Mostarski triptih
(ulje na platnu)
Autor:
Vlado Puljić
Nakladnik
Matica hrvatska Mostar
Za nakladnika
Josip Muselimović
Naslovnica
Mostarski triptih
(ulje na platnu)
Autor:
Vlado Puljić
(Fotografiju ustupio Solvej,d.o.o.)
Lektorica, korektorica
Misijana Brkić Milinković
Grafičko oblikovanje
Julijana Puljić
Tisak
Logotip d.o.o.
Široki Brijeg
www.maticahrvatska-mostar.ba
[email protected]
MOSTARSKO PROLJEĆE 2010.
XII. Dani Matice hrvatske
Mostar
15. travnja – 1. lipnja
Mostarsko proljeće je član Europske asocijacije festivala
(EFA)
POD VISOKIM POKROVITELJSTVOM
Predsjedništva BiH
Predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića
POD POKROVITELJSTVOM
Federalnog ministarstva kulture i sporta
UZ POTPORU
Vlade Republike Hrvatske
Hercegovačko-neretvanske županije
Grada Mostara
ORGANIZATOR
Matica hrvatska Mostar
Josip Muselimović
predsjednik
PRODUCENT
Miljenko Puljić
GENERALNI SPONZOR
HT d.d. o. Mostar
GLAVNI MEDIJSKI POKROVITELJ
Večernji list
MEDIJSKI POKROVITELJI
BHT1
Radiopostaja MIR Međugorje
…Veliko nam je zadovoljstvo priopćiti vam da je Generalna skupština
Europske asocijacije festivala pozitivno glasovala, i to velikom
većinom, u vezi s vašom aplikacijom za prijem u naše članstvo.
EFA, njezino Predsjedništvo, Odbor, kao i svi članovi, čestitaju Vam
i žele dobrodošlicu u Europsku asocijaciju festivala…
Darko Brlek, predsjednik
Kathrin Deventer, gen. tajnik
4
Poštovani,
Zadovoljstvo mi je što mogu kazati da će i ovo Mostarsko proljeće biti uspješno organizirano i izvedeno na
razini koja će, svim Mostarcima i građanima BiH, služiti
na ponos i čast, a grad Mostar ponovno će biti središte
kulturnih zbivanja u Bosni i Hercegovini.
Prigoda je i ovaj put nedvosmisleno pokazati našu naklonjenost ljepoti i umjetnosti, poštovanje prema našoj
domovini, našim narodima i običajima, ali, isto tako,
i prema svim drugim narodima i zemljama iz našega
okružja.
Siguran sam da će jezik umjetnosti i kulture najbrže
povezati pukotine iz nedavne prošlosti i usmjeriti našu
pozornost i nastojanje ka onome što nam je zajedničko,
a to je – bogatstvo različitih kultura i običaja i naš jedinstven cilj koji nas vodi ka europskim
integracijama, EU, gdje imamo svoje mjesto i uloge, a kultura i umjetnost su dio obveza koje
moramo, s ponosom, donijeti sa sobom.
Iskrene čestitke i najbolje želje upućujem svima koji su omogućili i ovo Mostarsko proljeće
– Dane Matice hrvatske 2010.
Željko Komšić,
član Predsjedništva BiH
Poštovani,
Očuvati vlastiti nacionalni identitet u multinacionalnim zajednicama, kako manjim poput
Bosne i Hercegovine, tako i velikim poput Europske unije, može se ponajprije kulturom,
poštivanjem svoje tradicije, ali i poticanjem
kreativnosti i suvremenoga umjetničkog i kulturnog stvaralaštva. A to je upravo ono što
Dani Matice hrvatske Mostar čine već više od
desetljeća.
Vlastita se kultura ne čuva izolacijom. Uspješno
njegovanje i afirmacija vlastite kulture podrazumijeva i otvorenost prema drugim kulturama, poštivanje kulturne raznolikosti i kulturnu suradnju s drugim državama. Dani Matice
hrvatske u Mostaru univerzalnim jezikom umjetnosti ponovno grade ono što je nekoć predstavljalo jednu od najvećih vrijednosti Mostara
- bogatstvo različitih kultura.
Danima Matice hrvatske Mostar, kulturnom
projektu regionalnog značenja, kao i svim
sudionicima, ponajprije umjetnicima, želim i
dalje mnogo uspjeha u uvjerenju da će Mostarsko proljeće imati veliki uspjeh.
Srdačan pozdrav
5
Predsjednik
Republike Hrvatske
prof. dr. sc Ivo Josipović
… Na početku svoga mandata imao sam hrabrosti podržati Mostarsko proljeće-Dane Matice hrvatske, prepoznavši ih kao manifestaciju koja njeguje ono što u Mostaru i u Bosni i Hercegovini
, baštinimo kao najveću vrijednost: bogatstvo različitih kultura i
tradicija međusobno prožetih i, istodobno, posebnih i autohtonih.
Dani Matice u Mostaru su demonstracija naklonjenosti prema ljepoti i umjetnosti, škola ljubavi prema svome narodu i poštovanja
prema drugome, škola ljubavi prema svojoj domovini….
Gavrilo Grahovac
ministar kulture i sporta Federacije BiH
Srećko Šestan, dr. Ivo Prlender, Ivica Šarić, Josip Muselimović, Slaven Grbavac (HT d.d. Mosar), Milan Šrljić, Miljenko Puljić, Renato Švorinić, Angela Petrović (nedosaje na slici)
Festivalsko vijeće Mostarskog proljeća
Dana Matice hrvatske
Angela Petrović, pomoćnica ministra za kulturu Federacije BiH (nedostaje na fotografiji)
dr. sc. Ivo Prlender, intendant Dubrovačkih ljetnih igara
Milan Štrljić, intendant HNK Split i ravnatelj Splitskog ljeta
Renato Švorinić, ravnatelj HNK Zadar i Zadarskog kazališnog ljeta
Ivica Šarić, operni umjetnik i dopredsjednik Skupštine Kantona Sarajevo
prof. Srećko Šestan, ravnatelj Uprave za izvedbene umjetnosti i audiovizualnu djelatnost
Ministarstva kulture RH
6
Poštovani,
Zakoračili smo u još jedno proljeće, u kojemu se
rascvjetava i ono drugo – kulturno proljeće u Mostaru!
Po dvanaesti nam put, dolaze Dani Matice hrvatske,
koji se ove, 2010. godine odvijaju u posebnim okolnostima.
Ponajprije…
Ulazimo u još jednu manifestaciju prvi put kao punopravni član Europske asocijacije festivala (EFA). I
veoma se ponosimo time!
Jer na Glavnoj skupštini EFA-e, koja je prošle godine održana u Vilniusu u Litvi, nismo imali glasa
suzdržanog niti glasa protiv.
Jednoglasno smo postali, voljom više od 140 zastupnika, još jedna karika u lancu ove najstarije svjetske
asocijacije festivala.
Na žalost, ove godine i prvi smo put bez našega
maestra, umjetničkog ravnatelja Matičinog Proljeća
- Vjekoslava Šuteja, koji je, u prosincu prošle godine, izgubio svoju bitku s bolešću. Ali maestrov duh je sa svima
nama. U svima nama.
I ostat će kao trajna vodilja na putu koji smo zacrtali – donositi u ovaj grad radost, svjetlost
i bogatstvo… Kakvo se samo jezikom kulturnih ostvaraja načiniti može.
Prošle smo godine dobili i dva vrijedna priznanja – Zlatnu turističku ružu u Banjoj Luci za
najbolju turističko-kulturnu manifestaciju u BiH, te priznanje za nasljedovanje fra Didaka
Buntića na području kulture.
Ove godine idemo u susret u još jednom Proljeću u specifičnim gospodarskim uvjetima,
općenito lošoj situaciji u društvu i svugdjeprisutnoj aveti recesije koja, na žalost, nije ni nas
poštedjela.
Bili smo prinuđeni reducirati program, ostaviti neke planirane izvedbe za neka bolja vremena.
Zahvalni smo onima koji su, i u ovakvim vremenima, pokazali razumijevanje i pružili nam
potporu.
Ponajprije Federalnom ministarstvu kulture i sporta na čelu s poštovanim ministrom Gavrilom Grahovcem, te Ministarstvu kulture Republike Hrvatske na čelu s ministrom mr. Božom
Biškupićem.
No, razočarani smo i odnosom mnogih naših gospodarskih subjekata koji su nas, pod krinkom
recesije i mjera štednje, zaobišli u širokom luku. Uz dužno poštovanje, uz potpuno razumijevanje situacije u kojoj jesmo, ipak se pitamo – zar je kultura baš toliko u očima drugih pala
na niske grane, zar recesija mora biti alibi ?
No, nastojat ćemo, trudit ćemo se i – izdržati!
Zahvaljujem i našemu izvršnom producentu, ravnatelju Zagrebačke filharmonije, prof. Miljenku Puljiću te dr. sci. Ivi Prlenderu, intendantu Dubrovačkih ljetnih igara, članu našega Festivalskog vijeća, kao i ostalim dragim ljudima koji nam, svojim članstvom i radom u Vijeću,
daju golemu potporu – gospođi Angeli Petrović, gospodi Milanu Štrljiću, Renatu Švoriniću,
Ivici Šariću, prof. Srećku Šestanu.
I hvala svima vama, dragi sugrađani, što ste i ove godine uz vašu Maticu, uz Mostarsko
proljeće koje u grad na Neretvi, po 12. put, donosi radost i bogatstvo. Ponajprije ono duhovno. A njega nam najviše – i nedostaje.
Josip Muselimović
predsjednik MH Mostar
7
Poštovani,
JP HT d.d. Mostar već više od deset godina sponzorira manifestaciju Mostarsko proljeće
– Dane Matice hrvatske.
Kulturna manifestacija koja svake godine uspijeva predstaviti bogat i zabavan kulturni program, jedna je od značajnijih u Bosni i Hercegovini, i kao takva, nalazi se u
samom vrhu planiranih sponzorskih projekata HT-ERONET-a za ovu godinu.
Kao društveno odgovorno poduzeće, uvijek se trudimo dati potporu jakim i kvalitetnim projektima, a naša dugogodišnja suradnja s Maticom hrvatskom, samo je dokaz
afirmiranosti Mostarskog proljeća kao vodeće kulturne manifestacije na području
Hercegovine.
Našim korisnicima i svim ljubiteljima kulture, želimo da uživaju u dobrim predstavama, koncertima i izložbama tijekom svih 45 dana manifestacije, a organizatorima,
naravno, puno sreće u svim aspektima njihovog područja djelovanja.
Uprava JP HT d.d. Mostar
8
Četvrtak, 15. travnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
Svečano otvaranje
Mostarske mažoretkinje Zrinjski
Hrvatska glazba Mostar
Orkestar OS Bosne i Hercegovine
Mostarske mažoretkinje Zrinjski
10
Hrvatska glazba Mostar
Orkestar OS Bosne i Hercegovine
11
Četvrtak, 15. travnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
Svečanost otvaranja
Mostarskog proljeća 2010.
XII. Dana Matice hrvatske Mostar
Velika dvorana
GALA – OPERNA VEČER
Sarajevo na Mostarskom proljeću
Pod pokroviteljstvom Grada Sarajeva
Solisti:
Valentina Fijačko, sopran
Zoran Todorovich, tenor
Ivica Šarić, bas
Dirigent:
Ivo Lipanović
Sarajevska filharmonija
O DIRIGENTU….
Dirigent Ivo Lipanović rođen je u Dubrovniku, a podrijetlom je iz Lumbarde na Korčuli. Dirigiranje je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Igora Gjadrova i kod Lovra
pl. Matačića. Godine 1986., pobijedio je na Natjecanju mladih dirigenata u Zagrebu, te je iste
godine angažiran kao zborovođa i dirigent u Operi HNK-a u Splitu.
Od 1992. do 1998., ravnatelj je Opere HNK u Splitu i umjetnički ravnatelj glazbenoga programa Splitskog ljeta.
U Splitu je ravnao mnogim koncertima, baletima i opernim premijerama, među kojima se
posebno ističu Verdijevi Lombardijci, Falstaff, integralna izvedba Aide, Bizetova Carmen,
Straussova Salome, te prva scenska izvedba u Hrvatskoj - Berliozova Faustova prokletstva.
Gostuje u Operi HNK Zagreb, Operi HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, te dirigira orkestrima
12
Zagrebačke filharmonije, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Varaždinskim komornim orkestrom te, u inozemstvu, Simfonijskim akademskim orkestrom iz Seoula, Simfonijskim orkestrom Beneventa, orkestrom Opere iz Cagliarija, Orkestrom Arena di Verona, Orkestrom Deutsche Oper iz Berlina, Filharmonijskim orkestrom
Nice, MDR simfonijskim orkestrom iz Leipziga.
Godine 1998. praizvodi i snima ciklus madrigala za djevojački zbor i instrumentalni ansambl
Spiriti Eccellenti, hrvatskoga skladatelja Petra Bergama.
Od 1995. godine intenzivno nastupa u inozemstvu, pa tako u Seoulu ravna premijerom Verdijeva Don Carlosa, u Državnoj operi u Ankari izvodi Carminu buranu, Andreu Cheniera, Carmen i Fausta, a u Italiji, s velikim uspjehom, debitira u Cagliariju s Gounodovim Faustom,
kao i u Sassariju - Mascagnijevom Cavalleriom rusticanom. Tijekom 1996. godine u Veroni, s
pijanistom Aldom Ciccolinijem, integralno izvodi Saint-Saensove glasovirske koncerte i simfonije F. Mendelssohna.
Već šestu godinu djeluje kao docent i stalni gost dirigent u Teatro Lirico Sperimentale u Spoletu na specijalizaciji za mlade pjevače i orkestralne glazbenike, gdje je, ujedno i dirigirao
premijerama Gounodova Fausta, Massenetova Werthera i Le nozze di Figaro W.A. Mozarta,
Cavalerie rusticane P. Mascagnija, Il segreto di Susanna E. Wolf-Ferrarija, Manon Lescaut - G.
Puccinija. U ožujku 2000. godine, dirigira premijerom Evgenija Onjegina u Opera de Nice, s velikim
opernim zvijezdama kao što su - Barbara Hendricks, Vladimir Chernov i Matti Salminen, dok,
nakon uspješnog debuta u listopadu 1999. u Deutsche Oper u Berlinu s Orffovom Carminom buranom, biva ponovno angažiran te, s velikim uspjehom, na dan Verdijeve smrti, 27.
siječnja 2001., dirigira svečanom predstavom Falstaffa u toj poznatoj opernoj kući.
Nakon Onjegina u Nici, počinje plodnu umjetničku suradnju sa sopranisticom Barbarom Hendricks. Zajedno koncertiraju u Švicarskoj i Francuskoj, a u listopadu 2003., nakon uspješnog
koncerta u Zagrebu, ostvaruju veliku francusku turneju sa završetkom u poznatom pariškom
kazalištu Chatelet.
Od studenog 2001. godine do ljeta 2003., bio je na dužnosti generalnog glazbenog ravnatelja
državne opere u Ankari i festivala u Aspendosu. Dobitnik je nagrade Milka Trnina Hrvatskoga
društva glazbenih umjetnika za 2003. godinu.
13
O UMJETNICI...
Valentina Fijačko je rođena u Varaždinu 1977. godine. Godine 2002. diplomirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi doc. Lidije Horvat Dunjko. Odmah upisuje i
poslijediplomski studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Sudjelovala je na mnogim natjecanjima u zemlji i inozemstvu.
Godine 2001., te 2003., osvaja 1. nagradu na natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa
u Dubrovniku. Stipendistica je Musiktheatra i Deutsche Bank iz Beča. Za vrijeme studija,
nagrađena je Dekanovom i Rektorovom nagradom, te nagradom Marija Borčić za najboljega
studenta pjevanja. Dobitnica je i nagrade Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog umjetnika u 2003. godini, te nagrade Zagrebačke filharmonije i PBZ American Expressa za najuspješnijeg
mladoga glazbenika Hrvatske u 2004. godini.
Od 2003. do 2007., u stalnom je angažmanu u osječkoj Operi, a sada je solistica Opere
splitskoga HNK. Nastupala je, također, u Operi HNK Zagreb te sarajevskoj Operi. Valentina Fijačko nastupala je u ulogama: Laurette i Genovieffe u operama Gianni Schicci i Suor
Angelica Giacoma Puccinija, Papagena u operi Čarobna frula i Susanne u operi Figarov pir
Wolfganga Amadeusa Mozarta, Ksenija u operi Boris Godunov M. P. Musorgskog, Dijete u
operi Dijete i čarolije M. Ravela, Helena u opereti Lijepa Helena J.Offenbacha, Adine u operi
Ljubavni napitak G. Donizzettija, Jelena u operi Nikola Šubić Zrinski I. pl. Zajca, Marica
u Prodanoj nevjesti B. Smetane, Sestra Angelika u Suor Angelika G. Puccinija, Marica u
Splitskom akvarelu I. Tijardovića, Margareta u Faustu C. F. Gounda.
Na 32. Varaždinskim baroknim večerima ostvarila je ulogu Isikrateje u operi Pompeo Magno
F. Cavallija.
Do sada je održala niz hvaljenih koncerata diljem Hrvatske (Zagreb, Varaždin, Dubrovnik, Split,
Rijeka, Osijek, Karlovac…), te u Belgiji, Italiji, Sloveniji, Švicarskoj, Rusiji i Njemačkoj.
14
O UMJETNIKU….
