u
{
u{
ugostiteljska {kola opatija
u{ • časopis ugostiteljske škole opatija • broj 14 • godina 14. • 2010. godina
uš 2009 broj 14
uš
ČASOPIS UGOSTITELJSKE ŠKOLE OPATIJA
Rujan 2010. • Broj 14 • godina XIV.
Adresa uredništva:
Ugostiteljska škola Opatija • Kumičićeva 14, 51410 Opatija • p.p. 99
Tel/faks: 051/718-520; 603-220, 711-154 • e-mail: [email protected]
www.ss-ugostiteljska-opatija.skole.hr
Izdavač:
UGOSTITELJSKA ŠKOLA • Kumičićeva 14, Opatija
Za izdavača:
Damjan Miletić, prof. - ravnatelj Ugostiteljske škole
Glavna urednica:
Mira Matan, prof. i dipl. knjižničar
Uredništvo:
Ivana Grandić, prof., Dajana Ljubičić, prof., Slobodanka Orešković, prof.,
Dario Staraj, Kllara Bytygi
Grafički urednik:
Dajana Ljubičić, prof.
Prilozi na stranim jezicima:
Vanja Spoja, prof.
Suradnici:
učenici, učitelji i stručni suradnici Ugostiteljske škole
Relizacija: IO d.o.o. Rijeka
Naklada: 400 primjeraka
Cijena: 10 kn
Riječ uredništva
3
Aktualno
4
Škola i mi
9
Svijet, život i ja
14
Opraštamo se od maturanata 16/17
Literarni kantunić
21
Šport
28
Zabava
29
uvodnik
Riječ uredništva
Halo, evo nas opet.
Svi pričaju o krizi, ali mi tu riječ ne prihvaćamo.
U teškim vremenima čovjek postaje još kreativniji.
Samo radom i planovima za budućnost možemo
pobijediti depresivna vremena. Pročitajte zanimljive radove naših učenika i profesora i bar na
trenutak zaboravite stvarnost…
Uredništvo
3 uš
uš 4 a k t u a l n o
VREMEPLOV
putovanje kroz školsku godinu
Dana 24. kolovoza 2009.
godine Mira Matan, knjižničarka
Ugostiteljske škole Opatija,
pokrenula je akciju darivanja i
razmjene udžbenika. U akciju
su se uključili učenici i profesori. Učenicima je darovano 650
udžbenika. Uglavnom se radilo o
udžbenicima za prve razrede.
Na prijevoju Poklon 6. rujna 2009.
godine održao se 3. učkarski
sajam. Uz ostale izlagače mi
smo predstavljali projekt „Cesta
domaće hrani˝ koja je nastala
kao proizvod višegodišnjeg projekta naše škole „Iz padela naših
nona˝. Ravnatelj je održao edukativno predavanje na temu:
„Autohtona jela u obogaćivanju
gastronomske ponude našeg
kraja˝.
Dana 27. rujna 2009. godine
u Opatiji je obilježen Svjetski
dan turizma. U obilježavanju
te manifestacije sudjelovalo je
dvadesetak naših učenika pod
vodstvom svojih mentora profesora Krešimira Brnina i nastavnice Nevenke Čakardić.
Od 24. rujna 2009. godine
učenici 2. e razreda radili su u
pet komunikacijskih radionica,
a u sklopu programa Prevencija
nasilja kroz razvoj komunikacijskih i životnih vještina. Program
SPRIJEČIMO NASILJE
je ostvaren u suradnji s Društvom
za kibernetiku psihoterapije.
Cijeli rad koordinirala je pedagoginja Mira Juričić, prof.
Dana 26. rujna 2009. godine u
školi se počeo provoditi projekt
Prevencija trgovanja ljudima,
u suradnji s Crvenim križem
Primorsko-goranske županije.
Projekt su provodili volonteri sa
školskim pedagogom. Rezultat
programa je pružanje kvalitetne
informacije mladima o trgovanju
ljudima kao pojavi koja uzima
maha i na našem području. Cilj
projekta je i ponuditi praktične
savjete kako izbjeći rizične situacije, odnosno poduzeti mjere
opreza, prihvate li ponudu za
posao, školovanje ili turističko
putovanje.
Dana 24. listopada 2009. godine
učenici su sudjelovali u televizijskoj emisiji Parlaonica.
Tema je bila Konobar – svatko
ili netko? Za učenike je to bilo
neprocjenjivo iskustvo kojim su
bili oduševljeni.
aktualno
Dana 24. i 25. listopada 2009. godine u restoranu
Stara pošta u Permanima održali su se Dani
domaće kuhinje – Fešta od puhi. Gostima su
ponuđene sljedeće delicije: frigani puhi, puhi na
gulaš s palentun konpiricun, pohani puhi, puhi pod
pekun, obara od puhi i sl. Time se nastavio projekt
Ugostiteljske škole "Iz padela naših nona".
5 uš
Dana 20. studenog 2009. godine u Ugostiteljskoj
školi bilo je veoma svečano. Krajnju realizaciju
doživio je projekt Zvjezdice među zvijezdama.
Dana 30. listopada 2009. godine našu je školu
posjetila visoka kineska delegacija iz pokrajine
Liaoning. Naši učenici gostima su, uz pomoć
mentora, pripremili pravu gozbu. Pripremljena su
nacionalna hrvatska jela, ali osnova menija bila
su jela našeg kraja. Gosti su otišli ushićeni izvrsno
pripremljenom hranom, ali i ljubaznošću učenika i
nastavnika kao domaćina.
U Poreču se 13. i 14. studenog 2009. održalo 5.
regionalno natjecanje učenika u flambiranju slanog
i slatkog jela Promo Junior. Naši učenici Boris
Mazzarolli iz 3. c razreda i Antonio Mihaljević
učenik 3. f razreda osvojili su prvo mjesto i vrijedne
nagrade.
Svečanom otkrivanju četrnaest zvjezdica, koje
su naši slavljenici zajednički otkrili, prisustvovali su predstavnici Primorsko-goranske županije,
Grada Opatije, Turističke zajednice, mađarskog
grada Balatonfüreda, profesori, roditelji i naravno nagrađeni učenici. Nakon pozdravne riječi
ravnatelja Damjana Miletića i govora Jasne Blažević,
pročelnice Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport Primorsko-goranske županije koja je u
ime PGŽ pozdravila sve prisutne te gradonačelnika
Opatije g-dina Ive Dujmića, održan je kratki kulturno-umjetnički program u kojem su sudjelovali
učenici. Otkrivanje zvjezdica bilo je veoma dojmljivo, jednom riječju bio je to trenutak za pamćenje!
Nakon otkrivanja zvjezdica i kratke svečanosti svi
gosti su pozvani na izvanredni koktel u kabinet
posluživanja, gdje su mogli pogledati retrospektivu opatijske prošlosti koja je temelj opatijskog i
hrvatskog ugostiteljstva i turizma.
Dana 17. i 18. studenog 2009. godine u mađarskom
gradu Nagykanizsi održano je natjecanje učenika
ugostiteljsko-turističkih škola u pripremanju
i posluživanju svečanih obroka. Marina Brbot,
učenica 3.c razreda osvojila je zlatnu medalju
kao najbolja natjecateljica u zanimanju konobar.
Njezini mentori bili su Krešimir Brnin, prof. i mr.
sc. Ana Petrić Mrkušić.
Od 17. do 18. studenog 2009. godine održani su
Dani hrvatskog kulinarstva- „4. Kamelija kup“.
Učenici 3. g razreda Almedin Ćatić i Saša Vujnović
te učenik 3. f razreda Ivan Štajminger osvojili su
četvrto mjesto.
Dana 28. studenog 2009. godine za učenike
Ugostiteljske škole u Rijeci je održana radio-
uš 6 a k t u a l n o
ca Ivana Grandić. U kategoriji
srednjoškolskih listova među tri
najuspješnija na županijskoj
razini bio je i naš školski list
Uš.
Od 25. do 29. siječnja 2010.
godine održani su skupovi s tematikom promicanja demokracije
među mladima kojima je nazočio
i bivši predsjednik g-din Stjepan
Mesić. Nazočni su bili učenici
koji su vezani uz projekt "Mala
škola demokracije". Program su
vodili profesori Milan Vignjević i
Vesna Slaviček.
nica Osnove prirodne prehrane prema makrobiotičkim
načelima. Održana je radionica
Prirodna prehrana za djecu
i mlade. Budući profesionalni
kuhari upoznali su se s nekim
novim pojmovima, dobili nove
informacije vezane za pripremu
uravnoteženog prirodnog obroka
sastavljenog isključivo od namirnica biljnog porijekla.
Dana 6. prosinca 2009. godine
u Opatiji je održan 3. Festival
čokolade na kojem smo aktivno
sudjelovali kroz rad u brojnim
opatijskim kavanama. Slastičari
su pripremili dvije torte koje su
bile izložene u prostorima kavane
Imperial. Torte su nakon revije
prodane, a sav prihod namijenjen je u humanitarne svrhe te
doniran odjelu onkologije Dječje
bolnice Kantrida.
Od 9. prosinca 2009. do 2.
veljače 2010. godine u Vili
Angiolini otvorena je izložba na
temu „Svečani blagdanski stol˝.
Svečani stol postavili su i učenici
naše škole.
Dana 29. siječnja 2010. godine
održalo se školsko natjecanje
iz Vjeronauka. Na županijsko
natjecanje plasirale su se sljedeće
učenice: Roberta Trinajstić, 3.a
razred, Ivana Lukačević, 3.a razred, Antonija Vulama, 2.a razred
i Ivana Mišić, 3.a razred.
Dana 11. prosinca 2009. godine
Opatija je postala velikim dječjim
gradom. Naime, „vlast˝ u gradu
preuzele su generacije - od
vrtićara do srednjoškolaca pod
motom Opatijski dječji dan. Mi
smo počastili svu djecu finim
kolačićima, kiflicama i čajem.
