v
HIRAMOV KLJUC
Faraoni, slobodni zidari i otkriće tajnih Isusovih svitaka
Christopher Knight & Robert Lomas
NAKLADNIK »STARI GRAD«
Za rzakladnika Zdravko Cikuša
Urednici biblioteke Božica i Zdravko Cikuša
Likovno rješerzje rzaslovnice Božica Cikuša
Slika na naslovnici Robert Gojević
Prevela Vlasta Mihavec
Grafička prprema MIŠ, Zagreb
Tisak ^ A=ROB.1
Copyri~ht © 1999. Christopher Knight & Robert Lornas 1996-Prvi puta tiskano u
Velikoj Britaniji 1996.
CopyriQht za hrvatski jezik © »STARI GRAD« Zagreb 2000.
HIRAMOV KLJUČ
Faraoni, slobodni zidari i otkriće tajnih Isusovih svitaka
STARI GRAD Zagreb, 2000.
C'hristopher Knight and Robert Lomas:
The Hiram Key; Pharaohs, Freemasons and the Discovery of the Secret Scrolls of
Jesus
Sva prava pridržana. Nijedan dio knjige ne smije se upotrebljavati ili reproducirati u
bilo kojem obliku ili na bilo koji način, niti pohranjivati u bazu podataka bilo ko-jeg
oblika ili namjere bez prethodne suglasnosti nakladnika, osim u slučaju kratkog citata,
kritičkih članaka ili predstavljanja.
Nakladnik: »STARI GRAD« Zagreb, Jagićeva I 1 ._ .,. \'! '~`~~`
t1~\\~Y'~~~i1~~~ If
DUS~~`,'7t`-~ _ ;;.;,I;"~P~!C~ Ir,r,t~c
c~~~;~.. .I„
, ___ .6 9~- _~_~? i .
5 i g n.: ..___-.________.____.____
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb UDK
061 .236.6(091)
232.9 ~ KNIGHT, Christopher
Hiramov ključ : faraoni, slobodni zidari i otkriće tajnih Isusovih svitaka / Christopher
Knight & Robert Lomas ; <prevela Vlasta Mihovec>. - Zagreb : Stari grad, 2000. 432 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Biblioteka Hiram)
Prijevod djela: The Hiram Key. - Kazalo. ISBN 953-6716-Ob-2
l. Lomas, Robert 400228062
ISBN 953-6716-06-2
Sadržaj
Uvod 11
1. Izgubljene tajne masonerije 13 Puka besmislica 14 Siromašni kandidat u zemlji
tmine 17 Skrovite misterije prirode i znanosti 20 Tračak svjetlosti 21
2. TYaganje započinje 32 Odakle potječe Red? 32 Hram kralja Salomona 36
3. Vitezovi templari 40
Nastajanje Reda
40
Što su oni tražili?
42
Pravila Reda 44
Pečat Reda
47
Organizacija Reda
48
4. Veza s gnosticima 51 Rani cenzori kršćanstva 51 Gnostička Evandelja 51
Uskrsnuće kod gnostika 53
5. Isus Krist: Čovjek, Bog, mit ili mason? 59
Ostala rodenja od djevica
59
Glavne grupe u Jeruzalemu 68
Čvrsti dokazi u Svicima s Mrtvog mora
72
Isusova obitelj 76
Roc~enje nove religije
77
5
wyu~ua rvlamuc~a
y3
Babilonsko sužanjstvo
196
Zvi je.zda Amerike
94
Prorok Novog Jeruzalema
200
Zerubabelov hram
206
6. U početku čovjek stvori Boga
99
Novi Savez s Jahvom 207
Edenski vrt 99
Gradovi Sumera
l Ol
11. Pešer Boaza i Jakina
214
Ur, grad Abrahamov 1 OS Svici s Mrtvog mora 214
Bo~~, Kralj, Svećenik i Graditelji 108
Nestala Knjiga o Makabejcima
218
Lik Abrahama, prvog Židova 111
Odabranici Judeje
220
Midraš, pešer i usporedba
224
7. Baština Egipćana 1 17 Tajne Kumrana
227
Počeci Egipta 117
Dva stupa
232
Stabilnost dviju zemalja
120
Postajanje kraljem
126
12. Čovjek, koji je vodu pretvarao u vino
242
Dokazivanje nedokazivog
131
Utrka s vremenom
242
Tihi dokaz
132
Novi put do Kraljevstva Božjeg
252
Jutarnja zvijezda sja iznova 137
Uhićenje kraljevskog stupa 256
Sudenje i razapinjanje na križ 262
' 8. Prvi mason141
Simboli Isusa i Jakova
268
Hiram Abif otkriven 141
Uspon Lažljivca
272
I
Slom egipatske države
143
BIaQo Židova 280
Kraljevi Hiksi 145
Gubitak izvornih tajni 147
13. Uskrsnuće 287
Dokaz iz Biblije
151
Ostaci Jeruzalemske crkve 287
Ubojstvo Hirama Abifa
155
Svitak »Nebeski Jeruzalem« 298
Ubojice Hirama Abifa159
Učinak Nazorejskih svitaka 302
Fizički dokazi 164
Masonski dokazi
166
14. Istina se oslobada 307
Seqenenre Tao Neustrašivi 169
Proročanstvo se ostvaruje
307
Razapinjanje 315
. Rodenje judaizma 175
Fizički dokazi 319
Mojsije - zakonodavac
175
Poruka se probija
321
Bog rata na planinama Sinaja 180
Zemlja zvijezde zvane La' Merika 323
...I zidovi se uz veliku buku stropoštaše
1 g3
Odredivanje vremena Izlaska 185
15. Izgubljeni svici iznova pronadeni 327
David i Salomon
lg6
Škotsko utočište
329
7
ic,suvy~ma m~ma c.W uaia J0. G11t11~V111 Ul1U1VCIla j45
Lord zaštitnik, koji je zaštitio Rosslyn 351
Ispod Salomonovog pečata 354 Zahvale Iskopavanje Nazorejskih svitaka 357
Post scriptum
Dodatak 1: Razvoj moderne masonerije i njen utjecaj na svijet
Engleska Reformacija i uvjeti za pojavljivanje Kralj, koji je izgradio sustav Loža
Arhitekti Drugog stupnja Nova hereza
Stare lozinke
Uspon Republikanaca Stvara se Kraljevsko Društvo
Slobodno zidarstvo staje na vlastite noge Širenje masonerije
Razvitak masonerije u Americi
latak 2: Masonske Lože prije 1710. godine
s datumima kad su po prvi put bile zabilježene
3: Rani Veliki Meštri engleske masonerije
k 4: Rani Veliki Meštri škotske masonerije
5: Kronologija
datak 6: Zemljopisne karte
359
363 363 364 369 370 374 380 386 388 391 394
399 400 402 404 410
Autori bi željeli izraziti svoju zahvalu sljedećim osobama za njihovu pomoć i
suradnju tijekom pisanja ove knjige:
kao prvo, našim obiteljima, koje su izdržale duge sate naše odsut-nosti, dok smo
istraživali i pisali.
A zatim su tu i: velečasni Hugh Lawrence, jedan bivši Veliki Meš-tar (koji želi ostati
anoniman), Tony Thorneu, Niven Sinclair, Judy Fisken, Barbara Pickard, otac Alan
Atkins, otac Adrian Unsworth, Steve Edwards, barun St Clair Bonde of Charleston, V
Naš agent Bill Hamilton iz A. M. Heath & Co. Ltd, naš nakladnik Mark Booth te Liz
Rowlinson iz Centuryja, Roderick Brown.
Indeks 413
Uvod
»Ništa nije .scrkriveno tako da .se rte bi sazrzctlo, rtiti irna tajtte, koja ne bi iZctšla na
vidjelo.
I nno, .što vant govorim u prispodobama na svjetlu. I orzo, što čujete kroz .šapat, ili
što se objavljuje .s vr-hova kcrća. «
Yehoshua ben Joseph, poznat i kao Isus Krist
Posvećeno uspomeni rzct Johna Marca Allegra - čovjeka, koji je bio dvadeset godiraa
ispred svog vrernena.
Jednom je Henry Ford izjavio, da je »cijela povijest - jedna obična brbljarija«, Možda
je to zazvučalo pomalo osorno, no kad se radi o »činjenicama«, o kojima većinu
zapadnjaka uče u školama, čini se da je gospodin Ford imao pravo.
Naša početna točka bilo je malo osobno istraživanje, kako bismo pronašli podrijetlo
masonerije - najveće udruge svijeta, koja danas ima gotovo pet milijuna muškib
članova u redovnim ložama, a u prošlosti je uključivala i mnoge velikane - od
Mozarta do Henryja Forda. I mi sami, kao slobodni zidari, postavili smo pred sebe
cilj, da pokušamo razumjeti ponešto od značenja masonskog obreda; one neobične,
tajne ceremonije, koje obavlja uglavnom srednja klasa sredovječnih muškaraca od
Huddersfielda do Houstona.
U središtu masonske predaje nalazi se lice po imenu Hiram Abif, koji je - prema priči,
što se pripovijeda svakom slobodnom zidaru, bio ubijen aotovo prije tri tisuće godina,
prilikom izgradnje hrama kralja Salomona. Ovaj je čovjek potpuna zagonetka.
Njegova uloga kao graditelja hrama kralja Salomona, te okolnosti njegove jezive
smrti, vrlo su jasno opisane u povijesti masona, pa ipak se on sam ne spomi-nje u
Starom zavjetu. Četiri - od ukupno šest godina, koliko je naše istraživanje trajalo,
vjerovali smo da je Hiram Abif samo simbolična tvorevina. No, tada se materijalizirao
iz tmine vremena, kako bi nam se pokazao kao uistinu vrlo stvarna osoba.
Jednom, kad se Hiram Abif ukazao iz daleke prošlosti, nije ponu-dio ništa manje, no novi ključ za zapadnjačku povijest. Intelektualna iskrivljavanja i nezgrapni zaključci,
koji su već oblikovali kolektivni pogled na povijest zapadnih društava, utrli su put za
jednostavan i logičan poredak. Naša su nas istraživanja prvo odvela u rekonstrukciju
starog egipatskog obreda pri ustoličenju kraljeva od prije četiri Cisuće aodina; to nas
je, zauzvrat, dovelo do razotkrivanja ubojstva, koje se dogodilo oko 157Đ. godine
prije Krista, što je potaklo ceremoniju uskri-sivanja, i postalo izravna prethodnica
moderne masonerije. Prateći
~cmug~)e. U zapanjujućoj suprotnosti prema onome, što se trenutno smatra
ćinjenicama, zapadni se svijet zapravo razvio u skladu s vrlo starom filozofijom;
pretvorenom u tajni sustav, koji je izbio na površinu u tri kljućna trenutka u
posljednjih više od tri tisuće godina.
Moglo bi se ispostaviti, da je krajnji dokaz naših otkrića - arhe-ološki nalaz stoljeća.
Jer, otkrili smo tajne svitke Isusa i njegovih sljedbenika.
Izgubljene tajne masonerije
»Da je masonerija nastala još i prije Potopa; da je obična tvorevina od jučer; da je
samo izgovor za vesele terevenke; da je ateistička organizacija, koja uništava dušu; da
je dobrotvorna udruga, koja čini dobro pod smiješnom ko-prenom tajnovitosti; da je
politički pokretač izvanredne snage; da nema nikakvih tajni; da njeni učenici u
tajnosti posjeduju najveća znanja pristupačna čovječanstvu; da slave svoje misteriozne
rituale pod okriljem i uz prizivanje Mefista; da su njihovi obredi posve bezazleni, da
se baš ne kaže - izvanredno glupi; da su oni vinovnici svih umorstava, kod kojih se
nije ušlo u trag počinitelju; te, da postoje samo u cilju promoviranja univerzalnoga
bratstva i dobre volje -to su samo neke od tvrdnji, koje šire brbljavci izvan kruga
Slobodne i Prihvaćene braće. Omne ignotum pro magnifico. Što manje netko zna, to
više govori o masoneriji. «
The Daily Telegraph, London, 1871.
»Masonerija uistinu značajno naglašava podizanje moral-nih standarda medu svojim
članovima. No, ne iznenar~uje baš da se društvo, koje koristi tajno rukovanje,
znakove i jezik za medusobno prepoznavanje svojih članova, prije sumnjiči da je pod
lošim, no dobrim utjecajem. Zbog čega imati takve metode, ako ne zbog prikrivanja
istine? Zbog čega prikrivati, ako se nema što prikriti?
Oni izvan masonerije, smatraju cijelu tu ideju preru-šavanja, recitiranja ezoteričnih
tekstova i izvodenja neo-bičnih obreda toliko smiješnom, da su skloni povjerovati,
kako u svernu vjerojatno postoji neka druga, zlokobnija privlačnost. Vjerojatno je
nema... no, suprotno je uvijek teško dokazati. «
The Daily Telegraph, London, 1995.
12 ~ 13
__~~~~ ~UUtn trrdeset _._...., mysses ~. Grant bio je predsjednik Sjedinjenih
Američkih Država, a masonerija je bila predmet javnih nagadanja. Stotinu dvadeset i
pet godina kasnije, prvo slijetanje na Mjesec već je za cijelu jednn generacijLt postalo
prošlost, svijet se povezuje Inter-netom, a masonerija je- još uvijek predmet javnih
nagadanja.`
Na prvi smo od tih navoda u rnaglovitu obimu masonske povijesti naišli u obliku
uredno izrezanog i presavijenog komadića novinskoga papira, koji je neki, već odavno
pokojni slobodni zidar, bio uložio, označivši tako mjesto u knjizi. Chris je izmedu
ručka i igranog filma čitao drugu sredinu lista »Atlantik«.
Gotovo sve, uključujući i stil pisanja, izmijenilo se tijekom po-sljednje,g stoljeća i
četvrt, no opći stav javnosti o masoneriji i danas je ostao isto onoliko kontradiktoran,
koliko je bio i u devetnaestom stoljeću. Većina ljudi ne vjeruje u ona što ne razumije,
pa čim u ne-eemu uoči elitizam koji isključuje njih same, nepovjerenje se ubrzo
pretvara u odbojnost, ili čak i u mržnju. I dok je masonerija uvijek bila otvorena svim
muškarcima zdrava duha i tijela, starijim od dvadeset i jedne godine (ili osamnaest,
prema škotskom Ustavu), koji su mogli iskazati dobar karakter i izraziti svoju vjeru u
Boga, nema sumnje da je članatvo na Britanskom otočju u prošlosti bilo okupljeno
oko aristo-kracije, sa stupnjevima i redovima, koji su dolazili iz gornjih slojeva
srednjih klasa.
Sredinom viktorijaoskog razdoblja bilo je za stručnjaka, u društve-nome smislu,
gotovo suštinski važno da bude slobodni zidar. Nouveaux r7ches fnovopečeni
bogataši, op.p.) industrijske revolucije tražili su društveni status kroz članstvo u tom
ekskluzivnom društvu, koje je bilo na cijeni medu aristrokratima svih razina, sve do
sarne kraljevske obitelji. Barem u teoriji, i članovi radničke klase imali su jednako
pravo dn postanu masoni, no u praksi bi u njihove glave teško ušlo, da zatraže
pridružiti se »klubu« svojih poslodavaca, pa je Loža dugo bila vezana uz dobro
materijalno stanje. Oni iz svih razina društva, koji nisu bili slobodni zidari, mogli su
samo nagadati o tajnama, poznatim jedino članovima ove misteriozne organizacije.
Znalo se da nose kapuljače i du`~ačke lance, te se govorkalo da podižu nogavice hlača
i rukuju na neobičan način, šapućući pri tome jedan drugome lozinke.
l~
muškarci iz svih slojeva društva. Medutim, već i sam pogled na vrh engleske
masonske hijerarhije odmah pokazuje, da - biti član kra-ljevske obitelji ili nasljedni
plemić (peer), teško da je značilo neku otegotnu okolnost, kad se radilo o izgledima za
napredovanje.
Većina ljudi u zapadnom svijetu barem je okvirno upoznata s masonerijom, a njene
misterije muče dvije velike grupe: one koji nisu masoni, pa se pitaju - što su te tajne
Reda; i one, koji jesu masoni, ali se takoder pitaju - što su te tajne Reda! Prinudni
razlog šutnje medu samim masonima nije toliko potreba da se drže svojih tajnih
zavjeta, ili strah od strahovite osvete njihovih drugova; više se radi o tome, da ne
razumiju riječi ceremonija u kojima sudjeluju, pa samo strahuju, da će irn se Ijudi
smijati zbog naoko besmislenih i smiješnih obreda, koji se pri tome izvode.
Slobodno zidarstvo je i za nas, kao i svakog drugog »brata« kojega poznajemo,
značilo - nešto malo više od društvenog kluba, koji pruža mogućnost sudjelovanja u
nekim amaterskim kazališnim predstavama, nakon kojih slijedi jelo, te obilje piva i
vina. Složen i opskurni obred trebalo bi zapamtiti tijekom godina predanog
ponavljanja. Naglasak je stavljen na iskrenost predavanja, no u stvarnosti se mogu
razumjeti s~uno mali dijelovi obreda, i to kao jednostavne alegorijske poruke, koje se
tiču ispravnosti moralnih osobma, dok je ostatak - neobična mješavina riječi bez
značenja, te ponavljanje pretpostavljenih povijes-nih dogadanja, koja su pratila
izgradnju hrama kralja Salomona u Jeruzalemu, prije nekih tri tisuće godina.
I dok mi, koji smo upućeni, nastavljamo činiti zapravo vrlo malo, osim što te čudne
stihove učimo napamet, mnogi izvana pokušavaju uništiti tu organizaciju, jer
sumnjaju da uzrokuje korupciju. Vide je kao tvrdavu kapitalističkih privilegija, ili
klub za uzajamno »ruka
' ruci«. Bezbroj knjiga o ovom predmetu hranilo je znatiželju i anta-~onizam javnosti.
Poneka je od njih, kao ona američkog autora Johna Robinsona*, bila izvanredno
istražena. Druge, kao što su one pokoj-nog Stephena Knighta, bile su nešto malo više
od mašte, kako bi zadovoljile najgora strahovanja protu-masonskog sektora.
` John J. Robinson: IZoc~etri u krri, l:gcrbljene tajae rnajonerije; izdamjc »Stari
grud«. z~r~~r~t,. m».
15
_____ _u„.„...~~,. Y~~~a«~~ mcunvno ~e iz~avio, da će preuzeti savjetodavnu ulogu
unutar svoje crkvene grupe. Ispitujući ga o tome, koga on to namjerava savjetovati,
užasnuo sam se, kad sam začuo odgovor: »Pa one, koji pate od masonskog
prokletstva«.
»A što je masonsko prokletstvo?« upitao sam, ne govoreći mu ništa o svojoj vezi sa
slobodnim zidarima (kako masoneriju nazivaju oni upućeni).
»Masoni se moraju zakleti na vjernost jedan drugome, i to na uštrb svih ostalih, pa čak
i svojih obitelji. Ako ne uspiju, na sebe zazivaju prokletstva, koja stvaraju strahovite
patnje kako njima, tako i onima, koji ih okružuju«.
Za trenutak sam izgubio moć govora. Slobodno zidarstvo može biti mnogo toga, no
sigurno nije opačina, iako se čini da su neki ljudi odlučili smatrati ga upravo takvim.
U izravnom pobijanju takvih bole-snih optužbi, Ujedinjena Velika Loža Engleske
javno je izjavila, da »dužnost masona kao gradanina uvijek mora nadvladati svaku
obvezu prema drugim masonima«, te da »se masoneriji ne smije dopustiti, da šteti
obitelji člana ili njegovim drugim vezama, oduzimajući mu isuviše mnogo vremena ili
novca, ili ga tjerajući da postupa na bilo koji drugi način, koji bi bio protiv njihove
koristi.«
Ne želimo ovdje opravdavati masoneriju, no ona čini mnogo dobra i, barem koliko mi
znamo, ništa loše. Uvijek je poklanjala velike svote novaca u dobrotvorne svrhe,
obično anonimno, te promicala impre-sivne razine moralne čestitosti i društvene
odgovornosti, postavljajući tako standarde, koje su zatim slijedili i drugi. Boja, rasa,
vjera ili politika bile su članstvu oduvijek nevažne, a njegova su dva pokretačka cilja
bila - društveni red, zasnovan na slobodi pojedinca, te težnja za svim spoznajama.
Jedini apsolutni zahtjev je vjera u Boga... bilo kojeg boga.
Naša najveća kritika masonerije je - njena puka besmislenost. Ne zna se odakle
potječe, čini se da nitko ne zna što ona želi postići, te se sve više čini nevjerojatnim,
da bi mogla imati neku veliku budućnost u svijetu, koji zahtijeva jasnoću cilja i
koristi. Ne samo da se više ne zna njeno podrijetlo, već se priznaje i da su »istinite
tajne« Reda izgu-bljene, te da se »u masonskoj ceremoniji na njihovu mjestu koriste
»zamjenske tajne, sve dok se one istinite - iznova ne otkriju«.
16 `
samo protivnici Reda - niti sama Ujedinjena Velika Loža Engleske ne tvrdi za sebe,
da je toliko stara. Ovisno o podrugivanju javnosti, one-mogućava se bilo kakav
službeni stav o podrijetlu slobodnih zidara, i dopuštaju se takozvane »Istraživačke
Lože«, na kojima se raspravlja 0 ograničenim povijesnim dokazima, koji o masoneriji
postoje.
Siromašni kandidat u zemlji tmine
Kad smo obojica postajali slobodni zidari, bili smo podvrgnuti postup-ku, koji se
obavlja na svakom inicijantu u posljednjih, najmanje dvije stotine i pedeset godina.
Kao dio ovih ceremonija, zatraženo je od nas da se zakunemo, kao časni ljudi, da
nećemo otkriti niti jednu od tajni masonerije vanjskome svijetu, pa smo vrlo svjesni
toga, da bi podatke, koje ovdje spominjemo, neki masoni mogli smatrati izdajom tih
tajni. Medutim, Ujedinjena Velika Loža Engleske smatra, da su samo načini
prepoznavanja - zaštićene tajne Reda, a njih nitko od onih, koji će pročitati ovu
knjigu, neće moći lažno koristiti, predstavljajući se kao mason. Neophodno je
objasniti obrede u značajnim pojedinostima, jer su predstavljali osnovu za sva naša
istraživanja. Neke od navedenih riječi su tajna sredstva prepoznavanja, no mi ne
govorimo o tome, koje bi riječi trebalo upotrijebiti i u kojim prigodama, pa smo time
učinili najviše što smo mogli, kako bismo održali duh naše zakletve. U sva-kom
slučaju, dali smo suglasnost da ćemo čuvati ove tajne, podra-zumijevajući da se one
neće miješati u našu slobodu kao moralnih, gradanskih ili religioznih osoba; a da su
naše zakletve bile od one vrste koja bi spriječila objavljivanje ovako značajnih
otkrića, do kakvih smo došli, one bi se sasvim sigurno umiješale u spomenute
slobode.
Iako smo se prije nekoliko godina pridružili svaki svojoj Loži, obojica se prisjećamo
istovrsnih iskustava. Evo, kako smo to doživjeli (kori-stimo zamjenicu »ja«, iako se
odnosi na obojicu):
Nakon što me saslušala nekolicina Meštara prije nekoliko mjeseci, bio sam spreman
postati slobodni zidar. Ono, čemu sam trebao pristupiti, bilo mi je doslovno - posve nepoznato; jedino nepokoleblji ---~..~ o., ?;17` ~
~ ~uvarom xo~r ~e arsKOm svog ~sukanog mača udarao na ulazna vrata hrama,
tražeći za mene odobrenje za ulazak.
Imao sam povez preko očiju (to jest, nisam mogao ništa vidjeti), a obukli su me u
široke bijele hlače i gornji dio. Jedna mi je noga bila obuvena u jednostavnu papuču
(to se naziva »izlizanih peta«), moja je lijeva noga bila ogoljena sve do koljena, a
lijeva strana tunike savijena u stranu tako, da su mi na toj strani -grudi bile gole. Bez
mog znanja, oko vrata mi je bila stavljena omča za vješanje, i povučena niz moja leda.
Bio sam oslobocJen svih metalnih predmeta, i tako sam bio spre-rnan za ulazak u
hram. (Kasnije smo naučili, da je ovaj način oblačenja - ~ruba tunika s klizećom
omčom oko vrata, bio upravo točan prikaz načina, na koji bi se lnkvizicija ophodila
prema srednjevjekovnom heretiku prije njegova priznanja).
Sjećam se, da sam osjetio veliki broj nazočnih Ijudi u prostoriji, i da sam se osjećao vrlo ranjivim. Osjećao sam nešto hladno, što mi je pritisnulo kožu na grudima.
»Osjećaš li nešto?«, upitao je glas ispred mene. Šapat u mojim ušima dao mi je
službeni odgovor, koji sam ponovio.
»Da, osjećam.«
»Tada neka to bude pobuda tvojoj savjesti, jednako kao i trenutna smrt, ukoliko bi
ikada izdao bilo koju od tajni, koje će se sada podijeliti s tobom.«
Tada je progovorio drugi glas, iz drugog kraja sobe. Prepoznao sam ga - pripadao je
Štovanome Meštru. »Kako niti jedan čovjek ne može postati mason, ukoliko nije
slobodan i punoljetan, zahtijevam sada od tebe odgovor - jesi li slobodan i punoljetan
čovjek, iznad dvadeset i jedne godine?«
»Jesam.« »Kako si na zadovoljavajući način odgovorio na ovo pitanje, ima i clru~~ih
pit~u~ja, za koja vjerujem, da ćeš odgovoriti istom iskrenošćr~, a postavit ću ti ih
odmah. Hoćeš li izjaviti ozbiljno i u ime svoje časti da se, nepristrano od nepriličnih
salijetanja prijatelja protiv tvojih vlastitih sklonosti, bez utjecaja od strane korupcije
ili bilo kojega bezvrijed-no~a motiva, slobodno i dobrovoljno nudiš kao kandidat za
misterije i privileQije slobodnoga zidara? Da li, nadalje, ozbiljno i u ime svoje časti
izjavljuješ, da si spreman pobudivati pozitivno mišljenje o
»Hoćrr.« Bodež, koji je bio čvrsto prislonjen na moje grudi, uklonjen je
(iako to nisam u tome trenutku znao), no omča (koja se naziva uže za vuču) je i
nadalje ostala oko mog vrata. Čovjek meni zdesna šapnu mi da kleknem, pa je
izrečena kratka molitva, zazivajući blagoslov Velikoga Vladara Svemira (Bog opisan na neutralan način, tako da je jednako dostupan članovima bilo koje
monoteističke religije).
Obred se oaslavio tako, da me moj pomagač proveo cijelim opse-~~om hrama,
zaustavljajući se pri tome tri puta, da bi me predstavio kao »siromašnog kandidata u
zemlji tmine«. lako to nisam mogao vidjeti, sredina poda u hramu bila je izvedena s
pravokLrtnikom u sredini, sastavljenim od bijelih i crnih kvadrata. Na njegovu
istočnom uglu nalazilo se prijestolje Štovanog Meštra; na jugu je sjedio Mladi Čuvar,
a na zapadu Stariji Čuvar, oba na prijestoljima nižim od njegova.
Nakon tri prijedena kruga, još uvijek s povezom na očima, odveli su me do prijestolja
Štovanog Meštra, koji me upitao: »Sada, kad si bio u zemlji tmine, što je glavna želja
u tvome srcu?«
Još mi je jednom odgovor bio došapnut Ll uho. »Svjetlo.«
»Tada neka se vrati ta blagodat.« Skinuli su mi straga povez s očiju, a kad sam se
privikao na okolinu, mogao sam vidjeti, da se nala-zim pred Štovanim Meštrom, koji
mi je odmah skrenuo pozornost na simbolična »svjetla« masonerije, koja su mi bila
objašnjena kao Opseg Svete Ljubavi (za kandidate kršćane, to je Biblija), Kutomjer i
Šestar. Zatim mi reče, da sam sada dobio položaj Prihvaćenog Pomoćnika slobodnih
zidara - Prvi stupanj od tri, kroz koje ću morati proći, prije no što ću biti prihvaćen
kao pravi Meštar Mason. Tada su mi objašnjeni tajni znaci, rukovan,je i lozinka
Prvoga Stupnja, i rečeno mi je, da lijevi potporni stup, koji se nalazio na trijemu
hrama kralja Salomona, ima uaročitu važnost za slobodne zidare. Oba stupa, i lijevi i
desni, nalazila su se ulijevo i udesno iza Štovanog Meštra. Lijevi, koji se zove Boaz,
dobio je ime po Boazu, pradjedu Davida, kralja Izraela.
Nakon različitih obilaženja oko hrama, na dar mi je predana jednostavna bijela kožna
pregača, koja je simbolizirala stLrpanj koji sam upravo dobio. Jer, rečeno mi je, »Ona
je još starija od Zlatnog runa ili Rimskog orla, časnija od Zvijezde, Podvezice ili bilo
kojeg
18 ~ 19
masonskog obreda; kako ćemo pokazati kasnije, sadržava jasan dokaz svog
oblikovanja tijekom veoma različitih povijesnih razdoblja - od onog izvornog i
prastarog, pa do relativno modernog.
Tijekom odvijanja ceremonije, bile su mi preporučene različite moralne i društvene
vrline, i to koristeći se usporedbama s analogi-jama iz arhitekture; na primjer,
klesarski alati bili su usporec~eni s metodama samousavršavanja. Pri kraju obreda
inicijacije, upozoren sam, da postoje i ispitna pitanja, koja se moraju dobro pohraniti u
sjećanje, kako bi se napredovalo do idućega stupnja - Brata od Zanata. IzmecJu tih
pitanja i odgovora postoje neki dijelovi podataka, koji više intrigiraju, no što
objašnjavaju:
Pitanje: »Što je slobodno zidarstvo?«
Odgovor: »Osobit sustav moralnosti, zastrt alegorijom i prikazan simbolima.«
Pitanje: »Koja su tri velika principa, na kojima je slobodno zidarstvo zasnovano?«
Odgovor: »Bratska ljubav, OslobocJenje i Istina.«
Svakom od kandidata prvi od ovih principa zvuči razumno, no preostala dva su nešto
teža za probaviti. OslobocJenje - od čega? Koja istina?
Kao sad u cijelosti prihvaćeni brat, premda tek »primljeni šegrt«, napustio sam hram,
osjećajući da se ipak dogodilo nešto posebno; no, nisam imao pojma, što bi, bilo što
od svega toga trebalo i značiti. Uslijedila je svečana večera, i kao čovjek trenutka, bio
sam smješten lijevo od Štovanog Meštra. Zdravice i govori su se nizali, i svi su se
dobro zabavljali. Naravno, misterije masonstva nisu bile otkrivene. Možda će se,
pomislio sam, sve razjasniti na sljedećoj ceremoniji.
No, nije.
Skrovite misterije prirode i znanosti
Nekoliko mjeseci kasnije, prošao sam i kroz ceremoniju Drugog stupnja, da bih
dosegao položaj Brata od Zanata. Ovaj sam put ušao u hram s ostalom braćom,
imajući na sebi samo prvi put dobivenu bijelu pregaču od janjeće kože, znak moje
nepatvorene nevinosti-i mog vrlo skromnog statusa. Zatim je Loža bila otvorena u
Drugom Stupnju, i
20
Čim sam tijekom tog ispitivanja pokazao svoju sposobnost recitiranja brbljarija,
rečeno mi je, da nakratko napustim hram, kako bih se u potpunosti pripremio za
»ceremoniju prihvaćanja«.
Ponovo me propustiše unutra, i to u istoj onoj gruboj odjeći, korištenoj i prilikom mog
obreda inicijacije, samo što mi je ovaj put bila ogoljena lijeva noga i desna strana
grudi. Dok su me vodili uokolo hrama, bili su mi otkriveni novi znakovi i lozinke,
uključujući i po-zdrav podignutom rukom, za koji mi rekoše da je nastao »kad se
Jošua borio za Boga (u dolini Jehošafat), te se pomolio, da sunce zastane u svom
kretanju, sve dok ne dovrši zbacivanje njegovih neprijatelja«. Ovo se kasnije pokazalo
iznimno značajnim.
Bio mi je opisan i desni stup s trijema u hramu kralja Salomona, kako bi podaci,
dobiveni u prethodnom stupnju, vezani uz lijevi stup, bili dopunjeni. Za ovaj stup,
nazvan »Jakin«, rekli su mi da je naziv dobio po velikom svećeniku, koji je
pripomogao posvećenju ovog dijela hrama u Jeruzalemu. Ova dva stupa, Boaz i Jakin,
postat će strahovito značajni u svim točkama našeg budućeg istraživanja. Za prvi je
rečeno da predstavlja »snagu, ili se u njemu nalazi snaga«; drugi »da uspostavlja
poredak«, a kad se ujedine, predstavljaju »stabilnost«.
Po završetku ceremonije Drugoga stupnja, bilo mi je »dopušteno da proširim svoja
istraživanja u skrovite misterije prirode i znanosti«. Još jednom, nakon ceremonije,
uslijedilo je jelo, piće, govori i pjevanje.
Tračak svjetlosti
Nakon nekoliko mjeseci su mi, kao Bratu od Zanata, obučenom u bijelu pregaču s
dvije plave ruže, dopustili da se uspnem na ono, što se često naziva i »krajnjim«
stupnjem masonerije - na položaj Meštra Masona, no prije toga trebalo je još jednom
dokazati moju osposoblje-nost, učeći odgovore na nova ispitna pitanja.
Tijekom postavljanja i odgovaranja na ta pitanja, pozornost mi je privukla činjenica,
da »su naša pradavna braća primala svoje nadnice u srednjoj prostoriji hrama kralja
Salomona, bez imalo nedoumica ili ustručavanja, zbog velikog pouzdanja koje su
polagali u integritet svog poslodavca u onim danima«. Pažljivo proučavanje Biblije
nije
21
~J I- D ' -,1 " " "`^,• •_J" "J`~`u••u, ru uu vl Jl. W 1vulI1C1,
pretpostavili smo, da su ispitna pitanja zapravo ukazivala na to, da su braća u prošlosti
mogla vjerovati svojim poslodavcima, no da im ne mogu vjerovati danas.
Na ovom stupnju predana mi je i biblijska preporuka, koja - kako se čini - ne postoji u
Bibliji, no koja ukazuje na misiju s kojom ću biti upoznat jednom, kad budem
uzdi~nut na krajnji stupanj Meštra Ma-sona: »Jer, Gospodin reče - Li snazi ću
uspostaviti svoju Riječ u ovom mom Domu, koji će stajati gotovo dovijeka«. Ovaj
navod pokazao se naročito važnim, iako baš nije razumljiv modernim slobodnim zidarima, a niti jedan od nas dvojice nije u njemu pronašao baš neki veliki smisao, kad
smo ga po prvi put čuli.
Zatim mi je povjerena lozinka, koja mi je omogućila ponovni ulazak u hram, gdje je
započeo postupak otvaranja Lože za Meštra Masona. Ovaj su puta stvari postale
mnogo drugačije, i - dramatičnije.
Iznova sam ušao u hram, da bih tamo naišao na potpunu tminu, izuzev jednog
usamljenog tračka svjetlosti, koji je potjecao od treptanja svijeće smještene na istoku,
ispred Štovanog Meštra. U ogromnoj sobi bez ijednog prozora, ta jedna jedina svijeća
pružala je dra~~ocjeno slabašno osvjetljenje; no jednom, kad su mi se oči privikle,
postalo mi je moguće da nazrem lica iza nje, te da naslutim oblike cijelog hrama, ali
samo - kao crne i tamnosive sjene. Tada su me na dramatičan način obavijestili, da se
predmet, kojim se ovaj stupanj bm i, zove - srnrt.
C~remonija je započela sažimanjem prethodnih stupnjeva:
»Brcroo, .svcrki .stupanj ntasonerije je progresivart, i rze nto<,e .so cluscči i:.tr,.ev
vrenrenom, strpljivo,šću i po,stojartorn r-adi-nn.šou. U Prnom sttrpnju, ncrtrčeni srno
dtt~rzostirna koje clrr~ujerrrc~ Bogtr, našim bli:rtjima, i rzama sannirna. U Drzt-,~lorn ,stopn jtr, doptr.šteno narrz je dcr sudjelujertzo tr rnisterijima :.ucnro.sri čcu
ječanstvcr, te da pronac~erno bo~crnstvenost i w~ličcrrr.stwnn.st Stvoritelja,
analiz.irajttći Njegova djela što i!l c`ini ,si~crke mirurte. No, Treći ,stuparzj je centent
.svega; snrr_šljerr je, clcr hi muškaree rnedusobno povezao rnističrzinz nitinur
clrugcrr-stmr, kakva se nalaze tt vezi očinske uaklono,sti i lmcrt.ske ljuhavi; trka<.uje
tta carstvo rnrakcz srnrti, te rtct
LLyLtrc-u.yo m.aiw w,m.,.mww ........ , . . „ . u ti
koja su dugo snivala u~prašini, probuditi, ujediniti .sa svojirn duhorn i izrzova
zaodjenuti besmrri2ošću... «
Zatim je izrečena molitva, kojom se zaključilo:
»...ryri Te u,srdr-ro nzolimo, da udijeliš svoju rnilost ovorn Tvom sltc~i, koji tr~ct:i
da sudjeluje s narna u misterioznim tajrzam.a Me.štr-a Masoua. Daj mu takvu snagu,
da u trenutku Suda ne po,srrze, ve~~ sigurvo dospije pod Tvoju zaštitu kroz tamhu
clolir~tr sjena .srnrti, te da rza kraju ttstane iz grobnice pr-i jestttpa, da bi zasjao kao
zvijezda, u vijeke vijekova. «
Ceremonija se nastavila na način, koji se nije isuviše razlikovao od prethodnih
prigoda, sve do trenutka, kad sam bio obvezan odglumiti znamenitu priču, kojom se
objašnjava način na koji je došlo do toga, da su se istinite tajne Meštra Masona
izgubile. Igrao sam ulogu osobe, koja ne postoji izvan rituala masonerije; nadjenuto
ime joj je bilo Hiram Abif.
Štovani Meštar ispriča ovu priču:
»...prirodni darovi još jedne velike i korisne lekcije -poz navarzje sarrzog sebe. Oua te
uči da se kontemplacijom pr-iprerrzi,š za zaključree sate ,svojega postojartja; a kadct
te, .sr-edstvirrtct korttemplacije, provede kroz zamršene krivine ovng tvog smr-trtog
života, na kraju te uči i - kako umrijeti. To su, drabli moj hrate, naročiti ciljevi ovoga
Trećega stuprtja u slobodr2om zidczr:stvu. Oni te pozivaju da ruzmi,šlja,š o torn ,strallnvitom predrnetu, i uče te cta osjetiš, da za i.spravnog i poštenog čovjeka smrt nije
užas, ,jednak ouome koji prctti mr-Ije licernjerja i uečn.snosti.
O ovoj velikoj istini, anali slobodrzog zidarstva prtr<.aju ncrm slavarz prirnjer
postojane vjernosti i prerane smrti rrašega Velikoga Meštrct, Hirarna Abifa, koji je
:.ivot izgtrbio tik pred završetak izgTradnje hrama kralja Salornorzcz, u čijoj je
izgradnji imao ulogu glavrzoga graditelja, što bez surnnje zncr.š. A rzczčin rza koji,je
umro bio je ovakav:
23
vec gotovo završen, no kako još nisu raspolagali misterijama izvornih tajni masonskih
Meštara, urotiše se da bi se domogli tih tajni na bilo koji način, pa makar i silom. Kad
je pala večer da se namjeravana urota i izvede, dvanaestorica od rzjih petnaest se
povuče iz nje, no tri preostale osobe, koje su bile odlučnije i okrutnije od ostalih,
ustrajaše na svojim užasnim namjerama, te se zbog toga smjestiše na južna, zapadna i
istočna vrata hrama, dok se naš Meštar Hiram Abif oko podneva povukao da se
pokloni Najvišemu, kao što mu je bila svakidašnja navika.
Završivši svoje molitve, pripremio se za odlazak kroz južna vrata, gdje ga zaskoči prvi
od urotnika, koji se, u želji da ima što bolje oružje, naoružao olovnim mjeračem, te na
prijeteći način zahtijevao od našega Meštra, Hirama Abifa, one prave tajne Velikog
Meštra, upozoravajući ga da će smrt biti posljedica odbijanja; no, vjeran svojoj
obvezi, on od-govori, da te tajne poznaje samo troje na svijetu, te da bez pr-istanka
ostale dvojice niti može, a niti hoće, poslušati ga; pri tome naglasi, da bi bez sumnje
strpljenje i postojanost, u dato vrijeme, ovla.stili časnog masona da sudjeluje u njima.
No, što se tiče njega samoga, radije bi pretrpio smrt, nego li izdao .svetu istinu, koja
mu je povjerena.
Ovaj se odgovor pokazao nezadovoljavajućim, pa se lupež divljcačkim udarcem
usmjeri na čelo našega Meštra, rzo, ;.aprepa.šten njegovim čvrstim držanjem, samo ga
okrznu, pa udarac kliznu niz njegovu desnu sljepoočicu. Pa ipak, bijaše dovoljno
snažan, da Meštar posrne, i poklekne na :.enzljcr svojim lijevim koljenom.«
U tom trenutku, na svojoj sam sljepoočici osjetio vrlo lagan udarac, a moja dva
vodiča, koje su nazivali c~akonima, pokazaše mi da se spustim na koljeno, imitirajući
tako priču.
»Opor-crvljajući se od toga, on pojuri prenta zapadnim vratinza, gdje gcr dočeka
druga hulja, kojoj odgovori isto kao i onome r-anije, nesmanjenom čvrstinom, a kako
je ovaj bio
.)G~ef/(/vt,tt~t, mtv đ~t vciv. e .,.w ..~~- ., . _ desno koljeno.
Još sam jednom osjetio dodir po svojoj vlastitoj sljepoočici, a netko me pritiskom
natjera, da kleknem na desno koljeno.
»Shvativši da su sve prilike za bijeg ovim putevima onemogućene, Meštar jurnu,
omamljen i krvareći na istočna vrata, gdje je bio smješten treći lupež koji ga, primivši
sličan odgovor na ,svoj drzak zahtjev, jer naš Meštar osta vjeran .svojoj obvez.i i u
trenutku ovoga velikoga iskušenja, straho-vito udari teškim kamerzom posred čela, te
ovaj puta klonu mrtav do njegovih nogu... Takav bijaše način, na koji on unzrije. «
U svjetlosti svijeće vidjeh, kako se Štovani Meštar naginje sa svoga prijestolja, držeći
neki instrument kojim me dodirnu po čelu, i osjetih mnoge ruke na sebi koje me
gurnuše unazad, na pod. Čvrsto su me držali, a naročito noge, tako da sam se
jednostavno srušio, padajući u tamu. Čim sam dodirnuo tlo, isti su me tren umotali u
mrtvački prekrivač, ostavljajući mi otkrivenim samo lice. Štovani Meštar nastavi:
»Braćo u ovoj sadašnjoj ceremoniji, te brate u ovu položaju, haš brat je natjerarr da
predstavlja jedan od najsvijetlijih likova u analima .slobodne masonerije, naime Hirama Abifa, koji je radije izgubio život, no izdao svetu istinu hohrcrnjenu u sebi. A
ja se nadam, da će ovo učiniti trajan dojam - ne sarno na njegov, već i na vaše umove,
ukoliko histe se ikada našli u sličnim okolnostima pokušaja.
Brat Mladi Čuvar .snd će pokušati podići predstavnika rmšeg Meštra zahvatom
Prihvaćenoga Pomoćnika. «
Mladi Čuvar sagnu se, uhvati me za ruku ispod prekrivača i po-vuče. Na ruci osjetih
njegove prste.
»Štovarzi Meštre, ovaj zahvat čini se da nije uspio.«
24 ~1 25
Brcrte Star-iji Čzzvarzt, pokušaj tčmasonski zalnvat.«
I ovaj se pokaza neuspješnim, kao i onaj prvi.
»Bnaćo Čuvari, obojiccr rziste uspjeli u svojim nastojanjirna. Stoga pr-eo.staje i treća,
posebna metoda, pozrzata kao Lavlja .šapcr ili Or-lova pandžct, koja .se obavlja tako,
da gcz se čvr.sto uhvati :.a zglob desrze ruke jagodicama prstiju, te da ga se polagarto
podiže na pet mason,skih razina, .što ću ja sada uz vcršu pontoć i poku.šati. «
Štovani Meštar dohvati me čvrsto na opisani način, i započe me podizati na noge. Još
jednom su ostali preuzeli na sebe moju težinu. Kada sam dospio u okomit položaj,
Štovani Meštar mi došapnu dvije naročite riječi u uho. Sada sam znao oba dijela
Masonske Lozinke. U ono mi je vrijeme zvučala besmisleno, no tijekom istraživanja
otkrili smo njeno pradavno i fascinirajuće značenje, kao što će se pokazati kasni je.
»Tako .su, moj dragi brate, bilcz uzdigrzutcz sva braća Meštri Mcr.soni i;, slikovite
srnrti, da bi .se sastali sa .svojirn sudru-;.in-tcr rtjihovih rcznijih hcztnji. Dopustite da
vas sada zarnolim, da nbratite hoz.orrzost rza svjetlost Meštra Masona, vidljivu kao
tantzr, koja slzrž.i .samo da bi se izrazilo to zamračenje, koje se nadvija raad
budućnošću. To je taj misteriozrvi veo tnrine, kro;. koji rze nzože prodrijeti oko
ljudskog razuma, o.sim ukoliko mt-e ne pomogne božar2sko svjetlo, koje dopire
odo~.go. Pcr ipak, i uz tako slabašrzu svjetlost, primijetit ćete, dcr .stojite na .scrnu~j
ivici groba u kojemu ste uprczvo .figu-rcrtivrro nc,sta/i, i koji će vas, kczd ovaj
prolazrzi život jedr2orn hrolrr~li, hortono pr-ihvatiti u svoju hladnzr rtzttrintr.«
Čim je Štovani Meštar izgovorio ove ohrabrujuće riječi, usmjerio je moj po`~led
prema dolje i udesno, gdje sam uspio u tami samo nazrijeti obris otvorena groba, s
lubanjom i ukrštenim kostima ispod
»Neka te ovi zrzaci .sn2rtnosti, koji sada leže hred tobona, odvodzr rza pzcteve
raz,rnišljanja o ri~ojoj neizbježzzoj .sudbini, i onde tvoje mi.sli zt ncrj<.ar2imljivije i
ncrjkorisrtije mecŽu svim ljzrd.skim istra;ivanjirna - upozr2avanje .santoga sebe.
Pcrz i da obaviš.ovu <.adczću, kojcr ti je poyjererza, dok je jo.š dcrn; slušaj glas
prirode koji dokazzrje, da i u ovorn nestalnoryt oblikzr postoji vitalno i besmrtno
načelo, koje je nadahnuto .svetom yjeront, dcr će nam Gospodar Života omogztćiti
da :.ga;.inzn Smr-t pod naširn nogamct, te da podignemo oči... «
Štovani Meštar pokaza prema gore i ulijevo, prema zračku svje-tlosti na istoku (koji
se nalazio točno u suprotnome smjet°u od groba), `~dje nazrijeh sićušan, osvijetljeni
oblik zvijezde.
»...do or2e svijetle jutarnje zvijezde, čiji izlazak donosi mir i smirerzje svimca onirna
ljudske'rase, koji su vjerrvi i po.slušni.«
Moja ceremonija »podizanja« uzrokovala je moje rodenje u po-ložaj Meštra Masona,
a zaključila se saznavanjem novih lozinki i zahvata, te novim analogijama, kojima je
bila svrha, da se unaprijede mo_je kvalitete kao masona, te kao člana društva. Kasnije,
na jednom od sljedećih službenih sastanaka Lože, bila mi je objašnjena i priča o
clogadajima nakon izvršenog ubojstva:
»Po.stojalo je opće pravilo zidara zr ra<,ličitirrz odsjecirna, po kojernzc ,se rzi.su
:ajedno ,smjela rtcrći trojica iz 'iste kla.se. l.stoga darta, dvarure.storiccz zidaz-a koji
odzrsta.še od zločina još na početkzc, tajrto se sastcrdoše i dodo.še pred kralja, te
dobrovoljru~ pr-iznaše sve što su znali, sve do tr-ehutka kad su .se povrrkli, ne
ž.eljevši nczstaviti s z-rrotom. Prepla.šivši ga tako ;.cr .sigurrtost rtjogovct glnvrtoga
Meštra grcrditelja, orz izabra petrtcrest porrzdcrrziJt slobodrzilt <.idara, to irrt naredi,
da žurrto potraž.e rzcršegra Meštra, te se tcvjere da li je jo.š uvijek živ, ili je
podlegcro hokušczjirna dcz iz hjega i<.vzeku tajne rzjegovog rzz.višeru~g stzrpnjcr.
26 ~ 27
. _ r. ~ __ ~ ~...,~.. ... ,., .. c,,..,..~..-, ~,~~. ..~.m,c, v r ul.ubJetGđC JC IJfJlG~CI
hranZa, jer svaka grupa krenu prema jednome od tri ulaza. Mnogo dana procŽe u
potrazi, koja nije donijela ploda; jedna .se grupa vrati, ne pronašavši ništa od značaja.
Druga je bila bolje sreće, jer jednoga dana, nakon mnogo truda i osobnih nccpora, za
vrijeme odmora, jedan od braće, koji je legao na nešto udaljenije mjesto, pridrža se,
ustajući, za grm, koji mu - na njegovo iznenac~enje - osta u ruci; bližim istraživanjem
pronac~e, da se tu nedavno kopalo; stoga pozva ostale, te za-,jedničkim naporima
otvoriše grob, i pronac~oše tijelo našega Meštra, i to vrlo nedostojno pokopana.
Iznova ga prekriše uza sve počasti; da bi kasnije prepoznali to mjesto, posadiše na
vrhu groba akaciju, te požuriše u Jeruzalem da obavijeste kralja Salomona o onome,
što se dogodilo.
.Kad su prošli prvi kraljevi izljevi tuge i bola, naredi im da se vrate i pokopaju našega
Me.štra u .skladu s njegovim dostojanstvom i uzvišenim nadarenostima; u isto ih
vrijeme obavijesti da su, zbog njegove prerane smrti, ostale izgublje-cze .sve tajne
Velikoga Meštra. Stoga irn naredi, da naročito pažljivo pogledaju sve, makar i
usputne znakove, obilježja ili riječi na koja bi mogli naići, dok mu iskazuju ove
po.sljednje tužne počasti u znak štovanja.
Oczi izvrši.še taj zadatak .s najvećom vjernošću, a prilikom ponovnoga otvcaranja
groba, ,jedan od braće, ogledavši se, vidje neke od svoiih pratilaca u ovakvom
položaju... «
Tada su mi objasnili, kako su graditelji pokušavali uspraviti i oživjeti Hirama Abifa
onim riječima i zahvatima, koje sam i ja nedavno prošao u svom figurativnom
podizanju, te kako su još od onog doba ovi elementi prihvaćeni kao označavanje svih
Meštara Masona dok je svijeta, i to sve dok okolnosti ne dopuste ponovnu pojavu onih
pravih tajni. Zatim se ceremonija nastavljala:
»Treća grlcha ,je, ll rnedccvremerlu, u svojoj potrazi napre-dovala u smjeru Joppe, i
kada su već razmišljali o povratku u Jer-uzalern, slučcajno prodoše pokraj ulaza u
neku špilju, odakle z ačuše zvuke duhoka jadanja i tužaljki. Ušavši u
VclYall UtJlJl~l UlGIII K.vJG ~I~c rccu.v~~ ~.,.. , ~- --.-- -'r V - - ubojstvo i vidjevši da izlaza više nema - u cijelosti priznaše svoju krivnju. Zavezaše ih
i odvedoše u Jeruzalem, gdje ih kralj Salomon osudi na smrt, odmjeravajući im tako
kaznu za njihov gnusan zločin.
Zatim izvadiše našega Meštra iz groba, slijedeći Sanctum Sanctorum koliko god je to
izraelski Zakon dopuštao; tamo u grobu, tri stope istočno i zapadno od središta, tri
stope izme-cŽu sjevera i juga, te pet ili više stopa okomito. On nije mogao biti
stavljen u Sanctum Sanctorum, jer tamo nije smjelo ući bilo što ccobičajeno ili
nečisto; čak niti visoki svećenik, izuzev jectnom godi.šnje; pa niti nakon mnogo
pranja i čišćenja zbog velikoga dana pokajanja za grijehe, jer je, prema izrael-skome
Zakonu, svako meso bilo smatrano nečistim.
Petnaestorici vjernih slobodnih zidara bilo je narec~eno, da prisustvuju pokopu,
obučeni u bijele pregače i noseći bijele rukavice, kao znakove svoje nevinosti. «
Ceremonija je nastavljena na način, sličan onom u prethodna dva stupnja, i tako sam
dostigao položaj pravog Meštra Masona. Nakon nekoliko mjeseci, kad nije bilo
kandidata za napredovanje tijekom sastanka Lože, Stariji Meštar dao je objašnjenje
Trećeg stupnja. Tri zločinca, koji su ubili Hirama Abifa, prepoznati su kao Jubela,
Jubelo i Jubelum, no poznatiji im je bio zajednički naziv-Židi; ovo se izgovara tako,
da zvuči kao Džooi. Zvuci »duboka jadanja i tužaljki«, koji su dopirali iz one špilje u
kojoj su pronacJeni, bili su opisani u pojedinosti. Krivce su čuli kako se duboko kaju,
i na sebe zazivaju strahovite kazne zbog svoga divljačkog čina, pa su stoga i bili
kažnjeni kako su i željeli; kralj Salomon dao ih je pogubiti na način, koji je svaki od
njih poželio za sebe. Oni su opisani u obredu, no mi ih nećemo ovdje opisivati, jer
pripadaju dijelu sredstava za masonsko prepoznavanje.
lzvodi iz tri razine masonskog obreda, koje smo ovdje spomenuli, učinit će se iznimno
neobični onim čitateljima, koji »nisu na toj liniji«, no istovremeno i vrlo poznati
našim sudruzima - masonima. No, ova
2S , 29
ndJ_.
Neki masoni vjeruju da su ove priče istinite, jednako kao što i mnogo kršćana vjeruje
u legendu o Starom zavjetu; drugi ga smatraju dobrom zabavom`s moralnim
poukama. No, malo je onih, koji uopće razmiš-Ijaju o tome, odakle bi takvi neobični
obredi mogli potjecati.
Mnogi od glavnih likova mogu se jednostavno prepoznati u židovsko-kršćanskoj
mitologiji - na primjer, kralj Salomon, Boaz, Jakin i neki drugi, koje nismo spominjali
- no, ključna osoba u svemu - Hiram Abif, ostao nam je potpuna misterija. Hiram Abif
se uopće ne spominje u Starom zavjetu; tamo nisu spomenuta imena graditelja hrama,
niti je zabilježeno neko ubojstvo visokog svećenika. Neki kršćanski kritičari
slobodnog zidarstva osuduju masoneriju, jer tvrde, da ona veliča usla-snuće čovjeka, a
ne lsusa Krista, te da se u suštini radi o poganskoj religiji. No, važno je napomenuti,
da je Hiram Abif, kad su ga jednom ubili - i ostao mrtav; nije bilo povratka u život,
niti je zapravo bilo ikakve sugestije postojanja života poslije života. U masonskom
obredu nema nikakvog nadnaravnog sadržaja, pa su upravo stoga članovi mnogih
različitih religija - uključujući Židove, kršćane, hinduse i budiste, i mogli u njemu
naći srodnosti, prije no sukobljavanje sa svojim vlastitim teološkim uvjerenjima.
Glavna je priča vrlo jednostavna i neupečatljiva, te nema neku posebnu dramatsku
strukturu, ili makar i očitu simboličku vrijednost. Da, Hiram Abif je radije poginuo,
no što bi izdao svoja uvjerenja; samo, to isto su, i prije i poslije njega, učinili još i
bezbrojni drugi muškarci i žene. Ako su neka osoba ili osobe odlučile izmisliti priču,
koja je trebala predstavljati tetnelj novog društva, vjerojatno bi znale iznaći nešto
značajnije, i što se može objasniti samo po sebi. Upravo nas je ova pomisao izazvala,
da započnemo s dubljim istraživanjem, te krenemo u potragu - za podrijetlom Reda.
Di_jelili smo iste frustracije vezane uz takva jednostavna objašnje-nja o podrijetlu
Reda. Naše su rasprave o tome postajale sve češće, a naše zanimanje raslo, dok smo
jedan dru~om nabrajali argumente; nije l~rošlo mno`~o vremena do odluke, da
poduzmemo osmišljeno istra-živanje, sa zajedničkim ciljevima- identificirati lik, koji
smo upoznali kao Hirama Abifa, te pronaći izgubljene tajne masonerije. U to doba,
niti jedan od nas dvojice nije vjerovao da bismo mogli imati bilo kakvu ll~o~~ućnost
uspjeha po tim neobičnim pitanjima, no znali smo, da će to
_J Llfl~ a v v mu.m m Nw.wm.. y.~..=~b -. . .. ~ . _ . .
svih vremena, te da će rezultati, koje ćemo otkriti, biti od ogromnog značaja; i to, ne
samo za slobodne zidare, već i - za svijet u cjelini.
ZAKLJUČAK
Vrlo mali dio masonskog obreda mogao bi se opisati kao - običan. Kandidatu na oči
stavljaju povez, lišen je svog novca i metalnih predmeta, obučen je kao optuženi
heretik na svom putu do vješala, i na kraju mu kažu, da je predmet njegovog
posljednjeg stupnja - »kako umrijeti«! Putovanje iz tmine prema svjetlu očito je
važno, kao i dva stupa, nazvana Boaz i Jakin, koji simboliziraju »snagu« i »poredak«,
a kada se spoje, označavaju »stabilnost«.
Masonerija tvrdi, da je starija i od Zlatnog runa ili Rimskog orla, te da joj je cilj
Bratska ljubav, Oslobodenje i Istina - no, ipak su nam istraživanja skrivenih misterija
prirode i znanosti predstavljena kao iznimno značajna. Prvobitne izvorne tajne Reda,
rečeno nam je, izgubile su se, pa se sad umjesto njih koriste zamjenske tajne, sve do
vremena, kad će se iznova pronaći - one istinske.
Središnji lik masonerije je graditelj hrama kralja Salomona, nazvan Hiram Abif, koga
su ubila - trojica njegovih vlastitih ljudi. Stilizirana smrt i uskrsnuće kandidata čin je,
kojim on postaje Meštar Mason, a kad se podiže iz svoga groba, na obzoru se
pojavljuje svijetla jutarnja zvijezda.
Gdje su se mogle razviti ovakve neobične ideje, i zbog čega? Naše istraživanje mogli
smo započeti jedino razmatranjem ovih, nama do sadapoznatih, teorija.
31
vayc mmU.u.
Traganje započinje
3. Da masonski obred potječe izravno od Reda Siromašnih Kristovih Vojnika i
Salomonovog hrama, koje danas bolje poznajemo pod nazivom - vitezovi templari.
Odakle potječe Red?
Već je velik broj dobro obaviještenih Ijudi pokušao i prije nas pronaći podrijetlo
masonerije, i nisu pri tome previdjeli niti jednu od očevidnih mogućnosti; a nisu ih
previdjeli niti cijeli nizovi romantičara i šarla-tana, koji su se pridružili ovoj potjeri.
Za neke je ova linija bila jedno-stavna: masonerija je stara onoliko, koliko i njena
javno zabilježena povijest (sedamnaesto stoljeće), i sve što bi pokušalo ukazati na
njeno ranije postojanje - obična je besmislica. Ovakav pragmatični stav nije složen, no
ujedno je i hipoteza, koju se može i najlakše odbaciti iz mnogih razloga, kao što ćemo
pokazati, pri čemu nije posljednja već i sama činjenica, da postoje široko
rasprostranjeni dokazi koji pokazuju, da se Red materijalizirao polagano, i to više od
tri stotine godina prije, no što je uopće bila utemeljena Ujedinjena Velika Loža
Engleske.
Već od samog utemeljenja Ujedinjene Velike Lože Engleske 1717. godine, Red je bio
otvoren glede svoga postojanja; jedino je od očiju javnosti strogo čuvao svoje metode
prepoznavanja. No, organizacija, koju danas nazivamo masonerijom, bila je tajno
društvo i prije sredine sedamnaestoga stoljeća, a po definiciji, tajna društva ne
objavljuju svoje službene povijesti. Stoga smo odlučili zaviriti u moguću povijest
slobodnih zidara, i to prije no što su »prodrli u javnost«, pa smo uočili, da postoje tri
ozbiljne teorije, koje su privukle pozornost povjesničara masonerije:
l. Da je masonerija stara onoliko, koliko se i tvrdi u masonskom obredu - jer je uistinu
i oblikovana kao rezultat dogadanja prilikom gradnje hrama kralja Salomona, a do
naših se dana održala nama nepoznatim mehanizmima.
2. Da se radi o razvoju srednjevjekovnih zidarskih cehova, pri čemu su se
»operativne« zidarske vještine obrade kamena pretvorile u ono, što
Prva navedena teorija - da je masoneriju osmislio sam kralj Salomon, učinila nam se
nemogućom za istraživanje, jer je ovdje Stari zavjet jedini izvor, pa u ono vrijeme
nismo nastavili dalje ovim putem.
Druga, da su srednjevjekovni zidari razvili masoneriju zbog svog vlastitog moralnog
usavršavanja, teorija je, koja je pronašla svoje pobornike u doslovno svakom
segmentu - i masonskom, i ne-mason-skom. Pa ipak, usprkos očitoj logici ove ideje i
velikom broju knjiga koje su je zastupale tijekom mnogih generacija, pronašli smo da
bismo je teško poduprli, nakon što smo je dublje razmotrili. Za početak, us-prkos
strogom i detaljnom istraživanju, naprosto nismo mogli pronaći bilo kakve podatke,
koji bi uopće ukazivali na to, da su u Engleskoj srednjeg vijeka postojali - zidarski
cehovi. Da su postojali, sigurni smo, da bi za njima ostali barem neki tragovi; jer,
postojali su u mno-gim europskim zemljama, i dokaza o njihovim djelatnostima ima u
izobilju. Gouldova Povijest masonerije stranicu za stranicom posve-ćuje grbovima
zidarskih cehova diljem Europe, no niti jedan od njih nije britanski!
To su bili izučeni radnici svojih majstora - obrtnika, koje je upo-šljavala Crkva ili
bogati zemljoposjednici, te se ne čini baš vjerojat-nim, da su njihovi gospodari bili
dovoljno prosvijetljeni da bi im dopustili neku vrstu prapočetaka sindikata, pa čak i da
se u njihovim radnicima razvila želja za stvaranjem takvih udruga. Mnogi bi od njih
proveli život radeći cijeli svoj vijek na jednom jedinom zdanju kao što je katedrala, pa
smo uočili, da se tu nije trebala pojaviti potreba za tajnim znacima prepoznavanja i
lozinkama, čim su tadašnji klesari tumarali oko jednog te istog gradilišta i po
pedesetak godina.
Većina klesara Srednjeg vijeka bila je nepismena, te je imala samo malo ili gotovo
nikakvo obrazovanje izvan svog zanata i obrtničkih vještina. Kad bi se ustvrdilo, da su
takvi ljudi razumjeli, a pogotovu izmislili složeni obred koji se i danas koristi u
masoneriji, ne bi baš
32 , 33
-- .-- .- rvl..~......mv VS1c11111.CG111, rUIVVQI1Jcl
su tada bila rijetki dogac~aji za sve, izuzev za one najnaobraženije i najcjenjenije
zidarske majstore, pri čemu im tajni znakovi, zahvati i lozinke ne bi bili od velike
vrijednosti; a čak i da jesu putovali od jedne do druge izgradnje nekog zdanja, zbog
čega bi im pri tome trebala tajanstvena sredstva prepoznavanja? Da se netko lažno
predstavio kao klesar, ne bi trebalo dugo, pa da se na njegovim radnim vještinama
primijeti - njegova nesposobnost za rad u kamenu.
Kako su - prema onom što se zna o počecima Reda - slobodni zidari bili i mnogi
kraljevi, te njihovi najodličniji podanici (vidi do-datke), ne možemo zamisliti
okolnosti, u kojima bi se grupa plemića pojavila na sastanku ceha zidara, tražeći od
njih dopuštenje da mogu imitirati njihove znakove i postupke, te ih na simboličan
način koristiti u svrhu svog osobnog usavršavanja.
Konačni dokaz za odbacivanje ove teorije »slobodnih obrtnika--zidara« pronašli smo
proučavajući ono, što je u masoneriji poznato kao »Stara Pravila«, kod kojih se za
najstarija vjeruje, da potječu iz kraja petnaestog stoljeća. Ona navode propise o
upravljanju i odgovor-nostima slobodnih zidara, a oduvijek se smatralo da su bila
preuzeta iz zakona o postupcima srednjevjekovnih zidarskih cehova. Jedno od tih
Pravila kaže, »da niti jedan brat ne smije razotkriti bilo koju tajnu drugoga brata, za
koju bi saznao, ukoliko bi to ovoga moglo stajati života i imovine«. Jedina takva
masonska tajna, koja bi u ono doba automatski izazvala takvu kaznu da ju je država
razotkrila, bila je -hereza; zločin, koji zasigurno ne bi počinili jednostavni i
bogobojazni klesari. Sami smo sebi postavili pitanje: »U ime čega bi, zaboga, hereza
bila pretpostavljena kao moguća tajna krivnja ovih graditelja zamkova i katedrala?«
To naprosto nije imalo smisla. Organizacije ne odrecJuju značajna pravila za
slučajeve, da neki od njihovih članova jednog dana budu potajno krivi za zločin pred
Crkvom; jasno, tko god osmislio ovo Staro Pravilo, bio je svjestan toga, kako svaki
brat živi s opasnošću, da bude spaljen kao heretik. Stoga smo sad bili sigurni, da ova
pravila nisu osmislili jednostavni zidari i klesari, već grupa ljudi, koja je živjela na
samom rubu zakona, koji je vladao zemljom.
Zadovoljivši tako našu slutnju, da zapravo nema dokaza koji bi podupirali ovu drugu
teoriju o slobodnim zidarima, a da ih istovre-meno ima mnogo, zbog kojih se ona
može zanemariti, dodatno smo
VI LI~V ~G111111 1 I u V llv 1G l,mvb mc.v..~.~ ~.-, -- -'~ -' 1
mnogo raspravljali, ukazuje na veoma skrovite prastare namjene. Ono se odnosi na
odredbe, vezane uz »službu« za brata, koji dode u posjetu na rok od dva tjedna, nakon
čega »mu treba dati nešto novca, i poslati ga na put do sljedeće Lože«. Ovo je način
ophocJenja, koji bi se očekivano primijenio kad se radi - o čovjeku u bijegu, koji traži
kuće sigurne od potjere. Sljedeće Pravilo zabranjuje masonima seksualni odnos sa
ženom, kćeri, majkom ili sestrom svoga brata masona, što bi bila apsolutna potreba,
ukoliko bi se želio održati sustav »sigurnosti kuće« - jer, doći kući i pronaći svoga
gosta - brata masona, u krevetu sa ženom ili kćerkom, zasigurno bi zaoštrilo odnos
bratskoga milo-srda, pa bilo ono makar i pod zakletvom.~ Nismo mogli zamisliti,
zbog kakve je to moguće hereze ova rana masonska grupa mogla biti okriv-ljena, da
bi se izgradio ovako visoko razvijen sustav prepoznavanja i preživljavanja izvan
Crkve i Države. Kao dodatak ovim čimbenicima, koji diskreditiraju teoriju o
slobodnim zidarima, vrlo je bitno prisjetiti se, da je središnje mjesto, koje se provlači
kroz masoneriju - mjesto, na kojem se gradio hram kralja Salomona. Nema dokaza,
koji bi srednjevjekovne obrtnike - zidare povezivali s ovim dogadajem; no, sigurno ih
je moralo biti, kad se govori o trećoj spomenutoj teoriji -teoriji o vitezovima
templarima.
Vitezovi templari, ili punim nazivom Red Siromašnih Kristovih Vojnika i
Salomonova hrama, nastali su gotovo šest stotina godina prije utemeljenja Velike
Lože Engleske. Ako ima neke povezanosti izmedu ovih krstarećih ratnika-svećenika i
masonerije, trebat ćemo razjasniti raspon od četiri stotine i deset godina, izmedu
iznenadnog raspuštanja Reda u listopadu 1307. godine i službenog pojavljivanja
masonstva. Ovaj je prekid natjerao mnoge promatrače - i masonske, a i one druge, da
sugestije o bilo kakvom povezivanju proglase nepoželj-nim razmišljanjima; neki su
od njih objavili i knjige, kako bi pokazali, da su sljedbenici ove teorije zapravo više
romantičarski nastrojeni, te da žele vjerovati u ezoterične besmislice. Medutim, nešto
bliži dokazi koji su nam se našli na raspolaganju, jako su primakli težinu argumenata
u korist povezanosti templara i masonerije, dok su naša vlastita istraživanja postojanje
ove veze stavila izvan svake sumnje.
John J. Robinson: Rncyeni tt krvi, izdanjc »Stari arad«, Zagreb, 1999.
34 ~ 35
)ILIV VI~V111VJL1 1G~1QU11~G 111U111U,
postao glavni motiv masonerije.
Hram kralja Salomona
Otkrili smo da su, u širem smislu, četiri hrama bila povezana s planinom Morijah u
gradu Jeruzalemu. Prvi je bio onaj, koji je kralj Salomon dao izgraditi prije tri tisuće
godina. Sljedeći nije bio izgrac~en od kamena; u viziji ga je vidio prorok Ezekijel
tijekom zatočeništva Židova u Babilonu, oko 570. godine prije Krista. Pa, iako je taj
hram bio nestvaran, ne može se zanemariti, jer je imao značajan učinak na kasnije
židovske zapise i vjerovanja, koja su prešla i u kršćansku vjeru. Treći je izgradio kralj
Zerubabel u početku šestog stoljeća prije Krista, nakon što su se Židovi vratili iz
babilonskog zatočeništva, a posljednji je izgradio Herod u vrijeme Isusa Krista; njega
su razrušili Rimljani 70. godine naše ere, samo četiri godine nakon što je bio dovršen.
Kako smo kasnije otkrili, Salomon je započeo graditi mnoga velika zdanja,
uključujući i hram posvećen Bogu, kojega danas zovemo Jahve ili Jehova. Oba su
imena pokušaji prijevoda s hebrejskog jezika, u obliku pisanja bez samoglasnika. O
Salomonu se najčešće govori kao 0 mudrom kralju, no kako smo napredovali s našim
istraživanjima, otkrili smo, da se pridjev »mudar« koristio i za sve graditelje ili
kraljeve, koji su gradili zdanja i tisuće godina prije Salomona- što će se pokazati
kasnije.
Sami Židovi nisu imali naslijede arhitekture, a nitko od njih nije raspolagao
vještinama graditeljstva, potrebnim za podizanje bilo čega što bi bilo - više od
jednostavnog zida; u skladu s tim, hram su u Jeru-zalemu gradili obrtnici, unajmljeni
od Hirama, feničkoga kralja Tira. Usprkos imenu, nama je bilo jasno - kao i svim
prijašnjim istraživa-čima, da kralj Hiram nije ni u kakvoj vezi s Hiramom Abifom.
Obred Svetog Kraljevskog Luka, o kojemu ćemo govoriti u trinaestom po~lavlju, u
potpunosti razjašnjava da je Hiram, kralj Tira, dostavljao materijal za gradnju, dok je
sasvim druga osoba, Hiram Abif, bio stvarni arhitekt hrama. Čak se spominje, da su
ove tri osobe (Salomon i oba Hirama) održali važnu Ložu, te da su upravo oni bili ona
jedina trojka, koja je zajednički čuvala istinite tajne Meštara Masona.
Usprkos opće prihvaćenom uvjerenju masona, da je izgradnja ovog hrama bila
najznačajniji dogacJaj u povijesti tadašnjega graditeljstva,
~Vmvv m.mm.mvm mvYyvm ,m.........,•.~~b ...~.... , 1.~ b
boga Ninurte, i to - tisuću godina ranije. Bilo je to maleno zdanje, veličinom slično
nekoj običnoj engleskoj seoskoj crkvi, a vjeruje se, da je bilo upola manje od same
palače kralja Salomona. Koji su bili prioriteti velikoga kralja Salomona mogli smo
zaključiti, kad smo otkrili, da je zdanje u kojemu je bio smješten njegov harem, bilo
-barem jednake veličine kao i Jahvin hram.2
Iz znanja k~jima raspolažemo o svrsi crkve, sinagoge i džamije, bilo bi lako
pretpostaviti da je Salomonov hram bio mjesto, na kojem su Židovi štovali svojega
Boga. Mec~utim, bila bi to pogreška, jer ovo mjesto nije bilo grac~eno za to, da bi ga
posjećivali ljudi - ono je bilo, sasvim doslovno, Božja Kuća; dom samog Boga, Jahve.
Ne postoje fizički ostaci Salomonova hrama, i nema o njemu odgovarajućih neovisnih
zapisa, pa nitko ne može biti siguran je li on uistinu i postojao; mogao je biti
izmišljotina kasnijih židovskih pisaca, koji sLi svoje usmene predaje zapisivali dugo
vremena nakon što se njegova navodna izgradnja dogadala.3 Oni nam govore da je
ovaj, najpoznatiji od svih hramova, bio izgracJen od kamena, a iznutra u cijelosti
obložen cedrovim daskama, dopremljenim iz Tira. Kažu nam, da je dno zidova bilo
debelo devet lakata (oko 450 cm), a uzdizali su se noseći ravan, drveni krov od
cedrovine, okrunjen jelovinom. Značajka hrama bila je i velika količina zlata, koja je
prekrivala i pod, i zidove i strop, postavljena izmedu kerubina i njihovih raširenih
krila. Unu-trašnjost je bila dvadeset lakata duga i dvadeset lakata široka, a cijelo je
zdanje bilo okrenuto od zapada prema istoku, s jednim ulazom na istočnom dijelu.
Bila je podijeljena sklopivim parom vrata, koja su dijelila prostore na dvije trećine i
treću trećinu, tvoreći tako kocku od 30 stopa širine, dužine i visine. Bio je to, prema
proročanstvu iz Starog zavjeta, prostor zvan - Najsvetiji od Svetih, a u masonskom
obredu Sanctum Sanctorum, koji je bio posve prazan, izuzev kovčega izra-denog od
akacije, smještenog u samome središtu prostora. Bio je to Kovčeg saveza, u kojem su
se nalazile samo tri stvari: dvije kamene ploče, s uklesanih Deset zapovijedi, te Bog sam Jahve. Na njegovu je
- »Novi uvidi u Hram kralja Salomona i njeoova povezanost s masonskim obredom«,
J. R. Clarke. Objavljeno u ARS Qtrntuor Coronntorum, u studenom 1976.
3 Pc•nkeooi knmeutari Biblije
36 ~ 37
Ovi kerubini nisu bili debeljuškasta, vesela, leteća dječica, toliko draga renesansnim
slikarima. Stilom bi mogli biti Egipćani, jer izgle-daju točno kao i likovi, koji se
nalaze na zidovima i po sarkofazima piramida.~ Najsvetiji od Svetih nalazio se u
trajnome mraku, izuzev jednom godišnje, na Dan Izmirenja, kad bi do njega smio ući
veliki svećenik, s krvlju žrtvenog jarca. Nakon što bi on izašao, stavljao bi se debeli
zlatni lanac, kojim bi se iznova odjeljivala manja od veće pro-storije. Prema kasnijoj
židovskoj tradiciji, ovu su prostoriju koristili jedino svećenici i leviti (nasljedni
svećenici), a u njoj se nalazio žrtve-nik, izraden od cedra i obložen zlatom, smješten
odmah pred vratima; i, naravno - izvan istočnih vrata stajala su dva stupa - Boaz i
Jakin.
To je, dakle, bilo zdanje, koje su templari odabrali kao središnju svetinju svog Reda.
No, oni su iskopavanja vršili po ruševinama jednog drugog hrama, izgradenog skoro
tisuću godina kasnije, na tome istome mjestu - hrama kralja Heroda. Pa zbog čega su
se onda, čudili smo se mi, odlučili nazvati po hramu kralja Salomona?
ZAKLJUČAK
Laaano smo donijeli odluku, da teorija podrijetla masonerije, koja polazi od slobodnih
zidara, ne može izdržati pobliža istraživanja iz jednostavnog razloga, što cehovi zidara
u Engleskoj - uopće nisu niti postojali. Sama činjenica - da su na Kontinentu ipak
postojali, i nije relevantna, jer masonerija nije niti nastala u područjima, u kojima su
se stvarali ovi cehovi.
Protokol, pronaden u Starim Pravilima Reda- sa svojom obvezom da se pronade
posao, te da se zbrinu i zaštite ženski članovi i rodbina one braće, što pružaju pomoć
bratu u nevolji - činio nam se mnogo primjerenijim nekom tajnom društvu, no grupi
putujućih graditelja.
Dugo smo i naporno istraživali, provodeći stotine sati u različitim čitaonicama,
zadubljeni u preporučene knjige, no koliko god smo pokušavali, nismo mogli pronaći
bilo kakvu povezanost izmedu hrama kralja Salomona i srednjevjekovnih zidara i
klesara.
W. F. Alhright: Arheolugijn Pulestine
nadahnuće mnogim ljudima tijekom vijekova. Izvorni hram, ko~eg ~e izgradio
Salomon, bio je omanje zdanje sumeranskog tipa, manje čak i od njegova harema,
sagradeno prije da bi postalo dom Boga Jahve, no kao mjesto njegova štovanja. Sam
je Jahve živio u Kovčegu saveza, smještenom u Najsvetijem od Svetih prostora u
hramu, prostoru koji je masonima poznat kao Sanctum Sanctorum. Ovaj je Kovčeg
bio izra-den i izveden u egipatskom stilu, a na istočnim vratima ovoga prvog hrama
nalazila su se dva stupa, masonima poznata kao Boaz i Jakin.
Ideja- da je Red mogao osnovati sam kralj Salomon, i to kao stalno tajno društvo
skriveno od svijeta, činila nam se posve nemogućom; tako smo postupkom
jednostavne eliminacije ostali na samo jednom podrijetlu, koje smo trebali isri~ažiti.
Znali smo, da su prvi vitezovi templari pronašli ruševine posljednjeg hrama,
grac~enog na tome mjestL~, a mnogi su pisci ukazivali na povezanost izmedu ovih
vitezova i masonerije.
3~ • 39
Vitezovi templari
Nastajanje Reda
Lik hrabrog križara, s bijelim plaštem ukrašenim crvenim križem te punom bradom,
koji uništava zle, a štiti one dobre, jedan je od onih likova, koji su većini nas bliski još od djetinjstva. No, stvarnost je bila dosta drugačija. Crveni križ na bijelom plaštu
nije bio znak svih križara, već samo ratnika-svećenika: vitezova templara. Njihovo
misteriozno pojavljivanje niotkuda, nevjerojatno brz porast bogatstva i utjecaja, te
njihov iznenadni i potpuni gubitak svake milosti u petak, 13. listopada 1307. godine,
učinilo ih je predmetom rasprava i mašto-vitih nagadanja od tada, pa sve do današnjih
dana.
Gotovo dvije stotine godina templari su svemoćno stajali iza djelovanja većine
kraljeva, kako sa svojim legendarnim borilačkim vještinama, tako i sa svojim
nevjerojatnim blagom. Da li bi uistinu mogla postojati povezanost izmedu tog davno
nestalog viteškog Reda, i ljudi srednje klase, koji mrmljaju masonski obred iza
zatvorenih vrata gotovo svakog većeg zapadnjačkog grada? Po svojoj nominalnoj
vrijednosti oni se čine toliko udaljenima, da bi trebalo prikupiti veli-ku količinu
dokaza, kako bi se ustvrdilo da postoji izravan odnos, no prateći pojedinosti jedne i
druge strane, ova se udaljenost počela smanjivati - i to brzinom, koja nas je
iznenadila.
Muslimani su vladali Jeruzalemom od sedmog stoljeća, i dopuštali Židovima i
kršćanima pristup gradu, toliko važnom za sve ove tri različite religije, iako svakoj iz
drukčijih razloga. Krajem jedanaestog stoljeća. Turci Seldžuci su preuzeli nadzor nad
Jeruzalemom, i za-branili kršćanima obavljanje hodočašća. Snage kršćanstva nisu bile
baš jako sretne takvim razvojem dogadaja, pa su mobilizirale svoje snage, kako bi
iznova osvojile Isusovu zemlju. Usprkos čistoći pri-vidnih motiva koji su ih poticali,
takozvani »Križarski ratovi« - bitke za osvajanje nadzora nad Svetom zemljom, bile
su zapravo - teški i okrutni sukobi bez milosti.
, 40 ; 4
mm........ ,... ~.,......,.. .,.... ~,.. b....» ~ _~ _ . _,
sakrili u kriznim vremenima; slijedom toga, mnogi su Muslimani umirali u agoniji
rasporena trbuha, dok su bijeli prsti nevjernika žustro kopali po njihovoj nutrini,
tražeći nepostojeće sakrivene vrijednosti. Židovi Jeruzalema prošli su - nešto bolje.
Oni su sretno živjeli uz Muslimane stotine godina, a 14. lipnja 1099. godine su
zajedno s njima i - umirali; želja križara za krvlju bila je neutaživa i nije imala
granica. Jedan križar, Raymond od Aguilera, potaknut pogledom na razoreni grad i
ogroman broj leševa njegovih stanovnika, citirao je Psalam I I 8: »Ovo je dan, što ga
učini Gospodin. Veselimo i radujmo se njemu.«
U godinama nakon osvajanja Jeruzalema, kršćani iz čitave Europe započeli su
hodočastiti u Sveti grad, krenuvši na putovanje toliko dugo i iscrpljujuće, da je bilo
potrebno imati snažno tijelo i jaku gradu, kako bi se preživjelo. Rastući broj
hodočasnika, koji su se kretali od gradskih vrata Akre, Tira i Jaffe prema gradu
Jeruzalemu stvarao je poteškoće, pa se za njih trebala pripremiti potrebna
infrastruktura. Njen važan dio bilo je i prenoćište Amalfi u Jeruzalemu, koje su
osnovali vitezovi hospitalci, da bi pribavili hranu i smještaj za rijeke putnika, koje su
neprekidno pritjecale. Značaj i bogatstvo ove male i neobične svećeničke grupe, koja
ga je vodila, uvećavao se u srazmjeru sa sve većim brojem posjetitelja, a novi
kršćanski vladari grada nagra-divali su njihov trud velikodušnim poklonima. Red se
širio vrlo brzo, a Il~lhov je prior morao biti ambiciozna i politički jaka osoba, kad je
poduzeo korake za stvaranje vojne sile, pozivajući sve vitezove da im se pridruže,
nakon čega je promijenio naziv Reda u »Hospitali Sv. Ivana Jeruzalemskoga«. Taj
Red primio je papinski blagoslov 1118. ~~odine, kad je ustanovio i svoj službeni
zakonik, poznat kao »Pravila«.
Bila je to organizacija koja je, vjerojatno, utjecala na francuskog plemića iz pokrajine
Champagne, imenom Hugues de Payen, jer je iste ~odine s još osam vitezova osnovao
neslužbeni Red Siromašnih Voj-nika Krista i hrama kralja Salomona. Prema tradiciji,
kralj Baldwin II, patrijarh Jeruzalema, spremno je podupro novi Red i osigurao im
smje-štaj u istočnom dijelu svoje palače, smještene uz džamiju Al-Aqsa, koja je bila
izgracJena na mjestu nekadašnjeg Salomonovog hrama. Govori se, da su templari,
kako ih obično nazivamo danas, nastali - zbog osigu-ranja i zaštite rastuće rijeke
hodočasnika, jer su se neprekidno kretali opasnim putevima izmedu vrata na obali kod
Jaffe i Jeruzalema.
41
niti odjećom nisu nimalo isticali od ostalih,~a svoje su molitve oba-vljali u redovitim
vremenskim razmacima, i na svaki se način ponašali, kao da su članovi nekog
religioznog reda.
U neko vrijeme 1118. godine, ovih devet vitezova stiže, očito iz Francuske, i imenova
se čuvarima pustinjskih cesta Judeje, koje vode do Jeruzalema. Ovo nam se učinilo
neobičnim. Zbog čega su ti Francuzi sami sebi postavili zadatak koji je, u najboljem
slučaju, bio optimističan, a u najgorem - budalaština? Jer, čak i manja grupa Saracena
nadvladala bi ih, bez obzira koliko oni bili vješti oružju, ili ma kako dobro bili
naoružani. No, na naše iznenadenje - pronademo, da ih Fulcher od Chartresa, kapelan
Baldwina II, ne spominje niti najmanjom opaskom u svojoj opširnoj kronici, koja
obrac~uje i prvih devet godina neslužbenog postojanja Reda. Najraniji siguran dokaz
o postojanju templara datira iz I 121. godine, kad je neki grof Fulk V od Anjoua
pristupio templarima, i nakon toga im ostavio godišnji prihod od trideset livara.
lz dokaza koji su nam bili na raspolaganju, činilo se jasnim, da se grupa od devet
vitezova nije nimalo povećavala, i to još dugo nakon svoga osnivanja. Tek nakon što
su proveli - ništa manje, no devet ~odina u svojim nastambama na mjestu ruševina
Herodova hrama, Hugues de Payen je krenuo na zapad u potrazi za novacima,
dostojnim Reda, kako bi povećao broj njegovih članova na veličinu, koja bi bolje
odgovarala misiji, koju su sami sebi odredili.
Što su oni tražili?
Instinktivno smo osjetili, da ovdje nešto nije u redu. Ne postoje dokazi, da su ovi
prvobitni templari pružili ikada ikakvu zaštitu bilo kome od hodočasnika, no s druge
smo strane uskoro naišli na niz dokaza, da su se bavili - širim iskopavanjima medu
ruševinama Herodova hrama. Ubrzo smo shvatili, da su i mnogi drugi pisci imali
podosta zadrški u vezi opće prihvaćene verzije o ciljevima templara; što smo više
tražili, sve smo češće nailazili na različite teorije o pravim motivima templara. U
jednoj od njih, francuski povjesničar Gaetan Delaforge razjašnjava:
»Stvar~za zadccća devetorice vitezova bila je, da obave istrn-:.ivanja na tom
podrzcčju, kako bi se dočepali odrec~enih
42
dancc. « ~
Ovo razjašnjenje koristi i istraživač i autor Graham Hancock, kad osporava tezu, da
ovi vitezovi nisu bili ono, za što su se izdavali.2 Zaključio je, da je u žiži njihovog
zanimanja bilo - samo mjesto na kojemu se hram nalazio, te da postoje dokazi o
obavljanju njihovih vPlikih iskopavanja na njemu. Citira iz izraelskog službenog arheološkog izvješća, kojim je utvrdeno, da je tih devet vitezova tražilo u ruševinama
hrama nešto nepoznato:
»Tccnel vodi cc unutr~ašnjost otprilike tride.set nietara od juž-no~ ~ida, pc-ije no
što .je daljc2ji prolaz zatvoren kameninc ~lrrnnadarna. ~Znamo da se fnastavlja i
dalje, no brzo sn2o iz-clcrfi strogo pravilo, da nema dctljnjih iskopavanja unutarhrostora hrama, koji je trenutno pod jurisdikcijom~Muslima-na, bez prethodnog
pribavljanja odgovarajućih odobrenja od mu.slimanskih organa. U ovom su nam
slučccju dopustili sccrno dcc izmjerimo i ucrtam-o izloženi dio tunela, uz zabranu
iskopavanjal bilo koje vrste. Nakon što smo to obavili... z atvorili smo izlaz iz tuc2ela
kamenjem. «
Pronašli smo i daljnje dokaze, da su se templari bavili iskopa-vanjima u potrazi za
nečim, što je bilo smješteno pod ruševinama Herodova hrama, i to u zapisima
poručnika Charlesa Wilsona iz Kraljevske inžinjerije, koji je na prijelazu stoljeća
vodio arheološku ekapediciju u Jeruzalem.3 On je otkrio mnogo starih predmeta, koji
su se pouzdano mogli prepoznati kao alati templara, korišteni za isko-pavan,ja duboko
ispod hrama. A kada su se naša istraživanja, vezana uz ovu knjigu, bližila svom kraju,
dobra nas je sreća dovela do Roberta Brydona, školovanog arhivara templarske
ostavštine u muzeju, smje-štenom u Škotskoj, koji danas u svojoj pohrani ima mnoge
od ovih predmeta, i vodi brigu o njima.
G. Delafor~e: Tradicijn templara u goclirri Vodertjaka = G. Hancock: Znctk i pcčcrt
? C. Wilson: l.rkopinc Jeru.-alenm
43
. _ . _. » . » . ~,... _. ,.~,..,. . ~. ~, . .. m.uau u ,mvvwamm
zidara. Kad smo proradili poznate činjenice, te pročitali i službene i neslužbene
dogadaje oko prvih templara u njihovu pravom svjetlu, zaključili smo da su se uistinu
bavili iskopavanjima ispod hrama. Pitanje, na koje je trebalo pronaći odgovor, bilo je:
što su to oni dolje tražili, i - još mnogo važnije - što su stvarno i pronašli?
Drugi su pisci nagadali, da su oni mogli tragati za izgubljenim blagom hrama, tražiti
Sveti Gral ili da su čak pokušavali pronaći sam -Kovčeg saveza.4 Ova bi nagadanja
mogla biti i točna, no, naravno, nas je mnogo više zanimalo ono što su tada stvarno i
pronašli, od onoga, što su u početku namjeravali naći.
Dakle, devet je godina ovih devet »lovaca na blago« posvetilo iskopavanjima mjesta,
na kojemu su se nalazili veliki hramovi Židova, a tijekom tog vremena nisu tražili, niti
dopustili bilo kome, da pristupi njihovom Redu; živjeli su jedino od milostinje,
dobivene od Baldwina.
Godinu za godinom se vjerojatno sve odvijalo u redu, dok su kopali kroz tvrdu
stijenu, približavajući se sve bliže i bliže početku »Najsve-tijeg od Svetih«; no, tada se
nešto dogodilo; nešto, što je izmijenilo njihov osnovni plan. Jer, učinilo nam se, da je
to bilo vjerojatno manje od slučajnosti, što je Hugues de Payen krenuo put zapada,
tražeći po prvi put novake za svoj Red, te da se to dogodilo samo nekoliko mje-seci
nakon smrti njihovog dobročinitelja Baldwina, u listopadu 1126. godine. Jesu li ostali
bez sredstava i hrane prije no što su do kraja obavili svoju zadaću, ili su možda čekali
da Baldwin umre, kako bi ga isključili iz podjele blaga?
Pravila Reda
Čini se da je Payenovo putovanje bilo užurbano, i u strahu za opstanak njihove grupe.
Pismo, koje je napisao tijekom svog putovanja po Europi, jasno je iskazivalo njegovu
zabrinutost da je njegovim drugovima u Jeruzalemu potreban podstrek i obnavljanje
njihovih uvjerenja. Podsjetio ih je na izvornu zadaću vitezova, koje iskušava davao, te
naveo nekoliko biblijskih odlomaka, da bi učvrstio svojih preostalih sedam vitezova u
duhu. Jer, na vrhu hrama ostalo je samo
G. Hancock: Znak i peča~
1V1U11LV0.1u, u~an vmv muawvs, mv a . aa~ ... ~...~ ~ ~b-. ..t.» » ---- -' -- . ----. -(predodredenog da kasnije postane Sv. Bernard). Najvjerojatnije se radilo o toj
obiteljskoj vezi, koja ih je odvela prvo Bernardu, očito duboko impresioniranim
pričom, koju mu je ispričao njegov ujak. Bernardove riječi, kojima je potpomogao
njihova nastojanja da im se pruži pomoć, nisu ostavljale mnogo sumnji u njegovo
mišljenje o ovim jeruzalemskim vitezovima: »Oni ne jure bezglavo u bitke, već
pažljivo i predvidajući, mirno, kao prava djeca Izraelova. No, čim bitka započne, bez
oklijevanja jurnu tamo gdje je najteže... i ne poznaju straha... jedan se često mora
boriti i protiv tisuće; dvije, deset tisuća... nježniji su od janjadi, i snažniji od lavova;
jer, njihova je blagost svećenika, i srčanost kraljeva.«
Budući Sv. Bernard ubrzo je na ovaj Red skrenuo i pozornost Pape Honorija II,
tražeći da tom malom Redu, za koji se zauzimao, odobri »Pravila« - njihov vlastiti
zakon, koji će udovoljavati svim zahtjevima za vodenje Reda, te vježbe, koje bi im
dale legitimitet i definirani položaj unutar Crkve. On je konačno i odobren, 31.
siječnja 1128., kad se Hugues de Payen pojavio pred Savjetom Troyesa, naročito
imeno-vanim za ovu priliku. Ovo su impresivno tijelo sačinjavali kardinal od Albana,
papinski legat, nadbiskup od Rheimsa i Sensa, i ništa manje no deset biskupa, te veliki
broj opata, uključujući ovdje i samoga Bernarda. Prijedlog je prihvaćen, a time su
templari dobili pravo da oblače svoje posebne plašteve, koji su u ono vrijeme bili
posve bijeli, te primili svoja Pravila.
Za čitav su svijet sad postali pravi svećenici, jednako kao i vitezovi. Ono, što je nas
iznenadilo u vezi s Pravilima, koja su templari dobili, nije bilo toliko mnogo ono, što
se u njima spominjalo, već ono -što se rzije spominjalo. Nigdje nije bilo niti spomena
o hodočasnicima, i njihovoj zaštiti. Čudno, pomislili smo, da se tako potpuno mogao
zaboraviti navodni jedini cilj nastajanja njihova Reda! Sad smo već bili čvrsto
uvjereni, da se u središtu osnivanja Reda templara nalazilo - nešto vrlo misteriozno.
Prvih devet vitezova dugo je odbijalo primiti novake u svoje redove, no sad su se našli
pritisnuti novčanim neprilikama, potrebom za većim brojem radnika, a možda i
klericima, što je izmijenilo njihov stav. Njihova nova Pravila odredivala su probni rok
novacima tijekom prve godine, te zahtijevala od njih odmah zavjet siromaštva, tako
da je
44 , 45
, _~ ~__ . ~ .. _. , ~~ ~,... r..,...~,.«u
podrijetla, slobodni od bilo kakvog drugog zavjeta ili veze, te da budu tjelesno zdravi.
Po stupanju u Red, primljenom bi bratu ostajao, kao jedino vlasništvo, njegov mač - i
ništa drugo. Bez svog mača on bi bio bez identiteta, a mač se posvećivao isključivo za
služenje Redu. Kad bi umro. na grob mu ne bi stavljali nikakav znak ili natpis, već bi
ga obilježili samo pravokutnim kamenom, u koji je bio urezan oblik njegova mača.
Odmah po odobrenju njihovih Pravila, okolnosti su se za templare bitno izmijenile.
Dobili su podršku utjecajnih zemljoposjednika, a do-nacije su započele pritjecati iz
svih krajeva kršćanskog svijeta. Bernard je uvjerio Papw u njihovu vrijednost, i
odjednom su došli »u modu«, a bogatstvo im se samo slijevalo. Kad su se Hugues de
Payen i Andre de Montbard vratili u Jeruzalem nakon gotovo dvije godine, razina njihova uspjeha bila je zapanjujuća. Otišli su na zapad bez ičega, a vratili se s papinskim
Pravilima, novcem, dragocjenostima, vlasništvom nad bogatim imanjima, i s ništa
manje no tri stotine novaka, koji su slijedili Hu`Tuesa de Payena kao svog Velikog
Meštra prvoga reda.
Hugues de Payen sigurno je morao biti iznimna osoba, koja je imala ono nešto, što je
moglo izazvati tako veliko zanimanje i podršku. S rastućom smo se znatiželjom bacili
na daljnje poznate podatke o svemu, što se danas još zna o tim ratnicima-svećenicima.