Zoran Todorovich rođen je u Beogradu, gdje je započeo studij pjevanja koji je uspješno završio
u Frankfurtu na Hochschule für Musik und Darstellende Kunst. Prilikom prvog angažmana u
Detmoldu, otkrio ga je profesor Hans-Peter Lehmann i omogućio mu petogodišnji angažman
u Operi u Hannoveru.
Međunarodni uspjeh osigurali su mu nastupi u Bečkoj državnoj operi gdje je nastupio prvo
kao Pinkerton u Madame Butterfly, Princ Leopold u Židovki, Alfredo u Traviati i Roberto
Devereux. U ulozi Tita u La clemenza di Tito, nastupio je u Teatro Royal u Madridu, a kao
Vojvoda od Mantove u Rigolettu, uz Lea Nuccija, postigao velik uspjeh u Teatro della Maestranza u Sevilli.
Slijedili su nastupi u opernim kućama u Hamburgu, Berlinu ( Staatsope r i Deutsche Ope
r), Frankfurtu, Münchenu, Dresdenu, Nici, Montpellieru, Toulouseu, Lyonu, Zürichu, Briselu,
Anwerpenu, Gentu, Tel Avivu, Tokiju, gdje je oživio mnoge uloge - Rodolfa ( La Bohème), Cavaradossija ( Tosca), Pollionea ( Norma), Lenskog ( Evgenij Onjegin), Pinkertona ( Madame
Butterfly), Don Joséa ( Carmen), Dimitrija ( Boris Godunov), Fausta, Edgarda ( Lucia di Lammermoor), Turiddua ( Cavalleria rusticana). U SAD-u se prvi put predstavio ulogama Rodolfa,
Pinkertona i Pollionea u Operi u San Franciscu i odmah osvojio publiku i kritiku.
Nastupio je u Covent Gardenu kao Manrico u Trubaduru, u Bruxellesu kao Don Alvaro u Moći
sudbine, u Dresdenu u Don Carlosu. Surađivao je s velikim dirigentima poput Zubina Mehte,
Marcella Viottija, Christopha von Dohnányija, Simonea Younga, Donalda Runniclesa, Christopha Eschenbacha, Vjekoslava Šuteja, Ive Lipanovića, a partneri su mu bili, spomenimo
samo neke, Edita Gruberova, Julia Varadi, Veselina Kasarova, Violeta Urmana, June Anderson, Christina Gallardo-Domâs, Miriam Gauci, Ruggero Raimondi. Održao je mnogobrojne
koncerte, a samo u Verdijevoj godini nastupio u seriji od šesnaest Requiema diljem svijeta.
15
O UMJETNIKU...
Ivica Šarić (bas), rođen je u Kraljevoj Sutjesci. Muzičku akademiju završio je u Sarajevu, u
klasi Brune Špiler. U zagrebačkoj je Operi prvi put nastupio u Verdijevu Nabuccu 1987. godine
kao Zaccaria. Od 1992. godine, djeluje kao slobodni umjetnik. Stalni je gost zagrebačke Opere, te opernih scena Splita, Rijeke, Osijeka, Ljubljane, Maribora, Skoplja. S opernim kućama,
u kojima je angažiran na pojedinim projektima, nastupa i u inozemstvu (Italija, Mađarska,
Austrija, Belgija, Francuska, Portugal, Švicarska, Njemačka). Sudionik je mnogih glazbenih
festivala u Hrvatskoj: Dubrovačkih ljetnih igara, Splitskoga ljeta, Zagrebačkoga ljetnog festivala, Varaždinskih baroknih večeri, Pulskoga glazbenog ljeta. Stalni je gost Ljetnoga festivala
u talijanskom gradu Oderzu. Uz bogat operni repertoar, s više od pedeset uloga u četrdesetak
opernih djela različitih autora, redovito nastupa s filharmonijama na koncertnim izvedbama,
te raznolikim repertoarom. Snimio je velik broj audio i videozapisa za mnoge radiotelevizijske
kuće. Kao dopredsjednik Hrvatskoga kulturnoga društva Napredak i predsjednik Glazbene
udruge istoga društva, dao je velik doprinos promidžbi hrvatske kulture u BiH. Godine 1992.
dobio je Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva za umjetnički rad i doprinos kulturi Bosne i
Hercegovine. Bio je ravnatelj Opere i Baleta Narodnoga pozorišta Sarajevo. Danas je prvak i
solist sarajevske Opere, a obnaša i dužnost dopredsjednika Skupštine Kantona Sarajevo.
16
Petak, 16. travnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
Koncert
Monika Leskovar, cello
Dejan Bogdanović, violina
Lovro Pogorelić, klavir
O UMJETNIKU….
Lovro Pogorelić. Od svoje sedamnaeste godine redovito koncertira diljem svijeta. Solistički
ili s orkestrom, ostvaruje pijanističke kreacije uvjerljive snage i nepobitne individualnosti.
Francuska diskografska kuća Intrada iz Pariza, prepoznala je njegovu umjetnost, te u proljeće
2007., izdala CD - Liszt Lovro Pogorelich, koji je izazvao divljenje kritike u rasponu od uzvika
Wouah! u Francuskoj (A. Jourdain, www.pianobleu.com), do karakterizacije “ ... pijanist
izvjesne reputacije sa zadivljujućim muzičkim argumentima ... “ u Japanu (J. Hamada, The
Record Geijutsu Disc Review). U prosincu 2008., Intrada izdaje novi CD Lovre Pogorelića,
s djelima Musorgskog i Rahmanjinova. Pianobleu odabire ovaj CD kao CD mjeseca siječnja
2009.
Lovro Pogorelić živi, radi i uživa u Mesničkoj ulici u Zagrebu. Predaje klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i vodi PagArtFestival.
17
O UMJETNICI….
Hrvatska violončelistica Monika Leskovar (Kreutztal, Njemačka, 1981.) isprva je učila u
klasi Dobrile Berković-Magdalenić u GU Elly Bašić u Zagrebu i kasnije s Valterom Dešpaljem.
Studij je nastavila na Visokoj školi za glazbu Hanns Eisler u Berlinu, u klasi Davida Geringasa, gdje je, od 2006. godine, i asistentica. Usavršavala se u majstorskim radionicama Mstislava Rostropoviča i Bernarda Greenhousea.
Dobitnica je brojnih nagrada na međunarodnim natjecanjima.
Kao solistica, nastupala je s mnogim europskim i azijskim orkestrima, s dirigentima – Valerijem Georgijevim, Thomasom Hengelbrockom, Krzysztofom Pendereckijem, a s recitalima i
koncertima komorne glazbe, gostovala na cijenjenim festivalima, kao što su onaj u Lockenhausu, Rheingauu, Festival u Schleswig-Holsteinu, na Dubrovačkim ljetnim igrama, na Festivalu Casals, Festivalu Rostropovič te na Zagrebačkom međunarodnom festivalu komorne
glazbe. Pritom je surađivala s G.Kremerom, Y.Bashmetom, B. Berezovskim, J. Rachlinom,
I. Golanom, T. Zimmermann, S. Gubajdulinom, J. Jansen i K. Blacherom, među ostalima.
Od 2005. godine surađuje s violončelistom i skladateljem Giovannijem Sollimom, s kojim
je snimila album We Were Trees (Sony / BMG). Prošle je godine snimia Stamitzev Koncert
za violončelo u G-duru i Danzijeve Varijacije na temu iz Don Giovannija (OEHMS Classics).
Monika Leskovar svira na violončelu Vincenza Postiglionea iz 1884. godine, koji su joj povjerili Grad Zagreb i Zagrebačka filharmonija.
18
O UMJETNIKU….
Dejan Bogdanović već više od dva desetljeća izaziva ushićenje i divljenje, ne samo zbog
svoje savršene kontrole instrumenta, nego i zbog dubokog poznavanja stilova i ljepote njegova zvuka, ali i zbog sposobnosti proniknuti u bit kompozicije, dodajući svoj emocionalni
pečat kojim svako djelo postaje osobno i jedinstveno.
Najvjerojatnije je to razlog što ga u Italiji nazivaju - Genijem boja.
Potječe iz obitelji u kojoj je umjetnost, uz profesiju, uvijek bila i način života; otac Vladimir
akademski je slikar i književnik, djed Dejan - akademski kipar, prijateljevao je s Piccasom…
Dejan je debitirao kao violinist s deset godina. U 17. godini, s Dubrovačkim orkestrom, izvodi
Paganinijev i Mendelsohnov koncert. Otada redovito nastupa kao solist i uz orkestre diljem
Europe, Rusije i u Kanadi.
Nastupa na prestižnim festivalima kao što su Kuhmo (Finska) ili Pablo Casals (Francuska). Surađuje sa svjetski uvaženim glazbenicima poput N. Brainina (Amadeus kvartet), B.
Greenhousea (Trio BeauxArts), V. Mendelshonna, P. Galloisa, M. Flaksmana, K. Boginoa, P.H.
Xuereba... S devetnaest godina pobjeđuje na međunarodnim natjecanjima u Beču i Zagrebu.
Studirao je na moskovskom konzervatoriju Čajkovski kod svjetski poznatog violinista Viktora
Tretjakova. Posebno ističe i suradnju s čuvenom profesoricom Zinaidom Gilels.
Bio je najmlađi docent Akademije umetnosti u Novom Sadu, a od 1992., živi i radi u Italiji.
Profesor je violine i komorne glazbe na Školi za visoko usavršavanje u Chioggi (Venecija).
Održava tečajeve u Italiji i diljem Europe
U siječnju 2002. u Italiji je prvi put izveo violinski koncert R. Straussa, kao solist i dirigent,
sa Simfonijskim orkestrom Pesara u čuvenom teatru Rossini. Njegov posljednji CD - Virtuosismo e Meditazione-Live in Italy - ostvario je velik uspjeh i izazvao sjajne reakcije publike i
kritike.
Bogdanović je umjetnički ravnatelj i glavni i odgovorni urednik za klasičnu glazbu diskografske kuće Terre Sommerse u Rimu. U njegovu čast, oformljen je novoosnovani Festival des
deux Fleuves Rhòne et Danube u Avignonu, u suradnji sa svjetski poznatim violistom Pierreom Hanrijem Xuerebom.
19
Subota, 17. travnja 2010.
Pozorište lutaka Mostar
Lukarska predstava
Hans Christian Andersen
KRESIVO
U izvedbi Pozorišta lutaka Mostar
Redatelj: Slavčo Malenov
Jezična obrada: Nedžad Maksumić
Scenografija: Vasil Rokomanov
Lutke i kostimi: Silva Bačvarova
Glazba: Vladimir Džambazov
Likovi:
Vojnik: Igor Vidačković
Stara Vještica, Gostioničarka, Kraljica: Diana Ondelj Maksumić
Veliki Pas, Lukavi, Dželat: Sergio Radoš
Kralj, Debeli: Nedžad Maksumić
Princeza: Nermina Denjo
20
RIJEČ REDATELJA
Dragi naši mladi prijatelji,
Spremili smo za vas predstavu po poznatoj bajci velikog pripovjedača bajki Hansa Christiana
Andersena. Ova veoma lijepa i čarobna bajka nosi divan naslov - Kresivo.
Danas, vjerojatno, mnogi od vas nikad nisu ni vidjeli kresivo i ne znaju čemu služi, ali - ja ću
vam reći.
Kresivo je jedan zanimljiv starinski predmet koji stvara iskre. Uz pomoć tih iskri, u davnim
vremenima, ljudi su dobivali vatru.
Glavni junak u našoj lutkarskoj predstavi je mladi vojnik koji traži svoju sreću. Na početku
priče on misli da je sreća skrivena u novcu. Uz pomoć Stare Vještice, naš vojnik dobiva puno
novca, ali uskoro postaje svjestan da novac ne donosi sreću čovjeku. Uz pomoć iskri staroga
kresiva, poziva Velikog Psa – čuvara skrivenog blaga, a Veliki Pas pomaže vojniku naći put
do srca lijepe Princeze.
Tako se od iskre kresiva rađa jedna prava i čista ljubav.
Naša predstava posvećena je blistavom umu velikoga danskoga književnika Hansa Christiana
Andersena, čiju 205. obljetnicu obilježavamo u travnju 2010. godine.
Kresivo i druge njegove bajke bacaju iskre i pale vatre humanosti u ljudskim
srcima.
Slavčo Malenov
21
Subota i nedjelja, 17. i 18. travnja 2010.
RESTORAN DEL RIO
Gastro - književna večer
Veljka Barbierija
22
O KNJIŽEVNIKU….
Veljko Barbieri rođen je 14. svibnja 1950. u Splitu. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu zagrebačkoga Sveučilišta studirao je filozofiju i španjolski jezik. Autor je bogata i raznovrsna opusa: pripovjedaka, romana, eseja,
kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih djela. Član je Društva hrvatskih književnika
i Zajednice hrvatskih umjetnika od 1974., otkad djeluje kao profesionalni književnik.
U ljeto 1991. pristupio je Zboru narodne garde te profesionalnomu sastavu Hrvatske vojske. Za
zasluge u ratu, primio je najviša odlikovanja. Od 1998. do 2004., obnašao dužnost dopredsjednika
DHK, u dva mandata. Proza mu je, u više izdanja, prevedena na engleski, njemački, talijanski, francuski, mađarski, nizozemski, poljski i češki jezik. Zastupljen je u domaćim i stranim antologijama.
Od njegovih kolumni u tjedniku Nacional, nastali su i Kuharski kanconijeri I-IV., bestselleri
hrvatske gastroliterature. Njegova zbirka - 134 male priče o hrani, na Sajmu knjiga u Barceloni
2003., proglašena je najboljom u konkurenciji književnosti o hrani. U veljači 2005., u švedskome
Grythamu, Kuharski kanconijeri podijelili su prvu nagradu za najbolju knjigu o Sredozemlju.
Niz godina, na Hrvatskoj je televiziji, iz tjedna u tjedan, vodio svoj serijal o povijesti hrane
kao povijesti civilizacije pod nazivom - Jelovnici izgubljenog vremena.
Djela:
Priča o Gospodinu Zaku, roman; Novčić Gordiana Pia, pripovijetke; Zatvor od oleandrova
lišća, roman; Trojanski konj, roman; Epitaf carskoga gurmana, roman; Odisejev erotikon,
roman; Makarsko primorje, monografija; Dalmacija: legenda o svjetlu, eseji i pjesme; Tko
je sa mnom palio kukuruz. Pakrački dnevnik, ratna dnevnička proza; Split. Roman staroga
grada, roman; Hvar: kantilene i kartoline, pripovijetke, eseji i pjesme; Kuharski kanconijer. Gurmanska sjećanja Mediterana I., eseji; Priče iz vinoteke Bornstein, bajke; 134 male
priče o hrani, bajke i pripovijetke; Kuharski kanconijer. Gurmanska sjećanja Mediterana
II., eseji; Kuharski kanconijer. Gurmanska sjećanja Mediterana III., eseji; Dioklecijan, roman; Kuharski kanconijer. Gurmanska sjećanja Mediterana IV., eseji; Ja, Dioklo, Jupiterov
sin, roman; 100 mitova o hrani, eseji, mitovi i bajke; Sto koraka po šumi, zbirka poezije
(posvećena pjesničkome doživljaju živoga svijeta makarske šume na Osejavi). Autor je i
nekoliko grafičkih mapa, u suradnji s drugim umjetnicima.
Nagrade i priznanja:
Nagrada A. B. Šimić 1972., Nagrada 7 sekretara SKOJ-a 1975., Nagrada Grada Makarske
1998., Nagrada Splitsko-dalmatinske županije 1999., Prva nagrada za kratku priču Večernjeg
lista za 2000., Gourmandbook Award, nagrada u kategoriji Best Food Literature in the World
2003, na Sajmu knjiga u Barceloni (među 800 naslova), Gourmand Book Award, nagrada u
kategoriji Best Mediteranean Book in the World 2004, na Sajmu knjiga u Grythamu, Švedska
(među 5000 naslova), Nagrada za književnost August Šenoa Matice hrvatske 2007.
OSEJAVA HOTEL
23
Ponedjeljak, 19. travnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Velika dvorana
Koncert
Flamenco
ANTONIO KIKO RUIZ - kitara, gitara
CHRISTOPHE GIRARD - harmonika
ALBERTO GARCIA - vokal
JACKY GRANDJEAN - bas
ANTONIO GOMEZ KADOU- cajon
Medijski Promotori
24
O UMJETNIKU...
ANTONIO KIKO RUIZ
Antonio Kiko Ruiz jedan je od najzanimljivijih predstavnika suvremenog flamenca. U
neprestanoj potrazi za novim zvukom, osmislio je vlastiti pristup španjolskoj glazbi. Svira
od svoje devete godine, usavršavao se u Sevilli, u radionici Manola Sanlucara, koji ga je, uz
gitarističku tehniku rumberosa, uveo u filozofiju ovoga glazbenog oblika.
Godine 1992. nadmoćno je pobijedio na međunarodnom gitarističkom natjecanju u Nimesu
(Francuska), dobivši mogućnost nastupiti s legendama flamenca - pjevačem Camaronom de
la Isla i gitaristom Tomatitom.
Karijeru nastavlja u skupini El Duquende in Pele y Los Chicos, u čiji repertoar ugrađuje vlastite skladbe. Tu je i diskografski prvijenac Cuerda y Madera.
Godine 2000., počinje suradnju s virtuozom Renaudom Garcia-Fonsomom, baskijskim basistom, s kojime objavljuje tri albuma i obilazi sve kontinente.