Dana 21. prosinca 2009. godine
opatijski gradonačelnik Ivo
Dujmić je u Vili Angiolini organizirao božićno-novogodišnji
domjenak. Pripreme i posluživanje domjenka obavili su
učenici i nastavnici naše škole.
Gradonačelnik i svi prisutni
uživali su u mnogobrojnim specijalitetima pripravljenim u kuhinjama naše škole.
Tijekom siječnja i veljače 2010.
godine održala se gradska i
županijska razina Smotre literarnog, novinarskog i dramskog stvaralaštva LiDraNo 2010.
Naš učenik Uroš Dejanović plasirao se na državnu razinu u
kategoriji dramskog stvaralaštva.
Njegova mentorica je profesori-
Od 2. siječnja do 18. ožujka
2010. godine u školi je dr.
Jasmin Hamzić održao tečaj i
natjecanje iz Prve pomoći za
učenike prvih razreda. Na gradskom natjecanju naši učenici
osvojili su drugo mjesto.
Dana 8. veljače 2010. godine
potpisano je 16 ugovora o stipendiranju učenika deficitarnih
zanimanja koji se dodjeljuju upisom u prvu godinu Ugostiteljske
škole i prate učenika do
završetka srednjoškolskog obrazovanja. Ostalih 46 stipendija
dodijeljeno je učenicima drugih
škola. Potpisivanju su nazočili
gradonačelnik Opatije Ivo
Dujmić te ravnatelj naše škole.
aktualno
7 uš
Od 5. do 12. veljače 2010. godine u sklopu projekta Sekunda koja mijenja život, izabrani su najbolji
učenički i stručni plakati. Prvo mjesto osvojio je
plakat kojeg su izradili: Marina Popov, Filip Nekić,
Ines Kačuba, učenici 3.b razreda i Bruno Lovrić
učenik 3.a razreda.
sudjelovali su mnogobrojni ugostitelji iz Rijeke, a
Od 5. do 7. veljače 2010. godine u „Školi mira“ u
Mrkoplju održala se trodnevna radionica na temu
humanitarnih vrednota i međunarodnog humanitarnog prava. Radionicu je organizirao Crveni križ
Grada Opatije. Našu školu predstavljali su učenici
3. g razreda: Nina Barbalić, Vedran Simić i Nikolina
Protić.
Dana 19. ožujka 2010. godine u našoj školi je
potpisana Povelja prijateljstva sa sljedećim tvrtkama: Croatia osiguranje d.d. Zagreb, IPK Kandit
d.d. Osijek, Liburnia Riviera Hoteli d.d. Opatija,
Luje d.o.o. iz Lovrana i PIK d.d. iz Rijeke. Kako
su istaknule profesorice Klara Batarelo i Majda
veliki obol cijeloj manifestaciji dali su i učenici naše
škole. Jota je prodavana po popularnoj cijeni, a sav
prihod namijenjen je Domu za nezbrinutu djecu
Ivana Brlić Mažuranić.
Na terasi hotela Četiri opatijska cvijeta 11. veljače
2010. godine održan je 1. Pusni maneštra
fest. Organizatori su bili glazbena škola Tarla i
Ugostiteljska škola Opatija, a pokrovitelj je bio
Grad Opatija.
Dana 11. veljače 2010. godine u Puli je održano
Regionalno natjecanje „Gastro“. Naši učenici
sudjelovali su u šest gastronomskih i jednoj turističkoj
disciplini. U svim disciplinama naši učenici su bili
najbolji i time ostvarili plasman na Državno natjecanje „Gastro˝ koje se održalo od 29. do 31. ožujka
2010. u Vinkovcima.
Šimunić, učenici će ovime dobiti mogućnost da
primijene stečena teoretska znanja o radu spomenutih tvrtki, a učionice ćemo oplemeniti novim
sadržajima.
Maškarana jota pripremala se 13. veljače 2010.
godine. Ova manifestacija je uvertira u veliku
karnevalsku povorku u Rijeci. U pripremi jote
Od 26. do 28. ožujka 2010. godine u Opatiji je
održan 3. Festival kave. Svečano otvaranje bilo
je u našoj školi gdje smo uzvanicima predstavili
uš 8 a k t u a l n o
izložbu šalica, ali na poseban način – spoj kave i
mora. Festival je otvorio g-din Ante Štampalija u
ime Turističke zajednice Grada Opatije.
Od 27. do 29. ožujka 2010. godine u Šibeniku je
održana državna razina Smotre učenika LiDraNo.
Učenik 3.g razreda Uroš Dejanović nastupio je na
Smotri i za svoj nastup dobio komplimente.
Od 28. do 30. ožujka 2010. godine u Vinkovcima
je održano Državno natjecanje „Gastro 2010“.
Ono se ove godine održalo jubilarni, trideseti put.
Učenici strukovnih škola turističko-ugostiteljskih
smjerova - kuhar, konobar, turističko-hotelijerski
komercijalist i slastičar natjecali su se u šest gastronomskih i jednoj turističkoj disciplini.
Marko Marčec osvojio je zlatnu medalju iz discipline: Priprema hladnog slanog izloška. Mentor
učeniku bila je nastavnica Nevenka Čakardić.
Mira Matan, prof.
škola i mi
DANI KRUHA
dani zahvalnosti
za plodove zemlje
D
ani kruha obilježavaju se svake godine
tijekom mjeseca listopada u dječjim
vrtićima, osnovnim i srednjim školama,
učeničkim domovima te ustanovama za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju
Dani kruha pridonose potpunijem odgoju i obrazovanju, zalažu se za zaštitu okoliša i očuvanje biološke
raznolikosti Hrvatske, za podizanje svijesti o ekološkoj
poljoprivredi i zdravoj prehrani, a temelje se na
izgrađivanju pozitivnih stavova i stvaranju pravilnog
emocionalnog odnosa djeteta-učenika i prirode.
Učenici Ugostiteljske škole već dugi niz godina sudjeluju u obilježavanju Dana zahvalnosti za plodove zemlje. Na županijskoj razini u Rijeci školu su predstavljali
učenici: Eugen Sušić, Silvestar Prelesnik, Daniel Lužija
i Denis Kopić.
Ružica Šaftić, prof
9 uš
uš 10 š k o l a i m i
Izlet u Istru
ana 26. listopada 2009. godine išli smo
u posjet Istri. Ciljevi terenske nastave
bili su naučiti nešto više o biljci lavandi,
o proizvodima koji se dobiju njezinom obradom,
i o uzgoju plodova na ekološkom imanju. Izlet
je organizirala prof. Nada Rafajac. Društvo su
nam pravili i učenici opatijske Gimnazije Eugen
Kumičić.
Prvo odredište izleta bilo je polje lavande u
okolici Marčane. Putem smo imali priliku vidjeti
mnogo potoka, polja i brežuljaka zbog kojih se
Istra s punim pravom može smatrati jednom od
najljepših hrvatskih regija. Kada smo napokon
stigli na odredište, dočekala nas je gospođa
koja nam je održala predavanje o lavandi i njenoj iskoristivosti u kozmetici, prehrani i medicini.
Saznali smo da se lavanda dijeli u dvije osnovne
skupine : mansted-lavandu i lavandu-budrovku.
Svaka vrsta lavande koristi se u određene
svrhe.
Sljedeće odredište bilo je ekološko imanje u
Marčani. Dočekao nas je vlasnik imanja i održao
predavanje o načinu uzgoja voća i povrća,
bez korištenja umjetnih gnojiva. Takvo voće
i povrće u prodaji je skuplje od ostalog, ali
D
zdravije za organizam. Ovakav uzgoj je veoma
važan. Vlasnik imanja nam je objasnio i kako je
takvo voće i povrće teže uzgojiti jer zahtijeva
puno više brige i pažnje. Nakon razgledavanja
imanja, vlasnik nas je počastio hranom pripremljenom od namirnica koje je sam uzgojio.
Nakon Marčane išli smo u Pulu. Imali smo priliku provesti nekoliko slobodnih sati u najvećem
istarskom gradu i razgledati njegove kulturne
znamenitosti. U večernjim satima vratili smo
se u Rijeku i Opatiju bogatiji za informacije
o prehrani koje će nam sigurno biti korisne u
našoj struci.
Lovro Kuzmar, 3.f
š k o l a i m i 11 uš
Projekt> TVRTKA PRIJATELJ ŠKOLE
ovoj školskoj godini u našoj je školi
pokrenut projekt „TVRTKA - prijatelj
škole.˝ Cilj ovog projekta bio je sklopiti suradnju s pojedinim tvrtkama na obostrano
zadovoljstvo. Zamišljeno je da svaka tvrtka
daruje jednu učionicu ili kabinet koje bi onda
bile uređene u znaku pojedine tvrtke. Tako bi
naša škola postala mjesto promocije tih tvrtki,
a za uzvrat bi tvrtke donirale određena sredstva kojima bi se unaprijedio obrazovni školski
proces.
Možemo istaknuti da smo jako zadovoljni postignutom suradnjom, jer su prijatelji
Ugostiteljske škole Opatija postale sljedeće
tvrtke:
Croatia osiguranje d.d. Zagreb, IPK Kandit
d.d. Osijek, Liburnia riviera hoteli d.d.
Opatija, Luje d.o.o. Kostrena i PIK d.d.
Rijeka.
Dana 19. ožujka 2010. godine u našoj je
školi svečano potpisana Povelja prijateljstva
s navedenim tvrtkama. Potpisivanje povelje
popraćeno je simpatičnim programom naših
učenika i izvrsnim gastronomskim delicijama.
Još se jednom zahvaljujemo svima koji su
omogućili da ovaj projekt uspije.
