Zračna luka Rab - usklađenost projekta sa strategijom i interesima zajednice Rab, rujan 2013. Ova obavijest nalazi se na adresi: http://ted.europa.eu/udl?uri=TED:NOTICE:893142013:TEXT:EN:HTML HR-Rab: IPA ADRIATIC_246-2009/A3-NET/008-2013 Priprema projektne dokumentacije za izgradnju zračne luke Rab 2013/S 055-089314 Location: Europe (non-EU) — Croatia Informacije o ugovoru Glavni sadržaj: 71356200 Usluge tehničke pomoći Dodatni sadržaj (i): 71242000 Priprema projekta i dizajna, procjena troškova 71320000 Usluge tehničkog projektiranja 71321000 Usluge projektiranja mehaničkih i električnih instalacija u građevinama 71322000 Usluge projektiranja za građevinske poslove 1. Referentna obavijest: EuropeAid/134194/D/SER/HR. 2. Postupak: Ograničeni 3. Program: IPA 4. Financiranje: IPA CBC Adriatic program, projekt 246-2009/A3-NET. 5. Naručitelj: Grad Rab, Rab, REPUBLIKA HRVATSKA. 6. Priroda ugovora: Generalna cijena Opis ugovora : Davatelj usluga će pripremiti svu tehničku dokumentaciju potrebnu za dobivanje građevinskih dozvola za izgradnju zračne luke Rab i pomoćnih objekata. Zračna luka obuhvaća površinu od cca 200 ha (sigurnosne zone uključene) što omogućuje izgradnju zračne luke s maksimalnom duljinom piste od 1 700 metara i širine 45 m (zračna luka kategorije C3). Svi popratni objekti zračne luke trebali bi se nalaziti duž piste, s pokrivenošću prostora ne većem od 1500 m2. Planirana lokacija zračne luke i zona definirana je 'Prostornim planom grada Raba" (grafička dokumentacija dostupna na adresi: http://www.rab.hr/dokumenti/prostorniplan/01_namjena_povrsina.pdf ). U okviru ovog ugovora, davatelj usluga će izraditi svu projektnu dokumentaciju za izgradnju civilnih građevina (uzletišta, rulne staze i betonirane površine, prilaz , parkiralište i plato terminala , cestovnu infrastrukturu) , kao i za glavne objekte (terminal zračne luke s kontrolnim tornjem, prateće objekte i zgrade terminala) , spremišta vode, kanalizaciju i odvodnju s projektiranjem sustava električne mreže. Tehnička dokumentacija mora se sastojati od idejnog projekta, glavnog projekta i izvedbenog projekta za objekte navedene iznad. Sva tehnička dokumentacija treba biti pripremljena u skladu s hrvatskim Zakonom o prostornom uređenju i gradnji (NN br . 76 / 07 , 38 / 09 , 55/11 , 90/11 , 50/ 12). Sadržaji trebaju biti izgrađeni prema važećem hrvatskom Zakonu o zračnim lukama (NN br 64/2012.), IATA standardima i smjernicama Organizacije za međunarodno civilno zrakoplovstvo ICAO'. Proračun: Maksimalni proračun: 308 000 EUR Planirano vrijeme objave obavijesti o nabavi: Travanj 2014. Pravni temelj: Uredba Vijeća EZ-a broj 1085/2006 od 2006/07/17 uspostavlja Instrument pretpristupne pomoći (IPA), Uredbi Komisije (EZ-a) br 718/2007, provedba IPA sredstava. Vrijeme objave ovih informacija: 6.3.2013. Referentni dokument na temelju kojeg se zračna luka proglašava pitanjem strateškog interesa Grada Raba (što uključuje pribavljanje sredstava, projektne dokumentacije, dozvola i gradnju) je Strategija prostornog uredenja Republike Hrvatske. Optimistične najave brzog pribavljanja građevinskih dozvola te početak gradnje zračne luke, čine se preuranjenima. Kratkoročna i dugoročna održivost projekta je upitna. U pribavljenje potrebnih sredstava i projekt kao takav (u ovoj fazi sredstva su prema dostupnim informacijama pribavljena iz IPA fonda EU) krenulo se bez javnih rasprava. Rasprave i ispitivanje javnog mijenja nužan su predkorak projektu velikog opsega koji će imati značajan utjecaj (bilo pozitivan, bilo negativan) na život otočana. Ne postoje relevantna istraživanja i podaci koji bi opravdali gradnju zračne luke na otoku Rabu. S obzirom da se radi o logistički, arhitekturno, tehnički , kadrovski, ekološki, društveno i financijski zahtjevnom projektu, nužno je bilo uključenje javnosti i stručnog kadra u evaluaciju projekta. Strategija prostornog uređenja RH izrađena je 1997. godine te se ne može smatrati aktualnom u kontekstu novih razvojnih pitanja, ekonomske situacije i životnih potreba stanovništva. Pod naslovom „Zrakoplovne luke na otocima – aerine“ navodi sljedeće: „Stajalište je nadležnih institucija da je u Hrvatskoj već izgrađena mreža glavnih zrakoplovnih luka (primarnih i sekundarnih) te dugoročnije nema potrebe za gradnjom novih. Ove zračne luke će se ubuduće samo, temeljem stvarnih potreba, osuvremenjivati, proširivati i/ili rekonstruirati. Predviđena je izgradnja još nekih tercijalnih i ostalih zrakoplovnih luka u Središnjoj i Istočnoj Hrvatskoj kao i na priobalju i na većim otocima. Izgradnju županijskih (sekundarnih i tercijarnih) zračnih luka treba podržati i