad
dijete izgovori ma – me, to može
značiti mama (daj) mlijeko.
Drugi period obuhvaća tri stupnja: na prvom stupnju (jedna godina i deset mjeseci do dvije godine
i jedan mjesec) dijete proizvodi
rečenice oblikovanim riječima
(ne slogovima). Ta riječ može biti
bez odgovarajućeg (očekivanoga)
nastavka, nastavak može biti i nepravilan. Kad dijete poveže riječi
Predmetni kurikul za početni stupanj nastave
jezika gramatički sadržaj raspoređuje u skladu
sa spoznajama psiholingvistike u govornom
razvoju djeteta
mama i mlijeko, to može značiti:
Mama daj mlijeko ili mama daje
mlijeko. Dijete ne mora upotrijebiti odgovarajući padež, ali roditelj
razumije djetetovu poruku. Padeži
se postupno uključuju u djetetov
govor.
Na drugom stupnju (dvije godine i jedan mjesec do dvije godine i tri mjeseca) u rečenici se
pojavljuju riječi s odgovarajućim
padežnim nastavcima za imenice
i pridjeve. U rečenicama se pojavljuju i glagoli i glagolska vremena (prezent) i glagolska lica –
prvenstveno prvo lice jednine: ja.
Na tom stupnju dijete proizvodi
jednostavne rečenice tipa: Mama
voli seku, Ja volim seku, Ja imam
seku, Tata voli seku.
Na trećem stupnju (dvije godine
i tri mjeseca do tri godine) dijete
proizvodi rečenice u očekivanim
gramatičkim (obličnim i sintaktičkim) odnosima:
Seka voli mamu.
Mama voli seku.
Seka voli bracu.
Braco voli mamu.
Mama hrani bracu... i sl.
Treći period (od treće do sedme
godine) označava usvajanje svih
vrsta riječi. Dijete usvaja gramatički sustav materinskoga jezika
(vrste riječi, padeže, glagolske
oblike, red riječi), tj. uspostavlja
svoju imanentnu gramatiku materinskoga jezika s kojom dolazi u
školu gdje započinje učenje gramatike.
U suvremenoj metodici nastave gramatike materinskoga jezika
(standardnoga jezika) primjenjuje
se kao najuspješniji put do gramatike (metajezičnoga osvješćivanja)
– govorna komunikacija (D. Pavličević-Franić: Komunikacijom
do gramatike, 2005.).
Predmetni kurikul za početni
stupanj nastave jezika gramatički
sadržaj raspoređuje u skladu sa
spoznajama psiholingvistike u govornom razvoju djeteta.
Okvirni nacionalni kurikulum
za jezično-komunikacijsko područje iskazuje zajedničke ciljeve
za sve jezične predmete koji se
uključuju u to područje. Uspostavljena je ljestvica ciljeva: osnovni
cilj i posebni ciljevi koji se odnose
na znanje, vještine i sposobnosti
u jezičnoj komunikaciji govornoj
i pisanoj u različitim komunikacijskim situacijama. Jezične djelatnosti jesu zajednička oznaka
jezično-komunikacijskoga
područja, ali se položaj te djelatnosti razlikuje u nastavi hrvatskoga
jezika (materinskoga jezika) u usporedbi s drugim (nematerinskim)
jezicima.
Nedostatne su, međutim, odrednice o vrstama jezične djelatnosti: slušanju, govorenju, čitanju,
pisanju i prevođenju. Jezična komunikacijska kompetencija koja
se odnosi na govornu (govorenu) kompetenciju uključuje jezikoslovno znanje, primjenu toga
znanja u govornim situacijama
(govornim činovima) i govornu
vještinu. Jezikoslovno znanje o
govornoj komunikaciji obuhvaća: znanje iz fonetike, fonologije
fonostilistike, znanje gramatike
standardnoga jezika, ortoepsko
znanje, stilističko znanje i komunikološko znanje.
Cjelokupno fonetičko, fonološko, fonostilističko znanje služi
jezičnim djelatnostima (slušanju,
govorenju, čitanju/čitanju naglas,
izražajnom/estetskom). Na znanju
fonetike, fonologije, fonostilistike
izgrađuje se pravogovorna norma.
Primijenjena pravogovorna norma
pokazuje stupanj jezične kulture
pojedinca u javnoj govornoj komunikaciji.
(Nastavlja se)
12
www.skolskenovine.hr
odgojno-obrazovna praksa
ISKUSTVA
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
Iz dnevnika školskog
psihologa
Manuela
Njezin braco, koji ima
samo dvije godine,
jako je bolestan. U
bolnici je, pa mama
stalno ide njemu i
ostaje dugo. Nije se
ljutila na mamu, ali joj
je jako nedostajala.
U kući su svi bili jako
zabrinuti za dječačića,
pa na Manuelu gotovo da i nisu obraćali
pozornost. Ona se u
svom tom košmaru
snalazila kako je znala i umjela, skupljajući
mrvice ljubavi i pažnje
do boljih dana...
Piše Milijana Kovačević,
diplomirana psihologinja, stručna
suradnica savjetnica
Kad sam toga dana potkraj
svibnja krenula na testiranje
bilo je 8 sati. Hitam prema
učionici u kojoj se održava to,
po mnogo čemu, iznimno događanje. Uzbuđena sam. Kao
da mi je prvi put. I tako svake
godine.
Želim na vrijeme utvrditi je
li sve u redu. I jest. Klupe su
povezane i na sredini učionice tvore stol za kojim ćemo
se okupiti na početku i kraju
susreta i za kojim će djeca
crtati. U lijevom je kutu uređen kutak gdje će učiteljica
individualno raditi s djecom.
Potreban materijal i pribor su
na stoliću. Sve je čisto i uredno.
Učiteljici Silvani ovo je prva
godina stalnog posla, nakon
punih 12 godina zamjena,
nade, gubitka vjere, padanja,
dizanja i još koječega. Danas
je ponedjeljak, a ona je još
prošle srijede ponudila da
uredi učionicu za testiranje
budućih prvašića. Uredila ju
je, baš kako bih i ja to učinila, a u uređivanje je uključila
i djecu, svoje učenike, koji su
s radošću prionuli na posao,
ponosni što to rade za malene
koji nam tek dolaze.
Dok sam prolazila atrijem,
dolazeći u školu, srela sam
jednu mamu i njezinu djevojčicu u rozoj haljinici. Mama
me je, vidno uzbuđena, pitala
gdje će biti testiranje. Objasnih joj, a ona ne sačekavši
ostalu djecu i njihove roditelje u atriju škole odleprša s
kćerkicom ravno u učionicu.
Poslije sam saznala da se lepršava djevojčica jako savjesne mame zove Manuela.
Dok se kasnije u učionici
predstavljala, zapazila sam
njezin znakovit osmijeh upućen meni. Usredotočena na
svu djecu i mogućnost da se
u tom prvom susretu neko od
njih zbuni i zaplače, nisam
bila dovoljno okrenuta baš
njoj. Ali mi je mozak ipak
registrirao posebnu vrstu neverbalne komunikacije s djevojčicom i pohranio je na sigurno, spreman aktivirati je,
bude li trebalo.
Testiranje je počelo. Uz učiteljicu i mene, psihologinju, u
testiranje su uključene i dvije studentice, Tanja i Barbara, buduće učiteljice, koje su
pratile rad djece, pazile da
po redu odlaze učiteljici i poticale ih u izradi slobodnog
crteža, koji je sastavni dio testiranja.
Bio je tu dječak, dobro fizički razvijen, rumenih obraza,
koji puca od zdravlja, ali koji
se nikako nije mogao usredotočiti na zadatke, jedna
Marija odveć introvertirana,
plaha, sklona perfekcionizmu
i zato beskrajno spora, Laura
koja može dobro raditi, ali začas se razbrblja 300 na sat...
Ma, bilo je mnogo toga iz
čega su mogle zaključiti da je
svako dijete priča za sebe i da
mu tako treba i pristupiti. Sve
su to Tanja i Barbara upija-
le i uskoro su za to i nagradu
dobile. A nagradila ih je baš
− Manuela.
Skupina djece koja su čekala svoj red za testiranje upravo je završavala crtež. Tanja
i Barbara pomagale su im da
od gotovih crteža na školskoj
ploči naprave izložbu za roditelje. Manuela je još crtala.
Grupa koju sam testirala pozorno je radila svoje zadatke,
pa sam mogla provjeriti Manuelu, koja mi je, preko svog
crteža, opet slala značajne
poglede. Kad sam prišla, činilo mi se da je jedva dočekala
moj dolazak. Podigla je svoju
ljupku plavu glavicu i upitno
me pogledala. Osmjehnuh
joj se, pomilovah po glavi i
promotrih njezin crtež. Volim
dječji crtež. Svaki put me fascinira što nam sve i na koji
način djeca pričaju svojim
crtežima.
Manuela je napravila tipičan crtež djevojčice. Uz kućicu, sve je vrvjelo od leptira,
cvjetića, srdašaca... I sve je
bilo obojano živim bojama.
Viđeno me se i nije posebno
dojmilo, tim prije što je među
detaljima bilo puno stereotipa koje djeca u vrtiću pokupe jedna od drugih, pa su svi
cvjetići, i sva srdašca, i sve
ribice, i sve ptičice potpuno
iste.
Ali to nije bilo sve. U lijevom kutu crteža krio se dragulj. Na prvi pogled rekli biste da je to neka bezvrjedna
žvrljotina olovkom, u kojoj se
jedva naslućuje kuća (čini se
s nekoliko katova) i još nešto
sitno što bi možda mogle biti
ljudske figure. Protrnula sam
od zadovoljstva: Manuela mi
nešto poručuje!
Nisam mogla suspregnuti
znatiželju:
− A što je ovo? - uprijeh
prstom u olovkom nacrtanu
kuću, trepereći od iščekivanja.
− Bolnica! − jeknu djevojčica s olakšanjem. A onda mi
u hipu ispriča, a da ju nisam
ništa pitala, kako joj je braco,
koji ima samo dvije godine,
jako bolestan. U bolnici je,
pa mama stalno ide njemu i
ostaje dugo. U njezinim je
riječima bilo suosjećanja,
brige, straha, molećivosti,
izvještavanja... Nije se ljutila
na mamu, ali joj je jako nedostajala. Čak se poistovjetila s
njom i o braci pričala kao da
mu je ona mama. U kući su svi
bili jako zabrinuti za dječačića, pa na Manuelu gotovo da
i nisu obraćali pozornost.
Ona se u svom tom košmaru
snalazila kako je znala i umjela, skupljajući mrvice ljubavi
i pažnje do boljih dana. Nije
bila depresivna ni agresivna,
niti je upala u regresiju. Borila se, obdarena moguće snažnim egom, gledano psihodinamski ili interpersonalnom
inteligencijom, a moguće i
emocionalnom inteligencijom. Mene je osjetila i uplela
me u svoju igru samopomoći
hrabrošću, šarmom, ljupkošću, upornošću i još koječime.
Prava je sreća da sam svratila pozornost na nju.
Baš kad je trebalo, pojavile su se Barbara i Tanja. Crtež je bio gotov, pa su povele
Manuelu do panoa, tj. školske
ploče, kako bi odabrala mjesto za svoj vrlo vrijedni rad.
Dala sam im znak da svrate
posebnu pozornost na djevojčicu i njezin crtež, a nju sam
oprezno upitala bi li i Barbari
i Tanji ispričala što je nacrtala. Ne samo da se nije ustezala, nego je jedva dočekala da
to učini. Ponovila je istu priču o bolesnom bratu i njima
je dala do znanja da ga voli
te da je zabrinuta za njegovo
zdravlje, ali da joj nedostaje
mama. Ona to razumije, ali
mama i njoj treba, poručivala
je svojom pričom. Slijedio je
veliki uzdah olakšanja. Potom
je djevojčica, činilo se preporođena, odlepršala među djecu koja su, nakon što se sve
završilo, igrala društvene igre
i dobro se zabavljala.
Nas smo tri ostale pred pločom i nijemo se gledale opčinjene čarolijom kojoj smo
upravo nazočile. Posebno me
se dojmilo olakšanje koje je
dijete doživjelo crtajući i tumačeći svoju tajnu onima koji
ga razumiju, poštuju i znaju
što će s tim učiniti. Svoju je
tajnu, ili bolje brigu, muku,
jad, bol u intenzivno obojanom crtežu posebno naglasila
odsustvom boje. Neka djeca
to rade veličinom, a druga
baš obrnuto od Manuele −
bojanjem. Da bi naglasila
ono što im je značajno djeca
se služe i dodavanjem ili izostavljanjem značajnih detalja
te još koječime.
Objasnila sam našim dvjema studenticama o čemu se
radi i kakvu su sreću imale da
im slučajnost podari primjer
koji, ne može bolje, ilustrira
značaj crteža za mentalno
zdravlje djeteta, kao izraz,
tj. slanje poruke, dovoljno
šifrirane da laik ne povrijedi dijete svojim neznalačkim
tumačenjem crteža, ali i dovoljno transparentne da onaj
koji prepoznaje i razumije poruku koju mu dijete šalje čuje
njegovu priču, uvaži je, razumije, čuva je i time pojača
terapijsko djelovanje samog
čina crtanja. Da ne govorim
o tome što sve još, na osnovi
dobivenih informacija iz crteža, stručnjak može učiniti u
interesu djeteta.
Buduće učiteljice bile su
oduševljene doživljenim i
spoznatim.
A Manuela? Tako mala, a
već si zna pomoći crtežom.
Njezin joj je mozgić, čudo
jedno, sam iščarobirao spas.
Svaka mu čast!
13
svijet
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
www.skolskenovine.hr
UNESCO
Jacky Lumarque, rektor
Sveučilišta Quisqueya u Haitiju
Na ruševinama
izgraditi novi
obrazovni
model
Ova je situacija promijenila obrazac obrazovanja. Studenti su saznali
da edukacija ne mora biti
jednosmjerna, da ne treba
biti organizirana u četiri
zida u kojima profesori šire
znanje. S volonterskom inicijativom, studenti su
učili na ulici, a profesori su samo pratili taj proces.
Mi smo deinstitucionalizirali obrazovanje
Upravljana solidarnošću i volontiranjem, pod vodstvom energičnog rektora Sveučilišta Jackyja Lumarquea, inicijativa za obnovom i podizanjem obrazovnih temelja za nove generacije već se ukorijenila u haićanskoj zajednici
N
ovi model obrazovanja izrastao je iz
ruševina Sveučilišta Quisqueye u Haitiju, koje je bilo potpuno uništeno u
potresu početkom siječnja, a u kojem je poginulo 17 studenata i zaposlenih na fakultetu. Upravljana solidarnošću i volontiranjem,
pod vodstvom energičnog rektora Sveučilišta
Jackyja Lumarquea, inicijativa za obnovom i
podizanjem obrazovnih temelja za nove generacije već se ukorijenila u haićanskoj zajednici.
Rektor Lumarque za vrijeme potresa bio
je u kampusu, u muzeju na otvorenju izložbe
haićansko-američkog umjetnika Jeana-Michela Basquiata. Muzej je, inače, bivša rezidencija haićanskog predsjednika Magloiera,
a ostatak kampusa potpuno je nov. Potres je
uništio obje zgrade, kao i stanove sveučilišnih profesora koji su živjeli u prostoru kampusa. Rektor je opisao što se dogodilo nakon
potresa.
“Studenti i profesori vrišteći su trčali i fakultetskih prostorija, svi su bili prekriveni
prašinom, a oni koji su ostali zatočeni ispod
ruševina dozivali su pomoć. Izvan sveučilišta vladao je kaos. Ljudi su postali beskućnici, spavali su nasred ulica, bez organizirane
zdravstvene zaštite ili odlaganja otpada. Bilo
je nezdravo živjeti ondje, čak i opasno. Državne institucije bile su nemoćne u suočavanju s katastrofom takvih razmjera, a ni međunarodne i nevladine organizacije nisu znale
odakle početi. Koordinacija u tom trenutku
nije postojala.“
Kako je započelo volontiranje?
“Deset dana nakon potresa, Sveučilište
Quisqueya je organizirala sustav volontira-
nja. Prvo su studenti medicine postavili šator na parkiralištu. Pri tome su ih nadzirali
njihovi profesori, a zatim i slovački liječnici
koji su u Haiti stigli s lijekovima i opremom.
Organizirana je i pokretna ambulanta, a zatim
i distribucija čiste vode. Studenti s tehničkih i
prirodnih studija izašli su na ulice i pomagali ljudima u organiziranju odbora za vođenje
improviziranih kampova, ali i pri čišćenju,
saniranju i odlaganju otpada. Sveučilište je
postalo golemi volonterski stroj!
Nastalo je nakon toga još 11 šatora. Studenti su saslušali kratko predavanje o psiho-
Izložba fotografija
U organizaciji UNESCO-ova programa Obrazovanje za sve
osmišljena je izložba fotografija o obrazovanju, koje dolaze iz
svih kutova svijeta. Na njima su uhvaćeni trenuci koji oslikavaju
nadu, želju, napore obrazovnih radnika i običnih ljudi da djeci,
ali i odraslima prenesu znanje, bez obzira na uvjete. Fotografije također šalju poruku političkim vođama. Prije deset godina
vlade država širom svijeta obvezale su se da do 2015. godine
nijednom djetetu neće biti uskraćeno pravo na kvalitetno obrazovanje. Ipak, danas 72 milijuna djeca i dalje ne ide u školu,
od čega je više od polovice djevojaka. Ako se taj cilj želi postići, vlade trebaju pokazati mnogo veće napore u rješavanju tih
problema.
Obrazovanje pruža nadu i obećanje o boljem životu. Odavno
prepoznato kao osnovno ljudsko pravo, ono također proširuje
mogućnosti. U našem svijetu temeljenom na znanju, obrazovanje je temelj za prosperitet, demokraciju i socijalnu pravdu.
Ipak, milijunima siromašnih ljudi u svijetu pravo na kvalitetno
obrazovanje i dalje se uskraćuje svaki dan. (ič)
(UNESCO/A. Soomro): U siromašnoj pakistanskoj
četvrti Karachi nastava se održava na krovovima
zgrada, kako bi se izbjegla opasnost zbog česte
pucnjave na ulicama
loškoj podršci, a potom sam im rekao: “Vaš
fakultet je sada ulica!“ Pomagali su svima
koji su pomoć tražili, uključili su se također
spremno i u umjetničke radionice koje su služile kao terapija za najmlađe. U šatorima je u
jednom trenutku bilo i 150 djece, ali oni nisu
posustali.
Preko vikenda bi se sastali s profesorima i
raspravljali o neformalnom obrazovanju koje
su stekli preko tjedna ili su teoriju pretvorili
u praksu. Zbog toga smo radili na kreiranju
sustava koji bi studente i akademski nagradio
za njihove zasluge i rad. Ova je situacija pro-
mijenila obrazac njihova obrazovanja. Saznali su da edukacija ne mora biti jednosmjerna,
da ne treba biti organizirana u četiri zida u
kojima profesori šire znanje. S volonterskom
inicijativom, studenti su učili na ulici, a profesori su samo pratili taj proces. Mi smo deinstitucionalizirali obrazovanje.“
Jesu li studenti mogli nastaviti s predavanjima?
“U jedan smo šator doveli struju, a nazvali smo ga digitalni šator. Održavamo ondje
videokonferencije sa sestrinskim fakultetima
u Montrealu i Parizu za dodiplomske studije. Također, želimo organizirati i internetska
predavanja studentima koji su pri kraju studija, kako bi mogli što prije diplomirati.“
Koji je sljedeći korak?
“Nova akademska godina trebala je započeti u siječnju sa 400 - 500 novih studenata.
No, potres je onemogućio održavanje upisa.
Sada predlažemo da ih upišemo sve te im
ponudimo osnovni tečaj tromjesečnog općeg
obrazovanja kombiniranog s kratkim tečajevima prilagođenima potrebama ljudi koji su
ostali beskućnici nakon potresa. Ti bi tečajevi bili otvoreni i za već upisane studente,
a uključuju logistiku, prvu pomoć, prevenciju rizika, organiziranje zajednice, osnove
upravljanja, itd.
Veliki je izazov ponovno uspostavljanje
rada fakulteta i njegovo vođenje prije nego
što su sve ruševine raščišćene i izgrađene nove zgrade. Želio bih pokrenuti sustav
sponzoriranja kojim bi donatori podržali studente s 200 dolara mjesečno. Omogućili bi
im osnovne životne potrebe dok nastavljaju
s volontiranjem, ali i pokrili upisninu na fakultet te pomogli radu Sveučilišta. Nama su
takva sponzorstva prijeko potrebna, mi smo
privatno sveučilište i država nam ne pruža
nikakvu pomoć.“
Kada situaciju gledate s pozicije vodeće
osobe Predsjedničke komisije za obrazovanje u Haitiju, je li potres promijenio vaš
pogled na obrazovanje i što je potrebno
učiniti kako bi se taj sustav ponovno izgradio?
“U svjetlu devastacije obrazovnog sustava,
ponovno sam pokrenuo prijedlog nacionalnog obrazovnog plana, koji ću podnijeti haićanskoj vladi. Danas je važno da svu haićansku djecu vratimo u školu, uključujući i 25
posto onih između pet i 11 godina koji nikada
nisu niti pohađali školu prije potresa. O tom
sam problemu informirao roditelje, profesore, studente i nevladine organizacije. Proračun za obrazovanje trenutačno je devet posto
haićanskog BDP-a. Želio bih da do 2015. naraste na 25 posto, a 2025. na 30 posto. Cilj je
da sva djeca budu upisana u osnovnu školu te
da obrazovanje bude besplatno, da svi mogu
dobiti knjige, bilježnice i jedan topli obrok.
A ubrzana izobrazba nastavnika ključan je
korak prema ostvarenju tog cilja.“
Prema EduInfo
Priredila Ivana Čavlović
aktualno
regija
14
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
www.skolskenovine.hr
SRBIJA
Obrazovanje u Vojvodini
Hrvatski jezik u vrtiće
i osnovne škole
P
obrazovanje iz Sombora Marija Šeremešić.
ojačati medijsku kampanju, poboljšati mogućnost upisa djece u vrtićke
skupine na hrvatskom jeziku, otvoriti
odjele na hrvatskom jeziku u osnovnim školama u Sonti, Bačkom Monoštoru i Somboru - sve su to predstojeće zadaće Odjela za
obrazovanje Hrvatskoga nacionalnog vijeća
(HNV), a zaključci su doneseni na zadnjem
sastanku toga tijela. HNV također radi na
otvaranju strukovnih odjela u srednjim školama, a kada je riječ o studentima, najveći
je problem što se ranije stipendirani studenti
nisu vratili u zemlju, niti su vratili novac od
stipendije te se zato mora ugovorom precizirati povrat sredstava.
Bez državne potpore
Premalo djece
Općenito, problem je s malim brojem djece u odjelima na hrvatskom jeziku. Potpora
roditeljima za upis u vrtiće trebala bi biti
bolja, ističe predsjednica udruge Naša djeca
Nevena Tumbas.
“Kada se radi o aktivistima udruge Naša
djeca, svi tvrde da su se zamorili. Rade i trude se, obećavajući roditeljima, no od svega
se toga ne ostvari gotovo ništa. Pogledajte
stanje u vrtiću Marije Petković Sunčica, u
koji će biti upisano samo trinaestero djece,
a u hrvatski odjel tek četvero.“
Članica Izvršnog odbora HNV-a zadužena za obrazovanje Stanislava Stantić Prćić
zaključila je sljedeće:
“Tražit ćemo od Naše radosti informacije
o tome koliko se roditelja izjasnilo da žele
da im djeca pohađaju vrtić na hrvatskom jeziku, bez obzira na to gdje se vrtić nalazi.
Također ćemo se obratiti Upravnom odboru Naše radosti i inzistirati na formiranju
skupine na hrvatskom jeziku, za početak u
mjesnim zajednicama Ker, Gat i Aleksandrovo.“
Ravnatelj osnovne škole u Sonti Zvonko
Tadijan istaknuo je problem loše organizaci-
Gorući je problem školovanja u Vojvodini na
hrvatskom jeziku nedostatak nastavnoga kadra koji
poznaje hrvatski jezik
je sustava školovanja na hrvatskom jeziku.
