Asocijacija za ekonomski razvoj:
STUDIJA O MOGUĆNOSTI
FORMIRANJA POSLOVNIH ZONA
U HERCEGOVINI
MOSTAR, LIPANJ/JUNI, 2010.
Asocijacija za ekonomski razvoj
REDAH
Mostar
STUDIJA O
MOGUĆNOSTI
FORMIRANJA
POSLOVNIH ZONA
U HERCEGOVINI
MOSTAR, LIPANJ/JUNI, 2010.
Projektni tim:
Prof.dr sc. Darko Petković, dipl.ing., Sveučilište u Zenici
Mr sc. Nino Serdarević, dipl.oec., Sveučilište u Zenici
Mr sc.Goran Žeravčić, Kronauer Consulting Sarajevo
Jozo Bejić, dipl.ing., FMRPO Mostar
Prof.dr sc. Mehmed Behmen, dipl.ing., Sveučilište u Mostaru
Prof.dr. Brano Markić, dipl.oec. Sveučilište u Mostaru
Prof.dr Slavo Kukić, dipl.oec. Sveučilište u Mostaru
Prof.dr Zdenko Klepić, dipl.oec. Sveučilište u Mostaru
Mr sc. Dženana Čolaković, BSC Vlade ZDK Zenica
Dženan Kulović, dipl.oec. Sveučilište u Zenici
Mladen Kostić, dipl.ing. TP Mostar d.o.o.
Ivan Jurilj, dipl.iur. REDAH Mostar
Nevzet Sefo, dipl.ing. REDAH Mostar
Goran Grbešić, dipl. iur. REDAH Mostar
Admir Logo, dipl. ing. REDAH Mostar
Mirzo Čolaković, dipl. oec. REDAH Mostar
Ana Perić, dipl. oec. REDAH Mostar
Maja Vican, dipl. prof. REDAH Mostar
Projektni tim je koristio usluge i obavio razgovore s brojnim domaćim i inozemnim stručnjacima za oblast regionalnog i lokalnog razvoja i poslovnih zona. To su bili prije svih prof.Dr
Slavko Dolinšek, direktor Inovacijskog instituta Sveučilištea u Ljubljani, Bogomir Filipič, direktor Razvojne agencije Gorenjske, Mr sc.Andrija Petrović, direktor TP Varaždin, prof.Dr Daniel
Pavlov, Sveučilište Ruse, Bugarska, prof.Dr Peter Schulte, direktor Reseca mreže Njemačka
prof.Dr Gianni Guerra, I3P Inkubator Politehnički sveučilište Torino i Slobodan Marković, direktor RARS Banja Luka. Iskreno im se zahvaljujemo na pomoći i ustupljenim materijalima korištenim pri izradi ove Studije.
Projektni tim se zahvaljuje svim načelnicima općina/općina Hercegovine i njihovim suradnicima koji su uzeli aktivno učešće u izradi i bez čijeg se aktivnog učešća Studija ne bi mogla
uraditi na ovaj način.
Izdavač:
REDAH Mostar
Za izdavača:
Ivan Jurilj, direktor, REDAH
Tisak:
Suton d.o.o., Široki Brijeg
Dizajn:
Kadar d.o.o., Široki Brijeg
2
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
SADRŽAJ
Predgovor.....................................................................................................................................................................7
Poglavlje 1
UVODNA RAZMATRANJA.........................................................................................................................................11
1. ZNAČAJ I CILJ STUDIJE.......................................................................................................................................12
1.1. Uvod...............................................................................................................................................................12
1.2. Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini kao dio ukupnog projekta............................14
1.3. Osnovna identifikacija problema....................................................................................................................15
2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA.........................................................................................................................17
3. OSNOVNE POJMOVNE ODREDNICE VEZANE ZA POSLOVNU INFRASTRUKTURU......................................20
3.1. Pojam i sadržaj poslovnih zona......................................................................................................................20
3.2. Opća slika stanja poslovnih zona Hercegovine..............................................................................................25
3.3. Značaj poslovnih zona za razvoj....................................................................................................................28
4. KRATKA SLIKA STANJA GOSPODARSTVA U BIH...............................................................................................30
4.1. Najvažnije karakteristike stanja od značaja za studiju...................................................................................30
4.2. Ključni izazovi u poboljšanju konkurentnosti..................................................................................................34
4.3. Europska povelja za MSP i BiH.....................................................................................................................36
5. OSNOVNE ODREDNICE O ASOCIJACIJI ZA EKONOMSKI RAZVOJ - REDAH.................................................39
Poglavlje 2
REGIJA HERCEGOVINA –OPĆI PODACI.................................................................................................................43
1. HERCEGOVINA KAO POVIJESNA REGIONALNA KATEGORIJA........................................................................44
1.1. Opći podaci....................................................................................................................................................44
2. INFRASTRUKTURA I RESURSI HERCEGOVINE................................................................................................46
2.1. Prometna infrastruktura..................................................................................................................................46
2.1.1. Ceste Hercegovine......................................................................................................................................46
2.1.2. Željeznica....................................................................................................................................................47
2.1.3. Riječni i pomorski promet............................................................................................................................47
2.1.4. Zračni promet..............................................................................................................................................47
2.1.5. Telekomunikacije.........................................................................................................................................48
2.2. Resursi Hercegovine......................................................................................................................................48
2.2.1. Ljudski resursi.............................................................................................................................................48
2.2.2. Hidrografski resursi Hercegovine...............................................................................................................49
2.2.3. Reljef Hercegovine......................................................................................................................................49
3. ANALIZA STANJA NAJZNAČAJNIJIH GOSPODARSKIH DJELATNOSTI HERCEGOVINE.................................50
3.1. Analiza stanja gospodarstva u području općina u Republici Srpskoj.............................................................50
3.1.1. Trebinje..................................................................................................................................................50
3.1.2. Bileća.....................................................................................................................................................51
3.1.3. Gacko....................................................................................................................................................51
3.1.4. Berkovići................................................................................................................................................52
3.1.5. Ljubinje..................................................................................................................................................53
3.1.6. Istočni Mostar........................................................................................................................................53
3.1.7. Nevesinje...............................................................................................................................................53
3.2. Analiza stanja gospodarstva u području općina u Federaciji BiH...................................................................54
3.2.1. Neum.....................................................................................................................................................54
3.2.2. Čapljina..................................................................................................................................................54
3.2.3. Čitluk......................................................................................................................................................55
3.2.4. Jablanica...............................................................................................................................................55
3.2.5. Konjic.....................................................................................................................................................56
3.2.6. Prozor / Rama.......................................................................................................................................57
3.2.7. Stolac.....................................................................................................................................................57
3.2.8. Ravno....................................................................................................................................................58
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
3
3.2.9. Mostar....................................................................................................................................................58
3.2.10. Široki Brijeg.........................................................................................................................................60
3.2.11. Ljubuški................................................................................................................................................61
3.2.12. Posušje................................................................................................................................................61
3.2.13. Grude...................................................................................................................................................61
3.2.14. Kupres.................................................................................................................................................62
3.2.15. Tomislavgrad.......................................................................................................................................62
3.2.16. Livno....................................................................................................................................................63
3.2.17. Drvar....................................................................................................................................................64
3.2.18. Glamoč................................................................................................................................................64
3.2.19. Grahovo...............................................................................................................................................64
3.3. Tradicija zanatstva u Hercegovini..................................................................................................................65
3.3.1. Stari zanati.............................................................................................................................................65
3.3.2. Novi zanati.............................................................................................................................................65
3.4. Perspektive razvoja obrta u industrijskim kapacitetima............................................................................65
4. TRŽIŠTE RADA REGIJE HERCEGOVINA............................................................................................................67
4.1. Pozadina i cilj istraživanja..............................................................................................................................67
4.2. Modeli, načini povezivanja ponude i potražnje na tržištu rada.......................................................................70
4.2.1.Postojeće stanje: model povezivanja ponude i potražnje u BiH.............................................................70
4.2.2. Model i institucije posredovanja na tržištu rada u BiH, županijama i općinama regije Hercegovina.....71
4.3. Osnovni podaci o tržištu radne snage u BiH.................................................................................................75
4.3.1.Osnovni podaci o radnoj snazi u Bosni i Hercegovini.............................................................................75
4.3.2. Osnovni podaci o radnoj snazi u Federaciji Bosne i Hercegovine.........................................................78
4.3.3.Analiza tržišta rada u istočnoj Hercegovini – dio Republike Srpske.......................................................80
4.4. Ponuda i potražnja radne snage – opći model tokova na tržištu radne snage...............................................84
4.5. Zaključak i preporuke za tržište radne snage u Hercegovini..........................................................................89
Poglavlje 3
INOZEMNA ISKUSTVA U RAZVOJU POSLOVNIH ZONA........................................................................................95
1. UVOD.....................................................................................................................................................................96
2. ISKUSTVA HRVATSKE U REGIONALNOM RAZVOJU I RAZVOJU POSLOVNE INFRASTRUKTURE...............99
2.1. Opći elementi.................................................................................................................................................99
2.2. Tehnološki parkovi u Hrvatskoj.....................................................................................................................103
2.2.1. Tehnološki park Čakovec....................................................................................................................103
2.2.2. Tehnološki park Zagreb......................................................................................................................104
2.2.3. Tehnološki park Varaždin....................................................................................................................104
2.2.4. CTT - Centar za transfer tehnologije..................................................................................................106
2.3. Poduzetničke zone.......................................................................................................................................107
2.4. Područja posebne državne brige.................................................................................................................109
2.5. Europski fondovi u realizaciji u Hrvatskoj..................................................................................................... 110
2.6. Rezime dosadašnjeg razvoja poslovne infrastrukture u Hrvatskoj............................................................... 111
3. ISKUSTVA SRBIJE U REGIONALNOM RAZVOJU I RAZVOJU POSLOVNE INFRASTRUKTURE................... 112
4. ISKUSTVA IZ SLOVENIJE...................................................................................................................................115
Poglavlje 4
POSLOVNE ZONE U KONTEKSTU REGIONALNOG I LOKALNOG RAZVOJA U BIH I REGIJI HERCEGOVINE..121
1. VAŽNOST I ZNAČAJ RAZVOJA POSLOVNE INFRASTRUKTURE....................................................................122
1.1. Uvod.............................................................................................................................................................122
1.2. Ulaganje u razvoj poslovne infrastrukture....................................................................................................124
1.3. Razvoj poslovne infrastrukture u BiH...........................................................................................................125
1.4. Poslovna infrastruktura u kontekstu podizanja konkurentnosti regija i regionalnog razvoja........................126
1.5. Razvoj poslovne infrastrukture kao podrška ciljnim grupama ulagača u BiH...............................................126
1.6. Politike za podršku razvoju poslovne infrastrukture.....................................................................................127
2. STANJE POSLOVNIH ZONA U BIH.....................................................................................................................129
4
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
3. ZAKONSKA REGULATIVA I KLJUČNI ČIMBENICI ZA RAZVOJ POSLOVNIH ZONA........................................139
3.1. Ključna zakonska regulativa u županijama Federacije BiH..........................................................................139
3.1.1. Stanje razvijenosti i prijedlog mjera za rast i razvoj MSP-a u Federaciji BIH (2007-2010.god.).........139
3.1.2. Projekt „RAZVOJ MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U FEDERACIJI BIH“...........................142
3.2. Ključna zakonska regulativa u Republici Srpskoj.........................................................................................143
3.2.1. Ključni nosioci realizacije razvoja poslovnih zona u RS......................................................................143
3.2.2. Zakonski okvir i partneri za razvoj poslovnih zona u RS.....................................................................144
3.2.3. Institucijski okvir za implementaciju mjera u RS..................................................................................146
4. POLOŽAJ POSLOVNE INFRASTRUKTURE U STRATEŠKIM DOKUMENTIMA U BIH.....................................147
4.1. Strategija razvoja BiH za razdoblje od 2010. do 2015. godine....................................................................147
4.1.1. Uvod....................................................................................................................................................147
4.1.2. Sadržaj Strategije razvoja BiH.............................................................................................................147
4.2. Strategija razvoja znanosti u BiH.................................................................................................................152
4.3. Strategija razvoja Hercegovine....................................................................................................................154
4.3.1. Uvod....................................................................................................................................................154
4.3.2. Stanje u regiji Hercegovina na bazi SWOT analize i izazovi za budućnost.........................................155
4.3.3. Vizija, vrijednosti i vodeći principi........................................................................................................157
4.3.4. Strateški ciljevi razvoja Hercegovine...................................................................................................157
4.4. Program razvoja MSP u RS za razdoblje od 2006. do 2010. godine...........................................................158
4.5. Akcijski plan podrške uspostavljanju i razvoju poslovnih zona u RS za razdoblje od 2009. do 2013. godine.....159
4.6. Projekt: Razvoj malog i srednjeg poduzetništva u Federaciji Bosne i Hercegovine
(strategija razvoja poduzetništva FBiH)........................................................................................................162
Poglavlje 5
ANALIZA LOKALNOG AMBIJENTA ZA RAZVOJ POSLOVNIH ZONA HERCEGOVINE – TERENSKA
ISTRAŽIVANJA.........................................................................................................................................................165
1. OPĆENITO O INDEKSU KONKURENTNOSTI...................................................................................................166
2. PREGLED ORGANIZACIJSKE STRUKTURE I FUNKCIONIRANJE OPĆINA REGIJE HERCEGOVINA..........174
2.1. Analiza općih podataka po općinama...........................................................................................................174
2.2. Sektorska analiza prioritetnih industrija i branši u regiji Hercegovina..........................................................181
2.3. Općinski proračuni i usvojeni dokumenti za gospodarski razvoj..................................................................187
2.4. Stupanj razvoja korporativnog upravljanja...................................................................................................192
2.5. Usluge općina i poduzetnička infrastruktura................................................................................................198
Poglavlje 6
PREGLED POSLOVNIH ZONA HERCEGOVINE....................................................................................................205
1. PREGLED POTENCIJALNIH I POSTOJEĆIH POSLOVNIH ZONA HERCEGOVINE
(MAPIRANJE POSLOVNIH ZONA)......................................................................................................................206
2. IZGRAĐENOST POSLOVNIH ZONA...................................................................................................................207
3. NEOPHODNA ULAGANJA U POSLOVNE ZONE...............................................................................................216
4. ATRAKTIVNOST POSLOVNIH ZONA..................................................................................................................219
5. STUPANJ RAZVIJENOSTI POSLOVNIH ZONA KAO PROIZVODA...................................................................220
6. SPECIJALNA POSLOVNA ZONA – TEHNOLOŠKI PARK MOSTAR (TPM).......................................................223
6.1. Uvod.............................................................................................................................................................223
6.2. Projektna ideja.............................................................................................................................................223
6.2.1. Tržište pružanja usluga i konkurentnost..............................................................................................224
6.2.2. TPM kao okosnica gospodarskog razvoja Hercegovine......................................................................224
6.2.3.Tehnološki park u službi konkurentnosti...............................................................................................225
6.3. TPM kao mjesto transformacije sveučilišta od predavačkog ka poduzetničkom.........................................226
6.4. Zaključak o TPM..........................................................................................................................................228
7. POSLOVNI INKUBATORI HERCEGOVINE.........................................................................................................229
7.1. Poslovni inkubator u Mostaru.......................................................................................................................229
7.2. Poslovni inkubator u Jablanici......................................................................................................................230
7.3. Poslovni inkubator u Trebinju.......................................................................................................................231
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
5
Poglavlje 7
EVALUACIJA I RANGIRANJE OPĆINA I POSLOVNIH ZONA................................................................................233
1. Indeksi konkurentnosti poslovnih zona i rangiranje..............................................................................................234
Poglavlje 8
IZBOR I PRIJEDLOG LOKALITETA ZA RAZVOJ POSLOVNIH ZONA...................................................................237
1. UVOD...................................................................................................................................................................238
2. OČEKIVANI OPĆI POKAZATELJI RAZVOJA......................................................................................................238
3. PROJEKCIJA MOGUĆIH RAZVOJNIH SCENARIJA...........................................................................................241
Poglavlje 9
MODEL UPRAVLJANJA PROCESOM RAZVOJA ZONA I AKCIJSKI PLAN...........................................................245
1. USPOSTAVA NOVE POSLOVNE ZONE.............................................................................................................246
1.1. Realizacija poslovne zone po fazama..........................................................................................................246
Poglavlje 10
BUDUĆA ULOGA REGIONALNE AGENCIJE REDAH I LOKALNIH AGENCIJA U RAZVOJU
POSLOVNIH ZONA..................................................................................................................................................253
1. OPĆI ELEMENTI I ZNAČAJKE BUDUĆEG LOKALNOG EKONOMSKOG RAZVOJA HERCEGOVINE...........254
2. ORGANIZACIJA LOKALNOG EKONOMSKOG RAZVOJA NA RAZINI OPĆINA HERCEGOVINE.....................255
3. POZICIJA, ULOGA I ODNOSI REDAH-a I LER TIMOVA.....................................................................................256
4. PROGRAM AKTIVNOSTI I SINERGIJSKOG NASTUPA OD ZNAČAJA ZA RAZVOJ POSLOVNIH ZONA
HERCEGOVINE...................................................................................................................................................258
4.1. Plan i program otvaranja novih poslovnih zona...........................................................................................258
4.2. Rješavanje pitanja zemljišta za nove i proširenje postojećih poslovnih zona..............................................259
4.3. Financiranje izgradnje / dovršenja proizvodnih poslovnih zona...................................................................259
4.4. Sadržaj poslovnih zona................................................................................................................................260
4.5. Proizvodna namjena u poslovnim zonama..................................................................................................260
4.6. Istraživačka i inovativna aktivnost u specijalnim poslovnim zonama – tehnološki park Mostar
i inovacioni regionalni centri.........................................................................................................................261
4.7. Ukidanje administrativnih barijera................................................................................................................261
4.8. Financiranje i poticaji u poslovnim zonama..................................................................................................262
4.9. Prijedlog olakšica poduzetnicima u poslovnim zonama (uključujući i ostale poduzetnike)..........................262
4.10. Edukacija o poduzetništvu i promicanje poduzetništva..............................................................................263
5. POZICIJA HERCEGOVINE U PREDPRISTUPNOM RAZDOBLJU U ODNOSU NA EU FONDOVE..................264
5.1. Uvod..............................................................................................................................................................264
5.2. Strateški položaj Hercegovine......................................................................................................................264
5.3. Neophodni kapaciteti institucija za apliciranje na fondove EU......................................................................265
5.3.1. Pristup eksternim fondovima...............................................................................................................265
5.3.2. Procjena neophodnih kapaciteta..........................................................................................................266
5.4. Sažetak pravila apliciranja za javni sektor....................................................................................................266
Poglavlje 11
POTENCIJALNI EFEKTI OSNIVANJA POSLOVNIH ZONA HERCEGOVINE.........................................................269
Poglavlje 12
ZAKLJUČCI I PREPORUKE....................................................................................................................................275
POPIS SKRAĆENICA I AKRONIMA........................................................................................................................282
POPIS TABELARNIH PRIKAZA...............................................................................................................................283
LITERATURA............................................................................................................................................................284
6
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Predgovor
Ova studija i istraživanja koja su tim povodom bila urađena imala su za cilj da sagledaju
nekadašnji, sadašnji i budući potencijalni gospodarski rast Hercegovine kroz razvoj poslovne
infrastrukture koji je u svakoj nacionalnoj ekonomiji jedan od generatora rasta i razvoja. U tom
smislu, za očekivati je da skladno i planski razvijana poslovna infrastruktura treba biti jedan od
generatora gospodarskog rasta Hercegovine. Svakako da je bilo nemoguće zanemariti sve
druge karakteristike i posebnosti koje regiju Hercegovine čine jedinstvenom u BiH i šire, i koje
svakako trebaju biti prioritet ukupnog rasta Hercegovine. Tu na prvom mjestu vidimo turističke,
energetske i zemljišne potencijale i mogućnosti koji uz blago klime, koja je jedinstvena u ovom
dijelu Europe, čini ovu regiju jednom od perspektivno najinteresantnijih regija Europe za život u
XXI stoljeću. Svakako, da bi ona to i istinski postala potrebno je mnogo rada, znanja i truda, jer
osloniti se samo na ono što je priroda dala bilo bi potpuno pogrešno i utopijski.
Da ovo nije nikakva nerealna procjena ljudi očaranih krajolikom ili klimom Hercegovine, ili
zaslijepljenost domaćina koji ne vidi „dalje od kućnog praga“, najbolje svjedoči činjenica da je
specijalizirani etablirani časopis za izravna strana ulaganja, FDI Magazin, koji je 2001.godine
pokrenula Financial Times grupa, svrstao regiju Hercegovina u top 10 južnih europskih regija u
kategoriji strategije promocije stranih ulaganja u sklopu natječaja za Europski grad i regiju budućnosti za 2010/11.godinu. Tako se Hercegovina našla u društvu s poznatim europskim regijama kao što su Andaluzija i Katalonija u Španjolskoj, Piemont u Italiji ili Međimurje u Hrvatskoj.
Treba naglasiti da su u konkurenciji bila 233 grada i 142 regije i da su stručnjaci koji su šest
mjeseci radili na odabiru i rangiranju gradova i regija, imali vrlo složen pristup izbora: od kriterija
za vrednovanje do sagledavanja svih elemenata svake regije.
Iako ova studija u osnovi, kao i u samom naslovu, stavlja naglasak na poslovne zone to
ne znači da nisu sagledani i drugi elementi poslovne podrške razvoju poduzetništva, kao što je
razvoj klastera, znanstveno-tehnoloških parkova, poslovnih inkubatora ili brojni drugi elementi
meke i tvrde podrške razvoju poduzetništva. Dakle, naglasimo da ova studija koja u osnovi promatra poslovne zone kao mjesta snažnog zamaha razvoja gospodarstva na prvo mjesto stavlja
opće potencijalne regije i kvalitetu mogućeg ugodnog življenja, gdje turizam čini prvu važnu
gospodarsku kariku promocije regije Hercegovine. Naime, ni u kom slučaju se razvojem poslovnih zona, novih energetskih i industrijskih kapaciteta, optimalnim iskorištenjem poljoprivrednog
zemljišta i dr. koje držimo iznimno važnim za Hercegovinu, ne smiju ugroziti postojeće prirodne
i antropogene vrijednosti Hercegovine. Najkraće rečeno: sve se mora temeljiti na održivom razvoju Hercegovine.
Kako ova studija prvenstveno za cilj ima istraživanje mogućnosti razvoja poslovnih zona i
druge infrastrukture koja potiče razvoj poduzetništva u Hercegovini, maksimalno ćemo se koncentrirati na ovaj segment razvoja. Odmah treba reći da razvoj poslovnih zona nije nova i inovativna stvar koja osigurava konkurentsku prednost. Nije ni koncept koji će neku regiju dovesti u
lidersku poziciju, jer je koncept globalnog poduzetništva sve stvari toliko relativizirao da je zaista
vrlo teško ili bolje rečeno nemoguće uraditi nešto čime bi netko stekao nedostižne komparativne
prednosti. Koncept razvoja poslovnih zona, kao i koncept regionalnog razvoja, ili ukupnog rasta
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
7
i razvoja poduzetništva u nekoj regiji je samo dio trajne globalne utakmice regije u Europi ili u
svijetu. Dakle, utjecajni faktori na konačni rezultat jedne regije ili zemlje u ovom segmentu su
brojni i teško da će ih itko sve pobrojati. Od političke i pravne sigurnosti, preko resursne baze
kojom neka regija raspolaže do pogodnosti koje se mogu ponuditi potencijalnim ulagačima.
Tako i namjera ove studije nije davanje „nepristojnih obećanja” o desetinama ili stotinama
poslovnih zona koje će preporoditi neku regiju. Ako je sve tako jednostavno zašto se prije toga
nismo sjetili i ranije zaigrali ovu utakmicu. Utakmicu u kojoj je BiH u posljednjih desetak godina
uspjela da stvori samo desetak „pristojnih” poslovnih zona ili nečega što bi se moglo nazvati
poslovnom zonom. U tom smislu, u ovoj Studiji će se prikazati startne pozicije i postignuti rezultati naših susjeda, zatim nekih zemalja koje su od prije nekoliko godina članice EU, te još
nekih čiji su nam primjeri mogli biti od koristi. Jasno je da svaki pristup razvoju regije, a napose
i razvoju poslovnih zona kao dijelu ukupnog razvoja gospodarstva jedne regije, moramo prići
uvažavajući sve specifičnosti jedne regije i da pristup copy-paste sigurno nije pristup koji može
dati očekivane rezultate. Čak i ako ga svedemo na vrlo razumne sličnosti: razvoj poslovnih zona
Istre – razvoj poslovnih zona Hercegovine (usporedbom ćemo naći više sličnosti nego razlika) ili
lokalni razvoj općina Varaždin ili Inđija – lokalni razvoj grada Mostara ili općine Čitluk, sličnosti
su više nego slučajne.
Regionalni i lokalni gospodarski razvoj su procesi u kojima javne institucije i organizacije,
biznis i nevladin sektor surađuju i zajedno rade na stvaranju boljih uvjeta za gospodarski razvoj i generiranje zapošljavanja. Cilj je poboljšanje kvaliteta života za sve. Za nosioce razvoja,
tj.strateški važna mala i srednja poduzeća (MSP), regija je razina sa kritičnom masom ljudskih
resursa, gospodarskih resursa (financijskih resursa, tvrtka, kapitala, institucija), prirodnih resursa, socijalnih resursa za probleme koji trebaju biti riješeni. Da bi nosioci razvoja mogli pridonositi razvoju regije potrebne su im točne i ažurirane informacije, koje nisu tek brojni statistički
podaci, na temelju kojih će kvalitetno, argumentirano i kritički postaviti temeljne pretpostavke za
donošenje kvalitetnih poslovnih odluka. U tom smislu, a kao informacije od značaja za postupke
planiranja, potrebno je poznavati i analizirati:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
8
Održivost makro-gospodarske klime;
Održivost političkog i regulatornog okruženja;
Pristup tržištu i poznavanje konkurencije;
Dostupnost dozvola i drugih elemenata razvoju gospodarstva;
Odgovarajuće, dostupne usluge i transportna infrastruktura;
Raspoloživost stručnih kadrova / radne snage i način razvoja ljudskih resursa;
Odgovarajuće obrazovne, trening i istraživačke ustanove;
Opći standard života kao i druge povezne značajke ovog resursa (stopa kriminaliteta,
ekološki aspekti životnog prostora i dr.);
Značaj sposobnosti rukovođenja u postojećem regulatornom i poreznom sustavu;
Poticajne sheme i
Druge, ne manje bitne elemente lokalnog i regionalnog razvoja.
U tom smislu neophodno je kroz sinergijskih rad svih aktera doći do optimalnog programa razvoja poslovne infrastrukture Hercegovine koja će u konačnici rezultirati:
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
•
•
•
•
•
•
•
•
Povećanjem zaposlenosti i nove poslovne aktivnosti;
Ekonomskim razvojem i povećanjem produktivnosti;
Balansiranom strukturom ekonomskih aktivnosti;
Razvojem MSP, velikih tvrtka, klasterskim uvezivanjem i jačanjem potencijala TP;
Aktiviranjem privatnih ušteđevina i resursa;
Jače uključivanje dijaspore u regionalne gospodarske tokove i preko njih uvezivanje
sa poslovnim svijetom;
Jačanjem političke, kohezione i socijalne stabilnosti;
Brojnim drugim pogodnostima za lokalne zajednice i regiju.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
9
10
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
POGLAVLJE 1
UVODNA RAZMATRANJA
• Značaj i cilj Studije
• Metodologija istraživanja
• Osnovne pojmovne odrednice
vezane za poslovnu infrastrukturu
• Kratka slika stanja gospodarstva u
BiH
• Osnovne odrednice o Asocijaciji za
ekonomski razvoj - REDAH
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
11
1. ZNAČAJ I CILJ STUDIJE
1.1. Uvod
U strateškim ciljevima i mjerama razvoja regije Hercegovina projekt JAČANJE KAPACITETA REGIJE ZA RAZVOJ I UPRAVLJANJE POSLOVNOM INFRASTRUKTUROM KAO
INSTRUMENTIMA POTPORE PODUZETNIŠTVU je prepoznat kao značajan i prioritetan. On
je, posebno, u funkciji doprinosa rješavanju nezaposlenosti kao jednog od najvećih i gorućih
problema u Hercegovini. Pored toga, njime se stvaraju inicijalne pretpostavke za aktiviranje
potencijalnih, neiskorištenih ili nedovoljno korištenih proizvodnih kapaciteta unutar kompleksa
nekadašnjih velikih poslovnih sustava ili osnivanje poslovnih zona i ostalih instrumenata podrške poduzetništvu na potpuno novim lokacijama.
Problemi sa kojima se suočava regija Hercegovina, kao što su nezaposlenost, porast
siromaštva, te zaostajanje u gospodarskom razvoju posljedica su kako rata, tako i problema
koje neminovno stvara proces tranzicije. Nekada veliki poslovni sustavi koji su predstavljali temelje gospodarskog razvoja Hercegovine i zapošljavali veliki broj radnika, danas su uglavnom
devastirani i nemoćni da samostalno iznađu put svoje revitalizacije. S druge strane, novonastali
privatni sektor još nije dosegao obim poslovne aktivnosti koji bi apsorbirao veći broj nezaposlenih, ublažio posljedice propasti velikih poslovnih sustava, te otvorio perspektive novog, uravnoteženog, samoodrživog i dinamičnog razvoja.
Tranzicija, kao globalni i opći društveni proces, se još uvijek nije desila u svijesti ljudi koji
čine organe lokalne vlasti i menadžment propalih poslovnih sustava. Oni još uvijek nisu spoznali
svoju ulogu aktivnih učesnika - inicijatora i kreatora procesa gospodarskog razvoja. Zbog toga
razvojni potencijali Hercegovine kao što su ljudi, prirodni resursi, energija, te objekti, industrijske, saobraćajne i ostale infrastrukture i dalje ostaju neiskorišteni ili se koriste u ograničenom
ili minimalnom kapacitetu.
Poseban problem predstavljaju kapaciteti bivših velikih poslovnih sustava koji vremenom
sve više propadaju. Novi/alternativni načini iskorištavanja tih potencijala i njihovo stavljanje u
funkciju gospodarskog razvoja praćeni su problemima u čijem rješavanju je neophodno angažiranje kako javnog, tako i privatnog sektora. Javni sektor treba biti aktivan u stvaranju stimulirajućeg okruženja u kojem će privatni sektor, kroz realizaciju vlastitih poslovnih interesa, doprinositi
ostvarenju općih društvenih i razvojnih ciljeva.
U tom kontekstu, nezamjenljiva je uloga lokalnih vlasti koje moraju imati ključnu ulogu u
stvaranju povoljnijeg poslovnog okruženja, onog koji će, ne samo promovirati, nego i poticati i
olakšati osnivanje, rast i razvoj malih i srednjih poduzeća, te inicirati, kreirati i koordinirati druge
poduzetničke projekte i poduhvate. Zbog toga se u konceptu integralnog, integriranog i uravnoteženog gospodarskog razvoja očekuje proaktivna uloga lokalnih organa vlasti u procesu
prepoznavanja potreba lokalnih područja i razvoja strategija i projekata koji bi odgovorili na te
potrebe.
12
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Obzirom da lokalni učesnici još uvijek nisu prepoznali svoju ulogu inicijatora i kreatora
lokalnog, ali i regionalnog gospodarskog razvoja, to se obrazovanje, stručni i znanstveni pristup
u ovoj oblasti čini ne samo potrebnim, nego i neophodnim.
Poslovne zone, tehnološki parkovi, klasteri i inkubatori predstavljaju novi koncept koji je
prepoznat kao jedan od instrumenata poticaja bržeg gospodarskog razvoja regije. One mogu
ponuditi povoljnije uvjete sa aspekta prostora, objekata, industrijske, prometne i komunalne
infrastrukture čime se stvara pozitivno poslovno okruženje koje potiče osnivanje i rast malih i
srednjih poduzeća, te dolazak stranih ulaganje (poduzeća). Domaći i inozemni ulagači, u namjeri ulaganja u pokretanje proizvodnje, suočeni su sa problemom nedefiniranih, nereguliranih i
neuređenih lokacija. To daje lošu sliku o zemlji, lokalnoj i regionalnoj zajednici i stvara utisak da
ista ne poduzima potrebne mjere za stvaranje okruženja pogodnog za ulaganje. Domaći ulagači
odustaju od ulaganja ili se izlažu enormnim troškovima razvoja lokacija sa kompletnom novom
infrastrukturom, dok inozemni ulagači poslovne šanse traže u drugim zemljama.
Osnovni cilj realizacije projekta, uzimajući u obzir sve izrečeno u uvodnom dijelu, jeste
realno sagledavanje iskustava formiranja i razvoja poslovnih infrastruktura iz drugih zemalja,
identifikacija potencijalnih lokacija poslovnih zona i drugih instrumenata podrške poduzetništvu na području svih općina regije Hercegovina, evaluacija i rangiranje identificiranih poslovnih
zona i drugih instrumenata podrške poduzetništvu, objektivan izbor i prijedlog najpogodnijih područja i poslovnih zona, prijedlog aktivnosti na uspostavljanju poslovnih zona, te sagledavanje
uloge županije i lokalne uprave u formiranju poslovnih zona sa prijedlogom akcijskog plana za
svaku poslovnu zonu posebno, te sagledavanje potencijalnih učinaka poslovnih zona na lokalni
i razvoj regije. Sve navedeno treba biti u funkciji globalne ocjene samoodrživosti poslovnih zona
i prijedloga organizacijsko-upravljačkih rješenja i drugih aktivnosti kojima bi se to ostvarilo.
Naglasimo da poduzetničku infrastrukturu i mjere podrške ne čini samo osnivanje poslovnih zona. Poduzetničku infrastrukturu čine elementi koji su potrebni poduzetniku za početak
rada, rast i razvoj. Elementi podrške mogu biti:
MEKA / NEOPIPLJIVA
1. 2. 3. 4. 5. 6. informacije
savjeti
konsultacije
edukacija
‘think tanks’
umrežavanje
TVRDA / OPIPLJIVA
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. razvojno poduzetnički centri/zone
poslovne zone
razvojne agencije,
poslovne asocijacije/udruženja,
info centri,
poslovni inkubatori,
tehnološki centri i parkovi,
financijska podrška,
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
13
Osnivanje i rad pojedinih elemenata podrške ovisi o politikama za razvoj MSP-a u lokalnoj zajednici (regiji). Iskustva zemalja u tranziciji nam govore da je neophodan strateški pristup
razvoju MSP-a, odnosno strateško formuliranje i implementacija politika za razvoj MSP-a. Strateški pristup će omogućiti sustavatsku izgradnju poduzetničke infrastrukture. Iako je uloga države ključna za sustavatsku izgradnju poduzetničke infrastrukture, većina inicijativa vezanih za
razvoj te infrastrukture u Bosni i Hercegovini za sada dolazi od strane međunarodnih institucija/
organizacija i lokalnih zajednica.
U preporukama koje je početkom svibnja 2010. godine dao zemljama Zapadnog Balkana, Varel Frimen, potpredsjednik Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) naglašava da su
tri ključna uvjeta za rast zaposlenosti: razvijanje infrastrukture, smanjenje birokracije i domaći
izvori financiranja, za čiju realizaciju vlade hitno trebaju dati okvir mjera i akcija.
Dobra infrastruktura (poslovna, transportna, komunikacijska i dr.) omogućuje da poslovna
zajednica lakše posluje, bolje komunicira, lakše se uvezuje sa regijom, jednostavnije uvozi i
izvozi robu.
Država mora biti prijateljski nastrojena prema poslovnom svijetu a to će najbolje pokazati
ako im omogući da što jednostavnije posluju.
Treći uvjet je povećanje domaće štednje i domaćih izvora za financiranje jer će priliva
kapitala iz inostranstva biti manje nego ranijih godina. Biti će manje i povoljnih kredita, koji zbog
tečajnih razlika na kraju i ne ispadnu tako povoljni. Zemlje regije svoj razvoj ne mogu više zasnivati na potrošačkom nego na proulagačkom modelu. Razvoj se mora zasnivati na ulaganjima i
dobrom poslovnom ambijentu koji će značajnijim domaćim tvrtkama omogućiti da reinvestiraju
novac. EBRD planira u sve zemlje Balkana uložiti i u 2010. godini značajna financijska sredstva
od više stotina miliona eura od čega se kao prioritet spominju projekti energetske efikasnosti,
podrška MSP-u ali i infrastrukturnim projektima kojima će se otvoriti više mogućnosti za otvaranje novih radnih mjesta.
1.2. Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u
Hercegovini kao dio ukupnog projekta
Studija je definirala ulogu županija, lokalne vlasti, državnih poduzeća i privatnih tvrtki u
procesu formiranja poslovnih zona i drugih instrumenata podrške poduzetništvu, identificirala
probleme koji se postavljaju pred osnivače poslovnih zona, počevši od financiranja, kompliciranih/neriješenih vlasničkih odnosa, promocije i drugog, te ponudila odgovarajuća rješenja za njihovo savladavanje. Studija je globalno procijenila učinke koje će uspostavljanje poslovnih zona
u Hercegovini imati na nezaposlenost, smanjenje siromaštva, kreiranje pozitivnog poslovnog
ambijenta, osnivanje i rast malih i srednjih poduzeća, poduzetništvo, povećanje gospodarske
aktivnosti u regiji, te privlačenje stranih tvrtki i ulaganje. Ona je ukazala na potrebu i predložila
14
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
model suradnje javnog i privatnog sektora u realizaciji koncepta razvoja poslovnih zona, naročito između županija, općinske uprave i gospodarskih subjekata-državnih i privatnih tvrtki sa
prijedlogom plana aktivnosti.
Osim gore navedenih ciljnih skupina ostvarena je potreba da ključni igrač čitavog procesa, Asocijacija za ekonomski razvoj REDAH, usavrši svoje kapacitete po pitanju uspostave
instrumenata poslovne infrastrukture i da postane relevantni katalizator svih aktivnosti u regiji
Hercegovina po pitanju uspostavljanja poslovnih zona i ostalih instrumenata podrške poduzetništvu. Studijom, projektima treninga koji su je pratili te izrađenom pratećom dokumentacijom
je, također, ostvareno jačanje kapaciteta lokalnih i regionalnih zajednica (općina, županija) kroz
obuku osoblja i stvaranje sinergijskog djelovanja različitih interesnih skupina. U budućnosti
to podrazumijeva proaktivnije tumačenje zakonskih propisa, prostornih planova, menadžment
ljudskih resursa i sl. a sve s ciljem optimizacije razvoja različitih poslovnih zona, za ravnomjeran
i uravnotežen razvoj cijele Hercegovine.
1.3. Osnovna identifikacija problema
Srednje i malo poduzetništvo čine najvitalniji i veoma značajan segment gospodarskog i
jedinstvenog prostora BiH. Od ukupnog broja uposlenih u sektoru MSP-a uposleno je 65-70%
djelatnika. Struktura MSP-a je nepovoljna, premalo je proizvodnih MSP-a, uvoz je veći od izvoza, a stopa neuposlenih procjenjuje se do 44%. S obzirom na potencijal, prirodne i radom stvorene resurse, otvara se realna prilika za razvitak novih, prioritetno proizvodnih, MSP-a.
Neophodno je dosljedno i efikasno angažiranje svih domaćih kreativnih potencijala kroz
usklađenu politiku djelovanja:
•
•
•
•
•
na povećanje vlastite proizvodnje i zapošljavanja (jačanje duha poduzetništva praćenog socijalnom odgovornošću, jačanje samopouzdanja u vlastite snage praćeno
stručnim i postojanim institucijama, poticaj i afirmiranje obiteljskog posla)
očuvanje kulturne baštine i autohtonog kulturnog stvaralaštva (uz podršku države i
okrenutost tržištu kao elementu povjerenja i zajedničkog života)
jačanje sposobnosti izvozno orijentiranog gospodarstva Hercegovine
zamjena uvoza domaćom proizvodnjom
jačanje institucija i instrumenata podrške malom gospodarstvu u svim oblastima djelovanja
Temeljni prioriteti entitetskih ministarstava gospodarstva su poticanje ozračja poduzetništva i to, posebno, stimulirajući domaću proizvodnju. Proizvodnja se mora temeljiti na uspješnim
velikim gospodarskim subjektima, koji omogućavaju razvoj malog gospodarstva i stimuliraju malo
gospodarstvo, na proizvodnju većine proizvoda koje uvozimo. Navedeno se može postići uz:
•
•
izgrađenu infrastrukturu za poduzetništvo i
promijenjeni odnos prema malom gospodarstvu (veća izdvajanja za poticaj MSP-a)
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
15
Prepreke za razvoj MSP-a u načelu su:
•
•
•
loše stanje regionalne i lokalne infrastrukture,
neadekvatan obrazovni sustav,
sporost u donošenju poticajnih propisa i njihova primjena.
Velika mogućnost za gospodarski rast i razvoj regija/županija je u stvaranju novih proizvodnih MSP-a, otvaranju proizvodnih radnih mjesta te zamjeni uvoznih proizvoda domaćim.
Glavni zadatak strategije razvoja jeste kreirati okvir za stvaranje održivog, međunarodno konkurentnog i izvozno orijentiranog sektora MSP-a i na taj način osigurava gospodarski i društveni
boljitak za cijelu BiH.
Razvojne strategije imaju osnovni pravac a to je: identificirati lokalne prednosti, te razviti
lokalnu infrastrukturu. Osnovna infrastruktura za podršku malom gospodarstvu su poduzetničke
zone. Konkurentnost malog gospodarstva u odnosu na gospodarstvo zemalja iz okruženja, u
smislu izvoza i privlačenja stranih ulaganja, je neostvariva bez izgradnje infrastrukture za malo
gospodarstvo.
U pogledu stanja uočen je neravnomjerni razvoj poduzetničkih/poslovnih zona, koje prema iskustvima drugih europskih zemalja predstavljaju najbrži put ostvarenja razvoja malog i
srednjeg poduzetništva. U ovom projektu postavljeni su sljedeći opći ciljevi:
•
•
•
•
težište zona mora biti proizvodnja
poslovna/proizvodna/poduzetnička zona treba osigurati izgradnju poslovno-proizvodnog prostora na potpuno infrastrukturno opremljenom zemljištu
sastavni dio poslovne zone treba biti centar za obrazovanje i pružanje potrebnih savjeta poduzetniku o financiranju, potrebnoj proizvodnji i načinu poslovanja
ravnomjernim otvaranjem poduzetničkih zona izjednačavaju se razlike u standardu u
cijeloj regiji
Zone u BiH još nemaju minimalni sadržaj opremljenosti. Analizom sadašnjih zona, utvrđene su velike mogućnosti daljnjeg razvoja malog i srednjeg poduzetništva intenziviranjem razvoja poduzetničkih zona.
Ulaganja u poduzetničku infrastrukturu (poduzetničke zone) osigurat će:
• konkurentnost gospodarstva u odnosu na gospodarstvo iz zemalja okruženja u
smislu privlačenja stranih ulaganja
• interesno umrežavanje poduzetnika
• povećan broj novoregistriranih poduzeća zasnovanih na znanju
• zapošljavanje mladih i visokoobrazovanih kadrova
• brži prijenos znanja i tehnologija
Sadašnje zone su pretežno nedovršene, infrastruktura je nedostatna, a cjelokupna funkcija zona nije uspostavljena. Sadržaj zone nije standardiziran, a sustavi poticaja nisu usklađeni.
Neravnomjeran broj zona u regiji gotovo u potpunosti odgovara neravnomjernom razvoju pojedinih dijelova regije. Cilj kojem trebamo težiti je stvaranje udobnijeg ambijenta za poduzetništvo.
Izgradnjom poduzetničke infrastrukture, u prvom redu poduzetničkih zona, u najširem smislu,
taj cilj ćemo i ostvariti.
16
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
2. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
U procesu izrade pojedinih dijelova Studije korištene su sljedeće metodologije:
U uvodnim razmatranjima metodologija koju označavamo kao “Desk-method” podrazumijeva teorijsko, pojmovno i sadržajno određenje predmeta, značaja i cilja istraživanja. Ova
metodologija podrazumijeva prikupljanje sekundarnih podataka iz svih raspoloživih izvora. Nakon toga izvršena je analiza prikupljenih podataka i dokumentacije, te se pristupilo izradi ovog
dijela Studije koji ukazuje na modalitete i efekte klasifikacija poslovnih zona (parkovi, centri,
inovacijske jedinice i dr.). Također, ukazano je na moguće koristi koje gospodarskom razvoj daje
formiranje poslovnih zona.
U 2. poglavlju, u kome su dani podaci za regiju Hercegovinu korištena je metodologija
“Zero-monitoring-a” koji podrazumijeva prikupljanje sekundarnih podataka iz svih raspoloživih
izvora (dokumentacija, informacije, statistički i drugi podaci) koji ukazuju na pregled regije Hercegovina sa relevantnih socioekonomskih aspekata. Nakon izvršene analize relevantne dokumentacijske osnove, pristupilo se izradi ovog dijela Studije koji predstavlja identifikaciju postojećeg stanja regije Hercegovine. Podaci iz ovog dijela korišteni su i u drugim dijelovima Studije
a kritička interpretacija i uporaba podataka iz ovog dijela će imati poseban značaj za buduće
projekcija razvoja poslovnih zona i obrazovnog sektora.
Za inozemna iskustva korištena je metodologija “Desk-method” uz podršku komparativne
metode koja podrazumijeva teoretsko istraživanje iskustava drugih zemalja u segmentu razvoja
poslovnih zona, a na osnovu prikupljanja relevantnih podataka i informacija, njihovu selekciju
i analizu, te izradu ovog dijela Studije. Posjećene su industrijske zone u Hrvatskoj (Istra, Dalmacija, Varaždin), tehnološki parkovi u Sloveniji, Italiji i Španiji, obavljeni razgovori sa relevantnim osobama iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bugarske, Rumunije, Njemačke i dr. o njihovim
iskustvima u procesu formiranja poslovnih zona. Zbog ograničenog obima Studije najveći dio
inozemnih iskustava dan je u prilozima na CD-u.
U 4. poglavlju detaljno je analizirana i izdvojena sva dokumentacija od značaja za razvoj
poslovnih zona, koja predstavlja stratešku dokumentaciju urađenu u BiH i njezinim entitetima. Ova
metodologija podrazumijevala je prikupljanje sekundarnih podataka iz svih raspoloživih izvora.
Analiza lokalnog ambijenta za razvoj poslovnih zona Hercegovine i druga terenska kao i
naknadna istraživanja (evaluacija, rangiranje, prijedlozi lokacija i dr.), kao jedan od najznačajnijih dijelova cijelog istraživanja i same Studije, podrazumijevala je više metodoloških pristupa.
Krenulo se od tzv. Brain-storming-a članova projektnog tima s ciljem kreiranja upitnika, na osnovu kojeg je izvršeno intervjuiranje ovlaštenih predstavnika lokalne zajednice (općina i županija)
i tvrtki u čijem vlasništvu se nalaze potencijalne lokacije industrijskih/poslovnih zona, u svim
općinama regije Hercegovina. Izvršena je identifikacija institucija i kontakt osoba s kojima su
obavljeni intervju (načelnici općina, ministri gospodarstva i njihovi suradnici u županijama, te
odgovorni rukovodioci tvrtki, odnosno potencijalnih industrijskih/ poslovnih zona), te osobe u
općinama koje koordiniraju postojeće poslovne zone.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
17
Ovo je podrazumijevalo izvođenje:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
metodologija tzv. Field-method, istraživanje na terenu, korištenjem različitih metoda
prikupljanja primarnih podataka, prije svega, metodom intervjua (anketiranje), te metodom opservacije-promatranja u svih 26 općina regije Hercegovina,
obilazak potencijalnih lokacija sa ocjenom situacije i stanja na licu mjesta,
analiza rezultata istraživanja,
sinteza rezultata istraživanja,
metodologija Brain-storming session članova projektnog tima sa ciljem izbora kriterija,
ocjene i rangiranja općina sa aspekta njihovog odnosa prema lokalnom gospodarskom razvoju (poduzetništvu/biznisu) i drugim utjecajnim čimbenicima (zapošljavanje
i druge koristi za lokalnu i regionalnu zajednicu),
metodologija Brain-storming session članova projektnog tima sa ciljem izbora kriterija,
unapređenja postojećeg modela, ocjene i rangiranja potencijalnih industrijskih/poslovnih zona,
rangiranje potencijalnih industrijskih/poslovnih zona prema definiranom modelu. Za
potrebe evaluacije i rangiranja općina sa aspekta njihove podrške razvoju poduzetništva, a time i industrijskih/poslovnih zona, projektni tim REDAH-a je razvio poseban
metodološki pristup.
Analiza konkurentnosti općina vršena je na osnovu MCI (Municipal Competitiveness Index) metode, odnosno procjene indeksa općinske konkurentnosti. MCI indeks
prvotno je uveden od strane Simeona i La Porte (2002.), prezentiran u članku The
Regulation of Entry u Quarterly Journal of Economics, 117, str. 1 – 37.
Odabir navedenog načina izvršen je na osnovu tri primarna promatranja:
njegove aktualnosti – USAID je prihvatio obračun MCI za općine Salvadora u 2009.
godini;
njegove prilagodbe za primjenu u tranzicijskim gospodarstvima;
usuglašenosti lokalnog ekonomskog razvoja sa unaprjeđenjem životnog okruženja,
lokalnog investiranja i viših mogućnosti upošljavanja.
Model upravljanja procesom razvoja zone, zbog svog značaja koji će imati u budućem
planskom razvoju zona Hercegovine, koristio je sve prethodno definirane metodološke pristupe i to na temelju poštivanja svih relevantnih zakonskih procedura i metodologije vođenja
složenih projektnih aktivnosti.
Za definiranje buduće uloge REDAH-a, načine suradnje sa republičkim, lokalnim i županijskim razvojnim agencijama, kao i, najvažnije, sa lokalnim zajednicama korišten je Deskmethod te Brain-storming session u funkciji definiranja i prihvaćanja plana aktivnosti od strane
REDAH-a i lokalnih razvojnih agencija. Iste metodologije te metoda planskog predviđanja korištene su i za identificiranje potencijalnih globalnih efekata poslovnih zona na lokalni razvoj
i razvoj regije Hercegovina, te za zaključna razmatranja.
18
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Na osnovu navedenog može se zaključiti da je cjelokupno istraživanje na izradi Studije
realizirano u tri osnovne faze, i to:
a). prikupljanje sekundarnih podataka i informacija, njihova analiza i sinteza;
b). prikupljanje primarnih podataka na terenu korištenjem različitih metoda (intervju, zapažanja), obrada prikupljenih primarnih podataka i informacija, te sustavatizacija zapažanja korištenjem metoda analize, sinteze i konkretizacije,
c). prezentiranje rezultata istraživanja metodom znanstvenog logičkog promišljanja i zaključivanja na osnovu obrađenih podataka i informacija.
Kao što je navedeno, za prikupljanje podataka korištena je kombinacija interne i eksterne metode, odnosno “desk method” – istraživanja za stolom i “field method” – istraživanja na
terenu (intervjui, metoda zapažanja). Od metoda za obradu, odnosno analiziranje podataka i
informacija, korištene su se kombinacije sljedećih metoda: analize, sinteze, konkretizacije, generalizacije, indukcije i dedukcije, te pravne metode istraživanja.
Ova Studija sadrži i određene nedostatke. Prilikom prikupljanja primarnih podataka anketiranjem suočili smo se sa problemom nedostatka relevantnih podataka i informacija kako o
određenim pitanjima koja se odnose na procjenu odnosa općina prema lokalnom ekonomskom
razvoju, tako i o predloženim poslovnim zonama. Tako se na pojedina pitanja iz upitnika nije
mogao dobiti odgovor u svim općinama, a time ni vršiti njihova dalja obrada i analiza. Anketirani
često nisu imali odgovor iz razloga što nadležne općinske službe ne raspolažu sustavnim podacima koji se odnose na praćenje napretka i učinaka lokalnog ekonomskog razvoja. Uočen je
nedostatak mehanizma za praćenje i evidentiranje parametara lokalnog gospodarskog razvoja.
Obavljeno je naknadno prikupljanje traženih podataka što je zahtijevalo duže vremensko razdoblje i dodatni napor članova projektnog tima. Svakako da će ove manjkavosti biti ispravljene
eventualnim izradama studija izvodljivosti za pojedine poslovne zone.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
19
3. OSNOVNE POJMOVNE ODREDNICE VEZANE ZA POSLOVNU
INFRASTRUKTURU
3.1. Pojam i sadržaj poslovnih zona
Poslovna zona predstavlja prostor za odvijanje različitih poslovnih djelatnost,i kojom
upravlja specijalizirani tim profesionalaca ili neka organizacija i koja je nastala kao rezultat organiziranog i osmišljenog razvojnog koncepta neke regije ili države u cjelini. Svojim „stanarima“
poslovna zona nudi određene pogodnosti koje mogu biti iskazane kroz povoljnije rente ili najamnine, odloženo plaćanje, olakšice u poreskoj politici, lakši pristup venture-kapitalu, organizirani marketinški nastup, pomoć u izvozu i dr. Poslovnu zonu može organizirati i nome upravljati
lokalna samouprava ili različite kvazi-vladine i sl.organizacija, može imati privatni status ili neki
drugi oblik organizacije.
Slika I-1. Zajedničke i posebne karakteristike
industrijskih i slobodnih zona
KLASTERSKI OBLIK
ORGANIZIRANJA
PROIZVODNJE
INTEGRIRANJE
POVEZANIH
PRATEĆIH
INDUSTRIJA
SMANJENJE
INVESTICIJSKIH
ULAGANJA
KVALITETNA
INFRASTRUKTURA
DOBRE
KOMUNIKACIJE
INFORMACIJE
NISKI
TRANSAKCIJSKI
TROŠKOVI
Industrijske zone
PREDNOST
BESCARINSKOG
UVOZA OPREME,
ROBA I USLUGA
PREDNOST
OSLOBAĐANJA
OD POREZA
KONKURENTNOST
IZVOZNE
PROIZVODNJE
Slobodne zone
U osnovi, opća podjela poslovnih (poduzetničkih) zona je na:
• Zanatske
• Industrijske
• Poduzetničko-industrijske
• Poduzetničko-zanatske
• Uslužne
• Poljogospodarske
• Turističke
• Tehnološke i
• Razvojne
20
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Poslovne zone mogu biti i SPECIJALIZIRANE ZONE kao npr. tehnološki centri, parkovi,
inkubatori, centri za prijenos znanja i tehnologija, zone specijalizirane za određene djelatnosti,
čiste INDUSTRIJSKE ZONE (veća područja sa velikom koncentracijom industrije u kojima prevladavaju velika poduzeća) i PODUZETNIČKO-ZANATSKE (područje sa velikom koncentracijom ponajprije malih poduzeća i poduzetnika). One predstavljaju prostorno područje, podijeljeno
i pripremljeno tako da može biti istovremeno korišteno od strane više poduzeća, karakteristično
po zajedničkoj infrastrukturi i blizini poduzeća.
Industrijska zona je prostor namijenjen za smještaj MSP-a kao i velikih poslovnih sustava koji se namjenski opredjeljuje za razvoj industrije u nekoj lokalnoj zajednici ili regiji. Ovaj prostor se, najčešće na komercijalnoj osnovi, prodaje zainteresiranim i nema karakter upravljačke
organizacije kao što ga imaju neki drugi oblici poslovne infrastrukture. Koncept uspostavljanja
industrijskih zona u BiH započet je još u doba Austro-Ugarske monarhije i nastavljen u vrijeme
nakon II. svjetskog rata, tako da je većina BiH centara imala svoje industrijske zone.
Bez obzira kako ih nazvali, sve one moraju imati najmanje dvije zajedničke karakteristike:
zajedničku lokaciju tvrtki koje obično ostvaruju poslovnu suradnju i imaju zajednički menadžment zone. Vrlo su bitne razlike od jedne do druge, u smislu vrste i veličine.
Pored navedenih podjela mogu se dijeliti i po osnovu vrste ulaganja, odnosno pripremljenosti za ulaganje na:
• Green field (zelene površine) i
• Brown field (smeđe površine).
U slučaju „green field - GF“ ulaganja govorimo o kreiranju poslovnih zona na potpuno novim lokacijama, dok je u slučaju „brown field – BF“ ulaganja u poslovnu zonu ista već kreirana
mikrolokacijski od već korištenog zemljišta i objekata u urbanim/industrijskim centrima. U tom
smislu, u Bosni i Hercegovini je posebno značajno korištenje odnosno reaktiviranje infrastrukturnih kapaciteta nekadašnjih velikih državnih poduzeća (dijelovi RMK, Energoinvesta, SOKOla i dr.) čije stajanje i propadanje ubrzano uništava njihovu vrijednost.
Znanstveni park/Tehnološki park ili znanstveno-tehnološki park (ZTP) je organizacija
upravljana od specijaliziranih profesionalaca, čiji je osnovni zadatak da povećaju blagostanje
zajednice promovirajući kulturu inovativnosti i konkurentnosti udruženih poduzetnika i istraživačkih institucija. Za postizanje ovih ciljeva, znanstveno-tehnološki park stimulira i upravlja protokom znanja i tehnologija između sveučilišta, I&R institucija, MSP/tvrtki i tržišta; on olakšava
kreiranje i rast na inovacijama zasnovanih tvrtka kroz inkubacijske i spin-off procese i osigurava
uslužne servisne usluge u cilju povećanja dodane vrijednosti, zajedno sa uslugama visokokvalitetnog ambijenta i opreme u TP-u. (Definiciju za ZTP je dala IASP – Svjetska asocijacija
znanstveno/tehnoloških parkova - International Association of Science Parks)
Klasteri su modeli umrežavanja firmi gdje se na fleksibilan način pokreće razvoj MSP
i na tim osnovama potiče ekonomski razvoj na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnom razini. To
istovremeno ukazuje da je konceptualni pristup razvoja klastera relativno složen i zbog toga se
može ostvarivati samo uz simultanu suradnju predstavnika vlasti, firmi kandidata za uključenje u
klaster, financijskih institucija, obrazovnih, istraživačkih, razvojnih i drugih organizacija. Sustav
klastera ili „mreža grozdova“ je globalni model razvoja MSP-a.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
21
Razvijaju se tamo gdje je razvoj malog biznisa već dosegao zavidnu razinu i gdje sustavne mjere države tome pogoduju. Klasteri poduzeća svrstanih u istu djelatnost ili u više komparativnih djelatnosti stvaraju organiziranost, razvoj, tržišno–marketinške poduhvate i sl. u jednoj
regiji ili više povezanih regija, doprinose ubrzanom razvoju firmi, primjeni suvremenih metoda
rada i pod suvremenim menadžmentom crpe maksimum iz tržišnog okruženja. Oni stvaraju realne pretpostavke da ekonomija regije dobije konkurentske prednosti u odnosu na druge. Kako
je koncept razvoja klastera vezan za kompleks regionalnog gospodarstva, on se i ne može
provesti bez učešća lokalne i regionalne vlade i to u mjeri i intenzitetu koji su daleko veći nego
u nekim drugim razvojnim poduhvatima. Tu se, prvotno, misli na stvaranje adekvatne infrastrukture, pravnih okvira i mjera gospodarske politike. To je uvjet za pokretanje većeg broja sasvim
novih firmi iz onih sektora koji u klasteru mogu dati najbolje razvojne i financijske rezultate.
Poslovnim inkubatorom se smatra ‘pogodan’ prostor u kojem svoj biznis započinju potencijalni poduzetnici ili svoj biznis nastavljaju jako mlada mikro, mala i srednja poduzeća (obično od 6 mjeseci). Pogodnost prostora se ogleda u povoljnim uvjetima za njegovo korištenje,
poslovno savjetodavnim i ostalim uslugama koje će se pružati korisnicima prostora, kao i pomoć
menadžmenta inkubatora korisnicima usluga. Poslovni inkubator mora sadržavati najmanje tri
važne komponente:
-- objekt (prostore za poslovanje),
-- poslovno savjetodavne i ostale usluge,
-- usluge menadžmenta.
Poslovni inkubator pruža mogućnost mikro, malim i srednjim poduzećima (MSP) da posluju na jednom mjestu i dijele zajedničke prostore na novi i originalan način. Inkubatori se
dizajniraju na način da podrže/zadovolje potrebe lokalne zajednice, i kao rezultat takvog pristupa imaju veoma individualan stil i fokus. Smatra se da treba krenuti u stvaranje poslovnog
inkubatora ako:
a). postoji raspoloženje unutar lokalne uprave i šire zajednice (predanost lokalnih aktera)
da podrže rad inkubatora,
b). postoji razumijevanje unutar lokalne zajednice ili institucije koja osniva inkubator o
suštini rada poslovnog inkubatora i mogućnost kreiranja dobrog menadžmenta u inkubatoru,
c). postoji potreba (od strane poduzetnika, potencijalnih poduzetnika, neke od razvojnih
institucija) za takvim instrumentom lokalnog ekonomskog razvoja,
d). postoji pogodna infrastruktura ili se procjeni da vrijedi uložiti u fizičku infrastrukturu
koja će služiti za inkubiranje biznisa,
e). postoji opravdanost za novčanim ulaganjem (potrebno je odgovoriti na pitanje da li
bi se suma novca koja je potrebna za pripremu fizičke infrastrukture i rad inkubatora
mogla utrošiti za financiranje druge vrste podrške razvoju novih ili postojećih biznisa,
a koja bi dala veći učinak).
f). postoji li mogućnost financijske održivosti inkubatora.
22
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Poduzetnički inkubatori su oblici poduzetničke infrastrukture čija je osnovna djelatnost
pružanje usluga stavljanjem na raspolaganje, uz naknadu ili bez naknade, poslovnog prostora,
administrativnih, tehničkih i drugih usluga novoosnovanim gospodarskim društvima, poduzetničkim radnjama ili inovacijskim organizacijama, najduže pet godina od njihovog osnivanja.
U dokumentu „Akcijski plan podrške uspostavljanju i razvoju poslovnih zona u Republici
Srpskoj 2009 - 2013.“ za poslovne zone se kaže da su „iste oblik poduzetničke infrastrukture koji
predstavlja građevinski uređen i komunalno opremljen prostor, a namijenjen je za usklađeno i
plansko korištenje od strane većeg broja poduzeća i poduzetnika, pri čemu planski i usklađen
pristup omogućuje zajedničko korištenje prostora, te komunalnih, administrativnih, financijskih,
tehničkih i drugih usluga, ostvarujući tako niže troškove poslovanja.“1
Da bi neka lokalna ili regionalna zajednica uspješno razvijala poslovne zone mora prije
svega ispuniti određene preduvjete za osnivanje i razvoj poduzetničkih zona:
• zona mora biti predviđena prostorno planskim dokumentom,
• ulaganja u osnivanju i razvoju zone trebaju se zasnovati na objektivnim potrebama
poduzetništva (ispitivanje interesa poduzetnika sa područja općine, regije i inozemstva
koji mogu biti potencijalni ulagači),
• sadašnje stanje i moguća izgradnja prometne i komunalne infrastrukture, prilagođene
projektnim rješenjima,
• uređeno pitanje vlasništva zemljišta i zemljišno-knjižnog stanja,
• utvrđivanje modela ustupanja zemljišta ulagačima (u obliku koncesije ili trajnaprodaja) i
• mogućnost eventualnog proširenja poduzetničkih zona i sl.
Kako će poslovna zona funkcionirati i koliko će biti uspješna zavisi u velikoj mjeri o nosiocu uspostave zone. Financiranje osnivanja i razvoja poduzetničkih zona trebaju voditi općina,
grad ili više razine vlasti putem svojih specijaliziranih organizacija koristeći vlastita proračunska
i donatorska sredstva za:
• Izradu projektne i druge dokumentacije za zonu,
• Otkup zemljišta za formiranje zone,
• Uređenje zemljišta i okoliša,
• Uređenje infrastrukture i opremanja zone,
• Izrada promotivnih materijala za zonu.
Zona treba biti opremljena:
• ENERGETSKOM INFRASTRUKTUROM (trafostanice, javna rasvjeta, električni i drugi priključci),
• KOMUNALNOM INFRASTRUKTUROM (vodovodne i oborinske instalacije, voda i kanalizacija, priključak na vanjske instalacije i dr.),
• PROMETNA INFRASTRUKTUROM (pristupne ceste - ceste u zoni, telefonski i drugi
priključci i dr.)
Zone su vezane za onoga ko se brine o njihovom razvoju te je razvoj zona proizvod
partnerstva lokalnih uprava i privatnog sektora a strategija upravljanja zonama je različita za
zone namijenjene MSP-u i zone namijenjene velikim poduzećima. Zone se grade u perifernim
1 Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o podsticanju razvoja malih i srednjih poduzeća („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 119/08) u članu 40.
definirana je poslovna zona prethodno datom definicijom.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
23
područjima i predgrađima urbanih centara, koja imaju prometnu i drugu infrastrukturu te su od
interesa za pojedine industrije i tvrtke od značaja za lokalnu zajednicu.
Poslovne zone predstavljaju infrastrukturno opremljena područja koja odgovaraju zahtjevima poduzetnika, te su prostorno planskom dokumentacijom određena za obavljanje određene
vrste gospodarske djelatnosti.
Karakterizira ih zajedničko korištenje organiziranog i opremljenog prostora od strane,
uvjetno rečeno, sličnih poslovnih subjekata kojima se obzirom na afinitete i potrebe “boravkom”
u poslovnoj zoni otvara mogućnost suradnje i poslovnog povezivanja, racionalizacija poslovanja u pojedinim segmentima te korištenje pojedinih resursa zajedno sa “susjedima” u zoni.
Poslovne zone u pravilu nastaju kao rezultat strateške politike da se industrija locira na
prostorno planskim dokumentima predviđenim područjima, kako bi se efikasno planirao razvoj
prostora i zaštita okoliša te gospodarski razvoj sa svim popratnim učincima (nova radna mjesta,
novi poslovni subjekti, rast i razvoj postojećih subjekata i dr.). Osim naziva poslovne zone u
praksi se često koriste i nazivi poduzetničke zone, industrijske zone, zone malog gospodarstva,
obrtničke zone, gospodarske zone, radne zone i dr. lako navedeni izrazi imaju različita značenja, u praksi se često koriste kao sinonimi.
Obzirom na postojeću literaturu i iskustva, poslovne zone je teško odrediti prema veličini,
odnosno napraviti jedinstvenu podjelu. Ovisno o površini koju zauzimaju mogu podijeliti na:
• mikro zone - obuhvaćaju površinu do 10 ha.
• male zone - površine od 10 do 50 ha.
• srednje zone - obuhvaćaju površinu od 50 do 100 ha
• velike zone - površine preko 100 ha.
Prema namjeni odnosno djelatnostima koje su zastupljene u pojedinoj zoni, uzimajući u
obzir najopćenitiji kriterij, zone možemo podijeliti na:
• prerađivačko - proizvodne,
• poslovno - uslužne mješovite.
U našoj praksi uglavnom se susrećemo sa zonama mješovitog, tipa u kojima pored prevladavajućih proizvodnih poslovnih subjekata djeluju i subjekti koji se bave djelatnostima kao
što su: servisne usluge, informatika, građevinarstvo, grafičke usluge, distribucija, veletrgovina,
prijevoz, te razni servisni centri, skladišta i dr. Ono o čemu bi trebalo voditi računa jest da su djelatnosti, ukoliko je to moguće, adekvatno razmještene kako bi se izbjeglo miješanje i sukob međusobno “konfliktnih” djelatnosti (npr. metalne industrije i proizvodnje prehrambenih proizvoda).
Djelatnost koja će se u zoni obavljati u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Za
pravilan i strateški razvoj u željenom smjeru unaprijed bi trebalo utvrditi prioritete i uvjete za
ulazak poslovnih subjekata u pojedinu zonu, definirajući tako i glavnu namjenu zone. Lokalna zajednica koja uspostavom zone teži ka ostvarenju ukupnog gospodarskog razvoja pruža
pogodnosti za poduzetnike i poslovne subjekte koji djeluju na njenom teritoriju. Uvođenjem
određenih prioritetnih skupina poticaji se kanaliziraju prema poželjnim (najčešće proizvodnim)
djelatnostima koje stvaraju najveću dodanu vrijednost, dok se pod određenim uvjetima ulazak u
zonu omogućuje i drugim djelatnostima. Osim toga, jedinica lokalne samouprave, odnosno tijelo
koje upravlja zonom u samom začetku planiranja zone, trebalo bi obzirom na afinitete, utvrđene
prioritete i razvojni plan odrediti djelatnosti koje su za zonu “nepoželjne” te se u njoj ne mogu
24
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
smjestiti ni pod kojim uvjetima.
Poslovne ili poduzetničke zone su ključni element poduzetničke infrastrukture kojim država, regije i lokalne zajednice žele stvoriti povoljno okruženje za razvoj gospodarstva, u prvom
redu malog i srednjeg poduzetništva, stimulirajući na taj način prije svega domaću proizvodnju.
Temeljni cilj programa ulaganja u poslovne zone je dugoročno rješavanje potrebe poduzetnika za poslovnim prostorom i pružanje pripremljene infrastrukture za zajedničko korištenje
poslovnim subjektima smještenim u poslovnim zonama.
Neposredno, na taj se način postiže:
• rast i razvoj poduzetnika,
• stvaranje novih poduzetnika,
• otvaranje novih radnih mjesta,
• stvaranje mogućnosti za ulaganje i ostvarenje izravnih (inozemnih ili domaćih) ulaganja,
• razvoj novih tehnologija,
• stvaranje mogućnosti za izmještanje proizvodnih djelatnosti iz gradskih / naseljenih područja,
• kreiranje povoljne poduzetničke klime u okruženju,
• poticanje razvoja malog i srednjeg poduzetništva,
• povećanje konkurentnosti gospodarstva,
• razvoj lokalne zajednice i regije,
• razvoj gospodarstva u cijelosti,
• povećanje udjela proizvodnje u ukupnom gospodarstvu.
K tome, poslovna zona u završnoj fazi mora imati uređen okoliš (zelene površine) te se
u zoni strogo moraju poštivati ekološke norme i propisi, a sukladno tome mora biti organizirano
sakupljanje i odvoz otpada.
Svakako, za razvoj zone na određenom području neophodan je interes lokalne zajednice
i poduzimanje svih potrebnih aktivnosti usmjerenih na realizaciju iste. Te aktivnosti prije svega podrazumijevaju ispitivanje poduzetničkog potencijala odnosno interesa za ulazak u zonu,
izradu i usklađivanje prostorno planske dokumentacije, pripremu (otkup) zemljišta, istraživanje
stupnja opremljenosti i dostupnosti infrastrukture, utvrđivanje osnovnih preduvjeta za razvoj
zone i poduzimanje svih početnih aktivnosti za realizaciju infrastrukturnih ali i poslovnih, logističkih i ostalih sadržaja.
3.2. Opća slika stanja poslovnih zona Hercegovine
Na području regije Hercegovina, godinama unazad, bilježe se pojedini slučajevi osnivanja
poslovnih zona, odnosno organiziranog djelovanja u smjeru oblikovanja zajedničkog prostora
za više različitih poslovnih subjekata. Međutim, sustavan pristup uspostavi i strateškom djelovanju, u smislu organizacije poslovnih zona, nije prisutan.
Glavni impuls i smjerokaz došao je od samih poduzetnika odnosno korisnika i potencijalnih korisnika poslovnih prostora. Naime, više od polovice ukupnih zahtjeva za kredit kao
osnovnu namjenu navodi potrebu rješavanja poslovnog prostora bilo da se radi o poduzetnicima koji su “prerasli” svoje poslovne prostore (hale, radionice, garaže), izmještanju poduzetnika
iz vlastitog dvorišta u kojemu (najčešće zbog širenja naselja) ne postoje ili su smanjeni uvjeti
za obavljanje a nadasve za širenje pojedine djelatnosti ili se pak radi o poduzetnicima početni-
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
25
cima u potrazi za prvim prostornim rješenjem. Analogno gore navedenom, veći dio realiziranih
sredstava, putem ulaganja vlastitih sredstava ili poduzetničkih kredita, utrošen je također na
rješavanje pitanja poslovnog prostora.
Takvi rezultati analize ukazali su na potrebu za sustavnom uspostavom poslovnih (poduzetničkih) zona koje će biti generatori razvoja malog i srednjeg poduzetništva te cjelokupnog
gospodarstva u regiji Hercegovina.
Shvaćajući značaj postojećih problema i ograničenja, Asocijacija za ekonomski razvoj
REDAH uz obavljene konsultacije sa svakom od općina RS koje gravitiraju regiji Hercegovine
izradila je i predložila Studiju razvoja poslovnih zona u regiji Hercegovine. Cilj ovakvog dokumenta i programa koji on treba da generira je da se poduzetnicima omogući postizanje trajnog
rješenja po pitanju poslovnog prostora, vodeći računa o funkcionalnosti prostora te o racionalizaciji pri izgradnji i budućem korištenju prostora, kao i ostvarenje svih pozitivnih učinaka ulaganja u poslovne zone opisanih u prethodnom poglavlju.
Prvi korak koji je učinjen u tom pogledu bilo je sagledavanje cjelokupne prostorne situacije
u županijama analizom postojećih prostornih planova F BiH i RS te prostornih planova gradova i općina. Zatim su identificirane sve lokacije postojećih i potencijalnih zona te je napravljena
“inventura” stanja u prostoru. Izvršen je uvid na terenu:
• utvrđena je postojeća dokumentacija
• izvršena je analiza postojećih i potencijalnih lokacija
• utvrđeno je stanje po pitanju izgrađenosti u postojećim zonama
• utvrđena je prisutnost poduzetnika (u zonama gdje postoje)
• utvrđen je interes grada ili općine za razvoj zone
• utvrđeni su osnovni preduvjeti za razvoj pojedine zone.
Detaljan prikaz ove analize bit će dan u poglavljima koja slijede i koji je projektnom timu
omogućio da definira zone koje su dobile različita obilježja i vrijednosne prioritete (npr.”prioritetne“
ili tzv. rang A, što bi trebalo da bude budući preduvjet za dobivanje poticajnih sredstava iz entitetskog proračuna, RS i F BiH) te zone ranga B i C, koje bi trebale da imaju dominantno učešće
regionalnog i lokalnog financiranja (županije, gradovi i općine).
Sigurno je da je interes svake regije, pa tako i regije Hercegovina, da ima što veći broj
poslovnih zona, a posebice zona ranga A, ali svakako da to nije realno i ostvarivo uzimajući u
obzir i druge relevantne kriterije o kojima je već bilo riječi.
Ključno pitanje koje se ovdje nameće je koje pozicije zauzeti prilikom određivanja broja
zona koje će biti obuhvaćene strateškim dokumentom određenog prostora ili regije. Naime, kao
što je ranije spomenuto, zona koja ulazi u red strateških i prioritetnih zona udovoljava osnovne
uvjete za dobivanje financijske potpore od regije i entiteta, a time ima i veće šanse za uređenje
i opremanje u kraćem razdoblju.
Imajući u vidu iznimno visoku cijenu opremanja zona svom potrebnom infrastrukturom,
velikim brojem zona na određenom području znatno se produžava vijek projekta izgradnje pojedine zone jer se regionalni, odnosno entitetski novac disperzira, a jedinice lokalne samouprave
nemaju financijsku snagu za samostalno opremanje zone. Istodobno, gotovo sve jedinice lokalne samouprave na svojem području žele ostvariti poslovnu zonu kako bi dale impuls domaćoj
proizvodnji a time i unaprijedile i ubrzale razvoj cjelokupnog gospodarstva.
26
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
O tom pitanju s jedne strane postoje stajališta da bi za regiju veličine Hercegovine (površina 12 264 km2; broj stanovnika 450 768, prosječne gustoće naseljenosti 19,96) optimalno
rješenje bilo uspostava nekoliko većih zona koje bi bile strateški pozicionirane, tako da su lako
dostupne iz svakog dijela regije.
Svakako treba voditi računa da ovu regiju sačinjavaju tri županije F BiH i nekoliko općina
RS te da treba voditi računa i o entitetskim i županijskim strateškim planovima razvoja u ovom
sektoru. S druge strane, pojedina resorna ministarstva, koja u svom djelokrugu rada pokrivaju
i ovu oblast, imaju u svojim programima koncept razvoja zona u blizini svakog većeg naselja.
Prostorni plan Hercegovine (F BiH i RS, odnosno općina i županija koje su predmet
istraživanja ove Studije) također favorizira uravnoteženu disperziranost lokacija bez obzira na
neekonomičnost zbog troškova opskrbe potrebnom infrastrukturom. U prvom navedenom slučaju, izgradnja zona bi bila olakšana jer bi se cjelokupni poticaji usmjerili na mali broj zona, te
bi se unatoč znatno većim dimenzijama takvih zona vrijeme i troškovi izgradnje smanjili. U drugom slučaju nedostatak je dugotrajnost procesa izgradnje i opremanja zona. Međutim, velika
prednost je prilika kojom se omogućava jedinicama lokalne samouprave da ispravnim odabirom
prioritetnih djelatnosti na taj način doprinesu razvoju na svojem području kao i ujednačeni razvoj
na području cijele regije. S tim u vezi potrebno je odabrati rješenje koje se za pojedino područje
pokaže kao optimalno, uvažavajući prethodno iznesene opcije.
Uspoređujući tako Hercegovinu sa Istarskom županijom, koje su u mnogim elementima
vrlo slične (npr. Istarska županija 2.820 km ; 206.344 stanovnika2, sličnost krajolika, klima, pogranično područje, napredno poduzetništvo i sl.) se, prilikom definiranja strateških područja,
računalo kako s potrebom za ujednačenim razvojem županije tako i s potrebom za zonama
različitih veličina i namjena. Tako se na području Istarske županije nalaze 22 strateške zone
površine već od 2,5 ha pa sve do 400 ha gdje one manjih dimenzija omogućuju rasterećenje
naseljenih područja od industrije te izmještanje lokalnih poduzetnika iz neuvjetnih poslovnih
prostora (garaža i radionica), dok bi one većih dimenzija privlačenjem novih ulaganje trebale
osigurati razvoj šireg područja i većih razmjera.
S druge strane, treba naglasiti da je RS u već spomenutom dokumentu, koji tretira razvoj
poslovnih zona u ovom BiH entitetu, definirala da uzevši u obzir viziju razvoja zona, kao realni
cilj Republike Srpske za promatrano razdoblje je pokretanje dvije potpuno infrastrukturno izgrađene poslovne zone i dvije zone sa djelomično izgrađenom infrastrukturom, gdje će se omogućiti realna i atraktivna ponuda prostora za ulaganje u proizvodne pogone. Jedna od spomenutih
potpuno izgrađenih zona bi trebala imati strateški značaj za Republiku Srpsku sa aktualnom
ponudom od minimalno 35 ha uz mogućnost proširenja na 100 i više hektara, a druga zona od
lokalnog značaja bi trebala imati mogućnost proširenja na minimalno 20 ha sa već započetom
izgradnjom infrastrukture.
Paralelno, u razdoblju od 4 godine, potrebno je započeti pripremu prostorno-planske dokumentacije i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na minimalno 6 - 8 perspektivnih lokacija
za uspostavljanje poslovnih zona u Republici Srpskoj. Sigurno je da će se neke od ovih zona
nalaziti u općinama Hercegovine. Opravdanost i izvodljivost potencijalnih lokacija za izgradnju
poslovnih zona će biti ocijenjeno u skladu sa mapiranjem postojećih i planiranih poslovnih zona,
ali i identifikacijom novih perspektivnih lokacija u Republici Srpskoj. Sličnu situaciju trebalo bi
ciljano provesti i za općine F BiH a koje se nalaze u Hercegovini.
2 Xxx: Projekt SLOHRA Zonet; Pilot projekt – Nova poslovna zona; Interreg IIIA, 2006.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
27
3.3. Značaj poslovnih zona za razvoj
Svaka lokalna zajednica teži uspostavi optimalnog gospodarskog razvoja radi stvaranja
visokog životnog standarda svog stanovništva, a upravo su lokalne vlasti, uz raspoložive resurse, presudni nositelji tog razvoja. Brojne su definicije privrednog razvoja, a jedna koja objedinjuje mnoge definira privredni razvoj kao “proces dugoročnog porasta realnog domaćeg proizvoda
kako ukupnog, tako i po glavi stanovnika”.
Lokalni gospodarski razvoj nadilazi važnost same lokalne zajednice jer je u funkciji razvoja šireg područja (regije), dok je regionalni razvoj ključan segment gospodarskog i društvenog
razvoja neke države. Stoga se lokalnim razvojem ne bi smjela baviti isključivo lokalna zajednica, već bi ravnomjeran i sustavan lokalni razvoj trebao biti jedna od prioritetnih mjera regionalne
i državne/entitetske gospodarske politike.
Za ostvarenje optimalnog lokalnog razvoja nekog područja neizostavno je poticanje razvoja malog i srednjeg poduzetništva, koje donosi pojačanu dinamiku poslovnih aktivnosti. “Porast poslovnih aktivnosti ima potencijalno vrlo pozitivne učinke na životni standard stanovništva,
uglavnom kroz porast zaposlenosti i osobnih dohodaka. Također, može se očekivati porast poreznih prihoda lokalnih proračuna koji se onda može iskoristiti za nove ulaganja u infrastrukturu
i druge razvojne projekte.”3
Svakako treba istaknuti da taj razvoj mora biti utemeljen na pretpostavkama održivosti te
mora biti postignut uz maksimalno očuvanje prirodnih resursa.
Jedan od mogućih impulsa lokalnom ekonomskom razvoju svakako su ulaganja u izgradnju, opremanje, poboljšanje ili proširenje poslovnih zona. Kada govorimo o gospodarskom
razvoju ulaganjem u poslovne zone, naglasak mora biti na pravilnom i optimalnom planiranju i
korištenju prostora.
Jedna od temeljnih postavki koju bi trebalo poštivati prilikom stvaranja prostornih razvojnih strategija jest da bi ciljevi prostornog razvoja trebali ići u korak s gospodarskim razvojem.
Prostorni planovi F BiH i RS kao i županija regije Hercegovina trebali bi propisati da se “prioritetne razvojne zone trebaju uskladiti s razvojnim odrednicama gospodarstva (onim granama na
kojima će se temeljiti budući gospodarski razvoj). Prostorni plan prvi je korak u tom dugoročnom
procesu”
Ulaganje u poslovne zone, odnosno poticanje razvoja poduzetništva izgradnjom poduzetničke infrastrukture, te prednosti i koristi koje oni donose mogu se razmatrati s više stajališta i
to sa stajališta:
• lokalne zajednice,
• poslovnih subjekata, poduzetnika (korisnika prostora),
• regije,
• entiteta i
• države.
U nastavku se razmatraju potencijalne koristi koje ulaganjem u poslovne zone ostvaruju
lokalna zajednica, korisnici (poduzetnici) i regija. Sa stajališta jedinica lokalne samouprave,
osnovne prednosti formiranja zona su:
• olakšavanje efikasnog planiranja razvoja prostora te zaštita okoliša,
3 Puljiz, Jakša: Gospodarski razvoj, Kako potaknuti razvoj na lokalnoj razini – priručnik sa primjerima najbolje prakse iz JIE
28
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
•
•
•
•
•
•
•
•
brži lokalni gospodarski razvoj u skladu s prostornim i razvojnim planovima
smanjenje iznimno visokih troškova uređenja infrastrukture, koncentracijom infrastrukture u planiranim područjima te organizacijom prostora (zona) u kojima se smješta veliki broj poslovnih subjekata,
povećanje vrijednosti zemljišta,
povećanje prihoda za gradski/općinski proračun,
učinkovit instrument privlačenja željenih industrija,
privlačenje novih poslovnih subjekata i novih ulaganje, pružajući integriranu uređenu
infrastrukturu na jednom mjestu,
sprečavanje devastacije urbanog prostora i
izmještanje industrijskih pogona iz gradskih / naseljenih područja u funkciji očuvanja
prirodnih resursa te racionalnijeg korištenja prostora u naseljenim područjima i prenamjena u primjerenije (profitabilnije i ekološki prihvatljivije) svrhe.
Sa stajališta ulagača, poduzetnika, odnosno poslovnog subjekta koji ima potrebu za poslovnim prostorom i ulaže u poslovnu zonu, osnovne prednosti su:
• kupovina zemljišta, najam zemljišta ili hale/poslovnog prostora koji su uređeni potrebnom
infrastrukturom, te se na jednom mjestu nalaze poslovni subjekti sličnih afiniteta što otvara
mogućnost suradnje (poslovnog povezivanja) i racionalizacije pojedinih troškova poslovanja
• mogućnost rasta i razvoja,
• povoljniji i jeftiniji način gradnje na uređenom zemljištu,
• korištenje zajedničkih prostorija za poslovne aktivnosti (npr. poslovni centri, dvorane
za sastanke, konferencije i si.),
• korištenje zajedničkih službi (održavanje, nadzor),
• stjecanje uvjeta za dobivanje povlastica od jedinica lokalne samouprave, ukoliko postoje, te ukoliko se prema djelatnosti uklapa u prioritetne skupine (npr. pojedine porezne i druge olakšice) i
• mogućnost poticaja putem kreditnih linija na razini grada / županije.
Kako bi se i dalje mogao nastaviti pozitivan trend privlačenja stranih ulagača, posebno u proizvodni sektor, omogućio rast i razvoj domaćih poduzeća, bilo bi neophodno formirati
određeni broj poslovnih zona. Razvoj poslovnih zona neće biti samo mjera privlačenje stranih
ulaganja, već i poticajna mjera za domaće ulagače i poduzeća. Na osnovu anketa i istraživanja
REDAH-a, pokazalo se da vlasnici proizvodnih poduzeća imaju najviše problema kod proširenja
poslovnog prostora jer su to najzahtjevnija ulaganja. Nakon ulaganja u proizvodne hale, često
se blokira njihov razvoj za dalje proširivanje i razvijanje strojnog parka, opreme, kadrova i drugog, koje može trajati i do 5 godina.
Sa stajališta regije, osnovne prednosti ulaganja u razvoj poslovnih zona mogu se sažeti
u poticanje razvoja poduzetništva i ukupnog gospodarstva, čime se doprinosi prosperitetu i razvoju regije u cijelosti.
Na osnovu navedenog, može se zaključiti da razvojem poslovne zone na svojem teritoriju
jedinica lokalne samouprave direktno utiče na brži i efikasniji gospodarski razvoj, usklađen s
prostornim i razvojnim planovima i prioritetima kako na lokalnoj, tako i na regionalnoj odnosno
državnoj razini.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
29
4. KRATKA SLIKA STANJA GOSPODARSTVA U BIH
4.1. Najvažnije karakteristike stanja od značaja za studiju
Brojna istraživanja provedena u Bosni i Hercegovini su pokazala da na brži razvoj poduzetništva negativno utiče nedostatak odgovarajuće poduzetničke infrastrukture - prostora za rad
i širenje biznisa, otežano pribavljanje urbanističkih, građevinskih i drugih dozvola i nedostatak
usluga za početak i poboljšanje poslovanja.
Bosna i Hercegovina zaostaje u razvoju poduzetništva za zemljama regije, a neki od indikatora koji to pokazuju su najduže procedure registriranja biznisa, najmanji broj malih i srednjih
poduzeća na hiljadu stanovnika i najnerazvijenija poduzetnička infrastruktura. Četiri su razloga
zaostajanja Bosne i Hercegovine za zemljama regije. Vrlo kasno je došlo do priznavanja značaja razvoja poduzetništva za gospodarstvo zemlje - povijesna kategorija. Negativan utjecaj je
ostvaren i sporim procesom privatizacije i tranzicije. Složena administrativna struktura države
sa četiri razine vlasti, nejasno definirane nadležnosti i stalna politička kriza su uzrok nedosljednosti gospodarskih politika i zakonskih mjera, te nedosljednosti institucijskog okvira za razvoj
poduzetništva.