pomoći, no inicijativa za izgradnju istih mora doći od lokalne samouprave ili gospodarstvenih subjekata tih područja. (inicijativa za gradnjom zračne luke na otoku Rabu proistekla je iz odluka tadašnje izvršne vlasti i GV 2004. te prihvaćena na višim županijskim i državnim instancama. Primorsko-goranska županija je 2006. godine financirala izradu projektne dokumentacije koja je dala odgovore na pitanja procjene troškova izrade optimalnog aerodroma (14 milijuna HRK). Postojeća mreža zračnih luka na jadranskim otocima sastoji se od zračnih luka: Krk, Lošinj i Brač. Na njima se odvija međunarodni i domaći promet. Zbog bolje prometne povezanosti jadranskih otoka, kao i zbog daljnjeg gospodarskog razvoja - osobito turizma, postoje realne potrebe za gradnjom novih manjih zračnih luka i na još nekim otocima. Danas postoji zainteresiranost za gradnju manjih zračnih luka (s poletno-sletnim stazama dužina do 1200 m) na otocima: Rab, Dugi Otok, Hvar, Korčula, Vis, Lastovo i Mljet. Predstavnici nekih lokalnih vlasti pokrenuli su inicijativu za utvrđivanje mogućnosti izgradnje ovih zračnih luka. Prostorni razmještaj i kvaliteta mreže postojećih zračnih luka (uz neke planirane) već sada zahtijeva da se hitno, na razini Republike Hrvatske, odredi državni interes u korištenju i/ili financiranju gradnje novih tercijarnih (županijskih) i ostalih zračnih luka, naročito na hrvatskim otocima. Za manje zračne luke na lokacijama, gdje prirodni uvjeti omogućuju gradnju, a država nema poseban interes, kroz dokumente prostornog uređenja treba precizno odrediti prostorne i ekološke elemente gradnje i zaštite, te prepustiti njihovo financiranje i korištenje zainteresiranim poduzetnicima. Hrvatska ubuduće treba još bolje koristiti prednosti zračnoga prometnog sustava (javnog i privatnog), osobito na jadranskom turističkom području. Stoga je nužno razviti optimalnu i kvalitetnu mrežu tercijarnih zračnih luka te manjih specijaliziranih zračnih luka i uzletišta u značajnim turističkim područjima i na većim otocima. Kod toga bitni elementi za odlučivanje o gradnji novih zračnih luka, moraju biti obim i vrsta postojećeg kao i planiranog prometa. Mogućnosti razvoja malih zrakoplovnih luka na otocima Danas se na području Europe, prema procjenama, koristi oko 60.000 privatnih zrakoplova. Njihovi vlasnici su nedvojbeno zainteresirani za aeroturizam tj. daljnji razvitak mreže malih zračnih luka - aerina (istovrsno lukama za nautički turizam - marina), koja bi bila u mogućnosti uslužiti spomenutu zrakoplovnu flotu. Zračni prijevoz, na određenom turističkom području, zasigurno proširuje sveukupnu turističku ponudu i kvalitetno podiže gospodarske učinke, jer su vlasnici malih zrakoplova turisti velikih platežnih mogućnosti. Male zračne luke “aerine”, pored osnovne djelatnosti, omogućuju razvijanje i ostalih dopunskih djelatnosti važnih za lokalne zajednice: panoramsko letenje, jednodnevni avio-izleti do susjednih turističkih područja, školovanje športskih pilota, škole padobranstva, organiziranje avio-rely-a, letovi motornim zmajevima i drugo. Zrakoplovni javni promet na našim otocima, zbog njegovih tehničkih obilježja i uvjetovanosti, treba biti komplementarna nadopuna cestovno pomorskom prometu, koji je zbog broja putnika i prijevoza roba - osobito za lokalno stanovništvo - nezamjenjiva vrsta prometa. Opravdanost potrebe gradnje zračne luke, na nekom otoku, treba utvrditi kvalitetnom sveobuhvatnom studijskom analizom mjerodavnih činjenica (današnjih prijevozničkih i gospodarstvenih potreba), kao i realnom procjenom dugoročnijega gospodarskog razvitka. Pri tome treba osobito voditi računa o zaštiti prirodnih i kulturnih vrijednosti prostora i okoliša u cjelini, kao i o sljedećim osnovnim programskoplanskim elementima: postojećim prometnim vezama (trajektnim i/ili brodskim); novim mogućim prometnim vezama (za cestovni promet - gradnja mosta ili podmorskog “potopljenog” tunela); potencijalnim korisnicima zračne luke (turizam, ribarstvo, industrija itd.); potencijalno novim poslovima (za malu industriju i putničke agencije) i procjeni doprinosa zrakoplovne luke ukupnom razvoju otoka te opstanku i demografskom razvitku lokalnog stanovništva. Osnovna prostorna i tehnološka obilježja tercijarne (manje) zračne luke su: primjerena reljefna i klimatska obilježja šireg područja; sveukupno uređena površina od 100 do 200 hektara, poletnosletna staza dužine od 700 do 1200 m, širine do 30 m; stajanka; pristanišna zgrada; hangar; pristupna cesta i pouzdani komunalni priključci. Zaključak Zaključno se, iz svega naprijed navedenog, može tvrditi sljedeće: današnji sustav zrakoplovnih luka