“Bojim se da sustav obrazovanja na hrvatskom jeziku nismo dobro osmislili i napravili, da ne govorim o problemima kadrova
i slično. Prije približno pet godina započeli
smo razgovore o potrebi formiranja školskog centra za osnovno i srednje obrazovanje na hrvatskom jeziku. Vidite li ove brojke? Pet je učenika u odjelima na hrvatskom
jeziku u Subotici. Što mislite koliko će ih
biti u Sonti?“
Zvonko Tadijan smatra da bi država trebala poduzeti konkretne korake, osobito kada
se radi o nedostajućem nastavnom kadru.
To je, kako on kaže, moguće djelovanjem
legitimnih zastupnika hrvatske zajednice
u srbijanskom parlamentu. U Somboru je
školovanje na hrvatskom jeziku svedeno na
izborni predmet Hrvatski jezik s elementima
nacionalne kulture, kaže članica Odjela za
BOSNA I HERCEGOVINA
“Nema potpore za obrazovanje na hrvatskom jeziku, niti od kulturno-umjetničkog
društva, niti od crkve, niti od DSHV-a, ali
trudimo se koliko možemo. Imamo jednu
skupinu koja potpuno izlazi iz zakonskih
okvira, ali još postoji. U njoj je šestero djece
od prvog do šestog razreda, svi uče skupa,
jer nema drugih uvjeta.“
Nedavanjem dozvole za otvaranje 22
odjela u srednjim školama u Vojvodini, što
je gotovo jedna cijela srednja škola, opet
je dovedeno u pitanje otvaranje strukovnih
odjela na hrvatskom jeziku u subotičkim
srednjim školama. Međutim, mogućnost za
otvaranje odjela na hrvatskom jeziku u Srednjoj politehničkoj školi postoji te će zahtjev
pomoćniku ministra Bogoljubu Lazareviću
biti dostavljen ovih dana, kaže Stanislava
Stantić Prćić.
Preduvjet za otvaranje odjela na hrvatskom jeziku u strukovnoj školi jest najmanje šesnaest potpisa zainteresiranih roditelja. No, gorući je problem školovanja na
hrvatskom jeziku nedostatak nastavnoga
kadra koji poznaje hrvatski jezik, kaže Stantić Prćić.
“Želimo znati postoji li mogućnost za
školovanje profesora hrvatskog jezika na
Učiteljskom fakultetu. Tako ne bismo ovisili o pomoći sa strane.“
Prema informacijama iz Bačkog Monoštora i Sonte, u tim mjestima stečeni su
uvjeti za otvaranje odjela na hrvatskom
jeziku u osnovnim školama. Najavljena je
i potpora roditeljima i učenicima u obliku
roditeljskog sastanka, na kojemu će biti riječi o upisu osmaša u srednje škole na hrvatskom jeziku.
Prema SuboticiDanas
I. B.
Zakon o visokom obrazovanju
Jedinstveni kriteriji za nostrifikaciju
diploma
Udruga stipendista Chevening u BiH zahtijeva
dosljednu provedbu Zakona
o visokom obrazovanju u
BiH u skladu s Lisabonskom
konvencijom i praksom u EU
N
ostrifikacija diploma stečenih u inozemstvu kao zastarjeli oblik primjenjuje se još samo u nekim nerazvijenim zemljama, među ostalim i u BiH.
“Republika Srpska otišla je korak dalje i
približila se zemljama regije koje priznaju
inozemne visokoškolske diplome na osnovi umijeća i kompetencija, a ne na osnovi
usporedbe nastavnih planova i programa”,
kazala je tajnica Komisije za priznavanje
dokumenata iz područja visokog obrazovanja RS Jelena Starčević nakon završetka
radionice o pronalaženju najboljeg modela
za priznavanje diploma i ključnih elemenata
koji će biti polazna osnova u izradi jedinstvenih procedura priznavanja visokoškolskih kvalifikacija stečenih u inozemstvu.
Radionicu su organizirali Udruga stipendista Chevening u BiH i Centar za informi-
ranje i priznavanje dokumenata iz područja
visokog obrazovanja (CIP).
Udruga stipendista Chevening u BiH zahtijeva dosljednu provedbu Zakona o visokom obrazovanju u BiH u skladu s Lisabonskom konvencijom i praksom u Europskoj
Radna skupina za razvoj kvalitete
obrazovanja
Predstavnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti BiH Nadija Bandić, savjetnica federalne ministrice, te Mato Živković, stručni savjetnik za predškolsko, osnovno i srednje
obrazovanje, sudjelovali su 13. travnja u radu skupine za razvoj kvalitete osnovnog obrazovanja, koja je održana u organizaciji Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanja Bosne i Hercegovine. Ključni su ciljevi ovog projekta pregled stanja standarda kvalitete
u regiji, izrada konceptualnog okvira za razvoj standarda i izrada mape puta za svaku od
zemalja sudionica.
Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti BiH jedan je od ključnih partnera u procesu
realizacije ovih aktivnosti Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje te organizacija UNICEF-a BiH, Save the Children Norway Ureda za jugoistočnu Europu i Fonda za otvoreno društvo SOROS. Predstojeće su aktivnosti na razvoju standarda za kvalitetno osnovno
obrazovanje (Quality basic education) Škole prijatelji djece (Child-Friendly School), kao dio
regionalne inicijative koju je pokrenuo UNICEF i u kojoj sudjeluje sedam zemalja. (ib)
uniji, usvajanje bosanskohercegovačkog
zakona o priznavanju, što je jedan od prioriteta koji stoji pred BiH na njezinom putu
prema EU te uspostavu procedura priznavanja visokoškolskih kvalifikacija stečenih u inozemstvu. Lisabonsku konvenciju
definirali su Vijeće Europe i UNESCO, a
cilj je stvaranje zajedničkog tržišta rada i
tržišta visokog obrazovanja u EU. Time je
onemogućeno nepriznavanje diploma stečenih u inozemstvu zbog nepostojanja istoga
studijskog programa u zemlji priznavanja, a
proces je pojednostavljen i ubrzan.
Direktor CIP-a sa sjedištem u Mostaru
Borko Sorajić kaže da je dosad organizirano nekoliko stručnih skupova, a cilj im je
izrada preporuka za kriterije za priznavanje
diploma stečenih u inozemstvu jedinstvenih
za cijelu BiH u pogledu uvjeta, načina, roka
u kojem se to mora završiti, pa sve do novčanog iznosa. On je izrazio nadu da bi BiH
do kraja godine trebala imati jedinstvene
kriterije.
Prema Dnevnom listu
I. B.
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
tema
broja
aktualno
15
Tema broja: Hrvatski kvalifikacijski okvir
www.skolskenovine.hr
Strategijsko
planiranje
i razvoj ključnih
kompetencija
Ostvarivanje mobilnosti i
cjeloživotnog učenja, poboljšanje
kvalitete i učinkovitosti odgoja i
obrazovanja, promoviranje
ravnopravnosti, društvene kohezije
i aktivnog građanstva te povećanje
kreativnosti, inovativnosti i
poduzetnosti, na svim razinama
odgoja i obrazovanja - dugoročni
ciljevi europske, pa i hrvatske
obrazovne politike koji bi trebali
pružiti odgovore za izlaz iz
gospodarske krize koja je
zahvatila cijeli svijet
Pripremili Branko Nađ
i Ivan Rodić
A
gencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s Ministarstvom znanosti,
obrazovanja i športa u 2010.
godini organizira sedam stručnih skupova za stručne djelatnike odgojno-obrazovnih ustanova na temu provedbe Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira
(HKO) i razvoja kompetencija
za cjeloživotno učenje stručnih
djelatnika odgojno-obrazovnih
ustanova. Skupovi se održavaju s ciljem boljeg upoznavanja
stručnih djelatnika - stručnih
suradnika, učitelja, nastavnika
i odgajatelja - s osnovnim elementima Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira i njegove uloge u kvalifikacijskom sustavu
te analiziranja uloge stručnih
djelatnika u provedbi HKO-a
i funkcioniranju odgovornoga
kvalifikacijskog sustava.
Nezadovoljstvo
sustavom
Prvi od skupova održan je 11.
i 12. ožujka 2010. u Zagrebu, a
drugi 21. i 22. travnja također
u Zagrebu, u konferencijskoj
dvorani Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa.
Koji je cilj i svrha tih stručnih skupova objasnio je sudionicima prvoga skupa u ožujku
voditelj Operativnog tima za
potporu Povjerenstvu za izradu HKO-a, prof. dr. sc. Mile
Dželalija sa Sveučilišta u Zadru. Predstavljajući HKO i
sve njegove odrednice, Dželalija je pojasnio da su glavne
Nastavak na 16. stranici
tema
broja
aktualno
16
www.skolskenovine.hr
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
Nastavak sa 15. stranice
Učitelji − “filozofi“ obrazovanja, a ne samo dobri poznavatelji svoje struke
odrednice HKO-a preuzimanje odgovornosti i dužnosti da
bi se postiglo ono što se želi.
- Svjedoci smo cijelog niza promjena i reformi u odgojno-obrazovnom sustavu, od HNOS-a,
Državne mature, Bolonjskog
procesa, zbog kojih možemo
osjetiti nezadovoljstvo među
pojedinim dionicama sustava,
ali i institucija. Do toga dolazi
upravo zbog neprepoznavanja
i loše komunikacija, a HKO je
nešto što bi trebalo povezati sve
sudionike sustava i institucije da
ne bi dolazilo do nesporazuma –
istaknuo je tada M. Dželalija.
Teme koje će se obrađivati
kroz sedam planiranih modula
predstavila je mr. sc. Andreja Marcetić, vanjska suradnica
AZOO-a i voditeljica suradnica
na projektu.
Ključne
kompetencije
Nakon prvoga modula koji
je predstavljen u ožujku i koji
se odnosio na ulogu HKO-a
u prihvaćanju odgovornosti u
radu stručnih djelatnika odgojno-obrazovnih ustanova te na
nužnost cjeloživotnog učenja,
ovaj drugi modul govori o strategijskom planiranju i razvoju
ključnih kompetencija u odgojno-obrazovnim ustanovama.
– Osnova planiranja ovoga
projekta kroz module jest razvijanje kompetencija za cjeloživotno učenje, a programom su
obuhvaćeni i ravnatelji i voditelji, nastavnici, učitelji i stručni
suradnici, dakle svi koji se bave
ovom
odgojno-obrazovnom
problematikom – istaknula je A.
Marcetić.
Treći modul, koji će biti predstavljen na stručnom skupu
20. i 21. svibnja, bavi se unapređivanjem rada u odgojnoobrazovnim ustanovama kroz
razvoj kompetencija prema Hrvatskom i Europskom kvalifikacijskom okviru te Lisabonskoj
deklaraciji, u sklopu čega će
posebna pozornost biti posvećena razvoju osobnih kompetencija (kao što su samosvijest,
samosvladavanje i motiviranost,
samopouzdanje, samokontrola, vjerodostojnost, savjesnost,
prilagodljivost,
inovativnost,
težnja za postignućem, predanost, inicijativa, optimizam) te
razvoju socijalnih kompetencija
(kao što su empatija, komunikativnost, upravljanje konfliktima,
vođenje, poticanje promjena,
njegovanje korisnih povezanosti, suradnja, sposobnosti timskog rada).
Interpersonalna
i građanska
kompetencija
Četvrti modul (10. i 11. lipnja 2010.) odnosi se na Europski kvalifikacijski okvir (EKO),
odnosno na strateško planiranje
i osiguranje sustava kvalitete u
odgojno-obrazovnim
ustanovama, u prvom redu na razvijanje interpersonalnih vještina
i strategijsko planiranje, dok je
peti modul (21. i 22. listopada
2010.) usmjeren na mobilnost i
Učitelji - „filozofi“ odgoja i obrazovanja
Interdisciplinarnost je polazište od kojega treba stalno polaziti u kontinuiranom
stručnom usavršavanju odgojno-obrazovnih djelatnika - istaknula je na početku
svoga izlaganja Nevenka Lončarić Jelačić. Druga je stvar koju treba stalno imati na umu upoznavanje s nekim ključnim
pojmovima i procesima koji se događaju i
na europskoj i na našoj nacionalnoj razini,
kako bismo u svojim svakodnevnim aktivnostima u školi, u procesu poučavanja,
mogli steći onu potrebnu suverenost, da
znamo kako rješavati svakodnevne izazove s kojima se susrećemo u praksi. Danas se od nastavnika očekuje jako puno.
upravljanje projektima u odgojno-obrazovnim ustanovama u
skladu s Hrvatskim i Europskim
kvalifikacijskim okvirom. Šesti modul (18. i 19. studenoga
2010.) imat će za temu Hrvatski
kvalifikacijski okvir (HKO) i
unapređivanje rada u odgojnoobrazovnim ustanovama kroz
razvoj poduzetništva, a sve skupa završit će razradom sedmog
modula (2 i 3. prosinca 2010.),
koji se odnosi na razvoj kvalifikacija temeljenih na kompetencijama te na odgoj za demokratsko građanstvo.
Nevenka Lončarić Jelačić,
viša savjetnica za nacionalne
programe u Agenciji za odgoj i
obrazovanje, govorila je o Nacionalnom okvirnom kurikulumu
te interpersonalnoj i građanskoj
kompetenciji.
− Pri razmatranju problema
razvoja ključnih kompetencija
u odgojno-obrazovnim ustanovama, moramo u prvom redu
uzeti u obzir Strateški okvir za
europsku suradnju u odgoju i
obrazovanju do 2020., koji je
usvojilo Europsko vijeće u svibnju 2009. − napomenula je N.
Lončarić Jelačić. − Mnoge stva-
Svjedoci smo vremena koje se kontinuirano mijenja - ne znamo što nas čeka sutra.
Iskustvo „vlastite kože“ jedna je od najboljih metoda učenja, rekao bi Jean Jacques
Rousseau.
Odgojno-obrazovni sustav po svojoj je
naravi jedan od „najstabilnijih“ sustava
koji je inertan i odbija promjene, jer po prirodi stvari kad se dirne u takav složen i
sofisticiran sustav, kad promijenimo i mali
detalj, to utječe na cijeli sustav i često ne
znamo koje će posljedice izazvati takve
male promjene. Stoga moramo stalno
usvajati nova umijeća i znanja o globalnim procesima u svijetu kako bismo se
ri koje se nama danas događaju
u odgojno-obrazovnom sustavu
proizlaze iz potrebe europske
suradnje, odnosno suradnje na
europskom planu. Pitanje je na
koji ćemo način uspjeti autentično odgovoriti na dvije stvari:
s jedne strane da se uključimo
u tu suradnju prema europskim
kriterijima i s druge da odgovorimo na naše konkretne potrebe,
da ne napravimo jedan krivi korak koji bi nas koštao jako puno
i učinio frustriranima, što je bio
slučaj s mnogim našim dosadašnjim reformama.
Spomenuti dokument – Strateški okvir za europsku suradnju u odgoju i obrazovanju do
2020. – definirao je tu suradnju
do 2020. godine, a prethodio
mu je Radni program odgoj i
obrazovanje 2010. koji je sada
zaključen.
Mjerila uspješnosti
N. Lončarić Jelačić podsjetila
je na dugoročne ciljeve europske obrazovne politike koji bi
trebali pružiti odgovore za izlaz
iz ekonomske krize koja je zahvatila cijeli svijet.
mogli snalaziti u situacijama u kojima se
svakodnevno nalazimo. Netko je rekao:
„Misli globalno, djeluj lokalno!“ Danas učitelji moraju biti i filozofi svoga poziva, a ne
samo stručnjaci koji poznaju samo svoju
užu struku. Od njih se očekuje da dobro
poznaju okruženje u kojemu se nalazi
odgoj i obrazovanje kako bi znali na siguran način pronalaziti dobra i kvalitetna
rješenja, a ne ona rješenja koja će biti neučinkovita, koja neće davati odgovore na
potrebe djece, koja neće davati odgovore
na potrebe društva, kao i na potrebe njihova osobnoga razvoja i koja će u njima
izazivati frustracije.
Andreja Marcetić
Nevenka Lončarić Jelačić
U novom strateškom okviru
identificirana su četiri dugoročna cilja: ostvarivanje mobilnosti
i cjeloživotnog učenja, poboljšanje kvalitete i učinkovitosti
odgoja i obrazovanja, promoviranje ravnopravnosti, društvene
kohezije i aktivnog građanstva
(što je ugrađeno u sve dokumente EU koji se odnose na odgoj i
obrazovanje, pa tako i sve spomenute module kroz koje će se
osmišljavati provedba Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira, a
zagrebačko Sveučilište planira
građanski odgoj i obrazovanje
uvesti u sve kolegije u dodiplomskom studiju) te povećanje kreativnosti, inovativnosti i
poduzetnosti, na svim razinama
odgoja i obrazovanja.
Da bi se ti ciljevi mogli ostvariti postavljena su neka mjerila
uspješnosti u kojima stoji da
će u tome razdoblju u zemljama Europske unije, primjerice,
najmanje 95 posto djece u dobi
od četiri godine do početka
tema
broja
aktualno
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
17
www.skolskenovine.hr
odgoja i obrazovanja za ljudska
prava i demokratsko građanstvo, s posebnim naglaskom na
module. Cilj je tih modula stručno usavršavanje odgojiteljica u
vrtićima, učiteljica i učitelja u
osnovnim školama, nastavnika i
nastavnica u srednjim školama,
stručnih suradnika i ravnatelja
iz područja građanskog odgoja i
obrazovanja, budući da se stručna usavršavanja planiraju upravo modularno.
Tomislav Ogrinšak
osnovne škole biti uključeno u
predškolski odgoj, da će, nadalje, udio 15-godišnjaka s nedostatnom osposobljenošću za čitanje, računanje i prirodoslovlje
biti manji od 15 posto, da će u
istom tom razdoblju udio onih
koji rano ispadaju iz obrazovnog sustava biti smanjen na razinu ispod 10 posto, da će broj
odraslih osoba između 30 i 34
godine koje će biti uključene u
tercijarno obrazovanje iznositi
najmanje 40 posto, da će najmanje 15 posto odraslih u dobi između 25 i 64 godine sudjelovati
u cjeloživotnom učenju...
To su, dakle, indikatori po kojima će se mjeriti razina uspješnosti odgojno-obrazovnih sustava pojedinih zemalja.
Znastvenike dovesti
među učenike
Naravno, u toj „prašumi“ teško je koji puta vidjeti cjelinu i
odlučiti što je najpametnije u
pojedinoj konkretnoj situaciji
napraviti, napomenula je Nevenka Lončarić, no svakoj je zemlji, pa i našoj, ostavljen njezin
„prostor slobode“ za procjenu
vlastitih prioriteta i poduzimanje konkretnih poteza u svakoj
konkretnoj situaciji, pogotovo
kad je riječ o osmišljavanju kvalitetnog
odgojno-obrazovnog
sustava u kojemu će se naša djeca ugodno osjećati i kojim će i
roditelji i društvo moći biti zadovoljni.
Na temelju malo prije spome-
Marino Miloš
Marina Tatalović
nuta četiri strateška cilja Europska je unija utvrdila i konkretna
područja aktivnosti. Tu je prije
svega povećanje mogućnosti za
mobilnost u učenju i radu, kao
i uspostavljanje i intenziviranje
partnerstva između obrazovnih
ustanova, znanstveno-istraživačkih centara te gospodarskih
tvrtki i šireg društva. Znanstvenike treba dovesti među mlade, a
školu približiti znanstvenicima,
naglasila je Nevenka Lončarić
Jelačić. Posebice će se velika
pozornost posvećivati promoviranju kreativnog, inovativnog i
poduzetnog načina razmišljanja
među učenicima, studentima,
učiteljima i istraživačima. Takvim obrazovanjem pridonijet
će se progresivnom razvoju poduzetničke kulture kroz odgoj i
obrazovanje zajedno s dinamičnijim europskim tržištem rada i
visoko kvalificiranom radnom
snagom.
Obrazovanje,
ljudska prava i
demokratsko društvo
Treba težiti razvoju funkcionalnog „trokuta znanja“ povezivanjem istraživanja obrazovanja
i inovacija. Obrazovanje, a ni
istraživački centri, ne mogu biti
„izolirani kolosijek“. Istraživanja moraju imati „uporabnu vrijednost“, jer jedino na taj način
obrazovanje može biti u funkciji napretka i jamstvo izlaska iz
krize, upozorila je N. Lončarić
Jelačić.
Mr. sc. Tomislav Ogrinšak,
viši savjetnik za nacionalne
programe pri Agenciji za odgoj
i obrazovanje, održao je predavanje o potrebi i mogućnostima
uključivanja nacionalnih programa i modula iz područja odgoja
i obrazovanja za ljudska prava
i demokratsko društvo u škole
diljem Hrvatske. Govorivši o
izradi i planiranoj implementanciji nacionalnoga kurikuluma,
Ogrinšak je napomenuo da je
vrlo važno shvatiti što učenik
određene dobi treba i može znati te koje vještine, sposobnosti
i stavove treba i može razviti u
razdoblju jednoga razvojnog ciklusa koji nije strogo vremenski
određen razdobljem od jedne
školske godine.
- Kurikulumski pristup koji
zamjenjuje prenošenje znanja
razvojem kompetencija standardiziran je i omogućuje mjerenje
odgojno-obrazovnih postignuća
na nacionalnoj razini te vrjednovanje stvarno postignutih rezultata, a odgojno-obrazovnu politiku usmjerava na stalno unaprjeđivanje i poboljšanje sustava.
Usmjerenost na učenička postignuća omogućuje učinkovitije
vrjednovanje i kontrolu stvarne
ostvarenosti postavljenih ciljeva
na nacionalnoj razini, vanjsko
vrjednovanje, i školskoj razini,
unutarnje vrjednovanje i samovrjednovanje.
Osvrnuo se na brojne nacionalne programe, zakone i strategije
koje se primjenuju u području
Zašto je važna usmjerenost na
kompetencije?
Konceptu usmjerenosti na ishode učenja i poučavanja i na ugrađivanje ključnih kompetencija
posvećuju veliku pozornost sve europske zemlje. To za obrazovne sustave znači promjenu
u cjelokupnom odgojno-obrazovnom procesu:
umjesto stavljanja težišta na obrazovne sadržaje predmeta stavlja se težište na učenika i što on
treba znati i moći učiniti s tim znanjem na kraju
odgojno-obrazovnog procesa.
Pristup usmjeren na razvoj kompetencija
uključuje vještine i stavove potrebne za pravilnu upotrebu znanja, razvoj pozitivnih vrijednosti
prema daljnjem učenju, razvoj kritičkog mišljenja
i kreativnosti. To zahtijeva stvarnu promjenu načina kako je organizirano učenje i snažno ovisi
o osposobljenosti učitelja i ravnatelja škola. No,
samo su u nekim zemljama učitelji u dodiplomskom obrazovanju osposobljavaju za primjenu
ključnih kompetencija.
Koncept kompetencija omogućava identificiranje odgojno-obrazovnih ishoda koji su sukladni
potrebama društva u informacijskoj eri, stoga jer
integrira akademsko i kontekstualno, univerzal-
no i lokalno, objektivno i subjektivno, kognitivno
i afektivno, činjenice i vrednote - ističe Nevenka
Lončarić Jelačić. Traži se da obrazovni sustav
ima „srce“ koje se izgubilo uslijed prevelike količine obrazovnih sadržaja koje je trebalo usvajati.
U Nacionalnom okvirnom kurikulumu ugrađeno je svih osam preporučenih ključnih kompetencija iz EU kompetencijskog okvira. To su:
komuniciranje na materinskom jeziku, komuniciranje na stranom jeziku, matematička i prirodoslovna pismenost, digitalna kompetencija (ove
su kompetencije vezane za već postojeće predmete i kod njih nema problema s uvođenjem,
napominje N. Lončarić Jelačić), umijeće organiziranja i uređivanja vlastitog učenja, socijalne
vještine i građanska kompetencija, poduzetnost/poduzetništvo, kulturološka osviještenost
i izražavanje (glazba, mediji, tjelesna kultura i
očuvanje zdravlja, književnost, umjetnosti). Te
se kompetencije zovu međupredmetnim i traže
nova organizacijska rješenja u kurikulumu da bi
se mogle uvesti.
Građanski odgoj
kroz interakciju
nekoliko predmeta
Moduli služe i za razvijanje kompetencija kod učenika.
Naime, Ogrinšak smatra da su
ključne kompetencije prenosivi
multifunkcionalni sklop znanja,
vještina i stavova koji su potrebni svim pojedincima za njihovu
osobnu realizaciju i razvitak,
uključivanje u društvo i zapošljavanje. Treba ih razviti do
kraja obveznog obrazovanja ili
izobrazbe i predstavljaju temelj
za daljnje učenje kao dio cjeloživotnog učenja.