Niz je svakodnevnih prepreka u radu s kojima se susreću poduzetnici, a koje negativno
utiču na brži rast i razvoj. Prepreke se mogu grupirati u četiri grupe: pravne, financijske, infrastrukturne i institucijske. Najbliža razina vlasti s kojom se susreće poduzetnik je općina, te je i
pritisak na općinu za otklanjanje ovih prepreka najveći. Međutim, lokalne razine vlasti (općine)
u Bosni i Hercegovini nemaju na raspolaganju značajnije resurse za rješavanje ovih problema,
te su primjeri dobre prakse (vezani za otklanjanje prepreka za poslovanje) u Bosni i Hercegovini
vezani za zajednički rad i napore lokalnih razina vlasti, nevladinog sektora i poduzetnika.
U okviru uvodnih razmatranja dat ćemo i vrlo kratki prikaz stanja bh. gospodarstva koji je
svakako od velikog značaja za problematiku ove Studije. Osnovni izazov bh. gospodarstva je
nekonkurentnost. BiH spada među najmanje konkurentne europske zemlje (v. Graf I-1). Zajedno sa ostalim zemljama jugoistočne Europe čini najnekonkurentniju regiju Europe. K tomu je još
evidentan trend opadanja konkurentnosti bh. gospodarstva od 2006. godine.
Graf I-1. Najmanje konkurentna europska gospodarstva
4
3,9
3,8
3,7
3,6
3,5
3,4
3,3
3,2
Izvor: Global Competitivenes Report 2008 – 2009, WEF
30
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Osnovni način povećanja međunarodne konkurentnosti i ostvarivanja snažnog gospodarskog razvoja je poticanje međunarodno konkurentne proizvodnje i raspodjele znanja. To se
može postići, prije svega, povećanjem ulaganja u istraživanja i razvoj na minimalno 0,50% bruto
domaćeg proizvoda u 2013.godine.
Istraživačko-razvojni centri u poduzećima (na koje u zemljama članicama EU otpada preko 60% ukupnog broja istraživača) nisu adekvatno razvijeni, pa stoga nema adekvatnog razvoja
proizvoda. Posljedično, konkurentnost poduzeća, koja su osnovni nosioci konkurentnosti zemlje, na niskom je razini.
Postojeća OECD norma da svaki sveučilišteski nastavnik provodi polovicu radnog vremena u proizvodnji znanja (istraživanjima), a polovicu u raspodjeli tih znanja (obrazovanju) u BiH
je ispunjena sa 3%.4
Graf I-2. Benchmarking konkurentnosti bh. ekonomije
Odljev mozgova
Mrežne industrije
150
Informaciono društvo
100
Dostupnost naučnika i
inženjera
Poduzetničko okruženje
50
Plaćanje poreza
Liberalizacija
0
Dobijanje građevinskih
dozvola
Inovacije, istraživanje i
razvoj
Prestanak poslovanja
Izvršenje ugovora
Prekogranična trgovina
Prosjek EU 4
BiH 2008
Dobijanje kredita*
Kvaliteta cesta
Rigidnost zapošljavanja 120
100
80
Razina tržišne…
Visoko obrazovanje i …
60
40
20
Tehnološka spremnost
Troškovi poljopriv.…
0
inovacije
Opća kvaliteta…
Zaštita investitora*
Prosjek EU 4
Ukupna porezna stopa
Početak poslovanja
Registracija nekretnina
BiH 2008
BiH 2007
Iz grafa I-1, zasnovanog na analizama Svjetskog ekonomskog foruma, očigledno je da su
izvršenje ugovora i registracija nekretnina, sa jedne strane, te početak poslovanja i pribavljanje kredita, sa druge strane, među glavnim razlozima nekonkurentnosti bh. ekonomije.
4 Izračun zasnovan na BH Universities Annual reports for 2004
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
31
Pravni okvir za odvijanje gospodarskih aktivnosti nije razvijen. BiH uvelike zaostaje za
drugim gospodarstvima u oblasti izvršenja ugovora. Ako sigurnost prava svojine i izvršavanje
ugovora nisu osigurani, ulaganje i trgovina te time i gospodarski razvoj bit će ugroženi. Pojednostavljivanje i usklađivanje propisa u BiH bi doprinijelo uspostavi jedinstvenog gospodarskog
prostora, što bi dalje doprinijelo porastu konkurentnosti kroz uspostavu gospodarstva obima i
smanjivanje troškova poslovanja.
BiH ima nedovoljno obrazovanu radnu snagu (u tabeli 1.1.), pa je neophodno poboljšavati
sustav obrazovanja od najniže do najviše razine, kako kroz porast obuhvata obrazovanjem,
tako i poboljšanjem performansi obrazovnog sustava.
Tabela 1.1. Struktura radno sposobnog stanovništva prema
završenoj školskoj spremi, području i spolu, 2008. (u % )
Ukupno
UKUPNO
Muškarci
Žene
BiH
RS
FBiH
BD
BiH
RS F BiH BD
BiH
RS F BiH BD
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
100
Osnovna
46,9 48,7 45,6 55,1 35,2 38,8 32,70 47,9 57,8 58,2 57,5 62,1
škola i niže
Srednja škola 46,4 44,6 47,7 37,1 57,0 52,8 59,80 43,7 36,5 36,8 36,4 32,8
Viša, visoka
sprema
magistarski,
6.7 6,7 6,7 6,7 7,8 8,4 7,40 8,4 5,7 5,0 6,1 5,2
doktorski
stepen
Izvor: Agencija za statistiku u BiH (Anketa o radnoj snazi 2008).
Stopa upisa u srednju školu (73%) je dvostruko niža od prosjeka grupe tranzicijskih zemalja članica EU (Slovačka, Mađarska, Rumunija, Bugarska). To čini malom osnovu za regrutaciju
visokoškolske populacije, koja je za 58% niža od prosjeka navedene grupe zemalja. Stoga je
neophodno povećati aktualno mali broj studenata, posebno na prirodno-matematičkim i tehničko-tehnološkim fakultetima, radi jačanja baze za regrutiranje istraživačkih kadrova. To je i put za
osnivanje istraživačko-razvojnih centara u poduzećima koji uvelike nedostaju.
Veoma je mali broj poduzeća koja pružaju internu obuku za svoje zaposlenike ili mogućnost vanjske obuke. To je posljedica nedostatka priznavanja vrijednosti obuke ili toga što je
većina poduzeća u BiH veličine mikro ili malih i srednjih poduzeća koja u većini slučajeva ne
raspolažu sredstvima za obuku uposlenika.
Ideja o konkurentskoj prednosti, mada u BiH prisutna među ekonomistima, nije prevladavajuća u krugovima koji se bave poslovanjem i/ili donose ključne političke odluke. Poduzetnici
još uvijek smatraju da je stjecanje komparativne prednosti ključna točka oslonca uspjeha poduzeća, pa se njihovi zahtjevi uglavnom odnosne na smanjivanje poreza, sniženje kriterija radnog
zakonodavstva, uvođenje protekcionističkih i sličnih mjera.
32
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Kada se to ne podrži ili se samo djelomično i sporo podrži odnosnim politikama, rezultat
je gušenje lokalne konkurencije, čime opada produktivnost, pa se izlaz nalazi u prodaji često
monopolske pozicije stranim ulagačima na koje država zbog njihove snage i vlastite slabosti ne
može adekvatno uticati. Alternativa je stvaranje uvjeta da lokalni poduzetnici svoj uspjeh ostvaruju u konkurentskoj utakmici.
Budući da u BiH nema adekvatnog razvoja ili transfera inovativnih tehnologija i razvijenih
vještina zaposlenika – što uz partnerstvo tvrtki čini kritične čimbenike uspjeha u razvoju klastera
– razumljivo je da klasteri nisu dovoljno razvijeni u BiH.
BiH nema urađenu mapu postojećih klastera, niti usvojene politike razvoja klastera. Naredna tabela pokazuje poziciju klastera u odnosu na izabrane zemlje.
Graf I-3. Razvijenost klastera
4
3.5
3
2.5
2
1.5
1
0.5
0
Bugarska Rumunjska Slovačka Mađarska Hrvatska Makedonija
BiH
Izvor: Global Competitivness Report 2008 – 2009, WEF.
Nedovoljno razvijeno jedinstveno tržište u BiH, odnosno postojanje niza prepreka poslovanja unutar nje, daljnja je smetnja razvoju i dodatni trošak poslovanja, koji ima negativan
utjecaj na konkurentnost ekonomije BiH.
Na kraju ovog kratkog osvrta na stanje gospodarstva u BiH, sa posebnim osvrtom na aspekte od značaja za poslovnu infrastrukturu, dajmo i prikaz makroekonomskih parametara za
posljednje dvije godine5 :
Tabela 1.2. Prikaz makroekonomskih parametara za BIH
Bruto društveni proizvod (BDP)
BDP po glavi stanovnika
Realna stopa rasta
Stopa rasta industrijske proizvodnje
Prosječna inflacija na godišnjem razini
Stopa nezaposlenosti u BIH
Prosječna plaća na razini BiH
Vanjski dug
Deficit tekućeg računa
Pokriće uvoza izvozom
DSU (procjena)
Devizne rezerve
2008.godina
24,7 mlrd KM
6.530 KM
5,5%
15,4%
7,4%
23,4%
752 KM
4,24mlrd KM
(17,2%BDP)
3,73 KM
(15,12%BDP)
41,2%
1,3 mlrd KM
6,296 mlrd KM
2009.godina
23,95 mlrd KM
6.233 KM
-3,2%
-3,3%
-0,4%
24,1%
790 KM
5,2mlrdKM
(21,7%BDP)
1,8mlrd KM
(7,5%BDP)
44,8%
790 mil KM
6,212 mlrd KM
5 Dr Kemal Kozarić: Makroekonomski pokazatelji i utjecaj financijske krize na bankarski sektor BiH,
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
33
4.2. Ključni izazovi u poboljšanju konkurentnosti
U doba globalizacije podrazumijeva se da svi rezultati i indikatori o kojima je riječ kod
ovoga strateškog cilja moraju biti relevantni na svjetskom razini, što se postiže internacionalizacijom i europeizacijom znanosti i obrazovanja. Jačanje konkurentnosti i sa tim u vezi održivo povećanje zapošljavanja iziskuje suradnju svih razina vlasti u prihvaćanju europskih normi, čime
se istodobno doprinosi unapređenju unutrašnjeg gospodarskog prostora te ulasku u regionalne
i europske gospodarske tokove.
Situacija u razvijenim zemljama je takva da je evidentna „tranzicija“ znanstvenoistraživačkih sustava prema novom modelu „proizvodnje znanja“ koji podrazumijeva heterogenost,
interdisciplinarnost i umrežavanje, sa naglaskom na kooperativna istraživanja u suradnji znanosti i gospodarstva. U središte istraživačke i tehnološke politike dolazi inovacija, a napori se
usmjeravaju prema uspješnom iskorištavanju i komercijalizaciji znanja i rezultata istraživanja u
proizvodnom iu uslužnom sektoru.
U ovome se iz vida ne smije izgubiti uloga pojedinačnih inovatora koji nisu neophodno vezani za sveučilišne, odnosno institutske laboratorije ili istraživačke centre u poduzećima. Uspjesi koji ostvaruju bh. inovatori, koji veoma često nemaju neka formalna akademska ili
istraživačka zvanja i koji na svjetskim smotrama inovacija primaju najviša priznanja, prati mali
stupanj primjene njihovih inovacija u gospodarstvu. Tržišni potencijali njihovih pronalazaka ili
poboljšanja uglavnom ostaju neiskorišteni zbog nedovoljne skrbi bh. društva za te, veoma važne, inovacijske aktivnosti. U studenom 2007. u Solunu, na sastanku posvećenom „Programu
Europske zajednice za istraživanje i tehnološki razvoj zemalja jugoistočne Europe“ dane su
smjernice i preporuke u vezi podrške, ali i motiviranosti inovatora –pojedinaca, tj. „Individualne
inovatore i istraživače mora štititi i pomagati država, kako bi rezultati njihovog rada dospjeli na
tržište. Država treba snositi rizik promašaja koji može proisteći iz inovacijskog postupka.“
Pojam „jedinstvenog gospodarskog prostora“ ne treba isključivo vezivati za uređenje unutrašnjeg prostora u BiH. Upravo obrnuto, prihvaćanje EU pravila i normi i uključivanje BiH u
šire regionalno i EU tržište, značit će i da je definitivno savladan problem uspostavljanja jedinstvenog gospodarskog prostora, nezavisno od toga da li se promatra unutrašnji prostor BiH ili
njezina pozicija u širim regionalnim integracijama, pa i u samoj Europskoj uniji.
Gospodarska globalizacija sve više revitalizira državne granice i daje šansu sposobnim
poduzetnicima, a uloga javne administracije države je da svojim aktivnostima doprinosi većoj
konkurentskoj sposobnosti gospodarstvenika na što širem prostoru.
Unapređenje jedinstvenog gospodarskog prostora i uključivanje u regionalna tržišta i tržište Europske unije otvara neslućene mogućnosti gospodarskog i društvenog razvoja u BiH i
savladavanje problema apsorpcijskih mogućnosti veoma malog i platežno inferiornog domaćeg
tržišta.
Dalje unapređenje jedinstvenog gospodarskog prostora u BiH zahtijeva usuglašavanje
složene mreže zakona i propisa, te jačanje institucija na svim razinama vlasti, uz punu efikasnost i efektivnost u primjeni usvojenih EU pravila i normi, a isto može biti postignuto samo uz
suglasnost svih učesnika u njegovom kreiranju. To podrazumijeva prihvaćanje podjele nadležnosti između svih razina vlasti u BiH.
Polazeći od prioriteta iz Studije izvodljivosti, Izvještaja o procesu stabilizacije i pridruživa34
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
nja i Europskog partnerstva, uspostavljanje funkcionalne ekonomije u BiH neophodno je usmjeriti na pitanja: konkurencije, zaštite potrošača, slobodnog kretanja roba i usluga i sigurnosti
industrijskih proizvoda. U narednom razdoblju posvećenost ispunjavanju ovih kriterija treba biti
zadatak svih razina vlasti u zemlji.
Sadašnju situaciju u BiH karakteriziraju dva djelomično koordinirana gospodarska prostora (čemu treba dodati i BD, čiji su propisi u oblasti gospodarstva također specifični) sa neusuglašenim zakonodavnim i upravnim sustavima.
Zbog toga što nisu zadovoljena međunarodna pravila koja se odnose na vanjsku trgovinu,
iz BiH se može izvoziti izuzetno mali broj industrijskih proizvoda, a najveći dio izvoza predstavljaju sirovine i poluprerađevine. S druge strane, zbog nepostojanja adekvatnih propisa i sustava
provjere usklađenosti proizvoda, usuglašenih na cijeloj teritoriji, u BiH se može uvoziti praktično
sve, a to znači i proizvodi koji su neadekvatni, pa čak i potencijalno štetni i opasni po zdravlje
i život potrošača. Najslabija točka sustava infrastrukture kvalitete je tehnička infrastruktura za
ocjenjivanje usklađenosti (ispitne i kalibracijske laboratorije, certifikacijski i inspekcijski organi)
u koju već dugo nije ništa ulagano.
Ni jedna zemlja okruženja, pa ni EU, ne priznaje dokumente o usuglašenosti proizvoda
izdanih od subjekata iz BiH i nije potpisan ni jedan bilateralni ili multilateralni sporazum o međusobnom priznavanju izvještaja ispitivanja i certifikata. Ovo su glavni razlozi zašto BiH nije mogla
koristiti prednosti Izvanrednih trgovinskih mjera EU donesenih u rujnu 2000. po kojima može
skoro sve proizvode izvoziti u EU praktično bez količinskih i tarifnih barijera.
Uspostavljanje jedinstvenog gospodarskog prostora po modelu EU je dio procesa stabilizacije i pridruživanja putem kojeg se preuzima i primjenjuje u praksi dio acquis-a EU vezanog
za funkcioniranje unutrašnjeg tržišta.
Stvaranjem unutrašnjeg tržišta u skladu sa principima koji važe u Europskoj uniji ostvarit
će se niz važnih učinaka:
• ukinut će se tehničke barijere u trgovini (usklađenost s odgovarajućim propisima o sigurnosti proizvoda) za sve proizvode u izvozu na tržište EU, pa prema tome i na ostala
nacionalna i regionalna tržišta u svijetu u okviru WTO-a,
• životi i zdravlje ljudi i domaćih životinja, te okoline kao i interesi potrošača bit će maksimalno zaštićeni,
• u kombinaciji sa preuzimanjem i provođenjem mjera iz prioritetnih pregovaračkih poglavlja (industrijska politika, mala i srednja poduzeća, znanost i istraživanje i obrazovanje i obuka) izgradit će se konkurentska sposobnost gospodarstva BiH na tržištu
EU, kao i ostalim nacionalnim i regionalnim tržištima.
Unapređenje i pravilno funkcioniranje unutrašnjeg tržišta BiH, preduvjet je za provedbu bilo kakve razvojne strategije ili politike, te za članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji
(WTO) i Europskoj uniji. Usklađivanje gospodarskog prostora sa dijelom acquis-a koji se odnosi
na unutrašnje tržište EU zahtijeva dobru organizaciju i multidisciplinarnu stručnu ekipu u resornim ministarstvima. Samo dobar izbor prioriteta u preuzimanju dijela acquis-a koji se odnosi na
unutrašnje tržište imao bi blagotvoran utjecaj na razvoj gospodarstva i društva u cjelini.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
35
Očigledno je da BiH predstoji izazovan put kreiranja pravnog i gospodarskog sustava u
skladu sa EU standardima i pravilima, ali je to i jedino mogući pristup na putu da se postane
punopravni član Unije i da se ravnopravno konkurira drugim zemljama u okruženju na polju
privređivanja i privlačenja ulaganja. Radi lakšeg savladavanja prepreka na tom putu i ubrzanja
procesa pridruživanja, BiH treba više uvažavati vlastitu ustavnu strukturu i maksimalno koristiti
poziciju entiteta, Brčko Distrikt-a i jedinica lokalne samouprave za uvođenje EU pravila i normi,
putem usklađivanja propisa i dinamike promjena.
Radi poboljšanja protoka roba i usluga, kao i čimbenika proizvodnje (rada i kapitala), potrebno je ukloniti brojne administrativne prepreke, a iznad svega smanjiti troškove, procedure i
vrijeme za registraciju poduzeća. Prilikom donošenja novih propisa treba uvesti postupak procjene utjecaja propisa, te organiziranje rasprava kao dijela procesa donošenja propisa6 .
Neophodno je i nastaviti reforme u fiskalnom sektoru koje se odnose na izravno oporezivanje i socijalne doprinose radi postizanja većeg stupnja usklađenosti poreskog zakonodavstva
entiteta i BD-a. Time bi se eliminirali štetni aspekti poreske konkurencije i doprinijelo poboljšavanju poslovnog okruženja i privlačenju stranih ulagača.
4.3. Europska povelja za MSP i BiH
Europska povelja za mala i srednja poduzeća, koja je usvojena u Lisabonu 2000. godine i
potvrđena na sastanku Europskog vijeća u Frer-u, u svibnju 2000. godine, predstavlja strategiju
prema kojoj poduzetništvo Europske unije do 2010. godine treba postati najkonkurentnije i najdinamičnije. U tom cilju Povelja je postala ključno političko sredstvo za opću promociju poduzetništva, koja naročito ističe presudnu ulogu malih i srednjih poduzeća u razvoju konkurentnosti i
povećanju uposlenosti.
Na samitu Europske Unije i zemalja Zapadnog Balkana u Solunu - Grčka, 2003. godine,
zemlje Zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Srbija i Crna
Gora) podržale su Europsku povelju o malim i srednjim poduzećima.
Povelja obvezuje zemlje potpisnice na sustavno praćenje, vrednovanje i uspoređivanje
godišnjeg napretka razvoja malog i srednjeg poduzetništva. Ona obuhvaća sva pitanja koja se
odnose na problematiku malog poduzetništva, u rasponu od zakonske regulative do edukacije.
Poveljom se nastoji unaprijediti suradnja u nizu područja ključnih za europsko malo poduzetništvo.
Nakon preporuka koje je dalo Europsko povjerenstvo u svom drugom godišnjem izvještaju o Procesu stabilizacije i pridruživanja za Jugoistočnu Europu, te nakon njezinog saopćenja
pod nazivom «Zapadni Balkan i europske integracije», šefovi država i vlada regije obvezali su
se na implementaciju sljedećih 10 principa Povelje:
a). obrazovanje i stručno osposobljavanje za poduzetništvo,
b). jeftiniji i brži početak,
c). bolje zakonodavstvo u praksi,
d). raspoloživost stručnim znanjima,
e). poboljšanje „on line“ pristupa,
6 Prema ocjeni Svjetske banke (v. Doing Business 2010) BiH je plasirana na 103. mjesto svjetske ljestvice po lakoći poslovanja (ostavivši od europskih zemalja iza
sebe jedino Ukrajinu na 142. mjestu), prvenstveno zbog teškoća formiranja firmi. Makedonije je lider Jugoistočne Europe (na 32. mjestu svjetske ljestvice) iz čijeg
iskustva se mogu izvući brojne lekcije.
36
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
f). bolje iskorištenje jedinstvenog tržišta,
g). oporezivanje i financijska pitanja,
h). jačanje tehnoloških kapaciteta malih poduzeća,
i). razvoj korištenja uspješnih e-biznis modela i podrška razvoju vrhunske klase malog
gospodarstva i
j). razvijanje jačeg, mnogo efektivnijeg predstavljanja interesa malih poduzeća na razini
unije i države,
U radu se dalje daje se presjek stanja u BiH po oblastima koje tretira Europska povelja
i dijagramski prikaz ocjena za pojedina poglavlja u usporedbi sa zemljama zapadnog Balkana
(procjenu je dalo Europsko Povjerenstvo) :
Graf. I-4. Ukupne ocjene za BiH
Rezultati BiH u deset oblasti Europske povelje
5
4
3
2
1
0
a
b
c
d
e
f
g
h
i
j
Prosječna vrijednost ocjena u BiH
Analiza stanja domaćeg malog i srednjeg poduzetništva pokazuju da su dosadašnji poticaji razvoja MSP-a dali rezultat, ali nedovoljan da u strukturi proizvodnje zauzmu zavidno mjesto. Ne zanemarujući razvoj velikih gospodarskih subjekata, kao temelja sveukupnog razvoja
zemlje, poticaj malog poduzetništva može dati u relativno kratkom vremenu dobre rezultate u
proizvodnji, izvozu te zamjeni uvoza, a time i u zapošljavanju.
Zajedničkim radom, poduzeća udružena u poduzetničku zonu mogu postići sve ono što
pojedinačno ne bi uspjela. Povećanje rasta i zaposlenosti ostvarit će se i putem aktivnosti na
regionalnoj razini i to:
• razvojem regionalnih i lokalnih akcijskih planova i strateških dokumenata,
• promoviranjem stvaranja poduzetničkih zona i klastera,
• stvaranjem poduzetničke kulture i
• širenjem suradnje između obrazovnog i poslovnog sektora.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
37
Studijom sadašnjeg stanja u pogledu poduzetničke infrastrukture te izgradnje poslovnih
zona u regiji Hercegovine, koje će na znanstveni način biti u potpunosti sagledane, utvrdit će se
i definirati program i mjere koje za cilj imaju stvoriti okvir za održiv gospodarski razvoj i napredno
društvo.
Studijom će se znanstveno utvrditi:
•
•
•
•
•
preduvjeti osnivanja i razvoja poslovnih zona,
financiranje osnivanja i razvoja poslovnih zona,
opremljenost izgradnje poslovnih zona,
korisnici i obveze korisnika i
kriterij za odabir sredstava potpore i korištenje sredstava.
Kako je već rečeno glavni cilj je stvoriti okvir za održiv gospodarski razvoj i napredno
društvo. Tako visoko postavljeni cilj može se postići samo uz obimna znanstvena istraživanja
koja su provedena ovom Studijom, konsenzus o regionalnom razvoju, te prihvaćanju cjelovitog
koncepta eko-socijalno-tržišnog modela.
Eko-socijalno-tržišni model počiva na temeljnim odrednicama: ekologija, društvo i tržišno
gospodarstvo. Cilj je ostvarenje snažne natjecateljske sposobnosti, socijalne, društvene pravednosti i partnerstva, te obzirnog korištenja prirodnih znanosti. Održivi razvoj podrazumijeva
onaj oblik ljudskog promišljanja i djelovanja koji omogućava i osigurava dugoročni razvoj gospodarskih djelatnosti i društva, te mirnoga suživota uz svrhovito korištenje naslijeđenih zaliha.
Napredno društvo je onaj oblik organizacije suživota na planetu Zemlji u kojem ljudska
vrsta smisao i svrhu svoga postojanja i djelovanja stavlja isključivo u službu stvaranja novih
vrijednosti, tj. koristi za sve korisnike svih dobara na planetu.
U tom smislu, sveukupno ljudsko djelovanje zbiva se u sljedećih sedam temeljnih procesa
ili područja;
a). društvo-ljudski potencijali,
b). sustav vrijednosti i vrednota,
c). promjena sustava,
d). informacije i komunikacije,
e). odnos sustava i okruženja,
f). organizacija sustava,
g). eko-socijalno-tržišno gospodarstvo.
38
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
5. OSNOVNE ODREDNICE O ASOCIJACIJI ZA EKONOMSKI
RAZVOJ - REDAH
Regionalni gospodarski razvoj predstavlja ključni instrument za podršku i ubrzavanje procesa gospodarskih i socijalnih reformi te pripremu temelja za pristupanje Europskoj Uniji. Regionalni gospodarski razvoj je dinamičan proces kojim bi se proizvela radna mjesta, održalo ili
povećalo postojeće zapošljavanje, promovirala strana ulaganja i maksimalno unaprijedila konkurentska prednost regije u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju.
REDAH je nastao kao izraz želje relevantnih aktera iz regije da se aktivnije posvete pitanjima od zajedničkog interesa, a u cilju bržeg gospodarskog razvitka lokalnih zajednica te
postizanju uravnoteženog razvitka regije u cjelini.
Osnivačka skupština REDAH-a održana je 17. prosinca 2003. godine, a skupštinu čine
načelnici 23 hercegovačke općine, te predstavnici lokalnih razvojnih udruženja iz Hercegovine,
obrtničkih i gospodarskih komora i nevladinih organizacija koje se bave pitanjima gospodarskog
razvitka. Općine članice REDAH-a su:
F BiH
Županija/kanton
Hercegovačkoneretvanska
Mostar
Čapljina
Konjic
Jablanica
Prozor/Rama
Čitluk
Stolac
Neum
Ravno
F BiH
Županija
Zapadnohercegovačka
Široki Brijeg
Ljubuški
Grude
Posušje
F BiH
Županija
Hercegbosanska
Livno
Tomislavgrad
Kupres
REPUBLIKA
SRPSKA
Istočna
Hercegovina
Trebinje
Ljubinje
Bileća
Gacko
Berkovići
Nevesinje
Istočni Mostar
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Nevladine organizacije
članice REDAH-a su:
LINK Mostar
CRH (Centar za razvoj
Trebinje)
PROHUM (Udruženje
hrvatskih poduzetnika
Mostar)
USOM (Udruženje
samostalnih obrtnika
Mostar)
HERDA (Asocijacija
napretka Mostar)
Gospodarska komora
HBŽ
Poduzetnička komora
RS
39
Ključne institucije koje planiraju, organiziraju i provode proces regionalnog gospodarskog
razvitka su regionalne razvojne agencije. One su jedan od najvažnijih čimbenika u pokretanju i
koordinaciji regionalnih razvojnih strategija, što je preduvjet kako bi se sredstva Europske unije
raspodijelila unutar regije. Kao dio procesa unaprjeđenja gospodarskog razvitka putem integriranog regionalnog pristupa, koji se provodi kroz projekt Izaslanstva Europskog povjerenstva
u Bosni i Hercegovini za regionalni gospodarski razvitak (EU RED), nastala je i Regionalna
razvojna agencija za Hercegovinu (REDAH).
REDAH je regionalna razvojna agencija za Hercegovinu, nevladinog, neprofitnog i neovisnog karaktera osnovana od strane subjekata gospodarskog razvitka u svrhu promicanja,
koordiniranja, planiranja te provedbe razvojnih aktivnosti u regiji. Rad REDAH-a se temelji na
partnerstvu javnog, privatnog i nevladinog sektora, što smatramo ključem uspjeha.
Vizija
Hercegovina će postati razvijena i konkurentna gospodarska regija u okviru Europske
Unije.
Misija
Misija REDAH-a je bit katalizator koji će ustrojiti i pružiti cjelovitu potporu regionalnom
ekonomskom razvoju kako Hercegovine tako i Bosne i Hercegovine.
Kako bi ispunio svoju misiji i postigao postavljene ciljeve REDAH je usmjerio svoje poslovanje na sljedeća područja:
•
•
•
•
•
•
40
Upravljanje projektima,
Strateško planiranje,
Jačanje lokalnih i regionalnih kapaciteta,
Prekogranična suradnja,
Promocija ulaganja u regiju i izvoz,
Stvaranje povoljne poslovne klime.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
41
42
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
POGLAVLJE 2
REGIJA HERCEGOVINA
OPĆI PODACI
• Hercegovina kao povijesna
regionalna kategorija
• Infrastruktura i resursi
Hercegovine
• Analiza stanja najznačajnijih
gospodarskih djelatnosti
Hercegovine
• Tržište rada regije Hercegovina
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
43
1. HERCEGOVINA KAO POVIJESNA REGIONALNA KATEGORIJA
1.1. Opći podaci
Na prostoru najvećeg europskog kraškog kompleksa, dugog 600 i širokog od 100 do 300
km, koji tvori Dinarski sustav, ugnijezdila se Hercegovina. Prvotno se zvaše Hum, a potom,
kada se herceg Stjepan Kosača razdvoji s Bosnom, postade i ostade Hercegovinom. Prirodna
granica Hercegovine s Bosnom može se provući grebenom Zavelima, Ljubuše, Raduše, Bitovnje, Ivan-planine, Bjelašnice, na Zelengoru i preko Čemerna na Volujak. Samo izdvajanje prirodnih granica Hercegovine ukazalo je na raspon visina od Neuma sa 0 metara, do Čvrsnice na
2228 m i Volujka na 2336 m. Dolina Neretve s deltom, njezini pritoci s pripadajućim im poljima
Gabelsko, Svitavsko, Ljubuško-vitinjsko, Čitlučko-čerinsko, Bekijsko, Mostarsko blato, Trn, Kočerinsko, Mostarsko, Bijelo, Bišće i Popovo polja, zajedno s Brotnjansko-dubravskom zaravni,
čine niži dio tzv. nisku Hercegovinu.
U društvenom smislu Hercegovina je dio submediteranskog i mediteranskog prostora.
Njezina jugozapadna granica je prema Republici Hrvatskoj a jugoistočna prema Crnoj Gori. Na
tako malom prostoru, zračne udaljenosti svega 40 km, mijenja se klima, tlo, reljef, vegetacija,
kulturni pejzaž. Od 2386 m/nv na Magliću, preko 2222 m/nv na vrhu Pločno-Čvsnica, preko Čabulje u zapadnoj te Bjelašnice u istočnoj Hercegovini reljef se spušta prema Jadranskom moru.
Između hrptova i greda, čiji je pravac pružanja sjeverozapad-jugoistok, nalaze se stupnjevito
poredana polja u kršu. Poseban oblik su velike zaravni Brotnjo i Dubrave, a na toj morfostukturi
brojne su morfoskulpture: ledenjačke, brojni morenski materijali, Blidinjskog glacijalnog jezera,
koje su po ljepoti prozvali gorske oči, preko Goranačke udoline koju mostarci prozvaše svojim
Garmischom, riječne doline različitog oblika od kompozitne Neretve, s kanjonima i proširenjima, kanjonske drežanke, u Europi jedinstvenog, otvorenog, 1000 m dubokog, kompletnog profila kroz mezozoik, prekrasne Dive Grabovice, Bijele, Idbara, ali i skoro u potpunosti neprohodnog i time i nepoznatog kanjona Ugrovače, potom Hutova blata, vodopada Kravica i Koćuše.
Mogu se vidjeti i kanuisti na Trebižatu, obilje vode u suhom vapnencu na vrelu Bune i
Radobolje pa iz sunčane i svijetle, čiste i mirisne Čapljine doći do lijepog Stoca čija kulturna baština impresionira. Preko svetišta Kraljice mira u Hrasnom, spustiti se i u Neum, ili okolo prijeći
dva puta državnu granicu, ali ići kroz deltu Neretve, Parmaćeve “kašete“ i nasade mandarina,
pored Modrog oka i lijepih dalmatinskih sela danas turističkih naselja doći u Neum. To je turistička transverzala koja traži ulaganja u infrastrukturu kako cestovnu tako i ljudsku.
Pogled u mapu i politički ustroj pokazuje da je regija Hercegovina smještena u južnom
dijelu Bosne i Hercegovine, a obuhvaća oko četvrtine teritorija BiH, na kojem živi oko 452.000
stanovnika, što predstavlja oko 12% ukupne populacije u BiH. To upućuje na izrazito nisku prosječnu gustoću naseljenosti regije (oko 50 % državnog prosjeka). Prema političko teritorijalnoj
podjeli regija obuhvaća dio Federacije BiH i dio Republike Srpske.
44
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Regija Hercegovina obuhvaća cjelokupnu Zapadno-hercegovačku i Hercegovačko-neretvansku županiju te dio Hercegbosanske županije iz Federacije BiH i sedam općina Republike
Srpske (Berkovići, Bileća, Gacko, Istočni Mostar, Nevesinje, Ljubinje i Trebinje).
Hercegovačko-neretvanska županija zauzima centralni i ujedno najrazvijeniji dio regije.
Njezino središte, Mostar, je administrativno, kulturno, obrazovno i gospodarsko središte kojem
gravitira cijela regija. U sastavu županije su općine Čitluk, Jablanica, Konjic, Mostar, Neum,
Prozor-Rama, Stolac i Ravno.
Zapadno-hercegovačka županija je po površini najmanja županija regije, a obuhvaća četiri općine (Grude, Ljubuški, Posušje i Široki Brijeg) sa ukupno 82.095 stanovnika (30.06.2007).
Prema regionalnoj podjeli BiH južni dio Hercegbosanske županije je dio regije Hercegovina. Taj dio pokriva općine Livno, Kupres i Tomislavgrad. Zbog geografskog položaja ovaj kraj
je pomalo izoliran od ostatka regije.
Regija Hercegovina obuhvaća i dio Republike Srpske, sedam općina i to: Berkovići, Bileća,
Gacko, Istočni Mostar (veoma često se pribraja općini Nevesinje), Ljubinje, Nevesinje i Trebinje.
U ovoj Studiji u razmatranje su uzete i općine koje ne pripadaju regiji Hercegovine ali su
pravnim ustrojem svrstane u Hercegbosansku županiju (Drvar,B.Grahovo i Glamoč) kako bi se
postigla potpuna upotrebljivost rezultata Studije.
Centar regije je grad Mostar. Nekada administrativno središte Hercegovine, danas je centar jedne županije i parcijalni administrativni centar nekih ministarstava i institucija F BiH. No
prije svega i danas je gospodarski centar Hercegovačke ekonomske regije. Raspolaže i kulturnim bogatstvom hercegovačke prijestolnice, značajnim spomeničkim i servisnim fondom, predstavlja izuzetno važan prostor na prilazu iz primorskog u središnji dio Bosne i Hercegovine. Središte ove zone je grad Mostar, administrativno, kulturno, znanstveno, obrazovno, prometno,
tehničko i gospodarsko središte Hercegovine, čiju prirodnu atraktivnost predstavljaju prostranstva planinskih vijenaca koji ga okružuju s brojnim kraškim pojavnim oblicima. Simbol grada je
obnovljeni Stari most, koji je česta odrednica turista i predstavlja zajedno sa starom gradskom
jezgrom izuzetno atraktivnu turističku destinaciju.
Iz dostignutog stupnja izučenosti i valoriziranosti prirodnog potencijala, kao i raznovrsnosti, tipske izraženosti, turističke vrijednosti i funkcionalnosti prirodnih resursa, proistječe zaključak da Hercegovina spada u red atraktivnih i razvojno perspektivnih destinacija, sa značajnim
komparativnim prednostima u odnosu na druge dijelove Bosne i Hercegovine. Priroda je na
ovom prostoru formirala takav mozaik (tipičan mediteranski ambijent – prostrani predio krša
– visokoplaninski sklop) da njezin cjelokupni teritorij čini jedinstven i kompleksan motiv, koga
treba promatrati i ekonomski valorizirati kroz njegovu „harmoničnu raznolikost”.
U daljnjim strateškim opredjeljenjima, prirodne resurse treba tretirati kao temelj za ostvarenje željenog cilja sadržanog u prostornoj cjelovitosti, tipskoj raznolikosti, ekološkoj izvornosti,
tržišnoj jedinstvenosti i dinamičnosti gospodarskog proizvoda.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
45
2. INFRASTRUKTURA I RESURSI HERCEGOVINE
2.1. Prometna infrastruktura
Ocjenjujući stanje i stupanj razvijenosti prometa i prometne infrastrukture na području
Bosne i Hercegovine koje je bilo do 1992. godine, možemo konstatirati da Bosna i Hercegovina
ima relativno povoljan prometni položaj. Za Hercegovinu se slobodno može reći da ima
mnogobrojne geoprometne pogodnosti, koje su određene:
• smještajem na pograničnom dijelu i dijelom Jadranskom moru i području koje graniči
sa jadranskim akvatorijem;
• njezinom posredničkom ulogom u kopnenom prometu između Europe i Istoka, i
sjeverne Europe i Jadranskog mora.
Mjesto i uloga pojedinih grana prometa u direktnoj su ovisnosti od pravaca gospodarskog/
privrednog razvoja Bosne i Hercegovine i poslovne suradnje.
2.1.1. Ceste Hercegovine
Postojeće ceste Hercegovine su funkcionalnim sastavnicama dvaju komunikacijskih pravaca i od posebnog su značaja za razvitak gospodarstva. Po strukturi mreže, najvažnije ceste
imaju kategorizaciju – magistrale, a ostale su regionalnog ili lokalnog karaktera, mada značajni
putovi, kao alternativni osnovnim magistralnim pravcima.
Najvažniji cestovni pravac-magistrala koja prolazi dolinom rijeke Neretve od čvorišta s
Jadranskom magistralom u Opuzenu (RH) kroz Mostar, Sarajevo i dalje dolinom rijeke Bosne
do državne granice na Savi oznake je M-17. Projektirana je trasom staroga, “austrijskog” puta,
izgrađena i modernizirana više puta. Redovito je održavana, adekvatne horizontalne i vertikalne
prometne signalizacije. Drugi magistralni pravac – Jadranska magistrala dužinom od samo 20ak km prolazi područjem Hercegovine u jedinom BiH pomorskom naselju – Neumu. Treći vodi u
pravcu sjever-jug dolinom rijeke Drine i povezuje Zvornik preko Foče i Trebinja s Dubrovnikom
u RH, koji predstavlja najkraću vezu između zemalja istočne Europe i Jadranskog mora.
Ostale cestovne komunikacije Hercegovine, izvorno regionalne, s funkcionalnom su alternativom i spojnicama magistrala, pa na osovini sjever – jug postoje:
•
•
•
•
•
46
Bosanski Brod – Doboj – Zenica – Sarajevo – Mostar – Metković (RH) – Opuzen
Banja Luka – Jace – Bugojno – Jablanica (M-17), koji je najkraći pravac do autoputa
E7
Sarajevo – Travnik – Bugojno – Kupres – Livno – Split
Zvornik-Foča-Tjentište-Gacko-Bileća-Trebinje
Mostar – Nevesinje – Gacko – Bileća – Trebinje
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Na jonskom pravcu je više cesta, i to:
•
•
•
•
•
•
Drvar – Bosansko Grahovo – Livno
Livno – Tomislavgrad – Posušje – Široki Brijeg – Mostar
Imotski – Grude – Ljubuški – Čapljina
Grude – Široki Brijeg – Mostar
Mostar – Čapljina – Stolac – Ljubinje – Trebinje – (Crna Gora ili RH)
Mostar – Čapljina – Stolac – Berkovici – Bileća – Trebinje.
2.1.2. Željeznica
Jedina željeznička pruga Hercegovine prolazi dolinom rijeke Neretve. Napravljena je kao
uskotračna u vrijeme Austro-Ugarske koncem XIX. i početkom XX. stoljeća. Moderniziranjem,
završenim 1966. god., postala je prugom normalnog kolosijeka (europska norma) i elektrificirana svom dužinom do Sarajeva, preko kojega i čvorišta u Doboju ima spoj na europsku mrežu.
Tijekom rata razrušena, obnovljena je i sada zadovoljava sve postavljene prometne standarde. Ne koristi se ni približno mogućnostima i prije rata dostignutoj razini prijevoza roba i putnika. Koristi se za lokalni prijevoz putnika, a tek od prije koju godinu obnovljena je međudržavna
vozna linija prema Zagrebu i Budimpešti, time i Europi. S postaje Mostar (početna je Ploče)
dnevno polazi u oba pravca više lokalnih i jedan međunarodni vlak. Preko Sarajeva mogućno je
ostvariti veze sa Zapadom (preko Zagreba) i Istokom (preko Beograda).
2.1.3. Riječni i pomorski promet
Na području Hercegovine nema riječnih i morskih luka jer nema pogodnosti lokaliteta
za izgradnju lučkih kapaciteta. Neretva je plovna od Metkovića do ušća u Pločama, pa je jedina dostupna riječna luka za područje. Postoji projektna ideja da se Neretva učini plovnom do
Čapljine, čime bi Hercegovina dobila riječnu luku, ali je daleko od realiziranja, mada vrijedna
pozornosti i daljnje analize.
Pomorska luka u Pločama je strateški planirana, opremljena infrastrukturom i kapacitetima kao odgovor potrebama okružja gravitirajućeg koridoru C-5, pa i Hercegovine. Njen status
je dogovoren međudržavnim ugovorom RH i BiH. Uz robni terminal, slobodnu carinsku zonu i
putnička je luka. Trajektnom vezom preko nje najkraće je putovanje u središnju i južnu Italiju
s ovih prostora. Istočnom dijelu Hercegovine u blizini su luke Dubrovnik (RH) i Herceg Novi,
Kotor, Bar (CG).
2.1.4. Zračni promet
U južnoj mostarskoj kotlini, naselju Ortiješ, samo 6 km putem M-17 od središta Mostara,
nalazi se jedina zračna luka Hercegovine. To je bivši vojni aerodrom pod upravom i u vlasništvu
Grada Mostara, registriran za međunarodni zračni promet. Poletno-slijetna i ostale staze,
infrastruktura i aerodromska zgrada renovirani su, a nabavkom dijela nedostajuće opreme,
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
47
zračna luka je osposobljena za prijem i otpremu zrakoplova. S obzirom na pogodnosti, zasigurno
je kako adekvatnom poslovnom politikom može postati jednom od važnijih zračnih luka šireg
područja, prvenstveno u funkciji turista koji pohode gradove u Hercegovini te i cargo-saobraćaja
šire regije Hercegovina, Dalmacije i Crne Gore.
Svakako vrijedne pažnje su i pojedine inicijative koje govore o nekoliko manjih aerodroma
u Hercegovini kao sportsko-privredni projekti koji svakako zaslužuju posebnu pažnju i elaboriranje. O njima kao posebnim „poslovnim zona” (”mreža malih aerodroma Hercegovine) svakako
bi trebalo imati posebnu studiju koja bi sagledala sve ekonomske, marketinške, gospodarske,
ekološke i druge aspekte.
2.1.5. Telekomunikacije
Za normalno odvijanje gospodarskog prometa nije dovoljno imati samo promet roba i
usluga, nego je potreban i promet misli i vijesti koji se vrši putem pošte, telefona, telegrafa,
radija i televizije. Ova grana prometa predstavlja veze ili komunikacije. Sustav telekomunikacija
Hercegovine nije jedinstven, nego podijeljen na tri sustava fiksne i mobilne telefonije. Na području imaju tri javna poduzeća iz domene (Hrvatske telekomunikacije i B&H telekom u dijelu F
BiH i m-tel u općinama RS). Njihova tranzicija je u tijeku, ali za konstataciju je dostatna razvijenost kapaciteta fiksne i pokrivenost signalom mobilne telefonije duž osovinskih komunikacijskih
pravaca. Djelatnost je najaktivnija glede ulaganje i moderniziranja jer je postojeći sustav kompatibilan EU standardima.
Još nije poznata vrijednost tih poduzeća, a kada se ona utvrdi, uz pomoć IC-a, država će
ih ponuditi strateškim inozemnim partnerima. Svaki od tih telekomunikacijskih sustava tehnički
omogućava servisne usluge (Internet, automate, ISDN vezu idr.), ali nema dostupnih podataka
o broju snabdjevača i njihovih korisnika, broju telefonskih priključaka (pravnih i fizičkih osoba)
po općinama, pa se ne može napraviti usporedba Hercegovine s ostalim dijelovima BiH. Postoji
pokazatelj za BiH relevantan za sve njezine dijelove. U urbanim dijelovima BiH telefon nema
13,24% kućanstava ili 13,12 % prisutnog stanovništva u urbanim zonama, 37,45% kućanstava
ili 34,94% stanovništva polu-urbanog i 31,01% kućanstava ili 29,49% pučanstva ruralnog područja.
2.2. Resursi Hercegovine
2.2.1. Ljudski resursi
Zbog značaja koji ovaj resurs ima za ukupnu ekonomiju BiH i regije Hercegovina isti će
biti detaljno obrađen u posebnom poglavlju.
48
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
2.2.2. Hidrografski resursi Hercegovine
Hidrografski objekti predstavljaju veoma zastupljene i polifunkcionalne resurse, s velikim
značajem za razvitak gospodarstva:
•
•
•
•
Jadransko more (područje i obala općine Neum)
brojna jezera (3 prirodna i 6 umjetnih),
rijeke (Neretva, Trebišnjica, Bregava, Buna, Trebižat i dr. sa svojim pritokama),
vrela i izvori pitke vode.
Brojnost i raznovrsnost ove vrste prirodnih elemenata određuju pripadnost regije Hercegovine grupi vodom najbogatijih regija u ovom dijelu Europe. Najizraženije vrijednosti i mogućnosti gospodarske valorizacije posjeduju:
•
•
•
•
•
Jadransko more i Boračko jezero, kao samostalni turistički motivi sa svim obilježjima
značajnim za formiranje kvalitetne ponude kupališnog, rekreacijskog, nautičkog i ekološkog karaktera;
Blidinje i Jablaničko jezero predstavljaju samostalne vrijednosti, a njihova turistička
funkcionalnost najviše dolazi do izražaja u komplementarnosti s okruženjem;
rijeka Neretva, koja zajedno s jezerom i kanjonom, predstavlja kompleksan motiv visoke turističke i ekološke vrijednosti;
Hutovo blato veoma je značajno za razvitak izletničkog, rekreacijskog i lovnog (posebno foto-safari) turizma na širem prostoru;
vrela i jači izvori pitke vode koji se mogu koristiti za vodoopskrbu turističkih centrala i
lokaliteta.
2.2.3. Reljef Hercegovine
Mada se Bosna i Hercegovina svrstava i u grupu mediteranskih zemalja, ona predstavlja
tipično planinsko područje. To, uz ostale prirodne pogodnosti (relativno male prostorne relacije),
čini široku osnovu za formiranje obimne, raznovrsne i kvalitetne gospodarske ponude. Najznačajniju morfološko-reljefnu vrijednost planinskog prostora predstavlja kapacitet denivelacije
planina s iznosom od preko 100.000 km2 (od čega području Kupresa, Livna, Blidinja i Prenja, pripada preko 65%). Dakle, na raspolaganju je veoma moćan prirodni potencijal koji može
ostvariti adekvatnu potrebnu vrijednost i gospodarsku valoriziranost samo kroz razvitak određenih gospodarskih grana (npr. turizma). Nasuprot tome, prisutan je ogroman raskorak između
dostignutog i mogućeg obima turističkog aktiviranja planinskog prostora.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
49
3. ANALIZA STANJA NAJZNAČAJNIJIH GOSPODARSKIH
DJELATNOSTI HERCEGOVINE
Posljedice ratnih aktivnosti, lošeg procesa privatizacije te globalne gospodarske krize su
razorile industrijsku proizvodnu sferu u Hercegovini. Novonastala mala poduzeća nastala propadanjem velikih sustava uglavnom nemaju kvalitetnu razvojnu funkciju. Sve analize ukazuju da
za transformacije iz malog u srednje poduzetništvo moraju biti uvjetovane boljom kadrovskom
strukturom, prepoznatljivim i kvalitetnim proizvodom CE, odgovarajućim poticajima države u
fiskalnoj i carinskoj politici, te klasterskom organizacijskom formom proizvodnje i jakom vezom
sa akademskom zajednicom kroz forme tehnološkog centara i parkova. Slaba materijalna sposobnost, kroz zastarjelu opremu i nedovoljno iskustvo kadrova u suradnji sa gospodarstvom,
u aktualnoj akademskoj zajednici, istu čini slabom karikom u kadrovskom i razvojnom procesu
gospodarstva u Hercegovini.
Prijeratna aktivnost i iskustvo u suradnji s gospodarstvom su osnova za prognozu mogućnosti organizacije proizvodnih gospodarskih subjekata u razvojnoj funkciji Hercegovine. Procjena mogućnosti tradicionalnih branši rađena za regiju Hercegovine vršena je po segmentima
regije(RS i F BiH) zbog različitih formi zakonske, fiskalne i socijalne strukture.
3.1. Analiza stanja gospodarstva u području općina u Republici
Srpskoj
3.1.1. Trebinje
Sustav HE na Trebišnjici kao javno EP je osnova elektroenergetskog sektora u RS. Kroz
razvoj elektroprivrednog i vodoprivrednog sustava «Gornji horizonti» jačat će se kapaciteti ovog
sustava (HE Bileća, HE Nevesinje). Veoma kvalitetni resursi u energiji sunčevog zračenja (1600
Kwh/m2 godišnje) i energije vjetra (600 – 1200 W/m2 ) i 2500 sati godišnje omogućit će instaliranje obnovljivih izvora energije (OIE) na ovom području. Neophodna su temeljna istraživanja
karakteristika vjetra po EU normama i adekvatna zakonska rješenja za provedbu i korištenje
OIE u RS.
Kroz firmu «Alat» koja je bila jedna od okosnica industrije reznog alata u ex- Jugoslaviji
realizirao se program (burgije, razvrtači, mandrine). Specijalni alati za zrakoplovnu industriju
«Soko», «Boing» i «McDaglas» bili su veoma cijenjeni od ove firme. Tehnologijom površinskih
presvlaka alata, koje je razvio institut «Jozef Štefan « u Ljubljani imali su proizvode najvećeg
svjetskog standarda. Jaka razvojna funkcija kroz istraživački rad, te kvalitetna kadrovska osnova plasirala je ovu firmu u sami vrh gospodarstva bivše Jugoslavije. Post-privatizacijsko razdoblje ovaj proizvodni program je postepeno stavilo u funkciju gašenja.
Građevinski sektor na području općine, susjednih općina i dijela Crne Gore pokrivala je
50
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
tvrtka «Neimarstvo». Poslije ciklusa privatizacije tvrtka aktivno radi.
Agrarni sektor kroz bivše «Hepok-ove plantaže» i plantaže u privatnom sektoru su dobra
osnova za razvoj kvalitetnih sorti vina, te spektra proizvoda na bazi voća. Obnovom sustava
navodnjavanja, razvojem plasteničke proizvodnje povrća, te usvajanjem proizvodnje ljekovitog bilja moguća je bazna proizvodnja za razvoj prehrambene i farmaceutske industrije. Dobra
osnova za razvoj pčelarstva kao fundamenta asortimana pčelarskih proizvoda ovu regiju čini
perspektivnom za ustroj klasterske proizvodnje jedinstvenog regionalnog proizvoda.
Bogatstvo podzemnih tokova vode, koje treba detaljno istražiti i kvalitetno registrirati,
omogućuje razvoj i proizvodnju novih proizvoda (voda, sokovi, pivo) za sve gladnije svjetsko
tržište konzumne vode.
Prostorne mogućnosti akumulacionih jezera rijeke Trebišnjice su bogat potencijal za uzgoj ribe i prerađivačke industrije i za potrebe EU tržišta.
Planinska područja Trebinja su veoma pogodna za uzgoj stoke sitnog zuba i dobra osnova za razvoj prerađivačke industrije na bazi mesa i mlijeka, a što je karakteristika svih područja
Visoke Hercegovine (iznad 500 mnv), te mogućnost zajedničkih klastera za jedinstvene proizvode iz Hercegovine.
3.1.2. Bileća
Energetski potencijal je instaliran kroz «HE Bileća» Izgrađen je 2005. U energetskom
sustavu «Gornji horizonti» a na bazi voda iz Fatničkog polja.
Agrokultura ima iste uvjete u sektoru uzgoja ribe, stoke i pčelarstva kao i područje Trebinja.
Ovaj vid gospodarstva razvijao se kroz firmu «Kovnica». Blizina željezare «Nikšić» i
asortiman kvalitetnih čelika omogućavali su razvoj i proizvodnju kvalitetnih otkivaka za spektar
industrijskih proizvoda u civilnoj i namjenskoj industriji. Tvrtka je privatizirana te jedan mali dio
tvrtke radi. Prostorne mogućnosti bivše kasarne JNA, kao i u Trebinju omogućuju dobre lokacije
za instaliranje proizvodnih kapaciteta maloga i srednjega poduzetništva u obliku tehnoloških
centara u ovoj općini.
Tekstilna proizvodnja realizirana kroz firmu «Bilećanka», koja je upošljavala žensku populaciju u općini. Tvrtka je privatizirana i jedan mali dio tvrtke radi.
3.1.3. Gacko
Energetski kapacitet rudnika od 289 miliona tona i «TE Gacko» od 300 MW je osnova
gospodarske aktivnosti u općini. Mogućnosti rudnoga i vodenog kapaciteta su za još 600 MW
instaliranja elektroenergetskog izvora. Uz dobar projekt za naredne faze izgradnje termoblokova, kroz iskorištenje otpadne toplote moguće je na Gatačkom polju realizirati sustav zatvorenog
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
51
uzgoja voćarskih i povrtlarskih kultura, te prerade drvene mase sa bogatog područja Istočne
Hercegovine. Kao nusproizvod u TE pojavljuje se pepeo koji ima kvalitetan kemijski sastav što
uz postojeći lapor iz rudnika omogućava proizvodnju najkvalitetnijih sorti cementa. Istražne radnje kvaliteta su eksperimentalno potvrđene na Građevinskom fakultetu u Mostaru u razdoblju
80 – tih godina prošloga vijeka (autori prof.dr. Macić i prof. dr. Rogić).
Područje općine veoma je pogodno za istraživanje karakteristika energije vjetra, što ovu
općinu svrstava u moguće lokacije OIE, te investicione procese kroz strana ulaganja i u ruralnu
infrastrukturu.
Tekstilna industrija kroz firmu «Dekorativa» uglavnom je upošljavala žensku populaciju na
izradi trikotažnih proizvoda. Tvrtka trenutno ne radi.
Tradicionalni proizvod, gatački kajmak u mijehu, bio je simbol kvalitetnog proizvoda dugi
niz godina. Ratne posljedice izražene kroz gubitak kadrovske i gospodarske osnove proizvođača izbrisale su dobar dio ovoga proizvoda na tržištu BiH.
Mogućnost razvoja matičnog stada gatačkog goveda, prilika je da se za područje Dinarida
kroz naredni decenijski razvoj formira struktura stoke, prilagođene strukturi zemljišta za pašnjački uzgoj na zdravoj prirodnoj osnovi. Zamjenom postojećeg goveda, sorte «buše», gatačkim
govedom poboljšali bi se tehnološko-gospodarski uvjeti proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda na svim područjima visoke Hercegovine.
U sustavu akumulacionih jezera Klinje i Vrbana moguć je uzgoj kvalitetnih sorta ribe kapaciteta do 500 t na godinu.
Lovni, rekreacioni i obrazovni turizam na području planinskih dijelova općine (Maglić, Zelengora, Volujak, Leberšnik), te blizina jedine europske prašume Peručice, su velika prilika za
razvoj niza poduzetničkih aktivnosti u ovoj općini.
3.1.4. Berkovići
Tradicija proizvodnje zasniva se na agrokulturi u voćarstvu (jabuka, višnja, kruška). Bivše
plantaže HEPOK-a bile su osnova za proizvodne kapacitete fabrike sokova u Mostaru. Područje Dabarskog i Fatničkog polja idealne su za poljogospodarske aktivnosti u proizvodnji voća i
planinskih sorti povrća. Izvršeni radovi za navodnjavanje u Fatničkom polju omogućavaju ranu
sjetvu agrokultura.
Na lokaciji Gornje Trusine, granice sa općinom Nevesinje, od 2006 - 2009. izvršena su
istraživanja karakteristika energije vjetra. Izrazito kvalitetni rezultati u narednom razdoblju realizirat će izgradnju farme vjetroelektrana kapacitete od 60 MW.
Mineralno bogatstvo gline, čija je kvaliteta laboratorijski definirana, otvara mogućnost eksploatacije i primjene u proizvodima građevinarstva (opeka, crijep), ali i razvoj poduzetničkih
52
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
aktivnosti u izradi suvenira za turističku namjenu.
3.1.5. Ljubinje
Industrijski kapaciteti prije 1992. godine bili su u sustavu «Soko Mostar». Tvornica termoizolacijskih panela bila je osnova za izgradnju industrijskih hladnjača velikog kapaciteta. Tvrtka
je danas u stečaju.
U sustavu «Hepok» do 1992. godine je bila farma peradi oslonjena na tvornicu stočne
hrane u Mostaru. Farma je privatizirana i radi, dok su plantaže jabuka i višanja, koji su bile u
istom sustavu, privatizirane ali ne rade punim kapacitetom. Mogućnost razvoja poljoprivrede i
stočarstva je slična uvjetima u svim općinama sa kraškim poljima, uz kvalitetno osiguranje vodozahvatnih sustava.
3.1.6. Istočni Mostar
Novonastala općina poslije Dejtonskog sporazuma, bez ikakve infrastrukture i u potpunosti oslonjena na općinu Nevesinje. Resursi teritorije su u šumskom bogatstvu i mogućnosti
razvoja stočarstva na prirodnim planinskim pašnjacima. Na lokaciji općine se istražuju karakteristike vjetrova u cilju energetskog korištenja (lokacija Rat – kamen).
3.1.7. Nevesinje
Bogati resursi u šumarskom bogatstvu prije 1992. godine uvjetovali su industrijski kapacitet primarne prerade u sustavu «Šipad». Tvrtka je privatizirana i ne radi. U sustavu «Soko»
egzistirala je tvornica upravljača za automobilsku industriju «Zastava» Kragujevac. Sačuvani
kapaciteti tvornice i novi proizvodni programi u «Fusol-u» oživljavaju proizvodnju u ovoj fabrici.
U sustavu «Tvornice alata» Trebinje bila je i tvornica steznih alata. U procesu privatizacije ovaj
kapacitet je prestao raditi. Tekstilna industrija „Javor“ je uspješno privatizirana i radi.
Gašenjem industrijskih pogona stanovništvo općine se aktiviralo u stočarskoj i poljogospodarskoj proizvodnji. Razvoj ovčarstva te agrokultura (raži, sočivice, mrkve i krumpira) premašio je kapacitete prije 1992. godine. Na osnovu proizvodnje zdrave hrane moguć je razvoj
i prerada iste kroz industrijsku obradu mlijeka, žitarica i vrlo kvalitetnog povrća. Voćarska proizvodnja je moguća u plantažnim oblicima pored standardnih proizvoda (jabuka, šljiva, kruška)
i u proizvodnji lješnjaka i oraha. Postojeći resursi idealni su za proizvodnju kandit proizvoda.
Uvjet za razvoj poljoprivrede je u regulaciji rijeke Zalomke kroz projekt «Gornji horizonti» koji
bi realizirao i novi hidroenergetski izvor, ali i kvalitetno snabdijevanje vodom područja općine.
U razdoblju od 2007. do 2011. istražuju se kapaciteti energije vjetra na lokacijama Grebak,
Morine i Gornja Trusina. Izrazito dobri rezultati omogućuju realizaciju izgradnje OIE kapaciteta
do 160 MW. Područje platoa Morina (cca 200 km2) u perspektivi izgradnje farme vjetroelektrana
realizirat će rekonstrukciju puta Nevesinje – Kalinovnik, čime se otvara velika mogućnost razvoja sportskog i rekreativnog turizma na ovom području.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
53
3.2. Analiza stanja gospodarstva u području općina u Federaciji BiH
3.2.1. Neum
Turizam je osnovna privredna djelatnost u općini. Razvoj primarne proizvodnje maslina
poslije 2000. godine u zaleđu omogućava i instaliranje minikapaciteta industrijske prerade istih.
Neophodno je intenzivirati obrazovanje novih kadrova u oblasti turizma. Kavezni uzgoj ribe te
mogućnost plantažnog uzgoja školjki mogu zadovoljiti potrebe BiH te dijela Dubrovačke rivijere.
Za bh. tržište neophodno je izgraditi mikrokapacitete obrade ribe u zamrznutom stanju. Tvornica
pluta koja je djelovala do 1992. godine može zadovoljiti tržište vinarske industrije u Hercegovini
i Dalmaciji. Tvrtka trenutno ne radi.
3.2.2. Čapljina
Do 1992. industrijska proizvodnja se temeljila na kapacitetima tvornice konstrukcija „UNIS“
koja je realizirala izradu profila za strukture dalekovoda, plastenika i drugih lakih konstrukcija.
Poslije privatizacije, njezina namjena je preoblikovana. U firmi “Energoinvest - armature“ nalazila se livnica čelika sa izrazito kvalitetnim proizvodima i tehnologijom kako za potrebe civilne
tako i namjenske industrije. Kroz privatizacijski proces zadržan je proizvodni ciklus i sada je u
dobroj uzlaznoj funkciji. Eksploatacijom šljunka iz rijeke Neretve kao sirovinskom osnovom građevinska operativa realizira paletu proizvoda građevinske galanterije (stubovi za javnu rasvjetu,
ivičnjaci, cijevi za otpadne vode i sl.) . Poslije promjene vlasništva, ova tvrtka je ušla u sastav
firme Konstruktor Split. Tvornica kandiranih proizvoda “Lasta“ zadržala je svoju namjenu i poslije promjene vlasničke strukture. Remontni depo željeznica BiH za tekuće održavanje vagona je
moderniziran i razvija svoju funkciju. Tekstilna tvrtka „Trikotaža“ je u procesu privatizacije 2008.
god uništena u požaru. Tehnologija prerade i lijevanja gume i plastike „Gumar“ realizirala je paletu proizvoda za sustave „UNIS“ i „HEPOK“. Poslije rata je zadržala proizvodnju. U razdoblju
od 200. otvorena je mikropoduzetnička aktivnost u sektoru kovane bravarije. U dva mikro pogona realizira se proizvodnja od PVC materijala, tj. palete građevinskih otvora. Bivša plantaža
voća „HEPOK“ i individualni proizvođači povrća u otvorenim i zatvorenim prostorima su glavni
snabdjevači tržišta BiH i Dalmacije ranim sortama voća i povrća, što u perspektivi treba poticati
i još više intenzivirati.
Brdska područja općine bogata su aromatskim biljem (kadulja, vrijesak) te su pogodna
za razvoj pčelarstva kao i za uzgoj divljeg šipka (nara) što je dobra osnova za razvoj malih
prerađivačkih poduzeća. Bogatstvo vode i sunčeva zračenja uz prosječne temperature od 15
stupnjeva godišnje idealni su za razvoj vinogradarstva ali i plantaža smokve i aktinidije (kivija),
te prerađivačkih kapaciteta u malim zadrugarskim organizacijama.
Energetski kapaciteti su bazirani u HE Čapljina (210 MW), reverzibilnoj elektrani koja je
projektirana da pokriva udarnu potrošnju u elektro sustavu bivše Jugoslavije. Gospodarenje
vodama Trebišnjice kroz preusmjeravanje na HE Plat Dubrovnik, remete ritam i kapacitete ove
hidroelektrane.
Građevinski sektor realizira se kroz eksploatacije šljunka iz Neretve te izradu betonske
54
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
galanterije (stubova) za elektro distributivna poduzeća u BiH.
Bogata arheološka nalazišta u Mogorjelu, Gabeli i Hutovu, te park prirode Hutovo blato su
sa stanovišta flore i faune, uz rekonstrukciju Počitelja, idealni su sadržaji za razvoj turizma, što
posebno treba poticati.
3.2.3. Čitluk
Jaki poduzetnički karakter stanovništva Zapadne Hercegovine u ovoj općini je izrazito naglašen. Osnova razvoja općine je u turističkim potencijalima vjerskog turizma u Međugorju, ali
i sportskog na novoizgrađenim sportskim terenima. Uzgoj vinove loze i duhana su bili tradicija
aktivnosti u ruralnim dijelovima Općine. Gašenjem Zavoda za fermentaciju duhana postepeno
se gasi njegova proizvodnja, a povećava se uzgoj plemenitih sorti vinove loze. Pored starih
vinarija „HEPOK-a“ u privatnoj inicijativi je izgrađen niz suvremeni vinarija koje su u lancu vinskog puta od Trebinja do Ljubuškog, što je druga komponenta razvoja ovoga kraja. U sustavu
prerade metala organizirano je niz malih i srednjih poduzeća sa proizvodnjom elemenata za
građevinarstvo ( protupožarna vrata, blindo vrata, liftovi i sl.). Zbog dinamike otvaranja novih
firmi neophodna je detaljna inventura prisutnih kapaciteta.
Tvornica toplotnih izmjenjivača IPV SOKO, koja je radila u sustavu Tvornice rashladnih
i klima uređaja SOKO Mostar, promijenila je vlasničku strukturu i tvrtka sada radi. UNIS-ova
tvornica dijelova za bicikle, u Žitomisliću, kroz proces privatizacije prenamijenjena je u skladišni
prostor
Tekstilna industrija se prije 1992. razvijala kroz veoma propulzivnu tvrtku „Frotea“, koja je
sirovinski bila oslonjena na PI „Đuro Salaj“. S propašću mostarske tvrtke ugašeni su i kapaciteti
u ovoj tvrtki.
Novootvorena Tvornica „LEDO“ u svom programu realizira, za tržište Hercegovine i Dalmacije, standardnu paletu svojih proizvoda.
3.2.4. Jablanica
Osnova gospodarske djelatnosti u ovoj općini je elektro energetika i rudarstvo i prerada
kamena. HE Jablanica nakon rekonstrukcije 2007. ima kapacitet od 180 MW (6x30 MW) sa
energetskim godišnjim koeficijentom korištenja od 60%. HE Grabovica, rekonstruirana 2004.,
ima snagu od 2x60 MW sa godišnjim koeficijentom iskorištenja od 38% (jedna turbina je uvijek
u rezervi). Na području planine Čvrsnice (lokacija Hajdučka vrata) postoje uvjeti za izgradnju
vjetrofarme (40MW) . Rezultati istraživanja karakteristika vjetra trebaju se okončati do 2013.
godine.
Kvalitetna sirovina, svjetski priznata kvaliteta i stabilno tržište su dobre perspektive za
građevinsku djelatnost. Pored građevinske i spomeničke djelatnosti mogućnosti ove sirovine
su prisutne u razvoju termo-izolacijskih i zvučno-izolacijskih sustava kao supstitucija azbestu.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
55
Izgradnja autoputa u BiH te rekonstrukcija donjeg postroja željeznice BiH (Ploče- Šamac) su
prilika da se ne iskorištene frakcije iz rudnika i finalne obrade ugrade u nove objekte. Rudno
bogatstvo je i u mogućnosti eksploatacije gipsa (Sovići) sa rezervom od 6,4 mil. tona.
Finalnom preradom u palete proizvoda za građevinarstvo otvaraju se mogućnosti razvoje
nove industrijske grane na lokaciji sirovine (S. Doljani). UNIS-ova tvornica kaveza za kuglične
ležajeve ugasila je svoju proizvodnju.
Mogućnosti razvoja jezerskog uzgoja ribe na akumulacijama Jablaničkog i Grabovičkog
jezera već su pokazala dobre rezultate, pa su perspektive daljnjeg razvoja funkciji osvajanja
tržišta i kvalitetne sekundarne prerade sirovine (filetizacija, paštete, sušenje i dr). Za sve ove
aktivnosti kako u ovoj općini tako i u drugim trebaju nova znanja, kapital i ispitivanje za certifikaciju proizvoda, jer su mogućnosti proizvodnje veće od potreba tržišta u BiH.
3.2.5. Konjic
Grad sa jakom industrijskom tradicijom kroz sustave UNIS i ŠIPAD. Namjenska industrija održala je u svojstvu javnog poduzeća, svoj proizvodni program i radi za potrebe domaće i
inozemne vojne komponente. Veoma kvalitetna alatnica dostigla je prijeratni kapacitet i radi
uglavnom za inozemno tržište.
Tvornica valjanih vijaka je promijenila vlasničku strukturu i zadržala proizvodni program.
Tvornica mašina je poslije privatizacije promijenila proizvodni program u program izrade građevinskih struktura na bazi prenapregnutih konstrukcija (industrijske hale, skladišta, željeznički pragovi,
građevinska galanterija - cijevi, ivičnjaci, rasvjetni stubovi i sl.). Tvornica blok zakovica u Buturović
polju zadržala je svoj proizvodni program. Tvornica kuglica i valjčića za kuglične ležajeve okončala je svoj proizvodni program. ŠIPAD- ova tvornica parketa, paleta i dr. je u stečajnom postupku, a
obzirom na dobru sirovinsku osnovu, sa novim vlasnikom će nastaviti proizvodnju.
U oblasti prerade drveta bitno je napomenuti da u formi malog poduzetništva egzistira
tvrtka za drvorezbareni namještaj i suvenire. Kvaliteta radova već je afirmirana na BiH tržištu.
Orijentacija drvo-prerade bazira se na bogatom šumskom fondu i raznolikosti istog (bukva,
orah, smrča, bijeli bor i dr.). U oblasti rudarstva nalazište pirolita u Parsovićima (15 mil tona)
daje mogućnost industrijske prerade u finalne proizvode (boje).
U oblasti agronomije i stočarstva veliki kapaciteti leže u bogatstvu pašnjaka, kvalitetnih
voda na planinskim masivima Bitunje, Treskavice, Visočice, Bjelašnice). Iskustvo u mrijesnilišnom i uzgojnom obliku salomida je kvalitetno pa je mogućnost proširenja kapaciteta u funkciji
tržišta i kapitala. Razvoj industrijske prerade mlijeka aktivirao se poslije 2000. i ima kvalitetnu
bazu u sirovini. Širi asortiman proizvoda moguć je proširenjem bazne proizvodnje te usvajanjem
znanja i novih tehnologija.
Voćarstvo je uglavnom zasnovano na raznolikim sortama šljive, jabuke, kruške, oraha
56
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
i kestena. Stočarstvo se razvija u kapacitetima ovčarstva, kozarstva i dijelom govedarstva i
konjogojstva. U oblasti energetike prisutan je proces izgradnje malih hidroelektrana (mHE), 12
sustava od 1 do 5 MW, te mogućnost instaliranja nekoliko vjetrofarmi na području Prenja, Treskavice i Visočice te Ivan planine, kapaciteta do 100 MW.
3.2.6. Prozor / Rama
Industrijska tradicija ove općine počinje od 1960. god. U energetskom sektoru se eksploatira HE Rama (2x80 MW) sa godišnjim koeficijentom energetskog iskorištenja od 48%. U
metaloprerađivačkoj industriji, u sustavu „UNIS“ do 1992., radila je tvrtka za izradu dijelova za
bicikle. Poslije urušavanja „UNIS-a“ ova tvrtka je ugašena. Tekstilna proizvodnja realizirala se u
tvrtci trikotaže. Tvrtka ne radi.
Voćarski je to veoma bogat kraj, uglavnom na bazi jabuke, kruške i šljive. Nema kapaciteta za industrijsku preradu istih, pa se kroz mikrosustave uglavnom prerađuje u alkohol za
domaće potrebe, a bez poznatog brenda za šire tržište.
Velike oscilacije voda Ramskog jezera (ljeto-zima) ne omogućuju ozbiljniju proizvodnju
kaveznog uzgoja ribe, a niti turističko – rekreativne aktivnosti na njemu.
3.2.7. Stolac
Osnovu gospodarske aktivnosti činila je metalna industrija, tekstilna industrija i poljoprivreda, te u sezonskom obliku i turističko ugostiteljske usluge. U metalnoj industriji bila su dva
kapaciteta i to Tvornica armaturnih mreža i kovane galanterije u sastavu željezare Zenica, te
tvornica limene galanterije u sastavu SOKO Mostar. Oba sustava su poslije privatizacijskih procesa ugasila proizvodnju. Na tržištu bivše Jugoslavije, dobro plasirana tvrtka INKOS sa proizvodima rublja i odjeće, također je ugasila svoju djelatnost u procesu poslije 1992. god. Otkupna
stanica duhana sa skladištim fermentiranog duhana, također je u privatizaciji obustavila rad, i
sada radi smanjenim kapacitetom i djelom se preorijentirala na sadnice voća i vinove loze.
Bogato iskustvo u voćarstvu i vinogradarstvu na Dubravskoj visoravni je ovaj kraj svrstalo u vodeće proizvođače ranoga voća i vinskih sorta grožđa. Obnovljene plantaže su stvorile
kapacitete sirovine za par mini vinarija sa proizvodnjom vina sorte žilavka. Idealni uvjeti razvoj
pčelarstva na osnovu ranih cvjetnih kultura voća i tilovine, te bogatog područja kadulje, vrijeska i
drače, nisu doživjeli svoj zamah kod domaćeg stanovništva. Najkvalitetnije medonosno područje u Hercegovini uglavnom sezonski koriste pčelari sa drugih područja.
Turistička ponuda oslanja se na arheološke i povijesne kapacitete iz prapovijesti, antičkog i srednjeg vjekovnog razdoblja. Zbog blage klime, ugodnosti pejzaža rijeke Bregave, ova
Općina ima šansu i u oblasti zdravstveno - rekreativnog turizma, ali joj nedostaju materijalni i
kadrovski kapaciteti.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
57
3.2.8. Ravno
Mlada i mala općina bez normalne infrastrukture oslonjena na svaku ispomoć iz susjednih
općina Neum i Čapljina. Jedini privredni kapacitet općine je poljoprivreda, gdje zbog pomanjkanja radne snage i nanovo nereguliranih voda rijeke Trebišnjice ne može doći do značajnijeg
razvoja. Zbog ovih činilaca društvena zajednica prema problemima ove općine mora imati poseban tretman, jer resursi zemljišta mogu omoguć stabilan razvoj ovoga kraja.
3.2.9. Mostar
Administrativni, obrazovni i gospodarski centar Hercegovine prije 1992. god. bio je matica
razvoja skoro svih gospodarskih subjekata u Hercegovini. Kroz velike sustave HEPOK, SOKO,
UNIS, GP Hercegovina, PI Đuro Salaj, ENERGOINVEST; ALUMINIJ; KOMPRESORI koordinirao se razvoj sustava u cijeloj regiji i šire.
Razvojni instituti u HEPOK-u i SOKO-lu i visoko obrazovni institucijama (Strojarski, Građevinski i Ekonomski fakultet) razvijali su nove proizvode tehnologije i sustave proizvodnje pa
su proizvodi ovih tvrkii bili prisutni i na svjetskom tržištu. Centralni instituti Energoinvesta, Šipada, UNIS-a u Sarajevu pokrenuli su razvojnu funkciju svojih tvrtki u Hercegovini.
Metaloprerađivačka industrija u Mostaru, sa tradicijom od 1952., razvijala se u SOKO-lu
kroz sustav tvornica namjenske i civilne proizvodnje. I to u proizvodnji helikoptera, vojne avijacije i dijelova za BOING; AIR SPESIAL, Mc DOUGLAS, zupčastih prijenosnika i kardanskih
vratila za TAM, FAP, OM, RABU i tržište SAD, klima rashladne tehnike, od kompresora za
rashladne vitrine i kućne frižidere do rashladnih sustava velikih hladnjača (2000 t), metalne
konstrukcije godišnjeg kapaciteta od 20.000 t za tržišta bivše Jugoslavije, Čehoslovačke,
Poljske, SSSR-a. Radili su konstrukcije industrijskih i sportskih hala, hotele, mostove i objekte
u termoenergetici.
Tvornica metalnog namještaja radila je skladišne sustave i školsku opremu. Sustav alatnica u SOKO-lu radio je montažne i proizvodne alate za svoje potrebe, te za potrebe SSSR-a,
Francuske, Izraela. Devastiran u ratu, namjenski dio SOKO-la svoju infrastrukturu je obnovio i
dio prostora pretvorio za sajamsku namjenu a dio ustupio za niz malih poduzetnika sa različitim
proizvodnim programima. Tvornica Transmisija zbog izgubljenog tržišta i iseljene radne snage
je zamrla u proizvodnom i razvojnom smislu.
Sustav UNIS u Mostaru, u metalnom kompleksu, imao je Tvornicu specijalnih elektroda za
elektro- lučno zavarivanje kapaciteta 800 t/god za potrebe bivše Jugoslavije, te alatnicu za dio
sustava UNIS-a. Uništena u ratu, tvornica je obnovljena ali sa kapacitetima od 60t/god. Tvornica
HERCEGOVINA AUTO do 1992. radila je za potrebe bivše Jugoslavije, mini autobuse i namjenska vozila za vojsku i armije arapskih zemalja. Poslije 2000. god. infrastrukturno se obnavlja za
potrebe servisa i prodaje vozila Škoda. Nova tvornica metalnih konstrukcija SIK, nastala na lokaciji remontnog dijela građevinske mehanizacije GP Hercegovina, ima pozitivan trend razvoja
i u perspektivi će biti nosilac razvoja novih konstrukcija u Hercegovini.
58
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Raspadom sustava HEPOK i promjenom vlasničke strukture primarna proizvodnja voća
i grožđa je obnovljena, a prerađivački dio se tehnološki obnavlja (Tvornica sokova, vinarija i
destilerija). Razvojni dio u agraru preuzele su Agromediteranski i Agronomski prehrambenotehnološki fakultet u Mostaru. Nove firme, nastale poslije rata na bazi licencijske proizvodnje, za
potrebe građevinarstva, realiziraju proizvodnju građevinskih otvora na bazi AL – legura, plastike
i drveta. Pored njih, kroz zanatsku proizvodnju otvora i namještaja registrirano je još nekoliko
tvrtki koje imaju dobar proizvodni program za lokalno tržište Hercegovine.
Gubitak tržišta, sirovine i prodaje, te lošeg procesa u promjeni vlasničke strukture Tvornice duhanskih prerađevina doveli su je do stečaja.
Sustav građevinske firme „GP Hercegovina“, od 12.000 uposlenih, se raspao u razdoblju
od 1992. do 1995. U oblasti niskogradnje dobro se razvija novi sustav „HP Investing“, a u visokogradnji sustav Slezak. U oblasti povijesnih znamenitosti, kroz obradu kamenom građenih
građevinskih objekata, razvio se niz malih poduzetnika.
Najveći proizvođač pamučnih tkanina u bivšoj Jugoslaviji, PI „Đuro Salaj“, zbog gubitka
tržišta i loše privatizacije ugasio je svoju proizvodnju ali se u prostoru iste razvijaju mali proizvođači sa različitim proizvodima (livnica proizvoda od cinka, tvornica namještaja i drugi).
U prehrambenoj industriji, pored predratnog sustava Žitopromet sa skladištem, mlinom i
pekarom, u Mostaru se razvio cijeli niz mikrotvrtki u sektoru peciva, džemova i piva, kolača, koji
djeluju za lokalno tržište grada i Hercegovine. Tvrtka „KLAS“ Sarajevo u funkciju je pustila automatsku pekaru peciva i kolača, kapaciteta 20 tona/dan, koju koristi sa umanjenim kapacitetom
zbog jake konkurencije u gradu.
Proizvodnja riblje mlađi salomida (pastrve: kalifornijska, mekousna i potočarka), te uzgoj
ribe na rijeci Buni i jezeru Salakovac (kalifornijska pastrva i šaran) dostigle su prijeratnu razinu
kroz cijeli niz ribogojilišta mikropoduzetničkog tipa (cca 400 t/god). Vodeni kapaciteti na ovim
jezerima omogućuju proizvodnju od 4000 t/god. Problem uzgoja vezan je za uništenje u privatizaciji jedine u BiH tvornice stočne hrane HEPOK (3000t/god) te uvoz iste iz Norveške i Italije.
Prerada iste kroz tvrtku „NORFISH“ je skromna, a izvoz iste u EU je spriječen zbog necertificiranih proizvoda kroz CE kvalitetu, zbog nepostojanja institucije u BiH za certifikaciju kvalitete.
Energetski sektor zastupljen je kroz tri hidrocentrale i to: HE Salakovac (3x75 MW), HE
Mostar (3x25 MW) i HE Mostarsko blato (2x30 MW). Mogućnosti iskorištenja hidroenergije kroz
sustav voda Neretve (HE Buna i HE Mostar2 i Drežnice sa 5mHE) elektroproizvodni sustav BiH
se može obogatiti sa još cca 70MW instaliranih kapaciteta. Bogatstvo mrkog uglja na području
Bijelog polja od 69 mil. tona moguće je iskorištavati tehnologijom kontroliranog sagorijevanja i
dobivanja plina, te kroz katalitičku tehnologiju realizirati plinsku elektranu kapaciteta 70 MW i
toplanu za grad Mostar. Idejni projekt realiziran je 80-tih godina prošlog stoljeća. Kroz istražne
radnje u razdoblju od 2001. do 2004., na području Mostara, identificirano je 8 lokacija za izgradnju farmi vjetroelektrana kapaciteta cca 250 MW. Energetski kapaciteti na bazi sunčanog
zračenja su veliki,sa 2700 sunčanih sati/god ili 1600 KW sati/m2 na godinu, što omogućava raStudija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
59
zvoj opreme na principima termalne i fotonaponske energetske potrošnje. Za realizaciju ciljeva
proizvodnje opreme za obnovljive izvore energije na bazi vjetra i sunčeva zračenja neophodno
je kroz akademsku zajednicu, privatnu inicijativu i Elektrogospodarstva BiH i EP HZ-HB formirati
Institut za konstrukcijski i tehnološki razvoj i certifikaciju proizvoda.
3.2.10. Široki Brijeg
Metalna industrija u ovoj općini razvijala se u sustavu SOKO kroz firmu FEAL i firmu Metalac. Buran razvoj firme FEAL sa udvostručenim kapacitetom proizvoda poslije 2001. je osnova
za pozitivan razvoj niza mikrotvrtki na bazi AL- profila u proizvodnji građevinske galanterije.
Tvrtka Metalac je, u svom programu čelične građevinske konstrukcije, skromnijih dimenzija.
Tvrtka je uspješno privatizirana i nastavila je svoju djelatnost.
U građevinskoj operativi visokogradnje egzistirala je tvrtka koja je nakon privatizacije,
pod nazivom HERING, proširila djelatnost i u oblasti niskogradnje.
Poljoprivredna proizvodnja bazirana na porodičnom gazdinstvu, na području kraškog polja Mostarskog blata, bila je skromna zbog nereguliranih plavnih voda u zimskom razdoblju.
Rubni predjeli polja daju skromne prinose u grožđu i kukuruzu, uglavnom za domaćinstvo. Izgradnjom HE hidroelektrane i kontrolom voda omogućit će se kvalitetno korištenje zemljišta
kako u poljogospodarskoj proizvodnji dobara tako i u uzgoju stoke.
Duhanska stanica sa Zavodom za fermentaciju (FEM) i skladištem duhana prestala je sa
aktivnošću. Tvrtka je u procesu privatizacije i ne radi. Na osnovu korištenja cca 1200 ha zemljišta u mogućoj proizvodnji grožđa, smokava, aktinidija, šipaka moguć je razvoj prerađivačkih
kapaciteta kroz mala i srednja poduzetništva.
Mesna industrija „LIJANOVIĆI“ je sa svojom tehnologijom i kapacitetom vodeća u BiH.
Tržište ove firme već je prošireno na područje Balkana i Turske. Kroz razvoj primarnog sektora
može biti dobar poticaj za razvoj stočarstva u cijeloj Hercegovini i šire.
Hidropotencijal rijeke Lištice i Ugrovače u projekciji EP HZ-HB koristit će se za izgradnju
dviju mHE, kapaciteta do 20 MW.
Bogatstvo boksita u podzemnoj eksploataciji (Dr Kulenović, disertacija) otvara mogućnosti ponovne aktivnosti ovoga proizvodnog sektora.
Na području bivše Tvornice hidroizolacijskih materijala, ulagač iz Italije realizirao je tvrtku
istog proizvodnog programa kao i FEAL za potrebe svoga tržišta. Sirovine za ovaj kapacitet, kao
i FEAL, koristi iz firme ALUMINIJ Mostar.
60
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
3.2.11. Ljubuški
UNIS-ova tvornica prstena za kuglične ležajeve okončala je svoj proizvodni program. Tvrtka je u procesu privatizacije i ne radi. Duhanska stanica sa FEM zavodom i skladištem prestala
je sa namjenom. Tvrtka je izuzeta iz privatizacije i županija je vlasnik, a predviđena je za javni
interes, odnosno gradnju poslovnog inkubatora. Novootvorene tvornice srednjeg poduzetništva
za tržište Dalmacije i Hercegovine realiziraju građevinsko betonsku galanteriju i drveni namještaj i sl. Ne postoje dostupni podatci o paletama i kapacitetima proizvodnje.
Razvoj privrednog sektora uglavnom se uglavnom temelji na trgovini i vinarstvu. Bivša
„Hepok-ova“ vinarija zadržala je svoj proizvodni program u proizvodnji.
3.2.12. Posušje
Osnova industrijske aktivnosti je do 1992. god. bila u rudarstvu (kamen boksit) i preradi
kamena, kako u bivšim društvenim tako i u mikropoduzetničkoj aktivnosti. Ova aktivnost je i
dalje u tijeku. SOKO-lova tvornica kardanskih vratila za poljogospodarske strojeve okončala
je svoj proizvodni program i poslije rata privatizirana te radi u manjem obimu. Područje općine
velikim dijelom pripada visokoj Hercegovini, pa klima i ambijent uzrokuju poljoprivredu i stočarstvo prilagođenu ovi uvjetima (voćarstvo, ovčarstvo, ozime žitarice). Na osnovu resursa stočnog
fonda u okviru firme „Lijanovići” je i prerada mlijeka u paletu mliječnih proizvoda.
Na području općine je u fazi istraživanje karakteristike vjetra (Rakitno i obronci planine
Vran) koji u budućnosti može biti izvor energije za lokalne potrebe ili elektroenergetski sustav
BiH. Naime, već sada je prisutna privatna inicijativa gdje se za osobne potrebe instalirala mikrofarma kapaciteta 3x80 kW.
Prema masivu Čvrsnice i jezera Blidinje, na lokaciji platoa Blidinje, razvija se turističko
naselje sa dobrom infrastrukturom za zimske sportove.
3.2.13. Grude
Osnovu industrijske proizvodnje do 1992. god. činila je tvornica SOKO, sa paletom proizvoda za namjenu u ratnom zrakoplovstvu, te zemaljskom opremom za civilno zrakoplovstvo.
Veoma cijenjen proizvod je bio za potrebe sustava AIR SPECIAL (oprema za montažu, demontažu i transport zrakoplovnih motora za A320 i A340 zrakoplove).
