.
1
SADRŽAJ :
1. UVOD............................................................................................................................................... 3
1.1. GRADITELJSTVO, PODJELA I ZADAĆA ............................................................................ 3
1.2 VRSTE RADOVA U GRAĐENJU I DIJELOVI ZGRADA ................................................. 4
2. PRIPREMNI I ZEMLJANI RADOVI …. ................................................................................. 5
2.1. PRIPREMNI RADOVI PRIJE GRADNJE ............................................................................... 5
2.2 NANOSNA SKELA ................................................................................................................. 6
2.3. VRSTE ZEMLJANIH RADOVA I ........................................................................................... 7
OSIGURANJE ISKOPA OD URUŠAVANJA I UTJECAJA PODZEMNE VODE ...................... 7
3.TEMELJI......................................................................................................................................... 11
3.1. NOSIVOSTI TLA I VRSTE TEMELJA............................................................................ 11
3.2.VERTIKALNA I HORIZONTALNA HIDROIZOLACIJA PODRUMA............................. 13
4. ZIDOVI
. .............................................................................................. 15
4.1. PODJELA ZIDOVA ( STIJENA ) ......................................................................................... 15
4.2. KONSTRUKTIVNI SUSTAVI .............................................................................................. 16
4.3. STABILNOST KONSTRUKTIVNOG SISTEMA............................................................... 16
4.4. STABILNOST ZIDANIH KONSTRUKCIJA ...................................................................... 17
4.5. ZIDOVI OD OPEKE .............................................................................................................. 18
4.6. ZIDOVI OD MODULARNIH POROTHERM BLOKOVA .................................................. 20
4.7. ZIDOVI OD BETONSKIH I LAKOBETONSKIH BLOKOVA............................................ 22
4.8. ZIDOVI OD BETONA I ARMIRANOG BETONA .............................................................. 23
4.9. OPLATE .................................................................................................................................. 25
4.10. VIŠESLOJNI ZIDOVI........................................................................................................... 28
4.11. PREGRADNI ZIDOVI ILI STIJENE ................................................................................... 30
4.12. ZIDNE OBLOGE .................................................................................................................. 33
5. OTVORI U ZIDOVIMA ................................................................................................................ 40
5.1. PROZORI ................................................................................................................................ 40
5.2. VRATA.................................................................................................................................... 43
5.3. NADVOJI IZNAD OTVORA ................................................................................................. 44
5.4. DIMNJACI I VENTILACIONI KANALI ........................................................................... 47
6. MEĐUKATNE KONSTRUKCIJE
. ........................................................................... 53
6.1. ARMIRANO BETONSKI STROPOVI ................................................................................. 53
6.2. STROPOVI SA GREDICAMA OD ARMIRANE ŠUPLJE OPEKE..................................... 59
6.3. DRVENI STROPOVI.............................................................................................................. 62
7. STUBIŠTA
. ............................................................................................ 67
7.1. ARMIRANO BETONSKA STUBIŠTA ................................................................................ 69
7.2. ČELIČNA STUBIŠTA ........................................................................................................... 72
7.3. DRVENA STUBIŠTA............................................................................................................ 73
8. KROVOVI
.............................................................................................. 76
8.1. RAVNI KROVOVI ................................................................................................................. 76
8.2. DRVENA KROVIŠTA........................................................................................................... 79
8.3. KROVNI POKROVI ............................................................................................................... 83
8.4. LIMARSKI RADOVI.............................................................................................................. 91
.
2
1. UVOD
1.1. GRADITELJSTVO, PODJELA I ZADAĆA
GRADITELJSTVO je u najširem smislu umijeće građenja radi stvaranja organiziranih
prostora za ljudsko obitavanje ili za različite druge svrhe i potrebe.
GRAĐEVINARSTVO je privredna grana koja se bavi projektiranjem i izvođenjem
građevinskih objekata te ispitivanjem zemljišta i i materijala u građevinske svrhe; u širem
smislu obuhvaća još i industriju građevinskih strojeva, građevnog materijala i opreme.
Proizvodne organizacije u u građevinarstvu čine projektni biro i zavodi, građevninska
poduzeća za visokogradnju, građevinska poduzeća za niskogradnju, poduzeća za montažu
i poduzeća za završne građevinske radove. Naučno istraživačkim radom bave se
građevinski instituti.
GRAĐENJE je izvođenje radova (pripremnih radova, zemljanih radova, radova na izradi
građevinskih konstrukcija, građevinsko-instalaterskih radova, građevinsko-završnih radova,
radova na ugradnji građevnih proizvoda, ugradnji postrojenja ili opreme, te drugih radova)
radi podizanja nove građevine, rekonstrukcije, adaptacije i održavanja uporabljive
građevine ili radi promjene stanja u prostoru
GRAĐEVINSKA TEHNIKA je najstarija značajnija grana tehnike koja se bavi poslovima
potrebnim za građenje svih vrsta zgrada, cesta, mostova, tunela, vodovoda, uređenjem
okoliša, iskorištavanjem vodnih snaga i sl.
Prema vrsti i karakteru poslova razlikujemo dva smjera građevinske tehnike i grupe
objekata.
Glede visine izgradnje, objekte možemo podijeliti na :
1.
objekte niskogradnje - objekti pri tlu ili neposredno iznad tla (prometnice,
hidrograđevine, ispitivanja zemljišta i materijala u građevinske svrhe)
2.
objekti visokogradnje – objekti koji se grade iznad tla (stambene zgrade, škole,
bolnice, sportske građevine, sakralne građevine, silosi, industrijske hale i slično)
Prema vrsti, građevinske objekte dijelimo na :
1. .konstruktivne objekte – objekti jednostavne, složene i naročito složene statičke
konstrukcije (svi objekti visokogradnje i pojedini niskogradnje kao mostovi i vijadukti)
2. hidrotehnički ili vodograđevni objekti - objekti niskogradnje vezani za zahvate sa vodom
(hidrocentrale, navodnjavanja, luke, plovni putevi, vodovodi, kanalizacije i drugi objekti)
3. saobraćajni objekti – svi objekti koji služe saobraćaju (ceste, željeznice, mostovi, tuneli,
aerodromi, kolodvori i drugi)
Prema vrsti materijala od kojih su izvedeni, objekte možemo podijeliti na:
1.
zidani objekti od opeke i kamena
2.
betonski i armirano betonski objekti
3.
objekti od drvenih konstrukcija
4.
objekti od čeličnih konstrukcija
5.
objekti od kombiniranih i drugih materijala
Glede načina izvedbe, objekte možemo podijeliti na :
1.
monolitne objekte – konstrukcija i pojedini dijelovi se izvode na licu mjesta, na
gradilištu
2.
polumontažni objekti – objekti kojima se pojedine konstrukcije ili njihovi dijelovi
izvode monolitno a dio se montiraju već gotovi elementi prethodno zgotovljeni.
.
3
3.
montažni objekti – objekti koji se u potpunosti izvode gotovim montažnim
elementima koji se izrađuju u specijaliziranim pogonima
1.2 VRSTE RADOVA U GRAĐENJU I DIJELOVI ZGRADA
Zgrade su glavni i najbrojniji objekti visokogradnje zato tu vrstu građevinske tehnike često
nazivamo i zgradarstvo, ali ima i takvih objekata koji to nisu npr. spomenici, tribine, tornjevi
i obični objekti kojima prostorije nisu bitne karakteristike kao što su to u zgradama. Takvi
se objekti razlikuju od zgrada uglavnom svojom namjenom i oblikom, ali im je većina
elemenata istovjetna ili slična kao u zgradama.
Radove na zgradama dijelimo u tri osnovne grupe i to :
1.
građevinski radovi: zemljani, betonski, armirački, tesarski, zidarski (izvedba
netipičnog podnožja - temelja, podruma a ponekad i prizemlja i izvedba nadgradnje osnovna konstrukcija gornjih tipičnih katova)
2.
obrtnički radovi: stolarski, bravarski, ličilački, parketarski,… (pregrađivanja i zaštite
od vanjskih utjecaja, izvedba konstrukcija za zatvaranje građevinskih otvora, finalna obrada
površina sa podlogama, izvedba instalacija)
3.
pripremno završni radovi (radovi na gradilištu koje prethodno treba izvesti kako bi se
stvorili uvjeti za normalno odvijanje i izvedbu svih radova na zgradi i oni radovi nakon
završetka izvedbe kako bi se očistilo gradilište, isplanirao teren i uredio okoliš) –
organizacija građenja.
Ovo su samo glavna područja koja se dalje dijele prema zanatskim kvalifikacijama
izvođača, na razne radove koji se troškovnički iskazuju kao zasebna poglavlja odnosno
grupe stavaka (pojedinačnih radova).
Odnos građevinskih i obrtničkih radova kod zgradarstva je izjednačen dok je u
niskogradnji učešće obrtničkih radova vrlo malo a ponekad je u potpunosti i izostavljeno.
Modularna koordinacija je nastala iz potrebe da se niz elemenata u graditeljstvu
dimenzionalno međusobno uskladi. Primjenom modularne koordinacije - omogućeno je
uvođenje industrijskog načina građenja, moguća je serijska proizvodnja, što ubrzava i
pojeftinjuje gradnju.
Modularna koordinacija je sustav mjera baziran na dogovorenom modulu i njegovim
željenim multiplikacijama a uvodi se sa ciljem otvaranja mogućnosti kombiniranja odnosno
uklapanja pojedinih građevinskih elemenata prilikom gradnje i opremanja zgrade.
Modul je osnovna mjera modularne koordinacije odnosno zajednički višekratnik svim
primijenjenim dimenzijama u sustavu.
Kod nas i u većini drugih zemalja modul iznosi 60 cm (M) a njegov osnovni dio, mali
modul je 10 cm (m).
Osnovni elementi visokogradnje su unutarnji prostor, koji služi određenoj namjeni, i
vanjsko tijelo (plašt), koji svojom komponentom ostvaruje i zaštićuje unutarnji prostor,
Kompozicijsko - oblikovnom komponentom ti se elementi usklađuju u pojedine dijelove
građevine i zatim povezuju u harmoničnu cjelinu .
Najvažniji su oni dijelovi zgrade koji preuzimaju, nose i na temeljno tlo prenose
pojedinačna opterećenja i cjelokupno opterećenje. To su konstruktivni ili nosivi elementi
koji se iz praktičnih ili estetskih razloga nadopunjavaju drugim, nenosivim elementima
(pregrade, žbuke, obloge, podovi, pokrovi itd.)
.
4
Najvažnije opterećenje koje jedna konstrukcija mora prenijeti jest statičko opterećenje
na osnovu kojeg se dimenzioniraju konstrukcije i smatramo ga nepromjenjivim ili malo
promjenjivim. U statičko opterećenje spadaju :
1.
stalno opterećenje – težina konstrukcije
2.
korisna opterećenja – sva pokretna opterećenja (ljudi, oprema, strojevi i sl.), kiša,
snijeg, led, pritisak vode, vjetar, promjene temperature, slijeganje tla
Opterećenja koja također djeluju na građevinu na način da brzo mijenjaju smjer, jačinu i
javljaju se iznenada nazivamo dinamička opterećenja (jaki udar vjetra, potres i sl.)
Bez obzira da li opterećenja djeluju stalno, privremeno ili kratko, deformacija konstrukcije
mora nestati nakon prestanka djelovanja opterećenja
2. PRIPREMNI I ZEMLJANI RADOVI
….
.
2.1. PRIPREMNI RADOVI PRIJE GRADNJE
Jedna od prvih aktivnosti na terenu na kojem će se izgraditi objekt, a koje se vrše prije
formiranja gradilišta je ispitivanje tla. Dvije su nam vrste podataka važne za temeljno tlo:
1.
mehaničke karakteristike tla i uslojenost (dubina pojave slojeva i podzemne vode)
2.
geostatičke analize iz kojih doznajemo podatke o nosivosti i slijeganju tla
.
5
Do ovih podataka se dolazi ispitivanjem tla, koje može biti :
1.
optičko – za jednostavne, privremene ili lagane objekte (orijentacijski
podaci)
2.
egzaktno – vađenje uzoraka tla pomoću sondi uz laboratorijsko
ispitivanje. Sonde mogu biti raznih profila od nekoliko centimetara do bunarskih presjeka a
upuštaju se u tlo ručno ili strojno. Sondiranjem se utvrđuje pojava podzemne vode i pojava
različitih slojeva.
Geomehanički elaborat sadrži: dubinu i nosivost pojedinih slojeva uz naznaku
temeljnog sloja podatke o pojavi podzemne vode, procjenu rizika od eventualnog klizanja
terena, slijeganja terena i drugo.
.
Neposredno prije početka građenja obavljaju se i drugi pripremni radovi: formiranje
gradilišta, lociranje (iskolčenje) objekta, izvedba privremenih objekata i komunikacija,
opskrba energijom, vodom i materijalima, organizacija strukovnih pogona i sl. Svi ovi
radovi uklanjaju se nakon završetka izgradnje.
Formiranje gradilišta je skup tehničko – pravnih aktivnosti sa kojima se započinje
izvedba objekta. Slijed radnji je slijedeći:
1. « uvođenje u posjed « ( investitor predaje izvođaču teren slobodan od imovinsko –
pravnih problema )
2. ograđivanje gradilišta
3. uspostava čuvarske službe
4. uvođenje električnih instalacija i instalacija odvoda i dovoda vode
5. pokretanje strojeva za spravljanje betona i dizalica
6. započinjanje izvedbe privremenih objekata
2.2. NANOSNA SKELA
Da bi se mogli locirati privremeni objekti i komunikacija na gradilištu potrebno je utvrditi
točnu poziciju na terenu objekta koji se gradi. Stručna geodetska služba iskolčuje objekt tj.
obilježava tlocrt objekta na terenu putem njegovih karakterističnih točaka koje se
označavaju kolčićima.
Istovremeno se neka fiksna točka na gradilištu obilježava kao apsolutna (nadmorska)
visina.
Na taj je način objekt tlocrtno i visinski potpuno određen.
Da bi se pozicija tih kolčića sačuvala prilikom iskopa građevinske jame izvode se uglovni
križevi nanosne skele.
Nanosna skela se podiže na svakom uglu objekta.
Nanosna skela se sastoji do tri kolca sa dvije
horizontalne daske na kojima se pomoću zareza
obilježava rub temeljne stope, vanjsko i unutarnje
lice zida širokog otkopa. Od zareza na skeli sa
jednog ugla (preko križića točno iznad kolčića), do
odgovarajućeg zareza na skeli na suprotnom uglu,
zategne se žica i obilježava položaj čavlom na
horizontalnoj dasci, pa se tako dobiju pravci rubova
iskopa. Sa zategnute žice viskom se na teren može
spustiti bilo koja točka.
.
6
Shematski prikaz nanosne skele
Nanosna skela se sastoji od stupovi dim.12 x 12 cm, međusobno povezanih sa fosnama
dim. 4,8 x 16 cm. Horizontalne fosne moraju biti idealno vodoravne, na platice ( „ fosne“ )
se prikucavaju čavli čija je osnovna zadaća da se ispravno odrede širina temelja i zida.
Kasnije nakon iskopa, nanosna skela se izvodi oko cijelog (budućeg) objekta, a
odmjeravanje odnosno prenošenje mjera iz nacrta na teren vrši se od tih krajnjih oznaka
(čavala) koje obilježavaju uglove zgrade.
Nanosna skela za obilježavanje unutarnjih temelja i unutarnjih nosivih zidova prizemlja
izrađuje se od 2 stupa i 1 fosne prema čelima tih temelja i zidova .
Visina skele iznosi 70 – 80 cm, odnosno oko 20 – 30 cm iznad stropne konstrukcije
podruma ili podloge poda prizemlja nepodrumljene zgrade, ako ta visina ne prelazi
1,60 m. Stupovi nanosne skele usađuju se 1 – 2 m odmaknuto od obilježenih kontura
zgrade.
2.3. VRSTE ZEMLJANIH RADOVA I OSIGURANJE ISKOPA OD
URUŠAVANJA I UTJECAJA PODZEMNE VODE
Na objektima niskogradnje zemljani radovi su vrlo opsežni. Na objektima visokogradnje
zemljane radove možemo uglavnom podijeliti na otkope, iskope i nasipe.
Izvršenje pojedinih vrsta zemljanih radova razlikuje se prema vrsti zemljanog materijala
(različita vrsta materijala zahtijeva različite vrste alata i strojeva za izvršenje radova).
Klasifikaciju tla vršimo na dva načina: prema građevinskim normama i prema potrebama
za temeljenje.
Kategorije zemljišta s obzirom na zemljane radove i građevinske norme su:
.
7
A kategorija-ubrajaju se čvrsti materijali u kojima je potrebno miniranje cijelog iskopa. Ovoj
skupini pripadaju sve vrste čvrstih i zdravih stijena/ eruptivne, metamorfne i sedimentne/
uključujući i moguće tanje slojeve rastresitog materijala kao i tla sa više od 50 % kamena
samaca većih od 0,5 m3 za čiji je iskop potrebno miniranje.
B kategorija-ubrajaju se polučvrsta kamena tla gdje je potrebno djelomično miniranje, a
ostali dio iskopa obavlja se izravnim strojnim radom. Toj skupini pripadaju homogani lapor,
flišni materijali,trošni pješčenjaci, mješavina lapora i pješčenjaka, većina dolomita, sve vrste
škriljaca, zdrobljeni vapnenci, raspadnute stijene na površini, neki konglomerati i slični
materijali.
C kategorija-ubrajaju se svi materijali koje nije potrebno minirati nego se mogu kopati
izravno, upotrebom buldožera, bagera ili skrejpera. Ovoj kategoriji pripadaju:
•
sitnozrna /vezana/ koherentna tla – gline, prašinaste gline /ilovače/, prašine,
pjeskovite prašine i les,
•
krupnozrna nevezana /nekoherentna/ tla kao što su pijesak, šljunak odnosno
njihove mješavine, prirodne kamene drobine isl.
•
mješovita tla – koja su mješavina krupnozrnih nevezanih i sitnozrnih nevezanih
materijala.
Kategorizacija prema potrebama za temeljenje dijeli se na :
1.
prirodna tla - podijeljena u pet kategorija (stijene, nevezani materijali, vezani
materijali, muljevi i treset)
2.
nasuta tla – homogena (zbijena) i nehomogena (nezbijena)
shematski prikaz otkopa, iskopa i nasipa
1.
2.
Razlikujemo dvije vrste iskopa:
široki iskop (uglavnom za podrumske prostore ili ceste)
uski iskop (uglavnom za temelje zidova i kanale)
Radovi za otkope i iskope su: kopanje, kidanje, miniranje
Radovi za nasipe su: nabijanje, planiranje, valjanje
transportiranje zemljanog
..
materijala.
ZAŠTITA STRANICA ISKOPA od urušavanja postiže se :
1. skošenjem stranica pod kutom prirodnog pokosa
2. preuzimanjem tlaka zemlje posebnim pomoćnim konstrukcijama
ŠIROKI ISKOPI vrše se širi od konture zgrade za 1 - 1,5 m tako da se omogući normalan rad i sa vanjske strane - za podrumski dio.Osiguranje ovakvih iskopa vrši se
podupiranjem ili sidrenjem. Dovršeni i uređeni iskop u širokom naziva se i građevinska
jama.
.
8
Kod iskopa dubljih od 2 m izrađuju se bočne stijene u nagibu, a ako za njih nema mjesta
onda se u zemljištima II i III kategorije, do dubine od 2 m mogu ostavljati strmiji nagibi koje
treba osigurati oplatom koju drže stupovi, a oni su poduprijeti kosnicima. Da se u
građevinskoj jami ne bi zadržavala oborinska voda potrebno je na pogodnom mjestu
iskopati sabirnu jamu i postaviti pumpu za crpljenje vode iz jame.
poprečni presjek
pogled
prikaz podupiranja kod širokog iskopa
USKI ISKOPI potrebni su za trakaste temelje zgrada. Osiguranje ovakvih iskopa vrši
se razupiranjem. Kod iskopa posebnu pažnju treba obratiti na mjesta gdje se uski iskopi
(rovovi) sučeljavaju, jer je neophodno osiguranje u oba dva smjera. Okomite stijene iskopa
za temelje dubine 1,5 do 2,0 m razupiru se u gornjoj trećini dubine. Zaštita stranica kod
većih dubina kombinira se sa platformama za izbacivanje zemlje. Što je dubina iskopa
veća, to je i osiguranje veće.
poprečni presjek kroz iskop
uzdužni presjek kroz iskop
prikaz razupiranja
tlocrt ugla
tlocrt sučelja dva rova
prikaz osiguranja uglova uskog iskopa
.