Novi su se članovi Reda morali zakleti na siromaštvo, poštenje i pokornost, no nigdje
se ne spominje, da li su se ova Pravila Reda re-trospektivno odnosila - i na njegove
osnivače. Hugues de Payen je zasigurno i dalje ostao u braku s Catherinom de St Clair
(škotskom plemkinjom normanskog podrijetla), a prvo Učilište templara izvan Svete
Zemlje otvorio je na zemlji njene obitelji u Škotskoj; ovo je činjenica, koja će se
kasnije pokazati iznimno značajnom. Oni, koji su ulazili u Red, morali bi se ošišati,
no bilo im je zabranjeno i obrijati se. Ovdje je i nastao izgled templara - križara, s
dugačkom punom bra-dom. Hranu, oblačenje, i sve ostale aspekte njihovih
svakodnevnih života odredivala su Pravila. Posebno su naglašavala i strogo odredivala njihovo sasvim posebno ponašanje u trenucima borbe. Templarima nije bilo
dopušteno moliti za milost, ili plaćati za sebe otkupninu, već su se morali boriti - do
smrti. Nisu se smjeli povlačiti, osim ako se ne bi našli u odnosu većem od trojice
naspram jednoga;
4h
pw.. ~., . ~~, ...,.„.. .. .. _ _ _
se ljudi bojali toga Reda, i koliko su ga poštovali zbog njihovih izvanrednih borilačkih
vještina.
Bili smo zapanjeni otkrivši, da su samo desetak godina nakon odobrenja ovih izvornih
»Latinskih Pravila«, templari o sebi mislili dovoljno visoko, da bi ih jednostrano
zamijenili »Francuskim Pravi-lima«; tako su ih imali na jeziku, kojim se unutar Reda i
govorilo. Činjenica, da su se uopće usudili to učiniti, pokazuje snagu i neovis-nost,
koju su templari tada uživali. Ova su nova Pravila sadržavala i neke značajne izmjene,
no niti u njima se, začudo, ne spominje zaštita hodočasnika. Ona su uklonila probnu
godinu dana za novake, a na prvo su mjesto stavila jedno vrlo značajno pravilo, koje
je u istom trenutku - izmijenilo zakonsku osnovu Reda.
U »Latinskim Pravilima« tražilo se: »...i svugdje, gdje se okuplja-ju neekskomunicirani vitezovi, vi morate ići«. Mec~utim, u prevedenim i izmijenjenim
»Francuskim Pravilima«, ista se rečenica pretvorila u: »...naredujemo da se ide
posvuda, gdje se okupljaju ekskomunicirani vitezovi«. Ovo može značiti jedino, da su
se već nalazili izvan zakona Vatikana. Ne postoji mogućnost da se radilo samo o
pogrešnom pri-,jevodu, jer su klerici prevodili na svoj materinji jezik, i to ne neki
nepoznati tekst, a ovakvu bi potpunu promjenu smisla odmah zamijetili ostali članovi
Reda, čak i da je pogreška bila učinjena u izvorniku. Uzimajući u obzir sve ono, što
danas znamo o templarima - kako 0 njihovoj aroganciji, tako i njihovu odvajanju od
rimske Crkve, za što ih se sumnjičilo, potpuno je shvatljivo da su se usudili napisati
ovako nešto, no nismo mogli pronaći ništa, što bi nam moglo ukazati na razloge
ovakve izmjene.
1 na kraju - templare je izdala njihova sreća. Papa i Filip, francuski kralj, oborili su se
na taj pustolovni Red, i bacili ga na koljena - u samo ,jednom jedinom, užasnom
danu... u petak, 13. listopada 1307. godine. Od toQ se datuma »petak, trinaesti«
smatra nesretnim danom, zbog kojega se svaka praznovjernija osoba pažljivo zatvara
u svoju kuću.
Pečat Reda
Prvi pečat templara prikazivao je dva viteza, koji jašu na jednom konju, pa se obično
tvrdi da su time označavali siromaštvo, na koje se
47
. r . , _~ _ ~. ~_ , »»..... ~.. t.a..~..,.... ,~...a. .~..~
nepouzdanu vojnu silu. MecJutim, »Francuska Pravila« navode, da svaki Meštar
»mora imati četiri konja, te jednog brata kapelana, jednog brata služnika s tri konja,
jednog brata vodnika s dva konja, te jednog štitonošu, koji nosi njegov štit i opremu, s
jednim konjem ...«. Iz ovoga je jasno, da kod templara nije vladala oskudica u jahaćim
konjima.
Nama se učinilo, da bi ovaj pečat mogao predstavljati dva stupnja vitezova unutar
Reda; one, koji su bili naprijed, jer su bili zaslužniji da podijele tajne Reda templara, i
one »straga«, koji nisu bili takvi. Naravno, ovakvo je tumačenje značenja pečata
sasvim spekulativne naravi, no čini se sigurnim da su oni imali tajne, te da su templari
jednom, kad bi prošli jednogodišnje probno razdoblje, imali potrebu za pronalaženjem
neke metode, koja bi ih zaštitila od neprovjerenih i nedostojnih pridošlica.
Organizacija Reda
Red se nije sastojao samo od vitezova. Osim braće, postojala su i dva niža razreda.
Prvi su se nazivali vodnicima, a dolazili su iz one klase, koju bismo danas nazvali
radničkom, jer su iz plemićkih obitelji pristizali samo vitezovi. Vodnici su imali razne
zadaće - mogli su biti konjušari, majordomi, stražari, ili su naprosto bili - vojnici. Kao
i njihovi gospodari, nosili su na odjeći crveni križ, no ona je bila tamno-smede boje, a
ne bijela, što je izražavalo njihov nedostatak čistoće u odnosu na vitezove Reda.
Druga je grupa obuhvaćala klerike, koji su vodili brigu o duhovnim potrebama
vitezova. Oni su bili jedini pis-meni članovi Reda, pa su im- osim kao duhovnici,
služili i za vodenje dokumenata, komuniciranje, pisanje pisama, i to ponekad u vrlo
složenim šiframa. Francuski je bio govorni jezik i jezik administriranja templara, no
ovi svestrani svećenici služili su mise na latinskom, pregovarali s mjesnim trgovcima
na arapskom, i bili sposobni čitati Stari zavjet na hebrejskom, a Novi zavjet na
grčkom jeziku. Oni su brinuli i za duhovne potrebe ratnika, pa su se od njih
razlikovali, noseći crveni križ templara na - zelenom plaštu.
Ovi klerici posvećivali bi kruh i vino tijekom Euharistije kao i današnji svećenici, no
svoju su dužnost smatrali toliko ozbiljnom, da
jIVJL1Jli L1Jli(1Vi11 ~iu~vv. aiumv Jv ..~ » -J • a
uprljati ga rukama, koje su obavljale profane svakodnevne aktivnosti, a bijele su
rukavice nosili, da bi im ruke uvijek bile dovoljno čiste, da prihvate Tijelo Božje.
Upravo ove su nas bijele rukavice nagnale, da učinimo usporedbu s modernim
masonima, koji na sastancima svoje Lože uvijek nose - bijele rukavice. Za ovu nam
praksu nikada nije bilo pruženo nikakvo objašnjenje. Da li bi to, pitali smo se, mogla
biti veza sa templarima?
Drugu udaljenu jeku današnje masonske prakse našli smo u uporabi janjeće kože, kao
jedinog dopuštenog oblika ukrašavanja, jednako kao što su templarima Pravila Reda
nalagala, da ispod vanjske odore u svako vrijeme moraju imati samo uske jahaće
hlače od janjeće kože, kao simbola nedužnosti i čestitosti. Ovo je alarmantna misao u
današnjem vremenu osobne higijene, no vitezovi uistinu nisu skidali te hlače niti - kad
bi se prali. Nakon nekoliko dana, a da ne spominjemo mnoge desetine godina, koje su
mnogi od njih proveli na užarenom pustinjskom suncu, nedužnost im je vjerojatno
bila - ionako u potpu-nosti zajamčena! I, mada masoni danas ne nose jahaće hlače ove
vrste, na sastancima svoje Lože nose bijele pregače od janjeće kože, za koje nam je
rečeno, da su znak nedužnosti i simbol prijateljstva.
Još jedna sličnost nam se ukazala kao moguća veza s templarima. Otkrili smo da se
Beausant, ratni stijeg templara, sastoji od dva oko-mita dijela - jedan je bijeli, a drugi
crni - pri čemu crni dio simbolizira svijet grijeha, koji su vitezovi napustili da bi ušli u
Red, dok bijeli označava kretanje iz tame prema svjetlu. Moderna masonska Loža
uvijek u svom središtu ima uzorak od crno-bijelih kocaka, a na sas-tanke Lože svaki
brat dolazi u bijeloj košulji, te s crnom kravatom i odijelom; ako nije tako obučen,
neće mu biti dopušten ulazak, jer nije propisno odjeven. Nitko nam još nije objasnio,
zbog čega slobodni zidari nose janjeću kožu, i crno-bijelo, kako bi se smatrali
dostojno odjevenima. Jedino objašnjenje koje se nudilo, bilo je »da su se naša
nekadašnja braća uvijek oblačila na takav način«.
Iako ima još niz usporedbi, o kojima bi se moglo govoriti, mi nismo gubili vrijeme s
ovim sličnostima, jer smo željeli biti sigurni, da ne počinjemo zamjećivati ono - što
bismo i željeli zamijetiti. Ove snažne slučajnosti smatrali smo uzgrednim djelićima
dokaza, koji su dovoljno potakli naš entuzijazam za podrobnije istraživanje
4S ~ 49
njihov daljnji razvoj'?
Veza s gnosticima
ZAKLJUČAK
Sada znamo, da su templari vršili temeljita iskopavanja ruševina Herodova hrama, te
da je Red pao zbog optužbe o herezi. Ako templari nisu imali heretička uvjerenja, i
ako nisu vršili neobične obredne rituale, čini se, da bi mogla postojati mogućnost,
kako je do svega toga došlo zbog dokumenta nad dokumentima, koji su pronašli. Da
su ti vitezovi dvanaestog stoljeća pronašli neki prastari tekst, bili bi u gotovo
jedinstvenom položaju za ono doba - da ga sami tumače, i procjenjuju. I, iako se za
same vitezove smatra da su bili nepismeni, njihovi su klerici znali čitati i pisati na
mnogim jezicima, a bili su poznati i po svojim sposobnostima, da sami stvaraju i
»provaljuju« šifre. Krenuli smo ovim putem, kao najboljim nagadanjem, nesvjesni, da
nam je dokaz o otkriću, do kojega su templari došli - gotovo pred nosom, i to v obredu
masonskog stupnja, koji niti jedan od nas još nije dosegao.
5p
Rani cenzori kršćanstva
Dvadeseto je stoljeće bilo vrlo plodno u otkrivanju izgubljenih ruko-pisa, od kojih je
najznačajnije otkriće takozvanih »Svitaka s Mrtvog mora«, pronadenih u gradu
Kumranu, u jednoj od niza pustinjskih špilja, nekih dvadesetak milja istočno od
Jeruzalema, te vrlo opširna zbirka takozvanih »Gnostičkih Evandelja«, otkrivenih
1947. godine u Nag Hammadiju, na području Gornjeg Egipta.
Čini se razumnim pretpostaviti, da će i u budućnosti biti još mnogo sličnih otkrića,
kao i da je do njih dolazilo i u prošlosti, iako nisu bila zabilježena. Nalazi, koji su sad
već iza nas, mogli bi se podijeliti u tri glavne grupe: oni, koji su poznati, i čuvani; oni,
koji su uništeni, ili naknadno izgubljeni; te oni, koji su otkriveni, ali se čuvaju u
tajnosti. Možda su - nagadali smo - i templari otkrili zbirku zapisa, sličnih ovim
nedavnitn otkrićima, ali su ih odlučili sakriti od pogleda ostatka svi jeta.
Moderno slobodno zidarstvo često se opisuje kao »gnostičko« u mnogim vidovima,
pa smo odlučili, da bi najbolji početak mogao biti -traganje po knjižnicama Nag
Hammadija, kako bismo vidjeli, može li se doći do nekih tragova o tome, što su to
templari mogli pronaći.
(Tnostička Evanđelja
Pojam »gnostički« danas se koristi kao zbirni naziv za niz heretičkih radova, koji su
na neko vrijeme zatrovali pravu Crkvu u dalekoj prošlosti, i koji su bili izgnani kao
besmislice, unijete iz raznih drugih religija. To je vrlo netočno odredena naljepnica, i
ne odnosi se ni na jednu odrecJenu misaonu školu. Zapisi kažu, da se kršćanski
gnostici-zam kretao od utjecaja iz Indije, Perzije i drugih, pa sve do tradicio-nalnijih,
u stvari - židovskih koncepcija. Neki su od tih radova do krajnosti neobični, kao što je
priča o dječaku Isusu, koji u razjarenosti
51
~.-,.. .,...». .., .~,~..~.„.~ rv~umv, NmYuoum JQ111V1111SUJU.
Sama riječ potječe od grčke riječi gnosis, što znači »znanje« ili »razumijevanje«, ali
ne u znanstvenom smislu, već više u duhovnoj interpretaciji, na onaj isti način, na koji
su i budisti pronalazili svoje prosvijetljenje kroz meditaciju, kontemplaciju i
netrpeljivost prema svijetu oko njih. Biti svjestan samoga sebe, cijeniti prirodu i
prirodne znanosti - to su za gnostike bili putevi, kojima su stizali do Boga. Veliki dio
kršćanskih gnostika nije doživljavao Isusa Krista kao Boga, već kao Čovjeka, koji je
osvjetljavao te puteve, na isti način kako su i njihovi sljedbenici doživljavali Budu ili
Muhameda.
Gnostička Evandelja postojala su barem jednako toliko dugo, koliko i Evandelja
Novog Zavjeta, no ovi nekanonski radovi su postali poznati široj, srednje obrazovanoj
publici tek nakon što su bili objavljeni prijevodi pedeset i dva papirusna svitka, pisana
koptskim pismom, koji su bili otkriveni u prosincu 1947. godine, u blizini grada Nag
Hammadija, na području Gornjeg Egipta. Ovi dokumenti potječu iz 350.-400. godine
naše ere, iako je poznato, da su mnogi od njih tek kopije radova, nastalih nekih tri
stotine godina ranije. Pronašao ih je arapski dječak Muhamed Ali al-Samman sa
svojom braćom, i to u zapečaćenom crvenom zemljanom krčagu, visokom oko tri
stope, koji je bio zakopan u meku tlu u blizini masivne kamene gromade. Braća su
razbila krčag, nadajući se skrivenom blagu, no ostali su razočarani našavši u njemu
samo trinaest knjiga od papirusa, umotanih u kožu. Uzeli su knjige sa sobom kući, a
kako su bile zgodne i suhe, pomislili su i da bi bile izvanredan materijal - za potpaliti
obiteljsku peć. No, na svu sreću, mali Muhamed Ali bio je već na ispitivanjima
policije, pa -bojeći se da će biti optužen za kradu tekstova, zatražio je mjesnog
svećenika, al-Qummus Basiliyus Abd al-Masiha, da sakrije te knjige za njega.
Naravno, svećenik je vidio moguću vrijednost dokumenata, i neke od njih poslao u
Kairo da se procijene; zatim su prošle kroz ruke mnogih znalaca i znanstvenika, sve
dok dio s Evanc~eljem Sv. Tome, daleko stariji od svega što je do tada vidio, nije
došao i do ruku prof. Quipela, iz ciriške fondacije Jung. Bio je zaprepašten onim što je
vidio, i odmah pronašao tragove svih ostalih dijelova zbirke, koja je do tada,
razumljivo, pronašla svoj put do Koptskog muzeja u Kairu.
Jednom, kad mu se pružila mogućnost da prouči cjelokupnu nadenu dokumentaciju,
prof. Quipel je otkrio, da gleda u mnoge - do
Ullllld, U uVmt 1`w. v. vmv m•~....... ..»
Crkve. PronacJenaJSU djela bila - kao heretička -~ odbačena od strane eklezijastičkih
kršćana. Da nisu bila odbačena, kršćanstvo bi se razvijalo u bitno drukčijem smjeru, a
pravoslavni oblik te religije, kakav poznajemo danas, najvjerojatnije ne bi uopće niti postojao. Preživljavanje organizacijske i teološke strukture Rimske Katoličke Crkve
oduvijek je ovisilo o potiskivanju ideja, koje su sadržavale up~avo ove knjige.
Uskrsnuće kod gnostika
Postoje bitne razlike izmecJu dvije rane kršćanske tradicije, koje se odnose na istinu o
uskrsnuću Isusa Krista. ~ U gnostičkom djelu Traktat o uskrsnuću, obična je
egzistencija čovjeka opisana kao duhovna smrt, dok je uskrsnuće - trenutak
prosvjetljenja, otkrivanja onoga, što uistinu postoji. Tko god dopre do ovih ideja,
postaje duhovno oživljen, i može uskrsnuti od mrtvih isti trenutak. Ista se ova ideja
može pronaći i u Evandelju po Filipu, koje se izruguje »neukim kršćanima, koji
uskrsnuće shvaćaju doslovno«:
»Oni koji kažu da će prvo umrijeti, a zatim iznova ustati - griješe, oni moraju primiti
uskrsnuće još dok su živi«.
Ovaj opis uskrsnuća živih podsjetio nas je na predmet, kojim se bavi ceremonija
Trećeg stupnja masona, i ohrabrio nas da dalje istra-žujemo uzroke buke, koja se
uzdigla oko prave istine o uskrsnuću Isusova tijela.
Značajne su posljedice doslovnog vjerovanja u uskrsnuće Isusova tijela, koje se
uzdiglo na Nebo. Sav autoritet Rimske Katoličke Crkve temelji se na iskustvu Isusova
uskrsnuća kako ga je doživjelo njegovih dvanaest apostola, iskustva, koje je bilo
zatvoreno za sve kasnije prido-šle sljedbenike njegova Uskrsnuća u nebo. Ovo
zatvoreno, neizmjenjivo iskustvo imalo je ogromne posljedice za političku strukturu
rane Crkve.
Ono je ograničavalo vodstvo Crkve na mali broj osoba, koje su imale položaj
neupitnih autoriteta, i koje im je davalo pravo da odrec~uju
i Elaine Pagels: Gno.stička Evancteljn
52 ~ 53
~. ...L..v,mvm
držali onaj krajnji religiozni autoritet, a da su njihovi jedini zakoniti nasljednici u
tome - svećenici i biskupi, koji su se pozivali na iste one apostole, kao njihovi
nasljednici. Čak i danas, Papa izvodi svoj autoritet od Petra, prvog medu apostolima,
jer je bio i prvi svjedok Uskrsnuća. Bilo je u velikom interesu vodama ove rane
Crkve, da se Uskrsnuće prihvati kao doslovna istina, zbog privilegija, koje im je to
pružalo u obliku neupitnog izvora njihova autoriteta. Kako nitko iz kasnijih generacija
nije više mogao imati onakav pristup Kristu, kakav su imali apostoli tijekom njegova
života i njegova Uskrsnuća, svaki je vjernik morao pogled upirati u Rimsku Crkvu, za
koju se kaže da su je osnovali apostoli i od njih postavljeni biskupi - zbog autoriteta.
Gnostička crkva nazivala je ovaj doslovni stav prema Uskrsnuću »vjerom za budale«,
tvrdeći da su oni, koji su objavili da se njihov mrtvi Gospodar fizički vratio u život,
pobrkali duhovnu istinu sa stvarnim dogadajem. Gnostici su citirali tajnu tradiciju
Isusova učenja, kako je zabilježena u njegovu govoru učenicima prema Mateju:
»Vama.je dano da upozrzate misterije kraljev.stva nebeskoga, no - njima to nije
dano«.
Gnostici su shvaćali, da njihova teorija o tajnim spoznajama, koje treba doseći
osobnim naporima, ima i dublji politički smisao. Podrazumijevala je, da »tko god vidi
Gospodina« kroz svoju unutarnju viziju, može tvrditi da je njegov ili njezin autoritet
jednak, ili čak i nadilazi autoritet apostola i njihovih nasljednika.
Pronašli smo i da je Irenej, poznat i kao otac katoličke teologije, te najvažniji teolog iz
drugog stoljeća, vidio opasnosti za Crkvu, koje bi ovakav stav predstavljao:
»Orri sebe ,smatraju zrelima, tako da se nitko ne može rrsporediti s rtjirna u veličini
rzjihove gnose, pa čak niti kad se spomene Petar, ili Pavao, ili bilo koji drugi apostol...
Orri : arrri.šljcrjrr, da su oni sami otkrili više rzo apostoli, te da su crpostoli
propovijedali EvancŽelje još pod utjecajem ž idnv,skog rzcrčirza razmišljartja, a da
,su oni sarni - mudriji i urteligentniji od apostola.«
54
Se slIlilLIdll ttluuymua i vu ~a«m•• •~ •~-~~-• .~», ~ - ` - o
o apostolima, a napose o Dvanaestorici, izražava i njihov stav prema svećenicima i
biskupima, koji tvrde da se nalaze u ortodoksnom apostolskom slijedu. Osim toga,
mnogi su gnostički učenici takoc~er tvrdili, da imaju pristupa svojim vlastitim tajnim
izvorima apostolske tradicije, koja je bila u izravnoj suprotnosti s onom, opće
prihvaćenom u Crkvi. Za gnostičko djelo Apokalip.sa po Petru, ortodoksna Crkva
tvrdi, da umanjuje religiozni autoritet, misleći na riječi kojima uskrsli Krist objašnjava
Petru, da:
»...oni, koji sami sebe nazivaju biskupima i dakonima, i oplrode se kao da su .svoj
autoritet dobili od Boga, u stvarnosti srr kanali koji presušiše. lako oni ne razumiju
misterij, tvrde, da mi.sterij i.stirte pripada isključivo njima .saminza. Oni su pogrešrto
tumačili to apostolsko učenje, i osreovali patvorinu Crkve na rnjestu, gdje je trebalo
i.stinsko kršćansko bratstvo«.
Ovu su točku odabrali i isticali znanstvenici, koji su prevodili Gnostička Evandelja.
Nas smo dvojica odmah shvatili političku važ-nost ove ideje o uskrsnuću živih, kad
smo jednog dana u Sveučilišnoj knjižnici Sheffielda pronašli ovaj komentar
cijenjenog znanstvenika, Elainea Pagelsa, stručnjaka za gnosticizam:
»Prepoznavarzje dubljeg političkog smisla doktrine uskrs-rruću rii je važrzo samo
zbog svog izvarzrednog utjecaja na r-oligiozrro iskustvo krš~arra... već, imajući u
vidu drcrštverai poredak ...ortodoksru~ učerrje o uskr,srtuću ima drukčiji rrtjecaj.
Orzo .je ozakonilo IZijerarhiju osoba, kroz čiji bi .se nutoritet svi ostcrli morali
približiti Bogu. Grzostičko učenje hilo je odstupanje od ovog reda, tvrdilo je da
omogućava .svakoj irziciranoj osobi sredstva za izravan pristup Bogu, u pogledu čegla
su i sami svećenici i biskupi mogli biti -nezrzalice«,2
= Elainc Pagela: Grtnstička Evnncte(ja
55
su se bavile duhovnim uskrsnućem živih, i bile povezane s kršćanskom grupom, koja
se nazivala gnosticima; optuženi su za herezu, jer je njihovo zanimanje za prikupljanje
znanja umanjivalo autoritet biskupa ortodoksne Crkve.
Uskrsnuće je takoc~er bilo vrlo zastupljeno u obredu Trećeg stup-nja masona, samo
što je ovdje u priču o uskrsnuću živih bilo umiješano i - nezakonito ubojstvo, te
otkrivanje i ponovno ukapanje pronadenog mrtvog tijela.
LJ elementu o uskrsnuću živih kod Gnostičkih Evandelja pronašli smo tražene
tragove, ali je sada trebalo prikupiti još više podataka o tome, kako bismo shvatili što su to templari mogli pronaći; stoga smo dalje prionuli uz prijevod otkrića iz Nag
Hammadija.
Dodatne tragove su nam naročito otkrile knjige, koje se odnose na Towu. U
EvancŽelju po Tomi našli smo rečenicu, koja je u izravnoj vezi s masonskim
obredom:
»Isus reče, »Pokažite mi kamert, koji odbaciše graditelji. To,je kamen ugaoni«.
Bili smo svjesni toga, da se slični odlomci nalaze i u Novom zavjetu:
»Reče im Isus: »Zar rtiste nigda čitali u Pismima: »Kamen knji odbaci.še graditelji
postade ugaonim katnehom; to je djeln Gospodtzje, ono je divno u našitn očitna?«.
Matej, 21:42 »Zar ni.ste čitali ovo mjesto u Pistnu: «Katnen koji odbaciše graditelji
postade ugaonim kamenom.«
Marko, 12:10 »A on ih pogleda i reče im: »Pa što zttači ovo što je tzapi-sano:
»Kametz koji odbaciše graditelji postade ugaonim kcnnettont?«
Luka, 20:17
Svi ovi citati iz sinoptičkih Evandelja (Mateja, Marka i Luke) govore o Isusu, koji ih
iz Pisama naučava o važnosti odbačenog
56
se 1 puxaze xniiiCm xuy su uuuac;m yaumcy ~w ~G LVl~llčl UJYu1GUUQ J
masonskim obredom stupnja Zidara sa Znakom. Učinilo nam se, da i ovo ukazuje na
vezu izmedu slobodnog zidarstva i gnosticizma.
Nadalje, u drugom jednom djelu, zvanom Djela Apostola Tome, naišli smo na priču,
kako taj apostol gradi prekrasnu palaču u Raju, i to - dobrim djelima, učinjenim na
Zemlji. Ova je priča istovjetna s `~ovorom, koji se održava u sjeveroistočnom kutu,
prilikom obreda ulaska u masonski Prvi stupanj.
No, iako se sve to činilo vrlo zanimljivim, ipak nam još uvijek nije bilo dovoljno za
objašnjenje ponašanja vitezova templara, koje je i bilo onaj početni motiv našeg
traganja po ovim tekstovima. I tako, u ovom nam razdoblju, iako smo naišli na
prividne povezanosti izmedu ~nostičkog kršćanstva i modernog slobodnog zidarstva,
ipak nije iskrsnulo ništa stvarno i konkretno. Pronašli smo samo jezgre nekih
koncepcija, koje bi se mogle usporediti s masonerijom, pri čemu naročito mislimo na
ideju, da bi ljudi trebali doživjeti »uskrsnuće« dok su još živi; stoga smo u ovom
trenutku odlučili, da treba mnogo dublje istražiti nastajanje rane kršćanske Crkve,
želimo li zaključiti što je bilo ouo, što su templari - pronašli.
ZAKLJUČAK
Nagadali smo, da su templari mogli pronaći neko skrovište sa zapisima, koji su
promijenili njihov pogled na svijet, te u pokušaju da pronademo ono - što su nekada
davno pronašli i oni, pribavili smo i zbirku ranih kršćanskih zapisa, poznatih pod
zajedničkim nazivom Gnostička Evandelja. Zaključili smo, da je koncept »gnose«
(znanja, spoznaje) suprotstavljen konceptu koji Crkva ima o »vjeri«, te da je zapravo
način razmišljanja, koji se dobro uklapa u slobodno zidarstvo.
Došli smo i do zaključka, da se velik dio selektivnih doktrina rane Crkve temeljio na
načelu političke korisnosti, kao i na religioznom stavu. U otkrićima iz Nag
Hammadija, skrivenim negdje izmedu 350. i 400. godine, i iznova pronadenim u
Egiptu, pronašli smo sasvim različito tumačenje istine, koja stoji iza Uskrsnuća
Isusova. Tu je bila i gnostička kršćanska tradicija o uskrsnuću živih, koja nas je
snažno podsjetila na masonsku ceremoniju Trećeg stupnja.
57
katoličke Crkve. Ovaj autoritet potječe od tvrdnji ~dvanaestorice njegovih apostola o
iskustvima Isusova Uskrsnuća, iskustvima koja su nakon toga bila zatvorena za sve
pridošlice, koji su slijedili nauk o njegovu Uzašašću na Nebo. Ovo zatvoreno i
neizmjenjivo iskustvo bilo je izvorište snage rimskog biskupa u političkoj strukturi
rane Crkve, i davalo mu neupitan autoritet nad svima, koji su vjerovali.
Pročitali smo gnostičke zapise, koji su ovakvo doslovno shvaćanje Uskrsnuća nazivali
»vjerom za budale«, tvrdeći da bilo tko - tko ustra_je u tome, da se njihov mrtav
Učitelj vratio, oživjevši u fizičkom smislu - zapravo ne shvaća duhovnu istinu, i
zamjenjuje je za stvarni dogadaj, te postaje »presušeni kanal«. Ovaj stav poduprlo je i
pozi-vanje na tajnu tradiciju Isusova učenja u Matejevu Evanc~elju. Irenej, teolog iz
drugog stoljeća, pisao je o opasnostima ove ideje o uskrsnuću živih za snagu i moć
ustoličenog svećenstva. Iz naših proučavanja tekstova iz Nag Hammadija proizašlo je,
da je tumačenje Uskrsnuća izazvalo strahovite sukobe u toj ranoj kršćanskoj Crkvi, te
da je grupa kršćana, nazvana »gnosticima« imala tajnu tradiciju, koja se ticala
duhovnog uskrnuća živih, povezanu s Isusom. Zaključili smo, da su gnostici bili
proglašeni hereticima samo iz političkih razloga; i nadalje, da je njihovo zanimanje za
prikupljanje spoznaja umanjivalo autoritet biskupa ortodoksne Crkve.
Daljnje čitanje Gnostičkih Evanc~elja izazvalo je u nama vrlo jak odjek, vezan uz
masonske obrede, koje smo dobro poznavali, te, ohrabreni ovim pronalascima,
odlučili smo otvorena uma pobliže zaviriti u povijest rane kršćanske Crkve. Započeli
smo razmišljajući o jedinstvenosti različitih tvrdnji, koje je izrekao sam Isus.
58
Isus Krist: čovjek, Bog, mit ili mason?
Ostala rodenja od djevica
Ukoliko verzija Crkve, koja okružuje čovjeka kojega nazivamo Isus Krist- nije
povijesno točna, očekivali bismo, da će se većina suvreme-nih zapisa usprotiviti toj
»službenoj« povijesti. Uskoro smo pronašli da je to i bio slučaj, jer su zapisi iz Nag
Hammadija te Svici s Mrtvog mora bacili znatno drukčije svjetlo na tumačenja, koja
daje Novi zavjet.
Osnovna se poteškoća za Crkvu nalazi u činjenici, da središnji kršćanski mit zapravo antidatira Isusa Krista. Osnova priče o Kristu stara je koliko i čovjek, od njegova
roc~enja od Djevice u vrlo skromnim okolnostima, pa do žrtvene smrti na križu, koja
je spasila ajegove ljude - sve je to već bilo zapisano, uvijek iznova, za glavne likove
religija u mnogim kulturama. Tu se ne radi o slučaju sličnosti; govorimo o slučaju
mogLićnosti potpune zamjene. Tako mu je bliska i priča o Mitri (ili Mithrasu),
drugom jednom kultu, koji je bio vrlo omiljen u Rimskom carstvu, i koji su crkveni
oci proglasili davoljim poslom, namjerno smišljenim da bi se parodirala priča o
Kristu. Činjenica - da je kult o Mitri postojao mnogo prije no što se kršćanski Mesija
uopće i rodio - nije ostavila neki dojam na ove osobe, prepune ir_vornih spoznaja;
jednostavno su ustvrdili, da je Vrag - stara i lukava lisica, koja je krenula vremenski
unatrag, kako bi podmetnula čovjeka, koji bi trebao diskreditirati »očitu« izvornost
priče o Kristu. Ovdje navodimo samo neke stare osobe, koje su bile smatrane
bogovima, a sve su prethodile Kristu:
Gautama Buddha: roden od djevice Maye oko 600. godine prije Krista
Dioniz: grčki bog, roc~en od djevice u staji, pretvarao vodu u vino
Quirrnus: rani rimski spasitelj, roden od djevice
59
Indra: roden od djevice u Tibetu, oko 700. godine prije Krista
Adonis: babilonski bog - roden od djevice Ištar
Krishna: hindusko božanstvo - roden od djevice Devaki oko 1200. godine prije Krista
Zoroastar: roden od djevice izmedu 1500.-1200. godine prije Krista
Mitra: roc~en od djevice u staji, 25. prosinca oko 600. godine prije Krista. Njegovo se
uskrsnuće slavilo na Uskrs.
Čini se, da je tijekom niza stoljeća - podosta nevinih mladih dama radalo djecu
bogovima!
Kult o Mitri posebno je neugodan za one kršćane, koji ne žele potpisati teoriju o
davoljem putovanju kroz vrijeme. Mitraizam je sirijska verzija mnogo starijeg
perzijskog kulta o Zoroastru, koji se u Rimskom carstvu pojavio oko 67. godine prije
Krista. Njegove su doktrine uključivale krštenje, sakramentalno uzimanje jela, vjerovanje u besmrtnost, boga spasitelja koji je umro i zatim ponovo uskrsnuo - da bi
djelovao kao posrednik izmedu boga i čovjeka, uskrsnuće, posljednji sud, te raj i
pakao. Zanimljivo je, da su u svo-jim ceremonijama koristili svijeće, tamjan i zvona.
Mitrini su sljed-benici priznavali božanske osobine lmperatora, i mirno su živjeli uz
druge kultove, no na kraju su ih apsorbirali mnogo manje tolerantni kršćani.
Kako ćemo kasnije pokazati, pravoj Isusovoj sekti, Jeruzalemskoj crkvi, nedostajala je
većina ovih poganskih običaja; one su mnogo kasnije bile rimski doprinos nastajanju
hibridne teologije, koja će odgovarati potrebama što je moguće većeg broja
stanovništva. Ako plebejci već moraju imati svoja praznovjerja - vjerojatno su razmišljali Rimljani - zbog čega onda ne takva, koja bi država nadzirala?
No, već i zbog malog izvrtanja usuda u kasnijim godinama Rimskog carstva, danas bi
se zgodne obitelji vozile na nedjeljnu službu Božju, i to sa naljepnicama »Mitra vas
voli« na prozorima svojih automobila.
SV~GJIll LV~U, uuy. mm. ~m.~u.~ u>m.p.. ~-»1- ».-- _~_ o.. _ ,
često se ne žele zamarati time, kakvo je bilo pravo ime ovog Čovjeka--Boga. Ime, s
kojim se on rodio, nije poznato kao sigurno; no, moguće je, da je tijekom svoga života
bio poznat kao Yehoshua, što znači »Jahve daje«, ili - modernijim rječnikom, nešto
kao »onaj, koji će do-nijeti pobjedu«. U obliku, u kojem bi se ono moglo prepoznati
danas, zvučalo bi Jošua; to je isto ono ime, kojim je nazvan onaj čovjek iz Starog
zavjeta, koji je svojim ljudima donio pobjedu kod bitke za Jerihon, kad su obrambeni
zidovi toga grada navodno pali od zvuka jakih truba. Ime »Isus« jednostavno je grčka
interpretacija židovskog imena Yehoshua, no više zabrinjava dodatak imenu, »Krist«.
To je opet arčka riječ za židovski naziv »Mesija«, kojem se pripisivalo značenje
~donositelj spasenja kroz odbacivanje grijeha«, usprkos činjenici da je
židovsko/aramejski pojam jednostavno označavao »osobu, koja će postati pravi kralj
Židova«. Židovska tradicija kazuje, da su se ži-dovski kraljevi takoder dovodili u vezu
s mesijama. Njima je ta riječ značila »onaj, koji će postati kralj« ili - mogli bismo reći,
kralj na čekanju. Njihove su riječi imale vrlo izravno, praktično značenje: rnožemo
biti sigurni, da židovski pojam mesije i njegova nadolazećeg kraljevstva u sebi nije
sadržavao nimalo nadnaravnih tonova.~
Začudo, riječ »mesija« pojavljuje se samo dva puta u autoriziranoj verziji Starog
zavjeta, a sasvim je uklonjena iz Novog Zavjeta. Bez obzira na to, do Isusova je
vremena mecJu Židovima ona postala vrlo omiljen koncept, jer su gledali u
budućnost, kada će iznova biti sami sebi gospodari, umjesto da njima vlada okupator
(ili »Kittim«, kako su aa nazivali) kao što je to bila Sirija, Babilon ili, još točnije za
njih, Rimljani. Ovi su židovski nacionalisti u prvim stoljećima prije i poslije Krista
vjerovali, da će jednom prava osoba zasjesti na prijestolje Izraela, i postati njihov
kralj; tada se za nju više ne bi koristila riječ »mesija«, koja podrazumijeva - buduće
vrijeme.
Činjenica, da se riječ »mesija« uopće ne koristi u Novom zavjetu, može se objasniti
samo time, da su prevoditelji za nju koristili grčku riječ »Christos«, i to na svim onim
mjestima, gdje se u ranijim tek-stovima pojavljivala riječ - »mesija«. Vremenom je
naziv »Krist« postao sinoniman s imenom »Isus Krist«, prije no s bilo kojim drugim
S. Mowinckel: On, tn Kometa
61
Za kasnije nežidovske otimače židovskih plemenskih vjerovanja, židovska riječ
»mesija« bila je isuviše pasivna, strana i utemeljena na stvarnom svijetu židovskih
političkih težnji; u skladu s tim, u grčkom je prijevodu ova riječ dobila natruhe
helenističkog misterioznog kulta, s nadnaravnim moćima da spašava duše, a i cijeli
svijet. Norman Cohen opisao je dobro ovaj trenutak, kada je za židovskoga Mesiju
rekao:
»On će biti, najvjerojatnije, veliki vojskovoda, te mudar i pravedan vladar, kojega će
voditi Jahve, koji će ga ovlastiti da vlada njegovim narodom u Judeji. Predodžba o
transce-ndentalnom spasitelju ljudskog oblika, koji je toliko važan u zoroastrizmu, i
tako središnji u kršćanstvu, potpuno je nepoznata hebrejskoj Bibliji«.2
To, što kršćani traže autoritet za svoja vjerovanja crpeći ih iz Starog zavjeta,
vjerojatno je vrlo mrsko modernim židovskim znan-stvenicima, dok gledaju kako se
njihovo naslijec~e koristi, da bi dalo vjerodostojnost misterioznom rimskom kultu, što
svoje podrijetlo velikim dijelom vuče iz stare Perzije. Ovo pljačkanje njihovih
tekstova - a ima ih dvadeset i dva, koji sačinjavaju jezgru Starog zavjeta, proširilo se
već početkom drugog stoljeća, kad su kršćani počeli tražiti potvrde, kojima bi
potkrijepili vjerovanja svog kulta.
Članovi te rane Crkve smatrali su se Židovima, pa su sve do kraja prvog stoljeća i svi
ostali na kršćane gledali - kao na židovsku sektu. Medutim, početkom drugog stoljeća,
većinu su kršćana već sačinjavali konvertirani nežidovi iz čitavog Rimskog carstva, te
oni, koji se više uopće nisu smatrali Židovima. Ovi pljačkaši kulture imali su malo ili
nimalo obzira prema kontekstu ili prihvaćenim tumačenjima, i osjećali su se
slobodnima, da citiraju i tumače židovske tekstove - kako bi im se svidjelo.
Stari zavjet bio je preveden na grčki u trećem stoljeću prije Krista, i postao je poznat
kao Septuaginta - (obično se označavao sa LX~. Kršćani su umetali nove odlomke, pa
i čitave knjige, a zatim su imali
= Norman Cohen: Suemir, Kaos i Svijet koji bi trebao doći
62
čega će biti mnogi vandalski postupci u budućnosti, kao, na primjer, 1242. godine u
Parizu, kad je iz sinagoga, prije no što su bile zapa-ljene, pokradena ogromna količina
židovskih knjiga, ili dvadeset aodina kasnije, kad je kralj Jayme I Aragonski naredio,
da se unište sve židovske knjige.
Neki rani kršćanski znanstvenici su vjerovali, da je Stari zavjet strau njihovoj novoj
religiji, no većina ih je čitala izmec~u redaka, kako bi pronašli »očite« potvrde o
svom Spasitelju. Stoga su dvadeset i dvije svete knjige bile povećane na odgovarajući
način, da bi se došlo do »potpunijeg« Starog zavjeta.
Ovi dodaci ranih kršćanskih pisaca uključivali su Ezru, Juditu, Tobiju, Makabejce,
Mudrosne knjige, Baruha, Tužaljke, te, u okvirima Knjige o Danijelu - pjesmu o Troje
svete djece, pripovijest o Suzani, te o bogu Belu i zmaju.
Neko su vrijeme kršćani bili sretni sa svojim »novim« Starim zavjetom, no kad su
malo ozbiljniji znanstvenici - kakav je u trećem stoljeću bio Origen iz Aleksandrije iznova započeli proučavati te:kstove, uzvitlale su se prave sumnje, koje su dovele do
spoznaje, da je izvorna židovska verzija zapravo - jedina točna. Predložilo se, da se u
kršćanskoj Crkvi unište sve knjige s tim dodacima, no ovi su argumenti ubrzo utonuli
u opću želju kršćana, da budu samostalna religija s Biblijom, koja bi se mogla
razlikovati..
No, dok je veliki dio Crkve krenuo ovim laganijim putem, rasprava nije utihnula, a
mnogi su kršćanski mislioci i dalje ostali -neuvjereni. U četvrtom stoljeću, Ćiril
Jeruzalemski zabranio je čitanje tih drugačijih knjiga, čak i u privatnosti, pa ipak su
još i u osam-naestom stoljeću neki vodeći kršćanski mislioci, kakav je bio i Ivan od
Damaska, i dalje tvrdili, da su židovske dvadeset i dvije knjige bile -jedine, koje je
sadržavala izvorna Biblija.
lsti oni ljudi, koji su na opisani način doktorirali na Starom za-vjetu, složili su i - Novi
zavjet. Da bi se stekao dobar uvid u dogadaje, koji su doveli do stvaranja ove
relativno brze izrade velike količine tekstova za jednu posve novu Bibliju, važno je,
da u ovom suštinskom trenutku shvatimo ponešto iz tadašnjeg židovskog pogleda na
svijet.
Danas doslovno svi zapadnjaci znaju odrediti onu crtu, koja dijeli - politiku i religiju;
no, bilo bi pogrešno pretpostaviti, da je tako bilo i
63
„ -- ~ . ... ... . _~.. ..,. ,., »
narod Judeje i Galileje bi - prije dvije tisuće godina - mislio da ste ludi, kad biste im
pokušali objasniti, kako je njihov odnos prema njihovu Bogu u svakom pogledu
sasvim nešto drugo od - njihove borbe za politički opstanak. U vrijeme Isusa Krista,
politika je bila vrlo ozbiljna teološka stvar, a stabilnost jednog naroda oslanjala se na
stav Boga o vrijednosti tog naroda. Ako će se pokazati dostojnima, Židovi će imati
svog vlastitog kralja, i uništit će svoje neprijatelje u ratu. Stotine godina oni toga nisu
bili dostojni, pa ih je Bog prepustio bijesu njihovih neprijatelja; no, kad su opet
započeli bogobojazno živjeti, iznova su mogli iščekivati dolazak Mesije, kako bi sami
preuzeli vlast nad svojom zemljom.
Ovdje postoji jedna osnovna stvar, koju ne možemo zanemariti: nigdje se, naime, u
Starom zavjetu ne nailazi na proročanstvo 0 dolasku - Spasitelja svijeta. Židovi su
očekivali zemaljskog vodu, koji će doći iz redova loze Davidove i, ma koliko bi
kršćani željeli da to bude tako, Isus nije bio Mesija iz linije Davidove (Krist), jer - nije
uspio postati neosporavani kralj Izraela. Za židovski narod onoga vremena,
uključujući ovdje i Isusa, nije postojalo drugo značenje za ovu riječ; to nije bilo
pitanje vjere, već povijesna činjenica, jača od svih teoloških rasprava. Danas je Crkva
potpuno svjesna ovih ranih nesporazuma, i može tvrditi da je njeno »duhovno«
tumačenje ove riječi pravo i valjano, usprkos činjenici, da su Židovi ovu riječ koristili
sasvim drugačije. Medutim, kad bi Crkva jednom priznala, da židovski i kršćanski
pojam »mesija« nemaju ništa zajedničko, iz toga bi slijedio zaključak, da Crkva nema pravo koristiti Stari zavjet kao izvor dokaza o dolasku svog Krista.
Naglašavamo ponovo činjenicu, da Židovi nisu očekivali Boga, ili Spasitelja svijeta;
jednostavno su očekivali političkog vodu, i to s vjerodajnicama, koje se protežu još od
njihovog prvog kralja-Davida.~
Daljnji problem za glavnu misao kršćanstva je vjerovanje, da je Isus bio plod magične
veze Boga Jahve i Marije. Kao što smo vidjeli,
' Ako je ikada bilo pravoga židovskog mesije, to je jedino mogao biti David Ben
Gurion, cioniatu, koji je postao prvi »kralj« ncovisnc židovske države 1948. godine.
Njegov moderni mlziv bioje »premijer«, a ne »kralj«, no rezultat je bio isti. Ne
znamo, može li se utvrditi, vuče li on podrijetlo od Davida, ili ne.
64
Dlll t.JlV~1Č1JG111 UVGCL11JtVVlli U 1JLVl.li~av.nima nuiiuauaaau.
v~auvuuaw ~.u
ovo je medu kršćanima nadeno u nazivu, kojim je sebe nazivao i sam Isus - »Sin
Božji«; no, to je bio i naziv iz starine, za svakog onog, tko bi ustvrdio da ima pravo na
kraljevstvo. Svi kraljevi - još od vremena prije faraona, a oni naročito - temeljili su
svoje pravo vladavine na svom božanskom podrijetlu.
Dok smo istraživali čitavo ovo složeno područje očekivane uloge mesije, naišli smo
na vrlo neobičnu stvar, koju barem prema našim saznanjima, nitko do sada nije isticao
ili razmatrao. Tiče se imena ubojice, koji je bio pušten umjesto Krista, tijekom
njegovog sudenja. Sigurno znate, da je njegovo ime bilo - Baraba. Samo još jedno
biblijsko ime, pomislit ćete, i to ono, koje zlokobno zvuči: »Baraba, zli ubojica,
kojega su jednako toliko zli Židovi radije oslobodili, no našeg Spasitelja«. Vikanje
mase - da se radije razapne Krist, no obični zločinac - jedan je od onih dijelova
dokaza iz Novog zavjeta, koji potvrduju, navodno prijezira vrijednu narav Židova, što
je i dovelo do antisemitizma, koji traje već pune dvije tisuće godina.
Medutim, potrebno je samo rudimentarno znanje jezika tog vre-mena, da bi se
shvatilo da »Baraba« nije uopće bilo ime, već - složeni naziv, koji doslovno preveden
znači - »Sin Božji«! Jer, »Bar« znači »sin od«, a »abba« doslovce znači »otac«, no i
tada se-kao, uostalom, još i danas - ova riječ rabila i za Oca, to jest, Boga. Ovo nas je
zaintri-~iralo, no uistinu smo se osupnuli tek, kad smo u ranim Matejevim
rukopisima, u stihu 27:16, naišli na cijelo ime tog čovjeka: »Isus Baraba« (u
izvorniku, »Jesus Barabbas«, op.p.).
Dakle, osoba, koja je bila oslobodena, a ne razapeta na križu na zahtjev gomile, što je
neupitan dio Evandeoskih zapisa, bila je poznata pod imenom »Isus, Sin Božji«. Prvi
dio imena bio je izbrisan iz Evandelja po Mateju mnogo kasnije, od strane onih, koji
su tražili utvrdivanje činjenica u skladu sa svojim nežidovskim uvjerenjima. Ovakva
selektivnost je ono, što bismo danas eufemistički nazvali »biti ekonomičan s istinom«,
no ipak je to nešto malo više od prijevare, kojom se izbjeglo teško pitanje, na koje
Crkva ne bi rado-ili čak ne bi uopće niti mogla - odgovoriti.
Zavjera se, očito, širila.
Evandelja tvrde, da je taj drugi »Isus, Sin Božji« bio optužen da je židovski
pobunjenik, koji je tijekom izbijanja ustanka postao i
65
" ° ~ "" .1 1 ~~ Isusa.~
Kad se sve ove činjenice uzmu u obzir, cjelokupne okolnosti ve-zane uz Isusovo
sudenje postaju mnogo složenije. Dva čovjeka istog imena, optužena na sličan način,
zbog gotovo istog zločina; kako možemo znati, koji je od njih dvojice bio pušten?
Nema sumnje, da su mnoge od najstarijih kršćanskih sekti vjerovale, kako Isus nije
umro na križu, već da je netko drugi umro za njega. I Muslimani danas veoma poštuju
uspomenu na Isusa Krista kao proroka, koji je trebao biti raspet, no čije je mjesto
zauzeo netko drugi. Simbolizam raspetog Krista apsolutno je središnji u glavnoj
crkvenoj misli; pa ipak, toliko je mnogo grupa, koje su bile suvremenici, i nazočne
dogadaju, držalo -da on nije umro na taj način. Da li bi mogle biti u pravu?
Dokaz o tome, na koji smo upravo naišli, nije pronaden u nekom od osporavanih
Gnostičkih Evandelja, već u samom Novom zavjetu, pa će naši neizbježni crkveni
kritičari ovo teško moći gurnuti pod sag. Ne sumnjamo u to, da će se neki pretvarati
da to nisu čitali, ili da se radi o nekoj vrsti pogreške, koja se može odbaciti
racionaliziranjem i tradicionalnim postupkom - pričanja u krugovima.
S obzirom na to, da smo bili oslobodeni slijepe dogmatske vjere, prihvatili smo, da je
legenda o Isusu Kristu mješavina nadnaravnih priča, unijetih iz drugih misterioznih
religija. A imajući u vidu ovo što smo sada saznali, počeli smo se pitati, da li bi i
općenitije pojedinosti iz Isusova života mogle biti - mješavina priče o dvojici ljudi na isti način, kao što se vjeruje, da je priča o Robinu Hoodu izrasla iz bajki o mnogim
anglo-saxonskim plemićima, koji su djelovali izvan zakona, propisanih od strane
normanskih vladara.
Jesu li i rimske vlasti, ugrožene porastom nacionalizma u Judeji, krenule u isto
vrijeme protiv svih poznatih smutljivaca, i onih koji su uzrokovali neprilike? Židovi
su bili malen, no izdržljiv narod, ne-prekidno guran u stranu od Imperatora, a širenje
očekivanja mesije koji stiže da bi izbacio Rimljane, uzbudivalo je mjesno
stanovništvo sve više. Sikari, naoružani zealotski fanatici, ubijali su Židove, jer su se
prijateljski odnosili prema Rimljanima, a stanovništvo je općenito postajalo
samouvjerenije u pogledu postizanja neovisnosti. Bilo bi
T'c•cr6-c•oui knmcntnri Biblije
66
1 G. m v.. ...
dogoditi, da je došlo do čudne situacije, zabilježene u Novome zavjetu.
Naš prvi scenarij je bio, da su se pojavila dvojica suparnika -mesija, kao predstavnici
dviju različitih grupa u Judeji; postoji, naime, dovoljno dokumentacije o tome, kako je
bilo mnogo onih, koji su zahtijevali titulu mesije tijekom prvog i drugog stoljeća. Što,
ako su dvojica od svih tih mesija bila na vrhuncu svoje slave - u isto vrijeme? Njihovi
sljedbenici obojicu bi nazivali Isus, jer to je naziv, kojim se opisuje spasitelj
židovskog naroda - onaj, koji će im osigurati pobjedu i budući napredak. U trenutku
onog općeg preventivnog uhićivanja, jedna je od tih mesijanskih osoba mogla biti
poznatija pod nazivom »lsus, kralj Židova«, a druga pod nazivom »Isus, sin Božji«.
Kako su se uhićenja kriminalaca dogadala javno, Poncije Pilat je morao biti svjestan
toga, da bi situacija mogla postati eksplozivna, te strahujući od prolijevanja krvi - pri
čemu bi i sam mogao postati žrtvom, ponu-dio je da će jednog od te dvojice uhićenih
mesija - osloboditi. Svjetina ,je trebala odabrati izmedu svog kraljevskog mesije ili
svetog mesije, i - odabrala je ovog posljednjeg.
Ovaj scenarij nazvali smo Schrodingerova teorija o mesiji (prema poznatom logičkom
eksperimentu, koji je pokazao, da dva rezultata, koji se inače medusobno isključuju,
ipak mogu istovremeno postojati u neobičnom svijetu kvantne mehanike), jer je
nemoguće reći, da li je »pravi« lsus iz kršćanske vjere bio razapet, ili osloboden. Priče
o oba ova čovjeka toliko su već isprepletene, da su u pravu i one kršćanske sekte, koje
tvrde da nikada nije niti bio razapet, ali i glavna misao Crkve, koja kaže da je - bio
raspet.
Naš se drugi scenarij temeljio na spoznaji, da je postojao tradi-cionalni zahtjev, da
moraju postojati dvojica mesija, koji bi zajednički, ruku pod ruku radili na tome, da se
ostvari konačna pobjeda Jahve i Njegovo~ izabranog naroda. Kraljevskog mesiju iz
Judina plemena i kraljevske loze Davidove, pratio bi sveti mesija, iz Levijeva
plemena. ~'o se očekivalo, jer su po tradiciji židovski svećenici morali biti Leviti. Ova
teorija pretpostavlja, da su u trenutku sudenja obojica mesija bila uhićena i optužena
zbog poticanja gradanskih nemira. Isus iz kraljev-ske loze Judine zadržan je i umro je
na križu, dok je Isus iz svete loze Levijeve bio osloboden.
67
. _. ~... ~... ,. ~.. .~,~,., L...=~......, . iiuvvuuv w. mwv u
Davidovu gradu Betlehemu. Medutim, u početnim stihovima Novog zavjeta može se
pročitati, da je ovo rodoslovlje izvedeno iz genealogije Marijinog muža Josipa, koji prema kršćanskom vjerovanju - nije bio Isusov otac. Okrutna igra hladne logike - ako
je on bio Sin Božji, nije mogao biti i - kraljevski mesija!
Isus, roden od Marije, tehnički nije mogao biti kraljevski mesija, no mogao je biti ona
sveta verzija; poznato je, da je njegova majka bila rodakinja Ivana Krstitelja, koji je
bio Levit; dakle, i sam je Isus morao imati u sebi levitske krvi. Ako je taj Isus slijedio
ovaj argument, bilo bi jasno, da - on nije bio onaj, koji je umro na križu.
U ovoj situaciji »dvostrukog Isusa«, naišli smo na očitu pogrešku u kršćanskoj priči o
mesiji, no u ovom trenutku ne bismo je dalje obradivali, jer se ne odnosi na ova dva
spomenuta scenarija, kao moguća rješenja. No, pravo rješenje nije nam se ukazalo
tako dugo, dok nismo dublje zaronili u zagonetku masona; stoga ćemo o tome govoriti
kasnije.
Glavne grupe u Jeruzalemu
Tri glavne grupe, koje su u narodu Judeje postojale u prvom stoljeću, nazivale su se:
saduceji, farizeji i eseni. Prve dvije objašnjene su u napomenama Douai-Biblije na
sljedeći način:
»Farizeji i ,saduceji. To su bile dvije sekte kod Židova, od kojih je prva uglavnom
okupljala notorne hipokrite; druga, vrsta slobodnih mislilaca u pitanjima religije. «
Za toliko malo iznijetih podataka, znatan je - ogroman stupanj netočnosti u njima.
Saduceji su, po utvrdenom pravu, bili svećenička i aristokratska birokracija
Jeruzalema. Bili su vrlo konzervativni u svojim religi-oznim pogledima, nisu vjerovali
u postojanje života poslije smrti, a složene stavove i djelatnosti farizeja, bez imalo
sumnje, smatrali su radom - praznovjernih glupana. Na mnogo su načina zapravo
upra-vJjali zemljom, i to prije u skladu sa zahtjevima Rima, no sa židov-skim; bili su
ono, što danas nazivamo - kvislinzima. Podržavali su
68
UU 1 čtl 1GC~n vy,m v am, ua Yv v yw. _.... ~ . ,-~ __~ _ ,
nekog božanskog plana. Kako su bili bogati i visokog društvenog statusa, dosadivali
su se, bili drski i iznimno tvrdi prema svima, koji bi narušili zakon ili se poželjeli
umiješati u njihovu upravu. Oni nisu bili Ijudi ideja ili ideala, ali je zemlja
funkcionirala, iako se pri tome radilo 0 održavanju status quo stanja, što im je i
odgovaralo. Da budemo pošteni, oni se vjerojatno nisu nimalo razlikovali od bilo koje
druge vladajuće klase u bilo kojoj drugoj zemlji prije ili poslije njih, ali -nazvati ih
»slobodnim misliocima u pitanjima religije« bilo je toliko daleko od istine, koliko je
to samo moglo biti.
S druge strane, strogo uzevši, farizeji uopće nisu niti bili sveće-nici, ali su bili odani
Zakonu, i neprekidno su ga pokušavali primijeniti u svakoj životnoj situaciji. Razvili
su tradiciju tumačenja, koja su im pomagala u tim nastojanjima za održavanjem
Zakona, pri čemu su u najvećim pojedinostima bile razrac~ene i najmanje aktivnosti.
Postavili su visoke standarde, koji su postali obilježja modernog ortodoksnog
judaizma, a - dijelio netko njihova uvjerenja ili ne, oni su tvrdokorno ustrajali u
svojim stavovima. Tradicionalno, svako je štovanje Jahve bilo ograničeno na
pojavljivanje u hramu Jeruzalema pred Njegovom Božanskom Sveprisutnošću, i to
pod nadzorom velikog svećenika; no, farizeji su stvarali i mogućnosti za eventualni
razvoj strukture rabija i sinagoge, kao temelja Židovima za pristup Bogu, ma gdje se
oni nalazili.
I danas još žive strahovi i nade farizeja, i to u obliku - ortodok-snog judaizma. Dok je
svijeta, ortodoksni Židov neće ništa raditi na Sabbath - neće voziti auto, koristiti javni
prijevoz, gurati dječja kolica, šivati ili plesti, gledati televizor, kuhati, pritisnuti
zvonce na vratima ili koristiti dizalo. Nedavno su židovskog upravitelja u košerhotelu, u odmaralištu južne Engleske u Bournemouthu - otpustili, jer je uključio
električni prekidač kako bi, u hladno subotnje jutro, aktivirao središnji sustav grijanja.
Činjenica - da su njegovi gosti mogli možda i umrijeti od hipotermije - nije bila
nikakvo opravdanje za ovako strašnu povre-du Zakona, koja proizlazi iz činjenice, da
Tora - knjiga židovskog Zakona - zabranjuje »potpaljivanje vatre na Sabbath«.
Eseni su sve do 1947. godine, kad su otkriveni Svici s Mrtvog mora u Kumranu,
dvadesetak milja od Jeruzalema, bili - najmanje shvaćena grupa. Svici nam mnogo
govore o tim čudnim ljudima, koji
69
.. . ., __ _~ ..._._ ,..~., ..u.~., w oYty, nu~my.
okupirala manja grupa ljudi, negdje do 136. godine (vrijeme konačnog židovskog
uzdizanja pod nekim drugim Isusom), no ne može se sa sigurnošću utvrditi, da li su i
oni bili eseni, ili ne.
U glavama esena, radilo se o sveobuhvatnim mjerama takve stro-gosti, da su se, u
usporedbi s njima, farizeji činili - bezbrižnim hedo-nistima. Iako su sad već mnogi
stručnjaci prihvatili, da su eseni imali mnogo toga zajedničkog s ranom Crkvom,
rimska Crkva oduvijek je nijekala bilo kakvu povezanost s njima. Jedna od
najočevidnijih zajed-ničkih crta bilo je - zajedničko očekivanje apokaliptičnih
dogadaja. Obje su strane očekivale iznenadni i konačni smak postojećeg svijeta.
Glavni čimbenik, koji je esene razlikovao od saduceja i farizeja, bio je - da se
njihovim članom nije postajalo po rodenju, već jedino kroz pojedinačan odabir, i to u
odrasloj dobi. Eseni iz Kumrana sebe su doživljavali kao jedine čuvare pravog
religioznog učenja Izraela, i vjerovali su, da su kroz svoga osnivača - svećenika, koga
su nazivali »Učitelj Ispravnosti«, ustoličili »novi savez« - posljednji i konačni oblik
savršenog saveza izmedu izraelskog naroda i njegovog Boga. Ovaj se dogovor
odnosio jedino na članove esenske zajednice, zahva-ljujući njihovom nepomućenom
poštovanju svake pojedine od 613 zapovjedi Zakona, i njihovoj bespogovornoj
uvjerenosti u dubinu svoje vlastite bezvrijednosti. Kao i farizeji, i oni su prihvatili
ideju o nižim bogovima, poznatijima kao - andelima.
Da su autori Svitaka s Mrtvog mora - koje sada možemo nazvati zajednicom Kumrana
- bili eseni, utvrdeno je bez svake sumnje; a da su ti ljudi bili nazoreji ili izvorna
Jeruzalemska crkva, tek nam je trebalo postati vrlo jasno. Dokaz - da su sve ove grupe
bile u suštini jedno te isto - uistinu je velik, i argument Crkve - da su one različite, čini
se da je bio samo pokušaj zaštite »posebnosti« Isusa; jer, Svici s Mrtvog mora kazuju
vrlo sličnu priču, samo što se u njoj - Isus ne spominje. Kad bi današnja Crkva
prihvatila, da su ljudi iz Kumrana bili isto što i Jeruzalemska crkva, trebala bi
objasniti i zbog čega njen Božanski lik nije bio i voda - svoje vlastite zajednice.
Svici s Mrtvog mora opisuju grupu s identičnim pogledom na svijet, istom
pojedinačnom terminologijom i u potpunosti istim esha-tološkim vjerovanjima, koja
je imala i Jeruzalemska crkva. Stručnjaci =~..,kakav je prof. Robert Eisenman pokazali su da je voda zajednice
J tl lw v u . .. . ,. ~ _ , v
(Ovo je takoder naknadno potvrdeno u privatnom razgovoru s pro-fesorom Phillipom
Daviesom).
Kako je Jakov razdijelio svoje vrijeme izmedu dvije grupe? Možda parni i neparni
datumi, ili - jutra i poslijepodneva? Teško. Neizbježan odgovor je, da su obje grupe
bile - jedna te ista stvar. U posljednje tri dekade svog postojanja, zajednica Kumrana
bila je Jeruzalemska erkva.
Po svom duhu, eseni su bili ultra-konzervativni Židovi, no na neki su način bili i
napredni, i kreativni preko svake mjere. Rječnik Kumranske zajednice prisutan je u
literaturi kršćanstva, a nesporazumi u odnosu na izvorno značenje pružili su pomoć
onima, koji su podrža-vali nežidovske bogove na uštrb postojećih vrijednosti
judaizma. Novi rječnik Kumrana započeo je uvoditi židovsku teološku kulturu u
prvom stoljeću prije Krista, i razvijao se i u prvom stoljeću naše ere, kada je bila
proširena targmička literatura. To je bio prijevod Biblije na aramejski, jezik Židova iz
vremena Isusa Krista. Kako su se službe vodile na hebrejskom - koji je malo tko
razumio, one su se simultano slobodno prevodile u aramejski, da bi ih razumjeli svi
štovatelji. Prevoditelji su koristili pojmove i fraze koje su se mogle razumjeti u svjetlu
njihovih trenutnih životnih okolnosti, pa su tako u kršćanskom obredu ostale još
uvijek kumranske fraze kakve su: »Dodi, kraljevstvo Tvoje«, » kraljevstvo
Gospodnje«, »kraljevstvo Božje« i »kraljevstvo kuće Davidove«, koje su se medutim
sve odnosile - na isti politički cilj. George Wesley Buchanan primjećuje:
»Kad su za Isusa kazali, da je rekao »Moje kraljevstvo nije od ovogu .svijeta« (Ivan,
18: 36), orv pri tome nije mislio, da je ono na nebu. U Ivanovu Evandelju, svi se ljudi
dijele u dvije grupe: (1) na one svjetovne, i (2) na one, koji nisu svjetovni. Ovi, koji
nisu svjetovni, uključivali su Isusa i njegove sljedbenike, koji su vjerovali u njega.
Oni su živjeli na zemlji. Oni nisu bili na nebu, ali nisu bili pogant. Oni su pripadali
»crkvi«, a ne »svijetu«. »Svijet« je uključivno sve pogane, i one koji su odbijali
vjerovati u njega.«5
Gcorgc Wesley Buchanan: Isus- Kralj i rljegnvo kraljevstvo
%1
....~ .~..... ~mumv .m trmu r/vl~llil GQ 111iVV1đ11VđL,
bili ste u »kraljevstvu Božjem«, a ako niste - bili ste u običnom »svi-jetu«. U Luki,
17:20-21, farizeji pitaju Isusa, kad će doći kraljevstvo Božje, i dobivaju sljedeći
odgovor:
»Kraljevstvo Božje ne dolazi tako da se to može vidjeti; niti će se moći kazati: °evo
ga ovdje' ili °eno ga ondje ; jer kra-ljevstvo je Božje medu vama. «
Pojmovi `kraljevstvo raja' i `kraljevstvo Božje' za izvorne su korisnike imali vrlo
jednostavna značenja, no kad su ih prihvatili nežidovski kršćani, njihovi su novi
korisnici rado pri tome mislili na raj, u koji odlaze dobri ljudi, nakon što se okonča
njihov ovozemaljski život, i gdje se vjerojatno ujedinjavaju u bezvremenskoj ekstazi s
onima, koje su voljeli i - izgubili. To je vrlo daleko od bilo čega, na što je bilo koji od
Isusa (to jest, bilo koji od »donositelja pobjede«) mislio u prvom stoljeću. Aramejska
riječ, koja je na grčki bila prevedena kao `kraljevstvo', bila je u tom kontekstu
naprosto - pogrešno shvaćena, jer takocJer označava i »vladavinu« ili »upravljanje«,
pa ako se pogleda puno značenje pojma, on bi značio »zemlja Izrael, kojom se
upravlja u skladu s Mojsijevim zakonom«. U stvari, kad bi Isus i njegovi suvre-menici
govorili o »dolazećem rajskom kraljevstvu«, oni su jednostavno mislili na »skoro
vrijeme, koje će doći čim izbacimo strane okupatore i njihove poslušnike iz Judeje, te
ustoličimo strogo provodenje židov-skih propisa tvrde linije«. Najveći dio religioznih
medu njima vidio je dovoljno duboko njihove probleme, do kojih je došlo stoga, jer ih
je Jahve napustio zbog njihovih grijeha, i nepoštivanja Mojsijeva Zakona. Jedino
rješenje za sve te probleme, koji su ih tištili, bila je čistoća i ispravan život; morali su
se samo pridržavati svakog slova Božjega zakona.
Čvrsti dokazi o Svicima s Mrtvog mora
Kako smo pokazali, veza izmedu pojmova, korištenih u Novom zavjetu i Svitaka s
Mrtvog mora je očita, no od samih ju je početaka katolička Crkva pokušavala nijekati.
Tumačenja Svitaka vodila je katolička grupa, u koju su bili uključeni otac de Vaux,
otac Milik, otac
72
V11V a.mu wv..m.., -..-- ---- - . ,,
mnogima od svitaka, a John Allegro i Edmund Wilson su izjavili, kako su obojica
osjećali, da postoji namjerna politika udaljavanja Kumran-ske zajednice od ranog
kršćanstva, usprkos sve brojnijim dokazima o njihovu zajedništvu.6
Otac de Vaux je čvrsto ustrajao na tome, da je Kumranska zaje-dnica posve različita
od ranog kršćanstva; on je takoder primijetio, da - stoga, što je Ivan Krstitelj bio toliko
blizak učenjima Kumranske zajednice, on se ne bi mogao smatrati kršćaninom, već
samo - pret-hodnikom kršćanstva. A kako je iz Novog zavjeta jasno da je Ivan
Krstitelj bio središnja osoba za utiranje puta Isusovu poslanju, ovakvu je povezanost
teško opovrgavati. De Vaux je takoder zanemarivao činjenicu, da su obje grupe
koristile krštenje, obje su dijelile svoju imovinu kao zajedničku, obje su imale Savjet
koji se sastojao od dva-naestorice vodećih osoba, i obje su se bavile mesijanskim
likovima, te skorim dolaskom `kraljevstva Božjeg'. 16. rujna 1956., John Allegro je
napisao ocu de Vauxu:
»...Vi više ne možete kršćanstvo sagledavati u objektivnu svjetlu... Vi veselo
nastavljate govoriti o onome, što su prvi židovski kršćani mislili u Jeruzalemu, i nitko
ne bi mogao pogoditi, da je Vaš jedini pravi dokaz - ako se on tako može nazvati Novi zavjet. «~
Otac de Vaux i njegova ekipa nisu mogli drugačije, već su na ove Svitke gledali
isključivo u svjetlu svog postojećeg vjerovanja, pa su svjesno ili nesvjesno izvrtali
činjenice, da bi pokušali pokazati kako Kumranska zajednica i nazoreji, te
Jeruzalemska crkva - nisu bili u vezi.
Sada je s ovim pretvaranjem - gotovo.
Nama se činilo neizbježnim, da je čovjek, koji je bio Isus zvan Krist, morao biti i
vodeća ličnost Kumrana tijekom tih presudnih go-dina trećeg i četvrtog desetljeća
prvog stoljeća. Broj članova zajednice
~~ M. Baigent i R. Leigh: Obmana o svicima s Mrtvog mora, izdanje »Stari grad«,
Zagreb, 2000. g.
' Allegrovo pismo de Vauxu, od 16. rujna 1956.
73
., . ~ . . ~r ~ .. ... ,~.....~. .m..pw v nov. vu
tisuću. Oni su okupljali ljude koji slično misle, i koji su svoje spasenje od problema,
koji su ih tištili, vidjeli u svetosti života kojim žive, jer-iako nisu bili nasljedni
svećenici, ipak su živjeli kao monasi. To je uključivalo i društvo, koje je bilo
strahovito hijerarhijski podijeljeno -od gvardijana ili Velikog Meštra, pa do takvih
inferiornih bića, kakva su bili oženjeni muškarci, ili - još gore, žene, a naročito žene,
koje bi imale mjesečnicu. One bi se tada morale posve povući od bilo kakvih
kontakata s muškarcima, uključujući čak i kontakte pogledima. Repro-dukcija je bila
nesretna nužnost života, no oni, koji bi ipak odlučili popustiti svojim tjelesnim
porivima, morali su prethodno proći temeljite postupke pročišćavanja, prije no što bi
se smjeli vratiti u Zajednicu.
Postojale su različite razine članstva - od šire, vanjske grupe, pa do unutarnjih
posvećenih osoba. Inicijacija za prijelaz u više razine zahtijevala je zavjet o tajnosti,
koji je u sebi sadržavao i prijetnju strahovitom kaznom, ukoliko bi se tajna njihovog
bratstva otkrila vanjskom svijetu. Ovo veoma podsjeća na masonsku praksu, no
razlika je u tome, što Kumranci ove prijetnje nisu shvaćali kao obično pričanje; oni su
mislili na njihovo doslovno ispunjenje.
Ovi su nam se ljudi iz Kumrana učinili vrlo zanimljivima. Nosili su bijelu odjeću,
zavjetovali se na siromaštvo, zakleli se na tajnost pod prijetnjom strahovite kazne, i
tvrdili da posjeduju - tajna znanja. Stvarali smo sliku revolucionarne židovske grupe,
za koju se činilo vjerojatnim da je uključivala i Isusa, i koja je bila središnja u
židovskoj pobuni što je, na kraju, dovelo do još jednog razaranja Jeruzalema i
njegovog hrama.
:
Utvrdili smo izvan svake sumnje, da su templari vršili iskopavanja po ruševinama
Herodova hrama, te da je - ma što bilo ono, što su pronašli - to moralo biti u njemu
skriveno negdje izmedu ranih godina prvog stoljeća, kad se on još nalazio u svojim
ranim fazama gradnje, i 70. Qodine, kad je bio uništen. To nam je ostavljalo ni manje,
ni više, no razdoblje od sedamdeset godina, tijekom kojih je taj materijal mogao biti
skriven. Bakreni svitak - nazvan tako jer, u stvari, radi se o tekstu
74
V lvmv, .~...
nešto prije 70. godine, pa stoga nismo imali potrebe nagadati, čye su to svitke templari
zapravo pronašli. I, ako smo bili u pravu, te ako su Kumranska zajednica i
Jeruzalemska crkva zapravo bile jedno te isto, templari su očito došli u posjed
najizvornijih mogućih »kršćanskih« dokumenata - čak i daleko važnijih od samih
sinoptičkih Evandelja!
Daleko najvažniju povezanost izmec~u kumranskih esena, vitezova templara i
slobodnih zidara pronašli smo u činjenici, da su sve tri grupe bile usredotočene na
mističnu i fizičku obnovu hrama kralja Salomona. Vrlo je malo vjerojatno, da je to
samo obična slučajnost, a - barem što se tiče slobodnog zidarstva - naprosto ne može
biti tek slučaj prividnih asocijacija, jer - Velika Loža Engleske kroz svoja učenja o
izgradnji duhovnog hrama govorila je o otkriću Svitaka s Mrtvog mora, i to više od
dvije stotine godina prije, no što su Svici uopće i bili pronadeni.
Kad smo se iznova osvrnuli na gnostičko kršćanstvo, pronašli smo povezanost izmedu
njega, Novog zavjeta i slobodnog zidarstva u tome, što svo troje govori o »ugaonom
kamenu«. Ista ova obilježja pronašli smo i u kumranskim tekstovima. Eisenman i
Wise, izmec~u svojih ostalih razmišljanja o vezama izmedu Svitaka i kršćanstva,
naročito ističu sljedeće:
»Citatelji, kojima je poznat Novi zavjet, prepoznat će ovdje »zajednicu« i »hram«
zapravo kao usporedne aluzije, jer jednako kao što je Isus predstavljen kao »hram« u
Evan-deljima i kod Pavla, tako i Propisi Zajednice - koristeći se slikovitim
prikazivanjem usporedbe sa spiritualiziranim »hramom« u Vlll 5-6 te IX 6- oslikavaju
Savjet Kumranske zajednice kao »Najsvetije od Svetih za Arona, i hram za Izrael«.
Ovakvo slikovito prikazivanje, kao što ćemo vidjeti, široko je rasprostranjeno
Kumranom, uključujući i uspo-redne aluzije na »okajanje«, »ugodne miomirise«,
»ugaoni kamen« i »postanak svijeta«, koji uz to ide.«s
Korištenje ideje »postanka svijeta« uzdrmalo je zvonce i u nama.
Robcrt Eisenman i Michael Wise: Otkrivanje Svitnkn.s Mrtvo~a mora
75
Značajan element, o kojemu Crkva odbija čak i raspravljati, je dokaz da je Isus imao
braću, a vjerojatno i sestre. Pokazatelji o Isusovoj braći pronadeni su u čitavom nizu
dokumenata iz prvog i drugog stoljeća, uključujući ovdje i sam Novi zavjet. Imati
braću sasvim je uobičajena stvar, no - kad se pretpostavlja, da je netko Sin Božji - a
tko je tada bio otac ostalima? Na sreću, ima dokaza koji ukazuju na to, da je Isus bio
najstariji od braće, pa tako njegovo rodenje od djevice ne treba odmah odbaciti. O
ovom pitanju braće zna se već dugo, pa su postavljene čak tri glavne teorije, koje
pokušavaju objasniti ovu situaciju.
Početne rasprave o kršćanstvu obilježilo je ime Helvidija, tada vodećeg teologa.
Helvidijev stav prihvaća, da su uistinu postojala Kristova braća; Epifanijev argument
ističe, da su oni bili - Josipovi sinovi iz prvoga braka; a Jeromeovo je očajničko
objašnjenje bilo, da se pod pojmom »brat« zapravo misli - na »bratića«. Usprkos
činjenici da Biblija jasno - i to u mnogo navrata - govori o Kristovoj braći,
rimokatolička Douai-Biblija u objašnjenjima jasno naglašava opciju, koja je njoj
najdraža:
J
Njegov je mladi brat Jakov (Ya'acov, a na engleskome ~acoo~ naumvm Isusa gotovo
trideset godina, i - kao što ćemo pokazati kasnije - bio odgovoran za očuvanje
njegovih istinskih učenja, tako da ona na kraju ipak mogu trijumfirati pred licima
nevjernika.
Roc~enje nove religije
Sad znamo, da je postojala velika razlika izmecJu izvorne Jeruzalem-ske crkve i
kasnije organizacije, koja je ukrala njenu odjeću, nakon što je Jeruzalemska crkva bila
izbrisana s lica zemlje u ratu s Rimljanima. Proučavajući zapise ljudi, koje rimska
Crkva naziva »ranim crkvenim očevima«, a kasnija Crkva - vodama, zapanjili smo se
zbog zabune, nesporazuma i pogrešnog shvaćanja koje je postojalo kroz stoljeća.
Takoder smo naišli i na poneku iznenadujuću iskrenost; tako je zabi-Iježeno, da je
Papa Leo X (koji je, odajući mu priznanje, engleskog kralja Henryja VIII nazvao
»braniteljem vjere«) rekao:
»Dobro nam je služio - taj mit o Kristu. «
»...Helvidije i ostali heretici najdrskije su ustvrdili da je Blažena Djevica Marija imala
još djece, osim Krista. «
No, ovo je u suprotnosti s Matejem, 13:55-56, koji kaže:
»Zar on nije tesarov ,sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova: Jakov,
Josip, Šimun i Juda? Zar se njegove ,sestre ne nalaze medu nama?«
Odgovor urednika Douai-Biblije vrlo je kreativan, iako i nešto manje uvjerljiv kritički
raspoloženom čitatelju, kad tvrdi:
»Ovo ,su bila djeca Marije... sestre naše Blažene Djevice, pa .sat se stoga, kako je to
bilo uobičajeno, mec~usobno nazivali braćom, što zriači - bliskim rodom našega
Spasitelja. «
Ako ima i zrnce istine u ovom neobičnom objašnjenju, tada bismo mogli primijetiti,
da nije bilo jako maštovito od Isusove bake i djeda
Od pada Jeruzalema 70. godine, vjera nazvana kršćanstvo zapo-čela se odjeljivati od
svog židovskog podrijetla, pa se uskoro u stranim mitovima i legendama izgubilo
svako sjećanje na junaka, zvanog -Jehošua. Stare poganske priče stopile su se u priču
o čovjeku, koji je pokušao biti kralj, i spasitelj svojega naroda. U Rimu se legenda o
Romulu i Remu iznova prepričavala, no ovaj put u vezi dvojice nižih bogova, velikih
svetaca - Petra i Pavla. Bog sunca, Sol, imao je roden-dan 25. prosinca, pa se
pomislilo, da bi taj datum mogao biti pogodan i kao Isusov rodendan, jer bi tako ovi
veliki bogovi mogli imati svoj praznik - u isti dan. Sabbath je pomaknut sa subote na
Dan boga sunca (engl. Sunday, op.p.), to jest na nedjelju, a simbol Sunca pronašao je
svoj put sve do iznad glava božanstava i svetaca, i to u obliku -aureole.
Grac~ani Rimskog carstva doživjeli su novu religiju i kao blisku, i kao utješnu;
možda im i ne ide tako dobro u ovome životu, no zato će bolje proći - u sljedećem.
Kao i većina naroda tijekom povijesti, malo su se koristili logikom, i radije u cijelosti
prihvaćali uživanje u tim
76
77
postalo kult obreda, a ne ideja, a teologija je zauzela mjesto, koje joj je omogućilo
politički nadzor.
Rimsko carstvo bilo je veoma uspješna politička snaga, no usprkos svom
bezobzirnom pristupu izvršnoj vlasti, ipak nije moglo trajati -zauvijek. Kao kulturna
snaga se počelo raspadati, no otkrilo je, kako je nadzor nad ljudskim umom daleko
učinkovitiji od jednostavnog nad-zora nad ljudskim tijelom. Kršćanstvo je Rimu
pružilo mehanizam za novo oblikovanje političke moći, utemeljene na neobrazovanim
masa-ma, kojima će se ponuditi bolji život nakon smrti - ukoliko se pokore Crkvi.
Thomas Hobbes, filozof sedamnaestog stoljeća i politički mislilac, jasno je izrazio
ovu situaciju, rekavši:
»Pa pitzstvo nije t~išta drugo, no Duh mnrlog Rimskog carstva, koji okrunjen sjedi na
njegovu grobu. «9
Vjerojatno najznačajniji dogadaj u nastajanju onoga, što danas nazivamo »Crkvom«,
odigrao se u Turskoj, 20. svibnja 325. godine. Bio je to Crkveni Sabor u Nikeji, kao
rezultat politike imperatora Konstantina, koji je želio jednom zauvijek preuzeti nadzor
nad svojom raskomadanom Imperijom. U ono je vrijeme Konstantin bio iznimno
omražen, pa su pobune i nezadovoljstva učestala; ideja, na koju je došao, bila je ideja
istinskoga genija. Jer, bio je dovoljno realističan, da bi prihvatio činjenicu kako Rim
više nema onu snagu, koju je nekad imao; a - jer svoju poziciju više nije mogao
osigurati silom, ili novča-nim nagradama - mogao bi nad svojim narodima zadržati
nadzor, kada bi sebe uspio nekako ugraditi u duhovna vjerovanja, koja su, kako se
činilo, razdvajala odanost njegovih podanika. Cijelo je Carstvo postalo mješavina
kultova, od kojih su neki, kao na primjer i kršćanstvo, bili prisutni na mnoge različite
načine. Već je nekoliko generacija gotovo svaka istočnjačka religija pronalazila i svoj
put do Rima, pa je bila apsorbirana i metamorfozirana, da bi odgovarala mjesnim
ukusima. Postupak romanizacije postao je već tako dubok, da bi samo nekoli-cina
izvornih osnivača kultova prepoznala svoje vlastite vjere, dok su se miješale od vrata
do vrata tako, da su postale nerazdvojive; prava
`~ Thomas Hobbcs: Levijntnn
78
razlika u svom vjerovanju.
Usprkos svojoj povijesnoj ulozi rimskog cara, koji je ozakonio kršćanstvo, sam je
Konstantin bio sljedbenik kulta boga Sunca, Sola Invictusa, i to sve do svoje samrtne
postelje, kad je konačno prihvatio i krštenje, u slabašnoj nadi, da su kršćani možda
ipak - cijelo vrijeme bili u pravu. Vrlo osjetljivo, i ne baš skupo osiguranje
nadgrobnog života.
Kad se Imperator po prvi put upoznao s kršćanima, njihova je populacija već bila
dosta značajna; jedan od svakih deset njegovih ~radana je tvrdio, da je sljedbenik ove
otpadničke židovske grupe. On je rješavao i sporove izmedu različitih kršćanskih
frakcija, koje su jedna drugu optuživale za krivotvorine, pa je morao osjetiti, da se ova
religija pretvara u dominantnu snagu.
Konstantin je u cijelosti zaslužio naziv koji mu je dodijelila povi-jest - Konstantin
Veliki. Osmislio je plan, i odmah se prihvatio njegova ostvarenja. U to su vrijeme
postojala dva Imperatora - Konstantin je vladao na zapadu, a Licinije na istoku, i kad
je Konstantin predložio, da više ne bi trebalo progoniti monoteiste, Licinije je
spremno pristao. Kako su ti progoni ionako bili isuviše česti, Licinije je vjerojatno bio
iznenaden, zbog čega je Konstantin iznenada toliko zainteresiran za dobrobit ovakvih
kultova, kakav je bilo i kršćanstvo. Ubrzo potom, otkrio je i zašto - kad ga je
Konstantin optužio za kršenje dogovora, i ubio ga - da bi, navodno, zaštitio religiozne
slobode svojih gradana. Konstantin je tako postao jedan i jedini Imperator., uz
potpunu podršku kulta Kristova, koji je postajao sve glasniji i utjecajniji. Bio je to,
jasno ,je, izvanredan put da se zadrži red i kohezija, a Konstantin je vjero-jatno
osjetio, kako ovaj kult zaslužuje i daljnji razvoj. No, ovakvoj su se strategiji ispriječile
dvije poteškoće: prvo, još je uvijek postojalo i dosta drugih aktivnih religija, a
naročito unutar vojske; drugo, sami su kršćani mec~u sobom bili u takvim svadama,
da se činilo da postoji opasnost od njihova razdvajanja u različite vjere.
Konstantinovo rješenje bilo je zapanjujuće, i - briljantno.
Iako je sam još uvijek bio štovatelj religije boga Sunca, Sola lnvictusa, Konstantin je
najavio prvi medunarodni Koncil kršćana, kako bi - jednom zauvijek - utvrdio jedan i
jedini, službeni pogled u svezi kršćanskog kulta, i njihovog židovskog proroka, Isusa
Krista.
79
Zemlju. Kako su kršćani bili daleko najglasnija sekta u Carstvu, ovaj je Koncil održan
u Nikeji (danas Iznik) u Turskoj, izrastajući zapravo u parlament novog, ujedinjenog
Carstva. Dogac~aj je bio izvanredno scenski izveden: Konstantin je sjedio u sredini, a
biskupi posvuda uokolo njega, tako da je njegov autoritet bio obilježen tijekom svih
rasprava. Tako je Imperator sam sebe postavio na središnji položaj »trenutnog«
Krista, sa svojim učenicima kao slušateljima; kako kaže nešto kasnija legenda, moć
Duha Svetoga bila je takoc~er prisutna, djelujući kroz čovjeka, koji je bio osnivač
Crkve. Konstantin je u suštini bio zainteresiran za dvije stvari: za Boga kršćana, na
kojega je gledao kao na manifestaciju boga Sunca, u kojega je vjerovao; i za lik Isusa
Krista, kojega je vidio kao židovskog mesiju, ali - kako je osjećao - i mesiju čitavog
Carstva. Smatrao je, da bi Isus mogao biti ujedno i ratnički i svetački lik - kakav je i
on sam, koji se borio da bi uspostavio Božje propise; no, tamo gdje se židovski kralj
pokazao neuspješnim, on je - uspio.
Sve od tih Konstantinovih vremena, kršćani su ga slavili kao velikog vodu vjere, koji
je pobijedio heretike. Uskoro se pričala priča o njegovu preobraćenju na kršćanstvo
prilikom bitke kod Milvijskog mosta; Imperator je slijedio upute primljene u
proročkom snu, i na štitove svojih vojnika dao nacrtati simbol pravog Boga. Prateći
Kon-stantinov kasniji odnos prema kršćanima, pretpostavljalo se, da se taj nacrtani lik
mogao sastojati od svetih grčkih slova »ksi« i »ro«, prvih slova riječi »Christos«.
Medutim, kako Konstantin nikada nije postao kršćaninom, izgled lika na tim štitovima
je gotovo sigurno bio - znak Sunca; znak njegovog »pravog boga«, Sola Invictusa.
Nema zabilježe-nih izvješća iz tog vremena, koja bi opisivala kako je izgledao ovaj
simbol, no kako je Imperator upravo bio primljen mec~u članove kulta Sola Invictusa,
i ostatak života proveo kao njegov visoki svećenik, čini se malo vjerojatnim, da bi
koristio bilo koju drugu simboliku.
Rezultat Koncila bila je »Nikejska molitva«, koja je pokušavala izgladiti razlike
izmecJu različitih kršćanskih frakcija, i izbjeći stru-janje doktrina, za koje se činilo da
bi mogle sasvim udaljiti Istočnu Crkvu. Pravila, koja su iz toga proizašla, osiguravaju
osnovu za većinu pravila Crkve i danas, pokrivajući mnoge pojedinosti kakve su, na
primjer - kad vjernici moraju stajati, a kad mogu sjediti tijekom službe
80
l,vvy.n, ... .~~b, .., _ _ ~ _ _
- po čemu je on božanski?
Članovi Koncila imali su pred sobom glavni zadatak, koji je vjerojatno jako izmučio
njihove teološke mozgove. Jer, pronalaženje logičkog rješenja bilo je neugodno teško:
ako je postojao samo jedan Bog - kako bi onda Isus mogao biti Bog, a da - nije taj
Bog? A ako je bio začet u Mariji, tada bi se moglo zaključiti, da je postojalo i vrijeme,
kad Bog - uopće nije niti bio roden, pa stoga mora postojati starije bo-žanstvo, koje
nije posve odvojeno. To se u Konstantinovom nežidov-skom mozgu racionaliziralo
objašnjavanjem odnosa »Boga kao Oca« i »Boga Sina«. Nama se to čini prili.čno
jadnim rješenjem, jer nitko ne vjeruje, da su on sam, i njegov vlastiti otac - zapravo
različite mani-festacije jedne te iste jedinke; a kada bi tako i bilo, tada bi postojao
-samo jedan čovjek, jer svi mi potječemo od gotovo beskonačnog niza roditeljskodječjih linija. Neizbježan zaključak bio je, da kršćanstvo zapravo uopće i nije monoteistička religija; ono se samo zavarava, održavajući svoj način razmišljanja u
izrazitom neredu.
Članovi Koncila u Nikeji takoder su trebali riješiti i neugodno pitanje: »Bog Otac je
morao postojati i prije no što je stvorio svijet; ali, što je mogao raditi u onom
razdoblju, dok je bio tako usamljen?« Tada se nije pojavio nikakav odgovor; no,
stoljeće kasnije, sv. Augustin je zgodno na ovo odgovorio: »Bog je to vrijeme proveo
- gradeći po-sebni pakao za one, koji postavljaju ovakvapitanja!«
Arije, svećenik iz Aleksandrije, bio je prvak ne-božanskog lobija. Tvrdio je, da Isus
Krist ne može biti Bog, jer je bio - čovjek. Bog je -Bog, i stoga je blasfemija i
pomisliti, da je Isus bio božanski po svojoj naravi; mogao je samo postati božanski po
svojim djelima. Arije je bio iznimno pametan teolog, i podnio je niz dokumentiranih
argumenata, da bi podupro svoju tezu kako je Krist bio čovjek - isti takav, kakvi su
bili i sami članovi Koncila. Usprotivio mu se drugi Aleksandrijac, zvan Atanazije,
koji je tvrdio da su Otac i Sin bili (paradoksalno) od jedne te iste supstance. Tako se
mišljenje o božanskoj naravi Isusa zvanog Krist - podijelilo, i o tome se trebalo
glasati. Arije je izgubio, a kazna, koju je morao platiti za izgubljeno glasovanje, bila
je - da je njegovo ime postalo gotovo sinonim cJavolstva, označen pojmom »Arijeva
hereza«.
Hereza je bila optužba, koju je jedna grupa kršćana spremno, ali netočno dobacivala
drugoj, no nakon što je Konstantin preuzeo
81
. .. . ~ ~ , ,. . ...~..... J.. .~ ... ...~....~....,
davolje djelo. Mnogi su zapisi bili stavljeni izvan zakona, a primjena naziva
»gnostički« učinkovito ih je uklonila od, sada već usko utvr-denih, vjerovanja
kršćanstva.
Zanimljivo, jedan od najvažnijih dokumenata koji nije smio biti objavljen sa Koncila
iz Nikeje, bila je »Konstantinova darovnica«. Ovo je bilo otkriće osmog stoljeća, koje
je sadržavalo Konstantinove upute, da Crkva u Rimu mora imati apsolutni autoritet u
sekularnim djelatnostima zbog Sv. Petra, Isusova nasljednika u vodenju Crkve, koji je
taj autoritet predao biskupu Rima. Danas je općenito prihva-ćena spoznaja, da je to
bila - jadna prijevara, no usprkos tome, rimo-katolička Crkva se i dalje poziva na ova
prava. U ovom trenutku moramo takoder spomenuti, da je tvrdnja - kako je Petar dao
ključeve Raja Papi - još jedna namjerna neistina, smišljena samo da bi poduprla
tvrdnje rimske Crkve. Iz Djela apostolskih i Pavlovih poslanica je jasno, da je Jakov,
mladi brat Isusa Krista, preuzeo ulogu vode Jeruza-lemske crkve. Takoder je
zanimljivo zabilježiti, da su prva desetorica biskupa Jeruzalemske crkve, prema
»crkvenom ocu« Euzebiju, bili -preobraćeni Židovi, koji su se držali židovskih
propisa o hrani, koristili židovsku liturgiju u svojim dnevnim molitvama i priznavali
uz praznike samo još židovski Sabbath, uključujući i Dan Izmirenja. Ova posljednja
primjedba jasno pokazuje, da oni na Isusovu smrt nisu gledali kao na iskupljenje
svojih grijeha~
No, više od svih ostalih, Konstantin je obavio izvrstan posao otimanja židovske
teologije. Iako je upravo on bio onaj stvarni arhitekt Crkve, sam nikada nije postao
kršćaninom, no njegova majka, carica Helena, naravno da je postala. Helena je stoga
poželjela, da svi sveti običaji budu identificirani i primjereno obilježeni crkvenim ili
drugim svetištima, pa je poslala grupe istražitelja s nalogom, da se ne vraćaju, dok ne
pronadu svaku svetu lokaciju i predmet, od gorućega grma Mojsijeva, pa sve do
samog - Pravog Križa.
Kristov grob pronašli su u Jeruzalemu, ispod Jupiterova hrama, a mjesto razapinjanja
identificirali na nevelikoj udaljenosti od njega. Ono mjesto, na kojem je Marija
Magdalena stajala, kad je čula dobre vijesti o Uskrnuću, pronadeno je, i obilježeno
zvijezdom - i sve to tri stotine godina nakon što su se svi ti dogadaji odigrali, i dvije
stotine i pedeset godina nakon što su Rimljani uništili taj grad. Čudesnom
82
tmY.~~...., . .,~ ~_ ~ _~ ., _
možda njeni sluge samo bili isuviše revni u izvršavanju dobivenih zadataka.
Carica je dala izgraditi i crkve na Maslinskoj Gori, označavajući tako mjesto gdje je
Krist uzašao na Nebo, te na pretpostavljenu mjestu njegova rodenja, u Betlehemu. Ne
možemo, a da ne pomislimo, kako je Helena pronašla sve ono - što je i željela pronaći.
Jedno od nadenih mjesta bilo je i točno mjesto, na kojemu je Bog govorio Mojsiju iz
gorućega grma na vrhu planine Horeb u Sinajskoj pustinji, na kojoj se sada nalazi
samostan Sv. Katarine.
Jednom, kad je carska obitelj uvidjela praktičnu vrijednost kršćan-stva, shvatljivo je
da se bacila na javna svetkovanja legendi vezanih uz novi kult.
Istina unutar hereza
Rana rimska Crkva postavila je pred sebe zadaću - uništiti sve, što ne odgovara
zahtijevanim dogmama. Istina je nevažna; ono, što Crkva kaže da je istina, i bit će
tako, a sve što tome proturiječi, bit će uklonjeno. Sve do nedavna, ništa nije bilo
poznato o Isusu Kristu, osim šturih podataka, koje je pružao Novi zavjet. Neobično je,
kako je čovjek, koji je bio osnova glavne religije zapadnoga svijeta, mogao za sobom
ostaviti toliko malo tragova. Često je moguće dokazati postojanje neke povijesne
osobe i po negativnim stavovima, koje su prema njoj imali njeni neprijatelji; pa ipak,
Isus se očito ne spominje čak niti u takvim izvorima, kakvi su zapisi Josipa,
povjesničara Židova iz prvog stoljeća - odnosno, ako izuzmemo njegov nedavno
otkriveni tekst, poznat kao Slavonic Josephus, kojemu ćemo se vratiti kasnije u knjizi.
Za gotovo potpuni nedostatak podataka o Isusu može se zahvaliti radu cenzora, no, na
sreću, nisu bili do kraja uspješni, kao što će pokazati toliko dugo sakriveni tekst
Slavonic Josephus.
Romanizirana crkva uništila je svaki dokaz, koji je portretirao njena Spasitelja prije
kao čovjeka, no - kao Boga. U jednom od najvećih činova vandalizma, kršćani su do
temelja spalili knjižnicu u Aleksandriji, u Egiptu, jer je sadržavala toliko mnogo
istinitih po-dataka o pravoj Jeruzalemskoj crkvi. Čineći to, uništili su ujedno i najveću
zbirku starih tekstova, koje je svijet ikada vidio. Na sreću,
83
. . _ . _a __ __._. ,... . .., ..,., „...~, „Y~............u mnmcc W uv~ucnill
Evandelja i zadivljujuće Svitke s Mrtvog mora. Nadalje, tekstovi otaca, koji su
osnivali službenu Crkvu, i nehotice su bacili i mnogo svjetla na one ljude i misli, koje
su željeli uništiti. I dodatno, radovi ranih kršćanskih mislilaca ponekad bi i izbjegli
cenzorima, jer su ih smatrali bezazlenima, iako su nam njihove riječi otkrile mnogo
toga.