Agencija za odgoj i obrazovanje učiteljima i školama predlaže nekoliko modula u području
građanskog odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo, prvenstveno
građanski odgoj kroz Projekt
građanin, najistaknutiji program koji se održava u našem
sustavu predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog
obrazovanja.
- Ovom je projektu cilj da učenici razvijaju svoja znanja i spoznaje u pogledu osobnih prava
te odgovornost i prava drugih,
razvoja osobnog i kulturnog
identiteta,
interkulturalnosti,
demokratskoga građanstva, itd.
Projektna nastava iz demokratskoga građanstva u Projektu
građanin toliko je razvijena i
etablirana da postoji i državna
smotra projekata iz područja
Nacionalnog programa odgoja
i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo u
području predškolskog odgoja,
osnovnog i srednjeg školstva, a
koja se svake godine održava u
Zagrebu.
Cilj je Projekta građanin da se
učenike upoznaje i uvodi u metode i postupke koje vlast koristi
u procesu upravljanja. Učenici
se upoznaju s pojmom javne
politike koja se bavi određenim
problemom u zajednici, a kroz
projekt će naučiti sudjelovati u
vlasti, odnosno u donošenju odluka, davanju naloga, stvaranju
pravila i uredbi zakona - ispituju
probleme koji su im važni i pokušavaju ih riješiti.
Nenasilno
rješavanje sukoba
- Svrha je da učenici nauče
prepoznati problem, da ga odaberu, prikupe podatke o problemu koji će istraživati te izrade
portfolio koji se sastoji od pokazne mape na četiri stranice i
dokumentacijske mape te da ga
predstave po etapama. Takvi se
projekti mogu provoditi na satovima razrednog odjela, u radu
vijeća učenika ili tijekom nekih
drugih izvannastavnih aktivnosti.
U tu je svrhu AZOO izdao i
priručnik za nastavnike Projekt
građanin, a koji je prijevod
američkog priručnika skupine
autora. Agencija također preporuča module o temi obrazovanja za zaštitu potrošača, zatim simulirana suđenja Zakon
u razredu, od zakona u razredu
prema kulturi vladavine prava,
humanitarno pravo i humane
vrjednote - odgoj za humanost
i istraživanje humanitarnog
prava, prevencija trgovanja ljudima, razvoj karaktera, identiteta, interkultrualnosti, osnove
demokracije - pravda, odgovornost, privatnost, vlast, razvoj
socijalne solidarnosti i volonterskog rada te obrazovanje za
zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova - rodno osjetljivo
obrazovanje.
Učitelji bi pažnju posebno
trebali obratiti na modul vezan
uz nenasilno rješavanje sukoba
Medijacija u školi, za koji se osposobljavaju učitelji, ravnatelji,
a potom i učenici za procese mirenja i medijacije u školi.
Za sve module na internetskim
stranicama Agencije www.azoo.
hr postoji literatura, priručnici i
savjetnici za nastavnike, do kojih je vrlo lako i besplatno doći,
kako bi nastavnici i profesori dio
ponuđenog sadržaja konkretno
mogli provoditi u svojim školama. U primjeni tih modula, na
satovima razredne zajednice ili
kroz druge nastavne oblike, važno je provoditi kroskurikularni
način rada i povezivati sadržaje
raznih predmeta.
- Ljudska prava ne pripadaju posebnim strukturama i ne
postoje privilegirani subjekti
ljudskih prava, i to učenici čim
ranije trebaju naučiti, zaključio
je Ogrinšak.
Uloga i važnost
ljudskog kapitala
Marino Miloš iz Privredne
banke Zagreb govorio je o ulozi i važnosti ljudskoga kapitala
u dostizanju strateških ciljeva
društva, pokušavajući korporativne načine razmišljanja i poticanja razvoja ljudskih resursa
preslikati na obrazovni sustav
i društvo općenito. Posebno se
osvrnuo na otpor ljudi bilo kakvim promjenama, a poglavito
onima na radnom mjestu.
- Otpor promjenama događa se
zato što osoba ne zna raditi što
se od nje očekuje, nije sposobna
ili jednostavno nije voljna mijenjati išta na sebi. Dakle, kada
se sugerira nekakva promjena,
svaki zaposlenik, u obrazovnom
slučaju učitelj, osobno prolazi
kroz sedam faza - imobilizaciju,
negaciju, frustraciju, prihvaćanje, praksu, uvid i integraciju kazao je Miloš.
Imobilizacija označava prvu
fazu, kada je osoba od same naNastavak na 18. stranici
tema
broja
aktualno
18
www.skolskenovine.hr
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
Nastavak sa 17. stranice
govijesti promjene smrznuta,
imobilizirana, i zapravo uopće
nema kapaciteta shvatiti što se
događa. Slijedi faza negacije, u kojoj se djelatnik, učitelj
ako govorimo o obrazovanju,
ponaša kao da se zapravo ništa
ne događa, niti ga se najavljene promjene tiču. Slijedi faza
frustracije, kad osoba misli da
nema kompetencija ni vještina za prihvaćanje promjene i
samo traži izgovor da to i ne
učini. Kada promjenu, odnosno
novi način rada djelatnik konačno prihvati slijedi praksa, pa
ukoliko u tome bude uspješan
postane svjestan svojih novih
kompetencija odnosno konačno
ima uvid u pravu svrhu i smisao
promjene. Tek na kraju tog puta
dolazi do intregracije, odnosno
uvedenu promjenu osoba je prihvatila kao nešto uobičajeno i
normalno.
- Ne preživljavaju ni najjači,
ni najinteligentniji, već oni koji
se najbrže prilagode promjenama, citirao je Miloš za kraj
svog izlaganja Charlesa Darwina i kazao da samo prilagođavanjem svjetskim promjenama
Hrvatska može pratiti razvijene
zemlje po kvaliteti života.
Kompetencije i
odgovornost
Marina Tatalović, savjetnica potpredsjednika Vlade RH
Slobodana Uzelca, usredotočila se na pojašnjavanje pojma
kompetencije te ukazivanje
na razlike između ključnih
kompetencija za cjeloživotno
učenje i stručnih kompetencija
kao dijela određene kvalifikacije. Hrvatski, odnosno Europski kvalifikacijski okvir (HKO/
EKO) kompetencije definira
kao skup znanja i vještina uz
pripadajuću samostalnost i
odgovornost. Naime, kompetencija znači dokazanu sposobnost da se koristi znanje,
vještine te osobne, socijalne i/
ili metodološke sposobnosti u
situacijama rada ili učenja te
u profesionalnom i osobnom
razvoju. U kontekstu Europskoga kvalifikacijskog okvira,
kompetencija se opisuje pomoću odgovornosti i samostalnosti.
- Ključne ili temeljne kompetencije za cjeloživotno učenje označavaju skup kompetencija odgovarajuće razine,
koje su nužne pojedincu za
Cjeloživotno učenje − obrazovna filozofija 21. stoljeća
uključenost u život zajednice,
a osnova su za stjecanje kompetencija tijekom života za
sve osobne, društvene i profesionalne potrebe. Ključne se
kompetencije implicitno uključuju u sve kvalifikacije i time
Građanski odgoj i obrazovanje u
Nacionalnom okvirnom kurikulumu
Socijalne vještine i građanska
kompetencija prepoznate su na
europskoj razini kao jedna od
osam ključnih kompetencija
koja je potrebna mladima. Vještine građanske kompetencije
u suodnosu su sa sposobnošću
učinkovite suradnje s drugima u
području javnoga i iskazivanju
solidarnosti i interesa za rješavanje problema u lokalnoj i široj
zajednici. To uključuje kritičku i
kreativnu refleksiju i konstruktivno sudjelovanje u aktivnostima
zajednice te donošenju odluka
na svim razinama, od lokalne,
preko nacionalne do europske.
Koncept građanskog odgoja
i obrazovanje usmjeren je na
iskustveno učenje i ima višestruki učinak na osobni razvoj
jer potiče mišljenje, rješavanje
problema i odlučivanje, kreativnost, suradnju s drugima,
upravljanje sobom (samovrednovanje), razvoj identiteta i
samopouzdanje, poduzetnost
kao i vještine uspješnog učenja
i drugo.
Integriranje međupredmetnih modula građanskog odgoja i obrazovanja proteže se
u NOK-u kroz više predmeta
tako da se predmetne teme
obogaćuju aktivnim metodama
učenja i poučavanja, povezuju
se s iskustvenim, praktičnim
učenjem usmjerenim stvarnom životu, povezuju se sa
socijalnim
komunikacijskim
vještinama, pospješuju interdisciplinarno povezivanje apstraktnih predmetnih znanja
s pronalaženjem mogućnosti
njihove praktične primjene,
pospješuju kvalitetnije učenje
s otkrivanjem i iskušavanjem
svojih talenata i sposobnosti,
pomažu stjecanju samopouzdanja i motivacije za daljnje
učenje, istraživanje, rješavanje problema, kao i otvorenost
prema svojim sposobnostima i
društvenom okružju.
Kreativnost, komunikacija i motivacija
Mr.sc. Elvira Mlivić Budeš,
direktorica tvrtke Filaks d.o.o.
i voditeljica programa Poslovnog učilišta Filaks - ustanove
za obrazovanje odraslih govorila je o socijalnoj kompetenciji
i značenju kreativnosti i komunikacije u motivaciji.
Govoreći, među ostalim, o
uspješnosti učenja, ona je istaknula kako su najbolji rezultati
učenja postignuti kad su praćene potrebe učenika ili studenata, njihovo raspoloženje,
interesi i sposobnosti (čemu
je prilagođena interakcija), kad
je stvoreno pozitivno ozračje u
učionici, s bogatim razgovorima, mnogo smijeha i uzbuđenja, kada je pokazan pozitivan
stav prema učenicima i kada
postoji dobar stil upravljanja
grupom, s jasnim, ali fleksibilnim očekivanjima i rutinama.
Kad je pak riječ o kreativ-
nosti, ona je navela pet koraka koje valja učiniti da bi se
kreativnost postigla. Prvi je
korak znanje (prikupljajte različita znanja, koristeći svih
5 čula), drugi je korak razmišljanje (mislite duboko!), tre-
ći je inkubacija (opustite se,
radite nešto što nema veze s
problemom!), četvrti je korak
trenutak inspiracije (Heureka!)
i peti je korak razvoj, odnosno
pretvaranje ideja u korisne i
praktične za primjenu. (Usput:
neka potpisanom IR bude dopušteno da se prisjeti predavanja našega velikoga pedagoga i didaktičara, pokojnoga
profesora Vladimira Poljaka,
koji je prije tridesetak godina
na postdiplomskom studiju,
u okviru kolegija Metodologija
znanstvenoistraživačkog
rada, pred postdiplomantima
objašnjavao kako je inkubacija − jedna velika zabluda. “Da
sam se oslanjao na inkubaciju,
nikada ni jednu knjigu ne bih
bio napisao“ − govorio bi profesor Poljak. A napisao ih je na
desetke. No, dobro: vremena
se mijenjaju! − napomena IR.)
predstavljaju iznimno važan
element HKO-a, pojasnila je
Tatalović.
Da bi osoba odnosno učitelji
ili bilo koji drugi obrazovnik
djelatnik, pa i učenik, mogao
pristupiti procesu cjeloživotnog učenja mora svladati neke
ključne kompetencije, poput
komunikacije na materinskom,
ali i stranom jeziku, naročito
u sve otvorenijem poslovnom
gospodarskom okruženju i sve
mobilnijem tržištu rada. Dakako, potrebne su matematička
kompetencija i osnove poznavanja znanosti i tehnologije,
digitalne kompetencije i otvorenost prihvaćanju kao i pravodobno svladavanje umijeća
učenja. Konkretno, za cjeloživotno učenje presudno je znati
kako učiti.
Izradu standarda
kvalifikacija
S druge strane, stručne kompetencije predstavljaju sposobnost za obavljanje dužnosti
nečije profesije općenito ili za
obavljanje pojedinih stručnih
zadataka. U tom smislu osnivaju se radne skupine HKO-a
za izradu standarda kvalifikacija i definiranje stručnih kompetencija za pojedine kvalifikacije i ishode učenja. Stručne
kompetencije pojedinac stječe
formalno, neformalno i informalno, a same ishode učenja
predstavljaju znanja, vještine
te pripadajuća samostalnost i
odgovornost koje je osoba stekla učenjem i dokazana su postupkom vrjednovanja.
Skupom stručnih kompetencija osoba stječe kvalifikaciju ili više njih, odnosno skup
kompetencija (znanja, vještine te pripadne samostalnosti i
odgovornosti) određene razine, obujma, profila i kvalitete, koja se dokazuje školskom
svjedodžbom, diplomom ili
drugom javnom ispravom koju
izdaje nadležna ustanova. Tatalović je pojasnila elemente
kompetencija odnosno što ishodi učenja moraju donijeti:
- Znanje označava skup stečenih i povezanih informacija.
U Hrvatskom kvalifikacijskom
okviru znanje će se odnositi
na teorijsko i činjenično. Vještine obuhvaćaju primjenu
znanja i upotrebu propisanih
načina rada u izvršenju zadaća i rješavanju problema. U
HKO-u vještine će se odnositi
na kognitivne - logičko, intuitivno i kreativno razmišljanje, psihomotoričke - fizička
spretnost te upotreba metoda,
instrumenata, alata i materijala te socijalne vještine. Samostalnost označava pravo na
vlastito upravljanje, a temelj je
za određivanje nečije odgovornosti. Odgovornost označava
preuzimanje obveze izvršenja
preuzetih zadaća, a u skladu
je sa samostalnosti izvršenja i
upravljanja.
Svjedodžbe o
kompetencijama
Hrvatski kvalifikacijski okvir
obuhvaćat će četiri osnovna elementa - razinu, obujan,
profil i kvalitetu. Razina kvalifikacije odnosno ishoda učenja označava složenost i doseg stečenih kompetencija, a
opisuje se skupom mjerljivih
pokazatelja. Obujam kvalifikacije/ishoda učenja označava
ukupnu količinu stečenih kompetencija, a iskazuju se ECTS
i ECVET bodovima ili nekim
drugim bodovima. Profil označava područje rada i učenja stečenih kompetencija, a iskazuje
se nazivom, dok kvaliteta kvalifikacije/ishoda učenja označava pouzdanost izdane javne
isprave u odnosu na iskazanu
razinu, obujam i profil stečenih
kompetencija.
Sljedeći skup održat će, kako
je najavljeno, 20. i 21. svibnja, kada će biti predstavljen
treći modul koji se bavi unaprjeđivanjem rada u odgojnoobrazovnim ustanovama kroz
razvoj kompetencija prema
Hrvatskom i Europskom kvalifikacijskom okviru te Lisabonskoj deklaraciji.
savjetnici
aktualno
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
19
www.skolskenovine.hr
PSIHOLOGIJA
PEDAGOGIJA
Piπe Sanja Reæek
prof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb
Eksperimenti koji su proučavali nasilje
Zanimljivi psihološki eksperimenti provođeni su na ljudima i u današnje vrijeme
neki ne bi smjeli biti izvođeni, ali su pridonijeli nekim psihološkim otkrićima. Stanley
Milgram proveo je 1961. godine eksperiment ”Poslušnost”. Psiholog i znanstvenik okupio je dobrovoljce i proveo eksperiment koji je ispitivao snagu autoriteta i
poslušnost pojedinaca. Skupini ispitanika
dodijelio je ulogu ”profesora”, a jedan ispitanik bio je ”učenik”. Učenik je dobio
zadatak da nauči određene riječi napamet i ponavlja ih, a ”profesori” su bili dužni učenika kazniti elektrošokovima jačine
15 volti u slučaju da pogriješi. Za svaku
sljedeću pogrešnu riječ jačina se povećavala i penjala čak do 450 volti. Učenik u
stvari nije bio priključen na struju, nego je
glumio da ga struja trese. Kako se jačina
povećavala učenik je vrištao i preklinjao
da prestanu, ali ispitanici nisu stali nego
su ga tresli elektrošokovima od 450 volti!
Milgram je izjavio kako ispitanici nisu bili
sadisti, nego su samo poštovali autoritet
koji im je zadao naredbu.
Deset godina kasnije Philip Zimbardo
organizirao je eksperiment ”Stanfordski zatvor”, u kojem su
sudjelovali studenti sa
Stanforda koji su se
dobrovoljno prijavili i za
sudjelovanje bili plaćeni.
Smješteni su u podrum
Psihologijskog odsjeka
na fakultetu Stanford i
bili su podijeljeni u dvije
grupe. Jedna grupa bili
su ”zatvorenici”, a druga ”čuvari”. Oduzete
su im sve osobne stvari te su dobili ogrtače i
identifikacijske brojeve.
”Čuvarima” je ciljano
dano što manje naputaka, osim onoga
glavnog - da kontroliraju ”zatvorenike”.
Eksperiment se nakon nekog vremena
oteo kontroli, jer su se ”zatvorenici” povukli u sebe, pali u depresiju i počeli patiti
od psihosomatskih bolesti. S druge strane, ”čuvari” su si dali previše maha, tukli su, ponižavali i vrijeđali ”zatvorenike”.
Eksperiment je prekinut prije vremena, a
potvrdio je da se pojedinac prilagođava
situaciji i okolini, pritom sasvim zanemarujući vlastitu individualnost.
U jednom drugom eksperimentu djeca
nižih razreda gledala su dva kratka odlomka iz filmova. Jedna grupa djece gledala
je odlomak iz serije “Nedodirljivi”, o vladinim agentima koji se tridesetih godina
prošlog stoljeća bore protiv organiziranoga kriminala. Scena je sadržavala jednu potjeru, dvije tučnjave, dva pokušaja
ubojstva pištoljem i jedan nožem. Druga
grupa djece gledala je odlomak o atletskom natjecanju, koji je bio dinamičan, ali
neagresivan. Nakon gledanja djeci je pokazana kutija sa žicama koje su prolazile
kroz zid. Na kutiji su bile dvije tipke: na
crvenoj je pisalo “povrijediti”, a na zelenoj
“pomoći”. Djeci je rečeno da je u susjednoj
sobi dijete koje igra igru
koja je povezana s njihovom kutijom. Svako dijete u grupi moglo je stisnuti samo jednu tipku.
Kako su se djeca ponašala? Djeca koja su
gledala nasilne scene
statistički su značajno
više pritiskala crvenu
tipku - onu “povrijediti”.
Kao rezultat istraživanja istaknut je zaključak da je tendencija
Istraživanje Instituta Johnson iz
SAD-a pokazuje
da su djeca
i adolescenti
danas nasilniji
nego ikad prije
agresivnosti nakon promatranja nasilnih
scena bila povezana s dobi djeteta, odnosno mlađa su djeca bila agresivnija.
Kažemo da i druga istraživanja pokazuju
utjecaj prikazanog nasilja na televiziji na
nasilničko ponašanje gledatelja. Svako
medijski prikazano nasilje, od vijesti, filmova, glazbenih spotova do animiranih
filmova, pokazuje tendenciju da se modelira. Modeliranjem se može razviti i prosocijalno, humano, plemenito ponašanje, no
malo je filmova i emisija takvog sadržaja.
Institut Johnson iz SAD-a proveo je
dvogodišnju studiju nasilja u školama.
Istraživanje pokazuje da su djeca i adolescenti danas nasilniji nego ikad prije. Za
školsku godinu 1995./1996. samo je u
kalifornijskim školama prijavljeno više od
22.000 slučajeva nasilja. U istraživanju
gotovo jedan od četiri učenika i jedan od
deset učitelja kažu da su bili žrtve nasilja
u školi ili u školskoj okolici, a mnogi incidenti nikad nisu prijavljeni.
Neki stručnjaci smatraju da zbog nasilja koje je postalo uobičajeno u medijima djeca postaju neosjetljiva na nasilje.
Neki drže da su korijeni nasilja socijalne
i ekonomske promjene. Nasilna djeca
odrastaju navikavajući se na nasilje kao
na normalan način okončavanja prepirke
ili zadovoljavanja želje za posjedovanjem
stvari. Vjeruju da mogu rabiti nasilje na
najmanju provokaciju kad su gurnuti,
uvrijeđeni, kad izgube u igri. Ne znaju da
je nenasilje bolje ili uopće ne znaju da postoji izbor. Iskustvo im govori da je nasilje
najbrži i poštovanja vrijedan način da postignu svoje ciljeve.
Koliko je u vašem razredu i školi takvih
nasilnih učenika i roditelja i koliko je onih
koji su žrtve - učenici, ali i učitelji? Kakav
je omjer? Nositi se s nasiljem u školi i reagirati je dio našega svakodnevnog posla.
PRAVO
Piπe Olivera Marinković, dipl. iur.
Hrvatska zajednica osnovnih πkola
Stažiranje pripravnika u osnovnoj školi
?
Na koji se način računa stažiranje
pripravnika u osnovnoj školi koji
radi u nepunom radnom vremenu - pola
radnog vremena? Je li mu potrebno 12
mjeseci radnog staža preračunato na
puno radno vrijeme ili mu je dovoljno
12 mjeseci stažiranja s nepunim radnim vremenom?
Članak 108. stavak 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj
školi (NN br. 87/08., 86/09.) propisuje
da pripravnički staž traje godinu dana u
kojem razdoblju se pripravnik osposobljava za samostalni rad. Sukladno članku 43. stavak 8. Zakona o radu (NN br.
149/09.), ako je za stjecanje određenih
prava važno prethodno trajanje radnog
odnosa s istim poslodavcem, razdoblja
rada u nepunom radnom vremenu smatrat će se radom u punom radnom vremenu. Pravilnik o polaganju stručnog ispita
učitelja i stručnih suradnika u osnovnom
školstvu i nastavnika u srednjem školstvu
(NN br.88 /03.) propisuje uvjete polaganja stručnog ispita, a sukladno članku 10.
stavak 1. navedenoga Pravilnika pripravnici su obvezni biti nazočni nastavnim
satima mentora - najmanje 30 sati tijekom stažiranja, a mentor je obvezan biti
na nastavnim satima pripravnika 10 sati.
Glede svega navedenoga, pripravnicima
koji rade na temelju ugovora o radu na
nepuno radno vrijeme pripravnički staž
računa se također u trajanju od 12 mjeseci, kalendarski, bez preračunavanja na
puno radno vrijeme.
Na koliko dana dopusta imam pravo u slučaju smrti suprugova oca i
imam li pravo na financijsku pomoć?
Prema članku 43. stavak 1. podstavak
4. Temeljnoga kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 84/07.), zaposlenik ima
pravo na plaćeni dopust u slučaju smrti
brata ili sestre, djeda ili bake te roditelja
supružnika dva radna dana. Pravo na pomoć za slučaj smrti roditelja supružnika
nije određeno u Temeljnom kolektivnom
ugovoru za službenike i namještenike u
javnim službama, nego pravo na novčanu
pomoć ostvaruje zaposlenik ili njegova
obitelj u slučaju smrti supružnika, djeteta i roditelja u iznosu jedne proračunske
osnovice sukladno članku 60. stavak 1.
podstavak 3. Temeljnoga kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u
javnim službama.
Na bolovanju sam bila od rujna
2009. godine i krajem prošle godine dobila sam pomoć za bolovanje
dulje od 90 dana. Ponovno sam na
bolovanju. Mogu li i u ovoj godini opet
?
?
dobiti pomoć za bolovanje dulje od 90
dana, znači dva puta u istoj školskoj
godini?
Radnik škole ostvaruje pravo na pomoć
u iznosu jedne proračunske osnovice jednom godišnje u slučaju bolovanja duljeg
od 90 dana, sukladno članku 61. stavak
1. podstavak 1.Temeljnoga kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike
u javnim službama (NN br. 84/07.). Sukladno zaključku 121/09. Povjerenstva
za tumačenje Temeljnoga kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u
javnim službama, zaposlenik ostvaruje
pravo na pomoć za bolovanje jedanput
godišnje, nakon proteka 90 dana bolovanja u kontinuitetu. Navedeno pravo stječe
u kalendarskoj godini, a pomoć ne može
dobiti više od jedanput godišnje. Dakle,
bez obzira na činjenicu što je zaposlenik
ostvario pravo na pomoć u prethodnoj kalendarskoj godini, navedeno pravo može
ostvariti i u ovoj kalendarskoj godini, pod
uvjetom da se radi o bolovanju duljem od
90 dana. Prema navedenome, pravo na
pomoć za bolovanje dulje od 90 dana u
kontinuitetu ostvaruje se za kalendarsku
godinu, a u određenim slučajevima osoba može na taj način ostvariti i dobiti pomoć zbog bolovanja duljeg od 90 dana
dva puta u istoj školskoj godini.