9
ZAŠTITA ISKOPA GRAĐEVINSKIH JAMA POKOSIMA. Otkapanjem ili miniranjem
kosog zemljišta nastaju na nekim njegovim stranama veće ili manje visinske razlike između
tla u otkopu i prirodnog tla izvan otkopa. Eventualno urušavanje zemljišta ispod prirodnog
tla treba spriječiti izgradnjom potpornog zida (zidarski radovi) ili izradom usjeka u takvom
nagibu u kojem neće doći do urušavanja (zemljani radovi).
Prema našim propisima dozvoljeni su ovi najstrmiji nagibi :
Nagibi pokosa za zemljište C kategorije za iskope dubine preko 3 m je do 1:1.5 (350) ,a
za dubinu ispod 3 m nagib je do 1:1 (450)
Za zemljište B kategorije nagib je do 1:0,5 (630), a za zemljište A kategorije do 1:0,75
(760).
Prema vrsti tla kosine se mogu humusirati, zasijati ili zasaditi, čime im se površina
zaštićuje, učvršćuje i uljepšava.
Da bi se mogli vršiti zemljani radovi, a kasnije i drugi građevinski, potrebno je sniziti razinu
podzemne vode (P.V.) do ispod dna građevinske jame. To se postiže pumpanjem vode i
sprečavanjem dotoka na nekoliko načina:
1.
Ukoliko se radi o manjem dotoku P.V. se može crpsti ili direktno iz građevinske
jame (putem okna sa nižim dnom ) ili iz okolo građevne jame iskopanih bunara u koje se
onda slijeva P.V. zbog razlike razina – podzemna voda se u tlu ponaša po zakonu o
spojenim posudama ali sa stanovitom retardacijom zbog otpora tla.
2.
Posebni uređaji sa kojima se istovremeno crpi voda i postavlja prepreka daljnjem
dotoku P.V. u građevnu jamu nazivaju se vakum pumpe sa iglofiltrima.
Sastoje se od: - čelične cijevi (prosječne
duljine 8 m)
- usisnog dijela od finog
filtra sa šiljkom za zabijanje.
Preko fleksibilnog priključka spojen je na
sabirnu cijev iz koje se pumpa voda ( cijeli sustav je u podtlaku ). Na mjestu zabijanja i crpljenja snižava se razina P.V.
Postavom redova iglofiltera sa svih strana
građevne jame snižava se razina P.V. do
ispod dna iskopa.
3.
Pregrade u terenu (izvode se) od čeličnih talpi, ab konstrukcijama, smrzavanjem
tla i geotekstilima. Pregrade u terenu znatno usporavaju ali ne sprečavaju protok vode tako
da je potrebno osim početnog i povremeno ili stalno pumpanje tijekom rada. Pregrade u
terenu se proračunavaju slično potpornim konstrukcijama (oplatama) kod iskopa, ovisno o
tlaku zemlje i vode i statičkoj shemi .
.
10
3.TEMELJI
3.1. NOSIVOSTI TLA I VRSTE TEMELJA
Temeljenje je faza koja tehnološki slijedi nakon pripremnih i zemljanih radova.
TEMELJI su najniži konstruktivni dio zgrade u neposrednom kontaktu sa tlom, a
preuzimaju cjelokupno opterećenje zgrade i prenose ga na temeljno tlo.
Temelji se dimenzioniraju prema dopuštenoj nosivosti temeljnog tla (u smislu kontaktne
površine). Podatke potrebne za temeljenje(nosivost i dubinu temeljnog sloja) nalazimo u
Geomehaničkom elaboratu.
Nosivost tla može biti na pritisak i na trenje mijenja se odnosno raste sa dubinom
temeljenja, zbog veće zbijenosti i kompaktnosti terena.
Obzirom na različite kvalitete (nosivost) temeljnog tla i na različite dubine nosivog sloja
(ponekad nosivog sloja ni nema na iskoristivoj dubini) i vrlo različita geometrijsko –
konstrukcijska rješenja, postoje različiti načini temeljenja:
1. PLITKO TEMELJENJE
- obavlja se na praktično površini terena uz minimalno
ukopavanje (min dubina 80 cm) jer je nosivo tlo vrlo plitko u odnosu na površinu terena , a
na nivou temelja nema podzemne vode i izbjegava se smrzavanje nosivog sloja.
Konstrukcija mora biti takva da su opterećenja prihvatljiva..su opterećenja prihvatljiva
tlocrti
presjeci
shematski prikazi vrsta plitkih temelja
Vrste plitkih temelja :
1. TRAKASTI TEMELJ – duljina i je daleko veća id širine i dubine pa ih možemo nazvati
i kontinuirani. To su temelji zidova raznih vrsta i namjena
2. TEMELJ SAMAC – preuzimaju i prenose na tlo opterećenja konstrukcija koje su
opterećene koncentriranim opterećenjem kao što su stupovi
3. TEMELJNI NOSAČ – nekoliko temelja samaca spojenih u jednu linearnu cjelinu
4. TEMELJNA PLOČA – izvode se ispod čitave površine zgrade u slučajevima kada se
očekuju različita slijeganja tla, kada bi opterećenja trakastih temelja ili samaca zbog svog
smještaja doveli do deformacija tla, kada su pojedini dijelovi konstrukcije više opterećeni.
Često se izvode u kombinaciji s dubokim temeljima ako je nosivo tlo na većim dubinama
5. TEMELJNI ROŠTILJ – nekoliko temeljnih nosača međusobno okomitih i spojenih u
cjelinu
.
11
2. DUBOKO TEMELJENJE - temeljenje na većoj dubini uslijed velikih opterećenja
elemenata (silosi, stupovi, mostova,… ), ako tlo nije dovoljno nosivo, kada se u tlu nalazi
podzemna voda u području izvedbe temelja ili se gradi u vodi. Dubina do koje se temelji
iznosi u nekim slučajevima do 70 m pa čak i više.
1. ZAMJENA TEMELJNOG TLA ISPOD TEMELJA izvode se u slučaju kada je nosivo tlo
dublje od projektirane dubine i kada se u tlu ne nalazi podzemna voda. Iskop za temelje se
produbljuje u širini temelja do nosivog tla a produbljeni dio iskopa se ispunjava mršavim
betonom ili dobro nabijenim šljunkom
Shema temeljnih stupova
2. PILOTI rade se od armiranog betona ili čelika. Zabijaju se ili izvode do dubine
nosivog čvrstog tla i na taj način prenose opterećenja. Ako je nosivo tlo preduboko nose
na trenje
3. BUNARI su konstrukcije sa kojima se vrlo velike sile prenose na duboke temeljne
slojeve. Okruglog su tlocrtnog oblika,
promjera i do nekoliko metara
.
12
4. KESONI koriste se najčešće u vodi, a na svom
donjem dijelu imaju radnu komoru pod
tlakom zraka kojim se istiskuje voda do
razine noža i omogućuje potkopavanje
3.2.VERTIKALNA I HORIZONTALNA HIDROIZOLACIJA PODRUMA
Zemljište ili tlo vlaži oborinska ili podzemna voda bilo direktno ili uslijed visokog vodostaja
pod- zemne vode Ili indirektno upijanjem i širenjem uslijed kapilariteta.
Temelji su najizloženiji vlazi pa se izvode od materijala kojem vlaga ne šteti. Stoga
se te- melji, osim u iznimnim slučajevima, uopće ne zaštićuju od vlage, ali se moraju
zaštititi konstruk- cije iznad i pokraj temelja.
Za zaštitu ili izolaciju konstrukcija i uređaja protiv vlage, najviše se primjenjuju vrući
premazi bitumena, asfalta i katrana u kombinacijama s hladnim emulzijama i izolacionim
trakama. Izrađuju se i trake sa ugrađenim bakrenim ili aluminijskim limovima
HORIZONTALNA HIDROIZOLACIJA se izvodi povrh horizontalnih površina temelja i
povrh podnih podloga izloženih vlazi, kako bi se spriječilo vertikalno širenje vlage iz tih
konstrukcija u konstrukcije iznad njih tj. zidove i podove.
Horizontalna hidroizolacija ispod zidova se stavlja odmah nakon betoniranja temelja ili
podnožnih zidova ukoliko zgrada nema podrum. Izolacija ispod podova izvodi se kada više
nema slijeganja zgrade.
Detalj spoja poda prizemlja
i temelja
.
13
Horizontalna hidroizolacija treba biti iznad nivoa okolnog terena podignuta 20-30 cm
VERTIKALNA HIDROIZOLACIJA se izvodi s vanjske strane podrumskog zida na onom
dijelu koliko je zid u zemlji. Vertikalnu HI imaju samo zgrade sa podrumom ili suterenom.
Postavlja se na prethodno izravnatu podlogu zida. Iz va na je moramo zaštititi od
mehaničkih oštećenja čepićastom folijom, termoizolacijom, geotekstilima, zidom.
Spoj s vertikalnom izolacijom se vrši preklapanjem odozgo, kao i kod svih sastava
vertikalne izolacije. Za izradu vertikalne izolacije potrebno je izvršiti širi otkop oko zgrade,
obično pod nagibom, tako da je u donjem dijelu širina prostora oko 40 cm. Preklopi ljepenki
moraju biti najmanje10 cm i također lijepljeni vrućim bitumenom.
Detalj poda i podrumskog zida
IZOLACIJA KOD VISOKE PODZEMNE VODE izvodi se kad bi planirani pod podruma bio
ispod razine podzemne vode. Obzirom da uzgon vode ( hidrostatički tlak ) iznosi
1 000 kg na m2 poda podruma, potrebno je izvesti takve konstrukcije koje će izdržati toliki
pritisak.Danas obično rješavamo takav problem izvedbom AB temeljne ploče i to na dva
načina :
a ) ploča se izvodi ispod čitavog podruma i istovremeno služi kao temelj zgrade, pa se
preko nje zidaju i betoniraju zidovi.
b) ploča se izvodi naknadno, kad je slijeganje zgrade već gotovo
DRENAŽE služe za odvodnju podzemne vode. To su podzemni kanali, rovovi se
ispunjavaju materijalom koji propušta vodu a na dno kanala se polažu betonske ili
plastične drenažne (perforirane) cijevi s padom od 2 % koje odvode podzemnu vodu .
Cijev se zatrpava pijeskom i šljunkom, a veličina zrna ispune ovisi o veličini zrna sloja tla iz
kojeg se sakuplja
podzemna voda. Ako bi ispuna drenaže imala krupnija
zrna od okolnog tla, došlo bi do ispiranja tla i slijeganja terena. Visina ispune drenaže
pijeskom i šljunkom ovisi o visini vodonosnog sloja iz kojeg crpimo vodu u drenažu.
.
14
detalj zaštite podrumskog zida i poda
kod visoke podzemne vode
4. ZIDOVI
.
4.1. PODJELA ZIDOVA ( STIJENA )
Zidovi (stijene) su vertikalni elementi zgrade koji potpuno ili djelomično
ograđuju ili pregrađuju prostor.
U odnosu na preuzimanje opterećenja zidove dijelimo na :
1) nosive :
- konstruktivne (preuzimaju vertikalna opterećenja)
- vezne ili ukručujuće (preuzimaju kosa i horizontalna opterećenja)
2) nenosive: pregrađuju ili zatvaraju prostor (preuzimaju samo opterećenje vlastite
težine)
……….
. ..
..
U odnosu na položaj u zgradi zidove dijelimo na :
1 ) vanjske : zaštita od vanjskih utjecaja (toplina, hladnoća, kiša, vjetar, buka, požar)
2 ) unutarnje : zaštita od unutarnje buke, širenja vatre, hladnoće, topline i sl.
U odnosu na materijal izvedbe zidove dijelimo na :
.
15
1)
2)
3)
4)
5)
zidovi od opeke NF i blok opeke (od paljene gline, vapnenosilikatne)
zidovi od betona (monolitni i od elemenata izrađenih od plino i pjeno betona)
zidovi od kamena
zidovi od drvenih elemenata
zidovi od metalnih elemenata
U odnosu na način izvedbe zidove dijelimo na :
1 ) zidane stijene (zidane od manjih elemenata povezanih mortom)
2 ) homogene stijene (monolitne)
3 ) montažne stijene (prije pripravljeni elementi koji se na gradilištu samo međusobno
spajaju)
U odnosu na vlastitu težinu zidove dijelimo na :
1 ) masivne ili teške (od opeke, kamena, betona i armiranog betona)
2 ) lake (od laganih materijala kao drvo, metal, gipskarton, plastika, staklo sastavljane
u cjelinu vijcima ili od elemenata lakih betona)
4.2. KONSTRUKTIVNI SUSTAVI
Konstruktivni sustavi su načini raspoređivanja konstruktivnih elemenata kojima se postiže
preuzimanje i prijenos opterećenja te stabilitet .
U odnosu na način prijenosa opterećenja razlikujemo slijedeće konstruktivne sisteme:
1 ) sistem punih nosivih stijena (sistem stijena preuzima opterećenje stropnih
konstrukcija i pokretnog tereta te cjelokupno opterećenje prenosi putem temeljnih traka na
temeljno tlo.
Najčešći materijal izvedbe : opeka i armirani beton.
a ) uzdužne nosive stijene – stijene su usporedne sa dužom , ..
stranicom rasponi se kreću od 3,5 do 6 m
b ) poprečne nosive stijene – stijene su okomite na dužu stranicu raspona
do 6 m..
.
c ) kombinirani sistem nosivih stijena je istovremena primjena uzdužnih i.
..
.
poprečnih sistema punih nosivih stijena
2 ) skeletni ( okvirni ) sistem
(sistem pravilno raspoređenih vertikalnih stupova i
horizontalnih greda grede preuzimaju opterećenja stropova i pokretnog tereta i prenose ih
na stupove koji ih dalje prenose na temeljne stope i temeljno tlo. Najčešći materijal
izvedbe: armirani beton, čelik)
- linijski sistem okvira i lukova sve vanjske i unutarnje stijene imaju nenosivu.ulogu. ..
…..
3 ) prostorni ili trodimenzionalni sistem - (djeluje kao jedna konstruktivna cjelina,
odlikuje se velikom čvrstoćom u odnosu na svoju težinu. Najčešći materijal izvedbe je
armirani beton a kod rešetki češće čelik)
4.3. STABILNOST KONSTRUKTIVNOG SISTEMA
Konstruktivni sistemi preuzimaju vertikalna opterećenja (nepokretna i pokretna) i
horizontalna (udarci i vjetar) i prenose ih na temeljne konstrukcije. Uslijed ovih opterećenja
dolazi do deformacija građevinskih elemenata. Ako su ove deformacije veće od dopuštenih,
.
16
može doći do gubljenja ravnoteže (prevrtanja), loma i savijanja. Zbog toga je potrebno
konstruktivne elemente ukrutiti ili im smanjiti vitkost.
Kod sistema punih nosivih stijena prostorna se krutost postiže izvođenjem stijena
ukrute( vezne stijene ili vezni zidovi ) koje se postavljaju okomito na nosive stijene a
imaju ulogu preuzi- manja horizontalnih i kosih sila. Međurazmak zidova ukrute ovisi o
krutosti nosivih stijena.
Kod skeletnog konstruktivnog sistema prostornu krutost postižemo stijenama ukrute od
armiranog
betona ili dijagonalnim čeličnim štapovima. Često se javlja i centralno
smještena kruta jezgra (sadrži stubišta, dizala i sl. ) izvedeno od punih AB stijena
4.4. STABILNOST ZIDANIH KONSTRUKCIJA
Nosive stijene od zidanih elemenata (zidovi) znatno su osjetljivije na preuzimanje
vertikalnih i horizontalnih opterećenja od monolitnih zidova.
Stabilitet zidanih zidova postiže se: - izvedbom zidova ukrute
- izvedbom armirano betonskih serklaža
- krutim stropnim (međukatnim) konstrukcijama
HORIZONTALNI SERKLAŽI su armirano betonske monolitne konstrukcije koje poput
prstena povezuju sve konstruktivne zidove (nosive i vezne). Minimalna širina hor. serklaža
mora biti jednaka širini zida, ne ne manja od 19 cm, minimalna visina je 20 cm .
Horizontalni serklaži se izvode u ravnini stropne konstrukcije. U koliko je visina stropova
veća od 6m potrebno je izvesti međuserklaž (najbolje na polovici raspona).
.
17
VERTIKALNI SERKLAŽI su armirano betonski
uspravni elementi koji se izvode na spojevima
konstruktivnih zidova
(na sudarima, uglovima i slobodnim početcima) na
međurazmaku od najviše 5-6 m.
Minimalna dimenzija vert. serklaža je 19 x 19 cm
koliko iznose i min. dimenzije konstruktivnih zidova. Vert.
serklaži se betoniraju nakon izvedbe zidova.
Minimalna dimenzija šipki armature je 4 ø 14 mm.
Armatura horizontalnog i vertikalnog serklaža se
međusobno povezuje.
Vezni ili ukrućujući zidovi osiguravaju stabilnost nosivog zida okomito na njegovu ravninu.
Debljine su kao i nosivi zidovi. Nosivi i vezni zidovi moraju se graditi istovremeno u svakoj
etaži i povezati horizontalnim serklažima u jednu cjelinu. S obzirom na određene debljine
nosivih zidova najveći međusobni dopušteni razmak veznih zidova iznosi:
5,0 m za nosive zidove debljine 19 cm
6,0 m za nosive zidove debljine 24 cm
6,5 m za nosive zidove debljine 29 cm
7,0 m za nosive zidove debljine 38 cm.
4.5. ZIDOVI OD OPEKE
Zidovi od opeke se zidaju tako da se opeke slažu prema određenim pravilima u
horizontalnim
slojevima i međusobno se povezuju mortom.
..Mortova ima nekoliko vrsta koje koristimo za zidanje:
•
vapneni mort je najslabiji po čvrstoći i otpornosti na vlagu. Spravlja se od
hidratizirano vapna i pijeska uz dodatak vode u omjeru 1 : 3 ili 1 : 4
•
cementni mort je najčvršći i najmanje se sliježe. Spravlja se od cementa i pijeska
uz dodatak vode u omjeru 1 : 3 ili 1 : 5
.
18
•
produžni mort je čvršći od vapnenog. Spravlja se tako da se u cementni mort
dodaje vapno čime se produljuje vrijeme vezanja morta (po tome je dobio naziv). Za
zidanje zidova spravlja se smjesa u omjerima 1 : 3 : 9 ili 1 : 2 : 5 (vapno : cement : pijesak).
Ovaj mort još nazivamo i vapneno – cementni mort ili pojačani vapneni mort.
Prostor između opeka se ispunjava mortom i naziva se reška ili sljubnica . Horizontalne
reške su široke oko 12 mm i nazivaju se ležajnice. Vertikalne reške su široke oko 10 mm i
nazivaju se sudarnice.
Opeka koja je ugrađena u zid tako da joj je duža stranica paralelna sa licem zida naziva
se uzdužnjak, a opeka koja je svojom dužinom uzidana okomito na lice zida naziva se
vežnjak (ona veže i ukrućuje zid).
Zid od opeke NF debljine 25 cm
Čvrstoća zida ne ovisi samo o čvrstoći opeke i morta, nego i o načinu zidanja. Na
čvrstoću zida u najvećoj mjeri utječe pravilno slaganje opeka prema određenom vezu
opeka.
Osnovno zidarsko pravilo je da sudarnice po visini ne smiju prolaziti kroz dva
sloja, nego u svakom slijedećem sloju moraju biti pomaknute za ¼ ili ½ opeke.
Opeka se dobiva iz kvalitetne očišćene gline, oblikovane, osušene i pečene na
temperaturi od 800 – 1 000oC.