Republike Hrvatske (primarnih, sekundarnih i tercijarnih) može se ili trebalo bi ili optimalno bi bilo (uvažavajući uobičajene kriterije opravdanosti gradnje: broj stanovnika, gospodarsku razvijenost, broj turističkih posjetitelja, udaljenosti od razvojnih središta i drugih zračnih luka itd.) dopuniti novim tercijarnim zračnim lukama samo na velikim otocima Rabu, Pagu, Hvaru i Korčuli (i na kopnu u okolici naselja Slano ili Ploča). Na ostalim otocima, na kojima se dokaže gospodarstvena potreba, a njegova prirodna obilježja (topografija ili zaštićene prirodne vrijednosti) ne omogućuju gradnju tercijarne zračne luke, kao i na otocima gdje nema gospodarske opravdanosti, gradit će se heliodromi. Često će to biti i optimalno rješenje, iako nije isključeno da se na nekim otocima urede i male višenamjenske (pašnjaci) travnate poletnosletne staze ili osiguraju morske površine za hidrozrakoplove. Za heliodrome se može urediti posebna lokacija ili se mogu, povremeno, koristiti ravne površine postojećih sportskih igrališta ili većih parkirališta. Heliodromi su nužna sigurnost življenja lokalnog stanovništva kao i sezonskih posjetitelja otoka (turista i “vikendaša”), jer omogućuju brzi prijevoz ozlijeđenih osoba, trudnica ili bolesnika do većih obalnih središta. Strategija navodi samo načelno mogućnost, bez konkretnih analiza, gradnje manje zračne luke na otoku Rabu. S obzirom da je planirana zračna luka na otoku Rabu obuhvaća površinu od cca . 200 ha što omogućuje izgradnju zračne luke s maksimalnom duljinom piste od 1 700 metara i širine 45 m možemo reći kako projekt nije usuglašen s Strategijom prostornog uređenja RH iz 1997., stoga se ista ni ne može koristiti kao referentni model razvoja zračnog prometa na otoku. Strateški plan ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture za razdoblje 2013.-15. navodi potrebu adaptacije i osuvremenjivanja trenutnih zračnih luka, dok potrebu zračne luke na otoku Rabu ni ne navodi. Croatia Airlines nema poslovnog interesa za obavljanje redovitog zračnog prijevoza na određenim linijama, ali kako se određene linije smatraju vitalnima za gospodarski i socijalni razvoj regija, tako je odlukom Vlade RH CA određena obveza obavljanja javne usluge na domaćim redovitim zračnim linijama u razdoblju od 2007. do 2011., a isti broj linija se nastojao zadržati u kasnijem razdoblju. S obzirom na trenutnu financijsku sliku CA, poslovne rezultate i strategiju, kao i nesigurnu budućnost tog avioprijevoznika nije realno očekivati postojanje redovitih zračnih linija prema otoku Rabu u budućnosti. Strategija prometnog razvitka RH izrađena je 1999. godine te se zbog značajnog vremenskog odmaka također može smatrati neusuglašenom s trenutnim potrebama otoka. Strategija problematiku zračnog prometa otočnih cjelina opisuje: ...“To znači da postojeće male zračne luke na otocima za sada nisu u funkciji povezivanja otoka (njegovog stanovništva i gospodarstva) i kopna, odnosno demografske obnove otoka. Stoga se u Strategiji razvitka malih zračnih luka polazi od toga da one trebaju biti gospodarski subjekti koji su u stanju pozitivno poslovati otplaćujući i kredite za njihovu izgradnju. Zračne luke su relativno veliki konzumenti prostora... Broj turista odnosno putnika (turisti x 2) na otocima na kojima su Prijedlogom strategije prostornog razvoja Hrvatske predviđene zračne luke prema ostvarenom prometu 1989. bio bi: Rab 21.500 - 43.000 putnika“ Brojka koja je navedena za otok Rab bazira se na podacima iz 1989., za razdoblje između 2003. i 2005. Međutim, brojke su pretpostavljene jer nije provedena detaljna analiza, a ista nije provedena ni nakon 2005, pa nema realnih procjena niti za razdoblje od 2011. do 2015. god. I strategija iz 1999. razmatra samo mogućnost gradnje manje zračne luke na otoku Rabu za isključivo sportsko zrakoplovstvo (uz Karlovac, Pag, Dugi Otok, Hvar, Korčula, Vis, Lastovo, Ploče, Krapinu, Koprivnicu i Udbinu). Navedeni gradovi danas više ne razmatraju mogućnost gradnje zračnih luka jer je procjena da gradnja vlastitih aerodroma nije isplativa. Jadranka Veselić Bruvo u geografskom glasniku 1998., pod naslovom Zračne luke u funkciji održivog razvoja hrvatskih otoka zaključuje: „Opravdanost potrebe gradnje zračne luke na nekom otoku mora se odrediti kvalitetnom sveobuhvatnom studijskom analizom mjerodavnih činjenica (današnjih prijevozničkih i gospodarstvenih potreba), kao i realnom procjenom dugoročnijega gospodarskog razvitka. Javni zrakoplovni promet na našim otocima, zbog njegovih tehničkih obilježja i uvjetovanosti, mora biti komplementirana nadopuna cestovno-pomorskom prometu, koji je za putnike