Jedna od takvih informacija došla je iz pera Klementa od Aleksan-drije, vodećeg
kršćanskog mislioca drugog stoljeća. Bio je smatran prilično gnostički raspoloženim
po svojim stavovima, no njegova djela nisu bila do temelja uništena, jer su se činila prihvatljivima. Pismo, koje je pisao nepoznatom čovjeku imenom Teodor, preživjelo
je; a u njemu govori sljedeće:
»Dobro si učinio, što si šutio o neobjašnjivim učenjima Kar-pokratijaca. Jer, oni su
»lutajuće zvijezde«, koje spominje proročanstvo, koje lutaju od jednog uzanog
puteljka zapo-vjedi do beskoreačnoga ponora duhovnih i tjelesnih grijeha. Jer, hvaleći
se svojim znanjima, kao što kažu, »o dubini Sntone«, niti ne znaju, da sami sebe
tjeraju u »duboki svijet tame« pune laži, a, tvrdeći da su slobodni, postadoše za-pravo
sluge svojih sluganskih želja. Takvima (ljudima) bi se tr-ebalo suprotstaviti na sve
načine, i u potpunosti. Jer, iako ponekad kažu nešto što je istinito, niti tada se netko,
tko voli istinu, ne hi trebao složiti s njima. Jer nije .svaka (stvar) istina i istinitcz, niti
bi ta (gotovo) istina, koja se takvom čini po ljudskome mišljenju, trebala biti
pretpostavljena pravoj istini, onoj po vjeri.
A sczda o (stvarima) or2ima, koje oni neprekidno govore o božanski nadczhnutom
Evanc~elju po Marku, od kojih su neka potpuni falsifikati, a druga, mada ,sadrže
(dijelove) neke istine, ipak nisu istinito ispričana. Jer istinite (stvari), kada .se
rniješaju s izmišljenima, su falsifikati, pa, kako kaže (po-slovica), tada čak i sol gubi
svoj okus. (Što se tiče) Marko, tijekom boravka Petrova u Rimu, pisao je (o) djelima
Gospo-dina, ali ne navodeći ih sva, niti ih omatajući u tajnu, nego birajući ona, za
koja je mislio da su najkorisnija za pove-ćanje vjere u onih, koji su bili podučeni.
84
izLkojih je prenio u svoju knjigu stvari podesne za sve ono što unapreduje znanje
(gnosis). (Ipak) on je sastavio više du-hovno EvancŽelje, da ga koriste oni, koji su se
već usavršili. Usprkos tome, on ipak nije objavio da se stvari ne smiju razglasiti, niti
je zapisao hijeropantička učenja Gospodina, nego je samo već zapisanim pričama
dodao sada druge, i čak dodao neke poslovice za koje je, kao mistagog, znao da će
tumačenje odvesti slušatelje u najsredišnjije svetište istine, koje sakriše sedmorica. 1
tako, sveukupno, on je preradio stvari, niti sitničavo, niti neoprezno, po mojen2u
mišljenju, i urnirući je ostavio svoj sastavak crkvi u Aleksandriji, gdje se i sada
najpažljivije čuva, a čitaju ga samo oni koji su inicirczni u najveće misterije.
No, kako demoni uvijek pripremaju uništenje za ljudsku rasu, Karpokrat, kojega su
podučili i koji koristi varljive načine, pokori nekoga prezbitera crkve u Aleksandriji
tako, da dobi od njega kopiju tajnoga Evandelja, pa ga poče tumačiti u svojoj
bogohulnoj i tjelesnoj doktrini te ga, .još gore, zagadi miješajući u čiste i svete riječi
prljave i besramne laži. Iz' ove je mješavine sastavljeno učenje Karpokratijaca.
Njima se, stoga, kao što rekoh ranije, nikako ne smije popustiti, niti kada ističu svoje
falsifikate, čak i kada se zaključi, da je to tajno Evanctelje Markovo, ipak se treba
nijekati. Jer, »Ne treba svaku istinitu (stvar) reći svim l judima«. Zbog toga (razloga)
Božja mudrost savjetuje, kroz Salomona, »Odgovori glupanu glupo«, učeći nas, da
svjetlo istine treba sakriti od onih, koji su mentalno slijepi. Još se knž e, »Biti će uzeto
onome koji nema«, i »Neka se glupan pz-obudi u mraku«. No, mi smo »djeca
svjetla«, osvijetljena »danorn proljeća« duha Gospodinova »sa visina«, i kaže se,
»Gdje je duh Gospodina, tamo je sloboda« i to za »sve stvari koje su čišće od
čistoga«.
, Tebi, zato, neću oklijevati odgovoriti na pitanja koja si postavio zbog falsifikata
pravih riječi iz Evandelja. Na primjer, nakon »I oni krenuše cestom što je vodila za
85
riječ po riječ: »I oni stigoše u Betaniju, a tamo bijaše neka žena, čiji.je brat umro. Ona
se baci pred Isusa i reče mu, »Sine Davidov, smiluj mi se.« No, učenici je odgurnuše.
A Isus, razljućen, ode s njom u vrt gdje stajaše grobnica, i iz nje se odmah začu veliko
naricanje. Došavši blizu, Isus odgurnu kamen s ulaza u grobnicu. I odmah ude tamo,
gdje mladić ležaše, ispruži ruke i podignu ga, držeći ga za ruku. No mladić,
pogledavši u njega, zavolje ga i poče moliti, da mu dopusti da ide dalje s njim.
Izlazeći iz grobnice, udoše u mladićevu kuću, jer on bijaše bogat. A nakon šest dana
Isus mu r-eče što mu je činiti, te uvečer doc~e mladić obučen u grcrbu odjeću preko
(svoga) gologa (tijela). I ostade sa njime te noći, jer ga Isus podučavaše tajnama
kraljevstva Božjega. Tada ustade i vrati se na drugu stranu Jordana. «
Nakon ovih (riječi), slijedi tekst, »I Jakov i Ivan dodoše k njen2u«, i cijeli taj
odlomak. Ali, »goli (čovjek) sa golim (čovjekorn)« i ostale stvari o kojima pišeš, nisu
pronac~ene.
A nakon (riječi), »I on dode u Jerihon« (tajno Evan-delje), dodaje se samo »i sestra
mladića kojega je Isus volio, i njegova rnajka, i Saloma su bile ondje, a Isus ih nije
primio. « No, sve one druge (stvari) o kojima ti pišeš, za obje .se čini da su, falsifikati.
A sada pravo razjašrvjenje, i to ono koj~e je u .skladu s i.stinitom, filozof ijom... « ~ o
Na ovom je mjestu pismo prekinuto, u sredini stranice.
Ovo pozivanje na tajno Evandelje, i - još važnije, na tajne cere-monije koje je vodio
sam Isus, bilo je veliko otkriće. Da li bi to mogla biti istina, pitali smo se. Klement je
mogao biti u krivu - no, to se nije činilo vjerojatnim. Zatim, i pismo je moglo biti
lažno - no, ako je tako, zbog čega? Nismo mogli zamisliti bilo koji motiv, koji bi bilo
tko mogao imati za falsificiranje u tako davnim vremenima. Vraćajući se na pismo,
mislili smo da postoji velika sličnost izmec~u »mladić, obu-čen u grubu odjeću preko
gologa tijela«, te neobjašnjivog incidenta,
~~~ Morton Smith: Tnjrta Evnnclelje
86
a . ..
»Samo mladić neki, ogrnut plahtom po golu tijelu, išao za njim. Htjedoše ga uhvatiti,
ali on ostavi plahtu te go pobježe od njil2.«
Kalpokratijci su bili naročito neugodna rana kršćanska sekta, koja je vjerovala, da je
grijeh sredstvo spasenja, pa bi spominjanje dvojice ~olih muškaraca moglo biti
namjerno iskrivljavanje, kako bi se oprav-dalo njihuvo vlastito bizarno ponašanje.
Sadržaj pisma zvuči istinito, opisujući dogadaje vezane uz Markovo Evanc~elje.
Opet, nailazimo i na usporedbe s masonerijom: podsjetilo nas je na masonsku ceremoniju, kad je kandidat odjeven samo u bijelu grubu halju - i naravno, na ogrtače koje su
templari prvobitno nosili, od običnog bijelog platna.
Ako su kršćani u drugom stoljeću imali neka saznanja o tajnim ceremonijama, koje je
vodio Isus Krist i njegovi sljedbenici, gotovo bi se moralo očekivati da takva osoba
dolazi iz Aleksandrije, koja je bila snažno povezana s ranom Jeruzalemskom crkvom.
S obzirom na dramatičan sadržaj ovoga pisma, bili smo prisiljeni proučiti i ostale
preživjele Klementove tekstove, iako su ih mogli prethodno obraditi i kasniji
kršćanski cenzori. U svom kratkom djelu, nazvanom Misteriji yere ne mogu se otkriti
svima, on ukazuje na to, da znanje nije dostupno svakome:
»... mudri ne govore ustima ono, što shvate na saboru. »No što čujete ušima«, govori
Go.spodin, »viknite s krovova kuća«, r2udeći im da prihvate tajne tradicije pravoga
znanja, i šire il1 odabranima, i potajno; a kada čujemo nešto svojim uširna, to treba
dojaviti onima, kojima je i namijenjeno; no, ne uživajući u tome dcz se svima bez
ikakve razlike govori .sve, što im.je rečeno u usporedbama.«
Ovo sugerira, da je postojala tajna tradicija, i da - barem jednim avojim dijelom postoji i unutar Biblije, napisana na takav način, da neupućeni prihvaćaju usporedbe u
doslovnom smislu, a inicirani u njima otkrivaju nešto mnogo važnije i značajnije.
Klement bi pritom mogao misliti jedino na one dijelove Novog zavjeta, koji se obično
ne
87
slučajevima to moglo biti, može li postojati prikriveno značenje u onim dijelovima
priče o Isusu Kristu, koje moderni kršćani smatraju -doslovnim istinama? Da li bi
takve epizode, kao što je Isusovo pretvaranje vode u vino, ili dizanje iz mrtvih, moglo
sadržavati neku šifriranu poruku iza nestvarnih čina, o kojima govore? Počeli smo se
zanimati za pojedinosti biblijskih zapisa jednako onoliko, koliko i za masonske
tekstove do tada.
Čitanjem radova jednog drugog kršćanina iz drugog stoljeća, Hipolita, naslovljenih
kao Odbacivanje svih hereza, naletjeli smo na fascinantna izvješća o heretičkoj sekti,
koju je on nazivao naazenima, a koji su tvrdili da vjeruju u ono što im je govorio
Jakov, brat Gospodi-na od Miriame. Oni su odnos izmec~u muškaraca i žena smatrali
zlom i prljavom praksom, dok je pranje u živoj vodi bilo smatrano izvanred-nom
stvari. Hipolit nastavlja, i kaže:
»Tada orzi stadoše dokazivati, da je utvrc~eno, kako su Egip-ćan~, nakon Frigijaca,
stariji od svega ostaloga čovječan-stva, koji su - prema priznanjima - bili pz-vi, koji su
objavili ostcttku čovječanstva običaje i orgije svih bogova u isto vrijeme, kao i vrste
(stvari), imali su svete, a za one koji nisu ~nicirani, neopisive misterije božice Izis.
No, one nisu ništa drugo no ono, što je bilo traženo i oteto od njenih sedam haljina i
ostale odjeće, rzaime vlasništva Ozirisa. I rekli su, da.je Oziris - voda. No, narav tih
sedam haljina, prekrivenilz i okra.ržezzih ,sa sedam plašteva od eterične tkanine (jer
oni tako rzazivaju plarzetarne zvijezde, alegorizirajući ih i preimezzovav,ši ih u
eterično (odjeću), kao da je promjenjive generacije, a izlaže se kao lik, koji se ne
nzože opisati, nei,,reciv je, neshvatljiv i bez oblika. I to, (naazen) kaže, je ozto, što su
u pismima utvrdili, »Pravda će pasti ,sedam puta, a ;atizn se iznova uzdići«. Jer ovi
padovi, kaže on, su proznjezze zvijezda, koje pokreće Onaj, koji tjera zvijezde na
kretanje. «
U nama su zazvonila mnoga zvona na uzbunu, kad smo pročitali ovaj odlomak. Pojam
»naazen« je drugi oblik od nazorej, što je ime,
88
~um.m.,.~... "..~..... ~ „, .. ~,.»» ... ,
velika uloga pročišćavanja, takoc~eruse savršeno uklapa u sve što sad već znamo o
esenskoj zajednici u Kumranu, koja je napisala Svitke s Mrtvog mora. Usredotočenost
na broj sedam nas je podsjetila na onaj zanimljiv odlomak Klementova pisma, u
kojemu spominje »najsre-dišnjije svetište istine, koju sakriše sedmorica«. Stoga nam
se sve ovo učinilo sličnim i masonstvu; pa, iako tada nismo mogli pronaći vezu,
kasnije nam se sve razjasnilo, kad smo naišli na masonski stupanj Kraljevskog Luka no, o tome više - nešto kasnije.
Pozitivna veza izmedu Isusa i templara
Iz dokaza, koji su nam se nalazili na raspolaganju, uvjerili smo se, da su se Isus i
njegovi izvorni sljedbenici nazivali nazorejima (ili naza-rejima), no bilo je važno
razumjeti, što se mislilo pod ovim nazivom, te razmotriti, zbog čega se on prestao
primjenjivati. Samom Isusu je bio pridan ovaj naziv, spomenut u Mateju 2: 23:
»Tamo docŽe i nastani se u gradu zvanom Nazaret, da bi se ispunilo što su rekli
proroci: Zvat će ga Nazarećanin.«
Ovo nam se ujedno učinilo i pokazateljem, da je Evanc~elje po Mateju pisao netko,
tko je bio dosta udaljen od prave Crkve, ili - još vjerojatnije - da je to kasnije pridodao
netko, tko je želio bolje povezati neke dosta nesigurne dijelove. Nama je tvrdnja - da
je Isus ~~otovo po dužnosti morao otići i nastaniti se na odrec~enom mjestu samo
zato, jer je neki davno nestali govornik rekao, da će on to i učiniti - -z_azvučala kao
bolno iskrivljavanje logike. Pa i više od toga - velika je pukotina u Novom zavjetu i
tvrdnja, da je narod svog Spasitelja nazivao »Isusom iz Nazareta« - jer ima dokaza, da
grad Nazaret u Isusovo vrijeme - uopće nije niti postojao! Naime, ne postoje povijesne bilješke o tom gradu, koji se spominje u Evandeljima, a to bi bilo uistinu
jedinstveno, jer se dobro zna, da su Rimljani vodili vrlo temeljite zapise tijekom
cijeloga postojanja njihova Carstva! Pojam, koji se tada u stvari koristio, bio je »Isus
Nazorejac«, jer je on bio stariji član pokreta, koji se tako nazivao. Novi zavjet smješta
Isusova rana djela oko Galilejskoga jezera, a njegov navodni odlazak u
89
.u _d
Ovdje nas je iznenadilo fraziranje: pretpostavlja se, da je Isus bio čla~a nazorejske
sekte, što jako upućuje na to, da on nije neophodno bio i njen izvormi vocŽa. Čini se,
da Isus možda uopće nije niti bio utemeljitelj Crkve.
Nazoreji su se očito pripremali postati vrlo značajan čimbenik u priči, koja se počela
razotkrivati pred nama. A zatim nam je vrlo važna odgonetka naišla iz sasvim
neočekivanog izvora. Dok smo bili u posjeti Sinaju, Chris, inače veliki zaljubljenik u
ronilaštvo, iskoristio je priliku za ronjenje oko koraljnih stijena Crvenoga mora, za
koje je iz iskustva znao, da su najfinije na svijetu.
Podvodna vidljivost u okolici Sharm el Sheika u Egiptu obično je izvanredna, no
upravo se taj dan dramatično smanjila, zbog godišnjeg cvjetanja koralja. To je jako
zamutilo vodu, a vidljivost se svela na ' svega nekoliko metara. Chris dalje priča:
»Bio sam svjestan toga, da to i nije tako loša vijest - planktoni privlače nevjerojatna
morska bića koja dolaze održati svoju gozbu. Bilo je oko deset sati ujutro, kad sam
skočio s visoke palube čelične apuhare (egipatsko plovilo, koje se započelo
proizvoditi kao ledolo-mac za švedska mora) i zaronio nekih stotinjak stopa u dubine
mora, koje je bilo obojeno svim bojama, .
Krenuo sam prema kopnu, polagano roneći, jer je voda postajala sve gušća, kako ne bi
došlo do dekompresije nitrogena. Na oko trideset stopa ušao sam u veliki oblak zooplanktona, i sasvim izgubio vidlji-vost, pa sam se povukao prema čišćim područjima.
Još mi se vidljivost nije sasvim poboljšala, kada vidjeh kako ravno na mene ide
ogromna ribetina, širom otvorenih usta, kao da je odlučila progutati tone vode, da bi
osiaurala svoj jutarnji obrok. Zaustavila se na udaljenosti od oko dvadesetak stopa od
mene, i započela lebdjeti na mjestu, bez pokreta, kao neki nepoznati leteći tanjur. Ta
je riba bila široka i preko dvadeset stopa, i kako sam pomicao glavu da bih u cijelosti
vidio taj savršeni primjerak, ispunilo me veliko uzbudenje. Iznenada, bez ikakvih
vidlji-vih trzaja i pokreta, ona je sunula ulijevo od mene, a zatim sam iza nje spazio
dvije manje ribe, koje su koristile struje, što su im s kopna donosile hranu.
~ ~ Pcukm~i knnrmtnri Biblije
90
1SKU5lčtva, nv~a ~am maua muuv, ~ ..•.•_ ,~...• ..- .--- -- r , r
sam Ehaba, našeg prijateljski raspoloženog i obično sveznajućeg vo-diča, za ime ove
lokacije; on mi reče, da se zove Ras Nasrani. Već iz navike, upitah ga što ta riječ
znači, a on objasni, da se Ras može jedno-stavno prevesti kao »glava« ili »vrh«, a
Nasrani je riječ, koja označava mnogo malih riba. Kojih riba, upitah ga, a on
odgovori: »Samo običnih malih riba, kad ih ima mnogo u jatu.«
Nekoliko dana kasnije, u samostanu Sv. Katarine, čuo sam jednog Arapina, kako
kršćanstvo opisuje - tom istom riječi, »nasrani«; nakon provjere, saznao sam, da je to
uobičajena arapska riječ za sljedbenike velikog proroka, zvanog - Isus.«
Doslovno značenje odmah mi je upalo u oči, i odjednom imalo -mnogo smisla. Da li
bi to moglo biti vrlo jednostavno značenje pojma -to jest, u najranijim vremenima,
kad su kršćani bili »samo male ribe«?
Na tome bi se temeljilo i ono: »Postanite ribarima ljudi«, što Crkva pripisuje Kristu;
no, još je vjerojatnije, da se to temelji na staroj asocijaciji o svećeniku i ribi. Članovi
esenske sekte bili su nalik na svećenike u svojoj odanosti i pridržavanju Zakona, te su
se svakom prilikom kupali u vodi, što bi takoder mogao biti razlog, da se upotrijebi
ovaj naziv. Ova se teorija uklapa i u činjenicu, da su članovi nazorejske sekte još u
ranoj eri kršćanstva krenuli putevima svetih, i obilježavali sveta mjesta na koja bi
naišli - s dva luka, koji bi tako sačinjavala onaj poznati oblik - ribe. Zanimljivo je
primijetiti, da je izvorni simbol organizacije bila riba, a ne križ, što pokazuje da - u
ono doba - samo razapinjanje Isusa nije imalo toliku važnost.
Moglo bi takoder biti, da su Petar i Ivan bili članovi nazorejske sekte na visokom
položaju, koji su regrutirali ostale; za to im je bio pri-pisan naziv »ribari«, da bi im se
odalo priznanje za njihove djelatnosti na pronalaženju novog članstva, prije no što bi
to bila samo doslovna oznaka njihova zanimanja. To bi imalo dosta smisla, jer na
području Mrtvog mora nema baš mnogo ribe; da bi pridali vrijednost doslovnom
čitanju, kasniji autori Novog zavjeta morali su pomaknuti podrijetlo
91
Daljnje istraživanje pokazalo je, da je pridjev »nazoraios« bio iden-tificiran kao vrlo
rani pojam, kojim su ostali nazivali članove sekte, kasnije poznatije kao kršćane.
Epifanije pak govori o predkršćanskoj grupi, zvanoj nazaraji, koja je - kako to
sugeriraju mnogi vodeći znan-stvenici, kakav je i Lidzbarski - izvorno označavala
sektu, iz koje je proizašao i lik Isusa (a time i Crkva). To opet sugerira, da je Isus prije
bio član, no - njen osnivač.
U našim glavama nije postojala sumnja u dvije stvari: Isus nije došao iz grada
zvanoga Nazaret; umjesto toga, on je bio član nazorej-ske sekte, čiji su se članovi
gotovo sigurno smatrali »ribama«.
Ovo je otkriće imalo toliko mnogo smisla, da smo počeli tražiti sve moguće dostupne
podatke do kojih smo mogli doći, tražeći bilo kakav nagovještaj, koji bi mogao više
osvijetliti ovu obećavajuću hipotezu. Različiti djelići podataka bili su intrigantni, no
zaprepastilo nas je otkriće o tome, da nazorejska sekta nikada nije sasvim odumrla;
još uvijek postoji u južnom Iraku, i to kao dio veće, mandejske sekte, čiji članovi traže
svoje religiozne korijene u davnini, no ne od Isusa, već od Yahia Yuhana, kršćanima
bolje poznatog pod imenom - Ivan Krstitelj! Njihovi tekstovi koriste sličnu riječ »natzoraje«, da bi opi-sali sami sebe. Oni vjeruju, da je Yshu Mshiha (Isus) bio
nazorejac, ali onaj koji se pobunio, i heretik, koji je izdao svete doktrine što su mu
bile povjerene. Pitali smo se, kakve je on to tajne mogao posjedovati, i kome ih je
mogao izdati. Mogući odgovori nisu bili daleko.
Nisrno znali baš mnogo o mandejima, i istražujući ih, zapanjila nas je sljedeća
tvrdnja:
»Mandeji, naala, ali žilava zajednica, koja živi u Iraku, ,slijedi stari oblik gnosticizma,
koji prakticira inicijaciju, ekstazu i neke obrede, za koje se govori da su slični
onima .slobodnih zidara. « ~ 2
To je bilo - to. Grupa, koja ima izravnu vezu s izvornom Jeruza-lemskom crkvom, a
jedan od prvih njihovih opisa, na koje smo naišli, identificirao je njihove obrede - s
masonerijom. Da li bi moglo biti, da
Arkon Daraul: Tajna društvn
92
, ~ ..~... .... _
nečeg vrlo značajnog - uvjerenja, koje se učvrstilo još i više, kad smo otkrili, da i
današnji mandeji svoje svećenike nazivaju »nazorejima«! Bili smo fascinirani
otkrivši, da ti ljudi izvode svoje ime iz riječi »man-da«, što znači »tajno saznanje«, i
ubrzo smo naišli na još neke dokaze o mogućoj vezi s masonima. Mandeji koriste
obredno rukovanje, zvano »kušta«; to je pozdrav, kojim se pozdravlja kandidat kojeg
iniciraju, a znači »ispravnost«, ili djelovanje na ispravan način. Do sada smo inače
smatrali, da je to samo masonska ideja.
Drugi aspekt njihova obreda, za koji nam se učinilo da ima natruhe masonstva, bila je
činjenica, da mandeji izgovaraju tihe molitve, kad se njihovi inicijanti tijekom obreda
smatraju mrtvima; jednako se tako i velika većina tajnih masonskih riječi uvijek
šapuće u uho kandidata za Meštra Masona, dok ga se uspravlja iz njegovog ritualnog
groba. Iz ovog je kasnije proizašla i jedna vrlo značajna veza izmecJu stare prošlosti i
moderne masonerije.
Zvijezda Mandeja
Chris je započeo podrobnije proučavati vjerovanja i obrede ovih zadivljujućih
teoloških fosila iz kulture, koja datira još iz vremena Isusa, i naišao na nekoliko riječi,
koje su dovele do značajnih odgo-netaka povijesti.
Josip - povjesničar Židova iz prvog stoljeća - primjećuje, da eseni vjeruju, kako dobre
duše imaju svoje mjesto boravka iznad oceana, u području koje ne ometaju niti kiše,
ni oluje ili snjegovi, a niti jaka vrućina, već se neprekidno osvježavaju blagim
povjetarcem sa b:~pada, koji pirka s oceana. Vjeruje se, da je ova idilična zemlja, koja
se nalazi na zapadu i preko mora (a ponekad i na sjeveru) - zajednička mnogim
kulturama, od Židova, ili Grka, pa sve do Kelta. Mandeji, mecJutim, vjeruju, da su
stanovnici ove daleke zemlje toliko čisti, da je oči obič-noga smrtnika neće niti
vidjeti, te da je to mjesto obilježeno zvije-zdom, koja se zove »Merika«.
Zemlja preko oceana; savršeno mjesto, obilježeno zvijezdom po-znatom kao Merika...
ili možda, A-merika? Znali smo, da je nazorejima bila važna jutarnja zvijezda, a
večernja zvijezda, ili zapadna zvijezda je zapravo isto božansko tijelo - planet Venera.
93
Ustav temelji na masonskim načelima, a iz osobnog smo iskustva znali, da je upravo
jutarnja zvijezda ono, na što novopečeni Meštar Mason treba prvo usmjeriti svoj
pogled. Zvijezda, kao simbol, oduvijek je bila važna za Sjedinjene Države. Naše su se
misli odmah okrenule mason-skom obredu, i postupku zatvaranja sastanka Lože, kad
Štovani Meštar ispituje Starijeg i Mladeg Čuvara:
»Brate Stariji Čuvaru. Kuda u,smjeravaš svoje korake?« »Prema Zapadu, Štovani
Meštre. «
»Brate Mladi Čuvaru. Zbog čega tr-eba napustiti Istok, krenuti na Zapad?«
»Zbog traganja za onim, što je izgubljeno, Štovani Meštre«. »Brate Stariji Čuvaru. Što
je to, što je bilo izgubljeno? »Izvorne tajne masonskih Meštara, Štovani Meštre«.
Ove bi sličnosti mogle biti i slučajne, no nama se činilo, da bi to značilo isuviše
koincidencija, koje se sve dogac~aju - odjednom.
Zvijezda Amerike
Može se učiniti neobičnim odstupanjem, jer smo započeli istraživati sve o Jeruzalemu
u doba Isusa, no značajan nusproizvod naših istraži-vanja bilo je i podrijetlo imena
Amerike. Vjerujemo, da je jedan od glavnih problema tradicionalnih povijesnih
istraživanja bio i taj, da su stručnjaci tragali za pojedinačnim »pakovanjima« povijesti,
kao i da su se neki značajni sklopovi povijesnih okolnosti naprosto našli unutar
zadanih datuma, pa su ih povezivali i proučavali. No, sve više ozbiljnih istraživača
misli, da izmedu svih vrsta dogac~aja, koji su se ranije promatrali kao sasvim
odvojeni, postoje neočekivane i snažne povezanosti.
Znali smo, da su mandeji izravni nasljednici nazoreja, za koje smo pak utvrdili, da su
ista grupa kao i Kumrani, narod koji je zakopao svoje tajne svitke ispod Herodova
hrama. Iz toga slijedi da - ako su preteče mandeja bili autori svitaka, koje su templari
otkrili - mistična nebeska zemlja nazvana »Merika« mogla je možda biti opisana i u
njihovim svicima.
94
ako je tako, postojala je velika mogućnost, aa su za~m~m Yu~ ~uYu..~, kako bi je i
pronašli.
Za američki kontinent se obično kaže, da je ime dobio po kršća-ninu, koji se zvao
Amerigo Vespucci, i bio bogati brodar iz Seville; zaplovio je u Novi Svijet 1499.,
sedam godina nakon Columba. Danas je takocJer prihvaćeno, da su mnogi Europejci i
Azijati stigli na taj kontinent davno prije ovih poznatih, stručnih ekspedicija, koje su
podržavali Španjolci. Možda su i potomci templara bili uključeni u davanje naziva
novome kontinentu; možda su i sami templari uistinu krenuli u potragu za zemljom
pod zvijezdom, koju su iz svojih otkrića poznavali kao »Meriku«.
Templarski brodovi bili su gracJeni tako, da izdrže različite teške uvjete, uključujući i
oluje Biskajskoga zaljeva, a njihovo poznavanje navigacije pomoću kompasa i
astroloških karata, bilo je daleko od slabog. Prekooceanska putovanja ne samo da su
bila moguća; ako su imali spoznaje o zemlji Jutarnje zvijezde, zemlji Meriki, imali su
i savr-šen motiv da pronadu Novi Svijet i napuste Stari - zbog preživljavanja, nakon
što je njihov Red bio proglašen heretičkim 1307. godine.
U svjetlu svih ovih novih dokaza, Chris je pomislio, kako bi bilo razumno
pretpostaviti, da su neki od templara krenuli put zapada, u nepoznato, uz vijorenje
njihovog mornaričkog borbenog stijega -lubanje i ukrštenih kostiju. A zatim su i
pronašli zemlju Zapadne zvijezde, i to stotinu osamdeset i pet godina prije Columba!
Ideja se činila razumnom, no dokazi su o njoj još uvijek bili vrlo sporadični.
Chris je upravo radio na tumačenjima složenosti kultova, posto-jećih u prvom
stoljeću. Kada mu je po prvi puta sijevnula ideja, da bi moala postojati veza izmedu
»Merike« i »Amerike«, shvatio je, da bi to moglo biti vrlo značajno, iako je znao da je
vrlo teško naići na bilo kakav neupitan dokaz o tome. Chris se prisjeća:
»Bio sam siguran, kako će moj sljedeći sastanak s Robertom biti vrlo uzbudljiv, zbog
mogućnosti da je ime američkoga kontinenta pote-klo od - nazoreja. Nisam mu to
uopće spominjao, samo sam ga ostavio da mirno čita moje bilješke. Uložio je moju
disketu u računalo, i tekst se pojavio na zaslonu. Kad je naišao na taj važan odlomak,
njegov je odgovor bio okamenjena tišina. Bio sam duboko razočaran; ako Robert nije
smatrao ovu hipotezu zanimljivom, neće je niti itko drugi.
95
_ ., ~ , ~ a _ . ~„. ..
sobe. Izvadio je nekoliko tomova Gouldove Povijesti slobodnog zidar-.stva, bacajući
jedan po jedan na neurednu hrpu, a zatim se nasmijao, kada je iz jednog od njih
izvukao vrlo novu, i vrlo malenu knjižicu.
Listao je po stranicama s prikazom cestovne mreže Britanskoga otočja, i kažiprstom
upro u područje južne Škotske.
»Kako bi ti se svidjelo, da dan provedemo vani?« - upitao me. »Na što ciljaš?« rekoh, pokušavajući da ne izgledam isuviše dotučeno. »Edinburgh?«
»Ne. Samo nekoliko milja južnije, na selo Rosslyn... mjesto, u kojemu se nalazi
Rosslynska crkva.«
Dva dana kasnije, bili smo na putu za Edinburgh, a da mi Robert još uvijek nije
objasnio niti kuda, niti zbog čega idemo tamo. Od početka naše suradnje, strogo smo
podijelili odgovornosti za područje povijesti templara, pri čemu se Robert usredotočio
na dogadaje nakon trinaestog stoljeća, a ja - na sve prije toga. Upravo u trenutku, kada
sam ja proučavao prvo stoljeće u Jeruzalemu, Robert se nalazio na četrnaestom
stoljeću povijesti Škotske.
Prijašnje posjete preko granice uključivale su već otkrivene spo-menike i grobove
templara i masona, što nam je samo dokazivalo, koliko je ova zemlja bila važna za
razvoj slobodnoga zidarstva. Pa onda, na što je još mogao Robert naići?
Vrijeme za putovanje inače bismo koristili, da raspravimo različita područja našeg
rada općenito, no ovaj put, kada smo se šuteći već približavali škotskoj granici u
Gretni, postao sam već nestrpljiv; zato sam zatražio od Roberta, da mi objasni našu
današnju misiju.
»Okay,« reče mi uz osmijeh. »Znaš, da sam proučavao povijest obitelji Sinclair, i
crkve, koju je William St Clair izgradio u selu, koje se sad naziva Rosslyn.«
»Da,« odgovorio sam oštro, u želji da što prije prijede na stvar. »Dakle, to nisam
primijetio kad sam prvi put čitao o tome, no - ima nešto vrlo čudno vezano uz
Rosslynsku crkvu, što se slaže s tvojom »Merika« idejom.« Sad je već osvojio moju
punu pozornost, pa nastavi. »Cijelo je zdanje iznutra ukrašeno rezbarijama, koje imaju
masonsko značenje... i botaničko značenje. Lukovi, grede, baze stupova i sve to,
uglavnom je prekriveno ukrasnim biljnim motivima, pri čemu su prikazane mnoge
različite vrste bilja«.
96
mm... ~,....
»Stvar je u tome...« Robert je zastao, a napetost rasla. »Te biljke uključuju i aloakaktus, i klipove kukuruza«.
Važnosti ovog podatka zatrebalo je nekoliko sekundi, pa da prodre do moga mozga.
»Kad si rekao, da je crkva bila izgrac~ena?«
»Upravo je u tome stvar«, reče Robert, i udari se po koljenu. »Prvi je ukras izrezbaren
1441., a cjeloviti su radovi bili dovršeni unutar nekih četrdeset i pet godina, znači - do
1486. godine. Računam, da te rezbarije moraju tamo stajati... ma, ne kasnije od 1470.
godine.«
»Podsjeti me, kad je ono Columbo točno otkrio Ameriku?« Trebao sam potvrdu
onoga, što mi je sjećanje govorilo.
»Na Bahame se iskrcao 1492., u Puerto Ricu 1493., na Kubi 1494., iako nikada nije
stupio nogom na tlo«. Robert nastavi, i prije, no što sam mu stigao postaviti sljedeće
pitanje. »Da, aloa-kaktus i indijanski kukuruz bile su biljke iz Novog Svijeta, za koje
se navodno nije niti znalo izvan kontinenta, sve do kasnog šesnaestog stoljeća.«
Zurio sam u Roberta, jer mi je na pamet pao neizbježan zaključak. Čak i da je
Columbo već sa svog prvog putovanja sa sobom donio ove biljke, Rosslynska je crkva
stajala tamo dovršena već punih šest godina, što znači - da su se aloa-kaktus i
kukuruzni klipovi u njoj izrac~ivali od kamena još dok je sam Christopher Columbo
bio -školarac.
Netko je drugi takoc~er putovao u Ameriku, i sa sobom donio ove biljke, i to davno
prije no što se smatralo da je Columbo otkrio Ame-riku. A dokaz o tome čuva ova
templarsko-masonska grac~evina!
Do crkve smo stigli negdje oko podneva, obojica uzbuc~eni i osjećajući se
počašćenima, što se nalazimo na tako posebnom mjestu. Proučavajući unutrašnjost,
gledali smo u čvrste kamene zidine, krov nad svodom debeo tri stope, koji se pružao
dužinom čitave unutraš-njosti, i bio urešen teškim kamenim ukrasima. Lutajući
crkvom, uskoro smo naišli i na biljke, koje smo i tražili - na klipove kukuruza na luku
prozora južnog zida, te aloa-kaktus, na gredi koja je bila povezana s tim istim zidom
(slike 7 i 8). Posvuda smo mogli zamijetiti i druge prepoznatljive biljke, kao i
»zelenog čovjeka« - keltski lik, koji je predstavljao plodnost. Uspjeli smo izbrojiti
više od stotinu »zelenih ljudi«, no vjeruje se da ih ima još i više, koji proviruju iz tih
prikaza vegetacije.
97
zidarstvom. Znali smo sa sigurnošću, da ovo neće biti naša posljednja posjeta ovom
jedinstvenom zdanju.
Sve što smo otkrili o esenima-nazorejima, činilo se da govori o spo-nama, koje ih
vežu sa slobodnim zidarstvom; neočekivano otkriće sekte, koja još i danas postoji u
Iraku i potječe od mandeja, pružilo je mogućnost za još više usporedbi. Jedan nas je
trag neočekivano odveo do gracJevine u Škotskoj, koja je jasno pružala dokaze o
povezanosti slobodnoa zidarstva i templara. No, da bismo u potpunosti shvatili
nazoreje,~znali smo, da se moramo vratiti u što je moguće ranije razdoblje, da bismo
razotkrili početne tragove naše misterije: trebali smo pronaći, gdje su se po prvi put
pojavili ključni elementi židovske religije.
ZAKLJUČAK
Otkrili smo, da su i Kumranci - a time i sam Isus - bili u uskoj vezi s templarima i
slobodnim zidarima. Zato smo sada poželjeli saznati nešto više o podrijetlu njihovih
vjerovanja i obreda. Narod Kumrana bio je pravi destilat svega onoga, što bi se moglo
opisati židovskim, pri čemu se očito daleko više radilo o njihovoj strukturi i
vjerovanju, no što bi se moglo pripisati Starom zavjetu.
Još jednom smo bili izgubljeni za svoj sljedeći istraživački korak. Jer, upravo kad smo
se vratili na lsusovo doba u nadi, da ćemo pronaći objašnjenje za templarska
vjerovanja, trebalo se iznova vratiti u vrijeme, da bi se rekonstruirala teologija Židova.
Obredi slobodnog zidarstva možda su i mogli biti osmišljeni od strane Kumranaca, no
-nekako smo bili sigurni, da bi oni mogli biti još mnogo, mnogo stariji.
Stoga smo odlučili poduzeti što je moguće dublji povratak u prošlost, te zatim raditi
prema naprijed, kako bismo bolje shvatili strasti, koje su pokretale umove
Kumranaca.
98
U početku čovjek stvori Boga
Edenski vrt
Donijevši odluku da trebamo shvatiti povijest i evoluciju židovskih religioznih
vjerovanja, usmjerili smo našu pozornost na nešto, što je vitalno za sve civilizacije na jezik. Postoje dokazi, da svi jezici indijskoga potkontinenta, zapadne Azije, Europe
i dijelova sjeverne Airike izviru iz zajedničkog, davnašnjeg praizvora. Sličnosti
stotina jezika dokazale su ovu postavku. Činilo nam se, da bi se to isto možda moglo
primijeniti i na religiju, jer - kako su se narodi širili, odnoseći sa sobom svoje jezike,
vjerojatno su sa sobom odnosili i svoje legende i svoje bogove. Povezanosti izmecJu
naoko različitih religija mogu, vjerovali smo, otkriti te spone jednako onako jasno,
kako su ih jasno otkrile filolozima (onima, koji su proučavali razvitak jezika).
Za podrijetlom jezika tragalo se tisućama godina. Mnogi su rani narodi smatrali, da je
jezik božanskog podrijetla, i kad bi se uspjelo otkriti onaj prvi, ili barem najčišći oblik
govora, došlo bi se i do r ječnika bogova. Mnogi su »eksperimenti« bili iskušani, da bi
se doprlo do tog primarnog jezika, uključujući i one, na kojima je radio egipatski
faraon Psametik I, još u sedmom stoljeću prije Krista; dao je odgojiti dvoje djece tako,
da nikada nisu čula izgovorenu riječ, u nadi, da će instinktivno razviti čisti, i bogu
sličan jezik. Kaže se, da su djeca spontano počela izgovarati frigijske riječi, prastari
jezik iz Male Azije. Više od dvije tisuće godina kasnije, isti je eksperiment izvodio i
kralj Škotske, James IV, kada je jezik, koji se pojavio medu djecom, jedna-ko
neuvjerljivo, bio - hebrejski.
Prvi jezik, iz kojega su proizašli doslovno svi sljedeći jezici Starog svijeta, nazvan je ne baš poetično - pra-indo-europskim. Pokazalo se, da je on zajednički izvor urdujezika, francuskog, punjabskog, per-zijskog, poljskog, češkog, galskog, grčkog,
litvanskog, portugalskog, talijanskog, afrikanskog, njemačkog i engleskog, medu
mnogim osta-lima. Koliko dugo je taj pra-indo-europski jezik bio jedan i zajednički
99
- ~ u a . ,. ~ _~ , ".1
je proizašao iz već postojećega jezika, a to je - pisana riječ.
Knjiga Postanka po prvi je puta bila zapisana prije otprilike 2700 godina, podosta
nakon vremena kralja Salomona. Ma kako to bilo staro, danas znamo da je to
zapisivanje započelo i prije više od dva puta starijeg razdoblja no što je spomenut
gore, i to u zemlji uistinu lijepa imena, Sumer.
Sumer je zemlja, koja je prihvaćena kao mjesto roc~enja civiliza-cije. Njihovo je
pismo, teologija i tehnologija graditeljstva oblikovala osnove za sve kasnije
srednjeistočne i europske kulture. Pa, iako nitko nije siguran odakle su Sumerani
zapravo došli, sami su vjerovali da su stigli iz zemlje zvane Dilmun, za koju se
općenito smatra da bi mogao biti današnji Bahrein, na zapadnoj obali Perzijskoga
zaljeva. Do 4000-te godine prije Krista, oni su bili već vrlo razvijeni na dijelu, koji se
danas nalazi u južnom Iraku izmedu dvije rijeke, Tigrisa i Eufrata. Tamošnje široke
aluvijalne ravnice omogućavale su bogate poljopriv-redne urode, uzgoj stoke, a rijeke
su bile prepune ribe, pa se razvilo i ribarstvo. Do četvrtog milenija prije Krista, Sumer
je imao već dobro razvijenu kulturu, gradove, specijalizirane obrtnike, sustav
navodnja-vanja, svoje obredna središta i pisane podatke o svemu tome.
Kulture gradova znatno se razlikuju od onih, na koje se može naići u selima, jer se
radi o koncentraciji velikog broja ljudi, koja zahtijeva sofisticiranu društvenu
strukturu, dok veliki dio radne snage napušta poljoprivrednu proizvodnju, bez
smanjivanja produktivnosti uzroko-vanog time. Sumerani su razvili izvanredne
tehnike obrade zemlje, pa se na temelju njihovih zapisa izračunalo, da bi se njihov
urod pšenice prije 4400 godina mogao usporediti s najboljim urodima moderne
Kanade!
Osim razvijanja visoko učinkovite poljoprivrede, te osnovnih industrija, kakve su
izrada tekstila i keramike, Sumerani su izmislili i nove materijale, kao što je staklo, te
postali izvanredni obrac~ivači metala, koristeći zlato, srebro, bakar i broncu. Postali
su i traženi klesari kamena, stvaratelji prekrasnih filigranski izrac~enih radova i tesari,
no bez sumnje je najznačajniji izum ovih zadivljujućih vještaka bio - kotač.
Njihova su dostignuća, kao graditelja, bila zadivljujuća; njihovi mnogi značajni izumi
uključivali su i stupove, nadahnute palmama
UlZllcl, vmv v. .~.. .- -.staroga, jednostavno izgradilo novo zdanje. Preko tisuću godina sumeranske civilizacije trajao je ovaj proces izgradnje, rušenja i ponovnoga
gradenja, čime su se stvorile visoke naslage, od kojih mnoge - visine i
do šezdeset stopa - i danas postoje.
Bogatstvo Sumerana privlačilo je putnike iz dalekih zemalja, koji
su pokušavali zamijeniti svoje jednostavne robe za prekrasne proizvode ove napredne civilizacije. Kao odgovor na to, Sumerani su razvili
klasu medunarodnih trgovaca, s velikim skladištima za uvoz i izvoz
robe. Bili su u povoljnijoj poziciji, pa su mogli zahtijevati i povoljnije
uvjete kod ovakve trgovine, te je stoga vjerojatno, da su imali pristup i
najegzotičnijim i prekrasnim robama iz najudaljenijih dijelova tada
poznatoga svijeta. Mnoge su se njihove sirovine odvozile rijekama u
čamcima, pa bi se ili prodavale, ili mijenjale za - njima dragocjeno
drvo. Jer, jedino drvo koje je kod njih raslo, bile su upravo palme
datulja, a njihovo je drvo bilo isuviše savitljivo da bi se moglo iskoF
`
x
'''
ristiti u gradevinarstvu. Sumerani nisu imali niti kamena, pa kada bi
željeli izgraditi nešto od kamena, niz rijeke su se dovozili već izrezani
kameni blokovi, i sustavom kanala dopremali na željeno mjesto. Brodovi nisu mogli ploviti uzvodno, pa su robe, proizvedene za plaćanje
tih sirovina, tovarili na magarce, i njima ih otpremali na sjever; jer, u
Sumeru konj nije bio poznat.
Gradovi Sumera
U zemlji Sumer cvjetalo je čak dvadesetak gradova, od kojih su
najvažniji bili Ur, Kish, Eridu, Lagash i Nippur. Svaki je od njih bio
politički autonoman, imao svoga kralja i svećenstvo. Za Sumerane je
zemlja pripadala Bogu, bez čije bi stvaralačke snage prestao svaki
život; kralj je bio manje božanstvo, vezano za zemlju, čija je odgovornost bila - osigurati produktivnost zajednice. U središtu svakoga
grada bio je dom njihova boga - hram, iz kojega su svećenici nadzirali
svaki aspekt života u zajednici, uključujući i dijeljenje pravde, upravu
zemlje, znanstvena i tehnološka učenja, te religiozni obred.
Škole, poznate kao `edubbe', obrazovale su stručne razrede, u
kojima se s učenjem počinjalo već u vrlo ranoj dobi. Očekivalo se, da
se nauči pisati, a zatim i čitav niz predmeta, uključujući matematiku,
100 ~ 101
.. .. .n J -- . -- -- J.- ~..~....wv.uuuma
voda ljudi. I dok su elementi sumeranskoga jezika i danas u uporabi, on ipak nije bio
izvorište pra-indo-europskoga jezika; u stvari, on je upravo jedan od onih nekoliko
jezika, koji nemaju nikakve veze s ovim korijenskim jezikom.
Nas je zanimalo, jesu li elementi teologije Sumerana bili onaj zajednički izvor
religioznih vjerovanja, koja su se širila na isti način kao i jezik; razvijajući se, kako bi
odgovarala mjesnim ukusima, no zadržavajući onu jezgru, po kojoj bi se mogla
prepoznati.
Iz ruševina Nippura arheolozi su iskopali mnogo tisuća pločica sa zapisima o povijesti
ovog naroda. Najranije zapise, koliko znamo, započeli su voditi oko 3500 godina prije
Krista, a na isti se način u to doba vjerojatno razvijao i jezik, pa su se oni osnovni
objekti - kao što su: glava, ruka, noga - mogli identificirati medu prvima. To su bili
lako prepoznatljivi piktogrami, koji su se označavali oblikom objekta, no ubrzo su se
razvile i simboličnije riječi. Simbol za muškarca bio je ejakulirajući penis, koji je
poprilično nalikovao svijeći. Iz toga je proizašla i riječ za muškoga roba, u obliku
svijeće nad kojom su bila tri trokuta; oni su predstavljali brda, čime se obilježavao
stranac; jer, Sumer nije bio brdovita zemlja , pa su jedini muški stanovnici, koji nisu
pripadali Sumeranima, bili robovi. Znakove bi ucrtavali štapići-ma u vlažnu glinu, što
je uzrokovalo šire razmake na mjestima, na kojima je instrument za pisanje počinjao i
završavao red.
Oblik i stil naših pisama nije jedino, za što trebamo zahvaliti zemlji Sumer; mnogo joj
duguje i naša abeceda. Slovo »A«, na primjer, izvodi se iz oblika glave bika, koja
izgleda gotovo kao trokut, s dva kraka koji naliče rogovima. Ovo su prvi preuzeli
Feničani, a zatim i rani Grci, iako je kod njih glava bika izgledala kao da je u profilu,
jer kada su Grci oblikovali velika slova svoje abecede, zarotirali su ovo slovo za
devedeset stupnjeva, i dobili slovo »alfa«, koje je zapravo -bikovska glava, gledana
naopačke. I danas engleski jezik koristi neko-liko pojmova gotovo čistih sumeranskih
riječi, kao što su: alkohol, gips, trska, mirha (mirisna smola) i šafran.
Jednako kako su nam predali, izmedu ostalog: kotač, staklo, našu abecedu, našu
podjelu vremena u danu, matematiku, umjetnost gra-diteljstva, tako su nam Sumerani
dali i još nešto: Boga. Oni su nam ostavili i prve pisane povijesti, a kao slobodne
zidare, nas je naročito
102
1,71GU0.J1, W JULLIW CL11O11U Yrm.u v ~va.aw.aa r~....1.», ~~.~.. ~.- -» ~- ~--zastupljena u obredu masonskog stupnja Mornarske Arke.
Etimolozi su pokazali, da je priča o Edenskome vrtu u Knjizi Postanka - zapravo priča
iz Sumera; pa i više od toga, gradovi kao Ur, Larsa i Haram, koji se spominju u Knjizi
Postanka, zapravo su se nalazili u zemlji Sumer. Evo priče o postanku, kako je
poznajemo:
»U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala
nad bezdanom, i Duh Božji lebdio je nad vodama.
I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« 1 bi svjetlost... 1 reče Bog: »Neka bude svod
posred voda, da dijeli vode od voda!« I Bog načini svod, i vode pod svodom odijeli od
voda nad svodom. I bi tako...l reče Bog: »Vode pod nebom neka se skupe na jedno
mjesto, i neka se pokaže kopno!« I bi tako. Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene
vode mora. ...1 reče Bog: »Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom,
stablima plodonosnim koja, svako prema svojoj vrsti... «
Usporedimo to s apstraktnim oblikom iz babilonskog tumačenja postanka, poznatog
pod imenom »Enuma Elish« - po njegovim prvim riječima, koje znače »kad u
visinama«. Ovo je bilo zapisano i na babilonskom i na sumeranskom jeziku, i to
gotovo tisuću godina prije Knjige Postanka, a preživjelo je gotovo u potpunosti
sačuvano na sedam pločica:
»Sva kopna su bila more. Tada nasta kretanje u sredini mora; u to se vrijeme stvori
Eridu...Marduk položi trsku na površinu mora. Oblikova prašinu i pospe je po trski.
Da bi privolio Bogove da obdtavaju u nastambi prema želji njihova srca, on oblikova
čovječanstvo. S njime božica Aruru stvori ljudsko sjeme. Životinje na polju i sve žive
stvari na polju oblikova. Tigris i Eufrat on stvori, i postavi ih na njihovo mjesto:
objavi njihova imena na božanski način. Travu, rogoz i močvare, trsku i šume on
stvori, kopna i bare, i divlju kravu i njeno mlado, i janjad, i voćnjake, i šume; i jarca i
planinsku kozu... Gospodin Marduk izgradi branu pokraj
103
Ereh načinio... «
Ova .mezopotamska epopeja o stvaranju, bez sumnje je izvorište legende iz Knjige
Postanka, koja Bogu pripisuje sve dobre stvari koje su do postojanja doveli
zadivljujući Sumerani. Dijelovi, koji se odnose na Boga što gradi zdanja, nisu se
prenijeli u izraelsku priču, jer je nomad-ska priroda Židova smatrala, da su jedini
gradovi, u kojima su živjeli u vremenima nastajanja Knjige Postanka, bili oni - koje su
izgradili drugi. Bog iz Knjige postanka, Jahve, nije započeo svoje postojanje još
nekoliko stotina godina nakon što su zabilježene ove pločice.
Prema mnogim stručnjacima, bogovi svih kasnijih civilizacija za-hvaljuju svoj
razvitak sumeranskoj plodnosti i - bogovima oluje. Da li bi to moglo biti točno?
Naravno, bog oluje je imao vrlo važnu ulogu u takvoj jednoj zemlji kakva je bila
Sumer, te u takvoj jednoj legendi, kakva je ona o Noi. Sumerani su na prirodu gledali
kao na živu jedinku, a bogovi i božice bili su utjelovljenja snage te žive jedinke; svaki
je od njih morao odigrati svoju ulogu u snagama prirode. Neka su božanstva bila
odgovorna za plodnost, zemlju i njen narod; druga su organizirala oluje, do kojih je
dolazilo. Očito je za nastavljanje postojanja naroda bilo važno, da se aktivno traži
milost od bogova plodnosti; isto tako, s obzirom na razorne učinke njihova djelovanja,
bogovi oluje trebali su se umilostiviti, da bi očuvali sumeranski način življenja.
Bog oluje bio bi onaj, koji je trebao biti odgovoran za uzrokovanje Velikoga potopa,
zbog svoje moći koju je imao nad vremenskim prili-kama, i koja je dovela do priče o
Noi; kao masoni, mi smo, naravno, bili zainteresirani za bogove oluje i potope, jer
masonerija posvećuje cijeli jedan stupanj - stupanj Mornarske Arke - i to s cjelovitim i
opšir-nim obredom - očuvanju priče o kapetanu Noi, te legendi o potopu.
Jedan od glavnih problema, s kojima se susretao sumeranski narod, bila je borba
protiv poplavljivanja niskih ravnica, kroz koje su protjecali Tigris i Eufrat na svom
putu prema jugu i moru. S vremena na vrijeme došlo bi do razornih poplava, no
jednom je prilikom moralo biti naročito kataklizmično - toliko, da je ušlo i u njihov
folklor za sva vremena. Je li brod - čiji se graditelj zvao Noa - uistinu postojao ili nije,
ne možemo znati, no možemo biti posve sigurni, da se Veliki potop uistinu i dogodio.
'~104
popisi sumeranskih kraljeva Larse, koji imenuju~deset kraljeva-. vladara prije Potopa,
a navode i rokove njihova vladanja, koji se kreću od 10 000 do 60 000 godina. Jedan
popis grada Larse završava riječima, »Nakon Potopa, kraljevstvo je bilo poslano dolje
s visina«. Ovo sugerira, da je do novog početka došlo nakon Potopa. Posljednje ime u
drugom popisu iz Larse je - Ziusundra, što je i drugo ime za Utnapištima, heroja babilonske priče o Potopu, koji je opisan na jedanaestoj pločici Epa o Gilgamešu. Sedmi
kralj na sumeranskoj listi posjedovao je, smatralo se, posebnu mudrost u stvarima,
koje su se odnosile na bogove, i ujedno bio prvi čovjek, koji je prakticirao proricanje;
to je sedmo ime bilo - Enoh, o kojemu pločice kažu »da je hodao uz Boga«, a za
kojega se u kasnijoj židovskoj tradiciji smatralo, da je bio uzdignut na nebo - ne
umrijevši. Čini nam se, da više ne može biti sumnje u to, kako je pisac Postanka
koristio sumeranske materijale, koji su tako ušli i u ranu židovsku tradiciju. Veza
izmedu religije Židova i pradavne zemlje Sumer jasna je, no - situacija postaje još
zanimljivija, kada razmotrimo razloge, zbog kojih pisac izvornika, ili Jahvista koji je
koristio ovaj materijal, pripisuje takvu dugovječnost Setovim potomcima prije Potopa.
Mislimo, da se time trebao naglasiti kontrast izmec~u uvjeta života ranije, i nakon
božanskog suda, iskazanog Potopom. Jer, postoji i jedan drugi, mogući razlog. Neki
su pisci sugerirali, da bi astronomske brojke u sumeran-skom popisu kraljeva mogle
biti proizvod - astroloških spekulacija, u kojima su se primjenjivala mjerila inače
korištena za promatranje zvijezda, da bi se izračunala mitološka razdoblja kraljevanja.
Na isti su način i rani židovski pisci mogli izračunati brojeve s popisa, kako bi
odgovarali kronologiji, s točnim brojem godina od Postanka pa do izgradnje hrama
kralja Salomona, te podijeliti to razdoblje u epohe, od kojih je prva - od Postanka, pa
do Potopa - obuhvaćala 1656 godina. ~
Ur, grad Abrahamov
Ur, danas poznat po svome veličanstvenom ziguratu, u trećem je mileniju prije Krista
bio smatran jednim od najvećih gradova-država na svijetu. Sjeverne i zapadne strane
grada imale su glavne kanale,
Peakeovi komentari Biblije
105
ma vmv umvsv vuc,i. yuuu, mv ~w ~c. u0.110.~. dGU11Q ~ICL,1V~Clčl
jska tovarnica navodi zlato, bakar, tvrdo drvo, slonovaču, bisere i ~lo dragocjeno
kamenje - u jednoj jedinoj pošiljci.
Ur je cvjetao pod kraljem Ur-Nammom oko 2100. godine prije ~ta, kada su veliki
dijelovi grada bili iznova sagradeni i razvijeni, a emu je živjelo oko 50 000
stanovnika. Veličanstveni zigurat bio je i povećan, te ukrašen mozaicima, biljem i
drvećem. Na vrhu se ~zio hram boga, zaštitnika samoga grada - Nanne, boga Mjeseca.
0. godine prije Krista, stanovnici su imali potrebe za vlastitim om, zajedno s ostalih
šesnaest sumeranskih gradova, jer su Ur adali Elamiti. No, ovakva se obrana, kao i
svaka druga, pokazala jstatnom, jer je bog - zakazao, i ostavio ih nezaštićene pred
nepri-Ljima koji su opljačkali grad. To je razaranje opisao svjedok tog ~nog dogadaja
ovako:
» U svim ulicama grada, gdje su običavali šetati, ležala su uokolo mrtva tijela. Na
mjestima, gdje su se inače održavale svečanosti zemlje, ljudi su ležali u gomilama. «
Hramovi i kuće bili su razrušeni do temelja, vrijednosti pokra-ne, a mnogi preživjeli
odvedeni u roblje. Grad je preživio, no nikada 'še nije dosegao svoju raniju slavu, te je
već u osamnaestom stoljeću ije Krista Ur postao relativno manje važan grad.
Tijekom tog razdoblja srozavanja, odnos izmecJu Sumerana i anteona bogova postao
je zategnut, i na važnosti je počeo dobivati oncept osobnih bogova.
Ovi osobni bogovi, koji su obično bili bezimeni, odnosili su se :ravno na pojedinca bilo je to ono, što bismo mogli nazvati »anc~e-~m čuvarom«. Osoba bi svoga boga
naslijedila od oca, pa kada bi etko rekao »da štuje boga svojega oca«, tada on nije
općenito izjav-ivao kakav je njegov status prema bogu, već bi izražavao identitet ~oje
obitelji - svoje pravo po rodenju. Ovaj osobni bog čuvao bi ga, i jegov slučaj iznosio
pred veće bogove, kada bi to bilo potrebno, no ~htijevao je zauzvrat poslušnost i
duboko poštovanje. Ako bi se čovjek ~še ponio, njegov ga je bog mogao napustiti. Pri
tome je, naravno, wjek bio sudac o tome, što je dobro, a što loše; ako je osjećao da je
~inio nešto loše, živio bi u strahu od reakcije svoga boga, no ako bi
LaU'd Vi mv u.b.....__. _ _ _
većine loših ponašanja, jednako kao što je takva i fraza sKaKavc;a ~~ filma
Pinocchio: »Uvijek dopusti, da ti tvoja savjest bude vodič«.
U nekoj točki propadanja, negdje izmedu 2000. i 1800. godine prije Krista, čovjek
nazvan Abram odluči napustiti svoj grad Ur, i krenuti put sjevera, u potrazi za boljim
životom. Smjer koji je odabrao, bio je gotovo suprotan onome smjeru, u kojemu se
navodno nalazio Dilmun - sveta zemlja, kojoj je težio njegov narod, i zemlja njegovih
predaka. U neko je doba židovske povijesti Abram postao - Abraham, otac židovskog
naroda. Bilo nam je jasno da su ideje, koje je ponio sa sobom iz Ura, bile i važan dio
onoga, što smo mi trebali proučiti.
Bili smo prisiljeni vratiti se toliko daleko u prošlost u nadi, da ćemo tako bolje shvatiti
i Abrahama i njegova Boga, jer zajedno - oni predstavljaju najraniji susret u Bibliji
izmedu običnog, pravog čovjeka (kao suprotnosti mitskome liku) i onog božanstva,
koje je postalo -Bog Židova. Niti jedan od nas dvojice nije prije toga znao baš mnogo
0 zemlji Sumer; zapravo, cijelo je ovo povijesno razdoblje bilo svima posve
nepoznato, sve do sredine devetnaestog stoljeća, kada je fran-cuski arheolog P. E.
Botta počeo otkrivati ove strahovito značajne nalaze u području, koje danas
poznajemo kao Mezopotamiju.
Širenje sumeranske kulture vjerojatno se dogadalo prije više od 5000 godina. Jedan od
najbolje poznatih primjera ovog kulturnog razvoja sjevernoafričkog i jugozapadnoazijskog podrijetla su i Kelti, koji su se kretali središnjom Europom, i konačno zauzeli
obalna po-dručja zapadne Španjolske, Britanije, Cornwalla, Walesa, Irske i Škot-ske.
Tu su neke njihove društvene grupe ostale nerazvijene, i to zbog doslovne zabrane
braka sa bilo kime, tko bi bio izvan njihove zajed-nice. I njihovi čvorasti crteži
pokazuju veliku sličnost s umjetnošću Srednjeg Istoka; da bi se uklonila svaka sumnja
u njihovo podrijetlo, analiza DNA nekih modernih Kelta današnjice iz tih udaljenih
zajed-nica je pokazala, da im se nalazi podudaraju s onima - sjeverno-afričkih
plemenskih grupa.
Nitko ne može biti siguran, koliko je dugo postojala zemlja Sumer, no iz zabilježaka,
na koje smo nailazili, čini se razumnim vjerovati, da sve ono - što znamo o Sumeru,
datira još iz vremena nakon Potopa; mnogi od gradova vjerojatno su bili još i veći,
prije no što ih je ova nepogoda izbrisala s lica zemlje.
107
Potop je zabilježen kao pradavni dogac~aj, čak i za one, koji su i sami za nas prastari. Biblija nam priča o Noi, te kako je preživio sa svojom obitelji i odabranim
životinjama. U mezopotamskom mitu o potopu, kralj Utnapištim je spasio sjemenje i
životinje od razarajuće poplave, koju je poslao Enlil da bi zastrašio ostale bogove. U
grčkoj mitologiji, Deukalion i njegova žena Pira izgradili su arku, kako bi izbjegli
razornoj Zeusovoj osveti.
Nagac~anje nije više jedini način daljnjega istraživanja; dokazi o ogromnoj poplavi
prije nešto više od 6000 godina pronac~eni su upravo oko Ura, gdje naslage slojeva
nanijetih vodom, debljine dva i pol metra, pokrivaju područje veće od I00 000
kvadratnih kilometara. Ovo prekriva cijelu površinu izmedu dolina Eufrata i Tigrisa,
sjeverno od modernoga Baghdada pa do obala Perzijskoga zaljeva, što danas
uključuje dio Iraka, Irana i Kuwaita. Da bi se stvorio ovako debeli na-nos, poplava je
morala biti gigantskih razmjera, i sigurno je, da je posve izbrisala ljudsku kulturu
širom područja, koje je kasnije postalo zemlja Sumer. Ovo vremensko smještanje
Potopa objašnjava, zbog čega se mnogima činilo da su Sumerani iznikli - niotkuda,
oko 4000-te go-dine prije Krista, ili doslovno preko noći - govoreći u arheološkim
terminima. Potpuno rascvjetana i sofisticirana kultura, bez ikakve povijesti ili dokaza
o svome podrijetlu bilo gdje drugdje, uistinu je misteriozna.
No, to je misterij koji je jednostavno riješiti.
Odgovor je, da je u ranijem, a možda čak i u većem razdoblju povijesti Sumera prije
Potopa, sve bilo potpuno izgubljeno u katakliz-mi, pa su preživjeli Sumerani morali
doslovno iznova sve stvarati, od samih temelja. Glavni problem s kojim se suočilo
preostalo stanov-ništvo, bio je - pronaći one preživjele koji su bili »čuvari kraljevskih
tajni«; one, koji su bili visoki svećenici nestalih hramova, pa tako raspolagali i tajnim
znanstvenim spoznajama, a naročito - znanjem graditeljstva. Neki od njih vjerojatno
su preživjeli; možda su im znanja, kojima su raspolagali o tajnim misterijima prirode i
znanosti,
mogućila da budu upozoreni na nadolazeći Potop, dajući im vremena a se sklone od
njega na uzvisinama, ili da stvarno i izgrade arku. I dok u tajne i simbolizam
graditeljstva postojali i prije poplave, vjerujemo a je iznenadna i hitna potreba, da se
iznova rekonstruira »cijeli
o~.
to bila masonerija u bilo kojem obliku, no ipak smo naišli na sponu izmec~u
masonskog nauka i koncepta uskrisivanja, jer je sam svijet proživio »smrt«, i još se
jednom uzdigao iz voda stvaranja.
Mnogi su ljudi mogli smatrati obnavljanje Sumera isuviše velikim izazovom, te
napustiti njegovu daljnju izgradnju i podizanje, tražeći svoj dom u nekoj drugoj regiji,
daleko od mekog, vlažnog sloja, koji je prekrio njihovu zemlju. Sa sobom su odnosili
svoj jezik, koji je po svojoj gramatičkoj strukturi bio jednako tako sofisticiran, kao i
mnogi jezici koji postoje i danas. Dodatno, sa sobom su nosili i znanje obrac~ivanja
zemlje, predaju o svojim zdanjima, o svojim mitovima, i o svojim bogovima. Ljudi u
Europi i Aziji, na koje su nailazili, i koji su bili na znatno nižem stupnju razvoja,
vjerojatno su ih smatrali samim bogovima.
Naš je problem u pisanju priče o našem istraživanju bila - ogrom-na količina tema
koje smo trebali temeljito obraditi, a koje su nam se sve činile naoko mec~usobno
nevezane, iako su, u stvari, duboko ovisne jedna o drugoj. U nekim razdobljima naših
proučavanja, bili smo ukopani u izvorne materijale koji bi se protezali od samih početaka vremena, pa do modernog doba. Stavljanje svega onoga na što smo nailazili, u
neku vrstu redoslijeda - pokazalo se vrlo izazovnim, no što bismo više podataka
prikupili, slika bi postajala sve jasnijom. Ovo naročito vrijedi za teme koje se odnose
na Sumer. Što smo više tražili njihov utjecaj na ostale kulture, to smo ga više i
pronalazili. Ova se knjiga ne može pozabaviti svima njima, no samo ćemo vam na
jednom primjeru pokazati, koliko je uloga ove kulture bila uistinu iznimna.
Koncept stupa ili svete planine, koja povezuje središte Zemlje s Nebom (rajem),
zapravo je sumeranski koncept, koji je pronašao svoj put u mnoge sustave vjerovanja,
uključujući i one iz sjeverne Azije. Tatari, Mongoli, Burijati i narodi Kalmika iz
sjeverne Azije imaju legendu, koja tvrdi da je njihova sveta planina bila grac~ena
postepeno, sastojeći se od sedam blokova, od kojih je svaki bio manji od onog
prethodnog, kako bi se uzdizala prema nebu. Njen je vrh polarna zvijezda, »središnja
točka (pupak) Neba«, i sukladna je njegovoj bazi, »središnjoj točki (pupku) Zemlje«.
Ova struktura ne opisuje niti jedno zdanje, koje bi moglo biti poznato ovim
plemenima, ali se potpuno
h08 ~~ 109
slučajna, jer je ime, koje su ovi sjeverni nomadi dali ovim svojim posvećenim,
mitskim kulama jednostavno... Sumer.2
I dok se za sve sumeranske hramove vjeruje, da su slijedili upravo ovaj oblik,
najpoznatiji od njih nama je poznat kao Kula Babilonska, velika gracJevina, usko
povezana s Noinim potomcima. Ovu je kulu u Babilonu izgradio Nabopolazar, a
radilo se o ziguratu od sedam slojeva, visine nekih tri stotine stopa, s hramom boga
Marduka na svom vrhu. Kao i u priči o Potopu, priča o Babilonskoj kuli zapisana je u
Knjizi Postanka, kombinacijom različitih verzija prastarih legendi, dopušta-jući
autorima da osmisle način, na koji su gledali svijet oko sebe. Deseto poglavlje Knjige
Postanka govori o naseljavanju stanovništva po zemljama nakon Potopa,
objašnjavajući kako su Noini sinovi ute-meljili nova plemena u svim dijelovima
svijeta. Za Židove je najva-žniji od tih sinova bio Sem, otac naroda, koji poznajemo
kao Semite (tijekom njegove impresivno duge životne dobi od - šest stotina godina), a
u koji je, naravno, bio uključen i židovski narod. Sljedeće poglavlje Knjige Postanka
govori nam priču o gradnji Kule Babilon-ske, i započinje prizrfanjem, da je jednom
postojao - samo jedan jezik. Ona počinje ovako:
»Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. Ali kako su se ljudi ,selili ,s istoka, naidu
na jednu dolinu u zemlji Šinearu, i tu se nastane.
Jedan drugome reče: »Hajdemo praviti opeke te ih peći dct otvrdrtu!« Opeke im bile
mjesto kamena, a paklina im slu-:ila za ;buku. Oni rekoše: »Hajde da sebi podignemo
grad i torattj s vrhom do neba! Pribavimo sebi irne, prije no što bismo se mogli
raspršiti po svim zemljama!« Jahve se spusti da vidi grad i toranj koji su gradila djeca
Adamova.
I On reče: »Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za .sve! Ovo je tek početak
njihovih nastojanja. Sad im ništa neće hiti yzeo.stvarivo što god naume izvesti.
Hcrjde da sidemo i,jezik im pobrkamo, da jedan drugome ~~'ovora tte razumije. «
= Mirccu ~liade: Šarttnni,.nrrt, ar-hničrze teltnike ek.sta~e
Ova je mala racionalizacija razjasnila Židovima, zbog čega ljudi govore različitim
jezicima, a kako je svijet bio pustoš, prije no što je Bog odlučio da je naseli kroz
Noinu lozu, bilo je posve razumljivo, i da je Semovim sinovima mogao obećati
zemlju Kanaan, ne razmišljajući
', mnogo o narodima, koje će tamo zateći. Tako je od samih svojih poče-taka, u
Sumeru, »Bog« koristio različite načine - u dolini Nila, kod Indusa, a možda čak i kod
Žute Rijeke - da bi stvorio velike religije svijeta. Sve se to dogac~alo u pradavnim
vremenima; tek jedna od posljednjih varijacija sumeranske teologije, bila je i - Bog
Židova.
Lik Abrahama, prvog Židova
Kad je Abraham odlučio napustiti Ur, prirodni smjer kretanja bio je prema sjeveru, uz
tijek obiju rijeka, u potrazi za novim domom u kojem će živjeti u miru sa svojim
Bogom. Stari zavjet nam govori, da su - sve dok Abraham nije stupio na scenu - preci
Izraela štovali druge bogove (Jošua 24:2), što ne treba uopće iznenaditi, pošto je
Jahve, Bog Židova (a zatim i kršćana) bio još toliko udaljen od njih, kao što je
računalo bilo daleko za Williama Caxtona! No, i nakon što se Jahve objavio svojem
»odabranom narodu«, privrženost prema Njemu bila je, najblaže rečeno neujednačena, i to gotovo tisuću godina - jer, i
' drugi bogovi svih oblika bili su jednako tako omiljeni. Kada je došlo vrijeme da
Izraelci napišu povijest i naslijede svoga naroda, trebali su se osvrnuti na ogromno
vremensko razdoblje, i potvrditi prastare usmene tradicije, uklapajući ih u pojedinosti,
koje »izgleda da« su se nekada davno - dogodile.
Abraham je vjerojatno bio prisiljen napustiti svoj rodni grad Ur, jer su »bezbožni«
nomadi sa sjevera preuzimali svakodnevni život, _ koji je njemu postao neprihvatljiv;
u to vrijeme, političko nezadovoljstvo uvijek bi se izražavalo kao teološko nezadovoljstvo. Biblija tvrdi, da je Abraham
došao od tamo, gdje je čovjek sve uredivao, a pravila Boga su bila odbačena. Ovo se
odnosi na nepostojanje predstavnika 'I Boga na zemlji - kralja grada Ura i njegovih
svećenika.
Abraham se općenito smatra prvom povijesnom osobom u Bibliji; ; : ~ nasuprot
njemu, Adam, Eva, Kain, Abel i Noa predstavnici su naroda
110 `~ 111
na put u zemlju Kanaan, obitavajući u šatorima i vodeći tijekom puta teške rasprave sa
svojim osobnim Bogom, koji je, razumije se, s njime putovao iz Sumera.
Opis Abrahama kao nomada, kakvi su bili i sami, može se potpuno shvatiti; jer, on i
njegovi Ijudi, koji su krenuli s njim, nisu imali zemlju koju bi mogli nazvati svojom.
Ime Hebrej, otkrili smo, proizlazi iz pojma »Habiru« (ponegdje i »Apiru«), što je
očito bio naziv pun pri-jezira, kojim su Egipćani nazivali lutajuća semitska plemena,
koja su živjela poput beduina.
Kao što smo vidjeli gore, povijest Židova tvrdi, da su oni potomci Sema, Noina sina,
koji je i sam bio osoba iz sumeranskih legendi, te zatim Abrahama, koji je napustio
Sumer da bi pronašao »obećanu zemlju«. S obzirom na to, da u Sumeru nema tragova
o ovim sta-novnicima, mislimo da su mnogi Sumerani krenuli na sjever i zapad, i tako
postali značajan dio lutajućih naroda, koji su kasnije postali židovska nacija. Jer, svi
dokazi pokazuju, da Židovi nisu rasa ili makar povijesna nacija, kako oni danas
vjeruju; oni su amalgam semitskih grupa, koje su svoje zajedništvo pronašle u
činjenici da su bez države, i prihvatile teološku povijest utemeljenu na sumeranskim
podgru-pama. Možda je samo jedan od deset Izraelaca u vrijeme Davida i Salomona
bio sumerske loze, a tek mali dio ovog broja - potomci Abrahamovi, jer on - logično,
nije bio jedini Sumeranin koji se kretao prema Kanaanu i Egiptu tijekom druge
polovine drugoga milenija prije Krista. Habirui su se lagano mogli prepoznati medu
ostalim nomadima koji su postojali u Egiptu, jer su to bili Azijati koji su nosili
neobičnu odjeću i duge brade, te govorili stranim jezikom.
Abraham se smatra ključem za osnutak Izraela, sa svojim Bogom, koji mu je obećao
novi dom za njegov narod u zemlji, kasnije identi-ficiranoj kao dio sjevernog
»plodnog polumjeseca«, zvanoj Kanaan. S obzirom na prirodu sumeranskih
božanstava, opisanu gore, postoji vjerojatnost, da je Abraham bio svećenik sa svojim
zasebnim Bogom, koji je bio njegov pratilac i čuvar.
Prosječnom Židovu ili kršćaninu, koji čita Stari zavjet, može se oprostiti da misli,
kako je zemlja Kanaan bila pravedna nagrada, koju je Bog dao svome »odabranome
narodu«; no, samo zauzimanje te »obećane« zemlje nije bilo ništa manje, no - obična
krada. A ako bi se
opravdanje ne može biti isprika za krvoproliće onolcog nro~a sraru-sjedilaca, za koje
Stari zavjet tvrdi da se dogodio.
Većina kršćana danas ima vrlo mutnu predodžbu o povijesti njihovog Boga, koji je
prvo bio - Bog Židovima. Oni zamišljaju sve-moćnog i snažnog Boga, prepunog
ljubavi, koji svojim »odabranim ljudima« obećava prekrasnu zemlju, u kojoj teče med
i mlijeko (neku vrstu iznova pronadenog Edenskog vrta) - zemlju, zvanu Kanaan. No,
niti je Kanaan bio nenaseljena divljina, u kojoj bi plemeniti lutalice pronašli svoju
novu domovinu, a niti Jahve neki njihov predobri dobročinitelj. On je bio bog oluje,
bog rata.
Nedavna arheološka istraživanja otkrila su, da su Kanaanci, čiju su zemlju Izraelci
oteli, bili napredna civilizacija s utvrdenim gradovima, bezbrojnim manjim gradovima
i selima, sofisticiranom proizvodnjom hrane, zanatima i trgovinom. Ako se prihvaćaju
priče sadržane u Bibliji, tada je izvorni Bog Hebreja u stvarnosti bio lik, koji je
opravdavao invaziju, kradu i ubijanje, i imao mnogo sličnosti s Džingis-kanom!
Zaprepašćuje nas, da mnogi kršćani vjeruju, kako je Stari zavjet stvarno zabilježio
povijesne dogadaje, usprkos činjenici da Boga osli-kava kao ispraznog, osvetničkog
manijaka, bez imalo sućuti. Osim što nareduje ubijanje stotina tisuća muškaraca, žena
i djece u gradovima, za koje traži da se ukradu od starosjedilačkog stanovništva,
poznat je i po tome, što je bez nekih većih razloga napadao i svoje prijatelje. U Knj~zi
Izlaska 4:24-25 čitamo, da je Jahve odlučio ubiti Mojsija od-mah nakon što mu je
naredio da krene na put do Egipta, kako bi spasio »porobljene« Izraelce. Od ovakvog
naročito ružnog djela uspjela ga je odgovoriti žena, koja je ustvrdila da je Mojsije njen
obećani mladože-nja. Ovo je kasnije bilo preradeno u apokrifnom djelu Svečanosti,
kako bi se krivnja s Jahvea svalila na duh, nazvan Mastema, što je zapravo riječ,
kojom se obilježava »neprijateljska« strana Jahvine naravi. Me-dutim, iz Knjige
Izlaska je jasno, da je Bog ipak ubio Mojsijeva sina, kad ga je zahvatilo takvo
raspoloženje.
I dok još nitko do sada nije uspio utvrditi točno vrijeme Abra-hamova putovanja s bilo
kakvom sigurnošću, opće je prihvaćeno, da on nije postojao prije 1900. godine pr. K.,
i ne kasnije od 1600. godine pr. K. Jer, da je postojao kasnije od tog razdoblja, našao
bi se usred
I 12 ~~ 113
godina, izmedu 1786. i 1567. godine pr.K Do sada se uspjelo pronaći, da - ukoliko je
postojala veza izmedu Abrahama i Semita, koji su Egipat zauzeli došavši iz područja
Jeruzalema, povijest bi konačno počela imati smisla. Abraham je sa svojim
sljedbenicima krenuo put Harana, grada značajnog i za današnju Siriju, na obalama
rijeke Balik, koji se nalazio na trgovačkom putu od Sumera uzvodno Eufratom. Od
tuda je svoju grupu poveo u zemlju Kanaan, što je, naravno, Izrael.
Negdje se tijekom ovoga puta Abraham zabrinuo, nije li ipak učinio nešto pogrešno,
jer je osjećao da njegov osobni Bog nije baš zadovoljan njime. To je vjerojatno bio
način, na koji je racionalizirao ružan problem ili incident do kojeg je došlo u njegovoj
grupi, smatrajući ovu nesreću rezultatom toga, što ga je njegov razljućeni Bo~
napustio i okrenuo mu leda. Abrahamov se Bog toliko razljutio (što pokazuje, koliko
je bio velik.problem, s kojim su se suočili), da je jedini put, koji mu je preostao da bi
ga umilostivio, bio - da mu ponudi svog jedinog sina, Izaka - kao žrtvu. Odlomak iz
Miheja 6:7 pokazuje ozbiljnost situacije:
»Treba li prinijeti sina prvorocŽenoga zbog svoga zločina, plod utrobe svoje zbog
grijeha koji sam počinio ~«
Dva puta se u priči o Abrahamu pojavljuju riječi »nakon tih stva-ri«; dugo se
smatralo, da su to bili trenuci velikih kriza, u kojima je trebalo umiriti Boga
Abrahamova. Ovo je bila jedna od njih. Na sreću za maloga Izaka, problem se
vjerojatno uspio riješiti, pa je njegov du-boko praznovjerni otac promijenio svoje
mišljenje o potrebi njegova ubojstva. Medutim, postoji mnogo kasnije nastala priča o
tome, da je Abraham ipak žrtvovao Izaka, ali je on zatim uskrsnuo; u njoj je i Izak,
kao i Isus Krist, opisan kao »patnički sluga«, koji donosi spasenje i oslobodenje
ostalima.
Prošlo je nešto izmedu tisuću tri stotine i tisuću godina, prije no što je priča o
AbrahamLi po prvi puta bila zapisana; do tada je postojala samo kao plemenska
legenda, prenošena od usta do usta tijekom tog o~romno~ vremenskog razdoblja.
Kada je došlo do toga da bude i zabilježena, učinilo se prirodnim, da je Abrahamov
Bog morao biti - Jahve, usprkos činjenici da naziv »Jahve« nije bio uveden sve do
naših očeva«, zapravo je onaj jedinstveni sumeransla nacm ooracaya osobnom bogu,
koji pripada i Abrahamovim naslijednicima.3
I dok su zapravo tek manji dijelovi ovih raseljenih Azijata (pra-Židova) mogli biti
pravi Abrahamovi potomci, svi su oni tijekom vremena prihvatili ovu legendu kao
svoju, te njome objašnjavaju i svoje plemenito podrijetlo, i današnje životne
okolnosti.
Da je Mojsije uistinu stao pred ove robove u Egiptu i rekao im, da njegova poruka
dolazi od Jahve, ili od Boga cijeloga svijeta, koji ukida sve ostale bogove, mislili bi za
njega da je - lud.
Za razliku od prethodnih osoba, Abraham nije bio izvor svih onih plemena, koja su
uzela njegovo ime. Umjesto da ostane njegov osobni bog, »Bog Abrahamov« je
postao osobina, po kojoj se njegovi budući narodi razlikuju od ostalih. Smatramo
uistinu zadivljujućim, da je psiha samo jednog jedinog Sumeranina oblikovala osnovu
za današnje tri najveće monoteističke religije svijeta.
Do sada nas je naše istraživanje dovelo do toga, da shvatimo koncept osobnog boga, i
ljude, koji su izvodili svoje kulturno naslijede od čovjeka koji je napustio sumerski
grad Ur, noseći sa sobom svog osobnog Boga. Iako smo naišli na komentar o mogućoj
ceremoniji uskrsnuća, povezanoj s Izakom, sinom oca svih Židova, ipak se čini, da je
ova priča mnogo kasnijega podrijetla. Ovdje nismo naišli ni na kakvu povezanost s
masonerijom; stoga smo pomislili, da - prije no što još jednom pregledamo sve ono,
što smo saznali o razvitku židovskog naroda - treba zaviriti u davnašnju civilizaciju,
najveću medu svima, koja je nastala u okolini rijeke Nil. Jer, Abraham je upravo u
Egiptu proveo vrijeme, tijekom kojega se stvarala židovska nacija, a bili smo svjesni
da su se kasniji Židovi počeli isticati u egipatskoj zemlji. Stoga je davni Egipat trebao
biti sljedeći objekt naših ispitivanja.
ZAKLJUČAK
Tek kada smo počeli proučavati početke razvoja Boga, shvatili smo, koliko su nas
zapravo malo učili o ranoj povijesti čovječanstva. Ništa
3 John s£lsSOOII: Oc( Smnera clo Jeruznlenut
114 ~~ 115
J F stupova i piramida, koje su se kasnije proširile i daleko izvan njihove
zemlje. A zahvaljujući sumeranskoj priči o stvaranju, poznatoj kao
Enuma Elish, pokazalo se, da je priča o Postanku, vezana uz Potop, : bila pomaknuta
za više od tisuću godina unaprijed,
Od Sumerana, iz grada Ura, došao je i Abraham, donoseći sa sobom i svoga osobnog
boga, poznatoga kao »Boga svojih očeva«, i to negdje izmedu 2000-te i 1600-te
godine pr. K. Pitali smo se, je li Abraham mogao imati bilo kakvih veza, ili se
podudarati vremenski s egipatskim kraljevima Hiksa, koji su vladali od 1786. do
1567. godine pr. K., no nismo imali dovoljno znanja o Egipćanima, da bismo odgovorili na to pitanje. I usprkos nekolicini mučeničkih najava o osobama koje spominje
masonerija, nismo pronašli uopće nikakve povezanosti s modernim slobodnim
zidarstvom. Ukoliko smo namjeravali riješiti ovu zagonetku, trebalo se iznova vratiti
u vrijeme, i proučiti civilizaciju Egipta.
116
Baština Egipćana
Počeci Egipta
Egipćani su najpoznatiji po piramidama. No, kako smo tek trebali otkriti, ostavština
ovog vrlo posebnog naroda proteže se daleko iznad njihovih otkrivenih prastarih
umjetničkih predmeta, jer su odgovorni i za neke od najznačajnijih doprinosa našem
modernom načinu života. Danas su Egipćani mješavina arapskih, crnačkih i europskih
tipova rase, te tvore pravu paletu različitih boja kože i oblika lica. Mnogi su od njih
upadljivo lijepi, a neki su i danas identičnog izgleda kao i na prikazima, pronadenim u
prastarim grobnicama unutar piramida.
Ova se ljepota ne odnosi samo na njihovu boju kože; oni su oduvijek bili i prijateljski
raspoložena, i - prema svim standardima normalnoga - tolerantna nacija. Proširena
ideja, da su »zli« Egipćani koristili židovsko roblje kako bi izgradili svoje piramide
besmislica je, i to ne samo stoga, što u tim ranim razdobljima Židovi tamo uopće nisu
niti postojali.
Na nekadašnje su Egipćane vjerojatno jako utjecali, a možda ih u cijelosti i vodili,
graditelji gradova podrijetlom iz Sumera. Možda su nakon Velikoga potopa, neki
čuvari tajni i misterija grac~enja krenuli prema sjeveru i zapadu, sve dok nisu naišli
na ljude smještene na obali velike rijeke, koji su živjeli uz ritmično i ujednačeno
nadziranje riječ-nih poplava; one su značile pravu blagodat i vlagu za suho pustinjsko
tlo. Kako u Egiptu nema dovoljno padalina, što bi omogućilo uobiča-jeni uzgoj
pšenice, Nil je oduvijek bio od središnje važnosti za održa-nje tamošnjega života, pa
se ne treba čuditi da je ova rijeka postala gotovo sinonim za Egipat.
Od kraja kolovoza pa sve do rujna, prema Mediteranu se na sje-ver kreću podvodnji s
juga, ostavljajući za sobom naslage crnoga blata, iz kojega će zatim narasti hrana za
naciju. Prečesti podvodnji u godini dovode do ozbiljnih poplava, uništavaju domove,
te ubijaju stoku i ljude; a njihov premalen broj značio bi, da se polja neće moći
117
vvtu v momu y. v w.mvvuuomvou mnu.
Stari zapisi pokazuju, da su se egipatski vojnici užasnuli, kada su, tjerajući svoje
neprijatelje dublje u Aziju, naišli na uvjete života, kakvi su vladali na takvim
mjestima, kao što je Libanon. O vegetaciji su iz-vještavali da raste »po želji, te da
onemogućava napredovanje vojske«, a da »Nil greškom pada s neba, umjesto da
dotječe s okolnih brda«. Ovi zapisi pokazuju, da čak nisu imali niti riječ, kojom bi
nazvali po-~am »kiše«, pa čak i da bi ovaj obično životno važan prirodni fenomen za
njih bio i neuobičajen, i ne baš dobrodošao, kada su već jednom ,naučili živjeti bez
njega. Takoder ih je zaprepastila i temperatura vode, koju su trebali piti iz hladnih
rijeka, pa su je odlučili zagrijavati u vrčevima na suncu, prije no što bi je prinijeli
usnama.
~, Nil je omogućavao život malih, izdvojenih nomadskih lovačkih Qrupa desetinama
tisuća godina; no, tijekom četvrtog milenija prije Krista, započelo se i s obradom
zemlje. To je dovelo do stvaranja dvaju pra-kraljevstava s teritorijalnim granicama,
oko kojih su se svadali i čuvali ih. Bitke su medu njima bile uobičajene, sve dok se
nije shvatilo, da bi medusobna suradnja mogla biti znatno učinkovitija od agresije, pa
su započeli živjeti u slozi. Negdje prije 3100. godine pr. Kr., konačno se osnovalo i
jedno jedino kraljevstvo, kojim su se ove dvije zemlje - Gornji i Donji Egipat, i
ujedinile.
Teologija najranijih razdoblja u tako ujedinjenom kraljevstvu bila je još uvijek
fragmentarna, pri čemu je svaki grad zadržao svoje izvor-ne bogove. Većina je ljudi
vjerovala, da su u vrijeme, kojega se više nitko ne može sjećati, i bogovi živjeli na isti
način kao i ljudi, imali svoje strahove, nade, slabosti, a na kraju - i svoju smrt. Bogovi
nisu bili besmrtni, a još manje svemoćni; starili su, i umirali, i sahranjivali se na
grobljima, koja su bila posebno odredena za njih. Ova potpuna smrtnost božanstava,
jasno, u sukobu je s bilo kojom definicijom boga, pa se postavlja pitanje - zbog čega
su ih ti rani stanovnici Egipta takvima opisivali. Jedino što smo mogli nagadati, bilo
je, da su ljudi koji su nadzirali područje Nila prije ~riše od pet i pol tisuća godina bili stranci, koji su imali znanja ili tehnologiju, i to toliko naprednu za sve ono, što je
domaćem stanovništvu bilo poznato, da je za njih rnislilo - kako su sposobni i za
magijska djela. U prastarim je vreme-nima magija bila nerazdvojni dio religije, i bilo
koja moćna osoba rnoQla je biti lako smatrana bogom.
vuu r mv .~b.,..~ » t. »t. ~ . _~ , ,
koji su posjedovali tajne spoznaje o graditeljstvu, i prenosili ih gradi-teljima piramida
prije odlaska ili izumiranja, kao zasebna rasa. Egipćani su vjerovali, da je tvar
oduvijek postojala; njima bi bilo
nelogično misliti o bogu, koji je stvorio nešto - apsolutno ni iz čega. Njihov je stav
bio, da je svijet nastao kada je iz kaosa proizašao Red, te da se sve od tada vodi bitka
izmedu sila organizacije i nereda. Do ovog stvaranja reda doveo je bog, koji je
oduvijek postojao - ne samo prije čovjeka, neba i Zemlje, već i u vremenu prije ostalih
bogova.
Ovo se kaotično stanje nazivalo Nun, i kao u sumerskim i biblij-skim opisima uvjeta
prije stvaranja svijeta, i kod njih je vladala tama, vodeni bezdan bez sunca, no pun
moći, kreativne unutarnje snage, koja je naredila da se započne sa stvaranjem reda.
Ova latentna snaga, koja se nalazila unutar supstance kaosa, nije niti znala da postoji;
bila je tek mogućnost, potencijal koji je bujao unutar sporadičnosti nereda.
Zaprepašćujuće je, ali - ovaj opis stvaranja svijeta savršeno opi-suje postajanje svijeta,
kakvim ga zamišlja i moderna znanost; ovo se naročito odnosi na »teoriju kaosa«,
koja je dokazala ponavljanje odredenih uzoraka, koji se ipak matematički ponavljaju
unutar sasvim nestrukturiranih dogac~aja. Čini se, da su stari Egipćani bili bliži
svijetu zasnovanom na fizici, no što bi se to moglo učiniti mogućim za ljude, koji nisu
shvaćali strukturu same tvari.
Pojedinosti su u vjerovanjima svakoga od ovih velikih gradova u tim najranijim
vremenima ponešto varirale; najutjecajniji su mec~u nji-ma bili (koristimo njihova
kasnija, grčka imena) Memfis, Hermopolis, Krokodilopolis, Dedera, Esna, Edfu i
Heliopolis, »Grad sunca«, koji je ranije bio poznat kao grad On. Središnjim se
trenutkom teologije, koja je vladala u ovim gradovima, smatrao onaj »prvi trenutak« u
povijesti, kada je iz vodenog kaosa izronio malešan prvi otočić ili brežuljak, plodan i
spreman da podupre život. U Heliopolisu i Hermopolisu, onaj duh koji je zaiskrio
život i unio red u kaos, bio je bog sunca Re (poznat i kao Ra), dok je u najvećem
gradu, Memfisu, identificiran kao Ptar, bog zemlje. U oba se slučaja smatralo, da je
spoznao vlastitu svijest u trenutku, kada je uzrokovao izvirivanje onog prvog otočića
iz divljih voda. Tako je Re / Ptar postao izvor svih materijalnih dobara, koja su
Egipćani uživali, te su se upravo njemu posvećivale sve vrste umjet-nosti, izvori
osnovnih vještina i, važno - misterij graditeljstva.
118 ~I 119
_. _. . ...~. ~.. .~. u.~
bio »sin božji«, koji je u trenutku smrti postajao jedno sa svojim ocem, da bi postao
bog na nebu. Priča o bogu Ozirisu govori, kako je započeo ovaj krug bogova i
njihovih sinova:
Božica neba, Nut, imala je petero djece, od kojih je najstariji bio Oziris, koji je i sam
bio i čovjek, i bog. Kako je u starom Egiptu postojao običaj, njegova mu je sestra
postala suprugom; ime joj je bilo Izis. Uz pomoć svoje desne ruke, boga Tota,
zemljom je vladao mudro, a narod je napredovao. Medutim, njegov brat Set mu je
zavidio na uspjehu, pa ga je ubio, raskomadavši mu zatim tijelo na dijelove,
razbacavši ih u različite dijelove Nila. Izis je bila očajna naročito stoga, što Oziris nije
ostavio nasljednika; a to bi značilo, da će Setova zloća biti nagradena pravom da
zavlada zemljom. No, Izis se nije predavala lako; pronašla je dijelove Ozirisova tijela,
te ga je magijom sastavila, i u posljednjem kratkom trenutku udahnula život u svoga
brata. Zatim je nalegla na njegov božanski falus, i Ozirisovo je sjeme ušlo u nju.
Napuštajući Izis, koja je sad očekivala njegovo dijete, Oziris se spojio sa zvijezdama,
gdje je zavladao kraljevstvom mrtvih.
Izis je rodila sina, kojeg je nazvala Horus; on je odrastao kao princ Egipta, i zatim
izazvao ubojicu svog oca na dvoboj. U konačnom okršaju, Horus je uspio odrezati
Setu testise, no i sam je izgubio jedno oko. Smatralo se, da je mladi Horus ipak iz
bitke izašao kao pobjednik, i tako postao prvi kralj.
A od tog doba, svaki se kralj smatrao mladim bogom Horusom, koji u trenutku svoje
smrti postaje Oziris, a njegov sin - novi Horus.
Stabilnost dviju z~malja
Gornji i Donji Egipat ujedinili su se u jedno kraljevstvo prije otprilike 5200 godina.
Ne znamo, s kojim se teškoćama ovaj narod borio prije to~~ vremena - u doba, dok su
još bogovi živjeli mec~u njima, no, od samoaa se početka ujedinjenje smatralo
apsolutno središnjim doga-dajem za dobrobit ove bipartitne države.
Izgradnjom piramida Egipćani su ispunjavali iste one potrebe, na koje smo naišli i kod
sumerskog naroda, dok je gradio stupnjevite zigurate - bile su to umjetne planine, koje
su kralju i svećenicima trebale pomoći, da dopru do bogova. No, još mnogo stariji od
piramida
l20
1~U(11 ~Čl ~V1~GLVi11 uv~vvu.
Prije ujedinjenja, svaka je od zemalja imala svoj glavni stup, koji je povezivao njenog
kralja i svećenstvo s njihovim bogovima. Čini se razumnim pretpostaviti, da su - kada
su Gornji i Donji Egipat postali dva kraljevstva u jednome, oba ova stupa bila
zadržana. Svaki je stup bio duhovna spona izmedu neba i zemlje, a Egipćanima je bio
potre-ban novi teološki okvir, koji bi izrazio odnos izmedu njihova novo-nastalog
trojstva - dvije zemlje, i jednog neba.
U starom gradu Annuu (koji se kasnije u Bibliji nazivao On, a kod Grka - Heliopolis),
postojao je ogroman sveti stup, koji se i sam zvao Annu - najvjerojatnije je dobio
naziv po samome gradu. Ovo je, vjeru-jemo, bio Veliki Stup Donjeg Egipta, a u doba
ujedinjenja, njegov suprotstavljeni dio u Gornjem Egiptu nalazio se u gradu Nekhebu.
Kasniji grad Teba, a zatim poznat i kao »Waset«, svoj je stup nazivao »Iwnu Shema«,
što je značilo »Južni Stup«.