Kiko Ruiz objavljuje 2005. svoj najpoznatiji uradak - Cachito De Vida, a nedavno je izdao
album Tandem s indijskim pjevačem Ravijem Prasadom.
Suvremeni flamenco Kika Ruiza prožet je tradicijom, ali se istovremeno razvija, reagira na
izvanjske poticaje, samoistražujući se.
- Velika je to glazba! - kaže Ruiz. - Zadire u srca mnogih diljem svijeta, te zato nadilazi
granice Andaluzije prelijevajući se na druge kulturne sredine, poprimajući univerzalnu dimenziju. Zamišljam da zvuci moje gitare prodiru kroz zidove geta, jer je glazba vatra u
srcima slobodnih ljudi.
25
Četvrtak, 22. travnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
Portret pjesnika
Ivana Kordića
26
O PJESNIKU….
Ivan Kordić - pjesnik, novinar, kritičar, urednik. Rođen 22. veljače 1945. u Blizancima, BiH. Diplomirao na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku, Odsjek hrvatski jezik
i književnost.
POEZIJA:
Rumen, Debatni klub mladih pisaca, Mostar, 1964.
Rika na razbojištu sunca, Veselin Masleša, Sarajevo 1967.
Odbjegla krinka, Svjetlost, Sarajevo, 1972.
Antologija poslijeratne bosanskohercegovačke poezije, Časopis Život, Sarajevo, 1976.
Kuća pod nebom, Svjetlost, 1977.
Večernje vino, Svjetlost, Sarajevo, 1980.
Veranda prema moru, Veselin Masleša, Sarajevo, 1984. i 1985.
Poezija, Izbor , Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
Jeruzalemski zid, Svjetlost, Sarajevo, 1990.i 1991.
Tražili smo kuću, Egzil-abc, Ljubljana, 1993.
Mačak iz Sarajeva, Egzil-abc, Ljubljana, 1995.
Kao priče, kao pjesme, IPC, Sarajevo, 1995.
Težina zemlje, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1996.
Cesta izvan krajolika, Šahinpašić, Sarajevo 2004. i 2008.
Živi stroj, VBZ , Zagreb, 2008.
PROZA:
Laž, mržnja i zločin - komentari, SARS, Svjetlost, Sarajevo, 1993.
Sarajevo post bellum, Šahinpašić, Sarajevo 2004.
PRIJEVODI:
Szukalismy domu, Sarajewo - Belgrad - Lublana - Sejny, 1995.
Sarajewska noc (na poljskom, Varšava, 2008.)
NAGRADE:
Fund for Free Expression, SAD, 1993.
Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva 2001.
Bosanski stećak za 2006. godinu
Nagrada za životno djelo Međunarodnog sajma knjiga i učila u Sarajevu, 2005. godine
Nagrada Društva pisaca Bosne i Hercegovine za 2008. godinu
Nagrada Skender Kulenović, 2009. godine
27
Petak, 23. travnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Kazališna predstava
(Njegove) 3 sestre
(adaptacija drame A.P.Čehova-Tri sestre)
U izvedbi
Mostarskog teatra mladih
Redatelj, scenograf, odabir glazbe: Scott Fielding
Dramaturg: Dragan Komadina
Kostimografkinja: Adila Sadović
Izrada kostima: Mensur Kazazić
Umjetnička fotografija: Stojan Lasić
ULOGE: Snježana Martinović, Hristina Mouratidou,
Amra Prutina, Armin Hadžimusić.
O PREDSTAVI …
Tri sestre su najmuzikalniji od svih Čehovljevih komada, koji, u najvećoj mjeri, ovisi o ponavljanju motiva. (Howard Moss, The Hudson Review) Čehovljev komad Tri sestre stalno priziva svijet umjetnosti veći od života dok, kao i sam
život, ne izdaje osjećaj krajnjeg razloga ili krajnje svrhe. (Charles J.Rzepka, Proučavanje
modernog jezika) Tri sestre imaju svoje pokriće u onodobnoj stvarnosti o čemu, u svojoj knjizi uspomena Iz
daleke prošlosti, svjedoči njegova sestra Marija Pavlovič Čehov:
Anton je 1884. godine, duže vrijeme boravio u Vaskresensku, gdje se sprijateljio s obitelji
topničkog potpukovnika Majevskog, zapovjednika topničke brigade stacionirane u tom mjestu. Taj boravak i to prijateljstvo bitno je utjecalo na njegovu odluku da napiše Tri sestre.
RIJEČ REDATELJA:
Tri sestre nedvojbeno se ubrajaju u najveća ostvarenja svjetske dramske literature.
Riječ je o remek-djelu satkanom od kompleksnih promišljanja o osnovnim temama ljudskog
bitisanja, komično i tragično, a istodobno uronjeno u brige svakodnevnog života. (Njegove) 3 sestre, u ovoj adaptaciji, jesu drama o svakodnevnom životu, ponekad radosnom,
a često teškom, u kojoj se isprepliću ljubavni odnosi četvero članova jedne obitelji: Andreja
i njegove tri sestre. U razdoblju od gotovo četiri godine, oni su suočeni sa životnim izazovima: rad, brak, gubitak voljene osobe, snovi o boljoj budućnosti, žal za pogreškama iz
prošlosti…. …
Moja umjetnička vizija jest napraviti predstavu koja će nahraniti dušu i podići ljudski duh.
Scott Fielding
28
RIJEČ DRAMATURGA:
Na prvi pogled svaka intervencija u tkivo ove Čehovljeve drame koja podrazumijeva
svođenje svih odnosa iz originala na okosnicu koju će u stanju biti iznijeti pet likova, doima
se radikalnim štrihom. No, nije ovdje riječ o tranžiranju Čehova kako bismo dobili nekakvu
američku diggest verziju. Ovo je Čehov a la Fielding s kirurškom obradom, gdje se, laserskom preciznošću, pokušala izvući bit komada. Dragan Komadina
O REDATELJU….
Redatelj, umjetnički ravnatelj Alchymia Theatra (Chicago), učitelj glume i glumac. Fielding je i ravnatelj The Michael Chekhov Actors studija u Chicagu. Dosta radi na području zemalja bivše Jugoslavije. Njegove produkcije u SAD-u uključuju predstave Mrozeka, Ibsena,
Lorce, G. Stein, R.Frosta, G.Grassa i drugih. U Hrvatskoj - gostujući profesor na Akademijama dramskih umjetnosti u Zagrebu i Osijeku. Podučavao je u majstorskim radionicama na
području bivše Jugoslavije – u Sarajevu, Mostaru, Ljubljani, Zagrebu i Beogradu, ali i u Engleskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i Brazilu. U SAD-u je predavao na nekoliko važnih sveučilišta.
U New Yorku je član The Actors’ Ensemblea, za koji je režirao nekoliko predstava. Kao glumac
igrao je u teatrima New Yorka Off-i Off-Off-Broadway, kao i u Chicagu i Los Angelesu.
29
Subota, 24. travnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Velika dvorana
Koncert
Večer Ljube Stipišića
FESTIVAL DALMATINSKIH KLAPA OMIŠ
Pod pokroviteljstvom Grada Omiša
Sudjeluju:
Klapa Neverin (ž) - Kaštel Lukšić,Klapa Nava (ž) - Orebić,
Klapa Braciera (m) - Bol, Klapa Iskon (m) - Split
Klapa Omiš (m) - Omiš
Gosti:
Klapa Drača (ž) - Mostar, Klapa Krš (m) - Mostar
NAVA (ž) - Orebić
Žensku klapu Nava osnovala je, 2005. godine u Orebiću, skupina zaljubljenica u klapsku
pjesmu. Ovaj je kraj poznat po vještim pomorcima koji su, na svojim jedrenjacima, oplovili
cijeli svijet, pa tako i klapa dobiva ime Nava, po jednome od tih jedrenjaka. Bilježe izrazito živu aktivnost tijekom protekloga razdoblja, nastupaju na svim značajnijim kulturnim
manifestacijama u Orebiću i u županiji, uspješno organiziraju klapske smotre koje se ljeti
održavaju u Orebiću, mnogo nastupaju tijekom turističke sezone. Redovito sudjeluju na Festivalu dalmatinskih klapa Omiš. Klapa je dobila i Godišnju nagradu Općine Orebić za uspješno
predstavljanje kulturne baštine Orebića i pelješkog kraja. Voditelj klape je Velebit Veršić. NEVERIN (ž) – Kaštel Lukšić
Ženska klapa Neverin, tijekom šest godina javnoga djelovanja, postiže iznenađujuće uspjehe
i javna priznanja i to na najprestižnijim festivalima. Do sada su osvojile deset nagrada. Na Večeri popularnih skladbi Festivala dalmatinskih klapa, osvajaju 1. nagradu ocjenjivačkoga
suda 2007. godine, kao i 2. nagradu publike, 2009. godine. U završnici ženskih klapa osvajaju, dva puta za redom, 1. nagradu ocjenjivačkog suda i 2. nagradu publike, 2007. i 2008.
godine. Time u Kaštela donose dva zlata s Omiškog festivala, te su nagrađene i nagradom
Grada Kaštela. Godine 2009. nisu sudjelovale u redovnom natjecanju ženskih klapa, ali su
zapjevale na Večerima novih skladbi i osvojile 1. nagradu ocjenjivačkog suda za najbolju
izvedbu nove skladbe. Vrlo rado ističu i Plaketu za izniman doprinos dalmatinskom klapskom
pjevanju koju im je, u 2009. godini, dodijelio Festival dalmatinskih klapa Omiš. Dio njihova
bogatog repertoara sadržan je na nosaču zvuka Neverin (2007.). Sudionice su mnogih humanitarnih koncerata. Od osnutka, njihova voditeljica i članica klape je Antonela Pilić.
31
BRACIERA (m) - Bol
Krajem 2000. godine, službeno je osnovana klapa Braciera. Njen je nastanak bio prirodni slijed dugogodišnjega druženja i pjevanja skupine vršnjaka, njihova odrastanja uz dalmatinsku
pjesmu u Bolu na Braču. Tako su već 2001. godine, nastupili na Debitanskoj večeri Festivala
dalmatinskih klapa u Omišu, te osvojili prvu nagradu publike. Stalni su sudionici Festivala
dalmatinskih klapa Omiš. Izdavanje svoga prvog CD-a Braciera je dočekala 2005. godine.
Godine 2006., klapi je ukazana čast da, u sklopu festivala u Omišu, osim u glavnoj konkurenciji muških klapa, nastupi i na Večeri novih skladbi te na Autorskoj večeri mo. Dinka Fia. Iste
godine, klapa Braciera je postala apsolutnim pobjednikom festivala u Kaštelima. Godine
2007. , na Međunarodnom festivalu u Veroni, klapa osvaja Zlatnu plaketu i ukupno prvo
mjesto u konkurenciji muških folklornih sastava. Najvažnije je, svakako, izdavanje drugog
CD-a klape pod nazivom Judi moji 2008. godine. Na međunarodnom natjecanju folklornih
skupina u Barceloni, Braciera je, u konkurenciji brojnih zemalja, osvojila zlato u svojoj kategoriji. Uspješna je godina donijela i promjene u vodstvu klape; tako je Jurica Bošković,
dugogodišnji voditelj i jedan od osnivača klape Braciera, umjetničko vodstvo prepustio novome pjevačkom pojačanju iz Supetra - Srećku Damjanoviću. OMIŠ (m) - Omiš Klapa Omiš nasljednik je stare klape Omiš, osnovane prije četrdeset godina. Mlada klapa okupila se prije tri godine, a sastojala se od ekipe vaterpolista koji su, redom zajedno, završili
glazbenu školu. Upotpunili su sastav s prijateljima iz grada i krenuli - u pogon. Danas djeluju u malo izmijenjenom sastavu zbog odlaska nekih članova u Zagreb, na studij. Na Festivalu dalmatinskih klapa Omiš nastupaju 2009. godine, u Izbornoj večeri. Pod palicom svoga
voditelja Ivana Mrmića, pripremaju se za daljnje izazove… 32
33
ISKON (m) - Split Klapa Iskon je osnovana 2000. godine u Splitu. Uvertira u rad Iskona bila je serija neformalnih klapskih okupljanja pjevača iz nekoliko različitih klapa, kao i nekolicine drugih klapskih
slobodnjaka i zaljubljenika. Naziv Iskon uzeli su, upravo gajeći tradicionalno pučko spontano
pjevanje, uživajući u pjesmi, kroz druženje. U prvi je mah, klapu Iskon prepoznala struka
i publika, što, zahvaljujući čistoći i izvornosti njihova prvoga tonskog zapisa - Klapa Iskon
u crkvi Gospe o’ Prizidnic, što zbog reputacije svojih članova, mahom sudionika, finalista
omiškog Festivala dalmatinskih klapa, kao i brojnih drugih glazbenih okupljanja. Svi članovi klape Iskon, koja ove godine obilježava 10. obljetnicu djelovanja, mahom su vrsni
klapski pjevači. Naklonost publike stekli su razigranošću svojih izvedbi narodnih pjesama, ali
i pop obrada. Višestruko su nagrađivani na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku i na
Večerima dalmatinske pisme u Kaštelima, a među veće uspjehe ubrajaju se i nominacije za
hrvatsku diskografsku nagradu Porin. Klapa Iskon ostvarila je, također, i zapaženu suradnju
s brojnim hrvatskim izvođačima (Luky, Gibonni, Neno Belan, TBF, itd.), a ove se godine, prvi
put, predstavila i na Dori - hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije. DRAČA(ž) - Mostar Djeluje dvije godine. Polovica članica klape maturantice su i studentice prve godine fakulteta. Glazbeno
su sve pismene. Bez pretjerivanja – kaže don Dragan Filipović - mogu reći da su najkompaktnija i najkvalitetnija ženska klapa na ovim prostorima, pa i šire. Na njihovu programu nalaze
se dalmatinska klapska pjesma, ali i moderne obrade. Također pjevaju i duhovne polifone kompozicije.
U kratkome postojanju imale su zavidan broj nastupa u zemlji i inozemstvu, na radiju i TV-u. Svugdje su
ostvarile iznenađujuće zapažen, zreo i korektan nastup.
KRŠ(m) - Mostar
Djeluje tri godine. Imali su mnogo zapaženih nastupa, kako na radiju tako i na TV-u. Klapu čini devet
članova. Dva puta su nastupili i u inozemstvu. Svi su glazbeno pismeni i s lakoćom svladavaju i najzahtjevnije kompozicije pisane za muški zbor-klapu. Na programu imaju dalmatinsku pjesmu - od stare
izvorne, do modernih obrada. Također, njeguju i duhovnu polifonu kompoziciju. Imaju velik broj vlastitih
skladbi koje su izvodili na domaćim klapskim druženjima. S Oratorijskim zborom, snimili su i dva nosača
zvuka.
Ponedjeljak, 26. travnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
Promocija CD-a
Blaženke Cigić Milić
36
O UMJETNICI…
Predstavljanjem dvostrukoga CD albuma Glazba je moj život, Mostar se ove godine, na XII.
Danima Matice hrvatske, s punim poštovanjem, odužuje jednoj od najuglednijih hrvatskih
opernih umjetnica druge polovice 20. stoljeća - Mostarki Blaženki Cigić Milić.
Kratak biografski film i diskografsko izdanje koje donosi bogat presjek solističke karijere ove
visoko cijenjene umjetnice, prvakinje Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, jest
remake svečane promocije održane u povodu 40. obljetnice umjetničkog djelovanja omiljene
Bajke, krajem siječnja, u Hrvatskom narodnom kazalištu, pod pokroviteljstvom Gradske
skupštine Grada Zagreba i predsjednika Skupštine gosp. Borisa Šprema.
Ovaj album, koji je došao kao vrhunac njezine kontinuirano uspješne karijere sopranistice,
simboličkog naslova, svjedoči da je za Blaženku Milić glazba doslovce značila život i vjernost
pozivu za koji je, svojim rođenjem, bila predodređena.
Na oba CD-a tonski su zabilježene maestralno izvedene arije najvećih svjetskih skladatelja,
kojima je primadona desetljećima oduševljavala ljubitelje operne glazbe, ali i hrvatskih autora kojima je rado i često iskazivala svoju domoljubnu privrženost.
Blaženka Milić rodila se u Mostaru gdje je završila Učiteljsku i Muzičku školu, te dobila osnovnu glazbenu poduku kao učenica prof. Milke Padovan.
Debitirala je na kazališnoj sceni 1961. u mostarskom Narodnom pozorištu, u glavnoj ulozi
Perice u igrokazu Đerdan Jakova Gotovca, pod ravnanjem Alfreda Tučeka, i uz sudjelovanje
učenika Muzičke škole i mostarskoga Simfonijskog orkestra. Upisavši se na Muzičku akademiju u Zagrebu, ušla je u klasu čuvenog pedagoga prof. Lava Vrbanića, kod kojega je
diplomirala 1968. i nastavila usavršavanje u SAD-u na New England Conservatory of Music
u Bostonu. U Operi HNK u Zagrebu debitirala je 1970. kao Zorka u Porinu Vatroslava Lisinskog. Uslijedilo je više od pedeset opernih uloga u matičnoj kući, samostalna gostovanja u
Splitskoj, Ljubljanskoj, Sarajevskoj i Skopskoj operi, kao i neizostavno sudjelovanje na svim
gostovanjima Zagrebačke opere. Vrhunac njezine karijere bila je veličanstvena Brunhilda u
Wagnerovoj Walkűri, na zagrebačkoj sceni 1988., pod ravnanjem Mire Belamarića i u režiji
čuvenog njemačkog redatelja Hans Petera Lehmana, koji je zadivljen njezinom kreacijom
uzviknuo:
- To se ne može ljepše pjevati!