i prijevoz robe, osobito za lokalno stanovništvo, nezamjenjiv oblik prometa. Pritom se mora osobito voditi računa o zaštiti prirodnih i kulturnih vrijednosti prostora i okoliša u cjelini, kao i o sljedećim osnovnim programsko-planskim elementima: postojećim prometnim vezama (trajektima i/ili brodskim); novim mogućim prometnim vezama (za cestovni promet – gradnja mosta ili podmorskog „potopljenog“ tunela): potencijalnim korisnicima zračne luke (turizam, ribarstvo, instrustrija itd.); potencijalno novim poslovima (za malu industriju i putničke agencije) i procjeni doprinosa zračne luke ukupnom razvoju otoka te opstanku i demografskom razvitku lokalnog stanovništva. Današnji sustav zračnih luka Hrvatske bio bi optimaolno (uvažavajući uobičajene kriterije opravdanosti gradnje: broj stanovnika, gospodarsku razvijenost, broj turističkih posjetitelja, udaljenosti od razvojnih središta i drugih zračnih luka itd.) dopuniti novim aerodromima samo na velikim otocima (Rabu, Pagu, Hvaru i Korčuli) i to s obzirom na skromniji očekivani godišnji promet kratkim stazama kodne oznake 1 ili čak akvaportovima. Prijednog Prometne strategije ukazuje na mogućnosti boljeg povezivanja otoka sa kopnom: • Brzim brodskim vezama, • Akvaportima, • Gradnjom manjeg broja zračnih luka koje bi pokrivale potrebe nekoliko bližih otoka i malih aerodroma, odnosno akvaporta, • Gradnjom malih aerodroma u prvoj etapi sa mogućnošću prerastanja u zračnu luku tamo gdje promet to opravdava Pri tom održivi razvitak ne isključuje poslovnost – koristi zračnog prijevoza, već preokret u procesima osiromašenja i uništenja okoliša. Prije konkretizacije projekta za izgradnju zračnih luka trebalo bi provesti procjenu utjecaja na okoliš kako bi se smanjio rizik nanošenja šteta. Potrebno je razviti sustav podrške za razvoj prometnog podsustava koji ne uzrokuje ili manje uništava krajobraz (npr. aerodromi na vodi umjesto aerodroma na tlu, ili manjih aerodroma umjesto zračnih luka), a u korisnicima razvijati svijest o vrijednostima krajobraza na globalnom i lokalnom nivou.“ Otočni prostor najvredniji je i najranjiviji resurs otoka Raba koji je potrebno štititi i racionalno koristiti. Kozji vrh, planirano lokacija zračne luke na otoku Rabu, prostor je značajne krajobrazne vrijednosti mediteranskog tipa te dio ekološke mreže Natura 2000 za koji je Državni zavod za zaštitu prirode Prethodnom ocjenom odredio izradu Glavne ocjene prihvaljivosti za ekološku mrežu. Bez Glavne ocjene koja treba biti javno obznanjena, gradnja aerodroma ne bi smjela započeti, stoga je besmisleno investiranje u radnje koje bi trebale uslijediti nakon takve ocjene, ukoliko bi uopće ocjena bila potvrđujuća. Republika Hrvatska u proteklih 15 godina razvojne je napore usmjerila prvenstveno na cestovnu infrastrukturu pa danas zemlja raspolaže s jednom od najmodernih cestovnih mreža u Europi. Podrška snažnijem razvoju zračnog prometa kroz gradnju dodatnih zračnih pristaništa u suprotnosti je s dosadašnjom politikom razvoja prometa i interesima cestovnog prometa. Nejasno je zašto se nakon golemih ulaganja u autoceste i cestovnu infrastrukturu, koje bi trebale biti glavna okosnica prometa kroz RH i ubiranje prihoda, fokus prebacuje na investicije u nove zrakoplovne luke jer je njihov broj ionako značajan. U turističkom i gospodarskom smislu, RH je tradicionalno cestovno odredište pa bi razinu kvalitete trebalo nastaviti podizati na u tom segmentu prometa, uz samo rekonstrukcije postojećih luka gdje potrebe i mogućnosti to nalažu. Uvjeti lokacije Kozji vrh ne odgovaraju s meteorooškog, ekološkog i geološkog aspekta. Snažni i umjereno snažni udari vjetra uzrokuju učestale prekide u brodskom prijevozu (na relaciji ValbiskaRab, Rab-Stinica, Rijeka-Rab), ali i cestovnom (duž Jadranske magistrale) tijekom zimskih, jesenskih i rjeđe proljetnih i ljetnih mjeseci. Problematika se preslikava i u zračnom prijevozu putnika , vrsti prometa značajno ovisnom o vremenski uvjetimam, brzinama, smjerom i učestalošću vjetra, količini oborina, magle, leda itd. S okolišnog aspekta, Kozji vrh je hranilište ptica i jedinstveni kršni prostor s brojnim endemičnim vrstama živog svijeta. Projekt ne uzima u obzir prisutnost životinja, ptica, njihovog kretanja, opasnost od drugih životinja koje mogu doći na USS-u i ugroziti odvijanje prometa. Dodatni možebitni problem je buka motora, a koja bi mogla ugroziti šire područje i odvijanje turističke djelatnosti na pogođenom području. Odgovore na ova i brojna druga pitanja trebale bi ponuditi analize utjecaja na okoliš i analize izvedljivosti, a koje su trebale prethoditi koracima pribavke dokumentacije i