Analizom kasnijih egipatskih vjerovanja i obreda, došli smo do uvjerenja, da su ovi
sveti stupovi postali fizičke manifestacije ujedi-njenja. Simbolizirajući povezivanje
zemalja unutar jednoga kraljev-stva, dva su se stupa smatrala ujedinjenima
zahvaljujući nebeskom luku, koji je izgradila božica neba - Nut, pa tako ova tri dijela
arhi-tektonski oblikuju ulazna vrata. S jednim stupom na jugu, a drugim na sjeveru,
naravno da je otvor gledao na istok, kako bi pozdravio izranjanje sunca. Po našem je
mišljenju ovo predstavljalo i stabilnost, i tako dugo dok će oba ova stupa stajati
nedirnuti, kraljevstvo dviju zemalja će napredovati. Pronašli smo, i kao značajno
želimo naglasiti, da se egipatski hijeroglif za označavanje dviju zemalja nazivao
»taui«, što bi se opisalo kao dva stupa okrenuta istoku, s točkama koje označavaju
smjer izlazećega sunca.
~i
Okrenut prema duhovnim ulaznim vratima s istoka, desni stup je bio onaj iz Donjeg
Egipta, što bi odgovaralo masonskom desnom stupu . Jakinu, koji predstavlja
»uspostavljanje«. Ne objašnjava se tijekom ;
' 121
.. r v u . -d d
ije zemlje. Prema egipatskom mitu, bilo je to mjesto gdje je svijet i počeo svoje
postojanje iz kaosa nazvanoga Nun, pa bi, u skladu s tim, akin« predstavljao ništa
manje, no - uspostavljanje svijeta.
Za Egipćane je lijevi stup obilježavao povezanost Gornjeg Egipta ebom, a u
masonskom se obredu on identificira kao »Boaz«, pri mu se kaže da predstavlja
»snagu, ili da je u njemu snaga«. Kako mo pokazati u sljedećem poglavlju, do ove je
asocijacije došlo, kada , u vrijeme najveće potrebe - dok je Donji Egipat bio
privremeno gubljen zbog jačega neprijatelja, zemlja Gornji Egipat pokazala liku
snagu.
Masonerija tvrdi, da ujedinjavanje dvaju stupova predstavlja tabilnost«, a uopće nema
sumnje u to, da ova riječ opisuje i što su ipćani toga doba uistinu osjećali. Jer, tako
dugo dok su oba stupa dirnuta, kraljevstvo dviju zemalja će napredovati. Ova tema o
snazi og ujedinjavanja dvaju stupova bila je, vjerujemo, početak koncepta ji su, u
mnogim oblicima, prihvatile i kasnije kulture, uključujući i idove, a na kraju i masonerija.
Proučavajući povijest Egipta, ubrzo smo naišli na ideal, koji je bio solutno središnji u
njihovoj civilizaciji; bio je to koncept zvan a'at. U svjetlu naših istraživanja, možete
samo zamisliti naše zapre-štenje i uzbucJenje, koje smo osjetili, kada smo pronašli
sljedeću finiciju:
»Ono, što je karakteriziralo Egipat, bila je potreba za redom. Egipatska religiozna
uvjerenja nisu imala neki dublji etički sadržaj, no u praktičnim stvarama općenito se
priznavalo da je pravda - toliko fundamentalno dobro, da je dio prirodnog poretka
stvari. Faraonova prisega veziru, prilikom stupanja na vlast, to je u potpunosti
razjasnila; riječ, koja se pri tome koristi - Ma'at, označavala je nešto sadržajnije od
poštenja. Izvorno je ova riječ bila fizikalni pojam; pod njom se mislilo na razinu,
urec~enu i simetričnu, kao kod tlocrta za temelje hrama. Kasnije je došlo do toga, da
znači ispravnost, istinu i pravdu. « 1
b Faraoni ratnici
J111v 1 .~aW u mvvvu... ~.
sebe smatra posebnim sustavom moralnosti, zasnovanim na bratskoj ljubavi,
oslobocJenju i istini. Novopečenom se masonu kaže, da su čestitost i poštenje sigurni i
uvjerljivi znaci, po kojima se prepoznaje svaki mason.
Masonerija nije religija, isto kao što niti koncept Ma'ata nije bio integralni dio neke
teološke strukture ili legende. Oboje su pragma-tična poimanja uvjerenja, da
nastavljanje civilizacije i društveni na-predak počivaju na sposobnosti pojedinca da
»čini drugima ono, što bi želio da čine njemu«. Činjenica, da oba koncepta koriste
nacrt i zdanje hrama kao primjer, te primjećuju, da bi ophoc~enje mec~u ljudima
trebalo biti na razini i pošteno, sigurno je više od slučajnosti. Rijetko se u bilo kojem
društvu može pronaći moralni kodeks koji bi postojao izvan religioznoga sustava, pa
treba biti pošten i reći, da Ma' at i masonerija, kamen po kamen, razinu po razinu,
grade ideje, iz kojih bi i moderan svijet mogao naučiti mnogo toga.
Kako smo počeli uistinu sve više i više cijeniti snage i ljepote Ma'ata, sve više smo
istodobno osjećali, i koliko je masonstvo - u svom sadašnjem obliku - njegov slabi
potomak, ako bi se moglo tako reći. Možda se ljudi u Velikoj Loži identificiraju s
pravim vrijednos-tima, koje bez sumnje postoje unutar slobodnog zidarstva, no
gotovo se bojimo reći da, prema našem iskustvu, onih nekoliko dragocjenih sastanaka
masona nema ključ za socijalno blagostanje, s kojim se oni povezuju. U našem
modernom, zapadnjačkom svijetu, one pristojne ljudske vrijednosti, kakve su
sažaljenje i samilost - zamjenjuju se religijom, i često se opisuju kao »kršćanske
vrijednosti«, što je velika sramota. Mnogi kršćani su, naravno, dobri i velikodušni
ljudi, no željeli bismo sugerirati da to ima više veze s njihovom osobnom duhovnošću,
no zahtjevima koje pred njih postavlja religija. I obrnuto - neka od najužasnijih,
neljudskih djela u povijesti bila su izvršena upravo u ime kršćanstva.
I dok razmatramo moderni ekvivalent Ma'ata, ne možemo si pomoći, a da ne
primijetimo, kako mnogi socijalisti i komunisti o sebi misle kao o ne-teološki
raspoloženim ljudima, koji su ipak u potrazi za ljudskim dobrotama i jednakošću. Ako
tako misle, u krivu su. Kao i religija, i njihovo uvjerenje zahtijeva povezanost s
odrecJenom metodologijom prednagracJivanja njihove »dobrote« za ono, što rade;
123
- - -- .. »..» .. aaa mu, uu unv C,a~1Q1111V
društvo ikada dosegne svoj široko zasnovani objekt jednakosti i stabilnosti, tek će tada
konačno iznova otkriti Ma'at. A ako moderni inženjeri još razbijaju glave nad
vještinama, kojima su ovladali gradi-telji piramida, što li tek o ovakvom konceptu
misle naši znanstvenici, koji se bave društvom?
Do sada smo shvatili, da bi bilo teško osporavati tvrdnju o vezi izmedu masonskih
vrijednosti i vrijednosti Ma'ata. Naravno, netko bi mogao ustvrditi, da je masonerija
zgodna izmišljotina sedamnaestog stoljeća, koja se stilizirala na konceptu Ma'ata. No,
znamo da ovaj argu-ment ne bi izdržao primjedbu - da se egipatski hijeroglifi nisu
mogli razumjeti tako dugo, dok se nisu uspjeli dešifrirati zahvaljujući otkriću Rosetta
kamena, na kojem se pronašao prijevod nekih hijeroglifa na grčki; to se, pak, dogodilo
punih stotinu godina nakon što je Velika Loža Engleske bila utemeljena. Dakle, prije
toga očito nije bilo načina, da masonerija sazna za Ma'at, kako bi se oblikovala prema
njemu.
Stari smo Egipat upoznali kao civilizaciju, koja je propovijedala načela, što smo ih
poznavali iz obreda slobodnoga zidarstva, i za koju se takoder činilo da je koristila
koncept dvaju stupova unutar svoje gradanske strukture. Postojalo je i ubojstvo, i
uskrsnuće, vezano uz priču o Ozirisu, no nije bilo nikakvih tragova koji bi nas doveli
do arhitekta hrama kralja Salomona, ili čak niti bilo kojeg drugog hrama. Očito smo
trebali civilizaciju starih Egipćana istražiti dublje, sa svim njenim pojedinostima.
Egipćani su proživjeli sva ograničenja samopronalaženja u raz-doblju svoga
nastajanja, pa su - prihvativši sveobuhvatnu ideju Ma'at - pokušavali izgraditi novi
poredak u svijetu, koji bi odgovarao i ljudima i bogovima. Čini se, da je i
temperament egipatskog naroda bio oblikovan u tom duhu tolerancije i prijateljstva. U
stara je vremena Ma'at postao osnova zakonskog sustava, i uskoro se pod njim
razumi-jevao svaki oblik »ispravnosti« - od ravnoteže svemira i svih nebeskih tijela,
pa do časti i poštenja u svakodnevnom životu.
U društvu starog Egipta, misao i priroda su se smatrali dvjema stranama iste
stvarnosti; što god je bilo pravilno ili harmonično, smatralo se manifestacijom
Ma'ata.2
---______ -' Nonnan Cohen: Sventu; kaos i svijet koji treba doći
124
,
Y
_~
masoneriji, ~a pravo 1 na istraživanje sakrivenih misterija prirode i znanosti temelji se
na bratstvu masona, ili na postajanju masonom Drugoga stupnja.
Priča o Setu i Ozirisu, koju smo nešto ranije ispričali, pokazala je ljudima Egipta, da
božansko pravilo o zakonitim kraljevima ne može biti prekinuto, pa čak niti od snaga
razaranja i anarhije, koje je pred-stavljao Set. Koncept Ma'ata postao je glavno
obilježje dobrih kralje-va, a stari zapisi pokazuju, da se o svakom kralju ili faraonu
govorilo: »on to radi Ma'at«, ili on je »zaštitnik Ma'ata«, ili »on živi kroz Ma'at«.
Društveni poredak i ravnoteža pravde proizašli su iz poimanja Ma'ata, te od živućeg
boga Horusa - trenutnog kralja. Vladalo je uvjerenje, da civilizacija Egipta može
preživjeti jedino - očuvanjem božanske linije kraljeva.
Ovakvo je predstavljanje Ma'ata i kraljevske linije, kao neodvo-jive od njega, bilo
izvanredan mehanizam za izbjegavanje pobuna i održavanje monarhije.
Jer, ne samo što je prihvaćanjem Ma'ata bila osigurana politička stabilnost zemlje, već
se i cjelokupni napredak naroda oslanjao na njega. Ako su ljudi živjeli svoje živote u
skladu s Ma'atom, bogovi bi osigurali, da Nil nanese te godine onoliko vode, koliko bi
bilo dovolj-no za rast žita, da bi se narod prehranio. Za premalo, ili previše vode -krivi
bi bili narod, i kralj. Život kroz Ma'at takoder je osiguravao i pobjedu u ratu. Na
neprijatelje zemlje gledalo se kao na snage kaosa, i s njima se išlo u borbu uz
spoznaju, da bogovi podržavaju dobre ljude Ma' ata.
Na kraju se Ma'at počeo doživljavati i kao - božica. Ona je bila kćerka boga sunca Ra,
i s njim je plovila nebom u čamcu, a govorilo se da često stoji na dugi, provjeravajući
da li se i nadalje održava istiniti i savršeni poredak. Božica Ma'at bila je prikazivana s
nojevim perom u kosi, a sa svake joj je ruke visio po jedan »ankh« (križ života, op.p.).
Ankh je bio, i još uvijek jeste, simbol života. Izgleda kao križ, ali s gornjim dijelom
razrezanim po sredini i otvorenim, tako da oblikuje oko, ili možda čamac u okomitu
položaju.
Daljnje vrlo značajno otkriće za nas je bilo, da je brat božice Ma'at bio - bog Mjeseca,
Tot, koji se često prikazuje na dugi čamca boga Ra, odmah uz Ma'at. Jer, naše se
zanimanje za njega pobudilo, kada smo
125
___~.._... . ....~~.~,., , ~U n~~a se govoruo da utvrc~uje, što je to Istina. Govorilo se i
da je kralj, koji se bori protiv zla, dobar bog - nasljednik Tota.
Postajanje kraljem
Kako smo pokazali, masonerija ima mnogo elemenata koji su vrlo egipatski - od
uporabe piramide, pa do oka boga Amon-Ra, no nitko ne bi vjerovao, da bi tu mogla
postojati neka povežanost. Istina, usmena tradicija masona tvrdi, da su masonski
obredi nastali prije nekih 4000 godina, samo - nitko ne vjeruje, da bi to moglo i biti
tako. No, uz moguće podrijetlo stupova od starog Egipta, te identičnu prirodu Ma'ata,
naravno - mi sami smo počeli vjerovati, da ta veza ipak mora postojati. Početno
mjesto za traženje daljnjih dokaza za sličnost u obredima trebale su nam stoga postati
ceremonije, kojima su se podvrgavali kralj, i njegovi dvorjani.
Kad bi vladar dviju zemalja umro, on bi postajao Oziris, a njegov bi se sin odmah
pretvorio u Horusa, i - novoga kralja. Ako kralj ne bi imao sinova, moglo se povjeriti
bogovima da riješe problem. Mec~utim, vjerujemo da su članovi »kraljevske Lože«
bili oni, koji su donosili odluku, i jednom kada je inicijacija novoga »gospodara« bila
dovršena, Horus se više za sva vremena nije trebao bojati konkurencije.
Takav se jedan slučaj dogodio 1504. godine pr. K., nakon smrti Tutmozisa II. On je
imao kćerku koju mu je rodila njegova žena, Hatšepsut, a njegovu jedinom sinu je
majka bila konkubina, imenom (sis. Ovaj je dječak uspio postati Tutmozis III, uz što
je vezana neobična priča, kako je bog Amon odabrao upravo njega za novog vladara
dviju zemalja. Dok je još bio dječak, pripremali su ga za zvanje svećenika, pa je često
odlazio u veliki hram, koji je majstor ~raditel j Ineni podigao za njegovog djeda.
Jednog je dana bio nazočan, kad je njegov otac prinosio žrtvu Amonu, pa su boga
donijeli u predvoije hrama. Nosili su ga na ramenima, uokolo čitavoga hrama, u
ukrašenom kovčegu, smještenom unutar čamca. Dječak se prema propisima poklonio
bogu, ispruživši se po tlu zatvorenih očiju, no kada je hovčeg s bogom prolazio pokraj
njega, bog prisili procesiju da zastane, i to time, što je povećao svoju težinu, pa su ga
zakratko trebali
126
postane budući Horus.
Ova priča u sebi nosi velikih sličnosti s obredima koji se pripisuju Jahvi, jer su i njega
Izraelci nosili u kovčegu (njegov »čamac«). Ovo nas je natjeralo, da iznova zavirimo
u Knjigu Izlaska, no ovaj put u novom svjetlu - počeli smo uvidati, koliko egipatskog
u sebi sadrži čitava priča o Mojsiju i njegovim Izraelcima.
Po našem mišljenju, ceremonija krunidbe novog Horusa (novog budućeg kralja)
morala je biti istovremeno - i pogrebna ceremonija za novog Ozirisa (umrlog kralja).
Ovi su dogadaji bili medusobno tajno povezani, i nazočan im je bio samo uži krug
ljudi, vrlo visokih dosto-janstvenika- Velika Loža? To je očito uključivalo visoke
svećenike, te muške članove najuže obitelji, no mogli su biti uključeni i majstori
graditelji, stariji pisari i vojskovode. Sama pogrebna svečanost nije bila opisana, no
uspio se rekonstruirati veliki dio postupka, koji je oslikao vrlo jasan prizor.
Smatrali smo značajnim, da su stupanje na prijestolje i krunidba bila dva posve
odvojena dogadaja. Stupanje na prijestolje uobičajeno se odvijalo pri prvom svjetlu,
jedan dan nakon smrti staroga kralja, no krunidba se slavila u neko znatno kasnije
vrijeme. Usprkos opširnim zapisima koje su nam Egipćani ostavili, nije pronaden
cjelovit opis svih ceremonija, što može sugerirati da su se njihovi važni dijelovi, kao
naročiti tajni obred, odvijali unutar male grupe, i to samo u govornom obliku.
Poznato je, da se obred postajanja kraljem odvijao u piramidi Unasa. Kao i u
masonskom hramu, stropovi su u svim prostorijama predstavljali nebo, i bili oslikani
zvijezdama. Općenito je prihvaćen stav, da se ceremonija slavila u posljednjoj noći
punog mjeseca; poči-njala bi sa zapadanjem sunca, i nastavila se cijelu noć, sve do
izlaska sunca,3 čemu je svrha bila obred uskrsnuća, kojim se mrtvi kralj izjed-načavao
s Ozirisom.4 Ceremonije uskrsnuća nisu bile rezervirane za kraljevu smrt, već
naprotiv; no, čini se da su to bili dogadaji, koji su se često odvijali u hramovima grobnicama.s Smatralo se, da su to bili
-~ J. Spiegel: Obred tt.skr.snuća f~iramide Unas ~ J. Spiegel: Ohrecl uskrsnuea
pirarnide Una.s
S. H. Hooke: Kraljevski obrecfi Egipla
12%
_, r_ ,.. ..v ~~~ m~ se dopusti ući u »tajne i misterije«, prenošene usmenom predajom
još od vremena bogova. Jasno je, da bi ovakve tajne, po definiciji, zahtijevale »tajno
društvo« -privilegiranu grupu, koja se oblikovala izvan društva. Takva bi grupa
trebala imati ceremoniju pristupanja u nju; niti jedna stara, a niti mo-derna elitistička
institucija nije nikada bila bez ceremonije prelaženja s jedne časti na drugu, i
pristupanja još užoj grupi.
Na obredu krunidbelpogreba, stari je kralj uskrsavao kao novi, i dokazivao da je
odgovarajući kandidat, putujući opsegom čitave zemlje.6 To je bio uistinu simbolični
čin, kada se taj novi kralj pronosio uokrug prostorije hrama, kako bi se nazočnima - u
koje su se ubrajali i bog Ra, te njegov glavni pomagač - pokazao kao dostajan
kandidat. U masonskoj ceremoniji, novi član mora takoder biti sproveden uokrug
hrama, kako bi se svima predstavio kao dostojan kandidat.
Da bi se obišle sve točke svijeta, on se predstavlja na jugu, zapadu, i konačno - na
istoku. Prvi je mladi čuvar, za kojega se kaže da pred-stavlja Mjesec (Tot je bio bog
Mjeseca), sljedeći je stariji čuvar, koji predstavlja Sunce (Ra je bio bog Sunca), a na
kraju dolazi Veliki Me-štar, za kojega se može reći da predstavlja uzdignutog Ozirisa.
Kao i stari Egipćani, i masoni svoje ceremonije izvode - noću.
Sličnosti su očigledne, no kakav smo imali dokaz o tome, da je tada uopće postojalo
ikakvo tajno društvo, a još više - da su se načela obreda krunidbe proširila sve do
inicijacije novih članova?
Ima mnogo zapisa, koji spominju postojanje odabranih grupa, čije je članstvo pružalo
mogućnost spoznaje tajnih stvari. Zapis na jednim vratima, koja se danas nalaze u
muzeju Kaira, napisao je netko, tko je istovremeno bio iznenaden, ali i počašćen time,
što je primljen u usku grupu kralja Tetija. Na vratima stoji:
»Danas, u prisutnosti sina boga Ra; Tetija, koji živi zauvijek; visokog svećenika boga
Ptara, koga kralj časti više od bilo kojeg drugoga sluge, kao majstora tajnih stvari
svakoga posla, koji bi njegovo veličanstvo poželjelo izvršiti; umilo-stivljujući srce
svoga gospodara svaki dan, visoki svećenik
S. H. Hooke: Kraljevski obredi Egipta
llGCG/.lCVl R~uc~cvJn.bnb bLLyLC~c .W rw. r ....- a
me njegavo~ veličanstvo odlikovalo, njegovo je veličanstvo izradilo da udem u prvu
prostoriju, da rasporedim ljude za njega svakoga na svoje mjesto; gdje sam pronašao
put. Nikada nešto slično nije bilo učinjeno bilo kojemu sluzi, osim meni, od bilo
kojega vladara, jer me njegovo veličanstvo voljelo više, no bilo kojega drugog slugu;
jer sam ja bio odlikovan u njegovu srcu. Bio sam koristan u nazočnosti njegova
veličanstva, pronašao sam put u svakoj tajnoj stvari suda, bio sam i odlikovan u
nazočnosti njegova veličanstva.«
Ova je osoba očito osjećala, koliko je visoko odlikovana ulaskom u tako odabranu
grupu, te da je njen ulazak toliko neobičan za nekoga njena statusa, što nam kazuje, da
- dok su visoke ličnosti vjerojatno imale pravo na članstvo, kralj, a možda i još
poneko, imao je pravo da u grupu uvede i ljude, koje sam odabere.
Egiptolozi nisu nikad pronašli objašnjenje za izraz »pronašao sam put« koji se odnosi
na tajne stvari, no mi bismo to mogli protumačiti tako, da je bio upućen u tajne
spoznaje, koje su mu nakon toga postale - i načinom života. Važno je prisjetiti se, da
su eseni i Jeruzalemska crkva koristili isti pojam za pridržavanje svoga Zakona.
Drugi opis se odnosi na nepoznata graditelja, koji je takoder bio član tajne grupe
kralja Tetija:
pUčinio sam to tako, da me njegovo veličanstvo pohvalilo z bog toga... (Njegovo je
veličanstvo omogućilo da ja udem) u prvze prostoriju i da postanem član suverenova
suda... Njegovo veličanstvo me poslalo da vodim radove u ka--hramu... i u
kamenolorn Troje... izradio sam ulazna vrata, vodeći radove. «
Odabrali smo prijevod iz devetnaestog stoljeća, u kojem se pod »prvom prostorijom«
podrazumijevala kraljeva osobna dvorana; no, tada se to ne uklapa u »suverenov sud«,
koji pretpostavlja cjelinu pa-lače. Možda bi se to s više smisla moglo izraziti ovako:
»Njegovo je veličanstvo omogućilo, da udem u kraljevsku prostoriju zabranjena
pristupa, kako bih mogao postati član kraljeve elite.«
128 ~ 129
., .. ~ v . dstavljalo najvišu razinu zabave za čovjeka; no, za čovjeka koji je wremeno bio i bog
Horus, postojao je poseban dogadaj - postajanje ljem. Bila je to iznimno važna prilika,
koja je prikazivala neprekidno rezivanje dviju zemalja, te napredak i stabilnost, u
kojima su obje vale. Mec~utim, izmedu smrti staroga kralja i potvrde novoga, posto-i
je jedna opasna točka - ostajala bi mogućnost i prilika za pobunu. Egiptolog H. W.
Fairman je to razmatrao ovako:
»Sasvim je očito, da se u jednom trenutku postajanja kra-ljem, bilo pri hjegovu
odabiru ili krunidbi, dogat~alo nešto, što je osiguravalo njegovu zakonitost, što je
automatski
I razoružavalo opoziciju, te tražilo i dobivalo lojalnost, i isto-vremeno njega samoga
činilo bogom, te ga povezivalo II izravno s prošlošću Egipta. «~
Ovo je općenito prošireni stav, no do sada nisu nadeni nikakvi ~pecifični dokazi, koji
bi osvijetlili taj ključni trenutak unutar same ~eremonije. U svjetlu naših širih
istraživanja, došli smo na ideju nove :eorije o posebnoj prirodi ceremonije postajanja
kraljem u starome Egiptu.
Za početak, ukratko ćemo pregledati sve ono, što nam je do sada ~ostalo poznato o
postupku postajanja kraljem:
Krunidba se odvijala u dva stupnja. Prvi je uključivao pomazanje i wečano uvoc~enje
u službu s ceremonijalnim lancem i svečanom odje-:om, kao i s prikazivanjem ankha
(simbola života) i četiri kitice ;vijeća. U drugom su stupnju prikazana kraljevska
obilježja, i glavni bi ~bred započeo. Njegov najvažniji dio bilo je potvrdivanje
ujedinjenosti iviju zemalja, te svečano uvodenje novog kralja prikazivanjem dviju
~idljivo različitih kruna i kraljevskog znamenja. Nikada se nije otkrilo, i kojem je
dijelu ove ceremonije kralj postajao - i bogom.g
Mi bismo sugerirali, da je taj središnji i ključni trenutak postajanja ;raljem uključivao
i putovanje kandidata do zvijezda, kako bi ga lruštvo bogova primilo kao svog člana,
te bi tom prilikom i postajao
H. W. Fairman: Kraljev.ski obredi u Egiptu H. W. Fairman: Kraljevski ohredi u
Egiptu
kralj zajedno krenuli do sazviježda Oriona; jedan stoga, da bi i ostao u svom novom
nebeskom domu, a drugi - da bi se vratio, i započeo vladati zemljom ljudi.
Novi kralj bi u tom trenutku bio podvrgnut »smrti« pomoću napitka, koji bi mu dao
visoki svećenik, okružen najužom grupom onih, koji su čuvali kraljevske tajne. Ova bi
droga bila halucinogena, i polagano bi ga dovodila u katatonično stanje, pri čemu bi
tijelo novog kralja bilo sasvim nepokretno, kao da je uistinu - mrtav. Kako bi noćni
sati prolazili, napitak bi prestao djelovati, i novi mladi Horus bi se vratio sa svoga
putovanja, iz društva bogova i prošlih egipatskih kraljeva. Njegov bi se povratak
pažljivo izračunao tako, da bi se novi kralj prizvao svijesti točno u trenutku, kad bi se
na horizontu počela pojavljivati jutarnja zvijezda. Od tog trenutka, niti jedan običan
smrt-nik ne bi se usudio niti pomisliti, da uzurpira njegovu moć, božanski mu predanu
na savjetu bogova, gore na nebu. Kada bi članovi kra-ljevske elite, »čuvari tajni«,
odlučili - kome dodijeliti taj uzvišeni i jedinstverii stupanj Horusa, vrijeme za bilo
kakvu moguću pojavu konkurencije bi prošlo.
Ova logička teorija odgovara svim akademskim kriterijima za nepoznati dio
ceremonije, koji bi novog kralja pretvorio u nedodirljivu osobu. Ovaj bi proces:
1. potpuno razoružao opoziciju, i osigurao potpunu lojalnost
2. pretvorio novog kralja u boga (očito se niti jedan smrtnik ne bi usudio osporavati
njegov status)
3. povezao ga izravno s prošlošću Egipta (jer je boravio u društvu svih s prošlih
kraljeva).
Dokazivanje nedokazivog
Da smo upravo otkrili novu prostoriju u jednoj od piramida, i na njenim zidovima
pronašli cjelovit opis ovog postupka postajanja kraljem, možda bismo imali dovoljne
dokaze za većinu akademika (no, bez sumnje, ne i sve), da ovu teoriju prihvate kao
valjanu. No, to
30 ~~ 131
.. .. ~ - ~ _1- --, .~~ ~ ~... ~ ..
budućemu kralju, jer bi se time otkrile i pojedinosti obreda balza-miranja, obavljenog
na mrtvom kralju. S obzirom na to, da hijeroglifi nisu zabilježili bilo što o tome, da je
kandidat za kralja bio podvrgnut »privremenoj smrti« i putovao prema zvijezdama,
rekli bismo, da je glavni dogadaj u obredu ipak bio - stvaranje Ozirisa, dok je
nastajanje Horusa bilo tek unutar toga. No, postoje neki vrlo jaki dokazi koji podupiru
našu teoriju.
Prije no što se upustimo u razloge, zbog kojih mislimo da je ova teoi°ija točna, željeli
bismo vas podsjetiti na naš dvostruki pristup istraživanjima. Slijedom našeg sustava,
mi niti u jednom trenutku nismo zanemarivali bilo koje dokazane činjenice, i uvijek
smo jasno upozoravali kada bi se radilo o našim osobnim nagac~anjima. Za razliku od
mnogih novih ideja, koje ističemo u ovoj knjizi, ne možemo vam podastrijeti dokaze
za ovaj postupak postajanja kraljem, no radi se o teoriji, koja se u cijelosti uklapa u
prazninu, koja postoji u pozna-tim dijelovima egipatskog postupka postajanja kraljem,
postupka, koji ,, je poduprt činjenicama, takvima - kakve jesu.
Tihi dokaz
Mnogi Ijudi imaju dojam, da su stari Egipćani gradili piramide kao grobnice svojim
faraonima. U stvari, doba u kojem su se piramide gradile, bilo je uistinu kratko, pa će
se mnogi čitatelji iznenaditi kad im kažemo, da je kraljica Kleopatra vremenski bila
bliža tehničarima svemirskih brodova, no graditeljima Velike Piramide. Jednako je
tako daleko od sigurnog, da je prvenstvena svrha piramida bila - pružiti posljednje
utočište mrtvim kraljevima, jer se o predmetu njihovog stvarnog značenja još uvijek
naširoko raspravlja. Korisna bi bila i usporedba s katedralom Sv. Pavla, kojoj sigurno
nije svrha da bude grobnica Sir Christophera Wrena, usprkos činjenici, što je ona
mjesto njegovog posljednjeg počivališta.
Glavni izvor podataka o obredu Ozirisa/Horusa stigao nam je iz starih zapisa, koji se
nazivaju »Tekstovi Piramida«, a pronadeni su u unutrašnjosti pet piramida kod
Saqqare, u blizini Kaira; najznačajnija je piramida kralja Unasa, koja datira iz kraja
Pete dinastije kraljeva. Iako je to čini starom oko 4300 godina, ona je još uvijek jedna
od
11JVJ, 1111J11 UU Jl.. OIUl V11V J.IVV ~,VUauu.
Proučavanje ovih tekstova dovelo je do rekonstruiranja nekih elemenata obreda, no
nedostaje upravo ono, što bi nam moglo najviše reći.9 Ova rekonstrukcija opisuje
različite dvorane, pripisujući isto-vremeno pojedinim obredima njihova značenja;
dvorana za pokope predstavlja - podzemni svijet, predvorje - obzor ili nadzemni
svijet, a strop - noćno nebo. Lijes s tijelom mrtvog kralja donosio bi se u dvoranu za
pokope, gdje se obred i obavljao. Tijelo bi se položilo u sarkofag, a članovi kraljevske
elite bi prolazili pored njega u pre-dvorje, razbijajući pri tom svaki po dvije crvene
vaze. Vjerovalo se, da tijekom ceremonije, Ba (duša) mrtvoga kralja napušta tijelo i
prelazi u podzemni svijet (prostoriju za pokope), a zatim nastavlja svoj put prema
noćnom nebu i doseže obzor, gdje se sastaje s Gospodarom Svega. Zatim bi se ovaj
postupak ponavljao u skraćenom obliku.
Za koga? - pitali smo se. Možda - za kraljevskog kandidata? Najteži aspekt ovog
objašnjavanja tekstova iz piramide Unasa bio je, što je on u sebi sadržavao i drugi
obred, koji se odvijao istovremeno s glavnim. Bio je to tihi obred, povezan s nečim,
što je bilo nalik uskrsnuću.l~ Čini se, da se obavljao kao dio govornog obreda, i to u
trenutku, kada bi sudionici prelazili iz dvorane za pokope u predvorje, uz razbijanje
crvenih vaza.
Jedino ponuc~eno objašnjenje za ovaj usporedni obred je bilo, da se on izvodio za
Gornji Egipat, dok je onaj govorni bio namijenjen zna-čajnijem od dvije zemlje,
Donjem Egiptu. Medutim, mi smo se pitali nije li to možda bilo namijenjeno
prenošenju privremeno mrtvog kraljevskog kandidata, koji bi se zatim kao uskrsnuli
iznova vratio u svoje ljudsko obličje, prije no što će grobnica biti zapečaćena.
Poznato je, da su se iste ceremonije izvodile u identičnom obliku i u drugim
razdobljima, pa mnogi stručnjaci vjeruju, da je ovaj obred znatno stariji i od najstarije
zabilježene egipatske povijesti, za koju se misli da je nastala oko 3200. godine prije
Krista.
Molitva iz Šeste dinastije (2345.-2181. pr. K.) izražava duh stare egipatske teologije,
koja se izgradila na temelju uskrisivanja mec~u zvijezde, i održavanja stabilnosti na
Zemlji:
y J. Spiegel: Obred u.skrsnućn piratnide Uttct.s ~~r J. Spiegel: Obrecl u.skrsnućct
piratnicfe Unas
132 ~~ 133
. , . . . o _ ~.~r .,...,... J .,....,..... i e, .wJ ~
radiš .što on hoće da radiš mec~u duhovima, Neuništivim Zvijezdama. Tvoj sin stoji
na Tvom tronu, opremljen tvojim aspektom; on želi ono, što ti želiš učiniti prije
vremena, nad glavom svakog živog po nalogu boga Ra, Velikog Boga; on čini da
raste žitoll, pa time može predstavljati Tebe. Ho N, sav život i upravljanje njime dati
su Tebi, vječnost je Tvoja, kaže Ra. Ti o sebi govoriš kada si primio aspekt boga, i Ti
veliku umjetnost time čuvaš mec~u bogovima koji postoje u državi. Ho N, tvoj Ba
stoji mec~u bogovima, mec~u duhovima; strah od ~ebe je u njihovim srcima. Ho N,
ovaj N stoji na Tvome tronu nad glavama svih živih; užas od Tebe je u njihovim
srcima. Tvoje ime, koje je na zemlji, živi, tvoje ime, koje je na zemlji, traje; ono neće
dok je vijeka nestati, ono neće biti uništeno, uvijek i zauvijek. «
Razmotrite sad tihu molitvu za kraljevskog kandidata, tik prije no ~o će biti
podvrgnut svojoj kratkoj prividnoj smrti, da bi prošao kroz ~odzemni svijet, i susreo
se s prošlim kraljevima dviju zemalja:
»Svemogući i vječni Ra, Arhitektu i Vladaru Svemira, na čiji su stvaralački zahtjev u
početku bile stvorene sve prve stvari, rni slaba bića tvoje providnosti skrušeno te
molimo da pogledaš dolje na ovaj poziv, okupljenih u tvoje Sveto Ime, kojim molimo
da nastaviš svoj blagoslov A naročito te zaklinjemo, da podijeliš svoju milost ovom
tvom sluzi, koji traži da sudjeluje s nama u tajnama zvijezda. Obdari ga takvom
srećom, da u trenutku suclenja ne poklekne, nego da sigurno stigne pod tvoju zaštitu,
te da se iz tamne doline sjena smrti na kraju uzdigne iz svoje grobnice na prijelazu, da
bi zasjao kao Zvijezde, uvijek i zauvijek. «
Čini se, da se izvanredno uklapa, zar ne? Pa ipak, ovdje se ne radi starom egipatskom
obredu; to je molitva, koja se čita prilikom vremonije Trećeg masonskog stupnja, prije
no što će kandidat proći
-----__-Zico - misli se na rane oblike žitarica
»tajne zvijezda«, kako bismo potkrijepili naš stav, dok je sve drugo ostalo neizmijenjeno.
A što je onda s nagovještajem, da se za »transportiranje« novog kralja do zvijezda i
nazad koristila narkotička droga? Kao što smo već objasnili, nema točnog zapisa,
vezanog uz ovaj napitak, kao što nema niti cjelovitog opisa obreda. Čini se i
razumljivim, da taj najznačajniji trenutak obreda nije ostao nigdje zapisan, jer nitko
nije niti znao 0 čemu se točno radilo; kandidat bi samo uzeo napitak, otputovao do
zvijezda i vratio se nazad - kao kralj i kao Horus. Sve što je čitava njegova zemaljska
pratnja trebala učiniti, bilo je - da ga zastupa u dosadnom administrativnom
upravljanju, i ne postavlja nikakva pitanja o božanskim poslovima, kojima se kralj
sada trebao posvetiti. Sam kralj je, bez sumnje, imao vrlo neobične snove pod
utjecajem droge, no sigurno je, da ništa od svega toga nije nikome otkrivao. Ovakvim
je postupkom njegovo postajanje kraljem ostajalo izvan svake rasprave, i postajalo
božanski izbor bogova - da upravo on bude vladar dviju zemalja.
Narkotičke droge koristile su se u religioznim ceremonijama goto-vo svake od starih
kultura, i iznenadilo bi, kad i tako napredna kultura - kakva je bila ona ranih
Egipćana, ne bi posjedovala vrlo sofisticirana znanja, koja bi se odnosila na njihovu
uporabu. Pitanje nije - je li moguće da su oni koristili takve droge? Pitanje je - zbog
čega mi mislimo, da ih oni nisu upotrebljavali? Očekivana metoda za čovjeka da
dosegne nebo kroz smrt bila je, da se izgradi most u životu, obično uz pomoć
narkotika.
»Pogrebni most, veza izmec~u Zemlje i Neba, koju ljudska bića koriste da bi
komunicirala sa bogovima, zajednički je simbol starih religioznih običaja. U nekom
su trenutku da-leke prošlosti ovakvi mostovi bili u općoj uporabi, no zbog sve većeg
srozavanja čovjeka, postajalo je sve teže koristiti ovakve mostove. Ljudi mogu takav
most prijeći samo u duhu - ili kao mrtve duše, ili u stanju ekstaze. Takav prijelaz bio
bi popraćen teškoćama; nisu sve duše uspijevale, jer bi demoni i čudovi.šta mogli
opsjedati one, koji nisu bili pripremljeni na odgovarajući način. Samo oni »dobri« i
uvježbani, koji su
135
Ove ideje šamanizma uklapaju se u ono, što znamo o egipatskim 'erovanjima na
svakoj od razina. Demoni su se rastjerivali iz Oziri-va prolaza govornim molitvama,
iako bi u stvari taj prolaz mogao iti sasvim siguran iz dva razloga. Prvo, on je živio u
skladu s Ma'at, o znači, da je bio dobar čovjek; drugo, on je znao put još od prijelaza
ireko mosta, kad se pretvorio u Horusa. Možda se prolazak novog :ralja izvodio u
tišini stoga, da se ne bi uznemirili demoni. Tada bi .ovi kralj mogao slijediti mrtvog
kralja preko neba, učeći pri tom i put a povratak, i put koji će jednom morati naučiti i
sljedećeg kralja, akon svoje vlastite smrti.
Tek kasnije smo pronašli, da je Henri Frankfort bio onaj, koji je tkrio, da su običaji
ponovnog radanja mrtvog kralja bili povezani i bavljani usporedo s krunidbenim
obredima oko njegovog nasljed-ika.l3 To je potvrdilo naš stav o dvostrukosti
ceremonije, za mrtvog i ivućeg kralja. Nadalje, odlomak iz Tekstova Piramida
pokazuje, da se ovi Horus smatrao jutarnjom zvijezdom, kada novi Oziris kaže:
»Poplave neba čekaju na svojim mjestima na mene, da prije-clem njihovom pomoći
do hoga Ra na obzoru... Stajat ću me~tce njima, jer Mjesec je moj brat, a Jutarnja
Zvijezda moj potomak... « 14
Vjerujemo da su Egipćani prihvatili mnogo od teologije i tehnolo-ije iz tajni graditelja
gradova Sumera, te da su Sumerani bili iznimno ~bro upućeni u uporabu droga za
religiozne svrhe.
Sljedeće pitanje, koje smo trebali razmotriti, bilo je - jesu li ovi bredi uskrsnuća bili
osigurani isključivo za krunidbe, ili ne. Čini se, 3govor je - ne, nisu bile. Poznato je,
da se do kraja starog kraljevstva >ko 2181. aodine pr. K.) godišnje održavao neki
oblik kraljevske eremonije uskrsnuća, a kako je Srednje kraljevstvo napredovalo,
~znato je, da se ovaj obred počeo primjenjivati i na ljude dobrotvore,
Mircca Eliade: Šanumi.-•.arn: arhaične tehnike ekstaze Henri Frankfort: Kr-aljevanje i
bngovi
7i•k.stori Pirarnic(cr 1000-1
kojima je raspolagala kraljevska grupa.
Jutarnja zvijezda sja iznova
Sad trebamo iznova pregledati vitalne elemente egipatske teologije. Kao što smo već
rekli, teologija Egipta se velikim dijelom razvila iz sumeranskih vjerovanja. Pa, i više
od toga - buduća židovska (a time i kršćanska) vjerovanja nastala su od egipatske
teologije, izmiješane s kasnijim babilonskim verzijama, do kojih je došlo iz istog
izvora. Već smo naišli na zajedničku identifikaciju jutarnje zvijezde, kao simbola
ponovnoga rac~anja, i to u esenskoj zajednici / Jeruzalemskoj crkvi, i u slobodnom
zidarstvu; a sada smo na istu temu ponovo naišli u starom Egiptu. Tekstovi Piramida
357, 929, 935 i 1707 govore o potomku mrtvog kralja (Horusu) kao o jutarnjoj
zvijezdi.
Zanimljivo je primijetiti, da egipatski hijeroglif za jutarnju zvi-jezdu ima zapravo
doslovno značenje »božansko znanje«. Ovo, čini se, podupire našu tezu, da se
kandidat za kralja uzdizao do položaja novog kralja / Horusa tako, da bi dijelio tajne s
bogovima u zemlji mrtvih, gdje je te velike tajne naučio prije povratka na Zemlju kao
jutarnja zvijezda, razbijajući obzor upravo prije izlaska sunca.
pk
Hijeroglif za Jutarnju zvijezdu
Dok smo se bavili ovim dijelom našeg istraživanja, bila je objav-ljena nova knjiga,
koja je tvrdila da baca novo svjetlo na svrhu piramida, i to razrac~ujući njihov
astrološki nadahnut oblik. Robert Bauval i Adrian Gilbert istakli su dobro obrazložen i
istražen slučaj, koji pokazuje, da su piramide kod Gize namjerno razmještene tako, da
imaju položaj zvijezda u Orionovom sazviježdu.l5 Oni su se takoc~er osvrnuli i na
obrede, koji su bili izvodeni u stupnjevitim ziguratima
Robert Bauval i Adrian Gilbert: Misterij Oriona
137
uv mu w.mu vv~.m.u am.vu, mm... v r ~ uva~u~., uv wy.s ov. uvom rvo w,
rugim putevima, potvrdio je ono što smo mi pronašli neovisno, i to adeći unazad,
počev od obreda modernog slobodnog zidarstva.
U Egiptu, novi kralj (Horus) je jutarnja zvijezda, koja se uspinje kao i kod podizanja
slobodnog zidara) iz privremene i figurativne mrti. Jutarnja zvijezda, pod kojom
obično mislimo na Veneru, počela e pokazivati vrlo značajnom sponom u našem
lancu.
No, ma kako zadivljujuće bile usporedbe s esenima i slobodnim zidarima, koje smo
otkrili u egipatskim običajima, ostajalo je i nadalje otvoreno jedno očevidno pitanje.
Postoji li put od ideala Ma'ata, tajni egipatskih kraljeva i obreda uskrsnuća, koji bi nas
odveo do esena? A da bismo to otkrili, morali smo pobliže zaviriti u priču o Ozirisu.
Njegova neobična sudbina - njegovo brutalno ubojstvo i tijelo, koje mu je raskomadao
brat Set, nakon čega je uslijedilo uskrsnuće i uzašašće medu zvijezde - vrlo je jasan
primjer žrtvovanja, i nagrade za trp(jenje. Ozirisova je sudbina pružila nadu nižim
slojevima društva, te patnji dala dublje značenje i smisao. Kult o Ozirisu pretvorio se
u dobroćudan pogrebni kult, dostupan i običnom Egipćaninu. I dok su ostali bogovi
ostajali udaljeni od njih u svojim hramovima, Ozirisa je svatko slavio posvuda,
zajedno s mjesnim bogom.~6
Promjenite »sudbinu« u »njegovo razapinjanje«, i moglo bi se raditi o - Isusu Kristu.
Sad smo bili uvjereni, da ćemo uspjeti pronaći tu povezanost, za koju smo
pretpostavljali da postoji. Nismo trebali dugo čekati, i - već smo uspjeli postaviti
čvrstu hipotezu. Kako smo se nalazili usred proučavanja sljedećeg ključnog razdoblja
egipatske povijesti, središnji lik naših istraživanja - Hiram Abif, sam se pojavio iz
magluštine vremena, da bi se suočio s nama.
ZAKLJUČAK
Gotovo smo sasvim uvjereni u to, da su prvi egipatski graditelji bili podrijetlom iz
Sumera, te da su upravo ovi sumeranski imigranti Egiptu donijeli - i tehnologiju, i
teologiju. Cvatuća egipatska civili-zacija već je bila dobro razvijena oko 3100. godine
pr. K., a dva
mir, Kao.s i Svijet koji treba doći
t7VIVV1IIG llvvt~, y.umourvm v..aa....... .~... »~ -- ~
stava pod jednim božanskim vladarom postajalo je sve značajnije, što je naše
istraživanje više napredovalo.
Kraljevo pravo da vlada, temeljilo se na priči o ubojstvu Ozirisa, kojega je ubio brat
Set, koja opisuje i kako je Izis prikupila njegove dijelove da bi iznova obnovila
njegovo tijelo, i zatim od njega dobila sina, Horusa. Horus je preuzeo kraljevstvo
Egipat od Seta, i to nakon ogorčene borbe. Nakon toga, svaki se kralj smatrao
inkarnacijom Ho-rusa; ili, doslovno, »Božjim sinom«. Kad bi kralj umro, on bi se
spojio s Ozirisom (Bogom Ocem), i odlazio živjeti u kraljevstvo mrtvih, a njegov bi
sin postao Horus - sljedeći živući kralj - bog.
Otkrili smo, da je sigurnost cijele države ovisila o suradnji izmedu dvaju kraljevstava,
koju su simbolizirala dva stupa - jedan na sjeveru, a drugi na jugu; njih je
objedinjavao nebeski luk, oblikujući tako ulazna vrata, okrenuta prema izlazećem
suncu. Ovaj uvjerljivi koncept snage zbog ujedinjenosti, i danas je središnja tema
masonskog obreda, a bila je i tema, koja je i nama samima bila vrlo bliska.
To nije bila jedina veza, koju smo pronašli s modernim slobodnim zidarstvom;
koncept Ma'ata, koji podrazumijeva ispravnost, istinu i pravdu unutar uredenog i
ujednačenog simetričnog sustava, uobliča-vao je načela, koja smo već naučili kao
masoni. Ovaj humanistički, etički kodeks nije bio religiozna zapovijed ili zakonska
obveza - bio je dobrota, slobodno dijeljena za svoje osobno dobro.
Znali smo, da masoni nisu mogli preuzeti ovu ideju iz egipatske povijesti, jer je
koncept Ma'ata dugo bio izgubljen za svijet, i takvim ostao sve do dešifriranja
hijeroglifa s kamena Rosetta. Ovaj kamen, koji je otvorio put za prijevod do tada
neshvatljivih egipatskih hijero-glifa, bio je pronaden više od stotinu godina nakon što
je Velika Loža Engleske bila osnovana.
U ovom smo trenutku utvrdili dvije značajne veze s masonerijom; prvo, u
nagovještaju ceremonije uskrsnuća, povezane s Ozirisom; i dru-go, u Ma'atu - pod
kojim se u početku mislilo samo na veliku istinu, a kasnije i na božicu - sestru Tota,
boga Mjeseca, i još jedne osobe, od velikog značaja za masonski mit.
Dok smo proučavali postupak postajanja kraljem, pronašli smo da je pogrebna
ceremonija- iako nije uopće bila zabilježena, uključivala i obred uskrsnuća, koji je
mrtvog kralja pretvarao u Ozirisa. Pronašli
138 ~ 139
. ~ . _~ t-,... ~,.a ~.. .a. u..wam, ~u ow.
činilo, da je to uključivalo i postojanje tajnog društva. Dokaz za nje-govo postojanje
pronašli smo u prijevodima zapisa na umjetninama u muzeju Kaira - opet tekstove,
koji nisu mogli biti prevedeni prije otkrića Rosetta kamena, nadenog davno nakon što
je masonerija javno obznanila svoje postojanje.
Dodajući tome i uvid, koji smo stekli zahvaljujući našim ma-sonskim iskustvima,
mogli smo rekonstruirati egipatsku ceremoniju postajanja kraljem, koja se uklapala u
sve poznate činjenice.
Najuzbudljivija povezanost s masonskim Trećim stupnjem pro-izašla je iz Tekstova
Piramida, prema kojima je kralj postajao jutarnja zvijezda, koja je inače predstavljala i
tako važan dio naše ceremonije podizanja na čast masona. Egipatski hijeroglif za
jutarnju ili božansku zvijezdu bio je ista ona zvijezda, za koju su nama rekli, da
predstavlja pet točaka prijateljstva u masonskom Trećem stupnju. Ovo nas je, bez
sumnje, ohrabrilo u pobližem istraživanju mogućih egipatskih veza, jer - iako smo
samo nagadali, još nismo uspjeli naići na takve po-stupke, koji bi neosporno bili i masonski.
140
:; x
Prvi mason
Mnogo smo energije posvetili otkrivanju misterija Egipta, no od kada smo se počeli
baviti pojedinim osobama i dogadajima koji bi mogli biti od značaja za nas - slobodne
zidare, uvijek smo u povijesti tražili uzore. Ponekad je uvriježeno tumačenje
povijesnih dogac~anja bilo onemogućeno činjenicama, koje se naprosto nisu htjele
uklopiti u te opće prihvaćene uzore. Kada bi nastale takve povijesne okolnosti,
ponekad se moglo doći do prave, nove istine - iza onog uvriježenog poimanja
povijesti. Upravo takva je jedna okolnost usmjerila našu po-zornost na razdoblje
Hiksa u egipatskoj povijesti. Današnji egiptolozi nazivaju ovu eru Drugim srednjim
mec~urazdobljem (1782.-1570. pr. K.), jer se našlo izmedu Srednjeg i Novog
egipatskog kraljevstva. Tada je došlo do velikih promjena u inače mirnom tijeku
egipatske povi-jesti. Radilo se o onoj vrsti katastrofe, od koje bi se uspjela oporaviti
tek poneka civilizacija, ali znamo da Egipat - ne samo što se oporavio od nje, već je
krenuo i u postizanje novih visokih dostignuća, usprkos potpunoj propasti njihove
stare monarhije i dominaciji grupe stranih napadača tijekom šest generacija. Na njih
smo po prvi put naišli pod romantičnim nazivom »Pastirski kraljevi«. A zbog čega se
sve to dogodilo - i do danas je ostala velika misterija.
Intenzivno smo osjećali da bi ovo doba promjena - od egipatskih kraljeva do
vladavine Hiksa, pa zatim opet povratak na tebansku monarhiju - moglo iznjedriti
daljnje odgovore, pa smo se usredotočili na ovo razdoblje, koristeći pri tom sve
moguće izvore podataka, pa i Stari zavjet.
Hiram Abif otkriven
Ukoliko je postojala veza izmedu starog Egipta i Židova iz prvog stoljeća naše ere,
ona bi gotovo sigurno uključivala Mojsija, osnivača židovske nacije, koji je bio
adoptivni član egipatske kraljevske obitelji. Mogućnost pronalaženja takve
povezanosti činila nam se udaljenom,
141
Prošli smo već masonsku ceremoniju Trećeg stupnja, onu - kojom mo dobili status
Meštara Masona, pa možemo reći, da nas je obojicu ateklo spominjanje Hirama Abifa
i Starog zavjeta u njoj. Jer, Štovani eštar izgovara sljedeće, kad po prvi put upoznaje
kandidata s ovim rastarim likom:
»Smrt ne sadržava užas, koji bi mogao biti jed~tak lažljivosti i fzečasnosti. O ovoj
velikoj istini, anali masonerije pružaju veličanstveni primjer nepomućene vjernosti i
prerane smrti izašega Velikoga Meštra, Hirama Abifa, koji je izgubio život tik pred
završetak iZgradnje hrama kralja Salomona, kod čije je gradnje, čega ste beZ sumnje
svjesni, on sam bio - glavni arhitekt. «
Time je vrlo jasno bilo rečeno, da bi naobraženi kanditat trebao po-~navati ovu osobu
temeljem svog već postojećeg poznavanja, najvjero-atnije - iz Biblije. No, niti jedan
od nas nije nikada čuo za ovu osobu; iiti jedna verzija Biblije, na koju smo naišli,
nigdje ne spominje tko je >io arhitekt Salomonovog hrama. Jer, neki su s tim
povezivali Hirama, ;ralja Tira, koji je isporučivao radnu snagu i cedrovinu, no mec~u ijima nije bila moguća nikakva veza, osim činjenice, da su imali isto me. Mi
smo, kao i svi ostali slobodni zidari koje poznajemo, prihvatili >vog masonskog
heroja usprkos činjenici, da on nije bio zabilježen kao ietko, tko je bio uključen u
stvaranje Salomonova hrama.
Činilo nam se gotovo nemogućim, da bi autori Knjige kraljeva anemarili takvu
ključnu osobu, pričajući svoju priču - a posebno s ~bzirom na njegovo ubojstvo samo da su znali ime tog majstora ;raditelja. U početku nam je to sugeriralo da je on
možda bio izmišljen ~nogo kasnije, možda predstavljajući neku drugu značajnu
osobu, čija e uloga bila zanemarena u povijesti stoga, jer se radilo o drami samo edne
osobe. Jedino prihvatljivo objašnjenje, na koje smo naišli glede tvarnog imena
masonskog heroja, bilo je - da Hiram na hebrejskom nači »plemenit« ili »kraljevski«,
dok je Abif značilo: »onaj, koji ° ~zgubio«, i to - na starofrancuskom jeziku; tako smo
došli do do-lovnog smisla imena - » kralj, koji se izgubio«. U vrijeme, kad smo
apočeli proučavati stari Egipat, već smo odavno prestali tragati za
i ...
No začudo, Hiram Abif se pojavio iz daleke prošlosti, da bi on sam - pronašao nas!
Kad smo već jednom istražili stari Egipat, i to mnogo šire no što smo očekivali da će
biti potrebno, postale su nam bliske mnoge pojedi-nosti, vezane uz stari Egipat, u
kojima se nalazilo moguće rješenje najvećih masonskih misterija. Uvjereni u to, da je
središnja ceremonija postajanja kraljem u starom Egiptu bila povezana s
»privremenom smrću« i uskrisivanjem, utvrdili smo novu zadaću - pokušati otkriti,
kako su Izraelci uopće i mogli doprijeti do ovih vrlo posebnih i čuvanih misterija.
Bilo je lako naći našu početnu točku za povezivanje ovih dviju tema. Biblija
naglašava važnost Egipta u povijesti židovskog naroda, a svi najvažniji likovi toga
doba-Abraham, Jakov, Izak, Josip i Mojsije - bili su duboko upleteni u egipatska
dogadanja. Posljednja dvojica predstavljena su i kao članovi kraljevskoga suda, samo
svaki u svoje vrijeme. U posljednjim se poglavljima Knjige Postanka oslikava
razumijevanje i suradnja izmedu Egipćana i pra-Izraelaca, dok Knjiga Izlaska već
opisuje duboku gorčinu, nastalu izmedu ova dva naroda. Razlozi za ovako brzu
promjenu u njihovim odnosima postat će mnogo jasniji, kada obradimo razdoblje
takozvanih kraljeva Hiksa; jer, osoba, čije je ime bilo - Hiram Abif, postala je
središnji lik upravo ove priče.
Slom egipatske države
Radeći na povijesnom razvoju Egipta, došli smo i do jedne niske točke u povijesti tog
naroda - u kasnom dijelu Srednjeg brončanog doba, negdje krajem trećeg milenija
prije Krista. Egipat je ušao u razdoblje neprekidnog slabljenja; uz slabe vladare, došlo
je i do sloma društva. Stranci iz pustinje preplavili su zemlju, pljačka je postala
uobičajena i otvorena, razuzdan život ljudi doveo je do medusobnog nepovjerenja, a
ljudi su se radije oslanjali sami na sebe, ne vjerujući više državi. Polagano je nestajao
duh i volja ljudi, koji su Egipat učinili tako velikim, a zemlja je ostala izložena
sirovim došljacima. I, neizbježno -uslijedila je invazija, a Egipćanima su zavladali
ljudi, poznati kao »Hiksi«. Hiksi nisu iznenada doplovili Nilom, i zahtijevali predaju;
143
yGmvm. .....~...b »....-... ~», . .. .~.~~~ ........ ~,... ~.~. .
da svoj nadzor nametnu objema zemljama. eke vrlo odredene datume gubitka ove
samo-zdoblju, koje se danas naziva »Drugim srednjim
rn«; smješteno je izmecJu 1782. i 1570. godine pr. K., i a kraju mnogo dužeg dijela
egipatske povijesti, koji je dobio = Srednje kraljevstvo.
Otkrili smo, da riječ »Hiks« ne znači »Pastirski kralj«; u stvari, olazi od e~~ipatskoga
pojma »hikau-khoswet«, i jednostavno znači prinčevi pustinje«. Vjeruje se, da se tu
radilo o miješanoj grupi azi-atskih ljudi, uglavnom Semita, koji su se pojavili iz Sirije
i Palestine.
Njihovo konačno zauzimanje vlasti neizbježno je dovelo do tpora; no, rezultat je bilo spaljivanje nekih gradova koji se nisu eljeli predati, i razaranje hramova; do
kulminacije je došlo oko 1720. odine prije Krista, kada je i glavni grad Memfis ostao
posve razrušen. iksi nisu vjerovali u Ma'at, a u svojoj su želji za vlašću u početku
krutno obračunavali sa svakim, za koga su mislili da predstavlja repreku njihovoj
želji; no, kada su je konačno i ostvarili, nisu bili eški gospodari; čini se, da su
egipatske vlasti široko suradivale s jima. Do osamnaestog stoljeća proširili su svoje
vladarsko pravo i na ornji Egipat.
Dolazeći velikim dijelom iz zemalja, koje bismo danas nazvali zrael i Sirija, svi su
Hiksi govorili istim semitskim jezikom; bili su to ljudi, koji će kasnije postati poznati
kao Izraelci. Pitanje, koje nam se odmah postavilo, bilo je: jesu li Hiksi bili zapravo Židovi? Odgovor je morao glasiti - ne, barem ne u punom smislu riječi, jer u to doba
koncept judaizma nije niti postojao. Raštrkana nomadska plemena, koja su Egipćani
nazivali Habiru (Hebreji), bila su zapravo grupe semitskih Azijata, koje su govorile
istim jezikom, no ni u kom slučaju nisu bile - jedna prepoznatljiva rasa. Met~utim,
vrlo je vjerojatno, da su Hiksi / Habiru narodi - u jednom kasnijem razdoblju
uspostavili značajnu plemensku suradnju, što je pripomoglo nastajanju izraleskih
plemena, a zatim i - židovskog naroda. Nekoliko je razloga, zbog kojih vjerujemo, da
postoji izravna veza izmec~u Hiksa i Židova, pri čemu nije posljednja i činjenica, da
se prvo spominjanje židovskog na-roda točno podudara s vremenom, u kojem su
Egipćani uspjeli istjerati Hikse iz svoje zemlje u Jeruzalem!
144
I
mmv .. .~ .~... . » ~ a ., ili šest tisuća godina zemlja oko Egipta bila mnogo zelenija, i mnogo plodnija. Podaci
pokazuju, da je došlo do iznenadnih i dramatičnih klimatskih promjena tijekom
drugog milenija prije Krista, koje su iz-mijenile klimu duž cijelog Bliskog istoka. Kao
ljudi, koji su vjerovali u načela Ma'ata, Egipćani su bili velikodušni, i lutajuće su
Habirue opskrbljivali vodom i zemljom za napasanje njihovih ovaca, kada bi uvjeti
izvan delte Nila postali neizdrživi. Primjer za ovu tvrdnju našli smo u Knjizi
Postanka, 12:10:
»Ali kad je zemljorn zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer
je velika glad harala zemljom. «
Tijekom razdoblja propadanja egipatskog društva, nadzor nad ovim Azijatima,
željnim vode, bio je slab; dopuštalo im se da ulaze u ogromnom broju, bez
postavljenog zahtjeva, da napuste zemlju čim zadovolje svoje potrebe. Bez
imigrantske politike, ovi su nomadi pre-plavili zemlju; nadalje, za njima su slijedili
mnogo sofisticiraniji ljudi, oni, koji su uočili priliku za stvaranje općeg kaosa. Ovi
stanovnici semitskih gradova, Hiksi, bili su mnogo više ratnički raspoloženi od isuviše
povjerljivih Egipćana, a posjedovali su i naprednija oružja, uključujući i borbena kola,
koja su im omogućila da otmu sve što žele, bez nekog značajnijeg otpora od strane
miroljubivog domaćeg stanovništva.
Kraljevi Hiksi
Vjerojatno je, da su plemena Habirua- u doba vladavine Hiksa- počela uživati viši
društveni položaj, i privikavati se na život u gradovima. Prije toga je jedini način za
nekog od ovih pustinjskih stočara da poboljša svoje stanje, i uživa u prednostima
gradskog života, bio - da samog sebe ponudi kao roba nekoj egipatskoj obitelji.
Ovakav dogovor nije bio ropstvo u onom klasičnom smislu, kako ga danas većina
ljudi zamišlja; više se radilo o tome, da kod te obitelji postane sluga, i to - s
doživotnim ugovorom. Nadnice možda i nisu bile dobre, no kvaliteta života bila je
sigurno znatno viša no što je većina tih Ijudi ikada i mogla očekivati.
145
v....r....~. .~.b.......~... .. ,.. ~.. , r ~, ~.. ~,... ~... .~.r~, ..., ....~...... . .~t........w
mjetničkih djela, a i podržavati nastajanje nekih od najsjajnijih iterarnih i tehničkih
djela tog vremena. Činilo se, da su imali slabo azvijeno vlastito kulturno naslijede, pa
su brzo prihvaćali egipatske bičaje. Ovi su novi vladari započeli pisati svoja imena u
egipatskim ijeroglifskim oblicima, preuzeli su davnašnje titule egipatskih kra-jeva, pa
su čak za sebe odabirali i egipatska osobna vladarska imena. Kraljevi Hiksi su u
početku zavladali Donjim Egiptom - većom i
ogatijom od dviju zemalja, kojom su upravljali iz grada Avarisa, 'zgradenog po
njihovu nalogu. Kao državnog boga prihvatili su ožanstvo, koje se naročito štovalo u
području, na kojem se izgradio
alavni grad. Taj je odabrani bog bio - Set ili Seth, jer je imao sličnosti s njihovim
nekadašnjim kanaanskim bogom, Baalom. Svoju su teolo-a_ iju usmjerili na Seta, no
prihvaćali su i boga Ra kao glavnog boga, te _a štovali kroz vladarska imena, koja bi
si sami odredivali. Kasnije su
očeli ovladavati i drugom zemljom, i to iz starog glavnog grada, emfisa. Treba
otvoreno reći, da je medu ovim narodima postojala eka vrsta simbiotskog odnosa, pri
čemu su osvajači prihvatili kultur-e i teološke finese mjesnog stanovništva, a Egipćani
novu tehnologiju
~- posebno u pogledu naoružanja, uključujući: borbena kola, sastav-ljene lukove i
brončane mačeve, kojima su zamijenili svoja zastarjela i slaba oružja. Od Hiksa su
preuzeli još jednu, vrlo važnu stvar -cinizam. Sami su u prošlosti bili isuviše otvoreni,
pa i lakomisleni, i to na uštrb vlastite dobrobiti, vodeći malo brige o aktivnoj obrani
svoje zemlje. Iskustvo s Hiksima dalo im je stoga vrlo važnu lekciju, iz koje je
proizašao nov i snažan stav; u njemu je ležala i snaga, po-trebna za uskrsnuće
egipatskog duha u ono, što danas nazivamo Novim kraljevstvom.
Iako je nadzor nad starim glavnim gradom Memfisom bio iz-dubljen, eletnenti prave
egipatske monarhije nastavili su postojati u Tebi, ~~radu Gornjeg Egipta. Iz
pronadenih je dokumenata jasno, da su Tebanci priznavali vlast svojih azijatskih
gospodara, s kojima su, čini se, bili u dobrim odnosima. U vrijeme, kad su se kraljevi
Hiksi već duboko asimilirali u veliki dio egipatske kulture i religioznih obreda,
neminovno se pojavio političko-teološki problem. Jer, osvajači su poželjeli ovladati i
duhovnim, jednako kao što su ovladali i fizičkim ~naQama dviju zemalja. Na primjer,
kralj Hiksa Khyan (ili Khayana)
T]LU~e »1lUUr1 DU~« 1 »J111 UV~Q 1\0.«, a YW vtm m ~~ uvuumv Y uYn.~uv
w,~
l i Horusov naziv »Onaj koji grli regije«, titulu, koja je sugerirala vladavinu - nad
čitavim svijetom. Ova tvrdnja jednog Hiksa - da je on »sin božji« - vjerojatno je
razbjesnila egipatski narod više od svega, i to u svim slojevima.
Mislimo, kako je ovo jedna od onih glavnih tema, koje moderni egiptolozi - nisu
dovoljno istražili. Znamo, da je ceremonija posta-janja kraljem uključivala jednu
posebnu točku; ona je novog Horusa pretvarala u kralja, kojega nitko ne bi mogao
osporiti, niti je trebao strahovati od suparnika. No, kraljevi Hiksi - uza svu svoju
državnu snagu i prihvaćanje egipatske religije - bili su iz toga isključeni; vladali su
bez ove krajnje posvete. Kako je jedan stranac mogao sebe proglasiti Horusom, i
promijeniti svoje ime iz Khyan u Seuserenre, za što bi trebao proći strogi tajanstveni
postupak inicijacije, poznat samo pravim i rodenim kraljevima Egipta, i članovima
njihove najuže svite?
, Odgovor je bio jednostavan - on nije prošao kroz taj postupak. Bilo bi posve
nerazumno makar i pomisliti, da su Egipćani podijelili svoje najveće tajne s ovim
grubim došljacima; no, kako je Khyan očajnički želio okititi se i ovom titulom, a nije
do nje mogao doći zakonitim putem, nije mu preostalo ništa drugo, no - da preuzme
praznu titulu. Površno gledano, odnos izmedu Egipćana i njihovih novih gospodara
bio je dobar, no negodovanje je vjerojatno bilo vrlo veliko. Nadalje, usprkos otimanju
egipatskog stila i običaja, Hiksi su i nadalje ostali ~' suštinski različiti. Njihovo zauzimanje Egipta bilo je, u najboljem slučaju - samo
površinsko. Govorili su egipatski sa smiješnim naglaskom, nosili brade (dok su se Egipćani dnevno brijali, osim kada bi bili u koroti), te se
neobično oblačili; osim toga, vozili su se u napravama s kot~čima, što su ih zvali
-kola, a vukli su ih - konji, a ne magarci.
Gubitak izvornih tajni
Nastavili smo naše proučavanje kasnog Srednjeg kraljevstva, i osjećali da je napetost
izmedu novih kraljeva Hiksa i prave kraljevske loze morala doseći vrhunac, i to
upravo zbog ovih lažnih tvrdnji, da su oni - Horusi. Ako smo bili u pravu u vezi tajne
ceremonije uskrsnuća zakonitih kraljeva, morale su početi nevolje s ovim otimačima,
koji su sada željeli saznati i njihove kraljevske tajne, nakon što su im oduzeli
146 ~ 147
may.uma mvai, u ~mau ~c u ~vt~cl VVsVVa 1 11GVG~1i1111 GG11141~SK1I1,
igurno nije bilo oprostivo. Kad se već treća ili četvrta generacija raljeva Hiksa i rodila
u Egiptu, te kad su već prihvatili egipatsku eologiju, činilo se gotovo razumljivim da
su se smatrali ovlaštenima, a i sami posjeduju tajne Horusa. Jer, i sami su za sebe
mislili, da i -esu Horusi. A možda, i još važnije - željeli su nakon svoje smrti po-tati
Oziris, i pretvoriti se u zvijezdu koja će sjati uvijek i zauvijek. ad su već postali
kraljevi Egipta, zbog čega bi umrli kanaanskom mrću, kad bi - umrijevši kao Horusi,
dobili - vječni život?
Bila je to složena i zadivljujuća epoha, pa smo proučavali i iznova straživali dogadaje
i osobe, koje su u njih bile uključene. Nešto od oga, općenito vezano uz doba
vladavine pravog egipatskog kralja, eqenenre Taoa II, te uz njegova djela i odluke,
započelo je zanimati hrisa. Ovaj je kralj bio ograničen na grad Tebu u Gornjem Egiptu
red kraj vladavine Hiksa, a iz čitavog niza manjih razloga Chris je na-lutio, da bi priča
o Hiramu Abifu mogla početi upravo u`doba bitaka, oje je Seqenenre Tao II počeo
voditi s ondašnjim kraljem Hiksa, pepijem I, koji je - stupivši na prijestolje Egipta,
uzeo ime A-user-re »velik i snažan kao Ra«), te titulu » kralj Gornjeg i Donjeg Egipta
-~in boga Ra«.
Mjesecima je Chris istraživao ovo razdoblje, tražeći sve više i više Iokaza koji bi
potvrdili ili odbacili njegove slutnje. No, slutnja se ~olagano počela pretvarati u čvrsti
predosjećaj. Chris govori o tome, cako je sve teklo:
»Znao sam, da je kralj Hiksa -Apepi, bio poznat i kao Apophis. Bio je to vrlo značajan
dio nomenklature, što me navelo na misao > njegovom uključivanju u duhovnu borbu,
koja nije bila ništa manje io - obnova takmičenja za osnivanje nacije od strane Ozirisa,
Izis i ijihovog sina, prvog Horusa. Postao sam uvjeren, da je Apophis bio ~ovjek, koji
si je svjesno stavio u zadaću, da se dočepa tajni pravih vgipatskih kraljeva za samog
sebe, dogodilo se što mu drago.
Narod Hiksa bio je ratnički narod, usmjeren na sebe. Kao glavnog >oga prihvatio je
Seta, ubojicu svog brata Ozirisa - boga, u kojeg je vaki pravi eaipatski kralj očekivao,
da će se jednom pretvoriti. Poisto-~ječujući sebe sa Setom, Hiksi su izražavali svoje
omalovažavanje ;gipatskog naroda, i svoje sklonosti prema snagama zla. Koncept
~Ia'ata Apophisu se vrlo vjerojatno činio pravom budalaštinom, i
Wvčl~all)G, ~aua ll~muvu~, i:yYm. vur.v~..~~~ ~.~~. ~.~.. ..~.~...~..~.. .,~.
»Isfet«, i označavala je negativni koncept, koji je uključivao sebičnost, lažljivost i
nepravdu; prema egipatskoj mitologiji, voda ovih sila zla bio je strašan bog, izgledom
sličan zmaju, čudovište zvano... Apophis. Bio sam zaprepašten, kada sam pronašao,
da je ova moć puna velikog zla nosila isto ime, kao i - kralj Hiksa.
Epiteti kojima se opisivalo ovo anti-Ma'at čudovište, uključivali su :>on, zao
izgledom« i »on, zao karakterom«, a za same je Egipćane ono bilo, prije svega utjelovljenje kaosa, prije nastajanja reda. Kralj Hiksa sebe je nazvao po onom, kojeg
su toliko prezirali, jer je bio slijep i gluh za sve dobre stvari; mogao je samo vrištati
kroz tamu noći, a svakog bi ga dana prognale prve sunčeve zrake. Nije čudo, da su se
Egipćani više od svega bojali, da će zli Apophis jedne mračne noći uspjeti izboriti
pobjedu nad njihovim dragim bogom Ra, te da sljedeći dan neće nikada niti doći. Da
bi se obranili od ove neprekidno prijeteće
, opasnosti, dnevno su obavljali liturgije u hramovima boga sunca, kako bi mu pružili
podršku u toj stalnoj borbi izmedu snaga svjetla i tmine. Otkrio sam, da je pronadena
čitava knjiga tih liturgija, pod
nazivom Knjigcr o zbacivanju Apophisa. Bila je to tajna knjiga, čuvana , u hramu,
koja je sadržavala stotine magijskih riječi kojima su se branili od Apophisova zla; bile
su tu i upute za novake s instrukcijama o tome, kako izraditi njegov voštani lik, koji bi
se na kraju obreda trebao pretvoriti u bezličnu masu, uništiti u vatri ili raskomadati
noževima na dijelove. Knjiga je od učenika zahtijevala, da ovo obavljaju svako jutro,
u podne i svake večeri, a posebno u trenucima, kada bi se sunce zakrilo za oblake.
Četiri stotine milja južno od Avarisa, grad Teba je nastavio svoju liniju egipatskih
kraljeva, iako su se poklonili snazi Hiksa, i Apophi-sovim poreznicima plaćali tražena
davanja. Usprkos tome, što su bili izolirani i osiromašeni, Tebanci su tijekom cijelog
Srednjeg razdoblja nastojali održati svoje dragocjene običaje. Hiksi (i njima poslušni,
marionetski vladari Kusha) su ih odrezali od šuma Sirije; kamena iz Tura; zlata iz
Nubije; slonovače iz Sudana; te od kamenoloma dana-šnjega Asuana i Wadi
Hammamata, što ih je prisililo da improviziraju vlastite tehnike graditeljstva. S
obzirom na sva ova ograničenja s kojima su se suočavali, uspjeli su izgraditi
prekrasna zdanja, radeći češće u opekama od blata, no u kamenu. I usprkos tome, čini
se da je
4~ ~ 149
e više opadala, njihovo se znanje i kultura razvijala i nadalje. Ovaj ali kraljevski grad
započeo je živjeti na temeljima očaja i nereda, i lvrdio temelje borbe protiv Azijata u
Donjem Egiptu.
Moja je pretpostavka, da je oko trideset i četvrte godine svoga adanja, Apophis
zatražio od kralja Tebe, da mu preda tajne posta-nja Ozirisom, kako bi i on dosegao
vječni život, na što ima pravo kao ravi« kralj obiju zemalja. Tebanski kralj Seqenenre
Tao II bio je ažan mlad čovjek, koji je sebe smatrao Horusom. Nije ga zanimalo i
svoje pravo po rodenju dijeli bilo s kim, a najmanje s tim bradatim zijatom, koji je
sam sebe nazvao prema »demonu tmine«. Njegovo je bijanje vjerojatno isti trenutak
medu njima stvorilo zlu krv, i kralj pophis je na svaki mogući način započeo koristiti
svoju silu protiv denenrea. Naročito značajan primjer ovoga konflikta bila je
pophisova naredba, poslana iz četiri stotine milja udaljenog Avarisa Tebu, kojom se
žali Seqenenreu zbog buke:
»Ako vodeni korzji imaju bazert, koji se nalazi istočno od ~rada, <.atvoz°ite ga. Jer,
oni ne dopuštaju da me san posjeti niti datzjcc, rtiti noću.«~
Ova poruka nije bila neka glupa igra, samo zato da bi Seqenenrea ~nizio. Ona
pokazuje vrlo jasnu borbu oko toga, da se utvrdi bo-msko pravo vladanja. Apophis je
već imao svu moć u državi koju želio; no, ono što nije imao, bila je - tajna uskrsnuća i
blagoslov y~ova. Nje~~ova je poruka stoga duboko politička. Tebanci su oživjeli ~red
lova na vodene konje, u bazenu istočno od grada; bio je to stari, ~eti običaj, kojim se
jamčila sigurnost egipatske monarhije. Jasno je, i je upravo stoga i smetala Apophisu;
ali, još više je boljelo to, što je >deni konj bio jedan od oblika, koje je imao Set - bog
Hiksa, pa je ne azijatskom kralju bila upućena dvostruka uvreda.
Obred vodenog konja sastojao se od pet prizora, koji su uključivali I lor~, tri čina i
epilog. Svrha predstave bila je, da se slavi pobjeda r~js'<i nad nje`~ovim
neprijateljima, njegova krunidba kao kralja ~iju zemalja, te njegova konačna pobjeda
nad onima, koji su mu se
~Kcllcr: Bihlijn kcrn poai,je.st
(..111U, Vll Vl UQG1V UGđGI 11Q1t1U110. 110. v VuW 1v~ nvyu y.uuvm nuv W
u uo,
gospodar Mesena, a zatim kao Horus, gospodar Behdetite, čime su bili ;` predstavljeni
Gornji i Donji Egipat. U trećem činu je žrtvu, koja predstavlja Seta, trebao dva puta
raskomadati.
Borba ove vrste potrajala je medu njima još neko vrijeme, no vjerujem, da je u
jednom trenutku Apophis odlučio okončati drskost tebanskog kralja, te iz Seqenenrea
jednom zauvijek izvući sve tajne. Rezaltat te odluke bilo je ubojstvo Seqenenrea, a
ubrzo nakon toga je došlo i do protjerivanja Hiksa, i povratka vladavine pravih
egipatskih kraljeva.«
U ovoj je točki Chris već bio uvjeren, da se njegova početna slutnja, koja se pretvorila
u predosjećaj, polagano oblikuje u poštovanja vrijednu, iako još uvijek slabo
potkrijepljenu hipotezu. Bio je spreman s Robertom razmotriti pojedinosti o njoj; i on
se ubrzo složio s tim, da bi se L~ priči o Seqenenreu mogli pronaći tragovi mogućeg
kandidata za podrijetlo Hirama Abifa.
Dokaz iz Biblije
Naš je sljedeći korak bio, da razmotrimo dodatni važan izvor poda-taka, koji bi nam
mogao dati drugu vrstu uvida u sukob izmedu Apophisa i Seqenenrea. Naša saznanja
o dogadajima iz šesnaestog stoljeća prije Krista razvijala su se prikupljanjem podataka
iz pisane egipatske povijesti i masonskog obreda; sada smo im željeli pridodati i
Knjigu Postanka, jer smo - na svoje iznenadenje, otkrili da je bogata podacima o
upravo ovom razdoblju.
Ključne biblijske osobe, koje su mogle imati bilo kakve veze sa Seqenenreom i
Apophisom; bile su: Abraham, Izak, Jakob, Josip i, možda, Mojsije. Utvrdivanje
razdoblja u kojima su oni živjeli poka-zalo se za stručnjake mnogo težim od
utvrdivanja svih ostalih ličnosti iz kasnijih vremena židovske povijesti, počev od
Davida i Salomona, jer za njih postoje mnogo jasnija obilježja, koja se mogu povezati
s poznatim povijesnim podacima. Logična početna točka u pokušaju odredivanja
mjesta, na kojemu se u povijesti nalazi ovih pet poznatih ličnosti, bio je Josip - Azijat
ili pra-Židov, koji je, kako nam Biblija kaže, stigao do najviše časne službe u Egiptu,
druge do samog kralja.
151
a . _l.. _ a_t- , _~ a~ . ~ 1.~_. »_.. . ..a ....„.. ... „.....
bojama (koji se pojavio, netočno, zahvaljujući lošem prijevodu riječi za jednostavan
ogrtač dugih rukava), dobro je poznata, i općenito je prihvaćeno, da se tu govori o
stvarno postojećem čovjeku. Medutim, legendu su znatno iskrivili kasniji pisci, oni,
koji su prvi usmenu pre-daju pretvarali u pisani oblik. Spominjanje deva kao teglećih
životinja, i uporaba novčića povijesno gledano je - nemoguća, jer niti jedno od toga
nije postojalo niti stotine godina nakon posljednjeg mogućeg datiranja Josipovog
života.
Prema Knjizi Postanka, Abraham se prvi put spustio u Egipat kad je imao sedamdeset
i pet godina, a jedinca - sina Izaka dobio u svojoj stotoj; umro je sedamdeset i pet
godina potom. Izak je imao dva sina, Jakoba i Ezava, i to u dobi od šezdeset godina;
Jakob je imao dvanaes-toricu sinova, od kojih je pretposljednji bio Josip. Čini se, da
bi ovdje trebalo uzeti u obzir i pomalo pretjerivanja, naročito što se tiče Abra-hamove
dobi. Da bismo došli do reafističnijih vremenskih odnosa, možemo započeti tako, da
pretpostavimo, kako je Josip bio na vrhuncu svoje moći u Egiptu izmedu svoje
tridesete i šezdesete godine. A zatim možemo krenuti unazad, do vjerojatnog
vremenskog razdoblja izmec~u ' njegove visoke službe, i dolaska njegova prapradjeda, Abrahama, po prvi put u Egipat.
Jakob je očito volio postajati ocem, i to sa onoliko žena koliko bi samo želio,
uključujući tu i obje svoje žene, i njihove služavke. Josip je bio jedan od najmladih,
pa je vjerojatno, da mu je otac već zašao u godine, kad se on rodio; pretpostavimo
stoga, da je Jakob u to doba imao šezdeset godina. Možemo prihvatiti biblijsku dob
Izaka-da je sa šezdeset godina postao ocem Jakobu, no Abrahamovih stotinu godina
morat ćemo stnanjiti na vjerojatnijih sedamdeset godina. Ove godine slijede duh
podataka, koje Biblija i inače pruža, bez prihvaćanja očevidno nemogućih ekstrema
umiješanih u cijelu priču.
Knjiga Postanka nam govori da je Sara, Abrahamova žena, bila izrazito lijepa žena, te
da se Abraham bojao, da bi ga Egipćani mogli ubiti kako bi je oteli za sebe, pa ju je
stoga posvuda predstavljao kao svoju sestru. Ovu je logiku malo teže slijediti, no kako
su kasnije oboje bili opisani kao već stariji ljudi, i davno prošli dob kad bi konačno
mogli dobiti Izaka, to otkriva da su bili mladi par, kad su se po prvi puta spustili u
Egipat.
152
l.1111V llGl t.JVU0.10.1\, 11V~1 110.111 V111V~W .avu w.mv ~my.muyv
uV~uua~a U
prave povijesne vremenske okvire. Taj podatak je - uporaba kola koja vuku konji, jer
se njime dogadaji jasno smještaju u doba vladanja kraljeva Hiksa. To su bila vozila
azijatskih gospodara, a ne domaćih kraljeva. Općenito je prihvaćeno, da su medu
osvajačima prevladavali semitski elementi, pa bi to bilo ono razdoblje, u kojem su još
semitske imigrante ljubazno dočekivali. Mnogi su znanstvenici ustvrdili, da bi
promjena dinastije, koja je uslijedila nakon dolaska Hiksa, mogla vremenski
odgovarati vladavini »novoga kralja, koji nije poznavao Josipa« (Knjiga Izlaska l :$),
te da bi bilo kakvi stranci, koji su pre-ostali u Egiptu, bili podvrgnuti takvom odnosu,
kakav je opisan u ranijim poglavljima Knjige Izlaska.2
Preostaje malo prostora za sumnju, da se migracija Hebreja u Egipat tijekom suše u
Kanaanu, te uzdizanje vladara Hiksa u Egiptu do-gadala usporedno s političkim
usponom Josipa. Faraon Josipova doba ljubazno je dočekao Hebreje u svom
kraljevstvu stoga, jer je i sam bio - jedan od Hiksa, i Semit kao i oni. A rečeno je, i da
je novi egipatski monarh - kada su Hiksi bili zbačeni - Hebreje smatrao nasljednicima
Hiksa, te ih je stoga počeo porobljavati.
Stručnjaci su, očito, sporo dolazili do razumijevanja važnosti ovog dokaza. Stihovi 8 i
9 u Knjizi Izlaska osiguravaju najjasnije moguće datiranje Josipa, i njegovog
nepoznatog faraona:
~;:
»Uto u Egiptu zavlada novi kralj, koji nije poznavao Josipa. I reče on svome puku:
»Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. «
Sad smo došli do čvrstog zaključka, da je Josip bio suvremenik Apophisa, a time i Seqenenre Taoa.
Moramo se podsjetiti, da se niti jedna riječ Starog zavjeta ne može uzeti kao apsolutni
dokaz, zbog vremenskog raspona izmedu samih dogac~aja, i vremena, u kojem su se
oni zabilježili. Prisjetite se spomi-njanja deva i novčića; oni su mogli griješiti u
pojedinostima. Medutim, u širem smislu vjerojatno bi mogli biti dobar indikator
onoga, što se uistinu dogadalo prije toliko vremena. Jednostavno rečeno, Biblija
= Peakeovi kornentari Biblije
153
y.bvv aa ~vu~.aaa~m.vvy.w, r,u muv mvsu ~.anyuGlll Ua~G .1VJltl UIV VGG11
ralja Hiksa, koji je dugo vladao - Apophisa, protivnika Seqenenre aoa II.
Radili smo kronološki unazad, od sukoba izmedu Apophisa i Se-enenrea Taoa, kojeg
je najveći broj znanstvenika smjestio oko 1570. odine prije Krista; za potrebe našeg
daljnjeg istraživanja pretpostavili mo, da je vezir Josip u to doba imao oko pedeset
godina. Tako nam se ojavila sljedeća slika:
atum (pr. K.) dogatl<aj
1570. Josip vezir (vjerojatno star 50 godina)
l 620. Josip rocJen (njegov otac Jakob, za koga se zna da je
već bio star, vjerojatno oko 60 godina)
1680. Jakob roden (njegov otac Izak, za koga se zna da je
imao 60 godina)
740. Izak roden (za njegova oca Abrahama rečeno je, da
je bio vrlo star; recimo, 70 godina)
~1780. Abraham ulazi u Egipat po prvi put (vjerojatno star
oko 30 godina)
Godine koje smo naveli, onoliko su istinite - prema podacima koje pruža Biblija,
koliko to uopće mogu biti, s obzirom na vremenski ~dmak, a radeći unazad - od
sukoba izmec~u Apophisa i Seqenenrea, Jošli smo do toga, da Abrahamov ulazak u
Egipat smjestimo u točnu ,odinu, koja se smatra i godinom početka vladavine Hiksa!
Stoga se Zeizbježnim učinio dramatičan zaključak: Abraham je i sam bio -~iiks,
možda čak smatran i njihovim princem; prisjetite se, egipatski ~ojam za Hikse
jednostavno znači »prinčevi pustinje«, a svi dokazi akazuju na to, da je Abraham bio
visoka roda, i rocJen u Uru.
Stalno smo se podsjećali, da su autori ovih priča bili vremenski adaljeni od samih
dogadaja koje opisuju - za gotovo tisuću godina; i mi su, kao i svi praznovjerni ljudi,
vjerojatno željeli smjestiti svoja zvjerenja i predrasude u povijest, koju su tumačili i
opisivali. Knjiga 'ostanka započinje prastarim počecima podrijetla čovjeka, no ubrzo s
ih udaljenih legendi prelazi na relativno noviju povijest - za njene mtore. Nigdje pri
tome autori ne spominju otvoreno azijatsko zavla-lavanje Egipćanima, za koje znamo,
da se dogodilo negdje u vremenu
UVU1~G, 111 JU ~Q )G 111VGUQ W1U~G11 : m m.v.v,mv ~uc.mum, mv w.v.
muam w.
i sama činjenica - da u njihovim prikazima očito nedostaju ove vrlo značajne godine učinila vrlo čudnom.
Ubojstvo Hirama Abifa
Kralj Seqenenre vodio je veliku mentalnu borbu s Apophisom, snagom pradavne
tmine, koja se utjelovila u liku kralja Hiksa u Donjem Egiptu, pa mu je bila potrebna
sva moć boga sunca, Amon-Ra, da bi mu dala snage za pobjedu. Svaki je dan
napuštao svoju kraljevsku palaču u Malkati, da bi posjetio hram boga Amon-Ra točno
u podne, u doba kada se sunce nalazilo u svom zenitu, a čovjek gotovo da nije imao
svoju sjenku, niti je zemljom vladala makar i trunka tmine. Sa suncem u svom zenitu,
snaga boga Ra bila je na svom vrhuncu, a boga tmine - Apophisa, najslabija. Ova
tvrdnja »dok se naš Meštar, Hiram Abif, povukao da bi iskazao počast Najvišemu, što
mu je bila navika u doba kada je točno podne« stiže nam iz ceremonije masonskog
Trećeg stupnja, koji smo objasnili u prvom poglavlju, samo bez ikakva komentara.
Sada, u kontekstu Seqenenrea, po prvi nam se put učinilo, da ima smisla.
Ovo je naša rekonstrukcija dogadaja. Jednog dana, Seqenenre nije niti slutio da su
urotnici, koje je poslao Apophis, već pokušali izvući Ozirisove tajne iz dvojice
visokih svećenika; no, kako im ovi nisu htjeli dati nikakve odgovore - ubili su ih. I
sami su bili užasnuti onim, što su sada dalje planirali; jer, ležeći u zasjedi, čekali su
samog kralja, a svaki se od njih smjestio na jednom od izlaza iz hrama. Kad je
Seqenenre dovršio svoju molitvu, krenuo je prema južnim vratima, ~~dje ga je
presreo tek prvi od trojice; svaki je zahtijevao od kralja, da mu odmah preda Ozirisove
tajne. No, on je čvrsto izdržao, i odbio to svoj trojici. Masonska ceremonija Trećeg
stupnja objašnjava, što se taj dan - prije tri i pol tisuće godina, dogadalo u hramu u
Tebi. Da bismo naglasili usporedbu, izmijenili smo imena u egipatska:
»Završivši svoje molitve, pripremio se za odlazak kroz j~~žna vrata, gdje ga zaskoči
prvi od urotnika, koji se, u želji da ima što bolje oružje, naoružao olovnim mjeračem,
te na prijeteći raačin zahtijevao od našega Meštra, Seqenenrea, one prave
54 .. ~ 155
v..~.~~w.v~.., ~e , vy..~...~ ~v Jy vmva.~,o, vw vwđvvvrc, ww ve wJme
pozhctje samo troje na svijetu, te da bez pristanka ostale dvojice niti može, a niti hoće
poslušati ga; pri tome naglasi, dca bi bez sumnje strpljenje i postojanost, u dato
vrijeme, ovlastili časnoga masona da sudjeluje u njima. No, što se tiče njega samoga,
radije bi pretrpio smrt, nego li izdao svetu istinu, koja niu je povjerena.
Ovaj se odgovor pokazao nezadovoljavajućim, pa se lupež divljačkim udarcem
usmjeri na čelo našega Meštra, no, zaprepašten njegovim čvrstim držanjenz, samo ga
okrzyzu, pa udarac kliznu niz njegovu desnu sljepoočicu. Pa ipak, bijaše dovoljno
snažan, da on posrnu, i pokleknu na z.enzl ju svojim lijevim koljenom.
Oporavljajući se od toga, on pojuri prema zapadnim vratima, gdje ga dočeka druga
hulja, kojoj odgovori isto kao i onome ranije, nesmanjenom čvrstinom, a kako je ovaj
bio naoružan teškom libelom, divljački ga udari po lijevoj sljepoočici, što ga obori na
tlo - ovaj puta, on pokleknu na de,sno koljeno.
Shvativ.ši da su sve prilike za bijeg ovim putevima onemogućene, Meštar jurnu,
omamljen i krvareći, na istočna vrata, gdje.je bio smješten treći lupež koji ga, primivši
sličan odgovor na svoj drzak zahtjev, jer naš Meštar osta vjeran ,svojoj obvezi i u
trenutku ovoga velikoga iskušenja, stra-hovito udari teškim kamenom posred čela, te
ovaj puta klonu mrtav do njegovih nogu«.
Tajne egipatskog postajanja kraljem umrle su sa Seqenenreom, čovjekom, kojega mi
zovemo Hiram Abif... »kralj, koji se izgubio«.
Osjećali smo, da smo stigli do najvjerojatnijeg kandidata za našeg izgubljenog
masonskog Meštra, pa smo započeli pozornije tragati za svim, što se o njemu uopće
moglo saznati. Zaprepastilo nas je, kad smo naišli na točan opis Seqenenreove mumije
- nevjerojatne činjenice o Seqenenreovim ozljedama bile su potanko opisane:
»Kada je, u srprzju 1881., Emil Brugsch otkrio mumiju fa-raona Ramzesa II, u istoj je
grobnici pronaden i drLCgi
; ~ rC.l<.Wnvvctv oe vu rcJcbu v w .~..~„~,...~„,., ,~.,. ..,.....,... ...........__.
Prema natpisu, bio je to Seqenenre Tao, jedan od rodenih egipatskih vladara, prisiljen
da živi daleko na jugu - u Tebi - tijekom vladavine Hiksa, a i nestručnom je oku bilo
jasno, da ~je Seqenenre dočekao nasilnički kraj. Sredina njegova
' čela bila je razmrskana... Drugi udarac razbio je njegovu desnu sljepoočicu, desnu
ličnu kost i nos. Treći je udarac bio upućen iza njegovog lijevog uha, razbivši
mastoidnu kost i završivši na' prvome vratnome kralješku. lako je u životu očito bio
visok, mlad i zgodan čovjek crne, kovrčave kose, i~,raz Seqenenreovih ko.stiju lica
pokazuje, da je umro u agoniji. Nakon smrti, čini se da je prošao nešto bolje, iako se
čini i da je njegovo tijelo bilo ostavljeno na neko vrijeme, prije frjegova
mumificiranja; to zaključujemo iz odvratnog mirisa, i znakova ranih stupnjeva
raspadanja.
Egipatski zapisi šute o tome kako je Seqenenre pronašao svoj kraj, no gotovo je
sigurno da su to učinile ruke Hiksa/ Kanaanaca. «3
Nemoguće se upravo dogodilo. Identificirali smo Hirama Abifa, pa i više od toga njegovo tijelo još uvijek postoji.
Ozljede se uklapaju savršeno. Divlji udarac dužinom njegove desne strane lica, koji
slama kosti; sigurno je, da bi poklekao pod tim udarcem na koljeno. Kako je bio mlad,
visok i snažno graden, uspio je ustati na noge, onako kako to jak čovjek uspijeva u
nuždi; no, tada ga je presreo drugi ubojica, koji ga je udario po lijevoj strani glave,
opet lomeći kost. Sada već vrlo oslabljen, blizu nesvjestice, on je nastavio dalje, no
posljednji i smrtonosan udarac ravno u čelo - usmrtio ga je u istom trenutku. Drugi
jedan opis, koji smo pronašli, jasno opisuje
same rane:
»Strahovite ozljede na Seqenenreovoj lubanji uzrokovalo je najmanje dvoje ljudi, koji
su ga napali sjekirom, bodežom, kopljem i vjerojatno toljagom«.4
lan Wilson: Enigrna Knjige Izlnska Peter Clayton: Kronika faraonca
156 ~ 157
» ~ ~ _ _ ~_ ~ . _ ~ __~ » J ~ _ »»_~ .J J » ».. ,... ...
ivanja. Kad smo opet mogli razumno razmišljati, pregledali smo sve o čega smo došli.
Instrumenti, koji se sugeriraju kao ubojita sredstva, podsjetili su as na masonsku
legendu, prema kojoj su Hirama udarali nizom azličitih graditeljskih alata, uključujući
i tešku libelu, koja bi mogla roizvesti ozljede slične onima od toljage. Prethodni opis o
stanju eqenenreova tijela pokazuje, da kraljevski balzameri nisu dobili tijelo a obradu
odmah nakon smrti, što nas je podsjetilo na masonski opis kolnosti iz ceremonije
Trećeg stupnja o tome, što se dogadalo s ijelom Hirama Abifa, koje je nakon ubojstva
- nestalo:
»... Preplašivši se tako za sigurr2ost svoga glavnoga majstora graditelja, on izabra
petnaest pouzdanih slobodnih zidara, te inr naredi, da hitr2o potraže našega Meštra,
uvjere se je li još uvijek živ, ili je podlegao pokušajima da iz njega izvuku tajne
vjegova uzvišena stupnja.
Ugovorivši datum do kada se trebaju vratiti u Jeruza-lern, oni se podijeliše u tri
zidarske Lože, i rastaše se ispred 11rai71a, jer svaka grupa krenu prema jednome od
tri ulaza. Mnogo dana prode u potrazi, koja nije donijela ploda; jedna .se grupa vrati,
ne pronašavši ništa od značaja. Druga je bila bolje ,sreće, jer jednoga dana, nakon
mnogo truda i osobnih naporcr, za vrijeme odmora, jedan od braće, koji je legao na
rrešto udcrl jeni je mjesto, ustajući pridrža se za grm, koji mu -rra rzjegovo
iznenac~enje - osta u ruci; bližim istraživanjem hr-onade, da se tu rredavno kopalo;
stoga pozva ostale, te za-.jedničkinr naporima otvoriše grob, i pronadoše tijelo našega
Meštra, i to vrlo nedostojno pokopana. Iznova ga prekriše u;.a sve počasti; da bi
kasnije prepoznali to mjesto, posadiše na vrhu groba akaciju, te požuriše u Jeruzalem
da obavijeste kr-alja Salomona o onorne, što se dogodilo.