Piše Azra Rađenović,
pedagoginja, ravnateljica
Osnovna škola 22. lipnja, Sisak
Informacijska
pismenost (suradnja
učitelja s učenicima
i roditeljima)
Brzo napredovanje u informacijskim tehnologijama
i potreba praćenja, a slijedom toga i njihova korištenja obvezuje učitelje na trajno stručno usavršavanje,
o čemu je već bilo govora. U tom smjeru razvija se i
svijest učitelja i tako informacijska pismenost postaje sveprisutan zahtjev.
Izazovi korištenja informacijskih tehnologija
različito se prihvaćaju.
Uz temeljnu informatičku pismenost, u
početku je dovoljno
poznavati mogućnosti
korištenja različitim internetskim stranicama,
prije svega onima koji
se nazivaju obrazovnima, a na kojima je moguće pronaći niz ideja i
modela obrada nastavnih sadržaja i različitih
nastavnih
materijala
već iskusnih poznavatelja informacijskih
tehnologija. Osim korištenja gotovim sadržajima, na raspolaganju su i različiti portali
za učenje na daljinu,
online encikolpedije i
slično.
Učitelji trebaju prepoznati
mogućnosti
suradnje s učenicima na tim područjima, koji su u
neformalnom učenju i praćenju, brže i na njima primjerenije načine, najčešće samostalno i u suradničkom učenju s prijateljima, svladali mogućnosti
informacijskih tehnologija. Osim korištenja učeničkih
znanja u pronalaženju potrebnih informacija, korisno
je poticati i na korištenje ostalih alata koji su im na
raspolaganju. Nastavni proces tako će biti obogaćen
samostalnim aktivnostima učenika u području koje
im je blisko, a način učenja i forma iznošenja bit će
im prilagođeni, pa tako i atraktivan i motivirajući i za
ostale učenike u razredu.
Zbog brzine i širokih mogućnosti koje tehnologije
pružaju i predstavljeni podaci bit će aktualni. Time
se razvija samostalnost u učenju, kreativnost, a u
konačnici se učenici na taj način pripremaju za cjeloživotno učenje. Makar i informativnim poznavanjem
različitih mogućnosti učenja putem informacijskih
tehnologija i upućivanjem učenika na svladavanje
novih znanja na taj način, predstavit će učitelje u njihovoj kompetenciji i osigurati stručni autoritet osobe
koja prati nove trendove u obrazovanju.
Generacije roditelja s kojima se učitelji susreću
također su već informacijski pismene i to je činjenica koju učitelji trebaju prihvatiti i za ravnopravan
i suradnički odnos te sami koristiti prije svega kroz
različite modele komunikacije putem tehnologije. To,
naravno, nikako ne znači izostanak redovite osobne
komunikacije, ali omogućava brže i gotovo promtno
komuniciranje u posebnim situacijama. Korisno je
prepoznavanje i suradnja s roditeljima kojima su
informatička zanimanja profesija, što omogućava
školama djelovanje u različitim smjerovima, od profesionalnog informiranja učenika pa do savjetodavne
uloge, npr. u nabavi informacijske tehnologije ili čak
izrade potrebnih specifičnih programa. Suvremene
škole prepoznaju i koriste unutarnje stručne resurse
u ovom slučaju informacijski pismene - uz učitelje i
učenike i njihove roditelje u cilju osuvremenjivanja
cjelokupnog života škole.
Korisna je suradnja s roditeljima
kojima su
informatička
zanimanja
profesija, što
omogućava
školama djelovanje u različitim
smjerovima, od
profesionalnog
informiranja
učenika pa do
savjetodavne
uloge
20
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
www.skolskenovine.hr
REPORTAÆA
Djeca su ovdje istinski
Osnovna škola Zapruđe druga je
novozagrebačka prekosavska škola. Rasla
je s veličinom naselja Zapruđa i oblikovala
se zajedno s njim. Budući da je smještena
uz savski nasip i okružena brojnim
sportskim terenima, tradiciju je gradila
na sportu u kojemu se uvijek isticala
O
d samih početaka rada
škole, učenici svoje nastavnike diljem zemlje
proslavljuju iznimnim znanjem
matematike, fizike, kemije, hrvatskoga jezika i, naravno, sportskim rezultatima. Uprava i obrazovni djelatnici, naime, na vrijeme su shvatili da je za današnje
generacije učenika najvažnija
dobra komunikacija između učenika, učitelja i roditelja.
- Današnji je učenik puno zahtjevniji od nekadašnjega, jer
je i mnogo informiraniji. Zbog
toga je cilj svakoga našeg učitelja što je moguće više raditi
na samoobrazovanju i shvatiti da samo cjeloživotno učenje
može donijeti razumijevanje i
primjenu suvremenih metoda u
poučavanju, pristupu učenicima,
ali i njihovim roditeljima koji
su prema školi sve zahtjevniji.
Upravo ćemo na tome temeljiti
naše buduće planove i programe
rada, reći će ravnateljica Ružica
Vitman Sović.
Cilj je stvoriti školu u kojoj
djeca rado borave, koja će im biti
zanimljiva i dovoljno ih zaokupljati da na nastavi iskažu svoje
najbolje sposobnosti i razviju
specifične talente. Stoga je u planu i implementacija programa
Sretna škola, programa za poticanje ljudskih vrijednosti, prevenciju ovisnosti i nasilja.
Školu trenutačno pohađa 486
učenika u 23 razredna odjela, a
za njih brinu 43 učitelja. Stručna kadrovska pokrivenost im je
potpuna, a odlično stoje i s nabavkom suvremenih nastavnodikaktičkih materijala i pribora.
Nedostaje im tek pametna ploča,
no u današnje vrijeme krize to
je svojevrstan luksuz, pa ćemo
strpljivo pričekati neka bolja vremena, priznaje ravnateljica.
Prošle je godine školska zgrada preuređena, goleme učionice
preinačene su u nekoliko manjih,
pa su tako uređeni novi kabineti za biologiju, kemiju i likovnu
kulturnu. A ne treba ni govoriti
da najveća gužva vlada u informatičkoj učionici. Ne zbog
manjka četvornih metara, nego
velikog interesa djece. Tako je
kabinet s 21 računalom u stalnom punom pogonu, budući da
informatiku kao izborni predmet
pohađaju baš svi učenici od petog do osmog razreda.
Studentske
vježbaonice
Učionica fizike ujedno je
vježbaonica u kojoj studenti fizike obavljaju praktičnu nastavu, prisustvuju predavanjima, a
i mladi profesori polažu stručne
ispite. Ovdje se održava praktična nastava kojoj nazoče profesori osnovnih i srednjih škola
grada Zagreba i Zagrebačke
županije. Do sada je održano
25 sati ogledne nastave fizike,
kojoj je na svakom satu prisustvovalo između 40 i 70 profesora. U vremenskom razdoblju
od 15 godina u vježbaonici je
više od 300 studenata obavilo
metodičku praksu, a stotinjak
profesora fizike položilo je
stručni ispit.
Dani kruha
Ravnateljica
Ružica
Vitman
Sović
Antonio Preprotnik, državni
prvak u debati
Izlet na Bjelolasicu
Fiziku učenicima OŠ Zapruđe
predaje Ivica Buljan, koji objašnjava:
- Nastava fizike problemski je
usmjerena u skladu s edukacijskim konstruktivizmom, u kojem bitnu ulogu ima interaktivna
atmosfera u razredu, koordinirana rasprava i zajednička interpretacija rezultata rasprave. Nastava
daje učenicima dovoljno vremena za razmišljanje, konstruiranje vlastitih ideja i rješenja te
na kraju razumijevanje fizikalno
ispravne interpretacije. Polazište je takve nastave da se znanje
konstruira, a ne prenosi, i nije cilj
rješenje problema iz fizike, nego
postupak rješavanja uz maksimalno sudjelovanje učenika.
U školi djeluje i vježbaonica
za studente Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Tako studenti
treće godine dolaze na uzorna i
individualna predavanja u razrednu nastavu učiteljicama Katici Periša i Mirjani Dodig te na
uzorno predavanje u predmetnoj
nastavi kod profesora Krešimira
Bilića. Na četvrtoj godini studija
studenti dolaze na individualna
predavanja i stručnu pedagošku
praksu, kod istih učitelja mentora
te kod profesorice Željke Mešić.
Osim toga, profesori s kolegija
Kineziološke metodike održavaju javna predavanja u kojima studenti vode nastavu pred svojom
grupom i profesorom.
Knjižnica je srce škole
S fondom većim od 6000 tisuća
svezaka te bogatom elektroničkom i audio-vizaulnom građom
najviše se ponosi školska knjižničarka Dijana Čupić, koja nas je
i obavijestila o proslavi 45. godišnjice OŠ Zapruđa te opskrbila
mnoštvom materijala i podataka.
- Nezaobilazna je uloga školske
knjižnice u promicanju prava djeteta koja proizlaze iz temeljnog
prava svakog čovjeka da se optimalno razvije na osnovu svojih
sposobnosti i intelektualno-emocionalnih potencijala. Osnovna je
zadaća suvremene škole zajedno
sa školskom knjižnicom poticati
potrebu za pisanim izvorima i
ostalim vrstama knjižnične građe, razvijati čitalačke vještine i
navike, smatra Čupić.
Tradicionalno, jednom ili dva
put tijekom školske godine u
knjižnici se organiziraju susreti s piscima za djecu, pa je OŠ
Zapruđe dosad ugostilo velikane
dječje proze i lirike, poput Paje
Kanižaja, Stanislava Femenića,
Mladena Kušeca, Enesa Kiševića, Danka Oblaka, Ratka Zvrka, Sunčane Škrinjarić, Ivana
Kušana, Zlatka Krilića, Ićana
Ramljaka, Jadranke Čunčić-Bandov, Božidara Prosenjaka, Ante
Gardaša, Darka Macana ili Mire
Gavrana.
Atletska ekipa na državnom natjecanju
Atletska ekipa na državnom natjecanju
Na brojne se načine potiče čitanje, popularizira knjiga, ali i
podiže informacijska pismenost
te se učenike poučava vještini
pronalaženja i uporabi informacija. Tijekom godina školska je
knjižnica postala prepoznatljiva
po radionicama kreativnog pisanja i projektu Knjigopriče koji se
provodi u suradnji s učiteljima
razredne nastave, kada učenici
ispisuju priče i izrađuju ilustracije.
Školska je knjižnica od 2003.
godine uključena u program informatizacije i do sada je kodirano 3600 svezaka. Kada, pak,
informatizacija bude potpuno do-
vršena, pretraživanje fonda bit će
dostupno učenicima i njihovim
roditeljima i putem interneta.
Odlični rezultati
debatnoga kluba
Brojne izvannastavne aktivnosti upotpunjuju odličan pedagogoški rad Osnovne škole Zapruđe, od recitatorske, literarne,
novinarske, likovne ili dramske
skupine, do ritmike, folklora,
povjesničara, ekologa, grupe
Mali čuvari prirode, Animatora
kulture, skupine prve pomoći ili
debatnoga kluba Pruđe.
- Debata je na vrata naše škole
21
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
www.skolskenovine.hr
45 godina OŠ Zapruđe, Zagreb
sretna!
Marija Dragušica. Kratko je vrijeme grupa djelovala unutar planinarskih društava Medveščak i
Zagreb-Matica, a 2002. godine
postaju članovi HPD-a Željezničar. Na poticaj članova školska
planinarska grupa od 2004. nosi
ime Gojzeki, prema crtanom liku
planinarskoga karikaturista Senaida Serdarevića Sene.
Svake godine u školi vlada
relativno velik interes za sudjelovanje u ovim malim planinarskim avanturama, pa su tako lani
Gojzeki imali 112 članova, što
čini četvrtinu ukupnog članstva
HPD-a Željezničar. Svake se
Natjecanje u slikanju
ušla školske godine 2005./2006.,
udomaćila se i dobrano ukorijenila. Kada sam počela skupljati
učenike za novu izvannastavnu
aktivnost, nisam ni sama znala u
što se upuštam. Jedni su došli na
prvi sastanak iz znatiželje, a drugi jer su mislili da debatirati znači
dobro se svađati, u šali objašnjava voditeljica grupe, nastavnica
hrvatskog jezika Izeta Colarić.
Na kraju te prve školske godine državni prvaci bili su Filip
Herceg, Filip Leskovec i Stefan Martinić (ekipno), a Stefan
Martinić bio je drugi govornik
u državi. Osmaši svoj debatni
hobi s vremenom nastavljaju u
srednjoškolskim klubovima, pa
članovima Pruđa postaju novi
učenici, jednako uspješni. Maja
Kvaliteta u svim
segmentima škole
Pjevački zbor
Gojzeki u osvajanju hrvatskih planina
Grupa mladih knjižničara
atletiku, badminton, košarku, odbojku, rukomet, šah, stolni tenis.
Svakako treba istaknuti godinu
1995. kada je deset učenika OŠ
Zapruđe sudjelovalo na prestižnom atletskom juniorskom natjecanju Finlandia Junior Games u
Helsinkiju te osvojilo devet medalja.
Gojzeki - mali
planinari
S jednog od brojnih izleta u prirodu
Žitko, Sanja Delovski i Marko
Pećnik osvojili su treće mjesto
u državi, ekipno 2008. godine, a
Sanja Delovski bila je prva govornica u državi. Prošle su godine postignuti ništa manje vrijedni
rezultati - Ahmed Abdalla, An-
niziranim aktivnostima.
O Gojzekima se već pisalo u
časopisu Hrvatski planinar, a nekoliko su puta učenici i voditelji
predstavili svoje aktivnosti u emisijama obrazovnog programa Hrvatske televizije. Članovi grupe
pokrenuli su i svoju mrežnu stranicu www.gojzeki.com na kojoj
izmjenjuju iskustva, informacije
i fotografije. Također, postavljena su dva planinarska ormarića u
Zapruđu - jedan na ulazu u školu,
a drugi na prometnom mjestu u
središtu Zapruđa, na zidu Društvenog doma. Dakako, izdašnu
i značajnu pomoć organizaciji
i izletima daju roditelji malih
Gojzeka, i za razliku od školskih
izleta, na koje idu samo djeca s
učiteljima, na školskim planinarskim izletima roditelji su poželjni i dobrodošli. Osim što mogu
pomagati svome djetetu, roditelji
se druže s drugim roditeljima te
pomažu u kretanju skupine.
tonio Preprotnik i Helena Pleša
osvojili su drugo ekipno mjesto,
a Antonio Preprotnik bio je prvi
govornik u državi.
Vrlo su uspješni na državnoj
razini i sportaši, članovi ŠŠK
Osvit, koji redovito treniraju
Prije desetak godina u OŠ Zapruđe osnovana je i planinarska
skupina. Prvi planinarski izlet bio
je organiziran 28. veljače 1999.
godine i 56 malih planinara u
pratnji petero roditelja krenulo je
od Šestina omladinskom stazom
preko Kraljičina zdenca do Medvedgrada. Pedagoška pratnja bile
su nastavnice Izeta Colarić i Duška Marcić Svilar, koje su ujedno
osnivačice planinarske grupe.
Protekle četri godine planinare,
pak, vode Duška Marcić Svilar i
školske godine organizira pet,
šest izleta, otprilike svakih mjesec i pol dana po jedan. Na planinarskim izletima, upoznajući se
sa starijim planinarima, prateći
predavanja i na druge načine, zainteresirana djeca stječu osnovna
znanja o pravilima kretanja i ponašanja u prirodi. U svojoj planinarskoj karijeri Gojzeki su već
prešli velik dio Hrvatske - bili
su na vrhovima Lošinja i Cresa, na Risnjaku, Učki, Velebitu,
Kozjaku iznad Kaštela, Svetoj
Geri, Ječmeništu, Medvjeđaku,
Petrovu vrhu, Jankovcu, Kalniku, Ravnoj gori, Petrovoj gori i
na mnogim drugim planinarskim
odredištima. Zanimanje za izlete
toliko je veliko da se često traži
mjesto više u autobusu. Vrijedi
istaknuti i to da se izletima često pridružuju i učenici koji su
već završili i napustili osnovnu
školu, te roditelji bivših učenika,
čime se zajedništvo četvrti Zapruđe produbljuje i takvim orga-
Ravnateljica Vitman Sović ponosna je na iznimnu suradnju s
roditeljima, pa se Vijeće roditelja
već dulje redovito sastaje jednom
mjesečno, a roditelji su uključeni
u organizaciju brojnih manifestacija, izleta i događanja.
U školi se već deset godina
provodi program prevencije zlouporabe sredstava ovisnosti Svi za
protiv, posljednjih sedam Dobrim
građanstvom protiv nasilja i Stop
nasilju iza zatvorenih vrata, od
2004. godine projekt Mogu ako
hoću i od 2007. godine program
ekoškole, koja se među ostalim
bavi skupljanjem, zbrinjavanjem
i smanjivanjem otpada, promovira se štednja vode i pročišćavanje
otpadnih voda, štednja električne
energije, zdrava prehrana i općenito zdraviji način života, te uređenjem okoliša škole.
Djeca su posebno izražajna u
likovnosti, pa je tako rad učenika šestog razreda Zvonimira
Maligeca nagrađen čak u dalekom Japanu. U rujnu prošle godine četrdesetak radova učenika
OŠ Zapruđe izloženo je, pak, u
prostorima Hrvatskoga školskog
muzeja, na što je posebno ponosna njihova učiteljica Sanja Fabijančić.
- Ponosni smo i na naš školski
list Prekosavsku jeku, koji je s
manjim prekidom izlazio svih
proteklih godina, sve sadržajniji, ljepši i suvremeniji, u skladu
s promišljanjima današnjih učenika. Zborno pjevanje također
je tradicija koju njegujemo svih
ovih godina, a obnovili smo i
folklornu skupinu. Sve u svemu, gajimo kvalitetu u svim segmentima škole, bilo u nastavi ili
brojnim izvannastavnim aktivnostima. Kao što sam rekla, škola
mora biti mjesto gdje su djeca
zadovoljna i sretna, zaključuje
ravnateljica.
Branko NAĐ
22
www.skolskenovine.hr
suradnici javljaju
UKRATKO
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
MACINEC
Osnovna škola
dr. Ivana Novaka
Izlet u Zagreb
Nakon povratka uslijedilo je vrednovanje
učeničkih rezultata i
njihov prilaz na plakatima koje su izložili u
školi
DARDA Medalje Na regionalnom prvenstvu u kara-
teu u Dardi, učenici osnovnih škola kralja Tomislava iz
Našica i Josipa Jurja Strossmayera iz Đurđenovca, članovi
Karate kluba Nexe, osvojili su četiri zlatne i jednu srebrnu
medalju u konkurenciji više od dvjesto natjecatelja iz
šesnaest klubova. Dvije zlatne medalje osvojila je Laura
Karakaš, a po jednu Tijana Đurđević i Ana Marija Belak,
dok je Amadej Korbar izborio srebro. Nešto slabije rezultate ostvarili su Josip Puhanić, Matej Martinović i Vasilije
Urošević. Trenira ih Zdenko Minarik. (Đ. Z.)
FERDINANDOVAC
Deset godina Susreta
U Osnovnoj školi u Ferdinandovcu već
deset godina izdaju pedagoški list za
roditelje Susret u kojem na popularan
način prikazuju aktualne pedagoške
teme. Glavni su ciljevi prijenos relevantnih pedagoško-psiholoških, zdravstvenih i ekoloških informacija roditeljima, podizanje odgojnih kompetencija roditelja te ujednačavanje i usklađivanje odgojnih postupaka škole i obitelji. List izlazi krajem
prvoga i drugoga polugodišta i besplatno se šalje roditeljima. Članke pišu učitelji i stručni suradnici, uključujući i
ravnatelj Slavka Kenđelića. U svakom broju objavljuje se i
članak gosta suradnika, obično poznatog psihologa ili
pedagoga, a velika se pozornost posvećuje i ekološkim
temama. Do 2008. list je uređivala Ljiljana Holer-Ivanišević,
a sada Mihaela Hapavel, a lektorira Lidija LevačićMesarov. U uredništvu je i informatičar Saša Petrinić. U
aktualnom 20. broju surađuju i pišu Mihaela Hapavel,
Marija Šokec, Robert Ščuka, Miroslav Fuček i Nada Lukić.
Gošća suradnica je županijska socijalna radnica Sanja
Ševerović. Susretom se oživotvoruje školsko geslo po
kojem je znanje sjeme iz kojeg će niknuti sreća, blagostanje i veličina hrvatskog naroda. (Vjekoslav Čordašev)
POREČ Susret Srednju školu Mate Balote u Poreču
posjetili su biskup Ivan Milovan i župnik Petar Pahović. U
ravnateljevoj pratnji obišli su nekoliko razreda i razgovarali s učenicima o nastavnim temama iz vjeronauka. Biskup
je pozvao učenike na Susret mladih 8. i 9. svibnja u Zadru,
koji svake godine okuplja katoličku mladež iz Hrvatske i
susjednih zemalja. Smješteni kod katoličkih obitelji, provode dva dana u druženju. Biskup se s učenicima i našalio
na račun zidova učionice, koje krase primjereni, ali i neprimjereni crteži i natpisi. No, na sve se to biskup samo
nasmijao i podržao slobodno izražavanje tih mladih umjetnika. (Simona Tomić)
S
vi učenici viših razreda
Osnovne škole dr. Ivana Novaka iz Macinca sudjelovali
su na izletu u Zagrebu, u okviru
izvanučionične nastave planirane
školskim godišnjim planom i programom za koji su se počeli pripremati još prije zimskih praznika.
Učitelji stranih jezika, hrvatskog
jezika i likovne kulture pripremili
su za učenike istraživačke zadatke, postavili ciljeve i zadaće te detaljno isplanirali aktivnosti učenika po razredima. Nakon povratka
u školu uslijedilo je vrednovanje
učeničkih rezultata i razumijevanja te njihov prilaz na plakatima
koje su izložili u školi.
Najprije su posjetili Tvornicu
olovaka Zagreb, koja nosi ime
izumitelja Slavoljuba Penkale.
Osim što je izumio nalivpero sa
čvrstom tintom, poznat je i po još
70-80 izuma iz mehanike, fizike,
zrakoplovstva i drugih područja.
Učenici su upoznali razvojni put
grafitne olovke od obične daščice
pa sve do olovke koju upotrebljavaju svakodnevno. Sa zanimanjem su promatrali strojeve i bez
ustručavanja razgovarali s djelatnicima. Isprobali su i kvalitetu
olovaka i bojica, a darovali su im i
korisni pribor.
Učenici sedmoga razreda, koji
uče engleski jezik posjetili su
američko veleposlanstvo, uzvrativši posjet školi predstavnika veleposlanstva SAD-a prošle godine
za Svjetski dan Roma, budući da u
školu idu većinom romska djeca.
Učenici su razgledali veleposlanstvo i imali mogućnost razgovarati s izvornim govornicima engleskoga jezika, što im je pomoglo
u daljnjem učenju. Posjetili su
knjižnicu veleposlanstva i imali
kratak doticaj s djelićem budućnosti - elektroničkom knjigom
koja je već sada zamijenila brojne
udžbenike njihovim vršnjacima
u SAD-u te im olakšala školske
torbe. Inače, planom i programom
za engleski jezik u sedmom se razredu obrađuje povijest SAD-a i
američki gradovi.
Učenici osmoga razreda u to
su vrijeme posjetili Goethe Institut te knjižnicu u njemačkom veleposlanstvu. Najzanimljivije je
bilo vidjeti komad originalnoga
Berlinskog zida, čiji se dio nalazi ispred svakoga njemačkog veleposlanstva u svijetu te slušati o
povijesti njegova nastajanja i konačnoga rušenja. Saznali su i što
se sve radi i nalazi u knjižnici te
razgovarali s izvornim govornicima njemačkoga jezika. Za uspomenu su dobili prigodne darove.
Najviše uzbuđenja pobudio je
Cinestar, gdje su prisustvovali
projekciji filma snimljena računalnom animacijom u trodimenzionalnoj tehnici. Cijela se filmska
predstava veoma dojmila učenika
pa im je to bio nezaboravni doživljaj. Osim proširivanja znanja o
filmskim rodovima, planovima i
BAKAR
rakursima, važna je bila i moralna
poruka filma.