Prema veličini i obliku razlikujemo :
1.
opeke normalnog formata ( NF )
2.
opeke povećanog formata ( modularne opeke i blokovi, ploče )
3.
radijalne
Prema strukturi razlikujemo :
1.
pune opeke
2.
šuplje opeke ( sa horizontalnim i vertikalnim šupljinama )
3.
porozne opeke
4.
fasadne opeke
Osnovni koncept rješenja sastava zida ovisi o ulozi zida: da li je nosiv, gdje se nalazi, da li
treba određenu zaštitu , zamišljenom oblikovanju i sl.
Stvarne mjere dužine, debljine i visine zidova, istaka, otvora i sl. proizlaze iz mjera
dimenzija i broja jediničnih komada, sudarnica i ležajnica.
Za zidove od modularnih blokova te mjere će biti višekratnici osnovnog modula od 10
cm, a za zidove od opeka NF višekratnici modula od 13 cm, a za Porotherm sustav 12,5
cm ( 25 cm )
.
19
ZIDOVI OD OPEKE NF
Mogu se izvesti kao jednostruki i mogu biti nosivi ili nenosivi. Ukoliko je zid nosiv
njegova minimalna debljina mora iznositi 25 cm ili 20 cm zazid od blok opeke .
Ovi zidovi su najčešće obostrano ožbukani, sa vanjske strane vanjskih zidova
vodozaštitnom žbukom. Zbog toplinsko izolacijskih svojstava opeke, nivo toplinske zaštite
jednostrukog zida je vrlo nepovoljna pa je potrebno izvesti dodatnu toplinsku zaštitu s
posebnom toplinsko izolacijskom žbukom iil toplinsko izolacijskim fasadnim pločama.
Jednoslojni mješoviti i dvoslojni zidovi od opeke danas se uglavnom ne izvode kao
vanjski.
Zidovi sa šupljinom izvode se zidanjem dva zida na međurazmaku od 2-5 cm. Deblji
zid je unutarnji, konstruktivan, a drugi vanjski nenosivi, izveden kao obložni. Šupljina se
može izvesti neprekinuta i do 10 m visine (zidove međusobno povezujemo nekorodirajućim
sponkama).
Veličina opeke neposredno je vezana na strukturu opeke. Pune opeke su teže od
šupljih i poroznih, te se proizvode u normalnom formatu ( N F = 6,5 x 12 x 25 cm )
Danas se opeka NF koristi uglavnom za pregradne zidove i ispune. Nosivi vanjski zidovi
izrađuju se iz blok opeke.
Za konstruktivne zidove mogu se koristiti pune opeke, šuplje opeke i blokovi s
vertikalnim šupljinama ako im je minimalna marka 10.
Šuplje opeke izrađene u većim dimenzijama od obične pune zidne opeke nazivaju se
opekarski blokovi. Opekarskih blokova imamo tri vrste :
normalni ili obični blokovi ( O B – N )
fasadni blokovi ( O B – F )
blokovi s uzdužnim šupljinama ( O B – U )
4.6. ZIDOVI OD MODULARNIH POROTHERM BLOKOVA
Opekarski blokovi modularnih dimenzija su blokovi koji po svim dimenzijama
odgovaraju modularnoj koordinaciji (opeka normalnog formata NF ne može se uklopiti u
modularni sistem)
Dimenzije ovih blokova mogu biti 1M, 1,5M, 2M, 3M, 4M što iznosi 10,15,20,30,40 cm.
Iako blokovi nose te oznake, oni su zapravo kraći za 1 cm jer se mora uračunati debljina
sudarnice i ležajnice, pa su stvarne proizvodne mjere bloka 9, 14, 19, 29, 39 cm.
Porotherm blokovi su širine 20,25,30,38 ili 45 cm. Dužine su 25 cm. Visina bloka je
veća od uobičajene visine i odgovara modulu od 25 cm. U metar visine zida dolaze samo
četiri reda opeke što omogućuje bržu gradnju. Glavna karakteristika im je nazubljena
sudarnica sa „mortnim džepom“koji omogućuju duži prolaz topline s jedne strane zida na
drugi, pa time znatno bolja toplinska svojstva zida.
Vez blok opeke je po pravilu veza opeke, svaki slijedeći red sa preklopom za polovicu
opeke. Upotrebom termo morta za izradu ležajnica i ispunu mortnih džepova dodatno se
poboljšavaju toplinska svojstva.
.
20
Kod zidanja Porotherm opekom, s obzirom na protupotresne propise nisu potrebni
vertikalni serklaži za slijedeće visine zgrada i potresne zone.
Za stambene zgrade veće katnosti izvode se vertikalni serklaži sa kutnim elementima. . Sa
vanjske strane kutnog elementa postavi se fasadni element sa ugrađenom toplinskom
izolacijom.
Detalj spoja vanjskih zidova sa kutnim blokom za vertikalni serklaž
Detalj spoja vanjskog i unutarnjeg nosivog zida
.
21
Detalj spoja nosivog i pregradnog zida iz Porotherm blokova.
Prednosti zidanja Porotherm blokovima : brže se zida od zidanja opekom NF,lakši su, bolji
toplinski izolatori a time i ekonomičniji
4.7. ZIDOVI OD BETONSKIH I LAKOBETONSKIH BLOKOVA
Beton je smjesa agregata, veziva i vode. Vezivo je cement a agregat često različit
(
mineralni i organski )
U odnosu na gustoću beton dijelimo na slijedeće grupe :
1.
teški betoni ( gustoće 3 000 – 5 000 kg / m3 )
2.
normalni betoni ( gustoće 2 200 – 2 400 kg / m3 )
3.
laki betoni - nosivi ( gustoće 800 – 1 900 kg / m3 )
izolacijski ( gustoće 400 – 800 kg / m3 )
Za izradu elemenata za zidanje koriste se normalni i laki betoni kao puni i šuplji.
Betonski blokovi su normiranih modularnih dimenzija, a prema rasporedu šuplina i
obliku razlikujemo :
1.
normalni betonski blokovi NBB ( 390 / 190; 240; 290 / 190 mm )
2.
termo betonski blok TBB
( 390 / 190; 240; 290 / 190 mm )
3.
pregradni betonski blok PBB ( 390 / 70; 90 / 190 mm )
Zidaju se u produžnom mortu s preklopom sudarnica susjednih slojeva od ½ dužine
bloka. Zavisno od vrste bloka na bočnim stranicama se nalaze jedan ili tri žlijeba koji se
ispunjavaju mortom
Blokovi od lakih betona su istih dimenzija kao i blokovi od normalnog betona. Prema
rasporedu šupljina, mjerama i obliku razlikujemo :
1.
normalni lakobetonski blokovi NLB ( 390 / 190; 240; 290 / 190 mm)
2.
termo lakobetonski blok TLB
( 390 / 190; 240; 290 / 190 mm)
3.
pregradni lakobetonski blok PLB (390 / 70; 90 / 190 mm)
.
Blokovi od porobetona ( prije SIPOREX, danas YTONG ) su blokovi od lakih betona
sa dodatcima za ekspandiranje koji izazivaju kemijske reakcije i masi daju poroznu
strukturu.
Porobeton je dobar toplinski izolator, nezapaljiv i lako se obrađuje, nosiv je
.
22
Najčešće se od porobetonskih blokova izvode zidovi ispune, nosive i nenosive, vanjske i
unutarnje zidove svih vrsta zgrada visine do 4 kata.
4.8. ZIDOVI OD BETONA I ARMIRANOG BETONA
Iskustva u dobivanju betona vrlo su stara. Još su stari Egipćani, Grci, Rimljani poznavali
svojstva mješavine pucolana, pržene gline i vapna.
Moderna znanstvena iskustva počinju 1818. god. kada je Vicat otkrio uzroke hidrauličkih
svojstava nekih vrsta veziva.
Prvi portland– cement ( PC ) proizveo je 1 824. god. John Aspdin ali nedovoljno dobre
kvalitete jer nije bio dovoljno pečen. 1 845. god. Isaac Johnson uspjeva dobiti portlandcement istih svojstava po kojima je poznat i danas. 1 850. god. Francuz Lambot izrađuje
čamac od žičane mreže koju sa obje strane oblaže cementnim mortom.
Kraj 19. st. može se smatrati početkom prve etape razvoja armiranog betona u kojem
nastaju raznovrsni sistemi armiranobetonskih konstrukcija (sistem rebrastih stropova –
Hennebique).
BETON je složeni građevinski materijal izrađen miješanjem veziva (cement), vode i
agregata (pijesak, šljunak, drobljenac).
Beton ima veliku prednost da se u svježem stanju i po volji može oblikovati i taj oblik
zadržava i nakon stvrdnjavanja. Odlikuje se velikom tlačnom čvrstoćom ( 10 – 60 N / mm2 ),
a vlačna čvrstoća mu je vrlo mala (iznosi 1/11 – 1/8 tlačne). Taj nedostatak uklonjen je kod
armiranog betona. Iako dosta dobro odoljeva atmosferilijama, beton je, zbog bazičnog
sastava cementa, neotporan prema kiselinama, osim toga slab je zvučni i toplinski izolator.
Klasifikacija betona vrši se ili prema težini po m3 gotove smjese ili prema vrsti veziva.
Nakon miješanja u miješalicama, svježi se beton prenosi u kolicima, zatvorenim lijvcima,
pumpama ili teče žljebovima. Bolja kvaliteta postiže se nabijanjem, zbijanjem vibratorima ili
centrifugiranjem. Ako se želi postići veća plastičnost, čvrstoća, ili otpornost prema mrazu,
manja vodopropustljivost, ili kakvo drugo osobito svojstvo, svježoj betonskoj masi dodaju
se još neke komponente (npr. plastifikatori, regulatori vezanja, zguščivači, prozračivači,
sredstva protiv smrzavanja, sredstva za zaštitu površine, organski materijali, čelična
strugotina).
Za ocjenu betona obično se uzima marka betona. Marka betona (MB) označava tlačnu
čvrstoću (do loma) pokusnih kocaka veličine 20x20x20 cm, izrađenih od onih količina
cementa koje su potrebne za 1 m3 gotovog tj. ugrađenog betona spomenutih masa.
Čvrstoća betona pojedine marke ne ovisi samo o količini cementa i njegovoj klasi, nego i o
kvaliteti agregata, količini vode, načinu ugradbe i njegovanju betona.
Prema količini vode koja se dodaje prilikom spravljanja betona dobivamo različitu gustoću
svježe betonske mase:
1. vlažni beton – dobro se nabija i upotrebljava se za masivne konstrukcije (zidovi,
temelji, itd.)
2. plastični beton – upotrebljava se za tanje i skoro sve armirano-betonske konstrukcije
3. žitki ili tekući beton – upotrebljava se kod vrlo uskih konstrukcija i kod konstrukcija sa
gustom armaturom
Kemijski proces vezanja normalnog sporoveznog cementa počinje oko 1 ½ sat nakon
polijevanja suhe smjese vodom. Kad cement počne vezati, beton mora mirovati i ne smije
se više protresati.
.
23
Glavne vrste betona jesu :
1.
obični ili nearmirani beton dobiva se miješanjem portland cementa i kamenog
agregata. Upotrebljava se za elemente i konstrukcije opterećene na pritisak ( tlak )
2.
štedni beton koristi se kod masivnih konstrukcija od običnog betona u koje se
prilikom ugradnje mješavine mogu dodavati komadi prirodnog kamena (najveća dimenzija
može biti 30 cm).
3.
betoni sa metalurškim i pucolanskim cementom koriste se za konstrukcije
izložene kemojskim utjecajima i agresivnim vodama.
4.
beton sa aluminatnim cementom ne smije se miješati sa portland cementom zbog
posebnih kemijskih reakcija
5.
laki beton dijelimo na dvije skupine: - betonska mješavina u kojoj je agragat od
lakog poroznog materijala normalno povezan cementom
- betonska mješavina sa sitnijim lakim agregatom uz dodatak kemijskog sredstva koji u
svježoj mješavini tvori plinove ili pjenu (plino i pjeno betoni)
6.
armirani beton je obični beton u kojeg su ugrađene čelične šipke ili mreža kako bi
se konstruktivnom elementu povećala vlačna naprezanja.
najobičnija tlačna i vlačna naprezanja u gredama i pločama
Beton ima svojstvo da u toku stvrdnjavanja čvrsto prianja uz čelik tako da pri djelovanju
vanjskih sila oba materijala nose zajednički. U prednosti armiranog betona ubrajaju se:
nezapaljivost, trajnost, neznatni troškovi održavanja, mogućnost izrade najraznovrsnijih
oblika, otpornost prema potresu i stanovita mehanička svojstva
Beton štiti čelik od korozije. Čelične šipke koje preuzimaju glavna naprezanja nazivaju
se glavna armatura. Šipke glavne armature raspoređuju se po stanovitim pravilima pa se
međusobno povezuju tanjim šipkama koje se nazivaju razdjelna armatura, a ako ona
preuzima neka od naprezanja onda je pomoćna armatura. U stupovima i gredama takva
armatura se naziva vilice ili stremeni.
oblici spona od mrežaste armature
.
24
7.
prednapregnuti beton. Ako se prije opterećenja konstruktivnog el. njegova
armatura istegne u većoj mjeri nego što se ona istegne pod punim opterećenjem i ako je
u tom stanju beton obuhvati i ukruti se , onda će se armatura nastojati vratiti u prvobitno
(neistegnuto ) stanje. U zoni gdje se nalaze zategnute šipke u betonu će nastati tlačno
naprezanje. Kad se konstruktivni element optereti, onda se vlačnom naprezanju
suprotstavit će se tlačno naprezanje postignuto prednaprezanjem. U prednapregnutom
betonu armatura ne preuzima vlačna naprezanja nego omogućuje da se beton
protunaprezanjem (tlačnim naprezanjem) suprotstavlja vlačnim silama prouzrokovanim
opterećenjem
Ugrađivanje betona može biti u kalupima, oplatama ili bez oplata. Bez oplata se obično
betoniraju temelji u iskopanim rovovima.
4.9. OPLATE
OPLATE su privremene konstrukcije od drveta, metala ili kombinacije ta dva materijala,
u koje se ubacuje gotova betonska smjesa, kako bi zadržala željeni oblik nakon
stvrdnjavanja. Kada beton postigne određenu čvrstoću, oplate se demontiraju.
Svim oplatama zajednički su neki karakteristični elementi:
1. oplatno platno je površina koja daje direktno oblik betonu. Izrađuje se od dasaka,
iverice,lesonita, šperploča, limova i plastike. Za višekratnu uporabu oplatno platno se
treba zaštiti od vlage premazima ili impregnacijom
2. oslonci su drvene gredice na međusobnoj udaljenosti ovisno o nosivosti
oplatnog platna. Mogu biti primarni i
sekundarni
3. razupore i zatege se obično rade zajedno tako da se zatezni vijak provuče
krozcijev koja ujedno vrši razupiranje i
štiti vijak da ne dođe u kontakt sa svježim betonom
4. podupirači, vertikalni ili stupovi i kosi ili
kosnici
5. nosači ( za horizontalne konstrukcije )
danas su pretežno metalni – rešetkasti
ili sandučasti
6. ukrute
poprečni presjek tradicionalne dvostrane oplate
.
25
Betoniranje u oplatama se vrši plastičnim betonom a nabijanje se vrši strojno
vibratorima ili ručno nabijačima. Mehaničko nabijanje se vrši vibratorima koji potresaju
oplatu ili pervibrtorima koji se uranjaju u betonsku masu prilikom betoniranja.
DRVENE OPLATE ( za zidove, stupove, grede, ploče i dr.) - rade se od građe četinjača IV
klase ( tzv. građa za oplate ), najčešće od jelovih dasaka i platica sa skelama od piljene i
oble jelove građe. Za pričvršćenja i povezivanja služe čavli, žice, pijavice, i specijalne
spone.
OPLATE OD ČELIČNIH LIMOVA koriste se kao kalupi i šablone za armiranobetonske
stropne i slične elemente te prefabrikate, rjeđe se koriste kao oplate za zidove i zidne
elemente.
OPLATE OD ŠPREPLOČA I LESONITA koristimo za one betonske i armiranobetonske
elemente koji se neće žbukati niti oblagati, a površine im moraju biti ravne i glatke.
- ŠPERPLOČE za građevinske oplate se izrađuju tvornički od bukovog furnira ljepljenjem
vodootpornim fenolnim ljepilom.
- LESONITPLOČE za građevinske oplate se izrađuju od sitnih vlakanaca bukovog drveta
koja se pod visokim tlakom lijepe vodootpornim fenolnim ljepilom.
Za ukrućivanje oplata od lesonita i šperploča upotrebljavaju se posebni čelični stupovi sa
horizontalnim gustim nizovima drvenih gredica koje pridržavaju ploče ili drveni okviri
povezani horizontalnim gredicama samo na donjoj i gornjoj strani.
Velikoplošne
oplata od šperploča na prefabriciranim sapetim
oplate
montažna oplata od članaka ( panoa )
.
26
TRADICIONALNE OPLATE se rade uglavnom od drvene građe, kroje se na licu
mjesta na gradilištu za svaki element i sastavljaju se čavlanjem ili nekim drugim veznim
sredstvom ( skobe ).
Nedostatak tradicionalnih oplata je u njihovom relativno kratkom trajanju jer se građa
uništava prilikom demontaže, a i daske koje dolaze u dodir sa sviježim betonom propadaju
jer nisu impregnirane ( drvena građa se koristi 2 - 3 puta i zatim je uništena ). Tradicionalne
oplate se koriste najviše pri izgradnji manjih, individualnih, zidanih objekata.
Izvode ih tesari uz pomoć izvedbenog plana u kojem su označeni svi dijelovi od armiranog
betona - plan oplate ili " šalung plan ".
SUVREMENE OPLATE su ekonomičnije od tradicionalnih, mogu se koristiti više puta.
Lako se premještaju sa jedne etaže na drugu te se lako sklapaju i rasklapaju. Oplatno
platno izrađuje se najčešće od čeličnog lima . Oplatna ploha mora biti glatka a prije
betoniranja se premazuje uljima tako da se što lakše odvaja od betona prilikom skidanja
oplate.
Suvremene oplate izrađuju se u različitim dimenzijama od čeličnog lima, sa aluminijskim
dijelovima. U tehničkoj dokumentaciji potrebno je izraditi tehnološki plan oplate u kojem su
predviđeni svi potrebni elementi i tipovi oplata, te plan betoniranja po etažama ili
traktovima.
suvremene oplate
velikoplošna oplata zida
tunelska oplata
klizna oplata
U današnjoj tehnologiji građenja beton i armirani beton imaju široku primjenu kao materijali
za izradu zidova.
.
27
Prednosti betonskih i armirano betonskih zidova su : Čvrstoća, velika nosivost, trajnost,
otpornost prema atmosferskim utjecajima, smrzavanju, vatri i vlazi te mogućnost izvođenja
različitih oblika.
Loše karakteristike betonskih i armirano betonskih zidova su : loša toplinska izolacija,
teško izvođenje rekonstrukcija, poteškoće pri učvršćivanju predmeta na takve zidove
AB dvostrani zidovi
.
Tlocrt spoja dva zida
Horizontalni presjek sudara dvaju zidova
4.10. VIŠESLOJNI ZIDOVI
Vanjski zid mora biti nosiv, on mora preuzeti vlastito opterećenje i opterećenja drugih
građevnih elemenata iznad sebe kao i horizontalne sile, te ih prenijeti na temelje i temeljno
tlo. Nosivi vanjski zidovi moraju biti povezani u jedan statičko - konstruktivni sistem zajedno
sa unutarnjim nosivim i nenosivim zidovima.
Veća volumenska težina građevnog materijala povećava dozvoljena naprezanja a s
time i nosivost zida, poboljšava zvučnu izolaciju a reducira otpor prolaza topline te
istovremeno i toplinsku zaštitu
Umjesto tradicionalnih jednoslojnih zidova za suvremene višekatne zgrade svih
konstruktivnih sistema izvode se višeslojni zidovi.