dozvola za gradnju luke. Promet zračne luke neće biti dostatan da pokrije rashode, odnosno troškove cjelogodišnjeg poslovanja, opreme, radne snage, licenci itd. Otok Rab kao izrazito sezonalno turističko odredište nema perspektive i osigurane uvjete za cjelogodišnje poslovanje. Bez izgrađenog cjelogodišnjog turizma s značajnim brojem mjesečnih dolazaka, aerodrom ne može biti samoodrživ stoga će ovisiti o sufinanciranju županije i jedinica lokalne samouprave. Prethodno bilo kakvim aktivnostima, osim iskazivanja interesa javnosti , potrebno je ispitati potencijal i zainteresiranost stranih tržišta (touroperatora, agencija, avioprijevoznika). Bez utvrđene suradnje i čvrstih jamstva da će turističke linije (a pogotovo redovne) biti održavane, nema opravdanosti izgradnje zračne luke . Činjenica jest da će cijena zrakoplovnih karata padati kao i da će se sve više ljudi odlučiti na putovanje avionom, ali ostaje pitanje racionalnosti ulaganja u luku koja će se koristiti samo manji dio godine. Broj sletova ne može opravdati ulaganja, a došlo bi i do stagnacije u prometu i razvoju luke ukoliko bez obzira na poslovne prilike, ostane otvorena za promet. S takvim izostankom konkretnih interesa (investitora ili sigurnih korisnika usluga), a uz trenutnu loše stojeću državnu, županijsku i lokalnu financijsko-gospodarsku sliku, projekt predstavlja značajan rizik. U analizi stanja i perspektive razvitka hrvatskih aerodroma, Prof. dr . sc. Stanislav Pavlin, Mr. sc. Slavko Roguljić, Mr. sc. Ivan Sikora navode: „Republika Hrvatska, prema broju zračnih luka i pristaništa otvorenih za međunarodni zračni promet, ubraja se u najrazvijenije zemlje svijeta. Na njima se odvija međutim izuzetno niska razina prometa putnika i posebno tereta. Prosječno ostvareni godišnji promet putnika u hrvatskim zračnim lukama je oko 240 tisuća a u svijetu oko 3 milijuna. Usprkos činjenici da su gotovo svi aerodromi ovisni o financijskoj pomoći iz proračuna Republike Hrvatske, planira se izgradnja novih aerodroma, prvenstveno na otocima. Večina putničkih terminala je tehnološko-tehnički zastarjelo i morati će se unaprijediti. Posebno je teška situacija s razvitkom Zračne luke Zagreb. Ona bi trebala biti dograđena s novim putničkim terminalom, stajankom i voznim stazama, novom pristupnom prometnicom iz Zagreba odnosno iz obilaznice, parkiralištem te pratećim objektima i površinama. Začuđuje da je iz Prostornog plana grada Zagreba iz 1986. koji je osiguravao dodatnih 700ha za razvoj Zračne luke Zagreb u Prostornom planu Zagrebačke županije iz 2002. je predviđen daleko manji prostor i to za novi putnički terminal ali ne i za drugu uzletno-sletnu stazu. Razumljivo je da za tako male razine prometa kao što se očekuju na otocima Lastovo, Mljet, Dugi Otok, Pag i vjerojatno Rab nema opravdanja izgradnja aerodroma kodne oznake 2C za ATR-42. Stoga je Strategija predviđala izradu studija za svaku lokaciju odnosno izradu Strategije razvitka zračnog prometa odnosno Strategiju razvitka aerodroma. Aerodromi na otocima pokazuju da se koriste uglavnom ljeti kada se javlja turistički promet. Lošinj je štoviše izgubio pravo prihvata javnog zračnog prometa, a Brač je za promet otvoren u turističkoj sezoni dok se van sezone otvara samo po najavi. Može se konstatirati da ni jedan aerodrom na otoku nije u funkciji povezivanja otoka odnosno njegova stanovištva s kopnom. Svi su oni isključivo namjenjeni za turizam. Ukupni godišnji putnički promet na njima ne prelazi 2% prometa u Hrvatskoj. Zračno pristanište Brač koje ima najveći promet od otočkih aerodroma ne posluje pozitivno i razvija se uz pomoć Ministarstva pomorstva, prometa i veza (u međuvremenu zračna luka Brač ulazi u stečaj, zračna luka Lošinj ima razvojnih problema). Sve navedeno ukazuje na potrebu izrade Strategije razvitka aerodroma u Republici Hrvatskoj ili Nacionalnog plana razvitka aerodroma. Za otoke, prema Strategiji prometnog razvitka Hrvatske su moguće opcije od gradnje aerodroma kodne oznake 1A za opće zrakoplovstvo odnosno male zrakoplove (referentna dužina uzletno-sletne staze do 800 m) i to prvenstveno za domaći promet (stranci bi dakle prvo morali sletjeti na međunarodni aerodrom), gradnje jednog aerodroma za više otoka do gradnje aerodroma na vodi.