Bekijsko polje, sa neophodnom vodozaštitnom infrastrukturom, je idealno za razvoj poljogospodarskih mediteranskih kultura (vinova loza, aktinidija, smokva) što je dobra osnova za
razvoj zadrugarstva i mikroprerađivačkih kapaciteta. Proizvodnja duhana orijentalnog tipa sve
se više napušta pa je i bivša duhanska stanica promijenila namjenu.
Poslije 2000. god razvoj firme „VIOLETA“ koja, koristeći reciklažu starog papira, bh. tržištu
i šire nudi proizvode palete higijenskog papira.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
61
3.2.14. Kupres
Cijelo područje općine je na lokaciji visoke Hercegovine sa klasičnom klimom. Površine
Kupreškog i Filipovića polja su idealne za razvoj govedarstva i sitne stoke, te uzgoj planinskih
sorti povrća i voća. Bivša HEPOK-ova farma se, poslije promjene vlasničke strukture, obnavlja
sa mogućim kapacitetom do 3000 goveda i 30 000 ovaca. Proizvodi sa ove farme mogu biti
osnova za razvoj palete proizvoda najviše kvalitete.
Općina koja je već 2005. god. ustrojila urbanističko regulacioni plan u fazi je izgradnje
turističke i energetske infrastrukture. Osnova turizma zasniva se na idealnim uvjetima za zimske sportove (snijeg 5 mjeseci) i bogatstvu spomeničke infrastrukture od rimskog i srednjevjekovnog razdoblja. Istraživanje energije vjetra vrši se na 6 lokacija (od Zlosela, Debelog brda
do Ravanskih vrata). Projektirani kapaciteti ove energije u ovoj općini su sada 300 MW, što je
svrstava u najkvalitetniju zonu na Balkanu. Loša transportna mogućnost energije (110 kV) iziskuje intervenciju državne firme „ELEKTROPRENOS“ pri izgradnji boljeg sustava prijenosne
mreže (220 kV).
3.2.15. Tomislavgrad
Općina Tomislavgrad, sa površinom od 966 km2, raspolaže sa značajnim poljogospodarskim, energetskim te turističkim resursima:
• Poljoprivreda:
Velike poljogospodarske površine od 70 000 ha, kojima raspolaže općina Tomislavgrad,
učinile su ovaj kraj izrazito poljogospodarskim, gdje se stanovništvo tradicionalno bavi ovom
djelatnošću. Osnovne djelatnosti u poljoprivredi su proizvodnja žitarica te proizvodnja kravljeg i
ovčjeg mlijeka i mesa, a u novije vrijeme voćarstvo i pčelarstvo.
• Energetika:
Općina Tomislavgrad je i energetsko središte obzirom na potencijale kojima raspolaže.
Dokazane rezerve lignita, od gotovo 200 miliona tona, omogućavaju izgradnju termoenergetskog objekta snage oko 500 MW.
Hidropotencijali – HE Vrilo, hidropotencijal rijeke Šuice – snage preko 50 MW.
Korištenje obnovljivih izvora, a pogotovo energije vjetra za što postoji veliki interes kako
domaćih tako i stranih ulagača. Prema provedenim istraživanjima na prostoru općine moguća
je gradnja VE na nekoliko lokacija, a ukupna snaga ovisi od tehnoloških rješenja i broja vjetroturbina, a teoretski se radi o nekoliko stotina MW.
• Turizam:
Turistički potencijali su poglavito vezani za Park prirode “Blidinje” u sklopu kojeg se nalazi i
skijalište “Risovac”, te Blidinjsko jezero kao i Buško jezero, najveća umjetna akumulacija u Europi,
koje također predstavlja značajan potencijal za razvoj sportsko rekreativnog i seoskog turizma.
62
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Najznačajniji industrijski pogon je tvornica kabela “Kapis”, a pored tvornice kabela u strukturi gospodarstva općine značajno je zastupljena drvna industrija, kemijska industrija, prehrambena industrija te građevinarstvo (proizvodnja drvene i PVC stolarije, građevinski materijali).
Resursi Duvanjskog polja su u poljogospodarskim i energetskim mogućnostima. Energetska perspektiva leži u resursima uglja od 200 mil. tona gdje se u perspektivi implementira u TE
Kongora od 2x275 MW.
Stočarstvo i planinski asortiman poljogospodarskih proizvoda su bili i u buduće će biti
osnova ruralnog stanovništva ove zajednice.
Područje sela Mesihovine je istraženo i već se implementira farma vjetroelektrana kapaciteta 42 MW. Dobra i bliska komunikacija prema jezeru Blidinje i Kupresu ovu općinu može
obogatiti i turističku ponudu.
Tvornica kabela Tomislavgrad je uspješno privatizirana i radi pod nazivom „Kapis“.
3.2.16. Livno
Rudno bogatstvo područja ove zajednice je u kapacitetima uglja (Čelebić, Prolog) od 300
mil tona. Bogatstvo šumskog fonda do 1992. god. koristilo se u pilani Guber, koja je poslije promjene vlasničke strukture ugašena. Tvrtka UNIMAX, koja je do 1992. u proizvodnoj paleti imala
asortiman boja, također je ugašena i promijenila je namjenu svoje aktivnosti. Tekstilna industrija
„PERLA“, sa proizvodima trikotaže, je ugašena poslije promjene vlasničke strukture.
Tvornica mliječnih prerađevina iz bivšeg kompleksa „HEPOK-a“ obnovila je proizvodnju
proizvodnjom sira visoke kvalitete i jakoga brenda. Mogućnosti poljoprivrede na području Livanjskog polja su ogromne i ne koriste se ni 10%.
Stočarstvo i govedarstvu na području polja i ovčarstvo na obroncima planinskih masiva
imaju mogućnosti propulzivnog razvoja. Tradicija u obradi mliječnih proizvoda je velika i može
širiti kapacitete shodno razvoju sirovinske osnove.
Najveće vještačko jezero u Europi daje mogućnost razvoja kaveznog uzgoja ribe (soma,
šarane, kečige) što do sada nije iskorišteno, te industrijske obrade iste.
Razvoj lovnog, rekreacionog i zdravstvenog turizma, te blizina Jadrana uz dobre komunikacije sa destinacijama na Kupresu i Blidinju su dobra podloga za otvaranje ove gospodarske
grane u Livnu.
Na samom području općine vrše se istraživanja karakteristika vjetra (Borova glava, Vjetrenik) što u perspektivi razvoja EP HZ-HB ima značajnu funkciju za stanovništvo općine
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
63
3.2.17. Drvar
Prirodno bogatstvo općine naglašeno je u bogatom šumskom fondu, što je bila osnova za
razvoj drvoprerađivačke industrije. Osnovna paleta proizvoda bila je usmjerena prema potrebama građevinarstva na tržištu bivše Jugoslavije. Tvrtka ne radi. Metaloprerađivačka industrija bila je zastupljena kroz tvornicu planetarnih zupčastih prijenosnika. Vrhunska tehnologija u
oblasti proizvodnje mehaničkih prijenosnika snage je ovu tvornicu, na tržištu bivše Jugoslavije,
uvezala sa izvozno orijentiranim tvrtkama Sever, Končar i dr. Tvrtka ne radi.
Prirodne, povijesne i klimatske karakteristike Drvara su idealne za razvoj turizma. Infrastruktura u smještajnim kapacitetima i ljudskim resursima, za sada, nije na zadovoljavajućoj razini.
U oblasti poljoprivrede dominantan je razvoj stočarstva prikladan uvjetima planinskog uzgoja. Rijeka Unac i karakteristike vjetrova, u perspektivi, omogućuju izgradnju obnovljivih izvora
energije kapaciteta do 40 MW (dvije vjetrofarme i jedna mHE).
3.2.18. Glamoč
Planinska općina čija je stambena infrastruktura skoro uništena 1992-95. Osnovna privredna djelatnost do 1992. bila je eksploatacija šumske građe, te poljoprivredna i stočarska proizvodnja u planinskim uvjetima. Područja Glamočkog polja i obronci planinskih masiva idealni
su za razvoj stočarstva i proizvodnju zdravih proizvoda planinskih sorti voća i povrća.
Idealni klimatski uvjeti za razvoj seoskog, rekreativnog i zdravstvenog turizma uvjetuju
ozbiljnije ulaganje društvene zajednice u infrastrukturu općine.
Zbog pogodnog položaja i klime područja, općina u perspektivi može biti značajniji proizvođač energije iz energije vjetra (realiziraju se istraživanja), ali je, za distribuciju energije u
bh. sustav, neophodna kvalitetnija energetska mreža (kao i u općini Kupres). Velika raseljenost
stanovništva i skroman budžet općine iziskuju veću pažnju viših organa izvršne vlasti u gospodarskoj stabilizaciji ovog područja.
3.2.19. Grahovo
Prirodni resursi ove zajednice su u bogatim nalazištima uglja tipa treseta, čija se eksploatacija nastavila i poslije promjene vlasničke strukture. Jedino nalazište ove za poljoprivredu
važne sirovine u BiH ima zagarantirano tržište i u Republici Hrvatskoj. Nalazište je dano na
koncesiju privatnom sektoru koji radi za potrebe industrije cvjećarstva.
Kao i Glamoč, ovo područje ima perspektivu razvoja poljoprivrede i stočarstva u primarnoj
proizvodnji, te mogućnosti investiranja u finalne proizvode na bazi mlijeka, žitarica i planinskih
tipova voća i povrća.
Razvoj turizma i energetike identičan je kao i u Glamoču, ali i problemi izgradnje neophodne infrastrukture.
64
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
3.3. Tradicija zanatstva u Hercegovini
Analiza tradicije zanatstva može se podijeliti na zanate starije od 50 godina i zanate nastale u industrijalizaciji zemlje od 1950. godine do danas.
3.3.1. Stari zanati
Na području regije Hercegovine i dijela Bosne koju pokriva agencija REDAH, kao atrakcija, za potrebe turizma i sanacije i rekonstrukcije povijesno vrijednih objekata u urbanim sredinama, egzistiraju određeni zanati. U planinskim predjelima, za potrebe stanovništva, kroz kućnu
radinost još uvijek egzistiraju specifične zanatske aktivnosti. Spektar zanata, iz obje djelatnosti
u različitom obimu, još uvijek je prisutan na promatranom području.
3.3.2. Novi zanati
Shodno industrijskim granama, u Hercegovini se razvila paleta zanata identična gospodarskim aktivnostima u Europskoj uniji, pa ih nije potrebno nabrajati.
3.4. Perspektive razvoja obrta u industrijskim kapacitetima
Na bazi prirodnih resursa i tradicionalni zanimanja procijenjenih u prethodnim poglavljima, te demografskih promjena i obima i kvalitete obrazovnog sustava u Hercegovini, može se
zaključiti slijedeće:
•
•
•
U svim općinama Visoke Hercegovine (Nevesinje, Gacko, Kupres, Tomislavgrad, Mostar Istok, Prozor- Rama, Berkovići, Ljubinje, Bileća, Livno, Posušje, dijelovi Jablanice
i Konjica) postoje idealni uvjeti za razvoj poljoprivrede na bazi planinskih sorti povrća,
voća i žitarica, te stočarstva na principima tehnologije prirodne ispaše. Na osnovu ovih
sirovina moguće je razvijati mala i srednja poduzeća za industrijsku preradu iste, po
tehnologijama koje će omogućiti plasman na EU tržište.
Samo dobra organizacija proizvodnje u klasterskom obliku i čvrste veze sa obrazovnim
i istraživačko-razvojnim institucijama u akademskoj zajednici mogu realizirati dovoljno
kvalitetan brend, po količini i kvaliteti, koji će ostvariti ovaj cilj. Za promociju brenda
neophodno je paralelno jačati turističku aktivnost na cijelom području Hercegovine, ali
i preko plasmana u Dalmaciji s proizvodima upoznati sve korisnike turističkih usluga.
Na području Niske Hercegovine (Neum, Ljubuški, Čapljina, Čitluk, Trebinje, Stolac,
Mostar, Široki Brijeg i Ravno) idealni su uvjeti za razvoj mediteranskih kultura voća,
vinskih i stolnih sorti grožđa, šipka, smokava i aktinidije, te ranog povrća u zatvorenim
prostorima. Kao i u prethodnom slučaju, samo organizacijski ujedinjeni proizvođači
na šire tržište Balkana i EU mogu sa poznatim brendom ostvariti dobre rezultate. Za
ove proizvode, pored konzumnih kapaciteta u sezoni prispijeća, treba razvijati niz industrijskih kapaciteta za plasman izvan sezone, ali i industrijsku preradu istih u palete
proizvoda. Za ove predjele interesantni su i proizvodi na bazi paleta ljekovitog bilja i
cvjećarske proizvodnje, što se uklapa u tradiciju rada.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
65
•
•
•
Tradicija pčelarstva prisutna je na području cijele Hercegovine. Procijenjeni kapacitet
pčelarstva moguć je do 4000 pčelinjih zajednica sa prosječnom proizvodnjom meda
od 20-25 kg po zajednici godišnje. Uz proizvodnju meda već se razvija proizvodnja
proizvoda od propolisa, matične mliječi i voska. Da bi ovi izrazito kvalitetni proizvodi
izašli na tržište EU neophodno je pod istim brendom zadovoljiti kriterije istoga.
Riječno ribarstvo, shodno kvalitetu voda, je velika prilika za plasman na šire tržište.
Bez prerađivačkih kapaciteta i novih pogona za stočnu i riblju hranu, koji apsorbiraju
i dio otpada iz prerade mesa i žitarica, teško je biti konkurentan na izbirljivom EU tržištu. Poštujući kadrovske kapacitete u akademskoj zajednici iz sfere poljoprivrede i
stočarstva, istu treba kroz fondove izvršne vlasti u BiH, te IPA i FP fondove opremiti
neophodnom opremom za certifikaciju proizvoda za CE kvalitetu, te pod kontrolu staviti i kvalitetu primarne proizvodnje.
Metaloprerađivačka tradicija u Hercegovini u svom razvojnom obliku, je bila smještena u većim urbanim središtima (Mostar, Trebinje, Konjic i Široki Brijeg). Realizirani
proizvodi i primijenjene tehnologije bile su na razini visokorazvijenih zemalja pa su isti
i plasirani na tržišta SAD, EU i SSSR.
Kao posljedica rata, ogroman dio ljudskog potencijala koji se obrazovao i specijalizirao u
ovoj branši je sada na prostorima razvijenih zemalja. Određen broj njih je i na značajnim funkcijama u privredi istih, kao i njihova mlađa populacija koja se obrazovala u zemljama emigracije.
Ovaj potencijal je neophodno organizirati u cilju realizacije transfera kapitala i razvoja proizvoda
specifičnih za tržište Balkana i zemalja u razvoju iz bivšeg nesvrstanog pokreta. Postojeći kapaciteti u prostornom i infrastrukturnom smislu bivših firmi bivših vojnih objekata su dobra podloga
za razvoj klasterski organiziranih poduzetničkih aktivnosti, te tehnoloških centara u Hercegovini.
Relativno dobra akademska zajednica može kroz redovno, ali i kontinuirano obrazovanje pripremiti kadar, razvijati proizvode i tehnologije za tržišno prihvatljive proizvode. Za ovu oblast rada
neophodno je i novo iskustvo i dobra povezanost s jakim EU tvrtkama i institutima. Ona se može
ostvariti kroz fondove EU, što je i u materijalnom smislu uvjet za nabavku opreme i certificiranje
za pogodnosti razvoja CE proizvoda.
Jaki brend firmi «SOKO», «HEPOK», «ENERGOINVEST», «UNIS», «ŠIPAD», «ALUMINIJ» i «FEAL» moguće je koristiti u organizaciji klastera za slučaj uvezivanja istih u organizirani
oblik proizvodnje. Zbog jake konkurencije u okruženju, nastale širenjem tvrtki iz EU na tržišta
bivše Jugoslavije i Balkana, nemoguć je razvoj ovoga i svakog drugog sektora bez jakoga
brenda. U principima za koje tipove proizvoda treba usmjeravati ovaj i svaki drugi sektor bitna
je kvaliteta i proizvodna cijena. Proizvodi na bazi domaće sirovine, te za EU jeftine i kvalitetne
radne snage sa velikim procentom iste u realizaciji proizvoda, sigurno mogu biti konkurentni na
tržištu EU (zdrava hrana, pitka voda, procesna oprema, energetska oprema, transportna oprema, građevinarstvo, montažerske firme krupno- gabaritne opreme, servisne firme, softverske
firme i dr.).
Za obnavljanje i očuvanje znanja i iskustava, te za stjecanje novih znanja, u razvoju poljoprivrede, energetike, metaloprerađivačke i kozmetičke djelatnosti neophodno je, u okvirima
akademske zajednice i gospodarskih djelatnosti, formirati niz instituta koji će istovremeno biti i
centri za certifikaciju proizvoda i poveznica s razvojnim institutima u Europi.
66
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
4. TRŽIŠTE RADA REGIJE HERCEGOVINA
4.1. Pozadina i cilj istraživanja
Agencije za rad i zapošljavanje BiH, Federalnog zavoda za zapošljavanje, Zavoda za
zapošljavanje Republike Srpske i Zavoda za zapošljavanje Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine
upućuju na visoke udjele nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini. Prema zbirnim podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, u Bosni i Hercegovini sa 28.02.2010. godine na evidencijama
su prijavljene 519.462 nezaposlene osobe, što u odnosu na 31.01.2010. godine predstavlja
povećanje za 3.141 lice ili 0,61%. Stavi li se, pak, stanje nezaposlenosti od 28. veljače 2010.
godine u odnos s istim danom u 2009. godini, stopa rasta nezaposlenosti postaje još više zabrinjavajuća – dostiže iznos od čak 5,62%
Time se, nažalost, negativna ocjena stanja i trendova ne završava. Dapače. Promatra li
se, primjerice, stanje registrirane nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini od 2003. godine (praćeno je stanje s koncem veljače) negativni trendovi su još zorniji. Istina, ta vrsta podataka upućuje
i na njihove uzroke (tabela br.4.1)
Tabela 2.1. Registrirana nezaposlenost u BiH,
entitetima i Brčko Distriktu u razdoblju 2003.-2010.
Mjesec
II-2003
II-2004
II-2005
II-2006
II-2007
II-2008
II-2009
II-2010
BiH
455.587
464.492
496.660
513.067
536.969
517.181
491.797
519.462
Registrirana nezaposlenost
F BiH
RS
292.828
146.604
308.017
139.614
330.398
147.901
350.187
144.510
371.161
147.673
365.232
138.134
343.402
136.624
358.410
150.036
Brčko Distrikt BiH
16.155
16.861
18.361
18.370
18.135
13.815
11.771
11.016
Izvor: Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine,
www.arz.gov.ba/hrvatski/statistike.html
Promatra li se, pak, kvalifikacijsku strukturu nezaposlenih u BiH, na dan 28.02.2010.
godine najveći broj evidentirane nezaposlenosti su lica sa trećim stupnjem obrazovanja (KV
185.946 ili 35,80%), te NKV radnici (163.806 ili 31,53%). U prilog tome svjedoče i slijedeći podaci o nezaposlenosti (Tabela 2.2).
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
67
Tabela 2.2. Nezaposlenost u BiH prema
kvalifikacijskoj strukturi na dan 28.02.2010.
Kvalifikacija
KV
NKV
SSS
VSS
PKV
VŠS
VKV
NSS
Broj nezaposlenih
185.946
163.806
123.496
18.226
14.407
7.245
4.192
2.144
Udio u ukupnoj nezaposlenosti (u %)
35,80
31,53
23,77
3,51
2,77
1,39
0,81
0,41
Izvor: Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine,
www.arz.gov.ba/hrvatski/statistike.html
Ovi podaci, međutim, promatrani sami za sebe, ne mogu pružiti potpuni uvid u pravo stanje stvari i procese koji se događaju u poslovnom sektoru. Za cjelovitiji uvid neophodno je, naime, dostupnim učiniti procese kojima je poslovni sektor izložen posljednjih dvadesetak godina.
Promatra li se, dakle, poslovni sektor u BiH, u vremenu prije rata, dominantna pozicija u
njemu je – kako u udjelu u ukupnoj zaposlenosti, tako i u udjelu u bruto domaćem proizvodu
(BDP) – pripadala prerađivačkoj industriji. U njoj je, zajedno s rudarstvom, te proizvodnjom i distribucijom električne energije, pred rat radilo oko 44% svih zaposlenih u BiH. Uz ove djelatnosti,
potom, u ukupnoj strukturi poslovnog sektora su, u istom vremenu, značajan udio činile i neke
druge – proizvodnja i prerada metala, strojogradnja, kemijska industrija i neke druge. Značajan
udio, na koncu, u ukupnoj zaposlenosti je pripadao i vojnom kompleksu. U poduzećima iz ovog
sektora je, po statističkim podacima, u tom vremenu radilo preko 15.000 zaposlenika.
U vremenu nakon rata primjetne su značajne promjene u strukturi bh. ekonomije, a sukladno tome i u strukturi zaposlenosti. Evidentan je, prije svega, veoma prepoznatljiv pad udjela
prerađivačke industrije, rudarstva, te proizvodnje i distribucije električne energije, kako u pogledu njihova udjela u ukupnoj zaposlenosti, tako i u pogledu njihova udjela u BDP-u Bosne
i Hercegovine. Od predratnih 44% one su, još konkretnije, pale na tek 27% udjela u ukupnoj
zaposlenosti i približno isto toliko u BDP-u.
S druge, pak, strane, vrijeme nakon rata obilježava značajan porast udjela u ukupnoj
zaposlenosti i udjela u BDP-u nekih drugih segmenata poslovnog sektora. Među njima posebnu pažnju zaslužuju trgovina, građevinarstvo, poslovanje nekretninama, promet i veze, te
ugostiteljstvo. U BDP-u oni su, promatrani zbirno, prije rata participirali udjelom od oko 30%. U
poslijeratnom razdoblju taj udio je porastao na čak 41%.
Čemu takvu promjenu zahvaliti? Razloge, dakako, treba tražiti u sistematskim promjenama do kojih u međuvremenu dolazi. Po srijedi je, prije svega, liberalizacija u području trgovine i
financijskih usluga. A ona, opet, za posljedicu ima dolazak stranih ulagača u ove segmente poslovnog sektora i, po logici stvari, njihovo jačanje u strukturi ukupnog poslovnog sektora. Dolazi,
dakle, do jačanja trgovine i komercijalnog bankarstva.
A ono, opet, za učinak ima i stalni porast tražnje za prodajnim osobljem, za radnom snagom koja raspolaže marketinškim znanjima, te za raznim profilima financijskih stručnjaka.
68
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
U prilog navedenim promjenama, među inim, govore i podaci portala Posao.ba, preko kojeg je, tijekom 2009. godine, posao pronašlo oko 9.000 osoba. Najveća potražnja za radnicima
zabilježena je u kategoriji Komercijala i prodaja, a među kategorijama sa najviše oglašenih radnih mjesta našle su se i kategorije Administrativne usluge, Menadžment i upravljanje, Zanatske
usluge, te Ekonomija i financije7.
Promjene u strukturi poslovnog sektora u poslijeratnom razdoblju indikativne su i za prostor regije Hercegovina – kako za tri županije na prostoru FBiH, tako i za Zavod za zapošljavanje RS - Filijala Trebinje, odnosno osam općina koje on pokriva. Predratnu strukturu poslovnoga sektora obilježila je prerađivačka industrija, industrija tekstila, proizvodnja električne
energije, strojarska, te metalska i metaloprerađivačka industrija. Dosta zastupljen je, na koncu,
bio i vojno-industrijski sektor.
Iz toga vremena posebnu težinu su imale poduzeća poput Industrije alata i Neimarstvo
Trebinja, Termoelektrana Gacko, Hidroelektrane na Neretvi, Soko iz Mostara s čitavom mrežom
organizacijskih jedinica u čitavoj regiji, Aluminij, te Đuro Salaj iz Mostara, Tvornica kablova iz
Tomislavgrada.
Poslijeratno razdoblje, međutim, karakterizira promjena strukture poslovnog sektora –
mnogo veći udjel trgovine, ugostiteljstva i turizma, bankarskog sektora i uslužnih djelatnosti,
kako u strukturi zaposlenih, tako i u strukturi ostvarenih prihoda. Sukladno tome se, dakako,
mijenja i struktura radne snage. Umjesto tehničkih zanimanja, koja su bila dominantna u predratnom razdoblju, sada su na sceni drugi tipovi zanimanja kao prevladavajući.
Sve te promjene, na koncu, moraju imati utjecaja i na potrebu stvaranja mreže institucija,
kako javnih tako i privatnih, u posredovanju pri zapošljavanju. Posebno značenje, pri tome,
dobiva program obuke, dodatne obuke i prekvalifikacije za nova zanimanja, za koja interes iskazuje tržište rada sa svim svojim izmijenjenim svojstvima. U funkciji detaljnijeg, kompleksnijeg i
pouzdanijeg pristupa novom tržištu radne snage je, bez dvojbe, i projekt ovakve vrste.
U prilog tome, uostalom, govore i neki drugi, podaci s razine BiH kao cjeline. Podaci dva
entitetska zavoda za zapošljavanje, primjerice, govore o velikom broju nezaposlenih osoba.
Pri tome su, isto tako, stope nezaposlenosti, na razini oba entiteta, ali i BiH kao cjeline, puno
veće od prosjeka zemalja Europske unije, ali i drugih zemalja regije. Nije, na koncu, dvojbeno
da nezaposlenost znači gubitak raspoloživih resursa, da je prepreka rastu BDP, da potiče neravnopravnost nezaposlenih u odnosu na zaposlene, da potiče lošu praksu upravljanja ljudskim
resursima i slično.
Poseban bosanskohercegovački problem vezan je i za činjenicu da je njezino tržište rada
danas neprilagođeno zahtjevima gospodarstva. Pri tome se misli na činjenicu da je veliki broj
nezaposlenih osoba, ali i istodobna potražnja za nekim zanimanjima. Danas su, primjerice, iako
je veoma visoka stopa nezaposlenosti, veoma tražena zanimanja u menadžmentu, financijama,
prodaji, zajedničkim poslovima i slično.
Sukladno tome nerijetko na tržištu rada vlada pravi rat za kvalitetne kadrove, a nerijetko
se pribjegava i uvozu takve radne snage iz inozemstva.
Dio problema, koje su u vezi sa raspoloživom strukturom radne snage i činjenicom da je
ona inkompatibilna s potrebama bh. tržišta rada, u vezi je i s činjenicom da BiH nema razvijenu
nacionalnu strategiju za zapošljavanje, da iskoordinirane nisu ni aktivnosti dvaju entitetskih za7 Analiza tržišta rada u BiH u 2009. godini, www.posao.ba, siječanj 2010
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
69
voda za zapošljavanje, da sve to nije u potrebnoj vezi međuovisnosti s europskim trendovima i
potrebama, itd.
Nema sumnje, dakako, da se o određenim promjenama već danas može govoriti. Procesi liberalizacije i globalizacije, svaki na svoj način, dotiču i BiH, a to, onda, od nje traži potrebnu adaptaciju.
O manifesnim formama adaptacije se može govoriti kroz prizmu različitih primjera – harmoniziranja bh. zakonodavstva s europskim, stavljanja težišta na tercijarne djelatnosti što je
europski trend, prihvaćanje pravila moderne tržišne ekonomije itd. Adaptacija se, potom, može
pratiti i kroz tehnološke promjene. Investira se u nove tehnologije, u razvoj ljudskih resursa,
nova znanja i vještine.
Sve te promjene, međutim, nemaju intenzitet koji bi bio neophodan. Dapače. Zaposleni u
poslovnom sektoru i dalje nisu dovoljno obučeni i istrenirani. Ovo se odnosi posebice na zaposlene u području strateškog i srednjeg menadžmenta u sektoru biznisa, tehnološke, proizvodne
i marketing modernizacije. Zbog toga se, dakako, ne može pratiti ni europski trend da se po
zaposleniku stječe dodatna vrijednost. Logična posljedica tih činjenica su relativno niske plaće,
a sve to, opet, bitno utječe na smanjenu poduzimljivost kako menadžerskog, tako i tehničkog i
drugog osoblja, a time i na krajnje rezultate.
Osim nedostataka koji se daju identificirati na razini pojedinačnih tvrtki, posebice što se
tiče nedostatka strategije razvoja ljudskih resursa, nedostaje i državna strategija. A to, opet,
ispostavlja račune kakvi se teško daju pretpostaviti.
4.2. Modeli, načini povezivanja ponude i potražnje na tržištu rada
4.2.1.Postojeće stanje: model povezivanja ponude i potražnje u BiH
Bosna i Hercegovina je, prema Ustavu, tip složene države. Ta se činjenica, dakako, manifestira i u oblasti radnog i socijalnog prava. Još konkretnije, BiH nema jedinstvenog zakona o radu
nego je ta oblast u isključivoj nadležnosti dvaju entiteta i Distrikta Brčko. Svaki od entiteta i Distrikt
Brčko, naime, ima svoj zakon o radu, a to, onda, znači i različite principe reguliranja oblasti radnih
odnosa. Ni to, međutim, nije sve. Naprotiv. Postojeća zakonska rješenja, zapravo, i dalje štite monopol zavoda za zapošljavanje, kako entitetskih i Distrikta Brčko, tako i županijskih.
Zahvaljujući, potom, tim istim rješenjima, praktično i ne postoji mogućnost posredovanja
u zapošljavanju izvan tih institucija. Takva mogućnost je, istina, zakonom dana, budući su istim
predviđene privatne agencije kao posrednici na tržištu rada. Način konstitucije tih agencija bi
se, međutim, prema zakonu, trebao urediti posebnim podzakonskim aktima. U stvarnosti, pak,
takvi akti još uvijek ne postoje.
Da bi se, na koncu, u povezivanju ponude i potražnje na tržištu rada mogli pratiti europski
trendovi, nužne su intervencije i u nekim drugim zakonima – zakonu, primjerice, o privremenom
zapošljavanju, zakonu o zaštiti na radu, zakonu o pravima za vrijeme nezaposlenosti, posebice
onima koji reguliraju pitanja edukacije i prekvalifikacije, zakonu o zaštiti radnika u firmama pod
stečajem itd. Većina tih zakona, zapravo, ni danas nije usvojena, a bez njih nemoguće je pratiti
europske trendove na tržištu rada. S druge, pak, strane, intervencije su neophodne i u onim
zakonima koji su usvojeni. Pri tome se misli, prije svega, na dva entitetska zakona o zaštiti na
radu, ali i na još neke.
70
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
4.2.2. Model i institucije posredovanja na tržištu rada u BiH, županijama i
općinama regije Hercegovina
Ustavna struktura BiH izravno se zrcali i u oblasti posredovanja u zapošljavanju. Kao što,
dakle, temeljnu strukturu BiH, pored institucija države čine entiteti i Brčko Distrikt, tako se i u
oblasti radnog i socijalnog prava, posebice posredovanja u zapošljavanju, mogu izdvojiti institucije koje su njihovi predstavnici – Agencija za rad i zapošljavanje BiH, Zavod za zapošljavanje
F BiH, Zavod za zapošljavanje RS, te, na koncu, Zavod za zapošljavanje Brčko Distrikta BiH.
Zavod za zapošljavanje F BiH počeo je s radom sredinom kolovoza 2001. godine8, a formiran je temeljem Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih
osoba iz listopada 2001. godine , te temeljem Odluke o početku rada Federalnog zavoda za
zapošljavanje, koju je donijela Vlada Federacije BiH9 , a koja je na snagu stupila koncem svibnja
2001.godine.
Zakonom o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba je
utvrđeno da je Federalni zavod za zapošljavanje nadležan, među inim, i da:
• prati i predlaže mjere za unapređenje zapošljavanja i socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba;
• prati i osigurava provođenje utvrđene politike i mjera u oblasti rada i zapošljavanja na
teritoriji Federacije;
• upravlja sredstvima za osiguranje materijalne sigurnosti za vrijeme nezaposlenosti;
• prati, usklađuje i koordinira rad službi za zapošljavanje na provođenju utvrđene politike i mjera u oblasti zapošljavanja i socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba iz nadležnosti Federacije;
• prati i predlaže mjere za unapređenje zapošljavanja invalidnih osoba i njihovu profesionalnu rehabilitaciju i osigurava ispunjavanje uvjeta za njihovo zapošljavanje u
suradnji sa službama za zapošljavanje;
• pruža pomoć u realiziranju programa profesionalne orijentacije, obuke i prekvalifikacije
za nezaposlene osobe i njihovo ponovno zapošljavanje na odgovarajućim poslovima;
• objedinjuje i vodi zbirne evidencije u oblasti rada i zapošljavanja od interesa za Federaciju i predlaže mjere i potrebna sredstva za razvoj i funkcioniranje jedinstvenog
informacionog sustava u toj oblasti;
• prati provođenje međunarodnih ugovora i sporazuma iz oblasti rada i zapošljavanja
koji se odnose na Federaciju;
• odobrava zapošljavanje stranih državljana i osoba bez državljanstva na prijedlog službe za zapošljavanje;
• prati i poduzima mjere za stvaranje uvjeta za povratak građana Federacije sa privremenog rada u inozemstvu i njihovo radno angažiranje;
8 „Službene novine FBiH“, broj 41/01
9 “Službene novine FBiH” broj 21/01
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
71
U sastavu Zavoda za zapošljavanje FBiH djeluje deset županijskih službi za zapošljavanje koje su, sukladno zakonu, organizirane kao javne ustanove, a u sastavu svake od njih biroi
za zapošljavanje koji djeluju na području svih općina.
Zavod za zapošljavanje RS formiran je temeljem Zakona o zapošljavanju (“Službeni glasnik Republike Srpske” 38/00), a dalje je oblikovan i definiran temeljem intervencija u istom
zakonu (Službeni glasnik Republike Srpske” broj: 85/03, 42/05, 54/05- prečišćeni tekst). Zavod
je javna služba od interesa za RS, sa svojstvom pravnog lica, a financira se iz doprinosa za
osiguranje od nezaposlenosti po stopi od 1% na plaće zaposlenih i iz drugih sredstava.
Zakonom su, kao osnovne funkcije Zavoda, propisani:
• posredovanje u zapošljavanju;
• javno obavještavanje o mogućnostima i uvjetima zapošljavanja;
• savjetovanje o izboru posla (profesionalna orijentacija);
• stručno osposobljavanje i priprema za zapošljavanje;
• provođenje programa zapošljavanja, te
• obavljanje organizacionih, stručnih, administrativnih i drugih poslova u vezi sa ostvarivanjem prava na novčanu naknadu i zdravstvenu zaštitu.
U sastavu Zavoda za zapošljavanje RS djeluje šest filijala koje pokrivaju šest regija na
prostoru ovog entiteta – banjalučku, dobojsku, bijeljinsku, prijedorsku, istočno-sarajevsku i trebinjsku – a u sastavu svake od njih formirani su općinski biroi za zapošljavanje. U sastavu Filijale Trebinje, koja je pod lupom ove analize, djeluje osam općinskih biroa za zapošljavanje i to
u Trebinju, Bileći, Gacku, Ljubinju, Nevesinju, Foči, Kalinoviku i Berkovićima.
Zavod za zapošljavanje Brčko Distrikta BiH formiran je temeljem Zakona o zapošljavanju
i pravima za vrijeme nezaposlenosti ( „Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH“, broj: 33/04, 19/07,
25/08), a njime su regulirani:
• poslovi zapošljavanja: posredovanje u zapošljavanju, obavještavanje o mogućnostima i uvjetima za zapošljavanje, na osnovu prikupljenih podataka sa tržišta rada, profesionalna orijentacija i savjetovanje o izboru zanimanja, radi pružanja pomoći nezaposlenom u izboru zanimanja i zaposlenja, stručno osposobljavanje, obuka i priprema
za zapošljavanje, te provođenje programa i mjera aktivne politike zapošljavanja;
• osiguranje za slučaj nezaposlenosti;
• prava za slučaj nezaposlenosti, posebice novčana naknada, zdravstveno osiguranje,
te mirovinsko i invalidsko osiguranje, i na koncu,
• evidencija o osobama koje traže zaposlenje.
Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine je osnovana 2003. godine, kao samostalna upravna organizacija u okviru institucija Bosne i Hercegovine, a njezine nadležnosti
su regulirane člankom 6. Zakona o Agenciji za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj: 21/03 i 43/09). Prema Zakonu, Agencija je, u suradnji s entitetskim
zavodima za zapošljavanje i Zavodom za zapošljavanje Brčko Distrikta nadležna posebice da:
72
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
u oblasti zapošljavanja surađuje s nadležnim agencijama, institucijama i međunarodnim organizacijama;
izvršava preuzete međunarodne obaveze iz oblasti zapošljavanja;
prati primjenu međunarodnih standarda i politika u oblasti zapošljavanja i sudjeluje u
njihovoj implementaciji;
inicira zaključivanje međunarodnih ugovora u oblasti zapošljavanja i sudjeluje u vođenju pregovora za zaključivanje međunarodnih ugovora u oblasti socijalnog osiguranja
za dio nezaposlenosti i prati njihovo provođenje;
koordinira aktivnosti u domaćim i međunarodnim projektima u oblasti zapošljavanja
koji su od interesa za BiH;
prikuplja inozemne i domaće zahtjeve i informacije o ponudi i potražnji domaće i strane radne snage i realizira iste u granicama svojih nadležnosti i mogućnosti tržišta rada
u BiH;
prati, analizira i istražuje privredna, društvena i druga kretanja, stanje zaposlenosti i
nezaposlenosti, te njihove međusobne utjecaje, na osnovu čega predlaže potrebne
mjere i aktivnosti na unapređivanju zapošljavanja;
inicira potrebne aktivnosti kod entitetskih zavoda za zapošljavanje i Zavoda za zapošljavanje Brčko Distrikta BiH da se zajednički i u suradnji sa poslodavcima, sindikatima, obrazovnim ustanovama i drugim udruženjima organizira i provode programi
profesionalnog usmjerenja i obrazovanja u cilju većeg zapošljavanja;
koordinira pri zapošljavanju bosanskohercegovačkih građana u inozemstvu;
predlaže Vijeću ministara dugoročni, srednjoročni i godišnji plan o smjernicama politika tržišta rada i aktivnim mjerama zapošljavanja u BiH;
daje resornom ministarstvu BiH prijedloge za zapošljavanje stranaca (kvote);
Ovlasti navedenih institucija, utvrđene apostrofiranim zakonima i na način kako je to već
navedeno, temelje se na različitim međunarodnim dokumentima.
Među njima je, prije svega, Konvencija Međunarodne organizacije rada broj 88, kojom
je regulirana i obveza praćenja evidencije u vezi s nekoliko temeljnih vrsta podataka – registriranjem nezaposlenih osoba, evidencijom slobodnih radnih mjesta, izviješćima o zasnivanju i
prestanku radnog odnosa, evidencijom o prestanku potreba za radom radnika, evidencijom o
uparivanju između onih koji posao potražuju i slobodnih radnih mjesta te, na koncu, analizom
tržišta radne snage.
Analizira li se, pak, model posredovanja na tržištu rada u regiji Hercegovina, nema dvojbi
da je on samo logičan rezultat i posljedica ustavne strukture BiH – činjenice da je ona sastavljena od dva entiteta i Brčko Distrikta, te da su ovlasti državne Agencije zbog te činjenice bitno
reducirane.
Promatra li se, pak, ta struktura, iz nje se, silinom logike nameće nekoliko temeljnih zaključaka. Prvi se tiče prostora Federacije BiH. Temeljne institucije u posredovanju u zapošljavanju na području Federacije su, naime, Zavod za zapošljavanje FBiH i županijske službe za
zapošljavanje. Primijenjeno na makroregiju Hercegovina to, opet, znači da su za posredovanje
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
73
u zapošljavanju u općinama na prostoru te makroregije najznačajnije županijske službe triju županija – Županije Hercegovačko-neretvanske, Županije Zapadno-hercegovačke i Županije Herceg-bosanske i općinski biroi koji djeluju u svim općinama u sastavu navedenih triju županija.
Drugi zaključak se odnosi na Republiku Srpsku. U ulozi glavnog posrednika u zapošljavanju u njoj je Zavod za zapošljavanje RS sa svojih šest filijala koje se preklapaju sa šest regija
na prostoru toga entiteta. Na prostoru makroregije Hercegovina posao posredovanja obavlja
Filijala Trebinje, te osam općinskih biroa koji djeluju u osam općina na prostoru ove filijale.
Uz dva zavoda, uključujući njihove županijske službe i Filijalu Trebinje, te općinske biroe
koji djeluju unutar županijskih službi i navedene filijale, posao posredovanja na području ove
makroregije – kao i u ostalim dijelovima BiH – obavljaju i privatne agencije za posredovanje u
zapošljavanju. Takve su, među inima, „Posao.ba“ d.o.o. Sarajevo (www.posao.ba), kao prvi web
portal za posredovanje između ponude i potražnje na tržištu rada, te Agencija za zapošljavanje
Spektar iz Banja Luke (www.agencijaspektar.com ). Za sada, međutim, još uvijek se ne može
govoriti o iskoordiniranom partnerskom djelovanju između javnog i privatnog sektora koje bi moglo rezultirati većim stupnjem efikasnosti u posredovanju na tržištu rada, a onda i smanjivanjem
razine nezaposlenosti.
Sve navedeno, na koncu, upućuje i na krajnji sud kako struktura BiH, a sukladno tome i
struktura institucija za posredovanje na tržištu rada, ne predstavljaju optimalno rješenje temeljem kojeg se može doći do efikasnog posredovanja između ponude i potražnje na tržištu rada.
Za efikasnije posredovanje je, prema tome, a time i efikasnije smanjivanje nezaposlenosti, neophodno kreiranje novog pravnog i organizacijskog okvira u uređivanju tržišta rada, uključivanje, pored postojećih, i većeg broja novih, privatnih i javnih institucija na tržištu rada, te, na
koncu, zaštita prava radnika od moguće zloporabe u poslovima posredovanja.
74
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
4.3. Osnovni podaci o tržištu radne snage u BiH
4.3.1.Osnovni podaci o radnoj snazi u Bosni i Hercegovini
Prema podacima zavoda za statistiku Bosne i Hercegovine10 anketa o radnoj snazi u Bosni i Hercegovini provedena je krajem svibnja 2009. godine, četvrti puta, na uzorku od 10.509
domaćinstava, od čega u Federaciji BiH 6.066, u Republici Srpskoj 3.443 i u Distriktu Brčko
1.000 domaćinstava. Intervjuirane su sve osobe u uzorkom izabranim domaćinstvima koje su
prihvatile intervju. Stopa neodaziva bila je 11,3%, odnosno prikupljeni su podaci o ekonomskoj
aktivnosti i ostalim karakteristikama stanovništva za 9.321 domaćinstvo.
Prema ovim podacima u BiH radnu snagu (ekonomski aktivno stanovništvo) je činilo
1.131.557 osoba, dok je broj neaktivnih bio 1.462.619 osoba. U okviru radne snage bilo je
859.218 zaposlenih i 272.339 nezaposlenih osoba.
Slika II-1. Stanovništvo prema spolu i starosnim grupama
Ženski
Muški
65+
60-64
55-59
50-54
45-49
40-44
35-39
30-34
25-29
20-24
15-19
10-14
5-9
0-4
mlađi od 15
zaposleni
nezaposleni
neaktivni
Izvor: Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, priopćenje
br. 1, prethodni podaci, Sarajevo, 20 kolovoz 2009.
U okviru zaposlenih osoba bilo je 58.039 neplaćenih pomažućih članova obitelji. Stopa
nezaposlenosti bila je 24,1% (23,1% za muškarce i 25,6% za žene), dok je u istom razdoblju
2008. godine iznosila 23,4% (21,4% za muškarce i 26,8% za žene), što je porast za 0,7%.
Stopa nezaposlenosti bila je najviša među mladim osobama starosti 15 do 24 godine. To
je iznosilo 47,5% (44,8% za muškarce i 52,3% za žene). Stope aktivnosti i zaposlenosti prema
podacima ARS 2009 su iznosile 43,6% i 33,1%, dok su u 2008. godini bile 43,9% i 33,9%. Stope
su bile značajno više za muškarce nego za žene. Stope aktivnosti i zaposlenosti su bile najviše
u starosnoj grupi 25 do 49 godina (69,1% i 53,5%).
10 Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, priopćenje br. 1, prethodni podaci, Sarajevo, 20 kolovoz 2009
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
75
Slika II-2. Radno sposobno stanovništvo prema
školskoj spremi i statusu u aktivnosti
1.000.000
800.000
osnovna škola i manje
600.000
400.000
srednja škola
200.000
viša škola, fakultet
magisterij, doktorat
na
a
sl
e
en
ne
za
po
ne
sl
ak
tiv
/n
e
en
an
za
/n
e
po
sl
po
/z
a
en
sl
po
za
ak
tiv
na
0
Izvor: Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, priopćenje
br. 1, prethodni podaci, Sarajevo, 20 kolovoz 2009.
Podaci pokazuju da u BiH ispod polovine radno sposobnog stanovništva čine aktivne
osobe, tj. one koje se na tržištu rada javljaju kao zaposlene i nezaposlene osobe.
Obrazovna struktura zaposlenih osoba pokazuje da najveći udio (63,3%) ima završenu
srednju školu, slijede zaposleni s osnovnom školom ili nižim obrazovanjem (22,3%) i 14,3%
akademski obrazovanih osoba.
Nezaposlene osobe imaju donekle sličnu obrazovnu strukturu, te ih tako 70,2% ima srednjoškolsko obrazovanje, 24,7% su osobe s osnovnim obrazovanjem ili niže, dok je 5,1% završilo višu ili visoku školu (fakultet), akademiju, magisterij ili doktorat. Istodobno, podaci iz Ankete
pokazuju nižu obrazovnu strukturu neaktivnih osoba starijih od 15 godina: među njima je gotovo
62,7% osoba sa završenom osnovnom školom ili niže, 34,1% su osobe sa srednjom školom, a
preostalih 3,2% su akademski obrazovane osobe.
Slika II-3. Zaposlene osobe prema statusu u zaposlenosti
Zaposlenici
Samozaposleni
6,8%
Pomažući članovi
20,5%
72,8%
Struktura zaposlenih osoba prema statusu u zaposlenju pokazuje da osobe u plaćenoj
zaposlenosti (zaposlenici) imaju najveće učešće (72,8%).
76
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Udio samozaposlenih osoba je bio 20,5% (od toga 27,4% žene) a neplaćenih pomažućih
članova je bilo 6,8% (od toga 68,9% žene).
Slika II-4. Zaposlene osobe prema sektoru aktivnosti
21,2%
47,3%
uslužne djelatnosti
djelatnosti industrije
31,5%
poljoprivredne djelatnosti
Struktura zaposlenih osoba prema sektoru aktivnosti pokazuje da je najveći udio u sektoru usluga 47,3%, zatim u sektoru industrije 31,5% i u sektoru poljoprivrede 21,2%.
Slika II-5. Nezaposlene osobe prema trajanju
traženja posla u mjesecima i spolu
61 i više mjeseci
Ženski
24-60 mjeseci
Muški
12-23 mjeseci
manje od 6
mjeseci
mašli posao
Izvor: Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, priopćenje
br. 1, prethodni podaci, Sarajevo, 20 kolovoz 2009
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
77
U promatranom razdoblju 15,9% nezaposlenih osoba traži posao kraće od 12 mjeseci a
čak 42,8% nezaposlenih traži posao duže od pet godina, što je posljedica poslijeratnog stanja
i tranzicije gospodarstva u našoj zemlji. Stopa nezaposlenosti je ista među osobama sa završenom osnovnom školom i manje i srednjom školom (26,0%) a najniža sa visokom školom
(10,1%).
Usporedba između registrirane (prema izjašnjenju ispitanika u anketi o prijavi Zavodima
za zapošljavanje) i ILO (anketne) nezaposlenosti pokazuje da postoji značajna razlika između
ova dva podatka. 88,0% od ILO (anketno) nezaposlenih osoba je također bilo i registrirano nezaposleno. Broj registriranih nezaposlenih osoba u Zavodima za zapošljavanje je veći 108,9%
od ILO nezaposlenih osoba.
4.3.2. Osnovni podaci o radnoj snazi u Federaciji Bosne i Hercegovine
4.3.2.1. Podaci o zaposlenim osobama u Federaciji Bosne i Hercegovine
Prema podacima federalnog zavoda za programiranje razvoja11 u 2008. godini u F BiH
ostvaren je prosječan broj zaposlenih u visini od 430.745 što je u odnosu na isti razdoblje prethodne godine više za 4,1% ili za 17.069 novozaposlenih.
Stupanj zaposlenosti stanovništva u Federaciji BiH u odnosu na aktivno stanovništvo
iznosi 56,0%.
Broj zaposlenih i stupanj zaposlenosti stanovništva po županijama dan je u sljedećem
pregledu:
Tabela 2.3. Stupanj zaposlenosti po županijama u 2008. godini12
Županija
Stanovništvo
Broj
zaposlenih1
Radno
sposobno
stanovništvo
Stupanj zaposlenosti u %
Aktivno
stanovništvo
Radno
Stanovništvo 2
sposobno
stanovništvo3
1
2
3
4
Aktivno
stanovništvo4
5
6
7
8
USŽ
287.998
34.634
199.349
70.911
12,0
17,4
48,8
POŽ
40.513
5.362
28.234
10.798
13,2
19,0
49,7
TŽ
497.813
82.993
342.839
168.704
16,7
24,2
49,2
ZDŽ
400.848
73.267
275.371
134.796
18,3
26,6
54,4
BPŽ
33.225
4.778
22.286
8.942
14,4
21,4
53,4
SBŽ
255.648
37.974
170.999
74.456
14,9
22,2
51,0
HNŽ
226.632
42.531
150.802
71.934
18,8
28,2
59,1
ZHŽ
81.833
13.112
54.786
21.814
16,0
23,9
60,1
SAŽ
421.289
118.418
282.373
180.893
28,1
41,9
65,5
HBŽ
81.396
9.676
52.681
18.140
11,9
18,4
53,3
F BiH
2.327.195
430.745
1.579.720
769.388
18,5
27,3
56,0
11 Makroekonomski pokazatelji po županijama za 2008 godinu - Analiza, Federalni zavod za programiranje razvoja
12 Izvor podataka za broj stanovnika: Federalni Zavod za statistiku - Mjesečni statistički pregled FBiH 10/08, za zaposlenost: Federalni Zavod za statistiku - Mjesečni statistički pregled po županijama u FBiH 3/09.
(Obrada: Federalni Zavod za programiranje razvoja).
78
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
1).
2).
3).
4).
Ukupna zaposlenost na teritoriji FBiH obuhvaća zaposlene u poslovnim subjektima
(pravnim osobama), obrtu i slobodnim profesijama, obrani i policiji. Broj zaposlenih u
obrani (8.000), nije razvrstan po općinama i županijama.
U skladu sa metodologijom Centralne banke BiH, stupanj zaposlenosti se izračunava
tako da se broj zaposlenih podijeli sa nazočnim stanovništvom i pomnoži sa 100.
Stupanj zaposlenosti se izračunava tako da se broj zaposlenih podijeli sa radno sposobnim stanovništvom (stanovništvo staro od 15-65 godina) i pomnoži sa 100.
Stupanj zaposlenosti se izračunava tako što se broj zaposlenih podijeli sa aktivnim
stanovništvom (radnom snagom tj. zaposleni + nezaposleni) i pomnoži sa 100.
4.3.2.2. Podaci o nezaposlenim osobama u Federaciji Bosne i Hercegovine
Registrirani broj nezaposlenih osoba u F BiH sa stanjem na dan 31.12.2008. godine iznosilo je 338.643, što je manje za 28.927 osoba koja traže zaposlenje ili 7,8% u odnosu na 2007.
godinu. Stupanj nezaposlenosti u odnosu na radnu snagu u F BiH u 2008. godini iznosio je
44,0 %.
Registrirani broj osoba koja su tražila zaposlenje i stupanj nezaposlenosti po županijama
dat je u sljedećem pregledu:
Tabela 2.4. Stupanj nezaposlenosti po županijama u 2008. godini13
Županija
Nezaposleni
Broj zaposlenih1)
1
USŽ
POŽ
T Ž
ZDŽ
BPŽ
SBŽ
HNŽ
ZHŽ
SAŽ
H-B Ž
Federacija BiH
2
36.277
5.436
85.711
61.529
4.164
36.482
29.403
8.702
62.475
8.464
338.643
3
34.634
5.362
82.993
73.267
4.778
37.974
42.531
13.112
118.418
9.676
430.745
1).
2).
Aktivno
stanovništvo
4
70.911
10.798
168.704
134.796
8.942
74.456
71.934
21.814
180.893
18.140
769.388
Stupanj 2)
nezaposlenosti u %
5
51,2
50,3
50,8
45,6
46,6
49,0
40,9
39,9
34,5
46,7
44,0
Ukupna zaposlenost na teritoriji FBiH obuhvaća zaposlene u poslovnim subjektima
(pravnim osobama), obrtu i slobodnim profesijama, obrani i policiji.Broj zaposlenih u
obrani ( 8.000), nije razvrstan po općinama i županijama.
Stupanj nezaposlenosti se izračunava tako što se broj nezaposlenih podijeli sa aktivnim stanovništvom (radnom snagom tj. zaposleni + nezaposleni) i pomnoži sa 100.
13 Izvor podataka za zaposlenost i nezaposlenost: Federalni zavod za statistiku - Mjesečni statistički pregled po županijama u FBiH 3/09.
(Obrada: Federalni zavod za programiranje razvoja)
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
79
4.3.3.Analiza tržišta rada u istočnoj Hercegovini – dio Republike Srpske
4.3.3.1. Analiza zaposlenosti i nezaposlenosti u Istočnoj Hercegovini
Kako je već navedeno u prethodnim dijelovima Studije regiju Istočne Hercegovine čine
općine: Berkovići, Bileća, Gacko, Ljubinje, Nevesinje, Istočni Mostar i Trebinje. Gospodarski i
kulturni centar regije je Trebinje, koje se nalazi na krajnjem jugu, udaljeno od Dubrovnika 20km,
a od Herceg Novog 40km.
Regija ima 7 općina, sa gustoćom naseljenosti od 21,6 stanovnika po km² . Gustoća naseljenosti po općinama je : Berkovići 15,7, Bileća 19,4, Gacko 14,0, Ljubinje 13,0, Nevesinje 20,8,
Trebinje 30,5 i Istočni Mostar 9,0 stanovnika po km².
Slika II-6. Površina općina regije Istočna Hercegovina
900
800
700
600
500
400
300
200
100
0
Berkovići
Bileća
Gacko
Ljubinje
Nevesinje
Trebinje
Izvor: Republički zavod za statistiku RS, Statistički godišnjak RS 2009.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku Republike Srpske (Statistički godišnjak RS 2009) ukupan broj nezaposlenih na području Istočne Hercegovine na dan 31.12.2008.
iznosio je 8.950. Broj nezaposlenih u odnosu na 2007. godinu manji za 3%. Ukupan broj zaposlenih u 2008. godini iznosio je 16.898 i manji je za 5% u odnosu na 2007. godinu.
80
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
U narednoj tabeli prikazano je kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti prema godinama u
regiji Istočna Hercegovina kao dijelu regije Hercegovina.
Tabela 2.5. Kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti
u regiji Istočna Hercegovina
Godina
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
Broj zaposlenih
19914
19919
20013
18917
18511
17831
16898
Broj nezaposlenih
8549
7348
7802
8478
8779
9226
8950
Izvor: Republički zavod za statistiku RS, Statistički godišnjak RS 2009.
Ako se promatraju zaposleni u ovoj regiji (prikazano na sljedećoj slici) vidljivo je da je od
2004. godine kontinuiran pad broja zaposlenih osoba koji se značajno smanjuje iz godine u godinu, što se ne bi moglo objasniti samo globalnom gospodarskom krizom iz razloga što je ona
započela nekoliko godina kasnije.
Slika II-7. Kretanje zaposlenosti u istočnoj
Hercegovini u razdoblju od 2002. do 2008. godini
20000
19500
19000
18500
18000
17500
17000
16500
16000
15500
15000
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
Analizom kretanja nezaposlenosti može se utvrditi da je od 2003. godine do 2008. godine
kontinuiran porast nezaposlenosti, a taj niz je prekinut u 2008. godini kada je došlo do smanjenja broja nezaposlenih za 3% u odnosu na prethodnu godinu.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
81
Slika II-8. Kretanje nezaposlenosti u istočnoj
Hercegovini u razdoblju od 2002. do 2008. godine
9000
8000
7000
6000
5000
4000
3000
2000
1000
0
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
Na sljedećoj slici prikazano je komparativno kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti tijekom razdoblja 2002. do 2008. u regiji Istočna Hercegovina i iz koga su vidljivi pomaci u povećanju nezaposlenosti i smanjenju zaposlenosti ali isto tako i još uvijek značajna razlika u korist
zaposlenih u odnosu na nezaposlene osobe. Međutim mora se istaknuti i trend kretanja koji sve
više i više približava ove dvije kategorije po broju te ukoliko se nastavi ovaj trend vrlo brzo će
doći do potpune konvergencije.
Slika II-9. Komparativni prikaz kretanja zaposlenosti
i nezaposlenosti u regiji Istočna Hercegovina
20000
18000
16000
14000
12000
zaposleni
10000
nezaposleni
8000
6000
4000
2000
0
2002
82
2003
2004
2005
2006
2007
2008
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku RS, Statistički godišnjak RS 2009, u
2008. godini najveći broj nezaposlenih zabilježen je u općini Trebinje i to 2.933 osobe, mada je
i najveća razlika između broja zaposlenih i nezaposlenih osoba u Trebinju u korist zaposlenih.
U Nevesinju i Berkovićima broj nezaposlenih u odnosu na zaposlene je veći.
Slika II-10. Razina zaposlenosti i nezaposlenosti
u regiji Istočna Hercegovina po općinama
9000
8000
7000
6000
5000
zaposleni
4000
nezaposleni
3000
2000
1000
0
Berkovići
Bileća
Gacko
Ljubinje
Nevesinje
Trebinje
Izvor: Republički zavod za statistiku RS, Statistički godišnjak RS 2009
4.3.3.2. Mladi na tržištu rada u Istočnoj Hercegovini
Nezaposleni mladi iz regije Istočna Hercegovina u ožujku 2010. godine činili su
9,67% od ukupnog broja nezaposlenih mladih na evidenciji Zavoda za zapošljavanje
RS.
Prema evidenciji Zavoda za zapošljavanje RS – filijala Trebinje, ukupan broj nezaposlenih mladih (od 15 do 30 godina) u ožujku 2010. godine iznosio je 3.580 što čini
28,61%. Od ukupnog broja nezaposlenih osoba u toj regiji.
O obrazovanju kao ključnoj determinanti tržišta rada Hercegovine detaljno je pisano u dijelu Studije na CD-u.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
83
4.4. Ponuda i potražnja radne snage – opći model tokova na tržištu radne
snage
Makroekonomski ciljevi svake ekonomske politike su stabilnost cijena, puna zaposlenost
i odgovarajuće stope rasta gospodarstva. Puna zaposlenost se odnosi na sve čimbenike proizvodnje. Rad je jedan od čimbenika proizvodnje te možemo kazati da je cilj svake ekonomske
politike puna zaposlenost radne snage kako bi se stvarni output približio potencijalnom.
Međutim, puna zaposlenost je cilj koga je gotovo nemoguće dostići. U razvijenim gospodarstvima, gospodarstvima s relativno niskim stopama nezaposlenosti, uvijek postoji tzv. frikciona nezaposlenost. Teško je pretpostaviti da znanja, kvalifikacije i broj osoba koje predstavljaju radnu snagu odgovara zahtjevima gospodarstva i ekonomije u nacionalnom gospodarstvu.
Normalno stanje je nezaposlenost. Nezaposlenost je ona rezerva radne snage iz koje će se
povećanjem gospodarske aktivnosti ili promjenom gospodarske strukture (pojava novih djelatnosti) moći uspostaviti nova ravnoteža na nekoj novoj (većoj) razini. Frikciona nezaposlenost je
pretpostavka za uspostavljanje nove sektorske ili regionalne ravnoteže između ponude i potražnje radne snage.
Opći model tokova na tržištu rada može se vizualizirati kao na sljedećoj slici.
Slika II-11. Ponuda i potražnja radne snage i tokovi na tržištu rada
Radno sposobno stanovništvo (populacija)
Osobe koje nisu radna snaga
Obrazovanje
Ponuda radne snage
Osobe na odmoru
ili bolovanju
Zaposleni
Potražnja za radnom snagom
Nezaposleni
Potražnja za faktorima
Potražnja za proizvodima
Radno sposobno stanovništvo su sve osobe starije od 15 godina ali je samo jedan dio te
populacije „spremno“ za tržište rada. Potražnja za radnom snagom je dio potražnje za čimbenicima proizvodnje.
84
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Teorijski se mogu identificirati četiri stanja. Prvo, potražnja je manja od ponude u pogledu
broja i strukture po djelatnostima i sektorima (kvalifikacija i znanja). Tada je potražnju za radnom
snagom moguće brzo zadovoljiti.
Drugo stanje je ono u kojem je potražnja manja od ponude radne snage u pogledu broja
osoba ali su njihove kvalifikacije i znanja takva da ne mogu zadovoljiti potrebe za potražnjom.
Rješenje takvog stanja je dokvalifikacija, prekvalifikacija te obrazovanje radne snage tako da
u kratkom roku mogu steći znanja i vještine potrebne na tržištu rada. Takav strukturni raskorak
se može eliminirati angažiranjem obrazovnih institucija i njihovim aktivnostima cjeloživotnog
učenja. Neravnoteža može biti i šireg, regionalnog karaktera što će ubrzati migracije stanovništva radi zapošljavanja. Jedna od mjera je i formiranje fondova za razvoj (npr. regionalnog
karaktera).
Treće stanje je ono u kojem je ponuda radne snage mjerena brojem osoba koje traže
posao manja od potražnje radne snage. Međutim, analizom ponude se može identificirati niz
djelatnosti i kvalifikacija u kojima je ponuda manja od potražnje. Nezaposlenost se povećava
jer znanja i umijeća radne snage ne odgovaraju potražnji. Takva situacija je više teorijske nego
praktične naravi i veoma brzo se može razriješiti posebno u situacijama kada u ponudi radne
snage dominira viša i visoka stručna sprema.
Četvrto stanje je ono u kojem je potražnja za radnom snagom, mjerena brojem osoba i
strukturom (potrebnim znanjima i umijećima) veća od ponude radne snage. Takvo stanje je, u
načelu, teorijske naravi u današnjem vremenu. U prošlosti je potražnja za kvalificiranom i nekvalificiranom radnom snagom u gradovima imalo za posljedicu njihovu koncentraciju u gradovima s negativnim posljedicama za njihov razvoj i poboljšanje životnog standarda.
U ponudi radne snage ključnu i fundamentalnu ulogu ima sustav obrazovanja: osnovne,
srednje škole te fakulteti. U definiranju broja učenika prema različitim smjerovima u srednjim
školama određenu ulogu imaju odgovarajuća ministarstva. Sveučilišta objavljuju javni natječaj
za upise na prvu godinu studija tako da je moguće unaprijed predvidjeti ponudu za radnom
snagom. Izravne veze za upise u srednjim školama (ponuda kvalificirane radne snage) s gospodarskim subjektima, zdravstvom, državnom upravom i drugim subjektima potražnje za radnom
snagom, u načelu, nema. Ta se veza ostvaruje ponovno putem odgovarajućih ministarstava
obrazovanja u županijama. Posebnu ulogu imaju Zavodi za zapošljavanje koji se razvijaju u
intermedijatora na tržištu ponude i potražnje radne snage.
Služba za zapošljavanje tako obavlja poslove posebnog društvenog interesa. Ona vodi
evidenciju o zaposlenosti i zapošljavanju, informira nezaposlene i druge osoba o mogućnosti
zapošljavanja, posreduje u zapošljavanju, rješava prava temeljem nezaposlenosti, posreduje
pri zapošljavanju u inozemstvu i zapošljavanju stranaca, provodi međunarodne konvencije i međunarodne sporazume u području zapošljavanja, organizira profesionalne orijentacije i stručno
osposobljavanja nezaposlenih osoba.
Služba za zapošljavanje također prati demografska kretanja na ovom području, te
donošenje programa i planova za ostvarivanje utvrđene politike zapošljavanja, suradnju s
obrazovnim ustanovama radi usklađivanja obrazovnih programa sa kadrovskim potrebama
poslodavaca 14.
14 Izvješće o radu Službe za zapošljavanje HNŽ za 2009.godinu.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
85
Slika II-12. Model suradnje agenata u oblikovanju
tržišta radne snage (ponude i potražnje)
Županijske agencije za
zapošljavanje
Portali za zapošljavanje
Ponuda radne snage
Sustav
osnovnog
obrazovanja
Tržište radne
snage
Sustav
srednjeg
obrazovanja
Gospodarstvo
Državna uprava
Zdravstvo
Sustav školstva
Poslodavci u
zemlji i inozemstvu
Potražnja za radnom
snagom
Sustav
visokog
obrazovanja
Model prikazan na slici II-12 prikazuje veze između agenata koji formiraju tržište ponude i
potražnje za radnom snagom. Agenti ključni za ponudu radne snage su osnovne i srednje škole
te visokoškolske ustanove (fakulteti).
86
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Osim njih, na ponudu radne snage utječu i aktivnosti agenata koje nemaju karakter javnih
školskih ustanova nego se bave prekvalifikacijama i cjeloživotnim obrazovanjem.
Agenti na strani potražnje su gospodarski subjekti, poslodavci iz zemlje i inozemstva.
Potražnju za radom kao čimbenikom proizvodnje posebno povećavaju, osim tekuće potražnje,
ulaganja u proizvodnji (oprema, objekti, tehnologija), obrtna sredstva.
Na oblikovanje ponude radne snage dominantno utječu agenti u sustavu obrazovanja,
na potražnju agenti u gospodarstvu, javnim tvrtkama, zdravstvu, školstvu i državnoj upravi. Na
strani ponude se pojavljuju i škole koje su u privatnom vlasništvu tako da dodatno povećavaju
ponudu ali doprinose i povećanju znanja i sposobnosti (barem prema deklarativnim ciljevima
iako ne postoje indikatori kvalitete obrazovanja koji se obrazuju u takvim institucijama).
Škole bi trebale biti centri izvrsnosti i kvalitete koji izravno utječu na kvalitetu radne snage
koja formira stranu ponude na tržištu radne snage. U regionalnom i nacionalnom pogledu kvaliteta i profili obrazovanja radne snage na dugi rok utječu i na potražnju radne snage. Zato je
nužno formirati odgovarajuće organizacijske oblike (npr. agencije) koje bi kontinuirano pratile i
upravljale kvalitetom obrazovanja na svim razinama.
Zato je potrebno oblikovati organizacijski okvir koji bi, na temelju zakonodavnih rješenja,
imao obvezu i ovlaštenja kontinuirano pratiti i analizirati kvalitetu rada i rezultata agenata na
strani ponude radne snage.
Potrebno je istraživati trenutne i buduće potrebe za radnom snagom kako bi se mogle na
vrijeme organizirati odgovarajuće prekvalifikacije, specijalizacije i stjecanje znanja i vještina.
Glavne pogodnosti takvih organizacijskih rješenja su povećanje brzina razmjene informacija na
tržištu radne snage a time i skraćenje vremena čekanja na posao.
Stalno bi se utvrđivao broj i struktura nezaposlenih (po kvalifikacijama i zanimanjima), potrebnom dodatnom obrazovanju radi eliminiranja disproporcije ponude i potražnje radne snage
s obzirom na pojedina zanimanja.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
87
Slika II-13. Prošireni model suradnje agenata u oblikovanju
tržišta radne snage (ponude i potražnje)
Gospodarstvo
Državna uprava
Zdravstvo
Sustav školstva
Poslodavci u
zemlji i inozemstvu
Ponuda radne snage
Tržište radne
snage
Potražnja za radnom
snagom
Županijske agencije za
zapošljavanje
Portali za zapošljavanje
Agencije za akreditaciju i licenciranje
(mjerenje kvalitete)
Sustav
osnovnog
obrazovanja
88
Sustav
srednjeg
obrazovanja
Sustav
visokog
obrazovanja
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Tako bi se mogli formirati i odgovarajući fondovi koji bi na kreditnoj osnovi omogućili dodatno obrazovanje i prekvalifikacije (zapošljavanjem bi se krediti mogli vraćati u fondove i ponovo uporabiti za nove dokvalifikacije i stjecanja znanja).
Službe za zapošljavanje bi morale poboljšati kvalitetu informacijskog sustava o potražnji i
ponudi radne snage na prostoru županije i regije kako bi svi agenti na tržištu ponude i potražnje
radne snage imali izravne informacije.
One bi mogle pripremati i projekte prekvalifikacije nezaposlenih osoba na temelju informacija o potražnji za radnom snagom, tj. informacija o potrebama biznisa za odgovarajućim
profilima i zanimanjima (npr. u roku od 6 mjeseci prekvalifikacija gimnazijalaca u programere).
Prošireni model suradnje agenata u oblikovanju tržišta radne snage (ponude i potražnje)
(Slika 45) uključuje agencije i institucije koji su posrednici između agenata koji oblikuju strukturu
i broj osoba na strani ponude radne snage i na temelju informacija o potražnji radne snage poboljšavaju informiranost i brzinu reakcije na strani potražnje. Mogu pomoći i u formiranju centara
za profesionalnu edukaciju (suradnja s visokoškolskim institucijama), pripremi projekata koji se
financiraju iz fondova Europske unije (IPA fondovi koji su na raspolaganju BiH).
Takav razvojni model bi bio otvoren za dalje proširenje ali i dovoljno operativan da „iskoristi“ sve potencijale na strani ponude i otvori nove mogućnosti zapošljavanja.
4.5. Zaključak i preporuke za tržište radne snage u Hercegovini
Analizom tržišta rada u Hercegovini (uključene su i općine koje su u Hercegbosanskoj
županiji a koje ne pripadaju regiji Hercegovina) utvrđeni su određeni negativni trendovi. Razina
zaposlenosti se kontinuirano smanjuje dok se nezaposlenost povećava, što nije odraz samo
globalne ekonomske krize, budući da je taj trend primjetan još od ranije te se velikom globalnom financijskom i ekonomskom krizom koja se značajno odrazila i na Bosnu i Hercegovinu, on
samo povećao i ubrzao. Ovakvi trendovi zahtijevaju nužnu brigu i koordinaciju te intervenciju
svih državnih, entitetskih, županijskih i općinskih tijela, te svih drugih institucija kako javnih tako
i privatnih.
Bosna i Hercegovina je, prema Ustavu, tip složene države. Ta se činjenica, dakako, manifestira i u oblasti radnog i socijalnog prava. Još konkretnije, BiH nema jedinstvenog zakona o
radu nego je ta oblast u isključivoj nadležnosti dvaju entiteta i Distrikta Brčko. Svaki od entiteta
i Distrikt Brčko, naime, ima svoj zakon o radu, a to, onda, znači i različite principe reguliranja
oblasti radnih odnosa. Također, postojeća zakonska rješenja štite monopole zavoda za zapošljavanje, kako entitetskih i Distrikta Brčko, tako i županijskih. Sukladno postojećim zakonskim
rješenjima, praktično i ne postoji mogućnost posredovanja u zapošljavanju izvan tih institucija.
Takva mogućnost je, istina, zakonom dana, budući su istim predviđene privatne agencije kao
posrednici na tržištu rada. Način konstitucije tih agencija bi se, međutim, prema zakonu, trebao
urediti posebnim podzakonskim aktima. U stvarnosti, pak, takvi akti još uvijek ne postoje, te ih
je nužno potrebno donijeti.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
89
Rezultati analize tržišta rada u Bosni i Hercegovini, kao i analize tržišta rada u susjednim državama te u Europskoj uniji upućuje i na krajnji sud kako struktura BiH, a sukladno
tome i struktura institucija za posredovanje na tržištu rada, ne predstavljaju optimalno rješenje
temeljem kojeg se može doći do efikasnog posredovanja između ponude i potražnje na tržištu
rada. Za efikasnije posredovanje je, prema tome, a time i efikasnije smanjivanje nezaposlenosti,
neophodno kreiranje novog pravnog i organizacijskog okvira u uređivanju tržišta rada, uključivanje, pored postojećih, i većeg broja novih, privatnih i javnih institucija na tržištu rada, te, na
koncu, zaštita prava radnika od moguće zloporabe u poslovima posredovanja.
Sukladno praksi i zahtjevima iz EU, potrebno je omogućiti i potaknuti osnivanje dviju vrsta
institucija u oblasti zapošljavanja – privatnih agencija za zapošljavanje, te agencija za privremeno zapošljavanje.
Što se tiče prvih, privatnih agencija za zapošljavanje, suština tih agencija vezana je za
činjenicu da one, kao i u mnogim drugim oblastima, ukidaju monopol javnih službi za zapošljavanje i njihove mreže.
Privatne agencije, istina, i dalje nisu prijetnja opstanku zavoda za zapošljavanje, no, sigurno je da ga one „tjeraju“ na drugačiji odnos prema nezaposlenima, na puno veći stupanj
efikasnosti, ali i na stalno traganje za racionalnijom vlastitom organizacijom.
Druge, agencije za privremeno zapošljavanje su još zanimljivije, a suština im je vezana za
način rada. One, naime, zapošljavaju određeni broj radnika, a onda ih na temelju sporazuma o
ustupanju radnika svojim klijentima (drugim poslodavcima), ustupaju za obavljanje privremenih
poslova - tzv. leasing radnika. Spomenuti radnici formalno su zaposleni u agenciji koja im plaća
staž i socijalno, ali rade kod drugih poslodavaca.
Za sada se ne može govoriti o koordiniranom partnerskom djelovanju između javnog i
privatnog sektora koje bi moglo rezultirati većim stupnjem efikasnosti u posredovanju na tržištu
rada, a onda i smanjivanjem razine nezaposlenosti, te je u tom polju potrebno napraviti određene iskorake i uvezati ova dva sektora.
Da bi se, na koncu, u povezivanju ponude i potražnje na tržištu rada mogli pratiti europski
trendovi, nužne su intervencije i u nekim drugim zakonima – zakonu, primjerice, o privremenom
zapošljavanju, zakonu o zaštiti na radu, zakonu o pravima za vrijeme nezaposlenosti, posebice
onima koji reguliraju pitanja edukacije i prekvalifikacije, zakonu o zaštiti radnika u firmama pod
stečajem itd. Većina tih zakona, zapravo, ni danas nije usvojena, a bez njih nemoguće je pratiti
europske trendove na tržištu rada. S druge, pak, strane, intervencije su neophodne i u onim
zakonima koji su usvojeni. Pri tome se misli, prije svega, na dva entitetska zakona o zaštiti na
radu, ali i na još neke.
Dio problema, koji su u vezi sa raspoloživom strukturom radne snage i činjenicom da je
ona inkopatibilna s potrebama bh. tržišta rada, u vezi je i s činjenicom da BiH nema razvijenu
nacionalnu strategiju za zapošljavanje, da nisu iskoordinirane ni aktivnosti dvaju entitetskih za90
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
voda za zapošljavanje, da sve to nije u potrebnoj vezi međuovisnosti s europskim trendovima i
potrebama itd., te je potrebno poraditi na istom.
Također, rješenja koja je potrebito poduzeti odnose se na mjere makroekonomske politike, koje u značajnoj mjeri trebaju utjecati na poboljšanje slike tržišta rada tj. koje će doprinijeti
povećanju zaposlenosti i smanjiti nezaposlenost.
Tu se prvenstveno misli na mjere fiskalne i vanjskotrgovinske politike. Fiskalnim poticajima, odnosno olakšicama trebalo bi po osnovu zaposlenika olakšati tj. smanjiti troškove poslodavcima, čime bi se dio akumulacije oslobodio za nova ulaganja i daljnji razvoj, a što za posljedicu ima otvaranje novih radnih mjesta i ono što je u ovome vremenu bitno očuvanje postojećih.
Mjerama vanjskotrgovinske politike, potrebno bi bilo jače zaštititi i potaknuti domaću proizvodnju, a to bi se moglo restrikcijom uvoza određenih roba, te sprečavanjem uvoza roba sumnjivog i lošeg kvaliteta. Također bi se moglo poticati potrošnja roba u svim javnim institucijama
i institucijama koje se financiraju iz proračuna, one koje su domaćeg podrijetla, uz pojačanu
kontrolu i sprečavanje zloporaba da se pod oznakom domaće prodaje roba iz uvoza koja je
samo prepakirana u pogonima u BiH.
Na oblikovanje ponude radne snage dominantno utječu agenti u sustavu obrazovanja,
na potražnju agenti u gospodarstvu, javnim tvrtkama, zdravstvu, školstvu i državnoj upravi. Na
strani ponude se pojavljuju i škole koje su u privatnom vlasništvu tako da dodatno povećavaju
ponudu ali doprinose i povećanju znanja i kompetencija (barem prema deklarativnim ciljevima,
iako ne postoje indikatori kvalitete obrazovanja koji se obrazuju u takvim institucijama).
Škole bi trebale biti centri izvrsnosti i kvalitete koji izravno utječu na kvalitetu radne snage
koja formira stranu ponude na tržištu radne snage. U regionalnom i nacionalnom pogledu kvaliteta i profili obrazovanja radne snage na dugi rok utječu i na potražnju radne snage.
Zato predlažemo da se formiraju odgovarajuće organizacije (npr. agencije) koje bi kontinuirano pratile i upravljale kvalitetom obrazovanja na svim razinama.
Potrebno je također oblikovati ili odrediti organizaciju koja bi, na temelju zakonodavnih rješenja, imala obvezu i ovlaštenja kontinuirano pratiti i analizirati kvalitetu rada i rezultata agenata
na strani ponude radne snage.
Potrebno je kontinuirano istraživati trenutne i buduće potrebe za radnom snagom kako bi
se mogle na vrijeme organizirati odgovarajuće prekvalifikacije, specijalizacije i stjecanje znanja
i vještina. Glavne pogodnsoti takvih organizacijskih rješenja su povećanje brzine razmjene informacija na tržištu radne snage a time i skraćenje vremena čekanja na posao.
Stalno bi se utvrđivao broj i struktura nezaposlenih (po kvalifikacijama i zanimanjima),
potrebno dodatno obrazovanje radi eliminiranja disproporcije ponude i potražnje radne snage s
obzirom na pojedina zanimanja.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
91
Službe za zapošljavanje bi morale poboljšati kvalitetu informacijskog sustava o potražnji i
ponudi radne snage na prostoru županija i regije kako bi svi agenti na tržištu ponude i potražnje
radne snage imali izravne informacije. One bi mogle pripremati i projekte prekvalifikacije nezaposlenih osoba na temelju informacija o potražnji za radnom snagom, tj. informacija o potrebama biznisa za odgovarajućim profilima i zanimanjima (npr. u roku od 6 mjeseci prekvalifikacija
gimnazijalaca u programere).
Prošireni model suradnje agenata u oblikovanju tržišta radne snage (ponude i potražnje)
uključuje agencije i institucije koje su posrednici između agenata koji oblikuju strukturu i broj
osoba na strani ponude radne snage i na temelju informacija o potražnji radne snage poboljšavaju informiranost i brzinu reakcije na strani potražnje. Mogu pomoći i u formiranju centara
za profesionalnu edukaciju (suradnja s visokoškolskim institucijama), pripremi projekata koji se
financiraju iz fondova Europske unije (IPA fondovi koji su na raspolaganju BiH).
Takav razvojni model bi bio otvoren za daljnje proširenje ali i dovoljno operativan da „iskoristi“ sve potencijale na strani ponude i otvori nove mogućnosti zapošljavanja.
U sustavu obrazovanja potrebito je da se, temeljem odgovarajućih preporuka koje bi dala
ovlaštena organizacija, a koja je predložena da se odredi prema predloženom modelu, smanji
udio učenika koji pohađaju gimnaziju, kako bi se veći akcent dao na različite profile tehničkih i
drugih stručnih škola, koje osposobljavaju učenike za konkretna zanimanja, te im daju konkretne vještine i sposobnosti za obavljanje konkretnih poslova.
Također je potrebno dodatno raditi na praksi srednjoškolaca, te povezivanju poslodavaca
s učenicima već u srednjoj školi.
Predlaže se također dodatni poticaj na razini visokog obrazovanja, kroz stipendiranje i
na razne druge načine (besplatno školovanje, smještaj u studentskom domu, ishrana itd.) za
studente tehničkih fakulteta, a da se smanji broj studenata koji studiraju o trošku države na fakultetima koji izbacuju kadrove za zavode za zapošljavanje.
Također je potrebno revidiranjem nastavnih planova i programa na svim fakultetima napraviti veći zaokret prema praksi studenata i davanje konkretnih znanja, vještina i sposobnosti
koje su potrebne a sukladno zahtjevima tržišta rada.
U sustavu poticaja zapošljavanju potrebno je kontinuirano podupirati taj proces i omogućiti potporu za visokoobrazovane kadrove, ali i za druge kategorije nezaposlenih, te je potrebno
vršiti i dodatnu kontrolu kako ne bi dolazilo do zloporaba dobivenih poticaja.
Prema dosadašnjim rezultatima, kada god su davani poticaji za zapošljavanje određenih
kategorija nezaposlenih a posebice visoko obrazovanih rezultati su bili vidljivi u smanjenom
broju na evidencijama za zapošljavanje.
U tom smislu i prijedlog koji je već iznesen kroz fiskalno rasterećenje za zaposlene osobe
92
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
daje dodatni poticaj da se zaposle (registriraju kao zaposlene) osobe koje nisu prijavljene a
sada rade na crno tj. kao neprijavljene, čime se krše i propisi.
Budući da je veliki broj nezaposlenih osoba bez kvalifikacija ili sa nižim kvalifikacijama
potrebno bi bilo osigurati njihovu prekvalifikaciju, tj. osigurati da ona za nezaposlene bude besplatna ili je moguće formirati odgovarajuće fondove koji bi na kreditnoj osnovi omogućili dodatno obrazovanje i prekvalifikacije (zapošljavanjem bi se krediti mogli vraćati u fondove i ponovo
uporabiti za nove dokvalifikacije i stjecanja znanja).
Poticanjem razvoja poduzetništva kroz različite vidove: osiguranjem potrebnih financijskih
sredstava uz niže kamatne stope, osiguranjem kreditno garantnih fondova, razvojem tržišta
kapitala i novih oblika izvora kapitala, davanjem raznih jamstava, otvaranjem javnih radova,
rasterećenjem poduzetnika po raznim osnovama, te jednom razvojnom a ne socijalnom politikom uz smanjenje broja zaposlenih u državnoj upravi, smanjenje socijalnih i drugih davanja, itd.
kratkoročno bi izgledalo bolno ali dugoročno bi sigurno dalo dobre rezultate i pored navedenih
promjena u sustavima ponude i tražnje na tržištu rada sigurno bi dovelo do smanjenja nezaposlenosti.
Također je potrebno graditi poduzetničku infrastrukturu poput poduzetničkih centara, poduzetničkih zona, tehnoloških parkova, poslovnih inkubatora itd.
Dva sveučilišta koja djeluju na prostoru regije imaju kao svoje sastavnice i dobro razvijene
tehničke fakultete, te mogu osigurati kadar za gotovo sve zahtjevne industrijske grane, a pored
njih na tržištu rada pojavljuju se osobe koje su različite fakultete, a posebno tehničke, završile
u većim centrima poput Sarajeva, Splita i Zagreba. Ove visokozahtjevne industrije koje zahtijevaju veći broj visokoobrazovanog kadra tehničke struke mogle bi se razvijati u Mostaru ili u
njegovoj bližoj okolici iz razloga mogućnosti tehničkih fakulteta da izbace odgovarajući kadar i
da se povežu u smislu poveznice znanosti i prakse u cilju postizanja boljih rezultata. U ostalim
mjestima, u prostoru koji je udaljeniji od središta regije, raspoloživa radna snaga je dostatna
tako da može odgovoriti svim potrebama tržišta pa čak i za zahtjevnije i stručnije kadrove. Osim
ako za određeni pothvat tj. poduzeće koje bi se pokrenulo treba veći broj visokoobrazovanog
kadra tehničke struke.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
93
94
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
POGLAVLJE 3
INOZEMNA ISKUSTVA U RAZVOJU
POSLOVNIH ZONA
• Uvod
• Iskustva Hrvatske u regionalnom
razvoju i razvoju poslovne infrastrukture
• Iskustva Srbije u regionalnom razvoju i
razvoju poslovne infrastrukture
• Iskustva Slovenije
• Iskustva zemalja EU (Slovačka, Češka,
Poljska, Bugarska, Španjolska, Irska,
Finska i Italija)- Na CD-u
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
95
1. UVOD
Razvoj suvremenog društva doveo je do krupnih promjena u gospodarskom, političkom
i upravnom sustavu suvremenih država krajem 20. i početkom 21. stoljeća. Te nove promjene,
dijelom posljedica globalizacije, prisilile su nacionalne vlasti na poduzimanje konkretnih mjera
kako bi bile spremne odgovoriti izazovima suvremenog doba. Svjetsko gospodarstvo, kroz proces liberalizacije i deregulacije nacionalnih instrumenata, postaje jedno globalno selo, odnosno
jedan gospodarski prostor koji nosi mnoge prednosti, ali i opasnosti posebice za manje razvijene zemlje.
U takvim, novonastalim turbulentnim i nestabilnim, okolnostima znanje i inovativnost igraju ključnu ulogu jer u presudnim trenucima vuku cjelokupni gospodarski sustav naviše. Prema
tome zaposlenost je temeljni preduvjet razvoja i ključni preduvjet sposobnosti nacionalnog gospodarstva da održi korak sa izazovima vremena. Kako na nacionalnom, tako i na regionalnom
razini, održavanje visoke i stabilne zaposlenosti osnovni je cilj i želja svih razina vlasti. Svaka
nezaposlenost ugrožava rast i razvoj nacionalnog gospodarstva (u konačnici životni standard
građana), a održivi razvoj moguće je postići jedino uz visoku stopu zaposlenosti.
Razvijena poslovna infrastruktura predstavlja značajan instrument poticaja i razvoja poduzetništva i općeg gospodarskog razvoja određene sredine. Koliki je značaj poslovne infrastruktura za gospodarski razvoj pokazuju slučajevi i iskustva drugih zemalja u kojima se njihovom
osnivanju i kasnijem upravljanju poklanja velika briga i pažnja. Time se bave vlade na različitim razinama, a kao podršku njihovom osnivanju odobravaju se bespovratna sredstva u obliku
zemljišta, objekata, infrastrukture, ali i poticajnih financijskih sredstava za tvrtke. Animiraju se
banke i druge financijske institucije za podršku poduzetnicima koji žele ulagati. Vodstvo i upravljanje poslovnom infrastrukturom povjereno je iskusnim gospodarstvenicima i predstavnicima
vlasti, banaka i istraživačko-obrazovnih institucija, s ciljem povećanja ukupne efikasnosti tvrtki
u industrijskim zonama.
U posljednjih pedesetak godina razvoj poslovne infrastrukture postao je glavni i neizostavni dio gospodarske razvojne strategije niza zemalja, ali tek u posljednjih trideset i pet godina
počeo je njihov značajniji i dinamičniji razvoj. Neke zemlje ostvarile su izvanredne rezultate u
njihovom razvoju, tako da su i njihova iskustva u kontekstu razvoja poslovne infrastrukture, posebno značajna i dragocjena.
Sigurno je da iskustva drugih zemalja mogu biti od velike koristi kada je u pitanju osmišljeni koncept razvoja poslovnih zona u Bosni i Hercegovini, njenim entitetima F BiH i RS, i napose
regiji Hercegovina. Stoga su, tijekom izrade ove Studije, obavljena vrlo opsežna istraživanja po
ovom pitanju koja su uključivala posjete konkretnim lokacijama i razgovore sa izravnim učesnicima procesa, uvid u sve primarne i sekundarne informacije dostupne članovima projektnog
tima do otvaranja širokih mogućnosti i perspektiva kako dalje u EU integracijama sa ovom
izuzetno važnom karikom ukupnog gospodarstva jedne regije. S obzirom na proglašeni regionalni pristup, njemu je posvećena i posebna pažnja. Prije svega, najveća pažnja posvećena je
zemljama susjedima s kojima će se i u budućnosti ostvarivati najveća suradnja a koja je i danas
na vrlo visokoj razini.