Kndn su prošli prvi kraljevi izlijevi tuge i bola, naredi irn dcr .se vrcrte i pokopaju
našega Meštra u skladu s njegovim dostojcrn.stvorn i uzvišenim nadarenostima; u isto
ih vrijeme obavijesti dn su, zbog njegove prerane smrti, ostale izgublje-rre sve tajrne
Velikoga Meštra. Stoga irrr naredi, da naročito
tužne počasti u znak štovanja. «
Zaboravite na trenutak, da je Hiram Abif prema masonima živio u doba kralja
Salomona, i - sve će ostalo biti usklac~eno. Jako nas je za-intrigiralo i otkriće, da je
kralj Seqenenre bio i jedino kraljevsko truplo starog Egipta, na kojemu su se mogli
pronaći znakovi nasilne smrti.
Tako smo sada imali priču o čovjeku, ubijenom s tri udarca dok je štitio tajne
egipatskih kraljeva od osvajača, Hiksa. No, što je s uskrsnu-ćem? Seqenenre očito nije
uskrsnuo; njegovo se tijelo nalazi u muzeju Kaira, pa stoga - naša priča još nije bila
završena. Odlučili smo zato iznova pregledati naš masonski obred.
Ubojice Hirama Abifa
U masonskoj legendi, ubojice Hirama Abifa nazivaju se Jubelo, Jubela i Jubelum, a
zajednički su opisani kao »Židovi«. Sama imena zvuče kao simbolična izmišljotina;
jedino, što smo mogli zaključiti bilo je, da sva tri imena sadržavaju u sebi riječ
»jubel«, što na arapskom ozna-čava planinu. A to nam se nije ni na koji način učinilo
značajnim.
Nas su zanimali pravi ubojice, a ne kasnija simbolika. Kao što smo već pokazali,
okolnosti o Josipu, koje opisuje Biblija, pokazuju - da je bio vezir kralja Hiksa,
Apophisa, te da je vrlo vjerojatno mogao biti upleten u urotu, kojom bi se iz
Seqenenrea izvukle tajne.
Biblija nam takoder govori, da je Josipov otac, Jakob, kasnije tijekom svoga života
izmijenio svoje ime, i postao »Izrael«, a njegovih se dvanaest sinova identificiralo s
plemenima Izraela. Naravno, ovo je bila ideja kasnijih autora židovske povijesti, koji
su tražili onaj točno odreden trenutak u vremenu, u kojem je njihova nacija i službeno
započela postojati. Sinovima Jakoballzraela pripisane su povijesne okolnosti, koje su
se činile odgovarajućim za status plemena u vri-jeme, kada su pisci Knjige Postanka
stavili tintu na papirus. Rubenovo pleme palo je u nemilost, a pleme Jude postalo je
nova elita, pa se stoga nasljednici Izraelaca nazivaju »Židovi«, a ne »Rubeni«. Tražeći
bilo kakav ključ za ove odlomke Biblije, naišli smo na vrlo neobičan stih u verziji
Knjige Postanka 49:6, iz Biblije kralja Jamesa, koji naoko nije imao nikakve
očigledne veze s bilo čime, što bi zvučalo poznato.
1 _58 ~ 159
»O, dušo moja, ne ude u njihovu tajnu; pod njihovim zaje-dništvom, moja časti, ne
bila ujedinjena: jer u svom bijesu pogubiše čovjeka, i sebi će samima potkopati zid.«
Ovdje se govorilo o ubojstvu, koje se možda smatralo dovoljno važnim da bi se
uključilo, no ne i - objasnilo. Za kakvom se to tajnom tragalo? Tko je bio ubijen?
Katolička crkva opisuje ovo kao neku vrstu proročanstva, vezanu uz činjenicu da su
Židovi ubili njihovog Krista, no mi smo zanemarili ovakvo tumačenje. Naša je teza
obuhvaćala
~ mnogo suptilniju mogućnost. Od četvrte do devete riječi - `ne ude u njihovu tajnu' nije bilo dvosmislenosti. Modernim jezikom rečeno, to bi značilo, »Niste uspjeli
dočepati se njihove tajne!«. A cjelovita bi optužba izgledala ovako: »Ne samo što
niste uspjeli dočepati se tajne, već ste i pogoršali stvari, izgubili glavu i ubili ga,
umanjujući tako sve, i uzrokujući da nam se čitav svijet sruči na glavu!«
Dva brata, i buduća plemena Izraelova, koja su se smatrala krivi-ma za ovo nepoznato
ubojstvo, bili su Šimun i Levi, sinovi Jakoba/ Izraela; rodila mu ih je njegova slijepa
žena Lea, koju je prezirao. Ova je plemena jasno prokleo zbog toga, što su »pogubila
čovjeka«, no - tko je bila neimenovana žrtva? Iako nismo smatrali vjerojatnim, da su
se ubojice Hirama Abifa uistinu zvali Šimun i Levi, te da su bili Josipova braća, činilo
se vrlo vjerojatnim, da je ovaj neobičan stih sadržavao narodnu tradiciju ubijanja
neimenovanog čovjeka, što je izazvalo nesreću za dva ili tri plemena Izraela. No, da
prijec~emo na stvar - zbog čega je taj zločin bio dovoljno važan, da bi se uključio u
povijest Židova, dok ubijeni pojedinac ostaje neimenovan?
Još smo više bili uvjereni, da se odgovor može nalaziti u imenu -Seqenenre Tao.
Dogadaji, koji su nas doveli do njegova ubojstva, a koje smo nešto ranije naveli, te
njihove posljedice su bile toliko značajne za našu tezu, da mislimo kako ih treba
razraditi još podrobnije.
Apophis je bio izvan sebe od bijesa. Što taj mali kralj Tebe misli, tko je on? Zar još
nije shvatio, da se svijet zauvijek promijenio, i da je njegovo carstvo - povijest,
ugušena pod Hiksima?
Kralj je pozvao svog vezira, Josipa, koji je do svog visokog polo-žaja dospio
zahvaljujući sposobnosti da tumači Apophisove snove, i
~.....~,. ~. ~__ __ . _. _ i _ _ _ _
odlučio dočepati egipatskog života poslije smrti.
Josipu je dodijeljena odgovornost za ovaj projekt, a tko bi bio bolji za odabir, no
njegova dva brata, koje nitko nije poznavao - Šimun i Levi? Ako bi ih pronašli i ubili,
nije niti važno - i nisu bolje zaslužili, nakon što su Josipa prodali u ropstvo prije toliko
godina. A ako bi uspjeli, divno i krasno: Josip bi sam postao junak, a njegova bi braća
na taj način otplatila svoj stari dug.
Braći su u potpunosti razjasnili što treba raditi, i predan im je plan ~~rada. Možda su
prije ulaska u Tebu morali prethodno obrijati svoje brade, koje bi ih odale kao Hikse,
kako na sebe ne bi privukli veću pozornost. Kad stignu u grad, trebali bi stupiti u
kontakt s mladim kraljevskim svećenikom u hramu boga Amon-Ra, za koga se znalo
da je bio ambiciozan, i lako podložan utjecajima. Braća su mu objasnila, koliko je
Apophis strahovito moćan, i da je odlučio uništiti Tebu, ako iz Seqenenrea neće moći
izvući tajnu. Mladom je svećeniku (nazvat ćemo ga Jubelo) rečeno, da samo on može
spriječiti nesreću čitavog svog naroda, i to tako, da im pomogne doći do tajne, čime će
Apo-phisov napad na grad postati nepotreban; osim toga, oni bi mu mogli omogućiti,
da postane visoki svećenik Apophisa, jednom kad tajne budu osigurane, a politička se
borba sa Seqenenreom okonča.
Jubelo se strahovito uplašio ovih Azijata, no znao je, što se doaodilo Memfisu, kada
su se Hiksi razjarili. Možda je uistinu jedino, što bi ih spasilo, bila izdaja onog
povjerenja, koje su mu poklonili; u svakom slučaju, već je vidio sebe kao visokog
svećenika, pa makar to bilo i kod zlog Apophisa. Jubelo je objasnio Šimunu i Leviju,
tko su dvojica visokih svećenika, koji su trenutno čuvali tajne, te im opisao najbolje
mjesto i vrijeme, da ih se uhvati. Možda ih je čak i sam Jubelo uvukao u stupicu.
Obojicu su uhvatili, ali - kako su odbili bilo što reći, morali su ih ubiti, da bi zaštitili
sami sebe. Tako im je preostao još samo jedan očajnički izlaz: napad na samog kralja.
Do tog je vremena Jubelo već bio posve užasnut, no već je prešao točku, s koje više
nije bilo povratka; tako je urotnike odveo u hram boga Amon-Ra, tik prije no što je
sunce doseglo svoju najvišu točku. Ubrzo nakon toga, kralj se pojavio na ulaznim
vratima hrama, pa su od njega na već opisani način zatražili, da im otkrije tajnu. No, i
on je odbio to učiniti, pa je u bijesu pao prvi udarac. Za nekoliko je minuta
160 ~ 161
_, J _ J . . _J J
Jubelo je bio gotovo fizički bolestan od straha.
Sva su trojica znala, da su odjednom ostali sasvim sami na svijetu, bez ijednog
prijatelja. Proganjat će ih Tebanci; Josip im neće pokazati suosjećanje; a Apophis će
podivljati od bijesa, zbog trajno izgubljenih velikih kraljevskih tajni. Njihov je
neuspjeh bio uistinu - spektaku-laran. Tajne su bile zanvijek izgubljene, a rat, koji su
uskoro pokrenuli Kamose i Ahmose - sinovi ubijenog kralja, da bi osvetili očevu smrt
-taj će rat zauvijek istjerati Hikse iz Egipta. Pa naravno da su im se zidovi rušili na
glave!
A što se doaodilo s izdajničkim svećenikom? Nekoliko su ga dana kasnije uhvatili krio se u pustinji iza tebanskih zidova, na mjestu, koje se i danas zove Dolina
Kraljeva. Dovukli su ga nazad u hram, i natjerali ~a da progovori o svom učešću u
izdajstvu, te da im ispriča sve potankosti plana, koji su zamislili Apophis i Josip,
njegov azijatski vezir. Slušajući sve pojedinosti, Seqenenreov se sin Kamose izbezumio zbog tog zlodjela Hiksa; no, istovremeno ga je duboko zabrinula činjenica, da niti
sam više nije mogao postati kralj; zbog izgubljenih
' tajni nije imao priliku - pretvoriti se u Horusa. Za njega i njegove pri-stalice, to je
značilo nesreću, kojoj nije bilo premca.
Kamose je stoga sazvao Savjet - preostale starije svećenike; jedan od njih, predviden
da postane budući visoki svećenik, izvršio je zadivljujuću analizu situacije, te ponudio
briljantno rješenje ove dile-me. Naveo je, kako je Egipat nastao prije tisuća i tisuća
godina, u doba bogova, te da se zemlja uzdigla kroz ubojstvo Ozirisa od strane
nje~ova brata Seta. Božica Izis nije se, mecJutim, predavala, i uskrisila je Ozirisovo
raskomadano tijelo, da bi postao ocem dječaka, božjeg sina nazvanog Horus. Horus je
i sam bio bog, koji je odrastao u muš-karca i borio se sa zlim Setom, pri čemu je u
borbi i sam ostao bez oka, dok je Set izgubio svoje testise. Smatralo se, da je mladi
bog pobijedio u ovoj borbi, no usprkos tome - pobjeda nije bila potpuna i riješena do
ki-aja, jer se borba izmec~u dobra i zla vodila još uvijek.
Mudri je svećenik nastavio objašnjavati, da je nakon ove borbe Egipat izrastao
snažan, no da su dvije zemlje polagano starile, i -oslabile. Snaga boga Seta iznova se
povećala zahvaljujući Hiksima, koji su štovali njega, i silu zla - Apophisa. Upravo
sada se na zemlji vodi još jedna takva bitka, kakva je bila i ona izmedu prvog Horusa i
vor je bio - prisjetiti se mudrosti Izis, i odustati od predaje samo stoga, jer je bog
ubijen. Tada je polagano podigao ruku, i prstom pokazao na prestravljenog mladog
svećenika, te povikao, »Tamo je manifestacija Seta! On će nam pomoći, da savladamo
zlo!«
Seqenenreovo tijelo bilo je već u jadnom stanju, jer je već mnogo dana ležalo
nezaštićeno u zemlji, no balzameri su ga ipak nekako uspjeli pripremiti na uobičajeni
način. Kao dio kazne, Jubelo je morao svaki dan uranjati u kiselo mlijeko, a na
pustinjskom su suncu brzo raspadajući proteini ubrzo prouzročili njegov strahoviti
smrad, dajući mu tako obilježje »svega zla«. Kad je stiglo vrijeme za ceremoniju
pretvaranja Seqenenrea u Ozirisa, a Kamosea istovremeno u Horusa, sve je bilo
pripremljeno, samo što sLi postojala dva lijesa, a ne jedan. Prvi lijes, izracJen u obliku
čovjeka, bio je bogato urešen, i namijenjen bogu/kralju, te je prekrasno mirisao; drugi
je bio jednostavan, bijele boje, i bez ikakvog natpisa.
Kad se približio trenutak ceremonije, balzamerima su dovukli smrdljivog,
polLiomamljenog Jubela, posve nagog. Držeći mu ruke čvrsto sa svake strane, nožem
su mu odrezali genitalije, a sam Ka-mose, koji se upravo nalazio na putu postajanja
Horusom, bacio ih je na tlo. Zatim su vrištećeg Jubela počeli omatati zavojima za
mumi-fikacijLi, radeći od stopala prema gore. Oslobodili su mu ruke, što mu je
dopustilo, da se rukama dodirne po mjestu, koje je izazivalo pravL~ agoniju bola; ono
je svakom promatraču trebalo pokazati mjesto ranjavanja tog utjelovljenja zla.
Konačno, zavoji su se primakli i Jubelovoj glavi; balzameri su mu čvrsto umotali lice,
sve dok nije bilo u potpunosti prekriveno. Ćim je zahvat na rukama popustio, te kad
su ~~a položili u onaj neugledni lijes, Jubelo je napunio svoja pluća zrakom, nagnuo
glavu unazad, i široko rastvorio usta, pokušavajući disati kroz zavoje koji su gušili.
No, ugušio se već nakon nekoliko minuta, kad su mu zapečatili lijes.
Jubelo je skupo platio svoju izdaju.
Mudar novi visoki svećenik objasnio je Kamoseu, da se moraju oblikovati zamjenske
tajne, kojima će se zamijeniti one izvorne, što su nestale zbog ubojstva njegovog oca.
Osmišljena je nova ceremonija uskrisivanja novog kralja iz figurativne smrti, kako bi
zamijenila stari način; bile su oblikovane i nove magične riječi, koje će ga uzdići na
162 ~ 163
.,b.Y,..,.~,.~..b ~..,..~.,. Y . ~,b .~b.Y...., ~... ., ..~. ..... a.....y.m u.vauc,u uv Ym.Yv
roda nacije. Tijelo Jubela putovalo je u Kraljevstvo mrtvih sa Seqenen-reom, da bi se
bitka nastavila - Set (u liku Jubela) bez svojih testisa, a novi Oziris, kao i prvi Horus bez svog oka. Svećenici su mudro uredili stvari tako, da se borba nastavljala tamo,
gdje je po prvi puta, na počecima vremena, i stala.
Rat dobra i zla još uvijek nije prestao.
Kamose je uputio jasan izazov Apophisu, kad je kao svoje kraljev-sko ime odabrao
»Wadj-kheper-re«, što znači »Jačanje je manifestacija boga Re«. Drugim riječima,
»Nisi uspio, s kraljevskim je tajnama sve u redu ! «.
Kao što je Kamose ustao iz figurativne smrti, tako je ustao - i njegov narod.
Razdoblje, koje danas nazivamo Novim kraljevstvom, započelo je ubrzo potom, a
Egipat je iznova postao ponosita zemlja.
I Fizički dokazi
Priča, koju smo vam upravo iznijeli, priznajemo - djelomice je izmi-, šljena, da bismo
upotpunili ono, što čvrsto vjerujemo da se i dogodilo
prije toliko tisuća godina. No, jedini dijelovi koje smo joj dodali, samo su mali
dijelovi pojedinosti, ili - obično ljepilo za jezgrovite činjenice, koje smo otkrili.
Koristili smo biblijske dokaze, da utvrdimo umiješanost Josipa i njegove braće, no
mladi svećenik, koga smo nazvali Jubelo, privukao je našLi pozornost tijekom
dugotrajnog istraživanja prastarih egipat-skih zapisa. Teško smo mogli povjerovati u
svoju sreću, kad smo naišli na ostatke mladog čovjeka, koji su za egiptologe ostali
zagonetni - već više od stotinu godina.
Od svih mumija, do sada pronadenih u Egiptu, dvije su nam se učinile neobičnima.
Seqenenre je jedinstven po tome, što je bio jedini kralj, koji je završio život nasilnom
smrću; drugo se truplo isticalo iz drugih radikalnih razloga. Tražeći podatke o svim do
sada otkrivenim mumijama, odmah su nam upale u oči pojedinosti opisa vrlo
neobičnih ostataka mladog čovjeka, koji je u životu bio tek nešto viši od pet stopa i
osam inča (cca 160 cm, op.p.). Fotografije razmotane mumije bile su upadljive, jer se
na njegovom licu vidjela strahovita agonija, kao i pojedinosti pokopa, koji inače nisu
bili uobičajeni. Tijelo nije bilo
III~GJLU. ilunm., m vwvu my vm... .~...•~.~-- » -- -- ----već je naprosto bila - omotana zavojima. Začudo, nitko nije pokušao objasniti
neobičan kut, pod kojim se nalazila glava, ili raspored kostiju lica, koje su već na prvi
pogled djelovale kao kod čovjeka koji ispušta dugi, strahoviti krik. Ruke nisu bile sa
strane, uz tijelo, niti prekrižene na grudima na uobičajen način, već ispružene prema
sredini tijela, blizu, no ipak ne dodirujući - područje genitalija. Ispod ruku je pro-stor,
gdje su se genitalije trebale nalaziti: no, ovaj je čovjek bio -kastriran.
Njegova isprepletena kosa bila je neobjašnjivo prekrivena nečim nalik siru, što se
nama učinilo rezultatom, koji bi nastao kad bi netko ronio kroz kiselo mlijeko, sa
ciljem da počne davolski vonjati; demoni tmine teško da su razvili smisao za fine
mirise, i na taj bi se način lako prepoznavali medusobno. Zubi su mu bili u vrlo
dobrom stanju, a uši probijene - oboje je ukazivalo na njegovo visoko podrijetlo.
Mumija je bila pronadena u bijelo obojenom lijesu od cedra, na kojem nije bilo
nikakvog natpisa, pa je to onemogućavalo identifikaciju, no - struč-njaci su smatrali,
da je morao biti plemić ili član svećenstva. Pokazalo se, da mu je teško odrediti
starost, da bi na kraju prevladalo mišljenje, kako datira iz Osamnaeste dinastije, koja
je započela kratko nakon Seqenenre Taove smrti. Jednu važnu pojedinost na njegovu
licu nije do sada takoder nitko zamijetio brazde, koje su se oblikovale na koži lica.
One su izrazito neuobičajene, ali su prisutne i na jednoj drugoj mumiji - na mumiji
Ahmose-Inhapi, koja je bila Seqenenreova udovica! Misli se, da su ove brazde nastale
zbog isuviše čvrsto omotanih zavoja, pa se to tumači tako, da je možda ista osoba,
teške ruke, obavljala oba ova omotavanja. Naši dijagrami prikazuju, da kut ovih
brazda snažno upućuje, kako je mladi svećenik bio još živ, u trenutku kad su ga omotavali i stavili u lijes. Ovo nepoznato truplo nije medu egiptolozima izazvalo neko
veće zanimanje, jer su se oni, naravno, više usmjerili na proučavanje poznatih osoba;
no, ipak su već dugo znali, da ovo nebalzamirano tijelo pokazuje sve znakove, da je u
trenutku svoga pokopa - bilo još živo.
Službeno procijenjeno datiranje početaka Novog kraljevstva bilo je nevjerojatno blizu
našem ciljanom području, pa smo se počeli pitati, da li se mjesto - na kojemu je bila
pronadena ova mumija, nalazilo negdje blizu Tebe, što bi nam omogućilo stvaranje
moguće veze s
I64 ~ 165
đIU~SI;Ll lđđl. ~UUlI1G, I LU L1C ~čU11U U 1GU1 VGI: U K1211~GV5KU~
~IUUIIIC:1
u Deir el Bahriju... gdje je ležala tik uz Seqenenre Taoa!
To nije bila izvorna grobnica niti jednog od njih dvojice, no postoji vjerojatnost da su
oba tijela bila preseljena s istog mjesta, u isto vrijeme, u neko kasnije doba.
Kako je tim otkrićem nestala mogućnost bilo kakvih slučajnosti, znali smo s
potpunom sigurnošću, da - ne samo što smo uspjeli otkriti Hirama Abifa; pronašli smo
i okolnosti ovog ubojstva, te identificirali jednog od ubojica, i to - tri i pol tisuće
godina nakon što se ubojstvo dogodilo. Osjećali smo se onako, kako se svi istražitelji
osjećaju, kad riješe težak slučaj; te smo noći popili podosta šampanjca.
Nesretni Jubelo, medutim, niti do danas nije uspio pobjeći daleko od svoje žrtve.
Mladi se svećenik nalazi u muzeju u Kairu, pod kataloškim brojem 61023, dok
Seqenenre Tao ima kataloški broj -f 1051.
I Masonski dokazi
Kad smo konačno prekinuli naše slavlje zbog rješavanja ubojstva Seqenenrea. sjeli
smo da razmotrimo naš sljedeći korak. Iznova smo se vratili masonskom obredu,
tražeći novi trag u našem obnavljanju razvoja dogadaja oko tajne kraljeva. Čitava
priča o Seqenenreu i nje~ovim ubojicama, ujedno je i priča o slomu i uskrsnuću
egipatskog kraljevstva, te priča o Hiramu Abifu. Obje su priče - jedna te ista. Biblija
je razjasnila neka prazna područja, a ljudski ostaci su nepobitan forenzički dokaz,
usprkos vremenskom odmaku od tri i pol tisuće <~odina. Ali, otkrili smo, da
masonski dokazi idu još i dublje.
Chris je usmjerio svoju pozornost na tajne riječi, korištene u ceremoniji Trećeg
stupnja, koja označava uspinjanje na čast Meštra Masona. Riječi se uskrslom bratu
izgovaraju - šapatom, i nikada se ne ~ovore ~lasno. One djeluju kao pravo blebetanje.
Obje su riječi vrlo slične svojotn strukturom i zvukom, kao da čine povezani niz
glasova, u stilu starih Egipćana. Stoga ih je Chris podijelio na pojedine suglas-nike, i
nakon kratkog vremena - uspravio se, i širom otvorenih očij.u započeo zuriti u nešto,
što je odjednom imalo mnogo smisla. Zvuci, koje smo čuli na sastanku Lože, bili su:
»Ma'at-neb-men-aa, Ma'at-ba-aa«
[IU V~G1V~Ql11V ~.~. w. cluYm.ru.w.... .~»»» --staroegipatskom jeziku. A njihovo značenje oduzima dah:
»Uelik je onaj tko posta Meštar masonerije, velik je duh masonerije«.
Mi smo »Ma'at« preveli s »masonerija«, jer ne postoji druga moderna riječ, koja bi u
jednoj riječi obuhvatila složeni koncept, pod kojim se podrazumijeva čitav niz ideja »istina, pravda, poštenje, sklad i moralna ispravnost, koje simbolizira prava čistoća i
savršenost ravnih i pravokutnih oblika temelja hrama«. Ma'at je bio, kako smo ranije
već vidjeli - stav prema životu, koji je njegovao tri najvažnije vrijednosti koje
čovječanstvo posjeduje, naime - spoznavanje znanosti, Ijepotu umjetnosti i duhovnost
teologije. A to je - umijeće masonerije. Sve druge riječi preveli smo točno - od riječi
do riječi.
Zapisali smo ove riječi i u obliku hijeroglifa, kako bismo pokazali njihovo egipatsko
podrijetlo, mada sumnjamo da ih je - prije nas u ovoj knjizi - ikada itko napisao na
bilo kojem od jezika:
0
Coi .,~,.,.~,. ~---o
o
~._._D
Pitanje, koje se moralo postaviti, bilo je - kako je moguće, da je ovih nekoliko riječi
ostalo neizmijenjeno tijekom ovako ogromnog vremenskog razdoblja. Vjerujemo, da
su preživjele mogućnost prevo-denja u kasnije jezike - kanaanski, aramejski,
francuski ili engleski -samo stoga, jer su se smatrale »magičnim riječima«, zvucima
koji uskrsavanju novog kandidata pružaju veću simboliku. A njihovo je izvorno
značenje vjerojatno - već i u Salomonovo vrijeme - bilo odavno izgubljeno!
Gledajući unazad, na same početke Novog kraljevstva, mogli smo osjetiti snagu ovih
riječi, dok smo zamišljali Kamosea, koji uskrsava kao prvi kandidat nakon smrti
svoga oca, osobe koju smo mi poznavali
167 166
_ ~_.. _ _.» _._,. ~.,,, ~.....„~.~...~.y,~,
koji živi prošavši kroz smrt onih, koji su već ranije nestali.
Ovi fosilizirani zvuci pružili su nam još jači dokaz za podupiranje naših teza. Ako itko
nakon ovoga još uvijek želi osporavati da je Seqenenre bio - Hiram Abif, trebat će
prvo objasniti činjenicu - kako je moguće da moderna ceremonija postajanja
masonom sadrži dva retka čistog staroegipatskog jezika, i to u samoj srži svoga
obreda.
Antropolozi kulture već su odavno utvrdili, da su informacije prelazile iz generacije u
generaciju plemenskim obredom, bez da su pri tome sudionici nužno morali imati
ideju o tome, što zapravo prenose. U stvari, već je opće prihvaćeno, da je najbolji
način za prijenos ideja najmanje ometan kad ih prenose ljudi, koji niti ne razumiju ono
što govore. Dobar primjer ovoga mogao bi biti način, na koji dječje pjes-mice mnogo
točnije i duže preživljavaju od starih priča, koje su se naknadno zapisivale i mijenjale
zahvaljujući nizu »dobronamjernih«
' pojašnjenja. Na primjer, mnoga engleska djeca i danas pjevuckaju brojalicu »Eenie,
meenie, minie, mo«, pjesmuljak koji je zasigurno stariji od rimske okupacije Britanije,
a možda i od Kelta! Preživjela je netaknuta, već dvije ili tri tisuće godina, a ako se i
nadalje prepusti svojim vlastitim mehanizmima, možda će potrajati - još toliko.
Fosilizirani egipatski zvuci, koji govore o Ma'atu, došli su do slobodnih zidara
putevima dviju dugih verbalnih tradicija, te razdob-ljem »hibernacije« ispod
Herodova hrama. Podrazumijevanje njihovih magičnih kvaliteta održalo ih je još dugo
nakon što je njihovo izvorno značenje bilo izbrisano iz sjećanja.
Ovo nam je otkriće dalo uistinu moćan dokaz, koji podupire tezu što smo je razvijali, i
svatko, tko bi smatrao upitnom našu tezu - da je Seqenenre bio Hiram Abif, trebao bi
objasniti kako je moguće, da ceremonija moderne masonerije sadrži dva retka čistog
staroegipat-skog jezika u samom središtu svoga obreda. Vjerujemo, da je netko
pokušao prevesti ove retke u osjetljiv engleski jezik, samo bi slučajno - u milijun
prema jedan - došao do našeg rezultata, no zahvaljujući tome, što smo odabrali
engleske riječi koje točno i u cijelosti izra-žavaju odgovarajuće značenje, ova je šansa
za iskrivljavanje mogla biti - odbačena.
Pronašli smo, da postoje i druge spone s masonerijom, kad se po-gleda struktura
egipatskog svećenstva i starijih dužnosnika u Novom
168
rm yuv~ mayuc mawm.jmu mv ~.. Yv~,m~ ~ nu~ ~.,wusm.uam,y
radova«, a prvi prorok Ptaha bio je »Majstor Obrtnik« ili »Majstor Umjetnik«. Znali
smo, da masonerija nije mogla kopirati ove opise, jer - kako smo već isticali - nije bilo
načina da se egipatsko pismo pre-vede još dugo nakon što se slobodno zidarstvo već
utemeljilo.
Što smo više proučavali, to je više dokaza za sve ovo iskrsavalo. U starom Egiptu,
čovjek je štovanje iskazivao u onom hramu, koji je pripadao bogu-zaštitniku njegove
djelatnosti. Bog Mjeseca, Tot, bio je vezan uz arhitekte i pisce; a upravo je Tot kasnije
postao predmetom zanimanja ranih slobodnih zidara. Takoder smo pronašli i vezu s
esenima, osnivačima Jeruzalemske crkve - jer, egipatski su svećenici nosili isključivo
bijelu odjeću, a veliki dio svoga vremena trošili na osobno pranje i pročišćavanje.
Suzdržavali su se od seksualnih odnosa, a i od nekih tabu-namirnica, kakve su bile i
ljuskaste ribe. Koristili su vodu na način gotovo sličan krštenju, a tamjanom bi
pročišćavali i namirisali svoju odjeću. Dakle, esenski su običaji uistinu bili -prastari.
Mislili smo, da smo izvukli sve što smo mogli iz ovog dijela naših istraživanja, no
tada se Robert prisjetio još nečega. Masonski obred ~ovori o Hiramu Abifu kao o
»Sinu Udovice«, za što nikad nije bilo pruženo neko objašnjenje - no, odjednom su se
pojavila dva, uzajam-no povezana, moguća tumačenja. U egipatskoj legendi, prvi
Horus je bio začet na jedinstven način - nakon smrti svojega oca, pa je tako njegova
majka bila udovica prije, no što ga je uopće i začela. Stoga se činilo logičnim, da bi i
svi oni, koji bi postali Horusi, to jest - kraljevi Egipta, sami sebe nazivali »Sinom
Udovice«; s druge strane, to bi bio naziv, koji bi naročito odgovarao Kamoseu, sinu
udovice Ahmose-Inhapi, žene Seqenenre Tao II.
Seqenenre Tao Neustrašivi
Sad smo mogli biti sigurni, da je priča o Hiramu Abifu povijesna, a ne samo
simbolična, kako to većina masona vjeruje (uključujući i nas same, u početku). Jer,
tada nam se činilo, da je ova ritualizirana povijesna priča izmišljena, kako bi
osvijetlila važne simboličke točke; no, bilo je upravo obrnuto: simbolizam je
proizašao iz - stvarnosti. Dogadaj je obilježio jedan od najznačajnijih trenutaka
egipatske
169
~au~n mayc.,m mmaic c.a ~va mcmcma. .W a11 ~u i:~,ll.)l;čllll tJIepUGIlall
u kralju Seqenenreu, koji je bio ubijen oko svoje tridesete godine -nešto vrlo posebno,
jer su mu pridodali nadimak »Neustrašivi«, i to u svim zapisima koji se odnose na
njega. Zbog okrutne naravi njegovih ozljeda, neki promatrači su nagadali da je ubijen
u borbi s Hiksima, iako se većina pri tome slaže, da je jednako tako vjerojatno da je
bio ubijen. Teorija bitke zanemaruje podatke, koji pokazuju da se sve do kralja
Kamosea, s Hiksima živjelo u miru; da je Seqenenre poginuo u borbi, egipatski zapisi
sigurno ne bi šutjeli o sredstvima, kojima je ubijen. Za Seqenenrea se očito smatralo
da je umro herojski zbog drugih, neobičnijih razloga, no što bi bili, da se u tom
trenutku nalazio na čelu svoje vojske u borbi.
Stoga smo bili sigurni, da mu je ovaj naziv dodijelio njegov zahvalni narod, jen je iako suočen sa smrću - sačuvao najveće tajne dviju zemalja. Naravno, smrt
Seqenenrea Neustrašivog označila je i obnavljanje snage Egipta, i povratak slobode
protjerivanjem osvajača, jer se Teba počela pripremati za rat protiv Hiksa, kako bi
osvetila ovo podmuklo ubojstvo. Seqenenreov sin, kralj Kamose, izazvao je sukobe s
»omraženim Azijatima«, i Hikse su ubrzo otjerali iz Memfisa. Žene posljednjeg kralja
Hiksa, Apophisova nasljednika Apepija II, doživjele su strahovito iskustvo, gledajući
tebansku flotu, koju je vodio general Aahmas, kako plovi po Pat'etku kanalu, sve do
samih zidina glavnog grada Hiksa, Avarisa. Hikse je konačno iz Egipta, prema
Jeruzalemu, protjerao Kamoseov mladi brat Ahmose, koji ga je naslijedio. U nemoaućnosti da pobjegnu morem, zapisano je, na put se preko Sinajske pustinje i pustinje
Nagev uputilo više od dvije stotine i četrdeset tisuća domaćinstava. Neobično - put,
kojim su se uputili, bio je poznat kao »Wat Hor«, ili - Horusov Put.
U zaključku, velika drama koja se odvijala u Tebi na kraju prve polovine drugog
milenija prije Krista, bila je presudna točka egipatske povijesti; označila je, prema
vjerovanju, očito obnavljanje borbe izme-du dobra i zla, koja je i stvorila zemlju prije
dvije tisuće godina. Staro kraljevstvo Egipat rodilo se, raslo, sazrijevalo, starilo, a
konačno i umrlo, od ruke boga zla - Seta, ovog puta ojačanog pomagačima, koji su
preplavili narod poput kuge. Egipat je, kao i sam Oziris, neko vrijeme bio mrtav.
Nakon ovog razdoblja smrti, Amon-Ra je iznova započeo bitku protiv svog prastarog
protivnika, snage tmine -Apophisa, koji je
170
uskrsnutl, Apoprlls ~e cUvl~aclm uznasto~ao oslguran za sene ~zlrlsovu tajnu. No,
nije u tome uspio, i to zbog neustrašivosti Seqenenre Taoa, koji je radije i sam umro,
nego izdao ove velike tajne. On je bio »kralj, koji je izgubljen«, jer je njegovo tijelo
bilo prekasno pronadeno da bi bio osobno uskrsnut, a i stoga, što je Ozirisova tajna
umrla zajedno s njim. Od tog vremena, na mjesto izvornih tajni o tome - kako je Izis
us-pjela oživjeti Ozirisa, stupile su zamjenske tajne, i niti jedan egipatski kralj se
nakon toga nije više mogao pridružiti zvijezdama.
Od t~g doba, vladari Egipta nisu više bili kraljevi. Oni su postali samo faraoni, što
dolazi od egipatske riječi »Per-aa«, i zapravo je eufe-mizam za kralja, sa značenjem
»velika kuća«; na isti način i Sjedinjene Države ponekad svog predsjednika nazivaju
samo - »Bijelom kućom«. Apsolutno božansko pravo pojedinca bilo je zauvijek
izgubljeno. Jer, time nije bio izgubljen samo jedan kralj - bili su izgubljeni svi
kraljevi, i to za sva vremena!
Usprkos gubitku tajni, uskrisivanje Egipta bilo je iznimno us-pješno, a Novo
kraljevstvo je postalo posljednje veliko razdoblje za Egipćane. Smrt i uskrsnuće
doveli su do preporoda, koji je ulio novu snagu i moć cijelome narodu.
Preostala pitanja na koja smo trebali odgovoriti, da bi se u pot-punosti potvrdila veza
izmedu Hirama Abifa i Seqenenre Taoa, bila su: zbog čega masoni Seqenenrea pamte
kao graditelja, i kako su ga uopće stavili u vezu s hramom kralja Salomona? Na prvi
dio pitanja bilo je ,jednostavno odgovoriti: Seqenenre je bio najveći zaštitnik Ma'ata,
načela istine i pravde, koje je predstavljeno izgradnjom ravnih i pravo-kutnih temelja
hrama. Što se tiče drugog dijela, u nastavku istraživanja smo ubrzo utvrdili, da su i
Izraelci bili izravno umiješani u cijelu ovu dramatičnu priču, te da je već i kraljevska
kuća Davidova koristila neku vrstu kraljevskih tajni, koje ranije njihova nova
monarhija, bez kulturne tradicije, nije imala. Kada je došlo vrijeme, da se povijest ove
legende rabilježi, Židovi su promijenili njeno egipatsko podrijetlo, i pripisali je
velikom trenutku u povijesti vlastitog naroda - izgradnji hrama kralja Salomona.
Junak židovske priče nije mogao biti sam kralj, jer je priča o Salomonu bila posvuda
dobro poznata. Stoga su izmislili ulogu, koja je bila prva do kralja - ulogu graditelja
velikoga hrama. Svi su znali, da postoje tajne graditeljstva i mudrost samog graditelja,
pa nije moglo biti boljeg »uskrsnuća« Seqenenrea Neustrašivog.
171
_ _~ ~_~ ...... „.. .. ,., ...., ,~.~s.. .,u...,u .~u uvmvvmv mta~
višega«, i stoga možemo shvatiti značaj podneva, kao vrhunca dana, i pravog trenutka
za štovanje boga. Masoni danas tvrde, da se uvijek simbolički susreću u podne stoga,
jer je masonerija organizacija koja postoji širom svijeta, pa je zato u odnosu na sve
slobodne zidare, u to doba »sunce uvijek u svom zenitu«. Masonsko obraćanje Bogu,
kao »Najvišem«, stoga je i obraćanje bogu Ra, bogu sunca, i to kada se nalazi u svom
najvišem položaju, u zenitu neba, u podne. I dodatno, ništa ne vrijedi to, što nam
Biblija govori da se - prije no što je bilo prihvaćeno ime Jahve - »bogu naših otaca«
obraćalo sa »el elion«, kanaanskim izrazom za »bog - najviši«. Jer, to samo još više
povezuje izvornu egipatsku priču s Izraelcima, koji su je na odlasku -ponijeli sa
sobom.
Nagadali smo i o još jednom daljnjem djeliću dokaza, koji bi mogao imati veliki
značaj. Tiče se Tutmozisa III - prisjetit ćete ga se iz prethodnog poglavlja - koji je
postao kraljem zahvaljujući božjem odabiru usred hrama, kada je bog svoju arku
učinio preteškom svojim nosačima. Tutmozis III bio je četvrti egipatski kralj nakon
protjeri~~ vanja Hiksa, a sve što se zna o njegovu životu govori nam, da su tajne o religiji
utemeljenoj na zvijezdama, te pretvaranju u Ozirisa i Horusa - već bile izgubljene.
Činjenica, da se morao poslužiti sredstvom, kakvo je bila »priča o arci u hramu« da bi
istakao svoje pravo na prije-stolje, pokazuje nam da baš i nije osjećao jasno i
apsolutno božansko pravo na prijestolje, za razliku od ranijih kraljeva. A i sama
činjenica, da mu je protukandidat poricao pravo na prijestolje, naročito otkriva
nedostatak njegove »božanskosti«.
Tutmozis II umro je bez zakonitog muškog nasljednika od svoje žene i polusestre
Hatshepsut, pa je dječak - kojeg mu je rodila konku-bina, zauzeo prijestolje; no, on
nije mogao biti pretvoren u Horusa tehnikom postajanja kraljem. U početku, mladi
Tutmozis III nije imao problema u utvrdivanju svog kraljevanja, no stvari su se počele
odvijati na nepredvidiv način. Stari hijeroglifi pokazuju, kako je Hatshepsut prvo iz
pozadine postavila zahtjev, da ima ista prava kao i Tutmozis, a zatim ga brzo
nadvladala, postavši tako prva žena, koja je ustvrdila da ima božansko pravo na
prijestolje, dobiveno od boga Amon-Ra. Tutmozisa III poslala je u vojni logor na
obuku, kako bi osigurala da svima bude jasno, tko upravlja zemljom. Kao i većina
V W v U m u m .... n
zapadnoj obali Nila,J i danas ostaje jedno od najljepših zdanja svih vremena, koje
čovjeku naprosto oduzima dah.
Bez sumnje je plemenita smrt Seqenenre Taoa obilježila uskrs-nuće najveće
civilizacije svijeta u točki, u kojoj su prave tajne kraljev-ske kuće Egipta bile zauvijek
izgubljene. Oblikovane su zamjenske tajne, kako bi osigurale potreban prolaz
budućim faraonima i njihovim najbližim savjetnicima, no apsolutno pravo vladanja,
koje su izvorne tajne osiguravale, nije se nastavilo s uspostavljanjem novih misterija.
Naš uspjeh u istraživanju tekao je začudujuće glatko, pa se Robert počeo pitati:
odgovori nam stižu toliko brzo i temeljito - nismo li možda počeli otkrivati ono, što
bismo - željeli otkriti? Odlučili smo zato temeljito provjeriti sve do čega smo došli, pa
i sve dokaze, koji su se nagomilali; gledajući sasvim objektivno i bez imalo strasti
svaku kariku u lancu naše teorije, postali smo samo još uvjereniji no prije, da smo se
našli u novoj žili kucavici stvarne povijesti, te da je sve ono što smo otkrili, bilo tako
jednostavno i glatko samo stoga, jer je bilo - istinito.
Naš sljedeći izazov trebao je biti pokušaj da shvatimo, kako se legenda o egipatskom
kralju, kojega su ubili pra-Izraelci, pretvorila u dogadaj iz povijesti jedne nove nacije Židova. Znali smo, da bismo se sada trebali pozabaviti okolnostima, koje prate
najveću legendu u povijesti židovskog naroda-proroka Mojsija.
ZAKLJUČAK
Proučavanjem doba Hiksa u starom Egiptu došli smo do rezultata, koji su nadmašili
sva naša očekivanja. Saznali smo tko je bio Hiram Abif, a da bi naša radost bila i
veća, znali smo čak i gdje se nalazi njegovo tijelo, kao i jednog od njegovih ubojica.
Pritom smo otkrili i ulogu Židova u egipatskoj povijesti, a i iz same je Biblije
proizlazilo, da je došlo do potpune promjene u odnosu Egipćana prema Hebrejima.
No, još je zanimljivije bilo ono, što Biblija nije govorila. U njoj se ne spominje
razdoblje invazije Hiksa na Egipat, iako nam je pobliže istraživanje pokazalo, da smo
prilično točno uspjeli odrediti doba vladavine Hiksa, i to iz podataka koje nam je
pružao - Stari zavjet.
172 ~~ 173
pa smo posumnjali da je čak i sam mogao biti Hiks, što točno znači -»princ pustinje«.
Posljednji utjecajan pra-Židov u Egiptu bio je Josip, i pažljivom usporedbom
povijesnih i biblijskih dogadaja pronašli smo, da je bio vezir Apophisa, osvajačkog
kralja Hiksa, koji je vodio oštru bitku za prevlast s tebanskim kraljem, Seqenenre
Taoom II. Seqenenre je bio nasljednik starih egipatskih tajnih obreda postajanja
kraljem, i po pravu svog rodenja - pravi Horus. Apophis je osvojio egipatsko
la~aljevsko prijestolje, no nikada se nije približio pravim tajnama postajanja kraljem.
U Knjizi Postanka 49:6 naišli smo na ubojstvo čovjeka, koje su počinila Josipova
braća, dok su od njega pokušavala izvući tajnu; otkrili smo, i da Seqenenreova
mumija jasno pokazuje, da je bio ubijen s tri udarca u glavu, i potom nepropisno
pokopan. To je bilo posve u skladu sa svim činjenicama, koje smo znali iz priče o
smrti Hirama Abifa. Daljnjim istraživanjem pronašli smo, da je uz Seqenenrea, još
živ, bio pokopan i mladi svećenik. Koristeći sve ove dokaze i mason-sku priču, koju
smo tako dobro poznavali, mogli smo rekonstruirati priču o ubojstvu Seqenenrea, i
kako je ono dovelo do pada vladavine Hiksa.
Znajući sve o ubojstvu Hirama Abifa, sada smo napokon mogli razumjeti i značenje
dviju prošaputanih riječi, koje se koriste u mason-skoj ceremoniji uskrisivanja; kada
se fonetski prevedu sa staroegi-patskog, još uvijek zadržavaju svoj puni smisao na
engleskom jeziku: »Velik je onaj, tko posta Meštar masonerije, velik je duh
masonerije«. Ovdje se konačno nalazila čvrsta veza s modernim slobodnim zidarstvom. U dvjema besmislenim i bezveznim riječima, koje su preživjele samo stoga, jer
ih je masonski obred prihvatio bez razumijevanja, i ponavljajući ih.
S našom vezom do Seqenenrea, te čvrsto utvrc~enom stvarnošću priče o Hiramu
Abifu, sada smo pred sobom imali vremenski razmak od ~otovo 1500 godina - do
jedine grupe koja je mogla zakopati sve ove podatke, da bi ih templari jednog dana
pronašli. Trebali smo istražiti razvitak judaizma sve do procvata esena, a naš je
egipatski trag započeo s - Mojsijem.
174
Rodenje judaizma
Mojsije - zakonodavac
Naša je zadaća ovog puta bila, da radimo vremenski unaprijed, korak po korak, tC da
utvrdimo, možemo li pronaći kontinuitet masonske stilske ceremonije, koja bi
povezivala egipatsko Novo kraljevstvo s lsusovim vremenom. To će, pretpostavljali
smo, biti dosta teško, jer je ovdje naš jedini izvor informacija trebao biti Stari zavjet,
no imali smo barem masonski obred, koji bi nam mogao pomoći prilikom tumačenja
podataka.
Na sreću, Biblija je nesumnjivo jasna u tome, da je židovski narod počeo postojati
zahvaljujući jednom jedinom čovjeku, a malo je sumnji i o tome, je li osoba imenom
Mojsije postojala, te da je bila povezana s nekom vrstom egzodusa porobljenih
Azijata iz Egipta. Nakon protjerivanja Hiksa, Semiti svih vrsta, uključujući i Habirue,
vjeroja-tno su postali i više no - neomiljeni, što bi objasnilo zbog čega su, inače
prijateljski nastrojeni Egipćani, iznenada porobili mnoge, ili čak i sve one koji su se
zadržali u zemlji tijekom tih desetak godina, od 1560. do 1550. prije Krista. Pronadeni
zapisi iz šesnaestog i petnaes-lo`~ stoljeća prije Krista potanko nam govore o ovim
Habiru robovima i njihovom prisilnom radu.l Jedan od njih navodi velik broj ovih
ljudi, otjeranih na rad u rudnike tirkiza; u njima je bilo iznimno opasno i neugodno
raditi, jer su bili bez ikakvog provjetravanja, a radilo se uz otvorene baklje, koje su sagorijevajući, trošile kisik ljudima. Zani-malo nas je, koliko su ti rudnici bili udaljeni
od Jahvine planine Sinaj, na jugu Sinajskog poluotoka. Je li to bila slučajnost, pitali
smo se, ili je ustanak Habiru robova možda mogao prije izbiti -upravo ovdje, a ne u
samom Egiptu?
Pronašli smo u zapisima, da su ovi pra-Židovi govorili kanaan-skim jezikom; no,
štovali su egipatska božanstva, i gradili spomenike
Werner Keller: Biblijn kao povijest
175
»Bog njihovih otaca« izvede u Jeruzalem.2
Priča o Mojsiju ispričana je svakom židovskom i kršćanskom djetetu, pa tako ostaje i
uz odrasle kao stvarna povijesna činjenica, iako mnogi sumnjaju u njene egzotične
elemente, kakvi su, na primjer - razdvajanje Crvenog mora. Kada se taj dogadaj točno
odvijao, teško je odrediti; no, prethodno je bilo opće prihvaćeno mišljenje, da je
Mojsije vodio »svoj narod« iz Egipta tijekom vladavine Ramzesa II, što bi dogadaje
smjestilo izmedu 1290. i 1224. godine prije Krista. Medutim, postoje - nedavno
otkriveni - vrlo čvrsti dokazi, koji podrža-vaju mnogo raniji datum, vrlo blizak
vremenu protjerivanja Hiksa. Ali, prije no što se pozabavimo pitanjem datiranja
razdoblja Izlaska, važno je razmotriti sve što znamo o čovjeku imenom Mojsije, i što
nam Biblija govori o Izraelcima i njihovom novom Bogu.
Otkrili smo, da je i samo ime »Mojsije« - puno značenja. Čudno -rimokatolička Douai
Biblija obavještava svoje čitatelje, da je to egipatska riječ za »spašen iz vode«, dok u
stvarnosti znači jednostavno - »roden od«. Ovo je ime obično zahtijevalo i
povezivanje s još jednim imenom, kao Tutmozes (roden od Tota), Ramzes (roc~en od
Ra) ili Amonmozis (roc~en od Amona). Ova rječca »moses« piše se i čita na različite
načine, ali uvijek znači isto, pa nam se čini, da je ili sam Mojsije, ili netko od kasnijih
pisaca, izostavio to pripojeno ime egipatskoga boga, koje se nalazilo ispred »moses«.
Kao kada bi se iz prezimena MacDonald izostavilo `Donald', pa bi čovjeka nazivali
jednostavno - Mac.
Rimokatolička definicija vjerojatno je pogrešna, no - ukoliko ima povijesne istine u
toj ideji, moglo bi biti, da je Mojsijevo puno ime bilo »roden od Nila«; samo, u tom bi
se slučaju nazivao »sretnim Moj-sijem«, što bi moglo biti pisano na sljedeći način:
Ime Mojsije neobično je i stoga, jer se radi o jednoj od nekoliko riječi iz
staroegipatskog jezika, koje su poznate i danas - u svojoj
= Peakeovi komentari Biblije
1%6
~)lGllllltu V1L uJ ~ .ruvm muwu, m ~ •
Nemoguće je danas točno utvrditi .koji je dio priče o Mojsiju, ispričan u Bibliji
povijesni, a koji - samo romantična izmišljotina. Pre-ma Knjizi Izlaska, faraon je
naredio, da se sva izraelska muška djeca bace u Nil. No, gotovo je nemoguće
povjerovati da se ovdje radi o povijesnom dogadaju, jer bi takva barbarska zapovijed
bila u potpunoj suprotnosti s konceptom Ma'ata, kojeg su Egipćani smatrali toliko
dragocjenim. Svaki faraon, koji bi izdao takvu zapovijed, odrekao bi se svog prava na
život poslije smrti, kada bi se odmjeravalo njegovo srce. Nadalje, i s praktičnog
stajališta gledano, bilo bi vrlo neugodno i nezdravo imati tisuće plutajućih tijela u
Nilu, koji je bio jedini izvor vode za cjelokupno stanovništvo.
Prema Starom zavjetu, Mojsijeva majka bila je odlučna u namjeri da ne dopusti da joj
sinčić umre, pa ga je položila u košaricu i odnijela u trstiku uz rub Nila, gdje ga je
zatim pronašla faraonova kćerka. Već je odavno zamijećeno, da je ova epizoda o
rodenju gotovo istovjetna s onom - Sargona I; bio je to kralj, koji je vladao Babilonom
i Sumerom mnogo stotina godina prije Mojsija. I brza usporedba pokazuje očite
sličnosti:
SARGON Moja me prevrtljiva majka zače;
u tajnosti me nosaše.
Ona me položi u košaru od trske; bitumenom zapečati njen poklopac. Položi me u
rijeku, koja me ne preplavi.
MOJSIJE ...djevojka Levijka... zače i rodi sina... krila ga je tri mjeseca,
a tada ga nije više mogla sakrivati. Nabavi košaricu od trske,
oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga
u trstiku na obali Nila.
Zaključili smo, stoga, da je ova priča o rodenju gotovo sigurno fikcija, nastala u
šestom stoljeću prije Krista, kroz koju Li priči o rodenju židovskog naroda odjekuje i
prastara tema o postanku svijeta iz vode. Bio je to i izvanredan način za objašnjenje
činjenice - kako je general egipatske vojske i član egipatske kraljevske obitelji mogao
postati otac i utemeljitelj židovskog naroda. No, do toga ćemo uskoro dOĆI.
1%%
-,1 ~ -1 ~ _.1 -_7 - _J v -~- .-J , .. ~ J.. .v
pokušaj, da se u povijest unese malo reda, kako bi odgovarala pričama kasnijih autora.
Leviti su bili pleme svećenika, pa su pisci, koristeći se logikom svog vremena, mislili
- da je Mojsije morao biti svećenik, odnosno Levit. Knjiga Izlaska jasno ukazuje na
to, da se radilo o tri usmene verzije tradicionalne povijesti izlaska iz Egipta, s malom
zabunom u tome, je li pritom glavnu ulogu odigrao Mojsije, ili Aron; a čak se i ime
planine, na kojoj se Mojsije susreo s Jahvom, kreće - od planine Sinaj do planine
Horeb.
Morali smo se iznova podsjetiti, da su autori ranih knjiga Starog zavjeta pisali o
plemenskim legendama iz svoje daleke prošlosti, pri čemu su one najstarije priče bile
doslovno stare i tisuće godina, a da su se čak i one bliže - kao priče o Davidu i
Salomonu - dogadale stotine godina prije njihovog vremena. Opći oblik navodnih
dogadaja bio je jasan, no povijesne pojedinosti su u cijelosti nedostajale. Različiti su
autori popunjavali te praznine na različite načine, ovisno o svom političkom pogledu
na svijet, i mišljenju o tome, kako su tada stvari trebale izgledati. Stručnjaci su uspjeli
razdvojiti tekstove tih pojedinih autorstava, koja su označavali nemaštovitim
oznakama, kao što je »J«, »E«, »D« ili »P«. Današnjim modernim metodama, a i zbog
pristupa mnogo većem broju podataka, no što su ih imale ove grupe, brzo se mogu
uočiti visoki stupnjevi izmišljanja. Na primjer, ovi autori opisuju deve kao tegleće
životinje, te uporabu novčića u vrijeme Izaka i Josipa, dok se oboje u stvarnosti
pojavilo tek mnogo kasnije. Druga značajna pogreška je opisivanje, kako je Abraham
izbjegavao jug Izraela kao zemlju Filistejaca, dok mi danas znamo, da oni nisu tamo
živjeli još dugo, nakon što su Izraelci izašli iz Egipta.
Da nam je Knjiga Izlaska rekla: kćerka kojega faraona je pronašla Mojsija kao bebu,
sve bi bilo mnogo lakše, no, jasno - niti sami autori nisu o tome imali pojma.
Smatrali smo, da bi mogla postojati samo tri osnovna objašnjenja o tome, kako se
Mojsije mogao naći u središtu egipatske kraljevske obitelji:
1. On je bio Azijat ili Habiru po rodenju, i uzet je u kraljevsku obitelj još kao beba ili
malo dijete, kako to sugerira Stari zavjet. Poznato je, da su Egipćani uzimali djecu iz
susjednih zemalja, kako bi ona, kada
178
na to, da je doba nakon Hiksa - kada su Habirui bili porobljeni - bilo još isuviše blizu.
2. On je bio rodom Egipćanin visokog podrijetla, koji se - kao odrastao čovjek, našao
u bijegu pred zakonom radi ubojstva, te prihvatio Habirue kao svoje sljedbenike izvan
zakona.
3. On je bio mladi semitski general u vojsci posljednjeg kralja Hiksa, protjeran iz
iJgipta u divljinu s ostatkom Azijata, kada je tebanska monarhija iznova uspostavila
nadzor nad Egiptom. Kasnije se vratio, da izvede Habiru robove u slobodu. Samo, to
bi priču o Mojsiju suyestilo u razdoblje, koje bi bilo mnogo ranije od svakog, koje se
do sada odredivalo za njega; ali, nema razloga zbog čega to ne bi moglo i biti tako, jer
je poznato, da je Mojsije bio general u vojsci nekog -nepoznatog faraona. ~
I ova treća mogućnost imala je svojih privlačnosti, no u početku nismo mogli naći
dovoljno dokaza za njegovo smještanje u tako rano doba; i više od toga - da bi naučio
tajne Egipćana, Mojsije bi se morao naći uz pravog faraona, a ne uz nekog od kraljeva
Hiksa. Stoga smo prihvatili, da se istina nalazi negdje u prvoj ili drugoj od ovih
mogućnosti. U oba smo slučaja biblijsku verziju dogadaja prihvatili kao točnu - u
širem smislu. Za naše potrebe, odlučili smo, ne zamarati se time - kako je Mojsije
uopće došao na položaj koji ga je učinio vodom ovih pra-Izraelaca; bilo nam je
dovoljno što znamo, da je jedan iznimno visoko rangirani član egipatskog suda postao
voda nekih od plemena, koja će se kasnije pretvoriti u naciju Židova.
U odlomku 7:22 čitamo:
»Mojsije bijccše upućen u sve mudrosti Egipćana.«
lzraelci, koji su pisali o Mojsiju nakon svih tih godina, nisu imali razloga izmisliti ovu
njegovu bliskost s protivnicima svojih predaka, i jasno - vjerovali su, da je on bio
upućen u sve egipatske tajne. Do vremena kad je Mojsije postao dio egipatske
kraljevske obitelji, Novo kraljevstvo bi se već bilo oblikovalo, i »zamjenske« tajne bi
već
179
..~, ..rb ~..... , ~.w,~„,y, ~~, vy,m~umv mv uruccii U 11čll;Gld USK1151 VdIl~a,
koja smo opisali govoreći o Seqenenre Taou i njegovoj neustrašivosti, kada su i bile
izgubljene izvorne tajne. Mladom bi Mojsiju ovaj obred bio poznat iz ceremonije
postajanja kraljem, kao najviši izraz moći, a i samo njegovo poznavanje imalo je
obilježja kraljevskog značaja. To je na njega sigurno ostavilo dubok dojam, jer je ovu
priču ponio sa sobom, pa je konačno postala i novi tajni običaj za postajanje kraljem u
novoj zemlji, Izraelu.
Kako se radilo o tajni, ona se prenosila samo najužoj grupi vodećih Židova, pa je tako
priča o » kralju, koji se izgubio« dospjela i u kraljev-sku kuću Davidovu, i to - bez
mnogo izmjena. Pojedinosti, navedene u Knjizi Izlaska, bile su niža razina priče,
dostupna svakome, a istina i fikcija izmiješale su se, sve dok u njoj nije ostalo tek
zrnce stvarnosti.
Bilo koji put da su odabrali, biblijska priča o Izlasku jasno poka-zuje> da je grupa
koju je vodio Mojsije, bila nastrojena vrlo egipatski, te da je u njoj slavljenje
egipatskih bogova bila još uvijek uobičajena praksa. Kad je Mojsije primio Deset
zapovijedi na kamenim pločama, nastala je apsolutna potreba da se obilježi nastajanje
nove države. Svaki je kralj morao ubuduće primiti svoj »kraljevski blagoslov« od
Boga, kao dokaz da je sposoban voditi narod, a to je ujedno bila i osnova za uvodenje
reda i zakona u novo društvo.
Ove ploče mogle su biti ispisane jedino egipatskim hijeroglifima, jer Mojsije ne bi
razumio niti jedno drugo pismo. Kako se mi danas svakodnevno oslanjamo na pisane
riječi, bit će nam možda teško razumjeti, kakav je poseban način pisanja vladao u
drugom mileniju prije Krista. Ideja o porukama, koje su se materijalizirale u znacima
urezanim u kamen, zadivljavala je i obične ljude, i pisce Biblije; a iz »kamenih
poruka« mogli su učiniti sve, da bi se smatrale velikom ma~ijom. To se lako može
ocijeniti, ako se shvati, da su Egipćani svoje hijeroglife nazivali »božjim riječima« pojmom, koji će se često ponavljati i kroz samu Bibliju.
Bog rata na planinama Sinaja
Pažljivo i objektivno čitanje priče o Izlasku -užasnulo nas je. Stav, koji se u našim
umovima oblikovao dok smo bili usmjereni na proučavanje kršćanstva, brzo je bio
izokrenut - naglavce. Umjesto plemenitih i
rrvvw.m... ~.~....~.,.,., ...~,......~..~...~ ... .. ,. ..... _~ ~ ,. ~ r. . ~ ...
nologije, izdaje, masovnih ubojstava, silovanja, vandalizama i velikih krada. Bio je to
najsramotniji dokument o podrijetlu jednoga naroda, koji se uopće i mogao zamisliti.
Priča o Mojsiju započinje ubojstvom. On ugleda Egipćanina, kako tuče Habirua, i pogledavši dobro uokolo, da ga netko ne bi vidio -ubija Egipćanina; prvo od desetina
tisuća ubojstava, koja će počiniti ovaj bivši vojnik. Na nesreću, jedan drugi Habiru
ipak je vidio zločin, i prijavio ga Egipćanima, pa je Mojsije postao - traženi ubojica.
Tako je počeo bježati, i to prema istoku, na Sinaj; tu su ga prihvatili Midjanci
( takoder zvani i Keniti), kod kojih se i oženio - kraljevom kćerkom Siporom.
Upravo se ovdje Mojsije upoznao s bogom midjanskih plemena, bogom oluje i rata,
čiji je simbol izgledao kao križ - motiv, koji su nosili otisnut na čelu; kasnije je postao
poznat i kao »Jahvin znak«. Ovaj bog, koji je živio u planinama, postao je nadahnuće
i središnja tema za Boga onim Židovima, koji su slijedili rezultate Mojsijevih
razgovora s njim na planini Horeb.
Bogovi rijetko - ako uopće ikada, spontano uskaču u svoju materi-jalizaciju; oni se
razvijaju prirodno, i prolaze kroz metamorfoze, dok apsorbiraju svoje kvalitete od
drugih božanstava. Prvi zabilježeni sasta-nak s Bogom Židova i kršćana, učinio nam
se neobično hladnim i prije-tećim. Kad ga je Mojsije upitao za njegove vjerodajnice,
te za njegovo ime, bio je vrlo pametan; no-nije upalilo. Mojsije je, zahvaljujući svom
egipatskom odgoju, znao da bogovi nemaju uvijek nadmoć nad lju-dima; a ako bi se
od boga moglo izvući njegovo ime, mogla bi se nad njim zadobiti i - moć. U Egiptu su
bogovi obično imali mnoga imena, koja su se kretala od onih uobičajenih i svima
poznatih, pa do vrlo zabranjenih imena, čije se osnovno obilježje nije moglo pripisati
niti jednom čovjeku, a niti drugom bogu. Da je Mojsije dobio odgovor na svoje
pitanje, koje se ticalo imena Boga, on bi ga vrlo učinkovito pretvorio u svog roba.
Teologija i magija su oduvijek bile sasvim sinonimni koncepti, sve do nedavnih
vremena, kad smo uspjeli povući zamišljenu crtu izmedu dviju polovina primitivnog
Ijudskog misticizma. Koncept Boga Izraelaca, koji živi u svome Kovčegu, nije se
nimalo razlikovao od diva koji živi zatvoren u boci, ispunjavajući želje svojim
prijateljima;
l80 ~ 181
.. . ...,..., ....,..~., . ,.,......... .~...b.., vYv,v,muv yuvt. ~
ranjem svih zakona prirode. Danas održavamo mentalni razmak izmedu »Priča iz
tisuću i jedne noći« i priča iz Biblije, no nema sumnje, da obje vrste dijele zajedničko
podrijetlo. Mnogim će ljudima ovo biti teško prihvatiti, no ukoliko uzmemo sve što
Biblija kaže - doslovno, tada bi stvaralačka ličnost, koja se u zapadnome svijetu
naziva jedno-stavno »Bog«, započela svoje postojanje kao neki skroman div, koji živi
u planinama sjeveroistočne Afrike i jugozapadne Azije.
Ustrašen zbog mogućnosti gubitka svoje neovisnosti, midjanski je bog odbio
odgovoriti na Mojsijevo pitanje o imenu, i pokušao utvrditi svoju vlastitu važnost,
govoreći Mojsiju da skine obuću i da ne prilazi, jer se nalazi na svetom tlu. Knjiga
Izlaska nam kaže, da je odgovor Boga na pitanje o njegovu imenu bio:
»Ehje ašerehje.«
Ovo se obično prevodi kao » Ja sam onaj koji jesam«, no u obradi autora ovih djela, to
je nosilo jaču poruku, i bolje bi se možda prevelo kao: »Vodi računa o svojim, a ne
mojim poslovima!«. Imena Jahve ili Jehova su - oba - moderni način izgovaranja
hebrejskoga opisa Boga kao YHWH (hebrejski jezik nema samoglasnika). No, to nije
ime Boga; više bi odgovaralo nazivu, uzetom iz spomenutog odgovora, u značenju
»Ja jesam«.
Prema priči iz Biblije, Mojsije se na kraju vratio u Egipat, kako bi iz ropstva
oslobodio grupe raznih Azijata koje su Egipćani jednim imenom nazivali Habiru,
koristeći se navodno snagama svog novog olujnog diva/Boga, kako bi donio nevolju i
smrt nesretnim Egipća-nima. Rečeno nam je, da je 600 000 Izraelaca četrdeset godina
lutalo pustinjom, no svakom inteligentnom promatraču moralo bi biti jasno, da bi
svaki ovakav bijeg morao uključivati - samo dio ove brojke. Nema tragova o
ovakvom dogadaju u egipatskoj povijesti, a da je doslo do toUa dogadaja koji Biblija
opisuje, sigurno je - da bi ih bilo. Da se radilo o grupi ove veličine, ona bi sačinjavala
četvrtinu cjelo-kupno`J broja egipatskog stanovništva, a s obzirom na učinak, koji bi
migracija ovakvih razmjera imala u pogledu potreba za hranom te radnom snagom,
Egipćani bi zasigurno zabilježili barem - njene posljedice na njihovo društvo.
182
m.....~, .
Jitra, koji je čestitao Izraelcima i mudro savjetovao Mojsija. Prorok se zatim vratio na
Svetu Goru, da bi se iznova susreo s Bogom, koji je još uvijek tamo obitavao. Bog
oluje, koji je živio u crnom oblaku, reče Mojsiju, da - ako koji od Izraelaca ili njihove
stoke samo stupi nogom na njegovu planinu, ili je makar i dodirne - ubit će ga
strijelom, ili usmrtiti kamenovanjem. Zatim novi Bog obavijesti svoje sljedbenike o
načinu, na koji zahtijeva da ga štuju, ili će se osvetiti ne samo pojedincu koji ga neće
štovati, već i njegovoj djeci, unučadi i ostalim potomcima. Zatim nastavi zahtijevati,
da mu Izraelci donose poklone od zlata, srebra, bronce, finih tkanina, koža, te akacije,
te da za njega izgrade Prebiva-lište od zlata, kako bi u njemu mogao živjeti. Ovo je
Prebivalište bilo klasrčnog egipatskog izgleda, s dva takozvana »kerubina« na vrhu,
za koja je danas općenito prihvaćeno, da se zapravo radi o paru krilatih sfingi,
odnosno, o krilatim lavovima s ljudskim glavama (vidi sliku 6).
Ovaj novi Bog očito nije učinio neki veći dojam na većinu Izra-elaca, jer su napravili
zlatno tele, čim se Mojsije uspeo na planinu, da bi popričao s Jahvom. Tele je očito
predstavljalo egipatskog boga Apisa, što je strahovito razgnjevilo novog Boga. Zato je
uputio Mojsija, neka naredi svojim svećenicima da ubiju koliko god mogu ovih
»grešnika«; rečeno nam je, da je tri tisuće Izraelaca - i bilo pogubljeno.
...I zidovi se uz veliku buku stropoštaše
Dok su se Izraelci još kretali prema svojoj »obećanoj zemlji«, izmedu njih i njihovog
cilja se našla samo jedna prepreka: domaće starosjedi-lačko stanovništvo. No, Jahve
će ih dovesti do pobjede nad ratarima Kanaana.
Peta knjiga Petoknjižja (Douai verzija) objašnjava dogadaje, nakon što je odabrani
Božji narod započeo prijetiti gradovima-državama Kanaana, u svojim poglavljima 2 i
3:
»I Sihon dode sa svim svojim ljudima da se sukobi s nama kod Jahasa. A naš
Gospodin Bog ih predade nama: i potu-kosmo i njega, a njegove sinove, i sav njegov
narod.
Tada zauzesmo sve njegove gradove, ubijajući njihovo stanovništvo, muškarce, žene i
djecu. Od njih rrišta ne ostade.
183
J Od Aroera, koji je iznad potoka Arnona, grada smje-štena u dolini, jednako udaljena
kao i Gileada, nije bilo sela ili rnje,sta, koje bi odoljelo našoj ruci; Bog naš, Gospodin,
predcrde ih sve nama...
...Zatim se vratismo i krenusmo na Bašan; i Og, kralj Bašana izade sa svojim ljudima
na boj kod Edreja.
A Gospodin mi reče: Ne boj ga se; jer, on je već predan u tvoje ruke, sa svim svojim
ljudima i cijelom zemljom. I ti ćeš mu učiniti ono, što si učinio kralju Amorejaca, koji
živješe u Hešbonu.
Tako Bog, naš Gospodin, predade Oga, kralja Bašana rzama, sn svim njegovim
ljudima. I mi ih potpuno razbismo, rušeći sve njihove gradove u isto vrijeme. Nije bilo
grada, koji nam izbježe; šezdeset gradova, cijela zemlja Argoba, Ogovo kraljevstvo u
Bašanu.
Svi gradovi bijahu utvrc~eni vrlo visokim zidinama, i teškim vratima i
prijevornicama; i još bijaše bezbroj zase-laka bez zidina.
A mi ih potpuno zatrsmo, kao što to učinismo Sihonu, -kralju Hešbona; svaki grad,
muškarce, žene i djecu. Ali stoku i plijen iz gradova uzesmo sa sobom kao našu
nagradu. «
Ovi odlomci ne opisuju toliko mnogo same bitke, već masakre, u kojima je svaki
muškarac, žena i dijete, kao i ovca, vol ili magarac bio zauvijek ušutkan - mačem.
Stari zavjet sadržava i mnogo više odlomaka, prepunih ovakvog divljaštva. Jahve je
podsjetio svoj narod, da je on svemoćan i spreman strahovito kazniti sve one, koji
neće vjerovati u njega i štovati ga, ili živjeti po Njegovoj riječi. Petoknjižje 8:19-20
navodi i ovo upozorenje:
No, ako zaboraviš Boga, Gospodina tvojega, i slijediš strane bogove, i služiš im i
štuješ ih: zapamti, sada ti predskazujem clcr ćeš biti strahovito kažnjen.
Kcro i narodi, koje Gospodin uništi kod našega ulaska, tak-o ćeš i ti biti kažnjen, ako
nećeš poslušati glas Gospodina, Bogcr tvojega. «
V>Lmun c.muu Ymvw uvyu~w.. ~b.~..•..•• ,~•...~ .~...,... . ,~..~........., .... .
onih, koji su mu vjerovali. Teško nam je bilo shvatiti oboje - i tog čovjeka, i njegovo
poimanje Boga, koji je postao i Bog modernih Židova i kršćana. Nama ova njegova
neujednačenost pokazuje, da ideja Boga nije statička jedinica, već društveno žarište
koje izrasta i razvija se miješanjem s drugim bogovima, pretvarajući se polagano u
idealizirani lik, koji odražava moralnost i potrebe svog vremena. Ne radi se toliko o
tome, da je Bog načinio čovjeka na Njegovu sliku i priliku; više se radi o tome, da je
čovjek neprekidno oblikovao Boga -pr-erna sarnorne sebi.
Odredivan,je vremena Izlaska
Neki znanstvenici danas vjeruju, da su ove slavne pobjede iz Starog zavjeta - naprosto
daljnja pretjerivanja, te da se kod dolaska Izraelaca prije radilo o polaganom
apsorbiranju u kanaansko društvo, no o njego-vom krvavom nadomještanju. Medutim,
nedavna arheološka nalazišta pružila su dokaz o ogromnom broju razorenih mjesta i
gradova iz ka:7nog Srednjeg brončanog doba, što se smatra i vremenom Izlaska.
Takvo smještanje u vrijeme značilo bi, da se sve to dogadalo unutar nekih stotinjak
godina izmedu protjerivanja Hiksa i sredine petnaestog stoljeća prije Krista. Ovo
značajno povećava mogućnost, da je Mojsije bio uzet u egipatsku kraljevsku obitelj
vrlo brzo nakon što su Tebanci iznova zavladali svojom zemljom.
Vjerujemo, da mu je obuka koju je prošao u Egiptu dala uvida i sposobnosti da stvori
vlastitog Boga i osnuje novi narod, pa čak i suočen s velikim poteškoćama. Njegove
bezobzirne metode možda su bile i jedini način da u tome i uspije. Ima mnogo dokaza
o jakom egipatskom utjecaju na dogadaje vezane uz Izlazak, od izgleda samog
Kovčega saveza, pa do ploča pisanih hijeroglifima, koje je Jahve dao Mojsiju; stoga
mislimo, da je sasvim logično pretpostaviti, da su s njim iz Egipta izašle i tajne o
ceremoniji uskrsnuća Seqenenrea. Jasno, Mojsije je svoj narod smatrao prostodušnim
ljudima, a čini se da su oni uistinu i bili vrlo neobrazovani u usporedbi sa svojim
vodom, koji je -kao što znamo - ovladao svim tajnama Egipćana.
18s
Plemena Izraela bila su neovisna tijekom razdoblja, koje poznajemo kao doba Sudaca.
Ovi Suci nisu bili pravne ili upravne ličnosti, već više smatrani junacima, ili točnije
`spasiteljima' naroda.
Opće prihvaćena ideja - da je svih dvanaest plemena Izraela bilo uključeno u Izlazak,
naravno da je pogrešna; danas se vjeruje, da su samo dva ili tri plemena krenula na
ovaj put. U vrijeme Sudaca, plemena Šimuna i Levija bila su već doslovno
istrijebljena, a buduće najvažnije pleme - Judino, tek je i samo o sebi počelo
razmišljati kao o Izraelcima.
Polagano su se plemenski Habirui pretvarali u hebrejski narod '~ Izraelaca, i
odvikavali se od svojih lutanja, da bi postali ratari i obrtnici. Oni elementi naprednije
kanaanske populacije, koji nisu tijekom invazije bili ubijeni, stopili su se s došljacima
i naučili ih vještinama koje su razvili, baveći se već tisuću godina ratarstvom.
Najstarija knjiga Starog zavjeta je - Deborina pjesma. Ona nam ~~ovori o tome, da je
postojala suradnja izmedu nekih plemena, naro-, čito kad bi se suočavala sa
zajedničkim neprijateljima, kakvi su bili i
Filistejci. Ona plemena, koja ne bi davala svoje vojnike za bitke, bila su proklinjana.
Uloga Sudaca razlikovala se od kraljeve, jer je svaka presuda imala vrlo suženu moć,
nad samo jednim ili nekoliko ple-mena, a s obzirom na to, da je osiguravala vrlo malo
političkog ili ekonomskog vodstva, bila je i dobrovoljna. Ukratko, kraljevi su imali
božanske osobine, no Suci - ne.
Medutim, nisu svi Suci bili jednaki. Jedan od najranijih junaka iz vremena početaka
invazije bio je ratnik Jerubaal, koji je kasnije izmi-_jenio svoje ime u Gideon.
(Njegovo je izvorno ime bilo, očito, kanaan-sko, i to ono kojim se časti bog Baal, što
ujedno i pokazuje da se u to doba Jahve još nije onoliko ukorijenio, koliko bi autori
Biblije željeli da v_jerujemo). Gideonu su ponudili kraljevanje nad Izraelom, no on je
to odbio, tvrdeći da je Jahve kralj nad svima njima; bilo kako bilo, očito je, da je imao
poseban položaj u društvu, te da se na njega gledalo kao na Mojsijevog nasljednika.
lako je Gideon odbio kraljevanje, čini se da je njegov autoritet potjecao izravno od
Mojsija, a jasno je, da je nadilazio onaj ostalih Sudaca. On je osnovao religiozno
središte u Ofri, gdje je dao napraviti kultni objekt, poznat kao »efod«; to je zapravo
bila neka vrsta arke, što
186
[ sna~G, .J1ULU1. y. ..au~ v..v .....
zarobljenih midjanskih djevica), i - prema priči - sedamdeset sinova; najstariji je bio
Abimelek; iz njegovog su imena mnogi proučavatelji Biblije zaključili, da se ipak
počela razvijati kraljevska ideologija. Ono je uzeto kao dokaz, da se Gideon ipak
prihvatio kraljevanja, no bez obzira na to - je li bilo tako ili ne, njegov je sin Abimelek
definitivno prerastao položaj Suca, i postao - kraljem. Otkriven je njegov hram
posvećen Baalu, te je pronadeno, da je bio utvrcJen zidinama debljine sedamnaest
stopa, dok su sa svake strane vrata pronadeni i bazni dijelovi svetih stupova.3
Bila je to već jedna generacija nakon Mojsijeve smrti, i - važno -stotine godina prije
izgradnje Salomonova hrama; pa ipak, s obje strane ulaznih vrata hrama, koji je
gradio prvi kralj Židova, nalazili su se - sveti stupovi. Uputa o značenju tih stupova,
kao i o ceremonijama, vezanim uz njih, mogla je doći jedino od Mojsija, a zatim
preko Gideona do Abimeleka. Čini nam se vrlo razumnim pretpostaviti, da je ova »laaljevska obiteljska grupa« koristila i ceremoniju uskrisivanja vezanu uz Seqenenrea,
jer nisu mogli znati ni za koji drugi postupak postajanja kraljem, osim onog koji je
Mojsije naučio u Egiptu. Sami stupovi predočavali su povezanost s Bogom, te
stabilnost nove države.
Na Abimelekovn nesreću, stabilnost je bila kratkog vijeka. Nje-`~ova nesigurna
monarhija srušila se ubrzo nakon što je bila osnovana, a on je sam izgubio život u
borbi za grad Tebes, koji baš i nije bio spreman na suradnju. Stoga se nastavilo doba
Sudaca, no spoznaje o tajnoma kraljevske kvće i postajanja kraljem održale su se
unutar C~ideonove linije Sudaca.
Tijekom cijelog ovog razdoblja, Jeruzalem je bio grad, koji je pri-padao svojim
pradavnim osnivačima - Jebusejcima; religiozno i poli-tičko središte lzraelaca bio je
grad Šil, nekih dvadesetak milja sjeverno. lskopine su pokazale, da je Šil bio razoren
oko 1050. prije Krista, u ratu izmedu Izraelaca i Filistejaca. Ovom je dogadaju
svjedok bio i Samuel, koji ,je bio važan Sudac, prorok, svećenik, te jedan od onih, koji
su obavljali ceremoniju postajanja kraljem.
Rat izmedu Izraelaca i Filistejaca zabilježen je u biblijskoj priči o Samsonu, koji je
bio nazirej (sveti čovjek) strahovite snage. On je sam
' Poakeovi k~nnentnni Biblije
187
.. stabilnosti njihove nacije.
Samuel je bio onaj, koji je Benjaminovca Šaula pretvorio u kralja, i to u privatnoj,
zatvorenoj ceremoniji. Biblija ne daje nikakvo obja-šnjenje o tome, gdje je Samuel to
naučio, a naravno - niti ikakav opis ove ceremonije. Čini se, da je odnos izmec~u
Samuela i Šaula bio dvo-struke snage - i svećenika i kralja, da su bili dva stupa
uspješnog društva, koja su se ujedinila da bi ostvarila stabilnost. No, njihov je odnos
ubrzo došao u pitanje, kad je Šaul obavio žrtvovanje kod Gilgala, ne čekajući na
Samuela; a kad nije poslušao niti njegovu uputu, da uništi harem poraženih
Amalečana, Samuel je požalio što ga je uopće odabrao za kralja.
Novi se kandidat uskoro pojavio, ovaj put iz glavnog plemena Judina, a ne iz malenog
plemena Benjaminovaca. Ime mu je bilo David, a dolazio je iz grada Betlehema.
Po svemu sudeći, David je bio osoba velikih sposobnosti, pozna-vatelj mnogih
vještina, u početku Šaulov dvorjanin, a zatim vojnik i državnik. Dobro poznata priča o
nadvladavanju Golijata općenito je prihvaćena kao istinita, no nije David bio onaj,
koji je ubio diva Gitejca- to je učinio drugi jedan čovjek iz Betlehema, zvan Elhanan4,
sin Jaareoregimov (Jairov).5 Dogac~aji, kasnije pripisivani Davidu, bili su zapravo
pokušaj, da ga se opiše kao jednostavnog pastirskog dje-čaka, nenaviklog na rat; no,
činjenica je, da je on tijekom svog života dokazao, da je izvrstan vojnik i političar.
Šaul je uvidio prijetnju, koja mu je stizala od Davida, pa ga je pokušao ukloniti, no na kraju je upravo Šaul izgubio život, a Samuel mogao pomazati svoga drugoga
kralja. Danas se općenito smatra, da je David - bježeći pred Šaulom, služio u
filistejskoj vojsci, boreći se protiv Izraelaca; pomalo neobično za osnivača najveće
loze u povijesti Izraela.
David je postao kralj oko 1000. godine prije Krista, čime su se po prvi put plemena
ujedinila u jedan narod. Upadljiva je usporedba s ulo~~om, koju su imali i kraljevi
Egipta; naime, i Izrael se takoder sastojao od dvije zemlje - sjeverne i južne, koje su
se ujedinile pod
Samucl21:19
' I'c•crkem~i knntc•ntnri Bihlije
18R
JUG11V~ Gc111ty, ~ uuy, mv, yvb~. . .~ ~ . ~ _~ _ _.~ _ _ ~ u •
kada je kao kralj zauzeo Jeruzalem, pretvarajući ga u novi glavni grad, koji se
smjestio točno izmecJu dvije polovine ujedinjenog kraljevstva. Ovdje je izgradio
svoju palaču, i premjestio šator s Kovčegom saveza i oltarom na mjesto, koje je
odabrao da bi izgradio hram za Jahvu.
David je osnovao i dobro uvježbanu vojsku, uglavnom sastavljenu od stranih
najamnika, kojom je pobijedio i Filistejce; oni su ipak zadržali još neke od gradova u
regiji, te na kraju ostvarili i nadzor nad zemljama izmec~u Eufrata i Akabskog
zaljeva. Činilo se, da je mir konačno osiguran, kad je David sklopio mirovni ugovor s
Hiramom, kraljem Tira; no, samovoljno ponašanje Davida i njegove obitelji ubrzo je
dovelo do - nestabilnosti.
Dogadaji koji su uslijedili, pomalo nalikuju nekom od holivudskih epova. David se
zaljubio u Bat-Šebu, i poslao njenog muža, Uriju, u pogibiju. Davidovog sina,
prijestolonasljednika Amnona, ubio je njegov brat Abšalom, nakon što je ovaj silovao
vlastitu polusestru, Tamaru, da bi na kraju Abšalom čak pokušao ocu silom oteti prijestolje. Nakon tog gradanskog rata, David je zadržao svoje prijestolje, dok je njegov
sin Abšalom izgubio život, kad su ga otkrili zapetljanog u grane drveta.
Sva ova ometanja spriječila su Davida da izgradi hram, koji bi bio dom njegovog
Boga, Jahve. Uskoro se i David našao na svojoj samrtnoj postelji, a kao nasljednika
trebalo je okruniti njegovog sina, Adoniju. Medutim, prije no što je svečanost
krunjenja i započela, Sadok je za kralja pomazao Bat-Šebinog sina, nazvanog
Salomon, i to - uz Davidovu pomoć. Smatra se, da je Salomonova ceremonija
krunjenja istinito opisana, pa nije prošlo dugo, i novi se kralj razra-čunao sa svojim
bratom i njegovim pristalicama- za svaki slučaj, kako ~a nikad ne bi izazvali i skovali
zavjeru protiv njega.
Salomon je bio veliki kralj, i pod njegovim je vodstvom Izrael dosegao svoje visine,
koje više nikada - niti prije, a ni poslije - nije imao. Oženio se faraonovom kćeri i tako
se, putem miraza, dočepao strateški važne Gaze na egipatskoj granici; širom zemlje je
započeo <~raditi zdanja; i - najvažnije, podigao je i kuću Jahvi - sveti hram, po kojem
se najviše i pamti. Kako smo već rekli, sam je hram bio rela-tivno malo zdanje, no bez
obzira na veličinu - središnje za zajednicu. Bio je smješten na vrhu brda, s ulaznim
vratima koja su gledala prema
189
stupovi na tim ulaznim vratima još su jednom predstavljali harmoniju i ravnotežu
njegovog ujedinjenog kraljevstva.
Bilo je to obnavljanje egipatskog koncepta političke stabilnosti putem ujedinjenja.
Boaz, lijevi stup, uzdizao se na jugu, predstavljajući Judeju, i označavajući »snagu«;
Jakin se nalazio na sjeveru, predstavljajući Izrael i označavajući »uspostavljanje«, a
ujedinjeni Jahvinim nebom -oboje su predstavljali »stabilnost«. Kao i u pradavnome
Egiptu, tako dugo dok su obje zemlje bile spojene odgovarajućim stupovima, potrajat
će i politička stabilnost. Ovaj je koncept u potpunosti posuc~en od Egipćana, i
ukazuje na to, da struktura izraelske monarhije i teo-logije tada još uvijek nije izgubila
svoje pradavno podrijetlo.
Sav taj posao trebalo je i platiti, a doslovno sve od čega je bio izveden, bilo je strano;
Hiram, kralj Tira, pobrinuo se i za uvježbanu radnu snagu, i za veliku većinu sirovina.
Bio je to vrlo veliki trošak za kraljevstvo u razvoju, i Salomon je započeo prikupljati
novac sa svih strana, prodajući čak i mnogo gradova da bi platio dugove koji su rasli.
I narod se morao okupljati zbog prisilnih radova - ogromne grupe od desetak tisuća
ljudi bile su poslane u Libanon Hiramu, kralju Tira, da rade za njega. Kraljevstvo je
bilo podijeljeno na dvanaest regija, od kojih je svaka bila odgovorna da prikupi iznose
za radove, i tako pokrije troškove za jedan mjesec u godini. Ovi su iznosi postali
toliko visoki, da su Salomonovi podanici počeli gubiti entuzijazam, vezan uz želje
njihova kralja za veličanstvenošću.
Usprkos načinu, na koji su autori Biblije kasnije željeli gledati na to, postoji mnoštvo
dokaza, da je zanimanje za Jahvu još uvijek bilo vrlo slabo, te da su se u povijesti
izraelskog naroda jednako - ako ne i više od njega - štovali i drugi bogovi. Za mnoge
je Jahve bio samo -izraelski Bog rata, koristan u vrijeme borbi, ali relativno niža
ličnost, kad bi se u obzir uzeo cijeli panteon njihovih bogova. Imena, koja su dobivali
istaknuti Izraelci tijekom godina, pokazuju da se jako štovao bo~ Baal; a i
najzagriženiji jahvisti više ne tvrde, da su Židovi tog razdoblja vjerovali u samo
jednog Boga.
Tako je bilo i sa Salomonom. Pri kraju svoje vladavine, Salomon se takoder predao
štovanju i drugih bogova, što je uzrokovalo nezado-voljstvo više grupa, a posebno
svećenika u Hramu u Jeruzalemu.
„. " ~. _ , a _~ _ _ r _ . ,
Ukratko, čini se da Jahve nije uopće bio~isuviše impresioniran svojim »odabranim
narodom«, i to još od vremena Mojsijeva, pa sve do Salomonovog doba. Kad je
Salomon - kralj, poznat po svojoj mudrosti - umro, zemlja ne samo što je doslovno
bila pred bankrotom, već je ostala i -bez Boga.
Salomonov sin Rehoboam bio je odgajan tako, da vjeruje u snagu kraljevanja, pa iako su mu savjetovali da zauzme pomirljiv stav prema sjevernjacima, koji ga nisu
htjeli priznati kao svoga kralja - on je uporno nastavljao zahtijevati njihovu suradnju.
Jedinstvo obiju ze-malja ubrzo je nestalo, te sjeverno kraljevstvo Izrael nije željelo
imati više ništa zajedničko s Judejom, koja je to smatrala izvorom svojih problema.
Pregledajmo sada ono, što smo naučili o Izraelcima iz ovog raz-doblja. Težnje nove
nacije da postane glavna civilizacija, temeljile su se na polustrukturiranoj teologiji,
prisilnom radu i - posudivanju novca. Kao i sve slabo utemeljene zajednice, niti ova
nije uspjela; no, ostavila je uspomenu u srcima i glavama ljudi budućih generacija,
koje će retrospektivno iznova izgraditi i upotpuniti ovu teologiju, i boriti se da bi
iznova povratile svoju nekadašnju slavu, koja je obilježila nji-hovu suradnju kao
naroda - i sa svojim Bogom, i vlastitom sudbinom. Bila je to vizija, koja nikada neće
doseći svoj cilj, ali će postići nemjerljivu veličanstvenost.
U meduvremenu, tajna ceremonija inicijacije uskrisivanjem, te moralni stav utemeljen
na načelima izgradnje hrama, jedna je kraljevska grupa predavala drugoj, sljedećoj.
To više nije bio apstraktni koncept uzet iz povijesti Egipta, do kojega su došli preko
Mojsija; ceremonija je postala stvarna, onoliko stvarna koliko je stvaran bio i njihov
hram u Jeruzalemu, u kojemu se čuvao Kovčeg saveza i njihov Bog.
Tijekom ovog stupnja naših istraživanja nismo, pronašli nikakvu povezanost s
ubijenim graditeljem Salomonova hrama. Pa ipak, nailazili smo na sve više i više
dokaza, koji su potvrdivali našu tezu vezanu uz dva stupa, te s njima povezanu
ceremoniju uskrisivanja Seqenenre Taoa II, unijetu u Izrael preko Mojsija, koja je
postala i tajna kraljevske kuće Izraela.
Naša je sljedeća zadaća bila, da utvrdimo trenutak, u kojem se ime središnje osobe
priče - Seqenenre Taoa, promijenilo u - Hirama Abifa.
l~ll ~ 191
1 .i a ~ -.1 .J ~J O~
zovemo Isus Krist, te kako se Novi zavjet može interpretirati u svjetlu naših širih
otkrića, bilo je potrebno mnogo opširnije istražiti sljedeći stupanj povijesti židovskog
naroda.
ZAKLJUČAK
Pokazalo se, da je priča o Mojsijevu rocJenju utemeljena na staroj sumeranskoj
legendi, pa smo imali dojam da je bila prihvaćena kao racionalizacija, koja je trebala
objasniti - kako je stariji egipatski general i član egipatske kraljevske kuće postao otac židovskog naroda. Bili smo posve sigurni, da je Mojsije poznavao zamjenske
tajne postajanja kraljem Seqenenre Taoa, kao i priču o dva stupa; ove je tajne
iskoristio, da bi utemeljio novi obred postajanja kraljem za svoje sljedbenike. To je
Židovima, koji su bili bez države i vlastite kul-ture, osiguralo ne samo identitet, već i
tajni obred, koji se proslijecJivao kroz Davidovu lozu.
Mojsije je bio onaj, koji je preuzeo i bijesnog boga oluje - Jahvu; on se identificirao
tau simbolom, izvorno poznatim kao »Jahvin znak«. Kad je jednom uspostavio
kontakt sa svojim novim Bogom, Mojsije se vratio u Egipat, iako su ga tamo tražili
zbog ubojstva, da bi poveo za sobom grupu Habirua. Put Židova u zemlju Kanaan
Biblija opisuje kao neprekidan proces ubijanja i uništavanja starosjedilaca.
Kad se religija o Jahvi jednom ustalila, Jahvin narod - Izraelce -vodio je niz Sudaca,
koji je započeo s Jošuom, vodom poznatim po borbi za Jerihon. Nakon njega,
uslijedio je čitav niz Sudaca; i biblijski i arheološki dokazi pokazuju, da su simboliku
dvaju stupova koristili i Abimelek, Gideonov6 sin, te Samson, nazirej. Bili smo
uvjereni, da je to značajan dokaz, kako su izraelski vode nastavili koristiti Mojsijeve
egipatske tajne.
Prorok Samuel pomazao je Šaula za prvog kralja Židova, no njega je na kraju
naslijedio David, iznimno uspješan kralj; vladao je negdje oko 1000. godine. David je
ujedinio Judeju i Izrael, a Jeruzalem proglasio novim glavnim gradom, jer se nalazio
na mec~i dviju
Peakenri komerztnri Biblije
uvu om u ~~ •
kovali vrata što~gledaju prema istoku J stup naJsjeveru predstavljao je Judeju, a onaj
na jugu - Izrael. Oba bratska stupa stajala su na ulazu u hram, dokazujući da izraelska
monarhija još ima svoje egipatske korijene i obrede. Salomon je umro ostavljajući
svoju zemlju doslovno pred bankrotom, ali je ostavio i tajne ceremonije inicijacije i
uskrisi-vanja, te moralni stav, utemeljen na načelima izgradnje hrama, koji se trebao
ubuduće predavati unutar kraljevske grupe.
Više nismo sumnjali, da smo naišli na do sada nepoznat model izgradnje židovske
države. No, ništa od svega nije imalo veze s uboj-stvom graditelja Salomonovog
hrama, pa nam je još preostalo otkriti, kako je Seqenenre Tao postao - Hiram Abif.
192 ~ 193
Tisuću godina borbe
>(~ana židovska nacija
Smrt kralja Salomona dogodila se gotovo točno tisuću godina prije, no što je konačni,
i najpoznatiji pretendent na titulu » kralja Židova« -umro od ruke Rimljana.
Za Židove je to bilo tisućljeće ispunjeno bolom, borbom i obra-nom, no nikad i predajom. Takoder je bilo obilježeno i očajničkim traganjem za rasnim identitetom, za
teologijom i društvenim okvirima koji bi bili njihovi vlastiti. Raspolagali su davnom
legendom o svom ocu i osnivaču Abrahamu, i svom zakonodavcu Mojsijv, no - još su
malo što drugo mogli nazvati svojom kulturom. Rani židovski kra-ljevi, pobrinuli su
se za njihovo isprazno shvaćanje naslijeda. David, oslikan kao mnogostruki ubojica,
dao im je model za očekivanje po-bjede nad njihovim moćnim susjedima, a Salomon,
smatran skromnim i bogobojaznim usprkos njegovu eksploatiranju naroda, postao je
središte njihovog nacionalnog ponosa. Pa ipak- nije bio čovjek onaj, koji bi im
konačno izazvao želju, da započnu tragati za ciljem i samo-uvjerenošću; bila je to
nevelika i nevažna gradevina, koju je Salomon izgradio za boga rata, Jahvu.
Kako smo vidjeli, nakon smrti Salomona, zemlja se iznova raz-dvojila na dva dijela s Izraelom na sjeveru, i Judejom na jugu. Obje su se vratile na vlastito poimanje
razvitka, što je ubrzo dovelo i do rata medu njima.
U sjevernom kraljevstvu, ubijanje vlastitih kraljeva postalo je ~~otovo nacionalni
sport, a u stoljećima koja su uslijedila, rat, ubojstvo i izdaju pretvorili su se gotovo u normu. Možda je najomraženija osoba iz ovog razdoblja bio-Jehu, general koji se
dokopao vlasti tako, da,je osobno ubio Jorama, kralja Izraela. Nakon toga, ubio je i
Ahazju iz Judeje, koji se na nesreću upravo nalazio u posjeti sjeveru, a na kraju i
nesretnu Izebelu, koju je dao raskomadati pod konjskim kopitima tako, da su za
pogreb preostale samo njena lubanja, noge i ruke. Ubio
194
navauo i poow i sve une, Koy Su ~us muvam uu~a Daaia. icce;cmu uam je, da je Bog
bio vrlo zadovoljan ovim »plemenitim« djelima, jer u drugoj knjizi o Kraljevima,
10:30, čitamo:
»I GOSPODIN reče Jehuu: ~ato što si dobro izvršio ono što mi je po volji, i što si
učinio sve što sam nosio u srcu protiv kuće Ahabove, tvoji će sinovi sve do četvrtoga
koljena sjediti na prijestolju Izraelovu. «
Južnim kraljevstvom - Judejom, nastavilo se vladati iz Jeruza-lema, a kontrast u
odnosu na Izrael, na sjeveru - nije mogao biti veći no što je bio. Jer, Judeja je uspjela
očuvati izvornu stabilnost gotovo tri i pol stoljeća nakon razdvajanja. Davidova
kraljevska loza se nastav-ljala bez prekida, i to neprekidno više od četiri stotine
godina, što je veliki kontrast u odnosu na osam revolucionarnih promjena dinastija u
lzraelu, i to samo tijekom prva dva stoljeća.
Pitanje, koje smo morali postaviti, bilo je: zbog čega su dvije polovine nekad - iako
samo na kratko - ujedinjenog kraljevstva, nastavile svoj tako suštinski različit daljnji
razvitak?
Neke bi veze s tim mogao imati i zemljopisni položaj. Judeja, južno kraljevstvo,
nalazila se izvan glavnog smjera istok-zapad, a teren je bio teže osvojiv stranim
porobljivačima; tome bi se trebao dodati i veći smisao za utvrdivanje nacionalne
sigurnosti - sigurnost, kojoj se sjeverno kraljevstvo nije moglo niti nadati. Medutim,
bili smo gotovo čvrsto uvjereni, da je glavni razlog nastavljanja Davidove kraljevske
loze tijekom toliko dugog razdoblja bio uzrokovan zajedni-štvom, do kojega je došlo
zbog »božanskog vladarskog prava«, koje je proisticalo iz mistične i tajne ceremonije.