U
Voditeljice projekta:
Klara Batarelo, prof., Majda Šimunić, prof.
uš 12 š k o l a i m i
mala škola DEMOKRACIJE
M
ala škola demokracije naziv je
programa koji uspješno djeluje u
okviru izvannastavne aktivnosti
Ugostiteljske škole Opatija. Bit demokracije
je upravo volja pojedinaca da izabere predstavnike koji će donositi odluke za dobrobit
svih. Demokracija se smatra političkim sustavom koji može najbolje osigurati političku
jednakost, zaštitu slobode i ravnopravnost.
U svijetu u kakvom danas živimo, u svijetu
globalizacije i mnogobrojnih društvenih
pokreta, postavlja se pitanje postoji li
paradoks demokracije? Naime, demokracija u prvom redu treba cijeniti čovječnost,
čovjek treba biti mjerilom stvari, a događa
se suprotno. Događa se to da pohlepa
za novcem pod okriljem kapitalizma,
vrijeđa i obmanjuje dostojanstvo čovjeka.
Demokracija se širi svijetom, a istovre-
meno se u zrelim demokratskim društvima s
dugotrajnim demokratskim institucijama sumnja u demokratske procese. Svjedoci smo kako
građani malo vjeruju svojim izabranim predstavnicima i zaključuju kako nacionalne politike
sve manje utječu na njihov život. Političari se
sve više propituju. Mnogi građani shvaćaju
da su političari uglavnom bespomoćni i da ne
mogu utjecati na globalne pomake pa zato i
sumnjaju u obećanja o uspjehu. No, pogrešno
bi bilo zaključiti da ljude nije briga i da su
izgubili vjeru u demokraciju. Stoga se smatram
povlaštenim jer imam priliku mladima, na kojima
svijet ostaje, prenijeti osnovne elemente predmeta Politika i gospodarstvo. Pred učenicima
je tijekom pohađanja programa Mala škola
demokracije, prilika da izgrade pojedinačne
društvene i političke stavove i pogled na svijet
oko sebe, ma kakav on bio. Mladi razvijaju svijest
o ljudskim pravima s nadom da će u svome razvoju i primjenjivati iste, kako bi svijetom sutra
upravljali upravo oni: mladi, obrazovani i svjesni
nedemokratičnosti u demokraciji.
Milan Vignjević, prof.
š k o l a i m i 13 uš
Dani ANTIFAŠIZMA
d 25. siječnja do 29. siječnja 2010.
godine u Opatiji su se odvijali Dani
antifašizma. Na otvorenju programa
25. siječnja u Kulturnom domu Zora sudjelovali su Željko Sabo (gradonačelnik Vukovara),
Nada Gabo i Srđan Antić na temu: „Suživot
kao alternativa“. U nazočnosti bivšeg predsjednika Stjepana Mesića u srijedu 27. siječnja
otvoren je u vili Antonio trodnevni stručni
skup „Poučavanje o holokaustu i sprječavanje
zločina protiv čovječnosti“ namijenjen široj
publici među kojom su bili nastavnici i učenici.
Na otvorenju skupa koji obrađuje pitanja
holokausta na svjetskoj razini - te u Hrvatskoj
za vrijeme NDH, bivši predsjednik Stjepan
Mesić izjavio je da se holokaust izražava
genocidnim rješenjima kroz dugotrajnost i
planiranje skupina stanovništva, bilo zbog
rase, vjere ili drugih predrasuda. Dodao je
da se holokaustu pridružio kvinsliški ustaški
režim. Holokaust bi u Hrvatskoj ostavio pun
učinak da nije bilo narodnooslobodilačke
borbe koja je osvijetlila obraz Hrvatske i bila
odlučujuća snaga antifašističke Hrvatske.
Na okruglom stolu „Antifašizam i/je
demokracija“ u vili Antonio 27. siječnja
2010. godine učestvovali su: Zoran Pusić, Ivo
Goldstein, Tvrtko Jakovina, Mario Degestin,
Vesna Čulinović-Konstantinović te Stjepan
Mesić. Stjepan Mesić je kazao da NDH nije
nastala ni izborima, ni referendumom, nego
je bila nametnuta uz pokroviteljstvo tadašnjih
okupatora. Nitko ne može reći da su svi koji
su nakon rata u Bleiburgu poginuli bili nevini. Trebalo im je biti suđeno, a ubijeni su i
proglašeni žrtvama. Između njih bilo je 1500
stražara iz Jasenovačkog logora i Pavelićev
O
Tjelesni zdrug.
Dana 28.siječnja u Kulturnom domu Zora
najavljena je polemika „Mladi protiv starih“
na kojoj su dvije generacije iznijele svoje
mišljenje o antifašizmu. Završni dan 29.
siječnja, pod nazivom „Putovima spomen
obilježja“ organiziran je obilazak autobusom pet spomenika NOB s prigodnim satom
Povijesti.
Učenici koji su prisustvovali Danima
antifašizma su: Rina Batarelo, Ena
Konta,Valentina Špoljarić, Nera Kontić i Lea
Brnčić.
Romina Tešić, 2.b
Lea Brnčić, 2.b
LiDraNo
S
redinom siječnja održala
se gradska razina Smotre
novinarskog, literarnog,
scenskog i dramskog stvaralaštva
LiDraNo 2010. Na ovogodišnjoj
Smotri sudjelovalo je 50 učenika
srednjih škola među kojima je
bio i učenik naše škole, Uroš
Dejanović.
Pjesma „Ženidba“ Gregorya
Corsa osigurala mu je prolaz
na županijsku razinu. Tijekom
veljače Uroš je usavršio izvedbu
svoje recitacije te je županijsko
povjerenstvo
odlučilo
da
„Ženidba“ bude izvedena i na
državnoj smotri koja se održala
od 27. do 30. ožujka 2010. u
Šibeniku. Uroš (i njegova men-
torica, Ivana Grandić, prof.)
se u Šibeniku našao u društvu
mladih i kreativnih ljudi iz cijele
Hrvatske i proveo tri nezaboravna dana, te na dostojan način
prezentirao našu školu, Grad
Opatiju te Primorsko goransku
županiju.
Antonia Vulama, 2 a
uš 14 S v i j e t , ž i v o t i j a
Zdrav život
ADOLESCENCIJA
A
dolescencija (lat. adolescenita = mlado doba)
je razdoblje prijelaza iz
djetinjstva u odraslu dob. Iako je
teško reći kada točno počinje i
kada završava, obično se pod tim
pojmom smatra razdoblje od 13.
do 19. godine (engl.: teen-ages).
U tom razdoblju mlada osoba:
1. postaje reproduktivno zrela,
2. razvija vlastiti identitet
neovisan o obitelji, i
3. suočava se s egzistencijalnim odlukama
Na prijelazu iz razdoblja srednjega djetinjstva u razdoblje adolescencije nastaju bitne promjene
u kognitivnom funkcioniranju
čovjeka. Mišljenje više nije pove-
zano samo uz konkretna zbivanja, objekte i stanja, nego se može
odnositi i na nepostojeća, potencijalna stanja i zbivanja. Formalno
mišljenje omogućuje apstrakciju
i predviđanje. Sposobnost formalnog mišljenja ne samo da
povećava uspješnost adolescenta
u rješavanju problema koje prije
nije mogao riješiti, nego dovodi
i do idealizma tipičnog za adolescente. Sposobnost zamišljanja
dovodi do stvaranja "idealne"
slike o svijetu: slike o tome kakav
bi svijet, prema mišljenju adolescenta, trebao biti. Kako se ta
idealna slika razlikuje od slike
realnoga, napose "roditeljskog"
svijeta, to je često uzrok sukoba
adolescenta s roditeljima i školom
i općenito društvom odraslih.
Kod mladih ljudi ove dobne
skupine česta pojava je dosada. Naime, aktivnosti kojima su
se bavili kao djeca sada su im
neprikladne, a nove nisu još razvili. Kod mladih se prema svemu
što ih okružuje javlja svojevrsni
negativizam. Taj je negativizam
češći kod djevojaka nego li kod
dječaka. Dvije su najčešće manifestacije tog negativizma: Prva
je želja za izolacijom; dolazi
do raskida nekih prijateljstava.
Druga je neraspoloženje prema
radu; dosad marljivo dijete postaje apatično, popušta u učenju
i javlja se antagonizam prema
odraslima općenito.
U obitelji dolazi do suprotstavl-
S v i j e t , ž i v o t i j a 15 uš
janja autoritetu, dolazi do izrugivanja i neposlušnosti. Potom
se antagonizam proširuje i na
izvan obiteljsku sredinu – školu i
društvo u cjelini.
U svojim maštanjima adolescenti
sebe zamišljaju kao junake, i
to najčešće kao junake-patnike.
Misle da su svi protiv njih te u
tom maštanju dočaravaju svoju
smrt i zamišljanju kako njihova
okolina zbog toga pati. Maštanje
je u toj dobi vid obrambenog
mehanizma ličnosti. Nažalost,
neki u toj dobi doista i realiziraju
svoja maštanja pa počine samoubojstvo.
Glavna značajka ovog razdoblja
je traženje vlastitog identiteta. U
dječjoj dobi životne vrijednosti i
stavovi vrlo su slični roditeljskim.
Težnja za ostvarivanjem samoidentiteta dovodi do toga da će
adolescenti napuštati dječje,
dakle i roditeljske poglede na
svijet, a tražiti vlastite. Temeljna
pitanja su "tko sam" i "kamo
idem". Roditeljski odgovori sada
su nedovoljni. Umjesto identificiranja s roditeljima i obitelji, dolazi do drugih identifikacija i to s
vršnjacima i s junacima iz filmova
ili javnosti. Teži se za promjenom
svijeta, za buntovništvom bez
razloga. Dolazi do tzv. generacijskog jaza, pa su roditelji i njihova velika ali ipak još neodrasla
djeca u sukobu. Sukobi izbijaju
zbog bilo čega, najčešće zbog
trivijalnosti.