Ubavka Prusina Prašo
Ljetnikovac
Restoran
Radobolja
Radobolja
Gradska kavana
RONDO
37
38
Utorak, 27. travnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
Otvorenje izložbe
Davorina Briševca
O UMJETNIKU….
Davorin Briševac rođen je 1957. godine. Živio je i školovao se u Varešu, Bugojnu i Sarajevu, gdje je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti 1983. godine.
Radio je kao grafički dizajner i likovni pedagog, a sredinom osamdesetih i kao scenograf za
većinu predstava Teatra FEDRA u Bugojnu.
Nekoliko scenografija uradio je i za Amatersko pozorište iz Travnika i MTM.
S predstavama iz Međugorja i Čapljine, sudjelovao je na Međunarodnom dječjem festivalu u
Šibeniku. Zaposlen u HNK u Mostaru. Uz ilustracije za knjige i udžbenike, autor je i nekoliko
poštanskih maraka za Hrvatsku poštu Mostar. Imao devet samostalnih i velik broj skupnih
izložaba.
39
Čevrtak, 29. travnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
Premijera kratkoga igranog filma
Kako je Ilija Ladin predavao njemački jezik*
Produkcija: Koncept Mostar
Koprodukcija: Depo Sarajevo i Matica hrvatska Mostar
Glume:
Drago Šuvak, Nermin Omić, Sanda Krgo Soldo i Vladimir
Jokanović
Direktor fotografije: Erol Zubčević
*Film je dobio financijsku potporu Fondacije za kinematografiju
Sarajevo
O SCENARISTU...
Miro Petrović, rođen 5. siječnja 1954. u Klobuku pokraj Ljubuškoga. Diplomirao politehničku kulturu na Pedagoškoj akademiji u Tuzli. Kratko radio u
školama u Fojnici, Vitini i Sarajevu. Od 1982. ima status slobodnoga umjetnika. Pred sami rat obnašao dužnost ravnatelja Narodnoga sveučilišta i Gradske
knjižnice u Fojnici, a od 1996. do 2000. radio u Hrvatskome narodnom kazalištu
u Mostaru. S glavnim urednikom Krešimirom Šegom pokrenuo i uređuje, kao
izvršni urednik, listove Cvitak i Školarac, prve bh. dječje magazine s hrvatskim kulturnim identitetom. Uvršten u hrvatske i federalne čitanke u BiH, te
mnoge antologije, kao i u antologiju 100 godina – 100 pjesama – 100 pjesnika
hrvatskog pjesništva 20. stoljeća (Zagreb 2001.). Član je Društva hrvatskih
književnika, P.E.N. Centra i Društva pisaca BiH. Aktualni je glavni i odgovorni
urednik časopisa Motrišta.
O REDATELJU I KOSCENARISU...
Segor Hadžagić, rođen 25. srpnja 1981. u Sarajevu. U rodnom gradu završava
gimnaziju, studira komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu i dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti. Diplomirani dramaturg. Objavljivao kazališne kritike u listu Oslobođenje, vodio i uređivao jazz emisije na
FM radiju, Radio Fern-u i BHR 1. Surađivao s BHT-om, radio za Sarajevo Film
festival i Jazz fest Sarajevo, još od srednjoškolskih dana. Autor teksta Die like
a Dog , koji je doživio pretpremijeru u Kamernom teatru Sarajevo… Bio članom
ocjenjivačkog suda Hans Koller Prize - europske nagrada za najboljeg jazz
glazbenika... Kao sudionik radionice dokumentarnog filma Ateliera Varan u
Beogradu, godine 2007. realizirao dokumentarac / omnibus Komšije. Objavljivao u Motrištima. Urednik je filmske rubrike u časopisu Status.
40
O PRODUCENTU...
Ivan Vukoja, rođen u Ljubuškom 1969. Diplomirao na Odsjeku za sociologiju
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Radio kao umjetnički voditelj Internet galerije SAMO u Zagrebu, te Umjetničke galerije TMT u Ljubuškom. Bio suradnik časopisa Kontura (Zagreb), te rubrike Kultura u Jutarnjem listu (Zagreb).
Obnašao dužnost v.d. ravnatelja Ljubuškoga kulturnog centra i tajnika Matice
hrvatske Ljubuški. Pokretač i glavni urednik Magazina za političku kulturu i
društvena pitanja STATUS (Mostar). Dobitnik književne nagrade Goranovo
proljeće 1991. Član je Društva hrvatskih književnika Zagreb. Vlasnik i direktor
produkcijske kuće KONCEPT Mostar. Živi i radi u Mostaru.
Producentska filmografija:
DANI EUROPSKOG NASLIJEĐA (dokumentarni TV film), 2007.
PRIČE IZ HERCEGOVINE (dokumentarna TV serija), 2007./2008.
SVAKA JE BORBA POBJEDA (dokumentarni TV film), 2009
KAKO JE ILIJA LADIN PREDAVAO NJEMAČKI (kratki igrani film), 2010.
STARIJI OD VREMENA (dokumentarni film o pjesniku Veselku Koromanu)
UMJETNOST BEZ ZADRŠKE (dokumentarni film o slikaru Mladenu Soldi)
POVIJESNE CRTICE I SAČUVANI TRAGOVI IZ ŽIVOTA SELJAKA NA HERCEGOVAČKIM PLANINAMA (radni naslov – dokumentarni film), u fazi produkcije
SALVATORE (dugometražni animirani film), u fazi produkcije
RODIJAK ĆIPA (igrana TV serija), u fazi pretprodukcije
AUTOKUĆA JELIĆ, ŠIROKI BRIJEG Vaš ovlašteni Volkswagen partner
41
Medijski Promotori
RADIO POSTAJA MOSTAR
JP
ELEKTROPRIVREDA
HRVATSKE ZAJEDNICE HERCEG BOSNE d.d. Mostar
42
www.ephzhb.ba
Utorak, 4. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
Koncert
Trio Luwigana
Darko Brlek, klarinet
Vladimir Mlinarić, klavir
Igor Skerjanc, cello
PROGRAM:
L. van Beethoven:
Trio B-dur, op. 11
Allegro con brio
Adagio
Variazioni. Allegretto
P. Merku:
Astrazioni
Introduzione-Allegretto
Contrasto-Allegro non troppo
Distensione-Lento
Conclusione-Allegro mosso
J. Brahms:
--------Trio a-mol, op. 114
Allegro
Adagio
Andantino grazioso
Allegro
44
Trio LUWIGANA
Trio Luwigana osnovan je 1994. na poticaj klarinetista D. Brleka. Ime je dobio na proslavi
850. obljetnice prvoga spomena imena grada Ljubljana – Luwigana u pisanim dokumentima.
Snimili su dvije laserske ploče (Beethoven, Brahms te Glinka, Zemlinski i Merku). Redovito
nastupaju na važnijim slovenskim i europskim festivalima (Santander, Les floraisons musicales, Europamusicale, Sarajevska zima, Ohridsko leto, Kogojevi dnevi, Festival Ljubljana...).
Imali su mnogobrojne i vrlo dobro prihvaćene koncerte u Italiji (Rim, Firenze, Pesaro, Bergamo...), Njemačkoj (München, Ludwigshafen, Mainz...), Austriji (Feldkirch, Salzburg, Beč,
St. Pölten...), Belgiji (Bruxelles, Beringen), Litvi (Vilnius, Kaunas, Klaipeda), na festivalu Al
Bustan u Libanonu (Beirut).
Uspješni su bili nastupi u državama bivše Jugoslavije (Dubrovnik, Korčula, Beograd, Sarajevo, Bitola, Ohrid), te Sloveniji (Ljubljana, Bled, Zemono, Ptuj, Maribor, Kanal ob Soči,
Rogaška Slatina...).
U studenome 2000., Trio Luwigana je imao veliku turneju -15 koncerata - po istočnoj obali
SAD-a, a dobio je i izvrsnu kritiku u Washington Postu.
Uz standardni svjetski repertoar, izvode i djela suvremenih slovenskih skladatelja:
Merku, Kantušer, Petrić, Ramovš...
Nastupali su i s poznatim umjetnicima (Pierre Amoyal, Norina Radovan...)…
Za svoje je zasluge Trio Luwigana dobio 1998. Betettovu, a 2001. Župančičevu nagradu.
45
Srijeda, 5. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Velika dvorana
Koncert
Kaliopi, glas
i
Edin Karamazov, lutnja
46
O UMJETNICI…
Kaliopi - umjetnica, pjevačica, skladateljica, pjesnikinja, humanistica.
Započela karijeru kao devetogodišnja djevojčica, osvojivši prvu nagradu na dječjem glazbenom festivalu Zlatno Slavejce. Svoj prvi veliki uspjeh i popularnost u bivšoj Jugoslaviji
stječe kao članica grupe Kaliopi, s kojom 1985., sudjeluje na Opatijskom festivalu s pjesmom
Leo i dobiva nagradu za najbolju interpretaciju.
Godine 1986. snima prvi album - Kaliopi za RTV Ljubljana. Te iste godine na Splitskom festivalu dobiva nagradu za najbolju debitanticu za pjesmu Da more zna. Idući album - Bato,
postiže veliki uspjeh. Nastupala je na mnogim festivalima i show-programima za televizije
bivše Jugoslavije. Imala je veliku turneju po zemljama SSSR-a.
Nakon desetogodišnje stanke, 1999. je objavila album Oboi me, te slijedi veliki povratak
Kaliopi na estradnu scenu. Godine 2000. osniva vlastitu produkcijsku kuću Kaliopi Music Production. Od 1999. do danas, izdaje šest albuma. Na četiri albuma se predstavlja kao potpuna
autorica i svaki od njih je proglašen najboljim albumom u prošloj godini u Makedoniji.
Radeći na vlastitim albumima i na albumima drugih izvođača, Kaliopi postaje značajna skladateljica i tekstopisac. Osim pop glazbe, uživa radeći i na drugim projektima.
Godine 2004. je skladala glazbu za prvi makedonski mjuzikl Čija si, u kojem igra glavnu
žensku ulogu, a 2005. piše i glazbu za suvremeni balet Jas, Isadora, koji je izdan kao CD.
Godine 2007. napisala je glazbu za prvi makedonski feature-poetry film - Elegija za tebe.
Proglašena je počasnom Veleposlanicom UNHCR-a, dobitnica za humanost Majka Tereza.
Album Oblivion, snimila je s poznatim svjetskim lutnjistom i gitaristom Edinom Karamazovim.
Zajedno sa svjetskim zvijezdama - Stingom, Renee Flemingom i Andreas Schollom, Kaliopi
gostuje na posljednjem albumu Edina Karamazova - The lute is a song, koji je izdala poznata
diskografska kuća DECCA.
O UMJETNIKU….
Edin Karamazov - jedan od vodećih svjetskih lutnjista, poznat je po svojim virtuoznim nastupima i bogatoj diskografiji. Počeo je svoju glazbenu karijeru na gitari, osvajanjem prvih
nagrada na četiri gitaristička natjecanja. Nadahnuti izvođač i iznimni virtuoz na brojnim
ranim i suvremenim trzalačkim instrumentima Istoka i Zapada, nastavio je studij lutnje na
Schola Cantorum Basiliensis kod maestra Hopkinsona Smitha. Zajedno s izvođenjem stare
glazbe, posvetio se i istraživanju uporabe lutnje u suvremenom improvizacijskom kontekstu.
Obvezujući i osobiti recital umjetnika Edina Karamazova predstavljen je publici u Theatre de
la Ville, Concertgebouw, Wigmore Hall, Berlin Philharmonie, Performing Arts Centre in Seul,
La Monnaie, Gulbenkian Festival, Konzerthaus in Wiena i mnogi drugi. Kao solist, izvodio je i
ostvario brojne snimke s vodećim svjetskim ansamblima uključujući: Hilliard Ensemble, Hesperion XX, Mala Punica, Andreas Scholl i Orpheus Chamber Orchestra. Svjetsku slavu stekao
je svirajući koncerte stare glazbe na lutnji sa Stingom.
S pjevačicom Kaliopi, 2009. godine snimio je album Oblivion.
47
Četvrtak, 6. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Velika dvorana
Kazališna predstava
Hrvatsko narodno kazalište Zadar
Aldo Nicolai – Mirko Šatalić:
NIJE BILA PETA, BILA JE DEVETA
Redatelj: Mirko Šatalić
Scenograf: Darko Petković
Kostimografkinja: Marija Šarić Ban
Dizajn svjetla: Ivo Nižić
Glazba: Mladen Baučić- Baucho
Izrada scenografije i rekvizita: John Čolak
Izrada kostima: Vernarda Stipaničev
Inspicijent: Igor Kunštek
Uloge:
EVA:Tamara Šoletić
MARIO: Hrvoje Zalar
BRUNO: Mirko Šatalić
ULIČNI SVIRAČ: Mladen Baučić- Baucho
MEDICINSKA SESTRA, KONOBARICA: Josipa Zubak
Inspicijent: Igor Kunštek
Premijera predstave održana je 30. lipnja 2009., u sklopu
otvaranja 15. Zadarskoga kazališnog ljeta.
48
O AUTORU:
Suvremeni talijanski dramatičar Aldo Nicolai autor je tridesetak kazališnih i televizijskih djela, koja se, osim u njegovoj domovini, prikazuju i u drugim europskim
zemljama. Jedno od najuspješnijih Nicolaievih komediografskih ostvarenja – Nije
bila peta, bila je deveta - duhovito je i zabavno djelo u kojem, uz ležeran dijalog,
do punoga izražaja dolazi i autorov naglašeni smisao za crni humor i paradoksalne
situacije.
Nakon praizvedbe u Heidelbergu, ova je komedija prikazana s mnogo uspjeha u
Italiji, potom u Parizu, gdje je, u Theatru des Nouveates, doživjela više od tri stotine izvedbi, pa u Berlinu, Beču i mnogim drugim europskim gradovima.
Dramski prvak Mirko Šatalić, kojemu je ovo druga režija u matičnom kazalištu,
nadopisao je i prilagodio Nikolaiev tekst današnjem vremenu, te u priču uvodi dva
nova lica - saksofonista i medicinsku sestru koji daju novu dinamičnost ovom dramskom tekstu. Šatalićev vodvilj neodoljivo podsjeća na talijanske komedije sedamdesetih godina prošloga stoljeća, koje su punile kino dvorane i s ove strane Jadrana, a
u kojima su briljirali velikani europske kinematografije kao što su Lino Banfi, Edwige
Fenech, Alvaro Vitali i drugi.
49
Petak, 7. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
Koncert
Irena Koblar, klavir
50
O UMJETNICI…
Pijanistica Irena Koblar već je duže vrijeme prisutna na slovenskoj i međunarodnoj glazbenoj sceni. Predanost umjetnosti i neupitan talent svrstavaju je među rijetko samosvojne
pijaniste mlađega naraštaja, dojmljivo briljantne tehnike, muzikalnosti i kolorita izvedbi.
Imala je niz nastupa na samostalnim recitalima, s komornim ansamblima i orkestrima, u
zemlji i inozemstvu: u SAD-u, Italiji, Austriji, Hrvatskoj, BiH, Njemačkoj, Španjolskoj, Irskoj,
Poljskoj, Češkoj, Bjelorusiji ...
Njezine su snimke emitirane na RTV-u Slovenije, BBC-ju, francuskom Canalu 5, mađarskom
Radiju Kosuth, u Norveškoj, Švedskoj … , a nastupi s Orkestrom Slovenske filharmonije,
Simfonijskim orkestrom RTV-a BiH, YMI Symphony Orchestrom, gudačkim kvartetom Tartini
i drugima, bili posvuda lijepo primljeni.
Prvu profesionalnu glazbenu naobrazbu dobila je u Srednjoj glazbenoj i baletnoj školi u Ljubljani i u majstorskom razredu ruskoga pijaniste i pedagoga Sijavuša Gadžijeva u koparskoj
Glazbenoj školi, što ju je dovelo do koncertnog smjera klavirskoga odjela slavnog Mozarteuma u Salzburgu i razreda poznatoga ruskog pijaniste i pedagoga Alekseja Lubimova.
Usavršavala se i kod drugih: Sergeja
Dorenskog, Petera Feuchtwangera, Solomona
Mikowskog, Johna O’Connora i Eteri Andjaparidze. Tijekom studija osvojila je niz prvih nagrada na domaćim i međunarodnim natjecanjima. Godine 2006., s diplomom magistrice
Sveučilišta Mozarteum u Salzburugu, odlazi na dvogodišnji koncertni studij kod američkog
pijanista Jeromea Rosea na Mannes College of Music u New Yorku. Danas djeluje u SAD-u
kao pijanistica i pedagog.
Irena Koblar je 2007. godine održala recital u Velikoj dvorani Slovenske filharmonije s djelima Scarlattija, Beethovena, Brahmsa (s dodacima Bacha i Chopina na DVD-u), koji je snimila
uživo za prvi SACD (Super Audio CD) otisnut u Sloveniji, te prvi domaći DVD u surround
tonskoj tehnici.