Jer, isto onako, kako su se i rani egipatski kraljevi smatrali ovlaštenima od bogova da
vladaju, tako su i Davidovi nasljednici smatrali, da su upravo oni Jahvin izbor, i
najvažnija karika u vezi izmedu Boga i njegovog naroda, a to je omogućavalo
neprekidnu vladavinu. Ako su naše pretpostavke točne, smatrali smo, vladajuća obitelj
i njeni članovi su bili ujedinjeni, dijeleći medu sobom tajnu, i sačinjavajući tako tajnu
grupu koja ju je čuvala (Ložu), a kad bi `uzdigli' odabranog kandidata na položaj
kralja, pobuna protiv njega bila bi vrlo malo vjerojatna, upravo zbog snage ove grupe
koja je sve nadzirala.
195
....J.... ..,~,. », ."~.. ,.» ,. .~.,». ,.. ...b t.»,... . ..».,. ., ... . »~,.. . ,... .
važnijih obrednih činova, trebali su osigurati da kralj nastavi svoju vla-davinu;
primjer za to bila je i predstava, u kojoj je sam kralj obnavljao uspomenu na izvornu
bitku i trijumf snaga dobra nad snagama zla i kaosa. ~ Kralj i njegovi svećenici pojali
su `Enuma elish' - priču, iz koje se saznaje, kako je zmaj kaosa Tiamat bio nadvladan,
što je omogućilo da dode do stvaranja svijeta. Ovaj se obred može usporediti s egipatskim obredom vodenih konja (o čemu smo govorili u osmom poglav-lju), kojim se
obnavljalo kraljevo sveto i prastaro pravo da vlada.
Uloga kralja kao `čuvara Saveza' činila ga je odgovornim i za dobrobit njegovog
naroda; bilo kakva katastrofa na nacionalnoj razini pripisivala bi se činjenici, da je
sam kralj prekršio, ili je svom narodu dopListio da prekrši zakon, i na neki način
uvrijedi Jahvu.
Babilonsko sužanjstvo
Sjeverno kraljevstvo - Izrael, od samih se početaka borilo medusobno sve do kraja, i
napokon propalo 721. godine prije Krista, kada su ga pregazili Asirci. Judeja je ostala
neovisna još stoljeće i pol duže. Na dan 15.i 16. ožujka 597. godine prije Krista, veliki
je babilonski kralj Nabukodonozor osvojio Jeruzalem, zarobio kralja i postavio
marionet-skog kralja, Sidkiju. Pravi kralj, Jojakim, bio je odveden s čitavom svojom
svitom i obrazovanim Ijudima iz zemlje, kako se oni, koji su ostali, ne bi usudili
podići ustanak protiv novih gospodara.
Biblija navodi različite brojke, no vjerojatno je u Babilon bilo odvedeno više od tri
tisuće ljudi; to nam govore i pločice s babilon-skim otpremnicama za izdavanje
pošiljaka ulja i žita zarobljenicima, navodeći pritom i samog kralja Jojakima, i
njegovih pet sinova - kao pri matelj e.
Činjenica da Jojakim nije bio ubijen, pomogla je da mnogi Židovi povjeruju, kako će
mu biti dopušteno da se vrati, a postoje dokazi koji ~ovore o tome, da je to i mogla
biti prvobitna namjera kralja Nabu-kodonozora. Novi marionetski kralj nije baš bio
onako ponizan, kako su Babilonci očekivali; došao je u napast da se udruži s
neprijateljima Babilonaca - Egipćanima, kako bi oslobodio Judeju. U početku je
Pcakonvi komenlari Biblije
v 0.U lnan v m w~nvv u. m a c,amv, ju. w,b.ruw~~. .~.~. ..~. . ~.,b~ . .. ~.. ~. ..
izazvao je ustanak 589. godine, koji je odmah prisilio Nabukodo-nozora da uzvrati
napadom na gradove Judeje; sljedećeg siječnja započela je opsada Jeruzalema. Sidkija
je znao, da ovaj put neće biti milosti, pa je uspio izdržati pune dvije i pol godine, no
usprkos po-kušaju egipatskih snaga da otjeraju Babilonce od grada, on je pao 586.
godine prije Krista. Jeruzalem, a i njegov Hram, bili su posve razoreni.
Sidkiju su doveli pred Nabukodonozora u Riblu, u Babilonu, i prisilili da gleda, kako
mu ubijaju sinove; i dok je sav užasnut proma-trao prizor - iskopali su mu oči. S ovom
posljednjom strašnom slikom zauvijek urezanom u sjećanje, marionetskog su kralja
izveli iz Babi-lona u lancima. Prema Jeremiji 52:29, u isto je vrijeme bilo prognano i
daljnjih osam stotina trideset i dvoje ljudi.
Izgnanicima iz Judeje Babilon se vjerojatno učinio - prelijepim gradom. Bio je to
blještav kozmopolitski grad, koji se prostirao s obje strane Eufrata u obliku kvadrata,
za koji je rečeno, da je bio površine petnaest puta petnaest milja. Grčki povjesničar
Herodot posjetio je taj grad u petom stoljeću prije Krista, i opisao njegovu
veličanstvenost, savršeno ravne ceste i zgrade, izgradene uglavnom na tri ili četiri
kata. Naša je prva reakcija bila misao, da bi se ovog Grka trebalo optužiti za
pretjerivanje; no, otkrili smo da je ustvrdio i kako su gradske zidine bile toliko široke,
da su njima vozile kočije s četiri konja; a nedavne su iskopine potvrdile, da je to i bilo
u potpunosti istinito.
Ova arheološka potvrda Herodotovog izvješća, koja ga je učinila pouzdanim
svjedokom, uzrokovala je da shvatimo, koliko je Babilon uistinu bio veličanstven i
impresivan. Čitali smo, da su unutar tih gigantskih zidina bili prelijepi parkovi, a od
svih je zdanja najljepša bila kraljeva palača, sa svojim poznatim »visećim vrtovima« ogrom-nim umjetnim terasastim platoima, prekrivenim drvećem i cvijećem, donijetim
iz svih, tada poznatih, dijelova svijeta. Postojao je i raskošan zigurat boga Bela stupnjevita piramida sa sedam katova nalik na kule, obojenih bojama sunca, mjeseca i
pet planeta, na čijem se vrhu nalazio hram. Ova je prelijepa struktura bez ikakve
sumnje bila izvor nadahnuća za priču o Babilonskoj kuli, gdje je, kaže se,
čovječanstvo izgubilo sposobnost, da se medusobno sporazumijeva jednim jedinim
jezikom. Ba-bel je bio sumeranski pojam za »božja vrata«, koja su omogućavala
babilonskom svećenstvu vezu izmec~u bogova i Zemlje.
196 ~ 197
,mmv w.o.m.mu i u.m v mu.
Obredni Put, koji je vodio do velikih Vrata božice Ištar, morao je prisiliti sve one, koji
su pristigli u sužanjstvo, da široko razrogače oči. Bio je ogroman, prekriven
prelijepim reljefima na kojima su se mogli vidjeti lavovi, bikovi i zmajevi, s
brilijantno plavim očima. Ove su ži-votinje predstavljale bogove grada: zmajskog
boga Marduka - prvaka mecJu božanstvima, boga neba Adada u obliku bika te božicu
ljubavi i rata Ištar, simboliziranu oblikom lava.
Za deportirane svećenike i plemiće Jeruzalema ovo je iskustvo zasigurno bilo vrlo
neobično. Trebali su osjećati zahvalnost, što nisu izgLibili život pod mačem, ali i tugu
za svojom zemljom i Hramom. No, usprkos tome, morali su biti i impresionirani
svime, što su vidjeli i čuli u tom najvećem gradu Mezopotamije, metropoli zbog koje
im se i Jeruzalem, i njegov Hram, morao učiniti izrazito skromnim. Bila je to ona
vrsta kulturnog šoka, koju su vjerojatno osjetili i Židovi imigranti u prvome dijelu
dvadesetog stoljeća, kad su, došavši iz malih europ-skih gradova, uplovili u luku New
York.
CjelokLipan način života u Babilonu bio im je stran i znatno dru-gačiji, no ubrzo su
otkrili, da im je njihova teologija iznenadujuće poznata. Njihove vlastite kanaanske
legende, utemeljene na egipatski-ma, kao i one babilonske, potjecale su iz istog
prastarog sumeranskog izvora, pa su Židovi ubrzo shvatili, da bi njima čak mogli
dopuniti praznine u svojim vlastitim plemenskim pričama o postanku svijeta i Potopu.
Plemstvo, kojem su tako presadili korijenje, naviklo je na uprav-1_janje kraljevstvom,
a sad se odjednom našlo razasuto posvuda po stranoj zemlji, i bilo natjerano raditi
najobičnije fizićke poslove. Muškarcima, naviknutim na gospodske poslove, nije
preostalo drugo, no da započnu razmišljati o nepravdama života; ipak, većina je njih
naprosto prihvatila činjenicu da je život okrutan, i pokušala od njega učiniti najbolje
što se moglo u toj lošoj situaciji. Uistinu se velik broj, a možda čak i većina židovskih
obitelji asimilirala u svakodnevicu života strane zemlje i »život u velikom gradu«, te
ovdje ostala i nakon što se sužanjstvo okončalo.
Nasuprot uvriježenom vjerovanju, Židovi ovog razdoblja nisu bili monoteisti, pa - ako
su i smatrali Jahvu bogom upravo svog naroda -u svojim su novim domovima, u koje
su dospjeli silom, slavili i
198
Vvbu m vvbv v muu Yvm w.~u mvw ~. ....~•.~. .......,... „......
je to stvar pristojnosti i mudrosti, jer se za sve bogove mislilo da imaju teritorijalnu
moć. Jahvina zona utjecaja bila je u Jeruzalemu, i iz svih raspoloživih podataka čini
se, da niti njegovi najvatreniji pristaše nisu našli za shodno, da mu tijekom čitavog
svog zatočeništva izgrade makar i - žrtvenik.
Dok je većina tih Židova nastavila, i prihvatila život takvim kakav je bio, manji broj
deportiranih bili su filozofski nastrojeni svećenici jeruzalemskog Salomonovog
hrama; možemo ih opisati jedino kao »nadahnute ljude s malo smisla za sudbinu«,
iako su i oni pokušavali, koliko im je to bilo moguće, racionalizirati ovu situaciju.
Danas je opće prihvaćeno mišljenje, da se upravo ovdje, tijekom babilonskog
sužanjstva, napisao najveći dio prvih pe~ knjiga Biblije, u strastvenoj težnji da se
dopre do vlastitog cilja i naslijeda. Koristeći podatke o početku svijeta dobivene i od
svojih tamničara, Židovi su mogli opisati način na koji je Bog stvorio svijet i ljudsku
vrstu, te doći do pojedinosti o kasnijim dogadajima, kakav je Potop.
Zapisi ovih prvih Židova bili su mješavina djelića stvarnih povi-jesnih dogadanja,
dijelova kulturnih uspomena i plemenskih mitova; no, njih su izmiješali i učvrstili
svojim osobnim izvornim dopunama, za kojima bi posezali, čim bi se u njihovoj
povijesti pojavila neka ružna pukotina. Očito je vrlo teško razlučiti, što je od toga što,
no moderni znanstvenici postali su iznimno sposobni za razlikovanje najvjerojat-nije
istine i fikcije, kao i isprepletenost autorskih stilova i utjecaja. Priče su dubinski
analizirale ekipe stručnjaka, no nama se čini, da se ponekad i u malim nepovezanim
djelićima mogu naći podaci, koji često mogu dovesti i do nekih od najznačajnijih
rješenja problema.
Naišli smo i na utjecaj Sumera i Egipta, i to na neočekivanim mjestima. Na primjer,
lik Jakova, Josipova oca, pokazuje egipatski utjecaj, pa ipak je iz priče vidljivo, da su
oni koji su o njemu pisali, svijet ugledali dugo nakon samog Izlaska iz Egipta. U
Knjizi Postanka ?8:18 rečeno nam je, da je Jakov podigao stup, da bi povezao Zemlju
s Nebom u Betelu, udaljenom nekih desetak milja sjeverno od Jeruzale-ma, dok je
kasni-je, prema Knjizi Postanka 31:45 izgradio i drugi, naj-vjerojatnije u Mispi, koja
se nalazila u planinama Gal-eda, istočno od rijeke Jordan. Ova identifikacija dvaju
stupova snažno podsjeća na teo-logiju, koju je Mojsije sa sobom donio iz Egipta,
vezanu uz simboliku
199
....... „ .............. ... Y.~, .~., r~..,,..~....~ ... ~....~.~ .~.....u . y,mv, muu ov. Yvbm.
da literarno značenje imena ovih gradova, postaje jasno, da su bila osmišljena samo da
bi udovoljila zahtjevima priče. Betel znači »Božja kuća«, te sugerira mjesto susreta
izmedu nebesa i zemlje, dok Mispa znači »stražarenje«, naziv vezan uz zaštitu od
invazije.
Većina zapadnjaka danas misli o imenima kao o apstraktnim nazivima, a kad očekuju
bebu, roditelji mogu kupiti knjigu s imenima, medu kojima će izabrati ono, koje im se
čini dopadljivim. No, tijekom velikog dijela povijesti, umjesto da budu samo ugodna
ili omiljena, imena su sadržavala i važna značenja. Vrlo je važno napomenuti, da je
semitski filolog John Allegro otkrio, kako ime Jakov dolazi izravno od sLlmeranskog
IA-A-GUB, što znači »stup«, ili - nešto literarnije rečeno - »uzdignuti kamen«.
Zapisujući povijest svojih naroda, Židovi su ključnim osobama u njoj davali nazive,
kojima su željeli izraziti odredene stavove, dok ih moderan čitatelj doživljava kao
osobna imena. Mi vjerujemo da su autori Knjige Postanka, nazivajući ovu ličnost
Jakovom, velikim dijelom to željeli i izraziti, a kada su kasnije njegovo ime
promijenili u »Izrael«, to je ondašnjim čitateljima trebalo nagovijestiti, da se stupovi
novo~ društva opet nalaze na svome mjestu, te da je nacija spremna dobiti svoje
vlastito ime. To je bio preduvjet potreban za nastajanje pravog kraljevstva.
Prorok Novog Jeruzalema
Jedna od najneobičnijih, no i najznačajnijih ličnosti u našoj rekon-strukciji progonstva
u Babilon bio je prorok Ezekijel. Njegov iscrpan, ponavljajući, a često i težak stil
pisanja bio je razlog, zbog kojeg su mnogi istraživači zaključili, da je taj čovjek
morao biti - poprilično lud. Postojao on ili ne, bio on sasvim zdrav ili potpuno
shizofreničan, zapravo i nije tako važno; jer, zapisi koji mu se pripisuju, lažno ili na
neki drugi način, pružaju sliku teologije Kumrana, ljudi koji su sačinjavali
Jeruzalemsku crkvu.2 Ezekijel je bio arhitekt imaginarnog ili idealiziranog Jahvina
Hrama, a mi se usudujemo ustvrditi, da je upravo taj hram i bio - najvažniji od sviju!
= K. Eiscnman i M. Wise: Otkriveni Svici ~~ Mrtvog mora
rt1Ć~nV1 DI11 pIUIGVUU IICKUIIl;l1lG 11111V~v 1\uJmyu uumu, ic. mrmmw
~,.m.
godine prije Krista. To bi ove tekstove približilo datiranju najstarijih zapisa »Svitaka s
Mrtvog mora«, pronadenih u Kumranu, odnosno razdoblju izmedu 187. godine prije
Krista i 70. godine poslije Krista. Ako bi to bio slučaj, tada bi to utjecalo na našu tezu,
posluživši samo potvrdi već pronadenih mnogih spona izmedu ovih zapisa i Kumranske zajednice, pa smo stoga na ovom stupnju pretpostavili, da je Eze-kijelovu knjigu
uistinu pisao samo jedan čovjek, i to tijekom svog sužanjstva u Babilonu.
Pad Jeruzalema i razaranje Hrama bili su Ezekijelu od strahovito velike važnosti, jer
je on bio svećenik u Hramu, i jedan od elite, odve-dene 597. godine prije Krista u
sužanjstvo. Neobične vizije koje je imao u zatočeništvu, usredotočene su upravo na
ove dogadaje. Njegova je žena umrla one večeri kad je Hram bio razoren, što mu se,
kao proroku, učinilo vrlo lošim znakom. Medutim, ova nesreća nije Ezekijela nimalo
iznenadila, jer je na nju gledao kao na Jahvinu kaznu zbog Izraelove crne povijesti, u
kojoj je zemlja težila svom poganskom podrijetlu i štovanju egipatskih idola.
Nevjernost Jahvi nastavljala se, sve dok Bog konačno nije dopustio neprijateljima
Izraelaca da ih pokore. Usprkos svemu što je Jahve učinio za svoj odabrani narod,
Izrael (oba kraljevstva) je i nadalje ustrajao u svom ponašanju na buntovnički, drzak i
prljav način, ne vodeći računa o Njegovom svetom pozivu, ili o Savezu. Židovi se
nisu pridržavali božanskih zakona i propisa, ogriješili su se o svetinje, uključujući i
sam Hram -Hram, u kojem je obitavala Njegova slava, u Najsvetijem od Svetih.
Razaranje Jeruzalema i Hrama stoga je za njega predstavljalo smrt, dok će očekivani
novi grad i nanovo izgradeni Hram označiti uskri-sivanje, ponovno rodenje zemlje, iz
koje će biti uklonjeno kamenje krivnje.
Ezekijel je samoga sebe vidio kao graditelja novoga Hrama, onoga koji će ispuniti
obećanje i stvoriti središnje mjesto za narod, koji će biti toliko čist i dobar, da će svi
živjeti kao u »kraljevstvu Božjem« na Zemlji. U njegovim su se vizijama neobične
alegorije i simbolizmi po-vezivali sa slikama ljudi s više lica, lavovima, orlovima, i
tako bezvez-nim predmetima kakvi su - »željezni kotači« (navod iz Biblije, op.p.). On
zrakom leti nazad do Hrama, i podvrgava se neobičnim obredima -brije kosu i bradu,
te je dijeli na tri dijela, pa mjeri težinu svakog od
200 ~ 201
v~w.u. v ~.. ~.. . .y„..v .~~,.u uw.w ~.~~w rm.uom yuu yuv uvow
janstvo, njenu snagu i moć, pa nam se čini, da je ova vizija zapravo trebala dočarati
trenutno stanje sudbine naroda Judeje i Izraela. Posebno zanimljiva i važna vizija
pojavila mu se u studenom 591.
aodine prije Krista, dok je sjedio u svojoj kući blizu velikog kanala u gradu Nipuru, u
Mezopotamiji (Sumer), sa starješinama Judeje koji su ga ovdje posjetili. Starješine
(mec~u kojima se možda nalazio i sam kralj) su željeli od njega čuti, ima li bilo
kakvih poruka od Jahve; tom je prilikom prorok pao u trans, i vidio čovjeka obučenog
u vatru i svjetlost, koji je ispružio ruku, uhvatio ga za kosu i ponio na ulaz unutarnjih
vrata Hrama. Ezekijel je vidio sliku poganskog štovanja bogova Tamuza, Baala i
Adonisa prije no što je bio odnijet na sama vrata, gdje mu je bilo narecJeno da iskopa
rupu u zidu, kroz koju je vidio značajnu sliku:
» Kroz nju on vidje slike po zidovima, koje sadržavahu gllusne stvari ; te druge
mitološke prizore, motive za koje se CL121 da ukazuju na sinkretističko izvodenje
egipatskog podrijetla. Sedamde,set starješina bilo je zabavljeno tajnim ntisterijama s
kadionicama ai rukama.«3
Mi smo istaknuli neke riječi, koje opisuju starješine Jeruzalema (iste one ljude, što su
upravo sjedili ispred samog Ezekijela, dok se nalazio u transu), i optužuju ih za
posjedovanje »tajnih misterija« egipatskog podrijetla, te izvodenje privatnih
ceremonija u Salomono-vom hramu. Ezekijel 8:12 kaže, da se ceremonija izvodila u
potpunome mraku, kao i moderna masonska ceremonija Trećeg stupnja.
Na što je mislio prorok, govoreći o ovome?
Ovaj se dio vizije znanstvenicima, koji su se bavili istraživanjem Biblije, nikad nije
činio posve smislenim, izuzev njegove opće i očite poruke, da je do uništavanja hrama
i Jeruzalema došlo zbog nepo-stojanja čistih odnosa prema Jahvi. Egipatski element
nikad nije bio objašnjen, što začuc~uje naročito stoga, jer je iz vizije očevidno, da su
upravo starješine bile umješane u te tajne obrede. Stih koji govori o toj viziji (Ezekijel
8:8), objašnjava kako je prorok bio u mogućnosti da
3 Peukenui koraeratnr-i Biblije
202
OQ1oiI1KUIm m nyyc rvmamna ~r~.v, ~U .~.~~. ~_••~ •«•••~., ..~••~.___ ~.u ,~..
odnosi na neuspjelu Josipovu urotu zbog pribavljanja Seqenenreovih tajni, te na
činjenicu da će zločin »potkopati zidove«.
Prisjetit ćete se tog stiha iz Knjige Postanka, koji kaže:
»O, dušo moja, 12e ude u njil2ovu tnjnu; pod njihovim zaje-dlzištvoln, moja časti, ne
bila ujedinjena: jer u svom bijesu pogubiše čovj~kca, i sebi će samima potkopati zid.«
Stih koji Ezekijel, čini se, gradi izravno na okolnostima neus-pjelo~ pokušaja da se
dočepaju kraljevskih tajni postajanja kraljem od Seqeuenre Taoa, glasi:
»Tada mi on reče, Sine čovječji, probij taj zid; a kada probih <,id, iza njega - vrata. «
U Knjizi Postanka, nije se uspjelo doprijeti do izvornih tajni, no u Ezekijelovoj viziji on pronalazi vrata i gleda što se dogada; samo, to se ne dogac~a u hramu u Tebi, s
izvornim tajnama, već u hramu u Jeruzalemu, sa zamjenskim tajnama. Ezekijel je
strahovito ljut zbog eQipatskih slika po zidovima, imenujući kao glavnog krivca
kralja Jošiju, koji je sredinom prethodnog stoljeća dao da se hram popravi, a njegovi
zidovi preurede. Opis vrlo nalikuje simbolizmu koji se može naći na zidovima i stropu
modernog masonskog hrama, temeljenom na hramu kralja Salomona; čak i danas,
mnogi od tih simbola bez imalo sumnje dolaze iz - egipatskog izvora.
Bivši vode kraljevstva Judeje, koji su se sastali u Ezekijelovoj kući u izbjeglištvu, u
gradu Nipuru, došli su zato, da im sveti čovjek ukaže na smjernice; on im ih je i dao.
Dok smo čitali, te se iznova vraćali na Ezekijelove vizije, naprosto nismo mogli
vjerovati, koliki je rnačaj i smisao odjednom zadobio ovaj tekst. Naše je uzbudenje
naraslo, kad je postalo jasno, da smo pronašli glavnu povezanost u našem
rekonstruiranom lancu dogac~aja, koji povezuje Seqenenrea s Kumranskom
zajednicom. Poruka, koju je prorok uputio protjeranim starješinama, odnosila se na
njihove tajne ceremonije, koje su do njih doprle Davidovom linijom preko Mojsija.
Suština prorokove poruke bila je otprilike ova:
203
„. ,.,...J..,,... ...,..,.. , .....J„..... ,.....,..~.. .~.~đ.~~ , ...- .~ ...,.,..... .,...
najveći prekršitelji, jer ste izvodili svoje »tajne misterije« koje stižu iz poganskog
Egipta, temelje se na obožavanju surzca, i zaboravljaju ulogu Boga naših otaca. Vi ste
najveći grješnici od svih njih, i pravo je što vas je Jahve kaznio. «
Možemo zamisliti i odgovor ovih slomljenih ljudi:
»No, to su bile tajne koje smo dobili od samog Mojsija za kraljevsku kuću
Davidovu!«
,»I upravo zbog njih više niti nemate kraljevske kuće, jer - sjetite se, Jahve je Nebeski
Kralj«, odgovori im Ezekijel. »Što nam valja činiti, proroče? Reci nam kako da povratimo što smo izgubili. «
»Najprije morate iznova izgraditi Hram u svojemu srcu, a hram od kameua će
uslijediti. Živite prema Zakonu i štujte Jahvu, jedinoga. Možete zadržati svoje tajne,
ali morate uklohiti egipatsku priču, i velike istine, koje u njoj leže, pr-etvoriti u svoj
zadatak da iznova sagradite Hram. Poznajte svoje tajne - no, Boga svojega poznajte
prije svega!«
Ne možemo zamisliti jasnije ili jednostavnije objašnjenje ove važne Ezekijelove
vizije. Vjerujemo, da je upravo ovo bio onaj trenutak u povijesti židovskog naroda, u
kojemu se priča o Seqenenreu preobrazila u priču o Hiramu - graditelju prvog Hrama
koji se izgubio, i to zbog Ezekijelovog reformatorskog pritiska da se, koliko god je to
moguće, uklone svi tragovi egipatskih obreda.
Knjiga o Ezekijelu nastavlja se, i priča o tome, kako mu je u jednoj drugoj viziji bilo
naredeno, da uzme dva drveta, te na njih napiše imena »Juda« i »Josip«, i sastavi ih u
jedno, ujedinjujući tako simbo-lički oba kraljevstva. Jedan će kralj vladati nad njima,
a Jahve će ih spasiti od raskola (pod uvjetom, da se odreknu bilo kakvih odnosa s
drugim bogovima, očiste od svih nečistoća i udu s Njim u novi Savez). Pod
vladavinom Njegovog sluge Davida živjet će u poslušnosti i vjernosti, te iznova
zaposjesti zemlju svojih otaca. Savez mira, kao i svi blagoslovi i dobrobiti novoga
doba, bit će vječni; no, iznad svega, Jahve će iznova obitavati u svom narodu.
Prisutnost Njegova Svetišta
Ili:LIVUI muy.,.,, uy.,,m.r~. Yv.~.~.,,.~, .....~ ~ _ , ___ . __ o__ _~.
Najpoznatija je medu Ezekijelovim vizijama ona, koja mu se javila na početku 573.
godine prije Krista, nakon što je prorok proboravio već gotovo četvrt stoljeća u
zarobljeništvu - vrijeme, koje je promijenilo i njegove poglede na svijet, jer je postao suptilniji. U ovoj je viziji bio prenijet na visoku planinu, te mogao vidjeti panoramu
prekrasnih grac~evina rasprostrtih pred njim, sa zidinama i vratima, kao neki grad.
Prvo se našao na istočnim vratima, gdje je susreo čovjeka, koji kao da je bio od mjedi,
s lanenim užetom i mjeračkom trskom u ruci; bio je to njegov arhitektonski vodič.
Ezekijelu je rekao, neka dobro upamti sve, jer će njegova dužnost biti da o svemu što
vidi, izvijesti izgnanike.
Prvo je ugledao istočna vrata, takoder poznata i kao vrata isprav-nosti, koja su vodila
ravno do glavnog pristupa hramu. Područje glav-no~ hrama bilo je uzdignuto, kako bi
se sveto odijelilo od svjetovnog, i - popev.ši .se po sedam stuba, oni su prispjeli u
predvorje te prolazom do vrata, gdje su se nalazile tri prostorije, koje gledaju jedna
prema drugoj; sve sLi bile u obliku savršenih kvadrata, istih dimenzija.
Odjek ove vizije vrlo je jasan u slobodnom zidarstvu, gdje istočna vrata takoder imaju
veliku važnost, kao i kvadrati; no, još je od većeg značaja videnje onih sedam stuba
do predvorja. U ceremoniji Trećeg stupnja, kandidat se mora uspeti po sedam stuba,
da bi stigao do Meštrovog prijestolja, koje je smješteno na istoku masonskog hrama.
Nakon prolaza, ulazi se u drugo - vanjsko predvorje, i kroz vesti-bul vrata koja vode u
Dom. Duž zidina predvorja sa svake su strane bila vrata, te na istoj razini simetrično
rasporedene prostorije, sve u svemu njih trideset. Stupnjevi svetosti predstavljeni su
povišenjem razine različitih dijelova Hrama. Opis unutrašnjosti se nastavlja, pa on
vidi i troja vrata - istočna, sjeverna i južna, koja nalazimo i u mason-skoj tradiciji. Na
kraju je Ezekijel uveden u unutarnji dio Hrama, gdje vidi dvije prostorije, na strani
sjevernih i južnih vrata - prva su bila namijenjena svećenicima koji služe u Domu, a
druga onima, koji se bave žrtvenikom. I ove su prostorije savršeno četverokutne.
Vestibul Hrama je deset stuba viši od unutarnjih prostorija, a na dovratnicima sa
svake strane uzdiže se po jedan stup; oni su nas podsjetili na Boaza i Jakina - stupove
Salomonovog hrama. Vrhunac njegove vizije je Jahvin povratak, kada se on - kao i
Horus, kralj prastaroga Egipta 204 '~ 205
puuv...~o~.„.
I na kraju, Ezekijelovo je videnje utvrdilo i pravila za svećenstvo; ona će postati i
glavna obilježja esena iz Kumrana.4 Zakoniti svećenici Svetišta trebaju biti sinovi
Sadoka, prvog svećenika. Narodu Kumrana poznati kao Sadokiti, ovi će Sadokovi
sinovi nositi bijele lanene halje uvijek kad ulaze u unutrašnje prostorije. Ne moraju
brijati glave, već kosu trebaju rezati kad im naraste, ne mogu piti vino prije no što
uc~u u unutarnje prostorije, moraju se oženiti djevicom izraelskog roda, i moraju
naučiti narod o razlici izmedu čistog i nečistog. Ovaj se popis zahtjeva nastavljao, te
uključivao čak i to, da ne smiju imati osobno vlasništvo, niti dolaziti u dodir s
mrtvima. 5
Obrazac za novi poredak bio je stvoren, a slika »hrama koji će biti izgraden«, postala
im je važnija od hrama koji su izgubili.
Zerubabelov hram
12. listopada 539. godine prije Krista, general perzijskog kralja Kira, imenotn Ugbaru,
zauzeo je Babilon - bez krvoprolića. Sedamnaest dana kasnije, i sam Kir je ulazio u
grad kroz Vrata Ištar u svojoj kočiji, a za njim perzijski vojnici. Kralj ne samo što je
dopustio Židovima da se vrate u Jeruzalem, već im je vratio i blaga, koja je
Nabukodonozor odnio iz njihova Hrama. Židovima je tako iznova bio vraćen njihov
grad, iako je Judeja i dalje ostala provincija - ovaj put Perzije, a ne više Babilonskog
carstva.
Ljudi, koji su Jeruzalem ostavili kao djeca, vraćali su se kao starci i starice. Uspomene
na grad njihova rodenja sigurno su bile vrlo maglo-vite, a stvarnost izmijenjenog i
iznova ustanovljenog društva ipak im je morala biti pravi šok nakon života,
provedenog u Babilonu. To je vjero-_jatno bio šok i stanovništvu, koje je sve ove
godine ostalo živjeti u Jeru-zalemu. Vidjeti tisuće stranaca koji stižu s istoka,
zahtijevajući ne samo hranu i smještaj, nego očekujući i da ponovo zaposjednu svoje
stare obiteljske zemlje i domove, moralo je - najblaže rečeno, biti teško. Sa sobom su
donijeli ideje koje su sazrijevale u zatočeništvu, pa su ti roc~aci ubrzo prionuli na
posao izgradnje novog i snažnog Saveza s Jahvom.
R. Eiscnnuu~. M. Wisc: Otkriće Snitnkn s Mrtvng numn ' Pecrkeuri ko»m»tnri
Bihli,je
1111Wd, u 1~yumv ~u y. c.v.mvuv..., .... ».~ r..~.~..... ~..b _ -» ~»,
nasljednik Davidova prijestolja. Značajan utjecaj, koji je sužanjstvo ostavilo na
Židove, dobro se može vidjeti i u imenu njihovog novog vode; »Zerubabel« znači
»sjeme Babilona«. I što se hram više uzdi-zao, sa svakim su kamenom rasle i sve
strože obveze novog poretka, vezane uz »svetost« - ne samo svećenika, već i laika.
Namjerno kori-stimo pojam »laika«, jer je ženama za vrijeme ovog drugog Hrama
bilo dopušteno da sudjeluju u različitim religioznim dogac~anjima, no nisu mogle
postati svećenicama u hramu. Knjiga Zakona, koje su ovi povratnici nametnuli svima,
vrlo je podrobno navodila sve što se zahtijevalo od Jahvinog naroda. Propisi o
prehrani bili su vrlo zahtjevni, s dugim spiskovima hrane koja se nije smjela jesti.
Popis nečistih životinja bio je uistinu obiman, a uključivao je: deve, rakove, jastoge,
školjke, morske pse, zmije, šišmiše, insekte, štakore, guštere, zečeve, ostrige, i naravno, svinje. Životinje, koje su smatrali prihva-tljivima za jelo, varirale su od
razumljivog izbora, kakav čine ovce, koze, golubovi, pa do onih, koje se barem nama
čine znatno manje ukusnima - cvrčci ili skakavci.
Važno je upamtiti, da prije povratka iz sužanjstva narodi Judeje i Izraela nisu bili
isključivo monoteistički, niti strastveni sljedbenici Jahve, Boga Mojsijeva. U stvari,
pojam »Židov« (u značenju »član plemena Judina«) uvriježio se upravo u
babilonskom zatočeništvu, pa je s njime došlo i do stvaranja snažnog osjećaja
nacionalne jedinstve-nosti, koja je bila obilježena i izgradnjom Zerubabelovog hrama.
Graditelji novog Jeruzalema sami su sebe vidjeli kao narod, koji ima naročit odnos s
Jahvom, te da bi zaštitili tu posebnost, poduzimali su korake, kakva je bila i zabrana
braka izvan vlastitog naroda. Na taj su se način nekad raštrkana plemena Levanta
pretvorila u - rasu.
Novi Savez s Jahvom
Židovi su se tako riješili svojih babilonskih gospodara zahvaljujući intervenciji
Perzijanaca, čiji su sada dio carstva postali; u narodu je izrastao jak osjećaj
samosvijesti i identiteta. Utjecaj obiju ovih velikih sila očit je i iz tekstova Starog
zavjeta; no, sredinom četvrtog stoljeća prije Krista, stasala je radikalno nova kultura,
koja će imati još i daleko dublji utjecaj na budućnost judaizma. Ili, čak i nije toliko
mnogo
206 ~1 207
Grci su imali vlastiti panteon bogova, no - za razliku od zatvo-renih i u sebe okrenutih
Židova, oni su bili kozmopolitski i eklektički nastrojeni, zanimajući se za bogove
ostalih naroda. Židovi su izgradili teologiju, koja je izvorno potekla iz Sumera, Egipta
i Babilona, no sad je jedino što su željeli - bila samoizgradnja i usmjerenost na svog
posebnog Boga - Jahvu. Grci su bili jednako praznovjerni i u pogledu drugih utjecaja
koji postoje na svijetu, a i otvoreni za nove ideje. Već su jasno razdvajali ulogu
bogova, i pravo čovjeka da stvaralački misli, vjerujući da njihova sudbina ovisi o
znanosti, politici, financijama i vojnoj snazi.
I dok je u Jeruzalemu društveni poredak bio usredotočen na svećenstvo i umirivanje
jednog jedinog strogog Boga, grčki su mislioci obrazovali novu klasu filozofa,
znanstvenika i pjesnika. Svijet je saznao za ovu novu veliku snagu zahvaljujući
vojnim uspjesima jednog od najvećih vojskovoc~a, koje je svijet ikada vidio:
makedon-skog kralja Aleksandra Velikoga.
Aleksandar je vodio vojsku koja je osvojila Egipat i čitavo Perzij-sko carstvo, a zatim
pregazio Afganistan i ušao na Indijski potkonti-nent - iako je, kada je 323. godine
prije Krista umro u Babilonu od groznice - imao svega trideset i tri godine. Carstvo,
koje je izgradio ovaj veličanstveni mladi kralj, omogućilo je uistinu medunarodni
način života, u kojem su se razmjenjivale spoznaje, ali i bogovi širom svijeta - od
novoga grada Aleksandrije u Egiptu, do doline Inda. Grčki je jezik postao uobičajen u
trgovini, diplomaciji i znanosti. Heleni-stički način života i način razmišljanja postao
je jedini način života intelektualaca; ako osoba nije znala čitati i pisati grčki, odmah bi
bila isključena iz nove mec~unarodne elite, koja je nastajala.
Egipatsko društvo, koje je bilo u rasulu, odgovorilo je na dolazak Grka proglašavajući dvadesetčetverogodišnjeg kralja Aleksandra bogom Sunca, i
inkarnacijom faraona. Mladi ratnik, koji je riješio Egi-pat perzijskih osvajača, no koji
je i sam stigao prešavši Mediteransko more, kao svoje kraljevsko ime odabrao je Haaib-re Setep-en-amon, što bi značilo »Slavljenik je srce boga Ra, odabran od Amona«.
Aleksandrov boravak u Egiptu bio je kratkog vijeka, no njegov utjecaj ogroman, jer je
obnovio prastare hramove i izgradio grad, koji njegovo ime nosi još i danas.
Helenistički utjecaj na Egipat ostao je živjeti kroz
I . Masonski kandidat, spreman za inicijaciju na Prvi stupanj, pripremljen točno kao
osudeni srednjevjekovni heretik na svom putu do vješala.
da bi na svom mrtvačkom prekrivaču vidio lubanju i ukrštene kosti. Ovaj simbol
zemnih ostataka koristili su i vitezovi templari na svojoj mornaričkoj bojnoj zastavi.
3. (desno) Kandidat za Treći stupanj, koga Štovani Meštar podiže iz figurativne smrti
- od ovog će trenutka i on biti Meštar Mason.
~~ ~~~ ~~,~~ . ~~.y , ,
,3 -,
...., . ~ •;
..~ ~„,......r~ ~.- ,. ,
..., ,~•; ,
' R ~i ~,
~ t \ ~ ~ ~, '-••~ 11~ č Sr y w`
_ , i\i~~` 1
I~~i~ 1~.; ~~~ j14~`
1~. ,1, ;~ ..~%~?.
`1' 1' ~ - r _„. R
~e~i, ,
4. (gore lijevo) Vitez templar
5. (gore) Krštenje Mandeja u dvadesetom stoljeću -ovako je vjerojatno izgledao Ivan
Krstitelj prije dvije tisuće godina, dok je krstio ISUSa.
.i ~ , ii: r,~ ' .
, :, , ,-, ' ~ ~~; ' ' 6. Kerubin pronaden u
~ Jeruzalemu, sličan onima koji su ukrašavali Kovčeg Saveza - ovo pokazuje
e ~ . ~ utjecaj Egipta na ranu ,,. - ~ židovsku teologiju.
_ - a~ ~, _• . .~ e
w,
~ 7 ~. r,
r; $ . č _ e
3l
~ Y s, i_ !
Y f ..~~
, „„. ,. . .
t~J~` )t'111. . ~~ ~~ ~ 7 3
,. . ~~ ~ . ~ ~y t
., .
: ,,} ~ ~ ` ;~~ - -~ ~ .~- :, t l , ~ ~~ ,~t , _~ ~,
.~f r? b y ! r
x, .r:
l ~~1 ~li."Y~ i , a ~,9~ °L„• r
~-~ ~~c
,.~ J . . ~ ..$ `~.~.. r. ~ ~Š~,~g~ 4 ` .k . ~~~y~7~ t ` ~.~.rii` . _ ~~.i~ ;
d "Zf,1f r4T` ' ~ r,~~ ~Y,; .
t ~ `~1 ~_ t~~ ~ y 2
~ ~~1a~ ,a 1~~,.. P .r
~1y_
.': ~~~Wf `~` .
:
s ~a. w~ A~ ~
t
~
~
;š
~
~,
. ~`.:
~s
..
: ~:
.r'
Y i~ .č f * `..
7 i 8. Američke biljke kukuruza (lijevo) i aloe (desno) ukrašavale su crkvu u Rosslynu
desetljećima prije, no što je Columbo zaplovio prema Novom Svijetu.
11. (na vrhu) Glava »Jubela« - izraz lica pokazuje, da je ovaj čovjek gotovo sigurno
umro u agoniji.
>. Glava kralja Seqenenre Taoa II; pokazuje smrtonosne povrede, koje se sasvim
>odudaraju s udarcima, što ih je Hiram Abif, prema masonskoj legendi, primio od
vojih napadača.
12. (dolje) Tipična mumija, na kojoj se vidi, da je izraz lica bio pažljivo obradivan za razliku od nesretnog »Jubela«.
10. (lijevo) Odmotano tijelo nepoznate mumije, koja je bila kastrirana i živa
sahranjena - je li ovo Jubeloiz masonskelegende?
13. (gore lijevo) »Jubelo«.
14. (gore) Glava Ahmose-Inhapi, udovice Seqenenre Taoa, čija koža pokazuje iste
one neobične nabore kao i »Jubelo«, što upućuje na to, da je ista, teška ruka obavljala
omatanje obaju tijela.
15. i 16. (lijevo i dolje) Crte Jubelova lica pokazuju kako je zabacio glavu, široko
otvorenih usta nakon omatanja, u očajničkom pokušaju da diše.
17. Bakreni Svitak, pronaden u Kumranu, koji navodi mjesta svih svitaka i blaga, što
ih je Zajednica zakopala prije no što su je uništili Rimljani 70. godine nove ere - na
slici ih istražuje John Allegro, prije otvaranja.
I 18. (dolje) Pogled na ostatke naselja esena u Kumranu; za ovo smo ime otkrili, da
ima korijene sa značenjem »dva stupa s nadsvodenim vrhovima«.
i
' 19 i 20 Lice s Torinskog pokrova (gore) odaje neobičnu sličnost s likom Jacquesa de
Molaya (dolje).
21. Crtež »Nebeskog Jeruzalema« Lamberta de St Omera, koji je umro oko 1121.
godine. Je li ovo na brzinu izradena kopija jednog od Nazorejskih svitaka, koje su
ispod Herodova hrama otkrili vitezovi templari, a koje je Lambertu donio Geoffrey de
St Omer?
.H
23. Unutrašnjost Rosslyna ima mnoge ukrase, koji kao da su nadahnuti istom onom
maštom, vidljivom i na Lambertovom »Nebeskom Jeruzalemu«.
~, *~~ ~''~`~-~,,1~-,,~ ~ ~ *~r^_~
P
1 il .
~a
F ,.~ :
f(,rQ
1 ~•S~ w
č č 4 ~e
kl
...
24. Takozvana Rosslynska crkva zapravojerekon-strukcija, grac~ena na bazi
Herodovog hrama i mašte nazorejskih opisa Novog Jeruzalema; izgradena je u
petnaestom stoljeću, da bi postala dom Nazorejskih svitaka. Prekrivena je
templarskim, masonskim i keltskim obilježjima, ali nema kršćanskih ukrasa.
25. Autori ispred Rosslyna
x: ,.
26. Oštećena glava u Rosslynu. Predstavlja li ona Seqenenre Taoa?
27. Tripod s uzdignutim mramornim blokom, poznatim
kao Luis, koji se nalazi na tlu svake masonske Lože. Da li je to sjećanje na mramorni
blok s prstenom u svojoj sredini, za koji znamo, da
je označavao ulaz u podzemne prostore ispod žrtvenog oltara u Herodovom hramu,
gdje je otkriven jedan od važnih Bakrenih Svitaka?
- Takozvani »Pomoćnikov stup« u Rosslynu, l li zapravo predstavlja kraljevski stup
Boaz.
29. Stup Jakin u Rosslynu.
, ,~,~~,a•••"~.-~, ,rt., .._..... A t .~,a ~ ~ - , - re , ~ ?'` - ~•~.°": - ~. $ R~;Y :~:,.~ :r' ~:!
. ,Yyl..a~.;.~1`~~;,. -~~.~~ . _~, ~;~,;~„„ _ .,~,.a.._„,r~ - _ .~._.„„,d,, .,. .,~. ,
~ ...., - ~ r1-.r • " ~ , . ~.. ~~~ ~ - ~ • • _ :~ ..;~,;r .-...,._..„.,1..,~^ ' - _ ~ ~ „R e~,w
•„,~,,~rc .~',~ ~,.. , , • .~ ~-,~~,.. ~..l~».-~~ ,.- ° ..,:-^M .:,: ~ ",.; ~ -,..~-n.~ .~ „ ~~: ~ ,
-y _ ` ,~ ~ >
'•% t ~ .-,~ ~ ° ~ °~ f a~ `.' ^
.. ~ `~ '~,f , 1 ~ ~~r "~~ ;,.,w~;` . n~~~ J :.• 3 ~ r~ rv „~n..~.. ..~I ~ .
~ ,~p'~- ~~.rr~ p." , 4 ~ ' d.~ ~ ..
,~d , _.:4 ~' ,t' ~, -.p~•~.. l ~~-Y ~` F wrt'~ ~" ~-. T ~~ y.L,.;~'~ . w ~,~. Y~~ , y ~, ~ .
`~1
~ .~~~~< ~~~~.~:~~~
30. Pogled na istočni dio Rosslyna pokazuje bogatstvo njegovih mnogih spiralnih
oblika, koja podsjećaju na rukopis »Nebeski Jeruzalem«.
JG 1JVUV1~uvuW muum.avmumaaam m~.y.r.,~... .. -- ... ~.- ... - -ostajali Grci. Najpoznatiji je vladar met~u njima bila Kleopatra, za koju se pričalo, da
je bila mudra barem koliko i lijepa; ona je bila i jedna od vrlo rijetkih vladara iz ove
dinastije, koja se uopće potrudila naučiti egipatski jezik.
U gradu Aleksandriji, stari egipatski bogovi izmiješali su se s grčkim bogovima, te su
tako nastala hibridna božanstva, kako bi se zadovoljio svačiji ukus. Dva stupa dviju
egipatskih zemalja nazvana su Stupovima boga Hermesa, a osobine starog egipatskog
boga mjese-ca, Tota, pripisale su se takoc~er Hermesu. Tot je predstavljao mudrost i,
ako se prisjećate, bio brat Ma'at (kasnije božice). Govorilo se, da taj bog poznaje
zapise sa svih 36 535 svitaka, koji su skriveni pod nebes-kim velom (nebom); njih
mogu pronaći samo oni, koji su dovoljno vrijedni toga, i oni, koji će ova znanja
iskoristiti na dobrobit čovječan-stva. (Učinilo nam se vrijednim spomena, da
spomenuti broj svitaka iznosi gotovo točan broj dana u stoljeću). Hermes je tako
preuzeo ogrtač Tota - kao izumitelj pisane riječi, arhitekture, aritmetike, mjer-ništva,
geometrije, astronomije, medicine i kirurgije.
Obojica - i Tot i Hermes, iznimno su važne ličnosti u masonskim legendama, a u
masonskim mitovima se oba imena spominju tako, kao da predstavljaju jednu osobu:
» U grobnici Osimandija bilo je smješteno oko dvadest tisuća zapisa... a svi su, s
obzirom na svoju starost ili važnost predmeta kojima su se bavili, bili pripisani Totu
ili Hermesu, koji je, kako se zna, u svojoj osobi objedinjavao božanski um i
domoljublje svećenika prepunog vjere.«6
Prastare masonske lozinke govore nam, kako je Hermes/Tot bio zaslužan za rani
razvitak znanosti, kao i ovaj citat iz Dokumenta Inigo Jorzesa:
»TI me pitaš kako je izumljena znanost, a moj je odgovor ovo: Prije općeg uništenja
koje se obično naziva NOIN po-top, po,stojaše čovjek zvan LAMEK, kao što možeš
pročitati u
J. Fellows A. M.: Misreriji slnbndnog zidarstva
209
I 31. Autori ispred ruševina Rosslynskog dvorca, koji je general Monk uništio
' tijekom Engleskog grat~anskog rata; kao i Cromwell, i Monk je bio mason, pa je
poštedio Rosslynsku crkvu od razaranja, koje su pretrpjele sve druge crkve u tom
području.
, , ,., ,..g.,., ..y., ~,,.~.. ,~ v«, vu n~r~; vtt uvtit
dva SINA - bili su to JABAL i JUBAL, a od SILE jednoga SINA imenom TUBALKAJIN, te kćer zvanu Naama; ovo četvero djece bijahu osnivači svih vještina na
Svijetu; JABAL izumi GEOMETRIJU, te podijeli stada ovaca, i prvi sagradi kuću od
drveta i kamena.
Njegov brat JUBAL iznac~e UMJETNOST GLAZBE i ON je bio otac za sve one koji
svirahu na harfu i orgulje. TUBAL-KAJIN bio je učitelj svakoga tko je želio raditi
u rnjedi, bakru i željezu, a kćerka pronac~e UMJETNOST tkanja.
OVA su djeca dobro znala, da će se BOG osvetiti za GRIJEH, bilo vatrom ili vodom;
zbog čega napisaše svoje ZNANOSTI, koje pronac~oše, u dva stupa, kako bi ih se i
kasnije moglo pronaći u dva stupa, koji bi se mogli naći nakon NOINA potopa.
JEDAN od stupova bijaše od mramora, jer on neće izgorjeti ni u kakvoj vatri, a drugi
kameni jer ga neće odvući niti jedna voda.
NAŠA sljedeća namjera je da vam istinito kažemo, kako su i na koji način ovi
KAMENOVI pronacŽeni, na kojima su bile zapisane ZNANOSTI.
Veliki HERMES (zvan i TRISMEGISTUS, ili tri puta velik), budući bijaše i kralj, i
svećenik i filozof (u Egiptu), pronac~e jednog od njih; živio je u godini Svijeta dvije
tisuće sedamdeset i šestoj, u kraljevstvu NINUSA, a neki za njega misle da je bio
unuk KUŠA, koji je bio unuk NOE. On prvi započe učiti astronomiju, da zadivi sve
one koji su se i sami divili prirodi; on dokaza, da ima samo jedan BOG, Stvoritelj svih
stvari, on podijeli dan u dvanaest sati, za njega se misli da je prvi podijelio i
ZODIJAK u dvanaest znakova, on je bio svećenik- OZIRISA, kralja EGIPTA; i kaže
se da je oblikovao obično pi.smo, i hijeroglifsko, i prve Zakone Egipćana; i t-az,ličite
zncanosti, i podijelio ih mec~u druge ljude.
(Anno Mundi.MDCCCX).7
Dokmmnt htigo Jonesa, datira iz 1607.godine
1Z C~1~Jelt5K111 1G~G11U1. rUU Učtllldll~cltt ~ mt~muv mumum muom w, vu
početaka Svijeta, pod čime je masonerija podrazumijevala, da se radi o 4000-toj
godini prije Krista, dakle - o vremenu, kad se sumeranska civilizacija materijalizirala
naoko ni od kuda! (Zanimljivo, datum na-veden u odlomku govori nam, da je
Tot/Hermes izumio pismo i razdijelio znanosti čovječanstvu u 3390. godini pr. Krista;
kao što danas znamo, to je samo nešto više od dvije stotine godina prije, no što je
došlo do oblikovanja prvog ujedinjenog kaljevstva starog Egipta, te vrijeme u kojemu
su uistinu i nastali nama poznati najraniji hijeroglifi).
U četvrtom stoljeću prije Krista, židovska je teologija već sazrela, s vlastitim
podrobnim legendama, a svećenstvo nije željelo da se u nju unose bilo kakvi utjecaji
Grka, ili bilo koga drugoga. Mec~utim, mnogi su u njihovom narodu bili spremni
zaboraviti ona mnoga ograničenja, koja im je sporazum s Jahvom nametao, te
prihvatiti ovaj novi kozmo-politski svjetski poredak s velikim veseljem. Uskoro se
nova rasa, koja je sebe nazivala Židovima, proširila, stvarajući svoje četvrti u gotovo
svakom od helenističkih gradova. Židovi su mogli ponuditi nekoliko novih vještina,
jer njihova mlada kultura nije raspolagala naslijec~em graditeljstva ili obrtništva; no
zbog okrutnih su povijesnih okolnosti bili prisiljeni naučiti kako preživjeti vlastitim
snagama, te iz svake loše situacije izvući ono najbolje. Priroc~ena domišljatost i
odlučnost, da se nastavi, gledajući nesreći u oči, učinili su ih posebno podobnima za
trgovinu; tu su - baveći se kupovinom i prodajom, preprodajom i posredovanjem mogli osigurati dobar i pošten život, uočavajući mogućnosti za stvaranje dobiti i tamo,
gdje ih ostali ne bi nalazili. Židovi su tako ubrzo postali cijenjeni članovi nove
trgovačke klase, koja je pokretala grčko carstvo; jedan ih je promatrač opisao kao
»Grke, i to ne samo po govoru, već i u duhu.«
Židovi su sa sobom donosili i svoje vjerovanje u Jahvu, a svoje su svete knjige dali
prevesti na »koine« - tadašnju modernu verziju kla-sičnog grčkog jezika, kojom se
govorilo u gradovima. Ovi su prijevodi postali poznati kao Septuaginta »Sedamdeset«. Tako su se rani zapisi sada mogli naći na hebrejskom jeziku i
aramejskom - iz Perzijskog carstva, te na koinu; od tada pa nadalje, nova se religiozna
djela moglo čitati, ali i stvarati ih - na bilo kojem od ova tri jezika.
Medutim, jezik je čudna stvar - kao da je živo, stvaralačko i posebno sredstvo
komunikacije, koje živi unutar jedne zajednice u
210 ~~ 211
UII1~Cmum, a mc ~amu t,mamuvcma ~am~cma~~umc y~w ~ ycmm wwmu
antipodom, kao što to mnogi ljudi zamišljaju. Grčki jezik razvijali su kozmopolitski
nastrojeni, slobodoumni ljudi, koji su znali izvanredno koristiti govorništvo i
filozofiju; nasuprot tome, hebrejski jezik su raz-vijali nadahnuti, no iracionalni ljudi,
vrlo različitih pogleda na svijet. Židovi Aleksandrije, Efeza i drugih gradova, koji su
govorili jezik koine, prevodili su svoje zapise u vrlo dobroj namjeri, ali nisu mogli, a
da u njih ne unesu i mirise svog vremena.
Židovski svijet izvan Judeje bio je poznat kao dijaspora, pa je vjer-nička manjina, koja
je i nadalje ostala u Jeruzalemu, bila alarmirana onim, što se dogadalo u tim novim
mjestima izvan njihove granice. Ove Židove iz dijaspore nazivali su »tragačima za
lakšim stvarima«, ili, kako bismo to danas rekli - za »lagodnim životom«. Oni su
željeli zadržati na-slijede svog židovskog rodenja, no tražili su i dobre stvari, koje je
grčki način života sa sobom donosio. Zakon su tumačili onako, kako im je to
odgovaralo, a - najgore od svega, oni su ga i kršili, izmislivši - sinagoge.
»Sinagoga« nije hebrejska, već grčka riječ, a znači »spajanje«; iz-vorno je označavala
mjesto, na kojem su se Židovi susretali i organi-zirali sve potrebno njihovoj zajednici,
kako bi održali različite zakone, a posebno one glede prehrane. Medutim, u nekoj se
točki sinagoga pretvorila iz mjesta susretanja u hram, u mjesto na kojem je pojedinac
mogao slaviti Jahvu. To je bila nečuvena ideja za sve one, koji su duboko vjerovali,
da se njihov Bog smije štovati samo u svom Domu, u Jeruzalemu. Odani sljedbenici
Boga u Svetom Gradu bili su ogorčeni sve većim nemarom Židova, i - počeli iznova
očekivati ono najgore: Jahve će ih strahovito kazniti, ako ne postanu mnogo
bogobojazniji.
Religija o Jahvi zapela je za oko i okultistima, koji su bili očarani njenim magijskim
osobinama, i koji su na posve drugačiji način razu-mijevali njeno značenje. Pozornost
su im naročito privukli numerološki elementi, pa su čak i imenu samog Boga - koje se
izgovara Jahve, no piše kao JHWH - pridali posebno značenje. Grci su ovo ime Boga
zvali »Tetragrammaton«, a prema židovskim su se tekstovima odnosili kao prema
izvoru navodno prastare, ezoteričke mudrosti. Novi su kultovi nastajali unutar
helenističkog carstva, temeljeći se na zapisima o Jahvi, iako ih nisu stvarali sami
Židovi. Ovi su ljudi uzimali iz judaizma sve što bi im se svidjelo; upravo su ove
grupe, kao što ćemo vidjeti, bile plodno tlo za kasniji grčki mistični kult, zvan kršćanstvo.
Hram, koji je Salomon dao izgraditi za Jahvu, uključivao je i jedan od najvažnijih
simboličkih predstavnika trajne snage obnovljene egipatske monarhije - simbol dvaju
stupova; sad već znamo, da je taj simbol imao izravnu vezu - od Mojsija, preko Jošue,
Gideona, Abimeleka i Samsona. Činilo se razumnim pretpostaviti, da - ako je preko
Mojsija stigao ovaj javni simbol iz Seqenenreovih obreda, tada se to isto moglo
dogoditi i s mnogo važnijim, tajnim ceremonijama inicijacije posta-janja kraljem, koje
su takoder na taj način uspjele preživjeti. Još nam je jednom pažnju privukla
povijesna neobičnost nakon Salomonove smrti. Jer, dok se sjeverno kraljevstvo Izrael
treslo zbog neprekidnih promjena vladara, u južnom kraljevstvu - Judeji, kraljevska je
loza Davidova bez prestanka vladala i više od četiri stotine godina. Smatrali smo da je
ova stabilnost dokaz, mada slab, da je ceremonija Seqe-nenreova uskrsnuća preživjela
u obredu, kojim se potvrduje »božansko pravo na kraljevanje« po Davidovoj liniji.
Pronašli smo i dokaze, koji su potkrijepili ovaj stav o oživljavanju ceremonije, i to u
obredu pri-kaza, kojim kralj obnavlja izvornu borbu, te trijumf snaga svjetla nad
snagama tmine i kaosa, opisan u »Enuma Elish«; to nas je podsjetilo na egipatski
obred, prikaz s vodenim konjima.
Medutim, tek nam je podrobnije istraživanje židovske povijesti u doba babilonskog
sužanjstva konačno pružilo objašnjenje o tome, kako je ime Seqenenrea bilo
odbačeno. Ezekijel, arhitekt zamišljenog drugog Jahvinog hrama, naredio je
protjeranim starješinama Jeruza-lema, da iz tajnih obreda i misterija, koje su izvodili u
tami prostorija ispod Salomonovog hrama - uklone sve egipatske utjecaje. Iz vlastitog
smo iskustva znali, da se obred Seqenenreova uskrsnuća - izvodi u mraku i danas.
Iznenadila nas je sličnost s ranijim stihom iz Knjige Postanka 49:6, u kojem se na
jedinome mjestu u Bibliji spominje ubojstvo tebanskog kralja. Knjiga o Ezekijelu
nastavlja s pričom o tome, kako je prorok pročišćavao djecu Izraelovu od ostavštine
egipatskih ceremonija, te ih iznova vraćao na put, koji je vodio Jahvi. Tako smo
saznali, kako se Seqenenre Tao pretvorio u Hirama Abifa, kralja, koji se izgubio. Bilo
je to djelo Ezekijela, koji je pokušavao objasniti, zbog čega njegov Bog nije uspio
sačuvati svoj vlastiti Hram pred naletom svojih neprijatelja.
~ 212 ~ ~ 213
Pešer Boaza i Jakina
Svici s Mrtvog mora
Naš podrobni prikaz razvitka židovskog naroda kroz posljednjih pet poglavlja,
konačno nas je doveo i do razdoblja, koje je izravno prethodilo dogacJajima, koji su
uzdigli kršćansku crkvu. Duboko smo zašli u daleku prošlost esena/nazirejaca, i
naučili vrlo mnogo. Na bazi svega što smo pronašli, imali smo osjećaj, da će ovo biti
posebno zanimljiv dio naših istraživanja. Do sada je proizašla hipoteza o
kraljevstvima, koja su se izgradila na snazi dvaju stupova i nebeskog svoda ili luka, pa
smo se mogli samo nadati, da će se uskoro pojaviti i konačan dokaz za ovu
paradigmu.
Od svih grupa, koje su postojale u Izraelu onoga vremena (to jest, u doba Kristova
rodenja), vjerujemo da je najvažnija bila Kumranska zajednica, koja je postojala u
planinama Judeje. Iako nikad nije prerasla mnogo više od dvjestotinjak ljudi u bilo
kojem od svojih stupnjeva razvitka, njen je utjecaj na budući svijet bio - neizmjeran.
Već smo imali dobre razloge da mislimo, kako su autori Svitaka s Mrtvog mora Kumranska zajednica - bili eseni, te da su oni, i nazi-rejci, i Jeruzalemska crkva bili jedno te isto. Naš je dokaz za ovakvu izjavu već bio čvrst, i značio je novi pristup,
koji su i mnogi vodeći stručnjaci smatrali vrijednim vrlo ozbiljnih razmatranja; no,
sada ga je naše dodatno otkriće, do kojega smo došli otkrivši ključ za Hirama, učinio neprijepornim.
Naša izvorna hipoteza, koju smo iznijeli u poglavljima četiri i pet - da se i masonerija
razvila iz ove grupe - počela se činiti posve mogu-ćom, zbog veza, koje smo pronašli
izmedu njih i starih Egipćana; no, sad je pred nama bilo traganje za izravnim dokazom
o masonskim obi-čajima i stavovima. Ako smo bili u pravu - da postoji ta izravna
veza izmedu masonerije i Kumranaca, te da su Kumranci bili prvi kršćani, slijedilo bi
da je - u odredenom smislu riječi - i sam Krist morao biti -mason. Bili smo svjesni
toga, da je to izjava one vrste, koja bi mogla
1214
Jlllv ul uliu ylavaauW aa uvllu~, uu Jv vm uYws. v ~v
Dugo se nagacJalo, da su jeruzalemski eseni bili neka vrsta pra-krš-ćana, te da je i
Isus Krist mogao biti jedan od njih, no dokazi su za to uvijek imali slabašno tlo pod
nogama. Ali, stvari su se radikalno izmi-jenile kad su se otkrili svici koje smo
spomenuli u četvrtom poglavlju, i to u prastaroj naseobini u Kumranu. Ubrzo nakon
toga, intenzivno su započela iskopavanja - u pet navrata, izmecJu 1951. i 1956. godine
-koja su obavljali Jordanski Odjel za starine, Arheološka škola Fran-cuske i
Palestinski arheološki muzej, pod upravljanjem G. L. Hardinga i oca R. de Vauxa.
Ono što su pronašli, bilo je jednako teološkom nitroglicerinu; svijet kršćanstva mogao
je doslovno eksplodirati, ako se s nalazima ne bi postupalo s najvećom pažnjom. No,
ova se eksplozivna tvar nije mogla zatvoriti pokrovom, bez obzira na to, koliko se kršćanska crkva trudila da to i učini. Oni, koji su upravljali nalazištem, nisu bili neovisni
znanstvenici; morali su prije svega zaštititi vjeru i održati poredak. Ostali
znanstvenici, koji su bili umiješani u svitke, vidjeli su dokaze, za koje se činilo da će
izmijeniti pogled na Krista i Novi zavjet, no - bili su vrlo učinkovito ušutkani ili
diskreditirani.
Optužbe o skandalu, sakrivanju i namjernom iskrivljavanju istine, sukobile su se s
poricanjima i suprotnim optužbama o »isuviše aktiv-noj mašti« i »namjernom
senzacionalizmu«. Činjenica je, da tijekom više od četrdest godina - više od polovine
tih otkrivenih 800 svitaka -nije nikada bilo objavljeno. Akademska je zajednica bila
ogorčena zbog ove nepredvidive tajnovitosti oko onoga, što je trebalo postati javnim
dobrom i spoznajom svijeta, i nakon širenja protesta, koje je predvodila Knjižnica
Huntington iz San Marina, California, izraelski su organi ukinuli zabranu javnog
pristupa sadržajima svitaka, u listopadu 1991. godine.
Pronadene su različite verzije biblijskih tekstova, a svi su svici bili - i više no tisuću
godina stariji od najstarijih preživjelih hebrejskih tekstova, kojima je autor bio Aron
Ben Moše Ben Ašer iz 1008. godi-ne. Prije otkrića tih Svitaka, židovski i kršćanski
svijet nije pouzdano znao, koliko je zapravo star naš sadašnji Stari zavjet; znali smo
samo, da se tijekom kršćanske ere ma i najmanje odstupanje od njega oštro
odbacivalo. Od velike raznolikosti usporednih tekstova, od kojih je svaki pojedini u
špiljama Kumrana bio zaštićen vrlo pažljivo, sada znamo da je postojao i velik broj
različitih tekstova, te da je jedan, koji
215
J Čitavo područje istraživanja,J vezanov.uz Kumran, zapravo je ' t minsko polje za
obične kršćane, pa je mnogima bilo draže da se drže
što je moguće dalje od ovoga predmeta. I dok je judaizam, kao i većina ostalih
religija, utemeljena na širokim tem~ma društvenog i teološkoga razmišljanja,
kršćanstvo se u cijelosti temelji na ideji, da je jednog odredenog dana u povijesti,
svojom smrću (samo privremenom) pod
mukama, Bog/Čovjek oslobodio grijeha i odgovornosti za njih sve one I članove
ljudske rase, koji su bili spremni štovati ga. Sve donedavna,
jedini dokaz ovih najvažnijih dogadanja bila su tri sinoptička Evandelja Novog zavjeta, napisana dugo vremena nakon što su se dogadaji , koje opisuju uopće dogadali; pisali su ih ljudi, koji u njima nisu i
sami sudjelovali, i čije se autorstvo ne može točno utvrditi. Sad je postalo poznato, da
je priča o Isusu, ispričana u ovim Evandeljima, u velikom stupnju dramatska
izmišljotina, kako bi se njegova učenja umotala u oblik »pristupačan čitateljima«.
Analiza Evant~elja Mateja i Luke je pokazala, da su ona zapravo mješavina dviju
odvojenih crkve-nih tradicija, utemeljenih na kombinaciji Evandelja po Marku i ranije
izgubljenom Evandelju, koje se označava slovom »Q« (što se izvodi iz njemačke
riječi »Quelle«, koja znači »izvor«). Poznato je, da je priča o rodenju Isusa, ispričana
u Marku i Luki, u cijelosti izmišljena od strane ljudi, koji nisu imali isuviše smisla za
povijesne i političke okolnosti ono~a vremena. Dogadaji, kako ih oni opisuju,
jednostavno se nisu
mogli tako dogoditi. Primjer za to je način, na koji su kralja Heroda i povezali s
prikupljanjem poreza za cara Kvirinija - kada je Herod bio
mrtav od 4. godine prije Krista, dakle - barem deset godina prije, no što se Kvirinije
uopće pojavio na povijesnoj sceni.l
Ostali znanstvenici, kao što je Morton Smith, otkrili su postojanje tajnog Evandelja s
elementima, koji se provlače kroz četiri Evandelja Novoga zavjeta, za koje se vjeruje
da je prethodilo Evandelju po Marku.'- Nismo mogli odoljeti - upitali smo se: ako je
tajno Evandelje Isusovo uistinu postojalo, i to u pisanom obliku, to bi mogao biti
dokument koji se nalazi u srcu našega istraživanja; svitak, koji su pronašli vitezovi
templaril
I G. W. Buchanan: lsu.r-Kralj i njegovn kraljevstvn 3 M. Smith: Tajan Evanclelje
21f
svmaxa, xuy upisu~u ta~nu rramcyu, ~a xu~u su ~c caauum muram ~axtC ti, da je
neće nikada i nikome otkriti. Te su tajne bile zapisane i saču-vane, kako bi bile
spremne za dan, kada će Bog posjetiti svoje Ijude po posljednji put.3
Ima vrlo malo, ili gotovo ništa podataka o Isusu u bilo kojoj od tih dokumentacija, što
je vrlo neobično, posebno kad se zna, da su rimski povjesničari, kakav je bio i Plinije
Stariji, zapisivali uistinu sve, što bi bilo od ikakvog značaja za to doba. Kao što smo
već rekli, često je kroz neovisne izvore, ili čak zapise neprijatelja moguće pronaći
nešto 0 nekoj povijesnoj osobi; no, u tom su slučaju rani izumitelji kršćanstva učinili
vrlo dobar posao, uklanjajući sve dokaze o smrtniku, kojega su željeli portretirati kao
Boga. Medutim, nisu bili posve temeljiti, pa se -zahvaljujući i dobroj sreći, a i
modernim deduktivnim analizama -odjednom pronašlo mnogo više podataka, koji su
se i nama našli na raspolaganju. Tako su se i neobična tumačenja rane kršćanske crkve
mogla izazvati na dvoboj - istinom.
Kršćanstvo je iznimno izloženo. Nema nekih velikih i značajnih podataka, koji bi iznenada otkriveni - mogli ugroziti judaizam, islam, budizam, pa čak niti australske
aborigine ili amazonske Indijance u pitanjima njihovog vjerskog sistema, jer su te
religije izrasle iz dubo-kog duhovnog razumijevanja, i polagano se razvijale iz svojih
vlastitih kultura. Naime, budizam živi i - bez Gauthame; islam živi - i bez Muhameda;
no, bez Isusova uskrsnuća, kršćanstvo (kakvo je danas) je - ništa. Stoga je i
razumljivo, da Crkva vodi veliku brigu o novim po-dacima, koji se odnose na taj sitan
trenutak u relativno nedavnoj proš-losti, za koji vjeruju, da je stvoritelj čitavoga
svijeta odlučio postati Židov od krvi i mesa. Ovo ostavlja Crkvu izloženu svjetlu
istine.
Ako bi se pokazalo, da je cijelo kršćanstvo bilo zapravo utemelje-no na glupom
nesporazumu, da li bi se Vatikan ispričao za sve nevolje, koje je izazvao, da li bi
ukinuo samog sebe i predao svoja bogatstva i snagu - glavnom rabinu? Ne. Jasno je,
da do toga ne bi mogao dovesti niti jedan dokaz, a možda je to i u redu, jer- Crkva je
danas već isuviše velika i značajna, da bi samo tako nestala; no, jednako tako, nikako
ne može biti ispravno prikrivanje istine, jer istina zasigurno mora biti i suština samoga
Boga. Mora postojati način za Crkvu da preživi, uz
D. S. Russell: Metoda 1 poruka <.idovskeApokalipse
2I7
~......... ,~~....... ~.....~ . „.~.. t....,..., .~.~~... ~.. ~. ~..~.~.~ t.va~u~,uy..
Na sastanku rabina, mudri su ljudi raspravljali o jednom odlomku Svetog Zakona, pa
se jedan od njih nade u sukobu s ostatkom grupe prilikom njegova tumačenja. Učiniše
na njega veliki pritisak da po-pusti, no, on je znao da je u pravu, i da će stoga Bog biti
na njegovoj strani. Stoga je zazvao Svemogućeg, da mu pomogne dokazati svoj stav.
»Molim Te, Bože, ako sam u pravu, učini da vode Izraela poteku - uzvodno«, molio je
rabin. I odmah, sve su rijeke u zemlji promijenile svoj smjer. No, njegovi protivnici
ne bijahu uznemireni. »Molim Te, Bože, ako sam ja u pravu, učini - da se drveće
pokloni do zemlje«. I to se dogodilo. No, njegovi su protivnici bili uporni. »Dragi
Bože«, zazva on u sve većoj ljutnji, »molim Te, da glasno progovoriš i podržiš me!«
Oblaci se odmah razdvojiše, a iz njih se začu strašan glas: » Prijatelji moji, moram
vam reći - vi ste u krivu, a on je u pravu. To je bila moja namjera«. Osamljeni rabin se
sretno nasmijao u trijumfu, no - grupa nije bila nimalo impresionirana. »Pa, mi ne
obraćamo pažnju na nebe-ske glasove«, rekoše mu, »jer je pravo značenje ove točke
već odavna - zapisano.«
Ova smiješna priča kaže sve. Stari zapisi, ma koliko bili netočni, ' nastavljaju živjeti
svoj život, a - na kraju krajeva, kod religije se uopće ne radi o povijesnoj istini, već se
radi o vjeri. Samo, u našem moder-nom svijetu slijepa vjera nije više dovoljna; nije
niti izbliza dovoljna -te, ako religija želi preživjeti, ne smije jednostavno okretati leda
novim podacima.
Jer, staviti dogmu iznad istine - nije nikakav način štovanja Boga.
Nestala Knjiga o Makabejcima
Konvencionalna povijest zabilježila je ustanak Makabejaca kao židov-ski slučaj, u
kojemu je pravda bila na njihovoj strani, a uzdizanje Jonatana Makabejca na mjesto
visokoga svećenika smatra se jednim od omiljenih dogadaja iz tog doba. I dok je prvi
dio tih tvrdnji točan, danas, iz svitaka otkrivenih kod Kumrana, znamo da ga je
Hasidim (ili strogi židovski ustroj) smatrao strahovito lošim izborom, jer mu je
politika bila mnogo važnija od Jahve.
Kad je Jonatan bio ubijen, njegov brat Šimun postao je visoki sve-ćenik, i krenuo još i
dalje od svog brata, proglasivši nasljedno »pravo«
218
u~Idvllčm u ummu, i jmuamv ~a u ~am. m.m... .~.....~.~uw.~~,~~u .~.~..~..
Biblija nam govori, kako je Šimun sam na sebe počeo gledati kao na važnog
čimbenika na svjetskoj pozornici, kada je poslao svog poslanika i ponude samom
Rimu. Šimunovo nezakonito preuzimanje tog visokog položaja opisano je u Psalmu
110.
Stavovi Kumranske zajednice o svećenstvu Jeruzalema bit će jas-niji iz ovih nekoliko
izvadaka iz samih svitaka:
~I ;
»Svećenici Jeruzalema, koji će sakupljati bogatstvo i neprav-du, dobiveno
pljačkanjem naroda.« (1 QpHab 9:4-5).
»Grad Jeruzalem, u kojem zli svećenici učiniše gnjusna djela i tako okaljaše Hram
Božji. « (1 QpHab 12: 7-9).
Imena, korištena da bi se opisala vladavina obitelji koja je pre-uzela položaje visokih
svećenika, podosta su zbunjujuća; osnivača su nazivali Matatija, no naziv
»Makabejac« koristi se tek za njegovog sina Judu, dok se cijelo koljeno koje je tako
nastalo, u rabinskoj litera-turi nazvalo zajedničkim imenom - »Hasmonejci«. Prema
povjesni-čaru Josipu, do toga je došlo zahvaljujući Matatijinom pradjedu, Hašmonu.
Kad je Šimun bio ubijen, zamijenio ga je sin Ivan Hirkanus, koji je vladao trideset
godina, a nakon njega je zavladao njegov sin, Aristobulus; on je ujedno postao i prvi
Hasmonejac koji se prozvao i kraljem Židova, i visokim svećenikom. Linija se
nastavila, sve dok se uloge kralja i visokog svećenika nisu iznova razdvojile, i to
nakon smrti kraljice Aleksandre 67. godine prije Krista, kad je njen mlac~i sin
Aristobulus II postao kraljem, a njen stariji sin, Hirkanus, visokim svećenikom.
Rimokatolička Douai-Biblija vrlo potanko obraduje priču o ovom razdoblju,
prepunom političkih intriga, ubojstava i trgovačke korupcije, a Hasmonejce oslikava
kao židovske heroje - dok nam u isto vrijeme protestantska Biblija kralja Jamesa o
njemu - ne govori ništa. Posljed-nje dvije knjige Douai-Biblije su Prva i Druga knjiga
o Makabejcima - tekstovi, kojih uopće nema u protestantskom Starom zavjetu.
Zbog čega bi to trebalo biti tako? Činjenica, da ove dvije knjige nedostaju u Bibliji
kralja Jamesa, zapravo nam mnogo govori. Mora postojati neki vrlo važan razlog,
zbog čega katolička Biblija predstavlja
219
.. ~ -J ---- ».~1.....v uv raac.a ult. lllll
jedan od ovih tekstova. Što nije bilo u redu s ovim djelima, i što su to mogli znati
mnogo kasniji pisci protestantske Biblije, što bi uzroko-valo, da odbace ova tako dugo
priznavana djela, čije je nastajanje navodno nadahnuo - sam Bog?
Jedini ljudi, koji su znali da je to uzdizanje Hasmonejaca kao visokih svećenika i
kraljeva - nezakonito, bili su članovi Kumranske zajednice, koji su prezirali ove lažne
visoke svećenike, kao i njihovo političko ulagivanje Rimu. Mec~utim, Kumranci su u
cijelosti bili uništeni u ratu s Rimljanima, izmec~u 66. do 70. godine naše ere, a
Židovima iz dijaspore/kršćanima (onima, koje su smatrali tragačima za boljim
životom) je preostalo, da priču ispričaju na način, na koji su je oni vidjeli. No, iako su
Kumranci izgubili bitku, dobili su rat. Njihova je poruka ipak na kraju stigla u ruke
stvaralaca protestantske Biblije, i to zahvaljujući istinitoj priči o Židovima, zapisanoj
na svicima, do kojih su ranim iskapanjima i otkrićem još u dvanaestom stoljeću došli vitezovi templari.
Odabranici Judeje
Židove, koji su se vraćali iz babilonskog sužanjstva, predvodio je natrag u Jeruzalem
Zerubabel, čovjek, koji je inače mogao biti njihov kralj. On se sa svojom užom
grupom, koju Biblija poimence navodi -Ješua, Nehemija, Seraja, Reelaja, Mordokaj,
Bilšan, Mispar, Bigvaj, Rehum i Baana - vratio u svoj grad, donoseći sa sobom tajnu
cere-moniju kraljevske kuće Davidove. Istina, bila je ponešto različita, jer su slušajući Ezekijelov savjet - većinu egipatskih elemenata u njoj zamijenili hebrejskim,
no - još uvijek nedirnuta. Kad su iznova izgra-dili hram prema Ezekijelovim uputama,
iznova ih je ispunilo i uzdanje: izgradit će ne samo hram, već i novi, neuništivi savez s
Jahvom. Nikad više Njegov narod neće tako sagriješiti, i nikad ih više njihov Bog
neće trebati tako teško kazniti.
Pouzdanje, vezano uz svaki novi početak - uvijek je posebno; radi se o onoj naročitoj
misli - »ovaj će put biti drukčije, ovaj će put -uspjeti.« U ljudskoj je prirodi, da u nadi
pronalazi snagu, jer se budućnost uvijek u pravilu čini svjetlijom, no što je bila
prošlost - ali, kako mnogi iskusni ljudi dobro znaju, to se rijetko i dogac~a.
220
mCI1ULC UL.C ~IU~JG, ~VGIIULG 1 ild.V'11UJ1U1111, W UYu,mtl m.luc.,um.m
ma.~w
izmedu 187. i 152. g. pr. K. Svitak zvan Dokument iz Damaska (nazvan tako, jer je
Zajednica ponekad o sebi govorila i kao o Damašćanima), daje nam najbolji odgovor
vezan uz osnivanje Kumranske zajednice:
»Jer zbog njihove nevjere, kad ga napustiše, On sakri svoje lice od Izraela i Njegova
Hrama, i predade ih maču. A zatim, kad se prisjeti saveza s patrijarsima, on ostavi trag
Izraelov, i rve dopusti r2jihovo potpuno uništenje. A pri kraju Njegove srdžbe - 390
godina nakon što ih predade u ruke Nabukodo-r-ao:ora, kralja babilonskog - On ih
iznova posjeti, i dopusti da od Izraela i od Arona izraste korijen, koji posadi da bi
zauzeli Njegovu zemlju, te da se jako razraste u dobroti Njegove zemlje.
Tada oni razumješe svoju pokvarenost, i postaše svjesni svoje krivice. No, oni bijahu
kao slijepi ljudi, kao ljudi koji traže svoj put, i to dvadeset godina. I Bog razmotri
njihova djela, i vidje da Ga traže punim srcima, pa im On uzdiže čovjeka da im bude
Učitelj Pravednosti, da ih vodi na putu do Njegova srca, i obznani posljednjim
generacijama sve, što je učir2io s pro.šlom generacijom - zajednicom izdajnika, onih
koji su skrenuli s pravog puta. « (CD I: 3 -13)
Ako riječi, što se odnose na Židove - »koji bijahu u rukama Nabu-kodonozora« računamo od njegovog prvog zauzimanja Jeruzalema 597. prije Krista, a ne od
uništenja grada, do kojega je došlo 586. godine prije Krista, tada nam 390 godina, i
još dvadeset godina »tra-ženja puta« daje ranu 187. godinu prije Krista, kao godinu
osnivanja Kumrana. Ovo se datiranje ne bi trebalo uzeti doslovno, no možemo biti
sigurni, da je ova Zajednica postojala 152. godine prije Krista, kada su Kumranci
započeli svoj protest protiv preuzimanja položaja visokog svećenika od strane
Jonatana, vode Makabejaca. Svici, otkri-veni u špiljama Kumrana, a posebno Pravila
o disciplini, te Komentari na prva dva poglavlja Knjige o Habakuku, govore nam o
njihovu velikom gnušanju zbog ove uzurpacije. Oni sami su krenuli u egzil, i u svojim
su pustinjskim staništima sebe vidjeli kao one, koji će sklo-piti novi Savez s Jahvom,
kao `odabranike Judeje', koji žive tvrdim,
221
masku' (opće je prihvaćeno mišljenje, da su pod Damaskom podrazu-mijevali ime,
kojim su nazivali današnji Kumran, a ne grad u Siriji).
Iskopine su pokazale, da je narod Kumrana vjerojatno živio u ša-torima, a špilje u
okolini koristio dvojako - kao skladišta, i kao mjesta, u koja bi se sklanjao prilikom
onih povremenih kiša zimi. Postojala su i zdanja, u koja je bila uključena i stražarska
kula, prostorije za javno sastajanje, blagovaonica s kuhinjama i smočnicama,
pisarnica, pekar-na, zdanje za izradu zdjela i posuda, različite obrtničke radionice i
veli-ke cisterne za ceremonijalno čišćenje. Obredno pranje bilo je osnovno za
održavanje posvećenosti, pa su im, u području s vrlo malo padalina, bile potrebne
velike količine vode.
Članovi Zajednice bili su podijeljeni u tri grupe: `Izrael', `Levi' i `Aron'. Grupa Izrael
se sastojala od običnih članova, Leviti bijahu niže svećenstvo, a u grupi Aron se
nalazilo najstarije i sveto svećenstvo. Kao
' i u slobodnom zidarstvu, Zajednici se mogao pridružiti svaki čovjek, koji bi izrazio
svoju čvrstu vjeru u Boga - ili kako su to još nazivali -pridruživahu joj se `Mnogi'.
Postoji i značajan broj drugih sličnosti, u ceremoniji prihvaćanja novog člana - počev
od ispitivanja potencijal-nog kandidata pred Vijećem, da bi se utvrdila njegova
ispravnost, a zatim bi se pristupalo tajnom glasovanju. Ako bi bio prihvaćen, kandidat bi ušao u najniži red, i to na probno doba od godinu dana; u tom vremenu nije
trebao podijeliti svoju imovinu s `Mnogima'. Prva razina masonerije, ona u kojoj se
postaje `Prihvaćeni Pomoćnik', takoder je nekad trajala godinu dana, a na ceremoniji
inicijacije tražilo se, da kan-didat bude uveden bez ikakvih novčića ili drugih metalnih
predmeta. Tijekom inicijacije od njega se tražilo da preda novac, a kad bi odgo-vorio
da ga nema, reklo bi mu se, da je to bila samo provjera, kako bi se vidjelo da u Ložu
nije unio bilo kakav novac, ili neku drugu imovinu.
Kad bi novom članu protekla godina dana života u Kumranskoj zajednici, bio bi
ispitan o djelima iz Tore; isto se dogada i u masoneriji kod ulaska u Drugi stupanj,
samo što ovdje kandidat odgovara na pitanja u svezi svog poznavanja obreda. Kao i
kod nekadašnje masonerije, i ovdje je taj drugi stupanj bio ono najviše, do čega je
većina članova mogla doprijeti, a samo je za odabrane pojedince postojala i treća
razina, do koje bi mogli stići nakon još jedne godine. To bi im dopustilo da se `više
približe tajnom vijeću Zajednice' - ovo nas je podsjetilo na tajne
11V111~vv u
templaribkad bi inicijantu isteklaigodina, predao bi sva svoja zemaljska blaga;
naravno, to je postupak koji slobodno zidarstvo nije moglo prihvatiti, jer bi u tom
slučaju kao organizacija - nestalo preko noći!
Pozitivne vrline, koje su se učile u Kumranskoj zajednici, bile su jasno izražene u
svicima: istina, ispravnost, ljubaznost, pravednost, poštenje i poniznost, kao i bratska
ljubav. Ova tri stupnja u Kumran-skoj zajednici imaju toliko sličnosti s masonerijom,
da se tu naprosto ne može raditi o slučaju. Koristeći našu tehniku zamjene samo nekih
riječi iz masonskog obreda, lako bi se moglo povjerovati, da se kod ovog obraćanja
inicijantu Trećeg stupnja radi o navodima iz svitaka, upućenima nekome, tko je
upravo bio uzdignut na Kumranski Treći stupanj - »Čistoću Mnogih«:
»Tvoja ncastojanja u institucijama Zajednice Mnogih, napre-dak koji si učinio u
Umjetnosti, te tvoja prilagodba općim pravilima, ukazale su na tebe kao na pravi
predmet naše ko-risti i poštovanja. Kao član Tajnog Vijeća, od sada si nadalje
ovlašten da ispravljaš pogreške i nepravilnosti braće i drugih članova, te da paziš na
njih, kako ne bi prekršili vjernost.
Unaprijeci`ivanje morala i ispravljanje ponašanja ljudi u društvu mora postati tvoja
neprekidna briga. Stoga, imajući to u vidu, preporuča se da uvijek podredene učiš
poslušnosti i podložnosti; jednakima sebi da nudiš učtivost i prijaznost; a višima od
sebe - ljubaznost i poslušno.st. Trebaš primijeniti univerzalnu dobrohotnost i,
ispravnošću svog vlastitog po-našanja, pružiti najbolji primjer za dobrobit ostalih.
Stara obilježja Izraela, koja ti se ovim povjeravaju na hrigu, trebaš očuvati svetima i
nedirnutima, kako nikada ne bi doživjela kršenje naših pravila, ili odstupanja od
utvrc~ene ccporahe i običaja.
Dužnost, čast i zahvalnost sada te obvez~tjct, da budeš vjeran ,svakom povjerenom
zadatku; da svoje nove osobine održavaš sve većom dostojanstvenošću, te da ih
primjenjuješ vlastitim primjerom i prema pravilima Božjeg sustava.
Ne dopusti stoga, da te bilo koji razlog odvoji od tvoje dužnosti, natjera da prekršiš
svoje zavjete ili izdaš povje222 223
Prije no što razmotrimo usporedive tajne dvaju redova, moramo spomenuti i neke
iznimke od članstva, koje su takoder medusobno neobično slične. Čovjek se nije
mogao priključiti Kumranskoj za-jednici ako je imao mrlje po tijelu, osipe po rukama
i nogama, bio slijep, nijem ili gluh, imao bilo kakve vidljive tjelesne nedostatke, ili
ako bi bio drhtav starac, koji ne bi bio u stanju uspravno dočekati niti sredinu obreda u
Zajednici. Iako se ovo pravilo više ne primjenjuje tako strogo, i masonerija zahtijeva
da kandidati moraju biti zdrava uma, i sposobna tijela; smatra se, da bilo kakav fizički
nedostatak kandidatu onemogućuje pristupanje.
Moderni promatrači često govore o toj zajednici, koja je u Kumra-nu živjela oko dvije
stotine i pedeset godina - kao o esenskom samo-stanu. Većina je promatrača sad već u
cijelosti prihvatila, da su to bili eseni, ali pojam »samostan« zavarava, jer oni nisu bili
skup muškaraca u celibatu, koji su provodili gotovo sve svoje slobodno vrijeme u molitvi. Iz teksta svitaka, koji se odnose na Zajednicu, vidljivo je da je celibat bio visoko
cijenjen, ali ne i neophodan za članstvo. Medutim, seksualni su se odnosi smatrali
dubokim onečišćenjem, i ako je muš-karac imao makar i beznačajan kontakt sa ženom
tijekom njene mje-sečnice, trebao bi proći dugotrajne obrede čišćenja, prije no što bi
se iznova smio pridružiti Zajednici.
Moderni zapadnjački umovi vole lijepiti etikete; mi volimo da svemu, na što naidemo
- pa makar i u golubinjem gnijezdu, odredimo ime: da li je to »A«, ili je to »B«? Već
smo sazdali toliko mnogo defi-nicija i kategorija, da postajemo gotovo nesretni, kada
je nešto nemo-guće smjestiti u neki od već postojećih pretinaca; no, kod Kumranske
zajednice je od posebnog značaja bilo to, da se dramatično izmijenila tijekom više od
četvrt milenija svoga postojanja, a napose pri kraju svog postojanja, pod utjecajem
Isusa i Jakova.
Midraš, pešer i usporedba
Tko god se bavio proučavanjem prastarog judaizma, u cijelosti je svjestan, da je
židovski um od prije dvije tisuće i više godina bio posve različit od našeg uma danas,
te da tek treba shvatiti tehnike »midraša«,
224
II
pO~IIIU »LUII1dGCI1~Q« ~G~GG~GGčt, Vtl.tl.), 1 11vc.c ~c ucmLmau nav m~ua
živanje i tumačenje hebrejskih tekstova, u svrhu otkrivanja teoloških istina i uputa,
koje treba slijediti«. To je koncept, koji je u bliskom odnosu s tehnikom
razumijevanja tekućih dogadaja, nazvanom »pešer«, a koja se objašnjava kao
tumačenje ili razjašnjenje stihova iz Biblije, u kojima se za odredenu tvdnju smatra da
ima značenje, povezano s nekim dogadajem ili osobom, bilo u sadašnjem vremenu, ili
u budućno-sti. I tako je »midraš« bio posao, koji je neprekidno trajao za svećenike i
proroke Izraela, što su tragali za uputama da bi poboljšali produhovlje-nost naroda,
dok je »pešer« bila metoda davanja smisla stvarima, koje su se dogadale oko njih.
Vjerovali su, da dogadaji nisu nastajali zbog slučajnih okolnosti, već da oblikuju
strukturirane uzorke, koji se mogu dešifrirati proučavanjem tekstova. Kao rezultat
ovih dvaju principa, kada bi zapisivali priču o nekom nedavnom dogadaju, oni bi vrlo
vjero-jatno osiguravali, da on slijedi taj stari zadani uzorak. Time je objašnje-no, zbog
čega pronalazimo toliko mnogo sličnosti u Novom zavjetu i u Kumranskim svicima,
jer su one zapravo - odjeci Starog zavjeta.
Pojam« usporedbe« kršćani razumiju jako dobro, jer nam Novi zavjet govori, da je
Isus Krist koristio ovaj oblik pričanja priča, kako bi prenio svoja moralistička učenja
neobrazovanom narodu Judeje. Me-toda se može definirati kao »slikovito objašnjenje,
koje može sadrža-vati bilo alegoriju, bilo metaforu, ili oboje, da bi prenijelo dublju
razinu značenja, nego što je površinska razina«. Ove se priče nisu koristile samo kao
jednostavne analogije za pomoć neobrazovanim Židovima, kako bi bolje razumjeli
Zakon, već su takoder bile i tehnika objašnjavanja složenih tekućih dogadaja na
alegorijski, a time - i na tajni način. Ne može se sumnjati u činjenicu, da je kršćanstvo
bilo židovski kult, i da su svi njegovi »izvorni akteri« (Isus, Jakov, Šimun Petar,
Andrija, Juda, Toma i drugi) bili ljudi, koji su razmišljali na način midraša, pešera i
usporedbi. Nasuprot tome, oni - koje bismo mogli nazvati »drugom postavom«
(Pavao, Matej, Luka i drugi), bili su potpuno različiti, jer su koristili više helenistički
način razmišljanja, koji je bliži načinu naših razmišljanja danas. Sva Evandelja
Novoga zavjeta nastala su gotovo sigurno nakon razaranja Jeruzalema i Kum-rana,
dakle - nakon smrti »izvornih aktera«. Ovi su tekstovi bili osmi-šljeni za publiku, koja
je razmišljala na grčki način; stvarali su ih Ijudi, što su uzeli učenja - za koja su
vjerovali da potječu od njihovog Krista
225
-. ,- ..
činjenice od fikcije u Novom zavjetu, morali smo ukloniti literalizam grčkog načina
razmišljanja i zaviriti ispod njega, kako bismo mogli proučiti strujanja radikalne
židovske i prakršćanske misli.
Postoje osnovne sličnosti izmedu onoga, što je Kumranska zajed-nica govorila o sebi,
i onoga - što je rana Crkva govorila o sebi. Rana Crkva bila je poznata i kao »oni, što
se drže Puta« , ili kao »Put Boga«, i to kao posebna sekta (Djela 24:14). Članovi
Kumranske zajednice takoder su koristili ovaj isti pojam, da bi opisali sami sebe.
Štoviše, obje grupe opisuju sebe kao siromašne, kao djecu svjetla, ili pak Božjim
odabranicima, zajednicom Novog zavjeta ili saveza. Ova ideja o Crkvi, kao o novom
Božjem hramu, u kojemu se obavlja žrtveno oproštenje jednom zauvijek, i to za cijeli
svijet, stiže nam iz osmog po-glavlja Poslanice Hebrejima, koja u cijelosti citira
Jeremijin odlomak, ~ što joj je prethodio:
»... vječno sjeme, svetu kuću Izraelovu, najsvetije svetište za Arona, svjedoke Istine
kod Suc~enja, i odabrane od božanske wilosti za spasenje Zemlje, za predavanje zlih
njihovoj pustoši. To je već iskušani zid, dragocjeni kamen zaglavni, čiji se temelji
neće moći niti pomaknuti sa svoga mjesta... «
Nismo mogli, a da ne primijetimo, koliko je Petrov opis Crkve nevjerojatno sličan
ovome:
»... dopustite da se od vas samih, kao živoga kamenja, sa-gradi duhovna kuća, sveto
svećeništvo, da prinosi duhovne i Bogci ugodne žrtve po Isusu Kristu! Jer stoji na
jednome mjestu Pisma: »Evo, na Sionu postavljam ugaoni kamen, iza-brcrfa,
dragocjen; ... Vi ste, naprotiv, »izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod
odreden za Božju svojinu....«4
Ova je tako velika sličnost po prvi put zamijećena 1956. godine, kad je postalo posve
jasno, da postoji vrlo bliska veza izmedu Kumranske zajednice i Jeruzalemske crkve.
No, ono što se tada nije
John Alle«ro: S'vici s Mrtvog mora
~I, r
l)L~al ~a~,y ~ .J » .. . .
izgradnjom duhovnog hrama prema nacrtu, koji je zadalo Ezekijelovo videnje
Salomonovog hrama, morali smo se prisjetiti masonskog »obraćanja u
sjeveroistočnom kutu«:
»Kod podizanja svih državnih ili drugih važnih zdanja, običaj je položiti onaj prvi ili
temeljni kamen u sjeveroistočni ugao zdanja.
Vi, koji ste tek prihvaćeni medu slobodne zidare, smje-šteni ste u sjeveroistočni ugao
Lože, da biste figurativno predstavljali taj kamen, te - od temelja, koji su položeni večeras - možete nakon toga podići super-strukturu, savršenu u svim svojim dijelovima,
koja će služiti na čast svojim graditeljima. «
Tajne Kumrana
Kad su eseni bili po prvi put prisiljeni napustiti Jeruzalem, rečeno nam je, da su »lutali
uokolo« punih dvadeset godina, sve dok im čovjek, poznat pod imenom Učitelj
Pravednosti nije pokazao »Put«, i tako zasnovao čvrstu Kumransku zajednicu.
Poteškoća, koja se javlja kod Kumranskih svitaka nalazi se u tome, da nam oni rijetko
navode imena pojedinaca, pa je nemoguće točno odrediti pojedine osobe temeljem
usporedbi s ne-kumranskim izvorima. Osim Učitelja Pravednosti, u svicima se
pojavljuje još nekoliko glavnih osoba, kao što su »Zli Sve-ćenik« i »Govornik Laži«,
čiji su identiteti izazvali mnogo rasprava mec~u znanstvenicima.