Većina adolescenata sve te identifikacijske, obiteljske i socijalne
krize s uspjehom prevlada.
Na žalost, ima mladih koji ne
uspiju prevladati sve konflikte
s kojima se susreću, nego se
priklone aktivnostima koje mogu
ostaviti posljedice za cijeli život.
Najopasnija je možda narkomanija, pa maloljetnička delikvencija, pa neurotski poremećaji, pa
suicidnost.
Unatoč velikim razlikama s obzirom na osobne, obiteljske i kulturalne uvijete, možemo ustvr-
diti da se, u glavnim crtama,
svi adolescenti moraju suočiti s
četri temeljne zadaće u pogledu
daljnjeg razvoja:
1. prihvatiti tjelesne promjene i
spolnost, ugrađujući u “vlastito ja” to novo tijelo i njegove nove poticaje,
2. stvoriti novi identitet napustivši dječji, kako bi se mogli
uspješno uklopiti u vanjski svijet; normalno je u
tom razdoblju postojanje
“difuznog identiteta” - to je
stanje u kojem se kušaju
različite uloge u službi
oblikovanja buduće osobnosti,
3. trebaju postati neovisni
o roditeljima, ne samo u
materijalnom smislu, nego
također i na području
osjećaja; to djelomično
“emocionalno otuđenje” od
članova obitelji omogućuje
potom ulaganje čuvstvenih
energija u druge osobe i
budućeg životnog partnera,
4. trebaju stvoriti ljestvicu
vrednota i ciljeva koji će im
pružiti odgovore na važna
pitanja o smislu života.
Tražimo li uzroke mladenačke
neodgovornosti, možemo reći da
je zastoj moguć na svakom od
malo prije spomenutih područja:
na fiziološkoj razini nesnalaženje
glede spolnosti, potom izgubljenost glede pronalaska odgovora na
pitanje “tko sam ja”, izgubljenost
na području čuvstvenosti u nave-
zanosti na roditelje i istodobno
pobuni protiv njih, te na području
vrednota nepronalaženje odgovora na smisao života.
Kada odrasli optužuju mlade
često očituju svoje životne
promašaje. Često tako roditelj
u dijete projicira svoje psihičke
sadržaje. Dijete se tijekom svog
odrastanje mora buniti. Malopomalo uči obuzdavati svoje
želje i nagone, postupno se učeći
samokontroli. Međutim, postoje
roditelji koji se ne mogu pomiriti
s niskom razinom kontroliranja
svog djeteta. Neprimjereno uske
granice ostavljaju teške posljedice
na ličnost; takva djeca su često
depresivna i katkad se za svoju
patnju osvećuju drugima.
Nasuprot tome, na drugom
ekstremu je previše permisivan
odgoj, odgoj bez jasno postavljenih granica koji stvara sindrom “malog tiranina”. Takva
djeca stalno umnožavaju svoje
pretjerane želje, rastući s iskrivljenom slikom svijeta oko sebe,
odrastaju u sebičnjake, često
sklone samosažaljevanju. I u jednom i u drugom slučaju riječ je
o nesretnoj djeci koja nemaju
ono što im je nužno - sigurnost
i oslonac.
Završimo ovaj članak ovom misli
H. Cartera: „Samo su dvije trajne
stvari koje možemo dati svojoj
djeci: jedna stvar su korijeni, a
druga krila.“
Mr. sc. Dario Miletić, prof.
Opraštamo se
3C
3F
3G
od maturanata...
4A
4B
uš 18 S v i j e t , ž i v o t i j a
Maturalno putovanje u GRČKU
Od tada je prošlo devet mjeseci, a još uvijek prepričavam to putovanje svima na koje naletim.
Ponekad se poželim vratiti tamo i ostati cijeli život, ponavljati sve ono što smo radili tih osam
dana, a da mi ne dosadi. Još se uvijek sjećam euforije koja je počela od kad sam uplatila prvu
ratu, sjećam se onog stanja pred infarkt kad je 13.6. u tri sata ujutro zazvonio alarm na mobitelu
– danas je taj dan! Iščekivanje busa na Delti bio je iscrpljujući, a kada se napokon pojavio htjela
sam zaplakati od sreće. Još nisam bila svjesna kamo idem. Kada smo napokon krenuli krenula
je i moja grčka avantura.
Z
nala sam da će tih osam
dana biti najbolji dani u
mom životu i sve loše
ostavila sam u Rijeci, očekujući
ono najbolje u Grčkoj. Kada
smo prešli granicu počela sam
osjećati onaj nemir i tek sam
tada bila svjesna kamo idem. U
Veneciji smo se ukrcali u brod
koji izvana nije bio ništa posebno ( kad sam ga ugledala mislila
sam da je potop neizbježan ),
no iznutra je bio prava bajka.
Nekako smo se posložili po kabinama, malim ali udobnim, i kao
ludi poletjeli na palubu da vidimo taj famozni bazen.Vrijeme
je bilo savršeno za sunčanje i
iskoristili smo ga upravo za to.
Blagi povjetarac koji je puhao
rashlađivao nas je. Svi smo bili
ushićeni dok smo planirali svaki
dan posebno koji je bio pred
nama. Gledati zalazak sunca
s broda koji se nalazio usred
Jadranskog mora, a oko nas
samo more i more, bilo je stvarno nešto predivno. Noć smo
iskoristili za naša ludovanja, uz
pjesme, zabavu i još štošta.
Najljepši osjećaj bio je kada
sam se ujutro drugi dan probudila, izašla na palubu i vidjela
plavo more oko sebe i sunce
koje grije. Cijeli smo se dan
samo sunčali i kupali u bazenu.
Taj dan stigli smo u Patras gdje
smo prenoćili u hotelu koji je bio
baš po našem „guštu“. Najviše
su nas fascinirale sobe koje
su bile na dva kata, te pogled
s balkona na bazen, predivnu
lavandu i more u pozadini. Ta
noć u Patrasu prebrzo je prošla,
došlo je jutro i bilo je vrijeme da
se krene za Atenu. Vožnja busom
bila je, kao i uvijek, zabavna,
popraćena gromoglasnim smijehom i pjesmama. Stali smo da
uživamo u zapanjujućem pogledu na Korintski kanal, zatim
smo krenuli prema Epidauru,
svetištu Eskulapa – antičkog
boga ljekarništva. Uslijedio je
obilazak antičkog teatra iz 4.
stoljeća prije Krista. Nastavili
smo s vožnjom prema Mikeni
koja se smatra kolijevkom
europske civilizacije. Napokon
je stigao i taj trenutak, ukrcaj u
bus i polazak prema Ateni. Po
dolasku u grad smjestili smo
S v i j e t , ž i v o t i j a 19 uš
se u hotel Candida, te još iste
večeri odradili šetnju gradskim
središtem koje me zaista fasciniralo. Po prvi puta sam se
vozila podzemnom željeznicom.
Kada smo se vratili u hotel,
cijelu noć smo poveli u druženju,
svi zajedno, složniji nego
ikada. Sljedeći dan započeo je
doručkom nakon čega je uslijedio obilazak grada uz lokalnog
vodiča. Dani su mi prebrzo prolazili. Bio je već četvrti dan. Taj
dan sam dugo iščekivala upravo
zbog toga da vidim Akropolu
koju svi spominju i koja je stalno
prikazivana u dokumentarnim
filmovima. Tamo smo razgledali
Partenon, najljepši grčki hram s
arheološkim nalascima. Zaista
me se dojmio, a sama pomisao
da gledam nešto što je staro
par tisuća godina bila je nevjerojatna. Obilazak smo nastavili
razgledom Trga Sintagma gdje
se nalazi zgrada parlamenta,
zatim Predsjednička palača i
antički stadion gdje su održane
prve Olimpijske igre 1896.
godine. Kada smo napokon stigli u hotel, iscrpljeni hodanjem
i visokim temperaturama, poslijepodne smo proveli u samostalnoj šetnji gradom. To je
zaista bio doživljaj, snalaženje u
nepoznatom milijunskom gradu
gdje stanovništvo samo juri i
ne obazire se ni na što. Vrativši
se u hotel počelo je spremanje
za večernji izlazak u disco. Ta
noć ostati će doživotno urezana u moje pamćenje zbog
nezaboravnog, ludog provoda s
društvom do ranih jutarnjih sati.
Buđenje je bilo malo teže izvedeno, no ipak smo nekako ustali
na umorne noge i krenuli u novi
pohod na rt Sounion. Želja za
razgledom mi je porasla čim
sam čula da ću se okupati u
Egejskom moru, u podnožju
hrama boga Posejdona. Tako je
i bilo. Povratak u hotel značio je
ponovno spremanje za izlazak
koji je bio super kao i onaj
od prethodne večeri. Jutro
nam je prošlo u vraćanju robe
u kofere, što je bilo prilično
razočaravajuće. Odjavili smo
se iz hotela te krenuli putem
Delfa. U Delfima smo razgledali
Apolonovo svetište i stadion, te
ručali u lokalnom restoranu gdje
smo uživali u specifičnim grčkim
jelima. Putovanje prema Patrasu
za mene ja značio povratak u
stvarnost. Svaka minuta bila mi
je sve većeg značaja- to su
posljednji trenutci da nogama
stojim na grčkom tlu. Ukrcali
smo se na brod, smjestili u
kabine, izašli na palubu da provedemo još jednu ludu noć uz
zvuke mora i valova. Sedmi
dan našeg putovanja prošao
je u cjelodnevnom krstarenju
Jadranom. Osjećaji u meni postajali su sve žalosniji. Ali samo
zbog toga što se mojoj avanturi
bliži kraj. Tu smo noć iskoristili
za sjećanje na ovih sedam dana
koji su prošli vrlo brzo i koji su
sada iza nas, ali će jako dugo
ostati u našim sjećanjima.
Buđenje u Veneciji značilo je
povratak u surovu stvarnost,
vraćanje svakodnevici koja
je bila pomalo depresivna.