Najviše ocjene i pohvale njenim izvedbama Scarlattija, Beethovena i Brahmsa sa CD-a i
DVD-a moguće je pogledati na mnogim internetskim stranicama, uz najveća pijanistička
imena kao što su V. Horovitz, M. Pollini, A. B. Michelangeli, I. Pogorelić. U veljači 2008., u
okviru kulturne promocije Slovenije kao predsjedavajuće Savjeta EU, uspješno je nastupila u slavnom Konzerthausu u Berlinu, u prestižnoj dvorani Bétlemská kaple u Pragu, na
festivalu Sarajevska zima, koji ju je i imenovao veleposlanicom festivala u SAD-u. Djeluje
i na pedagoškom području, te je organizatoricom više klavirskih radionica. Članica je Programskog odbora International Society for the Performing Arts iz New Yorka. Tečno govori
engleski, njemački, španjolski, slovenski i hrvatski
Tijekom ove i iduće godine, planirani su nastupi po SAD-u, Južnoj Americi, Europi, Aziji i
Africi, s brojnim recitalima i u suradnji s orkestrima.
51
CBOL
.OPHJSB[NJuMKBKVKFEBOLPSBLVOBQSJKFEBMJ
TBNPNJSB[NJuMKBNPWJuFLPSBLBVOBQSJKFE
/BWPEFÀVQP[JDJKVVuJSPKSFHJKJ"MQF+BESBOOJTNPEPuMJUFLQVLJNTMVÂBKFN5BSB[OPMJLBSFHJKB
OBTKFOBVÂJMBSB[NJuMKBUJJEKFMPWBUJJ[WBOHSBOJDB0GPSNJMJTNPNSFyVTUSVÂOKBLBLPKJEBOBT
ÂJOFPTOPWVOBuFTQPTPCOPTUJJTOBHF1PNPÀVOBuFCSJyOPPTNJuMKFOFQBMFUFQSPJ[WPEBOB
TWBLJWBuJOEJWJEVBMOJ[BIUKFWNPyFNPPEHPWPSJUJPEHPWBSBKVÀJNQSPJ[WPEPN4WBLJOPWJ
J[B[PWTIWBÀBNPLBPQPETUJDBKOBOPWFJOPWBUJWOFLPSBLF*UPKFKFEJOJNPHVÀJOBÂJOEBTF
TUBMOPJ[OPWBSB[WJKBNPJUPVWBuVLPSJTU
Slijedite svoje snove.
www.hypo-alpe-adria.ba
Ponedjeljak, 10. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Velika dvorana
Koncert
Đani Stipaničev
O UMJETNIKU…
Đani Stipaničev (Mokrin, Vojvodina, Srbija; 27. svibnja 1969.), hrvatski pjevač. Vrstan je
bariton-tenor, odrastao u Šibeniku, a živi u Zagrebu.
Od 2002. godine, u stalnom je angažmanu kao solist u kazalištu Komedija, gdje je nastupao
kao solist u mjuziklima: Kosa, Jesus Christ Superstar, Noć u Veneciji, Piaf, Mali dućan strave,
Janica i Jean, Aida, Nosonja, Briljantin.
U teatru Žar ptica nastupio je u Majstorskoj klasi Marije Callas, a u HNK Zagreb u Priči sa
zapadne strane.
Nastupao je u duetima i vokalnim ansamblima, a karijeru počeo u klapi Dalmati s kojom je,
u trinaest godina zajedničkog rada, ostvario bogatu suradnju kao na albumima Kartolina iz
Dalmacije i Live in Komedija.
Srednju je medicinsku školu (medicinski tehničar općeg smjera), završio 1987. godine u
Šibeniku. Potom se upisao na Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, gdje je studirao
biologiju, ali nakon diplome - nije radio u struci.
Stipaničev je dobitnik raznih festivalskih nagrada (Festival dalmatinske šansone 2005. i
2009., Splitski festival 2009.) i Nagrade hrvatskog glumišta 2004. Godine 2007. bio je nominiran za najboljeg debitanta na Porinu.
Oženjen je, otac dvoje djece.
53
Utorak, 11. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
Koncert
Istanbul Ensemble/Group of Research & Practice of
Turkish Cultural Music
Pod pokroviteljstvom Konzulata Republike Turske u Mostaru
U suradnji s Ministarstvom kulture Republike Turske
O ANSAMBLU:
Istanbul Ensemble/Group of Research&Practice of Turkish Cultural
Music osnovan je 2008. u Istanbulu. Umjetnički voditelj ansambla je Murat Salim Tokac. Predstavljaju se raznovrsnim lirskim i
instrumentalnim repertoarom, koji uključuje i religijske, kao i vojne
te folklorne kompozicije, izvedbeno prilagođene glazbenom izričaju
ansambla.
Namjera im je predstaviti što širem auditoriju klasičnu glazbu toga
podneblja, uzdižući je, na taj način, na višu razinu. Također, cilj
ansambla jest promovirati bogatstvo ovoga glazbenog izričaja
i uspostaviti, u interakciji s različitim narodima i kulturama,
međunarodnu suradnju na glazbenom polju.
55
Srijeda, 12. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Velika dvorana
Festivalski dramski ansambl
u suradnji s
Hrvatskim narodnim kazalištem iz Zagreba
W. Shakespeare
Hamlet
Redatelj: Ivica Kunčević
Premijera 20. kolovoza 2009., na tvrđavi Lovrjenac
Naslov originala: Hamlet, Prince of Denmark
Prijevod: Vladimir Gerić
Scenografkinja: Dubravka Lošić
Kostimografkinja: Danica Dedijer
Uloge:
Hamlet, danski princ: Luka Dragić
Klaudije, danski kralj i glas duha kralja Hamleta: Goran Grgić
Gertruda, danska Kraljica: Alma Prica
Polonije, prvi dvorski tajnik: Zvonimir Zoričić
Ofelija, Polonijeva kći: Mirna Medaković
Laert, Polonijev sin: Radovan Ruždjak
Rosencrantz: Amar Bukvić
Guildenstern: Ivan Glowatzky
Horacije, Hamletov prijatelj: Marko Makovičić
Osric, umišljeni dvorski kicoš: Zijad Gračić
Prvi glumac: Krunoslav Šarić
Drugi glumac: Kristijan Potočki
Prva glumica: Ivana Boban
Prvi grobar: Dušan Gojić
Drugi grobar i domjenkuša: Srđana Šimunović
Fortinbras: Tomislav Stojković
Prvi konobar: Josip Filipović
Drugi konobar: Ioan Barbu
Prvi tjelohranitelj: Grga Raguž
Drugi tjelohranitelj: Darko Juroš
Matičar na video insertu: Izmira Brautović
Dijete na video insertu: Nea Martinović
56
Lovrjenački Hamlet
Ambijentalna postava Hamleta u dubrovačkoj tvrđavi što podsjeća na Elsinore i na Globe
Theatre odjeknula je u čitavoj kazališnoj Europi kao događaj prvoga reda. S obzirom na Fotezovo anticipiranje ambijentalnih kazališnih trendova, zaista se moglo govoriti o pojavi novog,
lovrjenačkog Hamleta. Ali i u interpretativnom smislu, ako imamo na umu da je neizostavni
Jan Kott, autoritet za šekspirološka pitanja, šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, u poznatoj studiji Shakespere- naš suvremenik, napisao da je - Hamlet kao spužva, ukoliko ga se ne
stilizira i ne igra antikvarno, on će upiti u sebe odmah cijelu suvremenost.
Ne čudi stoga činjenica da postoje pojmovi kao francuski Hamlet, srednjoeuropski Hamlet,
mediteranski Hamlet, a od 1952. i lovrjenački Hamlet….
Mani Gotovac o tome piše:
- Hamlet ima zbunjujuću sposobnost: ako nije kazališno po/državljen, estetiziran i kastriran,
on odista usisava zrak i vodu i zemlju onog kraja u kojem se igra. On pokazuje udes zavičaja
koji ga prima. On dobiva lice njegove sudbine.(…) Raskrinkava situaciju zemlje na čijoj se
pozornici igra. A raskrinkava i one koji ga tumače. Jer tko god krene prema Hamlet-Mišolovci,
bio dramaturg, redatelj ili glumac, taj će i sam, na neki od bezbroj načina, biti u nju ulovljen.
Zbog te je odvažnosti Marka Foteza, da se izloži Mišolovci, procvjetao jedan festival. Proširio
se glas o njemu po cijelome svijetu, bez obzira na estetske polemike koje je predstava izazvala. Zbog postavljanja kottovske spužve na jedno novo mjesto, Lovrjenac, stvorio se novi
kazališni lokalitet na karti Europe.
Odjek je bio golem i različit. Engleski i američki listovi i časopisi (NewYork Times, Theatre
World, Play and Players…) objašnjavaju da je ponuđen južnjački lik engleskog Princa, da
je Hamlet s Lovrjenca - dinamičan, energičan patnik, da je njegova melankolija prolaznog
značaja, da više izgleda kao strpljivi sudac što
57
prikuplja dokaze o krivici Kralja, nego kao mladić bez odlučnosti, nego kao britanska sanjalica.
Njemački, pak, kritičari vide u njemu još jedan odbljesak srednje Europe, a Talijani ga
proglašavaju neorenesansnim mladcem koji u mediteranskom stilu popravlja iščašenost svijeta.
Glas o dubrovačkom Hamletu toliko se širi da na primjer kraljica Nizozemske, već u poodmakloj dobi, biva na nosiljci, kao nekadašnje vladike u seđeti, prenesena u novi Elsinore.
Priča o Hamletu
Shakespeareova tragedija o danskom kraljeviću Hamletu nastala je sasvim pri kraju
šesnaestoga stoljeća ili u prvoj godini sedamnaestog i, prema tome, zauzima mjesto u
središtu njegova stvaralaštva.
Čini se da je Shakespeareov izvor za Hamleta bila starija, danas izgubljena drama, koja se,
u literaturi o Shakespeareu, obično naziva Ur-Hamlet, a pretpostavlja se da ju je napisao
Thomas Kyd (1558.-1594.), autor, u svoje vrijeme veoma popularne - Španjolske tragedije
(1589.), iz koje je Shakespeare upotrijebio neke pojedinosti u svome Hamletu.
Ta starija drama o Hamletu mora da je bila dobro poznata u Londonu već 1589. godine, a
pouzdano se zna da je
još godine 1594. prikazivana u londonskom predgrađu Newington Butts. Kako je taj Ur-Hamlet izgledao možemo, donekle, naslutiti po sačuvanoj njemačkoj drami iz 17. stoljeća koja
ima naslov Kažnjeno bratoubojstvo (Der bestrafte Brudermord) i koja je, očito, bila prerada
ili slobodan prijevod Shakespeareova predloška. Prema
raspoloživim svjedočanstvima, čini se da je Shakespeare dosta vjerno slijedio zaplet svog
uzora.
Inače, legenda o Hamletu potječe iz drevnih skandinavskih saga, a prvi joj je, na samom
početku 13. stoljeća, dao književni oblik Saxo Grammaticus u svojoj latinskoj Povijesti Danaca (Gesta Danorum ili Historiae Danicae). Odatle je priču o Amlethu uzeo francuski pjesnik
i prevoditelj François de Belleforest (1530.-1583.) i uključio je u svoje Tragične historije
(Histoires tragiques) koje su, u sedam knjiga, objavljene u Parizu, između godine 1559. i
1582. Danas se smatra da je Shakespeare, izravno ili posredno preko Ur-Hamleta, poznavao
legendu o Hamletu kako ju je prikazao Saxo Grammaticus, a još bolje kako je nalazimo u
Belleforestovoj verziji.
O REDATELJU...
Ivica Kunčević rođen je 9. travnja 1945. u Bartolovcima, pokraj Varaždina. Nakon
dubrovačkog djetinjstva i školovanja, odlazi u Zagreb gdje studira književnost na Filozofskom fakultetu te režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost. Diplomira postavom jednočinki
Labirint L. Smočeka i Zabava S. Mrožeka, u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića u koje će,
potom, zajedno sa skupinom mladih glumaca, ući u stalni angažman.
Nakon niza uspjeha ostvarenih u dubrovačkom kazalištu, godine 1977. odlazi u Zagreb i
prihvaća angažman kućnoga redatelja u Dramskom kazalištu Gavella. Pet godina kasnije,
prelazi u HNK u kojem, također kao kućni redatelj, ostaje zaposlen do danas. Uz predstave ostvarene u matičnim kućama, Kunčević je režirao u gotovo svim ostalim zagrebačkim
kazalištima, kao i u splitskom, riječkom, osječkom i varaždinskom kazalištu, na Dubrovačkim
ljetnim igrama i Splitskom ljetu, a gostovao je i u kazalištima BiH, Slovenije, Poljske i Slovačke,
ostvarujući zavidni niz postava djela različitih žanrovskih obilježja, a nerijetko ih je, čak i
dramaturški, prilagođavao svome prepoznatljivom redateljskom rukopisu. O uspješnosti s
kojom je to radio, svjedoči i niz uglednih nagrada i priznanja od Nagrade Grada Dubrovnika,
nagrada na Gavellinim večerima, Sterijinih nagrada i Nagrade Vladimir Nazor do Nagrade Dubravko Dujšin, Orlanda i Marula. Uz mnoga uprizorenja klasičnih djela svjetske književnosti
- Shakespeare, Eshil, Čehov, Dostojevski, Rostand, Goethe…, te suvremenih hrvatskih pisaca
– Bakarić, Gavran, Brumec, Zoričić, Paljetak, ustrajno je radio na scenskom promaknuću dje-
58
la iz dubrovačkog segmenta hrvatske književne baštine, pri čemu u antologijska djela novijeg
hrvatskog teatra, nedvojbeno, ulaze njegove postave Držićevih komedija i pastoralaDunda Maroja, Tirene i Arkulina, Gundulićeve Dubravke, Zlatarićeve Elektre, Vojnovićevih
drama Ekvinocijo, Maškarata ispod kuplja i Dubrovačke trilogije, Vodopićeve Tužne Jele te
Tudišićeva Ilije Kuljaša. Značajan dio tih režija ostvario je upravo na Dubrovačkim ljetnim igrama, otvarajući, u posljednjih dvadesetak godina, svojim samosvojnim redateljskim pristupom ambijentalnom teatru, novo festivalsko poglavlje. Niz godina bio je i ravnatelj Dramskoga programa Dubrovačkih ljetnih igara.
MEDIJSKI POKROVITELJI
59
Petak i subota, 14. i 15. svibnja 2010.
Studentski dom Sveučilišta u Mostaru
Glazbena radionica
(radionica i završni koncert)
Elvis Stanić, bas gitara
Renato Švorinić, gitara
RENATO ŠVORINIĆ
Renato Švorinić, ravnatelj Hrvatske kazališne kuće Zadar. Diplomirani ekonomost, glazbenik. Više puta je nominiran za najboljeg basistu. Poznat je kao aranžer i producent više
projekata u pop i jazz glazbi. Djeluje i kao autor glazbe mnogih kazališnih djela. Nastupao je
i surađuje s velikim imenima hrvatske glazbe kao što su: Gabi Novak, Arsen Dedić, Tedi
Spalato, Divas, Meri Cetinić, Bruno Kovačić, TBF itd.. Basist Renato Švorinić i bubnjar Jadran
Dučić Čićo čine okosnicu ritam sekcije grupe Black Coffee. Nastupaju u raznim all star postavama i sviraju s inozemnim glazbenicima kao što su Miles Griffith, George Makinto, Csaba
Deseo, Tony Pancella, Beppi D’Amato, Primož Grašič i drugi. Više puta nominiran za hrvatsku
diskografsku nagradu Porin i dobitnik Porina 2004. za najbolju jazz izvedbu (za skladbu Oj,
more duboko, album Krijanca, izvođač Black Coffee).
60
ELVIS STANIĆ
Elvis Stanić rođen je u Rijeci gdje je i počela njegova glazbena karijera. Počinje svirati sa šest
godina. Nakon svršetka klasične glazbene naobrazbe (instrument - harmonika), posvećuje
se jazz, blues i rock gitari. Tijekom 70-tih i 80-tih, sklada i vodi nekoliko rock i pop bandova,
djeluje kao studijski glazbenik i glazbeni producent na mnogim vrhunskim pop projektima
glavnih zvijezda hrvatske glazbene scene. Elvis Stanić jedan je od najboljih hrvatskih suvremenih jazz fusion gitarista, multiinstrumentalist i najnagrađivanij i jazz skladatelj novije
generacije. Vođa je Elvis Stanić Group-a, jazz fusion skupine koja spaja mediteransku melodioznost s ritmovima latino glazbe i suvremenim jazz tendencijama. Skupina izvodi originalni
moderni jazz, prelazeći granice tradicionalne, latino i new age glazbe.
Godine 1994. osvaja naslov najtalentiranijeg novog studenta (Best Entering Student Talent)
i punu stipendij u prestižnog američkog Berklee College of Music iz Bostona gdje studira jazz
kompozicij u i jazz gitaru. Tijekom bostonskih dana, surađuje s mnogim američkim jazz glazbenicima ( Jim Kelly, Dennis Montgomery, John Thomas, Bob Harrigan, Frank Williams...).
61
Subota, 15. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
Mostarsko književno proljeće
(U suradnji s kulturnom manifestacijom Sarajevski dani poezije)
Sudjeluju:
Hanane Aad (Libanon), Chingiz Alioglu (Azerbajdžan),
Jelena Božić (BiH), Petar Gudelj (Hrvatska),
Brian Henry (SAD), Sonja Jurić (BiH),
Ibrahim Kajan (BiH), Ivan Kordić (BiH),
Vječeslav Kuprijanov (Rusija), Ewa Lipska (Poljska),
Robyn Rowland (Australija), Martina Mlinarević Sopta (BiH),
Safet Sarić (BiH), Marina Trumić (BiH),
Mehmet Yahsin (Turska), Peter Waugh (Velika Britanija),
Gao Xing (Kina), Nikola Petković (Hrvatska),
Marjan Strojan (Slovenija). Moderatorica pjesničke večeri: Misijana Brkić Milinković Nedjelja, 16. svibnja2010.