Ma tko on bio, taj je Učitelj Pravednosti morao biti pobožan, sveti čovjek, a očito i
svećenički potomak Zadoka, koji je Zajednici otkrio da živi u vremenu, u kojemu će
doći do »svršetka svih dana«, kako su to predvidjeli stari proroci. Uskoro, reče im on,
Bog će smrviti svoje neprijatelje u konačnoj borbi u svemiru, te omogućiti ulazak u
novo doba pravednosti; a kako je Zajednica posljednji ostatak pravog Izraela - naroda,
koji je sklopio Savez s Jahvom, upravo će oni biti ti, koji će voditi tu konačnu bitku,
te povratiti Jeruzalem, da bi očistili Hram i iznova uspostavili jedini pravi način
štovanja. Sami su Kumranci sebe opisivali na nekoliko načina, uključujući tu i nazive,
kakvi su:
~~6 227
.~, ws
Davidovog Mesiju - nazivali su imenima »Moćni čovjek«, »Čovjek Slave« ili »Princ
Svjetla«. Upravo će taj »Princ Svjetla« nadvladati »Princa Tame« i njegovu
»Kongregaciju Belijala« (Sotone). Svitak zvan »Midraš o posljednjim danima«,
govori o tome, kako će »Djeca Belijala« smišljati zle urote protiv »Sinova Svjetla« da
bi ih srušili, a kraljevi svih naroda će se buniti protiv odabiranja Izraela u posljednjim
danima. Medutim, Bog će spasiti svoj narod poslavši im dvije mesi-janske ličnosti,
koje će se pojaviti na kraju vremena- jedne, koja će biti iz »loze Davidove«, i druge,
koja će biti »Tumač Zakona«.5
Iz svitaka smo naučili, da su postojale i neke tajne knjige, u kojima su bili sadržani
podaci o budućim dogadajima, te su se opisivali odre-deni obredi, koje je otkrio sam
Bog; oni su se zatim prenosili uobičaje-nim putevima - preko odabranih pojedinaca, i
to isključivo usmenom predajom, samo što su se sada zapisivali u šifriranom obliku.
Ove su tajne bile strogo čuvane, i tvrdilo se da su bile prenošene u dugom nizu tajnih
tradicija, kako bi se vjerno očuvale sve do »posljednjih dana«. Pater J. T. Milik, koji
je rukovodio velikim dijelom ranih radova na Kumranskim svicima, identificirao je
metode šifriranja, korištene za neke od svitaka. Jedan takav primjer bilo je -korištenje
nekoliko abe-ceda, s proizvoljno odabranim znakovima iz njih, koji bi zamjenjivali
uobičajena hebrejska slova; drugi je bio pisan s lijeva udesno, a ne na uobičajeni
način, s desna ulijevo.
Sve, što smo pronašli o Kumranskoj zajednici, doprinosilo je našem uvjerenju, da su
oni bili duhovni nasljednici egipatskih kraljeva, te preteče templara i slobodnih zidara.
Glavni dokaz za to pojavio se na svjetlu dana zahvaljujući jednom drugom članu
izvorne istraživačke ekipe, inače nominiranom za Nobelovu nagradu. Jer, dr. Hugh
Schon-field otkrio je u mnogima od svitaka - hebrejsku šifru, koju je nazvao »atbaš
šifraa, a koristila se za prikrivanje imena pojedinaca.6
Zaprepašćuje, no - prije svoje smrti 1988. godine, dr. Schonfield je objavio, da su i
ključne riječi, koje su koristili i templari, i slobodni zidari -zapravo kodirane atbaš
šifrom, te da otkrivaju svoje prikriveno značenje tek, kada se dešifriraju. Na primjer,
bilo je naširoko poznato,
` D. S. Russel Metndn i porukc ~idovskeApokalipse
`' H. Schonficld: Esen.ska Odiseja
II1CL«, 1 JLV JG 111J1~ t0.GU111y,nV u w. vv~..J, ..... -- --- -~ -~ - a
hebrejskom, te zatim primijenila atbaš-šifra. Tako se došlo do grčke riječi »sophia« ili
- mudrost.
Time je bila potvrdena povezanost s templarima; a povezanost sa slobodnim zidarima
uslijedila je odmah potom. Primjenjujući atbaš--šifru na masonsku riječ »tajo« (što se
čita »taho«), što je pseudonim kojim se navodno naziva Veliki Meštar u Španjolskoj,
došlo se do imena čovjeka (Asap), koji je - barem prema velikom broju psalama
-pomagao pri izgradnji prvog hrama u Jeruzalemu.
Glavni predmet, kojim su se bavila neka od ovih misterioznih djela iz Kumrana, bili
su Noa i Enoh, za koje se kaže da su primili i božanske tajne Neba i Zemlje, koje su se
zatim dalje prenosile kroz odredene pojedine inicijante. Postoji prastaro vjerovanje, da
su mitski preteče ljudske rase bili ljudi izvanredne mudrosti, pa postoje mnoge priče
koje se tiču Enoha i Noe, kao čuvara božanskih tajni. Ove se priče pojavljuju u
velikom dijelu apokaliptičke literature, koja - iako je jednako stara kao i Knjiga
Postanka - očito stiže iz sasvim drugog, neutvrdenog izvora. Vjerujemo, da bi taj
izvor mogle biti - usmeno predavane tajne o ceremoniji uskrisivanja, jer je dugo
postojala neobjašnjena tajna tradicija, vezana uz Enohovo ime. U masonskoj su
literaturi zabilježena čak tri stara obreda vezana uz pokušaj Šema, Hama i Jafeta da
uskrise Nou. A već smo ponešto rekli o masonskom stupnju, poznatom i kao
Mornarska Arka, koji nastavlja tradiciju Noinih tajni.
No, postoji čak i važniji aspekt tih tajnih učenja apokaliptičke tradicije u vezi Mojsija
i Ezre (kojega su nazivali i drugim Mojsijem). Danas se vjeruje, da je nekad postojalo
mnogo više tekstova, čije se autorstvo pripisivalo Mojsiju, od onih, koji su preživjeli
do naših dana.~ Jedno takvo preživjelo djelo naziva se Uzašašće Moj.sijevo, za koje
je utvrdeno da je esensko djelo.s U njemu je sadržana i sljedeća uputa, koju Mojsije
daje Jošui:
»Primi stoga ova pisma, da bi zauvijek zhaa kah:o očccvati k~zjige što ću ih podijeliti
medu vas, jer njih ćete poredati redosljedom i namazati cedrovim uljem, i odložiti u
zemlja7 E. Schurer: Židov.ski nnr-nd u urijeme Isu.sa Krista 8 H. Schonfield: Odiseja e.sena
Esen.skcr Odisejct
l
Ovo se odnosi na tajne knjige, koje je Mojsije predao Jošui, da bi ih čuvali na
skrovitome mjestu.
»...sve do dana ponovnoga dolaska, kada će vas Gospodin posjetiti na svršetku svih
dana. «
Tajna djela, vezana uz Mojsija, odmah nam upadoše u oči, jer je on bio jedini čovjek
koji je poznavao tajne egipatskih kraljeva iz osobnog iskustva, a upravo ovdje daje
upute o sakrivanju tih tajni sve do »svršetka svih dana«, i to »na mjesto, koje je On
stvorio još od po-četaka stvaranja svijeta«. Ovo Židovima opisuje samo jedno jedino
mjesto: stijenu ispod Najsvetijeg od Svetih, u unutarnjem svetištu hrama u
Jeruzalemu, jer je to bila prva točka stvaranja svijeta. Znamo, da su Kumranci sakrili
svoju glavnu zbirku svitaka, koje su sami zapi-sali, kao i drugih tekstova sakupljenih
širom Judeje, u špilje iza svoje naseobine. Takoder znamo, i da su predano proučavali
Zakon, pa su stoga sigurno slijedili ove Mojsijeve upute, jer je sa sigurnošću potvrc~eno, koliko su čvrsto vjerovali da će se »smak svijeta« dogoditi još za njihova
života. Iz toga slijedi, da- ako su vitezovi templari vršili svoja iskopavanja ispod
»Najsvetijeg od Svetih«, kako smo mi sve više vjerovali - oni su gotovo sigurno
morali otkriti ove tajne svitke.
U ovom smo trenutku postali strahovito uzbuc~eni - jesmo li uistinu pronašli izričitu
uputu o načinu zakopavanja tajni ispod He-rodovog hrama, koju je dao Mojsije?
Takvo bi otkriće odmah jednu zadivljujuću teoriju pretvorilo u - gotovo potvrdenu
vjerojatnost! Odmah smo odlučili potanje istražiti pozadinu Uzašašća Mojsijeva.
Otkrili smo, da je znanstveno mišljenje bilo, kako je to djelo bilo vje-rojatno napisano
još za vrijeme Isusova života, i da je iznosilo pregled židovske povijesti sve do doba
Seleukida, a zatim kroz doba Hasmo-nejaca do nekoga, tko je bio opisan kao - »drzak
kralj«. Ovo se obi-lježje obično pripisivalo Herodu Velikom. Knjiga nastavlja
opisivati vrijeme progona, koji se uklapa u doba Antioha Epifana, Herodova
nasljednika, pa mnogi stručnjaci misle, da je ovom poglavlju pogrešno odredeno
mjesto, jer da ga je trebalo smjestiti ranije. Tada se tu pojavljuje i misteriozna osoba,
Takso. On tjera svoje sinove da se
230
'I i
:
v~mu. ~.~ ..~.» -- -povijest, te za uspostavljanje Njegovog kraljevstva. Čini se, da se pod tim
kraljevstvom misli na Nebesko kraljevstvo, a ne na ono, uspostav-ljeno na Zemlji.
Mnogi su pokušavali poistovjetiti Taksa s nekom od povijesnih osoba, no do sada to
nije nikome stvarno i uspjelo. Neki su ga pisci, pak, pokušavali izjednačiti s Učiteljem
Pravednosti.
Sada smo imali potvrdu o tome, da je upravo Mojsije dao upute o zakopavanju tajni.
ali smo takoder imali i datiranje, koje je podrijetlo svitaka smještalo u godine Isusova
života, u doba, kad se cijela Zaje-dnica pripremala za veliku bitku prije »svršetka svih
dana«. Ali, naro-čito nas je uzbudilo spominjanje one nepoznate osobe, nazvane
Takso. Već smo znali, da su Takso i Taho oblici istog imena, te da je atbaš--šifra
prevela Taho kao Asab - što je, opet, ime čovjeka, koji je poma-gao Salomonu
prilikom izgradnje prvog hrama u Jeruzalemu, ali i ime, koje su masoni koristili za
svog - Velikog Meštra.
Ime »Takso« više nije bilo misterij, jer je otkriće atbaš - šifre, koju su Kumranci
koristili u svojim svicima, potvrdilo našu raniju sumnju -da su tim imenom nazivali
Meštra Zajednice, to jest Učitelja Praved-nosti, u posljednjim godinama svog
postojanja.9 Izvadak teksta »da radije tamo umru, no da izdaju svoju vjeru«, takoc~er
veoma podsjeća na masonski Treći stupanj, koji je u cijelosti okrenut ideji »vjernosti,
makar i do smrti«, te na riječi, koje je Hiram Abif izgovorio, kad mu je zaprijetio prvi
od njegovih napadača:
»Radije ću prihvatiti smrt, no što ću izdati svetinje> koje su mi povjerene.«
Naš je zaključak na temelju ovog dokaza bio, da se za vocJu Kumranske zajednice
smatralo, da je bio duhovni nasljednik izvornih graditelja Salomonovog hrama, dakle
- čovjek, kojega masonerija i danas poznaje kao Hirama Abifa. Spone s obredom
masonskog Trećeg stupnja, činilo se, uklapaju se u naš povijesni model, no drugi
glavni motiv masonskog simbolizma tek je zahtijevao daljnje razjašnjenje. Trebali
smo tek otkriti moguće načine, kojima je priča o dva stupa, toli-ko važna u prva dva
stupnja masonerije, mogla doprijeti do templara.
Peakeovi komentari Biblije
231
Kako je Rimska crkva neistinito zauzela položaj nasljednika Isusova nauka, a moderni
kršćani pogrešno vjeruju, da imaju pravo na visine s kojih promataju druge grupe, oni
i na esene/Kumrance gledaju samo kao na jednu od grupa - jednu medu mnogima,
koje su postojale u Svetoj zemlji u Kristovo vrijeme. No, to je beznadno
neodgovarajuća procjena Kumranske zajednice. Jer, njeni su članovi bili destilat
svega onoga, što je Židovima bilo važno kao narodu - čuvari saveza s njiho-vim
Bogom, te utjelovljenje svih težnji naroda. Ona je bila - sama srž židovstva.
Ključna točka rasprave tijekom niza godina bio je identitet osobe, zvane Učitelj
Pravednosti; no, zahvaljujući svim podacima koji su nam danas dostupni, mnogi
znanstvenici vjeruju, da je morala postojati ne samo jedna, već dvije osobe s ovim
nazivom; prva, prilikom osnivanja same Zajednice, a druga na »svršetku svih dana«.lo
Teškoća je u tome, da Kumranska zajednica nije bila statična, već plodna grupa, koja
se brzo razvijala i neprekidno mijenjala, kako bi odgovorila pritiscima kojima je bila
izložena. U skladu s tim, stariji sviei govore o prvom Učitelju Pravednosti, a oni
kasniji govore o kasnijem duhovnom vodi, za kojeg je utvrdeno da se radilo o
»Jakovu Pravednom«.
Profesori Robert Eisenman i Michael Wise su kao neovisni istraži-vači zaključili, da
je taj voda Kumranaca bio Jakov, Kristov brat, i vocJa Jeruzalemske crkve. Iz toga
proizlazi, da je Jeruzalemska crkva bila - Kumranska zajednica.
O ovom nam je najranije napomene ostavio povjesničar iz drugog stuljeća, Hegesipus,
koji je Jakovu - bratu Kristovu, i dao nadimak »Pravedni«, opisujući ga kao nazoreja,
te rekao, da se on u Svetištu hrama zauzimao za dobrobit naroda. Isti promatrač
opisao je Jakova kao »Pravednog«, rekavši da uopće nije pio vino, niti jeo ikakvo
meso, oblačio se u bijele svećeničke lanene halje, a da su mu koljena bila već
~tvrdnula kao devina-od neprekidne molitve.
Prema drugom svitku, poznatom kao l~pute o Pravilima, vijeće ~ajednice sastojalo se
od dvanaest savršenih i svetih ljudi, koji su bili >stupovi« Zajednice, pa vjerujemo da
su dva glavna stupa bila visoko ;imbolična, predstavljajući kraljevski i svećenički
aspekt stvaranja i
° W. S. 1_asor: Svici s Mr~tvog mora i Novi znvjet
~3~
I111CdUčt 111~G G110.i,t.V U11V ~w m u~v, aaua.a..,, ...~...~.-..-,- ~-- -- --_ » ~-postojanje, u kojem će Jahve vladati nad Židovima u neprekidnem miru i blagostanju.
Ovi su duhovni stupovi bili, naravno, potomci stupova ujedinjenih kraljevstava
Gornjeg i Donjeg Egipta, koji su u Zajednicu stigli kao legendarni Boaz i Jakin,
ukrašavajući istočna vrata Salomonovog hrama. Ovim pobožnim i zatvorenim
Židovima stupovi su predstavljali oboje - i kraljevsku snagu »mišpata«, i sveće-ničku
snagu »cedeka«, a ujedinjeni su pridržavali veliki Nebeski svod, temeljni kamen treće
velike riječi hebrejskih želja - »šalom« .
Ovaj kumranski pogled na svijet postao nam je posve jasan čita-njem ogromne
količine podataka iz svitaka, Biblije i druge suvremene literature, jer smo bili u
prednosti zbog poznavanja masonerije, i podrijetla Hirama Abifa. Ostali su vidjeli sve
dijelove, ali u fragmen-tarnom i zbunjujućem obliku, no kad se ispravno sagleda
široki oblik kasne Kumranske zajednice / rane Crkve, nestaju sve zabune i prividna
proturječja. Prikazani dijagram pokazuje ovu važnu paradigmu dvaju stupova.
Šalom
Mišpat (Boaz)
Cedek (Jakin)
Desni je stup masonima poznat kao »Jakin«, koji je bio prvi visoki svećenik Hrama,
pa stoga nije iznenacJujuće, da je on za Kumrance označavao - utjelovljenje svetosti,
koju je sadržavao osnovni koncept »cedeka«. Ova riječ (ponekad se piše i kao
»zedek«) označavala je načelo naglašavanja božanskog odabranog poretka, koji se
obično prevodi kao - »pravednost«, iako je bilo rečeno, da bi je možda bolje
odredivao engleski izraz »ispravnost« ili »u svako doba činiti dobro drugima«.
Drugim rječima, ovaj je koncept u svojoj srži isti, kao i pradavni egipatski koncept
Ma'ata. Daljnjim čitanjem postalo nam je jasno, da je za Kanaance pojam »cedek«
povezan s bogom sunca. Na
233
prikrivenih zločina. Kad su Židovi pridodali kanaanska vjerovanja svom konceptu
Jahve, »cedek« je postao jedna od Njegovih osobina. Sve vrline Jahvea - od hrane za
narod, zahvaljujući žitu što raste Njegovom dobrotom, pa do uništenja neprijatelja
Izraela - bile su dio »cedeka«. Riječ je zadržala svoju povezanost sa svjetlošću sunca,
i tako postala suprotnost tami i kaosu.tl
Kako je obožavanje sunca toliko uobičajeno u mnogim teologija-ma koje potječu od
civilizacije Sumerana, to ne bi niti trebalo posebno naglašavati. Pa ipak, postoje
zanimljive sličnosti izmedu glavnog egipatskog božanstva Amon-Raa i Jahve, jer su
obojica koristili svoju blagotvornu snagu dnevne svjetlosti, da bi se borili protiv snaga
tame i kaosa. Lijevi stup hrama kralja Salomona zvao se Boaz; on je bio-kao što svaki
mason zna - pra-pradjed Davida, kralja Izraela. No, i Kum-ranci su ga smatrali
kraljevskim stupom, koji predstavlja kuću Davi-dovu, i koncept »mišpata«. Ovo se
često prevodi kao »presuda«, no predstavljalo je i više od toga; označavalo je zakonitu
vladavinu Jahve kao kralja, a time i sam božanski odabrani poredak.
Pravilo vladavine i dijeljenja pravde oduvijek se povezivalo s ovim stupom: upravo je
na Mizpah (što je samo drugi način izgova-'ranja riječi mišpat) Jakov podigao svoj
prvi stup, i upravo je ovdje Šaul bio proglašen prvim kraljem Izraela.
Kad se ova dva duhovna stupa nalaze na svojim mjestima, pri čemu je lijevo od Boga
smješten Učitelj Pravednosti (cedek), a desno zemaljski kralj iz loze Davidove
(mišpat), svod Jahvine vladavine nala-zit će se na svome mjestu s temeljnim
kamenom »šaloma«, koji ih sve okuplja iz svog središta. Ovaj židovski pojam
vjerojatno je najpoznatija od svih hebrejskih riječi, i širom svijeta ga razumiju kao
oblik pozdrava, koji znači »mir«, stanje bez rata; no, ne treba niti spominjati, da je za
Židove iz vremena Biblije on imao daleko složenije značenje. Za Kumrance je
»šalom« značio mnogo više, no samo - mir; uklju-~ivao je dobru sreću, blagostanje,
pobjedu u ratu, te općenito sreću i Jobrobit. Ali, »šalom« nije bio besplatan poklon
-trebalo ga je osvojiti .~spostavom Jahvine vladavine, što je značilo - ustrojavanje
moralnog ~oretka u vladi, koji podupiru oba stupa - i kraljevski, i svećenički.
lVorman Coeen: Sve~nir, Kaos i Svijet koji dolazi
!34
..., .~~.~. ., ~....r...~....., . v,lamvvmmtNvomu~mvuuyvvmmv~.v. ~~....~.~..~,... ..
- prema Mojsijevim uputama - zakopali ispod Herodovog hrama, da bi te poruke
kasnije otkrili vitezovi templari.
Masoni su naslijedili ovaj simbolizam, ali su tijekom vremena izgubili njegovo
značenje. Kako su Kumranci znali da je »smak svi-jeta« sve bliži, potreba da se
pronadu ljudi, koji će biti sposobni da postanu ovi stupovi postala je vrlo hitna, jer
Bog ne bi mogao uništiti stari poredak, dok se ne pripremi okvir za novi. S obzirom
na to, da su ove pozicije bile »predodredene«, a ne odmah na raspolaganju -kako zbog
rimske okupacije, tako i zbog lažnog visokog svećenstva u Jeruzalemu - kandidate
nazvaše mesijama; ili, u osnovi, vodama na čekanju.
Što smo više razotkrivali ovu kumransku paradigmu o stupovima, to smo postajali
sigurniji, da su njihove ceremonije morale biti prethodnica današnjoj masoneriji.
Naročito nas je iznenadilo, kad smo u opisu ruševina Kumrana otkrili, da su podigli
imitaciju ulaza u Hram, sa svojim vlastitim kopijama stupova Boaza i Jakina. Baze
obaju stupova još uvijek postoje ispred istočnih vrata prostorije, koja vodi u ono, što
se često naziva kumranskim »Najsvetijim od Svetih«. Nismo mogli vjerovati da bi to
mogla biti samo slučajnost - da su jedine dvije baze stupova, koje su pronadene u
ruševinama čitave ove naseobine - smještene upravo na obje strane istočnih vrata, na
za-mjenskom mjestu štovanja. Ova dva stupa su vjerojatno označavala i mjesto
održavanja svih važnih ceremonija inicijacije starijih članova, a i težnju za dvojicom
mesija, koji će doći nešto prije »svršetka svih dana«. Kumranska djela, koja nazivamo
Svici s Mrtvog mora, prepuna su podataka važnih za naše istraživanje, pa smo stoga
bili naročito oduševljeni pronalaskom teksta, koji spominje »tajnu stupova« u
četvrtom odlomku svitka, poznatog kao Brontologion.
Za sam se naziv »Kumran« smatralo, da se radi o modernoj arapskoj riječi za položaj
samostana esena, te da riječ inače nema drugo značenje. Medutim, tek smo kasnije
pronašli da to nije istina, jer smo imali dovoljno sreće naići na knjigu Johna Allegra,
koji je u cijelosti preveo Bakreni svitak. Allegro, filolog semitizma, pronašao je za
riječ »Kumran« njeno jasno korijensko značenje. Opisuje njeno podrijetlo, i tvrdi, da
se u vrijeme Isusa i Jakova izgovarala kao -»Qimron«. Značenje, koje je Allegro
otkrio, njemu samom nije značilo
235
Korijen riječi »Kumran« Allegro opisuje kao »zavjet, svodni luk, ili ulazna vrata«.
Kumranci su sami sebe izjednačili s »nadsvodenim ulaznim vratima«; ili, da budemo
još točniji: oni sami - narod, bili su stupovi, nad kojima se nalazio svod iznad njih!
Ulazna vrata bila su oblikovana stupovima »cedeka« i »mišpata«, a nad njima se
nadvijao - sveti luk »šaloma«.
Ovo je bio neosporan i snažan dokaz naše teze, koji je povezivao zajednicu Isusa i
Jakova s - modernom masonerijom. A to se zajed-ništvo protezalo mnogo dalje, no što
smo mi to ikada i mogli očekivati.
Masoni kažu, da je značenje riječi Jakin - »uspostavljanje«. Duž-nost bi svećeničkog
ili »cedek« mesije bila, da uspostavi pravednost u
zemlji Izrael, tako da bi se Hram mogao obnoviti. Lijevi stup, Boaz, i masoni
objašnjavaju kao »snagu«. To je stup kraljevskog ili »mišpat«
mesije, koji bi trebao biti odgovoran za snagu kraljevstva prilikom ' obrane naroda od
opasnosti izvana, te za gradanske zakone i upravna
pitanja. A masoni kažu, da je rezultat ujedinjenja stupova - »stabil-nost«. Za koncept
»šaloma« ne bi se u prijevodu mogao pronaći bolji izraz, i to u samo jednoj jedinoj
riječi. Najvažnija je u svemu tome bila činjenica, da i moderna masonerija koristi dva
stupa iz hrama kralja Salomona na potpuno isti način, i u istom smislu kako ih je
koristila i Kumranska zajednica, a i sam Isus Krist. U kumranskim su špiljama
pronadeni i dijelovi Levitskog zakonika, koji je vjerojatno stariji, no što je njegova
verzija sadržana u Bibliji. U tim se dokumentima spominje Mesija, a to ukazuje da su
zapise radili oni krugovi, koji su očekivali levitskog (svećeničkog) Mesiju, a ne onog
kraljevskog (iz loze Davidove). Iz prijevoda tih dokumenata, koje smo imali prilike
vidjeti, proizlazi da su pisci očekivali - jednoga uz drugoga - sveće-ničkog vodu,
zajedno s gradanskim vodom, pri čemu bi ovaj posljednji bio podreden svećeničkom
vodi.~3
Mnogi drugi kumranski tekstovi, kao što je Dokument iz Damas-ka, koji se obraća
»Mesijama Aronu (svećeničkom) i Izraelu (kraljev-~kom)« potvrduje ove ideje; no, u
manje poznatom, ali vrlo snažnom Levitskom zakoniku, one su izražene posve jasno.
U Mateju (3:3), = John Allegro: BlaSn Bakrerilt svitaka
; Pecrkc•oi i konrentnr-i Biblije
?36
VU111~ 11~G1.1, 1~Vy. nvmm i mumuu..~~~u ~• ~,..... .,», ..__. .... ~~a ,
pisci Evandelja imali poteškoća prilikom takvog prikaza u tekstovima, koji bi
omogućio da Isus iz njih proizade kao Mesija. Takoder se spominje i činjenica - i to
još u tako kasno doba, kao što je to bilo u vrijeme pisanja Evandelja po Luki, da ima
ljudi koji se prisjećaju, kako su i Ivana Krstitelja smatrali - Mesijom. Luka kaže u
3:15:
»Kaka narod bijaše u iščekivanju, i kako se svi u srcu pitahu o Ivanu da nije on
Mesija... «
Ovaj će stih vjerojatno preskočiti većina onih kršćana, koji koriste svoje tekstove za
osobnu inspiraciju, a ne za povijesno razumijevanje; pa ipak, on nam je dao ključnu
tezu: odabir riječi kod »svi se u srcu pitahu«, a ne »neki se pitahu...« ukazuje na to, da
su svi u Ivanu gledali primarnog kandidata za mesiju. A u posljednjih je četrdesetak
godina mnogo članova tradicionalne teološke zajednice prihvatilo, da sLi obojica - i
Ivan i Isus, zajednički bili mesije.l4 Kako što smo već prije spomenuli, Mandeji, koji
žive u južnom Iraku, smatraju se nasljednicima nazoreja, i tvrde da je začetnik njihove
sekte bio - Ivan Krstitelj; ona je, kažu, nastala u vrijeme, kad su Kumranci već postali
različiti kult, umjesto da ostanu samo introvertirana, esenima slična zajednica, kakve
su bile zajednice pronadene u Efezu, u Turskoj ili na otoku Elephantine u Egiptu.
Ovaj će dokaz uplašiti mnoge kršćane, jer se čini toliko stranim i prijetećim njihovu
uvjerenju - da je njihov Isus Krist bio jedan i jedini Mesija; no, to će biti problem
samo onima, koji se tvrdokorno drže heleniziranog shvaćanja ovog hebrejskog pojma,
koji je time dobio nadnaravni prizvuk. Jer, ako se toj riječi pripiše njeno izvorno i
točno značenje, postat će posve prirodnim Ivana doživjeti kao svećeničkog mesiju, a
Isusa kao »mišpat« stup, ili kao - kraljevskog mesiju.
Ivan je živio teškim životom u pustinji, pročišćavajući duh naroda u brzim vodama
rijeke Jordan. Ovu su tehniku najviše koristili i u Ku-mranskoj zajednici, samo što su
se tamo morali zadovoljiti statičkom vodom iz svojih spremnika. On je bio
personifikacija kumranskog poi-manja pravednosti, hraneći se isključivo dopuštenom
hranom i divljim
~ r K. G. Kuhn: Doojica Mesija -Aaron i l;.rnel
237
r.~.... ~.y,su,
stoga je i požurivao svoju zajednicu, da se pokaje,.i pridruži običajima
esena/Kumranaca, vezanim uz pročišćenje putem krštenja. Neki pro-matrači smatrali
su, da je Ivan bio onaj - toliko spominjani Učitelj Pra-vednosti, no - ma koliko bi to
mogla biti istina - nismo za nju mogli pronaći dovoljno dokaza, kojima bismo je i
potkrijepili.
Priču o Isusovu krštenju, opisanu u Novom zavjetu, namjerno su osmislili kasniji pisci
Evandelja, kako bi zadržali razinu magičnih dogadaja koji će zadovoljiti publiku, no
rekonstruiran izvorni materijal baca vrlo korisno svjetlo na odnos, koji je vladao
izmedu ova dva važna čovjeka.ls
On nam otkriva, da je ideju o Ivanu, koji krsti Isusa, izmislio Marko, te da je Ivan
postao svjestan da Isus postoji, tek kad su mu njegovi učenici počeli pričati o novom i
mudrom učitelju koji je stigao sa sjevera, tvrdeći da je čak i rimski stotnik pokazao
više vjere u snagu Božju, no prosječni Židov. Isus je, čini se, bio središnja ličnost u
Kumranskoj zajednici; kako je dolazio iz loze Davidove, i bio vrlo nadaren učenik,
postoji vjerojatnost, da je takozvano Isusovo krštenje bila zapravo - prva razina
inicijacije ulaska u Kumransku zajednicu. Opis Isusa, koji ugleda goluba kako silazi
na njega, bio je uobičajeni hebrejski način, kojim se izražavalo - zadobivanje
mudrosti.
Još je zanimljivije, što se sve dogadalo Isusu nakon njegovog krštenja. Prema Novom
zavjetu, on je krenuo u pustinju, gdje je postio četrdeset dana i noći. Ne kaže se dalje,
kad je napustio divljinu nakon tog posta; medutim, Biblija kralja Jamesa nam govori,
da je tamo proveo tri godine, od 27. do 31. godine naše ere. Važno je napomenuti, da
se pojam »divljine« koristi neprekidno kroz sve Svitke s Mrtvog mora, kao i za sam
opis Kumranske zajednice. Radilo se o nesposobno-sti razumijevanja načina uporabe
pojma »divljine«, koja je bila uzrok, da kršćani sebi predstave Isusa posve samog u
stvarnoj pustinji. No, sad nam je njegovo značenje postalo posve jasno; Isus je u
Kumranu prošao kroz tri stupnja inicijacije, da bi dosegao najvišu razinu bratstva -od
kojih je svaka, prisjetit ćete se, trajala točno godinu dana! Ovdje je naučio, kako se
oduprijeti iskušenjima Sotone, i okrenuti leda korumpiranosti voda drugih naroda. Na
posljednjoj razini, nakon što su
~5 Burto M ck:l~gubljenoEvaridelje
238
U~rirl~lvctya, c.maymua nv~a mu y, vmu.m. ~~~ .....~~.~.,, . .~.~~..~.,. „...
kandidat podiže iz svog figurativnog groba, da bi živio vjerničkim i pravednim
životom, spreman za dolazak kraljevstva Božjeg.
Gotovo je sigurno, da je Isus barem još godinu dana nakon toga živio po strogim
pravilima Zajednice, no nakon Ivanove smrti, 32. go-dine, odlučio je, da je najbrži i
najučinkovitiji put za pripremu naroda Izraela na dolazak » Kraljevstva Nebeskog« ponešto izmjeniti pravi-la; dakle, donio je odluku, prema kojoj cilj - opravdava
sredstvo.
Iz svih smo raspoloživih podataka morali zaključiti, da su Isus i njegov mladi brat
Jakov - morali biti najuzorniji učenici, i visoko obra-zovani Kumranci. Kao nadareni
učitelj iz loze Davidove, Ivan Krstitelj je upitao Isusa, je li on - »onaj koji dolazi«, to
jest, kraljevski mesija, koji će oblikovati njemu suprotan stup. Isus je na ovo pitanje
odgovorio »pešer« odgovorom: »Slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste,
gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Radosna vijest.« On pritom
nikako nije mislio reći, da je on sam učinio sve te stvari; on je mislio na čudesna
ozdravljenja, za koja je Izaija prorekao, da će se dogadati u vrijeme obnove Izraela.
Bilo je to samo potvrdivanje - da se Isus složio s Ivanom, kako je »svršetak svih
dana« blizu, te da je on čovjek, koji će mu pomoći pripremiti »Put«. Sve fizičke i
mentalne bolesti u ono su se doba smatrale rezultatom grešnog života, pa bi
protjerivanje grijeha moglo izliječiti i samu bolest.
Kad se radi o Isusovu izražavanju mišljenja o Ivanu u rekonstru-iranom Evandelju,
poruka je jasna.
»Vi ste znali da je Ivan prorok, te da ne treba očekivati da na njemu vidite kraljevsku
odjeću. No, ono što niste znali, i što vam sada kažem, da je Ivan više od proroka. On
je onaj, o kojemu je zapisano »Pogledaj, šaljem svoga glasnika ispred tebe«. On će
pripraviti tvoj put ispred tebe.«16
Ovaj rani kršćanski tekst netočno podrazumjeva, da je Isus bio onaj, koji je označio
Ivana kao svećeničkog mesiju, a ne obrnuto - da je Ivan prepoznao Isusa, kao
kraljevskog mesiju. Odlomak lukavo nagovješta, da - jer je Ivan samo prethodnica ljudi ne trebaju očekivati »kra16 Burton L. Mack: lzgubljeno Evandelje
239
., a- ~~ »~ ...~,. ., .. _
Ivan opisuje Isusa- istim tim riječima. No, jednom kad se spoznalo, da su obojica
stupovi na ulaznim vratima neba, postalo je jasno, da konflikta uopće i nema - svaki je
od njih trebao onoga drugoga.
Mesijansko poslanje Ivana Krstitelja trajalo je samo šest godina, jer su mu početkom
32. godine odrubili glavu. U svom djelu »Starine«, povjesničar Josip bilježi, da ga je
dao ubiti Herod Antipa, koji se bojao da bi Ivanovo djelovanje moglo dovesti do
pobune zbog njegove »mesijanske« prirode. Za Isusa je vjerojatno bio strahovit
udarac, kad je čuo, da je njegov usporedni stup ubijen. I Kumranska je zajednica bila
zgromljena gubitkom jednog stupa, tik pred »svršetak svih dana« i pred sam dolazak
»kraljevstva Božjeg«. Usprkos rijetkim ljudima, koji su mogli biti dovoljno sveti da bi
se mogli smatrati zamjenom za Ivana, čini se, da su se dva kandidata odmah istakla,
želeći preuzeti ove ključne uloge. Jedan od njih postat će kasnije i voda Kumranske
zajednice, poznat kao »Jakov Pravedni«, dok je drugi bio njegov stariji brat - čovjek,
kojeg nazivamo - Isus!
Kad smo započeli s proučavanjem Novoga zavjeta i Svitaka s Mrtvog mora, imajući u
vidu i naša potpuno potvrdena saznanja o važnosti dvaju stupova, odjednom nam je
postalo jasno vidljivo - i
' potpuno novo tumačenje. Čudili smo se, kako su svi ostali do sada mogli previdjeti
ono, što je bilo tako očito; no, s druge strane, nitko do sada nije niti pokušao povezati
obrede masonerije i starih Egipćana s ovim razdobljem. Rezultati istraživanja, koja
smo do sada obavili, već su daleko nadilazili naša očekivanja, pa smo se mogli samo
nadati, da će nas naša dobra sreća pratiti i prilikom podrobnijeg proučavanja života
kraljevskoga stupa - samog Isusa Krista.
ZAKLJUČAK Naš pre<~led dogadaja u Svetoj zemlji u Isusovo doba, naveo nas je
na zaključak, da je - usprkos svojoj neznatnoj veličini - za naša istra-živanja
Kumranska zajednica najvažnija grupa. Znali smo, da su Kumranci autori Svitaka s
Mrtvog mora, a sad smo postali i čvrsto uvjereni da su Kumranska zajednica, eseni,
nazoreji i Jeruzalemska crkva bili zapravo različiti nazivi - za jednu te istu grupu.
240
KalU11l:1C'd D1U11~U m. Yvuuumu o y=~=•~~•-. _ »_~» __
posljednje uklonjene Prva i Druga knjiga o Makabejcima. Katolici prikazuju
Hasmonejce kao židovske junake, što protestanti u cijelosti - ne priznaju. To je snažno
ukazalo na postojanje veza izmedu protu-hasmonejski raspoloženih Kumranaca, i
engleskih vladara sedamna-estog stoljeća; nešto, što se moglo dogoditi jedino
templarskim i masonskim putevima.
Pronašli smo i mnoge veze izmedu Kumranaca i masonerije - od njihovih postupaka
napredovanja, do odricanja metalnoga novca ili drugih metalnih predmeta tijekom
inicijacije. Iz Svitaka s Mrtvog mora znamo, da su se oni usredotočili na istinu,
pravednost, ljubaznost, pravdu, poštenje i poniznost, te bratsku ljubav. To ih je učinilo
duhov-nim nasljednicima egipatskih kraljeva, prethodnicom templara i slo-bodnog
zidarstva - u ovo smo već bili posve sigurni.
Iz Svitaka smo takoder naučili, da postoje i tajne knjige, koje opisuju odredene
obrede, propisane od samog Boga. Oni su se obično prenosili odabranim Ijudima, i to
isključivo usmenim predanjem, ali su ih zatim ipak zapisali - naravno, u šifriranom
obliku. Ove su tajne bile strogo čuvane, pa se tvrdi, da su se prenosile u dugom nizu
tajnih tra-dicija. Uz to, naišli smo i na vrlo odredeno spominjanje »tajne o
stupovima«.
Naše ranije slutnje da su vitezovi templari pronašli »Najsvetijeg od Svetih«, te otkrili
tajne zapise, potkrijepilo je i kumransko djelo Uzc~šašće Mojsijevo, u kojemu je on
predao upute Zajednici, kako da sakrije svoje najdragocjenije svitke upravo na ovo
mjesto.
Bez sumnje, voda Kumranske zajednice bio je smatran duhovnim potomkom izvornog
graditelja Salomonovog hrama, čovjekom, koga masoni poznaju kao Hirama Abifa. A
mi smo bili uvjereni, da je Jakov, Kristov brat, bio zapravo »Jakov Pravedni« iz
Svitaka s Mrtvog mora, a i voda Jeruzalemske crkve.
Suština paradigme kumranskih »stupova« razjasnila nam se kao »cedek« na lijevoj
strani ulaznih vrata, i »mišpat« na desnoj strani, s Jahvom, kao temeljnim kamenom
»šaloma«, koji ih objedinjava. Neko su vrijeme Ivan Krstitelj i Isus bili zajednički
mesije, no nakon Ivano-va ubojstva, politika trenutka je eksplodirala. Sad smo trebali
pokušati točno pronaći, što se dogadalo tijekom tog ključnoga razdoblja, i to naročito
izmedu Isusa i Jakova.
241
Covjek, koji je vodu pretvarao u vino
Utrka s vremenom
Bili smo upravo na ulazu u najosjetljivije područje našeg dosadašnjeg istraživanja
prošlosti. Odlučili smo stoga sjesti, i pažljivo razmotriti kako dalje. Činilo se
sigurnim, da će zaključci, do kojih ćemo doći, biti - blago rečeno - kontroverzni, pa
smo znali, da je sad važnije no ikada dobro potkrijepiti sve ono, što ćemo reći.
Kršćani poznaju Isusa na sasvim drugačiji način no ovaj, na koji se počeo oblikovati u
našim istra-živanjima, pa smo znali da će taj kontrast mnoge duboko uznemiriti.
Medutim, prije svega smo bili odgovorni istini, i nakon što smo to raspravili, odlučili
smo objaviti sve ono što pronademo, i to - u što je moguće jasnijem obliku. U stvari,
ono što smo pronašli, otkrilo nam je
I osobLi, koja je imala nevjerojatnu snagu i jedinstvenu impresivnost. Prva stvar, koja
nas je iznenadila u svezi s Isusom, bila je dužina trajanja njegovog cjelokupnog
poslanja - samo jedna godina, i to od smrti Ivana Krstitelja, pa do njegove vlastite
smrti na križu. Iz svih dokaza, koji su ležali pred nama, vrlo je brzo postalo jasno, da
je čak i to kratko vrijeme bilo ispunjeno gorčinom i političkim sukobima, i to uaročito
izmedu Isusa i Jakova. Sve ukazuje na isto: Isus, ili Yehoshua ben Joseph (Jehošua
Ben Josip), kako je bio poznat svojim suvreme-nicima, bio je - duboko neomiljen
čovjek u Jeruzalemu i Kumranu. Nje~,ov je program bio toliko radikalniji od ostalih,
da ga niti njegova obitelj, a niti mnogi drugi Kumranci - nisu mogli razumjeti. Kako
ćemo u nastavku pokazati, svi dokazi sugeriraju, da je većina naroda podržavala
Jakova, uključujući ovdje i Josipa, i Mariju.
Dok je lvan Krstitelj još bio živ, vjerojatno je, da se Isus pridrža-vao onih istih strogih
pravila kao i Ivan; no, nakon gubitka svećenič-ko~ Mesije, Isusova je strategija
postala radikalnija.l Odlučio je, da je za dobrobit nacije bolje - prekršiti Zakon. Isus je
vjerovao, da se bliži
O. W. Buchanan: Isu.s-Kralj i njegovo Kraljevstvo
242
"I :i
lllld 11č1~UV1~c 1c.~,~cuc c,a NVVy.uu u mu, ~~~~ .J.- ._,....,._ ... ____...,.._ ....
Kumranci su bili sretni što imaju Isusa kao lijevi stup Mišpat; to ga je činilo
kraljevskim Mesijom, ili - kraljem Židova na čekanju, no -nisu ga istovremeno mogli
prihvatiti i kao desni stup. Biblija kaže, da će Isus sjediti na desnoj strani Boga Oca,
što znači, da on predstavlja njegov lijevi stup; naime, kad se u Boga gleda kroz
zapadna vrata njegova hrama, Bog gleda prema van na istok, pri čemu mu je Mišpat
stup - na desnoj strani.
Okolnosti nam snažno sugeriraju, kako je Jakov Pravedni vjero-jatno rekao svom
bratu, da ga narod ne smatra dovoljno svetim, da bi mogao predstavljati oba stupa; no,
Isus je zanemario njegove komen-tare, i sebe proglasio - dvostrukom zemalj skom
sponom unutar svetog trojstva, kojemu se na vrhu nalazi sam Bog. Kako smo se do
sad već priviknuli na ideju o tom trojakom posjedovanju moći, nismo mogli, a da se
ne zapitamo - je li ona ujedno i izvor Trojnosti u katolicizmu -Boga Oca, Boga Sina i
Boga Duha Svetoga?
Taj nam se koncept »Duha Svetoga« oduvijek činio pomalo neobičnim, i vrlo teško
shvatljivim - činilo nam se, da uopće nema nekog smisla. Niti jedan od naših
kršćanskih prijatelja nije bio u stanju objasniti nam, što podrazumijeva pod ovim
neobičnim pojmom. Ako je rana Rimska crkva prihvatila važnost božanske
trojedinosti od Jeru-zalemske crkve, čini se mogućim, da je to moglo biti - naprosto
pogre-šno prevedeno. Isus Krist uistinu i jeste tvrdio, da u sebi objedinjava oba
zemaljska dijela (stupa) tog trokuta, pa je vidljivo, kako je moglo doći do spomenute
zabune.
Kao što smo već spomenuli, Isus je imao militantni program. To se možda ne uklapa
sasvim u tradicionalne slike o njemu, no G. W. Buc-hanan primjećuje, da je Isus bio
ratnik, te zaključuje, da objektivnom povjesnićaru nije moguće zanemariti sve vojne
implikacije, vezane uz učenje o Isusu i uz njegov nauk. Isusova je uloga bila da vodi
rat, te da postane novi kralj.2
Profesor Eisenman reče za Svitke s Mrtvog mora:
»Stvar, o kojoj treba govoriti - s obzirom na r2aše nove stavo-ve zahvaljujući Svieima
s Mrtvog mora - to je Mesijanski
G. W. Buchanan: lsus-Kralj i nje~ovo Krnljevstvo
243
.,- . _~ , .. . ~o~ .,..,.. .,...,...,.,.,..„„..., .. ....~ v v vcoc vic ciwt
ran na ovaj svijet - neka vrsta vojske Božje u logorima duž Mrtvoga nzora, ili negdje
u divljini, grupa koja se priprema za konačni apokaliptični rat protiv svega zla na ovoj
zemlji«3
Kao čovjek visoke inteligencije, Isus je od samog početka znao, da vrijeme nije na
njegovoj strani; on je morao ubrzati »svršetak svih dana«, te se zaštititi od moćnih
neprijatelja, koji su već uspjeli srušiti jedan stt,ip. Prva stvar koju je učinio, bila je - da
imenuje nekoliko osobnih tjelohranitelja, koji će ga štititi; zatim je osmislio strategiju
neprekidnog kretanja, boraveći samo zakratko na bilo kojem mjestu. Njegovu su
petorku glavnih »čuvara« sačinjavali: Jakov i Ivan, koje je nazivao »sinovima
groma«; dva Šimuna, jedan zvan »zealot«, a drugi »terorista« (barjona); te Juda, ili
»bacač noža« (sicarius). Oni nisu bili nikakvi mirotvorci - u Luki 22 : 35 - 38 rečeno
nam je, da su obavi-jestili Isusa, kako su već nabavili dva mača, nakon što ih je on
poslao da prodaju i svoju odjeću radi kupovine oružja:
»Zcrtim im reče: »Kada vas poslah bez kese, bez torbe i obuće, .je li vam što
nedostajalo?« »Ništa.« odgovoriše mu.
»Ali sada -reče im - tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako torbu! Tko nema mača,
neka proda svoj ogrtač, pa ga krrpi.
Jer, velim vam, mora se na meni ispuniti što je pisano: »Svrstan je medu zločince«.
Tako se ono što se na nte odnosi prirttiče kraju. «
»Gospodine - rekoše mu - evo ovdje dva mača!« A o>z im odvrati, »Dosta je!«
Dva najvažnija i nužna uvjeta za uspjeh i ostvarenje Isusovog plana bila su - pribaviti
što više sljedbenika, i što više sredstava. Ako ~e ikada sjesti na prijestolje u
Jeruzalemu, oboje će mu zatrebati vrlo ~rzo. Svećenstvo u Jeruzalemu već se
obogatilo, prodajući pripad-Zištvo židovskoj religiji nežidovima širom Rimkog
carstva, i uzima-ući im ogromne svote - čak i za kamen s rijeke Jordan; a on je trebao
Robcrt Eiscnman, u svom govoru na programu BBC-ja »Obzori«, od 22. ožujka 1993.
!44
Yvw~ vm. .mw, .~~~. ~.. ..
zgražanje. Jer, on je posvuda započeo uzdizati obične ljude u status kumranskih
inicijanata prve godine; a zatim, još i gore - samovoljno je »uskrisio« mnoge od svojih
najbližih sljedbenika na najvišu razinu, razotkrivajući im pritom i Mojsijeve tajne.
Novi zavjet nam opisuje, kako je Isus oko sebe okupio elitu, koja je bila upućena u
naročite tajne. Već gotovo od samih početaka svog poslanja, čini se da je oko sebe
okupio uži krug najbližih sljedbenika, s kojima je podijelio te posebne tajne. Neki su
promatrači otkrili zapra-vo tri sloja: njegovu prvu, najužu grupu; zatim, grupu manje
intimnih sljedbenika, koja je uključivala i obitelj, te dobro isplativa poznanstva
(kojima se tajne nisu otkrivale); i na kraju, širu grupu izvana, koja je uključivala
ravnodušne ili neprijateljski nastrojene ljude iz okolnog svijeta.4
Jasno je, da je postojala tajna misterija, koja je bila povjerena samo odabranoj
nekolicini mec~u Isusovim sljedbenicima, no do sada nitko nije uspio razjasniti, o
kakvoj je to tajni mogla biti riječ. Mi smo bili sigurni, da znamo odgovor, no
prisiljavali smo se da ostanemo objektivni, te da ne pokušavamo silom nametati naše
rješenje - činje-nicama. No, na sreću, to nam nije bilo niti potrebno; jer je Evandelje
to učinilo za nas.
Isusovo je prvo čudo bilo - pretvaranje vode u vino, na svadbi u Kani. No,
razmišljajući o ovoj priči u svjetlu svega što smo otkrili, bili smo sigurni, da se tu nije
radilo ni o kakvim bravurama ove vrste. Bio je to zapravo Isusov prvi pokušaj, da
pronade sljedbenike i izvan Kum-ranske zajednice, na mjestu, gdje se očito morao
okupiti veći broj ljudi. Jer, pronašli smo, da se pod izrazom »pretvoriti vodu u vino«
radilo o uobičajenom načinu tadašnjeg slikovitog izražavanja, u prene-senom smislu,
kao kad - na primjer - danas u engleskoj terminologiji kažete »napravio je svilenu
torbicu od prasećeg uha« (to jest, ni od čega - nešto). U tom kontekstu je to značilo,
da je Isus uspio iskoristiti ovu priliku, kako bi pridobio i krstio oveće grupe običnih
ljudi, te ih tako pretvorio u one, koji će biti sposobni ući u »Kraljevstvo Nebes-ko«, i
pripremati se za bliski »svršetak svih dana«. U kumranskoj terminologiji, pod
»vodom« se mislilo na one nepoučene i nekrštene,
Morton Smith: Tctjno Evarutelje
245
isto je, kao kad bi tko uistinu mislio, da netko ima takvua moć, da od svinjskog uha
može stvarno izraditi - pravu svilenu torbicu.
Ideja, da je Isus hodao uokolo, dižući iz mrtvih neke odabrane i tek umrle osobe, i to u
zemlji, u kojoj su dnevno umirale stotine - opet 'e još jedna literalizacija nečega, što je
zapravo mnogo zemaljskije. Metoda, kojom bi netko postajao članom unutarnje
kumranske posve-"ene grupe, kao što sad znamo, bila je ceremonija stara tisuću i pet
stotina godina, nastala nakon ubojstva Seqenenrea u Tebi, a koja je i ama potjecala od
ceremonije postajanja kraljem u starom Egiptu, i to nazad - sve od četvrtog tisućljeća
prije Krista. Već smo se priviknuli a činjenicu, da su se inicirane osobe smatrale
»živima«, dok bi sve stale bile i dalje smatrane »mrtvima«. Tako je i Kumranska
zajednica rlo religiozno vjerovala, da se »život« može dogoditi jedino unutar ame
Zajednice; prema nekim Židovima, to se moglo dogoditi isklju-ivo i jedino u zemlji
Palestini, pod uvjetom, da bude oslobodena od ladavine Rima. Otkrili smo, i da je u
ono vrijeme za neke židovske ekte bilo uobičajeno uvjerenje, da su svi Židovi, koji
pripadaju osta-'m sektama - u religioznom smislu - »mrtvi«.5
Na ovo smo obavljanje uskrisivanja živih već naišli, kad smo ovorili o našem
proučavanju gnostičkih Evandelja, tako da nam ideja neuskrslima, o kojima se govori
kao o - »mrtvima« i nije tako ne-oznat koncept.
Naši su nam pronalasci rekli, da su Kumranci koristili simulirano skrisivanje kao
sredstvo, kojim bi se osoba uzdizala na »treći stu-anj« unutar sekte, a iz Svitaka s
Mrtvog mora neosporno se utvrdilo, a su oni »mrtvima« smatrali sve one, koji su bili izvan njihove ajednice. U isto vrijeme, iz Novog zavjeta je savršeno jasno, da se i usa
moglo vidjeti kako se koristi upravo istom ovom tehnikom. Kad ' nekoga općenito
prihvatio kao jednog od članova kulta Kumranske kte, tada je samo »pretvarao vodu u
vino«; a kad bi novog kandidata icirao u samu jezgru svoje grupe, tad bi taj - »ustajao
od mrtvih«. vu dvostruku strukturu zabilježili su i rani kršćani, koji su rekli, da je us
»mnogima« ponudio svoj jednostavni nauk, ali da je »samo neko-ini« predao i svoje
tajno učenje. Klement Aleksandrijski spominje
I George Wesley Buchanan: Kralj i njegovo kraljevstvo
saJsvojim učenicima podijelio »neke misterije, koje su-bile sakrivene za sve one
izvana«. A to potvrc~uje i Novi zavjet u Marku 4:11:
»I on im reče: »Vama je saopćena tajna - kraljevstvo Božje, a svima ostalima
prispijeva uopće u usporedbama. «
Inicijacija uskrisivanja, kojom su se ljudi budili iz »mrtvih«, nazi-vala se
»podizanjem« ili »ustajanjem«, no mogla se i poništiti kbd onih, koji bi se
suprotstavili pravilima sekte, što se onda - sasvim logično -nazivalo suprotnim
terminima, to jest »pokopavanjem« ili »padanjem«. Klasičan primjer ovog postupka
našli smo u priči Novog zavjeta o Ananiji i Safiri, mužu i ženi, koji su bili članovi
sekte u vrijeme krize, nakon razapinjanja na križ. Jakov je naredio, da se prikupi što je
moguće više novca, potrebnog za organiziranje obrane sekte; od svakog se člana
unutarnje grupe zatražilo, da proda sva svoja imanja i zemlju koju posjeduje, te da
tako dobiveni prihod preda u središnji fond. No, kad su otkrili, da su Ananije i
njegova žena Safira uistinu sve prodali, ali pritom i zadržali jedan dio novca za sebe,
doveli su svako od njih zasebno pred Petra; on je odlučio, kako oni moraju poslužiti
kao primjer svima ostalima, kojima bi na um mogle pasti slične misli. Ova je priča
ispričana u Djelima 5:1-11:
»A neki čovjek, imenom Ananija, u dogovoru sa svojom ženom Sa~rom, proda neku
njivu i zadrži za se nešto novca sa znanjem žene, a ostatak donese i stavi pred noge
apostoli-ma. Tada mu Petar reče: »Ananija, zašto je sotona zaposjeo tvoje srce, tako
da slažeš Duhu Svetomu, i da zadržiš za se nešto novca od svoga zemljišta? Zar ne bi,
da je ostalo neprodano, tvoje ostalo? 1, pošto je prodano, zar nisi mogao raspolagati
novcem? Zašto si u svome srcu odlučio to učiniti? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!«
Čim Ananija ču te riječi, pade te izdahnu. I ude veliki strah u sve, koji su to čuli.
Mladići ustadoše, zamotaše ga, iznesoše i pokopaše.
Poslije koja tri sata ude i njegova žena, ne znajući što se dogodilo. I Petar je upita:
»Kaži mi, jeste li za toliko prodali
247
_o_ _ .
Gle! Ueć su na vratima noge onih, koji ukopaše tvoga muža, da i tebe iznesu!«
Ona odmah pade njemu do nogu, te izdahnu. A kad mla-dići udoše, nadoše je mrtvu;
iznesoše je, i pokopaše do njezina muža. Ueliki strah spopade svu Crkvu i sve, koji su
to čuli. «
Za one, koji Bibliju čitaju bez razumijevanja terminologije peri-da, ova priča oslikava
Boga, koji ubija muža i ženu koristeći svoje adnaravne moći, jer nisu dovoljno iskreno
i žustro podržali njegovu dabranu grupu. To Boga oslikava jednako osvetničkim i
zlim, kakav bio prikazan i u svojim ranim danima, i što ga strahovito udaljava od
like Boga ljubavi i oproštenja, kakvu je propovijedao Isus. Medutim, ad, kad smo
shvatili postupke Kumranske zajednice/Crkve, možemo idjeti zbog čega je, i u koju
svrhu, dogadaj bio tako prikazan: isciplinsko saslušanje, koje je rezultiralo
izbacivanjem dvaju članova ajednice, to jest, njihovim slanjem medu »mrtve«. Termin
»mladići« ije korišten samo stoga, da bi nepotrebno naglasio mladahnu dob vih
izbacivača; to je naprosto bio kumranski naziv za »novake« - dok
je suprotnost bila izraz - »stari«. Biti izbačen mec~u »mrtve« u vom, toliko
značajnom vremenu, bila je strahovita kazna za sve one, oji su vjerovali da je
»kraljevstvo Božje« udaljeno - tek koji dan. ime bi izgubili svoju ulaznicu za novi
poredak, koji se trebao uzdići u
Ponekad su se ljudi podvrgavali i »privremenoj smrti« - kad bi apustili unutarnju
grupu, a zatim bili iznova primljeni. Takav nam rimjer daje Lazar, koji je izgubio
hrabrost, što su se dogadaji više pri-ližavali kraju Isusovog života. On je svojim
sestrama, Mariji i Marti, bjasnio da strahuje od svega, te da će morati napustiti
unutarnju rupu. Četiri dana kasnije je naišao Isus, i Marija mu reče, kako Lazar e bi
otišao u »mrtve«, da je on ranije stigao, i popričao s njim. Isus je da potražio Lazara, i
uvjerio ga da treba biti snažan, te se iznova idružiti »živima«.
Lazarovo uskrsnuće oduvijek se smatralo jednim od najvećih usovih čuda,
zabilježenih u Evanc~eljima, no sad - kad smo stvarno vatili terminologiju Židova iz
prvog stoljeća - možemo sasvim okojno zaboraviti onu nepotrebnu nekromantičku
interpretaciju.
11~G uvi\uc.umu muv w.......~..~b ~»,
oni, koji bi ustrajali na doslovnom shvaćanju, ne samo što bi time zanemarili sve
postojeće dokaze, već bi učinili i vrlo lošu uslugu ovom jedinstvenom i brilijantnom
učitelju. Ideja o već raspadajućem lešu, koji je iznova vraćen u život, bila bi koncept,
kojega bi se jako gnušao svaki Židov onog vremena; pa i moderni kršćani, koji možda
misle da je ikada postojalo vrijeme, u kojemu se o ovakvim stvarima govorilo i
razmišljalo kao o - činjenicama, vjerojatno će shvatiti da bi to bilo jednako glupo, kao
kad bi se mislilo, da je ikada postojalo vrijeme, u kojem su leteći sagovi bili uobičajeni način prijevoza Bagdadom. No, čini se da su ljudi, za koje bi se općenito
moglo reći da su prag-matični, podosta otvoreni uvjerenju, da se i najsmješnije - ipak
moglo dogoditi u onim davnim, prošlim vremenima, kad je vladalo neko izgubljeno,
»zlatno doba«.
Stvarnost kaže, da Isus nije bio nikakav sladunjavac, koji bi razasipao ljubav i
ljubaznost kud bi god prolazio; prema današnjim standardima, bio je iznimno čvrst i
oštar, kad je od članova svoje uže grupe sljedbenika zahtijevao, da prekinu svaku vezu
sa svojim obite-ljima, kao što je to učinio i on sam. Primjer za ovo nalazimo kod
Mateja 8:21-22, primjer koji se oduvijek činio neobičnim, i zahtijevao dodatna
razjašnjenja Crkve:
»A drugi mu od njegovih učenika reče: »Gospodine, dopusti mi da najprije odem, i
ukopam svoga oca!« »Hajde za mnom - reče mu Isus - a pusti mrtve, neka ukopavaju
svoje mrtve!«
Ovo je kršćanima bilo još teže objasniti, kad se uzme u obzir doslovni smisao, no što
je to bio slučaj s »pretvaranjem vode u vino«; mec~utim, posve je jasno, da je Isus
zapravo rekao: »Ostavi vanjskom svijetu (»mrtvima«) da sam brine o sebi, jer mi
moramo rješavati neke hitnije stvari unutar Zajednice!«. Ako bi netko od čitatelja
pomislio, da isuviše naglašavamo ovaj aspekt Isusova učenja, morat će razmisliti i o
Luki 14:26, gdje on zapravo zahtijeva od svojih sljedbenika da -»mrze« svoje obitelji.
Biblija ima i dosta opisa, iz kojih postaje vidljiv Isusov zategnut odnos s vlastitom
majkom i braćom, no niti jedan nije tako jasan, kao Matej 12:46-50:
249
»wrc~e un~u~ ~uvurcu rcuruuu, ~cu~arw vanc njegova ma~Ra r
braća. Željeli su s njim govoriti.
Netko mu reče: »Evo, vani stoje tvoja majka i braća, i žele s tobom govoriti«.
A on onomu koji mu to javi, odgovori: »Tko je moja majka, i tko su moja braća?« I
pruži ruku prema svojim učenicima, te reče: »Evo rnoje majke i moje braće. Tko god,
naime, vrši volju moga r2ebeskog Oca, on je moj brat, moja sestra i majka!«
Ovo pokazuje, da Isus nije baš imao mnogo vremena za članove oje obitelji, ali
takoder, i da su se oni možda pokušavali pomiriti s ~im, nakon što je samovoljno
preuzeo na sebe ulogu i »svećeničkog« i kraljevskog« mesije. Sigurno je, da je u
nekom trenutku prije raza-injanja na križ, Isusov brat i takmac za ulogu
»svećeničkog« mesije, kov, uvidio mudrost djelovanja svog starijeg brata u vanjskom
ijetu, i postao spreman prihvatiti njegova nova učenja.
Isus je bio poznat kao Yehoshua ben Joseph, što znači »spasitelj, ~n Josipov«, no Novi zavjet niti na jednom mjestu ne bilježi, da Isus ominje svog vlastitog oca. Samo,
to nimalo ne iznenaduje, s obzi-m na to da je i svojim učenicima rekao, neka niti
jednog čovjeka na
emlji ne nazivaju svojim ocem (Matej, 23:9). Od njih je bilo zatra-eno, da odbace
vlastite obitelji, te da žive kao da one niti ne postoje, ako bi se sva njihova privrženost
usmjerila na grupu. U Molitvi Ocu -Oče naš«, Isus je naučio apostole, da se obraćaju
Bogu i o njemu ovore isključivo kao o našem »Ocu«, te kao o cjelovitoj zamjeni za
enetskog oca. S ovog je stanovišta posve razumljivo, kako je došlo do ga, da su
nežidovski, helenizirani kršćani - čuvši ovo, sasvim ogrešno razumjeli židovski način
razmišljanja, i shvatili ga posve oslovno; povjerovali su, da je Isus na neki fizički
način pravi »Sin ~oga«, usprkos činjenici da je on sam sebe često znao nazvati i
»sinom ;ovječjim«, što je opet bio ondašnji uobičajeni naziv, koji su koristili :a
pretendenta na ulogu mesije. Ovaj opis Boga - kao Oca, te samog ebe kao najstarijeg
ili prvog sina može, čini se, imati savršeni smisao, er - kao čovjek, koji se pripremao
postati novi židovski kralj iz loze )avidove, on bi bio samo Jahvin regent na zemlji; u
takvoj bi eokratskoj državi Jahve bio onaj, koji bi imao najvišu vladarsku moć. ~
Molitva Ocu u Bibliji kralja Jamesa izgleda ovako:
»Naš Oče, koji vladaš sa nena, svevc se crrve 1 v~~G. ~~u~ , kraljevstvo Tvoje.
Tvoja će volja biti i na zemlji, i na nebu.
Daj nam u ovome danu naš svagdašnji kruh. I oprosti nam naše dugove, kako i mi
opraštamo našim dužnicima. 1 ne uvedi nas u kušnju, nego nas spasi od zla: jer Tvoje
je kraljevstvo, i moć, i slava zauvijek. Amen. «
Zahvaljujući razumijevanju terminologije i Isusovih težnji, koje smo do sada razradili,
ovo bi se moglo prevesti na sljedeći način:
»Jahve, veliko je irne Tvoje. Izrael će postati Tvoje kraljev-stvo. Zahtjevi, koje si
postavio o svetom životu, bit će uspo-,stavljeni u Izraelu. Podrži nas u vremenu prije
uspostave Tvojega kraljevstva. Oprosti nam, ako nismo do kraja ispu-nili tvoje svete
zahtjeve, kao što i mi opraštamo onima koji su raas iznevjerili. I nemoj nam život
učiniti isuviše teškim, i nemoj našu odlučnost stavljati na kušnju, već nam pomozi da
izbjegnemo greške u našim svetim nastojanjima.
~ Izrael je Tvoj, i snaga da nad nama vladaš, i Tvoja veličanstvenost, za sva vremena.
Neka bude tako. «
Važno je shvatiti, da je riječ »kušnja« imala ponešto drugačiji smisao od onog, koji
ima u modernom engleskom jeziku. Jer, tada je označavala »test«, i to u smislu
pojačavanja pritiska, da bi se utvrdilo, koliku težinu kazne neka osoba može podnijeti,
a ne - kao u današ-njem smislu - više ili manje uspješno odupiranje zadovoljstvima.
Iz ovoga je moguće sagledati, koliko je teško ne-Židovima koristi-;~ ti ovu molitvu koja je u samoj svojoj srži izraelska - za svoje vlastite, ne-židovske potrebe. Jer, njena
je jedina namjera bila - zahtjev židov-skom Bogu da omogući samosvojnost Izraela;
Isusa nije zanimao nitko izvan njegovog malog kraljevstva. Pod ostalim terminima
koje je
, koristio - kao što su »braća« i »susjedi« - takoder je podrazumijevao svoju
Zajednicu, a ne čitav svijet. Naša dragocjena molitva »Oče naš« je prijevod značervja,
a ne samo zamjena riječi, kao što se to čini u Bibliji. OvLi činjenicu - da riječi, koje je
Isus upotrijebio, imaju isklju-čivo političko značenje - nismo otkrili mi; ona je sad već
posvuda
, prihvaćena, čak i u tako kršćanski nastrojenom radu, kakav je Pea-keovi komentari
Biblije. Sad je postalo posve jasno, da je Isus uvijek
251
J
ovi put do Kraljevstva Božjeg
vjeti, čijim bi se ispunjenjem okončalo postojeće doba i započelo kraljevstvo Božje«,
bili su - da se u Hram postavi visoki svećenik cedeka«, a na prijestolje kralj »mišpata«
iz loze Davidove, tako da ahve može osigurati, da se i »šalom« nacJe na svome mjestu
u vijeke ijekova. No, Jahve im neće pomoći u svemu tome, ukoliko se u emlji Izrael
ne preobrate i ne počnu živjeti svetijim životom; Isus je pravo u tome i vidio svoj
glavni zadatak - da u živote običnih ljudi nese poboljšanja ove vrste.
Prva stvar, koju je Isus učinio započevši svoje djelovanje, bila je -a ode na veliku
svadbu (što je nekad bio veliki dogadaj, koji bi trajao nogo dana), kako bi pronašao i
pridobio ljude za svoju stvar. Ono što
e pritom učinio, i što je uznemirilo stroge Kumrance, bilo je - da je opustio da medu
njih udu i oni »nečisti« - a takvima su se smatrali ženjeni muškarci, invalidi, pa čak što ih je najviše ogorčilo - i žene. susu se činilo, da su svi oni jednako sposobni za
grijeh u očima Bož-im, te da stoga - ako ne i više od ostalih - imaju potrebu za
spasenjem. va je ideja o jednakosti bila revolucionarna za ono vrijeme, i postala e
glavno obilježje za prepoznavanje njegova nauka.
Više od ičega drugog, Isusu je trebalo novaca, a da bi ga nabavio ovoljno, morao ga je
pronaći kod bogatih. No, na žalost, upravo su vu grupu ljudi smatrali naročito velikim
grješnicima. Još od razaranja rama 586. godine prije Krista, ovo je sveto mjesto bilo
oskvrnuto, pa u pobožni Židovi pokušavali održavati neoskvrnutima svoje domove onako, kako je to trebao biti oltar u Hramu, a i sebe same onako, Lcako su
neoskvrnutima trebali biti njegovi svećenici. A to je značilo -~ridržavati se vrlo strogo
Levitskih zakona o čistoći, te zakona o ~opuštenoj hrani. Član Kumranske zajednice
ne bi nikad ušao u kuću Zekoga »izvana« («mrtve« osobe), jer bi se tako mogao
izložiti svim rrstama onečišćenja. Stoga bi Isus uvrijedio »vrijedne« Židove, zlazeći u
domove takvih ljudi, kakvi su bili poreznici, te je - kao rezul-at toga - bio optužen da
se druži s »grješnicima«, »bludnicima«, >pijanicama«, »prostitutkama«. U stvari, ti su
ljudi bili poštovani i ~rlo bogati, samo se još nisu sasvim predali želji da pronadu
»Put«, te
GUl 111J1111. mav w, ..... r ~.. , t. _~- „
sve one, koji su se tijekom svog rada ili u društvenom životu kretali
medu ne-Židovima; tim nazivom im se, dakle, nije zamjerao njihov
seksualni promiskuitet.
Jedan je takav carinik kasnije postao Isusov apostol, dok je jedan
drugi - Zakej, bio čak carinski starješina, prije no što su ga »podigli«
od »mrtvih«. On je polovinu svog bogatstva razdijelio, da bi ispravio
do tada učinjene nepravde, dok je drugu polovinu predao »siromašnima«, što je takocJer bio jedan od naziva za Kumransku zajednicu.
Isusova učenja se u nekim gnostičkim EvancJeljima prikazuju u
obliku nizanja njegovih izreka, a kao sigurno je utvrcJeno, da izvorno
Evandelje »Q« nije bilo zapisano u obliku priča. I dok su pisci Novog
,
zavjeta najveći dio Isusovih učenja »umotali« u njegovu biografiju,
zapravo je veliki njihov broj bio pisan u obliku spiska, koji nazivamo
»Propovijedi na gori«. Čini se vjerojatnim, da je Mateju ponestalo
,
snage da obavlja ova umotavanja Isusova nauka u oblik priča, pa je
naprosto nanizao sve vrste različitih tema, jednu propovijed za drugom,
onim redom, kako su bile održane gomili naroda na vrhu gore. Jer, da
su one sačinjavale samo jednu jedinu usmenu propovijed, jadni bi
I
slušatelji ostali široko otvorenih usta, pokušavajući savladati onakvu
baražnu paljbu podataka. Stoga vjerujemo, da je većina ovih priča i
uputa bila sabrana u tobože ovu jednu »priliku«, kako bi se izbjegao
prekid tijeka priče općenito.
Stvarne Isusove riječi, koje je koristio u ovoj »prilici«, usmjerile
su misao kršćana na staro doba, pa su iz toga proizašla svakojaka
tumačenja. Medutim, u svjetlu svega što danas znamo, ta su značenja
postala potpuno jasna. Blaženstva je naročito jednostavno protumačiti
(Matej):
»Blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo ne-besko!«
Luka ih naziva samo »siromašnima«; a i jedan i drugi izraz koris-tio se za Kumransku zajednicu, jer su upravo ovim riječima opisivali i svoje značajne članove
»trećeg stupnja«:
»Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti!«
!52 `;1~ 253
vv..~ .~~. „....~. ~..~ ~ . ~ m.m~,. ~r..,.. w...v,w mu mumuuaa.mu c.uy.umvu, muv i
mu
druge pobožne Židove, koji su žalili što se Hram nalazi u rukama nevjernika. Ista se
izreka pojavljuje i u Kumranskom psalmu:
»Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju!«
Kumranska je zajednica često, opisujući samu sebe, koristila i ovaj pojam - » krotki«.
Od njenih se članova zahtijevalo, da se ponašaju na krotak i skroman način, kako bi i
time prizvali dolazak »kraljevstva
' Božjeg« (svog naslijeda). U svjetlu dokaza, pronadenih u Svicima s Mrtvog mora,
bila bi prava i namjerna zloporaba istine, kada bi se tumačilo, da se to odnosi na svaku
poniznu osobu.
»Blago žednima i gladnima pravednosti, jer će se nasititi!«
Kumransku su zajednicu sačinjavali ljudi, koji su neprekidno žudili za »cedekom«
(pravednošću), no sve dok se ne ostvari »kraljevstvo Božje«, njihova se žudnja neće
ispuniti.
»Blago milosrdnima, jer će postići milosrde!«
Kao i u molitvi »Oče naš«, Bog će zbog ispravnosti Kumranske zajednice zanemariti
one njihove sitne propuste i greške, jer i oni opraštaju manje pogreške svojoj braći.
»Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati!«
Članove Kumranske zajednice učili su, da uvijek moraju imati čiste ruke i čista srca,
jer se taj uvjet postavlja, da bi se ušlo u hram Siona; jer, upravo će oni svjedočiti o
dolasku »kraljevstva Božjega«.
»Blcrgo mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Bo~ji!«
Ništa od svega do sada nije bilo češće i neispravnije citirano, od ove izjave vjere. Jer,
pod »mirotvorcima« se nije mislilo ni na kakvu grupu pacifista bilo koje vrste; to se
odnosilo na sve one, koji rade na tome, da se ostvari »šalom« - stanje mira,
blagostanja i opće dobrobiti,
~l~ 1 ~VV~ltm my.oum.m. ~ ~.„~~.......~, ., _.. .. _
sku zajednicu. Kako smo već napomenuli, Isus je učio svoje sljedhe-nike i da se
odvoje od svojih obitelji, a Jahvu smatraju svojim Bogom; tako su i postali - sinovi
Božji.
»Blago progonjenima zbog pravednosti, jer njihovo je kra-ljevstvo nebesko!«
Kurnranska zajednica je oduvijek bila izložena progonima; na primjer, samo godinu
dana ranije - iz nje su uzeli Ivana Krstitelja.
»Blago vama, kada vas budu grdili i progonili, i kada vam zbog mehe budu pripisivali
svaku vrstu opačine!«
Ovo je blaženstvo ponešto drukčije od ostalih, jer se čini, kako se odnosi na samog
Isusa, te na njegovu grupu disidenata. Luka umjesto riječi »grditi« koristi riječ
»mrziti«, što se vjerojatno odnosi na one, koji su - unutar Kumranske zajednice
podržavali i slijedili Jakova. Ako je tako, onda je ovo vjerojatno bilo zapisano svega
nekoliko mjeseci prije razapinjanja, kad je razdor medu braćom bio na svom vrhuncu.
Ova »blaženstva« postaju znatno manje spektakularna za čitanje, kad se shvate kao
ono, što su uistinu i bila: niz slogana za vrbovanje, koji su se svodili na ono »postanite
jedan od nas, i budite dio kraljev-stva Božjeg - ili, ostanite - ništa.« No, vjerojatno su
ti slogani dobro djelovali. Kršćani nisu nikad - ili, barem nisu sve donedavna shvaćali
svu kompleksnost tadašnjih okolnosti židovske povijesti, koja je i bila razlog ove
inspirativne kampanje za prikupljanje novih članova, pa su stoga koristili doslovni
smisao Isusovih izreka, kako bi poduprli svoj vlastiti sustav vjerovanja. To je često
moglo ispasti i dobro - no, za-sigurno nije bilo ono, što je Isus time mislio reći.
U kraćem razdoblju - možda u svega dva, ili tri mjeseca - za Isusa se - zbog njegovog
neobičnog načina djelovanja mislilo, da se posve udaljio od jezgre Kumranske
zajednice; no, uskoro je Jakovu postalo jasno, da njegov brat ustanovljava značajnu
stranku. Neke od osnovnih
, ideja Isusova učenja mogu se sagledati u djelima iz tog vremena, koja su kasnije bila
isključena iz Novog zavjeta. U loganu 114 iz Evandelja
254 i 255
»Šimcrn Petar im reče: »Neka nas Marija napusti, jer - Žene nisu vrijedne života. « A
Isus mu reče: »Ja ću je sam voditi, kako bi postala muško, tako da i ona može postati
živi duh, koji rzalikuje vama muškarcima. Jer, svaka žena koja se pr-etvori u muško,
ući će u kraljevstvo nebe,sko. «
I Nije niti potrebno objašnjavati, da Šimun Petar pritom nije mislio, ' kako bi sve žene
trebalo ubiti, kad je rekao da »nisu vrijedne života«;
bila je to samo napomena, da bi Marija trebala napustiti prostoriju, dok u njoj članovi
najvišeg reda unutar pokreta (»živi«) raspravljaju o po-vjerljivim i tajnim stvarima.
Isus je gotovo sigurno izazvao strahovito zaprepaštenje svojih sljedbenika, rekavši da
će je »on osobno podići iz mrtvih«, kako bi postala prva žena - članica elite, te da
svaka žena na
I,,I to ima pravo. Pouzdano je, da je ovo odlomak i tekst, koji je sišao s usana tog
radikalnog učitelja, kojega kršćani nazivaju Isus Krist, pa stoga jako razočarava, da
još i danas nailazimo na tolike mnoge svećenike, koji se žestoko protive ulasku žena u
svećeničke redove.
U Tcajnoj knjizi Jakovljevoj, za koju se autorstvo pripisuje Isusovu bratu Jakovu, i
smatra se da je nastala nakon razapinjanja, citira se Isus, koji objašnjava način, na koji
njegovi sljedbenici trebaju razu-mjeti njegov nauk:
»Čuvajte i držite Riječ. Shvatite znanje. Ljubite život. 1 nitko va,s neće progoniti, niti
će vas tko ugnjetavati, izuzev - vas ,sar~tih. «
Taj je čovjek bio uistinu zadivljujuć. Naprosto nismo mogli vjero-vati, da je takva
mudrost mogla nastati usred onakvih sukoba. A nama samima - ove riječi i nadalje
pružaju jednu prekrasnu osobnu životnu filozofiju.
Uhićenje kraljevskog stupa
Isus je znao, da su vrijeme i prikrivenost od suštinskog značaja. Trebao je pokrenuti
masovnu pobunu protiv Rimljana i saduceja u Jeruzalemu,
2_56
Q'd IlC1JtI~čLLG1~ 1lG uuuc ula~lm)cu uYvc.vm.m v o==u~.= ~.=~u.~.6 y~=u..~ ,
stoga se sa svojim sljedbenicima sastajao u potaji, a propovijedao u okolnim, manje
izloženim mjestima. Iako Jakov još uvijek nije pri-hvaćao Isusovo pravo da postane i
svećenički i kraljevski mesija, čini se, da su se stvari ipak dobro razvijale. Nadalje,
Isusova je mreža dou-šnika dojavljivala, da se u Jeruzalemu ne pripremaju nikakve
naročite akcije, vezane uz njega.
Isas je u Jeruzalemu, kao glavnom gradu, trebao pokazati i snagu, te tako svima
demonstrirati da se nimalo ne boji izazvati glavešine i vlastodršce, čime bi utvrdio i
svoje pravo na prijestolje Izraela. Stoga su pažljivo osmislili plan, kojim će Ijudima u
Jeruzalemu dokazati, da je on kralj koji ustaje, da bi ih spasio od strane dominacije,
kako su to najavili proroci. Njegov ulazak u Jeruzalem, jašući na magaretu, bio je
namjerno osmišljen tako, da bi se usuglasio s dobro poznatim Zahari-jinim
proročanstvom (9:9), koji je prorekao, da će ljudi Grada ugledati:
»... tvoj Krcrlj se evo tebi vraća: pravičan je, i pobjedonosan, ponizarz jaše na
magarcu, na magaretu, mladetu magari-činu. «
Znanstvenici, koji se bave proučavanjem Biblije, prihvatili su da palmine i maslinove
grančice nemaju neko posebno značenje, te da su ih Isusovi sljedbenici vjerojatno
koristili samo stoga, da bi privukli više pažnje na sam dogadaj, koji je inače mogao
proći nezamijećen. Da bi osigurao najveći mogući publicitet, Isus je nastavio ravno do
Hrama, te tamo izazvao uzbunu, prevrćući stolove trgovaca i mjenjača novca, koji su
zloupotrebljavali sveto zdanje. Vjerojatno je cijela ~~rupa Isusovih ljudi zauzela
takve položaje uokolo tog područja, da bi osigurala njegovu sigurnost kad krene dalje,
okružen petoricom svojih »pazitelja«. Odmah se prihvatio propovijedanja, još uvijek
rušeći sve što se pred njim nalazilo zajedno sa svojim sljedbenicima; i dok su se Ijudi
u strahu sakrivali, on je izvikivao svoje mišljenje o njihovu bezbožnom ponašanju;
nakon toga, naredio je uzmak prema obližnjoj Betaniji, nekoliko kilometara istočnije
od grada. Nema sumnje da je opće mišljenje bilo, kako je ova akcija bila - iznimno
uspješna; no, ona je, u stvari označila sam početak kraja. Jer, u tom su trenutku RimIjani i židovske vlasti odlučili djelovati, kako bi okončali neprilike
257
i
'3I
i,~u~.w. mv..r,~... ~,...~..~....~..~...
Jakova su uhitili pravodobno, a za Isusom su raspisali potjernicu, na kojoj je bio
naveden i njegov točan opis. Sve kopije i napomene -vezane uz ovo - već su odavno
uništene, jer ne bi bilo dobro, da Crkva, koja je tek bila u nastajanju, ima Boga koji je
više, nego nesavršen. Medutim, o tome je pisao i Josip u svom djelu Zauzeće
Jeruzalema. Josip je podatke crpio izravno iz »obrasca«, što ga je pribavio od Pilatovih vojnika. Bio je to dokument, na kojem je bio opisan traženi ' čovjek, i čija se
kopija zasigurno čuva i u samom Rimu. Novi zavjet tvrdi, da je bio izdan nalog za
uhićenje čovjeka, koji je za sebe govorio da je kralj Židova, te da je Juda bio onaj,
koji je izdao svoga učitelja.
Usprkos kršćanskoj cenzuri, kopija Josipovog opisa preživjela je u njegovom tekstu
Slavoreic Josephus, i isplivala na svjetlo dana tek u prošlom stoljeću. Mi ne možemo
biti sigurni da je ovaj tekst izvoran, no mnogi znanstvenici vjeruju da jeste; stoga
nemamo razloga ' sumnjati u njih. On predočava sliku čovjeka posve drugačijeg od
one, ' kakvu mnogi ljudi zamišljaju:
»...čovjek jednostavna izgleda, srednje dobi, tamne kože, rliska rasta - visok tri kubita,
grbav, duguljasta lica, dugog r2osa i sastavljenih obrva, tako da bi se oni koji ga
ugledaju mogli prestrašiti; slabe kose razdijeljene po sredini glave, onako kako se
češljaju rcazoreji, te nerazvijene brade. «
Visina od tri kubita značila bi - da je bio visok oko 140 cm, što bi - u kombinaciji s
grbom i neobičnim izgledom lica - Isusa Krista činilo vrlo lako prepoznatljivim. S
obzirom na to, da bi se neki kršćani ovime mogli naći povrijedeni, željeli bismo
naglasiti, da za Boga ne bi trebala biti važna njegova fizička privlačnost ili visina,
jednako kao što nije važno - da li se rodio u palači. Medutim, to je moderan, dana-šnji
stav; no, helenistički svijet ga ne bi nikad prihvatio kao Boga, da je bio opisan kao
malen i ružan čovjek, pa su stoga već rani kršćani bili prisiljeni prikrivati ovu
činjenicu. Postoji još jedan, dodatni dokaz, da je Isus bio čovjek izrazito malena
fizičkog ustroja. Djela Ivanova (koja su takoder isključena iz Novog zavjeta) kažu o
Isusu:
»...Ja se prestraših i povikah, a on, okrenuvši se, pojavi se
! .$
,.
~uvuce~~, ~ ~c~e ~~w.
ne hudi znatiželjara.«
U Luki 19:3 čitamo o čovjeku Zakeju, koji pokušava nazrijeti Isusa iz gomile:
»Nastojao je da vidi tko je Isus. Ali r~ije rnogao od mnoštva rzaroda, jer je bio malog
rasta. «
Ovo se može čitati na dva načina: da se napomena o visini pripiše - ZakejLi, ili Isusu. Upravo ova dvojakost mogućnosti objašnjava, zbog čega je ovaj dio uspio
izbjeći cenzorima. Da li je Isus bio onaj, koji je bio nizak? To nitko neće moći nikada
reći sa sigurnošću.
Ma koje on visine bio, Isusa su ubrzo uhitili u Getsemanskom vrtu. Svakome, tko je
bio imalo kršćanski odgajan, ime ovog mjesta mora biti poznato, jer je to bila
pozornica na kojoj se odvijala jedna od najdramatičnijih scena iz Isusova života; no,
proučavajući položaj tog malenog vrta, postalo je jasno, da odabir upravo ovog mjesta
nije bio nimalo - slučajan. U Marku 14:32, autor to prikazuje kao gotovo slu-čajno
zaustavljanje tijekom puta, kada kaže:
»Dodu u zaselak imenom Getsemani, i. reče Isus svojim cečenicima: »Sjedite ovdje,
dok se ja pomolirn!«
Bilo kako bilo, Getsemani nije bio slučajno mjesto - bilo je to namjerno i unaprijed
predvideno mjesto, na kojem je trebalo izmijeniti tijek povijesti. Jer, Getsemanski se
vrt nalazi vrlo blizu Hrama, i to -upravo izravno ispred njegovih istočnih ulaznih vrata
- »vrata pravednosti«. I dok je Isus molio, ipak je mogao biti dovoljno visok, da bi
preko ravnine vrta gledao ravno - u dva fizička stupa, koja je i on sam predstavljao u
ovo doba izgradnje novog Jeruzalema, i nadola-zećeg »kraljevstva Božjeg«. Gledao
je, kako sunce zalazi iza nedavno obnovljenog Hrama, znajući posve dobro, da će te
noći biti uhićen. Iz odlomaka u Bibliji je jasno vidljivo, koliko je Isus bio zabrinut i na
rubu živaca iščekujući svoje uhićenje, no vjerovao je, da će Jahve učiniti da sve pode
dobro po njega, govoreći, »Oče, sve je Tebi moguće!«
258 ~ 259
.mv.mu mua. , vamu ~w,v.w.nuw m.rmv.umVW 1, U11Q JU ~1QV11Cl VIGLLČL
tJlllikom ceremonijalnih i vrlo važnih proslava Nove godine, koje bi se obično slavile
krajem ožujka ili početkom travnja. Upravo su ova vrata bila najznačajnija u
Ezekijelovim vizijama, i upravo stoga lsusu i njegovim kumranskim sljedbenicima toliko dragocjena. U odlom-cima 43, 44 i 46 čitamo kod Ezekijela o posebnoj
važnosti tih istočnih vrata, i to u njegovoj viziji, koju je započeo riječima:
»A slava Jal2vina ude cc Dom na vrata koja gledaju na istok....
Potorn me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetišta, koja gledaju rza istok; bijahu
zatvorena. I reče mi Jahve: »Ova će vrata biti zatvorena. Neka se ne otvaraju, i nitko
neka ne ulazi kroz njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih proc~oh - zato neka
budu zatvorena. Samo knez, jer je knez, .smi je sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada
neka uci"e kroz trijern vrata...«
, Ovako govori Jahve Gospod: Vrata unutrašnjega predvorja, koja gledaju na i.stok,
neka budu zatvorena šest radnih dana, a neka se otvaraju u dan subotnji; i u dan
nrladaka neka se otvaraju. Knez neka ulazi kroz njihov trijem i neka stane kod
dovratnika; svećenici će tada prinijeti njegovu paljenicu i pričesnicu, a on će se
pokloniti na pragu vr-ctta i izcaći... «
1 L~pravo to je bilo ono, što je učinio Isus. Slavio je svog Boga onoliko blizu, koliko
mu je uopće i smio prići-na istočnim vratima, u noći mladaka, na početku Nove
godine. Vidio je sebe kao kneza Izraela, koji samo čeka da ga okrune, pa će preuzeti
dužnosti koje mu je objasnio Ezekijel - »provoditi pravdu i pravednost« (mišpat i
cedek). Cijelu je noć Isus tako očekivao, da se pojavi jutarnja zvijezda na istoku, koja
je negda najavljivala dolazak novostvorenog kralja staroa Egipta, a prema
kumranskim vjerovanjima, bila bi obilježje njihovog novog kralja. Ovo »zvjezdano
proročanstvo«, koje se provlači kroz Svitke, a nalazimo ga i u Brojevima 24:17, kaže:
»Od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže...« Dakle, za Isusa je ona imala
vrlo odredeno značenje, no kasnije su je nežidovski kršćani pobrkali
trenulKUm uxv~cmu~~ nlay~vav.
Autor Otkrivenja, posljednje knjige Novog zavjeta, nazvao je Isusa:
»Korijen i grana Davidova, i svijetla zvijezda jutarnja.«
»Ratni Svitak«, otkriven u špilji br. 1 u Kumranu, objašnjava nam, da su oni na ovo
>>zvjezdano proročanstvo« gledali podrazumijevajući pod njim uzdizanje »krotkosti«
u nekom konačnom apokaliptičnom ratu. Stoga postoji velika vjerojatnost, da je Isus
mislio, kako će pridržavanjem i proživljavanjem svih prorokovanih dogadaja u smjeru
tog rata, on uzrokovati ono omiljeno podizanje, koje će biti prvi pucanj i znak za
početak »rata na svršetku svih dana«.
Isusovi su učenici dobro znali, da on ne očekuje da će preživjeti taj sukob s rimskim i
jeruzalemskim vlastima, koji je sam pokrenuo. Daljnji se podaci o tome mogu naći u
EvancŽelju po Tomi. Ono iznosi tajni nauk Isusov, kako ga je zapisao njegov brat
Juda Didimos, za koga se misli, da je bio Isusov brat - blizanac, te da se upravo stoga i
nazvao Toma, što znači - »blizanac«. Ovo Evandelje nije zapisano u pripovjedačkom
obliku; ono samo niže riječi Isusa kao vode, u obliku spiska. U izreci broj 16, Toma
piše:
» Učenici rekoše Isusu: »Znamo da ćeš Ti otići od na.s. Tko će nas tada voditi?«
A Isus im reče: » Ma gdje da se nalazili, trebate ići Jakovu Pravednome, zbog kojega i
nastadoše nebesa i zemlja. «
Iz ovog je sasvim jasno, da se sukob izmedu braće okončao, te da je lsus imao mračnu
viziju svoje vlastite budućnosti. A takoder se lako uvida, i zbog čega je - tri stotine
godina kasnije - Konstantin odbacio EvarWelje po Tomi iz svoje »službene« Biblije,
jer mu je, kao Rimlja-ninu, bilo draže da Petar - a ne Jakov, bude sljedeći voda rimske
Crkve; potez, na koji danas možemo gledati kao na vrlo providnu -krivotvorinu.
Te je noći, dakle, Isus namjeravao dočekati pojavljivanje jutarnje zvijezde na istoku,
jer nije mislio da će ga čuvari Hrama opaziti prije jutra, i - uspkros očekivanju
vlastitog uhićenja, obavljao ceremoniju
260 261
... .. ». ._ _. » .., _ ~.. ,., ....~b,.~. ..,.,. .........
:ijant, no inicijacija vjerojatno nije bila dovedena do kraja, prije no je uslijedilo samo
uhićenje. Jer, Marko 14:51-52 nam priča:
»Samo mladić neki, ogrnut plahtom po golom tijelu, išao za njim. Htjedoše ga
uhvatiti, ali on ostavi plahtu, te go pobježe od njih.«
Ovaj incident je do sada izmicao svim objašnjenjima - no, slimo da je njegovo
značenje ovim razjašnjeno.
i razapinjanje na križ
lastodršci Jeruzalema imali su sada točno ono što su i željeli: oba upa tog opasnog
mesijanskog pokreta, kojim se namjeravalo svrgnuti mskog prokuratora, Poncija
Pilata. I židovski su svećenici smatrali ugodnim Jakovljevo polaganje prava na
obavljanje svećeničkih žnosti u Hramu, dok je Rimljaninu bilo vrlo vjerojatno i više
nego mo neugodno, i to zbog političke pozadine čitavoga trenutka. Znao , da o ovim
Židovima kolaju glasine kao o izazivačima velikih ne-olja, kad kuknjavom i
žalopojkama zapadnu u svoje vjersko ludilo; onešto ga je umirivala spoznaja, da i
njega samog podržavaju mnoge, rlo dobro izvježbane čete vojnika. No, na žalost,
mnoge su se od njih alazile u dva dana hoda udaljenoj Cezareji; pa, iako je to značilo,
da i bilo kakav ustanak mogao biti ugušen za svega tri dana, još uvijek je
za njega bilo isuviše dugo vrijeme, dani koje bi mogao dočekati -bješen, viseći s
gradskih zidina. No, Pilat nije bio budala. Smislio je ilan koji je trebao zadovoljiti sve
strane.
Rimski je prokurator držao u tamnici Jakova i Isusa - dvojicu, koji u tvrdili da su
stupovi ove subverzivne sekte, i nad kojima se nadvila mrtna kazna; no, Pilat je bio
svjestan, da je dovoljno riješiti se samo ~dnog od njih, kako bi se razorio njihov plan.
Stoga je svjetini, koja se ~red njim okupila, ponudio da će pustiti jednog od njih
dvojice, pa eka sama odabere kojega.
Prisjetimo se sada, da iako »kraljevskoga mesiju« zovemo Isu-om, to nije bilo i
njegovo pravo ime, već je to bilo hebrejsko ime ehošua (Yehoshua); »Isus«, što znači
»Spasitelj«, je bio samo opis
Ul.u uu amw~... » . ..t..».. ~ . , ~ . _ _
čim smo shvatili, koje je pravo značenje imena »Baraba« - obojicu su ljudi, koji su se
našli na sudu i pred gomilom-nazivali imenom »Isus« - s tim, da se za jednog od njih
pritom mislio kao na »Isusa, kralja Židova«, a za drugog kao na »Isusa, sina
Božjega«. Kako je doslovno značenje imena »Baraba« - »sin Božji«, to je bilo ime
koje je opisivalo Jakova, smatranog svećeničkim mesijom, zbog čega se i mislilo da je
izravnijom linijom povezan sa svojim Ocem.
Obična je izmišljotina kasnije Crkve, kako je postojao običaj da se na Pashu oslobodi
jedan zatvorenik. To se naprosto nije dogadalo; bilo bi, uostalom, i vrlo netipično za
Rimljane, a i glupo, na taj način upravljati vlastitim zakonskim sustavom. Tu se, u
stvarnosti, radilo 0 jedinstvenom Pilatovom planu - da tako postupi u nuždi, zbog
osjet-ljivosti čitavog trenutka. A većinu su u svjetini sačinjavali Kumranci, koji su
podržavali Jakova, ili - kako su ga tog dana nazivali - »Isusa Barabu«.
Za »Isusa - kralja Židova« nije se u svjetini našlo dovoljno glasova, koji bi izvikivali
za njega- i stoga su pronašli da je kriv, pa su ga započeli mučiti, okrunili ga trnjem i
razapeli na križ u obliku slova T, a riječi »Isus, kralj Židova« ispisali mu ponad glave.
Umro je neuobičajeno brzo, a - ako je bio grbav, kakvim ga opisuje potjernica, to se
moglo i očekivati. Postupak razapinjanja strahovito otežava disanje, pa je potrebno
grudni koš neprekidno držati uspravnim, kako bi se zrak mogao izbacivati iz pluća. Sa
zakrivljenim ili grbavim lec~ima to bi uistinu bilo vrlo teško, pa bi stoga vrlo brzo i
došlo do gušenja.
U istraživanju cijelog ovog razdoblja prvog stoljeća naše ere, proučavali smo brda
materijala i svakojake vrste podataka, da bismo izgradili sliku o onome, što se stvarno
u ono doba dogodilo u Izraelu. A kako smo izgrac~ivali nov i jedinstven pogled na
Isusov život, stvari koje bi malo ili ništa mogle značiti drugima, nama su ponekad bile
od ogromnog značaja - glavni djelići slagalice, koja se nalazila pred nama. Na jedan
smo od najvažnjih zamislivih nalaza naišli u ne-običnim odlomcima opskurnog
rabinskog teksta, poznatog kao Tosefta Šebuot, koji datira negdje iz ranih stoljeća
naše ere. Ovaj dokument bilježi sjećanja preživjelih Židova, i priča priču o
dogadajima, koji su prethodili nesreći iz 70. godine naše ere; a kako potječe iz
nekršćanske
263
ono, što se dogadalo izmec~u Isusa Ji Jakova tik prije razapinj~anja I Odlomak
započinje ovako:
»Dva svećenika, koji bijahu braća, utrkivahu se tik jedan do drugoga, sve do rampe, te
jedan od njih stiže nekih četiri k~cbita bliže oltaru ispred drugoga. «
Ova je prva rečenica lako prepoznatljiv opis utrke izmedu dva brata, kojom se
odlučivalo, tko će od njih dvojice postati svećenički mesija. Isus je gotovo dospio na
svoj cilj, kad je umro na križu.