VIŠESLOJNI ZIDOVI su zidovi koji se sastoje od dva ili više slojeva, jedne ili više vrsta
materija, istih ili različitih debljina, vertikalno raspoređenih. Obzirom na izolaciona svojstva
zraka, kod višeslojnih zidova se često ostavljaju zračni prostori 3-5-cm u svojstvu
izolacionog sloja
.
28
Prema namjeni
nosivi
pregradni
zidovi ispune
“ sandwich” zidovi u
masivnim konstruktivnim sistemima
u okvirnim okvirnim
konstruktivnim sustavima
Prema položaju u zgradi
vanjski
unutarnji
nadzemni
podzemni
Vrste materijala od kojih se izvode
tradicionalni
( kamen, drvo, opeka )
suvremeni
( beton, metal, lagani materijali,
Izolacijski materijali )
Vrste slojeva višeslojnih zidova mogu se podijeliti na dvije skupine :
1. Primarni slojevi : - slojevi osnovnog materijala ( materijali koji po svojim osobinama i
sastavu imaju odgovarajuća konstruktivna svojstva )
- slojevi zaštitnog materijala ( izvode se s unutrašnje ili vanjske
strane zida i služe kao zaštita srednjih slojeva u zidu
- slojevi dodatnog materijala ( slojevi koji moraju poboljšati neka svojstva ostalih slojeva ili
ih međusobno povezuju )
2. Sekundarni slojevi : - slojevi izolacionih materijala i parne brane
- zračni slojevi
Vrste višeslojnih zidova prema sastavu
Tipizacija odnosno podjela višeslojnih zidova na pet grupa izvršena je prema broju slojeva,
vrstama slojeva i načinu slaganja slojeva
Osnovna karakteristika svih navedenih tipova višeslojnih zidova je da mogu biti izvedeni
samo od obaveznih primarnih i sekundarnih materijala, te kombiniranjem obaveznih i
neobaveznih primarnih i sekundarnih materijala
.
29
VIŠESLOJNI ZIDOVI OD OPEKE
“A”
1. SLOJ OPEKE
2. SLOJ BETONA
3. MINERALNA VUNA
4.ŽBUKA
5. RABITZ - ŽBUKA
“B”
1. FUGIRANA OPEKA
2. ZIDANA OPEKA
3. DAŠČANA OPLATA
4. DAŠČANA OBLOGA
5. KAMENA VUNA
6. MINERALNA VUNA
7. ZRAČNI SLOJ
8. DRVENI ROŠTILJ ILI METALNI NOSAČI
9. ŽBUKA
10. GIPS-KARTONSKE PLOČE
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
VIŠESLOJNI ZID OD BETONA
BETON
LAKI BETON
MINERALNA VUNA
ZRAČNI SLOJ
TOPLINSKA IZOLACIJA – HERAKLIT
BETONSKE PLOČE
ŽBUKA
4.11. PREGRADNI ZIDOVI ILI STIJENE
Pod pregradnim stijenama podrazumijevaju se stijene koje nisu nosive ( nose same sebe
i ne preuzimaju opterećenje nekih drugih konstruktivnih elemenata ), male su debljine i
male mase.
U odnosu na načim izvedbe dijelimo ih na : - zidane stijene – zidovi
- homogene ( monolitne ) stijene
- sastavljene stijene
.
30
ZIDANE STIJENE - ZIDOVI
1.
zidovi od opeke debljine 12 cm od svih pregradnih zidova imaju najveću čvrstoću,
pogotovo od pune opeke. Najčešće se izvode kao pregradni zidovinkoje opterećujemo
sanitarnim ili drugim elementima opreme građevine. Zidaju se u produžnom mortu do
dužine 6 m i visine do 5 m.
2.
zidovi od sjekomice zidane opeke ( na kant ) debljine 6,5 cm zidamo gdije ne
oslabljujemo zid radi vođenja instalacija i na koji ne pričvršćujemo težu opremu. Izvode se
do 4,5 m dužine i 2,5 m visine, a za veću površinu izvode se serklaži. Zidaju se u
produžnom mortu. Veću čvrstoću možemo postići armiranjem. Za zidove sa otvorima treba
izvesti horizontalno i vertikalno armiranje.
3.
pregradni zidovi iz blok opeke i Porotherm blokova
Porotherm blokovi za pregradne zidove imaju nazubljene sudarnice koje daju čvrstoću
zidu bez upotrebe morta. Međusobno povezivanje pregradnih zidova je uobičajenim
blokovskim vezom sa preklopom.
4.
zidovi od ploča od paljene gline, betona i lakog betona zidaju se u produžnom mortu
s izmicanim sudarnicama, do 4 m visine i 6 m dužine ( zidovi d ≥ 9 cm ).
DVOSTRUKI ZIDOVI iz Porotherm pregradnih ploča služe za ispunu skeletnog sistema ili
kao unutarnji pregradni zidovi. Ugradnjom izolacijskih ploča između zidova znatno se
poboljšava zvučna izolacija. Debljina zida je 8 ili 11,5 cm, a izolacijskih ploča 5 ili 10 cm.
5.
zidovi od porobetona – Ytong blokova zidaju se s izmaknutim sudarnicama u
ljepljivom mortu dužine do 6 m visine do 3,5 m ( d = 7,5 ) i do 4,5 m ( d = 10 cm ). Ploče
velikih formata ne trebaju se žbukati nego samo zagladiti.
Debljine ploča i blokova su 5, 7,5 ,10, 12,5,15,17,5 cm, a visine 25 cm. Dužina je 62,5 cm.
Elementi su lagani, dobri toplinski izolatori, lagano i brzo se ugrađuju. Najčešće služe kao
ispuna kod sketetnih ili AB nosivih konstrukcija.
.
31
6.
zidovi do gips ploča koje mogu biti oplemenjene dodacima koji im
povećevajuvodootpornost pa ih možemo koristiti za oblaganje pročelja. Zidaju se u
sadrenom mortu. Ne trebaju se žbukati.
7.
zidovi od lakih građevinskih ploča male su čvrstoće, nekvalitetni, slabe zvučne
izolacije, a relativno dobre toplinske izolacije ( drvolit – heraklit ).Međusobno se povezuju
cem. mortom, dobro ih je obostrano armirati vertikalnim žicama.
8.
pregradne stijene od staklene opeke su unutarnje ili vanjske pregrade koje daju
difuzno svjetlo. Sastavljene su od dvostrukih ( šupljih ) staklenih elemenata. Propuštaju
cca. 80 % svjetlosti u odnosu na prozorsko staklo.
HOMOGENE STIJENE
To su tanke betonske i armirano betonske stijene. Predviđaju se tamo gdije pregradni
zidovi trebaju imati veću čvrstoću ili služe za zatvaranje otvora u zidovima. Njihovo rušenje
je teže. Izvode se u debljinama 6-12 cm
1.
Rabitz stijene
2.
Monier stijene
SASTAVLJENE STIJENE
Sastoje se od elemenata nosača ( drveni ili metalni roštilj ) i elemenata obloge ( ploče )
te zvučne i eventualno toplinske izolacije. Drveni se roštilj radi od gredica a metalni od “U “
( “C “) ili “I “ profila širine 50 – 100 mm. Elementi nosača sidre se u podnu i stropnu
konstrukciju te bočno u zidove.
Obloge mogu biti :
- drvene ( daske, ploče od
prerađenog drveta ) debljine 16 – 20
mm
- gipskartonske ploče debljine 9 – 15
mm
- metalne ili plastične obloge debljine
3 – 5 mm
Nosive konstrukcije mogu se izvesti kao
jednostruke ili dvostruke što je vrlo
važno pri postizanju željenog nivoa
zvučne izolacije.
.
32
4.12. ZIDNE OBLOGE
Vanjski zid ograđuje prostor i štiti ga od atmosferskih utjecaja. Može biti izveden kao :
•
Neožbukani vanjski zid
•
Ožbukani vanjski zid
•
Ventilirani vanjski - nosivi zid sa zračnim slojem obložen fasadnom opekom,
kamenim klesancima ili pločama, staklenim, keramičkim ili limenim pločama, sa ili bez
toplinske izolacije
•
Neventilirani vanjski zid – nosivi zid sa ugrađenom kontaktnom fasadom i
završno dekorativnom žbukom
Vanjski zid mora udovoljavati :
•
Fizikalnim
•
Energetskim
•
Estetskim
•
Klimatskim zahtjevima
ŽBUKE
Za izvedbu kvalitetne fasadne žbuke trebamo na nekoliko mjesta izvršiti provjeru podloge:
•
Brisanjem (prašina, prljavština)
•
Navlaživanjem (upojnost)
•
Struganjem ili zarezivanjem (čvrstoća)
•
Ravnosti zida (debljina žbuke)
Podloga mora biti:suha, ravna, nosiva i čista, bez slabo držećih dijelova i iscvjetavanja soli,
bez ostataka oplatnih ulja, dovoljne upojnosti i hrapavosti. Ne smije biti smrznuta.
Podlogu treba prije nanošenja žbuke prirediti:
•
Prašnjavo – otprašiti
•
Ostatke od morta – mehanički ukloniti
•
Iscvjetano – očetkati i otprašiti
•
Trusno, nenosivo – otkloniti, zamijeniti, zazidati
•
Vlažno – ostaviti sušiti
•
Prljavo, masno – oprati
•
Neravno – izjednačiti žbukom u odvojenoj fazi rada, osušiti
PRIPREMA PODLOGE ZA ŽBUKE
Sve pripremne radnje na podlozi npr. popunjavanje rupa, zatvaranje reški, otprašivanje,
otklanjanje izbočina i sl. mora se završiti najkasnije tri dana prije početka žbukanja.
Ako su različiti materijali u podlozi zid se smatra nehomogenim zidom i tretira se kao
problematična podloga za žbukanje.
.
33
ŽBUKANJE
Žbuke se izvode u povoljnim vremenskim uvjetima kako bi se omogućio pravilan proces
vezanja i sušenja. Za žbukanje treba odabrati umjerenu temperaturu bez jakog sunca i
vjetra iznad 5Oc.
Žbukanje može biti strojno ili ručno. Strojnim radom mogu se kvalitetno žbukati veće
površine unutarnjih i vanjskih zidova i stropova.
Žbuke s obzirom na vrstu veziva mogu biti:
•
Vapnena žbuka – volumenski omjer vapna i pijeska 1:1 -1:4. Služi kao
unutarnja žbuka, manje je čvrstoće.
•
Cementna žbuka – omjer cementa i pijeska 1:1 -1:4. Služi najčešće kao
podloga ili kad je potrebna veća čvrstoća.
•
Vapneno cementna žbuka –omjer cementa, vapna i pijeska 1:2:6 – 1:3:9.
Vapno produžuje vrijeme vezanja pa se zove i produžna žbuka. Obično služi kao podložna
žbuka ili kao vanjska završna žbuka različite površinske obrade.
Ručno se žbuka nanosi na čvrstu podlogu tako da se prvo izvedu „markice“ ili „pogače“
veličine 15 x15 cm na međurazmacima 1,5 do 2 m u vertikalnom i horizontalnom smjeru.
Nakon toga se pogače spoje u vertikalne vodilice, nabacuje materijal između njih i letvom
izravnava.
Razlikujemo: Temeljni sloj – koji veže za podlogu, to je obično cementni „špric“
Podložna žbuka – se nanosi slijedeći dan na temeljni sloj. Sastoji se iz
donjeg, grubog sloja debljine1,5 – 2 cm i gornjeg finog sloja debljine 0,5 – 1,0 cm. Ako je
potrebno podložna žbuka se nanosi na nosač žbuke staklenu ili žičanu mrežicu.
Razlikujemo više vrsta podložne žbuke:
a.
Gipsana,vapnena i vapnenogipsana unutarnja žbuka
b.
Produžna ili vapnenocementna žbuka za podloge iz opeke, betona ili kamena
c.
Cementna za izradu „sokla“,te kamene žbuke u vlažnim prostorijama
d.
Laka produžna žbuka na površinama od porobetona ili „kombi“ ploča.
e.
Polimer-cementna tankoslojna žbuka na toplinsko izolacijskim pločama
f.
Toplinsko izolacijska žbuka na bazi perlita za sve vrste podloga. Obično
debljine do 5 cm, ako je potrebno deblje žbuke se armiraju i izvode u dva sloja. Spojeve
različitih materijala obavezno rabicirati pocinčanom ili staklenom mrežicom, postaviti sokl i
kutne profile. Podloge prije nanošenja termo žbuke dobro navlažiti vodom i nanijeti
cementni „špric“. Kod izrade termo žbuke, prvo napraviti vodilice, sačekati da lagano
očvrsnu i onda nanositi žbuku te je zaravnati letvom. Nakon djelomičnog očvršćenja žbuku
ostrugati letvom ili gladilicom.
1.
2.
3.
4.
Nosivi zid iz opeke ili AB
Cementni „špric“
Termoizolacijska žbuka
Završni dekorativni sloj
.
34
Završni dekorativni sloj može biti različite debljine od 0,1 – 1,0cm ovisno kakvog je
sastava. Od završnog sloja se traži da je vodoodbojan, paropropusan, jednolične strukture i
lijepog izgleda. Paropropusnost mora rasti od unutarnjih slojeva zida prema vanjskim.
S obzirom na kemijski sastav vezivo za završne dekorativne žbuke i dekorativne premaze
može biti:
•
•
•
•
•
Silikatno – kalijevo vodeno staklo
Disperzijsko – najčešće akrilat
Silikonsko – silikonska vodorazrjediva emulzija
Vapno sa malim udjelom cementa
Akrilatna smola u organskom otapalu
Završna obrada završnog sloja može biti različite strukture s obzirom na alat koji
upotrebljavamo; zaglađena gladilicama, strugana češljevima,nožem ili gladilicama,prskana,
valjana spužvastim valjkom, „štokana“ čekićem, brušena ili prana.
Fasaderske radove treba planirati kada je moguće izvršiti sve faze rada.
Specijalne žbuke
Sve vrste specijalnih žbuka proizvode se industrijski, a na gradilištu se dodaje točno
određena količina vode, dobro izmiješa i postupa strogo prema uputama proizvođača.
Hidroizolacijska žbuka služi za sanaciju vlažnih zidova. Sadrži mineralna veziva sa
dodatkom za vodonepropusnost. Nanosi se u tri sloja na betonski ili zidani zid iz opeke
prethodno ožbukan cementnom žbukom. Debljina svakog sloja nije deblja od 0,2 cm. U
nekim slučajevima zid se buši, a bušotine ispunjavaju pastoznom žbukom. Razmak
.
35
bušotina je 10-12 cm, naizmjenično u dva reda
jednaka je debljini zida minus 5 cm.
pod kutem 30-450. Dubina bušotina
Protupožarna žbuka izrađuje se na bazi vatrootpornih veziva, agregata, punila i vode u
debljini 4-5 cm. Štiti od požara dva sata sve metalne i armirano betonske konstrukcije.
Baritna žbuka služi za zaštitu od zračenja. Sadrži cement, baritni pijesak, vapno, dodatke i
vodu. Nanosi se u dva sloja u debljini od 1-2 cm na rabiciranu podlogu obrađenu
cementnim mortom.
Sanacijska žbuka služi za obnovu starih zgrada od kamena i opeke.
TOPLINSKA IZOLACIJA VANJSKIH ZIDOVA
Vanjski zidovi se danas izvode kao višeslojni. Nosivi dio zida je iz armiranog betona ili blok
opeke. Sa vanjske strane postavljamo toplinsku izolaciju koja zimi štiti zid od smrzavanja, a
ljeti osigurava ugodnu temperaturu u zgradi. Osim toga toplinska izolacija nam omogućuje
uštedu energije za grijanje jer smanjuje gubitke topline što je vidljivo iz tablice.
GUBICI TOPLINE U STAMBENOM PROSTORU
kuće(%)
zgrade(%)
Krovna ili strop. ploča
25-30
13
Podrum
10-20
13
Vanjski zidovi/prozori
50-70
70-80
Materijali za toplinsku izolaciju na našem tržištu su najčešće kamena vuna (Tervol),
staklena vuna (Isover,Ursa,Novoterm), ekspandirani polistiren EPS (Stiropor), ekstrudirani
polistiren XPS ( Styrodur), tvrda poliuretanska pjena, drvena vuna (Heraklit), perlit, pluto.
Od svih materijala se traži da su neškodljivi za zdravlje ljudi, negorivi, postojanih
dimenzija,paropropusni, dovoljne mehaničke čvrstoće.Neki su vodoneupojni te se
upotrebljavaju za toplinsku izolaciju podnožja „sokla“ zgrade (XPS, Styrodur). Proizvode se
u obliku ploča i lamela različitih veličina i debljina. Potrebna debljina se dokazuje toplinskim
proračunom.
Razlikujemo dvije vrste vanjskih višeslojnih zidova:
1.
zidovi sa zračnim slojem – ventilirane fasade
2.
zidovi bez zračnog sloja – neventilirane ili kompaktne fasade
TOPLINSKI SUSTAVI za kompaktne fasade
Ploče toplinske izolacije mogu biti lijepljene, pličvršćene pričvrsnicama ili „tiplama“ili i
jednim i drugim načinom. Preko ploča debljine 4 – 10 cm navlači se građevinsko ljepilo,
staklena mrežica pa još jedan sloj građevinskog ljepila te završna dekorativna žbuka.
Debljina ljepila je 1 -2 cm. Pričvrsnica ima 6 kom/m2 + 2 kom /m2 uz rubove zgrade. Dužina
pričvrsnica je sidrena 5 cm u zidu od betona, a min. 7 cm u zidu od opeke.
.
36
Primjeri toplinske izolacije vanjskog zida: 1. unutarnja žbuka
2. nosivi zid
3. „Sokl“ profil
4 Termoizolacione ploče
5. Pričvrsnice ili „tiple“
6. Kutni profil sa mrežicom
7. Ljepilo
8. Staklena mrežica
9. Završno dekorativni sloj
toplinska izolacija Okipor pločama
toplinska izolacija Tervol lamelama
toplinska izolacija Tervol pločama
toplinska izolacija „kombi“ pločama
.
37
Faze izrade prikazane slikama:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
postavljanje „sokl“ profila
ljepljenje ploča
postavljanje prvog reda u sokl profil
poptavljanje sa pomakom za polovicu ploče
ugradnja pričvrsnica
ugradnja pričvrsnica
postavljanje mrežice
nanošenje ljepila
dodatno armiranje uglova otvora
drugi sloj ljepila
Važna obrada svih detalja oko prozora i podnožja objekta.
.
38
Postavljanje pričvrsnica „tipli“
Preklapanje termoizolacionih ploča
Rubno nanošenje ljepila na ploču
Ploče toplinske izolacije trebaju biti ravno postavljene i prianjati jedna uz drugu. Na
uglovima se ploče naizmjenično izmjenjuju.Prvo se postavlja “sokl” profil te u njega prvi red
ploča.U drugom redu ploče se pomiču za najmanje 25 cm. Lijepe se na min 40 % površine.
Ljepilo ne smije ući u reške, već ih treba ispuniti termoizolacionim materijalom.
Oko otvora se najprije napravi dijagonalno armiranje trakama 20x40 cm od tekstilno
staklene mrežice.
Ovako izvedene fasade zovu se „Demit“fasade ili u novije vrijeme ETICS povezni sustav
za vanjsku toplinsku izolaciju. Prema novim odredbama, svi upotrijebljeni materijali trebaju
biti od istog proizvođača što uz stručnu izvedbu garantira kvalitetu.
.
39
5. OTVORI U ZIDOVIMA
Prozori i vrata su otvori u zidovima koji se ostavljaju još za vrijeme zidanja. Iznad otvora
moramo postaviti nadvoj. Zid ispod prozora nazivamo parapet a donji dio otvora vrata je
prag. Pristupak služi za lakše ugrađivanje prozora ili vrata u debelom zidu.
5.1. PROZORI
Prozori služe za dnevno osvjetljavanje i provjetravanje prostorija kao i za otvaranje vidika
iz zatvorene prostorije.
Približna površina prozora za stambene zgrade može se odrediti kao odnos površine
prozora prema površini prostorije.