Vrijeme je bilo u skladu s našim
raspoloženjem- kišovito. Svi smo
znali da je došao kraj i da nam
preostaje iskoristiti ljeto koje je
tek počelo. Nisam očekivala da
mi neće biti drago vidjeti Rijeku.
Priznajem da su mi nedostajale brojne osobe, ali još više će
mi nedostajati dani provedeni u
Grčkoj.
Tea Trivunović, 4. b
uš 20 S v i j e t , ž i v o t i j a
KUHARICA za poliglote
PAPRENJACI
Sastojci:
400 g brašna
140g šećer
140 g masti
140 g oraha
1 jaje
3 žumanjka
2 žlice meda
klinčići
cimet
papar (zeleni)
Priprema:
Samljeti orahe.
Prosijati brašno.
Izmješati mast i brašno.
Dodati šećer, orahe, jaja, med,
klinčiće, cimet i papar.
Dobro izmiješati.
Ingrédients:
400 g de farine
140 g de sucre
140 g de graisse
140 g de noix
1 ceuf
3 jaunes
2 c.à s. de miel
le clou de girofle
la cannelle
le poivre (vert)
Préparation:
Hacher les noix.
Tamiser la farine.
Mélanger la graisse et la farine.
Ajouter le sucre, les noix, les œufs,
le miel, les cloux de girofle, la cannelle et le poivre.
Bien mélanger.
Razviti tijesto i izrezati.
Abaisser et couper la pâte.
Staviti u podmazan pleh.
Mettre dans le plat beurré.
Ispeći.
Dobar tek!
Cuire.
Bon appétit!
Antun Vidmar, 2.e
S v i j e t , ž i v o t i j a 21 uš
Budi svoj (1)
J
ednog jutra probudio sam se u cik zore.
Nisam mogao spavati.
Uključio sam računalo, obišao
nekoliko portala i pogledao
što ima novoga. Za oko su
mi zapele vijesti kako naši
politički vođe planiraju indirektno predati hrvatski teritorij Slovencima radi deblokade
pregovora s Europskom unijom. Pomislio sam: “Jesu li oni
normalni?˝. Padamo na koljena pred umjetnom tvorevinom,
odričemo se vlastitog teritorija
radi pristupanja zajednici kojoj
većina naših državljana i ne
želi pristupiti. Pitam se kako
ostati svoj u državi koja nije
svoja, kako biti svoj u državi
koja umjesto da se ponosi
svojom šahovnicom i nakon
desetljeća čekanja crvenu
zvijezdu pokušava zamijeniti
žutom?
Rođen sam 1992. godine u slobodnoj Hrvatskoj te sam imao
sreću da mogu odlaziti u Crkvu
bez straha da će mi roditelji
ostati bez posla. Odgajan
sam kršćanski, roditelji su mi
usadili svete vrijednosti, a to
su: čovjekoljublje, Bogoljublje
i domoljublje. Od malena su
mene i brata učili kako odbaciti grijeh. Učili su me kako je
droga loša i ubija, te kako je
alkohol štetan. Od malena su
mi zabranjivali krasti, lagati,
ogovarati, psovati. Učili su me
kako je jedini ispravan način
života pošten život koji se živi
prema Božjim zapovijedima.
„Ne učini drugome što ne bi
želio da drugi tebi čini.˝ Imao
sam tu sreću da sam živio u
vremenima kad me u većini
stvari i okolina odgajala na
pravi način.
Prošlo je 17 godina od mog
rođenja i mislim da mogu reći
da se mnogo toga promijenilo u našemu društvu. Živim
u svijetu koji je nemoralan i
iskvaren. U svijetu kojim vlada
politička tiranija. U svijetu u
kojem vlada demokracija koja
je u biti prikriveni apsolutizam,
u kojem imamo pravo odabrati
tko će nas točno od političke
elite obmanjivati i krasti. Živim
u svijetu u kojem je normalno
da je većina djece probala
drogu, u kojem je normalno da
je droga dostupna na svakom
koraku. Pripadnik sam generacije kojoj nije normalno izaći
bez da se popiju veće količine
alkohola i dovede tijelo u
pijano stanje, često i horizontalno. Dok se tinejdžeri ujutro
vraćaju iz noćnih pohoda, tek
rođenu djecu odgaja televizija prepuna crtića koji obiluju nasiljem, filmova koji su
puni krvavih scena i ubojstava,
droge, prostitucije i nemorala.
Utjecaj Katoličke crkve slabi.
Kako unatoč svemu biti svoj?
Kako u današnjem svijetu
ostati vjeran onim istim vrijednostima kojima su me učili
roditelji, a koji su dijametralno
suprotne vrijednostima koje
danas prevladavaju?
Postoji jedna sila za koji mnogi
vjeruju kako je to najjača sila u
svemiru. Ta sila naziva se Bog.
Bog je naš otac, naš učitelj,
on nas vodi kroz život, gleda,
živi s nama, kori nas kada
zgriješimo, bodri nas kada
smo u kušnji, tješi nas kada
smo u nevolji. Bog je uporište
koje nas nikada neće napustiti,
njegova riječ u Bibliji nikada se
neće izbrisati, njegove upute
za život nikada se neće promijeniti. Biti svoj za mene znači
truditi se ne podlegnuti okolini,
biti vjeran Bogu i njegovim
zapovijedima, ostati jednako
dobar i neiskvaren kao kad
sam u jednoj ljetnoj noći 1992.
godine obradovao svoju obitelj
i došao na ovaj svijet.
Edi Ćetković, 3.a
uš 22 S v i j e t , ž i v o t i j a
Budi svoj (2)
S
jedim u svojoj sobi i
pišem zadaću dok
mnoštvo
drugih
učenika mojih godina, pa i
oni mlađi i stariji, umjesto
izvršavanja svojih obveza
surfaju po internetu, gledaju
TV, idu van s društvom…
U današnjem svijetu sve je
napredovalo. Je li to uistinu
tako ili se to samo nama,
običnim smrtnicima, takvim
čini!? Znanost i medicina
učinile su mnoge korake,
no u svemu tome čovjek je
izgubio svoje ja. Više se ne
cijene prave ljudske vrline.
Ovo je vrijeme kada novac
vodi glavnu riječ. Što li je
samo jedan čovjek sposoban
učiniti za novac?
Već je postalo uobičajeno da
u novinama piše da je lopov
pokrao trgovinu, kiosk, banku
itd. Ljudi su spremni na sve
kako bi došli do slave, moći,
novca. Mnogi ljudi bi htjeli
do moći doći preko noći, i
nije im važno hoće li pri tome
nekoga povrijediti ili oštetiti.
Danas je mnogo lakše sakriti
se ispod neke maske, prodati neki novi jeftini trik,
nego pokazati svoje pravo ja,
pokazati tko smo zapravo. Mi
ljudi smo postali nečije figure
na šahovskoj ploči. Više se
ne borimo za ono što bismo
htjeli. Jedan pad, jedan udarac o tlo oduzeo nam je volju
za borbom u ostvarivanju
želja i ciljeva. Zašto!? Svaki
čovjek je vrijedan poštovanja
drugog čovjeka, svaki čovjek
je voljen, svatko ima nekoga
kome se može povjeriti. A
zašto nema svoje ja? Treba
uvijek težiti ka boljem jer mi
to možemo, moramo pokazati
snagu, volju i hrabrost. Svaki
čovjek bi trebao svojim djelima, svojim znanjem, svojim ja biti primjer drugome
čovjeku, da i onaj tko je pored
tebe stekne hrabrost, da ima
svoje Ja, da vjeruje sebi, da
bude svoj.
Život je prepun uspona i
padova; sreće i tuge; smijeha
i suza. Da bismo nešto postigli moramo sa sigurnošću
kročiti stazom punom boli,
trnja i kamenja, ne smijemo
odustajati odmah nakon
prvog pada, već se trebamo hrabro ustati i braniti
se od vjetrova i oluja koje
nam život donosi. Najlakše je
okretati se kako vjetar puše,
ali je teško ići vjetru ususret. Teško je priznati poraz
i uzdignute glave krenuti u
nove pobjede.
Danas biti svoj znači biti jak,
biti spreman na razne kušnje
i razočaranja u ljude koji nam
se predstavljaju kao prijatelji
i u koje smo stekli povjerenje.
Na kraju, mi ljudi imamo samo
jedan život i zašto da nas
budući naraštaji i sadašnji
prijatelji i obitelj pamte po
nečemu lošemu? Uvijek trebamo biti optimistični, slijediti svoje ciljeve, svoje
instinkte, ambicije. Trebamo
imati svoje ja i biti ono što
jesmo, biti svoji!!? Svatko
od nas bi trebao stati pred
ogledalo, dobro se pogledati
i razmisliti o djelima koje je
učinio do sada. Jesu li njegovi postupci i ponašanje
bili ispravni prema drugima
i prema samom sebi. Trebali
bismo postaviti sami sebi
visoke ciljeve i odvažno krenuti u nove pobjede.
Ivana Lukačević, 3.a
l i t e r a r n i k a n t u n i ć 23 uš
„Bijah crna samoća, crna samoća
otoka, i tu su me , ljubljena
ženo, primile tvoje ruke˝
(Pablo Neruda)
S
amoća doista može
biti ispunjena crnilom. U svojoj samoći,
neshvaćenosti i izoliranosti
od ostatka svijeta sve nam se
čini sivim i crnim. Na sreću
to crnilo kod nekih ljudi traje
izvjestan period, nakon čega
nam se čini da ta faza nije ni
postojala, da je prošla poput
neke dječje bolesti.