U Muzeju za umjetnost i obrt
razgledali su prigodnu izložbu pa
su tako dobili uvid u bogatstvo i
raznovrsnost mnogih djela hrvatskih i stranih umjetnika, nastalih
od 16. do 20. stoljeća. Uz stručno
vodstvo, učenici su s velikim zanimanjem razgledali djela te odgovarali na pitanja vodiča i svojih
učitelja, uvjerivši tako i jedne i
druge da su se dobro pripremili
za tu provjeru znanja. Nekima je
to bio prvi posjet takvoj izložbi i
užitak je bilo promatrati njihovo
oduševljenje.
Izvanučionična nastava podrazumijeva učenje otkrivanjem
u neposrednoj životnoj okolici i
upoznavanje učenika s prirodnim
i kulturnim okruženjem te ljudima
koji žive u određenom okruženju i
obavljaju određene poslove. Zvuči prilično komplicirano, a u konačnici se želi reći da je izvanučionična nastava odličan primjer
za lakše razumijevanje i praćenje
sadržaja i da učenici puno više i
lakše pamte te primjenjuju zapamćeno. Stoga ju treba i češće
provoditi. To se potvrdilo i ovom
prilikom pa su izlaskom iz učionica učenici primili nova znanja na
vrlo prihvatljiv način te se družili
međusobno i sa svojim učiteljicama.
Lidija Branilović
Gradska knjižnica
Umirovljenički život ne
znači mirovanje
U
Gradskoj knjižnici u Bakru bit će postavljena do
kraja svibnja 2010. izložba fotografija Ivana Šamanića
Umirovljenički život ne znači
mirovanje. Na fotografijama su
VARAŽDIN Smotra Na županijskoj smotri glazbe-
noga stvaralaštva djece i mladeži u Varaždinu najuspješniji
je bio Dječji tamburaški orkestar Osnovne škole Antuna i
Ivana Kukuljevića iz Varaždinskih Toplica pod ravnanjem
dirigenta Zlatka Pipleka. Tako je ponovo dokazao svoju
kvalitetu, koju je prepoznalo prosudbeno povjerenstvo na
čelu sa Sinišom Leopoldom. Tamburašima je to već jedanaesti put da su osvojili prvu nagradu na smotrama glazbenog stvaralaštva djece i mladeži pa će županiju i školu
predstavljati i na Festivalu Hrvatske tamburaške glazbe 17.
svibnja u Vukovaru. (A. V.)
Uspomena na posjet glavnom gradu Hrvatske
Autor pokraj izloženih fotografija
Na fotografijama
Ivana Šamanića
kronološki su
zabilježena
događanja, akcije,
druženja i sve čime se
bave bakarski
umirovljenici
kronološki zabilježena događanja, akcije, druženja i sve čime
se bave i oko čega se okupljaju
umirovljenici bakarske podružnice. Vrijedno fotografsko oko
uvodi posjetitelja u svijet i društveni život bakarskih umirovljenika. Šarolikost djelovanja, rada,
akcija, putovanja, sudjelovanja
u kulturnom i socijalnom životu
grada potvrđuje i zadivljuje neis-
crpnošću i mnoštvom tema.
Umirovljeni profesor povijesti i zemljopisa, svojedobno
ravnatelj Osnovne škole Bakar,
Ivan Šamanić nagrađen je 2006.
Nagradom grada Bakra za životno djelo. Njegova promidžba
prerasta u misiju pohrane svega
vrijednoga informacije i spomena, vođena lajtmotivom otrgnuti
zaboravu, vrijedna je baština za
mlade i buduće naraštaje. Zaslužan je i promicatelj svijesti
o kulturnom nasljeđu, uvažavanju umjetnosti, raznovrsnih postignuća svoga kraja pa svojim
radom neprestano podupire i
okrepljuje, motivira na još više i
dalje, jer kako se kaže, ako nije
zapisano i objavljeno kao da se
nije ni dogodilo. Među ostalim,
i stalan je i višegodišnji suradnik
Školskih novina.
Dolores Paro-Mikeli
Sandra Butorac
suradnici javljaju
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
23
www.skolskenovine.hr
VELIKO TRGOVIŠĆE
Izvrsni
resursi
Dječji vrtić Rožica
Oko jene hiže
OSIJEK
Osnovna škola
Ivana Filipovića
Mojih prvih deset godina
U
Osnovnoj školi Ivana Filipovića u Osijeku predstavljena je knjižica Mojih
prvih 10 godina u školskoj zadruzi Višnja, koju je napisao mladi
zadrugar, učenik petoga razreda
Andrej Dorić. Knjižica je tiskana
zahvaljujući financijskoj potpori
Hrvatske udruge učeničkog zadrugarstva. Nakon prikaza, održan
je sastanak Podružnice Hrvatske
udruge učeničkog zadrugarstva
(HUUZ) Osječko-baranjske županije, a zatim su voditelji i suradnici
učeničkih zadruga prisustvovali
zanimljivim i prigodnim radionicama koje su održali članovi Udruge Šokačka grana iz Osijeka.
Ana Dragić održala je radionicu
Ukrašavanje pisanica voskom, a
Marija Jelenić Izrada čestitki od
slame. A evo što je napisao Andrej
Dorić o svojoj knjižici:
Kako je učenik petoga
razreda u
svojoj knjižici opisao
učeničko zadrugarstvo
Voljeti stvarati (za) druge
Zovem se Andrej Dorić. Učenik
sam Osnovne škole Ivana Filipovića i član zadruge Višnja u Višnjevcu. Uz svoju mamu, koja me
je već prvih mjeseci moga života
počela voditi u zadrugu, ja sam
postao pravi zadrugar. Odlučio
sam ne zaboraviti svoja iskustva
stečena sudjelovanjem na brojnim
Svečano predstavljanje knjige Andreja Dorića
smotrama učeničkog zadrugarstva Hrvatske i zabilježiti to pisanom riječju i slikama. Nakon 10
godina zadrugarstva napisao sam
malu knjigu “Mojih prvih 10 godina u školskoj zadruzi Višnja“.
Zahvaljujući mojoj mami, gospodi iz Zagreba koja vode učeničko zadrugarstvo Hrvatske te su
financirali tiskanje knjižice, mojoj učiteljici koja me vodila prva
četiri razreda, mojoj razrednici i
profesorici hrvatskog jezika, a naravno i mojoj školi kojom ravna
Zlatko Kraljević, održana je promocija moje knjižice u subotu, 6.
ožujka 2010. u prisutnosti velikog
broja uzvanika. Toga dana u školi
su se na godišnjem sastanku okupili i voditelji učeničkih zadruga s
područja Slavonije i Baranje. Škola je priredila prekrasan program,
prikazan je i moj kratki film “Slavonska bundeva”. Nakon toga i
male zakuske, održane su radionice o izradi čestitki od slame te
oslikavanju jaja voskom, koje su
vodile članice udruge Šokačka
grana. Što sada reći da se sve to
ne zaboravi? Bilo bi lijepo kad bi
i moja škola osnovala zadrugu.
Ja bih puno pomogao zbog svog
sada već velikog iskustva, a nakon
deset godina, možda neki drugi
učenik doživi ovakav prekrasan
dan u školi.
Hvala svima, od srca, a vi, koji
ovo čitate, znajte - kako god bilo,
trud i volja uvijek donesu plod.
Andrej Dorić
Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC
svakidašnjica
D
ječji vrtić Rožica iz Velikog Trgovišća novi je i
jedini vrtić koji je ove godine prijavio svoj projekt iz područja Nacionalnog programa odgoja i
obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo
na Smotri projekata koja je 25. ožujka 2010. održana na
razini Krapinsko-zagorske županije. Projekt vrtića nosi
naziv Oko jene hiže, a odabrano tematsko područje je
Pravo na zdravu okolicu i čuvanje okoliša. Projekt je
nastao odmah nakon otvorenja vrtića prošle godine, i to
ponajviše iz nužde. Naime, neminovno je bilo uz izgrađeni objekt urediti i okoliš, koji će biti poticajan, zdrav
i human te polazište za cjelokupni odgoj za održivi razvoj koji prvenstveno polazi od kvalitetnih međusobnih
odnosa i komunikacije, a onda se prenosi na suživot sa
životinjskim i biljnim svijetom.
Nositelji su projekta svi članovi toga malog tima i djeca obje mješovite vrtićke skupine. Projekt se provodi po
vremenskim i tematskim etapama, akcijski i istraživački, što je rezultiralo provedbom nekoliko potprojekata
unutar glavnoga projekta. Uz uređenje prometnoga poligona, povrtnjaka i cvjetnjaka, opremljeno je i igralište
vrtića. Djecu je najviše veselilo uređivanje povrtnjaka
iz kojeg su najradije jeli špinat kojeg su sami sijali, plijevili i brali, a kojeg prije nisu voljeli imati u svojem
jelovniku.
U projektu su sudjelovali svi čimbenici odgoja, od
djece i odgojitelja, roditelja, sve do lokalne sredine u
kojoj svi žive i rade. Time je projekt u pravom smislu
riječi činio integrirani predškolski kurikulum, kao nešto
što je sastavni dio života stanovnika. Kroz taj su projekt
nastajale i pjesmice koje su djecu veselile i rado su ih
recitirali i pjevali, a jedna od njih završava stihom Z malega sme mi dvorišća, al z Velikoga Trgovišća. Projekt
se nastavlja i ove godine, a uskoro počinju novi radovi
na povrtnjaku i cvjetnjaku, ali i sadnja različitih voćki,
kako bi za koju godinu djeca iz vlastitoga voćnjaka mogla brati i jesti plodove.
Gordana Pavlinić
Naša
Uskoro počinju radovi na povrtnjaku
i cvjetnjaku te sadnja voćki, kako bi
za nekoliko godina djeca iz vlastitog
voćnjaka mogla brati plodove
U
svibnju cvjeta najljepše cvijeće, tada ptice najljepše pjevaju, a naši najbolji učenici pokazuju
svoja stečena znanja i vještine. To je mjesec u
kojemu su organizirana mnoga natjecanja, turniri, skupovi, prvenstva i druge priredbe vrlo važne u odmjeravanju snaga i sposobnosti onih najboljih, izvrsnih u koje
se uzdamo i nadamo da će nam kreirati bolju budućnost
i doseći svojim snagama, talentom i sposobnostima sve
ono što smo i mi sami htjeli, ali nismo mogli ni znali.
U svibnju se organizira najviše državnih natjecanja u
znanju iz većine nastavnih predmeta na koja se upućuje
najbolje od najboljih. Naši mladi sportski talenti ogledat
će se u svojim vještinama, a skupovi mladih pisaca, novinara, slikara, glazbenika imat će priliku pokazati svoju
kreativnost na više načina i mjesta.
Ponosni voditelji i mentori došli su na svoje, jer je to
rijetka prilika kad mogu biti zadovoljni svojim uloženim
naporima koji su urodili
plodom. To su oni dani
sreće kad se pokazuje da
rad raduje bez obzira na
to kako nas netko slabo
cijeni i nagrađuje. Rezultati našeg rada nikad nisu
samo materijalni, nego
postaju ostvareni tek
kroz buduće naraštaje. Kad jedan učenik uspije pokazati
svoju izvrsnost, onda iza njega stoji mnogo njih koji se
imaju pravo radovati.
Uspjeh usreći čitavo razredno odjeljenje, učitelje, razrednike, roditelje, rodbinu, školu. Učenik nije samonikla biljka da izraste ondje gdje mu se pruži prilika. Dobar je učenik kao njegovan cvijet, pokazat će svoju punu
ljepotu kad mu pružimo za to dobre uvjete. Puno mara i
nježne brige trebaju ti izvanredni cvjetovi da pokažu svu
svoju ljepotu i raskoš kojoj se onda možemo svi diviti i
u njima uživati.
Takve su priredbe snažan motiv koji će potaknuti,
nadamo se i one učitelja koji su već posustali u svojim
plemenitim naporima da rade mnogo i samozatajno, jer
se često događa da im se njihov rad ne priznaje i da se
podcjenjuje. I učenici će biti motivirani, kako oni koji su
postigli vrhunske rezultate i željet će ih zadržati i u buduće, tako i drugi koji će možda htjeti uložiti veći napor
i ustrajnost kako bi i oni postigli zapažen uspjeh.
Sva ova natjecanja imaju i druge prevažne prednosti.
Tu se susreću djeca iz svih krajeva Hrvatske, razvija se
među njima tolerancija i prijateljstvo, upoznaju druge
krajeve, ljude, društvene i prirodne specifičnosti i osobine. Mentori također izmjenjuju svoja iskustva, probleme
i načine kako ih rješavati. Okrugli stolovi su tu značajan oblik stručnog usavršavanja gdje se kroz kvalitetne rasprave može mnogo više doznati i spoznati, nego
na drugim skupovima koji često imaju samo teorijske
postavke bez provjere u praksi. Ovdje se u najboljem
smislu povezuju teorija i praksa, zbliže se učenici i voditelji i na taj se način ostvaruju pretpostavke o još boljoj i
kvalitetnijoj suradnji. Poznato je da vrhunskih rezultata
i ne bi bilo da nema čvrstog suradničkog odnosa između
učitelja i učenika.
Veliki je problem organizacija svih tih susreta, jer nikad nema za te svrhe dovoljno novca pa se organizatori
snalaze na razne načine kako mogu i znaju. Nagrade učenicima su vrlo skromne, traže se sponzori koji su voljni
pripomoći. U ovoj krizi i recesiji sve je manje onih koji
će nešto dodati. Netko će iz pekarnice poslati peciva,
drugi će dati sokove, bilježnice, lopte, knjige, ali sve je
to obično preskromno za one napore i zalaganje potrebne da se dođe do vrha, do izvrsnosti.
Nitko nema novca, a ne pokazujemo baš ni preveliku volju i zanimanja za to. Paralelno s tim natjecanjima
dogodila se i jedna priča o izvrsnoj hrvatskoj guzi, ona
je zaokupila sveopću našu javnost, o njoj se razglabalo
danima, a izvrsni učenici od osnovnih škola do fakulteta
ostali su anonimni. Takva su došla vremana. Bilo bi dobro razmisliti o tome što su sve naši prioriteti i resursi.
Bilo bi dobro
razmisliti o tome
što su sve naši
prioriteti
24
www.skolskenovine.hr
UKRATKO
KAMENICA Prometna edukacija
Ponedjeljak, 19. travnja bio je poseban dan za učenike
petoga razreda Osnovne škole Ivana Rangera u Kamenici, jer su vozili bicikle na posebno uređenom prometnom
poligonu koji su na školskom igralištu postavili školski
domari prema uputama županijskoga tima za prometnu
preventivu. Učenike je prometnim pravilima i propisima poučavala njihova učiteljica tehničke kulture Ivana
Hitrec, a do kraja svibnja ovladat će i vještinom sigurnog upravljanja biciklom i polagati ispit. Svaki je učenik dobio zaštitnu kacigu, reflektirajući prsluk i dodatnu
opremu za bicikl u trajno vlasništvo, a škola je dobila dva
bicikla za obuku učenika za sigurno upravljanje biciklom
i opremljen poligon za vozačke vježbe. Sve to dio je pilot-projekta Osposobljavanje učenika petoga razreda za
sigurno upravljanje biciklom, koji financira hrvatski auto
klub (HAK) u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova (MUP) i Agencijom za odgoj i obrazovanje (AOO),
a provodi ga županijski tim za prometnu preventivu u
kojem su Stanko Hošnjak, Vedran Lukman i Mijo Barišić. Taj bi način prometne edukacije, koji se provodi u
OŠ Kamenica, od sljedeće školske godine trebao postati
obvezan za sve učenike petoga razreda da se prevencijom smanji broj prometnih nesreća. Na kraju lijepoga i
prometom obilježenoga dana ravnateljica Marija Rodek
zahvalila je članovima županijskoga tima na trudu i tome
što su baš njihovu školu odabrali za pilot-projekt te zakazala novo druženje krajem svibnja, kada će učenici polagati ispit za bicikl. (M. B.)
KOSTRENA Promocija Valovitost je naslov zbirke pjesama autorice Katje Šepić koja je u organizaciji
katedre Čakovskog sabora Kostrena predstavljena 16. travnja pred velikim brojem posjetitelja u Narodnoj čitaonici
Kostrena sv. Lucija. O najnovijem ostvarenju plodne spisateljice, pjesnikinje, urednice školskoga lista Mladog pomorca, profesorice književnosti i talijanskog jezika u Pomorskoj
školi u Bakru govorila je recenzentica dr. Danijela Bačić
Karković iz Rijeke. U podužem osvrtu rekla je da se Katja
Šepić Usmiani u novoj zbirci stihova izražava podjednakim udjelom čakavske i štokavske oblikotvornosti. Dodala
je da autorica u nekoliko poteza oblikuje životopise naoko
malih, zanemarivih sudbina, oronulih trajanja, nestajućih
odnosa i sažimlje paletu strahova i zebnji moreplovaca. U
predstavljanju su autorici pomogli recitatori Katedre čakavskog sabora Kostrene, a nekoliko je pjesama pročitala i
sama autorica. To je njezina treća zbirka poezije, koje su u
više navrata pohvaljivane i nagrađivane te svakom razumljive. Na kraju je zahvalila svima koji su organizirali
večer, predstavili zbirku i svojim dolaskom pozdravili njezino novo djelo. Književna večer u kostrenskom lijepom
prostoru protekla je u dopadljivom glazbenom programu.
(Ivan Šamanić)
VARAŽDINSKE TOPLICE Šahovsko
prvenstvo Treće otvoreno kadetsko i juniorsko
šahovsko prvenstvo Varaždinske županije ove je godine u
organizaciji ŠK Mladost iz Varaždinskih Toplica i
Šahovskog saveza Varaždinske županije održano u
Osnovnoj školi Antuna i Ivana Kukuljevića u Varaždinskim
Toplicama. Turnir je trajao tri dana i nastupilo je 68 šahista.
Među kadetima najbolji je bio Bruno Pavčević iz ŠK
Zagreb, a u juniorskoj konkurenciji
Sršan Matija iz ŠK
Pretetinec. Prva
trojica plasiranih na
oba turnira primili
su pehare, a svi
natjecatelji predmetne nagrade, koje
su osigurali pokrovitelji Varaždinska
županije, Hrvatski
šahovski
savez,
Turistička zajednica Varaždinskih Toplica, Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju, Školska zadruga, slastičarnica Nympha i OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića. (Ana
Vnučec)
aktualno
suradnici
javljaju
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
PORE»
D
Srednja škola
Mate Balote
Uspješni natjecatelji
iljem Istre održavana su
županijska natjecanja za
nadarene
srednjoškolce
na kojima su učenici Srednje škole Mate Balote iz Poreča postigli
zapažene rezultate u matematici,
povijesti, zemljopisu, debati, hrvatskom, njemačkom, talijanskom
i latinskom jeziku, biologiji, kemiji, fizici, vjeronauku, odbojci te na
smotrama Lidrana. Na natjecanju
iz latinskoga jezika bila su 4 porečka učenika i njihova mentorica Sanja Banko. U konkurenciji drugoga
razreda porečka učenica Simona
Dobrila izborila je prvo mjesto.
Na natjecanju iz biologije od
petero porečkih učenika, najzapaženije su bile Leona Bokulić drugim mjestom te Slađana Kitić trećim. Vodila ih je mentorica Marija
Žužić. Na natjecanju iz povijesti
sudjelovalo je 26 porečkih gimnazijalaca koje su vodili mentori
Vladimir Torbica i Petar Jurišić.
Među učenicima prvoga razreda
Vanesa Beaković bila je treća,
učenik drugoga razreda Sandro
Babić bio je prvi, a Filip Petrović
treći među učenicima završnoga
razreda.
Najbolji na natjecanjima i smotrama odmjerit
će svoja znanja i umijeća i na državnoj razini
Od desetero porečkih natjecatelja iz matematike, učenik trećega
razreda Denis Hrvatin bio je prvi,
a Ivan Cuculić iz istoga razreda
drugi. Mentorica im je Đurđica
Bonaca. Na fizici je sudjelovalo 8
učenika, a mentor im je bio Damir
Skok. U konkurenciji drugoga razreda Martin Radin bio je drugi,
a među trećašima Ivan Cuculić
ostvario je treće mjesto.
Natjecanje iz hrvatskoga jezika
privuklo je 11 porečkih učenika, a
mentorice bile si im Snježana Radetić i Branka Temimović. Od prvih razreda Leona Bokulić bila je
prva, Anida Kadrić druga, a Klara
Ritoša treća. Među drugim razredima Slađana Kitić bila je druga, a
Simona Dobrila treća. Suzana Rupenović ostvarila je treće mjesto
među maturantima.
Učenica trećega razreda Nikolina Bijelić bila je druga na natjecanju iz poznavanja njemačkog jezi-
Povijesna skupina
bila je vrlo brojna
NAŠICE
O
ka, a vodila ju je Breda Vojvoda.
U konkurenciji drugoga razreda Rebekah Pribetić bila je prva,
a Filip Soldan treći, dok je među
maturantima Ivana Miletović bila
treća u poznavanju engleskog jezika. Na natjecanju iz talijanskog
jezika sudjelovala su tri porečka
učenika.
U poznavanju gradiva iz zemljopisa među učenicima prvoga
razreda Leona Bokulić bila druga
i Sanjin Jovanović treći, a među
trećašima Denis Hrvatin također
treći. Mentorica učenika je bila
Marija Krivošija.
Zapaženi rezultati ostvareni su
i iz vjeronauka, gdje je skupina u
kojoj su bili Leona Bokulić, Klara
Ritoša, Anita Jelinić i Monika Josić osvojila treće mjesto. Njihova
je vjeroučiteljica Nela Peteh.
Na natjecanju iz kemije Ivan
Cuculić bio je drugi, a Suzana
Rupenović upućena je na državnu smotru Lidrana. Mentori su
profesori Damir Skok i Snježana
Radetić.
Na natjecanju iz odbojke porečke su srednjoškolke bile prve,
a učenici peti. Vodio ih Anton
Malnar.
Vrijedno je spomenuti i veliki
uspjeh porečkih debatanata, koje
je i vodio profesor Josip Brajković. Na međužupanijskom natjecanju u Rijeci skupina u kojoj su
bili Ines i Jelena Pašalić te Marko Cvijić bila je prva, a skupina
u sastavu Marija Jakovčić, Vjera
Šestan i Rebekah Pribetić osvojila
je sedmo mjesto, odnosno treće u
županiji. Ines Pašalić proglašena
je najboljom pojedinačnom govornicom.
Najbolji na natjecanjima i smotrama odmjerit će svoja znanja i
umijeća i na državnoj razini.
David Hrvatin
Osnovna škola
kralja Tomislava
Modelari prednjače
d prošle godine u Osnovnoj školi kralja Tomislava
u Našicama djeluje skupina Modelara, čiji članovi vrijedno
rade i praktično ostvaruju ciljeve
nastave tehničke kulture. Učitelj
fizike i tehničke kulture Danijel
Rončević informira da je to projekt oživljavanja tradicije staroga
obrtničkoga stolarskoga zanata.
Budući da u redovitom programu
tehničke kulture nemaju u planu i
programu proces izrade predmeta,
već sastavljanja dijelova, odlučili
su se sa zainteresiranim učenicima
uključiti u projekt koji je kasnije
pripojen Učeničkoj zadruzi Tomislav.
Izrađuju kućice za ptice, kutije za nakit i zlatovez, konjiće za
jahanje, mačeve, štitove, jelenka
za bor i druge predmete uporabne vrijednosti. Primjerice, konjiće, mačeve i štitove koristit će
Učenici izrađuju kućice
za ptice, kutije za
nakit i zlatovez,
konjiće, mačeve,
štitove, ukrase za bor
i druge predmete
uporabne vrijednosti
ritmička skupina Našičko sunce
u nastupu za Dan škole i natjecanju Čokolino višebojac. Zadruga
će to i prodavati i tim novcem
nabavljati nastavna sredstva.
Kad valja nešto hitno odraditi,
skupina od desetak učenika, zaista voljnih i zainteresiranih za
rad maketara, sastaje se i dva,
tri puta tjedno, čak i kroz bloksatove. Teškoću im čini neopre-
mljen kabinet i radionica za rad
pa često posuđuju pile, stege, bušilice i druga nastavna sredstva.
Takvim priborom kao što je bušilica radi sam učitelj, a učenici
bruse, ocrtavaju, lijepe i dobivaju druge zadatke primjerene dobi
i mogućnostima.