96
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Obrađene su i nove članice EU-27, Slovenija, Poljska, Rumunjska, Bugarska i Češka
koje su sa svojim konceptima razvoja poslovne infrastrukture zavrijedile pažnju javnosti koja
se bavi strateškim razvojem ovog sektora. Za kraj pregleda zemalja, u kratkim crtama, date su
neke odrednice zemalja koje su bile lideri u određenim sektorima, kao što je iznimno brzi inovativni razvoj (Irska, Finska i Španjolska).
Ovdje treba odmah jasno naglasiti da je razvoj poslovne infrastrukture i privlačenje stranih
partnera i mogućih ulagača dio globalne utakmice. U toj utakmici jako je puno takmičara, pravila
su nemilosrdna i vrlo stroga, tako da učešće u tom takmičenju traži izuzetno dobro pripremljene
države, regije i napose organizaciju i pojedince, spremne na rad i odricanja koji često nemaju
granice.
Tako npr. značajnija pojava poslovnih inkubatora zabilježena je 80-ih godina, za vrijeme
velike krize čeličana u Pittsburgu. Smanjenje opsega poslovanja uzrokovalo je veliku nezaposlenost. Rješenje je bilo u poduzetništvu kao osnovi razvoja. Povezivanjem gradova i znanstvenih institucija nastali su inkubatori različitih varijanti :
• proizvodnja ideje, inovacije ili patenta a zatim komercijaliziranje
• razvijanje proizvodno-komercijalnih aktivnosti
U Italiji se u trenutku krize brodograđevne industrije 1989. godine pojavio BIC (Business
Innovation Centre), koji vrijedi kao najbolji provjereni tip inkubatora. Zajednički interes povezao je:
• vlast (državnu, regionalnu i gradsku)
• znanost (sveučilišta, istraživačke centre i institute)
• kapital (državni i privatni)
BIC se rukovodi formulom 5i:
1. poduka (primjeri) - istruzione
2. invencija - invezione
3. poduzetništvo - imprenditorialita
4. inovacija - innovazione
5. internacionalizacija - internazionalizzazione
U Italiji postoji već 12 takvih inkubatora, a BIC se namjerava uključiti u prestrukturiranje
industrije istočnih zemalja. S tom namjerom, osnovano je i poduzeće SEED S.p.A. (Service for
Easttern Economic Development) koje će izvoziti „know-how“ izrađen u BIC-u. Do 1992. godine
BIC je proširio djelovanje na Poljsku, Rusiju, Mađarsku i Sloveniju.
Cambridgeov centar za inovacije (SJIC - St. JOHN”S INNOVATION CENTRE) temelji se
na tri glavna elementa:
1) PROSTOR - novim se poduzećima ili poduzetnicima iznajmljuje prostor, a uslugama se
mogu koristiti preko recepcije ili poštom,
• na raspolaganju poduzetnicima je 4 000 m2 s mogućnošću dogradnje,
• može se smjestiti do 100 malih jedinica od 15 do 100 m2,
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
97
•
•
zajednički dijelovi objekta su ulaz, restoran i prolazi,
središnji servis obuhvaća prijamne i informacijske usluge, word - processing, teleks,
faks, fotokopiranje, sobe za konferenciju i male prostore za sastanke, knjižnicu s
izravnom kompjuterskom linijom do Sveučilišta.
2) IZRAVNA POMOĆ PODUZETNICIMA PRI OSNIVANJU I VOĐENJU
• kroz serije večernjih skupova (slobodne diskusije i predavanja),
• veza sa Sveučilištem održava se putem colledge-a koji okuplja skupinu savjetnika s
područja tehnologije i razvoja proizvoda,
• nude se tehnologije drugih institucija specijaliziranih za predembrionalnu fazu (NEST,
British Tehnology Group) ili lokalnih fondova (Cambridge istraživanja i istraživanja
Ltd.).
3) „The NEST structure“ je sustav organiziranog iskorištavanja fondova za postizanje komercijalnog uspjeha u što kraćem roku, uz što manje troškove i rizik.Sjedinjuje se:
• znanje - s područja tehnologije, marketinga i upravljanja
• sveučilišna, korporacijska i poduzetnička istraživanja
• kapital - fondova za razvoj i istraživanje
• venture kapital
Poslovi uglavnom postižu predviđene komercijalne i profitne rezultate te svaki venture
kapital uložen u njih s velikom sigurnošću donosi dobit. U ovom sustavu inkubatora sveučilišta
pronalaze neposrednu komercijalnu potvrdu svojih istraživanja, korporacije ostvaruju brži razvoj
novih proizvoda i tehnologija, a šira zajednica organizirano iskorištava sredstva u funkciji bržega tehnološkog i privrednog razvoja regije.
98
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
2. ISKUSTVA HRVATSKE U REGIONALNOM RAZVOJU I
RAZVOJU POSLOVNE INFRASTRUKTURE
2.1. Opći elementi
Regionalni razvoj Hrvatske, za razliku od drugih susjednih zemalja, uvelike je potpomognut Fondom za regionalni razvoj. Vlada Republike Hrvatske je 2001. godine osnovala Fond
za regionalni razvoj RH sa ciljem poticanja ujednačenog razvoja u Republici Hrvatskoj. Hrvatski
Sabor proglasio je Zakon o Fondu za regionalni razvoj Republike Hrvatske. Uvjeti i način realizacije programa i projekata definirani su Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja sredstava
fonda. Misija fonda za regionalni razvoj Republike Hrvatske jest financiranje inicijativa koje
potiču uravnoteženi regionalni razvoj u Republici Hrvatskoj i podrška županijama i jedinicama
lokalne samouprave u pripremi i provedbi razvojnih projekata.
Uprava fonda, uz suglasnost Upravnog odbora fonda, raspisuje konkurs za prikupljanje
ponuda i odabir projekata. Povjerenstvo fonda donosi odluke o odabiru i rangiranju projekata.
Na prijedlog Uprave fonda, Upravni odbor donosi konačne odluke o odabiru projekata. Od početka provođenja programa poticanja regionalnog razvoja ukupno ulaganje fonda u projekte
diljem Hrvatske do kraja 2008. godine iznosi 713 milijuna kuna.
Navedenim projektima izgradilo se 1.615.844 metara vodovoda, 1.187.317 metara cestovne infrastrukture, 380.784 metara kanalizacije, 88.231 metara plinovoda, 84.138 metara
električnih vodova, te čak 3.464.952 m2 komunalno-infrastrukturnih prostora. Korisnici sredstava fonda mogu biti sve jedinice lokalne samouprave (općine i gradovi), pojedinačno ili više
njih zajedno te jedinice područne (regionalne) samouprave (županije), pojedinačno ili više njih
zajedno.
Sredstva fonda namijenjena su realizaciji regionalnih i lokalnih razvojnih programa i projekata, tj. za financiranje pripreme i izvedbe razvojnih projekata iz područja:
• komunalne infrastrukture (vodoopskrba, kanalizacija, plinovod, lokalne ceste, nogostupi, parkirališta, pristaništa, luke i dr.
• gospodarske infrastrukture (poduzetničke zone, poduzetnički inkubatori, razvojne
agencije i dr.
• ruralnog razvoja (odvodnja, otpadne vode, seoski turizam, i dr.)
• te ostalih područja od važnosti za regionalni razvoj.
Program sufinanciranja razvojnih projekata predviđa tri vrste potpore: kredit, bespovratna
sredstva i subvencija kamate na kredite kod HBOR-a. Korisnici sredstava fonda, bilo za pojedinačni bilo za zajednički projekt , mogu ostvariti sredstva i to:
• do 80% zaokružene financijske konstrukcije ulaganja u provedbu projekta ako se nalaze na područjima od posebne državne skrbi, na otocima ili pripadaju brdsko-planinskim područjima,
• do 50% zaokružene financijske konstrukcije ulaganja u provedbu projekta na ostalim
područjima.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
99
Kreditna sredstva se odobravaju uz sljedeće uvjete:
• rok otplate: do 15 godina, uključujući i poček (3 godine)
• kamatna stopa: 6% godišnje
• općine, gradovi i županije koje se jave sa zahtjevom za kreditna sredstva, u skladu
s Zakonom o proračunu i podzakonskim aktima, moraju zadovoljavati kriterije za dobivanje suglasnosti za zaduživanje koju izdaje Vlada Republike Hrvatske, odnosno
prema odgovarajućim propisima za tekuću godinu.
Sredstva Fonda prema županijama u Hrvatskoj
• ZAGREBAČKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 61,7 milijuna kuna,
od čega su 53,8 milijuna kuna bespovratna sredstva, a 7,96 milijun kuna kreditna
sredstva.
• KRAPINSKO ZAGORSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 51,4
milijuna kuna, od čega su 50,1 milijuna kuna bespovratna sredstva, a 1,3 milijun kuna
kreditna sredstva.
• SISAČKO-MOSLAVAČKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 39,2
milijuna kuna, od čega su 36,8 milijuna kuna bespovratna sredstva, a 2,4 milijun kuna
kreditna sredstva.
• KARLOVAČKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 33,7 milijuna kuna,
od čega su 32,7 milijuna kuna bespovratna sredstva, a 1,0 milijun kuna kreditna sredstva.
• VARAŽDINSKA: Zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 23,7 milijuna kuna, od
čega su 23,0 milijuna kuna bespovratna sredstva, a 0,7 milijun kuna kreditna sredstva.
• KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj
Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 34,6
milijuna kuna, od čega su 25,0 milijuna kuna bespovratna sredstva, a 9,6 milijun kuna
kreditna sredstva.
• BJELOVARSKO-BILOGORSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od
36,2 milijuna kuna, od čega su 35,1 milijuna kuna bespovratna sredstva, a 1,1 milijun
kuna kreditna sredstva.
• PRIMORSKO-GORANSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 13,8
milijuna kuna, od čega su 12,8 milijuna kuna bespovratna sredstva, a 1,0 milijun kuna
kreditna sredstva.
• LIČKO-SENJSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike
Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 36,4 milijuna
kuna, od čega su 34,5 milijuna kuna bespovratna sredstva, a 1,9 milijun kuna kreditna
sredstva.
100
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
VIROVITIČKO-PODRAVSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj
Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 35,0
milijuna kuna, od čega su 33,8 milijuna kuna bespovratna sredstva, a 1,2 milijun kuna
kreditna sredstva.
POŽEŠKO-SLAVONSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 29,0
milijuna kuna, od čega su sva sredstva bespovratna.
BRODSKO-POSAVSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 35,3
milijuna kuna, od čega su sva sredstva bespovratna.
ZADARSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 34,9 milijuna kuna, od
čega su 31,9 milijuna kuna bespovratna sredstva, a 3,0 milijun kuna kreditna sredstva.
OSJEČKO-BARANJSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 36,2
milijuna kuna, od čega su sva sredstva bespovratna.
ŠIBENSKO-KNINSKA: zaključno s 2007. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 36,7 milijuna
kuna, od čega su sva sredstva bespovratna.
VUKOVARSKO-SRIJEMSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj
Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 54,2
milijuna kuna, od čega su sva sredstva bespovratna.
SPLITSKO-DALMATINSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj
Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 51,1
milijuna kuna, od čega su 49,9 milijuna kuna bespovratna sredstva, a 1,2 milijun kuna
kreditna sredstva.
ISTARSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske
u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 14,3 milijuna kuna, od
čega su 12,7 milijuna kuna bespovratna sredstva, a 1,6 milijun kuna kreditna sredstva.
DUBROVAČKO-NERETVANSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od
32,3 milijuna kuna, od čega su sva sredstva bespovratna.
MEĐIMURSKA: zaključno s 2008. godinom Fond za regionalni razvoj Republike Hrvatske u županiji je sufinancirao razvojne projekte u vrijednosti od 27,0 milijuna kuna,
od čega su sva sredstva bespovratna.
Zaostajanje u gospodarskom, socijalnom, demografskom i ukupnom razvoju određena su
područja potpala pod posebnu državnu brigu koja je rezultat je brojnih čimbenika i njihovog vrlo
zamršenog međusobnog utjecaja. Presudan je utjecaj ratnih razaranja i snažne socijalne i gospodarske posljedice. Iako je riječ o zemljopisno različitim područjima, koja dijele još i neke druge
razlike, zajedničko im je obilježje značajno razvojno zaostajanje za ostalim dijelovima Hrvatske.
Područja državne brige razvrstana su u tri skupine - prva i druga skupina prema okolnostima nastalima ratom u Hrvatskoj, a treća skupina prema kriteriju gospodarske razvijenosti, kriteStudija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
101
riju strukturnih teškoća, demografskom kriteriju i posebnom kriteriju. Područje grada Vukovara
određeno je posebnim zakonom.
U slučaju prve i druge skupine zadržani su postojeći kriteriji izdvajanja, pa se broj općina i
gradova u tima dvjema skupinama nije mijenjao. Bilo je samo određenih izmjena u prostornom
obuhvatu unutar tih dviju skupina, tako da je u najvećem broju slučajeva izbjegnuta dosadašnja
djelomična uključenost pojedinih općina i gradova njihovim potpunim uključivanjem.
Poslovni centri u Hrvatskoj su prava žarišta poduzetničkog života. Slobodne i poduzetničke zone ponajprije označavaju teritorijalna područja u kojima se poduzetnicima osiguravaju
osim prikladne lokacije i infrastrukturnih rješenja, i dodatne povlastice i olakšice.
Od posebnog značaja za regionalni razvoj Hrvatske poslovna infrastruktura, a posebno
poduzetnički inkubatori koji pružaju podršku poduzetnicima početnicima, i razvojne agencije
koje su usmjerene na sveukupni regionalni privredni razvoj.
• U 2008. godini Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva izdvojilo je:
• Za projekte podizanja konkurentnosti i inovacija 88.900.000 Kn
• Za projekte obrazovanja poduzetništva 7.922.830 Kn
• Za projekte poboljšanja regionalne konkurentnosti 118.083.000 Kn
• Za projekte poboljšanja razvoja obrta 12.070.000 Kn
• EU za MSP 26.199.468 Kn
• Razne aktivnosti MINGORP 111.675.212 Kn
• Razne aktivnosti HAMAG 12.700.000 Kn
Regionalnom razvoju Hrvatske nesumnjivo je značajan doprinos dalo i kreiranje i poticanje institucija poslovnog karaktera. Poslovna infrastruktura je u velikoj mjeri razvijena, čak razvijenija u odnosu na druge zemlje regije. Poslovni centri, koje navodimo u nastavku, imaju zadatak da stvaraju ambijentalni kontekst koji će doprinijeti harmoniziranju regionalnog razvoja te
podići razinu konkurentnosti zemlje što kao rezultat ima približavanje europskim integracijama.
Poslovna infrastruktura u Hrvatskoj je potpomognuta sljedećim poslovnim centrima:
• Slobodne zone,
• Poduzetničke zone po županijama,
• Gospodarske komore,
• Obrtničke komore,
• Razvojne agencije,
• Poduzetnički centri,
• Poduzetnički inkubatori,
• Poslovni parkovi,
• Tehnološki parkovi,
• Udruge,
• Kontakt podaci za županije.
Od posebnog značaja su tehnološki parkovi i poduzetničke zone.
102
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
2.2. Tehnološki parkovi u Hrvatskoj
U Hrvatskoj postoji nekoliko tehnoloških parkova i inovacijskih centara i zbog ograničenosti obima Studije obratit ćemo pažnju na samo neke od njih. To su:
• Tehnološki park Čakovec,
• Tehnološki park Varaždin,
• Tehnološki park Zagreb d.o.o.,
• CTT - Centar za transfer tehnologije,
• Tehnološki park Kutina.
2.2.1. Tehnološki park Čakovec
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Tehnološki park Čakovec posjeduje sljedeće prednosti:
Beneficirani prostor,
Beneficiranu vezu na Internet,
Besplatno korištenje popratnih sadržaja (konferencijske i prezentacijske dvorane s
opremom, dvorane za sastanke i druženje, itd.),
Minimalna naknada za usluge računovodstva, knjigovodstva, revizije, poslovnog savjetovanja, marketinga i dr.,
Veza prema institucijama vlasti, stranim i domaćim partnerima, udrugama i bankama.
Ponuda Tehnološkog parka u Čakovecu:
Poslovni prostor i infrastruktura po beneficiranim cijenama,
Resursi učilišta u okruženju na kojima postoji koncentracija znanja novih tehnologija,
Pomoć u izradi ocjene ostvarivosti i ekonomske opravdanosti poduzetničkih pograma,
Pomoć u izradi poslovnog plana i njegovom ostvarenju,
Povezivanje poduzetnika s financijskim ustanovama,
Povezivanje poduzetnika s drugim poduzetnicima u zemlji i inozemstvu,
Pomoć u istraživanju tržišta i marketingu,
Mogućnost zajedničkog ulaganja s institucijama koje nude inkubacijske programe,
Izobrazba u poduzetništvu,
Administrativne i računovodstvene usluge,
Inkubacijske programe,
Kvalitetna infrastruktura (zajednička recepcija, dvorane za sastanke, prezentacijska
oprema i prostor, uslužne radionice, fotokopirnica, tiskara, restoran, laboratoriji, telekomunikacijski i Internet priključci,...).
Osnivači:
• Varaždinska županija,
• Grad Varaždin,
• HGK - Županijska komora Varaždin,
• Visoka Elektrotehnička škola,
• Elektrostrojarska škola.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
103
2.2.2. Tehnološki park Zagreb
Tehnološki park Zagreb (TPZ) je prvi tehnološki park, poduzetnički inkubator za visoke
tehnologije u Hrvatskoj osnovan 1994. godine u okviru koncerna KONČAR. U ljeto 1998. godine
prelazi u vlasništvo Grada Zagreba s ciljem da potiče poduzetništvo i privatnu inicijativu na području razvoja i visokih tehnologija u okviru Programa poticanja razvoja obrta, malog i srednjeg
poduzetništva u Gradu Zagrebu.
Tehnološki park djeluje kao poduzetnički inkubator, s više od 1.300 m2 poslovnog prostora i pomaže malim poduzetnicima u realizaciji njihovih poduzetničkih inicijativa u početnoj fazi
rasta i razvoja. U realizaciji svojeg programa pruža potrebnu stručnu pomoć, te koristi slobodne
proizvodne i uredske kapacitete i raspoložive izvore financiranja. Nakon četrnaest godina rada,
TP Zagreb predstavlja najveću koncentraciju poduzetnika na području razvoja, inovacija i visokih tehnologija u Hrvatskoj.
Ponuda tehnološkog parka u Zagrebu:
• smanjeni troškovi smještaja (subvencija grada Zagreba),
• korištenje infrastrukture,
• mentorstvo i savjeti u poslovanju,
• pomoć u marketingu (nastupi na izložbama i sajmovima, zajednička www. stranica,
prospekti, članci u novinama, emisije na radiju i tv),
• projekt ISO 9000 (zajednički timski rad uz subvenciju grada Zagreba i MIGORP-a),
• donacije (korištenje donacija koje dobiva tpz (licence microsofta, računala...),
• potpore za inovacije,
• zajednički projekti i "clusteri",
• poslovno obrazovanje,
• sinergija sustava (stimulativna, radna, razvojna, inovatorska okolina..).
2.2.3. Tehnološki park Varaždin
Projekt Tehnološki Park Varaždin nastao je 2003. godine. Inicijatori projekta bili su Varaždinska županija, grad Varaždin, Hrvatska gospodarska komora, Visoka elektrotehnička škola
(sadašnje Veleučilište u Varaždinu) i Elektrostrojarska škola Varaždin. Projekt je osmišljen kao
jedinstvo svih sudionika, inicijatora i nositelja projekta. Budući da u tom trenutku nitko nije htio
uložiti konkretna sredstva u ovaj projekt, okupljen je tim koji je bio spreman raditi na volonterskoj
osnovi. Tim je bio sastavljen od 7 ljudi. Dogovorene su dvije faze projekta: 1.Osnivanje Impulsnog centra i 2.Ustroj Tehnološkog parka Varaždin.
Voditelj projekta od početka je mr.sc. Andrija Petrović, koji danas obnaša dužnost direktora poduzeća Tehnološki park Varaždin doo. Prva faza projekta bila je osnivanje Impulsnog
centra pri Elektrostrojarskoj školi Varaždin. Za tu fazu izrađen je elaborat o osnivanju i Studija
ekonomske opravdanosti po kojoj su započete aktivnosti na pripremi za provođenje procesa
inkubacije. Proces inkubacije bio je prilagođen start-up tvrtkama čija je djelatnost bila bliska
uslugama koje su Elektrostrojarska škola, laboratoriji i kabineti te njezini zaposlenici mogli pomoći u komercijalizaciji. Elektrostrojarska škola je ponudila zgradu od 750 m2 prostora koju je
trebalo završiti.
104
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Ministarstvo gospodarstva je godišnje sufinanciralo projekt. Sredstva su uložena u završetak i opremanje zgrade (što je bila i namjena sredstava). Veliku većinu financirala je Elektrostrojarska škola iz vlastitih prihoda i Varaždinska županija. U toj fazi inkubirano je 5 start-up
poduzeća čija je djelatnost iz područja elektrotehnike, automatike, informatike i industrijskog
dizajna. Usluge laboratorija stanarima su bile besplatne, kao npr. umjeravanje zvučnika, projektiranje elektroničkih pločica i slične aktivnosti. Prezentacijske i konferencijske dvorane bile su
također na raspolaganju stanarima bez naknade.
Pri Visokoj elektrotehničkoj školi (današnje Veleučilište u Varaždinu) dogovorena je druga
faza projekta, odnosno osnivanje Tehnološkog parka Varaždin. Grad Varaždin koji je osnivač i
vlasnik Veleučilišta u Varaždinu je dodijelio zgradu od 1300 m2 bruto površine. Zgrada je bila
u dosta lošem stanju. Neprimjerena je za velik broj malih tvrtki jer je projektirana za tekstilnu
industriju u kojoj se nalazi mnogo uskih prostorija koje su namjenjene prezentacijama tekstilnih
proizvoda. Bez obzira na sve okolnosti započet je proces inkubacije jednako kao u prvoj fazi.
Budući da Veleučilište u Varaždinu imalo je preko 10 vlastitih vrlo kvalitetnih laboratorija i dogovoreno je da stanari u inkubatoru mogu besplatno koristiti opremu koju veleučilište ima na raspolaganju. Projekt je financiran iz različitih izvora a financirale su se samo djelomična obnova i
opremanje prostora.
Na početku 2007. godine u procesu inkubacije je bilo 35 poduzeća. Ona su u različitim
godinama inkubacije. Većinom su to poduzeća koja djeluju u ICT sektoru. Postoji nekolicina poduzeća iz područja grafičkog dizajna, građevinarstva, poljoprivrede, food stylinga i drugih djelatnosti.
Inkubiranje start-up poduzeća iz drugih područja (koja nisu bliska djelatnosti Veleučilišta i Elektrostrojarske škole) bilo je potrebno jer je u tom vremenu bilo slobodnog prostora. Sve operativne
troškove, uključujući održavanje i opremanje obiju zgrada, marketing, brzi internet, pokrivali su
Elektrotehnička škola Varaždin za prvu fazu, Veleučilište i grad Varaždin za drugu fazu. Uprava i
nekoliko povremenih suradnika koji su provodili inkubaciju su bili na volonterskoj razini.
Grad Varaždin odlučio je transformirati ovaj projekt u društvo s ograničenom odgovornošću: Tehnološki park Varaždin d.o.o. Vlasnici novoosnovanog poduzeća su grad Varaždin,
Fakultet organizacije i informatike Varaždin te Veleučilište u Varaždinu. Svi osnivači su u 33,33
% vlasništvu. Zgrada u Zagrebačkoj ulici (druga faza) dodijeljena je novom poduzeću za provođenje inkubacijskog procesa. Grad Varaždin i Razvojna agencija Sjever (DAN) obavili su sve
potrebne radnje kako bi se osiguralo dugoročno financiranje i obnova zgrade. Tako je u 2007.
godini odobren projekt kojim se u narednih 5 godina sufinancira provođenje inkubacijskog procesa te obnova zgrade. Ukupna vrijednost projekta je preko 11 milijuna kuna.
Impulsni centar kao dio spomenutog projekta, nastavlja rad kao dio projekta u okviru
Elektrostrojarske škole Varaždin. Svrha je također inkubacijski proces, ali adekvatan za srednjoškolsko obrazovanje. Varaždinska županija je vlasnik objekta i želi na isti način upravljati
kapacitetima a projekt se pojavljuje pod imenom “Tehnološki park – Impulsni centar”. Tehnološki
park Varaždin d.o.o. nema ovlasti nad poslovnim aktivnostima Impulsnog centra Varaždin, a
vrijedi i obratno. Između dvije institucije postoji suradnja na zavidnoj razini.
Stanovanje u prostorima za inkubaciju je beneficirano, što znači da se kreće u prvoj godini
od 100% beneficija pa do pete godine gdje se postigne puna tržišna cijena.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
105
Usluge koje će zaposlenici Tehnološkog parka Varaždin nuditi stanarima su besplatne i
bit će raspoređene jednako prema svim stanarima koji su u procesu inkubacije.
MISIJA TP Varaždin
Doprinos razvoju tehnološki inovativnog gospodarstva.
VIZIJA
Postati vodeći inkubator u regiji koji će djelovati kao potporno okruženje za razvoj inovativnog i konkurentnog tehnološkog poduzetništva.
CILJEVI
•
•
•
•
•
Uspostava inkubacijskog centra za tehnološki inovativna start-up poduzeća,
Uspostava mehanizma za unapređenje postojećih tehnološki inovativnih poduzeća,
Poboljšanje transfera znanja s učilišta i razvojnih centara u gospodarstvo te identifikacija tehnološki inovativnih projekata i motivacija za pokretanje inkubacijskog procesa,
Umrežavanje poduzeća, obrazovnih institucija, razvojnih agencija i inovativnih pojedinaca,
Promjena percepcije prema inovativnosti kao temelju novog gospodarstva.
Ciljne skupine na koje se Tehnološki park Varaždin želi usmjeriti imaju sljedeće značajke:
Imaju dovoljno koncentriranog znanja, osiguran dotok novih znanja, imaju dobru vezu s
gospodarstvom, imaju osnove za ostvarivanje patenata te posjeduju projekte ili proizvode prikladne za inkubacijski proces.
Iz ovoga se razaznaju:
• studenti,
• akademsko osoblje (istraživači, znanstvenici, laboranti, stručnjaci, eksperti...),
• kreativni pojedinci,
• izumitelji,
• općenito ljudi s dobrim poduzetničkim idejama,
• poduzetnici u poslovnom okruženju s istraživačko-razvojnom komponentom,
• ulagači,
• donatori te
• osobe zadužene za poticanje razvoja gospodarstva.
2.2.4. CTT - Centar za transfer tehnologije
Centar za transfer tehnologije je samostalna, tržišno orijentirana tvrtka. Osnivač CTT – a
je Fakultet strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu uz potporu Ministarstva znanosti i
tehnologije Republike Hrvatske. Utemeljen je s ciljem pružanja potpore razvoju poslovnih procesa putem kontinuirane razvojno-istraživačke djelatnosti.
CTT kroz svoje sedmogodišnje poslovanje (1996 – 2003), u okviru svih svojih aktivnosti/
djelatnosti sustavno provodi strategiju povezivanja znanstveno – istraživačkih resursa visokih
106
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
učilišta i znanstveno – istraživačkih instituta s gospodarstvom.
Povezivanje podrazumijeva transfer tehnologije i znanja iz znanstvene zajednice u gospodarske subjekte čije poslovanje zahtjeva primjenu i implementaciju novih tehnoloških rješenja, suvremenih proizvodnih procesa te prilagodbu organizacije poslovanja zahtjevima tržišnog
gospodarstva. Tijekom sedam godina rada realizirano je 88 projekata.
Kao potvrdu provođenja politike kvalitete CTT je dobio Certifikat ISO 9001, kojim RWTÜV
Essen (Rheinish Westfälischer Technische Überwachungs Verein) potvrđuje da je u CTT – u
sustav kvalitete u sukladnosti sa navedenom normom.
2.3. Poduzetničke zone
Poduzetničke zone ponajprije označavaju teritorijalna područja u kojima se poduzetnicima osiguravaju osim prikladne lokacije i infrastrukturnih rješenja, i dodatne povlastice i olakšice.
Poduzetničke zone su od velikog značaja za regionalni razvoj Hrvatske.
Tabela 3.1. Pregled poduzetničkih zona po županijama Hrvatske
1.
•
•
•
•
•
•
•
U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji
Zona Istok
Zona Jug 1 i 2
Poduzetnička zona ‘’Jug’’
Zona malog gospodarstva Ninkovica I
Poduzetnička zona Zapad - 1
Poduzetnička zona Bregovci
Zona malog i srednjeg poduzetništva
2.
•
•
•
U Brodsko-posavskoj županiji
Industrijski park Nova Gradiška
Zona malog gospodarstva
Poslovna zona Brezine
3.
•
•
•
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji
Poduzetnička zona Banići
Poduzetnička zona Krtinja
Poduzetnička zona Opuzen
4.
•
•
•
•
•
•
•
•
•
U Istarskoj županiji
Radna zona Sveti Vidal
Zona Buići - Žbandaj
Zona Gripole - Spine
Poslovna zona Labinci
Poduzetnička zona Mažinjica
Poduzetnička zona Vinež
Poduzetnička zona Bibići
Poduzetnička zona Ciburi
Gospodarsko servisna zona Valanari
5.
•
•
•
•
•
•
•
U Karlovačkoj županiji
Zona Banija - Ilovac III
Industrijska zona Gornje Taborište
Poduzetnička zona Ogulin
Poslovna zona Žakanje
Poduzetnička zona Lug
Poduzetnička zona Logorište
Poduzetnička zona Grabovac
6.
•
•
•
•
U Koprivničko-križevačkoj županiji
Poslovna zona Dravska
Poslovno industrijska zona A Đurđevac
Zona Nikola Tesla
Poslovno poduzetnička zona Istok
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
107
7.
•
•
•
•
•
U Krapinsko-zagorskoj županiji
Zona malog gospodarstva Nova Krapina
Gospodarska zona Zabok
Poduzetnička zona Konjšćina 1
Zona malog gospodarstva Lug
Poslovna zona Pregrada
8.
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
9.
•
•
•
•
•
•
•
•
•
U Međimurskoj županiji
Privredna zona Nedelišće
Poduzetnička zona Buzovica
Industrijska zona Sjever
Industrijska zona Prelog Istok - Faza I
Industrijska zona Prelog Istok - Faza II
Industrijska zona Istok
Industrijska zona Zapad
Poduzetnička zona Istok
Poduzetnička zona Jug
10.
U Osječko-baranjskoj županiji
• Zona malog gospodarstva - Sajmište
• Industrijska zona – I faza, Đakovo
• Industrijska zona – Janjevci
• Poslovna zona – Lanik
• Poduzetnička zona Našice
• Zona malog gospodarstva
• Zona Semeljci
• Zona zanatstva – male gospodarstva
• Poslovna zona Beli Manastir
• Gospodarska zona Belišće
• Gospodarska zona za malo i srednje
poduzetništvo
U Ličko-senjskoj županiji
Poduzetnička zona Čiponjac
Poduzetnička zona Otočac
Zona poslovnih namjena Smiljansko polje
Poduzetnička zona Žuta Lokva
Poduzetnička zona Križpolje Maljen
Poduzetnička zona Konjsko Brdo
Poslovno - razvojni park Zir
Poduzetnička zona Travela
Poduzetnička zona Laktinac
Poslovno - stambena zona Trbušnjak
11.
U Požeško-slavonskoj županiji
• Gospodarska zona Kamenjača
• Zona male gospodarstva Pakrac
• Poduzetnička zona Pleternica
• Poduzetnička zona u Industrijskoj ulici
12.
U Sisačko-moslavačkoj županiji
• Komunalna zona
• Obrtnička zona Tanina - Gorički
• Poslovna zona Kutina I
• Poslovna zona Kutina II
• Poduzetnička zona Novska
• Gospodarsko - proizvodna zona
‘’Mišićka’’
13.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji
• Radna zona Prisike
• Gospodarska zona Podi
• Poduzetnička zona Dicmo
• Radna zona Kosore
• Poduzetnička zona Vrbanj
• Gospodarska zona Kukuzovac
14.
U Primorsko-goranskoj županiji
• Radna zona Mišnjak
• Servisno-uslužna zona Pušća
• Zona K – 1 Cernik
• Zona Žegoti
• RZ 5
• RZ 7
• RZ 8
108
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
15.
U Šibensko-kninskoj županiji
• Poduzetnička zona Podi
• Poduzetnička zona Ražine
• Poslovna zona Drniš
16.
U Varaždinskoj županiji
• Poslovna zona Ivanec - Istok
• Poduzetnička zona Kneginec
• Poduzetnička zona Petrijanec
• Zona male gospodarstva Jalkovec
• Zona kod autobusnog kolodvora
17.
U Virovitičko-podravskoj županiji
• Proizvodna zona Turbina – Slatina
• Poduzetnička zona I
• Poduzetnička zona I - Virovitica
• Poduzetnička zona II
• Poduzetnička zona III
• Poduzetnička zona IV
18.
U Vukovarsko-srijemskoj županiji
• Poduzetnička zona Priljevo
• Gospodarska zona Skorotinci
19.
U Zagrebačkoj županiji
• Gospodarska zona Samobor
• Poduzetnička zona Rakitovec
• Radna zona Sveta Nedjelja
• Poduzetnička zona Dugo Selo
20.
U Zadarskoj županiji
• Poduzetnička zona Grabi
• Industrijska zona
• Poduzetnička zona Mirila
• Industrijsko poslovna zona
• Poslovna zona Bučina
2.4. Područja posebne državne brige
Ova područja su izdvojeno pokazana jer određena iskustva su svakako značajna i s direktnim implikacijama i za regiju Hercegovine. Trećoj skupini područja posebne državne brige
pripadaju općine koje su ocijenjene kao dijelovi Hrvatske koji zaostaju u razvoju prema postupku ocjenjivanja na osnovi četiri kriterija razvijenosti:
1. Kriterij ekonomske razvijenosti odnosi se na utvrđivanje područja koja gospodarski
zaostaju, a mjeri se pokazateljima kao što su dohodak stanovništva, prihodi jedinica
lokalne samouprave te drugim dostupnim pokazateljima
2. Kriterij strukturnih teškoća odnosi se na utvrđivanje područja s izrazitim problemima nezaposlenosti, industrijskog i poljoprivrednog restrukturiranja, a mjeri se pokazateljima kao što su zaposlenost i nezaposlenost, posebnim pokazateljima razvijenosti
industrijskih, urbanih i ruralnih područja te drugim dostupnim pokazateljima
3. Demografski kriterij odnosi se na utvrđivanje područja izrazito nepovoljnih demografskih pokazatelja, a ocjenjuje/mjeri se pokazateljima kao što su gustoća naseljenosti, opće kretanje stanovništva, vitalni indeks, dobna i obrazovna struktura stanovništva te drugim dostupnim pokazateljima
4. Posebni kriterij primjenjuje se na pogranične općine koje su se promjenom republičke u državnu granicu suočile s dodatnim razvojnim teškoćama te na općine s miniranim područjem, a koje ne udovoljavaju kriterijima za ulazak u prve dvije skupine
područja.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
109
Postupak ocjenjivanja razvijenosti obavlja se posebno prema svakom od kriterija. Uvjet
za uvrštavanje u treću skupinu jest da je zbirna ocjena ispod granične vrijednosti za bilo koji od
prvih triju kriterija razvijenosti, s tim da se za one općine na koje se odnosi četvrti kriterij primjenjuju upola niže granične vrijednosti za ulazak u sustav.
Postupak ocjenjivanja provodi Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo uz pribavljenu suglasnost Ministarstva financija, Ministarstva gospodarstva, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva te Državnog zavoda za statistiku.
Izvještaj o rezultatima ocjenjivanja s prijedlogom općina koje ulaze u treću skupinu Ministarstvo dostavlja Vladi radi donošenja odluke o potvrđivanju ili odbacivanju statusa pripadnosti
općine trećoj skupini. Općina gubi status kada je dvije godine uzastopno ocijenjena iznad graničnih vrijednosti.
2.5. Europski fondovi u realizaciji u Hrvatskoj
Europska komisija provodi svoje programe pomoći u mnogim zemljama svijeta pa je
1990-ih dostigla peto mjesto na svijetu po ukupnoj visini donacija. Programi pomoći razlikuju se
prema šest kategorija: programska pomoć (pomoć strukturnim prilagodbama), pomoć u hrani
(zemljama u razvoju), humanitarna pomoć, pomoć nevladinim organizacijama, projektna pomoć
(pomoć proizvodnim sektorima, socijalnoj infrastrukturi, upravi i civilnom društvu te višesektorska pomoć) i ostala pomoć.
Europska komisija počela je definirati prvi program pomoći namijenjen zemljama srednje
i istočne Europe odmah poslije pada komunizma 1989. godine. PHARE program prvotno je
bio namijenjen samo Poljskoj i Mađarskoj, a poslije je proširen i na druge zemlje. Neke zemlje
jugoistočne Europe također su bile uključene u taj program, a za zemlje bivše Jugoslavije 1996.
godine pokrenut je program OBNOVA. Potkraj 2000. godine Europska je komisija pokrenula
program namijenjen zemljama jugoistočne Europe: CARDS.
Devedesetih godina pomoć Europske unije Republici Hrvatskoj, uz određene izdatke za
demokratizaciju, nezavisnost medija i razminiranje, bila je namijenjena prvenstveno humanitarnim svrhama, za obnovu razorenih područja i povratak izbjeglica te je bila pružana ECHO-om i
programom OBNOVA. Od 1991. do 2000. godine za te je svrhe osigurano oko 367 milijuna eura.
Pokretanjem programa CARDS posebno su izdvojena područja demokratske stabilizacije, ekonomskog i socijalnog razvoja, razvoja administrativnih sposobnosti, pravosuđa i unutarnjih poslova i zaštite okoliša. Programom CARDS u proračunskoj 2001. godini Europska unija
u Hrvatsku ulaže 60 milijuna eura. Višegodišnji indikativni program za RH od 2002. do 2004.
predviđa daljnjih 189 milijuna eura. Uz ta sredstva, RH je, zajedno s ostalim zemljama CARDS-a, korisnik i sredstava za zajedničke projekte u sklopu Regionalnog programa CARDS-a:
u proračunskoj godini 2001. 14 milijuna eura, dok je za razdoblje 2002-2004. godine prema
Regionalnom višegodišnjem indikativnom programu predviđeno 197 milijuna eura, od čega se
ukupno 117 milijuna eura troši u nacionalnim komponentama programa svake zemlje korisnice.
110
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
2.6. Rezime dosadašnjeg razvoja poslovne infrastrukture u
Hrvatskoj
Kako je naglašeno, u Hrvatskoj je još 2003. godine usvojen vrlo ambiciozan Program poticanja poduzetničkih zona. Ovim programom bilo je predviđeno otvaranje 400 poslovnih zona.
Program se sprovodi pod upravom Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva Republike
Hrvatske. Sredstva se dodjeljuju iz državnog proračuna općinama, gradovima i županijama za
izradu projektne dokumentacije, za izgradnju komunalne infrastrukture, izgradnju infrastrukture
i promociju radi privlačenja potencijalnih ulagača.
Pored navedenog treba spomenuti i poticaje koji su regulirani novim Zakonom o poticanju
ulaganja koji je usuglašen sa europskim standardima, poticaje u obliku ustupanja državnog
zemljišta lokalnoj samoupravi, sporazum između Ministarstva gospodarstva i Hrvatske elektrogospodarstva o sufinanciranju elektropriključka, te podrška kroz aktivnosti Agencije za promicanje izvoza i ulaganja. U Hrvatskoj je u funkciji 130 zona u kojima posluje oko 1400 poslovnih
subjekata sa oko 20.000 zaposlenih.
Veoma uspješne u razvoju zona su Varaždinska i Istarska županija te regija Međimurje,
koje su uspješnim formiranjem i marketingom slobodnih i drugih zona privukle najveći broj stranih ulagača. U Slobodnu zonu Varaždin površine 60 ha investirano je više od 100 miliona eura.
Zona zapošljava 3000 radnika a ukupni godišnji bruto proizvod zone iznosi 180 miliona eura.
Izgradnja zone trajala je 7 godina.
Najveći problem kod osnivanja zona je neadekvatna infrastruktura koja zbog velikog broja
kandiranih poslovnih zona i ograničenih financijskih sredstava u potpunosti nije završena. Kao
primjer se navodi 16 poduzetničkih zona u Primorsko-goranskoj županiji, od kojih samo jedna
ima pripremljenu potrebnu infrastrukturu.
Ambiciozni plan od 400 poslovnih zona u relativno kratkom vremenu, te obaveza županija
da naprave planove za osnivanje poslovnih zona i značajna podrška države doveli su do „poplave“ planova za otvaranje poslovnih zona koja su crpila financijska sredstva za podršku a na
kraju nisu dovela do izgradnje potpuno funkcionalnih poslovnih zona.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
111
3. ISKUSTVA SRBIJE U REGIONALNOM RAZVOJU I RAZVOJU
POSLOVNE INFRASTRUKTURE
Poslovna infrastruktura u Srbiji nije na zavidnom razini razvoja što je prethodno prezentirani slučaj iz Hrvatske. Država svojim poticajima, točnije rečeno, skromnijim poticajima, potpomaže razvoj poslovne infrastrukture – što je u konačnici nedostatno. Država opravdanje
nalazi u činjenici da su se utjecaji ekonomske krize odrazili na poslovanje poduzeća. Drugi izgovor je ambijentalni kontekst koji ne omogućava razvoj, pa dolazi do opadanja stranih izravnih
ulaganja, što za posljedicu ima lošu infrastrukturu.
U Srbiji su u planu tehnološki parkovi u Novom Sadu (Sveučilište u Novom Sadu) koji bi
ujedno bio i naučni park, Beogradu (Institut Mihajlo Pupin, Institut Vinča, Institut za kemijske
izvore struje) i Nišu (Sveučilište u Nišu). Za sada su za ove lokacije urađene studije izvodljivosti, i pokrenuto je Takmičenje za najbolju tehnološku inovaciju u Srbiji kao metoda pronalaženja
budućih stanovnika ovih parkova. Na desetine firmi na spomenutim lokacijama već se bave
visokim tehnologijama.
Izgradnja Tehnološkog parka u Vršcu najznačajniji je projekt delegacije Europske komisije
u Srbiji. Izgradnja infrastrukture u budućem Tehnološkom parku u Vršcu je u toku ali već sada
postoji interes stranih tvrtka da tu otvore svoje pogone. Poslovni inkubatori su do sada najjeftiniji
gospodarski alat za razvoj malih i srednjih poduzeća i poduzetništva a samim tim omogućavaju
otvorenje novih radnih mjesta i upravljanje ravnomjernim regionalnim razvojem.
Ove godine, Elektronska industrija Niš dobit će prve stanare u objektima koji će do tada
preći u veliki tehnološki park. U parku, o čijem će se osnivanju Vlada Srbije izjasniti tijekom ožujka, ulagači će moći da se bave elektronskom i strojarskom industrijom, kao i informatikom. Park
će biti otvoren zajedničkim ulaganjem Vlade i grada. Država će odobriti specijalne financijske
poticaje za one koji budu ulagali u park, a lokalna zajednica će donijeti odluku o oslobađanju od
različitih komunalnih taksi i doprinosa svih potencijalnih ulagača, i to na duži rok.
U Prosincu 2006. godine Savjet za razvoj malih i srednjih poduzeća, Vlade Republike Srbije
je usvojio „Program za razvoj poslovnih inkubatora i klastera u republici Srbiji 2007 – 2010“ , koji
implementira:
•
•
•
•
Strategiju razvoja MSPP 2003-2008. godine,
Plan Vlade Republike Srbije za poticanje razvoja MSP-a 2005-2007. godine,
Nacionalnu strategija privrednog razvoja Srbije 2006-2012. godine,
Europsku povelju o malim poduzećima (Princip 9. Europske povelje).
Ciljevi formiranja poslovnih inkubatora u Srbiji su : otvaranje novih radnih mjesta, smanjenje broja neuspješnih MSP-a, jačanje MSP-a u regiji (lokalni razvoj), zadržavanje mladih ljudi
u lokalnim sredinama, podržavanje procesa privatizacije i restrukturiranja i povezivanje MSP u
regiji i izvan nje sa velikim gospodarskim subjektima. Poslovni inkubatori pružaju mogućnost
razvoja novih djelatnosti, primjenu suvremene tehnologije, kao i novih poslovnih, tehničkih, or112
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
ganizacijskih i marketinških struktura i metoda.
U oko 900 inkubatora, koji posluju u EU, otvori se godišnje oko 30 hiljada novih radnih
mjesta i još oko 10 hiljada kroz posredne efekte sa troškom od oko 4.500 EUR po radnom mjestu.
Čak 85% tvrtki u inkubatoru uspješno prebrodi početnu fazu svog poslovanja. Primjer Mađarske pokazuje da osnovanih 30 inkubatora uspješno posluju, u Poljskoj ih ima 56, u Češkoj
24, u Sloveniji 13.
Na dosadašnjim iskustvima moguće je istaći da poslovni inkubator počivaju na slijedećem:
• prostoru u koji se primaju novoosnovane firme (stanari),
• rukovodstvu inkubatora i njihovoj podršci u razvoju tvrtka (stanara),
• programima treninga koji razvijaju poduzetnika i njegovo poslovanje.
Podrška stanarima u poslovnom inkubatoru u Srbiji traje od 3-5 godina sa ciljem da se
postigne optimalna održivost. Prvi korak je financiranje infrastrukture od strane države i lokalne
samouprave, a kasnije se nastavlja ulaskom privatnih ulaganja (donatori, druge ekonomske
organizacije, profitabilne organizacije, akademske institucije). Nakon izgradnje vrši se popuna
inkubatora, izbor stanara uz prethodno definirane kriterije za njihov izbor, kao i definirane kriterije za izlazak iz inkubatora.
Poseban značaj ima definiranje usluga koje će pružati poslovni inkubator (obuka poduzetnika, poslovno savjetovanje, financijska podrška, tehnološka podrška). Inkubator centar treba
da bude registriran pri Agenciji za gospodarske registre kao dioničarsko društvo sa ograničenom odgovornošću, čiji će jedan od osnivača biti općina, i da posluje kao neprofitna organizacija. (Kasnije, profit može služi za financiranje regionalnog razvojnog centra).
U cilju razvoja poslovnih inkubatora za poticanje poduzetništva u Srbiji iz sredstava Nacionalnog investicionog plana osigurana su sredstva u iznosu od 255.008.000,00 dinara (napomena: 100 dinar = 1 Euro). Sredstva su osigurana za sljedeće općine: Bor, Valjevo, Zaječar,
Zrenjanin, Kragujevac, Kruševac, Leskovac, Medveđa, Niš, Novi Pazar, Prokuplje, Rakovica,
Smederevska Palanka, Užice i naredna faza. Ukupno je apliciralo 17 općina.
Ministarstvo gospodarstva i regionalnog razvoja definiralo je, kao jedan od prioriteta u
svom radu, vođenje aktivne politike regionalnog razvoja. U okviru takve politike regionalnog
razvoja, jedan od prioritetnih ciljeva će biti definiranje mehanizama za poticanje ravnomjernijeg
regionalnog razvoja kako bi se zaustavili negativni trendovi i smanjile razlike u razvijenosti, kao
i izgradnja poslovne infrastrukture.
Regionalne različitosti u Srbiji su najveće u Europi. Na osnovu indeksa razvojne ugroženosti (IRU) – odnos između najrazvijenijeg i najnerazvijenijeg okruga 1:7, a odnos najrazvijenije
i najnerazvijenije općine 1:15; razlike u razvijenosti na osnovu različitih parametara (prosječna
zarada, nacionalni dohodak, stepen migracija, zaposlenost).
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
113
U budžetu Ministarstva gospodarstva i regionalnog razvoja za 2007. godinu predviđena
su sredstva u iznosu od 100 miliona eura za ravnomjerniji regionalni razvoj (za unapređenje
lokalne komunalne infrastrukture 46 miliona eura, za industrijske zone i biznis inkubatore 34
miliona eura; povoljniji krediti za mala i srednja poduzeća u 52 najnerazvijenije općine u Srbiji 20
miliona eura). Dostupna sredstva iz IPA fondova za 2007. godinu iznosila su 186,7 miliona eura.
Sektor za realizaciju razvojnih projekata obavlja poslove iniciranja, utvrđivanja prioriteta i
odabira projekata razvoja poslovne infrastrukture sa ciljem stvaranja poduzevjeta za podizanje
gospodarskog standarda građana, učestvovanje u provedbi i praćenju ostvarivanja infrastrukturnih projekata po fazama, zatim utvrđivanje prioriteta, odabir, iniciranje gospodarskih projekata, stvaranje poduzevjeta za gospodarski razvoj nerazvijenih područja, poslove suradnje sa
lokalnim zajednicama i stalnom konferencijom gradova i općina, korporativno upravljanje pojedinačnim projektima, poslovi međuprojektne koordinacije, praćenje realizacije infrastrukturnih
i ekonomskih projekata, mjerenje učinaka projekata i ocjena uspješnosti, praćenje realizacije
ciljeva strategije regionalnog razvoja.
I pored svega treba reći da u razvoju poslovnih zona u Srbiji postoji značajan napredak
na državnoj i na lokalnoj razini (primjeri izrazito aktivnih općina kao što su Inđija, Zrenjanin,
St.Pazova, Čačak). „Nacionalni investicijski plan“ Srbije (NIP) predstavlja razvojni program Srbije i predviđa sredstava za razvoj industrijskih zona koja su iskoristile mnoge općine Srbije.
Ključna institucija za realizaciju NIP-a je Ministarstvo za Nacionalni investicijski plan Srbije, dok
je za investicijsku promociju zadužena Agencija za investicijsku promociju Srbije -SIEPA.
SIEPA daje financijsku podršku ulagačima zavisno od visine ulaganja prema broju novozaposlenih radnika i subvencije za strane i domaće “greenfield” i “brownfield” projekte.
1. Ulaganja u proizvodnom sektoru
Ukupna sredstva: od 2.000 eura do 5.000 eura po radnom mjestu
Minimalna vrijednost ulaganja: između 1 i 3 miliona eura (zavisno od visine stope
nezaposlenosti u općini u kojoj se vrši ulaganje). Minimalan broj novih radnih mjesta: 50.
2. Ulaganja u sektoru usluga
Ukupna sredstva: od 2.000 eura do 10.000 eura po radnom mjestu. Minimalna vrijednost
ulaganja: 500.000 eura. Minimalan broj novih radnih mjesta: 10.
3. Ulaganja u sektoru istraživanja i razvoja
Ukupna sredstva: od 2.000 eura do 10.000 eura po radnom mjestu. Minimalna vrijednost
ulaganja: 250.000 eura. Minimalan broj novih radnih mjesta: 10.
Najbolji primjer dobre prakse na lokalnom razini je općina Inđija, zahvaljujući uspješnom
lokalnom menadžmentu. Inđiju je u 2007. godini časopis “Financial times” rangirao kao 18. od
25 najboljih lokacija za ulaganje u Europi, što je praktično prvo mjesto na Balkanu. Ono što je
ulagačima pružila općina Inđija jeste dobro pripremljena prometna i komunalna infrastruktura
na lokacijama zona, brza i uslužna administracija, primjena informacionih tehnologija kako u
općinskoj upravi, tako i IT infrastruktura visokih izvedbi za ulagače, građane i obrazovni sustav.
114
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
4. ISKUSTVA IZ SLOVENIJE
Razvoj poslovne infrastrukture u Sloveniji je počeo devedesetih godina. Tranzicijski proces je sa sobom nosio nova razmišljanja o načinima gospodarska razvoja, koji su trebali da
ublaže i prebrode gospodarsku krizu nastalu gubitkom tradicionalnih tržišta u bivšoj zajedničkoj
državi (SFRJ). Uspostava poslovne infrastrukture, odnosno izrada studije izvodivosti mogućnosti podrške poslovnoj infrastrukturi, u Sloveniji je u početku bila financirana od strane međunarodnih programa podrške (PHARE i dr). U proces se kasnije uključila i vlada, kroz programe
gospodarskog razvoja i privlačenja stranih ulaganje.
Slovenija je, u srpnju 1999. godine, prihvatila europski model regionalnog razvoja, usvajanjem akta o promociji balansiranog regionalnog razvoja kojim se definiraju ciljevi, principi i
organizacija, kriteriji za dodjeljivanje razvojnih poticaja i kriteriji za određivanje oblasti sa posebnim razvojnim potrebama. Dokumentom je osnovano vijeće za strukturnu politiku, državna
agencija za regionalni razvoj, fond za regionalni razvoj i očuvanje ruralnih naselja u Sloveniji, te
regionalne razvojne agencije. Slovenija ima dvanaest regionalnih razvojnih agencija koje skupa
sa općinama provode projekte razvoja poslovne infrastrukture.
Trenutno u Sloveniji ima oko 100 poslovnih zona. Mali broj poslovnih zona je veći od 100
ha, na primjer Celje, Ljubljana, Maribor, itd. Većina poslovnih zona predstavlja male općinske
poslovne zone veličine 5-20 ha. Određen broj poslovnih zona je uspostavljen u napuštenim
vojnim kasarnama te propalim državnim poduzećima, gdje je država te objekte dodijelila općinama. Takav slučaj je sa željezarom u Jesenicama koja je pretvorena u poslovnu industrijsku
zonu. Uspostava ovakvih zona služi unapređenju poduzetništva kao i privlačenju stranih ulaganja.
Troškovi infrastrukturnog opremanja financirani su iz više izvora:
• Općinski proračun,
• Državni fond za regionalni razvoj,
• Međunarodni izvori.
Pored povoljnog prostora za rad u poslovnim zonama, tvrtkama su dostupni i drugi poticaji
u smislu nekih poreskih olakšica i vaučerskog sustava za poslovno savjetodavne usluge koji pokriva 50% tih troškova. Poreske olakšice daju općine i pored ostalog na takav način unapređuju
poslovno okruženje i privlače biznise u svoje poslovne zone.
Primjer koji je vrijedno spomenuti je primjer Poslovnog inkubatora u Sežani, koji je od
malog inkubatora u napuštenoj hali tvrtke Iskra, uz kontinuiran rad menadžmenta inkubatora
i općine Sežana, prerastao u poslovnu zonu. Ulaskom u EU, carinski terminali na graničnom
prijelazu Kopar, prema Italiji, su pretvoreni u industrijsku poslovnu zonu.
Uspostava poslovnih zona dešava se u svim statističkim regijama u Sloveniji. Tako regija
Savinja planira da u razdoblju od 2005. do 2013. godine sagradi 251 ha industrijsko poslovnih
zona na različitim lokacijama. Regionalna razvojna agencija Celje, sa partnerima, provodi projekt razvoja ulaganja i marketinga poslovno industrijskih zona. Prema razvojnoj agenciji Celje
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
115
model je rezultat nedovoljnog sustava planiranja i izgradnje poslovnih zona u Sloveniji. U osnovi
modela je uspostavljanje konzorcija poslovnih zona na regiji.
Marketing / promocija zone i privlačenje biznisa i stranih ulagača posao je profesionalne
marketing agencije te regionalne razvojne agencije i općina na čijem se teritoriju zone nalaze.
Financiranje izgradnje infrastrukture i drugih aktivnosti zona vrši se iz više izvora a to su: općinski fondovi, državni fondovi, EU fondovi, tvrtke, banke i ulagači.
Konzorcij poslovnih zona u Savinja regiji se sastoji od najveće industrijske zone regije,
IPC Celje istok, veličine od 690 ha u kojoj trenutno ima preko 650 tvrtki, zatim tri zone uz auto
put: A1 u općinama Vojnik (20 ha), Pozela (18 ha) i Prebold (20 ha) i male poslovne zone u
općini Ljubno (5 ha).
Slika III-1. Model konzorcija poslovnih zona regije Savinja u Sloveniji
KONZORCIJ ZONA
KOMPANIJE
ZONE X
MARKETING
RDA I OPĆINE
FINANCIJE
OPĆINSKI FOND
DRŽAVNI FOND
EU FOND
KOMPANIJE
BANKE
INVESTITOR
Poslovne zone u Sloveniji su u funkciji razvoja poduzetništva i privlačenja stranih ulaganja. Skoro svaka općina u Sloveniji ima barem jednu poslovnu zonu. Financiranje izgradnje
infrastrukture se vrši iz više izvora, domaćih i stranih, a iniciranje uspostave poslovnih zona vrše
regionalne razvojne agencije i općine. Koncept balansiranog gospodarskog razvoja uspješno
se provodi putem nacionalne agencije za regionalni razvoj koja je 01.01.2006 inkorporirana u
Vladinu kancelariju za lokalnu samoupravu i regionalnu politiku. Poslovne zone u Sloveniji su
veoma važan dio poduzetničke infrastrukture koja u kombinaciji sa drugim oblicima podrške
poduzetništvu i privlačenju stranih ulagača značajno doprinosi gospodarskom razvoju i konkurentnosti zemlje.
Poslovna infrastruktura Slovenije se može prihvatiti kao jasan školski primjer klaster organizacije. Napredak organizacije poslovne infrastrukture i njena tranzicija od tradicionalnog
piramidalnog uređenja ka klasterizaciji značajno je potpomognut razvojem informacijskih tehno-
116
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
logija. IKT doprinosi da poslovna infrastruktura u ovoj zemlji donosi komparativne prednosti u
odnosu na druge, regionalne zemlje. Kako je razvoj IKT utjecao na razvoj poslovne infrastrukture, naglo je porasla potreba da se ulagači pozabave infrastrukturom ove zemlje, dajući naglasak
na političko-pravnoj i socio-legislativnoj komponenti okruženja u kojima će djelovati poduzeća.
Kao posljedica, došlo je do razvoja logističke infrastrukture, što nije karakteristično za druge
zemlje u regiji. Ovakav razvoj poslovne infrastrukture drastično poboljšan u odnosu na regiju,
posebno u segmentu brzine razvoja poslovne infrastrukture, što doprinosi na izravan način mogućnosti praćenja rasta i razvoja poduzeća koja su korisnici te infrastrukture.
Važno je napomenuti da su, prema provedenim istraživanjima, „rastavljene top dow organizacije, što je utjecalo da veliki poslovni sustavi postaju manji i okretniji spram zahtjeva koji
dolaze iz okruženja. Za takve sustave potrebna je adekvatna poslovna infrastruktura. Razvoj
poslovne infrastrukture i njezin doprinos posebno se ogleda u razvoju poslovnih zona i tehnoloških parkova.
Tehnološki park pruža organizaciju i okruženje pogodno za razvoj tehnologije temeljem
poduzetništva. Potiče i pomaže u ostvarivanju poduzetničkih inicijativa kroz visoke koncentracije znanja i veći potencijal rasta.
U Sloveniji postoje tri značajnija tehnološka parka:
• Tehnološki Park Ljubljana,
• Tehnološki Park Štajerska-Maribor i
• Tehnološki park Nova Gorica.
Tehnološki park u Ljubljani je otvoren za sve inicijative koje komercijalno ispunjavaju kriterije tehnološkog poduzetništva, a u skladu s njegovom misijom: osigurati kvalitetnu podršku
poslovnom okruženju za uvođenje novih tehnologija ili prijenos novih proizvoda ili usluga na
tržištu u najkraćem roku uz optimalno ulaganje sredstava.
Prednosti koje jedna tvrtka dobiva ulaskom u Tehnološki park su: lokacija, suvremena tehnologija i infrastruktura za podršku razvoju firmi po povoljnim cijenama, povezanost i suradnja s
vlastima i lokalnom općinom. U Tehnološkom parku Ljubljana trenutno se nalazi 81 novoosnovanih firmi i 141 već postojeća tvrtka.
Sve aktivnosti u razvoju infrastrukture odvijaju se posredstvom Grupe za monitoring i evaluaciju Državnog ministarstva znanosti i tehnologije. Također, nekoliko internet stranica je osmišljeno sa savjetodavnom ulogom kako bi bili od pomoći korisnicima poslovne infrastrukture.
Razvoj tehnoloških parkova odvijao se prema sljedećim vremenskim razdobljima:
1987-1992: razgovori o inkubatorima i tehnološkim parkovima
1992-1996: utemeljeni inkubatori BIG – Business Incubators Group
1996-2001: krizni razdoblje poslovnih inkubatora i tehnoloških parkova
2001-2005: razdoblje aktivnog uključenja potpore države
2005-: kontinuirana podrška i razvoj infrastrukture
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
117
Na slijedećoj shemi dat je prikaz razvoja tehnoloških parkova, poslovnih i sveučilišnih
inkubatora, kao i planovi za razvoj infrastrukture u budućnosti.
Slika III-2. Poslovni inkubatori, tehnološki parkovi, sveučilišni
inkubatori i planirani inkubatori u Sloveniji
Austria
Murska
Maribor Sobota
Jesenice
Hungary
Celje
Croatia
Nova Gorica
Italy
Incubator
Sežana
Koper
Ljubljana
Technology
Park
Technology Park
Business Incubator
University Incubator
Plans for Incubators
U tabeli 3.2. je dan pregled razvoja tehnoloških parkova kao dijela bogate poslovne infrastrukture sa nekim osnovnim karakteristikama.
Tabela 3.2. Tehnološki parkovi u Sloveniji
OSNOVAN
ZAPOSLENI
EKSPERTI
BUDŽET
POVRŠINA m2
FIRME
LJUBLJANA
1995 (1995)
3
70
€1 Mil
5.456
59
NOVA GORICA
1999
4
Angažman po potrebi
€0.67 Mil
1.400
23
MARIBOR
1994
3
30
€0.18 Mil
2.600
16
Vrlo značajna iskustva novih članica EU (Češke, Slovačke, Rumunjske, Bugarske i dr.)
kao i zemalja koje su imale velike uspjehe na ovom planu (Irska, Finska te Katalonski primjer
razvoja znanstveno-tehnoloških parkova) priložen je u elektronskom dodatku ove Studije.
Ovaj dio inozemnih iskustava zaključimo jednim vrlo zanimljivim prikazom:
Jednom uspostavljeni koncept razvoja poslovne infrastrukture te njezino postojanje nije
118
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
konstanta koja podrazumijeva da se dalji rad može obavljati u “miru i spokoju.” To je neprekidna
utakmica europskih zemalja i regija u kojima poslodavci i ulagači stalno osluškuju reakcije drugih zemalja, povoljnosti i koristi koje se daju, vagaju komparativne prednosti i nedostatke te se
vrlo brzo i lako odlučuju na transfer svojih ulaganja sa jedne lokacije na drugu, iz jedne regije
u drugu. To najbolje svjedoče pisanja ekonomske rubrike eminentnog dnevnog lista „Politika“
na primjeru Srbije kao i pisanje „Business Revije“ iz Beča, koja se pored redovne prodaje dijeli
i putnicima u avionima Star Alliance Group. U broj 4 od 2009.godine (novembar, 2009) za poslovne zone u Poljskoj piše:
“Poljska je danas zemlja sa 14 posebnih gospodarskih zona koje se prostiru na skoro 12
000 ha. Ko god osnuje kompaniju u jednoj od ovih posebnih gospodarskih zona ima posebne
uvjete u pogledu potpore i smanjenja poreza od strane države. Registracija poduzeća u posebnoj gospodarskoj zoni nije složena niti vremenski zahtjevna, zahvaljujući povoljnoj zakonskoj
regulativi koja pokriva ove posebne gospodarske zone (Službeni glasnik 2007 no. 42, stavak
247) i uključuje mnoga rješenja da se ovdje olakšaju aktivnosti. Svakom zonom upravlja administrativno tijelo kojemu su povjerene razne ovlasti u javnom domenu. Administrativno tijelo
također izdaje građevinske dozvole.
Kupovina nekretnina bez teškoća
Razne poteškoće, u vezi s kupovinom ili korištenjem nekretnina, ne postoje u ovim posebnim gospodarskim zonama. Bez obzira u kojoj su industrijskoj djelatnosti, zainteresirane strane
obično vrlo lako nalaze pogodno mjesto za osnivanje svojih skladišta, proizvodnih pogona ili
administrativnog/IT centra. Što više, već su pripremljeni načini investiranja zahvaljujući obvezujućoj konstrukciji i pravilima osiguranja. Svim poduzetnicima nudi se također dodatna pomoć pri
kompletiranju administrativnih formalnosti.
Pogodnosti pri osnivanju tvrtke
Osnivanje poduzeća ovdje ovisi o ispunjenju malog broja važnih uvjeta. Najmanje 25%
investicionih fondova mora biti na raspolaganju prije početka ulaganja a aktivnost u vezi sa
novom investicijom moraju se nastaviti tijekom 5 godina nakon kompletiranja investicionog plana (3 godine za mala poduzeća). Novoformirana radna mjesta također moraju biti zadržana
tijekom 5 godina (3 za mala poduzeća). Ako poduzetnik ispunjava ove uvjete, on/ona će dobiti
državnu pomoć u obliku smanjenja poreza za 50% od vrijednosti ulaganja: sa ulaganjem 10 miliona eura, na raspolaganju će biti smanjenje poreza na profit od 5 miliona eura tijekom trajanja
poslovnih aktivnosti.
„NEMA PROBLEMA SA KUPOVINOM NEKRETNINA
U POSEBNIM GOSPODARSKIM ZONAMA“
Dobre transportne veze
Posebne gospodarske zone osnovane su u raznim regijama Poljske u blizini gospodarskih centara kao što su Katowice, Krakow, Lođ i Gdanjsk. Poduzeća kao Motorola, Fujitsu,
ABB, Thyssen Krupp, FIST, Lear Corporation, Shell i MAN upravo tu imaju svoje ogranke.
Najuspješnija posebna privredna zona do danas su Katowice, EURO PARK Mielce i Krakowski
tehnološki park.”
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
119
120
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
POGLAVLJE 4
POSLOVNE ZONE U KONTEKSTU
REGIONALNOG I LOKALNOG
RAZVOJA U BIH I REGIJI
HERCEGOVINE
• Važnost i značaj razvoja poslovne
infrastrukture
• Stanje poslovnih zona u BiH
• Zakonska regulativa i ključni faktori za
razvoj poslovnih zona
• Položaj poslovne infrastrukture u
strateškim dokumentima u BiH
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
121
1. VAŽNOST I ZNAČAJ RAZVOJA POSLOVNE
INFRASTRUKTURE
1.1. Uvod
Ekonomski razvoj u posljednjim desetljećima odvija se u uvjetima snažnog naglaska na
industrijske politike i politike regionalnog i lokalnog razvoja. Takve politike imaju svoj teorijski
izvor u teorijama o konkurentnosti i lokaciji gospodarskih aktivnosti. U suvremenim teorijama
konkurentnosti, makroekonomska stabilnost se promatra samo kao preduvjet uspješnog ekonomskog razvoja. Konkurentnost se efektivno iskazuje na razini tvrtki koje svojom produktivnošću stvaraju novu vrijednost. Veća produktivnost znači veću konkurentnost. Da bi se osigurala
veća konkurentnost, za tvrtke je veoma značajno da posluju u takvoj poslovnoj okolini u kojoj
postoje uvjeti da njihovo djelovanje rezultira dugoročno održivim konkurentskim prednostima.
U stvaranju takve poslovne okoline od primarne važnosti je postojanje poslovne infrastrukture.
Naime, nije samo važno biti uspješan, važno je imati povoljan poticaj iz okruženja koji će voditi
kompaniju na putu postizanja konkurentnosti.
Okruženje, odnosno PEST koncept, (P-politička, E-ekonomska, S-socio-legislativna i Ttehnološka komponenta okruženja svake tvrtke) po pravilu je identičan za sve tvrtke u jednoj
zemlji. Poslovna okolina ispoljava brojne specifičnosti i razlike u pojedinim industrijama. Zato
poticanje i izgradnja poslovne infrastrukture ima snažno izražena obilježja specifičnosti za pojedine industrije. Na primjer, u slučaju BiH, činjenica da je monetarni režim utemeljen na valutnom odboru i da je novac konvertibilan, skoro podjednako uvjetuje djelovanje svih tvrtki u
zemlji. S druge strane, poslovna okolina u metalnoj industriji se u razlikuje suštinski u odnosu
na poslovnu okolinu u poljoprivredi. U metalnoj industriji tržišta, kao element poslovne okoline,
potiču izvoznu orijentaciju i zahtijevaju konkurentske prednosti na međunarodnom razini. U poljoprivredi tržišta potiču uvoznu zamjenu i diktiraju konkurentske prednosti u čijem građenju se
zahtjeva veće učešće države u raznim formama.
Pored industrija, specifičnosti konkurentnosti ispoljavaju se i u teritorijalnoj dimenziji gospodarskog djelovanja. Određene regije u zemlji pružaju različite uvjete za gospodarski razvoj,
a pogotovu razvoj poslovne infrastrukture. U okviru tih regija, pojedine lokalne sredine, kao što
su općine i gradovi, stvaraju dalje razlike u uvjetima razvoja poslovne infrastrukture za razvoj
pojedine industrije. Ta okolnost je razlog zašto se regionalna i lokalna dimenzija razvoja sve
više uvažavaju u građenju konkurentnosti i lokaciji pojedinih industrija na određenim prostorima.
Građenje konkurentnosti u maloj zemlji, pogotovo u uvjetima odgovornosti za regionalni i lokalni razvoj povezano je sa rastućom ulogom mikro, malih i srednjih poduzeća (MSP).
Specifičnost razvoja utemeljenog na promociji MSP-a primarno se odnosi na potrebu stvaranja
poslovne infrastrukture u kojoj će ta poduzeća imati uvjete za građenje održivih konkurentskih
prednosti. U mnogim elementima poslovna infrastruktura MSP-a ispoljava specifičnosti. Navedimo samo primjer konteksta za strategije i konkurencije MSP.
122
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Ta poduzeća nemaju snagu da djeluju samostalno na velikim tržištima zbog svoje usitnjenosti, pa je logično da u poslovnoj okolini počinju da grade partnerstvo i razvijaju suradnju po
horizontalnoj i vertikalnoj dimenziji i promoviraju suradnju klasterskog tipa.
U pristupu temi poslovne infrastrukture na području Hercegovačke regije potrebno je imati
fokus na nove sadržaje industrijskih politika, koji se temelje na specifičnostima industrija, lokacija i osnovnih aktera lokalnog razvoja koje čine MSP. Od posebne važnosti, što na izvjestan
način predstavlja i limit, su raspoloživosti i struktura ljudskih potencijala, koji će na izravan način
biti nositelji procesa izgradnje poslovne infrastrukture.
Nema niti jednog razvojnog cilja u čiji se kontekst ne može pozicionirati razvoj poslovne
infrastrukture. Međutim, treba istaći da su doprinos i uvjetovanost razvoja poslovne infrastrukture različiti u kontekstu različitih politika. Na primjer, mnogo je veći doprinos poslovne infrastrukture ostvarivanju politika konkurentnosti, u odnosu na doprinos u oblasti regionalnog razvoja.
Slika IV-1. Poslovne zone u kontekstu makroekonomskih,
sektorskih, regionalnih i lokalnih razvojnih politika
PROMOCIJA
FDI
TEHNOLOŠKE
POLITIKE
PARTNERSTVO JAVNOG
I PRIVATNOG SEKTORA
PROSTORNO
PLANIRANJE
POLITIKE
KONKURENTNOSTI
KONCEPT
POSLOVNE
ZONE
LOKALNI RAZVOJ I
PROMOCIJA GRADOVA
IZVOZNA
PROMOCIJA
RESTRUKTURIRANJE
PODUZEĆA
RAZVOJ MALIH I
SREDNJIH PODUZEĆA
REGIONALNI
EKONOMSKI RAZVOJ
Politike konkurentnosti izravno utiču na pojavu i razvoj poslovne infrastrukture u kojoj je
moguće postići višu razinu mikroekonomske učinkovitosti. Može se govoriti o dvije vrste doprinosa poslovne infrastrukture građenju konkurentnosti. Prva grupa obuhvaća čimbenike poslovne okoline, koji su obuhvaćeni konceptom dijamanta konkurentskih prednosti M. Portera.
Taj koncept utemeljen je na tezi da su makroekonomski uvjeti i razvoj poslovne infrastrukture
samo pretpostavka za postizanje mikroekonomske konkurentnosti, koja se temelji na atraktivnoj
poslovnoj okolini i sposobnosti tvrtki da provode strategije i operacije na konkurentskoj razini.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
123
1.2. Ulaganje u razvoj poslovne infrastrukture
Ulaganje u razvoj poslovne infrastrukture omogućava da se na jednom mjestu, u okviru srodnih industrija, objedine potrebni čimbenici proizvodnje, razvije konkurentski odnos koji
stvara konkurentske prednosti i da se uvežu prateće i industrije za podršku, koje kreiraju nove
izvore konkurentskih prednosti iz boljeg poznavanja međusobnih potreba i eliminiranja tržišta
kao izvora informacije i koordinacije među povezanim tvrtkama. Od posebne su važnosti učinci
koje ima na regionalni gospodarskii razvoj što otvara mogućnost za razvoj infrastrukture i u nerazvijenim područjima. U ovaj okvir treba uključiti i doprinos zona razvoju klastera, jer poslovna
infrastruktura uistinu može biti manji ili veći klaster proizvodnji. To se posebno dešava u višim
stadijima razvoja poslovne infrastrukture kada dolazi do njihove specijalizacije. To je posebno
vidljivo u razvijenim zemljama kao što je Italija, Malezija i Irska. Drugi učinak poslovne infrastrukture u unapređenju konkurentnosti se odnosi na doprinos u ubrzanju prelaska gospodarstava pojedinih zemalja sa faze razvoja utemeljene na resursima, u fazu razvoja utemeljene na
ulaganjima, odnosno dalje u fazu razvoja utemeljenu na inovacijama. Posebno je to važno za
ona gospodarstva (među kojima je i naše) koje ne može osigurati privlačnost za ulazak stranih
ulagača svojom atraktivnošću, kao što je to slučaj sa razvijenim zemljama, nego je prisiljena
stvarati povoljan ambijentalni kontekst. Naime, ono što se ne može osigurati kao poželjna poslovna okolina u gospodarstvu uopće, često se postiže razvojem poslovne infrastrukture, tako
da postaje privlačna za lociranje proizvodnje, što označava gospodarstvo vođeno čimbenicima
razvoja s posebnim naglaskom na regionalni gospodarski razvoj. Za BiH je to veoma važno, kao
zemlju koja se nalazi na prijelazu iz stadija konkurentnosti vođenog faktorima, ka stadiju vođenom ulaganjima. Nedostatak atraktivne poslovne infrastrukture u BiH, pored drugih čimbenika,
upravo sprječava veći priliv ulaganje koje vode produktivnijoj proizvodnji i jačanju konkurentnosti ekonomije zemlje.
Tijesno povezane sa utjecajem industrijskih zona, u kontekstu konkurentnosti, su i strategije promocije stranih izravnih ulaganja (FDI) i izvoza. U zemljama koje su posvetile pažnju
razvoju poslovne infrastrukture, te su lokacije postale glavni centri priliva FDI i generiranja izvoza. U zemljama u razvoju i u tranziciji, osamdesetih godina, slobodne zone su predstavljale
oaze pod posebnim vanjskotrgovinskim i poreznim režimom kako bi se, u inače neatraktivnoj
poslovnoj okolini privukli strani ulagači i povećala zaposlenost u proizvodnji za izvoz. Danas
razvoj takve poslovne infrastrukture predstavljaju instrument konkurentnosti u privlačenju FDI.
U 2009. godini, prema podacima Svjetske Banke, više od 60% ukupnog godišnjeg priliva FDI u
Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Kini danas se generira putem slobodnih zona koje predstavljaju
komponentu poslovne infrastrukture.
U BiH, prema podacima Vanjskotrgovinske komore, oko 75% FDI je ušlo putem akvizicija.
U Češkoj se putem poslovne infrastrukture promoviraju nove tj. greenfield FDI, putem kojih su
vodeće globalne tvrtke prisutne u toj zemlji u raznovrsnim operacijama, uključujući i lociranje
tehnoloških istraživačkih centara, koji je u toj zemlji uspostavio Siemens. Poseban primjer je
atraktivnost Češke u privlačenju FDI u automobilsku industriju, o čemu je već bilo govora.
124
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Sličnih primjera imamo na pretek, posebno u zemljama kap što su Irska, Finska, Japan,
Malezija i nekoliko zemalja u tranziciji što kao iskustvo može poslužiti i Bosni i Hercegovini.
Korisni primjeri razvoja koncepta poslovne infrastrukture u zemljama koje tek razvijaju ili su
uspješno razvile poslovnu infrastrukturu, predstavljaju korisne primjere i orijentir za razvoj poslovne infrastrukture u Bosni i Hercegovini. To su zemlje regije koje su po mnogim parametrima
slične našoj zemlji, pa iskustva koja one koriste mogu uvelike poslužiti i nama. Stoga se u nastavku daje nekoliko primjera razvoja poslovne infrastrukture i njezinog utjecaja na regionalni
ekonomski razvoj.
1.3. Razvoj poslovne infrastrukture u BiH
Koncept razvoja poslovne infrastrukture u BiH dobiva značaj tek posljednjih godina, djelovanjem regionalnih razvojnih agencija uspostavljenih projektom EU-RED, radom RARS-a u
Banja Luci, učešćem nevladinog sektora, te malim uključivanjem istraživačkih i obrazovnih institucija. Skoro svaka od ovih organizacija i agencija ima u svom programu aktivnosti uspostavljanja i razvoja poslovne infrastrukture u regijama koje pokrivaju. Većina postojeće poslovne
infrastrukture u zemlji je uspostavljena na lokacijama bivših velikih državnih poduzeća koja su
manje ili više neuspješno privatizirana, pa je organiziranje tih zona bio način da se raspoložive
nekretnine i velika prostranstva iskoriste i usmjere k učinkovitijoj namjeni.
Mnoge studije koje su rađene pokazale su da su postupak nabavke zemljišta i dobivanja
odobrenja za infrastrukturno razvijanje lokacije među najznačajnijim preprekama koje ulagači
iskuse u BiH. Stoga se kao nedostatak razvoja poslovne infrastrukture obično pojavljuje pronalaženje dostupne lokacije, registriranje titulara, dobivanje odobrenja za rezoniranje i dobivanje
svih potrebnih odobrenja. Proces je dugačak i rizičan, a neke procedure nisu dovoljno transparentne. Svi ovi faktori zajedno, otežavaju ulagačima da izvrše pouzdanu procjenu trajanja i
cijene infrastrukturnog zemljišta i projekata izgradnje u BiH, pa stoga ulaganje u razvoj poslovne
infrastrukture izostaje.
Zbog zaostatka u razvoju poslovne infrastrukture, ulagači bivaju obeshrabreni i odustaju
od svojih planova ulaganja u BiH, dok domaći i pronalaze neka sredstva za ulaganje. U tom je
području BiH izložena drastičnim konkurentskim nedostacima, posebno u slučajevima greenfield ulaganja, koji su od kritične važnosti za restrukturiranje njezinog gospodarstva. Jer, u većini
europskih zemalja, ulagače čekaju pripremljene industrijske lokacije ili prilike da ih pronađu,
kupe ili izgrade. U BiH su u tom pogledu prepušteni neizvjesnosti. Problem je manje prisutan jer
je većina stranih ulaganje bila usmjerena na akvizicije kod kojih se kupuju izgrađene lokacije.
Ali akvizicije imaju svoj kraj i ograničen kapacitet i određen obim privatizacijskog portfelja. Zato
industrijske zone za greenfield ulaganja postaju od ključne važnosti. Zemlje u regiji su prepoznale to kao vidan nedostatak, pa su krenule u izgradnju poslovne infrastrukture, koja je temelj
za poticanje regionalnog ekonomskog razvoja.
Osim infrastrukture, kao vidan nedostatak pojavljuje se i ograničenje ljudskih potencijala,
koji u velikoj mjeri utiču na smanjenje potencijala za razvoj poslovne infrastrukture o čemu će
biti više riječi u drugim dijelovima Studije.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
125
1.4. Poslovna infrastruktura u kontekstu podizanja
konkurentnosti regija i regionalnog razvoja
Poslovna infrastruktura po svojim obilježjima podiže svoju učinkovitost preuzimajući regionalna iskustva u razvoju poslovne infrastrukture. To je od posebne važnosti i za Bosnu i
Hercegovinu, jer strani ulagači u provode tzv. strategije zebre, ciljajući pojedine zemlje ne kao
cjeline, nego kao regije u kojima postoje konkurentne industrije kojima i sami pripadaju. Zbog
nedostatka poslovne infrastrukture u nekoj zemlji, to se izravno reflektira na stanje u regiji. Za
njih su važne regije u kojima njihovi poslovi imaju prilike za razvoj. U zemljopisnim okvirima,
to su područja visokog interesa koja simbolički mogu biti obilježena intenzivnom crnom bojom.
Nasuprot tome, postoje područja zemlje na kojima ulagači nemaju nikakav interes i ona se
simbolički mogu predstaviti bijelom bojom. Kada se ti simboli predstavljaju linijama, gospodarski prostor neke zemlje za ulagače liči na zebru, tj. smjenjuju se područja intenzivnog interesa
sa područjima niskog interesa za biznis. Tako je lansirana teza o strategiji zebre koju provode
ulagač,i bilo da su to globalni, regionalni ili lokalni ulagači. Ulagači u pravilu biraju regije, zato
regionalne specifičnosti moraju biti što više promovirane, čak i u maloj zemlji kao što je Bosna
i Hercegovina. Zbog toga je usklađenost razvoja poslovne infrastrukture sa zemljama u regiji
važna jer na izravan način stvara sliku o tome kako će ulagač percipirati našu zemlju, odnosno
regiju, za buduće akcije.
U takvim uvjetima poslovna infrastruktura igra značajnu ulogu jer omogućava da se pojedina područja zemlje izdvajaju po svojoj konkurentnosti u pojedinim industrijama. Regionalni
razvoj poslovne infrastrukture u fokus stavlja ljudske potencijale, ukazujući na potrebu da razvoj
poslovne infrastrukture bude što više specijaliziran i da tako postiže što veću konkurentnost i
privlačnost za ulagače. Na taj način potrebno je pronaći prave ljude sa znanjima, sposobnostima i vještinama za podršku takvim poduhvatima.
1.5. Razvoj poslovne infrastrukture kao podrška ciljnim grupama
ulagača u BiH
Poslovna infrastruktura u BiH nalazi se u početnom stadiju razvoja i nema obilježja specijalizacije. Potencijalne ulagače u BiH možemo promatrati sa aspekta veličine, odnosno podrijetla i sa aspekta industrije iz koje potiču.
Prema kriteriju veličine, odnosno podrijetla, potencijalni ulagači u ovima zonama mogu biti:
1. Mikro i male i srednje tvrtke koje startaju sa svojim poslovima (start-up) tvrtke. Njihova
glavna očekivanja su osiguranje što nižih investicionih i operativnih troškova i povezivanje sa tvrtkama koje djeluju u okviru zone.
2. Male i srednje tvrtke u fazi rasta. Njihova očekivanja su da će u zonama osigurati racionalnije poslovanje i blisku kooperaciju sa tvrtkama u zoni.
3. Strani ulagači koji u zoni nalaze uvjete za niske investicione troškove, smanjenje gubitaka vremena i novca u administrativnim procedurama, dobroj infrastrukturi i povezanosti sa tvrtkama u zoni.
126
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
U okviru grupe stranih ulagača, posebno su interesantni oni koji vrše prijenos proizvodnje
iz matične zemlje zbog ulaska određenih proizvodnji u fazu standardizacije koja zahtjeva novu
bazu konkurentnosti koju ne mogu osigurati industrijski razvijene zemlje zbog visokih troškova
radne snage, strogih okolišnih zahtjeva, energetskih neuravnoteženosti i slično. U ovom kontekstu, poslovna infrastruktura je važan segment, jer putem razvijene poslovne infrastrukture
moguće je uspostaviti i razvijati i proizvodnju na bazi lokalnih ulaganja koja se temelje na podugovaranju, licencama i franšizama.
U načelu, izostanak industrijskih i regionalnih politika u BiH u proteklom razdoblju je učinio
BiH daleko manje atraktivnom lokacijom biznisa u odnosu na sve druge zemlje koje konkuriraju
za priliv ulaganja u Jugoistočnoj Europi i za izvozna tržišta. Stoga nije ni postojala potreba da
se posveti pažnja razvoju poslovne infrastrukture. Kao alternativa razvoju poslovne infrastrukture javljaju se individualne lokacije, koje su nastale pretvaranjem poljoprivrednog zemljišta u
poslovne namjene.
Prema kriteriju vrste industrija potencijalni ulagači u BiH se mogu grupirati u slijedeće:
1. Ulagači iz radno intenzivnih industrija. Pored dobre infrastrukture, njih može privući i
raspoloživost radne snage i postojanje razvijenih pratećih industrija za podršku.
2. Ulagači iz industrija vođenih marketingom .
3. Ulagači iz industrija vođenih tehnologijama. Ključni motiv je postojanje specijaliziranog
kadra i tradicija proizvodnje u toj oblasti. Moguće je osigurati privlačnost i za ulagače
u informacijske i komunikacijske tehnologije, prvenstveno u blizini sveučilišnih centara
koji proizvode stručnjake iz te oblasti, prije svega u razvoju softvera.
4. Ulagači iz ostalih industrija koji ne uključuju kapitalno intenzivne industrije.
Važno je spomenuti i ulagače iz kapitalno intenzivnih industrija (primjeri celuloza i papir,
rafinerije, bazna kemija i čelik) za koje razvoj poslovne infrastrukture nije neophodan jer, u načelu, preferiraju razvoj vlastitih industrijskih lokacija.
Navedena analiza strukture ulagača može biti korisna u razvijanju poslovne infrastrukture, kao i kreiranje politika za razvoj iste.
1.6. Politike za podršku razvoju poslovne infrastrukture
Razvoj poslovne infrastrukture je nezamisliv bez politika podrške. Tu podršku trebalo bi
promatrati u kontekstu podrške razvoju tehnoloških parkova i poslovnih inkubatora. Određeni
koncepti podrške razvijeni su u mnoštvu zemalja, ali je najkompleksnije sustav podrške razvijen
u Češkoj. Kao i u drugim zemljama EU, on ima dvije komponente, i to podršku iz nacionalnih
izvora i podršku iz strukturalnih i drugih fondova EU.
Ovakvim podrškama osiguravaju se poticaji lokalne zajednice, biznisa i malih i srednjih
tvrtka, što direktno utiče na promoviranje regionalnog ekonomskog razvoja. Time su mobilizirani
svi faktori razvoja, ali istovremeno je izbjegnuta potencijalna greška, koja bi poslovnu infrastrukturu razvijala samo za korisnike kao što su mala i srednja, ali ne i velika poduzeća.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
127
Naprotiv, kao veliki ulagači, velike tvrtke imaju visoku senzibilnost na konkurentnost lokacije u svim njezinim aspektima i zato visoko preferiraju prednosti koje nudi razvijena poslovna
infrastruktura. Podrška razvoju poslovne infrastrukture odnosi se na:
a). izradu studije izvodljivosti i potrebnu dokumentaciju,
b). izbor lokacije,
c). podršku obnovi zastarjele infrastrukture,
d). akreditaciju poslovne infrastrukture na odabranoj lokaciji posebno radi stranih ulagača.
U programu razvoja poslovne infrastrukture u razdoblju od 1998. do 2005. godine u Češkoj je iz javnih fondova dano za razvoj zona 281 mil. eura (iz nacionalnog fonda 191 mil. eura,
a iz EU strukturalnog fonda 90 mil. eura).