Jačina osvjetljenja mjeri se u luksima. Jedan luks je jačina osvjetljenja koje na
horizontalnoj površini veličine 1 m2proizvodi jedinica svjetlosti od jednog lumena (1 lumen
= jačina svjetlosti 1 svijeće ).
Najveću površinu našeg prozora zauzima staklo , pa se time ističe kao jedan jako bitan
sastavni dio svakog prozora ,a time i zaslužuje da o njemu znamo što je više moguće.
Izolacijsko staklo je građevinski proizvod za zastakljivanje , sastavljen iz dvije ili više
staklenih ploča koje su između sebe razdvojene s jednim ili dva međustaklena prostora
napunjenim zrakom ili plinom.Da međustakleni prostor ne bi propuštao vodenu paru ili
plinove , su staklene ploče po rubovima spojene organskim brtvama odnosno ljepilima, ili
su zavarene. Najkvalitetnija izolacijska stakla izrađena su po sistemu dvostupanjskog
brtvljenja. Po tom sistemu na perforirani i sa sredstvom za sušenje napunjeni distancni
okvir, nanesemo trajno plastično brtvilo napravljeno na bazi poliizobutilena (butil). To brtvilo
koje još nazivamo unutrašnje ili primarno brtvilo nanosimo u obliku jednakomjerno široke i
debele trake neprekinuto po čitavom obodu stakla osim na krajevima.
Odnos jačine unutrašnjeg prema jačini vanjskog dnevnog osvjetljenja naziva se kvocijent
dnevnog osvjetljenja ili faktor dnevnog osvjetljenja.
U pogledu termičke zaštite i zaštite od zvuka prozori predstavljaju slaba mjesta na
vanjskim zidovima.
Kod prozora razlikujemo dva osnovna elementa: element koji se ugrađuje u zidove –
doprozornik i pokretni element – krila prozora koja se vješaju na doprozornik.
Jedna od nepovoljnih pojava na prozorima je kondenziranje vodene pare, pogotovo kod
jednostrukih prozora.
Prozori i vanjski zid igraju veliku ulogu u toplinskim gubitcima zgrade, jer zajedno čine
preko 70% ukupnih toplinskih gubitaka kroz ovojnicu zgrade
Prema načinu otvaranja prozori mogu biti
- okretni ( otvaraju se oko vertikalne osi na kraju krila )
- obrtni ( otvaraju se oko vertikalne osi na sredini krila )
.
40
- okretno – zaokretni ( otvaraju se oko vertikalne i horizontalne osi na kraju krila )
- priklopni ( otvaraju se oko horizontalne osi )
- klizni ( mogu kliziti horizontalno ili vertikalno
- sklopni ( višekrilni , za velike otvore
)
Kod prozora razlikujemo tri dimenzije:
•
proizvodna mjera ( proizvodna
širina prozora sa doprozornicima m-1 cm )
•
modularna mjera ( m )
•
zidarska mjera (neožbukani
vanjski otvor prozora m+1cm )
•
arhitektonska mjera
( ožbukani vanjski otvor prozora )
drveni prozor
obložen PVC - om
.
41
Zaštita od insolacije i pogleda postiže se PVC i metalnim rebrenicama, Eslinger roletnama
i brisolejima.
Kutija za eslinger roletne
Primjeri rebrenica i okapnica
.
42
5.2. VRATA
Vrata su pokretne pregrade koje međusobno povezuju unutarnje prostorije te unutarnji i vanjski
prostor. Vrata mogu biti jednokrilna, dvokrilna ili višekrilna.
Svijetla širina jednokrilnih
vrata mora biti min. 60 cm
tako da je moguć nesmetan
prolaz 1 osobi.
Visina vrata minimalno je
190 cm a obično se izvode
205, 210, ulazna a balkonska
220,240 cm.
Prema načinu otvaranja
razlikujemo desna i lijeva
vrata. To se mora obavezno
navesti prilikom opisa, jer o
tome ovisi i okov za vrata.
Vrata obično imaju dva dijela, okvir ili dovratnik koji se ugrađuje i predstavlja čvrsti, nepokretni dio
vrata te krilo
…. vrata koje predstavlja pokretni dio vrata. Izuzetak su ….. …. … vrata koja
nemaju dovratnik nego je okov direktno ugrađen …… u kameni okvir
koji obrubljuje otvor vrata.
……….
detalj dovratnika
Vertikalni presjek ulaznih vrata
Osam komorni profili su profili namijenjeni polupasivnim i pasivnim kućama, njihovo vrijeme tek
dolazi jer za njih još nisu dovoljno razvijeni pomoćni profili. Petkomorni profili u kombinaciji s
.
43
kvalitetnim staklom i kvalitetnim brtvama zadovoljavaju u većini slučajeva sve zahtjeve.
Za pretkomorne profile najrazvijeniji su pomoćni profili – različiti spojni profili, profili za proširenje,
statički profili za ojačanje većih konstrukcija građevinske stolarije, itd.
detalj PVC vrata sa dovratnikom
5.3. NADVOJI IZNAD OTVORA
Iznad otvora prozora i vrata moraju se postaviti nadvoji koji preuzimaju opterećenja
zidova i stropova iznad nadvoja.
Razlikujemo nekoliko vrsta nadvoja :
1.
MONOLITNI NADVOJI
- nadvoji od armiranog betona izvode se na licu mjesta, na gradilištu u oplatama. Oplata
se sastoji od vertikalnih stranica i podnice, a postavljena je na skelu.
izgled otvora s postavljenom skelom i oplatom i
uzdužni presjek nadvoja s armaturom
detalj skele i oplate kod ležišta i poprečni presjek
oplate na sedlu s uloženom armaturom
.
44
2.
MONTAŽNI NADVOJI
- nadvoji od čeličnih nosača obično se izrađuju od "I" najviše se koriste pri adaptacijama
ili naknadnih probijanja otvora u zidovima.
-
nadvoji od prefabriciranih armirano
betonskih elemenata
pri ugradbi nije potrebna izrada oplata i skela
dio montažnog nadvoja s izolacionim pločama na vanjskoj i unutarnjoj strani
.
45
- nadvoje od armirane tankostijene opeke koristimo posebice kod zidanih konstrukcija.
To su gredice od gredica od pečene gline dužine po 25 cm. Dužine gredica ovise o
rasponu i visini gredice, te se kod niskih nadvoja rade za raspone otvora do 1,5 m, a kod
visokih do 2,5
nadvoji od tankostijene opeke
Primjeri primjene –
poprečni presjeci kroz zidove ( sistem Porotherm
prednapregnutih nadvoja od opeke )
.
46
5.4. DIMNJACI I VENTILACIONI KANALI
DIMNJACI
Dimnjaci su vertikalni kanali izgrađeni u zgradi ili izvan nje od nesagorivog materijala,
služe za odvod plinova koji nastaju sagorijevanjem krutog, tekućeg ili plinovitog goriva u
jednom ili više ložišta.
Uzgon ( jačina i brzina propuha ) ovisi o korisnoj visini dimnjaka i veličini presjeka
dimovodnog kanala.
Korisna visina dimnjaka je vertikalni razmak od dna ložišta do grla dimnjaka. Što je visina
veća, to je uzgon jači.
Dijelovi dimnjaka su :
1. svijetli presjek – unutarnji
presjek kanala. Oznake okruglog
svijetlog presjeka je Ø a
pravokutnog odnosom stranica
a/b
2. grlo dimnjaka je otvor na
gornjem završetku
3.
glava dimnjaka je dio
dimnjaka pri vrhu ( izvan zgrade )
izveden od otpornog materijala
4. visina dimnjaka je ukupna
visina dimnjaka
5. korisna ( radna ) visina je
visina ( udaljenost ) od dna ložišta
( rešetka ) do grla dimnjaka .
Minimalna visina je 5 m.
6. priključne cijevi su dimovodni
priključci
između
ložišta
i
dimovodnog kanala
Materijal za izvedbu dimnjaka
mora biti:
nesagoriv i otporan na
visoke temperature
nepropusan
otporan na kemijsko djelovanje produkta sagorijevanja
dovoljno čvrst na mehanička naprezanja
dobro toplinski izoliran
Najbolji materijal su šamot i specijalni nekorodirajući čelični lim ( prokrom ). Materijali koji
nisu pogodni su puna opeka ispod M15, beton i salonit. Najbolji nepropusni dimovodni
kanali su od montažne troslojne konstrukcije za izvedbu dimnjaka. Unutarnje stijenke
moraju biti kiselootporne tj. otporne na sumpornu i sumporastu kiselinu.
Grlo dimnjaka treba biti izvedeno iz otpornog materijala, a može biti :
- nepokriveno
- pokriveno
- sa specijalnim nastavkom
.
47
Najbolji presjek dimnjaka je krug. U tom je presjeku strujanje najbolje jer nema kutova
koji bi prouzrokovali vrtloge. Međutim, iz opeke je teško izvesti okrugli dimnjak, pa se
izvode pravokutnog ili kvadratnog presjeka. Veličina presjeka dimnjaka ovisi o veličini i
broju priključnih ložišta, gorivu i vučenju dimnjaka. Prema veličini presjeka razlikujemo uske
i široke dimnjake.
U pravilu dimnjake treba stavljati u unutarnje zidove, gdje su dobro toplinski zaštićeni.
Ako se dimnjak postavlja u vanjski zid, tad dimnjak mora biti odijeljen od vanjskog lica zida
minimalno 25 cm. Kod tankih zidova, dimnjak može stajati samostalno. Od drvene građe
dimnjak mora biti udaljen najmanje 20 cm. Ukoliko dimnjak pada točno na stropnu gredu
stavlja se na susjedne grede tzv. mijena, na koju se polaže greda koja bi morala ležati
preko dimnjaka.
Uski dimnjaci imaju najmanji presjek kanala 14x14 cm; a okrugli 15cm. Na takav se
dimnjak mogu priključiti maksimalno dvije peći. Ako se na takav dimnjak želi priključiti više
peći onda se presjek kanala
povećava za 80 cm. kvadratnih na
svaku peć. Debljina stjenke uskog
dimnjaka mora iznositi najmanje 12
cm. Široki dimnjaci primjenjuju se
kod većih peći centralnog grijanja i
u industrijskim pogonima. Presjek
kod
takvih
dimnjaka
iznosi
najmanje 50x 60 cm. Stjenke
moraju biti debele najmanje 25 cm.
Visina dimnjaka određena je
visinom zgrade , a da bi ispravno
funkcionirao, dimnjak mora biti
visok najmanje 5-7m. Prema propisima grlo dimnjaka mora biti najmanje 1 m. iznad
površine krova. Ukoliko se dimnjak nalazi blizu sljemena grlo mora nadvisivati sljeme bar
50 cm; tako da bude izloženo slobodnom strujanju zraka.
Da bi se izbjeglo prljanje prostorija prilikom čišćenja dimnjaka, rade se tzv. "Shund"
dimnjaci. Ovdje je izveden jedan glavni dimnjak, koji služi i kao sabirni, a sa svakog kata
idu posebni dimovodni kanali, priključeni na glavni kanal. Na taj je način postignuto da se
čišćenje vrši samo na jednom mjestu, a pošto se smanjuje broj kanala, zidovi se ne
oslabljuju kao kod uskog dimnjaka.
.
48
Prema načinu izgradnje i vrsti materijala dimnjaci mogu biti:
1. dimnjaci od opeke- ako se izvodi u vanjskom zidu, od kanala do vanjske plohe zida
treba biti min 25 cm zidani po pravilima veza opeke.
d = 12 cm
d = 25 cm
d = 38 cm
dimovodni kanali u zidovima različitih debljina
2. dimnjaci od gotovih elemenata
SCHIEDEL DIMNJACI imamo dva tipa :
visine elemenata 33,3 cm i visine cijele
etaže. Dimovodne cijevi su od šamota
svijetlog presjeka Ø 13,5 – 100 cm a
vanjski plašt je veličine 29 / 29 – 144 /
144 cm Između cijevi i plašta nalazi se
sloj toplinske izolacije ( mineralna vuna )
ili samo vrpca od mineralne vune
Dimnjak se oslanja na temelj, a prvi se
plašt do polovice visine se ispuni
betonom da bi se postigao izmak
spojeva cijevi u odnosu na spojeve
plašta. Šamotne cijevi se spajaju
posebnim kitom a plaštevi produžnim
mortom.
.
49
Troslojni etažni dimnjak pogodan je za sve vrste goriva.
Osnovni elementi ovog dimnjaka su: unutarnja vatro i
kiselootporna cijev od nehrđajućeg čelika varena plazmom,
toplinska izolacija od minetalne vune, armatura, te dodatni
montažni elementi. Toplinska izolacija spriječava hlađenje
dimnih plinova, te pt prijelaz topline na vanjsku stijenku
dimnjaka.
.
50
VENTILACIJSKI KANALI
Ventilacijski kanali služe za pravilnu izmjenu zraka u prostorijama. Obavezno se ugrađuju
u prostorijama gdije nema zračenja putem prozora.
U osnovi razlikujemo dva načina ventiliranja:
1.
prirodno ( toplinski uzgon – samo za zgrade do 8 etaža )
2.
prinudno (mehanički uzgon – obavezan za zgrade sa više od 8 etaža )
Tipovi ventilacija:
- gotovi blok (npr. Schiedel) na sistemu sabirnih i sekundarnih kanala (sabirni – od prve etaže
objekta; sekundarni – od svake etaže)
- pocinčani lim (npr. Sigma) – sistem pojedinačne ventilacije koja polazi od svake etaže
(kupaonica, izba, ugrađeni ormar )
- gotovi blok, pocinčani lim, opeka – sistem pojedinačnih ventilacija za dovod i odvod zraka
.
51
Kanali za prozračivanje izvode se od cijevi ili elemenata od betona, keramike, plastike i
lima.
Većina pravila koja vrijede za dimnjake vrijede i
za ventilacijske kanale. Svaki prostor koji se
mora ventilirati, mora imati dovod svježeg i
odvod zasićenog zraka. Veličina kanala se
određuje računski, a ovisi o veličini prostorije,
visini kanala i drugim parametrima.
Vertikalni kanali trebaju biti na unutarnjim
zidovima, bez jakih lomova i glatkih unutrašnjih
površina. Horizontalni kanali također moraju
imati glatke i nepropusne stjenke, bez oštrih
uglova i moraju biti zaštićeni od vlage i
nečistoća.
Najveći problem ventilacijskih kanala je što u
većini slučajeva ne postoji revizioni otvor za
kontrolu i čišćenje istih. Izuzetak je, eventualno,
otvor na sabirnom kanalu koji je, opet, u većini
slučajeva nepristupačan ili otvori u samoj
stambenoj jedinici na koje su montirane rešetke
ili ventilatori.
.
52
6. MEĐUKATNE KONSTRUKCIJE
.
Stropovi su horizontalne konstrukcije koje imaju zadatak da premoste raspone
između konstruktivnih zidova, preuzmu opterećenja i prenesu ih na nosive zidove i ukrućuju
zgradu. Stropne konstrukcije dijele prostor po horizontali i vrše toplinsku i zvučnu izolaciju
između katova.
Ranije su se stropne konstrukcije, uglavnom izrađivale od drveta a danas se
upotrebljavaju masivni stropovi.
Masivni stropovi mogu biti od armiranog betona ili armiranih šupljih opeka.
Strop se sastoji od nosive konstrukcije, konstrukcije poda i konstrukcije podgleda.
6.1. ARMIRANO BETONSKI STROPOVI
Armirano betonski stropovi su čvrsti, trajni, male konstruktivne visine, dobro ukrućuju
zgradu pa se upotrebljavaju kod višestambenih objekata. Nedostatak im je što su
razmjerno teški, te loši zvučni i toplinski izolatori.
Prema vrsti konstrukcije stropovi mogu biti izvedeni kao:
1. ravne armirano betonske ploče
2. ploče ojačane gredama ili rebrima
3. sitnorebričasti stropovi (danas se ne izvode često )
Prema načinu izvođenja AB stropovi mogu biti izvedeni kao :
1. monolitni
2. polumontažni
3. montažni
6.1.1.MONOLITNI ARMIRANOBETONSKI STROP
RAVNE AB PLOČE mogu se upotrebljavati za raspone do 4,5 m, a iznimno do 6 m. Ploče
većih raspona bile bi teške i neekonomične, te se primjenjuju druge vrste armirano
betonskih strropnih konstrukcija.
Prema statičkoj funkciji, ravne ploče dijelimo na:
a)
Slobodno
poduprta
(oslonjena) ploča
b)
Prepuštena
(konzolna)
ploča
c)
Ploča sa prepustom
d)
Obostrano upeta ploča
e)
Kontinuirana
(na
više
ležajeva) ploča
.
53
Od načina oslanjanja ploča ovisi i način armiranja. U pločama se postavljaju dvije vrste
armature – glavna armatura koja prenosi opterećenje na nosive zidove i
- razdjelna armatura koja povezuje šipke glavne armature. Ploče se armiraju mrežastom
armaturom koja ima u jednom smjeru deblju armaturu.
Debljina ploče ovisi o opterećenju, rasponu, marki betona, dobiva se proračunom, a
kreće se od 8 – 20 cm. Kod stambenih zgrada preporuča se debljina od 12- 20 cm zbog
zvučne izolacije.
Ležajevi na zidu trebaju biti jednaki debljini ploče, ali ne manji od 8 cm. Na zidovima se
ploča povezuje sa horizontalnim serklažem. Približna debljina ploče je 1/35 raspona.
Glavna armatura je u smjeru kraćeg raspona u vlačnoj zoni.
Kod izrade monolitnih stropova potrebno je najprije izraditi oplatu i skelu .
Oplata za ploče može biti još od ukočenih ploča ili metalnih tabli.
Kod gradnje višestambenih zgrada upotrebljavamo montažnu velikoplošnu oplatu stropova,
najčešće u obliku oplatnih stolova. Osnovni element oplate je ukočena drvena ploča i
metalna konstrukcija na kotačima pa se jednostavno premješta u horizontalnom smjeru i
podiže dizalicom na više katove. Oplatni stolovi mogu biti fiksnih ili podesivih dimenzija i
sklopivi
velikoplošna oplata stropa - oplatni stol - sa 2
okvira
Svi glavni konstruktivni elementi ove
vrste stola su teleskopski, tako da je
moguća promjena moguća promjena
smjera. Oplatno platno može biti u
jednom komadu a za povećanje se
koriste lamele modularne širine.
Velikoplošna oplata stropa – oplatni stol
.
54
Prostorna ili tunelska oplata u obliku poluškoljke omogućuje istovremeno betoniranje
zidova i stropova. Sastoji se od vertikalnog dijela visine prostorije i horizontalnog dijela
širine pola raspona. Dvije poluškoljke se slože u tunel koji omogućuje postavljanje armature
i betoniranje stropne ploče.
Skidanje oplate se vrši opuštanjem ( podložnih ) vijaka, čime se opterećenje prenosi na kotače za
horizontalno izvlačenje oplate koje se vrši na dva načina :
pasarelom
podvlačenjem kuka ( „ pačiji kljun „ )
.
55
PLOČE OJAČANE REBRIMA ILI GREDAMA
Kod većih raspona ili većih opterćenja postaju AB ploče debele i teške. Kako kod
dimenzioniranja presjeka armatura preuzima napone vlaka, a beton napone tlaka ili
pritiska, to u ploči beton ispod neutralne osi nema statičke vrijednosti i on može otpasti, a
armaturu treba skupiti na pojedinim mjestima u rebrima. Tako nastaju ploče sa rebrima ili
gredama. Greda se u statičkom smislu računa kao T nosač sastavljen od ploče i rebara ili
greda.
Debljina ploče iznosi 8 – 12 cm, a visina rebra oko 30 -60 cm. Razmak rebara je 100 –
250 cm. Širina rebra je obično 1/2 do 1/3 visine rebra. Ako je razmak između njih veći veće
su dimenzije grede.
Ploča ojačana rebrom
1.
2.
3.
4.
5.
6.
greda
mort
ploča
pod
zid
serklaž
oplata ploče sa rebrom
Ploče sa gredama su jedna od prvih vrsta AB stropova i nazivaju se još HENEBIQUE
STROPOVI ( Henebik ) po njegovom pronalazaču.