Mostarsko književno proljeće
u Međugorju i Počitelju
62
Nedjelja, 16. svibnja 2010.
Hrvatsko narodno kazališe Mostar
Portret dramske umjetnice
TATJANE FEHER
Scenski kolaž
Sjećanja iz garderobe
64
Scenski je kolaž Sjećanja iz garderobe sastavljen od šest najupečatljivijih uloga u gotovo
polustoljetnoj glumačkoj karijeri Tatjane Feher. Posjetom prostoru u kojemu se pripremala
za mnoge uloge, Tanja preko predmeta, kostima, slika, video snimki, te rekvizite pohranjene u tom svojevrsnom glumačkom arhivu, oživljava svoju bogatu scensku prošlost u, za
kazališnog glumca jedino mogućem vremenu, prezentu. Iz toga prašnjavog svijeta uspomena izranjaju i partneri(ce), kao i draga lica s obiteljskih slika. Ukratko, ovaj komorni prostor garderobe postaje mjesto susreta privatnoga i glumačkog, intimnoga i profesionalnog,
biografskoga i teatrografskog.
GLUMICA KOJOJ SE VJERUJE
Tatjana Feher rođena je prvoga dana proljeća u Zagrebu. Djetinjstvo je provela na Mažuranićevu
trgu , igrajući se oko Velikog kazališta (HNK, op.a.), a prva školska klupa čekala ju je u
Varšavskoj ulici.
Shakespearov Othello, prva je predstava koju je gledala još kao djevojčica. Igrali su Emil
Kutijaro (Othello) i Božena Kraljeva (Desdemona).
Za razliku od mnogih kolega, Tatjana je, od najranijeg djetinjstva, željela na daske koje život
znače. Angažmanom oca Ivana Fehera, obitelj seli u grad na Dravi.
Osječka gimnazijalka, igrala je, u zadnjem razredu pred maturu, Antigonu, u drami Jeana
Anouilha, a u režiji glumca HNK Osijek Borisa Andrejevića. Kritike su više no pozitivne za
igru gimnazijalaca, ali posebno ističu ulogu Antigone. I – tako je počelo.
Na prijamnom ispitu posebno ju je zapazio prof.dr. Branko Gavella. Kako je bila odjevena u
bordo haljinu od samta, dr. Gavella tražio je – „onu malu u crvenoj opravi“.
Prof.dr. Gavella vodi klasu četiri godine i umire godine 1962. Tatjana diplomira kod prof.
Georgija Para.
Prvi angažman ima u HNK Osijek, gdje ostaje tri sezone. Potom, na poziv redatelja Željka
Oreškovića, odlazi u Mostar, gdje, očarana rijekom Neretvom, umjesto godinu-dvije, ostaje
cijeli život.
U osječkom HNK ostvaruje nekoliko značajnih uloga: Viola (u Shakespearova Na Tri kralja,
u režiji dr. Marka Foteza), Su-šu-švan (P.Weiss: Petnaest nizova ovaca, u režiji Ivana Martona), Ana Boleyn (Henrik VIII. I njegovih šest žena), Žena Banović Strahinje…
U Mostaru također ostvaruje niz značajnih uloga: Tereza (B.Bien: Talac, red. Željko Orešković),
Liza (Dostojevski: Braća Karamazovi, red. Tomislav Tanhofer), Celimene (Moliere: Mizantrop,
red. Kosta Spaić), Helena (Euripid-Sartre: Trojanke), Porcija (W.Shakespeare: Julije Cezar,
red. Ivica Kunčević), Tili (P.Zindel: Djelovanje gama-zraka na sablasne nevene, red. Vlado
Jaklon), general Keitel (Gospodar svijeta, red. Sulejman Kupusović).
Rado se sjeća uloge Mlade B.Brechta, u Malograđanskoj svadbi. Slijede uloge u Bubi u uhu
G.Feydoa, Krležinoj Ledi, Ćorovićevoj Majčinoj sultaniji, u Raskršću D. Tomića, Mrožekovom
Ambasadoru, u pjevačko-plesačkoj ulozi Boccaccove Peronele . Tu je i uloga Ane Zaber u Molierovom Don Juanu, Mimike u Moj tata socijalistički kulak (nagarada na festivalu u Jajcu). U
komadu Don Juan se vraća iz rata redatelja Gradimira Gojera, igra nekoliko uloga. Ambra je
u drami Ne ostavljaj me nikad samu, Poncija u drami Dom Bernarde Albe, Marta u Ljubavima
Georgea Washingtona (redatelj Robert Raponja), punica Tereza Valer u Grgićevoj komediji
Probudi se, Kato, Dorta u Noćnoj gušterici Tanje Radović, kojom je proslavila 40. obljetnicu
svoga umjetničkog djelovanja. Redatelj je bio Lawrence Kiiru.
Značajna je i nagrađena uloga Gertrude u Hamletu, redatelja S. Đulića (MTM Mostar).
Zajedno s ocem Ivanom Feherom, prvakom osječke Opere, zabilježena je u Hrvatskom lek-
65
sikonu 1998. (Leksikografski zavod Miroslav Krleža). Dva puta je asistentica redatelja u predstavi Kao vihor Branka Pleše i Dundu Maroju, redatelja Lj. Draškića.
U povodu 45. obljetnice umjetničkog djelovanja, Hrvatsko društvo dramskih umjetnika dodjeljuje Tatjani Feher priznanje za izniman trud i doprinos glumačkoj profesiji, travnja 2007.
u Zagrebu. Na 15. festivalu glumca u Vinkovcima, kao najbolje glumice, nagradu dobivaju
Tatjana Feher i Nikolina Marić, za uloge Babe I. i Babe II. u Bljesku zlatnog zuba, mostarskog
HNK. Nagradu je uručio predsjednik Hrvatskog društva dramskih umjetnika Goran Grgić.
NIKOLINA MARIĆ
Rođena je u Mostaru. Još kao gimnazijalka stupa na pozornicu Amaterskoga kazališta Abrašević. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik
i književnost na Filozofskom fakultetu u Mostaru, gdje je bila članica
dramske skupine Talija.. Za vrijeme studija honorarno radi u Hrvatskome
narodnom kazalištu u Mostaru, a sada je stalna članica toga kazališta.
Ostvarila je uloge u predstavama: Alisa, Antigona, Noć 16. siječnja,
SOS centrala, Trojanke, To je (k)raj, lutko moja…. ““S ponosom može reći da je pozornicu često dijelila s Tatjanom Feher,
i to u zapaženim predstavama: I smrt će biti sasma nešto ljudsko, Druga savjest, Kokoš, Bljesak zlatnog zuba, Ujak Vanja…
Upravo je s Tatjanom Feher podijelila nagradu Fabijan Šovagović za najbolju glumicu na Festivalu glumca u Vinkovcima 2008. godine, za uloge
Babe I. i Babe II. u predstavi Bljesak zlatnog zuba..
ROBERT PEHAR
Rođen je u Mostaru 1966. godine. Od malih nogu zaljubljenik u teatarsku umjetnost, kao dvanaestogodišnjak postaje članom Mostarskog teatra mladih, gdje ostaje osam godina… Profesionalno u teatru od 1989.
godine, kao glumac Lutkarskoga pozorišta u Mostaru. Povremeno igra
na sceni Narodnog pozorišta u Mostaru. Godine 1991. priključuje se
privatnoj lutkarskoj skupini koju vode Saša Jovanović iz Ljubljane i Aikaterini Antonakaki iz Atene te s predstavom Kralj Lear, obilazi europske
festivale. Vraća se u Mostar, u Lutkarsko pozorište, gdje ga zatiče i rat.
Od 1994. do danas djeluje kao glumac HNK Mostar. Prvakinju hrvatskoga glumišta Tatjanu Feher upoznaje sa svojih četrnaest godina, igrajući
dječaka u predstavi Dan hapšenja Vile Vukas A. Vuletića, na sceni NP-a
u Mostaru. Od tada iskazuje poštovanje i privrženost prema toj vrsnoj
umjetnici , od koje je u nasljeđe dobio i neke tajne glumačkoga zanata.
Igrali su zajedno i u predstavama Lulu, Hamlet (režija: S.Djulić), Tena,
U agoniji, Druga savjest, Probudi se, Kato, Noćna gušterica, Bljesak
zlatnog zuba, Ujak Vanja…
DRAGAN KOMADINA
Rođen u Mostaru, gdje završava Gimnaziju. Jedno vrijeme studira na
Teološkom institutu u Mostaru. Diplomirao je na Odsjeku za dramaturgiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje trenutačno radi
kao asistent iz područja dramaturgije. Objavljivao je kazališne kritike
i predstavljao teatrološke knjige i monografije. Bio je član festivalskih
žirija u Beogradu, Mostaru i Bugojnu. Režirao je dokumentarne filmove,
te radio kao dramaturg na predstavama u teatrima Sarajeva, Tuzle i
Mostara.
66
Utorak, 18. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
Koncert
(U suradnji s Kotor Artom)
Ratimir Martinović, klavir
W. A. Mozart: Variations on “Ah vous dirai-je, Maman” in C Major, K. 265
M. Ravel:
Pavane pour une infante defunte
C. Debussy: Clair de lune
J. S. Bach: Aria variata alla maniera Italiana, BWV 989
F. Chopin:
Scherzo in B flat Minor, No. 2 Op. 31
------J. S. Bach / W. Kempff:
Siciliano (from Sonata in E flat Major for Flute and Harpsichord), BWV 1031
J. Sibelius: Sonata, op. 12, F Major
I Allegro molto
II Andantino, Presto
III Vivacissimo
J. S. Bach/A.Cortot/ R. Martinovic:
Arso (from Piano concerto in F Minor), BWV 1056
F. Chopin: Andante spianato and Grande Polonaise Brilliante, op. 22 68
O UMJETNIKU ....
Idealna kombinacija uma, tehnike i strasti, rafiniranost tušea, savršena tehnika, koncentracija i kontrola, izniman dinamički potencijal, originalne ideje i nekonvencionalnost interpretacije - osiguravaju Ratimiru Martinoviću, po riječima kritičara, jedno od vodećih mjesta
među pijanistima mlađega naraštaja.
Rođen je u Kotoru, gdje je završio niže glazbeno obrazovanje. Školovanje je nastavio u Novom Sadu, na Akademiji umjetnosti, u klasi Kemala Gekića. Diplomirao je 1999. godine,
izvodeći, u jednoj večeri, Bachove Goldberg varijacije, Beethovenovu Hammerklavier sonatu, Chopinove Četiri balade i Prokofjevu Tokatu.
Magistrirao je 2002. godine, izvodeći cjelovečernji Bachov program.
Zaposlen je na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, kao izvanredni profesor klavira.
Usavršavao se kod poznatih pedagoga i pijanista, nastupio na stotinama recitala, kamernih
koncerata i koncerata s orkestrima. Gostovao u svim glazbenim središtima bivše Jugoslavije
kao i na pozornicama Londona, Rima, Buenos Airesa, Firenze, Pariza, Salzburga, Barcelone,
Pekinga, Istanbula, Vancouvera, Helsinkija, Bangkoka, Miamija....
Nastupa s orkestrima kao što su Berlinski simfonijski orkestar, Istanbulski državni simfonijski orkestar, Tajlandska filharmonija, Simfonijski orkestar Helsingborga, Makedonska filharmonija, Beogradska filharmonija, Državni simfonijski orkestar Plovdiva, Simfonijski orkestar
Harkova...
Dobitnikom je prvih nagrada na natjecanjima u zemlji i inozemstvu, kao i društvenih i
sveučilišnih priznanja. Nakon prvotnih uspjeha na glasovirskim natjecanjima, Martinović se
povukao s natjecateljske scene, posvećujući se koncertiranju, pedagogiji i organizacijskim
poslovima u rodnom Kotoru.
Snimao je za mnoge TV i radijske postaje u zemlji i inozemstvu. Snimio dva CD-a: jedan s
Goldberg varijacijama J. S. Bacha i drugi s djelima Bach/Tauziga, Mozarta, Chopina, Brahmsa
i Prokofjeva.
Dirigentski debi ostvario 2002. godine s Novosadskim kamernim orkestrom dirigirajući i
izvodeći djela Mozarta i Haydna.
Utemeljitelj i glazbeni ravnatelj Internacionalnog festivala KotorArt.
Čekaju ga nastupi u Italiji, Turskoj, SAD-u, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Grčkoj, Španjolskoj,
Estoniji, Meksiku, Brazilu, Hrvatskoj i Poljskoj, kao i objavljivanje četiri CD-a.
69
Srijeda, 19. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Velika dvorana
Gaetano Donizetti
RITA
(komična opera u jednom činu)
OPERA b.b., Zagreb i INK Pula
Libreto: Gustavo Vaez
Glazba: Gaetano Donizetti
Dirigent: Vladimir Kranjčević
Glazbeni suradnik : Mario Čopor
Redatelj: Dinko Bogdanić
Asistentica redatelja: Svetlana Lukić
Izbor kostima: Elvira Ulip i Dinko Bogdanić
Scenografija: Mario Miše i Dinko Bogdanić
Majstor scene: Goran Šaponja
Rasvjeta: Dario Družeta
Garderoba : Desanka Stjepanović
Rita: Lidija Horvat Dunjko
Beppe: Nikša Radovanović
Gasparo: Ronald Braus
Bortolo: Dinko Bogdanić
Komorni orkestar Opere b.b.
Koncertni majstor: Mislav Pavlin
70
O SKLADATELJU…
Skoro da nema niti jedne operne kuće na svijetu – od Londona do Šangaja, od Osla do Buenos Airesa, koja nema na repertoru jednu od Donizettijevih opera i tako - već stotinjak godina. Planetarni uspjeh za sina siromašnoga vlasnika zalogajnice, rođenog 1797. s vanjske
strane zidina talijanskog grada Bergama. Na svojim podukama iz glazbe mladi Donizetti nije
pokazivao nikakve značajne naznake glazbenoga talenta, ali se uspio upisati među prvima
u prvu školu koja je svoje učenike podučavala besplatno. I tu se tek počeo iskazivati njegov
talent.
Za vrijeme svoga školovanja ondje, napisao je i svoju prvu operu. Nakon četvrte opere, dobiva stalni posao u Napulju, zatim u Milanu i Rimu.
U deset je godina napisao trinaest opera. Anna Bolena donosi europsko priznanje, a s Luciom di Lammermoor vinuo se u sam svjetski vrh gdje, s Bellinijem i Rossinijem, još uvijek
stoluje. Njegove su komične opere posebno omiljene kod publike i kritike.
O OPERI…
RITA - priča o energičnoj i zločestoj ženi mirnog i poslušnog Beppea. Bračnu idilu prekida
pojava Gaspara, Ritinog prvog muža za kojeg su vjerovali da se utopio u moru. U stvari –
Gasparo je od Rite pobjegao u Kanadu i vratio se, u potrazi za bračnim ugovorom kako bi se
mogao drugi put oženiti. Beppe, pak, u pojavi Gaspara, vidi mogućnost riješiti se zločeste
žene. Dva se muškarca dogovore igrom proigrati Ritu. Konačno je rješenje duhovito kao i
cijela opera protkana privlačnim arijama, duetima i tercetima, te govornim dijelovima s prepoznatljivom glazbom originalnog donicetijevskog stila.
LIDIJA HORVAT-DUNJKO diplomirala je i magistrirala solo-pjevanje
na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavala se kod Olivere Miljaković i
Dunje Vejzović. Još za vrijeme studija dobiva niz međunarodnih nagrada
i priznanja. Njezin repertoar obuhvaća brojne operne likove lirskoga i koloraturnog repertoara, kao i likove u suvremenim operama. Istaknuta je
koncertna pjevačica s vrlo opsežnim repertoarom - od starih majstora do
suvremenih skladatelja, među kojima su joj mnogi posvetili nova djela.
Nastupala je sa svim hrvatskim orkestrima te gostovala u inozemstvu,
u najprestižnijim kazalištima i koncertnim dvoranama Europe, Amerike
i Afrike, s najeminentnijim dirigentima i partnerima i pjevačima svijeta.
Snimila je 15 nosača zvuka. Od 1996. godine djeluje i kao pedagoginja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Dobitnica je Ordena reda Danice
Hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi. Voditeljica Ljetne operne škole Mirula
u Pučiščima na Braču.
71
NIKŠA RADOVANOVIĆ rođen je 1972. u Dubrovniku. Godine 1994.
upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, u klasi prof. Ljiljane Molnar Talajić, a diplomirao je u klasi prof. Nade Puttar - Gold 1998. godine. Od
2001., solist je Opere HNK u Zagrebu.
Tijekom studija nastupao je na raznim glazbenim priredbama, gdje je
zapažen kao nadaren i perspektivan tenor. Uz Operu HNK u Zagrebu,
gostuje u drugim hrvatskim opernim kućama, te sa zborovima i orkestrima u Hrvatskoj.
Ostvario je mnoštvo opernih uloga: Alfredo – Traviata, Vojvoda – Rigoletto, Riccaro - Un Ballo in maschera, Rodolfo - La Boheme, Ferrando
- Cosi fan tutte, Mića- Ero s onoga svijeta...