Poslovna infrastruktura pruža nekoliko značajnih efekata sa stanovišta analize troškova i
koristi. Učinci su vidljivi u postizanju ekonomskih koristi, socijalnih koristi, rekonstruiranih objekata i uspješnog gradskog planiranja. Poseban aspekt provođenja politika za podršku razvoju
poslovne infrastrukture u zemljama u tranziciji ispoljava se u okolnosti da se kao značajni agensi regionalnog razvoja pojavljuju nova poduzeća, mala po obimu, ali dinamična po kriterijima
rasta i efikasnosti. Obilježja takvih poduzeća su da imaju ograničene mogućnosti razvoja ako im
se ne pruža odgovarajuća podrška, koja je specifična u svakoj fazi njihovog razvoja. Jedno od
osnovnih ograničenja je da ova poduzeća ne mogu obavljati tzv. internalizaciju biznisa, tj. stvaranje dubokog lanca vrijednosti u kome se integrira proizvodnja sirovina, polufabrikata, finalnih
proizvoda i marketinga, niti na domaćem, a pogotovo ne u uvjetima međunarodnog tržišta.
Takvo ograničenje proizlazi iz suštine njihove poslovne orijentacije koja se temelji na fokusu na
tržišne niše, odnosno na specijalizaciji proizvodnje u okviru širih poslovno-tehnoloških mreža
velikih tvrtki (slučaj malih proizvođača komponenti za automobile koji se podugovaranjem uključuju u proizvodne sustave tvrtki proizvođača automobila).
Budući da je gospodarska i poslovna politika bh. poduzeća bila naslonjena na velike proizvodne gigante, moguće je do maksimuma iskoristiti potencijale koje nude poduzeća mala po
obimu ali dinamična po kriterijima rasta i učinkovitosti koja će raznim oblicima poslovnog povezivanja neutralizirati njihove negativne učinke.
128
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
2. STANJE POSLOVNIH ZONA U BIH
U pokušaju da se predstavi stanje poslovnih zona u momentu izrade ove Studije poslužili
smo se metodom koja je podrazumijevala kombinaciju analize stvarnog stanja na terenu i onoga što se kao službeni podaci mogu dobiti u resornim ministarstvima svih razina. Naglasimo da
je su navođenje lokacija poslovnih zona, poslovnih inkubatora, klastera, tehnoloških parkova i
drugih oblika poslovne infrastrukture korištene zakonske odrednice koje definiraju karakteristike
svake od njih a koje su dane u narednom poglavlju
Prema sadašnjim pokazateljima to je svega desetak zona pokazanih na narednoj slici.
Slika IV-2. Poslovne zone u F BiH – stanje sredinom 2009. godine (Izvor: FMRPO)
No, ako se pogledaju dosadašnja poticajna sredstva, koja su dodjeljivana za poticaj razvoju poslovnih zona, situacija je bitno drugačija. Prema dokumentaciji Federalnog ministarstva
razvoja, obrta i poduzetništva Vlade F BiH, do sada je poticajna sredstva za razvoj poslovnih
zona dobilo 29 općina za isti broj planiranih zona (tabela 4.1).
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
129
Tabela 4.1. Poticajna sredstva za poslovne zone u F BiH od strane FMRPO
130
OTKUP ZEMLJIŠTA
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
INFRASTRUKTURA
(PUT, TRAFOSTANICA,
VODA, KANALIZACIJA,
PLIN, RASVJETA I
OGRADA)
15
16
Tešanj
Usora
Doboj-Jug
Tomislavgrad
Čitluk
Gračanica
Zenica
Livno
Ravno
Čelić
Vogošća
Bihać
Gradačac
Bosanski
Petrovac
Orašje
DomaljevacŠamac
Lukavac
Jablanica
Ljubuški
Kakanj
Vitez
Sanski Most
Kupres
Žepče
Goražde
Odžak
Usora d.d. –
općina Tešanj
Godine izdvajanja u KM
PROJEKTNA
DOKUMENTACIJA
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
OPĆINA
RB
IZDVAJANJE FINANCIJSKIH SREDSTAVA ZA PODUZETNIČKE ZONE U F BIH OD
STRANE FMRPO-a za razdoblje 2005.-2008. god.
+
+
+
+
+
-
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
-
-
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
-
-
2005
7.000
18.000
2006
30.000
30.000
30.000
30.000
2007
2008
32.000
29.000
70.000
100.000
120.000
110.000
140.000
29.000
30.000
30.000
25.000
30.000
29.000
30.000
30.000
30.000
110.000
95.000
120.000
140.000
110.000
32.000
120.000
120.000
130.000
130.000
140.000
115.000
140.000
110.000
120.000
120.000
130.000
120.000
50.000
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
OTKUP ZEMLJIŠTA
29
INFRASTRUKTURA
(PUT, TRAFOSTANICA,
VODA, KANALIZACIJA,
PLIN, RASVJETA I
OGRADA)
28
Godine izdvajanja u KM
PROJEKTNA
DOKUMENTACIJA
RB
OPĆINA
IZDVAJANJE FINANCIJSKIH SREDSTAVA ZA PODUZETNIČKE ZONE U F BIH OD
STRANE FMRPO-a za razdoblje 2005.-2008. god.
-
+
-
50.000
-
+
-
80.000
Širbegović
d.o.o – općina
Gračanica
Prohum d.o.o
–Mostar
Ukupno KM:
2005
25.000
2006
2007
2008
120.000 356.000 2.790.000
Iz tabele 4.1. je vidljivo da je među ovih 29 poslovnih zona koje su dobile makar i minimalne poticaje 7 poslovnih zona iz regije Hercegovina (Tomislavgrad, Čitluk, Livno, Ravno, Jablanica, Ljubuški i PZ Prohum-Mostar).
Na grafikonu IV-3. dan je prikaz ulaganja financijskih sredstava od strane FMRPO-a u
poduzetničke zone u F BiH za razdoblje 2005-2009. god. u odnosu na ukupna nepovratna sredstva. Ova sredstva jesu značajna ali još uvijek nedostatna za razvoj poslovne infrastrukture što
zorno ilustriraju i naredni dijagrami. Treba naglasiti da ova ulaganja nisu pratili kvalitetni poticaji
koji bi doveli do strateških razvojnih zona nego su sredstva dijeljena sustavom “neka svatko
od podnositelja zahtjeva dobije makar nešto” što vjerojatno i oslikava da danas u F BiH nema
reprezentativnih strateških zona kao što je to slučaj u npr. Hrvatskoj, Češkoj ili Poljskoj.
Graf.IV-1. Odnos ukupnih ulaganja spram
ulaganja u PZ u FBiH (Izvor: FMRPO)
G
O
D
4.100.000
2.449.000,00
2009
2008
0
2007
ukupna ulaganja
9.000.000
341.000,00
2006
2005
2.790.000,00
120.000,00
25.000,00
0,00
ulaganja u PZ
3.500.000
2.550.000
4.000.000,00
8.000.000,00
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
KM
131
U tabeli 4.2. dan je prikaz izdvajanja financijskih sredstava za poduzetničke zone po općinama u F BiH od strane FMRPO-a za 2009. god. (financijska sredstva su u momentu izrade
Studije u fazi utroška-provedbe).
Tabela 4.2. Ulaganja u PZ u 2009. godini od strane FMRPO (Izvor: FMRPO)
OPĆINA
1.
Velika Kladuša
2.
Domaljevac-Šamac
3.
Čitluk
4.
Tešanj
5.
Jablanica
6.
Posušje
7.
Orašje
8.
Tomislavgrad
9.
Ljubuški
10. Žepče
11.
Kakanj
12. Bihać
13. Doboj-jug
14. Gračanica
15. Kalesija
16. Zavidovići
17. Sanski most
18. Stolac
19. Livno
20. Vitez
21. Tuzla
22. Ključ
23. Goražde
24. Lukavac
25. Kladanj
26. Odžak
27. Usora
UKUPAN IZNOS:
IZNOS U KM
108 000
96 000
90 000
70 000
96 000
114 000
90 000
90 000
108 000
108 000
96 000
96 000
96 000
50 000
35 000
114 000
102 000
60 000
96 000
102 000
102 000
84 000
50 000
102 000
96 000
108 000
90 000
2.449.000
Između 27 općina koje su dobile poticaj za poslovne zone u 2009. godini u F BiH nalazi se
7 iz regije Hercegovina (Čitluk, Jablanica, Posušje, Tomislavgrad, Ljubuški, Stolac, Livno). Inače u prethodnim godinama pored navedenih pojavila se još jedino općina Kupres, kao korisnik
ovih sredstava iz regije Hercegovina.
Trenutno aktivne slobodne zone u BiH su:
•
•
•
132
Sarajevo;
Banja Luka;
Visoko;
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
•
•
Mostar i
Holz- Puračić(Tuzla).
S obzirom na navedene pokazatelje može se reći da je u ovom trenutku u F BiH u funkciji
više od 30 poslovnih zona koje se nalaze u bitno različitom statusu (od onih u fazi osnivanja do
izraslih zona kao npr. PZ Zenica 1, PC 96 Vitez i dr.).
U pogledu razvoja drugih specifičnih zona kao što su znanstveno-tehnološki parkovi ili
tehnološki parkovi, u prvim razvojnim fazama nalaze se TP Mostar d.o.o. i NTP/TP Zenica, te u
zrelijoj razvojnoj fazi BIT Centar Tuzla, kao jedna od početnih formi razvoja TP Tuzla.
Vrlo interesantna su i dva naredna dijagrama koji pokazuju aktivnosti općina u Federaciji
BiH glede izgradnje poduzetničkih zona, gdje se čak 40% općina nalazi u fazi izgradnje poduzetničkih-poslovnih zona, 45% u fazi izrade planskih aktivnosti gradnje i 15% općina koje nisu
započele aktivnosti u ovom smislu.
Graf. IV-2. Stanje aktivnosti općina u FBiH po pitanju razvoja PZ (Izvor: FMRPO)
15%
40%
općine u fazi izgradnje
poduzetničkih zona
općine u fazi planskih aktivnosti
oko izgradnje poduzetničkih zona
općine bez aktivnosti prema
poduzetničkim zonama
45%
Gledano kako je to izgledalo po kantonima/županijama u 2008. godini situacija je slijedeća:
Graf.IV-3. Stanje aktivnosti županija u FBiH po
pitanju razvoja PZ (Izvor: FMRPO)
USK -3zone - 340.000 KM
PK - 3zone – 360000 KM
TK - 3zone – 320000 KM
ZK - 6zona - 575000 KM
BPK -1zona - 130000 KM
SBK -1zona - 140000 KM
HNK -3zone - 350000 KM
ZHK -1zona - 140000 KM
SK - 1zona - 95000 KM
K10 - 3zone - 340000 KM
Σ - 25zona – 2790000 KM
SK
ZHK 3%
5%
K10
12%
USK
12%
PK
13%
HNK
13%
SBK
5% BPK
5%
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
TK
11%
ZK
21%
133
Situacija je vrlo korespondentna/suglasna i sa upitnicima i njihovim rezultatima, koji su za
potrebe izrade ove Studije urađeni i pokazani u narednim poglavljima a koji pokazuju relativno
malu aktivnost općina Hercegovine za dobivanje poticajnih sredstava od strane resornog FMRPO.
To nije situacija koja je karakteristika samo jedne izdvojene godine nego pokazatelj za
nekoliko godina, što se može vidjeti iz narednog dijagrama.
Dijagram IV-1. Raspodjela poticaja po županijama/kantonima u
FBiH u razdoblju 2005-2009.g. za razvoj PZ (Izvor: FMRPO)
1.270.000
23%
KM
1.400.000
1.200.000
1.000.000
760.000
14%
610.000
11%
800.000
600.000
685.000 686.000
12%
12%
605.000
11%
362.000
7%
242.000
4%
228.000
4%
125.000
2%
400.000
200.000
0
USK
K10
ZHK
HNK
KS
BPK
ZDK
SBK
TK
PK
KANTONI /
ŽUPANIJE
I za 2010.godinu, i pored drastičnog smanjenja proračuna FMRPO je predvidjelo sredstva
za ove namjene.
Dijagram IV-2. Poticajna sredstva FMRPO u 2010.godini (Izvor: FMRPO)
LOT "sf"; Podrška sufin.
Invest.projekata koje subjekti
financiraju iz vlastitih i kreditnih
sred. Razvojne banke FBiH
LOT 1;
Izgradnja
poduzetničke
infrastrukture
LOT "is";
Interventna
sredstva
rezerve
3.000.000
LOT 8;
Prekogranična
suradnja u okviru
IPA programa te
podrška projek.
Financ. Od strane
EU i dr. donatora
100.000
200.000
500.000
3.000.000
50.000
400.000
100.000
500.000
150.000
LOT 7; Potpora novoosnovanim
subjektima malog gospodarstva
LOT 6; Izgradnja inovativnog gospodarstva LOT 5; Stipendiranje
učenika za obrtnička
(uvođenje ISO standarda,osig. CE
zanimanja
znaka, transf. Znanja i tehn.)
134
LOT 2; Razvoj
obrtničkih
komora;
LOT 3; Potpora
udruženjima
poduzetnika i
obrtnika;
LOT 4; Razvoj
tradicionalnih i
starih obrta
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
I u RS se vode opsežne aktivnosti na planiranom razvoju poslovnih zona, što je pokazano
na narednoj slici. Vidljivo je da su na prostoru općina Hercegovine koje pripadaju RS-u, planirane lokacije i već započete aktivnosti na razvoju 7 poslovnih zona koje su mapirane i u narednim
poglavljima ove Studije.
1.
2.
3.
4.
Gradiška
Laktaši,
Aleksandrovac
Poljavice
Novi Grad
Istočna
Ilidža
GF
GF
140.0
36,7
1
2
Opis
Najperspektivnija 20
zona u Republici
Srpskoj, s obzirom na položaj,
12.000.000 veličinu i okolinu
sa stanovišta
mogućnosti
osiguranja radne
snage.
Najspremnija
20
zona za kompletiranje. Iznos od
4.000.000 EUR-a
4.000.000
bio bi potreban
da se izgradi
sustav otpadnih
voda.
GF
15
2
1.000.000
GF
26
1
500.000
Zona već posluje, 20
da bi se proširila,
potrebno bi bilo
izgradnja 700
m puta, odvod
otpadnih i oborinskih voda i nova
jača trafo stanica.
20
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Potrebna
sredstva
(EUR)
Prijedlog za brzo ulaganje
U č e š ć e
općine (%)
Ukupno sredstva
za investiciju
(EUR)
Ocjena značaja
Veličina (ha)
Tip zone
Lokacija
Red.br.
Tabela 4.3. Prijedlozi za ulaganja u PZ u RS (Izvor: RARS)
3.200.000
3.200.000
800.000
400.000
135
7.
8.
9.
10.
11.
12.
Brod
Modriča
Doboj
Šešlije
Petrovo
Kozarska
Dubica
Bijeljina 2
zone
Bileća
Foča
13. Banja Luka
GF
GF
1
1
300.000
300.000
B
1
300.000
GF
85
1
300.000
GF
60
1
300.000
1
600.000
BF
BF
BF
GF/
BF
13
HITEC
H
PARK
Ukupno potrebnih sredstava
136
1
1
1
Struktura navedenog iznosa, po
zoni je:
•
•
•
300.000
•
Predstudije i
studije izvodljivosti,
Izrada i
usklađivanje
prostorno
planske dokumentacije,
Izrada izvedbenih projekata,
Promocija
zona.
Potrebna
sredstva
(EUR)
Opis
U č e š ć e
općine (%)
Ukupno sredstva
za investiciju
(EUR)
Ocjena značaja
Veličina (ha)
Tip zone
Lokacija
Red.br.
5.
6.
Prijedlog za brzo ulaganje
300.000
300.000
300.000
300.000
300.000
600.000
300.000
10.000.000
€
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Slika IV-3. Planirane PZ u RS do 2015 (Izvor: RARS)
Treba naglasiti da je i Vlada RS-a, putem svojih ministarstava i republičkih agencija, za
ove zone izdvajala određena sredstva te da su planirana sredstva za ove namjene u godinama
koju su pred nama.
U pogledu razvoja poslovne infrastrukture svakako da se ne smije zanemariti i postojanje
poslovnih inkubatora i klastera u BIH. U Bosni i Hercegovini djeluje više od 10 inkubatora. U
kratkom prikazu BiH inkubatora detaljnije ćemo u narednim poglavljima prikazati samo one koji
se nalaze u regiji Hercegovine i to:
• Mostar,
• Jablanica i
• Trebinje.
Osnivač Inkubatora u Mostaru je grad Mostar. Nastao je kao rezultat programa koji je
financirala EU kroz projekt QIF – sredstva brzog djelovanja. Inkubator nema samostalni pravni
status i organiziran je kao samostalna služba unutar Odjela za ekonomiju Gradske uprave, iako
ima prilično veliku samostalnost (Odbor za upravljanje projektom, pečat, žiro račun – podračun,
direktora, ovlaštenje za raspolaganje sredstvima sa žiro računa).
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
137
Bh. inkubatori predstavljaju danas jednu od najjačih mreža organizacija koje se bave poduzetništvom, što je prepoznato i u izvještaju o implementacija EU povelje o MSP-u za 2007.
godinu, u kojem su navedena tri pozitivna pomaka za Bosnu i Hercegovinu. Inkubatori su direktno doprinijeli pozitivnim pomacima umrežavanja i zajedničkoga rada, te poslovno savjetodavnoj podršci za nastanka, rast i razvoj MSP-a.
Rad inkubatora je našao svoje mjesto i u OECD izvještaju o inovativnoj infrastrukturi na
Zapadnom Balkanu, gdje su predstavljeni kao osnova inovativne infrastrukture (zajedno sa nizom drugih institucija). Bosna i Hercegovina je sjedište i SENSE mreže inkubatora jugoistočne
Europe, između ostalog zahvaljujući i postojanju mreže bh. inkubatora.
U pogledu uspostave i razvoja klasterskog organiziranja u BiH, rezultati nisu ni blizu onima koji su postignuti u razvoju poslovnih inkubatora. Tek nekoliko registriranih klastera (Klaster automobilske industrije BiH, Klaster alatničara i plastičara u Gračanici, Klaster drvoprerade
Centralne BiH, te nekoliko sporadično malih klastera drvoprerađivača, poljogospodarskih proizvođača i sl. u Prijedoru, Banjoj Luci, Ljubinju i dr.).
Pošto je koncept razvoja klastera vezan za kompleks regionalne ekonomije, on se i ne
može implementirati bez učešća lokalne i regionalne vlade i to u mjeri i intenzitetu koji su daleko
veći nego u nekim drugim razvojnim poduhvatima. Tu se prvotno misli na stvaranje adekvatne
infrastrukture, pravnih okvira i mjera gospodarske politike. To je uvjet za pokretanje većeg broja
sasvim novih firmi iz onih sektora koji u klasteru mogu dati najbolje razvojne i financijske rezultate.
138
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
3. ZAKONSKA REGULATIVA I KLJUČNI ČIMBENICI ZA RAZVOJ
POSLOVNIH ZONA
Aktivnosti oko uspostave izgradnje poslovne infrastrukture donosi Općinsko vijeće na prijedlog općinskog odijela gospodarstva. U početku pokretač i nosilac uspostave infrastrukture
može biti općina, a vremenom kako se razvija i popunjava zona treba se definirati jedan od
oblika registracije poslovne infrastrukture.
Poslovna zona može biti registrirana na županijskom/kantonalnom, odnosno općinskom
sudu po zakonu o javnim poduzećima Zakona o registraciji poslovnih subjekata u F BiH, Sl. F
BiH br. 27/05 i 68/05 kao:
a). javno poduzeće čiji je osnivač općina. (Primjer takve registracije je RPC Tuzla- inkubator „Lipnica“ d.o.o. Tuzla.);
b). rješenje o upisu subjekta upisa u sudski registar, kao d.o.o. (Primjer takve registracija
“Poslovna zona Zenica”d.o.o., “Industrijska zona Hrasnica” d.o.o. Sarajevo1, “Industrijska zona Vogošća” d.o.o. Sarajevo); (Zakon o gospodarskim društvima FBiH, Sl.
FBiH br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02, 29/03, 68/05, 91/07, 84/08, 88/08 i 7/09) i
c). kao udruženje poduzetnika.
U pripremi je Nacrt Zakona o javno-privatnom partnerstvu u F BiH dok je isti u RS usvojen. On se temelji na prepoznavanju koristi koje javni i privatni sektori mogu imati u kontekstu
mogućih odnosa između vlasti (javni sektor) i drugih organizacija koje nisu vladine (privatni
sektor), kako bi se proveli projekti ili pružile usluge (Ovaj Zakon će u velikoj mjeri olakšati sam
proces registracije poslovne infrastrukture - poslovnih zona).
3.1. Ključna zakonska regulativa u županijama Federacije BiH
3.1.1. Stanje razvijenosti i prijedlog mjera za rast i razvoj MSP-a u Federaciji
BIH (2007-2010.god.)15
PROGRAM „IZGRADNJA PODUZETNIČKIH ZONA U FEDERACIJI BIH“
1. Cilj projekta:
• Poticanje i brža izgradnja poduzetničkih zona u Federaciji BiH u funkciji je bržeg
razvoja poduzetništva i ima za cilj:
• pružanje potpore poduzetnicima za lakšom izgradnjom poslovnog prostora na potpuno infrastrukturno opremljenom zemljištu,
• osnivanje novih gospodarskih subjekata,
• poticanje izvozne konkurentnosti i privlačenje stranih ulaganja,
• stvaranje preduvjeta za razvoj malog i srednjeg gospodarstva, te otvaranje novih
radnih mjesta,
• promocija direktnih ulaganje tehnološke politike, te partnerstva javnog i privatnog
sektora,
15 Ovaj dokument, u kojem se nalazi i Program „Izgradnja poduzetničkih zona u Federaciji BiH“, usvojen je na 31. sjednici Vlade Federacije BiH broj; 858/2007.
godine od 31. 10. 2007. godine, devetoj sjednici Doma naroda Parlamenta Federacije BiH održane 27. 11. 2007. godine i nastavku sedme sjednice Predstavničkog
doma Parlamenta Federacije BiH održane 17. 12. 2007. godine
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
139
•
•
davanje pogodnosti poduzetnicima,
razvoj lokalne zajednice županija, gradova i općina
2. Preduvjeti osnivanja i razvoja poduzetničkih zona
• Općina, grad, županija, poduzetnici, prilikom planiranja, osnivanja i razvoja zone,
uvažit će sljedeće preduvjete:
• zona mora biti predviđena prostorno-planskim dokumentom,
• ulaganja u osnivanje i razvoj zone trebaju se zasnivati na objektivnim potrebama
poduzetništva, te je u tom smislu potrebno provesti ispitivanje interesa poduzetnika sa područja općine, regije BiH i inozemstva,
• sadašnje stanje i moguću izgradnju prometne i komunalne infrastrukture, prilagođenu projektnim rješenjima,
• uređeno pitanje vlasništva zemljišta i zemljišno-knjižnog stanja,
• utvrđivanje modela ustupanja zemljišta ulagačima (u obliku koncesije ili trajna prodaja),
• mogućnost proširenja poduzetničke zone i sl.
3. Financiranje osnivanja i razvoja poduzetničke zone
Općina, grad, županija i federalne institucije će kreirati Plan financiranja osnivanja i razvoja zone koristeći vlastita proračunska i donatorska sredstva, sredstva Vlade a i Vlade
Federacije BiH, te i iz drugih izvora. Općina, grad, županija i federalne institucije trebaju
svake godine izdvojiti namjenska sredstva za financiranje osnivanja i razvoja zone. Sredstva se dodjeljuju prvenstveno za financiranje sljedećih namjena:
• izrada projektne i druge dokumentacije za zonu,
• otkup zemljišta za formiranje zone,
• uređenje zemljišta i okoliša,
• uređenje infrastrukture i opremanje zone,
• izradu promotivnih materijala za zonu
U cilju osiguranja financijske podrške ovom Projektu, općina, grad, županija će svojim
godišnjim proračunima adekvatno potrebama i mogućnostima planirati sredstva za tu namjenu.
4. Opremljenost izgrađenih poduzetničkih zona
• Zona u kojoj će se odvijati gospodarska djelatnost u završnoj fazi treba biti opremljena:
• •energetskom infrastrukturom (trafostanice, javna rasvjeta, električni priključci i
plinski priključci),
• •komunalnom infrastrukturom (vodovodne instalacije, instalacije oborinskih voda
i kanalizacije u zoni i priključak na vanjske instalacije),
• •prometnom infrastrukturom (pristupne ceste i ceste u zoni),
• •telefonskim priključcima.
• Program treba biti tako kapacitiran da se u financiranje izgradnje zone mogu uključiti: poduzetnici, gradovi/općine, županija, te federalne institucije.
•
140
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
5. Korisnici i obveze korisnika:
Korisnici sredstava iz ovog projekta su: županije, gradovi, općine i poduzetnici.
Jedinice lokalne samouprave za formiranje poduzetničkih zona trebaju:
•
•
riješiti imovinsko-pravne odnose unutar zone,
odrediti službu unutar gospodarskih upravnih odjela, odnosno osnovati pravnu
osobu koja će se brinuti o izgradnji zone-koordinaciji izgradnje zone.
Poželjno je da poduzetničke zone sadrže i: poduzetničke centre, poduzetničke inkubatore, servisnu službu (zajednički nadzor, čuvanje objekata u zoni i specijalne servise za
potrebe poduzetnika), prostorije za poslovne aktivnosti i sl.
Kod utvrđivanja sadržaja u poduzetničkim zonama težište je na proizvodnim djelatnostima.
6. Kriteriji za odobravanje sredstava potpore
Prioritet kod odobravanja sredstava potpore imaju poduzetničke zone koje imaju iskazan poduzetnički interes i osiguravaju veću uposlenost u:
• proizvodno-prerađivačkim gospodarskim aktivnostima,
• tehnološkim razvojno-inovacijskim centrima,
• strateškim aktivnostima poslovne podrške (logističko-distributivnim centrima),
Kod kandidiranja za sredstva projekta potrebno je priložiti sljedeću dokumentaciju:
a). za nove poduzetničke zone:
1. odluku predstavničkog tijela o osnivanju poduzetničke zone,
2. prostorni plan jedinice lokalne samouprave
- prednost će imati poduzetničke zone koje se nalaze na prostoru za koje je završen Urbanistički plan uređenja, odnosno one koje imaju Detaljan plan uređenja
poduzetničke zone,
3.riješeni imovinsko-pravni odnosi unutar poduzetničke zone
- ukoliko nisu, priložiti ugovore o kupoprodaji s vlasnicima zemljišta
4.studiju opravdanosti izgradnje poduzetničke zone koja sadrži:
- ispitan poduzetnički potencijal,
- stanje infrastrukture do zone,
- dinamiku izgradnje infrastrukture u zoni,
- način i izvore financiranja.
b). za postojeće poduzetničke zone:
1. riješeni imovinsko-pravni odnosi unutar poduzetničke zone
2. projektnu dokumentaciju (na razini glavnog odnosno izvedbenog projekta) i
ishodovane potrebne građevinske dozvole
7. Korištenje sredstava
Sredstva, za projekte koji se prihvate, se doznačavaju nosiocu razvoja poduzetničke zone. Kontrolu namjenske potrošnje sredstava provodi Federalno ministarstvo
razvoja, poduzetništva i obrta.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
141
3.1.2. Projekt „RAZVOJ MALOG I SREDNJEG PODUZETNIŠTVA U
FEDERACIJI BIH“16.
U okviru ovog dokumenta pod točkom 7. – Analiza potreba malo i srednjeg poduzetništva
u F BiH podtočka 7. 4. 1. gdje su spomenut pravni i institucionalni okvir prostornog planiranja
neophodnog za uspostavu poduzetničkih zona.
• Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na razini BiH (Sl. Novine Federacije BiH; Broj 2/06),
• Uredba o jedinstvenoj metodologiji za izradu dokumenta prostornog uređenja (Sl. Novine Federacije; Broj 63/04),
• Prostorni plan BiH urađen za razdoblje 1981. – 2000., u dijelu koji nije u suprotnosti sa
Ustavnom Federacije BiH (Sl. List SRBiH; Broj 15/89),
• Prostorni plan županije, zakon o prostornom uređenju iz 2002. godine (SL. Novine
Federacije BiH, Broj 52/02 i 52/06) – samo je nekoliko županija usvojilo ovaj prostorni
plan i to: Tuzlanska (Službene novine Tuzlanske županije; Broj 9/06 ), Sarajevska (SN
Sarajevska županija; Broj 26/06) i Središnja Bosna (SN županija Središnja Bosna;
Broj 2/06)
• Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Sl. Novine Federacije BiH; Broj 52/09),
• Zakon o slobodnim zonama (Sl. Glasnik BiH; Broj 3/02),
• Zakon o upravljanju otpada (Sl. Novine Federacije BiH; Broj 3/03),
• Zakon o zaštiti zraka (Sl. Novine Federacije BiH; Broj 33/03),
• Zakon o zaštiti okoliša (Sl. Novine Federacije BiH; Borj 33/03).
• Zakon o građevnim proizvodima (Sl. Novine Federacije BiH; Broj 78/09),
Svih deset županija u Federaciji Bosne i Hercegovine usvojilo je zakone o prostornom
uređenju a sa aspekta ove Studije od značaja su:
• Hercegovačko-neretvanska županija, Zakon o prostornom uređenju Sl. novine, br.
4/04,
• Županija Zapadno-hercegovačka, Zakon o prostornom uređenju Nar. nov., br. 4/99;
10/03,
• Hercegbosanska županija, Zakon o prostornom uređenju Nar. nov., br. 14/98.
Sustav uređenja prostora u Bosni i Hercegovini ustavno je dodijeljen entitetima, odnosno,
Federaciji Bosne i Hercegovine i županijama, pa u skladu sa tim država nema nadležnosti po
pitanju planiranja prostora. Federalno ministarstvo prostornog uređenja obavlja upravne, stručne i druge poslove iz nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine koji se odnose na:
• planiranje i uređenje prostora, politiku upotrebe zemljišta na Federalnoj razini,
• izradu, provođenje i primjenu prostornog plana Federacije, usklađenosti prostornih
planova županija s prostornim planom Federacije, usmjeravanje dugoročnog razvoja
upotrebe prirodnih resursa,
• geoloških istraživanja, izradu osnovnih karata geofizičkih, seizmoloških, geometrijskih
16 Dokument je usvojen na 96. sjednici Vlade Federacije BiH broj;03/05-14-327/2009, od 25. 3. 2009. godine, nastavku 22. sjednice Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH održane 28. 5. 2009. godine i 26. sjednici Doma naroda Parlamenta Federacije BiH održane 26. 10. 2009. godine.
142
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
ili minerogenetskih, geokemijskih, geomorfoloških i drugih karata te izradu geoloških
podloga za prostorno uređenje,
• nadzor nad odgovarajućim ustanovama iz sektora i druge poslove utvrđene zakonima.
Na nižim razinama administracije, u županijama i općinama, također postoje ministarstva,
odjeli ili pak nadležni službenici i tijela u čiji djelokrug odgovornosti spada prostorno uređenje.
3.2. Ključna zakonska regulativa u Republici Srpskoj
3.2.1. Ključni nosioci realizacije razvoja poslovnih zona u RS
Da se proces uspostavljanja, funkcioniranja i razvoja poslovnih zona u Republici Srpskoj
ne bi prepustio stihiji potrebno je jasno naglasiti ulogu i zadatke pojedinih nosioca aktivnosti u
ovom procesu.
1. Vlada Republike Srpske, je nadležna za definiranje razina prioriteta i strateškog značaja pojedinih zona na bazi prijedloga resornih ministarstava. Prema usvojenim dokumentima se definira i politika poticaja i investiranja u zone, u odnosu na njihov položaj
na skali prioriteta.
2. Ministarstvo financija, planira poticajna sredstva u proračunu Republike Srpske
prema potrebama koje proizlaze iz usvojenih dokumenata, te ih uklapa u aktivnosti
programiranja i pregovora sa međunarodnim donatorskim ili kreditnim institucijama.
3. Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva, koordinira i predlaže Vladi Republike Srpske dokumente kojim se definiraju strateški, međuopćinski i općinski prioriteti
za pokretanje, uspostavu i funkcioniranje zona u Republici Srpskoj, uz sudjelovanje
predstavnika ostalih resornih ministarstava i organizacija, ustanova i javnih poduzeća.
Ovim dokumentom će se definirati dinamika, iznosi i trajanje realizacije poticaja iz proračuna Republike Srpske za ove aktivnosti, kao i opredjeljenje za izbor potencijalnih
strateških partnerstava.
4. Republička agencija za razvoj malih i srednjih poduzeća, priprema sve potrebne
podloge za gore navedene aktivnosti i to:
• Utvrđuje mapu potencijalnih poslovnih zona u Republici Srpskoj, u kojoj su jasno
predstavljene inicijative, započeti projekti ili zone koje već funkcioniraju, njihov pojedinačni status u realizaciji (stupanj dovršenosti projekta). Mapa u sebi sadrži
lokacije, veličine, razine završenosti, opravdanost, klasifikacija, dostupne resurse,
ciljane izvore financiranja i sve ostale informacije potrebne za donošenje odluka i
strategija Vlade Republike Srpske po ovom pitanju.
• Određuje metodologiju i procedure za uspostavljanje zona, u formi smjernica/uputa/vodiča/priručnika za lokalne razvojne agencije (u daljem tekstu LRA), odjeljenja
za privredu, pojedince koji obavljaju poslove u vezi s razvojem i načelnike općina.
Ovaj dokument u sebi sadrži i okvirnu procjenu koštanja pojedine faze u procesu,
od ideje do realizacije ovakvog projekta, na bazi koje se Vlada Republike Srpske
određuje o visini poticajnih sredstava potrebnih u pojedinim fazama a u skladu sa
usvojenom skalom prioriteta.
• Pomaže općinama da urade „pred-studiju izvodljivosti“ projekta poslovne zone, imajući pri tom u vidu da je „zona“ proizvod za koji mora postojati zainteresirani kupac.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
143
•
Organizira i priprema programe obuke LRA i općinskih službi za vođenje i upravljanje ovim procesom, angažira predavače, nadzire realizaciju te izvještava Vladu
o rezultatima sa terena.
• Upravlja projektima uspostavljanja onih zona za koje je Vlada Republike Srpske
odredila strateški interes na razini Republike Srpske (bez obzira na veličinu i kompleksnost) i za koje je direktno zadužila RARS da sačini i realizira projekt.
• Prati realizaciju ovog Akcijskog plana i izvješćuje Vladu Republike Srpske o rezultatima provođenja i efektima postignutim poticajima iz proračunskih sredstava, kao
i ukupnu realizaciju na terenu, bez obzira iz kojih sredstava se projekti realiziraju.
5. Lokalne razvojne agencije, sudjeluju u izradi projekata „zona“ za područje općine/a
na kojima djeluju, provode direktne aktivnosti na terenu u procesu implementacije projekta, informiraju RARS o napretku, obavljaju posebne poslove i zadatke koje definiraju ugovorom sa RARS-om u slučajevima gdje se to na njih odnosi. Pored toga, LRA
pomažu u ovim poslovima i onim općinama u kojima ne postoji tehnička infrastruktura
i ljudski potencijal za ove poslove, ukoliko se to od njih traži. LRA provode direktne
obuke i edukaciju za kadrove koji će upravljati zonama, kao i obuke i treninge za koje
ih RARS po potrebi angažira.
6. Općine, vrše procjenu o eventualnoj potrebi za uspostavljanjem „zone“, sagledavaju
mogućnosti (lokacija, ljudski i prirodni resursi, strategija razvoja) odnosno donose odluku o izradi „Pred-studije izvodljivosti“. Na osnovu procjene i strategije, općina donosi
odluku o pokretanju projekta uspostavljanja i izgradnje zone. Zahtijeva od RARS-a da
njihova odluka bude uvrštena na „mapu“ i zahtijeva od ministarstva i Vlade Republike
Srpske da se odrede o mjestu „njenog projekta“ na skali prioriteta i na osnovu toga i
odrede mogućnosti korištenja poticajnih sredstava. Po dobivanju povratne informacije, općina definira strategiju financiranja uspostavljanja zone, određuje partnere i nosioce implementacije za pojedine faze, te postupa dalje prema projektu i obavezama
koje projekt od nje to zahtijeva 17.
3.2.2. Zakonski okvir i partneri za razvoj poslovnih zona u RS
U oblikovanju i uspostavljanju zone sudjeluju, kao partneri, institucije na razini države,
ekonomske regije, lokalne zajednice, poduzetnici, istraživačke organizacije, komunalna poduzeća (jednom riječju sve zainteresirane strane). U slučaju Republike Srpske, Narodna skupština Republike Srpske i Vlada Republike Srpske, te druge javne institucije zadužene za
razvoj, vode brigu o zakonodavstvu u ovom području, te na razne načine potiče suradnju ostalih partnera u oblikovanju zone financiranjem određenih projekata i bespovratnim financijskim
poticajima.
Zajednice općina predlažu područja na kojima se mogu razviti zone, vode brigu o provođenju pojedinih projekata stvaranja poslovnih zona, potrebnim dozvolama, komunalnoj infrastrukturi zone i financijskim izvorima za provođenje ulaganje u zoni, brinu o izvorima financiranja potrebnim za rad regionalnih razvojnih agencija.
17 Podaci uzeti iza Akcionog plana podrške uspostavljanja i razvoju poslovnih zona u Republici Srpskoj 2009-2013.godina, str. 8. (koji je usvojen na 118.sjednici
Vlade RS održanoj 03.04.2009.godine.
144
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Lokalna zajednica (općina) pokreće inicijativu i uključuje se u razvoj zone sa svojim općinskim službama, ograničenim financijskim izvorima i idejama o mogućnostima daljeg razvoja
poslovne zone te pokreću postupke pribavljanja odgovarajućih suglasnosti i dozvola.
Poduzetnici se uključuju u oblikovanje poslovne zone, prije svega kao ulagači, kroz izgradnju svojih objekata.
Instituti, sveučilišta i pružatelji drugih usluga se u okviru projekata povezuju s poduzećima u poslovnoj zoni ili nastupaju kao nosioci obuke, izvor ideja i kadra za poduzeća, poduzetnička udruženja i poslovnu infrastrukturu.
Komunalna i javna poduzeća kroz sustave poticaja za priključivanje na mreže mogu u
značajnoj mjeri utjecati na atraktivnost zone i smanjenje troškova useljenja novih stanara18.
Prilikom uspostavljanja poslovnih zona neophodno je imati u vidu određenu zakonsku
regulativu kako slijedi:
•
•
•
•
•
•
Zakon o uređenju prostora (Službeni glasnik Republike Srpske, br.84/02) uređuje
skup mjera i aktivnosti usmjerenih ka stvaranja uvjeta i pretpostavki za ravnomjeran i
skladan razvoj Republike Srpske i svih njenih dijelova uz usklađenost općih i posebnih
interesa svih korisnika prostora.
Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Službeni glasnik Republike Srpske, br.93/06 i
87/07) predviđa oslobađanja od plaćanje naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u slučajevima „izgradnje novih proizvodnih objekata predviđenih prostornim planom i drugim planskim dokumentima“.
Zakon o eksproprijaciji (Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 112/06) regulira pitanja oduzimanja ili ograničavanja prava vlasništva uz pravičnu naknadu u slučajevima
izgradnje objekata ekonomske infrastrukture i to: prometne, vodogospodarske, energetske i telekomunikacijske, objekata obrane, objekata za zaštitu čovjekove okoline i
zaštitu od elementarnih nepogoda te istraživanja rudnog i drugih prirodnih bogatstava.
Zakon o zaštiti životne sredine („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 28/07) uređuju se očuvanje, zaštita, obnova i poboljšanje ekološkog kvaliteta i kapaciteta životne
sredine, kao i uvjeti za upravljanje, očuvanje i racionalno korištenje prirodnih resursa.
Zakon o građevinskom zemljištu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 112/06) uređuje uvjete i način određivanja gradskog građevinskog zemljišta
i ostalog građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera i drugim
područjima predviđenim za stambenu i drugu kompleksnu izgradnju, način korištenja,
upravljanja i raspolaganja građevinskim zemljištem u državnoj svojini, kao i plaćanje
naknada za korištenje građevinskog zemljišta
Zakon o komunalnim djelatnostima („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 11/95
i 52/02) precizira komunalne djelatnosti, koje su u nadležnosti lokalne samouprave,
18 Podaci uzeti iza Akcionog plana podrške uspostavljanja i razvoju poslovnih zona u Republici Srpskoj 2009-2013.godina, str. 18. (koji je usvojen na 118.sjednici
Vlade RS održanoj 03.04.2009.godine.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
145
•
koje mogu biti u funkciji davanja povoljnijih uvjeta ulagačima u poslovnoj zoni u fazi
izgradnje: snabdijevanje vodom i gasom, odvođenje otpadnih voda, proizvodnja i isporuka toplote, odvoženje i odlaganje otpada, javni prijevoz
Zakon o lokalnoj samoupravi (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 101/04, 42/05,
118/05) precizira obaveze općina i gradova u oblasti urbanističkog planiranja i građenja koje su u funkciji planiranja i izgradnje industrijskih zona: usvajanje urbanističkih
planova i osiguranje njihovog provođenja, izdavanje urbanističke suglasnosti i odobrenja za građenje, osiguranje korištenja građevinskog zemljišta, davanje građevinskog
zemljišta na korištenje, utvrđivanje naknade za uređivanje i korištenje građevinskog
zemljišta i staranje o njegovom uređivanju.
Također, zakon navodi i izvore prihod općina i gradova koji se mogu staviti u funkciju
poticaja ulagačima prilikom investiranja u industrijsku zonu kao što su: porez na nekretnine,
općinske administrativne takse, takse za komunalije, naknada za uređenje građevinskog zemljišta, naknade za korištenje prirodnih i drugih dobara od općeg interesa, naknada za prostorno i
urbanističko planiranje i dr.
• Zakonska regulativa koja se odnosi na oblast fiskalne politike19 .
3.2.3. Institucijski okvir za implementaciju mjera u RS
Institucije - nosioci razvoja industrijskih zona u Republici Srpskoj u dosadašnjoj praksi su
sljedeći:
• Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva;
• Ministarstvo trgovine i turizma;
• Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodogospodarstva;
• Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS;
• Ministarstvo financija;
• Ministarstvo uprave i lokalne samouprave;
• Ministarstvo znanosti i tehnologije;
• Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu suradnju;
• Republička agencija za razvoj malih i srednjih poduzeća;
• Urbanistički zavod Republike Srpske;
• Sveučilišta;
• Gospodarska komora Republike Srpske;
• Zanatsko-poduzetnička komora Republike Srpske;
• Udruženja poslodavaca;
• Lokalne agencije za razvoj MSP-a;
• Općinska odjeljenja za privredu;
• Općinska odjeljenja za prostorno uređenje;
• Međunarodne projektne jedinice20 .
19 Podaci uzeti iza Akcionog plana podrške uspostavljanja i razvoju poslovnih zona u Republici Srpskoj 2009-2013.godina, str. 27. (koji je usvojen na 118.sjednici
Vlade RS održanoj 03.04.2009.godine.
20 Podaci uzeti iza Akcionog plana podrške uspostavljanja i razvoju poslovnih zona u Republici Srpskoj 2009-2013.godina, str. 31. (koji je usvojen na 118.sjednici
Vlade RS održanoj 03.04.2009.godine)
146
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
4. POLOŽAJ POSLOVNE INFRASTRUKTURE U STRATEŠKIM
DOKUMENTIMA U BIH
U okviru ove Studije dat će se pregled najvažnijih strateških dokumenata koji su urađeni u
posljednje vrijeme u BiH a na najizravniji način korespondiraju sa aktivnostima koje treba izvoditi kod uspostave i razvoja poslovne infrastrukture. Sa zadovoljstvom se može konstatirati da svi
ovi dokumenti, bilo državne bilo entitetske razine, su prepoznali značaj poslovne infrastrukture
i odvojili značajan dio za ovaj segment, čime su omogućili da se u godinama koje slijede može
postići puna konzistentnost razvoja ovakvih projekata bilo kroz nacionalne ili međunarodne programe.
4.1. Strategija razvoja BiH za razdoblje od 2010. do 2015. godine
4.1.1. Uvod
Paralelno sa završetkom ove Studije završena su i dva ključna strateška dokumenta za
BiH: Strategija razvoja BiH i Strategija socijalne uključenosti BiH. Direkcija za ekonomsko planiranje Vijeća ministara BiH (DEP VM) je bila koordinator pripreme ovih strateških dokumenata.
Strategija razvoja BiH i Strategija socijalnog uključivanja BiH te podrška implementaciji se oslanja na četiri ključna koraka:
1). izrada strategija koja uključuje definiranje ciljeva, prioriteta i mjera;
2). izrada Akcijskog plana koji se sastoji od akcijskih planova BiH/entiteta/BD-a/kantona/
općina (moduli), koji uključuju definiranje konkretnih aktivnosti za svaki definirani prioritet odnosno mjeru na bazi modularnog pristupa;
3). plan i program financiranja;
4). definiranje sustava monitoringa i evaluacije.
4.1.2. Sadržaj Strategije razvoja BiH
Ovaj dokument ima svojih šest strateških ciljeva koji su strukturirani kao posebna poglavlja i obrađeni po jedinstvenoj metodologiji. Sa aspekta studije razvoja poslovnih zona Hercegovine razmotrit ćemo samo najvažnije aspekte koji se na najizravniji način odnose na studiju
i pokazuju svu opravdanost i potrebu njene izrade kao i konzistentnost prepoznatih strateških
ciljeva u oba ova materijala.
U prvom dijelu Strategije razvoja BiH kod Cilja 1., definiranog kao osnaživanje makrostabilnosti ekonomije, kao podciljevi su utvrđeni: poboljšanje funkcioniranja vanjskog sektora,
unapređenje javnih financija i financijskih tržišta. Makrostabilnost se može održati prvenstveno
jačanjem izvozne aktivnosti gospodarstva, jačim uključivanjem u regionalne i globalne gospodarske integracije te tako osiguranjem bržeg rasta dohotka od rasta javnih rashoda.
U drugom cilju definiranom kao povećanje konkurentnosti kao podciljevi utvrđeni su: razvoj klasterskih inicijativa, poboljšanje kompetencija ljudskih resursa, razvoj znanstveno-tehnološke i poslovne infrastrukture te uspostavljanje jedinstvenog gospodarskog prostora.
Povećanje konkurentnosti se nastoji povećati prepoznavanjem domaćih poslovnih lanaStudija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
147
ca, jačanjem njihove istraživačke i razvojne aktivnosti kroz postojanje adekvatno obrazovne
radne snage te podršku, znanstvene i poslovne infrastrukture i jačanje izvozne funkcije kroz
čvrste i fleksibilne veze unutar klasterskih grupa poduzeća.
Kod trećeg strateškog cilja zapošljavanje, podciljevi su: brže stvaranje radnih mjesta kroz
razvoj malih i srednjih poduzeća, bolje funkcioniranje tržišta rada i aktivne politike zapošljavanja
te razvoj više adekvatnog strukovnog obrazovanja. Neophodno je takvim politikama doprinositi
udvostručenju stope zaposlenosti i tako je dovesti do razine tolerantnog za EU društvo.
Kod održivog razvoja podciljevi su: brži i efikasniji razvoj poljoprivrede i ruralni razvoj,
poboljšanje upravljanja okolišem, razvoj okolišne infrastrukture i potencijali obnovljivih izvora
energije te unapređenje transportne infrastrukture i telekomunikacija.
Na području EU integracija BiH za cilj ima stjecanje statusa kandidata za članstvo u EU do
kraja 2010. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju bi mogao stupiti na snagu do sredine 2011.
Privremeni/prijelazni sporazum bi bio zamijenjen Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, a
odredbe o prostoru slobodne trgovine bi bile realizirane u predviđenom roku, tj. do 1. srpnja,
2013. Tokom razdoblja implementacije Razvojne strategije u BiH će vjerojatno biti donesena
odluka o još jednom ciklusu Europskog partnerstva, moguće 2011. Pristupni pregovori neće biti
otvoreni prije 2013. godine, tako da se može pretpostaviti da će europsko partnerstvo biti zamijenjeno Pristupnim partnerstvom izvan vremenskog okvira implementacije Razvojne strategije.
Socijalna uključenost predstavlja šesti cilj Strategije razvoja, ali je i poseban dokument sa
naslovom „Strategija socijalnog uključivanja“. Razlozi ovakvog pristupa su slijedeći: (1) problemi ranjivih i socijalno isključenih grupa društva su složeni, te stoga i pristup politikama usmjerenih ka socijalnom uključivanju zahtijevaju drugačiji pristup, (2) proces EU integracija nameće
obavezu (stjecanjem statusa zemlje kandidata) pripreme Memoranduma o zajedničkom uključivanju tzv. JIM-a u prvom koraku za čiju izradu će kao osnova poslužiti Strategija socijalnog
uključivanja, i (3) priprema Strategije socijalnog uključivanja BiH i njena implementacija veoma
je važan korak naprijed i značit će reformu socijalnog sektora.
U skladu sa najmodernijim gledištima o razvoju21, zemlje sa srednjim dohotkom, kao što
je BiH, na svom putu ka zemljama sa visokim dohotkom22 trebaju staviti naglasak na obrazovanje, vanjsku trgovinu, konkurentnost i mobilnost radne snage da bi u dužem roku ostvarile
prosperitet.
BiH se čvrstim političkim opredjeljenjem želi pridružiti EU, pri čemu će svojim razvojnim
politikama poboljšati funkcionalnost i konkurentnost ekonomije. Time će ispuniti ekonomske
uvjete za postajanje članicom EU društva koje teži da bude najdinamičnije i najkonkurentnije na
svijetu i ujedno se bolje globalno pozicionirati.
Stegnuta u “zamci srednjeg dohotka”, između zemalja sa niskim dohotkom, koje konkuriraju niskim nadnicama i zemalja sa visokim dohotkom, koje konkuriraju visoko inovativnim proizvodima, BiH neizbježno treba nove, adekvatne strategije razvoja. One treba da kažu u kojim
oblastima BiH mora postići ekonomiju obima i tehnološko vodstvo na globalnoj razini.
21 O najnovijim razvojnim gledištima vidjeti u: Commission on Growth and Development (2008), The Growth for Sustained Growth and Inclusive Development.
Washington, D.C.: World Bank. Dokument je poznat kao Spence izvještaj, po nobelovcu Michaelu Spenceu, rukovodiocu Komisije za rast i razvoj.
22 Zemlje sa višim srednjim dohotkom su one koje su 2007. imale bruto nacionalni dohodak (BND) u rasponu od 3,705 do 11,455 US $ per capita. BND BiH je
iznosio 3,790 US$.
148
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Strategija razvoja BiH je definirala prioritete u poboljšavanju konkurentnosti i mjere njihovog ostvarivanja koja su smještena u četiri polja akcijskog djelovanja i to:
• Klasteri,
• Kompetentnost ljudskih resursa,
• Znanstveno-tehnološka i poslovna infrastruktura,
• Jedinstven ekonomski prostor.
U dijelu koji se odnosi na klastere kao prioritet 1. definirano je kontinuirano poboljšavanje
produktivnosti poduzeća, Jačanje poslovnih lanaca (prioritet 2) te jačanje klasterskih inicijativa
(KI – prioritet 3). Radi dugoročnog očuvanja i razvoja pozicije na stranim tržištima, neophodno
je mjerama fiskalne politike poticati ulaganja u napredne tehnologije koje osiguravaju takvu
poziciju. Posebno je važno podupirati tehnološki inferiornije članove KI, tj. usvojiti nove tehnologije i postati više inovativni kroz centre za transfer tehnologija (mjera 2.: Razviti politike poticaja
upotrebe naprednih tehnologija).
U dijelu koji se odnosi na kompetentnost ljudskih resursa23 kao prioriteti definirani su: Prioritet 1: Osigurati kompetencije kroz institucionalne sustave obrazovanja; Prioritet 2: Osigurati
da ishodi obrazovanja i stečene kompetencije odgovaraju potrebama konkurentne ekonomije;
Prioritet 3: Koristiti vještine i znanja dijaspore
U okviru definiranja i razrade strateških elemenata znanstveno-tehnološke i poslovne infrastrukture kao prioritet 1. definirana je Izgradnja suvremene znanstveno-tehnološke i poslovne baze od čijih mjera posebno naglašavamo Mjeru 2. Dakle ovaj dio Strategije je definirao:
Mjera 1: Razvijati intelektualni kapital uključujući i povezivanje visokostručnog kadra iz
dijaspore.
Mjera 2: Osnivati, razvijati i umrežavati znanstveno-istraživačke i istraživačko-razvojne
institute, sveučilišne istraživačke centre, centre za transfer tehnologija, inovacijske centre, poslovne inkubatore, tehnološke parkove, poslovne zone, klastere i ostale vrste poslovne infrastrukture.
Sposobnost upravljanja tehnološkom promjenom koja obuhvata, sa jedne strane, inoviranje, tj. stvaranje i komercijalizaciju novih tehnologija, a sa druge strane, prijenos stranih
tehnologija i adaptaciju za vlastite potrebe (difuziju tehnologija), pored postojanja odgovarajućih
ljudskih resursa, podrazumijeva i postojanje neophodnih organizacionih jedinica u kojima bi se
obavljala istraživačka, razvojna, poslovna, inovativna, logistička i svaka druga djelatnost od
interesa za povećanje konkurentnosti bosanskohercegovačke ekonomije.
Bez suvremeno opremljenih i organiziranih znanstveno-istraživačkih i istraživačko-razvojnih instituta, sveučilišnih istraživačkih centara, istraživačko-razvojnih centara u poduzećima,
centara za transfer tehnologija, inovacijskih centara, poslovnih inkubatora, tehnoloških parkova,
poslovnih zona, klastera i ostalih vrsta poslovne infrastrukture teško je očekivati značajnije inovativne aktivnosti i plasman konkurentnih proizvoda na domaćem i svjetskom tržištu.
Radi daljnjeg razvijanja postojećih poduzeća, neophodno je osigurati uvjete za njihov
rast i razvoj uspostavljanjem poduzetničke infrastrukture: poslovnih zona, klastera i tehnoloških
parkova. Poticaji mogu biti u vidu osiguranja infrastrukture, projektne dokumentacije i promocije
tih zona i parkova. Lokalne zajednice su uglavnom spremne za razvoj ovih vidova poduzetničke
infrastrukture, ali im treba financijska podrška od entiteta i kantona.
23 O poduzetničkom obrazovanju i cjeloživotnom učenju vidjeti dio: „Poboljšanje vještine na tržištu rada, strukovnog obrazovanja i treninga“.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
149
Inkubatori sa svojim povoljnim uvjetima, kao što su korištenje prostora i infrastrukture
(u prvoj godini je često besplatno ili po nižim cijenama nego što je zakup izvan inkubatora) te
ostalim olakšicama zavisno od vlasnika inkubatora, veoma su bitan faktor za nastajanje novih
MSP-ova. Obzirom na veliki broj postojećih objekata koji se uz male adaptacije mogu pretvarati
u inkubatore, neophodno je poticati uspostavljanje ovog oblika poduzetničke infrastrukture.
Mjera 3: Povećati financijska izdvajanja iz javnih sredstava, kao i veće učešće gospodarstva, za osnovna, primijenjena i razvojna istraživanja te financijsku pomoć inovatorima
Kao prioritet 2, definirano je Unapređivanje suradnje istraživačkih organizacija i gospodarstva sa slijedećim mjerama:
Mjera 1: Poticati zajednička istraživanja i pomoć u transferu tehnologija,
Mjera 2: Poticati zapošljavanje visokoobrazovanog kadra u privredi i povećanje mobilnosti
kadra između gospodarstva i istraživačko-obrazovnih institucija,
Mjera 3: Poticati uključenje u svjetske znanstveno-istraživačke i tehnološke tokove,
Mjera 4: Poticati adaptaciju i akreditaciju sveučilišnih, institutskih i industrijskih laboratorija
u svrhu testiranja i certificiranje proizvoda.
Ne bez značaja za ovu studiju kao očekivane utjecajne pogodnosti izdvajamo i mjere iz
segmenta Prioriteta 3: Uspostaviti institucionalni okvir za razvoj znanstveno-tehnološke i poslovne infrastrukture
Mjera 1: Vršiti vertikalno i horizontalno povezivanje resornih ministarstava za privredu,
razvoj, istraživanje, nauku i obrazovanje
Mjera 2: Jačati tehničke i kadrovske kapacitete institucija za podršku razvoju malih i srednjih poduzeća, kao i osposobljavanje i uključivanje ovih institucija za podršku u proces programiranja EU pomoći
Mjera 3: Jačati ulogu think-tank organizacija
Mjera 4: Podsticati širenje znanstveno-istraživačkih i tehnoloških saznanja i uticaja na
stvaranje društvene svijesti o značaju znanosti i istraživanja
O značaju četvrtog segmenta iz poglavlja Konkurentnost koji je definiran kao jedinstven
ekonomski prostor nepotrebno je trošiti prostor i vrijeme i on je definiran u uvodnom dijelu studije. Vrlo su jasno definirani i prioriteti kao Uskladiti tehničku regulativu sa zakonodavstvom EU
(Prioritet 1.), Unapređivati sustav infrastrukture kvaliteta (Prioritet 2.) i Prioritet 3: Poboljšavati
poslovno okruženje. Svakako da je i ovo od nemalog značaja i za ovu studiju.
Preliminarni benchmark indikatori predstavljaju BiH „udaljenost“ u odnosu na prosjek EU
4. Ovaj prosjek je izjednačen sa indeksom 100 i BiH vrijednost predstavlja udio u toj vrijednosti.
Indeks 100 predstavlja “pokretni prosjek“ odnosno prosjek EU 4 koji se posebno izračunava za
svaku godinu (četiri zemlje članice EU koje se koriste za izračunavanje prosjeka su Bugarska,
Rumunjska, Slovačka i Mađarska, kao četiri zemlje članice EU koje su istovremeno tranzicijske
zemlje). Tabela sa benchmark indikatorima će biti nadopunjena nakon akcionog planiranja koje
će dati sliku predviđenih aktivnosti. U aneksu su predstavljene tabele sa potpunim podacima
za svaki pojedinačni indikator uključujući i dvije zemlje iz regije koje su kandidati za članstvo.
150
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Tabela 4.4. Benchmark indikatori
CILJ
Indikator
2004.
2005.
2006.
2007.
2008.
:
:
:
:
76
:
:
:
:
:
:
:
:
81
81
Inovacije i istraživanje i
razvoj*
:
:
:
:
72
Informaciono društvo*
:
:
:
:
75
:
:
82
69
69
:
:
77
76
72
:
:
:
:
83
:
:
80
77
74
Tehnološka spremnost *
:
:
77
69
66
Odljev mozgova *
:
:
:
:
88
Ukupna poreska stopa*
Nivo tržišne koncentracije*
:
:
:
:
107
:
:
:
:
75
Zaštita ulagača**
:
:
:
110
121
Plaćanje poreza**
:
:
:
:
65
Konkurentnost
Poduzetničko
okruženje*
Mrežne industrije*
Liberalizacija*
Temeljna vrijednost indikatora je
benchmark odnosno prosjek EU 4 = 100
Visoko obrazovanje i
obuka *
Visoko obrazovanje i
obuka *
Dostupnost naučnika i
inženjera *
Inovacije*
Registracija
nekretnina**
Početak poslovanja **
Pribavljanje
građevinskih dozvola**
:
:
:
52
45
:
:
:
43
45
:
:
:
:
55
Prestanak poslovanja**
:
:
:
91
104
Prekogranična
trgovina**
:
:
:
135
123
Izvršenje ugovora
:
:
:
:
38
Indeks rigidnosti
zapošljavanja
:
:
89
84
81
Dobivanje kredita**
:
:
:
:
27
Zapošljavanje radnika**
:
:
:
96
81
Ciljana
vrijednost
Izvori: *World Economic Forum, **Svjetska banka - Doing Buisiness, 1EUROSTAT, 2 www.iea.org; Key World Statistics, 3 Nacionalne agencije za statistiku, 4 Centralna banka BiH, 5ARS – Ankete o radnoj snazi, BHAS
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
151
4.2. Strategija razvoja znanosti u BiH
Dokument Strategija razvoja znanosti u Bosni i Hercegovini za razdoblje 2010-2015.,
koji je radio stručni tim i usvojilo Vijeće ministara, daje strateške smjernice i plan djelovanja za
razvoj znanstvenoistraživačke djelatnosti u Bosni i Hercegovini za razdoblje 2010. – 2015. s ciljem prosperitetnog razvoja znanosti i istraživanja, gospodarstva, obrazovanja i kulture u Bosni
i Hercegovini u skladu sa preporukama razvoja znanosti u Europi i svijetu. U devet poglavlja
dokumenta analizirani su ciljevi strategije razvoja znanosti u BiH, osnovne informacije o stanju
NID u EU i svijetu, stanje u oblasti znanosti u BiH, zakonski okvir za razvoj znanosti u BIH,
međunarodna suradnja, financiranje NIR-a, SWOT analiza, razvojna načela te vizije i prioriteti
razvoja znanosti u BIH. Od značaja za rad na ovoj Studiji kao i budućoj implementaciji razvoja
poslovnih zona izdvojit ćemo neke odrednice koje su od suštinskog značaja za razvoj poslovne
infrastrukture a po prvi puta su prepoznati u jednom ovako važnom državnom dokumentu.
Prihvaćajući ocjenu da je globalizacija svjetskog gospodarstva, koje počiva na slobodi
kretanja roba, usluga, radne snage i kapitala, progresivna pojava i da je riječ o procesu koji se
ne može zaustaviti, ostaje otvoreno pitanje puteva i mehanizama uključivanja pojedinih zemalja
u ovaj proces, odnosno, ostaje otvoreno pitanje kako spriječiti da globalizacija ne preraste u
dominaciju, posebno u oblasti transfera znanstvenih dostignuća i tehnološkog razvoja.
Odgovor na negativan utjecaj svjetske ekonomske krize, kada je u pitanju BiH, trebalo
bi se, između ostalog, tražiti i u ubrzanom razvoju i primjeni znanosti i tehnologije u realnom
sektoru u cilju povećanja inovativnih kapaciteta i konkurentne sposobnosti BiH gospodarstva,
odnosno, više koristiti tri univerzalna faktora: svrsishodno ulaganje raspoloživih financijskih
sredstava, efikasno iskorištenje postojećeg znanja i usmjerenje političke volje da se putem znanja rješavaju problemi.
BiH može postati internacionalno konkurentna i ostvarivati snažan gospodarski razvoj
ako ima, prije svega, internacionalno konkurentnu proizvodnju i distribuciju znanja. Znanstvenoistraživačke institucije kao ključni proizvođači znanja i visokoobrazovne institucije kao ključni
distributeri znanja trebaju postati ključni faktori razvoja Bosne i Hercegovine i kao takve povesti
ostale institucije u društvo znanja, kakvo primjerice EU društvo želi postati.
Mala zemlja s ograničenim resursima svoj prosperitet može uspješno graditi jedino na
razvoju gospodarstva, koja se temelji na tehnologiji i inovacijama. Poslovne okvire ne smije
svesti na uske, regionalne poglede, već treba razmišljati globalno. U BiH visoko obrazovanje,
znanstvenoistraživački rad i tehnološki razvoj (eng. RTD : Research and Technological Development) kao zajednički skup djelatnosti moraju postati državni prioritet, sa krajnjim ciljem dostizanja normi koje u tim oblastima važe u EU.
Okvirnim zakonom o osnovama znanstvenoistraživačke djelatnosti i koordinaciji unutrašnje i međunarodne znanstvenoistraživačke suradnje BiH („Službeni glasnik BiH, broj 43/09)
definirano je da se u svrhu planiranja i ostvarivanja strateških ciljeva, pravaca i prioriteta znanstvenog i tehnološkog razvoja Bosne i Hercegovine, odnosno ostvarivanja posebnog interesa
u znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, donosi i implementira Strategija razvoja znanosti u Bosni
i Hercegovini.
Strategija razvoja znanosti u Bosni i Hercegovini sadrži osnovne principe, ciljeve, pravce
i prioritete znanstvenog i tehnološkog razvoja, te daje strateške smjernice i plan djelovanja za
razvoj znanstvenoistraživačke i istraživačko-razvojne djelatnosti u Bosni i Hercegovini za raz152
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
doblje 2010 – 2015., sa posebnim osvrtom na koordinaciju aktivnosti i usklađivanje planova u
vezi međunarodne znanstvenoistraživačke suradnje, s ciljem prosperitetnog razvoja znanosti i
istraživanja, gospodarstva, obrazovanja i kulture u Bosni i Hercegovini u skladu sa preporukama razvoja znanosti u Europi i svijetu.
Ciljevi Strategije razvoja znanosti u BiH su:
1. Osiguranje vodeće uloge znanosti i tehnologije kao faktora dugoročnog razvoja zemlje kroz konsenzus svih donosioca odluka u smislu da razvoj znanosti predstavlja
opći interes.
2. Povećanje financijskih izdvajanja javnog i privatnog sektora u BiH za oblast znanosti i
tehnologije na bazi kratkoročno i dugoročno definiranih prioriteta i planova, kao i osiguranje kontinuirane podrške inovativnosti, transferu tehnologija te komercijalizaciji i
primjeni znanstvenih dostignuća.
3. Praćenje razvoja znanosti i tehnologije i njenog utjecaja na ostale segmente društva
na bazi međunarodno priznatih statističkih standarda;
4. Veće učešće BiH istraživača i institucija u europskoj znanstvenoistraživačkoj mreži i
Europskom istraživačkom prostoru (ERA).
5. Izgradnja novog sustava visokog obrazovanja i njegovo osposobljavanje za kompetentan znanstvenoistraživački rad, s ciljem osiguranja nove generacije znanstvenika i
usavršavanja postojećih znanstvenoistraživačkih kadrova.
6. Strukturne promjene u znanstvenoistraživačkim sustavima, s naglaskom na kooperativna i zajednička istraživanja sveučilištea, znanstvenoistraživačkih instituta i industrije, odnosno osiguranje jače povezanosti znanosti i gospodarstva s ciljem postizanja
razvojnih ciljeva.
7. Osiguranje pristupa elektronskim naučnim bazama podataka, uvezivanje knjižničnog
sustava, podrška jačanju domaćih znanstvenih časopisa, uspostavljanje baze podataka znanstvenih radnika i znanstvenih institucija.
8. Razvoj istraživačke infrastrukture po međunarodnim standardima.
9. Ponovno ulaganje u industrijsko istraživanje u određenom broju sektora.
Pravilo je da gospodarska kretanja i politika u jednoj zemlji nalaze odraza u razvoju znanosti i tehnologije, odnosno da gospodarsku nerazvijenost prati i nerazvijenost znanosti. Postulat je da se preko suvremenih tehnologija stiže do nacionalnog bogatstva, a ne obrnuto.
To istovremeno potvrđuje da se socijalni problemi nekog društva, a pogotovo našeg, ne mogu
uspješno rješavati socijalnom nego razvojnom politikom. Uvažavajući taj širi društveno-gospodarski i općecivilizacijski okvir i nezadovoljavajuće stanje u znanstvenoistraživačkom i tehnološkom sektoru u BiH, neophodno je da se i suvremena politika znanstveno-tehnološkog razvoja i
razvoja društva u cjelini zasniva na osnovnom opredjeljenju da znanstvenoistraživački rad treba
imati znatno veći utjecaj na našu privredu24 .
Vizije razvoja znanosti u BiH polaze od slike društva kakvo želimo, a to je transformiranje
bosanskohercegovačkog društva u društvo znanja, odnosno razvoja globalno konkurentnog
gospodarstva utemeljenog na znanju kao i društva visokih civilizacijskih vrijednosti.
24 Fuad Turalić, Vinko Bogdan „Znanost i tehnologija u privredi BiH“, Međunarodni poslovni forum “Perspektive”, Tuzla , 2005
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
153
To znači:
• prepoznavanje znanosti kao nacionalne strateške vrijednosti sa postignutim društvenim i političkim konsenzusom i shodno tome ulaganja u njezin razvoj,
• povećanje uloge znanja i pozicioniranje BiH na što više mjesto na inovativnoj skali svijeta;
• zavidna razina međunarodne suradnje i uključivanja u EU mrežu NID,
• regionalno povezivanje i suradnja u NID,
• obrazovni sustav koji stvara vrhunski osposobljene, kreativne i motivirane pojedince u
kapacitetu da utječu na ubrzan i skladan razvoj cjelokupnog BiH društva,
• planski razvoj i menadžment ljudskih resursa,
• visok nivo institucija i kadrovskih potencijala za NID,
• odgovornost znanstvenika i znanstvenih institucija za ukupni društveni razvoj,
• konkurentan i održiv rast odnosno povećanje konkurentne sposobnosti BiH gospodarstva na globalnom tržištu,
• upotreba znanja u svrhu povećanja dodatne vrijednosti proizvodnje u BiH,
• gospodarski i socijalni napredak zemlje,
• multikulturalna tolerancija i ravnopravno uključivanje u europske i svjetske civilizacijske tokove.
U skladu sa ciljevima i zadacima Strategije i sadašnjeg stanja u oblasti znanosti u BiH
(stanje institucija, infrastrukture financijskih i ljudskih resursa), utvrđeni su prioriteti razvoja znanosti u BiH do 2015. godine. Pri utvrđivanju prioriteta uzete su u obzir i sve preporuke koje su
davali inozemni stručni timovi radeći na analizama stanja znanosti i tehnologija BiH u prethodnim godinama, kao i pozitivna iskustva zemalja iz okruženja. Mnoge oblasti društva su već
izradile svoje strategije. Naravno, tamo postavljeni prioriteti su bili uvažavani kod definiranja razvojnih načela, vizija i prioriteta znanosti u BiH. S obzirom na razinu generalizacije, identificirani
prioriteti su podijeljeni u opće prioritete i prioritete u pojedinim oblastima znanosti i tehnologije.
Naglasimo i to da je ova Strategija jasno podcrtala značaj NIR, I&R i inovativnog rada, te
kao strateške organizacije za provođenje ovih vizija označila sveučilišta sa institutima u svom sastavu, inovacijske centre, centre za tehnološki razvoj i transfer i znanstveno-tehnološke parkove.
4.3. Strategija razvoja Hercegovine
Iz Strategije razvoja Hercegovine koja je kao dokument usvojena tijekom 2005. godine
izdvojit ćemo samo najvažnije dijelove koji su od značaja za projekt Jačanja kapaciteta regije
za razvoj i upravljanje poslovnom infrastrukturom kao instrumentima potpore poduzetništvu te
ovu studiju.
4.3.1. Uvod
Provedba prvih faza procesa regionalne politike u Bosni i Hercegovini uz pomoć EU RED
projekta (Projekt Europske unije za regionalni gospodarski razvoj) ima za cilj upoznati BiH sa
europskom politikom gospodarske i socijalne kohezije (ESC).
Europska komisija je već usvojila ovakav pristup za upoznavanje zemalja u predprijemnoj
fazi sa procedurama strukturnih fondova i drugih struktura koje su neophodne nakon prijema u
154
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
EU. Ciljevi ovog procesa su osnaživanje državnih upravnih kapaciteta i proračunskih struktura,
postepeno uvođenje pristupa strukturnih fondova u području razvoja privatnog sektora, razvoja
ljudskih resursa i poslovne infrastrukture.
4.3.2. Stanje u regiji Hercegovina na bazi SWOT analize i izazovi za
budućnost
U novije vrijeme u Hercegovini veliki naglasak se stavlja na pojavu novih generacija dinamičnih MSP-a, kombiniranih sa poljogospodarskim sektorom, koji se baziraju na proizvodnji
malih razmjera, kao i na energetski sektor koji se oslanja na regionalnu mrežu hidroelektrana,
uglavnom duž toka rijeke Neretve.
Glavni stupovi regionalnog gospodarstva i dalje su:
• Poljoprivreda – uključujući proizvodnju vina jer 98% svih vinograda u BiH nalazi se u
ovoj regiji. Postoji također i velika mogućnost za proizvodnju voća, te za uzgoj duhana.
• Turizam – Međugorje privuče više od 250.000 gostiju iz cijelog svijeta svake godine, dok
izuzetno povoljno podneblje predstavlja dodatni potencijal za razvoj novih proizvoda.
• Energetska proizvodnja – regija trenutno izvozi energiju u susjedne zemlje.
• Duhan – postoje dvije fabrike duhana u regiji koje većinu sirovine uvoze.
• Metal – dobra tradicija i visok nivo vještine.
• Tekstilna industrija – djeluje na niskoj razini u odnosu na predratni razdoblje, ali nije
u stanju da bude konkurentna stimulacijama drugih rastućih gospodarstvo, kao što je
npr. Rumunjska.
• Prerada mesa – postoje tri velika postrojenja za preradu mesa u regiji.
Tabela 4.5. SWOT analiza za Hercegovinu
Unutarnji čimbenici
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
SNAGE:
Dobar geostrateški položaj
Prirodni resursi
Ljudski resursi (poduzetna, kvalificirana i
konkurentna radna snaga)
Prihvatljiva infrastruktura
Gospodarska (naslijeđena) tradicija
Rastuća SME u regiji
Energetska stabilnost
Mogućnost višeslojnog razvitka
Dobro ekološko stanje
Visoki potencijali za razvoj turizma
Blizina velikih tržišta
Postojanje urbane matrice
Postojanje resursa koji nude komparativne prednosti razvoju agrokompleksa
•
•
•
•
•
•
•
SLABOSTI:
Nedovoljno
razvijena
prometna
infrastruktura regije
Neuravnotežena razvijenost regije
Nepostojanje institucijske potpore ekonomskom razvoju regije od strane države
Neadekvatno obrazovanje i nedostatak
znanstveno-istraživačkog rada u cilju
stvaranja novih tehnologija i novih proizvoda
Zastarjela tehnika i tehnologija postojećih
proizvodnih kapaciteta
Nedostatak proizvodnog poduzetništva u
dovoljnoj mjeri
Nedostatak novih vlastitih proizvoda
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
155
Unutarnji čimbenici
SNAGE:
•
•
•
•
•
SLABOSTI:
Nepovoljni uvjeti kreditiranja
Velika birokracija i slabost državne administracije
Nepovoljna starosna i kadrovska struktura uposlenih
Neorganiziranost poduzetnikaLoši rezultati provedene privatizacije
Nedovoljno iskorištenost ključnih regionalnih kapaciteta
Vanjski čimbenici
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
MOGUĆNOSTI:
Bolje korištenje prirodnih i radom stvorenih resursa
Gospodarska suradnja sa drugim regijama u državi i inozemstvu
Povećati razinu stranih ulaganja
Povećati vlastita ulaganja
Postojanje mlade, prilagodljive, i jeftine
radne snage
Reforma obrazovnog sustava
Primjena novih tehnologija u proizvodnji
Ubrzano provođenje privatizacije na bolji
način
Potpora inovacijama u gospodarstvu
Proizvodna supstitucija dijela uvoznih
roba i usluga
Postojeće i nove buduće proizvodne kapaciteta usmjeravati ka izvozu
Pokretanje proizvodnje u više gospodarskih grana koje imaju tržišno mjesto
Uvođenje i primjena inovacija
Korištenje i primjena klaster proizvodnog
modela djelovanja
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
PRIJETNJE:
Nelojalna konkurencija uvezenih roba i
proizvoda na tržištu
Porast cijene inputa
Nedostatak poticaja za privlačenje stranih
ulaganje
Neadekvatan i zastario obrazovni sustav
Nedostatak razvojnih institucija
Sporost u donošenju stimulativnih zakona
o propisa i primjena istih
Nepostojanje proizvodne poduzetničke
klime i poduzevjeta za proizvodno poduzetništvo
Nedostatak vlastitih razvojnih financijskih
fondova
Slaba podrška ekonomskom razvoju od
strane države
Stalna devastacija prostora
Sporost u približavanju EU integracijama
Nedovoljna svijest o potrebi integralnog
upravljanja područjem
Izvor: REDAH, 2005, Strategija razvoja Hercegovine
Tadašnji opis regije Hercegovine kao i SWOT analiza ukazivali su na postojanje određenih i jasnih prilika privlačnih za odabrana ulaganja, ali i na neophodnost iznalaženja načina
i sredstava sa ciljem potpunog iskorištavanja njihovog potencijala. Opis također ukazuje na
postojanje mnogih prepreka koje je neophodno savladati da bi se istinski ojačalo regionalno
gospodarstvo u korist stanovništva i biznisa.
156
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
SWOT analiza je omogućila prepoznavanje komparativnih prednost regije i strateških
pravaca koje je trebalo neophodno slijediti da bi se u potpunost ispoljio potencijal Regije.
Komparativne prednosti koje strategija za Hercegovačku regiju je težila da iskoristi su
slijedeće:
•
•
•
•
njezin geostrateški položaj;
potencijal regije za višesektorski razvoj izvozno orijentiranog gospodarstva koje je
otvoreno za strana ulaganja, kao i razvoj i unapređenje infrastrukturnih kapaciteta koji
su povezani sa europskom infrastrukturnom mrežom;
potencijal regije za razvoj ljudskih resursa, razvoj i primjenu IKT, kao i razvoj, uvođenje
i korištenje inovativnih i novih tehnologija;
potencijal regije za razvoj ekološkog i ključnog turističkog sektora i razvoj cijelogodišnjeg turizma.
4.3.3. Vizija, vrijednosti i vodeći principi
Na temelju analize tadašnjeg stanja, te na temelju usuglašenih razvojnih potencijala, Strategijom razvoja Hercegovine za razdoblje 2005-2025. postavlja se i osigurava temelj za gospodarski razvoj regije slijedećih 20 godina. Ona se temelji na viziji koju dijele svi koji su radili na
njoj i koji su doprinijeli izradi strateškog plana.
Deklaracija o viziji hercegovačke regije
Razvijena regija u okvirima Europske unije u kojoj
se jasno vide dostignuća suvremenog svijeta
U ovoj viziji Hercegovina se u budućnosti vidi kao regija sa dobro razvijenim partnerskim
odnosima sa susjednim regijama unutar BiH kao i izvan nje, a sa dobro obrazovanom radnom
snagom i sa zadovoljavajućim razinom zaposlenosti; regija koja će biti privlačna za domaća i
strana ulaganja, prvenstveno zbog razvijenih ljudskih i gospodarskih resursa, snažnog poduzetničkog duha i fleksibilnih poslovnih djelatnosti.
4.3.4. Strateški ciljevi razvoja Hercegovine
Strateški ciljevi za gospodarsku regiju Hercegovine su definirani kako slijedi:
•
•
•
•
održivo gospodarstvo;
izgrađena institucionalna struktura za ekonomski razvoj regije i ažurirana prostorno
planska dokumentacija;
razvijeni ljudski resursi i postignuta zadovoljavajuća stopa zaposlenosti i
očuvan okoliš
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
157
Iz navedenog izlaze slijedeći prioritetni ciljevi:
• iskorišteni resursi u svrhu razvoja agrokompleksa;
• iskorišteni potencijali za turizam;
• razvijeno interakcijsko djelovanje MSP-a s privatiziranim i restrukturiranim gospodarskim
sustavima s naglaskom na proizvodnom malom i srednjem poduzetništvu;
• jasno definiran model optimalnog upravljanja prirodnim potencijalima za razvoj regije;
• postignuta zadovoljavajuća razina izvoza u odnosu na uvoz;
• uspostavljena gospodarska suradnja s drugim regijama unutar i izvan BiH;
• povećana razina stranih ulaganja i
• uspostavljen sustav i struktura za promet roba i usluga.
4.4. Program razvoja MSP u RS za razdoblje od 2006. do 2010.
godine
Strategija razvoja malih i srednjih poduzeća u Republici Srpskoj za razdoblje 2006-2010.
imala je za cilj da kreira okvir za stvaranje dinamičnog, konkurentnog i izvozno orijentiranog
sektora malih i srednjih poduzeća u Republici Srpskoj u ovom petogodišnjem razdoblju.
Očekivani društveni i gospodarski učinci koji su se trebali postići uspješnom realizacijom
strategije trebali su biti povećanje zaposlenosti, povećanje izvoza, smanjenje platnog deficita,
ravnomjerniji regionalni razvoj i jačanje materijalne osnove za obrazovanje, zdravstvo, i druge
važne društvene djelatnosti. Polazna osnova za strategiju bila je analiza stanja u oblasti malih i
srednjih poduzeća sa prijedlogom mjera za poboljšanje uvjeta poslovanja.
Ostvarenjem strateških ciljeva odnos broja malih i srednjih poduzeća i poduzetničkih radnji odnosno malih i srednjih pravnih subjekata prema ukupnom broju stanovnika, kao i broj
zaposlenih u ovom sektoru u Republici Srpskoj trebao se približiti prosjeku u Europskoj Uniji.
Strategiju je obradila Republička agencija za razvoj malih i srednjih poduzeća u suradnji
sa znanstvenim suradnicima sa sveučilišta iz regije Zapadnog Balkana koji su obradili ključne
segmente strategije: Potencijali za razvoj MSP; Prepreke za razvoj MSP; Izvozna konkurentska
sposobnost MSP-a i Vizija dugoročnog razvoja MSP-a sa ključnim programima koje trebaju
stvoriti poslovni ambijent za razvoj MSP-a u Republici Srpskoj.
Metodološki pristup u izradi strategije je polazio od sljedećih principa: usklađenost s Europskom poveljom za mala poduzeća, sektorski pristup razvoju malih i srednjih poduzeća, ujednačenje regionalnog razvoja Republike Srpske i jačanje lokalnih inicijativa.
Usklađenost s Europskom poveljom za mala poduzeća ogledao se naročito kroz jeftinije
i brže pokretanje malih poduzeća, bolje zakonodavstvo i propise, oporezivanje i financijsku
podršku, obrazovanje i obuku za poduzetništvo, razvijanje tehničko-inovativnih i organizacijskih
znanja, bolje korištenje jedinstvenog tržišta, implementaciju informaciono-komunikacionih tehnologija i efikasnije predstavljanje interesa MSP-a na međunarodnom i državnom razini.
158
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
U cilju što efikasnijeg i racionalnijeg korištenja nedovoljnih financijskih sredstava, neophodno je bilo fokusirati se na poticajne mjere na manji broj gospodarskih sektora i to prvenstveno na prehrambeni, drvoprerađivački, turistički, metaloprerađivački i sektor informaciono
komunikacionih tehnologija.
S obzirom na vrlo neujednačen regionalni razvoj Republike Srpske u strategiji je bilo predviđeno posebno poticanje manje razvijenih i pograničnih područja. Za realizaciju ovih aktivnosti,
konstatirano je, neophodno je formiranje regionalnih razvojnih centara Agencije i usmjeravanje
sredstava u zavisnosti od stupnja razvijenosti regija.
Za razvoj MSP-a od prioritetne važnosti je stvaranje razvojnog ambijenta na lokalnoj razini, pa je u strategiji poklonjena velika pažnja razvoju lokalne institucionalne i poduzetničke infrastrukture: lokalne agencije, odjeljenja za privredu, info-pultovi, poslovni inkubatori i poslovne
zone.
Praćenje realizacije strategije vršila je Republička agencija za razvoj malih i srednjih poduzeća u suradnji sa Ministarstvom za privredu, energetiku i razvoj kroz polugodišnje izvještaje
koji su se podnosili Vladi RS i godišnje izvještaje Narodnoj skupštini Republike Srpske.
U Strategiji je dobro uočeno i prepoznato da su MSP glavni nosilac razvoja gospodarstva
europskih zemalja. Važni su pokretači inovacija, zaposlenja, te socijalne i lokalne integracije u
Europi. Europska povelja za mala poduzeća, koja je obavezna za sve zemlje članice Europske
unije, zemlje kandidate za članstvo u Europsku Uniju i zemlje Zapadnog Balkana (Albanija,
Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Srbija i Crna Gora i Kosovo), ističe deset područja
koji su značajni za poboljšanje poslovnog okruženja za mala poduzeća, a odnose se na reformu
zakona, pristup financijama, poslovno zastupanje, obrazovanje u poduzetništvu, konkurentnost
i dr.
Bosna i Hercegovina je potpisala Europsku povelju za mala poduzeća u lipnju 2003. godine. Zajedno sa drugim zemljama Zapadnog Balkana, Bosna i Hercegovina dostavlja godišnje
izvještaje Europskoj komisiji o ostvarenim ciljevima povelje. Provođenje ciljeva zacrtanih poveljom predstavlja veoma značajan korak ka članstvu u Europsku Uniju.
U obimu koji je uobičajen za ovakve strateške dokumente dani su programi poticaja u
svim relevantnim i strateški bitnim područjima za razvoj MSP-a s ključnim akterima i rokovima
započinjanja i realizacije aktivnosti. Biće svakako vrlo zanimljivo na kraju projektiranog razdoblja vidjeti i učinke strateškog plana definiranog ovim vrlo važnim dokumentom za RS.
4.5. Akcijski plan podrške uspostavljanju i razvoju poslovnih
zona u RS za razdoblje od 2009. do 2013. godine
Dokument pod naslovom AKCIJSKI PLAN PODRŠKE USPOSTAVLJANJU I RAZVOJU
POSLOVNIH ZONA U REPUBLICI SRPSKOJ OD 2009. DO 2013. GODINE izradilo je Ministarstvo industrije,energetike i rudarstva Vlade RS, u ožujku 2009. godine. Poslovne zone, kao
značajan instrument poticanja i razvoja poduzetništva i općeg poduzetničkog razvoja određene
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
159
sredine, predstavljaju dio razvojnih strategija, skoro svih lokalnih zajednica, što je razlog da se
prišlo izradi ovog dokumenta. Dakle riječ je o potrebi strategijskog pristupa u oblasti razvoja na
teritoriji lokalne zajednice.
Ovim dokumentom Vlada Republike Srpske, koristeći dobre prakse i iskustva iz okruženja
i razvijenih zemalja, željela je da potakne aktivan odnos lokalnih zajednica prema rješavanju razvojnih problema, kombinirajući prirodne, ljudske i druge resurse sa sredstvima iz različitih izvora financiranja sa ciljem bržeg privrednog razvoja i unapređenje kvaliteta života za sve građane.
Povećanje konkurentnosti je ključni prioritet Republike Srpske, i to u što kraćem mogućem roku, što podrazumijeva efikasno i efektivno korištenje svih, a posebno prostornih i ljudskih
resursa. Uspostavljanjem poslovnih zona ubrzava se i pojednostavljuje stavljanje prostornih
resursa u funkciju gospodarskog razvoja, ulaganje, rasta i zapošljavanja. Ove akcije moraju
osigurati kvalitetnu „greenfiled” i “brownfield“ ponudu za domaće i strane ulagače.
Evidentno smanjenje ulaganje na prostoru JIE, kao posljedica globalne krize financijskog
i gospodarskog sektora, nameće potrebu hitnog stvaranja povoljnog ambijenta za ulaganje, ali
sa jasnom vizijom i strateškim opredjeljenjima razvoja poslovnih zona u Republici Srpskoj.
Vizija razvoja poslovnih zona do 2013. godine je: „Republika Srpska – najpoželjnija destinacija Zapadnog Balkana za „greenfiled” i “brownfield“ ulaganje, sa konkretnim ponudama
lokacija u poslovnim zonama.“
Prema ovoj viziji ali i čimbenicima sadašnje gospodarske krize, realni ciljevi za predviđeno
razdoblje 2009 - 2013. su sljedeći:
1. Imati kompletan uvid u potencijal i status trenutnih aktivnosti na uspostavi p o slovnih zona (MAPA).
2. Definirane kriterije i prioritete Vlade Republike Srpske za poticanje uspostavljanja poslovnih zona u Republici Srpskoj.