.
56
6.1.2. POLUMONTAŽNI ARMIRANOBETONSKI STROP
„OMNIA“
Koristi se kod izvođenja međukatnih konstrukcija višestambenih zgrada. Ploče se podižu
dizalicom na mjesto ugradbe. Rešetkasta armatura koja se koristi za izradu fert gredica
primjenjuje se i za izradu montažnih ploča omnia.
.
57
Stropna konstrukcija se sastoji od tankih montažnih armiranobetonskih ploča, a naknadnim
dobetoniranjem konstrukcija postaje cjelovita. Debljina omnia ploče je 5-6 cm, sa ugrađenom
armaturom donje zone stropne ploče i rešetkastim nosačima. Na gradilištu se postavlja armatura
preklopa «omnia» ploča i mrežasta armatura gornje zone, te se stropna ploča dobetonira do pune
visine. U «omnia» ploče se ugrađuju razvodne kutije za elektroinstalacije i izvode se svi potrebni
otvori i prodori.
Postavljaju se preko podupirača i gredica na međurazmacima oko 2m.
6.1.3. MONTAŽNI STROPOVI
„YTONG“ ILI BIJELI STROP
Stropna konstrukcija pod nazivom "samonosivi lakobetonski zidani strop". Sastoji se od armirano
betonskih gredica s armaturom R nosača, lakobetonskog stropnog bloka – Ytong, armirano
betonske ležajnice za izvedbu poprečnih rebara i tankoslojnog morta. Debljina stropa je 15 cm na
rasponima do 6,60 m. Moguće su izvedbe većih debljina i raspona.
.
58
Slaganje započinje gredicama i sa po jednim redom blokova koji formiraju točan razmak
između gredica. Predgotovljene gredice se proizvode nadvišene, što osigurava nadvišenje
konstrukcije jer se pod opterećenjem slegnu. Ukoliko je potrebno postavljaju se podupore,
zatim ostali blokovi ispune. Slijedi uvlačenje šipki poprečnih rebara vijenca. Preostali
dijelovi gredica i poprečnih rebara te vijenca pune se mikrobetonom. Za ravnu i zaglađenu
površinu stropa preko stropa nanese se sloj Ytong morta 0,3 cm debljine.
Bijeli strop ima više prednosti lagan je, dobar toplinski izolator te otporan na požar.
GREDICA je predgotovljeni dio iz kojeg u postupku završetka konstrukcije nastaje glavni
rebro.
STROPNI BLOK je predgotovljeni lakobetonski dio. Postavlja se između gredica, a nakon
zalijevanja rebara i dogotovljenja sloja tankog morta, služe kao konačna konstrukcija.
LEŽAJNICA je predgotovljeni dio koji služi kao oplata poprečnog rebra. Obično se postavlja
nakon 4 – 6 blokova. Pri normalnoj širini rebra se postavljaju jednostruko, a po potrebi se
mogu postaviti dvostruko, trostruko i višestruko. Armatura ležajnice je dovoljna za potrebe
montiranja. Za funkciju poprečnog rebra dodaje se zasebna armatura.
6.2. STROPOVI SA GREDICAMA OD ARMIRANE ŠUPLJE OPEKE
Stropovi s gredicama od armirane šuplje opeke su polumontažni stropovi. Sastoje se od
nosivih gredica koje imaju armaturu i nenosivih gredica koje služe kao ispuna. Preko njih
postavlja se mrežasta armatura i betonira tlačna ploča koja povezuje sve gredice u cjelinu.
Prednost ovih stropova je montaža bez dizalice, nije potrebna oplata već samo podupirači.
Često se koristi u individualnoj izgradnji.
Gredice su složene iz komada tankoslojne šuplje opeke. Nosive gredice se slažu na
međusobnim razmacima od 50 ili 60 cm oslonjene na nosive zidove. Prva i zadnja mora biti
nosiva gredica. Gredice se postavljaju u smjeru kraćeg raspona nosivih zidova, a najdulje
do 6 m. Nosive gredice oslanjaju se na nosive zidove 6 – 12 cm, a armatura nosivih
gredica povezuje se zbog ukrute sa armaturom horizontalnih serklaža. Rasponi veći od 3 m
trebaju imati poprečno rebro za ukrutu.
Porotherm stropni sustav ima visinu gredica 16 cm, i tlačnu ploču 6 cm čime se uklapa u
modularnu visinu za Porotherm sustav od 25 cm. Osni razmak gredica od 60 cm
omogućuje bržu gradnju.
Detalj oslanjanja gredice na ležaju vanjskog zida
.
59
poprečni presjek
poprečno rebro za ukrutu na Porotherm podlošku
U fazi gradnje potrebno je izvesti nadvišenje u polovici raspona i to:
Raspon (m) nadvišenje (cm)
3,0
1,0
4,0
1,3
5,0
1,7
6,0
2,0
Porotherm podložak kao podloga rebra za ukrutu
.
60
FERT STROP
Fert strop je također polumontažni strop od armirane šuplje opeke namijenjen individualnoj
stambenoj gradnji. Sastoji se od nosivih gredica postavljenih na međurazmacima od 40 ili
50cm i nenosivih gredica koje služe kao ispuna. Visina gredica je 16cm, a tlačne ploče 4
cm, a za raspone preko 500 cm 5 cm. Rasponi gredica su do 6,6 m. Nalijeganje nosive
gredice na zid je 5 cm , a armature još dodatnih 10 cm.
Prije početka izrade međukatne konstrukcije postavljaju se podupirači sa poduporom na
razmaku 1 – 1,5 m. Ako je raspon veći od 4 m, izvodi se rebro za ukrutu širine 12 cm
armirano sa 4 profila 8mm. Blokovi ispune se na tom mjestu razmaknu, a ispod njih se
postavlja oplata za betoniranje. Podmetači stoje ispod konstrukcije najmanje 14 dana
nakon betoniranja.
.
61
postavljanje podupirača ispod konstrukcije
Stropovi s gredama od armirane šuplje opeke su polumontažni stropovi. Glavni su im
nosivi elementi grede složene od komada tankoslojne šuplje opeke. Glavna armatura se
stavlja u utore na donjoj strani grede.
Grede su na gornjoj strani uže a na donjoj šire. Kad se slože jedna do druge ostaju među
njima kanali koji se ispunjavaju betonskom smjesom i dodatno armiraju. Gornja površina
cijelog stropa prekriva se tankim betonskim slojem.
6.3. DRVENI STROPOVI
Drveni stropovi se sastoje od :
1.
drveni grednik – nosiva konstrukcija stropa
2.
stropna konstrukcija – konstrukcija plafona, podgled
3.
konstrukcija poda
DRVENI GREDNICI
Drveni grednici se mogu izvesti od:
a.
masivnih greda ( postavljaju se na razmaku 80 – 90 cm )
b.
polugreda ( postavljaju se na razmaaku od 60 – 70 cm )
c.
mosnica ( postavljaju se na razmaku od oko 50 cm )
Radi horizontalnog ukrućenja zgrade stropovi uvijek moraju biti dobro povezani sa zidom.
Kod drvenog grednika grede moramo vezati željeznom sponom za serklaž. Greda mora biti
oslonjena na zid barem za jednu visinu.
.
62
usidrenja greda u vanjske zidove
povezivanje prilošcima
iznad
srednjeg zida.
i
Usidrenje drvene grede
( svake četvrte ili pete )
u armirano betonski serklaž.
PLAFONI ( PODGLEDI ) DRVENIH STROPOVA
Ravna površina podgleda se dobiva pribijanjem obrađenih i međusobno povezanih
dasaka,koje se ne žbukaju. To su podgledi sa daščanom oblogom. U slučaju kada se na
donju stranu drvenih greda pribija donja daščana oplata na koju se pribija odgovarajući
nosilac žbuke ( trska, letvice, metalne mreže ), dobivamo žbukani daščani podgled.
Neravni podgled je onda kada se stropne grede ostavljaju vidljive, pa se u tu svrhu bolje
obrade ili oblože. To su podgledi sa vidljivim gredama. Ako se uzdužna polja pregrade
kraćim elementima dobivamo kazetirani podgled.
.
63
KONSTRUKCIJA PODA
S gornje strane stropne konstrukcije se pribije gornja daščana oplata. Na daščanu oplatu
posta- vljamo sloj nasipa od perlita d = 8 cm ( služi kao toplinska i zvučna izolacija ). U
nasip se polažu gredice na razmaku do oko 60 cm na koje se pribija daščani pod.
Slijepi podovi su redovita podloga parketnih daščica prostorija ispod kojih je bilo koja
vrsta drvenog stropa. Slijepi se podovi slažu od jelovih dasaka debljine 24 mm i ne širih od
15 cm i pribijaju se direktno na stropne grede. Umjesto slijepih podova od dasaka izrađuju
se namazi od drvobeto na tzv. blindit.
Kod adaptacije takve vrste drvenih stropova, nužno je izvesti betonsku ploču debljine 5
cm zbog vatrozaštite.
6.4. PODOVI
Podna konstrukcija ovisi o izboru podne obloge. Izbor podne obloge ovisi o tehničkim
zahtjevima i estetsko – oblikovnoj komponenti. S tehničkog stanovišta pod mora biti :
d.
otporan na istrošenje ( habanje )
e.
dovoljno čvrst na plošni pritisak
f.
dovoljno topao
g.
dovoljne sposobnosti da prigušuje zvuk
h.
povoljan za čišćenje i održavanje
Podove možemo podijeliti na nekoliko načina :
1.
prema materijalu od kojeg su napravljeni ( drveni, kameni, keramički, betonski, ... )
2.
prema načinu izrade – podovi sa reškom i bez reške
3.
prema njihovim toplinskim osobinama – topli i hladni podovi (za osjećaj ugodnosti
nužno je da površinska temperatura poda iznosi 170-180 C )
KONSTRUKCIJA PLIVAJUĆEG PODA
Postavlja se neposredno iznad stropne konstrukcije da bi spriječila prenos udarne buke u
ostale dijelove zgrade. Na pod se postavlja 2 – 4 cm zvučne izolacije, a uz rub zidova 1 cm.
Važno je da podna obloga ne dotiče zidove već „pliva“ u prostoriji i sprečava prenos buke.
Preko izolacije postavimo PE foliju te cementni estrih 4 -6 cm debljine lagano armiran
staklenom mrežicom. Mrežica služi da estrih ne ispuca jer je na mekanoj podlozi, a folija da
izolacija ne upije vodu.
.
64
U prostorijama sa vodom, na
cementni estrih postavlja se
hidroizolacija te završna podna
obloga keramika, kamene ploče i
sl. Obično ove prostorije imaju
niži pod (tanji sloj cementnog
estriha za 1-2 cm) da voda ne
otiče u ostale dijelove stana.
U ostalim suhim prostorijama postavlja se završna podna obloga. Ako zgrada ima
podno grijanje cijevi se polažu u cementni estrih, a preko njih kamene ili keramičke pločice
kako bi čim bolje isijavale toplinu
Knauf – suhi estrih F 141
Knauf – suhi estrih F 142
Suhi estrih služi kao lagana montažna podloga dobre zvučne i toplinske izolacije u obliku
gipskartonskih ploča. Upotrebljavamo ga kod adaptacija zgrada kao konstrukciju plivajućeg
poda jer je vrlo lagan, brzo se postavlja te pruža dobru zaštitu od požara.Sastoji se iz tri
međusobno slijepljene gipsane ploče debljine 2,5 cm ili sa dodatnim slojem stiropora
debljine 4,5 – 7,5 cm postavljene na ravnu podlogu.
.
65
Prošiveni ( tafting ) tepih na armiranoj cementnoj košuljici
Pod od kamenih ploča na međukatnoj konstrukciji
Uzdignuti montažni pod na teleskopskim nosačima
.
66
7. STUBIŠTA
.
Za svladavanje visinskih razlika izvode se kosi ili vertikalni konstruktivni elementi koje
dijelimo u
četiri glavne skupine:
1.
ravne kosine malih nagiba – rampe ( max nagib 150 )
2.
stepenaste ili nazupčane kosine – stube i stubišta
3.
ljestvaste strme kosine – ljestvaste ili brodarske stube i ljestve
4.
uređaji za vertikalno kretanje – vertikalne stube, penjalice, dizala
Podjelu stubišta možemo izvršiti na različite načine:
1.
prema položaju – vanjska i unutarnja
2.
prema namjenu zgradi – glavna i sporedna
3.
prema materijalu od kojeg su napravljena – armiranobetonska, drvena, čelična
4.
prema obliku – ravna, zavojita, mješovita
5.
prema broju krakova – jednokraka, dvokraka, trokraka, višekraka, kombinirana
6.
prema načinu izvođenja – monolitna, polumontažna, montažna
7.
prema načinu oslanjanja pojedinih stuba – sa stubama oslonjenim po čitavoj
površini, sa stubama oslonjenim samo na krajevima na grede ili zidove, konzolne stube
koje su oslonjene na gredu
1.
2.
Dijelovi stubišta su:
stubišni krak
podesti ili odmorište
3. ograde i prihvatnici
Omjer visine stube i širine gazišta mora odgovarati prosječnoj dužini ljudskog koraka koji
iznosi 63 cm. U zgradama se primjenjuje visina stuba od 14 do 19 cm ( ispod 14 su
vanjske stube ili rampe, a iznad 19 samo kod sporednih stubišta ).
Širina gazišta računa se po slijedećoj formuli :
Š = 63 – 2 V
Minimalni broj stuba u jednom kraku je 3 a maksimalni 12 – 15.
Svako stubište koje ima više od tri stepenice treba imati i stubišnu ogradu.
Ako je stubišna ograda izrađena od vertikalnih prečki njihov međusobni razmak ne smije
biti veći od 12 cm kako djeca ne bi mogla progurati glavu i nakon toga pasti. Rukohvat
treba biti odmaknut od zida najmanje 6 cm.
Minimalna visina ograde je 100 cm a za zgrade veće visine od 15 m iznosi 105 cm.
.
67
Širina stuba od jednog kraja ruba do drugog trebala bi iznositi najmanje 80 cm, a već širina
od 90 cm ili čak 100 cm zasigurno je još bolje rješenje jer na taj način ne samo da ćemo se
po njima sigurnije kretati nego ćemo po njima lakše transportirati veće predmete ili dijelove
namještaja. Kad je riječ o visini odnosno međusobnoj razlici stuba prema visini i/ili dubini
onda ta vrijednost iznosi 17/29 cm. Tako kod prosječne visine kata od oko 260 do 285 cm
stubište bi trebalo sadržavati ukupno 16 - 18 stuba.
Vrsta
elemenata
za
svladavanje visinskih razlika
Visina prolaza iznad stubišnih krakova u pojedinim etažama odgovara približno visini
prostorija ( od poda do plafona ) istih etaža. U podrumskoj i tavanskoj etaži treba paziti da
čista visina od gornjeg brida pojedine stube do najbliže površine ili brida neke konstrukcije
bude najmanje190 cm
Podesti kojima je gornja površina približno u onoj
visini u kojoj su i površine podova u prostorijama iste etaže, nazivaju se glavni podesti.
Međupodesti se nalaze između prekida krakova dvokrakih i višekrakih stubišta.
Prema vrsti i veličini pojedine višekatne zgrade primjenjuju se različiti konstruktivni sistemi
stubišta a razlikuju se po tome kako se teret stuba i sva ostala opterećenja prenose
.
68
stubišnimkrakovima na stubišne podeste a sa njih na stubišne zidove ili stupove koji ih
dalje prenose na temeljno tlo.
Četiri su glavna konstruktivna sistema stubišnih krakova :
1.
upete stube ( dvostrano ili s jednim krajem upetim a drugim na podzidu, čeličnoj
traverzi , armirano betonskoj gredi
2.
stube s krajevima na kosim podvlakama
3.
jednokrako i dvokrako konzolne stube
4.
nearmirane stube na kosim ili nazubljenim ( koljenastim ) AB pločama sa ili bez
podvlaka
8.1. ARMIRANO BETONSKA STUBIŠTA
1. MONOLITNA AB STUBIŠTA Za izradu monolitnog AB stubišta potrebno je napraviti
oplatu i postaviti armaturu. Površina betona se samo poravnava jer se obloga izrađuje u
završnim građevinskim radovima.
Konstruktivnih sistema monolitnog stubišta ima nekoliko vrsta:
- ako se na rubovima podesta naprave podestne grede, one služe kao oslonci kose
ploče.
- ako se izostave podestne grede, ploča se na jednoj strani oslanja na čeone stubišne
zidove, tzv. dva puta lomljena ploča.
- ako je izostavljena samo jedna podestna greda, onda se ploča na jednoj strani oslanja
na čeoni stubišni zid a na drugoj strani na podestni nosač .
dvokrako stubište sa stubama na koljenastim armiranobetonskim pločama
.
69
2. POLUMONTAŽNA AB STUBIŠTA
Kod polumontažnih AB stubišta nosiva
konstrukcija se izbetonira na zgradi, a stube se donose gotove i samo montiraju. Za
izvedbu nosive konstrukcije potrebno je najprije izraditi oplatu i postaviti armaturu, slično
kao kod monolitnog stubišta.
Konsrtuktivni sistemi isti su kao kod monolitne izvedbe, kosa ploča se može oslanjati na:
o
podestne nosače
o
zidove
o
obrazne nosače
Stube se montiraju naknadno na način da se postavljaju preko kose ploče i vežu
cementnim mortom i trnovima.
3. MONTAŽNA ARMIRANO BETONSKA STUBIŠTA Kod montažnog načina gradnje svi
elementi stubišta dovoze zgotovljeni na gradilište i montiraju se. Za montažu pojedinih
dijelova potrebno je napraviti privremenu skelu.
Kod montažnih stubišta primjenjuju se različiti konstruktivni sistemi :
•
konzolna stubišta ( svaka se stuba posebno ugrađuje u zid ) – zbog opasnosti od
potresa,služe samo kao vanjska stubišta u dužini od jednog kraka
•
montažne stube na obraznim nosačima ( podestni nosači i ploče se montiraju od
prefabriciranih elemenata, na nosače se oslanjaju obrazni nosači sa izrađenim žljebovima
na koja će se oslanjat stube
Neka građevinska poduzeća specijalizirana za podizanje montažnih zgrada, uz ostale
elemente od armiranog betona proizvode i kompletna stubišta ili samo glavne stubišne
elemente.
.
70
elementi stuba u obliku slova L, elementi podestnih greda u obliku slova L i nazupčane
tetive
Montažna stubišta mogu biti dvo ili trokraka
.
71
Ravni AB montažni stubišni krak
7.2. ČELIČNA STUBIŠTA
Čelična stubišta se izvode u
prostorima gdje postoji zahtjev za
velikom čvrstoćom stubišta, velikom
trajnošću, malom opasnosti od
oštećenja, što manje zauzimanja
tlocrtne površine i što manje
zasjenjivanja.
Osnovni elementi stubišta :
- tetive su kosi nosioci na obje
uzdužne strane stubišnog kraka.
Izrađuju se od ploča čeličnog lima.
- ležišni podlošci se pričvršćuju na
tetive. Izrađuju se od čeličnih
istokratnih kutnika i pričvršćuju na
unutarnju
stranu
svake
tetive
zakivanjem ili zavarivanjem .
.
72
- nastupnice se izrađuju od rebrastog, brazdastog, bradavičastog lima, te od perforiranih
i rešetkastih limenih ploča
- elementi podesta
- ograda
1. OTVORENA ČELIČNA STUBIŠTA izrađuju se s nastupnicama između tetiva ili s
nastupnicama na sedlima
povrh tetiva.
otvoreno
čelično
stubište
s
nastupnicama
nasađenim na sedlu
povrh tetiva
2. ZATVORENA ČELIČNA STUBIŠTA se razlikuju od otvorenih po tome što im se
razmaci između stražnjeg ruba niže i prednjeg ruba više nastupnice zatvaraju
posebnim elementom koju nazivamo prednjicom.