Iznimno je zadovoljan radom
učenika i učitelj fizike i tehničke
kulture Branko Malenica. Kaže
da će sljedeće godine uključiti još
više učenika u taj rad, koji značajno potiče i razvija stvaralaštvo djece te pridonosi usmjerenju
mladih za profesije proizvodnih,
obrtničkih zanimanja.
Učenici Ivan Kavicki, Toni Grgurić i drugi hvale svog učitelja
voditelja skupine Modelara i tvrde
da uživaju u izradi svih predmeta,
a da su im prve poticaje dali očevi
kojima pomažu i njihovim radionicama.
Đurđica Zailac
aktualno
mediji
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
25
www.skolskenovine.hr
FILM&VIDEO
IZLOŽBE
Crtić
u vrtić
Nova sezona
uspješna projekta
U
Međunarodnom centru za usluge u kulturi, u zagrebačkom naselju Travno, tijekom ožujka i travnja održavaju se projekcije
filmova u nastavku projekta filmske i audio-vizualne kulture
Crtić u vrtić, u kojem se animirani filmovi nastoje približiti djeci vrtićkog uzrasta.
Projekt je uspješno pokrenut u listopadu prošle godine, a nastao je
po zamisli profesorice hrvatskog jezika Melite Horvatek Forjan, koja
je i voditeljica školske filmske skupine ZAG u zagrebačkoj Osnovnoj
školi Marije Jurić Zagorke. Projektom se želi sustavno i slojevito približiti djeci predškolske dobi kvalitetne i edukativne filmske sadržaje,
a s obzirom na mogućnosti njihove percepcije projekcije su ograničene
na najviše 45 minuta.
Ove se godine djeci iz dječjih vrtića u zagrebačkim naseljima Travno, Dugave, Utrina i Sopot prikazuje osam novih filmova, koji svojom raznolikošću žele ukazati na brojne mogućnosti animacije. Tako
mališani gledaju crtane filmove Plava čarolija i Slučajna pustolovina,
nastale u Školi animiranog filma Čakovec, odnosno Matematika, kojeg
su sačinili najmlađi članovi Foto video kluba Mirko Lauš iz Pitomače,
kao i crtano-igrani Ljučibasta priča, mladih autora iz FKVK Zaprešić,
koji su sačinili i dva lutkarska rada, Misterij nestale mrkve i Foto-safari te kolažni Dva grada i dokumentarni koji se tako i zove, Dokumentarni o animiranom.
U prvom su dijelu projekta, održanom protekle jeseni, djeca nakon
odgledanih filmova crtala svoja viđenja animiranih likova i situacija,
a sada su ti crteži izloženi na prigodnoj izložbi, postavljenoj u prostorima Međunarodnog centra za usluge u kulturi, koja će se obogaćivati
novim dječjim radovima na papiru ili od plastelina.
Projekt Crtić u vrtić 2 provodi se u suradnji ZAG-a, Hrvatskoga
filmskog saveza i Međunarodnog centra za usluge u kulturi, a financijski je potpomognut sredstvima Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba. Uz Melitu Horvatek Forjan, u realizaciji
sudjeluju i njezine kolegice, profesorice hrvatskog jezika iz OŠ Marije
Jurić Zagorke, Nataša Jakob i Ana Brčić-Bauer, koje su i voditeljice
ZAG-a.
Proljetni dio projekta, koji se odvija tijekom dva mjeseca, svakako
će potaknuti i razmišljanja o mogućem jesenskom nastavku i o poželjnom širenju i na druge zagrebačke i ne samo zagrebačke dječje vrtiće.
Oduševljeni prijam filmova i popratnih objašnjenja, koja šestogodišnjaci vrlo ozbiljno prate i komentiraju, svakako je pravi pokazatelj da
se krenulo u pravom smjeru.
Duško Popović
I
Zvonimir Šepat
u Gliptoteci HAZU
Zrenje pod križem
zložba „Krist − žrtva iz ljubavi“, koja je otvorena u
Gliptoteci HAZU (u sklopu
programa ovogodišnje Pasionske
baštine), zgodna je prigoda za još
jedan ugodan susret s slikarom i
kiparom Zvonimirom Šepatom,
jer njegovo djelo svojom tematikom, izražajnošću i odjekom
zaslužuje pozornost javnosti, posebice one prosvjetne − Šepat je,
naime, već odavno poznate ime
hrvatske likovne scene ali i učitelj
likovne kulture u OŠ Pantovčak u
Zagrebu.
Likovna publika koja ime Zvonimira Šepata uglavnom veže uz
vedute pelješkog i paškog priobalja, olujna mora, vrijes i ružmarin
u ogoljelom kamenjaru, nemalo
je bila iznenađena ovim njegovim kiparskim istupom. Iako se je
održavanje izložbe podudaralo sa
vremenom Korizme, prikaz Kristovog života, njegovih poruka i
na kraju Muke, nije bio prigodničarski. Jer Šepat u svojim crtežima i skulpturama ne rabi samo
tradicionalnu ikonografiju poznatu u sakralnoj umjetnosti nego
pokrivajući Kristov lik bijelom
draperijom, potiče gledatelja na
nova promišljanja o vjeri, i kontemplaciju.
Na izložbi su postavljene skulpture u terakoti, bronci, drvu i
mramoru, i svaka iskazuje veliku
vještinu oblikovanja i izražavanja
u svakom od materijala. To je posebno vidljivo na skulpturama u
kamenu, koje prikazuju ispružene
dlanove Kristovih i Veronikinih
ruku. Njihova anatomska pravilnost, draperija koja ih prekriva i
koja se preoblikuje u slap „Vode
života“ odnosno „ Krunu Žrtve“,
nudi jedan nesvakidašnji, gotovo
mistični prikaz i doživljaj.
I na mramornoj luneti „Slavno uskrsnuće“, na gotovo renesansnoj, slojevitoj kompoziciji,
prikazani likovi uskrslog Krista,
zbora anđela sa trubama i poraženi crni anđeo polomljenih krila prisutan je „kovitlac nebeskog
vela“ koji prizoru daje naznake
nadnaravnosti.
Zvonimir Šepat na otvaranju svoje izložbe u Gliptoteci HAZU
Slavno Uskrsnuće, reljef u kamenu (2010.) prijedlog za oltar
Sv. Mati Slobode
Zato je dobro prisjetiti se uvodnih riječi akademika dr. Josipa
Bratulića:“ Zvonimir Šepat uči
nas da kroz koprenu gledamo i
slutimo Kristov lik. Za to unutarnje gledanje imamo u našem jeziku pravu riječ: zrenje. To znači
očima duha gledati u dubinu stvari i postojanja“.
I tako dok smo razgledavali
postav, prisjećajući se slikarskog
opusa i njegovih izlaganja u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj i
Bugarskoj pitali smo se da li je
to sve moguće postići uz rad sa
osnovnoškolcima. Dodamo li i
uspješnost njegovih učenika i ljubav za umjetnost koju im je Šepat
usadio, možemo zaključiti samo
potvrdno.
Dr. Nada Grgurić
Moj portret
Isusa Krista
Silaziš s neba sa Svetim Duhom
U misiji ljubavi i potpune žrtve.
Kao tajna čista ogrnut ruhom.
Glava pod mukom trnove krune,
U hostiji bijeloj presveto Tijelo.
Za vječni život koji ne trune.
Z.Š
N a j a v l j u j e m o . . .
HR
Radioigra za djecu
Mladen Kopjar: „Ipak su izvazemaljci“
Nedjelja, 2. svibnja 2010., u 13,15 sati
Redateljica: Stephanie Jamnicky
Urednica: Nives Madunić Barišić
Prizori iz svakodnevice jedne tinejdžerice obiluju sukobima s roditeljima, emotivnim ispadima, uzbuđenjima radi sitnica koje život znače. Tekst Mladena Kopjara obiluje humorom,
vrckavim dijalozima i plošnom karakterizacijom. Igra je to u kojoj se prepoznaju mladi,
a posebice njihovi roditelji. Za zbirku pripovjedaka Ljubav, padobranci i izvanzemaljci
Kopjar je dobio Književnu nagradu Ivana Brlić Mažuranić 2009. godine.
RADIOIGRA ZA DJECU VAM DARUJE KUTIĆ POEZIJE:
Krklec,Gustav Iz zbirke „Drveni bicikl 1“
Redateljica: S.Jamnicky
RADIOIGRU ZA DJECU MOŽETE POSLUŠATI NEDJELJOM I NA INTERNETSKIM STRANICAMA HRT-a - STREAM 3 HR talk; http://www.hrt.hr
mediji
aktualno
26
www.skolskenovine.hr
WEB
GLAZBA
S
E-learning u Europi
http://www.elearningeuropa.info
E-learning, tuđica koja u hrvatskom
jeziku još nema adekvatnu inačicu,
oznaka je za učenje/poučavanje uz
pomoć sredstava koje omogućuju
nove informacijske i komunikacijske
tehnologije (ICT). Primjena tih oblika
učenja posljednjih je godina u iznimnom porastu, a jednako tako raste i
broj internetskih lokacija koje se e-learningom bave.
Europska komisija, s ciljem da promovira korištenje ICT-a u cjeloživotnom učenju, dala je poticaj za uspostavu portala elearningeuropa.info. U
dvije-tri godine razvitka, sa sve većom
zastupljenošću jezika zemalja članica
EU, portal se profilirao kao mjesto
međunarodne razmjene iskustava
dobre prakse i unapređivanja mnogih
aspekata odgojno obrazovnog rada.
Tome osobito pridonose digitalne
publikacije ovog portala te forumske
rasprave stručnjaka o raznim aktualnim pitanjima učenja i poučavanja
u modernom tehnološkom društvu i
njegovim virtualnim mrežama. Uz to,
portal daje obavijesti o novim projektima, stručnoj literaturi, obrazovnim
inovacijama, institucijama i mrežama,
što može biti korisno i za unapređenje
odgojno-obrazovnog rada i u našim
školama.
(A. J.)
BJELOVAR
M
ali BOK fest dio je Bjelovarskih odjeka kazališta,
BOK festa, urbanog festivala i godišnje kazališne manifestacije
koja se ove godine održava osmi put i
počinje 3. svibnja. Mali je jer namijenjen prvenstveno djeci i mladima, no
njegovi su posjetitelji i roditelji i učitelji. Naglasak mu je na edukativnom
u smislu odgoja djece i mladeži za
kazalište. Odvija se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, a u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta
u Bjelovaru i Grada Bjelovara. Ove
je godine tematski orijentiran na lutkarstvo koje će na do sada nov način
biti prezentirano širem gledateljstvu i
zainteresiranima za ovaj vid dramske
umjetnosti.
Predstave Djevojčica u ulozi detektiva Merkuri teatra iz Bjelovara,
Šuma Striborova Scene Martin iz
Vukovara, Krvava ružica Male scene
iz Zagreba, Bonton ZKL-a i udruge
Bembo te Mišići Zubovilići i Čarobni napitak Bjelovarskog kazališta na-
mijenjene su predškolcima i učenicima razredne nastave; Kameni svatovi
Lutkarske scene I. Brlić-Mažuranić i
Sasvim sam popubertetio Žar ptice,
iz Zagreba, učenicima predmetne
nastave i srednjoškolcima su namijenjene uglazbljene Balade Petrice
Kerempuha, pravi mali rock koncert.
Izbornica predstava Irena Hlupić
Rašo naglasila je kako je umjetnička
kvaliteta bila jedini kriterij za izbor
predstava, ali izdvaja predstavu Renéa Medvešaka Ne, prijatelj! kao
predstavu namijenjenu svim osnovnoškolcima, a koja je 2009. g. dobila
Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu za djecu i mladež.
Gledateljstvo i posjetitelji bit će
upoznati s radom Umjetničke akademije u Osijeku, jedine u RH koja ima
preddiplomski studij lutkarstva. Planirana je izložba lutaka Od komarca
do Slavonca kreatorice lutaka Rie
Trdin, asistentice na toj akademiji,
čije su lutke nastale u jednoj godini
uglavnom kao radne inačice za vježbe studentima. Bit će održane radionice za učenike, voditelje lutkarskih
skupina u OŠ i članove Bjelovarskog
kazališta.
Sa smanjenim budžetom Mali
BOK je pravo osvježenje u predstavama, radionicama, izložbama, kojih
nije bilo kad se raspolagalo daleko
većim iznosima za troškove njegove
organizacije.
Nataša Ljubić Klemše
Ciklus koncerata studenata
Muzičke akademije
Virtuozne pjevačke
nade
lavne arije i dueti iz opera
Bellinija, Bizeta, Puccinija, Saint-Saënsa, a ponajviše Verdija virtuozno su ispunile nedjeljnu večer, 11. travnja, u
Hrvatskom glazbenom zavodu.
Vitomir Marof, bariton, prvak
Hrvatskoga narodnoga kazališta,
visoko je profesionalno pjevao
potresnu solo ariju Rigoletta, sudjelovao s Monikom Cerovčec,
sopran, u duetu Leonore i grofa
Lune iz Trubadura, s Goranom
Biondić, sopran, zasjao u duetu
Gilde i Rigoletta, pa uz sopran
Gorane Biondić, mezzosopran
Jelene Kordić i tenor Domagoja
Dorotića bio vodeći glas u kvartetu iz Verdijeva Rigoletta.
Moć arije Pollionea iz Bellinijeve opera Norma iskazao je
lijepi tenor Mario Bokun. Ženski duet iz iste opere, između
Norme i Adalgise, dao je sopranisticama Gorani Biondić
i Moniki Cerovčec sve poene
izvrsne umjetnosti. Uživali smo
isto tako u svježini i kvaliteti
mezzosoprana Jelene Kordić, u
Seguidille, ariji Carmen iz Bizetove opera Carmen, i ne manje
u tenoru Domagoja Dorotića,
Podrška i pomoć mladim kolegama − Gorana Biondić i Vitomir
Marof
izvedbi arije Nadira iz Bizetove
opere Lovci na bisere.
Izražajnost i zrelost pjevanja
označile su bas Marka Mimice, iskazao se arijom Filipa iz
Verdijeva Don Carlosa, dok je
sopranu Monike Cerovčec savršeno odgovarala arija Leonore iz Verdijeva Trubadura. Ista
pjevačica divno je otpjevala i
ariju Mimi iz Puccinijeve opere La Bohème. Srce se otvara
tom glasu, kaže mezzosopran
Jelene Kordić u ariji Dali le iz
Saint-Saënsove opere Samson i
Dalila. U tome su duhu otpjevane, sopranom Gorane Biondić,
arija Violete iz Verdijeve Traviate, i arija Vojvode iz Rigoletta
tenorom Marija Bokuna. To je
zajednički nazivnik koncerta
koji su instrumentalno upotpunile pijanistice Helena Borović i
Lana Bradić, svirajući na razini
ciklusa, dakle virtuozno.
Milica Jović
KAZALIŠTE
Na pravom putu
Mali BOK fest
Odgoj mladih za
kazalište
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
Olja Lozica: Reces i ja, u
vlastitom redateljstvu,
Kazalište Exit, u
suproizvodnji s družinom
Kufer, Zagreb, 2010.
S
uvremena hrvatska redateljica Olja Lozica obrazovanjem dramaturgica
(ma što da to značilo), ujedno je
spisateljica te je upriličila vlastitu dramu na daskama zagrebačkoga privatnog kazališta Exit.
Reces i ja (reces je prema Klaiću zastoj, a recesija - uzmak,
privredna kriza) u ne baš sretnoj igri riječi ovdje i drugačijeg
značenja donosi nam razgovor
sa samom sobom jedne intelektualke koja u društvenoj recesiji, dakle u općem nazadovanju
i nezadovoljstvu uočava naoko
mala, a u dubini velika i presudna osobna ljudska nezadovoljstva i uništene živote svojih
susjeda. Jedan ostarjeli bračni
par u besparici gdje je ona već
senilna, a iz Amerike očekivana
djeca nikako da stignu. Jednu
mladu curu koja ne uspijeva naći
sebe uz nasilna i rasuta dečka te
se i drogira. Jednu rastavljenu
mamu koja ima oženjena ljubavnika i njezinu kćer, učenicu
te još poneke i ponešto.
Spisateljica ih promatra pronicljivo, bilježi njihove trenutke, svađe, sukobe, zabune, zablude... iznimno vjerodostojno,
nadasve uvjerljivo, riječju - životno. Ta životnost, uvjerljivost
i vjerodostojnost najveće su vrijednosti ove drame; ona je istinski ljudska, današnja i ovdašnja.
Ona je uredateljena vrlo vješto, dosjetljivo i s lakoćom prelazi iz prizora u prizor, iz prostora u prostor, iz prigode u prigodu, odlično baratajući glumcima
- čestitke! Posebno su zaslužni
ton i svjetlo.
Igraju Igor Kovač, Ivana
Krizmanić, Nika Mišković, Zoran Pribičević i Aleksandra Stojković, ali u programskom letku
ne piše tko što igra, pa ne znamo
koga za što pohvaliti. Šteta! Sve
su to “neki novi klinci“, svi su
silno nadareni, već sada su pravi glumčine. Međutim, mlada
dama koja igra staricu i nesretnu
učenicu u prigodi kada čita sastavak, a nastavnica hrvatskoga
griješi i optužuje ju za prepisivanje - antologijski je odigran
prizor. Doista šteta što ne znam
kojoj ga od te tri sjajne mlade
glumice pripisati, ali - one će
već znati!
Osim nepotrebnog prostačenja, predstava, nažalost, ima i
dramaturških nezgoda. Bila bi,
naime, puno cjelovitija, a time i
bolja, da nema onoga nepotrebnoga pričalačkog okvira (tzv.
narativne konstrukcije). To bi
značilo odstranjivanje (autobiografske) napadne sebeljubivosti
i - kraćenje uprizorenja dvadesetak minuta. Nije dobro biti redatelj (dramaturg) vlastita djela
- nema neophodnog otklona.
U sažetku: i spisateljski i redateljski ovo je pravi put prema
dobru kazalištu.
Stijepo Mijović Kočan
mediji
aktualno
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
27
www.skolskenovine.hr
KNJIGE
ČASOPISI
kulteta u Petrinji, a bogat je i dio s
literarnim prilozima u kojemu svoje
radove objavljuju Rade Jarak, Tomislav Dretar, Mladen Machiedo i
drugi. (id)
Obrazovni put
A. B. Krčelića
O
Teodora Shek Brnardić
Svijet Baltazara Krčelića
Hrvatski institut za
povijest
Zagreb, 2009.
Iznimno vrijedan
prinos školskoj
historiografiji
početaka
novovjekovlja
razdoblju osobito važnom u
povijesti obrazovanja, o prosvjetiteljstvu naime, u korpusu hrvatske školske i pedagoške
historiografije općenito je malo relevantnih radova, još manje studija
koje zbivanja i osobe iz tog vremena proučavaju sukladno modernijim
historijskim paradigmama, a gotovo
da i nema radova koji školski život
svestrano i opsežno rekonstruiraju u
kontekstu ne samo političke i institucionalne povijesti, nego i gospodarske, kulturnodruštvene i/ili intelektualne povijesti, domaće i strane
usporedno. Stoga, kao dobrodošla,
knjiga Teodore Shek Bernardić zaslužuje pozornost stručne javnosti,
osobito istraživača hrvatske školske
i pedagoške baštine.
I naslov (Svijet Baltazara Adama
Krčelića) i podnaslov (Obrazovanje
na razmeđu tridentskog katolicizma
i katoličkog prosvjetiteljstva) podjednako su indikativni za sadržaj
ove knjige. Riječ je, naime, o društvenokulturnoj studiji slučaja koja
rekonstruira te čitatelju pruža uvid
u životne svjetove Krčelića oblikovane u vremenu njegova odrastanja i stjecanja naobrazbe, najprije
u obiteljskom domu, potom u isusovačkoj gimnaziji i biskupijskom
sjemeništu u Zagrebu te na bečkom
i bolonjskom sveučilištu. Duhovni i
intelektualni razvitak budućeg zagrebačkog kanonika i povjesničara
B. A. Krčelića (1715. – 1778.), svakako jedne od najmarkantnijih osoba hrvatskog 18. stoljeća, autorica
prati i analizira kroz šest poglavlja
ove knjige, pokrivajući ponajviše
razdoblje od 1723. do 1738. godine.
S uporištem u mnogobrojnim povijesnim izvorima te novijim historiografskim interpretacijama ranog
novovjekovlja, studija osvjetljava
društvene i kulturne kontekste u
kojima se formirao Krčelićev prosvjetiteljski identitet pa čitatelj biva
upućen u intelektualna strujanja,
hrvatska i europska, koja su pridonijela izgradnji Krčelićeva svjetonazora i razvoju njegove kritičke
misli. Nakon upoznavanja Krčelićeva obrazovnog puta (s postajama
koje bijahu u trima europskim gradovima), postaje razvidnim zašto je
kasniji kroničar hrvatskoga društva
naglašeno utilitaristički razmišljao
(i djelovao): iskusio je i spoznao
praktičnu nekorisnost vlastite naobrazbe stečene školovanjem u
kojem je dominirala skolastička
metoda. Istina, filozofski, teološki i
pravni studij tradicionalnog oblika i
sadržaja osigurao mu je postizanje
visokih položaja u crkvenoj hijerarhiji, no boravak u Beču i Bologni
– zaključuje autorica - omogućio
mu je i da upozna „duh i sustav vrijednosti kulture ranog prosvjetiteljstva“; uvid pak u moderne znanosti
pospješio je njegovo razvijanje „racionalno-argumentiranog i kritičkog duha te mogućnost kompariranja niske kulturnoznanstvene razine
Zagreba s inozemnim razvojem
znanosti“.
Stručnu vrijednost ove temeljite, zanimljive i poticajne studije T.
Shek Brnardić upotpunjuju brojne
ilustracije, mnoštvo priloga te opsežan popis relevantnih izvora i literature.
Anđelko Jelin
Priča o vlastitoj
upornosti
D
Duško Lončar
Anđeo života
Matica hrvatska −
ogranak Novska
Novska 2009.
Lirska, dokumentarna autobiografska proza
u kojoj je naglasak na važnosti
prijateljstva i
vještini da nađu
pravi ljudi, u pravo vrijeme, i na
pravom mjestu
uško Lončar, profesor hrvatskog i ruskog jezika i dugogodišnji prosvjetni savjetnik
za hrvatski jezik, mnoge je ugodno
iznenadio svojom autobiografskom
knjigom Anđeo života kojom je
značajno obogaćena zavičajnost u
kulturi, kao i u amaterskom i umjetničkom izričaju.
Lirska, dokumentarna, fragmentarna nota izmami dosljednost jačine vrednovanja bitka svake riječi, rečenice u novoj knjizi Anđeo
života. Istodobno, čitatelj mora
vremenske intervale i svojom filmskom vrpcom nizati, jer povijesnih
odrednica i zadanosti lokaliteta ima
mnogo i treba ih staviti u kontekst,
istražiti, oslikati, i to za vrijeme
čitanja. Nitko ni u čemu ne može
ostati površan, već u dahu mora
iščitavati, jer se miješaju neminovnosti trenutaka zadanih događajima
ratnih i poratnih zbivanja. Traženja
su to novih putova, staza i stazica
i novih stranica vlastite upornosti,
intuicije i željenog, sretnog završetka. Novljanski kraj kao mjesto
autorova djetinjstva, zatim Križevci, Zagreb, Bjelovar i druga mjesta
školovanja i rada obilježili su život
autora knjige.
Iako je imao mnogo zamki, i
mnogo osobnih gubitaka u vremenu odrastanja, ustrajao je. Gorski
kotar, točnije Delnice bili su nova
oaza za smirenje, za osmijeh ljubavi, za novi prag gdje ima sigurnosti.
Početak je to bio života sa životnim
prijateljem sve do današnjih dana.
Duško Lončar vrstan je znalac naše
i svjetske književnosti. Zavidan je
njegov izričaj u poeziji, prozi, mnogim recenzijama i pogovorima, o
likovnom stvaralaštvu, o dječjem
literarnom i nizu drugih odrađenih
zadataka namijenjenih pisanom i
govornom izrazu.
Kao prosvjetni savjetnik za hrvatski jezik Ministarstva znanosti prosvjete i športa, na širokom području
od Siska do Bjelovara i Karlovca,
maksimalno je uložio truda u kvalitetu rada učitelja i profesora. Pamte
ga mnogi, uvažavaju, i iskustvena
znanja primjenjuju u praksi. Stoga
je njegovo novo štivo knjiga koja
mora zauzeti svoje mjesto u svakoj knjižnici i čitaonici, u školskim
knjižnicama, ali i za osobni, knjižni kutak. Nikad dovoljno vrednota
koje iščitavamo u knjizi i danas vrlo
potrebitih u životu. Čitanje treba
iskoristiti kao pripremu dnevnika
dječje lektire.