3. Imati precizan i jasan Pravilnik o procedurama i kriterijima korištenja poticaja za razvoj poslovnih zona.
4. Usvojenu metodologiju i procedure za uspostavljanje poslovnih zona, iz kojih p r o i stiče stepen gotovosti pojedinog projekta.
5. Provedena edukacija lokalnih administracija i donosioca odluka o samom procesu od
ideje do realizacije projekta poslovne zone.
6. Urađena projektna i prostorno-planska dokumentacija za zone od strateškog i lokalnog značaja prema stupnju organizacionih mogućnosti općina i stupnju r i j e š e n o s t i
imovinsko-pravnih odnosa.
7. Završena infrastruktura za određene strateške i lokalne zone, a prema izvršenom
mapiranju, kao primjeri dobre prakse prema općinama i drugim razinama za n a redni srednjoročni razdoblje.
U sadržajnom dijelu dokument ima 21 poglavlje u kojima su obrađena Vizija i opredje160
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
ljenje RS prema razvoju poslovnih zona; Ključni nosioci u realizaciji akcionog plana; Koncept
financijskih poticaja i promocije ulaganja; Plan aktivnosti razvoja poslovnih zona u RS; Poslovne
zone kao instrument razvoja; Pojam i klasifikacija zona; Funkcioniranje zone; Koristi od poslovnih zona; Čimbenici koji utiču na uspješnost zona; Partneri i osnovni preduvjeti u uspostavljanju zona; Organizacija i upravljanje projektom uspostavljanja poslovne zone; Infrastruktura u
poslovnoj zoni; Potrebne aktivnosti na nastanku i razvoju poslovnih zona; Financiranje razvoja
poslovnih zona; Poticaji razvoju poslovnih zona; Primjeri dobre prakse razvoja poslovnih zona;
Analiza stanja i razvoj poslovnih zona u RS; Zakonski okvir za razvoj poslovnih zona; Prostorni
plan RS i predviđene lokacije za poslovne zone; Institucijski okvir za implementaciju mjera; Dostignuta razina u razvoju poslovnih zona na razini općina u RS te korištene podloge, literatura
i izvori informacija.
Dokument je vrlo kratko, sažeto, jezgrovito i cjelovito dao presjek stanja u ovoj vrlo značajnoj oblasti za gospodarstvo i budućnost RS, čime je postignuto da isti bude dobar vodič
lokalnim i regionalnim zajednicama (zajednicama općina) kao i Vladi RS za procese ozbiljnog
pristupa razvoju RS. Ono što ovaj dokument bitno razlikuje od sličnih drugih dokumenata i
studija rađenih u BIH i zemljama regije je vrlo realističan i objektivan prilaz, koji ne predviđa na
stotine poslovnih zona (slučaj Hrvatske i regije u BiH kao što su Centralna BiH ili Sarajevska
gospodarska regija) nego objektivno a cijeneći značaj i težinu uspostave ozbiljne poslovne zone
predviđa u prvom razdoblju 2 strateške i par manjih zona.
Uzevši u obzir viziju razvoja zona, kao realni cilj Republike Srpske za promatrano razdoblje je pokretanje dvije potpuno infrastrukturno izgrađene poslovne zone i dvije zone sa djelomično izgrađenom infrastrukturom, gdje će se omogućiti realna i atraktivna ponuda prostora za
ulaganje u proizvodne pogone.
Jedna od spomenutih potpuno izgrađenih zona bi trebala imati strateški značaj za Republiku Srpsku sa aktualnom ponudom od minimalno 35 ha uz mogućnost proširenja na 100 i više
hektara, a druga zona od lokalnog značaja da ima mogućnost proširenja na minimalno 20 ha sa
već započetom izgradnjom infrastrukture.
Paralelno, u razdoblju od 4 godine, potrebno je započeti pripremu prostorno-planske dokumentacije i rješavanje imovinsko-pravnih odnosa na minimalno 6 - 8 perspektivnih lokacija
za uspostavljanje poslovnih zona u Republici Srpskoj. Opravdanost i izvodljivost potencijalnih
lokacija za izgradnju poslovnih zona će biti ocijenjeno u skladu sa mapiranjem postojećih i
planiranih poslovnih zona, ali i identifikacijom novih perspektivnih lokacija u Republici Srpskoj.
Također se predviđa ubrzana priprema Pravilnika o procedurama i kriterijima za poticaje razvoja poslovnih zona Republike Srpske. Sa izvršenim mapiranjem poslovnih zona i pripremljenim
Pravilnikom biće stvoreni preduvjeti za uspostavljanje efektivno i efikasno usmjerenih poticaja
za razvoj zona.
Kao kratkoročna razvojna mjera, potrebno je početi proširenje i dalji razvoj bar 2 zone
koje imaju već pokrenutu izgradnju infrastrukture kako bi se do kraja prvog razvojnog ciklusa od
4 godine potpuno završila osnovna infrastruktura. Sredstva bi se mogla osigurati iz više izvora
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
161
kao što su Razvojni program Republike Srpske, Program javnih ulaganja RS, krediti IRBRS za
općine, budžeti općina ili privatni ulagači kroz modele javnog-privatnog partnerstva.
4.6. Projekt: Razvoj malog i srednjeg poduzetništva u Federaciji
Bosne i Hercegovine (strategija razvoja poduzetništva FBiH)
Ovaj projekt i dokument koji je iz njega slijedio trebao je da predstavlja je u osnovi Strategiju razvoja poduzetništva u FBIH. Inženjerski biro d.d. Zagreb se natjecao kao kvalificirani ponuđač za izradu projekta Strategije ekonomskog razvoja Federacije Bosne i Hercegovine a za
Projekt “Razvoj malog i srednjeg poduzetništva u Federaciji Bosne i Hercegovine”. Federalno
ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta, Mostar (FMRPO) i Inženjerski biro d.d., Zagreb su
dana 31. prosinca, 2007. godine u Mostaru potpisali su Ugovor broj 05-14-1139/07-2 o izradi
navedenog projekta.
Ciljevi izrade projekta su bili povećanje konkurentnosti MSP-a, doprinos povećanju zaposlenosti kao i izvor tehničkih i drugih inovacija. Pretpostavka je bila da će razvoj MSP-a promijenit društvenu klimu i odnos prema poduzetništvu a kao rezultat projekt je trebao da bude strategija razvoja MSP-a u F BiH. Projektno ograničenje je bilo sadržano u činjenici nepostojanja
statističkih podataka o MSP. Metoda rada je podrazumijevala uglavnom rad iz centralnog ureda
u Zagrebu uz uvažavanje europskih politika MSP i hrvatskih iskustava, uvažavanje specifičnosti
lokalne situacije, međusobne konzultacije s FMRPO analiza stanja donošenje sudova o problematici te anketiranje na razini županija koje su dale definiranje pravaca i strategije razvoja
MSP-a.
Studija ima tri glavna poglavlja a u okviru trećeg poglavlja dano je 8 strateških ciljeva kako slijedi:
1. STANJE U MALOM I SREDNJEM PODUZETNIŠTVU
2. ANALIZA POTREBA MSP I SMJERNICE ZA DALJNJE AKTIVNOSTI
3. PROGRAM POTICANJA MSP ZA RAZDOBLJE 2009. - 2012.
•
•
•
•
•
•
•
•
STRATEŠKI CILJ 1. Smanjenje administrativnih prepreka
STRATEŠKI CILJ 2. Promidžba poduzetništva
STRATEŠKI CILJ 3. Uspostava i jačanje mreže razvojnih ustanova
STRATEŠKI CILJ 4. Financijska podrška
STRATEŠKI CILJ 5. Stručno usavršavanje svih relevantnih osoba za MSP
STRATEŠKI CILJ 6. Jačanje poslovne infrastrukture
STRATEŠKI CILJ 7. Tehnološki razvitak
STRATEŠKI CILJ 8. Poticanje poduzetničkih ciljanih skupina
U zaključku je naglašeno da je potrebno:
•
•
•
162
Poduzeti brze i kvalitetne mjere za otklanjanje zakonskih ograničenja
Ostvariti financijske i porezne pogodnosti
Razvojna banka F BiH
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
Razviti opće poduzetničko okruženje
Sustavno pratiti razvoj sektora MSP-a
Osigurati kvalitetna kreditna jamstva
Značenje Agencije za malo i srednje poduzetništvo
Razviti i specijalizirati savjetodavnu pomoć
Olakšati osnivanje i rast MSP-a
Osigurati ulazak u međunarodnu razmjenu i povećati izvoz
Organizirati poduzetnike kroz komore
Obrazovati poduzetnika
Osnovati poduzetničke zone
Stvoriti i ojačati tehnološke parkove
Osnažiti inovatorstvo
Očuvati tradicionalna zanimanja
Kako je projektni tim Inženjerskog biroa d.d. Zagreb vidio poduzetničke/poslovne zone:
“Poduzetničke dugoročno rješavaju potrebe poduzetnika za poslovnim prostorom i omogućuju poduzetnicima zajedničko korištenje pripadajuće infrastrukture. Za osnivanje i rad poduzetničkih zona jedinice lokalne samouprave mogu angažirati resurs koji je ponekad i jedini raspoloživ, a to su: zemljište, i komunalna naknada kao osnovica razvitka poduzetništva na svom
području. Osmišljenim projektima poduzetničkih zona, s primjerenim urbanističkim, komunalnim, stambenim, trgovinskim i drugim sadržajima, moguće je iskoristiti sinergiju poduzetnika i
mnogobrojnih poslovnih subjekata. Osnovna je svrha poduzetničkih zona rješavanje prostornih
problema poduzetnika, kako onih koji već rade, tako i poduzetnika početnika, stvaranje klime
zajedništva i poslovnog povezivanja.
Kada je riječ o privlačenju stranih ulagača u zone, iskustvo Hrvatske pokazalo je da se
kao velika prepreka većem priljevu stranih ulaganja pokazala niska razina obrazovanja radnika.
Kako bi se privuklo što veći broj ulagača, potrebno je izraditi usporednu analizu kriterija i mjera
u zonama u susjednim zemljama s ciljem postavljanja što privlačnijih kriterija i mjera za ulazak
u zonu.
Pri planiranju poduzetničkih zona ne bi se trebalo voditi načelom „koliko gradova, toliko
zona“, a najbolji primjer su poslovne zone u Republici Hrvatskoj gdje ih je planom predviđeno
400, započeta je realizacija 200 zona, a zaista ih radi pedesetak. Grad Zagreb kao glavni grad
nema niti jedne iako je utvrđeno šest zona u Gradu.“
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
163
164
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
POGLAVLJE 5
ANALIZA LOKALNOG AMBIJENTA
ZA RAZVOJ POSLOVNIH ZONA
HERCEGOVINE – TERENSKA
ISTRAŽIVANJA
• Općenito o indeksu
konkurentnosti
• Pregled organizacione
strukture i funkcioniranje
općina regije Hercegovina
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
165
1. OPĆENITO O INDEKSU KONKURENTNOSTI
Analiza konkurentnosti općina vršena je na osnovu MCI (Municipal Competitiveness Index) metode, odnosno procjene indeksa općinske konkurentnosti. MCI indeks prvotno je uveden od strane Simeona i La Porte (2002), prezentiran u članku The Regulation of Entry u Quarterly Journal of Economics, 117, str. 1 – 37.
Odabir navedenog načina izvršen je na osnovu tri primarna razmatranja:
• njegove aktualnosti – USAID je prihvatio obračun MCI za općine Salvadora u 2009.
godini;
• njegove prilagodbe za primjenu u tranzicijskim gospodarstvima;
• usuglašenosti lokalnog ekonomskog razvoja sa unapređenjem životnog okruženja,
lokalnog investiranja i viših mogućnosti upošljavanja.
Indeks kao takav stvoren je kako bi iskazao mjeru sposobnosti lokalnih vlasti da kreira
i unaprijedi komercijalno regulativne politike, te stimulirala razvoj privatnog sektora (USAID,
2009). Isti omogućuje mjerenje kapaciteta općina u kontekstu cjelokupnog okruženja.
Uzimajući u obzir da je primarnom analizom unutar ovog istraživanja obrađen ukupni
poduzetnički TEA indeks, kao i sektorska analiza i analiza ljudskih kapaciteta, u sveukupnom
smislu vjeruje se da se omogućuje sveobuhvatno skeniranje poduzetničke sfere u regiji Hercegovina.
Indeks, uz dodatak ostalih razmatranja u ovoj studiji osigurava uvid na projektnom principu, cjelokupnog poduzetničkog razvoja regije, što je prikazano na ilustraciji.
Slika V-1. Segmenti regionalnog strategijskog razvoja
Kapacitet ljudskih resursa
Tehničko - tehnološki kapaciteti
MCI Indeks
konkurentnosti općine
Općinski upravljana
poduzetnička infrastruktura
Sektorska analiza
Mobilnost radne snage
i utjecaj okruženja
Sirovinska baza
Smjernice strategijskog razvoja
166
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Dodatna prednost MCI indeksa je u relativno ravnomjerno raspoređenoj disperziji analize kapaciteta općine, čime se izjednačavaju općine po svojoj veličini i mogućnosti utjecaja na
lokalno okruženje, odnosno omogućena je relativna mjera usporedbe aktivnosti svih općina
usuglašena za postojeće ljudske i financijske kapacitete svake općine pojedinačno.
Originalni MCI indeks sastoji se od devet podindeksa na osnovu čijih medijan vrijednosti
se gradi konačan rezultat.
Podindeksi MCI
1. Transparentnost
Mjeri nivo otvorenosti u pružanju informacija i predvidivosti promjena u regulativama koje
mogu utjecati na poslovne subjekte unutar općine.
2. Usluge općine
Mjere nivo kvaliteta usluga koje općine pružaju privatnom sektoru.
3. Proaktivnost
Mjere nivo dinamičnosti općinske vlade u razvoju i promoviranju inicijativa usmjerenih na
privlačenje ulaganje i unaprjeđenje poslovnih uvjeta.
4. Neformalna plaćanja
Mjeri magnitudu troškova neformalnih plaćanja zahtijevanih u pokretanju i vođenju poslovanja.
5. Javna sigurnost
Mjeri utjecaj kriminala na vlasnike poslovnih subjekata i sposobnost općine da spriječi i kontrolira kriminal.
6. Vrijeme usuglašavanja
Mjeri frekvenciju inspekcija u svakoj općini, kao i nivo do kojeg su provedene na pravilan
način.
7. Stope i porezi
Mjere iznos lokalnih poreza i ostalih nameta zahtijevanih u procesu poslovanja.
8. Ulazni troškovi
Mjeri lakoću i trošak registriranja i započinjanja poslovnih aktivnosti subjekta.
9. Općinska regulativa
Mjeri broj regulativa u svezi sa poslovnim operacijama subjekata.
Za potrebe primarnog istraživanja studije, a u svrhu operacionalizacije istraživanja, sačinjen je modificirani MCI indeks (MCIBIH), kojim se konsolidiraju određeni podindeksi, a isto tako
i isključuju analize određenih ingerencija koje u promatranom okruženju pripadaju višim nivoima
vlasti, poput podindeksa 5. Javna sigurnost.
MCIBIH je obuhvatio medijan slijedećih podindeksa: Lokalni uvjeti, Općinska regulativa,
Općinske financije, Proaktivnost općina, Općina i okruženje i Intelektualni kapital. Determinante
svakog pojedinačnog indeksa date su u prilogu ove Studije u formi korištenog upitnika.
Segment lokalnih uvjeta promatran je putem:
• dinamičnosti u broju registriranih djelatnosti u tri konsekutivne godine;
• razloga porasta/pada broja registriranih djelatnosti i eventualnog utjecaja općine na
bazi subjektivne procjene i ocjenom realnosti procjene.
Segment općinske regulative promatran je višedimenzionalno i to:
• navođenjem procedura registriranja djelatnosti u općini i procjeni anketara o postojanju procedura, odgovornosti i kolanja internih akata unutar općine;
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
167
•
navođenjem dodatnih dokumenata za registriranje obrta i srodnih djelatnosti uz procjenu anketara o stupnju propisanosti, unificiranosti i transparentnosti procedura;
• ocjenom razdoblja u danima od podnošenja prijave do izlaska općinskih inspekcija
u pregled (odaziv općinskih službenika) uz subjektivnu ocjenu pouzdanog mjerenja
razdoblja i dokumentiranju navoda;
• iskazanim ukupnim troškom registriranja poslovnog subjekta koji se odnosi na općinske prihode, a u formi naknada za registriranje, naknada za inspekcije, naknada za
komisiju, visini rente po m2 i ostalih naknada;
• navodom procijenjenog procenta odbijenih aplikacija i razlozima odbijanja istih uz subjektivnu procjenu anketara o pouzdanosti razloga odbijanja i propisnom dokumentiranju odbijenih zahtjeva.
Segment općinske financije promatran je iz perspektive rasporeda općinskog proračuna,
kao i vrsti i načinu obračuna tarifa i naknada poslovnim subjektima:
• raspored proračuna obuhvatio je izražavanje procentualnog učešća plaća, javnih radova, potpora obrazovanju, treningu osoblja (izgradnji kapaciteta) i pružanju općinskih
usluga (subjektima);
• ocjeni povećanja/porasta općinskih tarifa i naknada na principu promatranja tri konsekutivne godine;
• ocjena načina obračuna visine tarifa i naknada općine shodno veličini privrednog subjekta odnosno u fiksnim iznosima.
Segment proaktivnosti općine obrađivao je provedene inicijative u tri konsekutivne godine
uz navođenje visine ulaganja u KM, te načinu financiranja na razinama vlastitog proračuna, viših razina vlasti i međunarodne pomoći. Ovime je ocjenjivan broj i veličina provedenih inicijativa,
ali isto tako i sposobnost općinskih službenika da multiplicira predviđena sredstva za određene
projekta. Anketar je trebao ocijeniti da li je inicijativa propisno dokumentirana, te da li je ista i
provedena.
Segment suradnje općine s višim razinama vlasti ocjenjivao je uspostavljenu suradnju
na osnovu provedenih inicijativa u tri konsekutivne godine. Inicijative su ocijenjene izraženim
iznosima u KM i razlozima eventualnog odbijanja.
Dodatno, ocijenjena je uspostava suradnje općinskih organa s Mirovinskim osiguranjem
(MIO) u području ubrzane i povoljnije registracije d.o.o. i obrta, županijskim sudovima, kao i
županijskim inspekcijskim organima u području izdavanja građevinskih dozvola.
Segment intelektualni kapital imao je za cilj ocjenu uključenosti općine u potporu obrazovanju stanovnika, kao i u izgradnji kapaciteta osoblja:
• ispitano je da li općina ima uveden program školarina/stipendija, te navodi eventualnih
programa u dvije konsekutivne godine uz visinu odgovarajućeg ulaganja i broj krajnjih
korisnika, kao i način financiranja putem vlastitog proračuna, viših razina vlasti ili međunarodne pomoći;
• analizirani su pruženi treninzi za osoblje u dvije godine shodno vrsti treninga, broju i
pozicioniranosti polaznika, kao i način financiranja treninga;
• treća razina predviđala je ispitivanje eventualne uloge privatnog sektora u smislu financijske i savjetodavne potpore.
Dodatno, dubiozna analiza funkcioniranja općina i poduzetničke infrastrukture obrađena
je drugim upitnikom, također podnesenim u privitku ove Studije.
168
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Graf V-1. Pregled izračunanog modificiranog indeksa
konkurentnosti općina Hercegovine
Modificirani obračun konkurentnosti općina (1-5)
Trebinje
Široki Brijeg
Posušje
Tomislavgrad
Livno
Jablanica
Čapljina
Konjic
Čitluk
Kupres
Ljubuški
Berkovići
Bileća
Ljubinje
Grude
Prozor
Ravno
Stolac
Glamoč
Mostar
Nevesinje
Gacko
Neum
Bosansko
Grahovo
Drvar
Istočni Mostar
0
0,5
1
1,5
2
2,5
3
Prosječno iskazani MCIBIH za regiju Hercegovina iznosi 2,335 (na skali od 1-loš do 5-izvrstan). Navedenom analizom osiguran je pregled indeksa konkurentnosti svih općina, po kojem prednjače općine srednje veličine i to: Trebinje, Široki Brijeg i Posušje. Nadalje, osjetno
nižu razinu konkurentnosti iskazuju manje općine poput Bosanskog Grahova, Drvara i Istočnog
Mostara.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
169
Rezultati analize medijan vrijednosti dani su u daljnjim pregledima počevši od konkurentnosti općina na regionalnom razini tri promatrane županije Federacije Bosne i Hercegovine i
regije Istočna Hercegovina u Republici Srpskoj. Prosječna zabilježena vrijednost cjelokupnog
indeksa iznosi 2,015, pri čemu Hercegbosanska županija i Zapadno-hercegovačka županija
bilježe natprosječne rezultate.
Graf V-2. Stupanj konkurentnosti – sumarni pregled
po podregijama Hercegovine
Stupanj konkurentnosti općina regije Hercegovina (1-5)
Regija
2,50
2,00
1,50
1,00
RS
HNŽ
0,50
0,00
HBŽ
ZHŽ
Promatrano sumarno, podindeks MCIBIH na regionalnom razini bilježi prosječnu vrijednost od 0,675, pri čemu natprosječne vrijednosti bilježi Zapadno-hercegovačka županija, Hercegovačko-neretvanska županija i Hercegbosanska županija.
170
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Graf V-3. Pregled podindeksa lokalnih uvjeta
Trenutni stupanj lokalnih uvjeta (1-5)
Regija
1,5000
1,0000
RS
HNŽ
0,5000
0,0000
HBŽ
ZHŽ
Stupanj razvijenosti općinske regulative bilježi srednju vrijednost od 3,525, pri čemu sve
promatrane regije uz neznatno pozitivno odstupanje Zapadno-hercegovačke županije imaju
jednake vrijednosti, što ukazuje na usuglašenost na višim razinama vlasti Federacije Bosne i
Hercegovine i Republike Srpske.
Graf V-4. Pregled podindeksa razvijenosti općinske regulative
Stupanj razvijenosti općinske regulative (1-5)
Regija
4,0000
RS
HNŽ
3,0000
HBŽ
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
ZHŽ
171
Razvojna orijentacija općinskih financija shodnoopredjeljenjima proračunskih sredstava,
srednje vrijednosti 1,375, prikazuje značajno odstupanje po regijama, pri čemu najbolje rezultate iskazuju Zapadno-hercegovačka županija i Hercegovačko-neretvanska županija.
Graf V-5. Pregled podindeksa orijentacije općinskih financija
Razvojna orijentacija općinskih financija (1-5)
Regija
2,5000
2,0000
1,5000
1,0000
RS
HNŽ
0,5000
0,0000
HBŽ
ZHŽ
Relativno obrnuta korelacija u odnosu na općinske financije iskazana je u stupnju proaktivnosti općina srednje iskazane vrijednosti 2,495. U ovom slučaju proaktivnije su općine Istočne Hercegovine i Hercegbosanske županije.
Graf V-6. Pregled podindeksa proaktivnosti općina
Stupanj proaktivnosti općina (1-5)
Regija
4,0000
3,0000
2,0000
RS
HNŽ
1,0000
0,0000
HBŽ
172
ZHŽ
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Podindeks općina i okruženje iskazuje sposobnost interakcije općine sa ključnim interesnim grupama u njezinu okruženju. Pri tomu, naglasak je na komunikaciji i uspostavljenoj suradnji s višim razinama vlasti. Srednja vrijednost podindeksa iznosi 1,825 uz izraženo odstupanje
Hercegbosanske županije.
Graf V-7. Pregled podindeksa općinske orijentacije na okruženje
Općina i okruženje (1-5)
Regija
4,0000
3,0000
2,0000
RS
HNŽ
1,0000
0,0000
HBŽ
ZHŽ
Intelektualni kapital predstavlja modificirani podindeks originalnog MCI pod nazivom humani kapital i sačinjen je od ocjene kontinuirane edukacije i izgradnje kapaciteta uposlenika općina, potpore općine u edukaciji građana i usvojenim politikama razvoja i zadržavanja domicilnih
stanovnika na prostoru općine.
Srednja vrijednost podindeksa iznosi 2,395 uz relativno pozitivno odstupanje regije Istočna Hercegovina i Hercegbosanska županija.
Graf V-8. Pregled podindeksa razvijenosti intelektualnog kapitala
Intelektualni kapital (1-5)
Regija
3,0000
2,0000
RS
HNŽ
1,0000
0,0000
HBŽ
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
ZHŽ
173
2. PREGLED ORGANIZACIJSKE STRUKTURE I FUNKCIONIRANJE OPĆINA REGIJE HERCEGOVINA
2.1. Analiza općih podataka po općinama
Ispitivanje organizacione strukture i funkcioniranje općina regije Hercegovina je provedeno kako bi se stekao bolji uvid u način upravljanja, aktivnostima osoblja i orijentiranost općine ka
poduzetništvu, kako uređenjem unutarnje organizacije, tako i uspostavljenom nematerijalnom
i materijalnom infrastrukturom.
Segment općih podataka o općini sadržavao je prikupljanje podataka vezanih za:
• broj stanovnika u ‘000 kako bi se mapirala veličina općine;
• broj registriranih obrta i sličnih zanimanja na razini općine kako bi se ocijenila poduzetnička aktivnosti;
• broj uposlenih u općini kako bi se djelotvornost općine usporedila s ljudskim kapacitetima općine;
• procijenjeni Bruto domaći proizvod na razini općine (isti je izražen samo u jednom
slučaju, te je stoga izuzeta analiza po BDP-u).
Segment sektorske analize imao je za cilj da osigura ponderirane vrijednosti branši rangiranih po bitnosti za svaku općinu. Analiza je vršena na osnovu dvanaest kategorija i tri dodatne
kategorije prepoznate od strane općina, pri čemu je najprioritetnija branša rangirana kao prva,
a branše od desete do petnaeste označene su sa rangom 10.
Segment proračuna i strategijskog razvoja sastojao se od ispitivanja slijedećih stavki:
• pregledu usvojenih akata za ekonomski razvoj, dugoročne strategije ekonomskog razvoja, kratkoročne strategije ekonomskog razvoja ili dokumenta nižeg ranga kompleksnosti;
• usporedno je ispitana razina subjektivne procjene neophodnosti postojanja strategijskog akta mjerena Likertovom skalom od 1 – ne slažem se do 5 – potpuno se slažem.
Istim je omogućena procjena u kojoj mjeri općine trebaju nove ili unaprijeđenije strategijske dokumente za ekonomski razvoj mjerena odstupanjima na razini standardne
devijacije;
• omjer izdvajanja sredstava iz proračuna na ime ekonomskog razvoja od 0% do 1,51%
i više;
• omjer subjektivno procijenjenog utrošenog vremena na gospodarski razvoj mjeren
učešćem uposlenika uposlenih u ekonomskom razvoju naspram ukupnog broja uposlenih, kao i razine angažiranosti ostalih uposlenika u ekonomskom razvoju;
• usporedno ispitana je razina subjektivne procjene ulaganja u ekonomski razvoj izraženog u procentualnom učešću vremena i učešću alociranih sredstava iz proračuna,
mjerena također korištenjem Likertove skale;
• analiza postojećeg izdvajanja iz proračuna, a na ime ekonomskog razvoja, razvrstana je po vrsti ulaganja i procentualnom učešću u ukupnom izdvajanju i to: za izradu
dokumenata, procedura i drugih akata, izgradnju ljudskih kapaciteta putem dodatne
174
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
•
•
•
•
edukacije i razmjene iskustava, ulaganja u rješavanje imovinsko-pravnih odnosa nad
zemljištem i pripadajućom infrastrukturom, ulaganja u zemljište i pripadajuću infrastrukturu, izravnih potpora poduzetnicima i ostalih utrošaka;
način upravljanja gospodarskim razvojem putem uposlenog/uposlenih sa pretežitim
radnim zadacima vezanim za gospodarski razvoj (uz navođenje broja uposlenih kao
temelja procjene učešća u ukupnom broju), putem zasebnog odjela za gospodarski
razvoj i broj uposlenih, putem zasebno registriranog gospodarskog subjekta s većinskim općinskim udjelom u vlasništvu (uz ispitivanja registracijskog oblika kao d.o.o. ili
privatno-javnog partnerstva);
postojanje savjetodavnog tijela i vrsta članstva shodno mogućoj involviranosti privatnog sektora, sektora srednje ili visokog obrazovanja, nevladinog sektora ili neovisnih
konzultanata i savjetnika;
dodatno, ispitana je učestalost sastanaka sa savjetodavnim tijelom na mjesečnoj,
kvartalnoj ili godišnjoj razini;
uloga savjetodavnog tijela ispitana je dvodimenzionalno i to određivanjem uloge i subjektivnom procjenom bitnosti na osnovu trenutnog stanja mjerenom Likertovom skalom 1 – 5. Ponuđeni odgovori su se odnosili na: održavanje radnih sastanaka s gospodarskom upravom općine, procjenom potreba u razvoju i slanju zaključaka općinskoj
upravi, izradi akcionih planova, preporuka i aktivnom kreiranju politike gospodarskog
razvoja i ostalim eventualnim ulogama.
Segment uspostavljene infrastrukture za gospodarski razvoj imao je za cilj određivanje
postojeće nematerijalne infrastrukture po općinama kako slijedi:
• pomoći u registraciji i obrta i subjektivnoj procjeni bitnosti istog (Likert skala);
• pomoći u registraciji d.o.o. i subjektivnoj procjeni bitnosti istog (Likert skala);
• pomoći u izdavanju uporabnih građevinskih dozvola i subjektivnoj procjeni bitnosti
istog (Likert skala);
• izravno poslovno savjetovanje i subjektivnoj procjeni bitnosti istog (Likert skala);
• financiranje putem kreditno-garancijskog fonda i subjektivnoj procjeni bitnosti istog
(Likert skala);
• promocije za strane izravne ulaganja i subjektivnoj procjeni bitnosti istog (Likert skala);
• promocije gospodarskih subjekata i subjektivnoj procjeni bitnosti istog (Likert skala);
• internacionalizacije gospodarskih subjekata i subjektivnoj procjeni bitnosti istog (Likert
skala);
• izravne potpore upošljavanju i subjektivnoj procjeni bitnosti istog (Likert skala).
Pored toga, izvršena je i analiza postojeće materijalne poduzetničke infrastrukture, statusa postojeće infrastrukture u formi da je ista registrirana, u procesu registriranja ili u fazi inicijative. Nadalje, za svaku uspostavljenu, kao i neuspostavljenu, materijalnu infrastrukturu dana je
mogućnost subjektivne procjene bitnosti iste mjerene Likertovom skalom.
Slijedeća materijalna infrastruktura je obuhvaćena primarnim ispitivanjem:
• centar za poduzetništvo;
• poslovni inkubator;
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
175
•
•
•
•
poslovna zona;
one-stop-shop (ili sustavno uređena ubrzana registracija i izdavanje dozvola);
burza rada (ili centar za razvoj karijera);
akcioni plan potpora za edukaciju stanovništva, kao i postojeći sustav stipendiranja
studenata.
Regionalnim pregledom poduzetničke djelatnosti, zamjetno je značajno odstupanje broja obrta i sličnih zanimanja na ‘000 stanovnika u Hercegovačko-neretvanskoj županiji gdje je
zabilježeno prosječno 23,35 obrta na ‘000 stanovnika u odnosu na prosjek regije Hercegovine
od 21,48. Navedeni rezultat umnogome je temeljen rezultatom općine Mostar, koja je najveća
općine regije i ujedno i općina s najvišom razinom poduzetničke djelatnosti, pa samim time i
značajno zastupljena u rezultatima Hercegovačko-neretvanske županije. Najniža razina poduzetničke djelatnosti zabilježena je u Istočnoj Hercegovini (Republika Srpska) prosječnog broja
registriranih obrta od 15,68 na ‘000 stanovnika, odnosno 73% od prosjeka regije.
Graf V-9. Pregled rasporeda ukupnog broja obrta
po podregijama Hercegovine
Broj obrta i sličnih zanimanja u regiji Hercegovina
ZHŽ
HNŽ
HBŽ
RS
Nadalje, prosječan broj uposlenih u općini na ‘000 stanovnika iznosi 3,99, odnosno 0,40%
stanovnika je prosječno uposleno u općini (svaki 250 stanovnik). Značajnije odstupanje bilježi
regija Hercegovina sa 5,30 uposlenih na ‘000 stanovnika. Bez daljnje kvalifikacije rezultata
upućujemo čitaoca studije da donese zaključak vezano za broj uposlenih po općinama, uzimajući u obzir i indeks konkurentnosti općina, kao i proaktivnost općina. Usporednom analizom
eventualno bi se mogao analizirati stupanj učinkovitosti općinske administracije u ekonomskom
razvoju naspram ukupnog broj uposlenih na ‘000 stanovnika.
176
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Tabela 5.1. Pregled pokazatelja broja stanovnika i poduzetničke aktivnosti
Ukupno HNŽ
Broj
stanovnika
Broj obrta
i sličnih
zanimanja
Broj uposlenih u
općinama
Broj obrta
na ‘000
stanovnika
Broj uposlenih u
općini
na ‘000
stanovnika
450.800 226.600
Regija Hercegovina
%
ZHŽ
%
HBŽ
%
RS
%
48%
81.800
18%
63.100
18%
79.200
16%
11.200
5.903
53%
1.922
17%
2.052
18%
1.323
12%
2.078
1.036
50%
285
14%
315
15%
442
21%
21,48
23,35
1,09
20,78
0,97
22,38
1,04
15,68
0,73
3,99
4,10
103%
3,08
77%
3,44
86%
5,24
131%
Hercegovačko-neretvanska županija kako je već prethodno navedeno bilježi najbolji rezultat poduzetničke aktivnosti. Neum bilježi 47 registriranih obrta na ‘000 stanovnika. Pet općina
županije bilježe nižu razinu poduzetničke aktivnosti od prosjeka regije Hercegovina.
Tabela 5.2. Pregled poduzetničke aktivnosti po podregijama
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Prozor
Ravno
Stolac
Broj reg.
27.000
17.000
13.000
35.000
126.000
stanovnika
Broj obrta
669
568
363
509
2.972
i sličnih
zanimanja
Broj upo75
80
54
120
553
slenih u
općini
Broj obrta
na ‘000
24,78
33,41
27,92
14,54
23,59
stanovnika
% od
prosjeka regije 115,35% 155,55% 129,99% 67,70% 109,81%
Hercegovina
Neum
Mostar
Konjic
Jablanica
Čitluk
Čapljina
Hercegovačko-Neretvanska Županija
5.000
14.000
1.825
14.000
235
283
18
286
34
57
13
50
47,00
20,21
9,86
20,43
218,80%
94,11%
45,92%
95,10%
177
Zapadno-hercegovačka županija, koja se sastoji od četiri općine, bilježi drugu najnižu
razinu poduzetničke aktivnosti u visini od 20,78 registriranih obrta na ‘000 stanovnika. Značajno
odstupanje, pri tome, bilježi općina Grude sa 24,31 registrirana obrta uz činjenicu da se radi o
najmanjoj općini u ovoj županiji.
Tabela 5.3. Pregled poduzetničke aktivnosti po podregijama
Zapadno - Hercegovačka županija
Grude
Ljubuški
Posušje
Broj reg.
stanovnika
Broj obrta i
sličnih zanimanja
Broj uposlenih u
općini
Broj obrta na
‘000 stanovnika
% od prosjeka
regije Hercegovina
Široki Brijeg
16.000
29.000
17.500
30.000
389
568
387
578
58
71
69
87
24,31
19,59
22,11
19,27
113%
91%
103%
90%
Hercegbosanska županija također povezuje šest općina, pri čemu općina Livno po broju
stanovnika čini 51,26% od ukupnog broja stanovnika što uvelike determinira kretanja unutar
cijele županije. Po broju registriranih obrta, općina Livno bilježi broj od 15,41 na ‘000 stanovnika
odnosno 76% od prosjeka regije Hercegovina.
Tabela 5.4. Pregled poduzetničke aktivnosti po podregijama
178
Livno
Glamoč
Tomislavgrad
Bosansko
Grahovo
Drvar
Broj reg.
stanovnika
Broj obrta
i sličnih
zanimanja
Broj uposlenih u
općini
Broj obrta
na ‘000
stanovnika
% od
prosjeka
regije Hercegovina
Kupres
Hercegbosanska županija
4.500
40.500
6.000
28.000
3.700
9.000
120
624
181
621
114
392
31
95
37
79
22
51
26,67
15,41
30,17
22,18
30,81
43,56
124%
72%
140%
103%
143%
203%
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Istočna Hercegovina se sastoji od sedam općina i kako je već ranije navedeno bilježi
najnižu razinu poduzetničke aktivnosti. Najveća općina regije, Trebinje, čini 34% ukupnog broja
stanovnika u regiji. Kao presudan čimbenik regije, općina Trebinje iskazuje najvišu razinu poduzetničke aktivnosti od 19,33 registriranih subjekata na ‘000 stanovnika. Stoga se može zaključiti, da, slično Hercegovačko-neretvanskoj županiji u ovom slučaju općina Trebinje predstavlja
fokusno središte poduzetničke aktivnosti regije Istočna Hercegovina.
Tabela 5.5. Pregled poduzetničke aktivnosti po podregijama
Republika Srpska – Hercegovina
Berkovići
Broj reg.
stanovnika
Broj obrta
i sličnih
zanimanja
Broj uposlenih u
općini
Broj obrta
na ‘000
stanovnika
% od
prosjeka
regije
Hercegovina
Bileća
Gacko
Ljubinje
Nevesinje
Istočni
Mostar
Trebinje
2.800
14.500
10.500
4.800
18.280
500
33.000
21
182
169
87
225
1
638
22
87
63
30
72
8
160
7,50
12,55
16,10
18,13
12,31
2,00
19,33
35%
58%
75%
84%
57%
9%
90%
Usporedbom svih općina regije Hercegovina, kao što je navedeno ilustracijom, vidljivo je
značajno pozitivno odstupanje poduzetničke aktivnosti u općinama Neum i Drvar, uz napomenu
da općine svojom veličinom u regionalnom kontekstu ne bi mogle predstavljati fokusne točke.
Suprotno tomu, općine Istočni Mostar, Berkovići, Ravno, Bileća i Nevesinje bilježe izrazito
nisku razinu poduzetničke aktivnosti u obliku registriranih obrta na ‘000 stanovnika. Pri tomu bitno je napomenuti da su navedene općine manjeg obima stanovnika u odnosu na prosjek regije
Hercegovina, te isto čini ovaj zaključak relativno bitnim, jer eventualna niska razina ne bi trebala
u značajnoj mjeri imati utjecaj na cjelokupnu regiju Hercegovina.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
179
Graf V-10. Pregled poduzetničke aktivnosti mjerene brojem
registriranih obrta i sličnih zanimanja na ‘000 stanovnika
Broj registriranih obrta i sličnih zanimanja na '000 stanovnika
Mostar
Grude
Glamoč
Prozor
Tomislavgrad
Trebinje
Livno
Široki Brijeg
Ljubinje
Posušje
Čapljina
Gacko
Bileća
Nevesinje
Čitluk
Konjic
Jablanica
Berkovići
Neum
Kupres
Ravno
Bosansko Grahovo
Stolac
Ljubuški
Istočni Mostar
Drvar
0
180
5
10
15
20
25
30
35
40
45
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
2.2. Sektorska analiza prioritetnih industrija i branši u regiji
Hercegovina
Tabela 5.6 Pregled subjektivne procjene sektorskih prioriteta
Regija Hercegovina
Rangiranje djelatnosti po važnosti u %
Regija rang HNŽ rang ZHŽ rang HBŽ
Poljoprivreda
Turizam
Drvoprerada
Prerada kamena
i ruda
Metaloprerada
Građevinarstvo
Poslovne
usluge/zastup.
Intelektualne
usluge
Visoka
tehnologija
Energetika
Kemijska,
kožarska prer.
Tekstil
Kabelska industrija
Trgovina
rang
RS
rang
21,17%
1
19,31%
1
15,62%
1
17,08%
2
22,67%
1
12,29%
2
18,24%
2
6,61%
7
11,82%
3
10,70%
2
8,41%
3
5,38%
8
6,14%
8
21,95%
1
9,63%
3
8,41%
4
6,84%
4
8,18%
3
9,04%
4
7,71%
4
6,57%
5
6,31%
6
6,87%
6
5,30%
5
5,67%
6
6,25%
6
8,01%
3
14,32%
2
3,84%
7
4,28%
12
5,86%
7
6,57%
5
7,47%
4
3,84%
7
4,70%
9
5,39%
8
5,76%
7
5,21%
9
3,84%
7
4,70%
9
5,29%
9
4,83%
9
7,47%
4
3,84%
7
4,53%
11
4,93%
10
3,65%
11
4,30%
11
3,84%
7
6,22%
5
4,72%
11
3,65%
11
4,91%
10
3,84%
7
5,00%
7
4,55%
12
3,65%
11
4,30%
11
3,84%
7
4,76%
8
4,55%
13
3,65%
11
4,30%
11
4,96%
6
4,28%
12
4,52%
14
3,96%
10
4,30%
11
3,84%
7
4,28%
12
Sektorska analiza regije Hercegovina imala je za cilj da determinira gospodarsko opredjeljenje Hercegovine.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
181
Graf V-11. Pregled sektorske analize Hercegovine iskazani
po prioritetima trinaest osnovnih sektora
SEKTORSKA ANALIZA REGIJE HERCEGOVNIA
Poljoprivreda
Trgovina
25%
Turizam
20%
Kabelska industrija
15%
Drvoprerada
10%
Tekstil
5%
Prerada kamena i ruda
0%
Kemijska
,
kožarska prer.
Metaloprerada
Energetika
Građevinarstvo
Visoka tehnologija
Poslovne usluge/zastup.
Intelektualne usluge
Navedenom tabelom i dijagramom vidljiva je izražena uloga poljoprivrede mjerena ocjenom bitnosti 21,17% od 100% za sve ponuđene sektore ove analize. Od dvadeset i šest općina
četiri podregije, dvadeset dvije općine smatra poljoprivredu najvažnijim segmentom gospodarstva. Izrazito, u Herceg-bosanskoj županiji prioritetna industrija je drvoprerada, što je i logičan
slijed shodno prirodnim resursima i geografskoj konfiguraciji zemljišta.
Ovi podaci značajan je u mjeri razmatranja konačnih zaključaka ove studije, koja u primarnom cilju obuhvata analizu poduzetničke infrastrukture, i prvotno mapiranje postojećih i
mogućnosti potencijalnih poslovnih zona.
Također, smatra se bitnim za spomenuti, da je samo jedna općina od dvadeset i šest
usvojila studiju ekološkog utjecaja osnivanja i razvoja poslovne zone. Isto ukazuje na izrazito
nisku razinu usuglašenosti strategijskog razvoja na razini općina.
Slijedeći prioritetni segment gospodarstva, prepoznat od strane općina, je turizam sa
12,29% učešćem u ukupnom gospodarstvu. Također i u ovom slučaju neophodno je napomenuti značaj ekološke svijesti i očuvanja prirodnih dobara, te u suglasnosti s istim voditi regionalni
razvoj industrijskih, slobodnih, pa i poslovnih zona s naglaskom na obvezni preduvjet ograničavanja na ekološki prihvatljive branše, pri samom razmatranju aplikacija za korištenje usluga zona.
182
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Graf V.12. Pregled značajnosti parametara razvoja
po segmentiranim sektorima
Odnos značaja osnovnih parametara
regionalnog razvoja za Regiju Hercegovina
tehničko-tehnološki
napredak; 35%
očuvanje prirodnih
resursa; 30%
razvoj ljudskih
resursa; 35%
Sektorska analiza omogućava i pretpostavljene pravce regionalnog razvoja u smjeru:
• obuhvata korištenja i očuvanja prirodnih resursa,
• obuhvata i razvoja neophodnih ljudskih resursa i
• obuhvata i razvoja tehničko-tehnoloških kapaciteta.
Tabela 5.7. Pregled značajnosti parametara po
segmentiranim sektorima - učešće
Regija
značaj
21%
12%
8%
21%
33%
42%
očuvanje
prirodnih
resursa
visok
visok
visok
nizak
visok
srednji
tehničkotehnološki
napredak
srednji
nizak
visok
8%
50%
visok
srednji
srednji
7%
6%
57%
63%
srednji
nizak
visok
srednji
visok
srednji
6%
69%
nizak
visok
visok
5%
74%
nizak
visok
visok
5%
80%
nizak
visok
visok
5%
visok
srednji
nizak
85%
visok
5
1
4
visok
6
3
1
visok
6
3
1
kum
Poljoprivreda
Turizam
Drvoprerada
Prerada kamena
i ruda
Metaloprerada
Građevinarstvo
Poslovne
usluge/zastup.
Intelektualne
usluge
Visoka
tehnologija
Energetika
sumarni značaj
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
razvoj ljudskih
resursa
183
Hercegovačko-neretvanska županija rangiranjem značajnosti navedenih sektora prepoznala je prije svega značaj poljoprivrede, turizma i građevinarstva. Razmatrajući na općinskom
razini općine Jablanica, Konjic, Prozor i Ravno upućuju da oslonac prije svega vide u industrijskom razvoju baziranom na prirodnim resursima metala, drveta, kamena i ruda. Kod većine preostalih pet općina vidljiva je relativno linearna disperzija značaja razvoja poljoprivrede i turizma.
Mostar, kao centralna općina ove županije također oslikava sveukupnu subjektivnu procjenu značaja.
Bitno je također napomenuti prepoznati izrazito visoku razinu značaja građevinarskog
sektora, što se dobrim dijelom može tumačiti prepoznatom atraktivnošću većeg broja općina
županije.
Tabela 5.8. Pregled značajnosti parametara razvoja po
segmentiranim sektorima u podregijama
Čitluk
Jablanica
Konjic
Mostar
Neum
Prozor
Ravno
Stolac
Metaloprerada
Drvoprerada
Prerada kamena i
ruda
Poljoprivreda
Kemijska,
kožarska prer.
Turizam
Poslovne usluge/
zastup.
Intelektualne
usluge
Visoka tehnologija
Građevinarstvo
Trgovina
Tekstil
Energetika
Kabelska industrija
Čapljina
Hercegovačko-neretvanska županija
4
8
8
9
6
7
1
2
8
9
9
4
5
6
8
9
3
7
7
5
1
6
7
7
3
3
9
1
2
4
3
2
2
1
1
1
10
10
10
10
10
10
10
10
10
2
1
2
5
1
1
2
2
2
5
3
5
8
5
6
7
6
5
6
4
8
7
6
5
8
7
6
9
3
10
10
10
10
7
6
10
10
10
10
9
3
10
10
10
10
9
4
10
10
10
10
4
3
10
10
10
10
8
10
3
10
10
10
9
4
10
10
10
10
5
4
10
10
10
10
8
4
10
10
10
10
Zapadno-hercegovačka županija postavljenim prioritetima relativno odstupa od prosječnih vrijednosti regije Hercegovina. Iskazanim rangiranjem teže je doći do valjanog zaključka o
sektorskim prioritetima na razini županije, jer isti bitno odstupaju na razini pojedinih općina.
184
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Tabela 5.9. Pregled značajnosti parametara razvoja po
segmentiranim sektorima u podregijama
Metaloprerada
Drvoprerada
Prerada kamena i ruda
Poljoprivreda
Kemijska, kožarska prer.
Turizam
Poslovne usluge/zastup.
Intelektualne usluge
Visoka tehnologija
Građevinarstvo
Trgovina
Tekstil
Energetika
Kabelska industrija
Zapadno - hercegovačka županija
Grude
Ljubuški
Posušje
6
8
10
5
9
7
2
4
10
4
1
3
10
10
5
9
2
9
7
6
6
8
7
10
1
5
8
3
3
4
10
10
10
10
10
10
10
10
10
10
10
10
Široki Brijeg
1
7
5
3
10
6
4
8
9
2
10
10
10
10
Slično prethodnom primjeru, Hercegbosanska županija na općinskom razini posjeduje u
tolikoj mjeri široku disperziju prioritetnih djelatnosti, da je ovim podacima nezahvalno definirati
prioritetne sektore.
Tabela 5.10. Pregled značajnosti parametara razvoja
po segmentiranim sektorima u podregijama
Livno
Glamoč
Tomislavgrad
Drvar
Bosansko
Grahovo
Metaloprerada
Drvoprerada
Prerada kamena i ruda
Poljoprivreda
Kemijska, kožarska prer.
Turizam
Poslovne usluge/zastup.
Intelektualne usluge
Visoka tehnologija
Građevinarstvo
Trgovina
Tekstil
Energetika
Kabelska industrija
Kupres
Herceg-bosanska županija
5
2
4
3
10
1
10
10
10
10
10
10
10
10
10
2
3
1
10
4
10
10
10
10
10
10
10
10
10
1
4
2
10
3
10
10
10
10
10
10
10
10
4
2
6
3
10
5
10
10
10
10
10
10
10
1
10
1
10
2
10
3
10
10
10
10
10
10
10
10
10
1
4
2
10
3
10
10
10
10
10
10
10
10
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
185
Regija Istočna Hercegovina, na osnovu subjektivne procjene iskazane u ilustraciji, jasno
je deklarirana ka razvoju poljoprivrede, gdje od sedam općina šest općina poljoprivredu rangira
na jednu od prve dvije pozicije najprioritetnijih sektora razvoja.
Relativno jasna linearna disperzija bitnosti vidljiva je i u sektoru turizam, koji je ocijenjen
značajnim u šest od sedam ispitanih općina.
Tabela 5.11. Pregled značajnosti parametara razvoja
po segmentiranim sektorima u podregijama
186
Ljubinje
Nevesinje
Istočni
Mostar
Trebinje
10
10
2
1
10
10
10
10
10
10
10
10
10
10
Gacko
Metaloprerada
Drvoprerada
Prerada kamena i ruda
Poljoprivreda
Kemijska, kožarska prer.
Turizam
Poslovne usluge/zastup.
Intelektualne usluge
Visoka tehnologija
Građevinarstvo
Trgovina
Tekstil
Energetika
Kabelska industrija
Bileća
Berkovići
Republika Srpska - Hercegovina
2
10
1
4
5
3
10
10
10
10
10
6
10
4
10
2
10
3
10
10
10
10
10
10
1
10
3
2
8
1
7
4
10
10
10
10
10
10
10
10
10
3
2
1
10
4
10
10
10
10
10
5
10
10
9
1
4
2
5
3
6
7
8
10
10
10
10
10
4
8
9
2
10
3
6
5
7
10
10
10
1
10
10
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
2.3. Općinski proračuni i usvojeni dokumenti za gospodarski
razvoj
Podpoglavlje općinskog proračuna i usvojenih dokumenata za gospodarski razvoj obrađuje primarni prikaz stupnja orijentiranosti općinskih proračuna na ulaganje u strategijski razvoj i
održivost, kao i pregled vrste usvojenih dokumenata gospodarskog razvoja i subjektivne procjene općinskih službenika vezano za trenutnu svrsishodnost usvojenih dokumenata (strategija).
Tabela 5.12. Pregled strategijske orijentacije i proračunskog opredijeljenja
Regija Hercegovina
Regija
HNŽ
ZHŽ
Strateški dokumenti
Strategije razvoja
16
62%
4
44%
4
(broj)
Strateški dokument
7
27%
2
22%
0
nižeg ranga
3
12%
3
33%
0
Niti jedan dokument
Ponderirana vri3,7500
2,7778
5,0000
jednost strateške
orijentacije (1-5)
Trenutni dokumenti
3,4615
3,4444
4,2500
zadovoljavajući
(1-5)
Neophodno
15%
unaprjeđenje (%)
Financijsko i vremensko ulaganje u gospodarski razvoj
Gospodarski raz1,43%
1,51%
1,51%
voj u % ukupnog
proračuna
% prosječno
utrošenog vremena
19,81%
19,72%
22,50%
za gospodarski
razvoj
Struktura potpore u %
12,22%
7,75%
Izrada dokumenata 10,46%
3,85%
5,22%
3,75%
Dodatna edukacija
8,00%
2,75%
Razmjena iskustava 4,04%
11,65%
15,56%
16,25%
Imovinski odnosi
36,67%
31,25%
Ulaganje u zemljište 48,12%
Izravne potpore
8,50%
6,89%
0,00%
poduzetnicima
13,38%
15,44%
38,25%
Ostalo
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
HBŽ
RS
100%
2
50%
5
0%
2
50%
3
0%
0
0%
1
3,7500
3,6111
3,2500
3,2222
13%
11%
1,51%
1,29%
17,50%
19,72%
9,25%
10,44%
3,50%
2,67%
2,50%
1,33%
7,50%
7,56%
65,50%
59,33%
11,25%
12,67%
0,50%
6,00%
187
Analiza proračuna imala je za cilj prikazati opredjeljenje općinskih organa prema strategijskom razvoju, izgradnji infrastrukture i potpori razvoju poduzetništva.
Nadalje, analizirano je i utrošeno vrijeme u gospodarski razvoj i raspored instanci odlučivanja u cilju potpore poduzetništvu.
U segmentu dokumenata strategijskog razvoja ispitivano je postojanje dugoročnih i kratkoročnih strategija, kao i dokumenata nižeg ranga kompleksnosti. Usporedno, vršena je analiza
razine zadovoljstva mjerena Likert skalom (od 1 do 5), shodno trenutno postojećem dokumentu,
čime se razmatra subjektivna procjena općinskih uposlenika o korisnosti trenutnog dokumenta
i neophodnosti unaprjeđenja istog.
Uz prosječnu izraženu vrijednost strategijske orijentacije od 3,795 (na skali od 1 do 5),
Zapadno-hercegovačka županija iskazuje najbolji rezultat od 4,895.
Graf V-13. Pregled strategijske orijentacije
Ponderirana vrijednost strateške orijentacije (1-5)
Regija 5
4
3
2
RS
HNŽ
1
0
HBŽ
ZHŽ
Razmatrajući na razini općina Hercegovačko-neretvanske županije posebno izražena
strategijska orijentacija javlja se u općinama Jablanica i Konjic, dok nižu razinu iskazuju općine
Neum i Stolac.
Interesantna je i ocjena zadovoljstva postojećim dokumentom pri čemu tri općine izražavaju izrazito nezadovoljstvo, dok su dvije općine nezainteresirane za trenutni dokument. Samo
tri od devet općina je u potpunosti zadovoljno trenutnim dokumentom.
I
nfrastrukturna ulaganja u relativno veličini izražena su u općini Neum, Prozor, Čapljina i
Ravno.
188
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Tabela 5.13. Pregled strategijske orijentacije i proračunskog opredjeljenja
Čapljina
Čitluk
Jablanica
Konjic
Mostar
Neum
Prozor
Ravno
Stolac
Hercegovačko-neretvanska županija
Dugor. strat. ek. razvoja
-
-
x
x
-
x
-
-
x
Krat. strat. ek. razvoja
-
-
-
-
-
-
-
-
-
Dokument nižeg ranga
x
-
-
-
-
-
x
x
-
Niti jedan dokument
-
x
-
-
x
-
-
-
-
Zadovoljstvo dok.
2
4
5
5
5
3
2
3
2
Proračun za ER u %
1,51
1,51
1,51
1,51
1,51
1,51
1,51
1,51
1,51
Vrijeme za ER u %
17,5
17,5
17,5
17,5
17,5
17,5
17,5
37,5
17,5
1
2
2
3
1
1
4
1
1
Proračun za ER dostatan
Struktura potpore u %
Izrada dokumenata
15
5
20
20
10
10
10
10
10
Dodatna edukacija
0
2
5
5
10
5
5
5
10
Razmjena iskustava
0
2
5
10
40
2
3
5
5
Imovinski odnosi
15
10
15
15
5
5
5
20
50
Ulaganje u zemljište
50
40
20
25
5
60
55
60
15
Izravne potpore poduzet.
0
0
30
15
5
0
12
0
0
Kako je ranije navedeno, Zapadno-hercegovačka županija iskazuje najbolji rezultat u području strategijske orijentacije, što se ujedno ogleda i u indeksu konkurentnosti općina ove
županije. Neznatno bolji rezultat iskazale su općine Posušje i Široki Brijeg.
Tabela 5.14. Pregled strategijske orijentacije i
proračunskog opredjeljenja podregija
Zapadno - hercegovačka županija
Grude
Ljubuški
Posušje
Široki Brijeg
Dugor. strat. ek. razvoja
x
x
x
x
Krat. strat. ek. razvoja
-
-
-
-
Dokument nižeg ranga
-
-
-
-
Niti jedan dokument
-
-
-
-
Zadovoljstvo dok.
5
4
4
4
Proračun za ER u %
1,51
1,51
1,51
1,51
Vrijeme za ER u %
17,5
17,5
17,5
37,5
1
1
2
1
Izrada dokumenata
10
10
1
10
Dodatna edukacija
5
2
3
5
Razmjena iskustava
5
3
1
2
Imovinski odnosi
10
40
5
10
Ulaganje u zemljište
50
20
5
50
Izravne potpore poduzet.
0
0
0
Proračun za ER dostatan
Struktura potpore u %
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
189
Na razini Hercegbosanske županije najbolji rezultat u strategijskoj orijentaciji iskazuje
općina Tomislavgrad, dok približno jednak rezultat bilježe Kupres i Livno.
Zanimljiv podatak vezan za općinu Kupres su ulaganja u zemljište i rješavanje imovinskopravnih odnosa.
Tabela 5.15. Pregled strategijske orijentacije i
proračunskog opredjeljenja podregija
Livno
Glamoč
Tomislavgrad
Drvar
Bosansko
Grahovo
Dugor. strat. ek. razvoja
Krat. strat. ek. razvoja
Dokument nižeg ranga
Niti jedan dokument
Zadovoljstvo dok.
Proračun za ER u %
Vrijeme za ER u %
Proračun za ER dostatan
Struktura potpore u %
Izrada dokumenata
Dodatna edukacija
Razmjena iskustava
Imovinski odnosi
Ulaganje u zemljište
Izravne potpore poduzet.
Kupres
Herceg-bosanska županija
x
3
1,51
17,5
3
x
4
1,51
17,5
3
x
3
1,51
17,5
2
x
3
1,51
17,5
3
x
3
1,51
17,5
2
x
3
1,51
17,5
2
10
0
0
0
90
0
10
5
3
20
22
40
10
8
5
5
70
0
7
1
2
5
80
5
10
1
1
5
83
15
1
2
0
82
U regiji Istočne Hercegovine značajnu prednost iskazuje općina Trebinje, koja je ujedno
iskazala i najvišu razinu indeksa konkurentnosti za cjelokupnu regiju Hercegovina. Pored Trebinja, povoljnu razinu strategijske orijentacije iskazuju i općine Berkovići i Ljubinje.
190
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Tabela 5.16. Pregled strategijske orijentacije i
proračunskog opredjeljenja podregija
Bileća
Gacko
Ljubinje
Nevesinje
Istočni
Mostar
Trebinje
Dugor. strat. ek. razvoja
Krat. strat. ek. razvoja
Dokument nižeg ranga
Niti jedan dokument
Zadovoljstvo dok.
Proračun za ER u %
Vrijeme za ER u %
Proračun za ER dostatan
Struktura potpore u %
Izrada dokumenata
Dodatna edukacija
Razmjena iskustava
Imovinski odnosi
Ulaganje u zemljište
Izravne potpore poduzet.
Berkovići
Republika Srpska - Hercegovina
x
3
1,51
17,5
4
x
3
1,51
17,5
3
x
3
1,51
17,5
4
x
3
1,01
37,5
2
x
3
1,51
17,5
3
x
3
0
17,5
1
x
5
1,51
17,5
3
8
1
1
3
77
5
8
1
1
5
50
35
5
1
1
10
40
43
20
15
5
20
20
20
10
1
0
5
80
4
10
2
0
10
80
2
8
1
1
10
22
5
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
191
2.4. Stupanj razvoja korporativnog upravljanja
Podpoglavlje stupnja razvoja korporativnog upravljanja obrađuje podatke primarne analize uspostavljenog upravljanja i uključenja ključnih interesnih skupina u odlučivanje općinskih
organa.
Nadalje, istim se mjeri kapacitet općinskih službi u upravljanju gospodarskim razvojem,
kao i prepoznata orijentacija na privrednike kao klijente općine.
Tabela 5.17. Pregled razine formiranog instrumenta
korporativnog upravljanja
Regija
Regija Hercegovina
HNŽ
ZHŽ
Stepen razvoja
korporativnog
3,3647
upravljanja 1-5
Kapacitet upravljanja 36%
% uposlenih u ER od
9%
ukupnog
Upravljanje ekonomskim razvojem
Ne upravlja
0
0%
Uposleni u općini
20
77%
Zasebni odjel
6
23%
Zasebni subjekt
0
0%
Savjetodavno tijelo
32%
Uloga savjet. odb.
34%
HBŽ
RS
2,8820
4,4303
2,8215
3,6483
38%
31%
40%
35%
10%
6%
9%
10%
0
6
3
0
24%
26%
0%
67%
33%
0%
0
3
1
0
62%
41%
0%
75%
25%
0%
0
3
1
0
13%
33%
0%
75%
25%
0%
0
7
2
0
36%
40%
Stupanj razvoja korporativnog upravljanja odnosi se na uspostavljenu strukturu operativnog upravljanja, raspodjele odgovornosti, stručno savjetodavnu pomoć i nadzor.
Poseban osvrt dan je na korporativno upravljanje u gospodarskom razvoju. Natprosječno
iskazanu razinu uspostavljeno korporativnog upravljanja bilježi Zapadno-hercegovačka županija s rezultatom od 4,4303 na skali od 1 do 5. Isto je rezultat angažiranosti savjetodavnih i nadzornih stručnih tijela u donošenju odluka općinskih vijeća.
192
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Graf V-14. Stupanj razvoja korporativnog upravljanja
po podregijama Hercegovine
Stupanj razvoja korporativnog upravljanja 1-5
Regija 5
4
3
2
RS
HNŽ
1
0
HBŽ
ZHŽ
Na razini Hercegovačko-neretvanske županije najbolji rezultat iskazuju općine Jablanica,
Prozor i Ravno. Što se tiče zasebnog osvrta na upravljanje ekonomskim razvojem, prema dostupnoj analizi, relativno najveći kapacitet iskazuje općina Ravno (63%) i općina Mostar (52%).
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
193
Tabela 5.18. Pregled razine formiranog instrumenta
korporativnog upravljanja podregija
194
x
4
x
5
x
x
2
x
10
x
2
x
x
8
broj
broj
Stolac
Ravno
Prozor
4
broj
broj
Neum
Mostar
3
broj
Konjic
broj
broj
Jablanica
broj
broj
Pitanje
Upravljanje
ER
Ne upravlja
Uposleni u
općini
Zasebni odjel
Zasebni
subjekt
Registracija
% od ukupnog
broja uposlenih
Ukupni
kapacitet
Savjetodavno
tijelo
Privatnog
sektora
Srednjeg/
visokog obraz.
Nevladinog
sektora
Neovisnih konzultanata
Članstvo
Aktivnosti
Ukupno savjetodavno tijelo
Uloga savjet.
odb.
Radni sastanci
Procjena
potreba
Akcioni planovi
Ostalo –
Navesti:
Uloga u ekonomskom
razvoju
ocjena bitnosti
Čitluk
Čapljina
Hercegovačko-neretvanska županija
x
x
5
25%
25%
25%
25%
50%
25%
25%
25%
25%
5%
6%
4%
3%
2%
12%
14%
38%
6%
30%
31%
29%
28%
52%
37%
39%
63%
31%
x
x
x
x
x
M
M
x
K
x
M
x
K
x
M
x
K
x
M
x
K
0%
0%
38%
0%
0%
0%
75%
56%
0%
0%
0%
12%
0%
0%
0%
16%
18%
0%
0%
0%
50%
0%
0%
0%
91%
74%
0%
5
5
x
5
5
5
5
x
4
5
5
x
5
5
5
5
x
4
5
5
x
5
5
5
5
4
x
x
3
3
5
3
5
5
5
0%
0%
99%
0%
0%
0%
66%
66%
0%
5,00
5,00
5,00
5,00
5,00
5,00
4,00
3,67
5,00
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Cjelokupna Zapadno-hercegovačka županija bilježi ravnomjernu disperziju dobrih rezultata u području korporativnog upravjlanja uz odstupanje u uključenosti savjetodavnih tijela u
općinama Ljubuški i Široki Brijeg (91%) u odnosu na Grude (23%) i Posušje (42%). Kapacitet
upravljanja ekonomskim razvojem nešto je niži i u prosjeku iznosi 32%, što ukazuje na ostvareni
prostor za mogućim unaprijeđenjima suradnje s eksternim ekspertima i tijelima poput udruga
poduzetnika.
Tabela 5.19. Pregled razine formiranog instrumenta
korporativnog upravljanja podregija
Zapadno - hercegovačka županija
Grude
Ljubuški
Posušje
Upravljanje ER
Ne upravlja
Uposleni u općini
Zasebni odjel
Zasebni subjekt
Registracija
% od ukupnog broja
uposlenih
Ukupni kapacitet
Savjetodavno tijelo
Privatnog sektora
Srednjeg/visokog
obraz.
Nevladinog sektora
Neovisnih konzultanata
Članstvo
Aktivnosti
Ukupno
savjetodavno tijelo
Uloga savjet. odb.
Radni sastanci
Procjena potreba
Akcioni planovi
Ostalo – Navesti:
Uloga u ekonomskom
razvoju
ocjena bitnosti
broj
broj
x
x
7
Široki Brijeg
broj
x
3
broj
x
5
25%
25%
25%
25%
9%
10%
4%
2%
34%
35%
29%
27%
x
x
x
x
x
2
K
x
K
x
x
x
K
K
x
K
x
K
x
K
x
K
x
K
x
x
x
19%
75%
38%
75%
4%
16%
4%
16%
23%
91%
42%
91%
(1-5)
(1-5)
(1-5)
x
5
5
3
x
5
5
5
5
x
(1-5)
x
5
5
3
4
x
66%
0%
33%
66%
5,00
5,00
4,33
4,00
5
Promatrano u cjelosti, Hercegbosanska županija iskazuje najniži prosječni rezultat uspostavljenog korporativno upravljanja od 2,985. Značajno bolji rezultat od prosjeka iskazuje općina Tomislavgrad s kapacitetom upravljanja gospodarskim razvojem od 56%.
Primarnim istraživanjem, međutim, nije iskazano niti jedna aktivnost savjetodavnih tijela u
radu općinskih organa, osim kod općine Glamoč.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
195
Tabela 5.20. Pregled razine formiranog instrumenta
korporativnog upravljanja podregija
Ne upravlja
Uposleni u općini
Zasebni odjel
Zasebni subjekt
Registracija
% od ukupnog broja
uposlenih
Ukupni kapacitet
Savjetodavno tijelo
Privatnog sektora
Srednjeg/visokog
obraz.
Nevladinog sektora
Neovisnih konzultanata
Članstvo
Aktivnosti
Ukupno savjetodavno
tijelo
Uloga savjet. odb.
Radni sastanci
Procjena potreba
Akcioni planovi
Ostalo – Navesti:
Uloga u ekonomskom
razvoju
ocjena bitnosti
x
x
x
2
10
x
3
x
2
x
4
broj
Bosansko
Grahovo
broj
broj
Drvar
Tomislavgrad
Glamoč
4
broj
broj
broj
Upravljanje ER
Livno
Kupres
Hercegbosanska županija
x
25%
25%
25%
50%
25%
25%
13%
11%
5%
6%
8%
14%
38%
36%
30%
56%
33%
39%
x
x
x
M
x
M
0%
0%
38%
0%
0%
0%
0%
0%
12%
0%
0%
0%
0%
0%
50%
0%
0%
0%
(1-5)
(1-5)
x
(1-5)
4
x
3
4
x
3
4
x
4
(1-5)
(1-5)
3
(1-5)
0%
33%
99%
0%
0%
0%
0,00
4,00
3,33
0,00
0,00
0,00
Na razini cjelokupne regije Istočne Hercegovini vidljiv je ujednačen razvoj korporativnog
upravljanja (30 do 39%) što u usporedbi s prosjekom regije Hercegovina predstavlja zadovoljavajući rezultat. Posebito, u slučaju općine Ljubinje i pored toga što se radi o maloj općini, vidljivo
je iznimno veliko uključivanje savjetodavnih tijela.
196
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Tabela 5.21. Pregled razine formiranog instrumenta
korporativnog upravljanja podregija
x
1
x
x
5
x
x
4
x
1
Trebinje
broj
broj
Istočni
Mostar
Nevesinje
broj
Ljubinje
broj
Gacko
6
broj
broj
broj
Upravljanje ER
Ne upravlja
Uposleni u
općini
Zasebni odjel
Zasebni subjekt
Registracija
% od ukupnog
broja uposlenih
Ukupni kapacitet
Savjetodavno
tijelo
Privatnog sektora
Srednjeg/
visokog obraz.
Nevladinog
sektora
Neovisnih konzultanata
Članstvo
Aktivnosti
Ukupno savjetodavno tijelo
Uloga savjet.
odb.
Radni sastanci
Procjena potreba
Akcioni planovi
Ostalo –
Navesti:
Uloga u ekonomskom
razvoju
ocjena bitnosti
Bileća
Berkovići
Republika Srpska - Hercegovina
x
8
25%
25%
25%
25%
25%
25%
25%
5%
7%
8%
13%
11%
13%
8%
30%
32%
33%
38%
36%
38%
33%
x
x
x
x
x
K
x
K
x
M
x
G
x
K
x
K
x
M
x
G
x
K
x
K
x
M
x
G
x
M
x
0%
56%
56%
75%
56%
0%
19%
0%
12%
12%
24%
6%
0%
4%
0%
68%
68%
99%
62%
0%
23%
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
3
x
2
4
x
2
3
x
5
x
4
x
3
x
4
x
3
x
4
x
3
x
(1-5)
(1-5)
K
K
(1-5)
x
0%
99%
99%
33%
99%
0%
33%
0,00
4,00
3,00
3,33
3,00
0,00
1,33
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
12
4
197
2.5. Usluge općina i poduzetnička infrastruktura
Podpoglavlje analize razvijenih usluga općina i poduzetničke infrastrukture daje primarni
pregled razvijenosti materijalne infrastrukture, kao i nedodirljive infrastrukture u vidu razvijenih
usluga i kapaciteta uposlenika za pružanje usluga.
Tabela 5.22. Pregled uspostavljene poduzetničke
infrastrukture i usluga općina u LER-u
Regija
Ponder
Usluge općina
Pomoć u izdav.
građ. doz.
Pomoći u registraciji obrta
Pomoći u registraciji d.o.o.
Promocija privr.
subjekata
Izravna potpora
upošljavanju
Promocija za SDI
Izravno poslovno
savjet.
Internacional.
privr. subj.
Financiranje
putem KGF-a
Ponder
Poduzetnička
infrastruktura
Centar za
poduzetništvo
Poslovni inkubator
Poslovna zona
One – stop –
shop
Burza rada / karijera centar
Akcioni plan
školovanje
Stipendiranje
198
2,0299
Regija Hercegovina
HNŽ
ZHŽ
2,2840
HBŽ
2,0833
RS
1,5278
1,9753
24
92%
9
100%
4
100%
4
100%
7
78%
22
85%
8
89%
3
75%
3
75%
8
89%
12
46%
6
67%
4
100%
1
25%
1
11%
11
42%
5
56%
1
25%
2
50%
3
33%
11
42%
2
22%
2
50%
0
0%
7
78%
6
23%
2
22%
0
0%
1
25%
3
33%
4
15%
2
22%
1
25%
0
0%
1
11%
3
12%
1
11%
0
0%
0
0%
2
22%
2
8%
2
22%
0
0%
0
0%
0
0%
1,0989
1,1111
1,4286
0,8929
1,0317
2
8%
0
0%
1
25%
0
0%
1
11%
3
12%
2
22%
0
0%
0
0%
1
11%
10
38%
3
33%
2
50%
2
50%
3
33%
3
12%
1
11%
1
25%
0
0%
1
11%
2
8%
1
11%
1
25%
0
0%
0
0%
2
8%
0
0%
0
0%
0
0%
2
22%
18
69%
7
78%
3
75%
3
75%
5
56%
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Istraživački segment usluga općina i izgrađene poduzetničke infrastrukture predstavljaju
bitan pokazatelj već provedenih aktivnosti u gospodarskom razvoju općina. Indirektno, ovim
segmentom su iskazani i kapaciteti osoblja općine, kao i njihov pristup ekonomskom razvoju.
Na razini usluga općina iskazana je relativno jednaka vrijednost tri razmatrane cjeline, uz
evidentno negativno odstupanje Hercegbosanske županije uz prosječnu vrijednost od 1,5278 u
usporedbi s prosječnom vrijednosti regije Hercegovina od 2,0299.
Slična disperzija rezultata vidljiva je i u podsegmentu izgrađene poduzetničke infrastrukture prosječne vrijednosti 1,0989 na razini Hercegovine i iskazanoj vrijednosti 0,8929 za Hercegbosansku županiju.
I u ovom segmentu Zapadno-hercegovačka županija iskazuje najbolji rezultat.
Graf V-15. Pregled razine uspostavljenih usluga općina u
gospodarskom razvoju i razvijene poduzetničke infrastrukture
Usluge općina i poduzetnička infrastruktura
Regija
1,80
1,60
1,40
1,20
1,00
0,80
0,60
0,40
0,20
0,00
RS
HBŽ
HNŽ
ZHŽ
Najšira lepeza usluga u potpori poduzetništvu zabilježena je u općini Mostar, kao i općini
Konjic. S druge strane, općina Čitluk vrši pomoć samo u registraciji obrta i sličnih djelatnosti i u
izdavanju građevinskih dozvola.
Pri tomu, bitno je napomenuti, da usluge općine dobrim dijelom ovise o kapacitetima općine i za očekivati je širu lepezu ponuđenih usluga kod većih općina.
Vezano za uspostavljenu infrastrukturu, cjelokupna Županija bilježi ujednačen rezultat, s
tim da je iznenađujući slučaj općine Mostar, koja ima registriran samo poslovni inkubator manjeg prostornog kapaciteta. U općini postoje i dvije poslovne zone, ali kako se istima ne upravlja
niti postoji kontakt za strategijski razvoj, iste nisu obuhvaćene ovo analizom
Također, zanimljiv je podatak, da niti jedna općina nema usvojen akcioni plan za školovanje iako svaka općina daje maksimalnu ocjenu bitnosti ovom segmentu, te bi se preporuka u
tom slučaju odnosila na donošenje strategije sprječavanja ‘brain drain-a’ iz ove županije.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
199
Tabela 5.23. Pregled uspostavljene poduzetničke
infrastrukture i usluga općina u LER-u HNŽ
Usluge općine
Pomoći u registraciji obrta
Pomoći u registraciji d.o.o.
Pomoć u
izdav. građ.
doz.
Izravno poslovno savjet.
Financiranje
putem KGF-a
Promocija za
SDI
Promocija
privr. subjekata
Internacional.
privr. subj.
Izravna
potpora
upošljavanju
prosječna
ocjena bitnosti
Uspostavljena
infrast.
Centar za
poduzetništvo
Poslovni inkubator
Poslovnu
zonu
One – stop –
shop
Burza rada /
karijera centar
Akcioni plan
školovanje
Stipendiranje
200
(1-5)
x
5
x
5
x
5
x
(1-5)
x
5
(1-5)
x
5
x
2
x
(1-5)
(1-5)
(1-5)
5
x
5
x
5
x
5
5
x
5
x
5
x
5
5
x
5
x
4
x
5
4
x
5
x
x
Stolac
Ravno
Prozor
Neum
Mostar
Konjic
Jablanica
Čitluk
Čapljina
Hercegovačko-neretvanska županija
(1-5)
(1-5)
(1-5)
5
5
x
5
5
x
5
x
5
5
x
5
x
5
5
5
x
5
5
5
5
5
5
5
4
5
x
5
5
5
x
5
3
5
3
5
5
5
5
x
5
5
5
5
5
5
x
5
5
4
5
x
5
5
5
5
x
5
x
5
5
5
5
3
5
x
5
5
5
5
5
5
5
5
5,00
4,56
4,78
4,89
4,78
5,00
5,00
4,56
5,00
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
5
5
5
5
5
5
5
5
5
5
x
5
5
5
5
5
5
5
5
x
5
x
5
4
5
5
5
5
4
5
x
5
4
5
5
5
5
5
4
4
5
5
5
5
5
5
5
5
5
5
x
x
x
x
x
x
x
x
x
x
x
x
5
5
5
x
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Kako je već ranije spomenuto, Zapadno-hercegovačka županija bilježi najbolji rezultat
ponuđenih usluga općine i uspostavljene infrastrukture u cijelosti. Promatrajući rezultat analitički, vidljivo je da su na isti utjecale ponuđene usluge općine, dok je u segmentu poduzetničke
infrastrukture dobar rezultat iskazan samo u općini Ljubuški koja ima uspostavljen centar za
poduzetništvo, poslovnu zonu, one-stop-shop i program stipendiranja.
Tabela 5.24. Pregled uspostavljene poduzetničke
infrastrukture i usluga općina u LER-u – ZHŽ
Usluge općine
(1-5)
(1-5)
Široki
Brijeg
Posušje
Grude
Ljubuški
Zapadno - hercegovačka županija
(1-5)
(1-5)
4
Pomoći u registraciji obrta
x
5
x
5
x
4
Pomoći u registraciji d.o.o.
Pomoć u izdav. građ. doz.
Izravno poslovno savjet.
Financiranje putem KGF-a
Promocija za SDI
Promocija privr. subjekata
Internacional. privr. subj.
Izravna potpora upošljavanju
prosječna ocjena bitnosti
Uspostavljena infrast.
Centar za poduzetništvo
Poslovni inkubator
Poslovnu zonu
One – stop – shop
Burza rada / karijera centar
Akcioni plan školovanje
Stipendiranje
x
5
x
5
x
4
x
4
x
5
x
5
x
3
x
4
4
x
5
4
2
5
5
5
5
5
5
4
2
5
5
4
3
5
5
4
2
5
5
4
4,89
5,00
4,00
3,22
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
5
5
4
5
5
2
5
3
5
3
3
3
4
5
x
x
5
x
4
x
5
x
5
5
x
5
4
5
4
5
x
x
x
x
3
x
Već je spomenuto da Hercegbosanska županija iskazuje nešto niži rezultat od regionalnog prosjeka. Promatrano na općinskom razini najlošiji rezultat u ponuđenim uslugama općine
iskazuju općine Glamoč i Livno.
S druge strane, općina Tomislavgrad ima relativno široku lepezu ponude usluga u vidu
potpore poduzetništvu.
Ipak glavnina razloga u lošijem rezultatu leži u slabo razvijenoj poduzetničkoj infrastrukturi, odnosno samo tri uspostavljene poslovne zone na razini cijele Hercegbosanske županije.
Pri tomu, bitno je napomenuti da niti jedna općina nema centar za poduzetništvo, poduzetnički inkubator, one-shop-shop, burzu rada niti akcioni plan školovanja u cilju sprječavanja brain drain-a.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
201
Tabela 5.25. Pregled uspostavljene poduzetničke
infrastrukture i usluga općina u LER-u - HBŽ
Usluge općine
Pomoći u registraciji obrta
Pomoći u registraciji d.o.o.
Pomoć u izdav. građ. doz.
Izravno poslovno savjet.
Financiranje putem KGF-a
Promocija za SDI
Promocija privr. subjekata
Internacional. privr. subj.
Izravna potpora upošljavanju
prosječna ocjena bitnosti
Uspostavljena infrast.
Centar za poduzetništvo
Poslovni inkubator
Poslovnu zonu
One – stop – shop
Burza rada / karijera centar
Akcioni plan školovanje
Stipendiranje
(1-5)
(1-5)
x
3
1
x
3
1
x
3
x
3
(1-5)
x
3
(1-5)
x
3
x
3
4
(1-5)
x
3
x
4
Bosansko
Grahovo
Drvar
Tomislavgrad
Glamoč
Livno
Kupres
Herceg-bosanska županija
x
4
(1-5)
x
4
3
2
4
3
4
4
2
3
3
3
4
4
3
3
4
4
4
4
5
x
3
3
3
3
4
x
4
2
3
3
5
4
3
3
2
4
3
3
4
3
4
3,56
3,11
3,33
3,44
3,22
3,11
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
3
4
2
3
3
3
2
4
2
2
3
3
5
3
4
3
3
5
3
2
3
2
3
3
3
3
2
2
5
5
4
4
4
4
4
5
x
x
x
x
x
x
x
4
x
Istočna Hercegovina iskazuje izrazitu orijentaciju na razvoj usluga općina s najboljim iskazanim rezultatom u općini Bileća. S druge strane vidljiv je relativno nizak nivo razvijene poduzetničke infrastrukture uz pozitivno odstupanje općine Ljubinje, s uspostavljenim centrom za
poduzetništvo, poslovnom zonom i akcionim planom za školovanje.
202
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Tabela 5.26. Pregled uspostavljene poduzetničke
infrastrukture i usluga općina u LER-u - RS
Usluge općine
Pomoći u registraciji
obrta
Pomoći u registraciji
d.o.o.
Pomoć u izdav. građ.
doz.
Izravno poslovno savjet.
Financiranje putem
KGF-a
Promocija za SDI
Promocija privr. subjekata
Internacional. privr. subj.
Izravna potpora
upošljavanju
prosječna ocjena bitnosti
Uspostavljena infrast.
(1-5)
x
4
x
4
x
3
x
x
(1-5)
x
4
(1-5)
x
3
x
4
4
(1-5)
x
2
x
4
3
x
2
x
4
x
Trebinje
Istočni
Mostar
Nevesinje
Ljubinje
Gacko
Bileća
Berkovići
Republika Srpska - Hercegovina
(1-5)
(1-5)
(1-5)
5
5
3
3
5
5
x
5
x
5
x
5
1
2
4
3
3
3
3
3
3
5
4
4
4
5
4
4
3
3
5
4
4
4
4
4
3
3
x
3
1
x
3
x
4
5
2
x
4
x
3
4
2
x
4
x
4
x
5
x
x
4
x
5
x
5
2,67
3,56
3,67
3,78
3,89
4,00
4,22
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
(1-5)
Centar za poduzetništvo
2
3
3
4
4
4
Poslovni inkubator
Poslovnu zonu
One – stop – shop
Burza rada / karijera
centar
Akcioni plan školovanje
Stipendiranje
2
4
4
3
2
2
x
5
4
5
5
4
5
5
x
5
3
3
3
3
3
3
4
2
3
3
3
2
2
5
4
4
4
4
4
5
4
x
x
x
x
x
x
x
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
x
x
5
x
203
204
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
POGLAVLJE 6
PREGLED POSLOVNIH ZONA
HERCEGOVINE
• Pregled potencijalnih i postojećih
poslovnih zona Hercegovine
(Mapiranje poslovnih zona)
• Izgrađenost poslovnih zona
• Neophodne ulaganja u poslovne
zone
• Atraktivnost poslovnih zona
• Stupanj razvijenosti poslovnih zona
kao proizvoda
• Specijalna poslovna zona –
Tehnološki park Mostar (TPM)
• Poslovni inkubatori Hercegovine
• Baza podataka postojećih i
potencijalnih poslovnih zona
Hercegovine (na CD-u)
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
205
1. PREGLED POTENCIJALNIH I POSTOJEĆIH POSLOVNIH ZONA
HERCEGOVINE (MAPIRANJE POSLOVNIH ZONA)
Mapiranje poslovnih zona regije Hercegovina urađeno je višedimenzionalnom analizom
stupnja izgrađenosti istih, stupnja (ne)usuglašenog razvoja, te stupnja razvijenosti poslovne
zone kao proizvoda.
U cilju uspostavljanja indikatora razvijenosti poslovne zone inicijalno se osvrnulo na samu
definiciju (FMRPO):
„Poslovna zona je prostor za odvijanje različitih poslovnih djelatnosti kojom upravlja specijalizirani tim stručnjaka ili neka organizacija nastala kao rezultat organiziranog i osmišljenog
razvojnog koncepta neke regije ili države u cjelini.”
Danom definicijom jasno su određene temeljne pretpostavke postojanja poslovne zone u
punom obliku odnosno:
• da postoji jasno definiran prostor na kojem se neometano može provoditi planska
gradnja infrastrukture;
• da postoji jasno utvrđen i učinkovit način upravljanja što podrazumijeva pripremne
radnje prije osnutka, izvršenu analizu potreba, uspostavljen sustav odlučivanja, jasna
i transparentna pravila prijama korisnika u poslovnu zonu, usvojen način i visina naplate naknade za korištenje usluga poslovne zone isl.;
• da poslovna zona predstavlja logičku cjelinu razvojnog koncepta na općinskom i višim razinama vlasti, kao i da je sam razvitak poslovne zone koncipiran na projektnim
principima.
Polazeći od definicije, primarno istraživanje retrogradno ispituje stupanj provedenih koraka usuglašenog razvoja po sva tri navedena koncepta. U tom smislu, primarno istraživanje se
temelji na ocjeni infrastrukturne i strategijske izgrađenosti i usuglašenosti oba aspekta.
Analiza stupnja izgrađenosti polazi od pretpostavke da se poduzetnička infrastruktura, pa
i zone u specifičnom uspostavljaju na četiri osnovne razine:
• strateška razina – podrazumijeva aktivnosti na ispitivanju potrebe za osnivanjem poslovne zone, zainteresiranosti poduzetnika, odabir optimalnog načina razvoja, pre-feasibility i feasibility studije isl.
• upravljačka razina – podrazumijeva uspostavljen način analize, procesuiranja i odlučivanja vezano za potencijalne korisnike poslovne zone u globalnom konceptu razvoja iste;
• financijska razina – podrazumijeva način i ocjenu provedenih i planiranih izvora financiranja izgradnje i održivosti poslovne zone;
• investicijska razina – podrazumijeva ocjenu uspostavljene analize investicijskih potreba i segmentiranog plana idejnog i izvedbenog projekta, izgradnje infrastrukturnih i
pristupnih jedinica, donošenja neophodnih akata i marketinškog plana kao nematerijalne imovine zone.
U vezi s gore navedenim u daljnjem su sublimirani mogući koraci uspostavljanja poslovnih
zona po fazama od inicijalnih aktivnosti do „go” faze koja započinje u trenutku kad su provedene
sve procedure kako bi se zadovoljio preduvjet da se zona može smatrati postojećom poduzetničkom infrastrukturom (vidi gore).
206
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
2. IZGRAĐENOST POSLOVNIH ZONA
Primarnim istraživanjem je obuhvaćeno 26 općina regije Hercegovina i to:
• 9 općina Hercegovačko-neretvanske županije;
• 4 općine Zapadno-hercegovačke županije;
• 6 općine Hercegbosanske županije i
• 7 općina Istočne Hercegovine (Republika Srpska).
Ukupno je zabilježeno 15 postojećih poslovnih zona. Kriterij za opredjeljenje poslovne
zone u postojeću odnosio se na uspostavljeno upravljanje istom, kao i riješeni formalno-pravni
preduvjeti vlasništva nad zemljištem kao pretpostavka da zainteresirani podnosilac zahtjeva
može službenim putem podnijeti zahtjev za ulaz u poslovnu zonu i da je općina u mogućnosti da
na zahtjev odgovori dodjeljivanjem zemljišta na korištenje ili u vlasništvo ukoliko postoje kriteriji
po kojima se zahtjev razmatra kao prihvatljiv.
Pored toga zabilježeno je 28 potencijalnih poslovnih zona na osnovi informacija dobivenih
od strane općinskih službenika.