RONALD BRAUS
Nakon završenog glazbenog obrazovanja u Rovinju i Puli, započeo je
studij pjevanja kod profesorice Renate Šeringer u Zagrebu, a 2001.
godine diplomirao na Muzičkoj akademiji, u klasi prof. Dunje Vejzović.
Polazio je tečajeve usavršavanja kod Katie Ricciarelli, Ferdinanda Radovana, Giorgia Suriana i Cynthie Hansell Bakić. Često nastupa kao
koncertni pjevač, te na mnogim festivalima. Dirigent je Mješovitoga
pjevačkog zbora Crkve sv. Blaža i Ženskoga pjevačkog zbora Hrvatica. Bavi se i pedagoškim radom, te edukacijom mladih kroz projekte
Šaljiva glazba velikih majstora, Mozart dolazi u goste i Od baroka
do rocka. Utemeljitelj je Međunarodnoga kulturnog centra u Rovinju i
Glazbenih večeri u dvorcu na Crvenom otoku.
Dirigent VLADIMIR KRANJČEVIĆ rođen je 1936. godine u Zagrebu.
Diplomirao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u razredu Ladislava Šabana. Dirigiranje je studirao kod Slavka Zlatića (Zagreb) i Igora
Markeviča (Monte Carlo), a magistrirao 1980. godine kod Vojislava
Ilića. Bio je šef-dirigent velikog broja zborova, orkestara i ansambala:
Komornog orkestra Vatroslav Lisinski, Akademskog zbora Ivan Goran
Kovačić, Zbora Hrvatske radiotelevizije, Zagrebačkih madrigalista, Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, Muzičke produkcije RTB.
Ravnatelj je Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu od 1994.
do 2004., te umjetnički voditelj i utemeljitelj (1971.), a od 1994. do
2006., i ravnatelj Varaždinskih baroknih večeri, čiji je i utemeljitelj.
Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu neprekidno predaje od 1978. do danas. Dobitnik je brojnih nagrada, priznanja i odličja
DINKO BOGDANIĆ rođen je 1950. u Starom Gradu na Hvaru. S
nepunih 18 godina, postaje članom Baleta HNK u Zagrebu, u kojem
ubrzo stječe status prvaka. Od 1971. do 1975. je prvak baleta u Pittsburgu (SAD). Vraća se u Zagreb, a potom odlazi u Műnchenu u Bavarsku državnu operu gdje, s jednakim uspjehom, kreira uloge klasičnom
i modernom repertoaru. Od 1973. do 1986., angažiran u Hamburg
Ballettu u statusu prvaka, potom se odlazi u Gärtnerplatztheater u
Műnchenu, također kao prvak. Od 1991. do 1997., angažiran kao profesor na Baletnoj akademiji u Műnchenu. Od 1998. do 2002. djelovao
je kao prvi baletni majstor u Baletu Državne opere u Berlinu. Ravnatelj
Baleta HNK u Zagrebu, od 2002. do 2006. Kao solist plesao je u više
od sedamdeset izvedbi. Dobitnik brojnih nagrada: plesačke Nagrade
za životno djelo Države Bavarske, Nagrade Tito Strozzi, Plakete Grada
Zagreba i Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Njegove su
koreografije nagrađivane Nagradama hrvatskoga glumišta za najbolje predstave.
72
Četvrtak, 20. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Velika dvorana
Narodno pozorište Republike Srpske Banja Luka
Branislav Pipović / Miloš Paunović:
ZVIJEZDA JE ROĐENA
Redatelj, suautor teksta, autor ideje, koreograf i izbor glazbe:
Miloš Paunović
Scenografkinja: Dragana Purković-Macan
Kostimografkinja: Ivana Jovanović
Aranžer: Vladimir Grajić
Dizajner svjetla: Miljenko Bengez
Lektor: Milorad Telebak
Korepetitorica i vokalna pedagogica: Sanja Čolić-Zelić
Video radovi: Petar Bilbija, Zoran Galić, Saša Hajduković, Dragan Majkić
Organizator: Aleksandar Pejaković
Suflerica: Svjetlana Popović
Inspicijentica: Nada Galić
Uloge:
Judy Garland/ Djevojka: Sandra Ljubojević
Billie Holiday/ Ethel / Fotograf: Slađana Zrnić
Elvis Presley / Producent / Čuvar: Željko Erkić
Marilyn Monroe/ Producent: Đurđa Vukašinović
Jim Morrison/ John Kennedy/ Gazda: Vladimir Đorđević
Michael Jackson/ Novinar / Mladić: Velimir Blanić
Amy Winehouse/ Bolničarka: Anja Stanić
Voditelj: Boris Šavija
Konkubine: Ana Radovanović /Ana Rosić / Željka Grgić
74
RIJEČ REDATELJA:
Čekamo nekakav kraj svijeta, nesvjesni da odavno živimo u armagedonu. Svaki sustav vrijednosti je ubijen, ljubav je apstraktan pojam iz bajke, umjetnost je umjetničarenje, a bježeći
od takvog užasa, svoje živote smo preselili - on-line.
U ovome svijetu jedina prava religija je ENTERTAINMENT! Čak su i sve vjere mutirale u
medijske spektakle čije su teme sva moguća čudesa, jedino što u njima za Boga više nema
zanimanja.
Tragično je, ali zapravo i smiješno, da je na kraju nešto tako jeftino i banalno kao što je zabava, postalo najmoćnije sredstvo manipulacije na planetu.
Čuvena misao SVIJET JE POZORNICA! dobiva novi smisao. Nije više pozornica mjesto gdje
se raspravlja o neobjašnjivu fenomenu ljudske sudbine na koju utječu neke više sile, već je
svaki događaj na svijetu postao jedno šarlatansko provincijalno kazalište u kome glumi nesretna masa ljudi.
Više sile je zamijenila određena manjina ljudi koja za režiju, bez ikakva straha zbog očite neuvjerljivosti, koristi najgora amaterska sredstva i opća mjesta. Potom, ti isti glumci i redatelji,
gledaju vlastitu predstavu i grohotom se smiju sami sebi, iako u tim komadima žestoko ginu
i pate, a karte za ulazak na predstavu, plaćaju svojim životima i kreditima u bankama. Oni
koji uoče urotu i iznesu je pred gomilu, bit će, također, doživljeni kao još jedan cirkuski trik,
a njihove riječi imat će vrijednost istih onih laži kojima se manipulira.
Apsurd života na zemlji je odživio savršenstvo!
Apsurdno je o tome pričati javno, apsurdno je o tome pričati u uskim krugovima, apsurdno
je o tome misliti, apsurdno je... biti. Jedina istina je smrt. Nasmiješimo joj se i prigrlimo je s
ljubavlju. Zaslužila je to zbog svoje iskrenosti.
Napomena: Naravno da je, također, apsurdno gledati ovu predstavu, ali ako je gledate, nadam se da ćete barem - umrijeti od smijeha.
Miloš Paunović
75
Srijeda, 26. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
KNJIŽEVNA VEČER S MIRKOM KOVAČEM
O KNJIŽEVNIKU….
Mirko Kovač rođen je 26. prosinca 1938. godine u Petrovićima kod Bileće. Rano je otišao
od kuće s jedinim ciljem – postati pisac. Sam se uzdržavao i školovao, mijenjao gimnazije
(najčešće zbog sukoba s profesorima), pohađao Akademiju za pozorište i film u Beogradu,
Odjel dramaturgije.
Njegov prvi roman Gubilište (1962.) odmah je došao na tapetu ideoloških glavosječa. Hajka
na mladoga pisca trajala je gotovo godinu dana. Optuživan je zbog mračne slike svijeta.
Sve češće bježi iz Beograda, ponajviše u Zagreb i Sarajevo. Za Bosna-film radi scenarij za
film Mali vojnici koji je, s velikim uspjehom, prikazan na Filmskom festivalu u Cannesu, a za
Jadran-film iz Zagreba napisao je šest scenarija. Mnogi od tih filmova dobivali su domaće i
svjetske nagrade; Lisice su proglašene jednim od najboljih hrvatskih filmova svih vremena,
nagrađivani su i Okupacija u 26 slika, Pad Italije i drugi.
Piše i za kazalište. U Kamernom teatru u Sarajevu izvedena je drama Osipate se polako, Vaša
76
Visosti, ali je, nakon premijere, zabranjena.
U mostarskom Narodnom pozorištu izvedena je drama Iskušenje. Također je zabranjena.
Piše TV-drame, mnoge su izvedene na Televiziji Zagreb i Televiziji Beograd.
U Beogradu objavljuje zbirku pripovijedaka Rane Luke Meštrovića. Proglašena je najboljom
knjigom pripovijedaka, te je, 1971. godine, dobila nagradu Milovan Glišić, da bi, dvije godine kasnije, knjiga bila povučena iz knjižnica i osuđena kao crna slika stvarnosti.
Pisac je proglašen perjanicom crnoga vala, pravca koji je tretiran kao skretanja u kulturi, a
nagrada mu je oduzeta.
Kovač se sve više okreće Zagrebu, radi za film i televiziju, objavljuje u Zagrebu romane Ruganje s dušom i Vrata od utrobe za koji dobiva tada uglednu NIN-ovu nagradu za najbolji roman godine, te još niz nagrada. Roman izlazi u džepnom izdanju u nakladi od trideset tisuća
primjeraka.
U drugoj polovici osamdesetih, sve više se angažira protiv Miloševićeva režima i srpskoga
nacionalizma. S Filipom Davidom i istomišljenicima osniva Nezavisne pisce u Sarajevu i distancira se od srpskoga Udruženja književnika. Sudjeluje u osnivanju Beogradskog kruga,
surađuje iz Beograda sa zagrebačkim tjednikom Danas, jednim od najtiražnijih i najpopularnijih tjednika toga vremena.
U Beogradu, na jednom skupu, Šešeljeve pristaše razbijaju mu glavu, dobiva prijetnje i krajem 1991. napušta Beograd, dolazi u Hrvatsku, u Rovinj, gdje i danas živi.
Postaje stalnim suradnikom splitskoga tjednika Feral Tribune, nastavlja pisati istim tempom
protiv hrvatskog nacionalizma. U Rovinju piše svoje najbolje knjige Kristalne rešetke, Grad u
zrcalu, pripovijetke Ruže za Nives Koen, novu verziju Ruganja s dušom, te dvije drame izvedene u Crnogorskom narodnom pozorištu u Podgorici - Lažni car i Danilo. S Filipom Davidom
objavljuje Knjigu pisama 1992.-1995. Dobitnik je mnogih međunarodnih i domaćih nagrada.
Između ostalih, njemačke nagrade Herder Preis, švedske nagrade Tucholsky, slovenske nagrade Vilenica, bh. nagrada Bosanski stećak i Meša Selimović, crnogorske nagrade 13. jul i
Njegoš, te hrvatskih nagrada Vladimir Nazor, August Šenoa i Kiklop. Preveden je na desetak
jezika. Od 2003. godine Nakladnička kuća Fraktura iz Zagreba objavljuje Sabrana djela Mirka
Kovača...
Seid Serdarević, urednik
Nakladničke kuće Fraktura
77
Subota, 29. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Velika dvorana
Dječji dan
(U suradnji s Cvitkom i Školarcem)
Koncert Mateje Primorac
Producentica Dječjeg dana: mr. Žana Mrkonjić
Voditeljica: Daria Ostojić
Dječji dan ili, kako ga volimo zvati - Mostarsko proljeće u malom, pokazat će bogatstvo potencijala mladih kulturnjaka s ovih prostora. Ljubav prema kazalištu, glazbi, likovnoj umjetnosti, pjesmi i plesu, na daskama Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače, utjelovit će,
kako to samo oni znaju - razigrano i veselo.
Na Dječjem danu sudjelovat će učenici iz: OŠ Vladimira Pavlovića iz Čapljine, te osnovnih
škola iz Širokog Brijega, Biograca, Mostara, Baletne škole Arabesque, HKUD-a fra Bernardina Smoljana, ali i Športskoga plesnog kluba Romantik, B-Dancea, a tu je i mlada glazbena
nada - Mateja Primorac.
OŠ fra Petra Bakule iz Mostara, na čelu s učiteljicom Sandrom Pehar, predstavit će se s
ritmičkom sekcijom.
Mladi Čapljinci dolaze sa zborom Glazbene škole - O Domine. Na gitari će učenik Kristijan
Falak izvesti The Enterteiner od Scotta Joplina, dok će Filip Pavlović, na klarinetu, odsvirati
Drdlaov Souvenir.
Mlade Čapljince, uz profesoricu Gabrijelu Glavinić, pripremili su Boris Maričević, učitelj gitare,
i Borislav Dragičević, profesor klarineta.
Marijana Ivešić i Marijana Skoko, profesorice likovne kulture, s učenicima iz širokobriješke
Prve osnovne, pripremile su pokretnu izložbu slika.
Imam janje maleno - naziv je izvedbe folklorne skupine mladoga Vedrana Vidovića, koji, s
mališanima pokušava - vratiti djeci dječje, kroz davno zaboravljene folklorne igre.
Dramu Petra Šegedina A pokojna Pavulina, uprizorit će skupina glumaca OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića iz Mostara. Glumce je pripremila učiteljica-redateljica Marina Kljajo Radić.
Baletna škola Arabesque, u klasi profesorice Arlette Čehić, baletom Trepak, unijet će, u svoju
predstavu, i elemente ruskoga ciganskog folklora i flamenca. Svoj nastup završit će - Vodenom čarolijom.
Osnovna škola iz Biograca, s ravnateljem Mirom Naletilićem, predstavit će svoj školski časopis,
kroz prigodni recital.
Na Dječjem danu predstavit će se i dvije mostarske plesne škole.
U laganijim ritmovima bečkoga valcera, plesat će mladi ŠPK-a Romantik, dok će dancerice
B-dancea otplesati na ritmove dance glazbe.
Gošća Dječjeg dana bit će mlada glazbena nada, violinistica Mateja Primorac, koja će, istoga
dana, u Galeriji kraljice Katarine, prirediti i svoj solistički koncert.
Žana Mrkonjić
78
O MLADOJ UMJETNICI….
Mateja Primorac je rođena 11. lipnja 1994. godine u Mostaru.Violinu je počela svirati s devet godina, u klasi profesora Marka Begića, te potom u klasi prof.Vasilija Buzmakova, sve u
Glazbenoj školi Ivana pl. Zajca u Mostaru.
Na međunarodnom natjecanju u Splitu Daleki akordi, svibnja 2007. godine, osvaja I. nagradu.
Na I. međunarodnom natjecanju učenika i studenata u Federaciji BiH, održanom u Sarajevu
travnja 2008. godine, Mateja osvaja posebnu nagradu, s maksimalnim brojem bodova.
Zbog ovih rezultata, odlazi po mišljenje o svome talentu u Beč i Klagenfurt gdje joj je sugerirano – obvezno nastaviti daljnje školovanje u inozemstvu.
Mateja je, od rujna 2008. godine, studentica violine na Koruškom državnom konzervatoriju
u Klagenfurtu, u klasi prof. Briana Finlaysona, koji joj je omogućio, zbog njene nadarenosti,
imati – svoj instrument (Bulfari iz Cremone) i gudalo.
Na ovogodišnjem Mostarskom proljeću, Mateja će izvoditi djela Bacha, Laloa i Montija.
79
80
Nedjelja, 30. svibnja 2010.
Franjevačka crkva sv. Petra i Pavla
Koncert
Orkestar Oružanih snaga BiH
Akademski pjevački zbor Sveučilišta u Mostaru
Katedralni Oratorijski zbor Mostar
(Koncert u povodu pete obljetnice Studija glazbene umjetnosti pri
Fakultetu Prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta
u Mostaru)
Program:
Haydn/Brahms: St. Anthony Chorale
J.S.Bach: Jesu, meine Freude – BWV 227, motet
A.Bruckner: Ave Maria
Gabriel Faure: Pie Jesu
W.A. Mozart: Ave werum
Anđelko Klobučar: Misa u čast 900. obljetnice Zagrebačke
nadbiskupije
G.F. Handel: Halleluja
82
Orkestar OS BiH
Zajedno s Počasnom postrojbom OS BiH, 26. studenoga 2004. godine, utemeljen je Orkestar
Oružanih snaga BiH te je, na Aerodromu Sarajevo, obavljeno prvo postrojavanje i predstavljanje Počasne postrojbe i Orkestra OS BiH. Orkestar se nalazi u sastavu Brigade za taktičku
potporu u sklopu Bojne vojne policije, a sastoji se od tri benda-glazbena ansambla, na tri
lokacije; Prvi u Mostaru, drugi u Sarajevu, treći u Banjoj Luci. Oni predstavljaju povijesni
slijed i ostavština su kulturnoga i vojničkog naslijeđa naroda BiH.
Bendovi zajedno čine Orkestar OS BiH, kao takvi nastupaju pri vojnom i državnom protokolu,
te predstavljaju OS BiH u zemlji i inozemstvu. Orkestar trenutačno ima 25 djelatnika. Orkestar, kroz svoje bendove, njeguje i čuva vojničku tradiciju, te povijesni i kulturni identitet
vojnika OS BiH, a ujedno je i spona vojnoga i civilnog života te stvarni i stalni promotor OS
BiH.