U knjizi dolaze do izražaja ljudske komponente, jer su mnogi ljudi
svojim znanjem i vještinama rukovođenja, profesorskim manirima od
početka školovanja do fakulteta pomagali generacijama, a tako i autoru
ove knjige. Naglasak je na važnosti
prijateljstva rada, a dakako, važno
je pronaći prave ljude, u pravo vrijeme, i na pravom mjestu.
Ljiljana Bajević
Europski
glasnik
Godište XIV., broj 14.,
Zagreb 2009.
K
riza obrazovanja širi se svijetom poput kakve epidemije.
Gotovo da nema ni jedne zemlje
koja bi se mogla pohvaliti da ima
“idealan“ obrazovni sustav. Dijelom je ta kriza obrazovanja uvjetovana aktualnim globalnim recesijskim procesima u svjetskom
gospodarstvu, no to je samo jedan aspekt priče o obrazovanju.
Bilo je, naime, zemalja koje su i
u vrijeme najvećeg ekonomskog
rasta i napretka imale problema
sa svojim obrazovnim sustavom.
Obrazovanje je posebno osjetljiv
sustav pa stoga svaka rasprava
o obrazovanju iziskuje različite i
višeslojne pristupe. Toj temi - krizi obrazovanja - otvorio je svoje
stranice i najnoviji broj Europskog
glasnika (izdavač Hrvatsko društvo pisaca, glavni urednik Dražen
Katunarić).
Što je uopće znanje u sustavu
korporacijskoga kapitalizma, ima
li obrazovanje još nešto od humanističke vizije dobroga života
i etičkih zahtjeva čovječnosti te
kakva je još uopće ideja sveučilišta u doba raspada svih prethodnih modela jedinstva znanosti
i istraživanja, što se dogodilo s
europskim visokoškolskim sustavima uvođenjem, tzv. bolonjskoga
modela, je li znanje roba ili je ono
u svojoj biti nešto mnogo više, s
onu stranu života svedenog na
puke potrebe tržišta?...
O tome govore gotovo svi tekstovi, objavljeni u ovom tematskom bloku. Klasični tekstovi,
primjerice, Ortege y Gasseta, Leo
Straussa i Allana Blooma ili pak
jedan od filozofijski najintrigantnijih kao što je Derridain u integralnom spisu Sveučilište bez uvjeta,
otvaraju problem odnosa tradicije,
humanističkog obrazovanja i sveučilišta kao prostora vremena slobode izvan svijeta rada. Najveći
dio tekstova u ovom tematskom
bloku posvećen je aktualnim
kontroverzama o ulozi države i
korporacija u europskom sustavu
obrazovanja i visokog školstva,
a nije zaobiđena ni nedavna pobuna hrvatskih studenata protiv
rigidne komercijalizacije visokog
obrazovanja u Hrvatskoj. Tekstovi
suvremenih sociologa, antropologa, pedagoga (Munch, Lohmann,
Giroux, Donoghue, Todorov i drugi) kritički se sučeljuju s prijetnjom
neoliberalnoga “glajhšalltovanja“
obrazovanja bez nacionalno-državnih razlika.
Poseban blok tekstova u ovome
broju Europskog glasnika posvećen je nedavno premunuloj članici
uredništva Tei Benčić Rimay, pjesnikinji i profesorici Učiteljskog fa-
Dijete i društvo
Časopis za promicanje
prava djeteta
godina 11., broj 1-2., Zagreb 2009.
O
vaj broj časopisa Dijete i
društvo (izdavač Ministarstvo
obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, glavna i odgovorna urednica prof. dr. sc. Dubravka Maleš) izašao je u vrijeme
kada se u svijetu obilježavala 50.
obljetnica donošenja Deklaracije
o pravima djeteta i 20. obljetnica
donošenja UN-ove Konvencije o
pravima djeteta. Priključujući se
obilježavanju obljetnice donošenja Konvencije o pravima djeteta
časopis na samome početku donosi članak Ivane Milas Klarić, u
kojemu se daje kratka povijest nastanka Konvencije i njezina važnost sa stajališta položaja djeteta
u društvu.
Potom slijede radovi u kojima
se govori o tome što se sve događalo tijekom provođenja Nacionalne kampanje Ministarstva
obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti protiv tjelesnoga kažnjavanja djece koja
se odvijala tijekom cijele 2009.
godine, na nacionalnoj i lokalnoj
razini.
I ovaj put časopis donosi više
znanstvenih i stručnih radova u
kojima se problematiziraju različiti aspekti dječjih prava. To su:
nasilno ponašanje djece i mladih,
tjelesno kažnjavanje djece od roditelja, roditeljski odgojni postupci, privrženost i razvojni rizici djece i mladih u dječjim domovima,
specifična područja rizika djece
uključene u produženi stručni
boravak u osnovnoj školi, učinci
projekta “Prevencija separacije
rane intervencije s obiteljima pod
rizikom“, te pregled, uloga i važnost dokumenata kojima se štite
djeca s teškoćama u razvoju od
nasilja.
Osim priloga iz Ureda pravobraniteljice za djecu i UNICEFova ureda za Hrvatsku časopis
donosi i informacije iz rada međunarodnih organizacija, prikaze
nekih dokumenata, publikacija i
događanja.
U ovom je broju iznimno bogata prilozima rubrika koja donosi
prikaze skupova, čime čitatelji
dobivaju podrobne informacije o
svemu što se događalo na međunarodnom planu u pogledu obilježavanja obljetnice Konvencije
kao i o nastojanjima međunarodne zajednice da život djece učine
dostojanstvenim i da svakome
djetetu osigura optimalne uvjete
za rast i razvoj. (id)
iz proπlosti
28
www.skolskenovine.hr
PRIJE 150
OBLJETNICE
GODINA
Br. 15 / 1. svibnja 1860.
PRIJE 100
GODINA
Priredila Štefka Batinić
Njegova su
predavanja,
sadržajem
i formom,
bila doživljaj
što se pamti,
ocijenio je
Šimlešin rad
Milivoj
Gabelica
Svestrana naobrazba učitelja
Što je koji čovjek u gradjanskom životu, obzirom na
svoje zvanje, to neka doista i bude, odnosno neka se barem trsi, da to što prije postane. Nije naime dovoljno, ako
si prisvojimo samo ono znanje i one vještine, koje spadaju
u opseg naše službe i koje nam omogućuju izvršavanje
dužnosti, već moramo nastojati, da učvrstimo, raširimo i
usavršimo i ono znanje, koje izravno ne spada u službene
dužnosti, ali ga javnost od nas želi i zahtijeva. (...)
Ako je nužno svakomu zvanju i stališu, da se usavršuje, tada to vrijedi i za pučke učitelje, koji imaju mladje i
starije obučavati. Od njih se traži upravo brižna, svestrana
naobrazba i temeljito znanje. Cio život učiteljev ima da
bude neprestano usavršavanje i učenje, jer će samo onda
moći odgovarati imenu, kojega nosi. Veliki su zahtjevi,
koje gradjansko društvo na nas stavlja, a mi treba da tim
zahtjevima radi ugleda svoga i udovoljimo. (J. Žerav)
Škola
Br. 4 / travanj 1910.
100. godišnjica rođenja
pedagoga Pere Šimleše
Pedagog “na putu
do reformirane škole“
Kakav odgoj treba pružiti pučka
škola?
Za gradjanski život mora odhranjivati pučka škola djecu, da iz nje izidju valjani, čestiti, pošteni, trudoljubivi
ljudi, pravi ljubitelji svoga naroda i svoje domovine, koji
uslied dobrih svojih svojstvah, za koja položen je čvrst,
jak i dobar temelj u učionici, postanu gradjani prilježni,
obrtni, vješti, umni, razboriti u svačemu; zauzeti za sve,
štogod unapredjivati može opće dobro, štogod podupire
obće blagostanje, štogod promiče obći napredak, u kom
oni i svoj vlastiti smatraju, koji znadu cieniti u sreći i
slavi domovine svoje svoju sreću i slavu; koji preziru,
mrze i odurjavaju svaku podlu sebičnost, svako podlo
malodušje, kad se valja pokazati pravim gradjaninom,
članom družtva, koje se uzdržaje u cvietu sreće svoje
samo krepostmi i dobrimi svojstvi svojih pojedinih udah.
(M. Stojanović)
Napredak
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
Pero Šimleša
(1910. - 1988.)
Prije sto godina, točnije 27.
travnja 1910., u mjestu Ljuša
kraj Jajca u Bosni i Hercegovini
rođen je Petar (Pero) Šimleša, jedan od najistaknutijih predstavnika hrvatske pedagogije druge
polovine 20. stoljeća. Učiteljsku
je školu završio 1928. godine u
Banjoj Luci. Nakon dvogodišnje
učiteljske službe u selu Jablanici
u općini Čajetini u Srbiji došao
je u Zagreb i 1934. godine diplomirao na Filozofskom fakultetu
pedagogiju. Još tijekom studija
i kratko vrijeme nakon diplomiranja radio je u Seljačkom sveučilištu Škole narodnog zdravlja,
projektu obrazovanja odraslih,
što ga je osmislio i vodio učitelj,
pedagog i književnik Jure Turić.
Prije nego je 1946. godine izabran za asistenta Filozofskog
fakulteta, radio je kao učitelj u
zagrebačkoj Oglednoj školi i u
Vježbaonici Učiteljske škole, a
zatim kao nastavnik građanske
te profesor Učiteljske škole u
Zagrebu.
Na zagrebačkom Filozofskom
fakultetu Šimleša je proveo nepunih 30 godina i prošao sve
stupnjeve nastavnog i znanstvenog rada. Doktorirao je 1951.
godine s temom Uzroci formalizma u znanju učenika. Disertaciju je branio pred uglednim
povjerenstvom koje su sačinjavali: Stjepan Pataki (predsjednik), Zlatko Pregrad, Vladimir
Filipović, Zoran Bujas i Marijan Tkalčić. Umirovljen je kao
redovni profesor didaktike i
metodike 1975. godine. Umro
je u Zagrebu, 2. kolovoza 1988.
godine.
O njegovu nastavničkom
radu Milivoj Gabelica je napisao: Kao nastavnik na Odsjeku
za pedagogiju ostao je u nezaboravnom sjećanju generacijama studenata pedagogije
kao i kandidatima za stjecanje
znanstvenog stupnja magistra
i doktora. Izvrstan predavač,
vjerojatno jedan od najboljih,
kultiviranog i sočnog jezika,
privlačne pojave, ugodna glasa, plijenio je pažnju studenata.
Njegova su predavanja, sadržajem i formom, bila doživljaj što
se pamti. Uz sve to posjedovao
je rijedak dar za humor što ga je
zadijevao u izvanrednu verbalnu
formu.
Tijekom tridesetogodišnjeg
rada na Filozofskom fakultetu
obavljao je i čitav niz važnih
funkcija. Bio je dugogodišnji
predstojnik Katedre za didaktiku
i metodike, pročelnik Odsjeka
za pedagogiju, predstojnik Savjeta Filozofskog fakulteta te
konačno dekan Fakulteta (1966.
- 1968.). Šimlešina bibliografija
obuhvaća oko 160 jedinica. Uz
radove u časopisima i zbornicima objavio je i nekoliko knjiga,
od kojih su najvažnije: Uzroci
formalizma u znanju učenika
(1951.), Suvremena nastava
(1965.) i Na putu do reformirane škole (1977.). Posebno je
važna bila njegova urednička i
organizatorska uloga u pisanju
metodika za elementarnu nastavu ranih pedesetih godina 20.
stoljeća te rad na udžbeniku Pedagogija čije je prvo izdanje u
nakladi Pedagoško-književnog
zbora objavljeno 1971. godine.
Dugogodišnji je član uredništva
Pedagoškog rada te od 1963.
do 1978. godine glavni urednik
časopisa Pedagogija što ga je u
Beogradu izdavao Savez pedagoških društava Jugoslavije. U
nakladi Pedagoškog fakulteta u
Osijeku objavljena su mu 1980.
godine, u povodu 70. obljetnice
života, Izabrana djela u tri sveska.
Šimleša je tijekom čitavog
svog radnog vijeka vrlo angažiran u društveno-političkom
životu. Bio je tajnik, predsjednik (1970. - 1971.) i doživotni
počasni predsjednik Hrvatskog
pedagoško-književnog zbora,
predsjednik Društva nastavnika
sveučilišta, visokih škola i suradnika naučnih ustanova NRH
(1966. - 1967.), potpredsjednik
Udruženja univerzitetskih nastavnika SFRJ, član izdavačkih
savjeta nakladničkih kuća Mladosti, Libera i Školskih novina.
Kao zastupnik u Saboru te posebice kao dugogodišnji predsjednik Prosvjetnog savjeta Hrvatske (1972. - 1988.) Šimleša
je bio aktivan sukreator hrvatske
prosvjetne politike toga doba. Za
svoj je rad dobio niz priznanja,
među kojima i državnu Nagradu “Ivan Filipović“ za životno
djelo.
U povodu 75. obljetnice života
Pere Šimleše u Zagrebu je 1985.
održano savjetovanje Nastava
u suvremenoj školi, a radovi su
objavljeni u istoimenom zborniku 1987. godine u nakladi Instituta za pedagogijska istraživanja
i Školskih novina. Govoreći o
Šimleši kao pedagogu, znanstveniku i društvenom radniku
Josip Pivac je napisao: U svojoj
raznolikoj i bogatoj znanstvenoj
i društveno-stručnoj djelatnosti
prof. Šimleša predstavio se kao
izvorni znanstvenik sa zavidnom
znanstvenom i stručnom svježinom i originalnošću u izboru i
razradi problema istraživanja.
Svojim teorijskim i praktičnim radovima (znanstvenog i
stručnog karaktera) u području
odgoja, svjesno preuzima dio
povijesne odgovornosti svoje
generacije za preobrazbu odgoja i obrazovanja kao sastavnog dijela jedinstvenog sistema
društvenog rada.
Prigodni i prigodničarski
osvrti obično ne daju potpunu i
pravu sliku teme kojom se bave.
Stoga je za dobivanje prave slike Šimlešine pedagogije, kao
uostalom i cjelokupne hrvatske
pedagogije druge polovice 20.
stoljeća, nužno objektivno i kritičko vrjednovanje.
Berlinske škole
U jesen godine 1909. otvorena je u Berlinu 300. općinska
škola, dok je 200. otvorena 1. travnja 1894. U Berlinu ima
sada 5186 razreda, koje polazi 227.301 dijete. Od godine
1898. do godine 1908. narasli su troškovi za jednoga učenika od 61.66 maraka na 88.32 maraka.
Hrvatski učiteljski dom
PRIJE 50
Br. 8 / 20. travnja 1910.
Desetogodišnja školska obaveza
u Engleskoj
Inicijativa Hrvatskog društva za
unapređenje uzgoja
Stvoriti “školu rada“ u potpunom značenju ove riječi
ne može nitko naprečac. Valja početi s pojedinim granama rada te uspjesima osvajati ljude za taj ideal. “Hrvatsko
društvo za unapređenje uzgoja“ uzelo je sebi za zadaću,
kako mu i samo ime pokazuje, da u Hrvatskoj potpomaže
napredovanju onih uzgojnih ideala, koje su znameniti pedagozi istaknuli i koji su možda u drugim zemljama već i
u život privedeni. U tu svrhu moli, da mu slav. grad. Poglavarstvo dozvoli, da započne s obučavanjem u modelovanju u gradskoj pučkoj školi u Krajiškoj ulici u Zagrebu u
IV. dječ. razr. Društvo povjerava obučavanje društvenomu
tajniku Vj. Koščeviću, koji je ujedno razredni učitelj toga
razreda.
Preporod
Br. 4 / travanj 1910.
U Velikoj Britaniji uvedeno je devetogodišnje obavezno
školovanje, a sada se razmatra projekt za produženje školske
obaveze na deset godina, kako bi omladina do 16 godina bila
obuhvaćena školovanjem. Teškoće čini samo nedovoljan broj
nastavničkog kadra i nedostatak školskog prostora, jer su i
tamo već škole prenatrpane; namjesto 30 učenika, kao što je
predviđeno, u razredima se već nalazi po četrdeset učenika.
Školska obaveza počinje sa šestom godinom.
Školske novine
Br. 17 / 22. travnja 1960.
Ukidanje predmetne nastave u
osnovnoj školi na Kubi
Kubanska vlada ukinula je predmetnu nastavu u osnovnoj
školi, koja je vršena u ovim područjima: muzika, ručni rad, likovni odgoj, fizički odgoj, engleski jezik. Obrazloženje za to
je u činjenici, da bi bio luksus i nadalje predavati posebno te
predmete, dok još nije ostvareno obavezno školovanje za svu
djecu. Te je predmete predavalo 5.600 specijaliziranih učitelja,
GODINA
a sada će oni postati razredni učitelji, i na taj će način moći biti
otvoreno 5.600 novih razreda, a da se budžeti za osobne izdatke
opće ne povećaju. Danas ima na Kubi 16.800 razreda osnovne
škole, a ovom će se mjerom broj razreda popeti na 22.400.
Školske novine
Br. 17 / 22. travnja 1960.
Izvanredni studij VPŠ u Puli
Prošle školske godine počeo je s radom Centar za izvanredni studij u Puli, koji je polazilo 28 studenata grupe povijestzemljopis. Od 28 upisanih polaznika dvomjesečnog seminara
zbog bolesti i drugih razloga izostalo je 5 studenata, dok su
svi ostali položili ispite za prvu godinu i pohađali seminar
za drugu godinu. Po završetku ovogodišnje nastave polaznici
seminara obišli su pod rukovodstvom nastavnice geografije
prof. Jelače u četvorodnevnoj ekskuziji Celje, gdje su razgledali historijske spomenike i znamenitosti, zatim Velenje, razgledali su hidrosistem na Dravi, posjetili mariborske tvornice i Hidrocentralu na Mariborskom otoku i, konačno, popeli
se na Pohorje, odakle su pregledali Dravsko polje, smještaj
grada Maribora i njegovo gravitaciono područje.
Za razliku od prve godine, gotovo svi su studenti ove godine dobili od svojih općina pomoć za ekskurziju, a neke su
općine dale svojim polaznicima i novčanu pomoć za vrijeme boravka na seminaru, što pokazuje bolji odnos prema
vanrednim studentima.
Školske novine
Br. 18 / 29. travnja 2010.
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
πkolski æivot nekoÊ
29
www.skolskenovine.hr
U književnim djelima, memoarskim i
beletrističkim, česti su opisi doživljaja i
scena iz školskog života. Da se makar
dio tih tekstova okupi na jednom mjestu, mogla bi to biti pozamašna i vrijedna antologija o školi kakva je nekoć bila
i kako je individualno doživljavana.
– A što bi i čemu bi pisali o nama?
Rodili smo se, živjeli i umrijet ćemo.
To je sve! Da smo svetkovali svoj
zlatni pir – to nije zasluga, a što smo
radili – to nam je bila dužnost!
Tako su mi govorili vrijedni starci,
kad sam im došla čestitati i moliti ih,
da mi dadu svoje slike za „Ognjište“.
Istina je, Fabkovići tako su potpuni
jaki ljudi, da mogu mirno i spokojno
završiti svoj zemaljski put, a da mi
sami ne viču ili si dadu vikati: Hej,
pamtite, mi smo učinili ovo ili ono!
Nije njima do toga, da si sami pišu ili
da čitaju slavospjeve – učinili su što
su mogli, a to im je bila dužnost, i to
je sve!
meni je bilo tako blaženo i
mekano u duši gledajući i slušajući vrijedne starce. U meni
oživjele davne uspomene i gotovo se
začudih, kako sam mogla misliti, da
bi moji nekadašnji učitelji pristali na
to, da pišem članke o njihovu životu
i radu! Ta oni nisu radili, da im se uspomena sačuva samo na papiru; oni
su se ponosili, što su učitelji i kud su
stupali, ostala je iza njih duboka brazda, da bude put onima koji su primili
njihova načela i rade u njihovu duhu.
A o tim načelima, o tom duhu i
kako su nam ga podavali, lako je i
teško govoriti. Ta oni nam nisu predavali sustavne pedagogije, al bili su
pedagozi. U razredu Fabkovićkinom
hospitirale smo, Fabković nam je bio
učitelj hrv. jezika; mi smo se radovale na njihove sate i gotovo osjećale,
da oni ulazeći u školsku sobu ne nose
svojim učenicama tek svoj predmet,
nego i čitavo svoje biće; ne stoje pred
nama kao strogi nepogrješivi autoriteti, pod koje treba da se tiho i nijemo
sagne mlada duša, već da oni u nama
smatraju buduće ljude, kojima s puno
ljubavi predaju plod svoga znanja i
iskustva. Kadgod se desila prilika, Fabković bi govorio našem srcu i umu,
sad ozbiljno sad šaljivo, vazda pun
dobrote i onda kad bi trebalo prikoriti.
Pedagogija, koju nam je on podavao,
nije bila sređena u sistem niti ju mi sistematično primasmo, ali konačni rezultat svega bila je neka šira podloga
zdravoga mišljenja.
Fabković se živo ponosio svojim
zvanjem, taj ponos usadio je i u nas,
ali nam je dao uvjerenje, da to zvanje ne prestaje kod školskoga praga,
nego da nas veže biti učiteljem i u
izvanškolskom životu, a sam nam je
pokazao način, kako ćemo to najbolje
učiniti. On nas nije mučio pravilima i
samo pravilima, ali je probudio živu
ljubav i interes za materinji jezik. Suzama u oku govorio bi o domovini, ali
je ozbiljno pokazivao na poroke našeg naroda; otvarao nam je oči, da i
sami vidimo, kako je taštinom, željom
gospodstva i neradom odstranio od
pravog puta, kako trebamo raditi proti
tim rak-ranama uvijek i svuda…
tom je duhu radila i Fabkovićka. Sama, točna i marljiva
kao crv zabavljala je svoje
učenice neprekidnim radom, njenom
oštrom oku nije izmaknula rupica na
odijelu, mrlja na prstima, a ni mana u
A
Fabkovići
Milka Pogačić
Milka Pogačić (1860. – 1936), učiteljica, književnica i javna djelatnica, bila je
među najzaslužnijim osobama u pokretu hrvatskih učiteljica potkraj 19. i početkom
20. stoljeća, osobito posvećena skrbi za najmlađe te obrazovanju djevojaka.
U literarnim djelima, uglavnom pripovijetkama, nastojala je načela i postupke
vlastite pedagoške prakse ugraditi u fabule i odjenuti beletrističkim ruhom.
U Domaćem ognjištu, časopisu kojeg je uređivala, riječima zahvalnosti i odanosti prisjetila se 1904. godine negdašnjih svojih učitelja – Marije i Skendera Fabkovića. Neposredan povod za to bijaše 50. godišnjica skladnog bračnog života
znamenitog učiteljskog para.
duši. I uputom i primjerom i prikorom
suzbijala je sve što je našla krivo u tih
mladica, a u svem njenom školskom
radu bilo je nešto snažno i zdravo, nešto životno. Ona je pred sobom gledala buduće žene,buduće matere, koje
drže tri ugla od kuće, buduće ljude,
koje treba već zarana pripravljati za
borbu, kojom ih život čeka, a ona ih
je svjesno pripravljala...
„Zamišljajte se“ – znao bi nam reći
naš učitelj – „je li sramota poštenim
radom služiti kruh svoj? Je li sramota
biti jednostavno al čisto obučen? Nije
li sramotna kukavština zatajiti svoj
materinski jezik...?“ I mi se zamišljasmo, a bilo je to u ono doba, kad si
mogao čitave ure hodati Zagrebom,
a da nisi čuo hrvatske riječi, ako nisi
sastao seljaka ili služavke. Bilo je to
Skender Fabković
u ono doba, kad je činovnik, ma bio
i samo nešto nad pisarom, smatrao
užasnom sramotom, ako bi mu kći
zaželjela izučiti nešto, čime bi služila
svagdanji kruh; pa ako je koja počinila
tu užasnu sramotu, činovničko društvo upravo se uskomešalo s nanesene
uvrede i odvrnulo se od nje! Danas je
hvala Bogu drugačije! Danas zvoni
hrvatska riječ i u najotmjenijem salonu; djevojke iz najodličnijih domova
idu za tim, da ozbiljno uče i da mogu
živjeti o svom radu i nitko više ne misli da je to sramota. Uvjerena sam, da
su Fabkovići mnogo i mnogo doprinijeli, da je nastao takav zdravi preokret
u mišljenju našega društva. Njihove
učenice i učenici raznosili su iz škole njihove misli i nauke, raznose ih za
cijelo i danas bilo u domu ili u školi.