Zatvoreno
čelično
stubište
sa
zavarenim sedlima povrh tetiva, sa
drvenim nastupnicama
7.3. DRVENA STUBIŠTA
U prošlosti su se drvena stubišta koristila kao glavna stubišta višekatnih zgrada. Danas
zbog protupožarne zaštite takva drvena stubišta se ne koriste kao glavna već samo tamo
gdje nema opasnosti od požara samo za jednu etažu.
Drvena stubišta su obično unutrašnja stubišta u manjim zgradama.
Osnovni elementi drvenih stubišta su: - primarni – tetive i nastupnice
- sekundarni – ležišni podlošci, elementi podesta, ograda
Samo za skromna stubišta dolazi u obzir meko drvo kao građa, a inače isključivo
kvalitetne vrste tvrdog drva.
.
73
Načini tlocrtnog rješavanja stuba uz podeste :
tlocrti grednih podloga u podestima
Detalji povezivanja gazišta i tetiva :
vezom na lastin rep ili pola lastinog
repa gazište djeluje kao veza obiju
tetiva
tetive s gazištem u pravokutnim
utorima treba učvrstiti na razmacima
100 – 150 cm
1. DRVENA STUBIŠTA S USAĐENIM NASTUPNICAMA pogodna su za jednokraka, pomoćna,
otvorena, unutarnja stubišta.
učvršćenje gornjih krajeva tetiva u drvenim stubištima s usađenim stubama
Da se tetive istog kraka ne bi izvile na vanjske strane, moraju se međusobno sapeti.
Jedan je način da se sapinjanje povjeri samim nastupnicama izradom čepa na njihovim
krajevima i utora na tetivama, za vez lastin rep ili pola lastinog repa. Drugi je način
( najčešće ga koristimo ) sapinjanje
čeličnim šipkama.
Ovakvim se stubištem svladavaju visine do 270 cm od poda niže do poda više etaže.
2. DRVENA STUBIŠTA S UČEPLJENIM STUBAMA razlikuju se od onih sa usađenim
nastupnicama uglavnom po tome što se rade kao zatvorena i po tome što se krajevi
nastupnica i prednjica učepljuju u utore koji nisu otvoreni ni sa prednje ni sa
stražnje strane tetive.
.
74
Tetive stubišta sa učepljenim stubama se sapinju
samo čeličnim sponama
ispod svake četvrte – pete
stube.
Dvokraka stubišta se uglavnom rade kao uglovna stubišta u kojima se na uglovnom podestu smjer kretanja
po jednom i po drugom kraku mijenja za 90o
3. DRVENO STUBIŠTE S KLINASTIM STUBAMA
Drvene stube učvršćuju se na tetive plosnim željezom
rade se kao otvorena stubišta .
4. DRVENA STUBIŠTA SA NASAĐENIM
STUBAMA razlikuju se po tome što im se
nastupnice
i prednjice nasađuju na
nazupčane gornje strane tetiva.
Glavnim elementima ( nastupnice,
prednjice, tetive ) se pri izradi dodaju
profilirane kutne i pokrovne letvice .
.
75
8. KROVOVI
.
Krovovi čine gornju završnu konstrukciju zgrade, štite je od padalina i drugih
atmosfer-skih utjecaja (vjetar, hladnoća, toplina, vatra). Oni se sastoje od nosivog
dijela i krovnog pokro- va. Nosivi dio ovisi o materijalu od kojeg je napravljen ( drvo, čelik,
armirani beton ), nagibu krova vrsti i težini pokrova, opterećenjima itd. Za određivanje
opterećenja mora se voditi računa o građevinskim propisima (vlastita težina, promet, vjetar,
snijeg).
Krovove po obliku dijelimo na ravne i kose.
8.1. RAVNI KROVOVI
Ravni krovovi su krovovi s vrlo malim nagibima ( 2 – 5 % ), izvode se preko masivne
stropne konstrukcije.
Odvođenje vode s ravnog krova možemo izvesti na dva načina:
1.
odvođenjem vode u žljebove izvan krovne površine na način kao kod kosih krovova
2.
odvođenje vode u slivnike koji se nalaze unutar krovne površine
Slivnike je potrebno uvijek toplinski izolirati i to na dva nivoa sa povezivanjem i za parnu
branu.
Toplinski izoliran slivnik povezan sa parnom branom sprečava oštećenja od kondenzacije
vodene pare.
slivnik na dva nivoa sa prirubnicama za prihvatanje izolacije i s
toplinskom izolacijom
izolacija dilatacije
.
76
TOPLI ILI NEVENTILIRANI KROVOVI
.
77
Priključak oluka na neprohodni ravni krov
HLADNI ILI VENTILIRAJUĆI KROVOVI us svi oni ravni krovovi koji u slojevima imaju
i zračni prostor kao sloj za provjetravanje. Takvi krovovi se planiraju i izvode za nepovoljne
vanjske i unutrašnje klimatske uvjete i manje su zastupljeni kod nas.Da bi krov bio pravilno
izveden i zaštićen, uvjet je da su građevinski radovi koji prethode izolaciji izvedeni, tj. da
naknadnim radovima ne dođe do oštećenja izolacije. Osnovni elementi izolacije ravnog
krova su sloj za izjednačavanje pritiska difuzne vodene pare, parna brana, termoizolacija,
hidroizolacija, zaštita izolacije.
Hidroizolacije na ravnim krovovima se dijele prema vrsti upotrebljenog materijala,
načinu izvedbe i stupnju vezanosti za podlogu. One se na ravnim krovovima planiraju i
dimenzioniraju prema nagibu krova i ovise o ostalim odabranim slojevima krova.
primjer hladnog krova lagane konstrukcije
primjer hladnog krova teške konstrukcije.
…
.
78
8.2. DRVENA KROVIŠTA
Oblik krova ovisi o tlocrtnom obliku zgrade, na koliko se strana odvodi voda sa krova, kao
i o nagibu krovnih površina.
Nagib krovnih ploha ovisi o količini padalina i o materijalu kojim se pokriva krov.
Vrste krovne građe :
1. ROŽENICA ILI ROG ( dim. 10/12; 10/14 ) na razmacima 60 – 100 cm a najčešće 80 cm
2. PODROŽNICA uzdužna greda koja preuzima opterećenja roženica ( dim. 12 / 14 ) na
međusobnoj udaljenosti do 4,5 m
3. STUP ( dim. 10/10, 12/12 ) preuzima vertikalno opterećenje
4. VEZNA GREDA ( DIM. 14/20; 16/22; 16/24 ) na međusobnim razmacima 3 – 5 m .
Može biti stropna greda ili neovisno o stropnoj konstrukciji s ležištima na vanjskim
zidovima. Kod krovnih visulja preuzima ukupno opterećenje krovišta i prenosi na vanjske
zidove
5. KLIJEŠTA ( dim. 2 x 6/12 ) ukrućuju krovne stolice i postavljaju se obostrano na stupove
6. RAZUPORA ( dim. 10/12; 14/16 ) maksimalne duljine do 4 m. Razupire rogove krovnih
visulja
7. KOSNIK ( dim. 10/10; 12/12 ) preuzimaju horizontalne sile i ukrućuju krovište
8. RUKE dužine 1,4 m postavljaju se obostrano kod stupova, smanjuju raspon između
podrožnica i preuzimaju dio njihovog opterećenja. Postavljaju se u ravnini okomitoj na
kosnike.
Vezna greda, stup, donja i gornja podrožnica tvore PUNI VEZ koji je osnovni
konstruktivni element drvenog krovišta. Dolazi na razmacima 3,5 – 4,5 m tj. 5 polja između
2 puna veza, preuzima opterećenja i ukrućuje krovište.
NADOZID može biti nosiv i nenosiv na drvenim stupovima, minimalne visine 1, 2m. Ako
je nosivi nadozid viši od 80 cm mora se ukrutiti horizontalnim serklažom
.
79
Kod drvenih krovova se primjenjuju četiri vrste krovnih konstrukcija:
1.
prazni krovovi
2.
krovovi sa stolicama
3.
krovovi sa visuljama
4.
rešetkasti krovovi
PRAZNI KROVOVI
Prazni krovovi mogu se primjenjivati na zgradama ako su zadovoljeni uvjeti:
o
zgrada mora imati raspon do 6 m
o
nagib krova mora biti preko 45o - 60o
o
zgrada mora imati drvenu krovnu konstrukciju
prazno krovište s rogovima uprtim u stropne grede tzv. roženičko krovište
Dužina rogova kod praznih krovova može biti najviše do 4,5 m, a ako stavljamo pajante
onda je dužina roga najviše do 7,5 m.Ukrućenja se moraju izvesti u poprečnom i uzdužnom
smjeru.
.
80
Dio krova koji prelazi preko zida nazivamo streha. Dvostrešni krovovi imaju
horizontalne i kose strehe. Kod praznih krovova horizontalne strehe sačinjavaju stropne
grede, a kosu letve koje se postavljaju preko rogova.
jednostavno krovište s pajantama
KROVOVI SA STOLICAMA
Krovovi sa stolicama mogu se primjenjivati za sve raspone zgrada i nagibe krovnih ploha,
ali pod uvjetom da osim vanjskih nosivih zidova u zgradi postoje još i uzdužni nosivi zidovi,
koji služe kao oslonci stupova stolica.
Kod krovova sa stolicama rogovi se oslanjaju na horizontalne grede koje su paralelne sa
strehom i nazivamo ih podrožnice. Podrožnice u vrhu dvostrešnog krova ( sljemenu )
nazivaju se sljemenjače.
normalno drveno krovište s podrožnicama na dvostrukim stojećim stolicama bez kosnika
Sljemenjače i srednje podrožnice oslanjaju se na stupove. Ako su stupovi vertikalni, onda
takvu konstrukciju nazivamo uspravnom stolicom, ako su kosi onda je to kosa stolica. Ispod
stupa stoli - ce mora se nalaziti uzdužni nosivi zid koji preuzima opterećenja. Sredina
stupa od sredine zida može biti udaljena najviše 1 m, ako je udaljenost veća rade se kose
stolice. Na donjoj strani stu- povi se oslanjaju na horizontalne vezne grede. U poprečnom
smjeru stupove ukurućujemonkosnicima, a u uzdužnom rukama.
.
81
Jednostruka stolica može se primjenjivati za raspone do 7 m između vanjskih zidova i
srednjim poprečnim zidom ili gredom. Dvostruka stolica može se primjenjivati za sve
nagibe krova i raspo - ne do 12m između vanjskih nosivih zidova, uz uvjet da postoje
uzdužni zidovi ili grede.
KROVOVI SA VISULJAMA
Krovove sa visuljama primjenjujemo u zgradama gdije nema poprečnih nosivih zidova
nego po - stoje samo vanjski.
Opterećenje sa sljemenjače se prenosi preko kosnika.
Jednostruka visulja se može koristiti za sve nagibe krovnih ploha i za raspone do 8 m
između vanjskih zidova, a dvostruke visulje od 8 do 12 m .
drveno krovište na dvostrukim visuljama
DRVENI REŠETKASTI KROVOVI
Drvena dvostrešna krovišta najviše se izrađuju kao rešetkasti nosači trokutnog i
peterokutnog oblika. Sastavni dio rešetkastog nosača su donji i gornji pojas, te vertikalvi
štapovi ili vertikale i horizontalni štapovi ili horizontale. Vertikale i horizontale povezuju oba
pojasa u čvorove.
Donji pojas djeluje kao vezna greda, pa mu se krajevi oslanjaju na vanjske zidove i
stupove. Gornji pojas djeluje kao rogovi, pa nosi krovni pokrov i njegovu podlogu. Vertikale
djeluju kao stupovi, a diagonle kao kosnici.
.
82
Najčešći vezovi su priljubljivanje elemenatai pričvrščivanje svornjacima, moždanicima,
čavlima i ljepilom. Iznimno se pri upotrebi deblje građe koriste i neki tesarski vezovi.
Na krajevima rešetke su najveća naprezanja pa se poslijednje polje obično ispunjavaaaa
koso položenim daskama u dva sloja
Oblici rešetkastih nosača
detalj spoja
Rešetke se mogu postaviti na tri načina:
1.
na razmacima do 1 m postavljaju se rešetkasti nosači od dasaka za raspone 6 do 20
m. Ukruta u uzdužnom smjeru izvodi se od križno postavljenih dasaka. Podgled je moguće
postaviti od lakih izolacionih ploča pričvršćenih na donji pojas. Drvene rešetke imaju vijek
trajanja 10 -15 godina jer popuste veze na spojevima.
2.
na razmacima do 4 m postavljaju se rešetkasti nosači izrađeni od gredica ili više
spojenih dasaka. Spojevi u čvorovima mogu biti ojačani bušenim čeličnim limovima tzv.
kramponkama.
3.
na razmacima do 5 m izrađuju se gredni rešetkasti nosači raspona i do 50 m.
Upotrebljavaju se za izradu mostova,hangara, krovova i dr. Opterećenje preuzimaju uvijek
u čvorovima.
8.3. KROVNI POKROVI
Kose krovove čine krovne konstrukcije, drvene ili masivne i krovni pokrov. Prazni prostor
u krovu naziva se tavan,a potkrovlje je prostor opremljen za stanovanje. Oblik krovne
konstrukcije i vrsta pokrova značajni su za izgled i konstrukciju cijele zgrade.
Pokrov štiti zgradu od nepovoljnih utjecaja atmosferilija. Treba biti otporan i nepropusan za
kišu i snijeg,otporan na utjecaj mraza, vjetra i vatre. Pri odabiru krovnog pokrova važne su
klimatske prilike,cijena, trajnost i izgled. Izbor krovnog pokrova mora se izvršiti prije izbora
.
83
krovne konstrukcije. O pokrovu ovise nagibi krovnih ploha, oblik i rješenje krovne
konstrukcije.
Kvaliteta pokrova ovisi o stručnoj izvedbi i pridržavanju tehničkih propisa. Razlikujemo
dvije grupe: vodonepropusni i vodoodvodni pokrovi.
Vodonepropusni pokrovi su bez reški – lim, ljepenka, plastika
Vodoodvodni su pokrovi sa reškama, izvode se slaganjem pokrovnih elemenata. Mogući
minimalni nagibi krovnih ploha ovise o broju reški, načinu postavljanja i brtvljenja. Što je
materijal nepropusniji, niže su krovne plohe.
Prema vrsti materijala razlikujemo slijedeće vrste pokrova:
o crijepovi od pečene gline
o crijepovi od betona
o vlaknasto-cementni proizvodi – salonit, eternit
o bitumenski proizvodi - šindra
o metalni limovi – ravne i rebraste ploče
o plastični pokrovi – eval valovite ploče
o stakleni pokrov
o stare vrste od kamena,drveta i slame
PROVJETRAVANJE KOSIH KROVOVA
Drvena krovišta izvode se sa slojem za prozračivanje, uzduž rogova, debljine 3 – 5 cm.
Zrak ulazi u krovnu konstrukciju na otvorima uz strehu i struji prema sljemenu zahvaljujući
razlici u tlakovima. Neposredno ispod sljemena potrebno je omogućiti izlaz zraka.
Zračni sloj ljeti smanjuje prenos topline sa pokrova na ostalu krovnu konstrukciju. Zimi
usporava prolaz hladnog zraka u zgradu, odnosno gubitak topline iz zgrade prema van.
Ulaz zraka treba rasporediti da se provjetravanje odvija kontinuirano bez zadržavanja u
uglovima. Poželjno je omogućiti i poprečno strujanje zraka. Presjek otvora za ulaz zraka uz
strehu treba biti 20/00, a otvora za izlaz 0,50/00 horizontalne projekcije krova. Za veće širine
krovišta potrebno je povećati nagib krova od minimalno predviđenog za tu vrstu pokrova.
Provjetravanjem drvenih krovišta čuva se i krovni pokrivač od kondenziranja vodene pare
što se stvara sa donje strane pokrova. Na krovovima zgrada gdje nije predviđena poprečna
ventilacija, kao i krovova sa blažim nagibom, veće količine toplog zraka iz najviše
stambene etaže zagrijavaju daske ispod pokrova i sam pokrov. Snijeg se otapa po cijeloj
krovnoj površini. Što je krovni pokrivač glađi, snijeg lakše klizi, i ako nema snjegobrana
nagomilava se u olucima. Postepeno se hladi, smrzava i to prvo sa vanjske hladne strane.
Tako nastaje veća količina snijega koja ne odlazi u zaleđeni oluk već se topi, prelijeva ka
zgradi, moči vanjski zid i njegovu toplinsku izolaciju koja gubi termoizolacijska svojstva.
.
84
Oštećenja na zgradama iz navedenih razloga možemo spriječiti izradom hladnih
provjetravanih krovova iznad tavana ili toplih provjetravanih krovova iznad stambenih
potkrovlja.
NAGIBI KROVNIH PLOHA I VRSTA POKROVA
Min nagib krova u o
Jednostruki biber crijep
450
Dvostruki biber crijep
220
Krunski pokrov
220
Kupa kanalica
180
Vlaknasto-cementne ploče
120
Bitumenska šindra
100
Limene ploče
60
%
100%
45%
45%
33%
21%
17,6%
10%
CRIJEPOVI OD PEČENE GLINE
U našim krajevima u upotrebi od najstarijih vremena.Unatoč novim vrstama zbog svijih
osobina i danas je najčešća vrsta pokrova. Trajan je, malih troškova održavanja, otporan
na vatru i mraz, Zbog poroznosti, glineni crijep „diše“ pa nema pojave rošenja s donje
strane crijepa. Crijep je crvenkaste boje, a druge boje postižu se engobiranjem
(dodavanjem boje svježoj glini) ili nanošenjem boje te ponovnim pečenjem (veći sjaj od
engobiranih).
Razlikujemo više vrsta glinenih pokrova:
o biber crijep – glatki crijep
o utoreni tlačeni crijep
o kupa kanalica ili žlijebnjaci
o mediteran crijep
o sljemenjaci – vučeni i tlačeni
.
85
Biber crijep
Biber crijep se polaže na letve 28 x 48 mm paralelno sa strehom. Prva letva je uvijek
dvostruka ili sjekomično položena.Crijep se postavlja od strehe prema gore. Može se početi
postavljati sa lijeve ili desne strane krova „nosom“ oslonjenim na letvu. Sljeme krova se
pokriva sljemenjacima postavljenim na sljemenu letvu 3/15 cm, međusobno vezanim
metalnim kopčama. Stariji način je polagenje sljemenjaka u produžni mort sa preklopom 8
cm u obrnutom smijeru od učestalog vjetra.Grebeni se postavljaju odozdo prema gore.
Krovna uvala prvo se oblaže limom. Kod biber crijepa razlikujemo tri načina pokrivanja:
o
jednostruko ili prosto
o
dvostruko ili gusto
o
krunsko
- Jednostruki pokrov biber crijepom
Upotrebljavamo za privremeno pokrivanje.Nagib krova je 45 – 600. Crijepovi se postavljaju
na letve 3/5 cm na međurazmacima 30 cm. Prvi i zadnji red imaju po dva crijepa zbog
prikišnjavanja. Crijepovi mogu biti postavljeni tako da se u gornjim redovima nastavljaju ili
preklapaju za ¼ crijepa. Između crijepova mogu se postaviti trake krovne ljepenke ili lima.
Sljemenjaci se postavljaju obrnuto od smjera učestalog vjetra.
- Dvostruko ili gusto pokrivanje biber crijepom
Dvostruko ili gusto pokrivanje biber crijepom je trajno pokrivanje.Dvostruko pokrivanje se
zove zbog toga što su po dva crijepa između letvi. Razmak letvi je dvostruko manji, 14 – 16
cm, a na svaku letvu se postavlja po jedan crijep. Letve se postavljaju dvostuko gušće pa
ga neki zovu gusto pokrivanje. Ovaj način pokrivanja se danas najviše upotrebljava za
biber crijep.
.
86
Prva letva je dvostruka a služi da bi podignuli donje krajeve crijepa. Crijep nema utora pa
je svejedno počinjemo li pokrivanje s lijeve ilidesne strane. Prvi i zadnji red crijepa su
dvostruki zbog prokišnjavanja. Udaljenost zadnje letve od sljemena je 7 – 12 cm. Sljeme
pokrivamo utorenim sljemenjacima postavljenim na letve ispod kojih je armirana krovna
traka. Ona ujedno smanjuje trenje između sljemenjaka i podloge. Sljemenjaci se
međusobno kvače metalnim kopčama. Mogu se na klasičan način postavljati u mort.