“ Razvojna strategija Primorsko-goranske županije za razdoblje od 2011. do 2013. (Porin) navodi kako je PGŽ vodeća županija u RH po broju zračnih pristaništa, međutim to nije i u broju putnika. Glavne nedostatke navode tehničko i tehnološko zaostajanje, kratke duljine USS-a tj. male dimenzije aerodroma te infrastrukturni problemi na koje bi se zračni promet trebao osloniti (nepostojana i dotrajala cestovna mreža, loša željeznička povezanost, slaba mobilnost putnika nakon dolaska na odredište, nedostatna povezanost između otoka itd.). Zračna luka Rijeka ne ostvaruje svoj puni potencijal, zaostaje u razvoju te je nužna značajna investiranost u obnovu luke i povećanje kapaciteta. Strategija predlaže mjere uspostave ekološki održivog sustava javnog prijevoza, što zračne luke na otocima ne mogu biti. Za otok Rab Strategija ne predlaže gradnju zračne luke niti bilo kojim ispitivanjem potvrđuje potrebu gradnje sletišta na Rabu. S obzirom da se radi o najnovijoj strategiji PGŽ, a takve projektne preporuke nisu predložene, treba revaluirati stav JLS za gradnju zračne luke. U situaciji kada postojeći aerodromi u RH traže dokapitalizaciju, strane investitore, zatvaranje za međunarodni putnički promet i snižavanje u kategoriju sportskih aerodroma i restrukturiranje za prihvat sportskih i malih zrakoplova - teško je razumjeti zašto otok Rab želi luku za prihvaćanje charter letova i međunarodni promet. Zračna luka Brač tako zatvara svoja vrata za međunarodni putnički promet i postaje lokalni aerodrom za sportsko-rekreativno zrakoplovrstvo. Zračna luka Osijek odustaje od većih modernizacijskih zahvata iz vlastitih sredstava i traži strateške partnere. Nakon nekoliko godina gubitaka i ova zračna luka ostaje bez daljnjih letova, kako prema domaćim tako i stranim destinacijama (povlačenje Ryanaira i obustave letova prema Njemačkoj, linija prema Zagrebu nije uspostavljena). Pristanište Mali Lošinj nije u mogućnosti prihvaćanja većih letova bez priduljenja piste, za što je nužno izvlašćivanje vlasnika te dogovori JLS i države. U međuvremenu se luka koristi kao sportski i turistički aerodrom bez bitnih pozitivnih pomala kako u rezultatima putničkog prometa tako i modernizaciji. Dubrovačka zračna luka zadovoljna je s ovogodišnjim rezultatima, a zadarska zračna luka ostvaruje značajan porast operacija i putnika. Dok ostale zračne luke bilježe porast u prosjeku 5%, luka Zadar očekuje do kraja godine 35% bolje rezultate nego lani. Zasluge za povećanje prometa većim dijelom pripadaju Ryanairu koji od 2007. uspostavlja linije prema Zadru. Suradnja s low-cost avioprijevoznicima pokazao se kao primaran razlog preživljavanja hrvatskih aerodroma (uz županijsko i državno sufinanciranje karata), stoga je prethodno bilo kakvim aktivnostima, kako smo prethodno naveli, nužno ispitati interese avioprijevoznika za redovitim linijama prema destinaciji. Iako već dugi niz godina očekivana, rekonstrukcija dotrajale Zračne luke Rijeka još uvijek izmiče. Aerodrom bilježi porast prometa u odnosu na prošlu godinu, međutim još je uvijek u teškoj situaciji s dugom od 12 milijuna kuna. Namjere županije ulaganja u modernizaciju zračne luke teške 20 milijuna eura mogle bi posrnulu luku vratiti na noge i uvesti u društvo modernih europskih zračnih luka, ali veći će izazov biti privući broj putnika koji bi ulaganja opravdao. Nejasan je stoga stav županije i resornog ministarstva kojim se podržavaju projekti izgradnje dodatnih zračnih luka u županiji, a koje bi unijele konkuretnost na tržište skromnog županijskog zračnog tranzita. Strategija bi trebala potaknuti suradnju i simbiozu destinacija uz uvođenje brodskih linija ili aquaportova, a koji bi izravno povezali postojeće priobalne zračne luke s otocima. Rezultati DZS-a pokazuju kako samo velike zračne luke u priobalju bilježe pozitivne poslovne rezultate između 3 i 6 posto u odnosu na prošlu (2012.) godinu. Rezultatima se izdvajaju zračne luke Rijeka i Zadar povoljnijim rezultatima od prosjeka. S druge strane, otočne zračne luke našle su se u razvojnim i poslovnim problemima. Iako profitna strana projekta ne mora biti najvažniji kriterij za razvitak alternativnih oblika prijevoza - blizine postojećih većih luka, male društvene i gospodarske koristi, a značajan ekološki impakt koja zračna luka ima na osjetljv otočni prostor, postavlja se logično pitanje racionalnosti takve investicije. Ako nam je poznato da smo 1.7.2013 godine ušli u EU, a evidentno je da postoji katalog za investitore PGŽ, u kome je decidirano naznačena i zračna luka Rab te se navodi da se izgradnja iste temelji na Strategiji razvoja zračnog prometa (a također je poznato da je tek u izradi nacionalna razvojna strategija RH),postavlja se pitanje na temelju čega je isto uvršteno u katalog za privlačenje investitora? Također, ako se neprekidno tvrdi da se zračna luka Rab financira iz EU projekata zašto je onda u katalogu za privlačenje investitora? Smislenije bi bilo da projekt uključio u Strategiju razvoja turizma jer je u sklopu nje regionalna