Dok smo tako sami, jadni
i neshvaćeni doista se
možemo poistovjetiti s otokom. Gledajući ga iz daleka otok djeluje ponosno,
mistično, obavijen nekom
jutarnjom izmaglicom koja
ga čini još ljepšim. On lebdi
nad površinom i čeka. Koga
čeka? Čeka neku srodnu
dušu s nekog drugog otoka
koja će doploviti do njega
nošena burama i neverama vlastitog života. Mnogi
otoci ploveći prema nama ne
stanu. U nama se rodi nova
nada zbog susreta, ali otok
nastavi svoju putanju prema
nekoj svojoj zamišljenoj
točki. Treptaj, otkucaj, javi
nam se neki novi znak, znak
da smo još tu, da postojimo
i osjećamo. Vrijeme nezaustavljivo prolazi, kako nama
samima tako i drugim otocima oko nas. I kada mislimo
da su nam sve lađe potonule,
iz daljine ugledamo predivan
škoj koji nam se smiješi, zrači
toplinom samo za nas i pruža
svoje ruke. Želi li on to mene
zagrliti, podijeliti sa mnom
svoje misli i osjećaje?
O da, to su ruke otoka koje
me grle i koje su se spojile s mojima u nerazdvojni
čvor ljubavi i razumijevanja.
One su me prigrlile u svoje
krilo kao majka svoje čedo. I
crnilo nestaje, pojavljuju se
predivne dugine boje koje
se prelijevaju s jednog na
drugi otok. Možda baš od ta
dva otoka nastane cijeli mali
otočni arhipelag. Tko zna,
zato i ja čekam da do mene
doplovi otok moga života.
Diego Babić, 4.a
uš 24 l i t e r a r n i k a n t u n i ć
Samoća (1)
S
amoća…da, to je
tako tužna riječ, tako
mračna, tiha, nesretna
životna realnost. Čovjek je
stvoren da živi u uzajamnoj
ljubavi.
Ne postoje veća snaga, energija ili sila od ljubavi. Ljubav
je jača od svega, ljubav
spaja sve, ona je zasluženi
dar. Ljubav prema obitelji,
partneru, prijatelju, životu,
prirodi, Bogu…Ona je posvuda oko nas, samo je moramo
čvrsto željeti, težiti k njoj,
prepustiti joj se. Ne postoji čovjek koji ne želi sreću,
radost, puninu života. Jedino
onaj tko je ispunjen ljubavlju i tko je spreman dati svu
ljubav, tko je ne drži sebično
za sebe, može doživjeti pravu,
apsolutnu, istinsku ljubav.
U samoći je čovjek siromašan,
zatvoren, izdvojen, slab i
potrebno ga je ohrabrivati i
dati mu „gorivo˝ da krene,
da ide dalje, da živi život
punim plućima, da upozna
ljubav, da je doživi i uzajamno djeluje u njoj. Ako želiš
biti ljubljen –ljubi! Ljubav
je naš život i život je naša
ljubav!
Dario Tatara, 4.a
Samoća (2)
LJ
ubav i samoća, to su dva povezana osjećaja. Kada prestane
ljubav, tada nastaje samoća, kada
prestane samoća tada nastaje ljubav, kao što
poslije kiše dolazi sunce.
Samoća je vrlo kompliciran osjećaj. Postoji
samoća koju volimo, koja nas „ispunjava˝,
trenutak u kojem se odmaramo od svih i
svega i imamo vremena razmišljati o sebi,
donijeti neke nove odluke u životu, stvoriti
planove, razmišljati o ljubavi… To je kvalitetna samoća. No postoji i samoća koju ne
volimo, koja nas „baca˝ u depresiju, trenutak
u kojem smo zabrinuti, u kojem mislimo da
nam sve propada, da ne možemo dalje. To je
loša strana samoće.
Ljubav je komplicirana. Ljubav je, kakva
god bila za nas osobno uvijek dobra iako
postoji ljubav koja nas potiče na dobro i
ona koja je loša za nas iako mi to i ne
primjećujemo. Ljubav nas potiče na mnoge
apsurdne postupke u životu, na drastične
promjene koje za nas mogu biti loše, ali i
dobre. Zaključio bih da je ljubav svemoguća.
Ne možemo reći da je samoća loša, a ljubav
dobra. U svakom dobru ima zrnce zla i u svakom zlu ima malo dobrote.
Marcel Antony, 4.a
l i t e r a r n i k a n t u n i ć 25 uš
Dragi gospodine ŠENOA
D
ugo sam razmišljao o
vašem tekstu. Čitao sam
ga nekoliko puta i ne
mogu baš reći da mi je sve
što ste pisali jasno. Život nam
se kreće između Božićnih blagdana, Uskrsa i ljetnih praznika.
Kao što ste Vi brojili vrijeme od
ljeta, radujući se prvim vjesnicima proljeća, tako slično činimo
i mi. Vrijeme nas pritišće i juri
a mi pokušavamo uhvatiti korak
s njim. Pokušavamo nekako
uskladiti izlaske i druženja s prijateljima s onim što nam je u
ovim godinama toliko mrsko učenjem. Naravno, ne morate
me pitati što smatram od
nabrojenoga da zaslužuje najmanje vremena.
Čini mi se nekako da nas vrijeme jednostavno gazi. Vama su
preokupacija bili rad i život, a ja
samo u panici razmišljam kako
će završiti ova školska godina,
iduća i hoću li imati dovoljno
vremena pripremiti se za državnu
maturu.
Ponekad mi se čini kao da je
vrijeme odvojeno od mene, kao
da prolazi pored mene nevjerojatnom brzinom. Taman se
okrenem, a već je polugodište.
Ponekad mi se čini kao da trčim
za ekspresnim vlakom i nemam
nikakve šanse da ga stignem.
Nije to samo zbog škole i učenja.
Sa svih strana bombardiraju nas
razne tehnologije, nova moda,
nove informacije što u vaše vrijeme nije bilo problem. Vi niste
mnogo toga imali, ali niste imali
ni stresove kojih mi danas imamo
previše. Mobiteli se mijenjaju
svakih mjesec dana i ako nisi
u toku nisi „cool“, a ista stvar
je i s odjećom. Čini mi se da
smo svi mi mladi pod pritiskom
hrpe informacija. Mislim da smo
mi postali generacija koja je o
svemu ponešto čula, a zapravo
ne znamo ništa. Zbog brzine
života znamo da smo za nešto
čuli, ali nemamo dovoljno znanja ni o čemu. U silnoj želji da
pohvatamo što više i da budemo
na što više mjesta čini mi se da
propuštamo bitne stvari u životu,
kao što su: nedjeljni ručak s
obitelji, rođendani i sl. Trčimo
za stvarima, za uspjehom, karijerom, a zaboravljamo sitne stvari
u životu. Ne čini nas čovjekom
ono gore navedeno, već ljubav,
pažnja i empatija. U silnoj žurbi
i zakupljenosti karijerom to se
potpuno izgubilo. Kad dođem
kući, u učenički dom ili u školu
malo me ljudi pita kako sam i
kako se osjećam. Mislim da to
nije samo moj problem, već da
je to globalni problem mladih
ljudi današnjice. Gdje god se
okrenemo život te jednako lomi
svojom brzinom. Jedino nam
preostaje sačuvati ono ljudsko u
sebi, orijentirati se na druge ljude
i poslagati prioritete u životu.
Vrijeme nas gazi i juri sve brže,
a samo dragi ljudi nas drže na
okupu da se u tom vrtlogu vremena ne izgubimo. Shvatio sam
da je u Vaše vrijeme bilo teško,
ali vjerujem da je naše vrijeme
još teže. Problem se za problemom niže, a samo otac i majka
za sina se bore. Prijatelji nisu što
su nekad bili.
Davor Kruljac, 3.a
"Svijet je lijep, a život dar s neba"
(Vladimir Nazor)
Moja prva pomisao kada sam čula zadanu
temu, bila je: „Što se o tome može pisati? Pa
naravno da je svijet lijep, a život dar s neba.
Samo ja o tome nikad ne razmišljam. To se
podrazumijeva, to je normalno.˝
Normalno mi je da ujutro, kad otvorim snene
oči, najprije ugledam zelenilo moga vrta i
čujem cvrkut ptica. Najradije bih sanjareći
cijeli dan ostala u sobi, okružena sitnicama
koje me vesele. Ali ne mogu, žurim u školu.
Mahnem rukom svojim najbližima i već sam
na ulici. Jedva čekam druženje s prijateljima. Svaki slobodni trenutak dijelim s njima.
Vesele me naši razgovori, dijeljenje malih
tajni, odlasci u kino… Život je zaista lijep,
dar s neba. Znam da nije svakom tako lijep.
Prolazeći ulicom vidim ljude namrgođenih
i zabrinutih lica, bez osmijeha. Kakve li ih
brige muče? Možda su izgubili posao, možda
sebi i svojima ne mogu priuštiti ono što bi
željeli. Želim vjerovati da i oni nalaze sreću u
svom životu. Jer, sreća je u toploj riječi, iskazanoj pažnji i osmijehu voljene osobe.
Iako ne mislim često o tome, sreća je posvuda oko nas: u divnom ljetnom danu, u mirisu
rascvjetale ruže, u prijateljstvu… Samo treba
znati uživati.
Ennie Berišić, 1.c
uš 26 l i t e r a r n i k a n t u n i ć
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo
vječno a čovjek slab i kratkovjek.
(Ivo Andrić)
O
ve riječi Ive Andrića nisu samo slova na
papiru. One imaju puno veće značenje.
Od početka čovječanstva pa do danas
smrt je čovjekov najveći neprijatelj. Neprijatelj
kojeg se čovjek najviše boji i i najviše ga mrzi.