Tabela 6.1. Pregled mapiranih postojećih i
potencijalnih poslovnih zona Hercegovine
Postojeće poslovne zone
Potencijalne poslovne zone
1 Topala
Posušje
1
2 Vlake
Posušje
3 Unis
ZvirićiBijača
Ljubuški
15 Osrdak
Posušje
2 Osoje
Prozor
16 Drakuljice
Bileća
Konjic
3 Zvirovići
Čapljina
17
Dekorativne
tkanine
Gacko
4 Šljunkara
Jablanica
4 Domanovići
Čapljina
18
Poduzezetnička
zona
Bileća
5 Šipad
Konjic
5
Ljubuški
19
Industrijska
zona
Bosansko
Grahovo
6 Volujac I
Trebinje
6 Trn
Široki
Brijeg
20 Kasarna
Nevesinje
7 Vučilov brig
Tomislavgrad
7 Sopilja
Nevesinje
21 Termoelektrana
Gacko
8 Rupe
Kupres
8 Volujac II
Trebinje
22 Kaline
Berkovići
9 Tromeđa
Čitluk
9
Vranjevo
selo
Neum
23 Sušiona
Berkovići
Mostarska
vrata
10 Jug
Livno
10 Poljavice
Grude
24 Obale
Ravno
11 Begovača
Livno
11 Brljovina
Grude
25 Ljubinska brda
Ljubinje
12 Kilavci
Nevesinje
12 Biletići
Čitluk
26 Plani
Berkovići
13 Pilane
Glamoč
13 Soko
Ljubinje
27
14
Bileća
28 Hodovo
14
Blizne
gomile
Čitluk
15
Industrijska
zona
Kupres
Polužinepodosoje
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Industrijska
zona
Drvar
Stolac
207
U daljnjem su dati sumarni pregledi (ne)usuglašenosti razvoja postojećih i potencijalnih
zona, te nakon toga i detaljniji pregled razvijenosti po aspektima razvoja (upravljački, strategijski, investicioni i financijski). Stepen (ne)usuglašenosti se odnosi na neravnomjeran razvoj pojedinačnih aspekata i mjeren je stupnjem standardne devijacije i korelacije indeksa izgrađenosti
aspekata.
Analizom je utvrđeno da pet postojećih poslovnih zona, što odgovara 29% od ukupnog
broja, bilježi nižu razinu neusuglašenosti uz relativno visoku razinu ukupne izgrađenosti po
aspektima. Isto ukazuje da je u ovim slučajevima općina uspjela usuglasiti terminski razvojni
koncept uspostavljanja zone.
Navedene zone su: Kilavci, Rupe, Topala, Volujac i Mostar PI. Bitno je napomenuti da
Mostar PI predstavlja poslovni inkubator, pa samim tim je i cjelokupni rezultat u određenoj mjeri
distorziran u odnosu na izravne poslovne zone.
Usporedbe radi, samo četiri potencijalne poslovne zone odnosno 15% od ukupnog broja,
bilježi relativno nisku razinu neusuglašenosti pri visokoj mjeri ukupne izgrađenosti poslovne
zone.
Stoga bi se preporuka u navedenom kontekstu koncentrirala na usuglašavanje razvoja,
odnosno terminsku evaluaciju razvoja po projektnom principu za navedene potencijalne poslovne zone.
Graf VI-1. Pregled stupnja neusuglašenosti razvoja poslovnih
zona Hercegovine kao odnos infrastrukturne izgrađenosti
i izgrađenosti poslovne zone kao proizvoda
Stupanj (ne)usuglašenosti razvoja poslovnih zona Hercegovine
Kilavci
Rupe
Topala
Volujac 1
Mostar P1
Šljunkara
Vučilov Brig
Begovača
Jug
Blizne Gomile
Tromeđa
Muzej P1
Vlake
Unis
Šipad
Industrijska zona
Pilane
stupanj izgrađenosti
stupanj neusuglašenosti
0%
208
10%
20%
30%
40%
50%
60%
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Graf VI-2. Pregled stupnja neusuglašenosti razvoja
potencijalnih poslovnih zona Hercegovine
Stupanj (ne)usuglašenosti razvoja potencijalnih poslovnih zona Hercegovine
Polužine-podosoje
Preduzetnička zona
Osrdak
Drakuljice
Soko
Kasarna
Ljubinskabrda
Dekorativnetkanine
Mostarskavrata
Sopilja
Zvirići - Biljača
Obale
Osoje
Termoelektrana
Trn
IndustrijskazonaD
Brljovine
Poljavice
VolujacII
Biletići
Hodovo
Zvirovići
Domanovići
Sušiona
Plani
Kaline
Vranjevoselo
stupanj izgrađenosti
stupanj neusuglašenosti
0%
5%
10%
15%
20%
25%
30%
35%
40%
45%
50%
Analiza razine upravljačke strukture zasniva se na razmatranjima transparentnog, stručnog i razdijeljenog upravljanja. Isto podrazumijeva rad stručnih ljudi u oblasti poduzetničke infrastrukture i uključenje interesnih grupa u proces korporativnog upravljanja. Upravljanje je analizirano na osnovu slijedećeg:
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
•
izravno upravljanje putem
izravno općinskog službenika;
upravitelja zonom;
tima uprave;
profila upravitelja
općinski službenik;
eksterno angažirani upravitelj prethodno uposlen u općini;
upravitelj s poduzetničkim iskustvom;
korporativno upravljanje i interesne grupe putem savjetodavnog i/ili upravnog odbora
općine;
asocijacije privrednika;
komora;
predstavnika sveučilišta;
predstavnika tijela za promociju stranih ulaganja.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
209
Graf VI-3. Pregled razine uspostavljene upravljačke strukture
poslovnih zona Hercegovine – kapacitet potencijalnog razvoja
Razina uspostavljene upravljačke strukture poslovnih zona Hercegovine
Rupe
Muzej PI
Volujac I
Topala
Vlake
Šljunkara
Vučilov brig
Unis
Šipad
Mostar PI
Begovača
Jug
Blizne gomile
Tromeđa
Industrijska zona
Pilane
Kilavci
0%
5%
10%
15%
20%
25%
30%
35%
40%
Analiza izgrađenosti strategijske orijentacije zasniva se na razmatranjima:
1.
orijentaciju na klijenta
• postojanje dokumenta suradnje s visokoškolskom institucijom;
• postojanje studije o ekološkim aspektima;
• postojanje akta o prijemu poduzetnika u poslovnu zonu;
• popis preferiranih djelatnosti shodno opredjeljenju poslovne zone;
• ocjenjivanje potencijala poduzetnika;
• dokaz o financijskoj situaciji podnositelja zahtjeva;
• poslovni i/ili investicijski plan podnositelja zahtjeva;
2.
usluge zone
• ubrzano dobivanje urbanističke i uporabne dozvole za građevinske objekte;
• umanjeni iznos plaćanja rente;
• pomoći u financiranju izgradnje objekta i/ili nabave stalne imovine;
• ostale usluge uz obvezni navod;
• strategijski razvoj poslovne zone
• poticaj postojećim korisnicima;
• poticaj potencijalnim korisnicima u vidu olakšanog ulaska;
• financijske olakšice;
• daljnja ulaganja u negrađevinske radove (internet, zajedničke usluge isl.);
3.
atraktivnost poslovne zone
• privlačenje stranih ulagača;
• uvid u perspektivne branše: tehničko-tehnološke, ljudske i sirovinske kapacitete;
• politike zaštite stranih ulaganje (joint ventures, zajedničke ulaganja, trgovinska
suradnja);
4.
promocija poslovne zone
• web stranica, promotivni materijal, dogovor o suradnji, B2B sastani, dani poduzetništva i sl.
210
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Graf VI-4. Pregled razine izgrađenosti strategijske
orijentacije poslovnih zona Hercegovine
Razina izgrađenosti strategijske orijentacije poslovnih zona Hercegovine
Rupe
Mostar PI
Muzej PI
Volujac I
Topala
Vlake
Tromeđa
Unis
Šipad
Šljunkara
Vučilov brig
Begovača
Jug
Pilane
Blizne gomile
Industrijska zona
Kilavci
0%
5%
10%
15%
20%
25%
30%
35%
40%
45%
50%
Analiza infrastrukturne izgrađenosti zasniva se na razmatranjima:
1. zemljište
• formalno-pravnog vlasništva nad zemljištem i neophodnim koracima u cilju zavođenja istog u općinsko vlasništvo (ili eventualno uspostavljeno javno-privatno
partnerstvo);
• zavođenja zemljišta u katastar i gruntovnicu i neophodni koraci u cilju zavođenja;
• isparceliranost zemljišta i broj parcela;
• položaj zemljišta i pristupne veze za prometnicom;
• ulaganje u puteve;
2. električna energija, vodovodna mreža i kanalizacija, telefonska mreža
• dobivenih dozvola i provedene električne energije na navedenom zemljištu, troška
uvođenja;
• instaliranog kapaciteta trafostanice;
• postojanje trofazne električne energije;
• postojanje brojila za svaku parcelu i brojila koja omogućuju mjerenje jalove energije;
• instalirana vodovodna mreža i kanalizacija i eventualni trošak uvođenja;
• ulaganje u telefonsku mrežu;
3. nematerijalne stavke infrastrukture
• ispitanost zainteresiranosti poduzetnika;
• postojanje odluke općinskog vijeća o osnutku;
• postojanje zone u prostornim, urbanističkim i regulacionim planovima;
• postojanje idejnog rješenja infrastrukture poslovne zone;
• postojanje izvedbenog rješenja (glavnog projekta) poslovne zone;
• postojanje studije opravdanosti osnivanja poslovne zone;
• sanitarna i protupožarna suglasnosti;
• izdana tehnička suglasnost i dr.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
211
Graf VI-5. Pregled razine infrastrukturne izgrađenosti (napomena:
brownfield zone – preuzeta postojeća infrastruktura)
Razina infrastrukturalne izgrađenosti
Kilavci
Begovača
Jug
Industrijska zona
Unis
Šipad
Pilane
Topala
Vlake
Blizne gomile
Šljunkara
Muzej PI
Tromeđa
Vučilov brig
Volujac I
Rupe
Mostar PI
40%
212
50%
60%
70%
80%
90%
100%
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Primjer poslovne zone
Općina
Naziv lokacije poslovne zone
Vrsta poslovne zone
Vlasništvo poslovne zone
Položaj zone
Nevesinje
Kilavci
Industrijska
Javno
Urbano područje
Autobuska stanica,
Prateći objekti u zoni
benzinska pumpa,
restoran, prodavaonica
Ocjena izgrađenosti
52,50%
Razina neusaglašenosti razvoja
48%
Stupanj izgrađenosti poslovne zone po aspektima
Strategijska orijentacija
Infrastrukturni aspekt
Financijski aspekt
Upravljački aspekt
0%
100%
100%
10%
Osnovni podaci o zemljištu
Površina zemljišta poslovne zone
Općina formalno-pravni vlasnik
Ako ne, potrebito je učiniti slijedeće
Zona je u privatno-javnom partnerstvu
Zemljište zavedeno u gruntovnicu
Zemljište isparcelirano
Broj parcela
469.000,00 m2
NE
√
DA
√
√
DA
DA
DA
bez navoda
√
NE
NE
NE
1
DA
NE
1
1
DA
DA
DA
NE
NE
NE
Pozicija poslovne zone
Udaljenost u kilometrima od
Infrastrukturna povezanost s
prometnicom
Udaljenost od putne infrastrukture
35,00
√
more
110,00
DA
rijeka
-
35,00
NE
5 metara
Pozicija poslovne zone
Poslovne usluge
Tehnološki proizvodi i usluge
Postoji strategijski dokument suradnje na R&D
Prerađivačka industrija
Proizvodna industrija
Mješovita
Postoji studija o ekološkim aspektima
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
√
√
√
√
√
213
Infrastruktura
Električna energija
Neophodni poduhvati
Previđeni trošak
Trofazna električna energija
Instalirani kapacitet
Svaka parcela posjeduje brojilo
Brojila mogu mjerili “jalovu” el. energiju
Instalirana vodovodna mreža i kanalizacija
Ako ne, neophodna investicija
√
√
12 KVAmpera
√
√
√
Pripremno pozicioniranje poslovne zone
Ispitana zainteresiranost poduzetnika
Donesena odluka općinskog vijeća o osnivanju
Zona predviđena oficijelnim prostornim, urban. planom
Sačinjeno idejno rješenje poslovne zone
Sačinjeno izvedbeno rješenje poslovne zone
Sačinjena studija opravdanosti osnivanja
√
√
√
Neophodne investicije i provedeno financiranje
Ukupna neophodna investicija
Financirano do 31.12.2009. - općina
Financirano do 31.12.2009. - ostali izvori
Proračun općine za 2010. godinu
Financiranje općine dugoročno
Ostali izvori
Nepokriveni iznos
Nepokriveni iznos u %
2.720.000 KM
1.120.000 KM
KM
KM
1.600.000 KM
KM
0 KM
0%
Preuzete aktivnosti na eksternom financiranju/poduzeto:
Više razine vlasti
KM
Strani investitori
KM
Privatne osobe (koncesiono)
KM
Međunarodni fondovi
KM
Preuzete aktivnosti na eksternom financiranju/planirano:
Više razine vlasti
KM
Strani investitori
KM
Privatne osobe (koncesiono)
KM
Međunarodni fondovi
KM
Način zaprimanja aplikacija i primitka u poslovnu zonu
Usvojen akt o prijamu korisnika u poslovnu zonu
Transparentno odlučivanje o prijamu
Isti sadržava popis prioritetnih djelatnosti
214
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Isti sadržava ocjenu potencijala razvoja aplikanta
Zahtjeva se dokaz o financijskoj situaciji aplikanta
Zahtijeva se poslovni/investicioni plan aplikanta
Usluge i vrijednost usluga poslovne zone
Prodajna vrijednost zemljišta u m2
Ubrzano dobivanje urbanističke dozvole
Umanjeni iznos rente
Pomoć u financiranju izgradnje objekta i nabave
Korištenje zajedničkih službi/usluga
Ostale usluge
Navesti
5,70 KM
Način upravljanja poslovnom zonom
Poslovnom zonom upravlja općinski službenik
Poslovnom zonom upravlja upravitelj
Poslovnom zonom upravlja tim uprave
Profil upravitelja poslovnom zonom
Općinski službenik
Eksterno angažirani upravitelj usposlenik općine
Upravitelj s poduzetničkim iskustvom
Eventualni članovi savjetodavnog tijela
Općina
Asocijacija privrednika
Komora
Predstavnici sveučilišta
Predstavnici tijela za promociju stranih investicija
Strategijska orijentacija i atraktivnost poslovne zone (ili na općinskom nivou)
Postojanje dokumenta privlačenja stranih investitora
Isti pruža uvid u perspektivne tehnološke kapacitete
Isti pruža uvid u perspektivne ljudske kapacitete
Isti pruža uvid u perspektivne sirovine i prirodne resurse
Postoje politike zaštite interesa stranih investitora
Promocija poslovne zone putem web stranice
Promocija poslovne zone putem promotivnog materijala
Dogovorena suradnja s komorama i tijelima za promociju
Zona na web stranici općine
Sastanci B2B
NAPOMENE
Poslovna zona nije registrirana iako postoje korisnici zemljišta.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
215
3. NEOPHODNA ULAGANJA U POSLOVNE ZONE
Podpoglavljem neophodnih ulaganje u poslovne zone dat je pregled subjektivne procjene
općinskih službenika o neophodnim ulaganjem do dovršenja poslovne zone, a kako bi se mjerio
stupanj odstupanja od prosječnih vrijednosti i izvršila svrsishodnost financijskog planiranja pri
odabiru poslovnih zona od strategijskog značaja za regiju Hercegovina.
Tabela 6.2. Pregled postojećih poslovnih zona
Poslovna zona
Vlake
Tromeđa
Jug
Blizne gomile
Volujac I
Topala
Rupe
Vučilov brig*
Begovača
Muzej PI
Šljunkara
Mostar PI
Šipad
Unis
Industrijska zona
Pilane
Prosjek
Stupanj
izgrađenosti
Površina
zemljišta
Ukupna
neophodna
ulaganja u
‘000 KM
Ulaganje u
KM po m2
30%
48%
49%
48%
53%
55%
59%
49%
49%
33%
50%
52%
29%
29%
27%
24%
43%
300.000
400.000
824.000
80.000
500.000
60.000
100.000
84.000
96.000
2.700
26.000
6.000
290.000
200.000
400.000
20.000
211.794
10
560
1.640
290
2.455
500
1.551
1.463
1.680
50
710
300
n/a
n/a
n/a
n/a
934
0,03
1,40
1,99
3,63
4,91
8,33
15,51
17,42
17,50
18,52
27,31
50,00
n/a
n/a
n/a
n/a
13,88
* Općinsko vijeće općine Tomislavgrad donijelo je odluku o proširenju poslovne zone za
dodatnih 34 302 m2. Ukupna površina poslovne zone Vučilov brig iznosi sada 118 302 m2, a što
također povećava ukupnu investiciju u poslovnu zonu za dodatnih 20-30%.
Četrnaest mapiranih postojećih zona izražavaju prosječan stupanj izgrađenosti od 43% i
prosječnu investiciju po m2 od 9,80 KM. Korespondirajući, do potpune izgrađenosti prosječna
vrijednost ulaganja po m2 iznosi 22,90 KM, što predstavlja realan odnos shodno općeprihvaćenim normama za izgradnju poslovnih zona.
216
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
KM/m 2
Graf VI-6. Pregled subjektivno procijenjenih
neophodnih ulaganja po poslovnim zonama
50,00
Procijenjena neophodna ulaganja u KM/m2
KM 9,8
0,00
Tabela 6.3. Potencijalne poslovne zone
Zvirići-Bijača
Površina zemljišta
u m2
Procijenjena ukupna
ulaganje
Ulaganje po m2
1.500.000
880.000
0,59
Osoje
1.100.000
780.000
0,71
Zvirovići
1.000.000
-
0,00
Domanovići
1.000.000
-
0,00
Mostarska vrata
840.000
880.000
1,05
Trn
550.000
1.550.000
2,82
Sopilja
500.000
2.142.000
4,28
Volujac II
500.000
-
0,00
Vranjevo selo
500.000
-
0,00
Poljavice
450.000
-
0,00
Brljovina
260.000
-
0,00
Biletići
180.000
145.000
0,81
0,62
Soko
161.000
100.000
Polužine-podosoje
150.000
410.000
Osrdak
120.000
755.000
6,29
Drakuljice
60.000
500.000
8,33
Dekorativne tkanine
50.000
400.000
8,00
Poduzezetnička zona
50.000
170.000
3,40
Industrijska zona
45.000
-
Kasarna
43.600
1.056.000
24,22
Termoelektrana
40.000
920.000
23,00
Kaline
40.000
-
Sušiona
40.000
-
Obale
40.000
150.000
3,75
Ljubinska brda
30.000
800.000
26,67
Plani
25.000
-
Industrijska zona
Hodovo
0
-
25.000
70.000
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
217
Vidljiva je izrazita podcijenjenost realne ulaganja (označeno crvenom) osim kod mikrozona Termoelektrana, Kasarna i Ljubinska brda.
Graf VI-7 Pregled neophodnih ulaganja za potencijalne poslovne zone
Neophodne procijenjene investije u potencijalne poslovne
30,00
25,00
20,00
15,00
10,00
5,00
Ljubinska brda
Kasarna
Termoelektrana
Drakuljice
Dekorativne tkanine
Osrdak
Sopilja
Obale
Preduzetnička zona
Trn
Polužine – Podosoje
Mostarska Vrata
Biletići
Osoje
Soko
Zvirići – Bijača
0,00
Analizom ulaganja postojećih poslovnih zona Hercegovine iskazano je prosječno ulaganje po m2 od 23 KM. S tim u vezi u prilogu se daje realniji obračun ulaganja u potencijalne
poslovne zone.
Tabela 6.4. Pregled potencijalnih poslovnih zona po
površini zemljišta i procijenjenom ulaganju
Naziv poslovne zone
potencijalne poslovne
zone
Zvirići-Bijača
Osoje
Zvirovići
Domanovići
Mostarska vrata
Trn
Sopilja
Volujac II
Vranjevo selo
Poljavice
Brljovina
Biletići
Soko
Polužine-podosoje
Osrdak
Drakuljice
Dekorativne tkanine
Poduzezetnička zona
218
(B)rownfield/
(G)reenfield
Površina u ha
G
G
G
G
G
G
G
G
G
G
G
G
B
G
G
G
B
G
150,00
110,00
100,00
100,00
84,00
55,00
50,00
50,00
50,00
45,00
26,00
18,00
16,10
15,00
12,00
6,00
5,00
5,00
Procijenjeno
neophodno
ulaganje
30.000.000
22.000.000
20.000.000
20.000.000
16.800.000
11.000.000
10.000.000
10.000.000
10.000.000
9.000.000
5.200.000
3.600.000
3.220.000
3.000.000
2.400.000
1.200.000
1.000.000
1.000.000
Ukupno
ulaganje
(upit)
880.000
780.000
880.000
1.550.000
2.142.000
145.000
100.000
410.000
755.000
500.000
400.000
170.000
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Naziv poslovne zone
potencijalne poslovne
zone
Industrijska zona
Kasarna
Termoelektrana
Kaline
Sušiona
Obale
Ljubinska brda
Plani
Industrijska zona
Hodovo
UKUPNA ULAGANJA
(B)rownfield/
(G)reenfield
Površina u ha
B
B
B
G
G
G
G
G
B
G
∑
4,50
4,36
4,00
4,00
4,00
4,00
3,00
2,50
0,00
25.000
927,46
Procijenjeno
neophodno
ulaganje
900.000
872.000
800.000
800.000
800.000
800.000
600.000
500.000
0
185.492.000
Ukupno
ulaganje
(upit)
1.056.000
920.000
150.000
800.000
70.000
4. ATRAKTIVNOST POSLOVNIH ZONA
Indeks atraktivnosti poslovnih zona mjeren skalom od 1 do 5, izražen je na osnovu četiri
parametra i to izgrađenosti proizvoda poslovne zone, strategijske orijentacije poslovne zone,
položaja poslovne zone, stupnju razvijenosti usluga poslovne zone.
Graf VI-8. Pregled indeksa atraktivnosti postojećih poslovnih zona
Indeks atraktivnosti postojećih poslovnih zona (1-5)
Topala
2,7639
Vlake
2,7556
2,0222
Unis
Šljunkara
1,9806
Šipad
1,9639
Volujac I
1,9500
1,8694
Vučilov brig
Rupe
1,6583
1,5222
Tromeđa
Jug
1,0778
Begovača
1,0611
Kilavci
0,9250
0,7028
Pilane
Industrijska zona
0,6472
Blizne gomile
0,6472
0,0000
0,5000
1,0000
1,5000
2,0000
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
2,5000
3,0000
3,5000
219
Među postojećim poslovnim zonama izrazito dobar položaj u odnosu na atraktivnost iskazuju poslovne zone Topala i Vlake. Brownfield zone Unis, Šljunkara i Šipad također su dobro
pozicionirane shodno preuzetoj infrastrukturi i lokaciji poslovne zone.
Sa druge strane lošu atraktivnost posjeduju poslovne zone Blizne gomile, Industrijska
zona i Pilane.
5. STUPANJ RAZVIJENOSTI POSLOVNIH ZONA KAO
PROIZVODA
Možda i najznačajniji parametar, stupanj izgrađenosti proizvoda poslovne zone za sve postojeće i potencijalne korisnike u prihvatljivoj mjeri ispunjava osam poslovnih zona uz prosječnu
vrijednost od 1,565 na skali od 1 do 5.
Izrazito visoku izgrađenost imaju poslovne zone Topala i Vlake, dok lošu poziciju zauzimaju poslovne zone Blizne gomile, Pilane i Kilavci.
Jednim dijelom, ovo je rezultat relativno novih zona u usporedbi sa brownfield zonama
koje su doživjele pretvorbu vlasništva zemljišta na općine i preuzimanje industrijske infrastrukture prethodnih pogona.
Graf VI-9. Pregled stupnja izgrađenosti poslovnih zona
Izgrađenost prozvoda poslovne zone (1-5)
Industrijska zona
Blizne gomile
Topala
3,0000
2,5000
2,0000
Vlake
Unis
1,5000
1,0000
0,5000
Pilane
Šljunkara
0,0000
Kilavci
Šipad
Begovača
Volujac II
Jug
Vučilov brig
Tromeđa
220
Rupe
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Stupanj razvijenosti usluga iskazuje izrazito aktivnost općinskih službenika na razvoju
usluga poslovne zone i u tom segmentu na skali od 1 do 5 pretpostavljenih usluga poslovnih
zona iskazana je prosječna vrijednost od 1,005 što predstavlja značajnu podcijenjenost orijentaciji korisnicima poslovnih zona.
Među zonama koje imaju značajniju izgrađenost lepeze usluga nalaze se zone Rupe,
Volujac I (kao nova zona), Šipad i Unis.
Graf VI-10. Pregled stupnja razvijenosti usluga po zonama
Stupanj razvijenosti usluga (1-5)
Kilavci
Rupe
2,5000
Volujac I
2.0000
Pilane
Šipad
1,5000
1,0000
Industrijska zona
Unis
0,5000
0,0000
Šljunkara
Vlake
Blizne gomile
Topala
Tromeđa
Begovača
Jug
Vučilov brig
Slično prethodnom primjeru stupanj izgrađenosti atraktivnosti poslovne zone u današnjoj
praksi smatra se izuzetno bitnim segmentom u smislu brendiranja zone i marketinškog plana
zone. U ovom segmentu prosječna vrijednost izgrađenosti od 1 do 5 iznosi 1,455 što je također
izrazito niska razina.
Značajno odstupanje bilježe zone Vlake, Topala i Tromeđa. Bitno je ipak spomenuti da poslovna zona Tromeđa ne predstavlja poslovnu zonu u smislu organiziranog i planskog vođenja,
već je ista rezultat inicijative poduzetnika za otkupom izrazito atraktivnog zemljišta i izgradnjom
pogona na istom.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
221
Graf VI-11. Pregled stupnja sveukupne izgrađenosti atraktivnosti
poslovne zone (infrastruktura, brendiranje, usluge)
Stupanj izgrađene atraktivnosti (1-5)
Kilavci
Industrijska zona
Vlake
3,0000
Topala
2,5000
Tromeđa
2,0000
1,5000
1,0000
Blizne gomile
Šipad
0,5000
0,0000
Rupe
Unis
Pilane
Šljunkara
Begovača
Volujac I
Vučilov brig
Jug
Potpuno jednaku raspršenost iskazuju poslovne zone i u segmentu položaja koji je temelj
njihove strategijske orijentacije.
Graf VI-12. Pregled izgrađene pozicioniranosti poslovnih zona
Pozicioniranje poslovne zone (1-5)
Pilane
Begovača
Topala
5,0000
Vlake
4,0000
Šljunkara
3,0000
2,0000
Jug
Vučilov brig
1,0000
0,0000
Industrijska zona
Volujac I
Blizne gomile
Rupe
Šipad
Kilavci
Tromeđa
222
Unis
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
6. SPECIJALNA POSLOVNA ZONA – TEHNOLOŠKI PARK
MOSTAR (TPM)
6.1. Uvod
Osnovni cilj stvaranja tehnološkog parka je povećanje broja malih i srednjih poduzeća
utemeljenih na znanju. Zemlje u razvoju koje zaostaju u znanjima u oblasti visokih tehnologija
mogu se koristiti tehnološkim parkovima da bi privukli strana ulaganja, povećali konkurentnost
regije, pa tako i države i osigurali nove poslove te povećali državni proračun. Bitan razlog stvaranja TP-a je i taj što će se na taj način zadržati najbolji mladi stručnjaci, jer će im se pružiti
mogućnost da atraktivne poslove uz dobru zaradu rade u svojoj zemlji. Tehnološki park može
značajno utjecati i na transformaciju sveučilišta od „predavačkog“ ka poduzetničkom.
Činjenica da je BiH zemlja u kojoj se znanje sustavno devalvira, u kojoj zaostalo gospodarstvo dodatno opterećuje politička nestabilnost i u kojoj mladi po završetku školovanja ne
žele ostati. Pokretanje projekta kakav je TPM može u ovoj nezavidnoj situaciji biti „svjetlo na
kraju tunela“. Profit je u Tehnološkom parku dugoročna kategorija, ali se kratkoročno, u takvom
okruženju, mogu stvoriti respektabilna poduzeća, utemeljena na znanju, transferu tehnologije
i inovacijama koja će biti okosnica gospodarskog razvoja cijele regije Hercegovine, pa tako i
države BiH.
Prvotna ideja osnivača je stvoriti i sebi i drugima bolje uvjete kako za posao tako i za život
i sigurniju budućnost. Ideja nije novina, već samo dobar model uspjeha koju već dugo primjenjuju najrazvijenije europske zemlje. Registraciji TPM, prethodila je golema, petogodišnja, priprema, od obilazaka i prikupljanja iskustava od brojnih tehnoloških parkova u Europi, savjetovanja
s kompetentnim stručnjacima do konkretne izrade studije izvodljivosti. Danas pred TPM stoji
puno veći posao: postati Centar izvrsnosti hercegovačke regije.
6.2. Projektna ideja
Pokušavanje koristiti „benchmarking-a“, korištenja najbolje prakse, u gospodarstvu teško
ide, jer kako prepisati dobar „recept“ poslovanja, kad se on realizira u jednom uhodanom sustavu koji dobro funkcionira, koji je razvijen i stvaran kroz stoljeća. Stvaranje malih i srednjih poduzetnika novi je trend relevantnih bosanskohercegovačkih institucija u povećanju konkurentnosti
Bosne i Hercegovine. No, kako stvoriti mala i srednja poduzeća (MSP), koja će stvarati dodanu
vrijednost, s kojom će se opet povećati konkurentnost ne samo tih poduzeća, već i cijele Bosne
i Hercegovine?
Stoga ovim projektom osnutka TPM, njegovi osnivači vide pozitivno poduzetničko okruženje u kojemu neće profitirati samo pojedinci, i to preprodavajući uvezene proizvode, već će se
stvarati nova vrijednost koju će drugi prodavati na tržištima nekih drugih zemalja.
Osnivači, ali i svi i oni koji su inicirali i podržali cjelokupan projekt postavili su pred sebe
ciljeve:
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
223
•
•
•
•
•
stimulirati poduzetništvo,
pomagati u osnivanju, rastu i razvoju tehničkih poduzeća za kojima u danom trenutku
postoji potreba u regiji i onih koji mogu svoje proizvode i usluge izvoziti,
podizati konkurentnost cijele regije na temelju tehnološkog razvoja,
promovirati i poticati inovatorstvo,
potpomagati i poticati istraživanje u suradnji s fakultetima prirodnih i tehničkih znanosti,
razvijati kadrove/ljudske resurse kroz seminare/tečajeve/radionice,
organizirati tehničke edukacije za mlade kroz sekcije/ekskurzije/natjecanja,
popularizirati tehničke struke i inženjerski poziv.
•
•
•
•
Tehnološki park kao takav treba povećati broj proizvodnih poduzeća, poticati poduzetništvo na području razvoja i visokih tehnologija i pomoći u realizaciji njihovih poduzetničkih ideja.
To bi bio strateški put, ostvarenja ciljeva, ka postizanju misije TPM, a to je postati Centar izvrsnosti regije Hercegovine.
6.2.1. Tržište pružanja usluga i konkurentnost
Već smo kazali da će TPM Mostar svoje aktivnosti uglavnom bazirati na znanju i na vrijednostima koje počivaju na znanju. Stoga, usluga koja će se bazirati upravo na znanju jedan je
od temeljnih značajki TPM, kojim se stvaraju tržišne prilike. Tim više što se tek dodatnim edukacijama, koje prije nego postojeći obrazovni sustav mogu pratiti nova kretanja kako u znanosti,
tako i u njenoj praktičnoj primjeni podiže konkurentnost pojedinca, a samim tim i čitavih timova
malih i srednjih poduzeća. Osim edukacija koje će se odnositi isključivo na stručna znanja,
edukacija će se bazirati i na upoznavanje s europskim pravilima i propisima, u cilju ubrzavanja
integracije u EU, ali i privlačenja stranih ulagača, donatora i ulagača.
6.2.2. TPM kao okosnica gospodarskog razvoja Hercegovine
Funkcioniranje tehnološkog parka je specifično, što se njegova, nazovimo ju, „proizvodnja“, i odnosi kako na kvalitetne pojedince tako i na MSP-a. Budući da je tehnološki park mjesto
gdje se potiče transfer tehnologije iz istraživačkih institucija u gospodarstvo onda je nužno za
njegovo funkcioniranje osigurati:
•
•
kvalitetan građevinski objekt, arhitekturom prilagođen ovoj vrsti poduzetništva, (što
Tehnološki park Mostar u potpunosti zadovoljava već u ovom momentu),
osnovnu opremu kojom će se opremiti poslovne prostorije za mlade poduzetnike, ali i
zajedničke prostorije, učionice, laboratorije i biblioteka.
Osnovno tehnološko znanje o proizvodima i proizvodnim procesima i s njima povezani
inženjering: tehničke i ekonomske usluge za projektni menadžment (priprema novih projekata,
predinvesticijske studije itd.).
TP = zemljište + zgrada/oprema + usluge ljudi od znanja
224
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Slika VI-1. 3D projekcija završenog objekta
TP međutim ne čini samo njegov hardver (zemljište, zgrade i infrastruktura). Srce TP-a
čini menadžment tim koji stanarima TP omogućava stručno poslovno planiranje, marketing i
pristup izvorima kapitala. Time park može da osigura usluge bilo kom tehnološki baziranom
biznisu u regiji. Često, kao jezgro oko koga se razvija TP služi neki lokalni, istraživačko orijentirano sveučilište ili pojedinačni fakulteti.
To znači sveučilište/fakulteti/kampus u kome barem 20-30% studenata čine studenti specijalističkih, poslijediplomskih i doktorskih studija, čije nastavno osoblje posjeduje kvalitetne upto-date informacije i iskustvo i koji posjeduje suvremeno opremljene laboratorije. U tom smislu
naša sveučilišta/fakulteti moraju proći kroz duboku tranziciju kako bi sami postali okosnica pokretanja kako TP-a tako i potpora malim i srednjim poduzetnicima.
6.2.3.Tehnološki park u službi konkurentnosti
Tehnološki park se kao takav prije svega mora suočiti s lošom prosudbom ili bolje reći nedostatkom interakcije gospodarstva i obrazovnih institucija koji dovodi do suficita, ionako mnogobrojnih, pravnika, ekonomista, pedagoga, dok se malobrojni strojari, elektrotehničari i građevinari ...., uglavnom svoja egzistencijalna pitanja rješavaju izvan granica Bosne i Hercegovine.
Da bi se to promijenilo potrebno je promijeniti percepciju javnosti prema znanju i vrijednostima koje počivaju na toj „ljudskoj kategoriji“. To će biti posao u kojeg se nesumnjivo trebaju
uključiti sve relevantne institucije. Ako je suditi po tomu kako su nama prilikom osnutka Tehnološkog parka u Mostaru, sve te, relevantne institucije od općinskih županijskih i federalnih, preko raznih gospodarskih i kulturnih udruženja, do obrazovnih institucija na svim razinama, dale
svoju potporu i pokazale spremnost i za konkretnu suradnju i financijsku pomoć, možemo reći
da se učinio važan prvi korak.
No, ovdje valja naglasiti kako je početna zamisao Inicijatora Tehnološkog parka Mostar
(Fakultet strojarstva i računarstva Sveučilišta u Mostaru, Alfa Therm, Sveučilište „Džemal Bijedić“ u Mostaru, Tehnološki park Varaždin, Regionalna razvojna agencija REDAH, Obrtnička
komora F BiH, Udruga Hercegovački patent te Udruga informatičara Hercegovine) bila da se u
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
225
osnivačkom tijelu Tehnološkog parka nađu, uz grad Mostar i visokoškolske obrazovne institucije, odnosno Sveučilište i Sveučilište u Mostaru.
No, zbog statutarnih zapreka nastalih potpisivanjem Bolonjskog procesa, to nije bilo
ostvarivo. S druge strane, grad kao dio osnivačkog tijela podrazumijeva i političku orijentiranost
cijelog projekta što smo u startu htjeli izbjeći. Tehnološki park Mostar želi biti tehnološki park
svih političkih opcija i opredjeljenja kojima je znanje i vrijednosti koje počivaju na znanju prioritet, kojima je cilj stvoriti nove pretpostavke razvoja, te regiju Hercegovinu učiniti konkurentnom
i poželjnom kako domaćim tako i stranim ulagačima.
6.3. TPM kao mjesto transformacije sveučilišta od predavačkog
ka poduzetničkom
Predavanja i istraživanja obično čine osnovni sadržaj misije koju ima većina sveučilišta u
svijetu. Novi gospodarski razvoj međutim uspostavlja još jednu novu misiju kojom se sveučilištei transformiraju iz predavačkih u poduzetničke. Ta transformacija je nastala zbog povećanog
značaja koje znanje ima u postojećem gospodarskom okruženju sa jedne strane i financijskih
potreba sveučilišta, sa druge strane. Poduzetnička sveučilišta imaju ključnu ulogu u regionalnom razvoju kroz osnivanje inovativnih jedinica i struktura koje su jače ili slabije pridružene
tim sveučilištima. Tipična inovativna jedinica pridružena sveučilištu su TP, centri za inovacije,
poslovni inkubatori i slične organizacione forme.
TP ne čini međutim samo njegov hardver (zemljište, zgrade i infrastruktura). Srce TP čini
menadžment tim koji stanarima TP omogućava stručno poslovno planiranje, marketing i pristup
izvorima kapitala. Time Park može osigurati usluge bilo kom tehnološki baziranom biznisu u regiji. Često, kao jezgro oko koga se razvija TP služi neko lokalno, istraživačko sveučilište ili pojedini fakulteti. To je znači sveučilište/fakulteti/kampus u kome barem dio studenata čine studenti
specijalističkih, poslijediplomskih i doktorskih studija, čije nastavno osoblje posjeduje kvalitetne
up-to-date informacije i iskustvo i koji posjeduje suvremeno opremljene laboratorije.
Za ostvarivanje tranzicije sveučilišta od predavačkog ka istraživačkom i poduzetničkom,
sveučilište mora imati visoke razvojne kriterije i mora postepeno povećavati sredstva koja dobiva izvan budžeta. To povećanje sredstava se po pravilu ostvaruje projektima financiranim od
strane industrije, organa vlasti, nekih razvojnih ili znanstvenih fondacija, međunarodnih projekata a posebno, uspješnim spin-out aktivnostima.
Sveučilišta u Mostaru su jedna od rijetkih u ovom dijelu Europe koja imaju kampuse kao
jedinstveni prostor u kome se integriraju aktivnosti različitih fakulteta. U tom smislu, sveučilišteski kampusi u Mostaru trebaju da prirodno naginju ka poduzetničkom sveučilištu integriranim
sa TP u svom okruženju. Osnivanje TP je dug i skup proces. U prelaznom razdoblju ilegalno
treba učiniti legalnim i uključiti postojeće privatne tvtke sa sveučilišta u spin-out proces. Jedna
od mogućih poluga za legalizaciju u prvom koraku je uvođenje plaćanja određenog procenta od
svakog posla kojim bi se stimulirao znanstveno-istraživački rad i obnavljala oprema te nabavljala nova, kao što je to slučaj sa projektima koji se rade preko fakulteta. Osim toga treba ponuditi
part-time pozicije za one nastavnike kojima je bavljenje biznisom redovna aktivnost a žele i dalje
226
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
da budu uključeni u nastavni i istraživački proces na sveučilištu/fakultetima. Kako privatne firme
ne mogu legalno djelovati unutar sveučilišta, neophodno je zajedno sa gradskim i regionalnim
vlastima formirati Poslovni inkubator-poduzetničku zonu pridruženu Sveučilišteu i u nju preseliti
sve novonastale firme, pod uvjetom da se odnose na “visoke tehnologije” (projektiranje, dizajn,
informatičke tehnologije, dijagnostika i sl.).
U svijetu obrazovanja primjetan je korak ka decentralizaciji, i to ne samo prema teritorijalnoj nego još više, prema funkcionalnoj decentralizaciji i jačanju obrazovne autonomije. Polazeći
od toga, Europska unija je pored tradicionalno osnovnih umijeća odredila i pet „novih osnovnih
umijeća“ koje treba razvijati kod svake mlade osobe i odraslih. To su:
• Prirodno-naučna pismenost;
• Strani jezici;
• Informatičko-komunikacione sposobnosti;
• Tehnička kultura;
• Poduzetništvo i društvene vještine.
U kontekstu toga pojedinac nužno mora naučiti kako učiti, misliti, biti i djelovati. Sve ovo
treba doprinijeti i socijalnoj integraciji pojedinca, njegovoj aktivnoj ulozi u društvu, povećanju
prilagodljivosti na poslu, cjelovitijem ličnom ispunjenju i potpunijoj samoaktualizaciji. Ovi izazovi
zahtijevaju nove načine planiranja i provođenja obrazovanja, njegove evaluacije i osiguranja
kvaliteta.
Ovaj novi koncept značaja i transformacije sveučilišta prepoznat je i u novoj Strategiji
razvoja BiH gdje se navode moguće koristi kod transformacije sveučilišta od predavačkog ka
poduzetničkom te kao urgentna predlaže Mjera 1.Osigurati uvjete za znanstveno-istraživački
rad na visokoškolskim institucijama. U strategiji se dalje navodi : “Bez istraživanja sveučilište predstavlja deskriptivnu instituciju koja ne pruža nova, suvremena znanja. Nastavni proces
na sveučilištima je po definiciji temeljito isprepleten sa vrhunskim istraživanjima koja otvaraju
nove izazove na granici ljudske spoznaje. Osim te osnovne i tradicionalne zadaće stvaranjem
i primjenom novih ideja i tehnoloških rješenja sveučilište omogućuje napredak gospodarstva i
održivi razvoj društva u cjelini. Danas su sveučilišta u BiH jedina mjesta na kojima se razvija
znanost, što nije dovoljno. I to iz više razloga: nastavnici su preopterećeni nastavom, naučna
infrastruktura je zastarjela ili je nema – suvremene laboratorije su rijetkost, sredstava za nauku
nema, posrnula gospodarstvo nije okrenuta sveučilištima i tehnološki transfer prema privredi
danas je zanemariv.
Otklanjanjem ovih zapreka stvorit će se uvjeti da se OECD norma, svaki sveučilišni nastavnik je 0.5 FTE (full time equivalent) edukator, a drugih 0.5 FTE istraživač, koja se u BiH ispunjava sa 3%, uvelike poveća. Sveučilištima se trebaju dodijeliti značajna sredstva za obnovu
znanstvene infrastrukture (kombinacija javnih i kreditnih sredstava koje država može osigurati
kod međunarodnih financijskih institucija); na sveučilištima treba pokrenuti poslovne centre i
centre za transfer tehnologija. Transfer tehnologija (novih tehnologija ili apliciranje postojećih)
i razvoj novih proizvoda i poslovnih procesa će osiguravati snažan impuls gospodarstvu. Ka
tomu još, uključenjem studenata u istraživanja dao bi se doprinos jačanju istraživačke kulture.”
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
227
6.4. Zaključak o TPM
Pokretanjem TPM, želi se popularizirati tehnička struka i inženjerski poziv, te potpomoći
gospodarskom jačanju regije, kroz tehnološki razvoj, stimuliranje poduzetništva tehnički orijentiranih malih i srednjih poduzeća, poticanje inovatorstva, ali i uspostavljanje nužne interakcije
obrazovnih i gospodarskih institucija, na svim razinama, što bi u konačnici rezultiralo zadovoljavanju i kvalitativne i kvantitativne varijable potrebnog kadra u poduzetništvu.
TPM cilj je postati hercegovački centar izvrsnosti, odnosno mjesto transfera tehnologije i
znanja, u kojem će mladi ljudi stvarati i realizirati svoje kreativne ideje, što sami, što uz pomoć
stručnjaka čiji je interes tehnologija, te uz pomoć znanstveno istraživačkih visokoškolskih obrazovnih ustanova. Tehnološki park kao takav treba biti mjesto na kojemu će se konkurentske
prednosti Hercegovine najbolje iskoristiti.
Značaj razvoja TPM prepoznala je i domaća i međunarodna javnost tako da je početkom
2010.godine TP Mostar dobio značajan poticaj kroz IPA projekt „Razvoj inovacijskih centara u
Zenici, Mostaru i Banja Luci“ koji je nominiralo Ministarstvo civilnih poslova Vijeća ministara BIH
a prihvatila delegacija EC u Briselu. Kroz ovaj projekt koji u osnovi ima za cilj razvoj ljudskih
resursa TP Mostar će dobiti i suvremenu multimedijalnu opremu, IKT opremu te suvremeno
opremljen centar za tehnološki transfer i prototipni razvoj proizvoda.
228
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
7. POSLOVNI INKUBATORI HERCEGOVINE 25
7.1. Poslovni inkubator u Mostaru
Osnivač Inkubatora je Grad Mostar. Nastao je kao rezultat programa koji je financirala EU
kroz projekt QIF – sredstva brzog djelovanja. Inkubator nema samostalni pravni status i organiziran je kao samostalna služba unutar Odjela za ekonomiju Gradske uprave, iako ima prilično
veliku samostalnost (Odbor za upravljanje projektom, pečat, žiro račun – podračun, direktora,
ovlaštenje za raspolaganje sredstvima sa žiro računa).
33%
61%
100%
16%
Početkom veljače 2008. godine istekao je ugovor između Grada Mostara i Željeznica
Federacije BiH. Nakon neuspjelih pokušaja da se ugovor produži, Gradsko vijeće je donijelo
Odluku o formiranju Poduzetničke zone Mostar u kome je jedan objekt predviđen za Poslovni
inkubator Mostar. Odluka je donesena još u rujnu 2008. godine, ali još nije potpisan ugovor
između Grada Mostara i LiNK-a koji bi, prema Odluci GV trebao da upravlja Poduzetničkom
zonom. Trenutna situacija je takva da se skoro sa sigurnošću može tvrditi da se to neće ni desiti. Istom Odlukom (i Ugovorom ) je predviđeno da Poslovnim inkubatorom Mostar operativno
upravlja LiNK a upravljanje bi bilo putem Odbora koji bi uključio predstavnike Grada Mostara,
LiNK-a i Udruženja poduzetnika. Po tom Ugovoru Grad ustupa na korištenje LiNK-u svu
imovinu Inkubatora i sva sredstva koja on ima, te sva potraživanja i obaveze. Uposleni bi svoj
radno-pravni status regulirali u LiNK-u. Osnovni problem koji je nastao iz ovakve situacije je
taj što od početka 2008. godine nije mogao biti primljen ni jedan korisnik (zbog nemogućnosti
sklapanja ugovora jer je prijetila opasnost prisilnog iseljenja), a korisnici su u toku 2008. godine
napuštali inkubator prirodnom dinamikom, ali i iz straha da ce morati u vrlo kratkom vremenu
naći rješenje, pa je trenutno u inkubatoru ostalo samo 8 korisnika. Time je popunjenost sa uobičajenih 97% (zaključno sa 2007.) opala na 67% u 2008. odnosno na samo 36% u 2009.godini.
Isto stanje je i u 2010. godini.
Ukoliko se potpiše spomenuti Ugovor očekivati je da će se Poslovni inkubator moći preseliti na novu lokaciju za otprilike 8 do 10 mjeseci. Pored sadašnjih sadržaja u novom prostoru
bi se mogle organizirati i proizvodne aktivnosti.
Uspostave Inkubatora Mostar je financirana iz sredstava EC (oko 90%) i sredstava Grada
(oko10%). Rada inkubatora je financiran vlastitim prihodima i proračunom Grada. Iz proračuna
se financiraju plaće uposlenih i jedan dio fizičkog osiguranja. Ovaj Inkubator ne može biti samoodrživ, prije svega radi relativno male veličine prostora koji se daje na korištenje. Uposlene su
25 Djelomično preuzeto iz Strategije razvoja inkubatora BiH, svibanj 2010.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
229
dvije osobe: direktor (VSS) i tehnički sekretar (SSS). Potpuno dovoljno za pokrivanje ‘’hardverske ‘’ funkcije inkubatora.
Za pružanje konzalting usluga postoji potreba za jačim timom koga je nemoguće formirati
iz dva razloga:
• Takav tim bi bio nedovoljno iskorišten,
• Nedostatak financijskih sredstava.
Ovako opremljen Inkubator može da pruži korisnicima određene savjetodavne usluge kao
što je analiza poslovnih planova i pomoć pri izradi tih planova, upute oko procesa registracije,
organizacija obuka (ukoliko to žele korisnici), zajedničko propagiranje korisnika.
Inkubator nema mogućnost samostalnog financiranja programa korisnika, ali postoji sporazum sa Udruženjem LINK čime je korisnicima omogućeno korištenje kreditno garantnog fonda Udruženja. Od veljače 2003. godine do sada (odnosno kraja 2007. godine) je potpisano
66 ugovora sa korisnicima. Od ukupnog broja potpisanih ugovora, 14 je potpisano sa već registriranim pravnim subjektima, a 52 sa fizičkim licima. Od ukupnog broja fizičkih lica, 9 nije ni
registriralo svoju djelatnost. Ostalih 43 su registrirali i nastavili rad u Poslovnom inkubatoru. Trenutno je u inkubatoru ostalo samo 8 korisnika koji uspješno rade i ocjenjujemo da će se tako
nastaviti i nakon napuštanja inkubatora.
Struktura korisnika koji nisu bili registrirani pri prijemu, a napustili su inkubator je slijedeća:
•
•
•
•
nisu registrirali - zamišljeno 9 korisnika,
registrirani, ali nisu bili uspješni - 11 korisnika,
registrirani, uspješni, napustili prije isteka ugovora - 13 korisnika,
uspješni, napustili nakon isteka ugovora - 10 korisnika.
Od 14 korisnika, koji su kao registrirane firme ušle u inkubator, tri su prestale sa radom, a
ostalih 11 i dalje posluju, manje-više uspješno.
7.2. Poslovni inkubator u Jablanici
Poslovni inkubator Jablanica nema status pravnog lica nego posluje u sklopu Udruženja
privrednika Jablanica. Inkubator je osnovala općina Jablanica kao rezultat projekta ‘’Uspostava
regionalnog poduzetničkog centra’’ koji je implementirao LiNK Mostar.
Strategijska orijentacija
25%
Infrastrukturni aspekt
74%
Financijski aspekt 0%
Upravljački aspekt
230
32%
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Inkubatorom upravlja Upravni odbor formiran na osnovu Sporazuma između općine i
Udruženja. Otvoren je krajem 2008. godine. Radi obavljanja funkcija u inkubatoru Udruženju
je uposlena jedna osoba. Financiranje inkubatora se vrši od naknade korisnika i iz proračuna
općine. Inkubator raspolaže sa 8 kancelarijskih prostora ukupne površine 270 m2 od čega se
trenutno koriste 3 sa ukupno 4 uposlena. Ukupna ulaganja u adaptaciju prostora iznosila su
50.000 KM Savjetodavne usluge pruža rukovodilac inkubatora uz asistenciju članova Udruženja. Korisnici inkubatora mogu biti fizička lica koja žele registrirati vlastiti biznis ili privredni
subjekti na stariji od 24 mjeseca. Prijem se vrši na osnovu prijava po javnom pozivu.
7.3. Poslovni inkubator u Trebinju
Poslovni inkubator Trebinje otvoren je sredinom 2009. godine. Nastao je kao rezultata
suradnje udruženja LiNK iz Mostara i općine Trebinje, a prema projektu ‘’Uspostava regionalnog razvojnog centra Hercegovina’’. Osnivač inkubatora je općina Trebinje. Inkubator nema
svojstvo pravnog lica nego djeluje kao organizaciona jedinica u okviru Odjeljenja za privredu
općine, tako da je i upravljanje inkubatorom u nadležnosti ovog općinskog odjeljenja. Financiranje inkubatora je iz naknade korisnika i budžeta općine.
Inkubator je smješten u objektu bivše kasarne i ima 15 uredskih prostora ukupne površine
570 m2. Ukupna ulaganja u osposobljavanje objekta iznosila su 230.000 KM. Za potrebe inkubatora rade tri lica i to tehnički sekretar i dva portira.
Savjetodavne usluge (besplatna pravna pomoć, izrada biznis planova, izrada projekata,
knjigovodstvene usluge, informatičke tečajeve) pruža Agencija za razvoj malih i srednjih poduzeća koja funkcionira unutar inkubatora.
Korisnici se primaju na osnovu Pravilnika u kome je definirano raspisivanje javnog poziva,
apliciranje, kriteriji za prijem, uvjeti za korištenje inkubatora. Korisnici mogu biti fizička lica koja
imaju namjeru registrirati svoju djelatnost ili registrirani subjekti ne stariji od dvije godine. Na
osnovu primljenih aplikacija komisija, koju formira općina, vrši konačan prijem korisnika i sa njim
se potpisuje ugovor o korištenju.
U 2009. godini (prva godina rada) usluge inkubatora je koristilo 6 korisnika (popunjenost
85%) , a u 2010. godini inkubator je popunjen i koristi ga 7 korisnika sa ukupno 17 uposlenih.
Djelatnost kojom se bave korisnici su knjigovodstvene usluge, prečišćavanje vode, inovacije,
konzalting usluge, upravljanje vodama, savjetodavne usluge idr.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
231
232
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
POGLAVLJE 7
EVALUACIJA I RANGIRANJE
OPĆINA I POSLOVNIH ZONA
• Indeksi konkurentnosti
poslovnih zona i rangiranje
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
233
234
2,7639
2,7556
2,0222
1,9806
1,9639
1,9500
1,8694
1,6583
1,5222
1,0778
1,0611
0,9250
0,7028
0,6472
0,6472
Topala
Vlake
Unis
Šljunkara
Šipad
Volujac I
Vučilov brig
Rupe
Tromeđa
Jug
Begovača
Kilavci
Pilane
Blizne gomile
Industrijska zona
Naziv poslovne
zone
Postojeće zone
Indeka
atraktivnosti
zone
G
G
G
G
B
B
G
G
G
G
B
G
G
B
B
(B)
rownfield/
(G)
reenfield
40,00
8,00
2,00
46,90
9,60
82,40
40,00
10,00
8,40
50,00
20,00
2,60
20,00
30,00
6,00
Površina
u ha
-
290.000
-
2.720.000
1.680.000
1.640.000
560.000
1.551.000
1.463.265
2.455.000
-
710.250
-
10.000
500.000
Ukupna
investicija
% od
radno
spos.
stan.
općine
12%
62%
21%
7%
21%
55%
11%
80%
85%
73%
9%
92%
12%
17%
320%
Potecijalni
broj
uposlenika
480
2.400
1.600
208
1.600
4.000
672
800
3.200
6.592
768
3.752
160
640
3.200
Kupres
Čitluk
Glamoč
Nevesinje
Livno
Livno
Čitluk
Kupres
Tomislavgrad
Trebinje
Konjic
Jablanica
Konjic
Posušje
Posušje
Općina
4,50
17,00
6,00
18,30
40,50
40,50
17,00
4,50
28,00
33,00
35,00
13,00
35,00
17,50
17,50
2,2144
2,2269
2,0873
2,0604
2,4019
2,4019
2,2269
2,2144
2,4060
2,7479
2,2273
2,3310
2,2273
2,4560
2,4560
Indeks
Broj
konkurentstanovninosti
ka u ‘000
općine
0,6178
1,1111
2,1478
1,3556
1,7478
1,7478
1,1111
0,6178
1,9722
1,8556
0,9844
0,9144
0,9844
1,6189
1,6189
Indeks
poduzet
ničke aktivnosti
C
C
C
B
C
B
C
C
B
C
C
C
C
C
C
Kategorizacija
i rang
poslovne
zone
1. INDEKSI KONKURENTNOSTI POSLOVNIH ZONA I RANGIRANJE
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
235
4,36
B
G
G
G
G
G
B
G
Kaline
Sušiona
Obale
Ljubinska brda
Plani
Industrijska zona
Hodovo
prosjek
B
B
Kasarna
Termoelektrana
∑
4,50
G
927,46
2,5
0,00
2,50
3,00
4,00
4,00
4,00
4,00
5,00
5,00
6,00
12,00
15,00
16,10
18,00
26,00
Industrijska zona
G
Biletići
Preduzetnička zona
G
Brljovina
45,00
50,00
B
G
Poljavice
Dekorativne tkanine
G
Vranjevo selo
50,00
50,00
G
G
Volujac II
G
G
Sopilja
55,00
84,00
Drakuljice
G
Trn
Osrdak
G
Mostarska vrata
100,00
100,00
B
G
Domanovići
G
G
Zvirovići
110,00
150,00
Polužine-podosoje
G
Površina
u ha
Soko
G
Osoje
(B)rownfield/
(G)reenfield
Zvirići-Bijača
Naziv poslovne
zone
Potencijalne zone
2504,95611
185.492.000
500.000
0
500.000
600.000
800.000
800.000
800.000
800.000
872.000
900.000
1.000.000
1.000.000
1.200.000
2.400.000
3.000.000
3.220.000
3.600.000
5.200.000
9.000.000
10.000.000
10.000.000
10.000.000
11.000.000
16.800.000
20.000.000
20.000.000
22.000.000
30.000.000
Procijenjena
neophodna
investicija
70000
-
-
800.000
150.000
-
-
920.000
1.056.000
-
170.000
400.000
500.000
755.000
410.000
100.000
145.000
-
-
-
-
2.142.000
1.550.000
880.000
-
-
780.000
880.000
Ukupna
investicija
(upit)
74.050
0
0
200
250
300
300
300
300
350
350
400
400
500
1.000
1.200
1.300
1.400
2.000
3.500
4.000
4.000
4.000
4.500
6.500
8.000
8.000
9.000
12.000
Potecijalni
broj
uposlenika
40%
0%
0%
32%
23%
75%
48%
48%
13%
9%
43%
12%
17%
16%
26%
37%
122%
37%
56%
98%
360%
55%
98%
68%
101%
133%
133%
289%
186%
% od radno
spos. stan.
općine
Stolac
Drvar
Berkovići
Ljubinje
Ravno
Berkovići
Berkovići
Gacko
Nevesinje
B. Grahovo
Bileća
Gacko
Bileća
Posušje
Bileća
Ljubinje
Čitluk
Grude
Grude
Neum
Trebinje
Nevesinje
Široki Brijeg
Ljubuški
Čapljina
Čapljina
Prozor
Ljubuški
Općina
183.645
14,00
9,00
2,80
4,80
1,80
2,80
2,80
10,50
18,30
3,70
14,50
10,50
14,50
17,50
14,50
4,80
17,00
16,00
16,00
5,00
33,00
18,30
30,00
29,00
27,00
27,00
14,00
29,00
Broj
stanovnika
u ‘000
2,0894
1,6146
2,1771
2,1271
2,0977
2,1771
2,1771
2,0250
2,0604
1,6896
2,1375
2,0250
2,1375
2,4560
2,1375
2,1271
2,2269
2,1269
2,1269
2,0102
2,7479
2,0604
2,5977
2,2144
2,2894
2,2894
2,1081
2,2144
Indeks
konkurentnosti
općine
0,3489
0,2100
0,9122
1,6433
0,6089
0,9122
0,9122
1,4178
1,3556
0,3600
1,4100
1,4178
1,4100
1,6189
1,4100
1,6433
1,1111
3,7156
3,7156
0,7778
1,8556
1,3556
1,6667
0,2456
1,4400
1,4400
1,9844
0,2456
Indeks
poduzetničke
aktivnosti
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
B
B
B
B
B
A
B
B
B
B
Kategorizacija i
rang poslovne
zone
236
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
POGLAVLJE 8
IZBOR I PRIJEDLOG LOKALITETA
ZA RAZVOJ POSLOVNIH ZONA
• Uvod
• Očekivani opći pokazatelji
razvoja
• Projekcije mogućih razvojnih
scenarija
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
237
1. UVOD
Na bazi sveobuhvatnih analiza općina, postojećih, potencijalnih poslovnih zona, te brojnih drugih utjecajnih veličina, u ovom dijelu studije date su ocjene i procjene koje je projektni tim
iznio uvažavajući svu neizvjesnost sadašnjeg vremena u kojem se odvija ovaj izuzetno značajan proces za gospodarstvo regije Hercegovina. Jasno je da su procjene postulati koji se uvijek
daju sa velikom dozom neizvjesnosti ali projektiranje budućnosti i strateško djelovanje je jedini
način da se taj put u budućnost vodi na više izvjestan način. Stoga su i podloge za ove procjene
istražene sa maksimalnom ozbiljnošću koja je omogućila projektnom timu da na argumentiran
način uvažavajući sve gospodarske, političke, demografske, sociološke i druge utjecajne parametre, da što objektivnije procjene budućeg razvoja poslovne infrastrukture Hercegovine.
2. OČEKIVANI OPĆI POKAZATELJI RAZVOJA
Jasno je da razvoj svake poslovne zone ima utjecaj na ekonomiju entiteta jer se radi o
sljedećim koristima:
• ubrzan i usmjeravan gospodarski razvoj na određenom području,
• privlačenje ulagača i kapitala na određeno područje,
• veća konkurentnost poduzeća i poduzetnika koji djeluju u zoni,
• racionalno korištenje prostora,
• kontrola očuvanja životne sredine,
• podizanje konkurentske sposobnosti lokalnih poduzeća,
• mogućnost kombiniranja različitih poticajnih mjera,
• povoljnija promocija lokalnog gospodarstva područja,
• lokalna, regionalna i međudržavna razmjena iskustava i znanja,
• otvaranje novih radnih mjesta.
Koristi koje regija ima od poslovnih zona su sljedeće:
• ravnomjeran privredni razvoj regije,
• djelotvornija zaštita okoline,
• oživljavanje demografski ugroženih i gospodarski nerazvijenih područja,
• privlačenje državnih financijskih i drugih inicijativa u regiju,
• ulaganja različitih ulagača u regiju,
• jačanje pozicije i snage razvojnih agencija u lokalnoj zajednici.
Koristi koje lokalna zajednica ima od poslovnih zona su:
• oblikovanje namjenskog prostora za razvoj gospodarskih djelatnosti,
• jačanje konkurentnosti poduzeća i poduzetnika u zoni,
• privlačenje kapitala na lokalnom području,
• jačanje lokalnog poduzetništva,
• otvaranje novih radnih mjesta,
• oblikovanje stručne kadrovske podrške,
• podizanje lokalne kupovne moći,
• bolja kontrola nad zagađivanjem okoline,
238
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
•
•
•
•
•
povećanje izvornih prihoda općine vezano za poreska opterećenja poduzeća, poduzetnika i ličnih prihoda zaposlenih,
dnevne migracije i protok informacija,
podizanje stepena obrazovanja lokalnog stanovništva,
pristup lokalne zajednice drugim oblicima financiranja i izvora državne pomoći i
pristup lokalne zajednice europskim izvorima pomoći.
Koristi koje poduzeća i poduzetnici imaju od poslovnih zona su:
• brži i jeftiniji pristup zemljištu koje je predviđeno za privrednu djelatnost,
• mogućnost daljeg gospodarskog i prostornog razvoja poduzeća,
• jeftinije poslovanje,
• dostupnost drugih kadrova, koji su zaposleni u poslovnoj zoni,
• dostupnost različitih poslovnih usluga,
• dostupnost podrške sredine i drugih instrumenata podrške,
• mogućnost bržeg ulaganja,
• korištenje zajedničke infrastrukture i određenih poslovnih prostora,
• uređena infrastruktura i bolji uvjeti rada,
• korištenje sinergijskih učinaka povezivanja poduzeća u zoni,
• povećane mogućnosti uspostavljanja novih poslovnih kontakata,
• jeftinija ili besplatna promocija poduzeća u okviru promocije poslovne zone.
Projekti razvoja poslovnih zona mogu biti i neuspješni bilo da je to neuspjeh cijelog projekta ili neuspjeha u razvoju samo jedne zone. Zadržimo se samo na ovim drugim. Razlozi koji
dovode do neuspješnosti zone su raznoliki, ali se izdvajaju tri:
• neuspješna promocija i nedjelotvorna prodaja,
• boniteti koje pruža zona nisu pravi ili su premali i nedovoljno motivirani,
• u bližoj okolini ima manje poduzeća i poduzetnika nego što se očekivalo ili su date
nerealne procjene interesa za tu zonu.
Zbog navedenih rizika prilikom planiranja poslovne zona važno je:
• na odabranoj lokaciji koristiti odgovarajući tip zone,
• izbor lokacije mora biti u skladu s ekološkim normama,
• poznavati i realno sagledati gospodarski potencijal odabrane lokacije,
• u sredini mora biti razvijena odgovarajuća poduzetnička klima,
• u okolini mora postojati odgovarajući stručni kadar neophodan za funkcioniranje poduzeća u zoni,
• da ima dovoljno potreba za prostorom koji je namijenjen obavljanju gospodarskih djelatnosti,
• da se financijski mogu provesti infrastrukturna ulaganja,
• sva potrebna infrastruktura nalazi se u blizini i na raspolaganju je za korištenje,
• postoje institucije za podršku i instrumenti, koji se mogu koristiti kod pokretanja, djelovanja i razvoja poslovne zone,
• da postoji kadar koji se razumije u planiranje, pokretanje, prodaju, promociju, upravljanje i vođenje zone.
Prema vrsti aktivnosti i projekata tokom uspostavljanja i razvoja poslovnih zona, sljedeća
tabela okvirno prikazuje potrebna sredstva za realizaciju određenih faza.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
239
Tabela 8.1. Procijenjena potrebna sredstva za razvoj zone
Namjena poticaja
Izrada predstudije izvodljivosti i/ili studije
izvodljivosti razvoja poslovne zone
Izrada ili izmjene prostorno-planske dokumentacije koja uređuje lokaciju poslovne
zone (npr. urbanistički ili regulacioni plan
koji se odnosi na lokaciju poslovne zone)
Izrada idejnih projekata infrastrukture
namijenjene pokretanju ili proširenju poslovne zone (npr. idejni projekt za vodovodnu mrežu, kanalizacijsku mrežu i dr.)
Izrada projekata za izvođenje infrastrukture
namijenjene za pokretanje ili proširenje
poslovne zone
Radovi na infrastrukturi za poslovnu zonu
(20 KM/m2 -pod uvjetima kao u napomeni
tabele)
Promocija ulaganja (promotivni materijali,
nastupi na investicionim sajmovima, internet stranica, multimedijalne prezentacije i
dr. )
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Prosj. ukup. invest. (KM)
5.000 – 10.000 (predstudije)
15.000 -40.000 (studije)
20.000 – 70.000
20.000 – 40.000 (ukupno)
5.000–15.000(pojedinačni projekt)
20.000 – 50.000 (ukupno)
5.000 – 20.000 (pojedinačni projekt)
3.000.000 – 10.000.000 (ukupno)
500.000 – 5.000.000 (pojedinačno)
5.000 – 50.000
Napomena: Procijenjene vrijednosti ulaganje u tabeli se odnose na ukupnu minimalno
potrebnu infrastrukturu jedne poslovne zone (prosječne manje zone 10 -60 ha), pod pretpostavkama:
•
•
da je izabrana lokacija ravne površine -manji radovi ravnanja zemljišta (u protivnom,
veći su troškovi pripreme zemljišta).
da je pozicija zone u predgrađu – blizina naseljenog mjesta i blizina glavnih vodova
komunalne infrastrukture (u slučaju udaljene lokacije zone, cijene infrastrukture su
znatno veće, pretpostavka je da je potrebno dodatno izgrađivati magistralne vodove
komunalne infrastrukture za udaljenu zonu).
Ponovimo iz dijela Studije koji se odnosi na iskustva Hrvatske da je u Slobodnu zonu Varaždin površine 60 ha investirano je 100 miliona eura. Zona zapošljava 3000 radnika a ukupni
godišnji bruto proizvod zone iznosi 180 miliona eura. Izgradnja zone trajala je 7 godina.
Ili navedimo podatak iz BiH da je poslovna zona Vitez (PC 96) razvijana u razdoblju 19962002.godina i da i danas traje njen razvoj i gradnja novih objekata i otvaranje novih radnih
mjesta. Zona je 2008. godine, prije početka svjetske ekonomske krize, dostigla cifru od više od
5000 zaposlenih u trgovini, prodaji, proizvodnji, servisnim i drugim aktivnostima sa bruto obrtom
gotovo od 950 miliona KM.
240
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Što se tiče zapošljavanja, međunarodna usporedna istraživanja pokazuju da poslovne
zone osiguravaju zapošljavanje minimalno 50 radnika po hektaru, a u zavisnosti od sektora proizvodnje postižu se rezultati u zapošljavanju i do 700 radnika po hektaru. Tako, npr. u strojarskoj
industriji je norma zapošljavanja oko 250 radnika po hektaru, u drvoprerađivačkoj 70 radnika po
hektaru, u prehrambenoj do 100 radnika po hektaru i drugo.
3. PROJEKCIJA MOGUĆIH RAZVOJNIH SCENARIJA
Na bazi navedenih svjetskih iskustava kao i primjera dobre (naravno i loše) prakse zemalja iz regije koje su nam i najinteresantnije za usporedbu sa jedne strane a s druge ozbiljni
“protivnici u utakmici koja se zove privlačenje stranih ulaganje i prodaja zone”. I njihov i naš
zajednički i najveći problem kod osnivanja zona je neadekvatna infrastruktura koja zbog velikog
broja kandidiranih poslovnih zona i ograničenih financijskih sredstava u potpunosti ne može biti
do kraja završena. Kao ilustraciju ove teze navedimo činjenicu da se npr. navodi 16 poduzetničkih zona u Primorsko-goranskoj županiji, od kojih samo jedna ima pripremljenu potrebnu infrastrukturu. Ambiciozni plan od 400 poslovnih zona u Hrvatskoj u relativno kratkom vremenu, te
obaveza županija da naprave planove za osnivanje poslovnih zona i značajna podrška države
doveli su do „poplave“ planova za otvaranje poslovnih zona koja su crpila financijska sredstva
za podršku a na kraju nisu dovela do izgradnje potpuno funkcionalnih poslovnih zona. Tako je
prostornim planom Republike Srpske do 2015. godine evidentirano 68 potencijalnih lokacija
proizvodno-poslovnih zona ali je značajno veći broj zona „projektiran i prepoznat” u razvojnim
strategijama regije u F BiH (CBiH npr. više od 100 ili Sarajevska ekonomska regija gotovo 60).
Stoga, a na bazi sagledavanja svih parametara (ljudski resursi, financije, prostorno-planska dokumentacije, strateške projekcije razvoja koji su na znanstveno-stručni način vršili valorizaciju potencijalnih poslovnih zona Hercegovine, projektni tim daje određene smjernice i
procjene za osmišljen razvoj ovog programa od ogromnog značaja za Hercegovinu. Prije svega
prepoznate su poslovne zone od strateškog interesa za BiH odnosno njene entitete označene
kao zone A, zone od strateškog interesa za županije ili zajednice općina označene kao zone B
i zone od značaja za lokalnu zajednicu (zone C).
Svakako namjera i ove studije je da podižući opći prag znanja o razvoju poslovne infrastrukture te djelujući sinergijski na sve učesnike u procesu razvoja poslovnih zona Hercegovine
dovede do:
Razvijena regija u okvirima Europske unije u kojoj se
jasno vide dostignuća suvremenog svijeta
U namjeri da se da što kraća ocjena i procjena stanja i potreba poslužimo se tabelom
prikaza potencijalnih i postojećih poslovnih zona Hercegovine u kojima su dane procjene potrebnih ulaganja kao i očekivani porast zaposlenih.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
241
Tabela 8.2. Cjelokupni pregled segmenata konkurentnosti općina,
atraktivnosti poslovnih zona i poduzetničke aktivnosti po općinama
Naziv poslovne
zone postojeće
poslovne zone
Topala
Vlake
Unis
Šljunkara
Šipad
Volujac I
Vučilov brig
Rupe
Tromeđa
Jug
Begovača
Kilavci
Pilane
Blizne gomile
Industrijska zona
(B)
Indeks
rownatrakfield/ Površina
tivnosti
(G)
u ha
zone
reen1-5
field
2,7639
B
6,00
2,7556
B
30,00
2,0222
G
20,00
1,9806
G
2,60
1,9639
B
20,00
1,9500
G
50,00
1,8694
G
8,40
1,6583
G
10,00
1,5222
G
40,00
1,0778
B
82,40
1,0611
B
9,60
0,9250
G
46,90
0,7028
G
2,00
0,6472
G
8,00
0,6472
G
40,00
Ukupna
ulaganje
Po% od
tecijalni radno
spos.
broj
uposle- stan.
nika
općine
500.000
10.000
710.250
2.455.000
1.463.265
1.551.000
560.000
1.640.000
1.680.000
2.720.000
290.000
-
480
2.400
1.600
208
1.600
4.000
672
800
3.200
6.592
768
3.752
160
640
3.200
12%
62%
21%
7%
21%
55%
11%
80%
85%
73%
9%
92%
12%
17%
320%
Općina
Posušje
Posušje
Konjic
Jablanica
Konjic
Trebinje
Tomislavgrad
Kupres
Čitluk
Livno
Livno
Nevesinje
Glamoč
Čitluk
Kupres
Tabela 8.3. Cjelokupni pregled segmenata konkurentnosti općina, atraktivnosti
potencijalnih poslovnih zona i poduzetničke aktivnosti po općinama
Naziv poslovne zone
potencijalne
poslovne
zone
Zvirići-Bijača
Osoje
Zvirovići
Domanovići
Mostarska
vrata
(B)
rownfield/
(G)
reenfield
G
G
G
G
Procijenj.
Površina
neoph. ulagu ha
anje
Ukupna
ulaganje
(upit)
Po% od
tecijalni radno
broj
spos.
uposle- stan.
nika
općine
Općina
150,00
110,00
100,00
100,00
30.000.000
22.000.000
20.000.000
20.000.000
880.000
780.000
-
12.000
9.000
8.000
8.000
186%
289%
133%
133%
Ljubuški
Prozor
Čapljina
Čapljina
G
84,00
16.800.000
880.000
6.500
101%
Ljubuški
Trn
G
55,00
11.000.000
1.550.000
4.500
68%
Sopilja
Volujac II
Vranjevo selo
Poljavice
Brljovina
G
G
G
G
G
50,00
50,00
50,00
45,00
26,00
10.000.000
10.000.000
10.000.000
9.000.000
5.200.000
2.142.000
-
4.000
4.000
4.000
3.500
2.000
98%
55%
360%
98%
56%
242
Široki
Brijeg
Nevesinje
Trebinje
Neum
Grude
Grude
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Naziv poslovne zone
potencijalne
poslovne
zone
Biletići
Soko
Polužinepodosoje
Osrdak
Drakuljice
Dekorativne
tkanine
Poduzetnička
zona
Industrijska
zona
Kasarna
Termoelektrana
Kaline
Sušiona
Obale
Ljubinska
brda
Plani
Industrijska
zona
Hodovo
∑
prosjek
(B)
rownfield/
(G)
reenfield
G
B
Procijenj.
Površina
neoph. ulagu ha
anje
Ukupna
ulaganje
(upit)
Po% od
tecijalni radno
broj
spos.
uposle- stan.
nika
općine
Općina
18,00
16,10
3.600.000
3.220.000
145.000
100.000
1.400
1.300
37%
122%
Čitluk
Ljubinje
G
15,00
3.000.000
410.000
1.200
37%
Bileća
G
G
12,00
6,00
2.400.000
1.200.000
755.000
500.000
1.000
500
26%
16%
Posušje
Bileća
B
5,00
1.000.000
400.000
400
17%
Gacko
G
5,00
1.000.000
170.000
400
12%
Bileća
B
4,50
900.000
-
350
43%
B
4,36
872.000
1.056.000
350
9%
B. Grahovo
Nevesinje
B
4,00
800.000
920.000
300
13%
Gacko
G
G
G
4,00
4,00
4,00
800.000
800.000
800.000
150.000
300
300
300
48%
48%
75%
Berkovići
Berkovići
Ravno
G
3,00
600.000
800.000
250
23%
Ljubinje
G
2,50
500.000
-
200
32%
Berkovići
B
0,00
0
-
0
0%
Drvar
G
25.000
927,46
0
74.050
0%
Stolac
70.000
185.492.000
2.504,96
KM/upos.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
40%
243
244
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
POGLAVLJE 9
MODEL UPRAVLJANJA
PROCESOM RAZVOJA ZONA I
AKCIJSKI PLAN
• Uspostava nove poslovne zone
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
245
1. USPOSTAVA NOVE POSLOVNE ZONE
S obzirom da je uspostava novih poslovnih zona detaljno obrađena u posebnom priručniku – Vodič za uspostavu poslovnih zona to ćemo u ovoj studiji samo dati osnovne karakteristike
ovog složenog procesa.
1.1. Realizacija poslovne zone po fazama
Potrebno je realizirati veliki broj aktivnosti na putu od planiranja, realizacije brojnih i složenih aktivnosti do stvaranja poslovne zone koja će biti atraktivna za ulagače. Tek poslije dužeg
razdoblja razvoja i ulaganja ljudskih i financijskih resursa, može se osigurati povoljan prostor za
rast gospodarske djelatnosti u lokalnoj sredini. Na početku puta je važno stvoriti pozitivan stav
i želju za promjenama, sagledati postojeće stanje i utvrditi realne I dostižne ciljeve. Najvažniji
faktor uspjeha je pronaći ljude koji imaju snage, hrabrosti i sposobnosti da te ciljeve, timskim
radom i ostvare.
Zbog dugoročnosti procesa formiranja i razvoja poslovne zone, te potrebe za različitim
oblicima financiranja, vrlo je važno da se planovi zasnivaju na političkom i stručnom dogovoru
o neophodnosti izgradnje poslovne zone, čije su potrebe izražene kroz izradu kvalitetne studije izvodljivosti, uređenoj prostorno-planskoj dokumentaciji, osiguranim proračunskim i drugim
sredstvima potrebnim za početak zamašnog ulagačkog projekta. Administrativni aparat lokalne
zajednice ima u ovoj fazi ključnu ulogu sa usmjerenjem na razvijanje zajednice u svim segmentima koji mogu privući pažnju potencijalnih ulagača. On treba pružati svoje usluge svim zainteresiranim na efikasan i ekspeditivan način. To je najbolji način za promociju lokalne zajednice
kao uređenog ekonomskog prostora pri čemu je poslovna zona samo jedna od povoljnosti. Ovo
je naročito važno za zone koje su strateškog karaktera uz koje treba svim snagama da stanu i
viši nivoi vlasti (županije i entiteta).
Također je veoma važno, pri svim aktivnostima, imati u vidu da je zona „proizvod“ za koji
treba pronaći kupce. Bilo da su to korisnici ili kupci prostora ili ulagači koji svoj interes pronalaze
u infrastrukturnim poslovima. Na kvalitetu „proizvoda“ će uticati pogodnosti u poslovnoj zoni,
lokalnoj zajednici, regiji i državi. Vidimo da je to jedan povezani lanac u kome je jednako važno
ono što su uradili osnivači zone, kao i ono što su uradili drugi. Upravo zbog ove povezanosti
važno je ne prepustiti izgradnju poslovnih zona stihiji, jer će svaka slaba karika u lancu imati
dalekosežne posljedice po ekonomski razvoj u cjelini.
Kako bi proces uspostave zone i njen razvoj išli u željenom smjeru, neophodno je dobro
postaviti sve korake, od same ideje, donošenja odluke, izrade prostorno planske i projektne dokumentacije, preko izgradnje infrastrukture pa do razvoja i širenja zone kao i aktivnosti te usluga
u njoj. Zbog kompleksnosti predmetne teme, u ovoj se Studiji ne obrađuje svaka pojedina faza
i njene značajke, već su sažeto prikazani glavni koraci i aktivnosti neophodne za ostvarenje
poslovne zone.
Tako su aktivnosti uspostave poslovne zone sažete u sljedeće osnovne korake:
• Planiranje,
• Financiranje,
• Gradnja,
• Organizacija i upravljanje.
246
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Kvaliteta pojedine poslovne zone koja je u prvoj fazi razvoja određena gotovo isključivo atraktivnošću lokacije i cijenom zemljišta u zoni, u kasnijoj fazi u znatnoj mjeri ovisit će i o
dodatnim sadržajima koje poslovna zona nudi svojim korisnicima izravno utječući na kvalitetu
njihovog poslovanja. Stoga je na tijelu koje upravlja poslovnom zonom bitna uloga efikasne organizacije i koordinacije aktivnosti usmjerenih na brigu o standardima poslovne zone i kvaliteti
uvjeta poslovanja za poslovne subjekte u zoni. Veličina poslovne zone i ambicije zacrtane
osnivanjem zone presudne su pri donošenju odluke o tome na koji će način biti organizirano
upravljanje poslovnom zonom.
Tabela 9.1. Pregled prednosti i nedostataka upravljanja
poslovnom zonom po modalitetima registriranja
Na principu općinske odluke
i opunomoćenosti uposlenog/uposlenih o organiziranoj
prodaji ili davanju pod zakup
zemljišta
Na projektom principu
putem izrade akata o upravljanju, osobama/odjelu
zaduženim za provedbu
i strategijskim ciljevima
razvoja (SMART)
Putem registriranog subjekta najčešće u formi društva
ograničene odgovornosti
PRO
CONTRA
PRO
CONTRA
PRO
CONTRA
visoka razina
operativnog
izvršenja
niska razina
strategijske
orijentacije,
moguć problem netransparentnosti
relativno visoka razina
operativnog
izvršenja
relativno
niska razina
strategijske
orijentacije,
moguć problem netransparentnosti,
upitan kapacitet ljudskih
resursa u
ispunjavanju
strategijske
orijentacije
osigurava osnovu
za optimalnim
upravljanjem,
otvara mogućnost
razmatranja
(djelomične)
samoodrživosti,
moguće je aktivno uključiti privatni i druge sektore
putem savjetodavnih odbora a u
cilju obezbjeđenja
kvalitativnih
strategijskih postavki, mogućnost
povrata PDV na
ulaganja
povećani
troškovi
upravljanja,
niža razina
operativnog
odlučivanja
S druge strane, na projektnom principu ili putem registriranja subjekta, upravljanje poslovnom zonom (pa i samo vlasništvo) mogu biti:
• Javno/državno,
• Temeljem sporazuma o privatno-javnom partnerstvu,
• Temeljem zajedničkog ulaganja privatnog i javnog sektora,
• Privatno vlasništvo (i upravljanje).
Općenito promatrano, prednosti privatno-javnog partnerstva sadržane su u slijedećem:
1. Obuhvatom prednosti oba sektora:
• Društvena odgovornost, ekološka svijest i javna odgovornost javnog sektora;
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
247
•
Financiranje, tehnološki i menadžerski kapacitet, poduzetnički duh i inovacijske
vještine privatnog sektora.
2. Promoviranjem transfera znanja, menadžerskih vještina i novih tehnologija
3. Raspodjelom i prijenosom rizika na stranu koja je trenutno u mogućnosti da ublaži isti.
Tabela 9.2. Razine javno-privatnog partnerstva u
izgradnji poduzetničke infrastrukture
Potpuno
javni
sektor
Kreiranje
spoznaje
Dogovaranje
okvira
Vizija
zajednice
Tradicionalno
javno
ugovaranje
Dizajniranje
Pasivni privatni
Vladine ulaganja
obveznicama
Uslužni ugovori
Operativni najam
Joint
Venture
Suvlasništvo
Suodgovornost
Gradi, upravljaj i
investiraj
Koncesije
Javno
Investicijska odgovornost
Pružaoc
Uloga države
Pasivno javno
ulaganje
Kapital, dug
Garancije
Donacije
Dogovaranje
okvira
Regulatorni dijalog
Potpuno
privatni
Sektor
Profitno
Neprofitno
Kreiranje
spoznaje
Privatno
Pokretač i regulator
Yale/UNDP
Najčešći načini privatno-javnog partnerstva u razvoju poduzetničke infrastrukture javljaju
se u obliku:
• Niže razine uključenosti privatnog sektora
• Učešćem u upravljanju putem savjetodavnih odbora,
• Putem uslužnih ugovora od strane privatnog sektora,
• Putem komercijalnog upravljanja u cilju ostvarivanja prihoda.
• Više razine uključenosti privatnog sektora
• Putem izdavanja koncesijskih prava na upravljanje infrastrukturom,
• Zajedničkih poduhvata i ulaganje,
• Udjelom u vlasništvu subjekta koji upravlja infrastrukturom.
Idealno rješenje za razvoj uspješne poslovne zone svakako bi bilo osnivanje zasebnog
poslovnog subjekta. Međutim, zbog pretežito manjih dimenzija, u našoj praksi prevladavaju
zone kojima se upravlja iz gradskih/ općinskih odjela.
Odjel u općini ili tvrtka trebali bi upravljati i koordinirati aktivnosti na uspostavi zone od
samog početka, dakle od izrade dokumentacije, marketing plana, procesa izgradnje, organizacije poslovanja zone, stavljanja zone u funkciju, prodaje parcela, davanja u najam, formiranja
odnosa prava građenja te aktivnosti usmjerenih na kvalitetu “boravka” poslovnih subjekata u
zoni (organizacija i razvoj poslovne infrastrukture i logistike unutar zone).
Iz navedenog je vidljivo da su aktivnosti vezane za industrijske zone takve prirode i slo-
248
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
ženosti da ih lokalne zajednice same ne mogu provesti, već im je potrebna pomoć entitetskih
institucija, regionalnih razvojnih agencija kao i visokoškolskih organizacija i instituta.
Tabela 9.3. Uobičajeni koraci uspostavljanja poslovne zone
INICIJALNA FAZA PRIGO
PREME
FAZA
FAZA
1. IZRADA STUDIJE OPRAVDANOSTI USPOSTAVLJANJA POSLOVNE ZONE
Pregled strateških dokumenata osnivača
Analiza geografske lokacije
Strateško opredjeljenje
Analiza perspektivnih gospodarskih grana
Analiza stanja i potreba privatnog sektora
Analiza stanja i potreba javnog sektora
Analiza okruženja, lokaliteta i legalnosti
Indikatori direktnog utjecaja – javni sektor
Indikatori indirektnog utjecaja – javni sektor
indikatori direktnog utjecaja – privatni sektor
Indikatori indirektnog utjecaja – privatni sektor
Zainteresiranost privatnog sektora
Analiza ljudskih resursa
Ekološki aspekti
Financijska isplativost
Analiza osjetljivosti
Prijedlog strateškog razvoja
2. SUGLASNOST OSNIVAČA
Izdavanje suglasnosti nadležnog tijela o osnivanju
3. USUGLAŠAVANJE PROSTORNO – URBANISTIČKO – REGULACIONIH PLANOVA
Donošenje prostornih, urbanističkih i regulacionih
planova
4. FORMIRANJE VLASNIČKE STRUKTURE
Procjena javnog vlasništva/privatno-javnog partnerstva
Registracija kao projekta/privrednog subjekta
5. IZRADA DOKUMENTA O NAČINU UPRAVLJANJA PODUZETNIČKOM ZONOM
Nadzorni odbor
Savjetodavni odbor
Upravljačko tijelo/menadžment
Uvjeti prijema korisnika (u suglasnosti sa strategijom)
Konzultantski odbor
6. ANALIZA LOKALITETA I IZRADA INFRASTRUKTURNOG RJEŠENJA
Analiza vlasništva nad zemljištem
Katastarski/gruntovnički izvod
Analiza parcelizacije zemljišta
Urbanistička prostorna analiza (komunikacija, pozicija)
Izrada idejnog rješenja
Koraci uspostavljanja poslovne zone
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
249
Koraci uspostavljanja poslovne zone
INICIJALNA
FAZA
FAZA PRIPREME
GO
FAZA
Izrada izvedbenog rješenja
Analiza postojeće infrastrukture
Obračun kritičkih energetsko-komunalnih kapaciteta
7. PRIBAVLJANJE DOZVOLA
(Promjena namjene zemljišta)
(Izdavanje tehničke suglasnosti)
(Komunalni priključci, voda i kanalizacija)
(Priključak na električnu energiju)
(Sanitarna i protupožarna suglasnost)
(Ekološka suglasnost)
8. RAZVOJ FIZIČKE INFRASTRUKTURE
Ulaganja u puteve
Ulaganja u električnu mrežu
Ulaganja u telefonsku mrežu
Ulaganja u komunalno-vodovodnu mrežu
9. DONOŠENJE STRATEGIJE RAZVOJA POSLOVNE ZONE
Usluge poslovne zone
Dugoročni razvoj i perspektive
Utjecaj na lokalno okruženje
Komunikacija sa eksternim okruženjem
Financiranje
Održivost
Rizici i potencijali
Perspektiva klijenta
10. IZRADA PROMOTIVNIH MATERIJALA I POZICIONIRANOST POSLOVNE ZONE
Akcioni plan promocije korisnika u poslovnoj zoni
Akcioni plan atraktivnosti poslovne zone
250
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
251
252
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
POGLAVLJE 10
BUDUĆA ULOGA REGIONALNE
AGENCIJE REDAH I LOKALNIH
AGENCIJA U RAZVOJU POSLOVNIH
ZONA
• Opći elementi i značajke budućeg
lokalnog razvoja Hercegovine
• Organizacija LER-a na razini općina
Hercegovine
• Pozicija, uloga i odnosi REDAH-a i
LER- timova
• Program aktivnosti i sinergijskog
nastupa od značaja za razvoj
poslovnih zona Hercegovine
• Pozicija Hercegovine u
predpristupnom razdoblju u odnosu
na EU fondove
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
253
1. OPĆI ELEMENTI I ZNAČAJKE BUDUĆEG LOKALNOG
EKONOMSKOG RAZVOJA HERCEGOVINE
Ranija praksa planskog razvoja i potpomaganja manje razvijenih područja, uz državnu
pomoć i inertno očekivanje kapitala iz inozemstva, nije imala uspjeha - razlike u razvijenosti
područja bivale su sve izraženije. Posljedice pokretljivosti MSP, direktno se odražavaju na nova
područja u smislu pozitivnih učinaka od zapošljavanja, znanja i kapitala te na poreska davanja
od kojih zavisi društvena norma na teritoriji lokalne zajednice. Svaka lokalna zajednica ili više
zajednica, da bi privukle ili razvile što veći broj MSP na svojem teritoriju, poduzimaju razne aktivnosti koje će poboljšati uvjete rada poduzeća na tim područjima. Povezivanje više regija čak i
van granica države ima također za cilj stvaranje poboljšanih uvjeta za rad poduzeća.