Uz protokolarne djelatnosti koje su redoviti i sastavni dio aktivnosti za vojno-državni protokol BiH, orkestar redovito nastupa za međunarodne vojne snage u BiH te dobiva pohvale
i priznanja. Brojni nastupi za Veleposlanstvo Njemačke i Veleposlanstvo Francuske u Sarajevu, primopredaje zapovjedništva, postrojbi i baza u BiH, nastupi i koncerti za engleske,
američke, njemačke, francuske, talijanske, španjolske i druge postrojbe u BiH, samo su
dokaz uspješnosti i potrebe za jačanjem i daljnjim razvojem Orkestra OS BiH. Vrlo uspješni
nastupi na vojnom hodočašću Lourdes 2008., zajednički koncert s Orkestrom OS Njemačke,
nastupi za Maticu hrvatsku Mostar, nastup u povodu rođendana engleske kraljice i slično,
samo su neke od aktivnosti tijekom 2008. Koncertna i protokolarna djelatnost za civilne
strukture društva je sastavni dio rada i aktivnosti orkestra, ali sve veća potreba za ovakvom
djelatnošću jest i prilika za pravi način afirmacije i promocije OS BiH u društvu. Orkestrom
ravna zapovjednik, pukovnik Tomislav Sušac.
83
Akademski pjevački zbor Sveučilišta u Mostaru
Početkom akademske 2005./2006. godine, pri Fakultetu Prirodoslovno-matematičkih i
odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, pokrenut je Studij glazbene umjetnosti, gdje glazbena kultura postaje jedan od mogućih studijskih smjerova, uz novoosnovane smjerove klavira, flaute i etnomuzikologije.
Akademski pjevački zbor Sveučilišta u Mostaru čine studenti svih studijskih smjerova i godina
Studija glazbene umjetnosti, a redovito sudjeluju na promocijama diplomanata svih fakulteta
pri Sveučilištu u Mostaru, te u različitim svečanim prigodama vezanim uz sveučilišnu zajednicu.
Godine 2007. snimili su prvi nosač zvuka s obradama hrvatskih božićnih napjeva. Surađivali
su sa Simfonijskim orkestrom Mostar, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Orkestrom OS
BiH, Hrvatskom glazbom Mostar i Katedralnim oratorijskim zborom Mostar.
Glazbena korepetitorica je prof. Marijana Pavlović, a umjetnička voditeljica zbora je
mr.art. Katja Krolo – Šarac.
Katedralni oratorijski zbor Mostar
Sastavljen je od više samostalnih zborova koji djeluju duži niz godina. To su: Zbor Marija, koji
djeluje već trideset godina, zbor srednjoškolaca Gaudeamus, zbor studenata - Akademski
zbor Pro musica (zborovođa Dragan Filipović). Tu je i Akademski pjevački zbor Sveučilišta u
Mostaru (vodi ih prof. Katja Krolo-Šarac). Korepetitorica i jednoga i drugoga je – prof. Marijana Pavlović. Zborovi su odvojeno, ali i zajednički, pod gore spomenutim imenom, zapaženo
nastupili u Rimu dva puta, pred Svetim Ocem na misi - tri puta, u Bleiburgu (Austrija) - dva
puta, Klagenfurtu, Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, Zadru, Vukovaru, Sarajevu... Izvodili su
djela kako domaćih, tako i stranih skladatelja. Posljednje djelo u nizu je Mozartov Requiem u
d-molu (1. travnja 2010., Dubrovnik), pod ravnanjem dirigenta svjetskoga glasa - Noormana
Widjaja. U zboru su mladi, srednjoškolci i studenti, možemo reći – sto posto. S te strane.
možemo reći da će ovaj zbor dugo živjeti.
84
Ponedjeljak, 31. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Galerija kraljice Katarine
svečanost zatvaranja mostarskog proljeća 2010.
xii. dana matice hrvatske
Otvorenje izložbe
Zlatka Ugljena
ZLATKO UGLJEN
Rođen u Mostaru, 1929. godine. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, 1958.
Profesor emeritus na Arhitektonskom fakultetu i Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu.
Redovni član Akademije nauka Bosne i Hercegovine. Dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti-Zagreb i Slovenske akademije znanosti i umjetnosti-Ljubljana.
85
Među mnogobrojnim objektima koje je izveo treba istaknuti:
Pošta u Visokom, 1970.
Rezidencijalna kuća na Tjentištu, 1977.
Libijski konzulat u Sarajevu, 1978.
Hotel Ruža, Mostar, 1978.
Hotel Bregava, Stolac, 1979.
Rezidencijalna kuća u Bugojnu, 1979.
Džamija u Visokom, 1980.
Hotel Vučko, Jahorina, 1984.
Katolička crkva i Franjevački samostan u Tuzli, 1989.
Džamija u kompleksu Behram-begove medrese, Tuzla, 1997.-1999.
Dom umirovljenih svećenika Mostarske biskupije, Mostar, 1989.- 2004.
Galerija Vjeko Božo Jarak – Podkosa, Dubrava, 1989.-2009.
Župni ured Plehan, 1993.-2005.
Katolička crkva Gospe od Anđela u Zabilju, Bila, 2004.-2009.
Kapela sv. Klare u Svilaju, 2009.
Katolička crkva sv. Marka, Plehan, 1993. (u realizaciji)
Upravna zgrada Rijaseta Islamske zajednice BiH, Sarajevo, 2007. (u realizaciji)
Crkva sv. Franje Asiškog, Žeravac, 2004. (u realizaciji)
Među nerealiziranim projektima valja istaknuti: Izložbeni paviljon u Sarajevu, Katedralu u
Mostaru, Hotel Betlehem u Izraelu, Hotel Neumski vrtovi-Neum, džamiju u Stocu, Galeriju
Gama u Tuzli, Zabavno-rekreacijski centar Bijela tabija u Sarajevu, Turali-begov vakuf u
Tuzli, katoličku crkvu u Klepcima pokraj Čapljine, katoličku crkvu na Brankovcu-Guča Gora,
kapelu u Čapljini, kapelu u Žeravcu…
Autor je više samostalnih izložaba (retrospektivnih, izložaba sakralne arhitekture) i to u
Sarajevu, Mostaru, Osijeku, Beogradu, Tuzli, Zenici, Novom Sadu, Parizu, Splitu, Zagrebu,
Ljubljani, Slavonskom Brodu te više skupnih izložaba (Izazov, 20 arhitekata Jugoslavije –
Zagreb; Suvremena jugoslavenska arhitektura – New York, Jakarta; Bienale sakralne arhitekture: Arhitektura i sakralni prostor u suvremenosti – Venecija, Muenchen, Berlin, London;
Skice arhitekata – Piran).
86
Ponedjeljak, 31. svibnja 2010.
Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače
Velika dvorana
Balet Hrvatskog narodnog kazališta Split
Maurice Ravel/Carl Orff
Bolero/Carmina Burana
Bolero
Redateljica i koreografkinja: Valentina Turcu
Dramaturgija, kostimografija i scenografija: Valentina Turcu
Asistent koreografije: Sytze Jan Luske
Asistentica kostimografije: Vesna Novitović
Carmina Burana
Koreograf, dramaturg i redatelj: Youri Vamos
Oblikovanje svjetla: Klaus Garditz
Kostimografija i scenografija: Youri Vamos
Oblikovanje zvuka: Damir Punda
Asistenti koreografa: Joyce Cuoco, Uwe Schröter
Ravelov Fandango, kasnije nazvan Bolerom, nastao je 1928. godine, a Orffova Carmina
Burana niti desetak godina kasnije. Koliko god raznorodna, oba su djela od početka plijenila
neobičnošću, smjelošću, čak hazardnošću, kako svojih glazbenih zamisli, tako i vizija o njihovu scenskom postavljanju. Prekratka za konvencionalno samostalno pojavljivanje, gotovo
su idealna za cjelovečernje plesno združivanje.
A shvatimo li te dvije glazbeno-scenske zamisli još i kao prepletanje suprotnih načela: vode i
vatre, zemlje i zraka, ženskog i muškog, jina i janga - onda je dodatno zanimljiva i činjenica
da nam Ravelovo i Orffovo djelo dolaze preko dva komplementarna koreografska rukopisa.
Naime, Valentina Turcu, baletna solistica i koreografkinja Slovenskoga narodnog gledališča
Maribor, poziva nas da se u Ravelovu Boleru “prepustimo trenutku neponovljiva impulsa
strasti, nagonske i životne energije”, dok nas Youri Vamos, mađarski koreograf bogate europske karijere, sugestivnoj snazi Orffove glazbe, želi također približiti reduciranom scenografjom i “koreografjom koja, oslanjajući se na isključivo plesna sredstva, razvija iskričavu himnu
čiste ljubavi”.
87
Plešu:
Bolero
Žene: Albina Rahmatullina, Iryna Chaban, Yulia Pivotskaja, Kristina Luptakova, Jovana Mirosavljević, Sanja Kaliterna, Sonja Gaj, Matea Milas, Svjetlana Dimache
Muškarci: Artem Zhusov, Andrej Kremz, Aydar Valeev, Doron Perk, Lev
Šapošnikov, Remus Dimache, Romulus Dimache, Daniel Jagar
88
Plešu:
Carmina Burana
Solisti: Monica Dinoni, Artjom Žusov, Ajdar Valejev, Albina Rahmatullina,
Filip Veverka, Remus Dimache, Romulus Dimache
Ansambl: Sanja Neveščanin, Irina Čaban, Nonna Čičinina, Julija Pivotskaja, Yurie
Tanaka, Tea Jelić, Svjetlana Dimache, Blanka Galić, Matea Milas, Jelena Zekić, Sanja
Kaliterna, Nikol Marčić, Zvončica Gracin, Sonja Gaj, Kristina Luptakova, Jovana
Mirosavljević (Simona Caputo, Elena Nikolajeva, Jolanda Ercegović) Andrej Kremz,
Igor Gluškov, Lev Šapošnikov, Daniel Jagar, Nikša De Marchi, Dmitrij Rodikov, Mario
Buličić, Davor Čakarić (Doron Perk)
89
IN MEMORIAM: Vjekoslav Šutej (1951.-2009.) ZBOGOM, MAESTRO! Otišao je maestro Vjekoslav Šutej. Utihnula je glazba, dirigentski štapić ostao na pultu. Zaklopio je maestro svoje oči nakon iscrpljujuće borbe s bolešću koja je ovaj put bila jača. Na
samom početku prosinca, u susret najradosnijim blagdanima u godini.
Kada je Điđi bio u akciji, cijeli se svijet okretao – rekao je na komemoraciji za maestra
Miljenko Puljić, ravnatelj Zagrebačke filharmonije.
Šuteja je krasila velika energija, izniman odnos, nepresušna životna i kreativna snaga. Godine 2003.postao je šef dirigent Zagrebačke filharmonije, bio je neposredan, karizmatičan,
vjerovao u dobru glazbu koja može promijeniti ljude.
- Neosporna je njegova umjetnička ostavština, njegovo mjesto u Zagrebačkoj filharmoniji,
osobito ugled na međunarodnoj glazbenoj sceni. Po svemu tome, Šutej je bio najbolji veleposlanik i promicatelj hrvatske glazbe u svijetu - rekao je Puljić.
Nije čudna njegova ljubav prema glazbi i umjetnički dar. Cijelo je djetinjstvo proveo upravo u
glazbenom okružju, zahvaljujući roditeljima glazbenicima. Studirao je u klasi Igora Gjadrova
na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Poslijediplomski studij završio u Rimu. Uz to što je bio
šef dirigent Zagrebačke filharmonije, obnašao je i dužnost ravnatelja glazbenog programa
Dubrovačkih ljetnih igara, bio prvi dirigent i ravnatelj Opere HNK u Splitu. Međunarodnu
90
karijeru počeo je na Hollybush festivalu u New Jerseyu , čiji je bio umjetnički ravnatelj. U
Veneciji - glazbeni ravnatelj kazališta La Fenice. U Španjolskoj - član Kraljevske akademije
lijepih umjetnosti. Osnovao je Kraljevski simfonijski orkestar Seville. Od 1992. do 1997. –
obnaša dužnost umjetničkog ravnatelja Houston Grand Opere. Dobitnikom je Ordena Grada
Beča i Nagrade Grada Zagreba, počasni član Real Academia de Belles Artes i počasni građanin
Sevilje. Bio je redovni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Godine 1994. debitirao je
u Bečkoj državnoj operi gdje se istaknuo u više od stotinu izvedbi opera.
No, Maestro je na poseban način bio vezan za Mostar i hercegovačko sunce, kamen i ljepotu
Neretve i neba, što je često znao i spominjati. Cijelo je desetljeće, kao umjetnički ravnatelj,
pružao nesebičnu potporu Mostarskom proljeću.
Zanimljivo je bilo to njegovo prijateljstvo s ovdašnjim podnebljem i ljudima,jer je upravo u
gradu na Neretvi mladi Šutej, netom nakon primljene diplome, dirigirao Simfonijskim orkestrom Mostar, na svome prvom profesionalnim koncertu.
Prisjetio se maestro, još lani, u jednom intervjuu, i svoga prvog susreta s Danima Matice,
prijateljstva s Miljenkom Puljićem, odvjetnikom Josipom Muselimovićem.
- Putovao sam od Zagreba do Mostara sa Simfonijskim orkestrom RTV-a Zagreb, punih deset
sati, i, odmah po dolasku, otišli smo ravno u Katedralu…Izvodili smo Mozarta, njegovu g-mol
simfoniju… Lovro Pogorelić je svirao Beethovenov Treći klavirski koncert u c-molu, i užasno
sam se plašio kako će ljudi , nakon deset sati sjedenja u autobusu, umjetnički donijeti jedan tako težak program. No, bilo je jako lijepo! Oči slušatelja blistale su srećom! Dobro se
sjećam, sam sebi sam tada kazao: ovdje treba često dolaziti , ovdje ljudi vole i žele slušati
glazbu…Upravo nakon toga koncerta, prišao mi je predsjednik Matice hrvatske Mostar Josip Muselimović i zamolio me da budem umjetnički ravnatelj Matičine manifestacije. Onako
uzbuđenog i veselog, ta me ponuda razveselila, odmah sam ju prihvatio, ali pod jednim uvjetom: da mi ne smije za taj posao ništa platiti…
Tako je počelo....
U grad na Neretvi je 2002. doveo i svoga prijatelja dr. Ivu Prlendera i rekao:
- Ivo, ovdje moramo nešto uraditi!
Posljednji put ovdje je dirigirao u lipnju 2007., na zatvaranju Mostarskog proljeća.
Velebna pozornica na Španjolskom trgu, orkestar Zagrebačke filharmonije, solisti, zborovi.
I Maestro u još jednoj briljantnoj izvedbi, dirigira Orffovom Carminom Buranom. Bila je to
noć za pamćenje.
Dolazak u Mostar, ispričao je jednom prigodom, posebno ga je radovao u proljeće. Planirao je
doći još prošloga. Htio još jednom prošetati uz Neretvu, možda i zaigrati nogomet, nazdraviti
s prijateljima, čašom hercegovačkog vina .. MISIJANA BRKIĆ MILINKOVIĆ
91
Zahvaljujemo na potpori i suradnji:
Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Predsjedniku Republike Hrvatske dr.sc. Ivi Josipoviću, Federalnom
ministarstvu kulture i sporta i ministru gosp. Gavrilu Grahovcu, Ministarstvu civilnih poslova BiH i ministru
gosp. Sredoju Noviću, Ministarstvu kulture RH, Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija
RH, Veleposlanstvu RH u BiH, Generalnom konzulatu RH u Mostaru, Konzulatu Republike Turske u
Mostaru, Vladi Hercegovačko-neretvanske županije, Gradu Mostaru, Gradu Sarajevu i gradonačelniku
dr. Aliji Behmenu, Fondaciji za muzičke, scenske i likovne umjetnosti Sarajevo, Dubrovačkim ljetnim
igrama, Zadarskom kazališnom ljetu, Splitskom ljetu, Kotor Artu, Sarajevskim danima poezije, kao i
svim članovima Festivalskog vijeća Mostarskog proljeća i izvršnom producentu mr. Miljenku Puljiću,
ravnatelju Zagrebačke filharmonije.
Mostarsko proljeće 2010.
XII. Dani Matice hrvatske
(član Europske asocijacije festivala)
VODITELJICA ODNOSA S JAVNOŠĆU I UREDA MOSTARSKOG PROLJEĆA
Misijana Brkić Milinković, dipl. novinarka
[email protected]
VODITELJICA MARKETINGA I PROMIDŽBE
mr.sc. Žana Mrkonjić
[email protected]
VODITELJ TEHNIKE
Igor Kunštek
[email protected]
PRODUCENT KNJIŽEVNOG PROGRAMA FESTIVALA
Miro Petrović
[email protected]
ORGANIZATORICE
Vanja Prusina
[email protected]
Matea Pehar
[email protected]
Nina Dugandžić
KONTAKT:
Matica hrvatska Mostar, Kralja Zvonimira bb, 88 000 Mostar
00 387 36 325 895 (tel.)
00 387 36 323 501 (fax.)
www.maticahrvatska-mostar.ba
[email protected]

“Mostar je podijeljen grad, ali takvih podjela ima u - Media

PRIMAVERA NA SICILIJI

- Matica hrvatska Mostar

Peti dani BHAAAS, sestrinski simpozij iz zdravstvene njege, Mostar

Nove mogućnosti u liječenju traume zdrave i biološki oslabljene

(.pdf). - Pučko otvoreno učilište Augustin Vivoda Buzet

ZABAVNE: ZABAVNE:

HP Glasnik - Hrvatska pošta Mostar

izvođač: pjesma: TAJČI HAJDE DA LUDUJEMO MOJ