Otkad čovjek postoji, bori se protiv tog neprijatelja:
počevši od potrage za eliksirom života u srednjem vijeku, preko Križarskih ratova i potrage za
Svetim gralom, pa sve do suvremenih naprednih
istraživanja stanica raka koje se neprestano obnavljaju. U strahu od smrti čovjek se priklanja različitim
religijama i vjerovanjima o odlasku duše na nebo,
u raj i pakao, uskrsnuće, reinkarnaciju itd. No,
čovjekov život je prekratak da bi živio u strahu i da
bi ga potrošio za razmišljanje o tim stvarima . Ako
čovjek živi na taj način sigurno će biti slab, kratkovjek i malen. Čovjek treba uživati u svemu što
ima dok je još tu, treba se posvetiti obitelji, uživati
u svemu što radi i biti u što boljem odnosu sa svima
oko sebe. Treba sebi postaviti neke ciljeve u životu,
Moja domovina
Najljepše more na svijetu,
Dubrovnik, Zadar, Šibenik…
Prelijepe planine i brda,
Velebit, Biokovo, Učka…
Beskrajne nizine,
Vukovar, Vinkovci, Okučani…
Htjeli su neki uzeti ih, ali ne,
Za to su se pobrinuli
poginuli, nestali, živi.
Hvala im za moju domovinu.
Fani Nahtigal, 1.a
živjeti i tada će biti istinski sretan. Također se treba
aktivirati u društvu te svakako pokušati poboljšati
život drugih ljudi, treba pomagati drugima, biti
pošten i donositi pravilne odluke. Onda će ga ljudi
pamtiti i govoriti o njemu. U trenutku kad ode, a
oni ga zapamte, postat će velik i jak, kao što su
djela njegova velika i jaka. U današnje vrijeme
takav će čovjek sigurno biti zapamćen zato jer je
to prava rijetkost. Većina današnjih ljudi su maleni
jer ne mare ni za koga osim za sebe i svoje novce.
Pohlepa ih proždire, a pohlepa je korijen svog zla.
Veliki svjetski vođe uništavaju cijelu našu planetu
i ugrožavaju opstanak čovječanstva da bi ostvarili
profit i zaradili novac kojeg već imaju dovoljno za
milijun života. Iako imaju više novca nego ostatak
svijeta ti ljudi su manji od makovog zrna i običan
je, nesebičan i pošten čovjek mnogo veći od njih.
Nije svaki čovjek velik, ali svaki čovjek to može
biti.
Alen Ciković, 3.g
Čokolada
Črna, al bela,
Z lešnjaki, riži i obična,
Dobra je saka čokolada.
Dorina, Kandit il Milka,
Bitno samo da je fina.
Onako slatka si gušti su na njoj,
Slaja nego saki drugi bonbon.
Puno čokoladi ja bin pojila,
Al mama smiron zija,
Da ću bit šira, al daja,
Ma ju ne naslišan aš čokolada mi
Za se da koraja.
Nekoliko komadići i zajno boje vadin,
Još dva, za saki slučaj da ne pozabin.
Čokoladi vole si, i stareji i mlaji,
Ni ni čudo kad je tako slatka da seh mami.
Tanja Kalčić, 1.a
l i t e r a r n i k a n t u n i ć 27 uš
ampanaju, dondolaju po celoj
Grobinšćini. Saki ki pozna
Grobinšćinu zna da prva subota
nakon novega leta opira jedan svit mašte
ki se čeka celo leto. Od mićega deškića
do velega i starega čovika parićuju kockaste stomanje, črne brageše, vunene
kopice i črni radni, teški postoli. Na glavu
kladu glavu od blaga z veli rogi. Na život
stave ovčju kožu ku vežu oko trbuha z
debeli špagi. Oko riti njin visi jedan veli
zvonac, ki daje ritam kad hode. Va ruki
njin je mačuka od drva. Tako se oni lipo
si skupe i namažu lice z črnimi važganimi
čepi i tako moru počet. Ma ča j´ to lipo
kad se čuju njihovi zvonci. Tako oni po
staroj užanci pohajaju po našemu lipemu
kraju i svojin ritmon zvone i tiraju zimu.
Si se veselimo tomu i jedva čekamo to
proljeći da nas sunce z tepli i obasja. Da
potira su zimu i sivilo zime. Samo naprvo
dondolaši. Dondolajte još dugo let da
nan se ne zatare stara užanca.
Petra Colnar, 1.a
K
čuvari stare užance
DONDOLAŠI
Slušaj glasno!!
Zašto?!!!
Zašto? Zašto,
Dario se zovem i živim u Lovranu!
Zašto crtica puno imam po svome dlanu?
Zašto život ne ide prema mome planu?
Zašto svi misle da ja pušim travu?
I kojeg vraga stavljam uopće maramu na
glavu?
Svi me čudno gledaju!
„Pogle tog debila, on je neki reper,
A gdje mu je rima?“
Nosi New York kapu, a nema ni šilta
jer današnji je rep samo moda i šminka,
a svi puni droga, korupcije i mita.
Ti si neki reper - sine, ostavi se toga,
kakva dobra mjuza, samo alkohol i droga!
Zemlja nije više ravna kao ploha,
Pa ti brate biraj rep ili boja?
Zašto dobrih žena više nema kao prije?
Kad se sjetim ovih cura slabo mi je
jer ništa na ovom svijetu nije kao prije.
Zašto rat, zašto bolest,
komunizam i nacizam?
Što si uopće zdravu glavu
s takvim stvarima razbijam?
Ništa dobre mjuze, samo rokeri i cajke,
Kad bi bar svi bili poput cara Ede Majke.
Narod je u škripcu ne poštujemo
niti svoju repku.
Zašto brat na engleskom mi priča,
kad gleda premijer tekmu?
Mladi su u kutu: samo rakije i cajke,
dečki u svom svijetu, a cure radodajke!
A današnji život kao priča iz bajke!
Ma dajte!
Zašto? Brate, reci mi zašto?
Zašto još život teče glatko?
Zašto moram živjeti tako?
Zašto, samo reci mi zašto!
Zašto, brate samo reci mi zašto!
Dario Gvozdenović, 2.b
uš 28 s p o r t
Naša nogometna zvijezda
J
este li znali da se učenik 2.b razreda naše škole Toni Datković, uspješno bavi nogometom
i kao član NK Rijeke već ga mnogi zovu nogometnom zvijezdom?
Upravo zato odlučili smo napraviti intervju za školski list kako biste ga i Vi bolje upoznali.
• Dobar ti dan! Reci nam Toni „Rođen si … ? “
- Dobar dan, hmm... Rođen sam 6. studenog
1993. u Rijeci. Kako si ozbiljna…
školske obveze, pa za privatni život nemam
puno vremena, no trudim se naći vremena i za
svoje prijatelje.
• Koliko te tvoji roditelji podržavaju u sportu?
- Podržavaju me jer znaju da sam sretan baveći
se njime. Oni mi daju snagu, podržavaju me i
Otkada se baviš nogometom?
guraju naprijed, iako se često baš ne vidimo, jer
Bavim se nogometom od 5. razreda osnovne
su oni na Pagu, a ja živim sam u Rijeci, uvijek su
škole tj. od svoje 10. godine.
uz mene i znam da me razumiju i vole.
U kojem klubu treniraš?
• Što si do danas postigao u nogometu?
Treniram u HNK Rijeci.
- Moje najveće postignuće do sada je to što sam
• Dobro, horoskopski znak?
- Škorpion.
•
•
-
iz malog mjesta došao igrati za HNK Rijeku.
• Koliko je važan kolektiv u klubu?
- Kolektiv je najvažniji u nogometu. Timski rad • Uvažavaju li profesori tvoje bavljenje sportom?
uvijek mora biti prisutan, jer jedan bez drugoga - Da, uvažavaju i to mi puno znači jer bez toga ne
ne možemo pobjeđivati.
bih mogao uskladiti školu s nogometom.
• Što te potaknulo da se baviš baš nogometom? • Kako vidiš sebe za tri godine kao studenta i
- Ljubav prema nogometu je počela od prvog
nogometaša ili ... ?
dana jer se kao dijete nikada nisam odvajao - Sebe vidim kao studenta i nogometaša jer
od lopte. Uz to, otac i brat se bave nogometom
planiram studirati i u isto vrijeme baviti se
tako da mi je nogomet u krvi.
nogometom, ukoliko će to biti moguće.
• Koliko često izlaziš unatoč tvojim nogometnim • Što misliš o navijačima općenito i navijačima
obvezama?
NK Rijeke?
- Ne izlazim nikada, jer mislim da nogomet i - Općenito, navijači su velika podrška svakom
noćni život ne idu zajedno. Draže mi se opustiti
klubu i daju im snagu za bolju igru. A navijači
uz obitelj i dom.
NK Rijeke naš klub potiču na bolju igru i uz njih
je lakše igrati.
• Imaš li svog uzora u nogometu i tko je to?
- Imam. Moj uzor je moj brat koji je učio prva • A navijačicama?!
nogometne korake u malom selu kao i ja, ali - Uvijek mi je drago kada vidim lijepe cure na
uz veliku želju i rad je došao do prve hrvatske
tribinama i uz njih je svakako ljepše igrati.
nogometne lige.
• Unatoč nogometu, nalaziš li vremena za ljubav- • Kada je sljedeća utakmica? Ha, ha!
ni život?
- Nemam puno slobodnog vremena, ali kada je u
pitanju ljubav uvijek ga se nađe.
• Koje su prednosti, a koji nedostaci nogometa?
- Nogomet je zabavan, unosi puno sreće a i zdravo je baviti se njime. Upoznaješ puno prijatelja i
često putuješ, ali nogomet traži puno odricanja
i ako nisi spreman odricati se izlazaka te pri
tome raditi i truditi se, ne možeš uspjeti.
• Kako usklađuješ trening i privatan život?