Marija Fabković
U
Meu prvacima hrvatskog uËiteljskog pokreta i osnivaËima HPKZ-a (1871.) bili su i
FabkoviÊi, Marija i Skender
Milka Pogačić
Naročito u školi… Dvojim, da bi se
našao koji Fabkovićev učenik, koji
bi mislio, da je dosta, ako djecu naučiš samo ono što osnova propisuje,
ako im ne daš svoje dobrote i ljubavi,
ako ne daš najbolji i najzdraviji plod
svoga mišljenja i iskustva, ako odlučno i ustrajno ne radiš protiv općenitih
škodljivih mana!
U
našem zvanju ne stječu se ni
časti ni kapitali, dapače nema
za nas ni pravedne nagrade, a
ipak je nešto, što nam ne može nitko
osim nas dati ni uzeti, a to je mogućnost neposrednog djelovanja na život
i budućnost naroda. To treba shvatiti;
treba znati, da su u našim rukama budući ljudi i njihova budućnost, da je
naša najveća sramota, ako ne ponesu
od nas zdravo i dobro osjećanje, da je
naša najveća čast, ako našem djelovanju priznaju svoj napredak, ako iza
nas ostaje trag, na kome doduše nije
jasno napisano naše ime, al je ostala
naša snaga, koja će dalje raditi, sve
se dalje širiti i jačati i voditi buduće
ljude, makar u nedogledna vremena
k općenitoj sreći. To je što čini naše
zvanje velikom umjetnošću, a naš ga
narod instinktivno shvaća pa i veli u
nekim krajevima meštar, meštarica –
mjesto učitelj, učiteljica.
Fabkovići bijahu meštri – hvala im!
N
***
apisala sam o Fabkovićima,
što mi je u srcu i duši, što mi
je u svetoj uspomeni. Vrijedni, jaki ljudi prošli su mimo mene i
kakav su ostavili trag, to sam htjela
pripovijedati. Historija našega staleža govorit će što su učinili za stalešku stvar, a kad bude pokret hrvatskih
žena urodio pozitivnim i za naše opstojnosti zdravim plodom, onda će historija toga pokreta zahvalno zabilježiti Mariju Fabkovićku kao začetnicu
njegovu.
Rodom je Češkinja; došla je k nama
s onim zdravim mišljenjem čeških
žena; umna, neumorno radina i napredna, donijela nam je svježega zraka što je u njenoj domovini strujao.
Osnovala je „Žensku biblioteku“, koja
je dakako s nehaja i nerazumijevanja
naših žena doskora prestala izlaziti;
ali ipak to što je izašlo, palo je tu i
tamo kao dobro sjeme, a nastojanja,
koja idu za tim, da hrvatske žene,bile
one kućanice ili samice, zainteresuju
za dalje vidike, i opet su plod što je
niknuo iz rada Marije Fabković! Hvala joj!
aktualno
pisma
30
www.skolskenovine.hr
Ideje
Našoj školi s
ljubavlju
Osmijeh na licima postao je neprocjenjiv
Sve je krenulo od preteških školskih torbi.
Osim mnogobrojnih knjiga, učenici moraju
nositi tenisice za razred, opremu za tjelesni,
pribor za likovni, kutiju za tehnički. Jednostavno, učeničke torbe su postale preteške.
Novoizabrana ravnateljica naše Osnovne
škole Eugena Kumičića u Velikoj Gorici
Snježana Pavić inovativnim je idejama promijenila sliku naše škole. Osmijeh na licima
postao je neprocjenjiv. Pomisao da školske
torbe više neće biti preteške, jer ćemo uskoro imati ormarić u kojem ćemo čuvati svoje
stvari, potaknula nas je da osmislimo novo
ime školi pa smo ju nazvali - cool škola.
Od zamisli do ostvarenja nije prošlo mnogo. Počeli smo s Božićnim sajmom na kojem
smo prikazali radove naših malih, vrijednih
ruku, ali skupili smo sredstava tek za oko
150 ormarića. Budući da naša škola ima oko
900 učenika, trebali smo prikupiti još novca
za kupnju ormarića. U dugih 35 godina postojanja i rada naša je škola iznjedrila, na
našu sreću, mnoga poznata lica današnjice
pa je bilo logično da joj se nekako oduže.
Na humanitarnom koncertu nastupali su Crvena jabuka, Jacques Houdek, Ivanka Mazurkijević i Rafo te Vis Emanuel. U pomoć
su priskočile i voditeljica na radiju Antena
Zagreb Ivana Mišerić te urednica zabavnog
programa HTV-a Elizabeta Homsi, na čiji
su se poziv toj akciji odazvali Luka Nižetić i
Lana Jurčević. Koncert za pamćenje održan
je u dvorani Srednjoškolskog centra.
Koncert je kupnjom 200 ulaznica podržao
i gradonačelnik Dražen Barišić, koji se i sam
na koncertu prisjetio lijepih, školskih dana u
našoj školi. Prodanim je ulaznicama prikupljeno četrdesetak tisuća kuna. U iščekivanju ormarića, ali i s nezaboravnim sjećanjem
na koncert, ponosni smo što smo dio OŠ Eugena Kumičića i što imamo ravnateljicu kojoj
smo važni - MI!
Novinarska grupa OŠ Eugena Kumičića,
Velika Gorica
Iskustva
Vještina
koncentracije i
pamćenja
Tečaj brzoga čitanja najviše koristi
osnovnoškolcima, srednjoškolcima i
studentima
Brzo čitanje je zanimljiv, kreativan i koristan pristup učenju i čitanju koji će koristiti
korisnicima u daljnjem radu i nekim segmentima njihova života. Pučko otvoreno učilište
u Zagrebu već dvije godine uspješno provodi
tečaj brzog čitanja. U početku je brzo čitanje
osmišljeno kako bi se ubrzalo učenje stranih
jezika, a danas koristi se u svim područjima
koja zahtijevaju usvajanje velikih količina
podataka u što kraćem vremenu.
Ova svjetski priznata metoda zasnovana na prirodnim sposobnostima čovjeka da
izoštri fokus i proširi percepciju, najefikasnije
pridonosi učenju. Stoga tečaj brzoga čitanja
najviše koristi osnovnoškolcima, srednjoškolcima i studentima, jer im omogućava da ubrzano i s manje napora poboljšaju svoj uspjeh
na ispitima. Primjenom različitih tehnika brzog čitanja povećava se s razumijevanjem i
memoriranjem brzina čitanja tri do pet puta,
razvija se motivacija za čitanjem te potiče bolja koncentracija tijekom čitanja i učenja.
Naučenim tehnikama koncentracije povećava se pozornost i kvaliteta učenja gradiva, a tehnikama stvaranja kognitivnih mapa
razvijaju se umne sposobnosti, kreativnost,
prepoznavanje bitnih informacija i povezivanje važnih pojedinosti. Mentalne mape koriste se ne samo u svrhu da bi se prikazale
činjenice, već i odnosi među pojmovima te
na taj način olakšavaju pamćenje činjenica.
Kod nekih polaznika efikasna je i tehnika
relaksacije. Uz klasičnu glazbu polaznici se
opuštaju i dolaze u alfa stanje, odnosno snižava se frekvencija mozga. U takvom stanju
mozak vrlo brzo može upiti nove informacije.
Dobne granice za svladavanje tečaja brzog
čitanja u biti nema. Bitno je imati volju za
učenje nečega novog. Do sada se pokazalo
da mlađi polaznici mogu biti jednako uspješni, a u nekim slučajevima i uspješniji od starijih polaznika. Tečaj brzoga čitanja provode
pedagozi i psiholozi s dugogodišnjim iskustvom trenera brzog čitanja.
Ivana Vranješ, Zagreb
Paradoksi
Ukidanje osnovne
škole u središtu
Zagreba
Od vlasti koja svoje građane časti
trgovačkim centrima, podzemnim
garažama, stadionima ili jezivim neboderima u središtu grada, nerealno
je očekivati da gradi nove škole, od
nje samo možemo očekivati da ih
ukida
Eto, dočekasmo i to: nakon višegodišnjih
stručnih rasprava o važnosti i političarskih
obećanja o zalaganju za obrazovanje, pri
čemu su standardni refreni, posebice oni
koji su dolazili od ove potonje skupine diskutanata političara, redovito sadržavali i stih o
uvođenju jednosmjenske nastave, ovih smo
dana svjedoci zapanjujuće odluke gradskih
vlasti u Zagrebu: ukida se osnovna škola
u samom središtu grada. Ukida, odnosno,
kako to predstavnici vlasti vole reći - Osnovna škola Ivana Gundulića bit će preseljena.
Svima koji ovih nekoliko godina prate
obrazovnu politiku, na državnoj ili lokalnoj
zagrebačkoj razini, jasno je da su stvarni
potezi promicatelja i obnašatelja te politike
u golemom raskoraku s njihovim navodnim
namjerama koje su počesto bile predstavljane kao ozbiljni planovi. Rad u dvjema smjenama jedna je od najproblematičnijih karakteristika hrvatskoga školstva uopće.
Dvosmjenska nastava, dodatno ukalupljena u 45-minutni školski sat, ponajveća
je prepreka mnogim bitnim kvalitativnim
pomacima hrvatskoga osnovnoga i srednjega školstva. Toga su, po svoj prilici, barem
donekle svjesni i naši politički dušebrižnici.
Otuda i oni njihovi, u ovom tekstu već spomenuti, refreni o potrebi jednosmjenske nastave. Dakako, nije teško zaključiti da je za
uvođenje jednosmjenskoga rada u školama
potrebno značajno povećati prostorne kapacitete. Drugim, sasvim jednostavnim riječima rečeno, potrebna su bitna ulaganja u
izgradnju novih škola.
U većim sredinama većina škola još funkcionira u dva turnusa. Međutim, neke škole,
ipak, rade u samo jednom turnusu. Jedna
od tih je i Osnovna škola Ivana Gundulića
u zagrebačkoj Gundulićevoj ulici. Kontekst u
kojemu je ta škola profunkcionirala u smislu
jednosmjenskog rada možda i nije najsretniji: takvo je stanje, naime, izazvano padom
prirodnog priraštaja u središtu Zagreba.
Umjesto da u tom i sličnim slučajevima
nadležna politika potraži pomoć stručnjaka kako bi smanjenje broja učenika u takvoj školi bilo iskorišteno za razvoj stvarne
jednosmjenske nastave, takve koja će podrazumijevati ispunjenost odgovarajućim
pedagoškim sadržajima tijekom cijeloga
školskoga radnoga dana čije bi se trajanje, u
suvremenoj školi, trebalo poklapati s uobičajenim radnim vremenom roditeljâ, zagrebačke su gradske vlasti odlučile problem riješiti
- cinik bi rekao - mnogo jednostavnije: takvoj
su školi namijenili ukidanje.
U konkretnom slučaju, OŠ Ivana Gundulića bi trebala biti ukinuta, odnosno preseljena na gradsku periferiju, a učenici koji bi tu
školu inače pohađali, bili bi raspoređeni po
ostalim najbližim osnovnim školama. Pritom
nitko od nadležnih nije ponudio niti jedan suvisao argument ili pokazatelj opravdanosti
baš takvoga poteza. Govori se o tome da u
Gunduliću trenutačno ima premalo učenika,
tek tristotinjak. Iako to nije nikakav egzaktan podatak i nitko ozbiljan ne bi to iznosio
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
kao glavni argument, ovdje valja naglasiti da
je broj učenika u još nekim osnovnim školama u širem središtu Zagreba također tek
tristotinjak. Očekuje li, shodno kriterijima
zagrebačkih dušebrižnika, i te škole skoro
preseljenje?!
Nadalje, gradski političari nisu dokazali da
preraspodjelom učenika iz Gundulića, dvije
bliske škole neće postati prenapućene. Ima
i još nešto: gradski su vlastodršci prešutjeli
da su od svih triju osnovnih škola u najužem
središtu Zagreba, resursi upravo Osnovne
škole Ivana Gundulića najmoderniji i za potrebe osnovne škole najprimjereniji. Riječ
je o zgradi izgrađenoj početkom šezdesetih
godina, sasvim izoliranoj od prometa, okruženoj dvama igralištima s pratećom sportskom dvoranom, itd. Toj zgradi nisu potrebne
nikakve bitne preinake da bi još dugo služila
svojoj svrsi. Za razliku od toga, u jednoj od
dviju spomenutih preostalih osnovnih škola iz
susjedstva tavan je nedavno morao biti adaptiran u učioničke prostore. Ne bi li onda bilo
logičnije učenike iz prenapućene škole uputiti
u manje napućenu i pritom suvremeniju?
Istodobno s tom i takvom odlukom, u javnost su puštene informacije o tome da bi ta
zgrada bila iskorištena u slučaju ukidanja
Osnovne škole Ivana Gundulića. Govori se o
tome da će u nju biti useljena neka srednja
škola. Licitralo se, pritom, s imenima različitih
škola. Ponovno gradske vlasti nisu objasnile
kojim su se kriterijima rukovodili pri odlučivanju koja bi srednja škola, eventualno, zaslužila biti smještena u tu zgradu. Većina gimnazija
i strukovnih srednjih škola koje funkcioniraju
u središtu Zagreba, budimo iskreni, nema
adekvatno riješen prostor. Gotovo sve škole
dijele svoj prostor s nekom drugom školom i
dobro bi im došla vlastita zgrada.
Prostori nekih od tih škola više asociraju
na kakav muzej ili vojarnu nego na modernu školu, većina nema adekvatnu ili nikakvu
sportsku dvoranu, adekvatno opremljene kabinete i slične prostore. Posebno je neugodan primjer zgrade koju dijele dvije ugledne
zagrebačke gimnazije, a koja je, osim što je
skućena, sasvim ozbiljno napuknuta i traži
ozbiljnu građevinsku intervenciju. Štoviše,
prije svega nekoliko godina upravo je ravnateljica jedne od tih dviju gimnazija gradskim
vlastima izrazila želju za samostalnom zgradom svoje škole. Ne treba posebno isticati da
je njezin zahtjev bio ispraćen ponižavajućom
ignorancijom nadležnih.
Odudara li ova odluka o ukidanju škole od
duha aktualne političke scene? Naravno da
ne. Od vlasti koja svoje građane gdje god
može časti trgovačkim centrima, podzemnim
garažama, stadionima ili pak jezivim neboderima u središtu grada, koja nekadašnju mirnu
sveučilišnu aleju pretvori u prometnu aveniju,
bilo bi nerealno očekivati da gradi nove škole
unaprjeđujući obrazovni sustav - od nje samo
možemo očekivati da ih ukida. Tužno.
Vibor Roje, Zagreb
Razmišljanja
Pravopisni ratovi
Može ovako i onako, a bit će kako
odluče prosvjetni moćnici
Zbog raznih razloga mnogo se govorilo i
pisalo o pravopisu hrvatskoga jezika u svim
javnim medijima. Od stručnjaka do nestručnjaka, o tome se vode žučljive rasprave naglašeno od 1991. godine do danas. Na tu je
temu vrsna jezikoslovna stručnjakinja Nives
Opačić izrekla duhovitu i znakovitu aluziju:
- Pitanje me podsjeća na jedno drugo: kako
se (sada) kaže: Irak ili Iran?
Budući da su pravopisna pravila dogovorna, radi ekonomičnosti i praktičnosti predložila bih prosvjetnim i inim moćnicima najhrvatskiju mogućnost ili inačicu: čakavsku
ikavicu (iako sam čista štokavska ijekavka)!
Što se tiče pisanja glagola i negacije, neka
se piše onako kako se u Hrvatskoj pisalo prije Broz-Ivekovićeva pravopisa: negnjavimo,
neznamo, neotimamo, nemučimo... Tako bismo lijepo (govorno i pisano najčešče: ljepo)
pisali te možda to i provodili (govorno i pisano: griješni, grješni, grešni): - Grišni smo, ali
nikome nedamo i neprodajemo Lipu našu,
pa ni bilu Istru.
Za ovako pojednostavljeni pravopis sigurno bi glasali gotovo svi, od prvoga osnovne
do fakulteta. I ono najvažnije: opća bi kultura
pismenosti nacije visoko porasla! Na takvu
me zamisao navelo prirodno razmišljanje
djece kolegice Đurđice Brekalo u drugom
razredu osnovne škole, koja pomalo zavide
malim Slovencima što u svojoj abecedi nemaju glasa ni znaka ć (Tragovi, Želimo biti
Slovenci).
Nekoliko misli i o glagolima i negacijama.
Upotpunjeno pravilo o toj temi glasi: a) glagole s punim značenjem pišemo odvojeno
od negacije (ne pišem, ne slušam...); b)
glagole s nepotpunim (nesamostalnim) značenjem pišemo zajedno s negacijom. Ovakvih je glagola manje. Zbog toga su oni u
kategoriji ‘svako pravilo ima svoje iznimke’:
ne-mam, ne-moj, ne-maj, ne-dostaje, ne-ću,
ni-sam (u Vojvodinu sam čula izgovorni oblik
ne-sam!).
Budući da je mali dvoglasni glagol ću u današnje vrijeme postao slavni i veliki junak Ne
ću, u ime svoje sklonosti prema jezikoslovlju
u naše Tragove dovodim i riječ-gospođicu
Neću. Kao takvu sam je susrela u literaturi
jednog od naših najpoznatijih jezikoslovaca
19. stoljeća Vatroslava Jagića. Ali zasluga
za to ipak pripada mojem studentskom profesoru Tomislavu Trezneru. Kod njega se
moralo s tom problematikom još prije četrdesetak godina (neovisno o tadašnjoj istočnoj
ili zapadnoj jezičnoj inačici) potpuno raščistiti sve nedoumice pa njih ni nema. Toliko je
sve jednostavno da to može shvatiti i mlađi
osnovnoškolac ukoliko ga to zanima.
Dakle, glagoli biti i htjeti pomoćni su glagoli u hrvatskom jeziku (i ne samo u njemu). Pomoću njihovih kraćih prezentskih
oblika tvorimo složena glagolska vremena:
futur I. (pisat ću), perfekt (pisao sam) i pluskvamperfekt (bio sam pisao). Nepotrebno
se stvara problem pri pisanju negacije (ne,
ni) s nenaglašenim oblicima (enklitikama)
tih glagola: od - biti: jesam (sam), jesi (si),
jest (je), jesmo (smo), jeste (ste), jesu (su) te
od - htjeti: hoću (ću), hoćeš (ćeš), hoće (će),
hoćemo (ćemo), hoćete (ćete), hoće (će).
Jezikoslovno bi pravilno bili napisani i svi
ovi niječni (odrični) oblici: ni jesam, ne jesam, ni hoću, ne hoću. Ali govorno su se već
davno ustalile niječnice uz pomoćni glagol
biti - ni, a uz htjeti - ne. Duži oblici s negacijama glase: ni jesam i ne hoću. I tako se i pišu.
Međutim, živi jezik teži funkcionalnosti što
kraćega izgovora. Zbog toga se već dugo u
našoj govornoj i pisanoj jezičnoj praksi rabe
samo kraći oblici koji glase: ni-sam, ne-ću.
Na pitanje: Hoćeš li pisati? – potvrdno ne
odgovaramo ću. Na pitanje: Jesi li napisao
pismo? - jesni odgovor nije sam.
U oba se slučaja radi o glagolskim oblicima nepotpunog i nesamostalnog značenja,
a tada pisanje s negacijom ulazi u kategoriju
odstupanja od osnovnog pravila. Samo se
zato pravilno piše bilo pomoću ne ili ni: neću,
nisam. O čemu se tu još radi kad je riječ o
našim pravopisnim ratovima, sasvim je druga tema, u ovom slučaju posve bespredmetna. Tek: Tko ima oči, neka vidi! Tko ima uši,
neka čuje!
Elvira Ančić, Dragonožec
OBAVIJEST
PRETPLATNICIMA
Poštovani pretplatnici,
zbog propusta službi koje adresiraju
i distribuiraju Školske novine (što je
izvan naše redakcije), moguće ja da
pogrješkomu dobijete veći ili manji
broj primjeraka našega tjednika, da
ga ne dobijete na vrijeme ili da uopće
do vas ne dođe.
Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome
svakako izvijestite naš odjel pretplate
(tel. 01/4855-824).
Redakcija Školskih novina
Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja,
lektoriranja i redigiranja.
aktualno
oglasi
broj 17 • Zagreb • 27. travnja 2010.
31
www.skolskenovine.hr
ZA NASTAVU I PROVJERU NASTAVNIH POSTIGNUĆA
KATALOZI ZNANJA
Matematika
5. - 8. razreda O©
Katalozi znanja iz matematike (autori: B. Jagodić, I. Mrkonjić, R. Svedrec i
B. Čebin) izrađeni su prema aktualnom nastavnom planu i programu i usklađeni su s HNOS-om.
Katalozi znanja, s riješenim zadatcima, mogu korisno poslužiti učiteljicama/
učiteljima matematike u ostvarivanju ciljeva i zadaća nastave. Služeći se katalozima znanja, učenici će ovladati znanjima i vještinama potrebnim za daljnje
učenje matematike i drugih predmeta, a nužnima za primjenu pri rješavanju
raznih problema.
U katalozima znanja iskazane su teme nastavnog programa, istaknuti ključni
pojmovi, navedena željena obrazovna postignuća te dani brojni primjeri i zadatci, poredani po složenosti, zajedno s uzorcima pismenih ispita znanja.
Format: 16 x 23,5 cm
Cijena:
Opseg: 139 ‡ 248 str.
Matematika 5 ‡ 66 kn
Matematika 6 ‡ 83 kn
Matematika 7 ‡ 77 kn
Matematika 8 ‡ 83 kn
✁
Poziv na pretplatu
NARUDÆBENICA
kojom neopozivo naruËujem(o) katalog znanja:
primjeraka
Poπtovani odgajatelji,
uËitelji, profesori,
struËni suradnici,
studenti, umirovljenici
primjeraka
primjeraka
NaruËitelj:
(ime i prezime / naziv ustanove)
OIB:
Adresa:
Datum:
M.P.
(potpis naruËitelja)
Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o.; Andrije Hebranga 40,
10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712
Cijena polugodiπnje pretplate:
za πkole i ostale institucije... 300 kn
za pojedince ..................... 160 kn
za studente i umirovljenike ..130 kn
Školske novine jedini su hrvatski
tjednik koji donosi aktualne informacije o odgoju i obrazovanju,
podupire stručno usavršavanje
prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru
odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na
strani struke i svojih čitatelja.
Imajte i Vi svoj primjerak
Školskih novina.
✁
✁
Ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na ...................... primjeraka Školskih novina
Ovime naruËujem ogledne brojeve Školskih novina
................................................................................................................
(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)
................................................................................................................
(adresa)
..............................................
(mjesto i datum)
M. P.
.......................................
(potpis)
Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o.
Hebrangova 40;10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712
...........................................................................................................................
(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)
...........................................................................................................................
(adresa)
..............................................
(mjesto i datum)
M. P.
...................................................
(potpis)
Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 40
10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712
www.skolskenovine.hr
Jednostavnije do izdanja
Školskih novina
Koristite se internetom
Posjetite nas na
www.skolskenovine.hr
✁
NaruËitelj:
NARUDÆBENICA
(ime i prezime / naziv ustanove)
kojom neopozivo naruËujem(o):
OIB:
primjeraka
Adresa:
primjeraka
Datum:
primjeraka
primjeraka
M.P.
(potpis naruËitelja)
Narudæbe slati na adresu: ©kolske novine d.o.o.
Andrije Hebranga 40, 10001 Zagreb, ili na faks 01/48 55 712

„Zajednice - prijatelji djece“

Informator za roditelje (decembar 2014.)

Ideje za paketiće:

Esej - Odgojni bankrot obitelji

Press release 15. travnja 2014 - Građanski odgoj i obrazovanje

10 razloga zašto upisati ELPROS - Elektrotehnička i prometna škola

IX. gimnazija Zagreb

letak online - Centar za podršku i razvoj civilnog društva "DELFIN"

Skolski neuspjeh za roditelje.pdf

KJU „Porodično savjetovalište“ - Porodično savjetovalište Sarajevo