povezanost, iako je i to apsurdno jer se u sklopu projekta navodi i autobusni kolodvor itd, a činjenica je da lokalna pomorska i prometna (cestovna) infrastruktura nije uređena, a ona bi trebala biti već u LRS (lokalnoj razvojnoj strategiji) otoka, ŽRS-u (županijskoj razvojnoj strategiji)u skladu sa RRS (regionalna razvojna strategija) i NRS (nacionalna razvojna strategija, a koja je tek u izradi). Logika nalaže da se zapitamo kako se može temeljiti na Strategiji razvoja zračnog prometa jer trebamo uzeti sve relevantne parametre (a onaj tko je radio idejni projekt trebao ih je uzeti): • • Studija isplativosti (ili izvedivosti) Studija izvedivosti - kad se prikupi dovoljno informacija o stanju korisnikovog sustava, o potrebama, o raspoloživim tehnologijama i proizvodima - potrebno je ocijeniti izvodljivost namjere te načina da se ona ostvari. Izradom studije izvodljivosti, dobiju se temeljne informacije o parametrima kojima će netko donijeti odluku da li će se uopće upustiti u novi projekt te kako da odluči između mogućih opcija. Tipična studija izvodljivosti trebala bi sadržati: o mogućnosti - na koje se sve načine zadatak može riješiti o kriterije - kako ćemo uspoređivati alternative (mogućnosti) • • • • o vrednovanje - ocjenu (“bodovanje”) svake od mogućnosti te jasno istaknute prednosti i nedostaci svake o prijedlog - glavni izbor i alternativa o zašto – slično SWOT analizi ANALIZA TROŠKOVA – U konačnici tu su određene brojke koje trebaju pokazati i dokazati samoodrživost zračne luke ako izuzmemo 2-3 mjeseca koliko traje sezona Ako se s druge strane gledamo na pružanje mogućnosti turistima za produženje sezone kroz zračnu luku – treba omogućiti sadržaj istima za vrijeme lošeg vremena, srediti lokalnu prometnu infrastrukturu i ponudu Studija utjecaja na okoliš – zaštita od buke, zaštita životinja, reljefa, znamenitosti itd. Uz to idu dopunska geološka, hidrološka, hidrogeološka, geomehanička i druge analize... Pitanja koja bi se mogla postaviti autorima projekta ili predlagateljima projekta: • Do koje mjere su projekti usklađeni sa potrebama i problemima otoka? Kako mogu dokazati relevantnost? • Da li je provedeno istraživanje, javna tribina i ispitivanje javnog mijenja i na kakvom uzorku? • Efektivnost - da li se projekt radio sa aspekta postizanja rezultata, a ne radi potrebe da se sredstva utroše ili udovolji privatna interesna volja? • Efikasnost - koja su dugoročna poboljšanja porasla i što je učinjeno da bi porasli administativni i drugi kapaciteti, informiranje itd.? • Održivost - da li su osigurani financijski, ljudski, pravni i drugi resursi za nastavak projekta i kako? Pokazatelji trebaju biti stvarni, a ne fiktivni. • Da li su očekivani rezultati održivi financijski, institucionalno,ekološki i na razini javne politike(pod javnom politikom misli se na proračunsko stanje grada /otoka i ako ima dovoljno sredstava da se plaća samoodržavanje aerodroma sa popratnim sadržajem ukoliko nema prometa)? • Kakav je interes susjedne općine Lopar koja interesno može popratiti projekt kao logični geografski, društveni i gospodarski partner? Da li Grad Rab samostalno ulazi u projekt (a prema svemu sudeći je tako), te kako je moguće da samo jedna općina ulazi u ovako kompleksan projekt koji ima učinak na obje općine, posredno i neposredno? • Koji je razvojni učinak? Koji su mogući efekti projekta Zračne luke za budući razvoj – dugoročno i cjelogodišnje? • Da li je omjer procijenjenih troškova i rezultata zadovoljavajući? Gdje je to evidentno? POPIS NACIONALNIH ZAKONSKIH PROPISA I PODZAKONSKIH AKATA O ZAŠTITI OKOLIŠA • Zaštita okoliša i prirode • Zakon o zaštiti okoliša – Nar. novine br. 110/07 • Zakon o prostornom planiranju i izgradnji – Nar. novine br. 76/07, 38/09 • Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš – Nar. novine br. 59/00, 136/04 • Uredba o informacijskom sustavu zaštite okoliša – Nar. novine br. 74/99 i 79/99 • Plan intervencija u zaštiti okoliša – Nar. novine br. 82/99, 86/99, 12/01, 14/01 • Pravilnik o katastru emisija u okoliš – Nar. novine br. 36/96 • Zakon o zaštiti prirode – Nar. novine br. 70/05 • Zakon o zaštiti spomenika kulture – Nar. novine br. 52/94 • Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost – Nar. novine br. 107/03 • Zakon o lovu – Nar. novine br. 10/94, 5/95, 25/96, 33/97,44/98,29/99 • Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara – Nar. novine br. 69/99 • Pravilnik o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) – Nar. novine br. 31/95 • Pravilnik o zaštiti pojedinih vrsta ptica (Aves) – Nar. novine br. 43/95 • Zakon o usvajanju konvencije o zaštiti prirodnih