- Uglavnom je moj život vezan za nogomet i
Tonja Ferari, 2. b
z a b a v a 29 uš
w w w. k u h a r i c a
Šparoge
»Šparoga ima malu energetsku, a veliku nutritivnu vrijednost i njezina je najveća vrijednost u ljudskoj prehrani bogatstvo mineralnim tvarima i vitaminima.«
Opis i uzgoj
Kuhane tople šparoge poslužuju
se s malo maslinova ulja ili
maslaca ili pak hladne s nekim
od salatnih preljeva ili hladnih umaka. Šparoga je biljka
iz porodice ljiljana koja raste
samoniklo, ali se i uzgaja, pa
se u mnogim zem-ljama koristi
kao delikatesno povrće.
Višegodišnja je biljka s jako
razvijenim podzemnim dijelom
i svijetlo zelenim ili ljubičastim
vrhovima, a bere se 8-10 godina. Premda je ta kultura u
nas relativno malo proširena,
šparoga raste kao samonikla
biljka uz priobalno područje
gdje se počinje brati već u
ožujku. Pitoma šparoga uzgaja se iz jednogodišnjih presadnica, koje se presađuju u
ožujku ili travnju. Jedna biljka
tijekom berbe od trećeg do
kraja šestog mjeseca može dati
12-15 izbojaka. Razlika između
bijele i zelene šparoge samo
je u načinu uzgoja. Šparoge
se prekrivaju crnom polietilenskom folijom na visini 10-20
cm kako bi mogle nesmetano rasti. Bez sunca ne stvara
se biljni pigment (klorofil) pa
izbojci ostaju bijeli. Za razliku
od bijele, zelena šparoga je
nježnija, mekša, aromatičnija i
ima 2-3 puta više vitamina.
Energetska i nutritivna vrijednost
Prema smjernicama piramide
pravilne prehrane šparoge
se nalaze u skupini s ostalim
vrstama povrća. Za tu skupinu
namirnica preporučuje se 3–5
serviranja dnevno. Kao jedinica
serviranja uzima se 5 šparoga
srednje veličine, što iznosi
približno 93 g. Šparoga ima
malu energetsku, a veliku nutritivnu vrijednost. Energetska vrijednost 100 g iznosi samo 84
kJ ili 20 kcal jer najveći dio čini
Šparoge su jedan
od najbogatijih
izvora rutina,
flavonoida koji
reducira kolesterol, snižava krvni
pritisak i ojačava
oslabljene
kapilare.
voda (93%). Osim vode šparoga
sadrži još 1,7% bjelančevina,
2,6% ugljikohidrata i 0,7%
masti. Njezina je najveća vrijed-
nost u ljudskoj prehrani bogatstvo mineralnim tvarima i vitaminima. Najbogatija je kalijem,
zatim fosforom, sumporom,
kalcijem i magnezijem. Sadrži
dosta mikroelemenata kao što
su željezo, bakar, cink, fluor i
jod. Šparoge su odličan izvor
folata i vitamina C; dobar izvor
tiamina i vitamina B6; dok su
osrednji izvor vlakana, vitamina
A, bjelančevina, riboflavina,
niacina i magnezija.
Ljekovitost
Šparogu je ljekovitost proslavila
kroz povijest. Naime, u staroj
Kini, još 3000 godina prije nove
ere, jedna je vrsta šparoge bila
vrlo tražena kao lijek protiv
suhog kašlja, čireva i oteklina.
Držalo se da šparoga ublažava
bolove u nogama pa su je obilato koristili u pripremanju kupki.
U Francuskoj, koja je ovu biljku
poznavala još u doba Rimljana,
šparogu su hvalili kao diuretično
sredstvo, koje ima čak i moć
rastvaranja bubrežnih kame-
uš 30 z a b a v a
naca. Još iz 15. stoljeća ovu
biljku prati poseban kompliment da djeluje kao afrodizijak.
Iako šparoga nije priznata kao
ljekovita biljka, čest je sastojak
mnogih bolesničkih i "estetskih"
dijeta. Tako, na primjer, djeluje kao blagotvorno sredstvo
protiv zatvora, preporučuje se
slabokrvnim osobama, upotrebljava se kao oblog protiv
ekcema, odlična je hrana za
dijabetičare i rekonvalescente. Međutim, najznačajnije je
njezino diuretično svojstvo jer
pomaže pri otežanom mokrenju. Šparoge su jedan od najbogatijih izvora rutina, flavonoida koji reducira kolesterol,
snižava krvni pritisak i ojačava
oslabljene kapilare. Sadrže glutation, jedan od najsnažnijih
antikarcinogena i antioksidansa
pronađen u organizmu, koji
se koristi za detoksifikaciju
karcinogenih elektrofila te za
zaštitu stanica od oksidativnog
oštećenja, pri tom sprječavajući
oštećenja DNA i ostalih makromolekula. Šparoga ujedno djeluje stimulirajuće kod dugotrajnog i napornog umnog rada.
Kupovanje i čuvanje
Šparoge možete kupiti na tržnici
- divlje u razdoblju od ožujka
do lipnja mjeseca, a kultivirane
veći dio godine. Kod kupnje
obratite pozornost na prirodnu zelenu boju i čvrstu strukturu, osobito vrškova. Ukoliko
ih nećete odmah pripremati,
odvežite ih i čuvajte u donjem
dijelu hladnjaka namijenjenom
za čuvanje povrća.
Šparoge možete kupiti i konzervirane u delikatesnim prodava-
Šaroge su jedna od
najizbalansiranijeg
povrća i sadrži nutrijente
u dovoljnim količinama
za zdravu prehranu.
Jedna porcija šparoga
osigurava 60%
preporučene dnevne
količine folacina koji je
neophodan za fromiranje krvnih zrnaca, rast te
prevenciju bolesti jetre.
onicama, u kiselom ili slanom
naljevu. Kada ih otvorite, dobro
ih je odmah potrošiti.
Priprema jela sa šparogama
Šparoge su jedan od najbogatijih izvora rutina, flavonoida
koji reducira kolesterol, snižava
krvni pritisak i ojačava oslabljene kapilare.Divlje šparoge
režite ili lomite na dijelovima
gdje počinju biti tvrđe. Kod
pitomih šparoga odrežite
drvenasti nejestivi dio, a
zatim donju polovicu ogulite
nožićem za štedljivo guljenje.
Šparoge nakon čišćenja operite
u tekućoj vodi.Divlje šparoge
stavite u kipuću vodu kojoj
ste dodali malo soli, šećera i
maslaca te ih kuhajte 10-ak
minuta kako bi se izgubila njihova prirodna gorčina. Vrškove
pitomih šparoga možete kuhati
u tavi s malo kipuće slane vode
ili ih možete vezati u stručak
i uspravno kuhati u dubljem
loncu s malo vode tako da
vam se donji dijelovi kuhaju,
a vrškovi pare. Ukoliko donje
dijelove ne vežete, možete
vrškove prekriti folijom do
polovice šparoga i kuhati u
loncu 6–10 minuta. Kuhane
tople šparoge poslužuju se s
malo maslinova ulja ili maslaca
ili pak hladne s nekim od salatnih preljeva ili hladnih umaka.
Mogu se koristiti kao dodatak
juhama, fini nadjev prhkim
pitama i palačinkama, prilog
mesnim i ribljim jelima te kao
dio miješanih i složenih salata.
U nas su svakako najpoznatije
fritaje, šparoge u kombinaciji s
jajima, kojima možete dodati
i šunku, pršut, parmezan ili
račiće. U kombinaciji s morskim plodovima šparoge će biti
prava delicija.
Vanjski slojevi šparoge sadržavaju najviše vitamina i mineralnih tvari te ih stoga treba pripremati neoljuštene. Važno je i
kako će se kuhati. Izdanke treba svezati u snopić i staviti u duboki lonac s vrhovima prema gore, a vodu naliti do polovice njihove visine. Obvezno ih treba kuhati poklopljene, najbolje na pari. Tako pripremljene šparoge izvanrednog su
okusa i sačuvane hranjivosti. Šparoge se pripremaju na razne načine - kuhane, pečene, pirjane, kao juhe, variva, salate i
sl. Pogodne su i za konzerviranje u salamuri, a mogu se ukuhati i zamrznuti.
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Jelo od manjih komadića goveđeg ili nekog drugog mesa
Vrsta sira
Zanimanje u ugostiteljstvu - dobiva napojnicu
Vrsta kolača s piškotima
Nezaobilazni sastojak talijanske kuhinje
Pribor za jelo
Zanimanje u ugostiteljstvu - slatka tajna
Najpoznatije i najjednostavnije jelo od jaja
Raste kao .... poslije kiše
Umak od rajčice
Odgojno-obrazovna ustanova
Zanimanje u ugostiteljstvu - umjetnik s visokom kapom
Sastavila: Vesna Brubnjak, prof.
Što misliš
,k
Kupiti ras oji je životni san s
kršće i rad
v
iti privatn akog policajca?
o.
e?
li žablje batk
te
a
im
,
ru
a
b
Kono
reume.
hodam zbog
- Ne, ovako
školi?
kuse.
mijske po
nas bilo u
e
a
k
d
e
k
je
e
o
n
k
dili smo
Sine, ka
sebno, ra
o
p
ta
iš
n
u školi?
Ma
tra raditi
u
s
te
e
ć
A što
oli?
U kojoj šk
Dođu Ivica, Perica i mala
Štefica u školu i redom se
predstavljaju.
Perica se ustane i kaže: "Ja
sam Perica i zovu me Pero.
"
Ustane se Ivica i kaže: "Ja
sam Ivica i zovu me Ivo."
Ustane se mala Štefica i
kaže: "Zovem se Štefica ne
zovu me nikako, dođem sa
ma."
ODGOVORI: 1. GULAŠ, 2. GAUDA, 3. KONOBAR, 4.TIRAMISU, 5. TJESTENINA, 6. VILICA, 7. SLASTIČAR, 8. OMLET, 9. GLJIVA, 10. SALSA, 11. ŠKOLA, 12. KUHAR
Um nije posuda koju treba napuniti,
već vatra koju treba zapaliti
Plutarh
ISSN 1332-6473
© Copyright 2024 Paperzz