Prioriteti države se odnose na stabilizaciju gospodarstva i stvaranje općih uvjeta razvoja,
pri čemu je veoma značajna uloga lokalne zajednice. Sa ciljem poticanja i potpomaganja regionalnog razvoja, vlade aktiviraju unutrašnje resurse, kao dodatne razvojne impulse, te vode
brigu da se oni ne mogu otuđiti sa tog područja a posebno kod područja čiji razvoj je baziran na
uvoznom kapitalu. Navedene okolnosti dovele su do nove regionalne koncepcije prestrukturiranja, bazirane na oslanjanju na vlastite lokalne - regionalne razvojne snage. Lokalna uprava, treba stoga da bude nosilac oblikovanja razvojne strategije te zajednice i njen poduzetnički lider.
Lokalne i regionalne zajednice Hercegovine moraju razvijati privlačno okruženje za kapital i poduzeća sa sljedećim prednostima:
•
•
•
•
•
•
•
lokalna i regionalna infrastruktura, lokacije za poduzeća, industrijske zone i sl.
razvoj kulture, nezagađena priroda, mogućnosti zasnovane na neiskorištenim prirodnim bogatstvima,
razvijanje rješenja koja potiču i pospješuju inovativne aktivnosti te razvijanje i uvođenje tehnoloških inovacija,
promocija i provođenje strukturnih promjena kroz dokvalifikaciju i prekvalifikaciju radno sposobnog stanovništva,
komparativna prednost u odnosu na konkurenciju putem marketinga i uspostavljanja
efikasne gospodarske politike i politike urbanog razvoja,
cjelovit pristup razvoju regije što doprinosi otvaranju što većeg broja radnih mjesta,
unapređenju kulture, tradicije, općeg standarda i isticanje posebnosti lokacije.
potpomaganje mreža nosilaca razvoja, savjetovanja, stručnog osposobljavanja, obrazovanja i informiranja, najčešće putem poreskih olakšica.
Promišljeno djelovanje lokalne zajednice u cilju vlastitog razvoja infrastrukture i poduzetničkog potencijala te privlačenje ulagača - poduzeća, tj. kapitala s drugih područja, predstavlja
osnova endogene (unutrašnje) koncepcije lokalnog i regionalnog razvoja.
Novi pristup lokalnom i regionalnom razvoju ogleda se u potpomaganju sa sredstvima i
inicijativama vlade, uz istovremeno potenciranje odgovornosti i neophodnosti djelovanja i lokalnih institucija. Ovaj pristup baziran je na činjenici da prosto kopiranje razvojnih rješenja iz jedne
254
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
u drugu zajednicu nije moguće, te da lokalne razvojne potrebe moraju biti inicirane od strane
lokalnih ljudi i da se razvoj mora bazirati na inovativnosti i stvaralaštvu.
Koristeći dobro osmišljen i učinkovit marketing lokalna zajednica mora upoznati javnost
sa ovakvom koncepcijom razvoja.
Endogeni razvoj naročito je karakterističan za Europu s obzirom da ima potrebnu infrastrukturu:
•
•
sveučilišta, poduzeća, poslovne usluge, dakle kapacitete koji se mogu staviti u službu
lokalnog razvoja,
da se uviđaju prednosti MSP u proizvodnji, uslugama i generiranju inovacija i oblikovanju novih radnih mjesta,
da dolazi do oživljavanja tržišta i poduzetničkog gospodarstva.
•
•
Za endogeni razvoj neophodno je definirati:
•
•
prednosti i slabosti promatranja regije u odnosu na druge i
razvojne ciljeve zajednice i pravce njihovog ostvarenja.
Detaljnim sagledavanjem stanja u regiji Hercegovine projektni tim je nastojao da ove utjecajne čimbenike na adekvatan način istraži i verificira a sve sa ciljem učinkovitog poticanja
gospodarskog razvoja lokalne zajednice i regije. Cilj studije nije nikakvo takmičenje lokalnih
zajednica i promocija jednih zarad drugih nego stvaranje preduvjeta da svako i na objektivan
znanstveni način sagleda svoje trenutno stanje, uoči slabosti i nedostatke, te aktivno poradi na
tome da ostvari prilike i mogućnosti.
2. ORGANIZACIJA LOKALNOG EKONOMSKOG RAZVOJA NA
RAZINI OPĆINA HERCEGOVINE
Iz anketnih upitnika je očigledno da najveći broj općina Hercegovine nema organizacijski
postavljen i razvijen tim za lokalni gospodarski razvoj a još manje to konstituirano kao posebnu
organizacijsku jedincu općine. U najvećem broju slučajeva to je „dužnost načelnika općine i
njegovih suradnika/savjetnika“ za gospodarski razvoj. Anketni upitnici su pokazali da i najveći
broj općina nema nikakve dokumente strateškog razvoja u čiju domenu spadaju i investicijski
zahvati u pogledu poslovne infrastrukture tako da je sadašnja slika stanja razvoja poslovne infrastrukture Hercegovine samo odraz pojedinačnih napora i gospodarskog interesa pojedinaca
a nikako osmišljen koncept lokalne ili regionalne zajednice.
Stoga je u narednom razdoblju potrebno intenzivirati napore da svaka općina dobije strateški dokument razvoja koji će biti usklađen sa strateškim dokumentima viših razina u BiH koji
sada u najvećoj mjeri postoje. Jasno je iz analiza financijskog stanja svake općine kao i analiza
ljudskih resursa da daljnje financijsko opterećenje lokalnih zajednica nije moguće sa daljim
zapošljavanjem u administrativnim organima te je kao jedina opcija moguće pojačati suradnju
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
255
sa regionalnim razvojnim agencijama, sveučilišnim i istraživačkim jedinicama i nevladinim sektorom, koji mogu pronaći sredstva da se zajedničkim naporima i ulaganjima lokalne i regionalne
zajednice, entiteta i stranih fondova dođe do kvalitetnih projektnih rješenja strategija razvoja
lokalnih zajednica te položaja i uloge timova za lokalni gospodarski razvoj.
Akcijski plan uspostave poslovnih zona RS jasno kaže da općine, vrše procjenu o eventualnoj potrebi za uspostavljanjem „zone“, sagledavaju mogućnosti (lokacija, ljudski i prirodni
resursi, strategija razvoja) odnosno donose odluku o izradi „Pred-studije izvodljivosti“. Na osnovu procjene i strategije, općina donosi odluku o pokretanju projekta uspostavljanja i izgradnje
zone.
Zahtijeva od RARS-a da njihova odluka bude uvrštena na „mapu“ i zahtijeva od ministarstva i Vlade Republike Srpske da se odrede o mjestu „njenog projekta“ na skali prioriteta i
na osnovu toga i odrede mogućnosti korištenja poticajnih sredstava. Po pribavljanju povratne
informacije, općina definira strategiju financiranja uspostavljanja zone, određuje partnere i nosioce implementacije za pojedine faze, te postupa dalje prema projektu i obavezama koje projekt
od nje to zahtijeva. Jasno je da i općine Hercegovine u sastavu županija FBIH trebaju da imaju
sličnu putanju razvoja poslovne infrastrukture koja treba da ih vodi ka suradnji sa regionalnim
razvojnim agencijama, resornim ministarstvima i ino-partnerima.
3. POZICIJA, ULOGA I ODNOSI REDAH-A I LER TIMOVA
Na bazi izvršene analize stanja u svim općinama regije Hercegovina dane u prethodnim
poglavljima može se nedvosmisleno i jasno ukazati koje su to općine koje su lideri u organizaciji
lokalnog gospodarskog razvoja kao i koje su to općine koje zbog niza subjektivnih ili objektivnih
razloga, idu sporije u organizacijskom smislu ustrojstva lokalnog gospodarskog razvoja. Svakako da samo brojčane ocjene nisu uvijek dovoljne da objasne neke „paradokse“ na terenu jer
samo suptilne sociološke i druge analize dale bi odgovore i na pitanja gdje „statistika i brojevi“
često zataje. U svakom slučaju uloga općine u lokalnom gospodarskom razvoju je nesporna
kao što je nesporna i njena uloga u poticaju osnivanja poslovne zone na svojoj teritoriji. Ukoliko
su formirane lokalne razvojne agencije bi trebale da učestvuju u izradi projekata „zona“ za područje općine na kojoj djeluju (ili za više općina ako jedna LRA pokriva više općina) i provode
direktne aktivnosti na terenu u procesu implementacije projekta. Pored toga, LRA pomažu u
ovim poslovima i onim općinama u kojima ne postoji tehnička infrastruktura i ljudski potencijal za
ove poslove, ukoliko se to od njih traži. LRA provode direktne obuke i edukaciju za kadrove koji
će upravljati zonama a u suradnji sa regionalnom agencijom REDAH i Republičkom agencijom
za razvoj RS za općine sa teritorija Hercegovine a koje su iz RS. Prema razvijenoj regulativi
LRA timovi općina RS informiraju RARS o napretku, obavljaju posebne poslove i zadatke koje
definiraju ugovorom sa RARS-om u slučajevima gdje se to na njih odnosi.
S ovom studijom, izvršenim mapiranjem svih postojećih i potencijalnih zona u Hercegovini, sagledanim stanjem općina, provedenom obukom svog osoblja i osoblja lokalnih zajednica
za vođenje procesa razvoja i uspostava poslovnih zona i drugih elemenata poslovne infrastrukture, Regionalna razvojna agencija REDAH dobiva status ključnog čimbenika, u budućem
256
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
strateškom razvoju i vođenju procesa. REDAH je kao partner spreman je za potpunu suradnju
sa svim ostalim ključnim akterima procesa jer je uložio ogroman napor na sustavnom razvoju
poslovnih zona razvijajući:
•
•
•
•
•
•
•
•
Kompletan uvid u potencijal i status trenutnih aktivnosti na uspostavi poslovnih zona
(Mapiranje zona Hercegovine).
Utvrđeni potencijal i proaktivnost svake općine kada je razvoj poslovne infrastrukture
u pitanju.
Sagledane gospodarske potencijale lokalnih zajednica, županija, entiteta i države kao
dio komplementarne strukture razvoja poslovnih zona.
Analitički i kritički sagledane ljudske resurse Hercegovine kao jedan od najvažnijih
elemenata ukupnog regionalnog potencijala.
Uvid u postojeću zakonsku regulativu, prostorne planove i druge razvojne dokumente
državnog, entitetskog, sektorskog, regionalnog i lokalnog nivoa.
Razvijenu metodologiju i procedure za uspostavljanje poslovnih zona, iz kojih proističe stupanj gotovosti pojedinog projekta.
Provedenu edukaciju lokalnih administracija i donosioca odluka o samom procesu od
ideje do realizacije projekta poslovne zone.
Organizirana studijska putovanja učesnika u procesu, u cilju upoznavanja dobrih praksi (Hrvatska, Italija, Španjolska).
U daljim faza razvoja poslovne infrastrukture Agencija REDAH je spreman raditi na:
•
•
•
•
•
•
•
•
Razvoju kriterija i prioriteta za poslovne zone u Hercegovini a koji će biti prihvatljivi
Vladi FBiH, vladama županija i Vladi RS za poticanje uspostavljanja poslovnih zona
u Hercegovini.
Razvoju preciznog i jasnog Pravilnika o procedurama i kriterijima korištenja poticaja
za razvoj poslovnih zona.
Izrada akcionog plana razvoja poslovnih zona Hercegovine na bazi Strategija o razvoju poslovnih zona županija Hercegovine te općina iz RS.
Pomoći u dovršavanja projektne i prostorno-planske dokumentacije za zone od strateškog i lokalnog značaja prema stupnju organizacionih mogućnosti općina i stupnju
riješenosti imovinsko-pravnih odnosa.
Razvijanju partnerskih odnosa sa resornim ministarstvima i njihovim agencijama kojima će on biti objektivni servis za investicione poticaje za zapošljavanje posebno u
manje razvijenim općinama, poticajima za izvozno orijentirane firme, podršci za prekvalifikacije radnika i aktivno privlačenje ulagača.
Stalna promocija investicijskih mogućnosti u skladu sa dinamikom realizacije prethodno provedenih aktivnosti uspostave poslovnih zona.
Praćenje provođenja Akcijskih planova županija i RS u cilju koordiniranja i sinergije
aktivnosti svih aktera.
Jedan od prioritetnih budućih zadataka REDAH-a i menadžmenta svake zone (ili ureda
u općinama koje koordiniraju razvoj i rad zone) je da razvijaju poslovnu suradnju između pojedinih zona, poduzeća u zonama, obrazovnih i istraživačkih instituta. Suradnja
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
257
se može razvijati kontaktiranjem poslovnih ljudi i promocijom zona na specijaliziranim
sajmovima i susretima te povezivanjem preko drugih domaćih ili stranih agencija za
razvoj, operatora zona, gospodarskih komora, poduzetničkih mreža i drugih. U općinama Hercegovine iz RS REDAH će ove aktivnosti koordinirati sa RARS Banja Luka.
Kao posebno značajan dio aktivnosti koje Agencija REDAH, zajedno sa LER timovima i
RARS-om, treba u budućnosti da predvodi u smislu razvoja poslovnih zona Hercegovine je internacionalizacija projektnog nastupa poslovnih zona Hercegovine u međunarodnim programima koji će se sve više otvarati za BiH. S obzirom na značaj koji ovaj dio aktivnosti treba da ima
u budućem radu REDAH-a to je njemu posvećeno i posebno poglavlje u ovoj studiji (poglavlje
5. ovog dijela Studije).
4. PROGRAM AKTIVNOSTI I SINERGIJSKOG NASTUPA OD
ZNAČAJA ZA RAZVOJ POSLOVNIH ZONA HERCEGOVINE
Ovim Programom određuju se ciljevi, zadaci, nositelji i rokovi za pojedine aktivnosti.
4.1. Plan i program otvaranja novih poslovnih zona
Svaka županija i zajednica općina Istočne Hercegovine treba utvrditi broj i lokaciju potrebnih poslovnih zona i uvrstiti ih među prioritetne programe razvoja županije donošenjem
dokumenta pod nazivom “Plan razvoja poslovnih zona”. Cilj je postići prosječno 10 zona po
županiji (12 HNŽ, 6 ZHŽ, 8 HBŽ), što znači da u svim županijama Hercegovine i općinama RS
u Hercegovini treba započeti s izgradnjom ili ubrzati njihovo dovršenje.
Pri utvrđivanju lokacija za poslovne zone treba uzeti u obzir:
•
•
•
vlasništvo nad zemljištem koje ulazi u poduzetničku zonu (dati prednost zemljištu u
vlasništvu gradova/općina, županija, države),
dokument prostornog uređenja koji važi za područje buduće poslovne zone i namjena
prostora u području zahvata zone (prednost prostori za koje je donesen dokument
prostornog uređenja razine urbanistički plan uređenja),
blizinu i mogućnost povezivanja poslovne zone s mrežom cesta i planirane autocestekoridora Vc kao i veze sa hrvatskim autocestama.
•
Istodobno s donošenjem plana treba utvrditi koje su postojeće zapreke projektu i predložiti njihovo rješavanje u okviru ovog projekta i drugih aktivnosti koje provodi Ministarstvo razvoja, obrta i poduzetništva F BiH i Republička Agencija RS. Planovi se dostavljaju ovim ministarstvima i županijskim vladama.
Rok izrade: 60 dana.
258
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
4.2. Rješavanje pitanja zemljišta za nove i proširenje postojećih
poslovnih zona
Županije (zajednice općina u RS) i općine (grad Mostar) trebaju odlučiti o lokacijama
novih zona na zemljištu u vlasništvu gradova ili općina. Budući da postoji nedostatak takvih lokacija, potrebno je donijeti plan otkupa iz poticajnih sredstava države, županije te grada/općine
prema prijedlogu ovoga projekta. Planove dostaviti vladama županija, FMRPO Mostar i RARS
Banja Luka.
Rok: 60 dana.
Zemljište u vlasništvu države treba se u najkraćem roku predati u vlasništvo županije/
gradova/općina pod uvjetom namjene za otvaranje poslovnih zona prema planu izrađenom u
županijama. Zahtjeve za dodjelu treba rješavati prioritetno, a najkasnije u roku od 30 dana po
primitku zahtjeva. Zahtjeve podnose županije/gradovi/općine.
Rok: Odmah, trajno.
Prema spoznajama na terenu, pogodna područja za otvaranje ili proširenje poslovnih
zona nalaze se i u vlasništvu poduzeća iz portfelja fondova za privatizaciju. Fondovi trebaju,
temeljem zahtjeva županije/grada/općine, pronaći rješenje s kojim se neiskorišteni tereni prenamjenjuju za poslovne zone. Zahtjevi se dostavljaju županijskim organima za privatizaciju.
Rok: Odmah, trajno.
Potrebno je zadužiti FMRPO, resorna ministarstva po županijama i RS da dostave entitetskim ministarstvima popis područja poslovnih zona na kojima je potrebno provoditi aktivnosti
sređivanja zemljišnoknjižnog stanja uključivo koridore i infrastrukturnih građevina potrebnih za
infrastrukturno opremanje poslovnih zona.
Rok: 30 dana nakon dostave Planova razvoja poslovnih zona iz točke 4.1.
4.3. Financiranje izgradnje / dovršenja proizvodnih poslovnih
zona
Ukupna financijska sredstva za ovu namjenu treba značajno povećati. Toj namjeni treba
dati prioritet u poticaju malog poduzetništva. Izvori financiranja su županijski/gradski/općinski
proračuni uz uvođenje principa sufinanciranja iz entitetskog proračuna u istom iznosu (princip
1:1). Na taj način potiču se županije/gradovi/općine na izdvajanje za poslovne zone, jer o visini
njihova izdvajanja ovisi i financiranje iz entitetskog proračuna (npr. stavka u FMRPO za razvoj
poslovnih zona ili slične aktivnosti u RS). Dodjela poticaja rješava se ugovorom kako bi se spriječila prenamjena sredstava.
U resornim ministarstvima/agencijama entiteta (FMRP i RARS uz pomoć REDAH-a) treba
razraditi princip veće potpore za otvaranja novih zona u područjima koja po svim socio-ekonomskim parametrima „odumiru“ (osjetno smanjenje stanovništva, stalno smanjenje broja zaposlenih i sl.), u kojima treba sudjelovanje iz državnog proračuna u izgradnji specijaliziranih
poslovnih zona povećati na 1:2 do 1:5 (dvostruki do petostruki iznos od uloga iz lokalnih proraStudija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
259
čuna), odnosno pokriti u cijelosti. Ovo se posebno odnosi na one krajeve i općine koji se mogu
u potpunosti posvetiti proizvodnje ekološki zdrave hrane i organskoj proizvodnji (npr. Ljubinje,
Nevesinje, Bileća, Berkovići u RS te Ravno, Stolac, Kupres u FBiH). Upute za ovaj način financiranja i raspodjelu sredstava usklađenih sa zahtjevima županija i zajednica općina donose
resorna ministarstva u entitetima.
Rok: 120 dana.
Potrebno je potaknuti izrade dokumenata prostornog uređenja naročito na razini urbanističkog plana uređenja za nove poslovne zone i osigurati sredstva u proračunu Ministarstva
zaštite okoliša i turizma za financiranje takvih dokumenata.
Rok: Nakon dostave Planova razvoja poduzetničkih zona vladama entiteta, trajno.
4.4. Sadržaj poslovnih zona
U planovima i programima za otvaranje poslovnih zona treba prvenstveno voditi računa o
prometnoj povezanosti područja s naseljem, mogućnostima širenje zone u budućnosti, ekološkim čimbenicima i proizvodnim potrebama. Svaka zona mora imati izgrađene prometnice (izvan
i unutar zone), potrebnu infrastrukturu (struja, vodovod, kanalizacija, plin, sustav oborinskih
voda itd).
U županiji/gradu/općini treba odrediti službu unutar gospodarskih upravnih odjela koja
brine o razvoju zone ili formirati posebno tijelo za upravljanje zonom u slučaju da ta zona ima
entitetski rang (tzv. rang zone A). U zoni trebaju biti poduzetnički centar za edukaciju, savjete
i administrativnu pomoć poduzetnicima a veće zone trebaju vremenom da rade i na razvoju
dodatnih sadržaja koji oplemenjuju ponudu zone (smještajni kapaciteti, obdaništa, banke, tržni
centri i sl.). Svaka poslovna zona treba arhitektonsko-građevinski da pruži sadržaj ugodnog boravka i rada sa izbalansiranim odnosom površina za smještaj objekata (poslovne zgrade, hale i
sl.), parking površina i pristupnih cesta, zelenih površina i dr. Minimalne sadržaje poslovne zone
propisuju resorna ministarstva entiteta uz stručnu pomoć agencija REDAH i RARS.
Rok: 120 dana.
4.5. Proizvodna namjena u poslovnim zonama
Vrsta proizvodnje ili prerađivačkih pogona određuje se nesporno prema zahtjevima tržišta.
Pri tome treba da se poštuju lokalne potrebe i uvjeti. Programe za pojedinačne zone, s preporukama za ulagače i osnivače proizvodnih pogona, donose resorna ministarstva u dogovoru sa
županijom-zajednicom općina u RS/gradom /općinom. Težište programa treba biti proizvodnja
proizvoda koje uvozimo, proizvoda za izvoz, uvođenje modernih tehnologija, korištenje lokalnih
potencijala odnosno proizvodnja koja će rezultirati većom finalizacijom proizvoda (prerađivački
pogoni i hladnjače u poljogospodarskim krajevima, drvna prerađivačka industrija u krajevima sa
šumama, praćenje lokalnih značajnijih poduzeća npr. industrije aluminija, potencijalne farmaceutske industrije bazirane na ljekobilju itd.). Za regiju Hercegovine svakako od posebnog značaja će biti ulaganja u energetski sektor (iskorištenje vodenih potencijala, energije vjetra i sunca)
te metaloprerađivačka industrija treba se transformirati u tom smislu a nova MSP-a trebaju
260
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
imati preferirano ovu proizvodnju. U tom smislu resorna ministarstva energetike kao i ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva trebaju izrađivati sektorske programe za
energetiku, poljoprivredu (prerađivačka prehrambena djelatnost, skladišta i hladnjače, solarne
energane itd.). U osnovi ovo treba biti koordinirana aktivnost kod izrade studija izvodljivosti svake poslovne zone između nosioca izrade studije (npr. REDAH, RARS) i resornih ministarstva.
Rok: Odmah, trajno.
Koordinaciju između velikih poduzeća i njihovih potreba za proizvodnjom u malom poduzetništvu trebaju provoditi gospodarske komore FBIH i RS i RARS i REDAH prema županijama.
O potrebi za proizvodnjom izvješćuju županiju u odnosu na pojedine poduzetničke zone.
Rok: Odmah, trajno dopune.
4.6. Istraživačka i inovativna aktivnost u specijalnim poslovnim
zonama – tehnološki park Mostar i inovacioni regionalni centri
Posebnu pažnju resorna ministarstva znanosti i obrazovanja, te strukovna ministarstva
(energetika, poljoprivreda, gospodarstvo, poduzetništvo, razvoj i sl.) trebaju posvetiti razvoju
onih zona koje bi vodili centri čija je osnovna funkcija razvoj inovativnih proizvoda i proizvoda sa
visokom dodanom vrijednošću. Analize u Studiji pokazuju da regija Hercegovine ima dovoljno
kapaciteta za razvoj jednog respektabilnog tehnološkog parka u Mostaru te nekoliko inovacijskih ili centara izvrsnosti kako je današnja uobičajena terminologija u Europi (npr. u Trebinju za
određene mediteranske kulture iz sektora poljoprivrede, u Čitluku za vinarstvo i sl.). Kroz IPA
projekt razvoja Inovacijskih centara Zenica, Mostar i Banja Luka (započet i odobren od strane
EC Brisel, početkom 2010.godine), Tehnološkom parku Mostar d.o.o. planiranom u industrijskoj
zoni Bišća polje je već dobrano određen pravac razvoja u tom smislu. Jača podrška i uvezivanje
partnera na lokalnom i regionalnom razini je imperativ koji se mora postići (privatni sektor, REDAH, udruge poduzetnika, inovatora, sveučilišta,banke i dr. a na primjeru TP Ljubljanja d.o.o.).
Rok: 120 dana.
4.7. Ukidanje administrativnih barijera
Za otvaranje proizvodnih pogona u poslovnoj zoni lakše se izdaju brojne dozvole (npr.
građevinska, dozvole za priključke itd.). U upravi za gospodarstvo županije treba reorganizacijom rada postići dobivanje svih dozvola na jednom mjestu. Programe ostvarenja jednog mjesta
za izdavanje svih dozvola u poslovnoj zoni, kao preduvjet za dobivanje dijela potpore iz entitetskog proračuna, trebaju donositi županije.
Rok: 120 dana.
Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja, turizma i graditeljstva u suradnji sa županijama treba izmijeniti propise koji uređuju izdavanje lokacijske dozvole i građevinske dozvole s ciljem skraćivanja i pojednostavljenja postupka za izdavanje iste u području poslovne zone.
Rok: 180 dana/trajno
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
261
4.8. Financiranje i poticaji u poslovnim zonama
Potrebno je donijeti odluke na razini resornih entitetskih ministarstava / županija / gradova
/ općina da se krediti financiraju iz sredstava razvojnih banaka entiteta, te poslovnih banaka, a
da se sredstva ministarstava / županija / gradova / općina namjenjuju za izgradnju i opremanje
poslovnih zona, poticaje za kamate (npr. cilj može biti svesti kamate na 4%) te na osiguranje
jamstava za kredite. O takvom načinu financiranja donose se programi u skladu s planovima i
programima razvoja poslovnih zona u županijama. Donose ih usklađeno resorna entitetska ministarstva te županije / gradovi / općine u suradnji s agencijama. Potrebno uključiti male banke
specijalizirane za male poduzetnike.
U RS sredstva bi se mogla osigurati i iz više izvora kao što su Razvojni program Republike Srpske, Program javnih ulaganja RS, krediti IRBRS za općine, budžeti općina ili privatni
ulagači kroz modele javnog-privatnog partnerstva.
Posebno treba istači način subvencije kamata (proračuni ministarstava gospodarstva,
rada i poduzetništva, županija, gradova/općina, fondovi za privatizaciju). Drugi važni problem,
osiguravanje kreditnih jamstava, rješavaju donošenjem programa, resorna entitetska ministarstva te županije i gradovi/općine. Program i princip subvencija kamata te jamstava donosi ministarstvo financija entiteta.
Rok: 180 dana.
Način osiguranja jamstava, kamatnu stopu te sve uvjete za dobivanje poduzetničkog kredita izrađuje i prema županijama uredima za gospodarstvo dostavljaju odgovarajuće agencije
(RARS, REDAH). Potrebno je uvesti podjelu rizika te uključiti osiguranje ulaganja kod ovlaštenih osiguravatelja.
Rok: 180 dana.
4.9. Prijedlog olakšica poduzetnicima u poslovnim zonama (uključujući i ostale poduzetnike)
U svim zemljama postoje olakšice za proizvodnju u fazi njezina uvođenja. Mogući prijedlog za poslovne zone (i ostale poduzetnike izvan zona pod uvjetom da uvode proizvodnu/
prerađivačku djelatnost i zapošljavaju određen broj radnika):
OLAKŠICE PRVE 3 GODINE
Porez na promet nekretninama
Porez na doh.od samost.djelatnost
Porez na doh.od nesamost.djelatnosti
Porez na dobit
PODR.OD POSEBNE
SKRBI
OSTALA
PODRUČJA
0-ta stopa poreza
ostaje
0-ta stopa (sada 10%)
0-ta stopa (sada 10%)
0-ta stopa
umanjen 50%
Umanjen 50%
0-ta stopa
Program trebaju izraditi ministarstva financija F BIH i RS te županija.
Rok: 180 dana
262
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
4.10. Edukacija o poduzetništvu i promicanje poduzetništva
Resorna entitetska ministarstva FBIH i RS trebaju nastaviti i proširiti postojeće programe
edukacije te ih usmjeravaju u centre u poslovnim zonama. Isto trebaju činiti i županijska ministarstva. Ministarstva znanosti i obrazovanja entiteta i županija u učeničke programe trebaju ugrađivati poduzetništvo kao temelj razvoja regije, entiteta i države, izgrađivati stav o poduzetniku
kao pokretaču društva, razvijati sposobnost samozapošljavanja i poduzetničke inicijative. Ove
teme ugrađuju se u odgovarajuće predmete i unose u obvezne obrazovne programe. Stručnu
realizaciju ovih programa trebaju preuzeti škole i sveučilišta a veza ministarstava i obrazovnih
institucija se treba voditi preko razvojnih agencija. Za sveučilišta je od iznimnog značaja transformacija od predavačkih ka poduzetničkim što je na adekvatan način obrađeno i u ovoj studiji.
Rok: Odmah, najkasnije do početka iduće obrazovne godine.
Resorna entitetska ministarstva, koristeći medije, trebaju započeti intenzivne akcije trajnog javnog prosvjećivanja, s ciljem da se poduzetništvo afirmira u društvu kao temelj pokretanja
razvoja lokalne zajednice, regije, entiteta i napose BiH.
Rok: Odmah, trajno.
Za provođenje programa razvoja poslovnih zona potrebno je osnovati povjerenstvo za
provođenje i praćenje koje trebaju činiti predstavnici resornih ministarstava entiteta i županija
(gospodarstva, rada, poduzetništva, razvoja, obrta, financija, poljoprivrede, šumarstva i vodnog
gospodarstva, zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, turizma, prometa, predstavnici Direkcije za ekonomsko planiranje VM BIH, Direkcije za europske integracije VM BIH, razvojnih agencija RARS i REDAH te županijski premijeri). Povjerenstvo treba izvješćivati entitetska
ministarstva o napretku projekta najmanje jednom u 6 mjeseci.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
263
5. POZICIJA HERCEGOVINE U PREDPRISTUPNOM RAZDOBLJU
U ODNOSU NA EU FONDOVE
Zbog značaja koji ova materija ima za budući razvoj regije Hercegovina u studiji će se dati
samo osnovne naznake pozicije Hercegovine u predpristupnom razdoblju a detaljna elaboracija
i objašnjenja će biti dana u posebnom Vodiču.
5.1. Uvod
Sufinanciranje se odnosi na situaciju u kojoj se dio sredstava instrumenta/projekta/programa osigurava iz nekog financijskog izvora. Ostatak sredstava osigurava se iz nacionalnih
javnih izvora i/ili privatnih izvora. Većina programa EU i programa ostalih donatora (eksterna
sredstva) su zasnovani na principu sufinanciranja. Ovo poglavlje ima za cilj da pojasni mogućnosti sufinanciranja razvoja poslovnih zona vanjskim sredstvima, dostupnim lokalnim, županijskim i entitetskim institucijama.
Suština sufinanciranja projekata EU je u izgradnji sustava na osnovu zadatih kriterija
i uočenih potreba, koje su za Bosnu i Hercegovinu navedeni u dokumentu „Strategija
integriranja BiH u EU“26 koji, kao valjan dokument sustavnog pristupa problematici, služi
za daljnju razgradnju i daje okvir za projekte koji bi se u budućnosti trebali realizirati, kako bi
BiH došla do svog krajnjeg cilja – statusa punopravne EU članice. S tim u vezi, potrebno je
lobirati i praviti projekte koji će težiti izgradnji sustava, jer je to jedini mogući put do efikasnog
sufinanciranja projekata i dodjele nepovratnih sredstava. U suprotnom, malo, ako i toliko,
sredstava će biti dostupno zainteresiranim/potencijalnim kandidatima.
5.2. Strateški položaj Hercegovine
EU fondovi su generički pojam za sve programe koje financira EU, bilo u zemljama članicama EU (strukturalni, razvojni i kohezivni fondovi, programi Zajednice, te instrumenti za realizaciju zajedničkih politika EU) ili izvan njih (Europe Aid program - programi pomoći namijenjeni
trećim zemljama).
EU fondovi predstavljaju novac koji dolazi iz poreza koji plaćaju državljani EU. Najvećim
dijelom toga novca upravlja Europska komisija kako bi provodila strateške ciljeve Europske
unije. Svaki fond je svota novca koja se potroši u određenom razdoblju za realizaciju neke od
sektorskih politika EU. EU fondovi, u ovisnosti o ciljevima za koje su uspostavljeni, otvoreni su
gotovo za svaku oblast ljudskog djelovanja i pokrivaju gotovo sve vrste organizacija.
Strateški položaj Hercegovine u predpristupnom razdoblju, u odnosu na fondove EU,
identična je strateškoj poziciji BiH i definirana je nizom strateških dokumenata koje su usvojile
državne institucije BiH27 .
26 Strategija integriranja BiH u EU, DEI, Travanj 2006
27 Strategija integriranja BiH u EU, DEI, Travanj 2006 Izvještaj o napretku BiH u 2009. godini, DEI Strategija proširenja i ključni izazovi 2009-2010, DEI
264
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
5.3. Neophodni kapaciteti institucija za apliciranje na fondove
EU
5.3.1. Pristup eksternim fondovima
Postoji pet načina na koje lokalne zajednice mogu učestvovati u absorbciji sredstava iz
predpristupnih fondova, odnosno na koji način mogu ostvariti korist od EU integracija:
1. Učešćem u pripremi i razvoju IPA horizontalnih projekata28 koji će se provesti na njenom području;
2. Apliciranjem za nepovratna (grant) sredstva namijenjenim institucijama lokalne samouprave;
3. Suradnjom sa organizacijama civilnog društva u apliciranju i provedbi projekata koji se
financiraju nepovratnim (grant) sredstvima EU kroz programe namijenjenim civilnom
društvu;
4. Učešćem sa relevantnim partnerima u programima međugranične suradnje (CBC programmes);
5. Učešćem sa relevantnim partnerima u programima zajednice (community programmes).
Koliko će sredstava kroz različite projekte doći u koju općinu, prvenstveno ovisi o tome
koliko ta općina ima interesa i sposobnosti da se uključi u izgradnju kapaciteta Bosne i Hercegovine, kroz pripremu i razvoj projekata, kako bi Bosna i Hercegovina mogla odgovoriti zahtjevima
punopravnog članstva. U tom smislu, u sljedećih par godina, prioritet će imati projekti kao što
su: unapređenje lokalne samouprave, integracija manjina, razvoj mehanizama i instrumenata za odgovorno upravljanje i zaštitu prirodnih resursa (voda, zrak, šume, zemlja), izgradnja
sposobnosti za upravljanje čvrstim otpadom i otpadom animalnog porijekla, izgradnja lokalnih
institucija za pripremu poljoprivrednog sektora za učešće u programima ruralnog razvoja i zajedničkoj poljogospodarskoj politici, jačanje zajedničkog gospodarskog prostora i konkurentnosti bh. poduzeća, unapređenje pristupa financijskim sredstvima za mala i srednja poduzeća,
uspostava lokalnog dijaloga sa nevladinim sektorom, itd.
Što se tiče perspektive da lokalne zajednice (uključujući i jedinice lokalne samouprave)
učestvuju u absorbciji sredstava iz predpristupnih fondova kroz apliciranje za nepovratna sredstva, niz je aktualnih javnih poziva za dostavu prijedloga projekata, za sljedeće programe: jačanje lokalne demokracije, zaštita okoliša, zaštita potrošača, prekogranična suradnja sa Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, jadranski prekogranični program suradnje, SEES29 .
28 BiH definira sektore koji obuhvataju jedan ili više prioriteta iz MIPD-a. Za svaki tako definiran sektor se uradi po jedan sektorski „project fiche“ (sektorski PF).
Zatim se radi na izradi konkretnih rezultata, aktivnosti i indikatora uspešnosti projekata (horizontalna koordinacija). Daljnja razrada pojedinačnih prioriteta iz MIPD-a
osigurava učešće ostalih učesnika u procesu programiranja, npr. organizacije civilnog društva (vertikalna koordinacija).
29 http://www.redah.ba/
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
265
5.3.2. Procjena neophodnih kapaciteta
Neophodni kapaciteti institucije za dobivanje sredstava EU, su određeni njenim absorpcionim kapacitetima. Absorbcijska sposobnost jedne države je sposobnost njenih institucija da
povuku i realiziraju financijska sredstva iz fondova EU, koja toj državi stoje na raspolaganju.
Ne postoji državna administracija u svijetu koja bi samo zahvaljujući vlastitim kapacitetima i
resursima (ministarstva) mogla povući sva sredstva koja EU stavlja na raspolaganje državama
kandidatima za punopravno članstvo. Jedan takav posao zahtijeva koordinaciju i sinergijsko
djelovanje svih društvenih činilaca od različitih ministarstva do institucija kao što su jedinice
lokalne samouprave, razvojne agencije, think tanks, sveučilišta i generalno akademska zajednica, instituti, konzalting agencije, strukovne udruge i udruge civilnog društva. Objedinjavanjem
resursa svih ovih institucija i jasno usmjerenom koordinacijom djelovanja izgrađuju se absorbcioni kapaciteti jedne države.
Međutim, ono što je bio ključni problem većine tranzicijskih zemalja na putu prema EU, pa
tako i BiH, je nesposobnost njihovih nacionalnih institucija da absorbiraju novac koji im stoji na
raspolaganju. Zapravo, svaka od zemalja kandidata treba pripremiti kako svoje institucije, tako i
projekte za povlačenje novca iz različitih predpristupnih fondova, koje EU iz budžeta stavlja na
raspolaganje zemljama kandidatima, kako bi mogli prilagoditi svoja gospodarstva, institucije i
pravni sustav, standardima EU.
Iskustva novih članica EU pokazuju da je razvoj absorbcionih kapaciteta dugotrajan proces. U početku predpristupnog procesa iskorištenost sredstava koje je Europska komisija stavljala na raspolaganje zemljama kandidatima nije prelazila 20% da bi poslije nekoliko godina taj
stepen iskorištenosti išao do nekih 55-60%. Taj postotak je rastao sa izgradnjom nacionalnih
institucija i njihove sposobnosti da učestvuju u procesu razvoja i implementacije projekata u
skladu s normama EU.
5.4. Sažetak pravila apliciranja za javni sektor
Pravila apliciranja su skoro identična za javni, privatni i nevladin sektor. Ovdje je dan
samo slijed koraka, vezano za apliciranje od strane javnog i privatnog sektora, kao i mogućnosti
privatno-javnog partnerstva i to:
• Kandidiranje projekata
• Smjernice za prijavitelje
• Logički okvir
• Aplikacijski obrazac
• Budžet
• Upravljanje projektom
•
Detaljna elaboracija svakog koraka dana je u Vodiču.
266
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
267
konkurentnost
ulaganja
poduzetništvo
poticaji
zaposlenost
kreativnost
POSLOVNE
ZONE
Rezultat
EFEKTI
268
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
POGLAVLJE 11
POTENCIJALNI EFEKTI
OSNIVANJA POSLOVNIH ZONA
HERCEGOVINE
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
269
POTENCIJALNI EFEKTI OSNIVANJA POSLOVNIH ZONA
HERCEGOVINE
Osmišljen i planiran razvoj poslovne infrastrukture a posebno poslovnih zona donosi Hercegovini niz pogodnosti koji se ogledaju prije svega u slijedećim činjenicama:
•
Potencijalni efekti povećanja konkurentnosti cijele regije
Razvoj poslovnih zona dovodi regiju Hercegovine u žižu globalnih gospodarstvenih tokova u kojem poslije takvog scenarija ništa nije nemoguće. Povećanje gospodarstvene konkurentnosti povlači za sobom konkurentnost ljudske snage i kvaliteta života, konkurentnost ugodne
klime i pejzaža, konkurentnost u turističkom smislu i dr. Stoga je jasno da samo sinergijski
nastup svih utjecajnih čimbenika vodi ka blagostanju i razvoju cijele zajednice. Studija je već u
predgovoru naglasila činjenicu da je regija Hercegovine proglašena 2010. godine za jednu od
deset najkonkurentnijih regija u Europi. Poslovne zone i gospodarski rast se i zbog ove činjenice mora voditi jako osmišljeno i ako igdje drugdje to je posebno u Hercegovini bitno ga zasnivati
na načelima održivog razvoja. Taj razvoj treba da vodi većoj konkurentnosti regije koja će biti
optimum gospodarskog, turističkog, poljoprivrednog, energetskog i svakog drugog uzimanja od
prirode.
•
Potencijalni poticaji i rast domaćih i stranih ulaganje
Poslovne zone i definirani uvjeti za njihov programirani i brz razvoj jedini su način da se
privuku domaće i strane ulaganja. Studije izvodljivosti svake od potencijalnih zona pokazat će
ponaosob karakteristike svake od njih i razloge koje bi trebale opredijeliti potencijalne ulagače
da dođu. Hercegovina u tom smislu treba da maksimalno koristi svoje komparativne prednosti
u izgradnji specijalnih zona koje se trebaju bazirati na industrijskoj tradiciji i školovanim ljudima,
poduzetničkoj kulturi i mentalitetu, klimatskim, geografskim i drugim posebnostima koje ovu
regiju čine vrlo specifičnom i u širim razmjerima. Tridesetak projektiranih novih poslovnih zona
trebalo bi prema procjenama generirati infrastrukturna ulaganja u same zone od cca 200 miliona KM. To ne otvara samo infrastrukturne i druge radove na zonama nego dovodi i do općeg
porasta aktivnosti drugih poslovnih i servisnih službi i do nekoliko tisuća novih radnih mjesta.
Kako je i u Studiji naglašeno ZONA je proizvod koji se prodaje i za koji se u globalnoj svjetskoj
utakmici traže i domaći ali i svjetski kupci.
•
Unaprjeđenje poduzetničkih aktivnosti, razvoj malog i srednjeg poduzetništva
I ranije je regija Hercegovina važila za lidera razvoja poduzetništva i u širim relacijama no
što je BiH. Stvarajući kapital i učeći na iskustvima razvijenih zemalja Zapada ljudi Hercegovine
su još mnogo prije drugih na prostorima Zapadnog Balkana znali što su to mala i srednja poduzeća i koliko ona mogu imati značaja za razvoj lokalnog i nacionalnog gospodarstva. S razvojem
poslovnih zona Hercegovine za koje je očekivati da će se razvijati u svakoj lokalnoj zajednici
za očekivati je da će se problemi infrastrukture koje poduzetnici najprije navode a zatim i problemi uvezivanja (klasteri, zadruge i sl.), zajedničke poduzetničke inicijative, započinjana novih
270
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
biznisa kroz poslovne inkubatore i dr. Razviti u još jačoj mjeri no što se to sada stihijski dešava.
• Povećanje broja MSP kroz mjere poticaja, proaktivno tumačenje zakonske regulative, porast učešća stranih ulaganje (joint-venture, strani kapital i sl.)
Svaka država koja je u nekom razdoblju vremena načinila bum u razvoju svoje poslovne
infrastrukture najprije je morala da stvori povoljan ambijent za takva dešavanja. Dakle, zemlje
u kojima treba na stotine različitih dozvola, uredbi, papira i gdje se za otvaranje i najmanjeg
poduzetničkog kapaciteta čeka i po nekoliko mjeseci ne mogu očekivati da će biti prepoznate u
poduzetničkom i investicijskom smislu. Jasno da ne treba težiti bezakonju jer to je nešto što potencijalne ulagače nesigurne u svoja ulaganja tjera još dalje. Brojne su mjere i o njima je u studiji
bilo govora na nizu mjesta koje općinska ili županijska administracija mogu učiniti da dovedu
do porasta broja MSP u svom okruženju. Od one-stop-shopova, preko poslovnih inkubatora,
do poslovnih zona odnosno od poreske politike koja gleda da poduzetnika potakne na nova
ulaganja nasuprot poreske politike koja ga tjera sa danog područja. Programima mjera dati su
prijedlozi u Studiji za setove akcija ključnih institucija i organizacija. Sa prosječnim brojem od 50
zaposlenih u jednom MSP kroz razvoj poslovnih zona mapiranih ovom Studijom moguće je doći
do novih 1400-2 000 MSP u Hercegovini.
•
Smanjenje problema nezaposlenosti u regiji
Svakako da je danas problem nezaposlenosti jedan od ključnih problema bh društva.
Slična situacija prati i regiju Hercegovine i njene lokalne zajednice. Programom razvoja poslovnih zona Hercegovine koji bi se mogao realizirati u narednih 10-15 godina otvorila bi se brojna
nova radna mjesta koja prema pokazateljima sličnih poslovnih zona u drugim regijama u svijetu
mogla da dosegnu i brojke od 70 000 do 100 000 zaposlenih. Jasno da je razvoj novih MSP-a i
stvaranje novih radnih mjesta mijenja kompletnu gospodarsku sliku regije.
•
Jaka animacija poduzetnika i lokalnog stanovništva
Projekti razvoja poslovnih zona su sa jedne strane i prije svega odraz snage poduzetnika neke lokalne zajednice ili regije te izraz interesa lokalnog stanovništva i njegovih izabranih
predstavnika da se sinergijski bore za dobrobit svoje lokalne zajednice. Jasno je da lokalno djelovanje mora biti komplementarno sa globalnim razmišljanjem jer prostora za potencijalne zone
imaju i drugi. Često i više i pod povoljnijim uvjetima. Stoga, marketing zone nije stvar jednog ili
nekolicine pojedinaca nego svih u lokalnoj i regionalnoj zajednici: od načelnika općine, općinskog vijeća do gospodarstvenika. Udruženim naporima svih moguće je doći do respektabilnih
poslovnih zona i u našim uvjetima što npr. na najljepši način pokazuju poslovne zone u Varaždinu, Inđiji ili Vitezu. Aktivnosti lokalnih vlasti u suradnji sa drugima prije svega podrazumijevaju
ispitivanje poduzetničkog potencijala odnosno interesa za ulazak u zonu, izradu i usklađivanje
prostorno planske dokumentacije, pripremu (otkup) zemljišta, istraživanje stupnja opremljenosti
i dostupnosti infrastrukture, utvrđivanje osnovnih preduvjeta za razvoj zone i poduzimanje svih
početnih aktivnosti za realizaciju infrastrukturnih ali i poslovnih, logističkih i ostalih sadržaja.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
271
•
Transformacija sveučilišta od predavačkog ka poduzetničkom
O značaju transformacije sveučilišta već je bilo govora kada smo spominjali razvoj TP
Mostar. No ne samo u slučaju TP Mostar, nego općenito naša sveučilišta i druge obrazovne
institucije moraju postati istinski servis gospodarstva. Ne samo kroz školovanje adekvatnih kadrova nego i servis u razvoju novih proizvoda, istraživanju tržišta, dizajnu proizvoda sa višom
dodatnom vrijednošću, pomoći u izvoznim aktivnostima i sl. I u tom smislu sveučilišta trebaju da
se više približe gospodarstvenicima.
•
Jačanje inovativne baze regije kroz okupljanje kreativnih potencijala u centrima
izvrsnosti, tehnološkim parkovima i dr.
Novim MSP-ovima a posebice poduzećima čiji se rad zasniva na kreativnim poslovima u
svim oblastima ljudske djelatnosti stvaraju se uvjeti da mladi školovani ljudi Hercegovine svoju
budućnost grade ne tako daleko od rodnog kraja što je bila ustaljena praksa u prošlosti. Hercegovina svoj razvoj, kao što je bio slučaj i sa Irskom, treba u velikoj mjeri temeljiti i na brojnoj
dijaspori koja je rasuta širom svijeta. Veliki broj njih je u kontaktu sa suvremenim tehnologijama,
mjestima stvaranja novih vrijednosti i kapitala koji se želi plasirati na drugim lokacijama u svijetu. U tom smislu kreativni potencijali koji su tu zajedno sa onim izvana su idealna kombinacija
za inovativne projekte.
•
Povećanje kvalitete života lokalnog stanovništva
Mogući gospodarski rast i razvoj Hercegovine koji je prepoznat kroz razvoj poslovnih zona
jasno je da vodi povećanju kvalitete života lokalnog stanovništva. Tu kvalitetu nisu samo novouposleni ili rast BDP, nego i novi putevi, rješenja kanalizacijskih i vodoopskrbnih sustava, poboljšanja elektroenergetskih sustava, nove škole, bolnice, obdaništa. To je prigoda i za vraćanje
života u mnoga zamrla i zapuštena seoska domaćinstva jer jedna od prioritetnih grana na više
mjesta je pomenuti rurarlni razvoj sela i značaj agrara i poljoprivrede za općine Hercegovine.
U tom kontekstu i nekada nedostupna sela postaju mjesta ugodnog življenja koja će tek u XXI
stoljeću još više dobivati na značaju. Studija je nastojala cijelim svojim sadržajem ukazati da
razvoj poslovnih zona ne smije ugroziti prirodna blaga Hercegovine: od plodnog i nezagađenog
zemljišta, čistih rijeka i voda do u velikoj mjeri očuvanog kvaliteta zraka. Proglašenim održivim
razvojem poslovnih zona, navedena kvaliteta bi se još više osnažila na dobrobit onih koji desetljećima brinu o vrijednostima Hercegovine.
272
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
273
274
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
POGLAVLJE 12
ZAKLJUČCI I PREPORUKE
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
275
ZAKLJUČCI I PREPORUKE
Na temelju svega iznesenog u prethodnim poglavljima da se lako zaključiti da je jedan od
temeljnih problema gospodarstva u Bosni i Hercegovini, a time i u regiji Hercegovina, ovisnost
o uvozu većine roba, jer je domaća proizvodnja zapostavljena. Orijentacija na uvoz posljednjih
godina, sve do svjetske recesije imala je stalni rast koji je sada malo usporen. No i dalje uvoz
je daleko veći od izvoza a vanjskotrgovinski deficit je veoma velik. Prema strukturi izvoznih
proizvoda dominiraju sirovine i poluproizvodi. Izostanak stimulacije domaće proizvodnje ima za
rezultat smanjenje radnih mjesta i nedostatni tehnološki razvoj.
Ovom studijom kao temeljni prioritet ističe se poticanje ozračja poduzetništva, razvoj poslovnih zona i u njima potreba za posebno poticanje domaće proizvodnje. Proizvodnja se mora
temeljiti na iskustvima nekada uspješnih velikih gospodarskih subjekata, koji omogućavaju razvoj malog i srednjeg proizvođača i potiču ih na proizvodnju većine proizvoda koje danas
uvozimo. Na žalost, danas i rijetki proizvođači u svoje proizvode ugrađuju veći dio uvoznih
dijelova a veliki trgovački lanci uglavnom prodaju uvoznu robu. Gospodarstvo Hercegovine se
treba usredotočiti na strateške gospodarske grane Hercegovine definirane u drugim razvojnim
programima kao što su npr. metaloprerada većih stepena finalizacije, održivi razvoj energetske
infrastrukture, drvoprerada, turizam, poljoprivreda i sl.
U mogućnostima brzog razvoja malog i srednjeg poduzetništva postoje pozitivna iskustva
u svijetu a i u nekim našim županijama. Iskustva europskih zemalja pokazuju da upravo mala
i srednja poduzeća predstavljaju pravi okvir za realizaciju privatnih poduzetničkih inicijativa.
Analiza stanja domaćeg malog i srednjeg poduzetništva pokazuju da su dosadašnji poticaji
razvoja malih i srednjih poduzeća dali određeni pozitivan rezultat, ali nedovoljan da u strukturi
proizvodnje zauzmu mjesto koje imaju u drugim zemljama. Ne zanemarujući značaj i razvoj
velikih gospodarskih subjekata, kao temelja sveukupnog razvoja zemlje, poticaj malog poduzetništva može dati u relativno kratkom vremenu dobre rezultate u proizvodnji, izvozu te supstituciji
uvoza, a s time i u zapošljavanju.
Analiza stanja pokazuje da mala i srednja poduzeća u BIH čine:
• 70% ukupnog broja poduzeća
• 90% zaposlenosti
Usporedba sa zemljama EU pokazuje daljnje potrebe razvoja ovog oblika poduzetništva.
U tim zemljama malo i srednje poduzetništvo predstavlja oko 80% ukupnog prihoda države.
Druga bitna razlika je u tome, što se u nas ta poduzeća umjesto proizvodnjom pretežno bave
trgovinom na malo i veliko te trgovinom nekretninama: 80% je registrirano za djelatnost trgovine
na malo ili veliko, a samo 20% za proizvodnju. Navedeni rezultati analize ujedno su i smjernice
daljnjeg razvoja ovog gospodarskog područja.
U proteklom razdoblju u BiH je urađeno niz opsežnih analiza zatečenog stanja, te izrađene brojne strategije razvoja koje na najizravniji način korespondiraju sa malim i srednjim podu276
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
zetništvom. Strategija treba uočiti nedostatak razvoja kroz razvojne programe, koji zadržavaju
dosadašnja dobra iskustva a korigiraju ona bez zadovoljavajućih rezultata. Jedan od najvažnijih
uočenih nedostataka je i nedovoljno otvaranje novih poslovnih zona, koje omogućavaju jednostavnije, brže i jeftinije pokretanje proizvodnje. Prema iskustvima drugih europskih zemalja iste
predstavljaju najbrži put ostvarenja razvoja malog i srednjeg poduzetništva.
U rezultatima ove studije koja je sagledala gotovo sve bitne elemente za razvoj poslovnih
zona u regiji Hercegovina postavljaju se slijedeći opći ciljevi:
• razvoj poslovnih zona potreban je u mjeri koja će biti suglasna sa načelima održivog razvoja
svake lokalne zajednice i mora poštivati antropogene i prirodne posebnosti Hercegovine,
• težište zona treba biti proizvodnja,
• poslovna (proizvodna poduzetnička) zona treba osigurati osnivanje i gradnju proizvodnih objekta u najkraćem roku,
• sastavni dio zone većih zona trebaju biti centri za edukaciju i pružanje potrebnih savjeta poduzetniku o financiranju, potrebnoj proizvodnji i načinu poslovanja i druge forme
pomoći u radu (servisi, obdaništa, banke i dr.),
• ravnomjernim otvaranjem poslovnih zona izjednačavaju se razlike u standardu među
pojedinim županijama
Analizom sadašnjih zona i provedenom anketom po županijama utvrđene su velike mogućnosti daljnjeg razvoja malog i srednjeg poduzetništva intenziviranjem razvoja poslovnih
zona. Sadašnje zone su pretežito nedovršene, infrastruktura je nedostatna a cjelokupna funkcija zone uspostavljena je samo u nekoliko županija. Sadržaj zona nije standardiziran, a sustavi
poticaja nisu usklađeni i zato su često neučinkoviti. Većina zona po površini spada u mikro i
male zone. Iste nisu generirale ni posebno veliki broj zaposlenih.
Potreban je program intenzivnog poticaja izgradnje novih zona ili dovršenja i kompletiranje postojećih. Analizom sadržaja pojedinih zona utvrđeno je da mnoge nemaju zadovoljavajuću infrastrukturu a prostor im je nedostatan i neuređen.
U posljednje tri godine otvoreno je samo par novih poslovnih zona, a u svim zonama zajedno
u tri godine zaposleno je samo par tisuća novih radnika. Ukupno je broj novih obrtničkih subjekata
registriran u tom razdoblju povećan za 1,9% a broj novih gospodarskih društava za samo 0,3%.
O poticajima iz entitetskih proračuna za razvoj poslovnih zona bilo je govora u prethodnim
dijelovima studije. Očigledno je da su oni bili nedostatni i da su uglavnom pokrivali tek izradu
određene vrste dokumentacije. Od ukupnih poticajnih sredstava najmanje je usmjeravano na
otvaranje novih i poboljšanje postojećih poslovnih zona. Najviše inicijative su imale neke općine
i poneke županije. Iz izdvajanja Vlade FBiH za poticaj razvoju poslovnih zona vidjeli smo da je
ZDK imao najviše apliciranih i dodijeljenih sredstava. Za poticaj svim zonama u F BiH dano je
npr. u 2009.godini 2 449 000 KM a za Hercegovinu 654 000 KM što je razmjerno malo u usporedbi sa npr. izdvajanjima u Hrvatskoj koja je ukupno iz svih izvora (državni, županijski, gradski/
općinski proračun) za razvoj poduzetničkih zona izdvajala 84 670 981 kuna/god. ili prosječno
243 383 kuna po zoni/god.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
277
Iz navedenih podataka proizlazi da je postojao nedostatan interes lokalne, županijske i
entitetske uprave za ulaganje u poslovne zone. Nasuprot tome, u europskim zemljama ovakva
ulaganja predstavljaju dominantan oblik investicijske intervencije.
U Studiji su analizirani dosadašnji poticaji poslovnim zonama i poduzetnicima koji su dobiveni od strane resornih ministarstava entiteta i županija. Očigledno je i bez dubljih analiza da su
ta sredstva nedostatna. Zbog prevelikih kamata (prosječno 7% i više) i nedostataka jamstvenog
kapitala komercijalni krediti poslovnih banaka su potpuno neinteresantni za ove namjene. Cijena terena u poslovnim zonama jako varira (omjer cijene po jedinici površine iznosi 1:20/30). U
nekim županijama cijena je povoljnija od tržišne, dok druge određuju tržišne cijene koje vrijede
i za prostore izvan zona.
Kao i u zemljama regije (Hrvatska, Srbija) za otvaranje mikro ili MSP-a potrebno je provesti u prosjeku 15 postupaka, nabaviti prosječno 35 dokumenata i to pod uvjetom da postoji građevinska dozvola za koju treba prosječno uz projekt još dvadesetak suglasnosti, raznih rješenja
ministarstava (desetak dokumenata), rješenja o sigurnosti na radu (prosječno 5 dozvola) itd.
Prosječno vrijeme za pribavljanje svih dokumenata (osim građevinske dozvole) je 60-70 dana.
To je značajno duže od npr. situacije u Makedoniji ili Albaniji koje su provele brojne izmjene i
pojednostavljenja svoje legislative i gdje ovaj proces sada traje oko 20 dana.
Među uočenim važnim nedostacima bržeg razvoja malog i srednjeg poduzetništva svakako je i manjkava organizacija edukacije novih ali i iskusnih poduzetnika. Postojeća edukacija
nije sustavna nego pojedinačna, ponekad kvalitetna ali neujednačena u programima a često
previše komercijalizirana i bez nadzora. Programi za mogućnosti proizvodnje u pojedinim županijama ne postoje ili nisu usklađeni s tržišnim zahtjevima, mogućnošću nabavke sirovina ili s
potrebama velikih proizvodnih subjekata u regiji. Poseban problem bržeg razvoja poduzetništva
je nepovoljna klima, u kojoj poduzetnik nije prepoznat kao poluga razvoja države. U školskim
programima poduzetništvo u smislu stvaralaštva i samozapošljavanja nije dovoljno istaknuto u
programima većine škola.
Poslovna zona treba postati klica razvoja malog i srednjeg poduzetništva u blizini većih
naselja i značajnijih putnih komunikacija. U tom cilju treba postići:
• Povećanje broja poslovnih (proizvodnih) zona na prosječno jednu po lokalnoj zajednici, umjesto sadašnjih prosječno 0,5. Te zone je potrebno na adekvatan način planirati
i razvijati kao zone od entitetskog, županijskog ili lokalnog značaja (tzv. uspostavljeni
rangovi A,B i C) čime bi se opredijelile i visine pojedinih učeća i drugi relevantni kriteriji
za svaku poslovnu zonu,
• povećati broj proizvodnih subjekata u zonama na 80% (sa sadašnjih prosječno oko 20%),
• izradu programa dovršenja postojećih i otvaranja novih zona u svakoj županiji što treba biti zadatak županijske vlade i regionalne razvojne agencije,
• ujednačiti standarde sadržaja u zonama,
• utvrditi uvjete davanja na korištenje ili otkupa terena s infrastrukturom po povlaštenim
cijenama,
278
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
•
•
•
•
•
•
•
•
uspostaviti izdavanje dokumenata na jednom mjestu za otvaranje poduzetničkog
objekta (“one-stop-shop”),
utvrditi način financiranja podizanja poslovnih zona,
utvrditi način povoljnijih kreditiranja poduzetnika u zonama,
utvrditi oblike poticaja za pokretanje proizvodnje u poslovnim zonama,
postaviti principe rada poduzetničkog centra kao savjetodavnog i edukativnog sadržaja u svakoj većoj poslovnoj zoni,
broj malih i mikro poduzeća povećavati po stopi od 5% godišnje (umjesto sadašnjih
manje od 2%),
broj zaposlenih u malom i srednjem poduzetništvu povećati sa sadašnjih 250 000 na
400 000, odnosno sa 3 000 novo zaposlenih godišnje na 10 000 novo zaposlenih godišnje u novim poduzetničkim zonama,
povećati poticaje za otvaranje novih poslovnih zona sa sadašnjih cca 2,8 mil.KM/god.
na 10 mil.KM/god. na entitetskom razini (F BiH), odnosno 3-4 mil.KM u RS a u svakoj
županiji uvesti programe poticaja razvoju poslovnih zona od najmanje 2% bruto proračuna županije.
U studiji je detaljno razrađen plan i program otvaranja poslovnih zona koji bi kao adekvatan dokument trebao biti usvojen od strane nadležnih državnih institucija. Ovim programom
određuju se ciljevi, zadaci, nositelji i rokovi za pojedine aktivnosti. Kroz deset tačaka koje sadrži
ovim programom se udaraju temelji osmišljenom i planski vođenom razvoju poslovnih zona
jedne regije kojim se izbjegava voluntaristički i populistički program razvoja jednog od ključnih
elemenata u razvoju poduzetništva jedne regije, entiteta i zemlje u cjelini. Ovaj program treba
biti vodilja regionalnoj razvojnoj agenciji za lidersku poziciju u nastupu prema vladama entiteta
i županija u smislu donošenja odgovarajućih zakonskih odluka.
Kako je proces od ideje do realizacije poslovne zone proces koji uključuje brojne aktere od
lokalne zajednice do najviših organa vlasti te kako u njemu participiraju ljudi vrlo različitih struka,
znanja i viđenja čitavog procesa to je u studiji detaljno razrađene upute – Vodič za razvoj poslovnih zona (poglavlje 9.) Isti je kao poseban priručnik i posebno štampan a što ima za cilj da što veći
broj ključnih aktera dobije najvažnija znanja o planskom vođenju čitavog procesa. U tom smislu u
studiji je naglašen značaj faznog razvoja planiranja i razvoja zona koje moraju biti pažljivo i realno
projektiranje kao npr. Studija opravdanosti izgradnje poslovne zone; Plan osnivanja zona – Odluka o osnivanju; Plan lokacije; Prostorno planiranje; Plan održivog razvoja i studija utjecaja na
okoliš; Marketing plan; Financiranje zone (različiti pristupi u financiranju osnivanja kao i razvoja
zone); Gradnja; Organizacija i upravljanje (izbor optimalne organizacijske forme) i dr.
Vrlo senzitivno projektni tim je sagledao sve relevantne studije koje su prethodnih godina
urađene u BiH a koje u svom djelokrugu tema imaju i relevantne poveznice sa ovom studijom.
Ovo je posebno značajno za nove EU IPA, FP i druge predpristupne fondove koji će se u vremenu koje slijedi postepeno otvarati za BiH i njene regije. Kroz kratke izvode iz ovih strategijastudija naznačeno je posebno kako ti dokumenti vide značaj poslovnih zona i druge poslovne
infrastrukture. U tom smislu je u studiji postignuta maksimalna kompatibilnosti konzistentno kao
i nastojanje da se postigne kontinuiranost pristupa od najviših do najnižih razina vlasti i ovlasti.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
279
Ne želeći da se ni u jednom segmentu „otkriva nešto što je već drugdje izvedeno, testirano
ili samo provjeravano“ projektni tim je dao iskustva susjednih zemalja (Srbija i Hrvatska), novih
članica EU (Slovenija, Češka, Poljska, Rumunjska, Bugarska, Slovačka) kao i nekih izuzetnih
primjera (Španjolska, Irska, Italija, Finska) u razvoju poslovnih zona i druge poslovne strukture
od značaja. Ono što je posebno značajno još jednom ponoviti je činjenica da je otvaranje poslovne zone dio globalne utakmice u kojoj se zemlje i regije takmiče za privlačenje stranih ulagača, tvrtka, poslodavaca nudeći i proglašavajući svako na svoj način komparativne prednosti
na kojima bazira svoj ukupni razvoj. U tom smislu i studija je definirala strateške odrednice od
značaja za razvoj ovog koncepta u regiji Hercegovina. Zbog ograničenosti obima studije ovaj
dio istraživanja je najvećim dijelom dan u prilozima.
U prilozima studije dan je i kompletan pregled postojećih (15 zona) i potencijalnih zona
(28 zona) sa najvažnijim odrednicama za svaku zonu. Provedene analize ukazuju da se kod
potencijalnih zona njih 4 nalazi u grupi velikih, 5 u grupi srednjih, 6 u grupi malih a ostale u
grupi mikro zona. Ukupna površina planiranih zona je oko 950 ha i za njihovo uređenje prema
relevantnim kriterijima bi trebalo oko 185 miliona KM. Sagledavajući prostorne karakteristike,
ljudske resurse, postojeće infrastrukturne uvjete, financijske i druge elemente nesporno je da
općine Mostar, Trebinje i Ljubuški imaju sve prerogative za razvoj poslovnih zona ranga A.
Ono što je posebno značajno naglasiti je činjenica da bi se razvojem ovih poslovnih zona
Hercegovine otvorio prostor za zapošljavanje oko 75 000-80 000 novih radnika u direktnoj zaposlenosti i još velikih broj koji bi kroz indirektno vezivanje za zone dobili svoj novi posao. Samo
ovaj podatak je već dovoljan imperativ za sustavan rad na razvoju poslovnih zona.
U studiji je obrađen značaj inostranih fondova koji mogu potencijalno biti značajniji za
razvoj poslovnih zona i razvoj poduzetništva. Naime, vrlo često postoje nerealna očekivanja i
obećanja pojedinaca da će BiH biti „zatrpana parama koje treba potrošiti“ kada dođe u predpristupnu fazu za članstvo u EU ili kada se otvore i preostale linije IPA i drugih fondova. U prilogu
studije, odnosno u specijalnom Vodiču za ove namjene, dane su vrlo precizne upute što je sve
prethodno potrebno uraditi, tko i što treba uraditi i sl. da bi se makar dio opredijeljenih sredstava
upotrijebio za ove namjene. U tom smislu su posebno podcrtana iskustva susjednih zemalja
posebice Hrvatske.
Studija je otvorila i jednu novu dimenziju poslovnih zona do sada nerazvijenu u BiH a to je
razvoj tehnoloških parkova i centara izvrsnosti. Ne želeći da ni jedan od ovih elemenata dobije
populistički pristup i da se tim projektima odstupi od stvarne suštine i značaja ovih elemenata
za razvoj poduzetništva na visokoj dodanoj vrijednosti novih proizvoda i usluga, to projektni tim
predlaže osnivanje samo jednog tehnološkog parka u Hercegovini u Mostaru. Temelji TP Mostar su već udareni i on u godinama pred nama treba da bude mjesto susreta ljudi od znanja i
struke koji će biti mjesto razvoja i jačanja poduzetničkih aktivnosti zona Hercegovine te mjesto
transformacije hercegovačkih sveučilišta od predavačkih ka poduzetničkim. Da je to već prepoznala i međunarodna zajednica svjedoči i podatak da je TP Mostar uključen u prvi IPA projekt
akademske zajednice u BiH a to je Razvoj inovacijskih centara u Mostaru, Zenici i Banja Luci,
koji započinje sredinom 2010.godine. O centrima izvrsnosti za određene gospodarske grane
280
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
svakako da će tek biti riječi u godinama koje dolaze u tu određene općine trebaju da traže prostor za svoje pozicioniranje (Trebinje, Čapljina, Čitluk, Ljubuški, Konjic i dr.).
U studiji su sagledani nekadašnji i postojeći gospodarski potencijali i resursi Hercegovine.
Jasno su naglašene odrednice i problematika sadašnjeg stanja te date preporuke i definirana ključna područja i gospodarske grane koje općine i županije Hercegovine trebaju razvijati
koristeći svoje brojne komparativne prednosti (turizam, energetika u svim sektorima, klima i
čisti okoliš kao preduvjet napredne poljogospodarske proizvodnje, metaloprerada, drvoprerada,
obrada ukrasnog kamena i sl.). Nisu preskočene ni obrtničke djelatnosti kojima je posvećena
značajna pažnja.
Posebna pažnja u studiji posvećena je značaju ljudskih resursa u svim njegovim oblicima.
Od obrazovanja, zaposlenosti, nezaposlenih do analiza onih koji su na posredan i neposredan
način vezani za poduzetništvo. Stoga je, ponovimo, obrazovanje i obrazovana radna snaga
ključ uspjeha svake zajednice. Irsko gospodarsko čudo je najvećim dijelom i bilo rezultat činjenice da je ta zemlja ponudila ulagačima čak 36% visoko obrazovane radne snage.
Studija je ponudila i niz uputa kako ustrojiti norme usluga koje bi lokalna zajednica trebala
da prepozna kada je u pitanju razvoj poslovne infrastrukture.
Iako su brojne odluke i ovlasti na višim razinama vlasti (županija, entitet) proaktivnost
lokalne zajednice, često je ključan faktor za uspjeh projekata razvoja poslovne infrastrukture. Izrada lokalnih razvojnih strategija (općinske strategije razvoja), imenovanje i rad timova
ili organizacija za lokalni gospodarski razvoj, postojanje one-stop-shop-ova, proaktivna uloga
općinskih vijeća, aktivna suradnja sa županijskim i entitetskim organima vlasti, regionalnim i republičkim razvojnim agencijama nužni su preduvjeti da se kompleksni projekti razvoja poslovnih
zona dovedu do ozbiljne realizacije. Da to u praksi ne funkcionira ponajbolje dovoljno svjedoči
i činjenica da je broj poslovnih zona u BiH razvijen u posljednjih 10-15 godina jako mali u usporedbi i sa zemljama susjedima a kamoli sa novim članicama EU.
Sa marketinške strane jedna naoko nevažna činjenica o kojoj bi svakako trebalo razmisliti su neprivlačni nazivi zona (Kasarna, Sušiona, Brljovina, Kilavci, Rupe, Vučilov brig, Blizne
gomile i sl.). Jasno je da su određeni zemljopisni ili povijesni toponimi objašnjenje za ovo i da
svakako ne treba težiti isključivo pomodarskim inozemnim riječima da bi se „kumovalo“ nekoj
zoni. No sigurno je da postoje brojne domaće hercegovačke riječi koje će zvučati marketinški
primamljivije.
Kao i u drugim studijama sličnog karaktera koje su rađene u BiH u posljednjim godinama
i ovdje su ogroman problem predstavljali statistički podaci koji su dobiveni u lokalnim zajednicama i regionalnim ministarstvima pri anketiranju te u statističkim uredima. Razlika je uočena
i između podataka koji su se dobivali na razini entiteta i onih koje smo dobivali iz statističkih
ureda županija. No to je situacija na koju moraju računati svi koji se bave ozbiljnim projektnim
studijama i za očekivati je i nadati se da će situacija u godinama koje dolaze biti bolja.
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
281
POPIS SKRAĆENICA I AKRONIMA
282
BD
Brčko Distrikt
BDP
Bruto domaći proizvod
BIC
Business Innovation Centre
BIG
Business Incubators Group
BIH
Bosna i Hercegovina
CTT
Centar za transfer tehnologija
DB
Doing Business
EBRD
European Bank for Reconstruction and Development
ERA
European Research Area
EU
Europska Unija
EU-27
Unija 27 država članica Europske Unije (uključujući nove članice)
EURED
Europsko povjerenstvo u BIH za regionalni gospodarski razvitak
FBIH
Federacija Bosne i Hercegovine
FDI
Foreign Direct Investment
FIPA
Foreign Investment Promotion Agency
FMRPO
Federalno Ministarstvo Razvoja Poduzetništva i Obrta
GF
Greenfield
HBŽ
Hercegbosanska Županija
HNŽ
Hercegovačko-neretvanska Županija
I&R
Istraživanje i razvoj
IASP
International Association of Science Parks
IH
Istočna Hercegovina
IPA
Instrument for Pre-accession
JIE
Jugoistočna Europa
LRA
Lokalne razvojne agencije
MCI
Municipal Competitiveness Index
MCIBIH
Municipality Competitiveness Index Bosnia and Herzegovina
MSP
Mala i srednja poduzeća
NTP
Znanstveno-tehnološki park
OECD
Organization for Economic Cooperation and Development
PPP
Private Public Partnership
RARS
Republička agencija za razvoja malih i srednjih poduzeća - RS
REDAH
Razvojna agencija za regiju Hercegovina
RH
Republika Hrvatska
RS
Republika Srpska
RTD
Research and Technology Development
SAD
Sjedinjene Američke Države
SEED
Service for Eastern Economic Development
SENSI
South European Network of Start-up Centres and Incubators
SIEPA
Agencija za investicionu promociju Srbije
SLOHRA
Slovenija-Hrvatska
SWOT
Strenghts Weaknesses Opportunities Threats
TEA
Total Entrepreneurship Activity
TP
Tehnološki park
WTO
World Trade Organization
ZHŽ
Zapadno-hercegovačka Županija
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
POPIS TABELARNIH PRIKAZA
1.1.
Struktura radno sposobnog stanovništva prema završenoj školskoj spremi, području i spolu,
2008. (u %)
1.2. Prikaz makroekonomskih parametara za BiH
2.1. Registrirana nezaposlenost u BiH, entitetima i Brčko Distriktu u razdoblju 2003.-2010.
2.2. Nezaposlenost u BiH prema kvalifikacijskoj strukturi na dan 28.02.2010.
2.3. Stupanj zaposlenosti po županijama u 2008. godini
2.4. Stupanj nezaposlenosti po županijama u 2008. godini
2.5. Kretanje zaposlenosti i nezaposlenosti u regiji Istočna Hercegovina
3.1. Pregled poduzetničkih zona po županijama Hrvatske
3.2. Tehnološki parkovi u Sloveniji
4.1. Poticajna sredstva za poslovne zone u F BiH od strane FMRPO
4.2. Ulaganja u PZ u 2009. godini od strane FMRPO (Izvor: FMRPO)
4.3. Prijedlozi za ulaganja u PZ u RS (Izvor: RARS)
4.4. Benchmark indikatori
4.5. SWOT analiza za Hercegovinu
5.1. Pregled pokazatelja broja stanovnika i poduzetničke aktivnosti
5.2. Pregled poduzetničke aktivnosti po podregijama
5.3. Pregled poduzetničke aktivnosti po podregijama – ZHŽ
5.4. Pregled poduzetničke aktivnosti po podregijama – HBŽ
5.5. Pregled poduzetničke aktivnosti po podregijama – RS
5.6. Pregled subjektivne procjene sektorskih prioriteta
5.7. Pregled značajnosti parametara po segmentiranim sektorima - učešće
5.8. Pregled značajnosti parametara razvoja po segmentiranim sektorima u podregijama – HNŽ
5.9. Pregled značajnosti parametara razvoja po segmentiranim sektorima u podregijama – ZHŽ
5.10. Pregled značajnosti parametara razvoja po segmentiranim sektorima u podregijama – HBŽ
5.11. Pregled značajnosti parametara razvoja po segmentiranim sektorima u podregijama – RS
5.12. Pregled strategijske orijentacije i proračunskog opredjeljenja
5.13. Pregled strategijske orijentacije i proračunskog opredjeljenja podregija - HNŽ
5.14. Pregled strategijske orijentacije i proračunskog opredjeljenja podregija - ZHŽ
5.15. Pregled strategijske orijentacije i proračunskog opredjeljenja podregija - HBŽ
5.16. Pregled strategijske orijentacije i proračunskog opredjeljenja podregija - RS
5.17. Pregled razine formiranog instrumenta korporativnog upravljanja
5.18. Pregled razine formiranog instrumenta korporativnog upravljanja podregija - HNŽ
5.19. Pregled razine formiranog instrumenta korporativnog upravljanja podregija - ZHŽ
5.20. Pregled razine formiranog instrumenta korporativnog upravljanja podregija – HBŽ
5.21. Pregled razine formiranog instrumenta korporativnog upravljanja podregija – RS
5.22. Pregled uspostavljene poduzetničke infrastrukture i usluga općina u LER-u
5.23. Pregled uspostavljene poduzetničke infrastrukture i usluga općina u LER-u HNŽ
5.24. Pregled uspostavljene poduzetničke infrastrukture i usluga općina u LER-u – ZHŽ
5.25. Pregled uspostavljene poduzetničke infrastrukture i usluga općina u LER-u - HBŽ
5.26. Pregled uspostavljene poduzetničke infrastrukture i usluga općina u LER-u - RS
6.1. Pregled mapiranih postojećih i potencijalnih poslovnih zona Hercegovine
6.2. Pregled postojećih poslovnih zona
6.3. Potencijalne poslovne zone
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
283
6.4. Pregled potencijalnih poslovnih zona po površini zemljišta i procijenjenoj investiciji
8.1. Procijenjena potrebna sredstva za razvoj zone
8.2.
Cjelokupni pregled segmenata konkurentnosti općina, atraktivnosti poslovnih zona i
poduzetničke aktivnosti po općinama
8.3.
Cjelokupni pregled segmenata konkurentnosti općina, atraktivnosti potencijalnih poslovnih
zona i poduzetničke aktivnosti po općinama
9.1. Pregled prednosti i nedostataka upravljanja poslovnom zonom po modalitetima registriranja
9.2. Razine javno-privatnog partnerstva u izgradnji poduzetničke infrastrukture
9.3. Uobičajeni koraci uspostavljanja poslovne zone
LITERATURA
Knjige i članci
Barringer B., Ireland D.: Poduzetništvo- Uspješno pokretanje novih poduhvata; Prentice Hall, prevod CRP Tuzla, Ed. B.Umihanić, 2010.
Petković D.: Tehnološki parkovi – Više od mjesta za tehnološki transfer i razvoj MSP, Sveučilište u Zenici,knjiga, 2006.godina
Petkovic D., Serdarevic N: Proces Orientid Economic Development- Case Study
Zenica Region, B&H; Proceedings of the International Conference for Entrepreneurship, Innovation and Regional Development; Ed. R.Polenakovik, P.Ketikidis,
A.Sotiriadou; pages 505-510; Ohrid, Macedonia, 8-11 May 2008.
Petkovic D.: Technology Parks in the Function of Entrepeneur Development
and Growth of SME’s; International Conference “Economic Recovery of Serbia through Development of Science Parks”, Belgrade, June, 2004.
Petkovic D., Serdarevic N: Networking as Key Element in Strengthening South-East European SME Sector: Best Practices in Regional Transfer of Knowledge and Existing Gaps; B&H; Proceedings of the International Conference for Entrepreneurship, Innovation and Regional Development; Ed. R.Polenakovik,
P.Ketikidis, A.Sotiriadou; pages 510-518; Ohrid, Macedonia, 8-11 May 2008.
Petkovic D., Visekruna V., Jasarevic S., Plancic I.: Technology Parks – The Generator for Development SME’s: case study from B&H; Industrial Engineering –Innovation as Competitive Edge for SME; 28-29.April 2004, Estonia,Tallin.
Petkovic D., Majstorovic V., Visekruna V.: Technology Park Mostar – The Place for Desing
and Development Small and Medium Entreprises; 3rd DAAAM International Conference “Advanced Technologies for Developing Countries”; 23-26.June 2004, Split, Croatia
Tihi B., Petković D.: Tehnološki parkovi-Novi kvalitet u BIH ekonomiji; III NSS Kvalitet 2003, Zenica 13/14.11.2003, Zbornik str. 197 – 202; ISSN 1512-9268.
Iztok Lesjak: Tehnološki park Ljubljana, Međunarodna konferencija “MSP –iskustva europskih zemalja-izazov u privrednom razvoju BIH”, Sarajevo, maj.2002.
Horvat Đ., Kovačević V.:, Clusteri put do konkuretnosti, M.E.P. Consult Zagreb, 2004
Petković D.: Studija izvodljivosti Tehnološkog parka Mostar, Mostar-Zenica, 2003.
Ožanić M.: Mali brod na olujnom moru, od ideje do prvog ugovora, Zagreb, 2004.
Jovanović L.: Upravljanje tehnološkim razvojem, Izazovi trećeg milenijuma; Biblioteka, Menadžment, Beograd, 2001.
284
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
Nataša R.: Benchmarking, Mate Zagreb 2006.
Dick Leonard: „Vodič kroz Europsku Uniju“, Narodna knjiga Alfa, Beograd 2004
Cram Laura:„Developments in the EU“, Palgrave Macmillan, London 1999
Rifkin Leremy: “Europski san”, Školska knjiga, Zagreb 2006
Babić Mate: Makroekonomija, Mate, Zagreb, 1995.
Puljiz, Jakša: Gospodarski razvoj: Kako potaknuti razvoj na lokalnoj razini- Priručnik sa
primjerima najbolje prakse iz JIE; Friedrich Ebert Stiftung, Ured u Zagrebu, 2005.
Weihrich H.,Koontz, H: Menadžment, Mate, Zagreb, 1994.
Kotler, P.: Marketinška znanja od A do Z; Binozza Presw, Zagreb, 2004.
Tihi B., i dr.: Osnovi marketinga; Ekonomski fakultet u Sarajevu, 1996.
Publikacije i dokumenti
Strateški pravci razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini sa planom implementacije,2008–2015.; Vijeće ministara BIH, Sarajevo, 2008.
Regionalni ekonomski razvoj; Model EU za kreiranje održivog razvoja u BIH, EC Sarajevo, 2002.
Lokalni ekonomski razvoj – kratki priručnik;Odjel za urbani razvoj, Svjetska banka, Washington DC, USA, Maj 2001.
Komisija Europskih zajednica, Izvještaj o napretku BiH u 2007, DEI, Sarajevo 2007;
Commision of the European Communities, BiH Progress Report 2006, EC, Brussels 2006;
Commision of the European Communities, BiH Progress Report 2005, EC, Brussels 2005;
Direkcija za europske integracije BiH, „Strategija uvođenja decentraliziranog sustava upravljanja programom omoći EU, Sarajevo 2007;
Direkcija za europske integracije BiH, „Smjernice godišnjeg programiranja za
2008. godinu IPA Komponenta I – Podrška tranziciji i“, Sarajevo, 2007;
Commision of the European Communities, „Multi-annual Indicative Planning Document (MIPD) 2007-2009 for Bosnia and Herzegovina“, Official Journal of the European Union, Brussels 2007;
Commision of the European Communities, „COUNCIL REGULATION on establishing an Instrument for Pre-Accession Assistance (IPA)“, Official Journal of the European Union, Brussels, 2004;
Commision of the European Communities, „COUNCIL DECISION on the
principles, priorities and conditions contained in the European Partnership with BiH“, Official Journal of the European Union, Brussels, 2006;
Commision of the European Communities, „Regional Cooperation in the Western Balkan – A Policy Priorities for the EU“, Brussels, 2005;
Commision of the European Communities, „Report from the Commission to the Council on
the preparedness of BiH to negotiate a SAA with the European Union“, Brussels, 2003;
Commision of the European Communities, „BiH Country Stratigic Paper 2002-2006“, Brussels, 2002;
Mreža BH inkubatora, ‘Strategija razvoja BH inkubatora’, Žepče, 2008
Stanje razvijenosti i prijedlog mjera za rast i razvoj MSP-a u FBiH (2007-2010.godina)
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
285
Europska povelja za mala i srednja poduzeća, EC, Lisabon, 2000.godina
Izvještaj o napretku BiH u 2009. godini
Strategija proširenja i ključni izazovi 2009-2010
„Strategija integrisanja BiH u EU“
Osnovne informacije o IPF-u (Infrastructure Project Facility)
Projekt SLOHRA ZONET; Pilot projekt Nova poslovna zona,
Interreg IIIA, Slovenija-Mađarska-Hrvatska, 2006,
Web stranice
www.mvp.gov.ba (Ministarstvo vanjski poslova Bosne i Hercegovine)
www.dei.gov.ba (Direkcija za europske integracije BiH)
www.mvp.hr (Ministarstvo vanjski poslova Republike Hrvatske)
Proces stabilizacije i pridruživanja
http://ec.europa.eu/enlargement/enlargement_process/accession_process/how_does_a_country_join_the_eu/sap/index_en.htm
Predpristupni fondovi
http://ec.europa.eu/enlargement/financial_assistance/index_en.htm
IPA http://ec.europa.eu/enlargement/financial_assistance/index_en.htm
EU i BiH http://ec.europa.eu/enlargement/bosnia_and-herzegovina/index_en.htm
EU i MSP http://ec.europa/enterprise/sme/index_en.htm
www.tp-vz.hr
www.tehnopark.hr
www.redah.ba
www.safu.hr
www.mrrsvg.hr
Priručnik za aplikante IPA CBC Program HR-BIH 2007-2013
http://ec.europa.eu/enlargement/how-does-it-work/financial-assistance/planning-ipa_en.htm
http://www.liderpress.hr/default.aspx?sid=96628
http://www.delhrv.ec.europa.eu/files/file/euic_katalog-Zajedno%20
za%20europsko%20danas%20i%20sutra-1248853244.pdf
http://www.hzz.hr/default.aspx?id=5781
286
Studija o mogućnosti formiranja poslovnih zona u Hercegovini
PROJEKT PROVODI:
PROJEKT FINANCIRA:

CJENIK HITNE GRADSKE DOSTAVE PRAVNE

SVOG HEROJA! - Komunalni servis

CJENOVNIK USLUGE T3 Tel

ekonomična dostava u inozemstvo

IZVJEŠTAJ ZA Poduzetnička zona Grad Sjever

cjenik domaće distribucije - CASH ON DELIVERY EXPRESS doo

novi raspored odvoza otpada

EKONOMIČNA DOSTAVA IZ INOZEMSTVA

IZVJEŠTAJ ZA Radna zona Rakitovec 2014218

IZVJEŠTAJ ZA Radna zona Stupnik 2014219