staništa životinjskih i biljnih divljih vrsta u Europi (Bernska konvencija) – Nar. novine br. 6/00 • Zaštita zraka • Zakon o zaštiti zraka – Nar. novine br. 178/04 i 30/08 • Uredba o preporučenim i graničnim vrijednostima kakvoće zraka – Nar. novine br. 133/05 • Zaštita voda • Zakon o vodama – Nar. novine br. 153/09 • Pravilnik o izdavanju vodoprivrednih akata – Nar. novine br. 28/96 • Uredba o opasnim tvarima u vodama – Nar. novine br. 137/08 • Pravilnik o graničnim vrijednostima pokazatelja, opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama – Nar. novine br. 94/08 • Uputstvo za vođenje evidencije o učestalosti ispuštanja u vode opasnih i štetnih tvari, količini i sastavu tih tvari i načinu dostavljanja podataka o tome javnim vodoprivrednim poduzećima – Nar. novine br. 9/90 • Odluka o visini naknade za korištenje voda – Nar. novine br. 94/07 • Odluka o visini naknade za zaštitu voda – Nar. novine br. 94/07 • Odluka o utvrđivanju slivnih područja – Nar. novine br. 20/96, 98/98, 5/99 • Pravilnik o utvrđivanju zona sanitarne zaštite izvorišta – Nar. novine br. 55/02. • Objava popisa ovlaštenih laboratorija – Nar. novine br. 107/00 • Državni plan za zaštitu voda – Nar. novine br. 8/99 • Zaštita od buke • Zakon o zaštiti od buke – Nar. novine br. 30/09 • Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave - Nar. novine br. 145/04 • Pravilnik o uvjetima koje moraju ispunjavati organizacije za mjerenje i predviđanje buke u sredinama u kojima ljudi rade i borave - Nar. novine br. 156/08 • Gospodarenje otpadom • Zakon o otpadu – Nar. novine br. 178/04 • Pravilnik o vrstama otpada – Nar. novine br. 101/07 • Popis stručnih institucija koje imaju ovlast za izdavanje izvješća o ispitivanju fizikalnih i kemijskih svojstava otpada – Nar. novine br. 51/96,93/96 • Pravilnik o uvjetima za postupanje s otpadom – Nar. novine br. 123/97 • Uredba o uvjetima za postupanje s opasnim otpadom – Nar. novine br. 32/98 • Pravilnik o ambalažnom otpadu – Nar. novine br. 97/05 • Uredba o jediničnim naknadama, korektivnim koeficijentima i pobližnim kriterijima i mjerilima za utvrđivanja naknada za opterećivanje okoliša otpadom – Nar. novine br. 71/04 Uloge i odgovornosti nadležnih tijela: - MINISTARTSVO ZAŠTITE OKOLIŠA I PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA Ministarstvo obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na opću zaštitu okoliša i poglavito na ciljeve održivog razvoja. U djelokrug rada Ministarstva spadaju svi poslovi koji se odnose na prostorno uređenje i razvoj, izdavanje lokacijskih, građevnih i uporabnih dozvola te inspekcijske poslove nadzora prostornog uređenja i građevina. - MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi provodi inspekcijske poslove u području sanitarnog nadzora određenih djelatnosti, građevina, objekata i opreme koja može imati nepovoljan utjecaj na zdravlje ljudi. - MINISTARSTVO KULTURE Ministarstvo kulture obavlja uprave i druge poslove koji se odnose na: istraživanje, proučavanje (analizu), praćenje, evidentiranje, dokumentiranje i promicanje kulturne baštine; središnju informacijsko-dokumentacijsku službu; utvrđivanje svojstva zaštićenih kulturnih dobara; utvrđivanje posebnih uvjeta građenja za zaštitu dijelova kulturne baštine; obavljanje inspekcijskih poslova zaštite kulturne baštine. - MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA Uz upravne poslove, Ministarstvo unutarnjih poslova obavlja i druge poslove koji se odnose na: poslove sigurnosti prometa na cestama, registraciju motornih vozila, eksplozivne tvari, protupožarnu zaštitu. - MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODNOG GOSPODARSTVA Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva obavlja, između ostalih, poslove koji se odnose na: zaštitu poljoprivrednog zemljišta, prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevno zemljište, zaštitu šuma i šumskog zemljišta. Zaštita voda je u cijelosti u nadležnosti Uprave vodnog gospodarstva, koja obavlja upravne i druge poslove koji se odnose na gospodarenje i korištenje voda i izvorišta. Poslovi inspekcijskog nadzora zaštite voda, sprječavanja zagađenja i korištenja voda također su u djelokrugu rada Uprave. Uprava je podijeljena na četiri organizacijske jedinice, među kojima su: vodno gospodarstvo i inspekcija. - HRVATSKE VODE Među ostalima, poslovi Hrvatskih voda su: zaštita voda – nadzor i praćenje uvjeta vode, provedba Državnog plana zaštite voda, opće gospodarenje vodama, vođenje evidencija, održavanje integriranog informacijskog sustava o vodama, nadzor izvođenja građevinskih radova koji se odnose na vode.
© Copyright 2024 Paperzz