Grebeni se isto pokrivaju utorenim sljemenjacima od strehe prema vrhu. Uvala krova
oblaže se limom ili posebnom armiranom folijom koju proizvodi proizvođač pokrova.
- Krunsko ili dvostruko pokrivanje biber crijepom
Ovaj način pokrivanja spada u teške pokrove i danas se više ne upotrebljava. Naziv je
dobio prema izgledu jer izvana djeluje kao kruna. Neki ga nazivaju dvostruki jer su na
svakoj letvi po dva crijepa. Zbog težine letva je deblja 3,8/4,8 cm. Razmak letvi je 30 cm.
Sljeme, grebeni i uvale se pokrivaju uobičajeno.
Utoreni tlačeni crijep
Utoreni tlačeni crijep ima uzdužne i horizontalne utore što omogućuje još bolje naljeganje
pa je mogućnost prodora oborina još manja. Crijepovi se postavljaju jednostruko na letve
4/5 cm za nagibe do 350 i 3/5cm za veće nagibe. Razmak letvi je 33 cm. Počinju se
polagati uz strehu sa lijeva na desno zbog utora. Svaki drugi crijep se zbog vjetra dodatno
učvršćuje za letvu.
Utoreni sljemenjaci se polažu na sljemenu letvu preko armirane krovne folije povezani
metalnim kopčama. Moguće je postavljanje tlačenih ili vučenih sljemenjaka u produžnom ili
jačem vapnenom mortu. Sljemenjci se polažu u suprotnom smijeru od najjačeg vjetra.
Grebeni se polažu na isti način.
.
87
Kupa kanalica
Za ovu vrstu pokrova upotrebljava se još naziv kupe ili žlijebnjaci. Pokrov je tradicionalan u
Primorju i Dalmaciji. U tim krajevima ima mnogo vjetra i zbog toga svaki element mora biti
pričvršćen sa jačim vapnenim mortom, a masivnost mu daje dobru toplinsku izolaciju.
Nedostatak mu je velika težina i mnogo ručnog rada pa je zbog toga skup. Veličina letvi je
4,8/ 4,8 cm.
Postavlja se tako da je prvi red uz strehu okrenut prema gore, a preko njih dolaze kanalice
koje su okrenute prema dolje u sloj morta.
Postoje tri načina polaganja:
1.
na letve paralelno sa strehom – udaljenost letvi je 30 cm, a kupe se vješaju ili
pričvršćuju čavlima
2.
na letve okomito na strehu – razmak letvi je 22 cm što odgovara veličini kupe
kanalice
3. na kosu krovnu ploču iz polumontažnih gredica koje su povezane tlačnom pločom od 5
cm ili AB ploču se u vapnenom mortu postavljaju kanalice okrenute prema gore, a preko
njih, u mortu dolaze kanalice okrenute prema dolje
Za pokrivanje sljemena i grebena postavljaju se vučene kupe kanalice u vapnenom mortu
sa preklopom.
Mediteran crijep
Mediteran crijep je nastao kao moderna kopija pokrova iz kupa kanalica. Crijep iz daljine
izgleda kao kupa kanalica ali se polaže na suho bez morta. Znatno je lakši od pokrova sa
kupama.
Crijep ima jedan val i jednu ravninu, a postavlja se pomoću horizontalnih i vertikalnih utora.
Pričvršćuju se čavlima na letve 3/5 koje su na međurazmacima od 35 cm. Pokrivanje
počinje uz strehu slaganjem od lijeva u desno. Postoje dodatni elementi za rubovne
završetke te sa otvorima za ventilaciju.
BETONSKI CRIJEP
Betonski crijep je noviji proizvod. Minimalni nagib krova ovisi o tipu. Crijep je težak pa je
zbog toga dobar u vjetrovitim područjima. Mnogo slabije propušta paru od glinenog crijepa.
Ima više oblika betonskog crijepa: biber, dvostruki biber i profilirani crijep pod nazivima
alpski, kristal klasik, mediteran i antik. Svi crijepovi su iste veličine 33x42 cm sa glatkom i
hrapavom površinom koja sprečava klizanje snijega. Alpski crijep ima svjetlucavu strukturu.
Veličina letvi na koje se polažu je 3/5 cm, a razmak između letvi je 31,5 cm.
Pored standardnih crijepova za kompletiranje krovnog pokrivača proizvode se crijepovi sa
otvorima za prozračivanje, rubni crijepovi, trake krovne i grebene folije, snjegobrani,
metalne stepenice, elementi sa nastavkom za ventilacijsku cijev i crijepovi za osvjetljenje
tavana.
SALONIT PLOČE
Pokrov salonit pločama je bio čest način pokrivanja krovova u našim krajevima. Međutim
danas se iz više razloga ne upotrebljava. U novoj proizvodnji azbest - cementne ploče su iz
zdravstvenih razloga zamijenjene vlaknasto – cementnim. Ploče su vodonepropusne,
.
88
dobre mehaničke čvrstoće, ne gore, ali se u zagađenoj (agresivnoj) atmosferi s vremenom
počinju ljuštiti. Salonit ploče se postavljaju na letve i pričvršćuju čavlima, a valovite ploče
vijcima. Razlikujemo četiri vrste pokrova: ravne kvadratične ploče, „šablone“, male i
velike valovite ploče.
ravne kvadratične ploče
velike valovite salonit ploče
Ravne kvadratične ploče 40x40 cm upotrebljavaju se za pokrivanje krovova i pročelja
zgrada izloženih jakim udarima vjetra i kiše. Male su mase pa je krovna konstrukcija
ekonomična.
„Šablone“ služe za dijagonalno pokrivanje. Veličine su 40x40 cm, sa odrezanim
nasuprotnim vrhovima.
Mala valovita ploča „Kaštelanka“ služi za paralelno pokrivanje.
Velike valovite salonit ploče služe za pokrivanje industrijskih i sportskih objekata velike
površine. Zbog dobrog nalijeganja moguć je mali nagib krova. Ploče imaju 6 – 8 valova,
različite su širine i dužine. Postavljaju se uz strehu i to obrnuto od smijera glavnog vjetra.
Pričvršćuju se vijcima za drvene letve ili metalne profile. Vijci se postavljaju na drugi i
predzadnji val, a razmak letvi ovisi o veličini ploča i izloženosti vjetru. Ploče se preklapaju u
uzdužnom i poprečnom smijeru. Minimalni nagib za brtvljeni spoj je 70, inače100.
BITUMENSKA ŠINDRA
.
89
Za pokrivanje krovova upotrebljavaju se savitljive, pravokutne ploče bitumenske šindre.
Veličine su 100x34 cm sa tri uzdužna proreza do polovice ploče. Gornja polovica
prevučena je bitumenskim ljepilom. Osnovu čine ploče iz staklenog voala natopljene
obostrano bitumenom. Sa gornje strane posipaju se granuliranim kamenom škriljcem. Sa
donje strane je posip kvarcnog pijeska da se ploče međusobno ne ljepe. Bitumenska šindra
je trajna, lagano se kroji, otporna na vatru, sama se gasi. Ima malu težinu svega 10,5
kg/m2. Šindrom se mogu pokrivati ravne i zaobljene plohe.
Postavlja se na krutu i nesavitljivu podlogu koja se može čavlati, a to su vodootporne
ploče, daske ili podloga od lakog betona. Preko podloge se prvo polaže krovna folija.Ona
sprečava kondenzaciju vodene pare sa donje strane šindre. Pokrivanje počinje uz strehu.
Početni red šindre se polaže sa prorezima okrenutim prema sljemenu, preko njega dolazi
.
90
prvi red sa prorezima prema strehi. Ostali redovi lijepe se preko nižih redova sa preklopom.
Šindra se lijepi ili vari te čavla čavlima sa velikom glavom. Broj čavala ovisi o nagibu, važno
je da gornji red prekrije čavle. Postavlja se na nagibe 10 – 850. Na strmijim nagibima
šindra se prikucava direkno na podlogu. Na sljemenu se posljednji redovi preklapaju jedni
preko drugih. Za sljemenjake se ploče šindre izrežu po prorezima na četiri dijela. Svaki dio
se presavije i postavi dužinom sljemena u suprotnom pravcu od najjačeg vjetra. Na isti
način prekrivaju se i grebeni. Uz zidove šindra se podiže za min. 10 cm, a krovni završeci
opšivaju limom. Za dimnjake se izrađuje limeni opšav i postavlja prije polaganja šindre. Na
uvalama se prethodno zalijepi za podlogu traka bitumeniziranog staklenog voala širine 50
cm sa svake strane od osi uvale, a zatim se polažu redovi šindre tako da se međusobno
preklapaju.
Zbog paronepropusnosti, krovovi pokriveni šindrom obavezno moraju biti ventilirani
slojem zraka debljine 5 – 8 cm. Za ventilaciju izrađuju se otvori ispod strehe za ulaz i ispod
sljemena za izlaz zraka.
8.4. LIMARSKI RADOVI
U limarske radove spadaju opšavi vanjskih horizontalnih površina zgrade; vijenci, rubni
završetci balkona i ograde, prozorske klupčice i zabatni zidovi. Limom se opšivaju uvale na
krovu, dimnjaci, kpovni prozori i ventilacijski kanali. Izrađuju se žlijebovi i oluci te cijeli
pokrovi kosog krova malog nagiba. Prema obliku razlikujemo ravne, valovite i rebraste
limove.
Razlikujemo čelični (crni) lim, cinčani, pocinčani, bakarni, aluminijski i olovni. Limovi se
isporučuju u pločama i rolama. Nepropusni su za vodu, trajni i lagano se obrađuju. Za
trajnu zaštitu limovi se pocinčavaju, eloksiraju ili plastificiraju.
Obrada limova je strojna ili ručna, a uključuje sječenje, krojenje, savijanje i sastavljanje.
Ravne limene ploče se isporučuju u pločama i sjeku na širine 20, 25, 33, 40 i 50 cm.
Sastavljaju se savijanjem višeg preko nižeg dijela, lemljenjem ili zakovicama. Važno je
znati da se za limene pokrove moraju svi elementi izraditi iz jedne vrsta lima inače pod
utjecajem vlage dolazi do „topljenja“ lima. Tu pojavu zovemo elektroliza. Npr. ako imamo
spoj bakra i cinka, cink će se istopiti.
LIMENI POKROVI
Krovni pokrov iz ravnih limenih ploča može se postaviti na svaki pa i najkompliciraniji oblik
krova, na kupole i tornjeve. Limeni pokrovi su vrlo trajni, brzo i lako odvode kišnicu. Dobro
provode toplinu pa se na površini lima sa donje strane uslijed razlike u temperaturi
pojavljuje kondenzirana voda. Ona stvara koroziju lima i truljenje dašćane podloge, pa se
zato obavezno polaže na krovnu foliju. Limeni pokrovi su čujni pa trebamo postaviti i
zvučnu izolaciju. Za pokrivanje krovova najviše se koristi pocinčani lim, zatim cinčani,
bakarni i aluminijski lim u obliku ravnih, valovitih i rebrastih ploča.
Nagibi krovnih ploha: - ravni lim 6 – 300
- valoviti i rebrasti lim 12 - 350
Ravne limene ploče
Ravne limene ploče postavljaju se na čvrstu dašćanu podlogu debljine 24 mm. Za
odvođenje kondenzirane vodene pare postavlja se krovna folija ili krovna ljepenka. Ploče
su dimenzija 1000/2000 mm, ali se zbog udara vjetra limene ploče režu na tri dijela veličine
665/1000 mm. Pokrivanje ili oblaganje krovova limom počinje od strehe u pojasevima
paralelnim sa rogovima. Limene ploče međusobno se povezuju prevojima. Ležeći i stojeći
prevoj
.
91
Prevoji okomito na strehu su stojeći, a paralelni sa strehom ležeći. Preklopi sa susjednim
prevojima pomaknuti su za ½ ploče. Limene ploče iz bakra, cinka i aluminija se znatno šire
i skupljaju zbog toplinskih promjena. Pocinčane limene ploče su manje osjetljive na
toplinske promjene.
Valovite limene ploče
Ploče se izrađuju iz pocinčanog, cinčanog ili aluminijskog lima, a mogu biti plastificirane.
Upotrebljavaju za izradu krovova i pročelja. Postavljaju se na nosače od drvenih gredica,
čeličnih ili AB profila paralelnih sa strehom. Počinju se postavljati uz strehu sa suprotne
strane od djelovanja najjačeg vjetra sa preklopima. Dužina preklopa ovisi o nagibu krova,
kreće se od 15 – 20 cm. Ako se preklopi brtve dozvoljavaju se manji nagibi do 60.
Rebraste limene ploče
Pokrovi iz rabrastih limenih ploča koriste se kao elementi za pokrivanje krova, izradu
pročelja i pregradnih zidova naročito na industrijskim zgradama. Rebraste ploče izrađuju se
iz aluminijskog ili čeličnog lima obostrano plastificirane. Čelične ploče mogu biti sa jedne
strane pocinčane. Limene rebraste ploče su elementi velikih dimenzija, pa se mogu brzo i
jednostavno montirati. Često se primjenjuju kod krovova sa rešetkastim ili sličnim
nosačima. Debljina lima je 0,6 – 1 mm, korisna širina ploča 70 -90 cm, a dužina do 12
metara. Rebraste ploče na krovovima upotrebljavaju se na tri načina kao:
krovni pokrivači – ploče sa nižim naborima,
ploče sa višim naborima - su krovni nosači preko kojih se postavlja toplinska izolacija i
hidroizolacija,
.
92
sendvič konstrukcija - od profiliranog lima, a u sredini je …..
termoizolacija.
rebraste limene ploče i sendvič konstrukcija
Prema vrsti i debljini materijala, visini i vrsti profila, kao i opterećenjima na krov
proračunava se razmak nosača. Ploče se u njih učvršćuju vijcima. Međusobno se spajaju
zakovicama. Kod krovova sa blagim nagibom dobro je da ploče imaju punu dužinu da bi se
izbjegli poprečni preklopi.
Žlijebovi
Prema obliku žlijebovi mogu biti polukružni i četvrtasti. Veličina žlijeba određuje se
prema veličini krova tako da površini 1 m2 krovne plohe odgovara 1 cm2 presjeka žlijeba.
Žlijeb je u nagibu 0,5 – 1%, a na jednu vertikalu zbog estetskih razloga dolazi 10 do 15 m
dužine.
dužina žlijeba na pročelju zgrade
postavljanje kuka na drvene rogove ili armirano betonsku ploču
.
93
polaganje visećeg žlijeba
Žlijebovi se izrađuju iz limova dužine 1m, sastavljaju lemljenjem i postavljaju na kuke iz
plosnog željeza. Kuke se postavljaju na drvene rogove ili krovnu ploču na međurazmacima
od 60 – 80 cm. Limovi se na rubovima savijaju da bi postigli bočno ukrućenje. Limeni
žlijebovi mogu biti viseći, ležeći i stojeći.
Ležeći i viseći limeni žlijeb
stojeći limeni žlijeb
Najčešći su viseći, ležeći nisu više u upotrebi. Stojeći žlijebovi nisu vidljivi na pročelju
zgrade.
.
94
Oluci
Oluci služe za vertikalni odvod vode. Veličina presjeka olučne cijevi odgovara 2/3 presjeka
žlijeba. Cijevi se sastavljaju iz limova dužine 1 – 2 m i učvršćuju obujmicama za zidove.
Spojni element između žlijeba i oluka može biti oblikovno riješen na više načina. Ispust iz
olučne cijevi može biti vanjski ili se voda odvodi u kanalizaciju. Dobro je zadnjih 1,5 m
limenog oluka zamijeniti metalnom cijevi.
spoj žlijeba i olučne cijevi
Opšav prozorske klupčice
Kišnicu koja se slijeva sa prozora prima
vanjska prozorska klupčica i preko okapnice
odbacuje od vanjskog zida. Nagib klupčice je
prema vanjskoj strani. Lim se sa vanjske
strane prepušta za 3cm, a rub lima se po
pravilu struke savija prema unutra. Na bočnim
stranama lim se podiže za 2 cm uz zidove
ispod žbuke. Uz drveni prozor lim se podiže i
pričvršćuje pocinčanim čavlima.Limeni opšav
prozorske klupčice izrađuje se iz pocinčanog,
bakarnog ili aluminijskog lima. Kod betonskih
zidova između lima i zida postavlja se traka krovne
ljepenke da lim ne korodira.
.
95
Opšav zidne uvale
Spoj između zida i krova potrebno je zaštititi
limom. Nagib lima može biti na jednu ili obje
strane, a završava se okapnicama na obje
strane. Visina lima uz viši zid je 25 – 35 cm.
Spoj se može izvesti sa uvalom zbog bolje
odvodnje. Rubove na spoju učvrstiti i zaštititi
silikonom.
Opšav krovne uvale
Paralelno sa gredom uvalnicom (kod
složenih krovova) na skraćene rogove
postavljaju se daske kao nosači limenog
opšava. Na dašćanu podlogu postave se sa
strane letve za nadvišenje rubova. Za opšav
upotrebljavamo limene trake širine 50 – 70
cm i po rubovima napravimo obod koji sa
limanim kvačicama pričvrstimo za podlogu. Na donjem dijelu uvala se spaja porubnim
limom i žlijebom.
Opšav dimnjaka
Oko dimnjaka na mjestu prodora kroz krovni pokrov
postavlja se limeni element za opšivanje dimnjaka. Izrađuje
se od četiri skrojena i savijena dijela koji se međusobno
povezuju i leme. Podloga može biti od dasaka ili letvica
krovnog pokrova. Prednja niža strana trake jednim dijelom
opšiva dimnjak u visini 20 – 30 cm, a donjim proširenim
dijelom završenim prevojem, prebačena je preko pokrova za
oko 20 cm. Na zadnju višu stranu dimnjaka postavlja se
ploča slična prednjoj. Ona jednim krajem opšiva dimnjak, a
drugim kosim dijelom u dužini oko 20 cm učvršćuje se u
podlogu ispod krovnog pokrova kao i bočne ploče. Porub
lima savija se prema naprijed i nagore. Bočne ploče jednim krajem opšivaju dimnjak, a na
drugom imaju stojeći šav udaljen od dimnjaka za 5 – 7 cm. Porub im se savija prema
dimnjaku. Limeni opšav dimnjaka učvršćuje se kao pri opšivanju zida pomoću limene trake.
Po obodu opšav se prihvaća kvačicama za podlogu.
.
96
.
97
LITERATURA :
Mittag: Građevinske konstrukcije
Peulić: Konstruktivni elementi zgrada I i II
Šimetin : Građevna fizika
Vrkljan : Građevinske konstrukcije
Krunić, Mladenović : Osnovni građevinski radovi
Lončarić : Građevinarstvo
Smoljanović: Elementi zgrada I i II ( izvod iz predavanja )
Bertol – Vrček : Arhitektonske konstrukcije i fizika zgrada ( izvod iz predavanja )
Mirković : Izvedba zgrada ( izvod iz predavanja )
Lađarević : Tesarski radovi I i II ( priručnik kao interno obrazovno sredstvo OIGŠ )
Korišten promotivni materijal :
Isover
Rhepanol, Rhenofol
Tervol
Hidrosan izolacije
Bramac
Schiedel
Yitong
Wienerberger
Samoborka
Baumit
Beton Lučko
Peri
Noe
.
98

POVJESNO – KULTURNA BAŠTINA GRADA PLOČA

AKCIJSKA KUĆA 2010 OD 20 10 2010 DO 01 12 2010

Pravilna postava polikarbonata

printaj&štedi! - Uredi svoj dom

Grad Ploče

STEPBOARD Ploče od poliesterskih vlakana za zvučnu izolaciju i

najčešća pitanja

Tehnički list

Risanagel je silane-siloxanska vodoodbojn Ubrizgava se u zid i

Priručnik izolacija pregradnih zidova

geotehnički istražni radovi za potrebe sanacije uzletno