»Orz uze nož kojim se ubijahu žrtvene životinje, i zarinu ga ac svoje vlastito srce. «
Zanimljivo, ovaj posljednji navod potvrc~uje kršćansku ideju, da se lsus dobrovoljno
žrtvovao pred Bogom, ideju o kojoj nismo do sad puno razmišljali, sve dok nismo
rekonstruirali ove posljednje sate, u kojima se Isus uistinu dobrovoljno predao
uhićenju. A kad je Isus umro na križu, o ,, njemu se govorilo kao o »žrtvenom
janjetu«, kao kod Petra l:19.
No, tek je posljednji odlomak Tosefta Šebuota uistinu bio - veliko otkriće!
»Rabi Cedek doc~e, i izac~e pred rvarod na stube, koje su vodile do ulaza Hrama.
»Čujte rne, braćo naša, kućo Izraelova! Zakon kaže, kcrda se proncac~e leš, tada vaši
starješine i suei izlaze, i mjere. Sada je rza vama da odlučite - od kuda i kako će se
mjeriti? Do sveti.šta? Ili do ulaza u dvorište?
I svi ljudi zaječa.še i zaplakaše, kada čuše što im reče.«
Naišli smo ovdje na iznimno važne riječi, koje je izgovorio Jakov, Isusov brat, i to vjerojatno samo nekoliko minuta nakon što je Isus bio skinut s križa. One bi se
svakako trebale nalaziti u Bibliji, no -nema ih.
Prvi dio ovog rabinskog židovskog teksta opisuje utrku izmec~u Isusa i Jakova, kako
bi dokazali, koji je od njih dvojice svećenički
264
nalll W Lt~mama Yma ~vvvm v mm. uw, ..,u.~
da dok~že, kako su u njemu sjedinjena oba tupa kada"se žrtvovao Njegov brat, rabi
Cedek (ili pjesnički rečeno »Učitelj Pravednosti«) očito je bio duboko potresen ovim
gubitkom, pa se obratio prisutnim članovima Kumranske zajednice sa strašću i
ljutnjom, stojeći na stu-bama ulaza u Salomonov hram, s kojih je imao pregled nad
dvorištem. Jakov je govorio o uputi, zapisanoj u Deuteronomiji 21:1-9, koja se bavi
odredivanjem krivice za ubojstvo; odreduje da je potrebno utvrditi, koji je grad ili
mjesto položajem bliži mjestu, na kojem je leš pronaden. 1 stoga, pitajući okupljene o
načinu mjerenja - da li prema svetištu, ili prema dvorištu - zapravo im je rekao, da su i
oni, mada tobože »vri-jedni« Židovi, jednako krivi kao i sinedrij, koji je i postavio
zahtjev za ubojstvo, te donio odluku, da je Isus onaj - koji treba umrijeti.
Pomislili smo, da bi bila dobra ideja - provjeriti, je li ispred Herodova hrama postojala
rampa. Postojala je. Sam je oltar bio viši od četiri i pol metra, a ispred njega se s juga
uzdizala ogromna rampa. Pretvarajući ondašnje mjere od trideset i šest kubita, izračun
nam je rekao, da je brat, koji je bio u vodstvu tijekom utrke, odlučio žrtvovati samog
sebe u trenutku, kad je već prešao - vrlo simbolično - jedanaest dvanaestina svog puta
do uspjeha.
Ovaj nam podatak govori i još nešto - da se utrka izmedu braće nu~gla dogadati
negdje izmedu 20. i 70. godine naše ere, jer znamo, da je Herodov hram bio razoren u
lipnju 70. godine, ubrzo po završetku njegove izgradnje. Stoga ovo naše tumačenje o
dvojici braće, koju zovemo Isusom i Jakovom - postaje gotovo sigurnim, jer su
obojica bili na čelu esenske zajednice upravo u to doba.
Zaokupila nas je i napomena, da su se na vrhu rampe - na ju~~ozapadnom dijelu
oltara, nalazila dva odvodna otvora za žrtvenu krv, te mramorni blok, kojem se u
središtu nalazio prsten. Uhvativši taj prsten, blok se mogao podići, i ukazao bi se ulaz
u prostor ispod oltara. U ceremoniji modernog Prvog stupnja masonstva, kandidatu se
obraća brat, koji stoji u jugozapadnom dijelu prostorije masonskog hrama, i upućuje
ga, da treba živjeti moralnim i ispravnim životom. Ispred njega se pritom nalazi
mramorni blok s malim prstenom u svom sre-dištu, uzdignut pomoću uredaja za
podizanje, smještenog na tripodu. (vidi .sliku 2~. Upitali smo se - da li bi i ovdje
mogla postojati kakva veza`?
265
~ ~ . ~~. ~. ~.w..r.~........ ~wuw.„,v,muu, y.i y. Ym mv
jegovu ulogu i njegov stav prema bratu u vrijeme razapinjanja na iž. Nekako su ove
riječi ostale nespomenute u Novom zavjetu. A jerojatnije je, da je do toga došlo
namjerno - no slučajno. Jer, kako mo već primijetili, postojalo je trajno nastojanje i
politika Crkve, da akon Isusove smrti umanji i sasvim zataji Jakovljevu ulogu
predvod-ika, i to u korist Petra, koji je potpao pod Pavlov utjecaj.
Dokaz - da je ove riječi izgovorio upravo Jakov, pruža nam i priča , Ponciju Pilatu,
koji pere ruke da bi pokazao, kako ne želi biti odgo-
oran za ovo ubojstvo, iako je svojim autoritetom odobrio razapi- i janje. Tehnika
pranja ruku, da bi se dokazala nevinost, nije bila
raksa uvriježena kod Rimljana - bio je to esenski/kumranski postu-ak, iz čega
zaključujemo, da se ovdje radi o kasnijem pridodavanju, a e o stvarnom opisu
dogadaja. On, u stvari, proizilazi upravo iz onoga dlomka Deuteronomije, o kojem je
govorio i Jakov, a primjenjuje se ao znak nevinosti isključivo nakon što je ubojstvo
već izvršeno; igurno nikako ne prije njega. Nakon što bi se tijelo pronašlo, te tarješine
izvršile potrebna mjerenja da bi utvrdile koji je najbliži vlašteni grad, starješine tog
grada su trebali uzeti junicu koja još , ikad nije osjetila uže oko vrata, odrubiti joj
glavu, te nad njenim :ijelom oprati ruke, govoreći riječi »Naše ruke nisu prolile ovu
krv, niti >u to naše oči vidjele.« Zatim bi zazvali Gospodina, da »ne prolije ~bo~ ove
smrti nedužnu krv svog naroda u Izraelu, već da oprosti zbog we krvi.«
Jasno je, da su ova sredstva, propisana Starim zavjetom, kojima se atvrdivala nevinost
za neko ubojstvo, bila na umu i piscima sinoptič-cih Evandelja; na primjer, Matej
stavlja u usta Poncija Pilata sljedeće ~iječi (27:24-25):
»Kcrko Pilat vidje da tim ništa ne postiže i da buka biva sve veća, ctze vndu te opra
ruke pred svjetinom, govoreči: »Nevin .sctm od krvi ovoga pravednika. To je vaša
stvar.t « Nato sva .svjetina povika: «Krv njegova neka padne na nas i na našu djecu!«
Ako s ovim usporedimo odlomak iz Deuteronomije, usporedba ~ostaje očita:
Ovakvo dokazivanje nečije nevinosti Stari zavjet predvicJa za osobu, koja niti je
učinila, niti vidjela neki čin ubojstva. Ovdje imamo Pilata, koji tvrdi da niti je učinio,
niti vidio ubojstvo, već da su za njega krivi Židovi. Tko god bio prvi pisac ove verzije
dogadaja, očito je bio upoznat s Jakovljevim riječima nakon razapinjanja, te njegovim
obra-ćanjem gomili, koju djelimice optužuje za sve. Jakov nije mogao znati, da će neŽidovi uskoro izvrnuti njegove riječi, te za sva vremena optužiti čitav židovski narod
za »teocid«. Jer, tvrdnja, kako je okup-ljena svjetina proklela samu sebe riječima »Krv
njegova neka padne na nas i na našu djecu!« naprosto je zlonamjerna laž, koja je
odgovorna za dvije tisuće godina antisemitizma. Zapisi nadeni u Tosefta Šebuotu o
Jakovu važni su i stoga, što potvrduju njegovu ulogu u čitavom pokretu, njegov stav
prema bratu u vrijeme razapinjanja, a dodatno objašnjavaju i navodna Pilatova djela.
Izostavljanje riječi iz Novog zavjeta, koje je Jakov izrekao, pripadaju namjernom
zatajivanju nje-~ove prednosti i prvenstva, koje je uživao u odnosu na »Isusa«.
Kad smo nastavili proučavali ovo rabinsko djelo, u Mišnar Sotahu 6:3 naletjeli smo na
napomenu, koja nas je natjerala da iznova razrogačimo oči:
»Cetrde.ret godina prije uništenja Hrama, ugasi se zapadno svjetlo, grimizna rtit osta
grimizna, a ždrijeb za Gospodina uvijek izlaziše na lijevu stranu.«
Četrdeset godina bio je za Židove onog vremena poseban broj, no upravo je nekako u
to vrijeme - četrdeset godina prije uništenja Hrama - i Isus bio ubijen. Svjetlo, koje se
ugasilo, bio je kraljevski mesija, obilježen kraljevskom bojom - grimizom, a rečenica
»ždrijeb za Gos-podina...« odnosi se na odluku svjetine, koja je glasovala za Jakova,
»desni stup«, a ne za Isusa - »lijevi stup«. To, što je »grimizna nit ostala ~rimizna«
nam govori, da je Jakov postao nasljednikom prava svog umrlog brata, te se mogao
smatrati novim glavarom kraljevske loze Davidove, kao i Učiteljem Pravednosti.
Odavno se već vodi rasprava o tome, da li je Isus umro na križu, ili aa je netko drugi
zamijenio. Muslimani su oduvijek smatrali, da nije
'.66 I 267
»Tada oni rekoše: »Mi ubismo Isusa, sina Marijina, apostola Allahova« - ali, oni ga
nisu ubili, niti ga razapeli na križ, već bijaše tako učinjeno da im se to pričini, a oni
koji kažu drukčije puni su sumnji, bez (sigurne) spoznaje, već im samo slijedi
nagacŽanje, jer oni ga zasigurno nisu ubili. «
Zbog čega su neki ljudi toliko sigurni da je Isus bio razapet na križ, dok su drugi
jednako toliko sigurni da - nije bio? Odgovor na to je začudujuće jednostavan. Obje su
grupe tako čvrsto uvjerene da su u pravu stoga, jer obje - i je.su u pravu. Dva su se
sina Marijina našla na suc~enju, i to tvrdeći svaki, da je spasitelj, ili mesija; stoga su
obojicu nazivali i »Isus«. Jedan je umro na križu, a drugi nije. Onaj koji nije umro, bio
je Jakov - manje značajan od njih dvojice, ali je imao veću podršku okupljenih. Stoga
ne treba čuditi, da su neki ljudi mislili, da je prevario križ.
ISimboli Isusa i Jakova
Danas je Davidova zvijezda u potpunosti prihvaćen simbol judaizma, iako je taj
heksagram sastavljen zapravo od dva simbola, postavljenih 'edan nasuprot drugome,
kako bi od njih nastao samo jedan simbol; i -njegovo podrijetlo uopće nije židovsko.
Jer, gornji i donji vrh te zvijezde predstavljaju zapravo vrhove dviju piramida,
postavljenih tako, da se preklapaju. Piramida okrenuta prema gore - prastari je simbol
snage kraljeve, kojem se baza nalazi na Zemlji, a vršak stremi Nebu. Druga piramida,
obrnuta, predstavlja snagu svećenika s bazom na Nebu, no usmjerenošću prema
Zemlji. Na ovakav preklapajući način, te dvije piramide predstavljaju znak
dvostrukog mesije: sveće-ničkog ili »cedek« mesije, te kraljevskog ili »mišpat«
mesije. I kao takav, to je jedini pravi i istinski znak Isusa, koji u sebi nosi i posebno
značenje - i to kao predstavnik svijetle zvijezde iz linije kralja Davida, koja se uzdiže
jutrom.
OSm1sIIU, VCl% GĆIIU ~Gl ~U ~G 1JUJ hV11JUV a~uv o ~ v~ i...a ~, ....~,.
~.. .......... ..
da je on »Zvijezda Davidova«, koju su najavili proroci. Stoga nimalo ne iznenaduje,
što se ovaj znak ne pojavljuje niti u jednoj od starih hebrejskih knjiga o religioznom
životu, a njegova jedina uporaba u dalekoj prošlosti judaizma bila je samo sporadična
- radilo se o motivu dekorativnog karaktera, zajedno s nizom drugih oblika sa
Srednjega istoka, uključujući ovdje (ironije li!) i - svastiku. U širu je uporabu ušla tek
prilikom izgradnje raznih kršćanskih crkvi Srednjeg vijeka, a zadivilo nas je, kad smo
otkrili da su njeni najraniji primjerci pronadeni na zdanjima, koja su podizali upravo vitezovi templari. U sinago-gama se započela upotrebljavati tek mnogo, mnogo
kasnije. Alfred Grotte, poznati graditelj sinagoga ranog dvadesetog stoljeća, napisao
je u vezi Davidove zvijezde sljedeće:
»Kada je u devetnaestom stoljeću započela gradnja arhitek-tonski značajnijih
sinagoga, velika je većina nežidovskih arhitekata nastojala graditi ove kuće za
štovanje Boga prema modelu, prema kojem su se gradile i crkve. Vjerovali su, da
trebaju potražiti i simbol, koji će biti sukladan simbolu crkve, te su tako naišli i na
heksagram. Imajući u vidu potpunu bespomoćnost (čak i izučenih židovskih teologa)
vezanu uz materiju židovskog simbolizma, odabraše ovaj Davidov znak kao vidljivi
znak judaizma. Kako se njegov geometrijski oblik pokazao vrlo lako primjenjivim za
sve strukturalne i orna-mentalne svrhe, postao je - i to za već više no tri generacije
-utvrdena činjenica, koja već i sama ima svoju tradiciju; tako je Davidov znak postao
za Židove isti onakav sveti simbol, kakav su križ i polumjesec za ostale monoteističke
religije. «
Nismo mogli, a da se ne divimo načinu, na koji je povijest pone-kad znala prirediti
takve nevjerojatne i prekrasne nizove nesporazuma i - velikih šala!
Može se vidjeti, da - ako iz Davidove zvijezde uklonimo dvije vodoravne linije dobivamo samo strelice, koje označavaju kralja i svećenika; okrenute su jedna
nasuprot drugoj, što kao rezultat daje -masonski kutomjer i šestar, to jest - graditeljske
instrumente, kojima se provjerava, da li su zidovi neke gradevine ravno uzdignuti,
odnosno
269
. -a a r - »._ . » _ _.,» »,.. ~~... ~... ~.~.. .11
zemaljska piramida usmjerena je, kao i šestari, tako da, prema maso-neriji, označava
središte kruga, iz kojeg niti jedan Meštar mason ne može odlutati, ili skrenuti s pravog
puta; to jest, označava stupanj sna~e kralia ili vladara.
I tako, ako je Davidova zvijezda simbol ujedinjenog mesijanskog poslanja Isusovog,
ona bi trebala biti znak kršćanstva. Sad se treba po-staviti pitanje - a što je onda pravi
simbol judaizma? Odgovor je - križ.
T
Ovo je znak »tau«; takav je ujedno bio i oblik križa, na koji je Isus bio razapet, a ne
onako kako ga - samo pretpostavljajući, najčešće zamišljaju: s četiri kraka, i s gornjim
kraćim dijelom produženim iznad poprečnoga dijela. Ranije smo vidjeli, da je »tau«
bio Jahvin znak, te da su ga Keniti čak crtali na čelu, i to davno prije, no što je Mojsije
uopće stigao do njih, probijajući se kroz divlje predjele Sinaja; tim su magičnim
simbolom takoder bila obilježena i židovska vrata za vrijeme Pashe.
Zaokupilo nas je, kad smo otkrili, da je stil križa, koji koristi krš-ćanska Crkva, bio
zapravo - prastari egipatski hijeroglif, a ostali smo
1270
G11ALG11Jli - J1.lUO1LV1' , OLV Vi rav.w..v v .,. - -, -o .
zatim prevedeno na grčki - `Isus'. Ukratko, oblik križa nije Isusov simbol; on zapravo
prikazuje samo njegovo ime!
Ovo nas iznova vraća masoneriji. Najvažniji simbol stupnja Kraljevskog luka je
trostruki »tau«, koji se može vidjeti i na glavnom stijegu - izmec~u zastava Rubena i
Jude. Ova tri mecJusobno spojena »tau« simbola predstavljaju snagu kralja, svećenika
i proroka. On se unutar Reda objašnjava na sljedeći način:
»Ovih nekoliko smjerova žezla označavaju vladarsku, proročku i svećeničku službu,
koje su se nekada - a trebale bi se i nadalje - sve obavljale na poseban način, popraćen
i posjedovanjem odredenih tajni. «
I posljednji simbol, koji bismo željeli proučiti u ovom trenutku, je simbol ribe, koji
kao da je posljednjih godina započeo pomalo i svoj veliki povratak kao znak
kršćanstva.
Iako se na njega gleda kao na simbol kršćana, to je vrlo stari znak svećenstva, ali je
nesumnjivo bio i znak stranke nazoreja; pa i kad su ga kršćani koristili da bi označili
svoja sveta mjesta u Jeruzalemu krajem prvog stoljeća, to je bio jedini znak, koji je za
njih uopće i postojao. Vrlo je vjerojatno, da ga je prihvatio i Ivan Krstitelj, a o tome
smo već raspravljali - samo ime »nazorej« je jedan oblik riječi »nazrani«, koja
ozmačava oboje - i `jato malih riba' i `kršćane', i to ne samo u modernom arapskom
jeziku - jer, isto je značenje imala i u aramejskom jeziku, prije dvije tisuće godina.
271
.. - ., ~ - ~ r . .-~._~. . », ....~ .~~,..~.. ~..
svoje službe. I danas je nose svi biskupi, a o njenom podrijetlu nema nikakve sumnje:
stigla je s Mojsijem iz Egipta.
Mitra - sa svojim razdvojenim prednjim dijelom i stražnjim zaš-titnim dijelovima, te s
trakama, koje modernim biskupima zamjenjuju frizuru, zasigurno je preko nazoreja,
stigla iz starog Egipta. Jer, upravo je tako izgledao i hijeroglif, kojim se označavao `Amon' (u engleskoj verziji `Amen-Re', op.p.) - bog, koji je stvorio grad Tebu, i
kojemu se nakon ujedinjenja s Donjim Egiptom, pripojio i njihov bog sunca, Ra -pa je
nastao bog Amon-Ra. Još jednom, nismo mogli vidjeti nikakvog prostora za to, da se
može raditi samo o slučajnosti. Povezanost nitima, koje smo slijedili sve od Egipta pa
do Jeruzalema, a zatim sve do mo-dernih vremena, naše su istraživanje ispreplele
tako, da su te niti doslovno stvorile - čitavo uže!
I, na kraju, prisjetimo se, koliko se često ime boga Amona još uvijek izgovara i danas!
Dnevno ga koriste kršćani, pri završetku svake svoje molitve. Da li mu je originalni
smisao bio - privući bla-goslov boga Amona za neki zahtjev, kako bi se on i ostvario?
Kako je Teba bila grad Seqenenre Taoa, očekivali bismo, da je do Izraelaca ova riječ
došla kao završetak molitve - opet preko Mojsija, jer je bila korištena u ceremoniji
uskrisivanja. Hebrejski je jezik bez svake sumnje tu riječ, `amen', koristio kao
završetak molitve, i to u značenju: `Neka bude tako!', a kršćani su je zatim - samo
preuzeli iz njega.
Uspon Lažljivca
Nakon Isusove smrti, Jakov Pravedni se povukao u Kumran, kako bi razmotrio svoju
budućnost, jer je sad postao jedini mesija, s odgovor-nošću da bude oboje - i
svećenički, i kraljevski stup. Čini se, da je
272
1SI7IdVliv~ c,mua. vmayav m. ur~mumv o........ . ~..~.w.,..~., .m~ ~. ..u
bilo koji način mogao ugroziti njegovu čistoću. Bio je toliko potpuno slobodan od
svih grijeha i »nečistoća«, da je čak - za razliku od svih ostalih u Kumranu - bio izuzet
od onog obrednog pranja. Jer, rečeno nam je, `on se nije nikad prao', ali mislimo, da
se to odnosilo samo na obredno korištenje vode - inače se prao na uobičajeni način, iz
razloga osobne higijene. Da je Jakov sada bio važna osoba u ranoj Crkvi, potvrduju i
Djela 2:17, kada Petar šalje novost o svom oslobodenju iz zatvora Jakovu i ostaloj
braći:
»On im rukom dade znak da šute te im pripovjedi kako ga Gospodin izbavi iz
tamnice. I nadoda: »Javite ovo Jakovu i ostaloj braći!«
Zatim izic~e, i ode na drugo mjesto. «
Ubojstvo »kralja Židova« od strane rimskog prokuratora izazvalo je veliku pozornost
širom Izraela, no i izvan njega, i ljudi su se počeli zanimati za mesijanski pokret.
Takva je jedna osoba bio i rimski gradanin, imenom Savao; potjecao je iz područja,
koje danas zovemo južna Turska. Roditelji su mu bili Židovi iz dijaspore, a on je sam
bio mladić odgajan kao Židov, no bez onih uvjerenja i kulture, koju su oni čisti
sljedbenici Jahvini razvijali unutar Kumranske zajednice. Ideja -kako je njegova
zadaća bila, da progoni kršćane - očita je besmislica, jer naprosto u to doba, takav kult
nije niti postojao. Nazoreji, koje je sad vodio Jakov, bili su najžidovskiji Židovi, što se
uopće mogu i zamisliti, pa je Savao od Rimljana dobio samo jednostavan zadatak -da
u njihovo ime uguši bilo kakve ostatke mesijanskog pokreta za neovisnost. Mandeji iz
južnog Iraka, kao što smo već razjasnili, bili su nazoreji, prognani iz Judeje; njihovu
bismo migraciju mogli točnije smjestiti u 37. godinu; stoga s velikom sigurnošću
možemo reći, da je čovjek, koji ih je tada protjerao - bio sam Savao (alias Pavao).
Savao je vjerojatno uistinu i bio prava pokora za židovski pokret za oslobocJenje, i to
velikim dijelom sljedećih sedamnaest godina, jer je bila godina gospodnja 60., kad ga
je pogodilo sljepilo tijekom puta za Damask. Danas se vjeruje, da Savao ne bi imao
ovlasti uhititi bilo kakve aktiviste u Damasku, čak da ih je tamo i pronašao; no, to se
čini vrlo malo vjerojatnim, pa velika većina znanstvenika danas smatra, da
273
„u~. ....~ . ~. yu~~~..,,.,.~ . . .~...y, ...u .p.y.rv.v.u, u ~.uum Nv v a mun v iuu, c.uyu v
v
je simbolika njegove promjene mišljenja, i pristupanja jednom dijelu nazorejskih
ideja. Do činjenice, da je Savlovo odredište uistinu bio Kumran, došlo se zahvaljujući
Djelima 22:14, gdje mu je rečeno, da će biti predstavljen »Pravedniku«, što se očito
odnosi na Jakova:
»A on nastavi: »Bog otaca rzaših izabrao te, da upoznaš nje-govu volju, da vidiš
Pravednika, i da razumiješ glas iz usta rzjegovih... «
Tako je Pavao čuo priču o nazorejima iz samih Jakovljevih ustiju, no - kako je bio
Židov iz dijaspore, te rimski gradanin, nije razumio poruku koja mu je bila predana;
stoga je odmah u glavi razvio hele-nističku sliku priče o Isusovoj smrti, te o njegovoj
ulozi kao »žrtvenog janjeta«. Posve je sigurno, da Pavla nisu uputili u tajne Kumrana,
jer je tamo proveo samo kratko vrijeme; kao što znamo, bilo je potrebno da produ tri
godine vježbi i ispitivanja, da bi se postalo bratom. Odnos izmedu pridošlice i Jakova
ubrzo je postao vrlo zategnut.
Pavao je iza sebe imao sedamnaest godina traganja za mogućim pobunjenim
Židovima, i nikad se nije preobratio na puteve Ivana Krstitelja, Isusa i Jakova.
Umjesto toga, osmislio je novi kult, kojem je dao grčki naziv - kršćani, prevodeći na
taj način hebrejsku riječ `mesija'. On je i čovjeku, kojega nije nikada upoznao, dao
ime `Krist', te oko sebe započeo okupljati sljedbenike. Kako Pavao nije razumi-jevao
terminologiju nazoreja, upravo je on bio i prva osoba, koja je unijela literalizam u
alegorije iz Isusova nauka, te je tako židovskog patriotu pretvorio u - Boga/Čovjeka,
koji je činio čudesa. Ustvrdio je, da ga podržava i Šimun Petar - no, to je bila samo još
jedna laž u čitavom okviru laži, koji je izgradio. Jer, Šimun Petar je objavio slje-deće
upozorenje protiv bilo kojeg drugog autoriteta, osim nazorej-skoga vodstva:
»Posvuda budite na ~zajvećem oprezu, da ne povjerujete nika-kvome učitelju, izuzev
ako sa sobom ne donosi svjedočanstvo Jcrknva, brata Gospodinova. «6
~~ Hu~h Schonfield: Ti nevjerojatni kršćani
Lu,,..... » ...., . _ .,
- bio je to Pavao koji se borio s Jakovom, »Učiteljem Pravednosti«. Uporaba riječi
»Govornik« tipična je kumranska igra riječi, koja se odnosi na postupak krštenja,
vezan uz ovog protivnika. Habakuk Pešer, naime, razjašnjava, da takva osoba
»izlijeva nad Izraelom vode Laži« i »vodi ih u pustinju bez Puta«. I ovdje imamo igru
riječi, jer se pod »Putem« podrazumijevaju ograničenja, postavljena Zakonom.~
Mi vjerujemo, da je »Lažac« i neprijatelj Jakovu bio - Pavao; čo-vjek, koji je lagao o
svom dijelu života kao navodni farizej; lagao i o misiji Kristovoj; koji je naučavao, da
Zakon Židova nema važnosti, te dopustio pristup i neobrezanima. Iz Pavlovih je
poslanica jasno, da su iz Jeruzalema bili poslani Apostoli, i to na područja koja je on
odabrao, kako bi opovrgavali njegov autoritet, i ispravljali njegov pogrešan nauk. Jer,
Pavao spominje protivnike neupitna ugleda, koje su pošto-vali jer »su bili netko«, te
da su »slavni stupovi«, pa zatim objavljuje, kako on ne ovisi niti o najglavnijim
Apostolima. On ih opisuje kao »sluge Sotone«, kao »lažne Apostole« te »podmetnutu
braću«. On je zaprepašten, što se ovi galatejski preobraćenici okreću »drukčijem
Evandelju«, te im poručuje »ako vam itko propovijeda Evandelje drukčije od onog,
što ste ga primili, neka bude proklet«. On Jakovljeve emisare naziva »lažnom braćom,
koja prvenstveno udoše... da bi razotkrila našu slobodu koju imamo u Isusu Kristu, te
da bi nas podvrgla ograničenjima.«
Neki komentatori, kao što je Hyam Maccoby, naglasili su snažan argument - da Pavao
nikad nije bio farizejski rabin, već običan avanturist neobičnog podrijetla. I Ebonitski
tekstovi potvrduju, da Pavao nije prošao farizejske vježbe, niti imao ikakvu pozadinu
vezanu ur, farizeje; bio je preobraćenik na judaizam, roden od nežidovskih roditelja u
Tarzu.8 U Jeruzalem je stigao već kao odrastao, te postao sluga Visokog svećenika. A
kad se razočarao, uvidjevši da nema nika-kvih mogućnosti za napredovanje, rastao se
od Visokog svećenika, te osnovao vlastitu, novu religiju.
Pavao sam priznaje, da su postojale dvije suprotstavljene verzije o Kristovu životu i
misiji: »pogrešno učenje« Jakova, brata Kristova, te
Robert Eisenman: Habakuk Pešer s Hyam Maccoby: Stvoritelj mita
2~4 i~ 275
c,am,lluma ~amu mc. y,~.yu~uumom,nm v~mvvalya. v i mv~ rvmalu,l
Korinćanima, 9:20-25, on se ne ustručava priznati - koliko malo cijeni Jeruzalemsku
crkvu, te otvoreno izjaviti, da je on sam - beskrupulozni lažljivac:
»Sa Židovima sam bio kao Židov, da pridobijem Židove... S onima koji su bez
zakona, bio sam kao bez zakona... Svima njima postao sam sve... Ja stoga tako trčim,
ne kao u nepo-uzdano; tako dajem udarce, ne kao onaj, koji mlati vjetar. «
Ovo otvoreno zanemarivanje Zakona, te njegova spremnost da kaže ili učini bilo što,
samo da bi postigao osobne neobične ciljeve, jasno nam ukazuju zbog čega su Jakov i
Kumranska zajednica nazvali Pavla »Govornikom Laži«. U »Rimljanima« 10:12, a i
na drugim mjes-tima, Pavao najavljuje svoju želju, da osnuje zajednicu, koja »neće
stvarati razlike izmedu Židova i Grka«. A to je upravo ona vrsta ambi-cije, koja je
karakterizirala herodovske obitelji, i njihove zagovaratelje. Pavao je skrenuo s Puta,
kako bi ozakonio okupacijske snage, koje su
,I protjerale lozu Davidovu iz Jeruzalema, i ubile njihovog kralja/mesiju. On raspreda:
»Morate biti poslušni svojim vladarima. Kako svako vladanje dolazi od Boga, i
upravljanje gradanima ovlastio je Bog.«
Jasno je, da je Pavao uistinu zasluženo postao rimskim grada-ninom.
Ovakvo otimanje kulta gotovo je sigurno izazvalo veliku mržnju i strah. Njegov tako
utrti put do herodijanske moći u Jeruzalemu posve je jasan i u Djelima, te obilježava
Pavla kao vjerojatnog urotnika protiv Jakova. Opasnost je Jakovu postala posve jasna,
pa je vrlo pažljivo izbjegavao upućivati strelice iste vrste u smjeru Pavla, kakve je
ovaj upućivao njemu. Pavao je nastavio krasti »tajne« Kumranske zajednice za svoja
vlastita učenja. U Prvoj poslanici Korinćanima 3:9, Pavao koristi »izgradnju« i
»polaganje temelja« - izraze iz Habakuk Pešera, kad svoju zajednicu opisuje kao
»Božju gradevinu«, sebe kao njenog »mudroga graditelja«, a Isusa Krista kao njen
»temelj i ugaoni kamen«.y Naravno, to su pojmovi koje je koristio Isus, kao i svi
nazoreji, a odavde su ih preuzeli i masoni.
Robert Eisenman: Hnbnkuk Pešer
PaVtoVOg suprULSLUtV1~Qll~čt Jčl1iVVU r10.Vt,.umuu muv ==v =__~___ ===.J
=,
te zbog Pavlove lažne tvrdnje, da je Petar onaj, koji je bio voda Jeru-zalemske crkve.
Nema sumnje, da je Pavao pokušao preuzeti vodstvo za sebe svojim, opet lažnim
tvrdnjama, da je prošao obuku pod Gamali-elom (velikim poznavateljem Zakona), no
imao je dovoljno političkog instinkta, koji mu je govorio, da u tome ne bi uspio.
Koliko je jako Pavao bio omražen medu ljudima u Jeruzalemu, vidljivo je i iz poglavIja 21 u Djelima. Ovdje je Pavao pogrešno procijenio svoj autoritet, te ušao u Hram,
odakle ga okupljena svjetina izbacuje, gotovo ga linču-jući, jer su ga prepoznali kao
čovjeka, koji je u Efezu poučavao protiv Saveza i Zakona. Pobuna, koja je tako izbila,
vjerojatno je bila velikih razmjera, jer nam Biblija priča da se »cijeli Jeruzalem
podigao u nego-dovanju«, a nekoliko je rimskih četa bilo poslano iz utvrde Antonia;
na Pavlovu sreću, na vrijeme su se pojavile u dvorištu Hrama.
Chris je posjetio amfiteatar u Efezu, u kojem se Pavao obraćao okupljenom narodu, i
gdje je krivo procijenio prilike. U to je vrijeme u Efezu živjelo kozmopolitsko
stanovništvo, uključujući i jednu od najvećih židovskih zajednica izvan samog Izraela.
Kao i Židovi u Aleksandriji, mnogi su od njih bili ljekari - sekta iscjelitelja, usko
povezana s esenima iz Kumrana. U pomalo nezgrapno rekonstruira-nim ruševinama,
Chris je pronašao i veliki kamen s urezanim znakom svih liječnika - štap i zmiju,
ovijenu oko njega - koji se proširio i kao simbol ljekarništva širom svijeta. Ovi visoko
obrazovani i dobro obaviješteni Židovi nisu imali vremena za Pavla i njegove
gluposti, pa je taj samoimenovani propovjednik bio zatvoren u malenu zgradu na
brdašcu, jedva vidljivu iz amfiteatra. Chris nije mogao odoljeti -pomislio je, koliko je
samo svijet mogao biti bolje mjesto, da su tog čovjeka - i zadržali zatvorena u njoj.
Pavao je uspio spasiti goli život iz pobune u Jeruzalemu, no 62. godine došao je red
na Jakova, da bude napadnut u Hramu Jeruzalema. Zapisi Epifanija, biskupa u
Konstanci (315.- 403.), nam govore, kako su očevici pričali, da je Jakov bio optužen,
jer bespravno nosi biskup-sku mitru i odjeću visokog svećenika, te tvrdi da - kao prvi
biskup Jeruzalema - ima pravo ući do Najsvetijeg od Svetih jednom godišnje. Čini
nam se vjerojatnim, da je Jakov slijedio stope svoga brata, te pokušao ući u Hram
nenajavljen, pri čemu su ga smjesta uhitili. Novi zavjet je složen tako, da se
pojedinosti ovog ubojstva ne spominju, ali
276 t~ 277
»...svećenici... ga pronac~oše kako stoji pokraj stupova hrama, uz moćni kamen
ugaoni. I odlučiše da ga uklone s te visine, te ga gurnuše prema dolje. L.. zavezaše ga
(i uda-rahu) dok su ga bacali na tlo. Zatim ga ispružiše, a na trbuh mu staviše veliki
kamen. Svi staviše svoje noge na kamen govoreći mu: »Sagriješio si!« Zatim ga
iznova podigoše, jer on bijaše još živ, pa ga prisiliše, da iskopa rupu. Natjeraše ga da
stane u nju. Nakon što ga zatrpaše do struka, kame-novahu ga. «
Dijelovi Hrama bili su tada još uvijek u izgradnji, pa je gotovo sigurno da je kamen,
kojim su prikliještili Jakova, bio jedan grubo obradeni četvrtasti kamen tesanac,
pripremljen za ugradivanje. Zanim-ljivo je pripomenuti, da je upravo takav jedan
tesanac smješten u sjeveroistočnom kutu masonske Lože.
Postoji još jedna priča, koja se odnosi na Jakovljevu smrt, i u kojoj bi se takoder
mogla pronaći veza s masonerijom. Hegesipus, autoritet kršćana iz drugog stoljeća,
piše:
»Tako oni oboriše Jakova Pravednoga, te ga počeše kame-rzovati, jer nije umro pri
padu; a on, klečeći, zavapi: »O, Gospodine Bože, Oče moj, molim te - oprosti im, jer
ne znaju što čine!« I dok ga oni tako kamenovahu, jedan od svećenika i ,sinova
Rehabovih, o kojemu je svjedočio prorok Jeremija, zanika: »Stanite, što to činite!?
Pravedni moli za vas!« Ali jedcrrz od rzjih, što bijaše kovač, smrska glavu
Pravedrtoga drškom svojega čekića. «
Ubojstvo udarcem teške drške kovačkoga čekića po Jakovljevoj glavi - ne smatra se
povijesnom činjenicom, no nama se učinilo, da bi to mogla biti tradicija, koju su
pridodali sami Kumranci, kako bi podsjetili na pojedinosti pešera - Hirama Abifa. Na
taj bi se način mučeništvo Jakova, njihovog Učitelja Pravednosti, moglo sagledati kao
ponavljanje smrti graditelja prvog hrama Salomonovog (odnosno, Seqenenre Taoa).
Udarac u čelo ubio je obojicu - Hirama Abifa, dok je
278
no1I1 ~7V~t~cuycm mnuu. vo~mv.uw. ,~.. ~.__.. .•~....~.. „ »_. _, ,-- --. --mogle
smatrati samo slučajnošću.
Povezanost s Hramom nastavila se i nakon smrti. Vjeruje se, da se Jakovljev grob
nalazi u dolini Kidron, koja vodi ravno do istočnih vrata Hrama. Usječen u prednji dio
visoke stijene - stoji još uvijek, dramatski obilježen parom prekrasnih stupova na
ulazu.
Povjesničar Josip priča, kako su se stanovnici Jeruzalema osjećali strahovito
uvrijedeni ubojstvom Jakovljevim, te da su u potaji stupili u vezu s kraljem Agripom,
zahtijevajući od njega da kazni visokog sveće-nikaAnaniju, i lo zbog njegovih zlih i
nezakonitih djela. Židovi su očito uspjeli u svom naumu, jer je flnanija bio uklonjen
sa svog položaja.
Značajan dio našeg istraživanja, koji je i nadalje ostao tajnovit, bilo je i - izvorište
imena, koja su masoni dali ubojicama Hirama Abifa: Jubelo, Jubela i Jubelutn. Osim
očito posve nevezane činjenice, da riječ »jubal« na arapskom jeziku zuači »planina«,
nismo mogli pronaći nikakvo drugo značenje. Mec~utim, kalco smo se sad pobliže
pozabavili smrću Jakoya, »Učitelja Pravednosti«, naišli smo na vrlo poučnu analizu
profesora Eisenmana, Govoreći o Habakuk Pešeru, pronadenom u Kumranu, on kaže:
»Pešer, koji odbija nctpomene o »srdžhi« i »svetkovinarna« u tekstovimca koje ~srno
poder~tali, govori o iome, kcako je »Zli Svećenik progonio Ilčitelja Pr-avednosti da bi
ga upro-pastio« ili »uni.štin svnjorn zlorra .sr~žborar u i,t.cći, rr koju se on povukao«
_(ili: «ar kc.rći, u koj~j ,je bio otkriveto«); uporaba riječi »leval'o« ne pojcrvljuje .re
rr potr.rtanirn tekstovima, no označava snažr~u akcijac, i hajčešće .se prirnjerajyTe u
agre-sivnom korrtekstrr, vjerojatno ozraačavajccći puništerrje«.lo
Eisenman nastavlja sa svojim razmatranjem:
»Kuko je sigurno, da se lood alaczijom rna Bo~ju »čašrc gnje-va« poctrazurnijeva
Božja osveta i kazr~a zbog ccni.štenja Učitelja Pravedrao.sti (ili, kao što to pe,šer ce
sljedećern odlomkrc navodi sarn, kad govori o rrrrišterrju »Siromašrzih«:
~~ R. Eisenman: Egze~;ezu tnk.sta llabnkuk Pešer
279
..,...........,..,... „„.„„......, J.. ~ . ...~~o u,a. ~w~oua.cr~ vwvrrt
nagradom, koju je pribavio Siromašnima«), očito je, da smisao riječi »teval'ehu«
ovdje, slijedeći raniji smisao riječi »leval'o«/»leval'am« - takoder označava uništenje... «
Da li bi moglo biti, da su ove tri riječi iz pešera, kojima je u Svicima s Mrtvog mora
opisano Jakovljevo ubojstvo i smrt- »leval'o«, »leval'am« i »teval'enu« - pravo
izvorište imena Jubelo, Jubela i Jubelum?
Blago Židova
Činilo nam se vjerojatnim, da je židovski rat - koji je trajao od 66.-70. godine - mogao
biti uzrokovan napetostima, do kojih je došlo zbog ubojstva Jakova Pravednog;
pronašli smo, da je ovu tezu potvrdio i Josip. Pa, iako njegov izvorni dokument o
tome više ne postoji, znamo za njega zahvaljujući sačuvanim bilješkama crkvenog oca
Origena iz trećeg stoljeća, koga su Josipove riječi zbunile. Origen je pisao:
»lako nije vjerovao u Isusa kao Krista, Josip je - tragajući za pravim uzrocima pada
Jeruzalema - morao priznati, da je proganjanje Isusa bio razlog njegova uništenja, jer
je narod ubio prorokovanog Mesiju. Pa ipak, gotovo kao protiv svoje volje i rze
daleko od istine, on kaže, da je to pogodilo Židove cr ime o,svete zbog Jakova
Pravednog, brata Isusa zvanog Krist, ko jega ubiše, iako je bio savršeno pravedan
čovjek. «
Mnogi današnji kršćani zapravo su neznalice u pogledu teme, koju smatraju toliko
dragocjenom; no, kad se jednom shvati, da je Isusovo djelovanje trajalo samo godinu
dana, a ono njegovog brata Jakova -punih dvadeset godina, to će poduprijeti tvrdnju,
da je Jakov bio znatno omiljenija ličnost svog vremena. Položaj i utjecaj Jakova, kao
Isusovog brata, zabilježen je u starim spisima, ali je bio potisnut u katoličkom učenju,
tako da su laicima, a čak i mnogim svećenicima, podaci o tome uskraćeni.ll
~ ~ Hu`~h Schonfield: Ocli.sejn e.senn
QIV1ylSlOVii 1~GG1V111 U~G1Cl, riV~Q OU C.luvvm,mm mmyuyu mu, mmyum
Židovima, te Židovi - Židovima. Užasi, koje su pri tome jedni drugima smišljali, bili
su toliko strašni, da to svijet do tada nije vidio - možda bi se mogli usporediti s
Francuskom, ili Ruskom revolucijom. Josip, povjesničar Židova, bio je židovski
zapovjednik u Galileji - sve dok nije promijenio stranu, te započeo divljački i sa
strašću progoniti svoje dotadašnje podredene. U početku je Židovima krenulo dobroporazili su sirijsku legiju, koja je marširala na Jeruzalem, no - bilo je jasno, da nikad
neće uspjeti nadvladati moćnu rimsku vojsku.
Nazoreji, koji su vjerovali u snagu mača kojom će obnoviti vlada-vinu Boga, zvali su
se zealoti, i posve je pouzdano, da su u studenom 67. godine uspjeli zauzeti Jeruzalem
i Hram. Vodeni Ivanom iz Gišale, zealoti su otkrili, da bi mnogi svećenici hrama i
gradski starješine željeli potpisati mir s Rimljanima. No, oni nisu podnosili takav
način razmišljanja, pa je svatko, tko bi izrazio slične stavove, bio odmah ubi-jen.
Rimske su se legije neprekidno približavale, pa je i najzadrtijim zealotima postalo
jasno, da kraj ne može više biti daleko. U proljeće 68. Qodine donijeli su odluku, da
se sakriju blaga iz Hrama - sveti svici, posude i ubrane desetine - kako ne bi pala u
ruke ne-Židova. Sjetili su se toga upravo na vrijeme, jer su, do lipnja, Rimljani već
razorili Jeri-hon i naseobine Kumrana. Dvije godine kasnije, pao je i Jeruzalem
-osvojio ga je Titus, a zealote je - ili pobio, ili zatvorio; na kraju je umro i posljednji
od Židova, koji je mogao znati tajne nazoreja, kad je cjelo-kupno stanovništvo
Masade radije izvršilo samoubojstvo, no da se preda Rimljanima.
I tako su tajne, koje su do nazoreja stigle preko Mojsija, bile sakrivene - kao što ih je
prorok i uputio - ispod temelja Hrama, i to što je moguće bliže Najsvetijem od Svetih.
Ostala su djela bila sakrivena na najmanje pet drugih mjesta širom zemlje, uključujući
i špilje, koje su okruživale Kumran. Jedan od svitaka, pronaden u tim špiljama, bio je
ispisan na listu bakra, dugačkom oko 2,4 metra, a širokom oko 30 centimetara; bio je
uvijen od krajeva prema središtu, tako da je oblikovao dvostruki svitak, ili dvostruku
cijev, razdijeljenu po sredini. Grupa, koja je vršila istraživanja, u početku ga nije
mogla pročitati, jer je potpuno oksidirao; no, otvorili su ga režući ga na trake, i zatim
ga rekonstruirali na Tehnološkom fakultetu u Manchesteru 1955. godine. John
Allegro opisuje uzbudenje, koje ga je obuzelo, kad mu je postao
280 ! 281
»I što je riječ po riječ postajala jasnijom, a sadržina cijeloga dokumenta neizbježnijom, nisam mogao vjerovati svojim očima. U stvari, odlučno sam odbio
priznati ono, što je već bilo očito, sve dok i druge trake ne budu očišćene i složene.
Medutim, nakon što je bila dešifrirana još jedna ili dvije trake u nizu, hitno poslah
avionsko pismo Hardingu s vijes-tima, da je u kumranskim pećinama pronac~eno
najveće od svih iznenadenja - popis svetoga blaga, zlata, dragulja prikupljenog
žrtvenim darovima, kao i svih svetih posuda raznih vrsta. . . « 12
Tumačenja, koja je John Allegro dao o »Bakrenom svitku«, uka-zivala su na to, da je
najmanje još jedna takva kopija pohranjena u samom Hramu:
»U šupljini na sjevernoj strani, u rupi koja se otvara prema sjeveru, i zakopano u
njenu otvoru; kopija ovog dokumenta, s objašnjenjima i mjerama, i popis svake stvari,
i druge stvari. «
Da li je to mogao biti svitak, koji su templari prvi otkrili? Jer, ako je bio, tada su po
njemu mogli napraviti savršenu mapu sakrivenog židovskog blaga. U svojim
podrobnim napomenama, Allegro je razra-dio, da se položaj »šupljine« (u značenju -
rupe, ili špilje) nalazio izravno ispod oltara u Hramu; otvor, za koji smo mi znali da je
bio zatvoren mramornim blokom, s prstenom u svom središtu.
»Bakreni svitak« navodi ogromne količine zlata, srebra, dragocje-nih predmeta, te
najmanje dvadeset i četiri svitka, koji su bili zakopani unutar Hrama; takoder navodi i
smjerove za otkrivanje najmanje šez-deset i jednoga kovčega; u nastavku navodimo
tipičan izgled popisa:
» U unutarnjoj prostoriji dvaju stupova, koji podržavaju lukove dvostrukih vrata,
okrenutih prema istoku, nalazi se ulaz, zakopan na dubini od tri kubita, u kojemu je
sakriveni
~= John Allcgro: Svici s Mrtvog morn
talenta. U spremniku, koji se nalazi devetnaest kubita ispred istočnog ulaza> smještene su posude, a u njima deset talenata.
U Dvorani ... (?) devet kubita ispod južnog ugla; zlatne i srehrne posude za desetinu,
kaleži, žrtvens posude, posude za piće, sve u svemu - šest stotina i devet.
U otvoru (?) koji se nalazi u MLHM, na sjevernom di jelu: posude za desetinu i
svečana odjeća. Ulaz je ispod ~,apadnog ugla.
U podzemnim prolazima ispod Svetinje, u prolazu koji gleda na jug, na šesnaest
kubita je zakopano: 22 talenta.
U otvoru izvora u Hramu: posude od srebra i posude od z.lata i novac, ukupno šest
stotina talenata. « 13
Znali smo, da su izvorni vitezovi templari otkrili neke od svitaka do 1 I 19. godine.
No, tek smo sad shvatili, zbog čega su utrošili čak sljedećih osam godina, vršeći
iskopavanja ispod ruševina Hrama. A i ono iznenadno uzdizanje tog Reda do slave i
bogatstva nije više bilo -misterij !
Nakon što su Židovi izgubili rat, a njihov Hram ostao razoren po posljednji put,
zakopani svici ležali su zaboravljeni. Naučavanje Isusa i nazoreja zamijenilo je
kršćanstvo, kojem bi bolje odgovarao naziv -»pavlijanstvo«. No, činjenica da
kršćanska teologija ne uspijeva odra-ziti sadržinu preživjelih izvornih Isusovih učenja,
sugerira nam, da je do~ma bila pridodana tek mnogo kasnije. Jer, one doktrine, koje je
osmislio Pavao, bile su posve različite od Isusovih revolucionarnih ideja o
ravnopravnosti.l4
Jer, lsus je bio revolucionar i pionir demokratskog načina razmišljanja. Zahvaljujući
Pavlu i ne-židovskom hijerarhijskom kultu koji je razvio, i Isusova su učenja tako
ostala zakopana i zaboravljena. No, mi smo znali, da im je namijenjeno - uskrsnuće.
~; John Ailegro: Blagn iz Ba,krenog svitka Rupert Furneaux: Druga strana priče
282 ~ 283
vm vm c,umvNum, m, W uV t11V~1110.GV111111111V1GGU V
11~111UVU111IIlUgUC:CIr1
sadržaju. Iz našeg putovanja kroz povijest izvukli smo neprekinutu nit, koja je vodila
od ubojstva Seqenenre Taoa do razvoja židovske nacije, te do cvjetanja koncepta
Ma'ata usred Kumranske zajednice. Pronašli smo i upute unutar Uzašašća Mojsijeva,
koje su objašnjavale, kako sakriti svitke ispod Hrama, što bliže Najsvetijem od Svetih,
te pročitali izvješća o uništenju esena i njihovog Hrama. No, to nam je ostavljalo
vremenski razmak od još »samo« tisuću godina, koji je trebalo obraditi.
U ovom smo trenutku odlučili iznova zaviriti u sve masonske obrede, za koje smo
znali da postoje - od Kraljevskog Luka do Obreda od 33°. Jer, možda smo u
masonskoj literaturi i varijacijama obreda mogli otkriti daljnje tragove, koji bi nam
mogli pomoći u našem istraživanju. Još smo u ranom stupnju našeg rada vrlo pomno
prou-čavali Keltsku crkvu, koja je imala vrlo snažan utjecaj na razvitak škotskog
društva onoga vremena; mislili smo, da je isto tako mogla utjecati i na Keltski
preporodni pokret Roberta Brucea, koji se dogadao u isto vrijeme, kad i pad
templarskog Reda. Stoga je i u ovom radu trebalo izvršiti naknadni pregled, kako bi se
izvidjele mogućnosti ispunjavanja tog vremenskog razmaka od tisuću godina u našoj
rekonstrukciji priče. Odlučili smo zato, da daljnjim istraživanjem treba pronaći, što se
dogadalo s ostacima Jeruzalemske crkve, nakon što su Rimljani uništili Hram, da
bismo vidjeli, da li je - ako je uopće - na neki način povezana s Keltskom crkvom.
ZAKLJUČAK
Proučavanje Isusova života u svjetlu podataka prikupljenih iz Biblije, Svitaka s
Mrtvog mora, masonerije, rekonstruirane tajne stupova te neobičnih židovskih
tekstova, pokazalo se zapanjujuće plodonosnim. Otkrili smo da je Isus, ili Yehoshua
ben Joseph - kako su ga poznavali u ono doba - obavljao svoje aktivno poslanje samo
jednu godinu, tije-kom koje je postao neomiljen kako u Kumranu, tako i u
Jeruzalemu, proglasivši da on sam predstavlja - oba stupa.
Potvrdili smo, i da je Isus oko sebe imao okupljenu elitu, upućenu u naročite tajne, te
da je izraze, kakvi su »pretvaranje vode u vino« koristio kao metafore za uobičajene
dogadaje. Ostali pojmovi, koje
»~1VW ~uuw.~ „ ».-- .
koji su se družili s Rimljanima.~Čak se i sam »Oče naš« mogao vratiti u okvire svog
stvarnog značenja.
Utvrdili smo, da su Kumranci koristili simulirano uskrisivanje kao iniciranje i prijem
u svoj najviši stupanj, pri čemu bi inicirane nazivali »živima«, dok bi o svima
ostalima govorili kao o »mrtvima«. Dobar primjer za način, na koji su Isusovi
sljedbenici koristili ovo uskrisi-vanje živih pri ulasku u uži krug, daje nam priča o
Ananiji i Safiri, koja pokazuje da se članstvo u toj eliti moglo i oduzeti. S druge
strane, priča o Lazaru pokazala nam je, i da se osoba mogla pridružiti, napustiti ih, pa
im se opet pridružiti; ovo napuštanje opisivalo se kao »privremena smrt«.
Uloga dvaju stupova bila je apsolutno središnja u svemu, što bi (sus činio; pa i kad je
bio uhićen u Getsemanskom vrtu, upravo je obavljao ceremoniju uskrisivanja u
živoga, nadohvat samih stupova Hrama u Jeruzalemu. Pronadena je još jedna izravna
veza s maso-nerijom, i to - u simbolici »jutarnje zvijezde«.
Naša ranija hipoteza - da su postojala dva Isusa Krista, sad se potvrdila; sad smo znali,
da je onaj - koji je umro, bio Yehoshua ben Joseph - »kralj Židova«, dok se njegov
brat, Yacob ben Joseph, toga dana - zbog razlikovanja mec~u njima - nazivao »Isus
Baraba«, odnos-no »sin Božji«. Otkrili smo i dugo zagubljeni Jakovljev govor, koji je
održao u nežidovskom dijelu dvorišta nakon razapinjanja na križ, a koji su kasniji
kršćani izokrenuli na takav način, da je oblikovao osnovu za antisemitizam, što se
nastavlja još gotovo dvije tisuće godina kasnije.
Povjerovali smo, da smo sad konačno shvatili i podrijetlo tog neobičnog kršćanskog
koncepta Svetog Trojstva, koji i Oca, i Sina i Duha Svetoga opisuje kao tri osobe u
jednome Bogu. Jer, za nas je taj trostruki božanski format oduvijek dokazivao, da
kršćanstvo nije monoteistička religija. Osim toga, nismo mogli shvatiti, tko je taj Sveti
Duh; je li to bio Isus, ili netko drugi. Čini se, da kršćani izbjegavaju isuviše razmišljati
o tom konceptu Trojstva, i to naprosto stoga - jer nema nekog smisla u njemu.
Podrijetlo Trojstva vjerojatno je u vezi s paradigmom stupova. Bog Otac je »šalom« ključni kamen temeljac, Sin Božji je stup »cedek«, a kralj Židova je stup »mišpat«.
Oba su stupa u cijelosti zemaljski, a kad se nad njih nadvije nebeski luk, postiže se
savršeni sklad izmedu Boga i njegovih podanika.
2g~ / 285
, . . 1 . .. _.1 .o d
smo tako pronašli očite odjeke egipatskog podrijetla u tajnama Židova. Kršćanski
simbol križa nije se pokazao nimalo sličnim onoj strukturi, na kojoj je Isus umro umjesto toga, to je zapravo oblik starog egipat-skog hijeroglifa, koji znači »Spasitelj«.
Isto tako, i znaci biskupa, koje je nosio Jakov, a koji se nose još i danas, pokazali su
se kao još jedan hijeroglif, kojim se označavao Amon - bog, koji je stvorio Tebu.
Otkrili smo da i samo ime Kumran znači »luk iznad dva stupa«, što je predstavljalo
samo još jedan dokaz, kako je ta simbolika stupova bila središnja u stavovima, koje je
Kumranska zajednica imala u odnosu na svijet.
Počeci kršćanske crkve, otkrili smo, nisu imali nikakve veze s Isusom; bila je to
izmišljotina stranca imenom Savao, ili kasnije - Pa-vao. Bili smo sigurni, da je on
osoba, koja se u Svicima s Mrtvog mora naziva »Govornikom Laži«, te da je baš on
vodio borbu s Jakovom, želeći mu oteti nazorejski kult. Upravo Pavao i njegovi
sljedbenici nisu uspjeli shvatiti paradigmu dvaju stupova, te su na kraju bili prisiljeni
pokušati s racionalizacijom židovskog načina razmišljanja, izmišlja-jući neobičnu, i
do krajnosti ne-židovsku ideju o Svetom Trojstvu.
I najvažnije od svega - znali smo, da su nazoreji u Kumranu vjerovali, kako se sasvim
približio smak svijeta, pa su stoga svoje najsvetije svitke sakrili u skrovišta ispod
temelja Hrama, koliko su god bliže mogli Najsvetijem od Svetih. U ratu, koji je
uslijedio, većina je Židova iz okolice Jeruzalema bila ubijena, ili je pobjegla; zakopani
svici su ležali zaboravljeni, sve dok se željezne poluge vitezova tem-plara nisu probile
do njih, da bi ih - spasile.
Uskrsnuće
Ostaci Jeruzalemske crkve
Razvitak pogrešnog vjerovanja u Krista upio je Isusova i nazorejska učenja, no
pronašli smo jasne dokaze o tome, da su poneki od njih ipak preživjeli taj židovski rat
od 66. do 70. godine, te su proslijedili srž lsusove poruke u strane dijelove tada
poznatog svijeta, uključujući ovdje i Britansko otočje, i to preko Aleksandrije u
Egiptu. Sekta zvana Ebionim ili ebioniti bila je izravna nasljednica Jakovljeve crkve,
što je čak zadržala i ime, kojim su ponekad Kumranci nazivali sami sebe -Ebionim,
čime se - kako smo do sad već dobro znali - označavalo »Siromašne«. Ova je sekta
visoko štovala učenja Jakova Pravednog, te je vjerovala, kako je Isus bio veliki
učitelj, no samo smrtan čovjek, a ne i Bog. Sami su sebe i nadalje smatrali Židovima,
te bili uvjereni da je Isus bio očekivani Mesija, jer ga je Ivan »okrunio«. Njihovi
zapisi takoder pokazuju, da su mrzili Pavla, na koga su gledali kao na neprijatelja
istine. Još dugo vremena nakon Isusove i Jakovljeve smrti, pojmovi »ebioniti« i
»nazoreji« smatrali su se sinonimima, pa su grupe koje su se nazivale bilo kojim od
tih imena, bile od strane Rimske crkve proglašene hereticima i - proklete. Medutim,
svi su ti nasljednici Jeruzalemske crkve - osim Pavlove devijantne grupe - vjerovali,
da je Isus bio samo čovjek, a ne i Bog, činjenica koja zapravo toliko proslavljeni
Vatikan i njegove izdanke pretvara u one stvarne - pogane i »heretike«.
Robert je bio odgajan u okolini koja je govorila velškim jezikom, i čitav se život
zanimao za Keltsku crkvu, te mitologiju svojih predšas-nika. Bio je odgajan sa
spoznajom, da je kršćanstvo dospjelo u Irsku iz Aleksandrije preko Španjolske,
najvjerojatnije negdje oko 200. godine naše ere, te da je izoliranost te zemlje od
romanizirane Europe omogućila razvitak posebne vrste kršćanstva. Priča se, da je
Patrick 432. godine otišao u Irsku, te je u jednom kasnijem razdoblju svog života,
doživio brodolom kod sjevernih obala Angleseya, gdje je
286 1 287
m ~~•~~ .........~.... ~.. . .~..,~„... . » ...~~.. ~.. ~ .......,. ,.»,..» ~. . ~. ~.....b... »»
kaže, da je svetac - kad se konačno uspio dočepati obale glavnog otoka - dao sagraditi
crkvu Llanbadrig, da bi zahvalio Bogu za svoje spase-nje. Kasnije je i u samom gradu
bila izgradena crkva, posvećena njemu (na velškom - Sant Padrig). Prema katoličkoj
verziji priče, on se nalazio na putu iz Rima; samo, ta se priča ne uklapa u Patrickove
sačuvane bilješke, koje nam pokazuju, da je bio sljedbenik »Arijanske hereze« -jer
nije vjerovao u bezgrješno začeće, niti da je Isus bio išta drugo, no - smrtni čovjek!
Ovakve je ideje Rimska crkva vrlo uspješno progonila, no - ona nije imala nikakve
moći u mnogim kraljevstvima unutar Irske, Škotske i sjeverne Engleske, i to sve do
sinoda u Whitbyju, održanog 664. godi-ne. Njihova tradicija o Sv. Patricku tvrdi, da je
upravo on bio začetnik uvodenja glavne misli rimskog kršćanstva u petom stoljeću;
no, pritom se zaboravlja, kako sustav biskupa s njihovim dijecezama - kojemu je uzor
bio rimski administrativni sustav - tamo u to doba još nije niti postojao. Stoga nam se
čini, da je ova verzija legende bila tipičan pokušaj Rimske crkve, da otme već
postojećeg mjesnog sveca, te priču o njemu izmijeni tako, da bi odražavala onu
verziju povijesti, koja je njoj prihvatljivija. No, prava je istina, da su tijekom petog i
šestog stoljeća irski samostani bili velika središta učenja pod jakim utjecajem Keltske
crkve, iz kojih su se misionari slali sve do keltskih granica s Europom - takvi su
misionari bili i sveci Columba, Iltut i Dubricius.
I tako je ono, što je za veliki dio Europe bilo »mračno doba«, za Irsku bilo - zlatno
razdoblje, jer je postala najveće mjesto prikupljanja svih znanja u kršćanskom svijetu.
Cvjetala su religiozna djela, umjet-nost, kao što je Ardagh Chalice ili »Knjiga o
Keltima«, te ostali prosvje-titeljski radovi, i to uz bok sekularnim, pa čak i poganskim
umjetničkim dostignućima, kao što je Tara Brooch, ili veliki irski ep Tain Bo
Cuilange. Keltska se crkva proširila od Irske do Walesa, Škotskom i sjeverom
Engleske, a njeni su svećenici gradili male crkve, pa čak i u najdivljijim predjelima
zapadne Britanije. To nisu bile crkve, koje bi mjesnom stanovništvu služile za
štovanje Boga, jer su suvremena zemljopisna istraživanja pokazala, da se većina tih
vrlo ranih crkvica uopće nije nalazila na područjima oko naseljenih središta.l One su
bile,
E. G. Bowen: Nctseobine keltskih svetacn u Walesu
gClJe SU SvCU 1~um mu~m ~muuuyvum ov..~u ra~..,~...~~~ .,..~.,~.~,...
toga, gotovo bi svakog osnivača samostana počeli i smatrati - svecem. Već smo ranije,
tijekom našeg proučavanja, uvidjeli važnost pove-zanosti Keltske crkve sa
Sumeranima, te smo upozorili na čvornate crteže Kelta, koji pokazuju vrlo snažnu
povezanost s umjetnošću Sred-njeg istoka. I kao što smo već rekli, podrijetlo ovih
sjevernih Europeja-ca sad je već izvan svake sumnje, jer se analizom DNA nekih
modernih Kelta iz ndaljenih zajednica - kakve su bile i one u kojima je Robert
najradije živio pokazalo, da se ona podudara s nekim sjevernoafričkim plemenskim
grupama. Osim toga, u suštini je keltskog načina razmiš-ljanja prirodna sklonost
prema judaizmu, a time i prema Jakovljevu obliku kršćanstva, koji je izrastao iz
zemlje Sumer, dok sama keltska tradicija ima vrlo velikih sličnosti sa sumeranskom
religijom.
Začuvši priču o Isusu, jedan ju je keltski kralj istog trenutka i prihvatio, rekavši
pritom »da je kršćanstvo živjelo s njima već tisuću ~odina!«.2 Nova se religija
izmiješala s nekim starim druidskim vjero-vanjima, te se razgranala toliko, da je
prekrila Irsku, Wales, Škotsku, te sjevernu i jugozapadnu Englesku. Keltska se crkva
u mnogome znatno razlikovala od rimskog oblika kršćanstva, zbog kojeg se u to
vrijeme znojio ostatakEurope.
Ona nije vjerovala: - u bezgrješno začeće
- u božansku osobu Isusovu
- da je Novi zavjet zamijenio Stari zavjet
- da je Istočni grijeh neizbježan, no da se može poništiti snagom volje i dobrim
djelima
Pridržavala se:
- druidskog oblika frizure (prednja polovina glave se brijala)
- slavljenja Uskrsa, izračunatog na bazi punog mjeseca i židovskog kalendara.
I na kraju, nakon rasprava dugih pet godina, Rimska je crkva i službeno pripojila
Keltsku crkvu, 664. godine na sinodu u Whitbyju, no potajno je strujanje
nazorejskoga načina razmišljanja nastavilo
= C. Malthcws: Elententi keltske trndicije
288 ~ 289
d - - - _d .
I dok su se u nama radale jake i osnovane sumnje, da je Keltska crkva bila povezana s
istinskom Crkvom (odnosno - nazorejskim pokretom), ipak nam ta činjenica nije
mogla objasniti čistoću i pojedinosti, koji su sadržani u masonskim obredima. Našavši
se u ovoj fazi, po prvi smo puta tijekom istraživanja osjetili, da smo se našli u slijepoj
ulici, bez nekog očevidnog sljedećeg poteza. No, rezignacija potraja svega dan ili dva,
jer - prilikom posjete jednoj drugoj Loži, Robert se uspio dokopati jedne male knjige.
Zelene boje, veličine džepnog izdanja, neugledna - no, za nas se pokazala velikim
izvorom otkrića, pa nam je postala vrijedna zlata, koliko je god bila teška - ili, i
nekoliko puta više.
Već je prošla ponoć, kad je Chrisa probudila dugotrajna zvonjava na kućnim vratima,
praćena još dodatno - i užurbanim udarcima po njima. Njegova je početna bunovnost
odmah nestala, čim je otvorio sadržaj knjižice, koja se bavila masonskim obredom
Kraljevskog Luka. U rukama nam se nalazilo izdanje, privatno tiskano u Londonu l
915. godine, što znači da je prethodilo kasnije uvedenim izmjenama ceremonije:
Velika loža ih je unijela u obred Svetog Kraljevskog Luka, i to zbog pritiska na
masoneriju izvana. Tako se pred nama nalazio izvorni obred, zabilježen prije no što su
se izvršile nedavne promjene i unijele novotarije, i to od strane ljudi, koji očito nisu
shvaćali važnost tradicije, kad su je tako olako mogli odbaciti.
Na stranicama ove knjige nalazila se - ništa manje, no potpuna i neizmijenjena priča o iskopavanjima svitaka ispod Hrama!
Govorila nam je, da se -prije ulaska u prostoriju Lože -kandidat prvo ispituje, kako bi
se utvrdilo, da li je savladao prva tri stupnja »vje-ština«. Prostorija, u koju sad ulazi,
znatno se razlikuje od one, u kakvoj je obavljao te svoje početne stupnjeve masonstva.
Sad mu nadredeni nisu više Štovani Meštar i njegova dva Čuvara, nego »Tri
Glavara«. Oni čine sinedrij, što je bio židovski naziv za vijeće starješina za ~i~ileme
Druaog hrama, i predstavljaju snažnu moć svećenika, kralja i proooka. Tvrde, da su
naziv dobili prema trojici glavešina, kako kaže Red. koji su oblikovali Veliku ili
Kraljevsku Ložu u drugom Hratnv, nakon povratka iz babilonskog sužanjstva.
Čitajući dalje, otkrili smo, da su to trojstvo sačinjavali: prorok Ha~7aj. Ješua - sin
Josadakov, visoki svećenik i nasljednik tradicije
w p u.,~ ..
otvorili Mojsije, Oholiab i Besalel na podnožju planine Horeb, u pustoši Sinaja; a
Drugu ili Posvećenu Ložu oblikovali su: Salomon, kralj Izraela; Hiram, kralj Tira; te
Hiram Abif - i to u podnožju Mot-ijske gore.
Čitajući riječi, kojima se opisuje struktura stupnja Kraljevskog Luka, postajali smo
sve zapanjeniji. Jer, da smo na početku našeg istraživanja došli do ovih priča, sigurno
je da bismo ih odbacili kao romantičarske gluposti; no sada, u svjetlu našeg
dosadašnjeg rada, morali smo ih prihvatiti kao uistinu više no ozbiljne.
Masonski Meštar, koji se želi uzdići na Viši Red Svetoga Kra-ljevskog Luka, prvo se
podvrgava ispitivanju znanja u pogledu prva tri stupnja, prije no što mu se pruži ruka,
i preda lozinka (čije je značenje »moji ljudi primiše milost«), kojom mu se dopušta
ulazak. Kandidat je ubučen u svoju odoru masonskog Meštra, te opet ima povezane
oči i dugačko uže, omotano oko struka. Prije, no što mu bude dopušteno Lići u
prostoriju Lože (koja se na ovom stupnju naziva Kaptol), prekriva se pijedestal, koji
će tek kasnije odigrati svoju ulogu u ceremoniji. Kandi-dnta ispituju o razlozima,
zbog kojih želi ući u Kaptol, a zatim treba kleknuti, dok se nad njim izgovara molitva,
kojom se zaziva Svemo-~~ući i Vječiti Otac svemira, da blagoslovi postupak, te da
podupre kandidata tijekom njegova puta. Zatim Prvi Glavar provjerava još jed-mmi
da li kandidat vjeruje u pravog i živog Boga, Najvišeg od Sviju, prije no što zatraži od
njega da se uspne na pijedestal - po sedam stuba - čime se zapravo oponašaju
propisani postupci židovskog svećenika, kad bi se približavao Najsvetijem od Svetih u
Prvom Hramu. Kad to učini, kandidatLt se kaže, da je prispio na sam ulaz u podzemni
prostor, u koji se mora spustiti. A da bi to učinio, potrebno je ukloniti temeljni kamen:
zatim se iznova spušta na koljena, dok se oko njega čitaju Mudre izreke 2:1-9 te 3:1320.
Tada se od kandidata traži, da pokuša u tami pronaći, ima li što sakriveno dolje. U
ruke mu se stavlja svitak na tankom pergamentu, pa `~a upitaju, što se na svitku
nalazi; na to mora odgovoriti, kako zbog nedostatka svjetla ne može ništa reći.
Ovo je bilo nevjerojatno. Sasvim iznad svih naših, pa i najvećih nadanja. Jasan opis ne satno iskopavanja i prodiranja u sakrivene prostore Hrama, već i savršeno točan
opis pronalaska - svitka; ne
> ~ 291
avmna: Čitajući dalje, vidjeli smo, da se kandidat iznova mora »spustiti« u
podzemne prostorije, dok se za to vrijeme čita iz Hagaja, 2:1-9. To je odlomak, koji
govori o ponovnoj izgradnji Hrama, te kao takav obilježava suštinu misli Kumranske
zajednice. Posljednji stih glasi:
»Slava ovoga drugog Doma bit će veća nego prvoga, riječ je Jahve nad vojskama.
I na ovom ću mjestu dati mir (šalom), Riječ je Jahve nad vojskama. «
U ovom se trenutku kandidat obvezuje, zapečativši obvezu tako, da četiri puta usnama
dodirne Bibliju. Skidaju mu povez s očiju, i od njega se traži, da pročita ono što piše
na svitku, koji je pronašao u podzemlju. Zatim kandidat čita Knjigu Postanka 1:1-3,
nakon čega mu Prvi Glavar kaže:
»To su, novoprimljeni sudruže, prve riječi iz Svetog Svitka, koje sadrže blaga
otkrivene volje Gospodinove. Molimo i veličajmo njegovo Sveto Ime zbog toga, što
je tako Sebe objavio nama, te koračajmo dostojni ove svjetlosti, koja nas je obasjala. «
Ceremonija se zatim nastavljala pričanjem priče o tome, kako je Svitak bio pronaden.
Kandidat zatim napušta Kaptol, preoblače ga u odoru masona Kraljevskog Luka, pa
mu se iznova dopušta ulazak u Kaptol. Pritom ga prate dva sudruga, jer se dalje
govori o trojici, i to hao o »tri posjetnika«; prikazuju tri masonska Meštra iz Babilona,
a zovu se: Šadrak, Mešak i Abednego. Kad, dakle, njih trojica uc~u, započinje
ceremonija, poznata pod nazivom Predavanje koprene, kojom se prikazuje svećenik
Hrama, kako prilazi Najsvetijem od Svetih u hramu Salomonovu. Kad se ovaj obred
završi, oni prilaze Prvom Glavaru i predstavljaju mu se, opisujući sami sebe kao troje
zarobljene djece; čuli su, da će on iznova započeti s izgradnjom hrama u Jeruzalemu,
pa mole njegovo dopuštenje, da joj se i sami pridruže. Prvi Glavar ih ispituje o
njihovu navodnom podrijetlu, i saznaje, da su iz Babilona, da su plemenite krvi, iz
loze vladara i kraljeva, te da ih je u
~ v ~ ..~.~ ... ...~,. ~,~.~~~~..~ . ._. lonce, i zatim izdao sljedeći proglas:
»Sva zemaljska kraljevstva dade mi Jahve, Bog nebeski. On mi naloži, dcz rnu
sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god mec~u vama, od svega njegova
naroda, Bog njegov rreka bio .s njirn! Neka ide u Jeruzalem, u Judeji, i neka gradi
Dorn Jahvi, Bogu Izraelovu, Bogu koji stoluje u Jeruzalemu!«
Posjetioci zatim dalje objašnjavaju, da su-čim su to čuli-krenuli u Jeruzalem, da
ponude svoju pomoć. Tada im Zerubabel zahvali na njihovoj plemenitosti, priznaje ih
kao braću iz svojih plemena, te ih nastavi ispitivati, na kojim bi poslovima mogli
pomoći.
Oni odgovaraju, da je to posve svejedno, da će im biti drago obav-ljati bilo koji posao,
koji im Zerubabel odredi. Uzevši ovaj odgovor kao siauran znak, da su oni u stanju
obavljati složenije i odgovornije poslove, Zerubabel im objašnjava, da su ostali još
samo niži poslovi koje bi trebalo obaviti, te da bi oni mogli pripremiti temelje postolja
za najsvetiji dio hrama, za što im daje i potreban odgovarajući alat. Takoder ih
upozorava, da - ukoliko prilikom uklanjanja ruševina pronadu nešto, što bi moglo biti
od značaja, moraju to odmah dojaviti - i to isključivo trojici Glavara, koji sjede u
Vijeću. Tada se trojka još jednom povlači iz Kaptola.
U nastavku ceremonije, tri masona iz Babilona iznova traže da udu u Kaptol, donoseći
vijest, da su otkrili nešto značajno. Kad im se ulaz dopusti, Prvi Glavar zatraži, da mu
kažu, o čemu se radi. Evo njihove priče:
Rar~o jutros, dok smo pregledavali naš dosadašnji rad, otkrismo par stupova
izvanredne ljepote i simetrije; nasta-viv,ši s rcrdom, naic~osrno na još šest drugih pari
jednake ljepote. za koje smo zaključili, da čine stupove galerije, koja je vodila do
Najsvetijeg rnjesta; raščišćavajući ruševirze koje se-c rram ometale napredovanje,
docŽosmo do nečega, za što se čiriilo da je čvrsta stijerta, no - udarivši slučajno po
njoj pi-jcckom, začuh mukli zvuk. Stoga smo raščistili više otpadaka i nagoryrilarzih
ruševina oko nje, pa otkrismo - da se ne radi o
292 ~ 293
. ~. _ J --. ...-.... đ. wwwa. ~c ~l LJLCJlGJG~
hrama nisu ništa gradili uzalud i bez potrebe - odlučili smo to ispitati; stoga
uklonismo dva kamena iz luka. Tada otkri-smo podzemnu prostoriju znatne veličine,
te odmah izvuko-smo ždrijebom, koji će od nas sići u nju.
Ždrijeb pade na mene; jer sam mogao naići na otrovne plinove ili bilo kakve druge
prepreke, moji mi sudruzi omotaše oko struka dugačko uže života, pa se spustih u
podzemlje. Stigavši do njegova dna, dadoh im mec~u nama dogovoreni znak, pa mi
oni spustiše još užeta, kako bih mogao pregledati prostor; tada otkrih nešto, što je
imalo oblik pijedestala, te na njemu pod rukom osjetih neke simbole ili znakove, ali
jer ne bijaše nikakva svjetla, ne mogoh odrediti što bi to moglo biti. Takoc~er
pronac~oh ovaj svitak, ali iz istog razloga nisam mogao pročitati što na njemu piše.
Stoga dadoh sudruzima drugi ugovoreni znak, pa izac~oh iz tmine, noseći svitak sa
sobom. Već iz prve rečenice otkrismo, da sadrži bilješke iz Najsvetijeg Zakona, koji
nam je dao naš Bog na podnožju planine Sinaj.
Ovo dragocjeno blago nagna nas na daljnje istraživanje prostorije. Odmaknusmo još
jedan kamen, i ponovo se spu-stih u podzemnu prostoriju. Do tog se doba sunce već
našlo na svojem zenitu, te šireći svoje blještave zrake, odmah pronašlo i otvor, koji
smo mi učinili; stoga sam unutra počeo nazrijevati i razlikovati one predmete, koje
sam ranije već otkrio, ali nisam mogao razaznati što su. U središtu prosto-rije vidjeh
pijedestal od čistog mramora, s ugraviranim mističnim slovima po sebi, te koprenu,
koja je pokrivala gornji dio oltara. Približavajući mu se s velikim i rastućim strahom,
podigoh koprenu i spazih ono, što skromno smatram samom Svetom Riječi. Vratih
koprenu na njeno mjesto na svetom pijedestalu, te iznova izic~oh iz podzemlja. Zatim
zatvorismo otvor, i požurismo Vašim Visostima dojaviti sve o našim otkrićima. «
Točan trenutak samog otkrića vjerojatno se dogodio u podne, u vrijeme kad se i
Seqenenre Tao klanjao i slavio svog boga, Amon-Raa,
kakav je to intrigantni simbolizam!
Zatim Zerubabel upita posjetnika, da mu kaže, koje su to riječi, koje je dolje otkrio, pa
dobiva ovaj zapanjujući odgovor:
»Da moramo moliti da nam se ukine sve ono, što smo čuli svojim ušima, kad su naši
praoci objavili, da je u njihovo vrijeme i u još starijim vremenima prije njih smio
zakonito ući samo Visoki svećenik, i nitko drugi, kako bi izgovorio ime Istinitog i
Živog Najvišeg Boga, a i on samo jednom na godinu, kad bi sam ušao u Najsvetije od
Svetih te stajao ispred Kovčega saveza, da bi izmolio oprost za grijehe Izraela. «
Kasnije se, tijekom ceremonije, kandidatu pruža objašnjenje ovih riječi, koje je
pronašao upisane na pijedestalu. Kaže mu se:
»To je složena riječ, sastavljena od riječi Jah-Bul-On. Prvi dio - Jah - to je naziv
Kaldejaca (Sumerana) za Boga, i označava njegovu neshvatljivu suštinu i
veličanstvenost; to je i hebrejska riječ, koja znači »Ja jesam« i »biti ću«, izražavajući
tako sadašnje, prošlo i buduće postojanje Najvišega. Bul je asirska riječ, kojom se
označava Bog ili Moćni, a i sama je složena riječ, koja znači »u« ili »na« Nebu u
Visini. On je egipatska riječ, kojom se obilježava Otac Svega, a i hebrejska riječ, koja
znači snagu ili moć, te kojom se izražava svemoguća snaga Oca Svega. Stoga bi se
sva značenja tih riječi zajedno mogla povezati ovako: »Ja jesam i biti ću; Gospodin na
Nebesima; Otac Svega. «
Nakon sati i sati proučavanja sadržaja ove naše knjižice otkro-venja, rastali smo se tik
pred zoru, a Chris čitavo sljedeće jutro pro-vede procjenjujući sve ono, što smo iz nje
izvukli.
Činilo se, da je naša blokada prekinuta. Da li je ova priča iz stupnja Kraljevskog Luka
potjecala od templara? Nismo mogli smisliti nikakvo drugo objašnjenje, pa ipak napregnuli smo se, da bismo svoje oduševljenje zadržali pod nadzorom.
294 ~ 295
J . J _~ t - -.1 d :1 "
ceremoniji Kraljevskog Luka. Njen prvi dio, Jah, u stvari je hebrejska riječ za
njihovog Boga, koja je vrlo vjerojatno i bila u vezi sa Sumerom. U ovom se obliku na
nju nailazi i u samom imenu proroka Ilije, koji se u stvari piše Eli-Jah, što znači
»Jahve je moj Bog« (pri čemu je El - stara riječ za Boga). Drugi je dio fonetički
gotovo ispra-van, samo što se obično pisao u obliku Baal, koji je bio veliki bog
Kanaanaca, a ime mu ima značenje »Bog na Visini«. Koliko mi znamo egipatski, za
oca se kaže »it«, a ne »on«, kao što se ovdje tvrdilo; medutim, On bijaše izvorno ime
za Heliopolis (Grad Sunca - grad boga Re), gdje je započeo svoje postojanje ni iz
čega, stvorivši tamo prvi komad tla. Zato smo s ove točke gledišta smatrali mogućim,
da bi definicija mogla biti u redu. Poučno je spomenuti i da su Grci izjednačavali
Baala sa svojim bogom sunca - Heliosom, a njegov grad nazvali - Heliopolis.
Medutim, konačno objašnjenje, oblikovano kao »Ja jesam i biti ću; Gospodin na
Nebesima; Otac Svega«, činilo nam se - posve besmislenim. Stoga smo imali osjećaj,
da je to naprosto bilo nizanje imena trojice velikih bogova - Židova, Kanaanaca i
Egipćana, »Jah-Baal-On«, kojima su se njihovi vjernici obraćali kao »Najvi-šemu«. A
ako je to uistinu bio natpis urezan u mramor, pronacJen u samom središtu hrama u
Jeruzalemu, tada su njegovi stvaratelji morali namjerno objediniti tri oblika Boga u
jedno, krajnje božanstvo.
Naravno, ideja o jednom te istom Bogu, koji se samo naziva različitim imenima, nije
nam bila nepoznata - ona je i središnji credo slobodnih zidara!
Tako su se razjasnila nova značenja, no - to nam je ujedno ukazalo i na činjenicu, da
masonerija nije bila autor ove priče, zbog svog tako nespretnog objašnjenja njenog
značenja, već da je ova legenda odnekud doprla do masona, pri čemu im se nije jasno
objasnilo njeno izvorno značenje.
Cijela je priča ispričana tako, kao da su oni, koji su obavljali iskopavanja po
ruševinama Prvog hrama - bili Židovi iz Babilona, no mi smo vjerovali, da ona
zapravo opisuje otkrića vitezova templara, i to u ruševinama posljednjeg hrama. To se
moglo odnositi jedino na ruševine Herodovog hrama iz jednog vrlo jednostavnog
razloga - jer je oblik kamenog luka, koji je, prema opisu iz ceremonije, sakrivao ulaz
u podzemlje, bio izraden na način koji naprosto još nije bio poznat
296
17lv~ua ... ..~. -- -- --J -J o _Ll - d
masonskoj ceremoniji Kraljevskog Luka - da je bilo potrebno malo ili gotovo ništa
morta, kako bi se medusobno uglavili - sve je to bila scenografija moguća isključivo
kod Herodovog hrama, koji je jedini bio izgraden prema rimskim graditeljskim
načelima.
Sad smo znali, da je masonski obred očito očuvao živom priču o iskopavanjima prvih
vitezova templara, pod vodstvom Huguesa de Payena, te da su uspjeli doći do svitaka,
što je pak dovelo do nastajanja njihova Reda. Najznačajniji dio ove priče za nas je bio
onaj, u kojem se opisuje pomicanje triju temeljnih kamenova iz luka, prilikom
prodiranja u skrivene prostore podzemlja, koja su tri »visoko izučena posjetitelja«
uklonila, te zatim bez straha stala ispod takvog okrnjenog luka, ne dirajući njegove
ostale dijelove. Pokazali su se zabrinutima zbog mogućih otrovnih plinova, i to do
stupnja, da su onoga koji je silazio opasali »užetom života«; ali, istovremeno nisu bili
nimalo u strahu stoga, što su poremetili strukturalni integritet svoda. To, očito, nisu
bila razmišljanja »graditelja masona«, a još manje »visoko izuče-nih« ljudi, koji bi
poznavali načela graditeljstva, već vitezova u potjeri za blagom, u tek otkrivenim
prostorijama ispod ruševina Herodova hrama.
Otkrića iz ove zelene knjižice, pronadene u pravo vrijeme, pružila su nam devedeset i
devet postotnu sigurnost, da je naša hipoteza o templarima bila ispravna; a zatim je još
jedan slučajan i sretan dogadaj pripomogao, da smo mogli izbrisati i onaj preostali
jedan posto nesi-gurnosti, te našu hipotezu dokazati kao stvarnost.
Kad smo se po prvi put pozabavili poviješću vitezova templara, pronašli smo dokaze
o iskopavanjima koja su obavljali, te smo zavirili i u pojedinosti, koje smo mogli
saznati o njima. Nedavno smo otkrili, i da je duplikat kumranskog Bakrenog svitka
bio pohranjen i u »otvoru« točno ispod oltara Hrama - otvoru, koji je bio zatvoren
mramornim blokom, i imao prsten u svom središtu. Da li je to bio kamen, koji su
templari trebali podići, da bi se spustili u podzemne prostorije?
Templari su možda bili prvi, koji su započeli s iskopavanjima ispod ruševina hrama,
no, svakako ne i posljednji. Već smo ranije spomenuli, da je 1894. godine grupa
britanskih vojnika, s ukupnim prihodima od svega pet stotina funti, započela isti
posao, pokušavajući pri tome izraditi i mapu podzemnih prostorija, na koje su naišli
ispod
297
tima, a njihovo je izvješće potvrdivalo, da su često nailazili na'prolaze i prostore,
zapečačene kamenim lukovima. Takoc~er je potvrcJivalo, da oni nisu bili prvi
posjetitelji tih podzemnih galerija, jer su pronašli predmete, koje su templari tamo
ostavili nekih sedam stotina i četl-de-set godina ranije. Bili su to - ostatak mača, dio
lanca, uže, te mali tem-plarski križ. Sad su u pohrani kod Roberta Brydona, u
Templarskom muzeju Škotske. Otkrića iz obreda Kraljevskog Luka, te izvješća
Wilsonove ~rupe omo~ućila su nam onih devedeset i devet posto sigurnosti, da je
naša hipoteza o templarima ispravna; a zatim smo naišli i na ono, što je ovu hipotezu
pretvorilo u sigurnost.
Nekoliko godina ranije, kad smo po prvi put razvili našu teoriju -da su templari
pronašli nešto ispod ruševina hrama, zurili smo u ogro-man raspon od tisuću godina
unazad, i pitali se - što je to moglo biti sakriveno? Što je to čekalo upravo na njih, da
bude otkriveno? No i sada, kad smo za sobom imali već rekonstruiranih nekoliko
tisućljeća, još uvijek nam je nedostajao pravi dokaz o tome, da su uistinu deve-torica
templara pod vodstvom Hugha de Payena bili oni, koji su prvi otkrili svitke. A tada taj
dokaz pade Chrisu u krilo- s njegove police za knji~~e.
Svitak »Nebeski Jeruzalem«
Tijekom svog rada, Chris je uranjao i u mnoge knjige, u kojima je poku-šavao pronaći
neka sitnija tehnička razjašnjenja, kada mu pozornost zaokupi jedan crtež. 1~lešto mu
se na njemu istog trena učini poznatim, nešto - zbog čega je osjetio, da mu niz tijelo
prolaze trnci. Naziv je tog crteža bio »Nebeski Jeruzalem iz otprilike aodine
gospodnje 1200.«, te je spomenuto, da se čuva u Sveučilišnoj knjižnici u Gentu, u
Belgiji. Što,je više proučavao crtež, to više je na njemu i nalazio. Prikazivao je vi~iju
obnovljenog Jeruzalema, samo što to nije bio prikaz umjetničkog doživljaja: bio je to
vrlo simboličan dijagram, predviden da svoje ~n~lčeu_je otkrije samo onima, koji
znaju u što gledaju.
Stilirirani grad prikazuje dvanaest kula: jednu glavnu nebesku kulu, Wije `~lavne
kule, koje se uzdižu iz dvaju središnjih stupova, tri niže kule sa svojim vlastitim
stupovima, te šest kula u pozadini. Kule, koje se izdižu izravno iz dvaju glavnih
stupova, podržavaju zakrivljeni luk,
?98
<?a ml poznalenl0 - JaKUV: IS11U ~C lV UGUUUyvv vmmw, nvy mam y
potvrdilo, da se Jakov smatrao - i stupom mišpat, i stupom cedek, i to nakon Isusove
smrti. Kao i oba ujedinjena stupa, Jakov je preuzeo dvostruku mesijansku ulogu, koju
je izvorno osmislio njegov brat.
Medutim, ma koliko ovako potvrden Jakovljev položaj bio važno otkriće, on nije bio
to, što je toliko zaokupilo Chrisovu pažnju; jer, motivi, prikazani na samom crtežu,
nisu se mogli zamijeniti ni za koje clrllae - bila su to tri masonska kutomjera i šestari!
~Chris je želio saznati više o porijeklu ovog izvanrednog rukopisa, ha je odmah
nazvao dr. Martine De Reu, konzervatoricu rukopisa i rijetkih knjiga u
Universiteitsbibliotheek; ona mu je pribavila toliko ~(r>p~_mskog materijala o
njegovoj pozadini, da više nije bilo nikakve sumnje: uistinu smo gledali u kopiju
jednog od svitaka, koji je Jakov-ljeva crkva pohrauila, a templari ga zatim nakon dugo
vremena otkrili.
Podaci za koje i ovdje zahvaljujemo dr. De Reu, bili su toliko uzbudljive naravi, da
nam je srce zastajalo proučavajući ih; uklopili su se upl-avo u one dijelovepriče, koji
su nam još stajali otvoreni. S druge atrane. cjelokupna povijest ovog rukopisa više
službeno nije bila hoznata, no upravo je naše istraživanje moglo dopuniti praznine u
njoj. Sad smo mogli zaokružiti poznatu povijest Svitka, nazvanog Nebeski Jeruzalem:
Oko godine 1119., Hligues de Payen i njegova mala grupa priu-ćenih arheologa
uspjela je prodrijeti u podzemne galerije Herodovog I~rama, pa su ovdje pronašli
tajne svitke Kumranske zajednice, koji su hili pisani uglavnom grčkim ili aramejskim,
ili na oba ova jezika. No, Ua su bili ispisani i čistim francuskim jezikom, ne bi bilo od
nekog vcće~T značaja; ovi su vitezovi, naime, bili potpuno nepismeni, ali -~laleko od
glupih ljudi. Znali su, da su naišli na nešto od o~~lomnog ~načaj~l. vjerojatno čak i
nešto vrlo sveto, pa su odlučili dati ih na hrijevod. Devetorka je sjela, i počela
razmišljati o tome, tko bi mo`~ao razumjeti ove svete i neobične zapise, i još važnije,
kome bi mogli vjenwati da se neće umiješati u njihov rad, ili na drugi neki način
hc~st~lti indiskretan. Čovjek, koji je došao do rješenja, zvao se Geoffrey cie St Omer,
zamjenik Hugha de Payena. Geoffrey je poznavao starijeg svećenika imenom
Latnbert, koji je bio umirovljeni učitelj opatije Naše Djevice u St Omeru, te
najmudriji čovjek, prepun svih znanja koja ac uopće mogu zamisliti; jer, mnoge je
godine proveo prikupljajući
299
Geoffrey de St Omer krenuo je stoga sa samo nekim odabranim svicima na put kući.
Kako se i očekivalo, Lambert je i razumio najveći dio onoga, što je pročitao. Stari je
čovjek vjerojatno bio izvan sebe od radosti, videći takve prekrasne i vrijedne
dokumente pred sobom, i to pred sam kraj svoga života. Jer, umro je 1121. godine, ne
uspjevši dovršiti svoju enciklopediju.3
Danas je jedno od najpoznatijih djela Lamberta de St Omera -na brzinu kopirani crtež
s jednog od svitaka, koji prikazuje Nebeski Jeruzalem. Na njemu se vidi, da su oba
glavna stupa Nebeskoga Jeru-zalema nazvana »Jacob«, i očito pokazuje, da je njegov
osnivač bio Ivan Krstitelj. U ovom takozvanom kršćanskom dokumentu nema niti
spomena o - Isusu. Sam crtež nije niti uobičajenog izgleda, pa vjeru-jemo, da je
mogao doći samo s jednog mjesta: iz podzemlja Herodova hrama. Simbolizam je na
njemu u cijelosti masonski, i potvrduje, da je Jakov za nazoreje predstavljao oba
stupa!
Lambertova je kopija očito bila izradena u velikoj brzini, kao da mu je bio odobren
vrlo kratak rok za rad. Gotovo da možemo zamisliti Lamberta, kako zauzvrat za
prevodenje i objašnjavanje sadržaja svita-ka, moli Geoffreya da mu odobri izradu
kopije, no templaru se žurilo da se što prije vrati u Svetu Zemlju. Tragovi pera
pokazuju neuobičajeno oštre i brze poteze, a u samom su crtežu i neke vidljive
pogreške, što sve ukazuje na to, da je kopija morala biti izracJena u neugodno kratkom vremenu.
Ovaj dokument datira više od pet stotina godina prije, no što je po prvi put bio
službeno korišten masonski simbolizam kutomjer i šestari, pa ipak - najveći je dio
oblika na ovom zdanju bio sastavljen upravo od njih. Ovdje nema mjesta za pogrešku,
jer kutomjeri nisu imali nikakvog mogućeg razloga, da se nalaze na ovoj slici. A to
nam je govorilo, da je ove simbole morala koristiti i Jeruzalemska crkva. U
Lambertovoj su kopiji bila upisana i imena dvanaest stupova mistič-noga grada na
latinskom jeziku, pa smo tako vidjeli, da je uz oba ~~lavna stupa upisano »Jacob«
(Jakov), a iznad luka, koji su ova dva stupa podržavala, pisalo je - Zion (Izrael).
Vjerujemo, da ova uporaba Jakovljevog imena dva puta smješta ovaj dokument unutar
devetnaest
Privatno dopisivanje s knjižničarom Sveučilišta u Gentu
300
kOVanC ltčtiW cmvvayu.m.
Crtež nam na tri niže kule prikazuje tri velika kutomjera, ucrtana u obliku balkona, te
prateće šestare iznad svakog od njih, i to na samom vrhu svake od kula. Ovaj je trio
kula smješten odmah ispod obaju Jakovljevih stupova, čime se prikazuje i njihov
podredeni položaj. One imaju i svoja imena, te - iako je naziv lijeve kule nečitak,
desna se naziva Andrija, a središnja - Petar. I stoga, na veliku žalost Katoličke crkvE>
kao i njene tvrdnje da je izravni nasljednik Isusova autoriteta putem Petra, ovaj svitak
nepobitno potvrduje, da je Jakov bio voda Jeruzalemske crkve, dok je Petar bio
svakako jedna od njenih vodećih, ali sekundarnih osoba.
Poredak ovih triju kula, od kojih svaka ima svoj kutomjer i svoje šestare, posve je u
duhu moderne masonerije, jer se tu radi o tri ključne osobe svake Lože - Štovanom
Meštru, i njegova dva Čuvara, koji predstavljaju sunce (Re), mjesec (Tot), i gospodara
te Lože.
Posljednji pokazatelj činjenice, da se ovdje radilo o svitku, koji su templari pronašli
ispod hrama u Jeruzalemu, te da dolazi iz samog masonskog obreda, jeste onaj dio
ceremonije, u kojoj Štovani Meštar razgovara sa svoja dva Čuvara o izgubljenim
tajnama masonerije:
»Brate Mladi Čuvaru. Zbog čega treba napustiti Istok i kre-riuti ria Zapad?«
»Zbog traganja za onim, što je izgubljeno, Štovani Meštre«. »Brate Stariji Čuvaru. Što
je to, što je bilo izgubljeno? »Izvorne tajne masonskih Meštara, Štovani Meštre«.
»Brate Mladi Čuvaru. Kccko su se one izgubile?
»Kod prerane smrti našeg Velikog Meštra, Hirama Abifa, Štovani Meštre. «
»Brate Stariji Čuvaru, kako se nadaš da ćeš ih pronaći?« »Po središtu, Štovani
Meštre.«
»Brate Mladi Čuvaru, što je središte?«
»Ofza točka uf2utar kruga, od koje je jednako udaljena svaka druga točka na njegovu
rubu.«
Ove riječi besmisleno zvuče i mnogim masonima, kad ih uvijek iznova ponavljaju;
no, nama su otkrile sve. U vrijeme križarskih ra-tova, svaki je kartograf kršćanske
crkve izradivao svoje mape tako, da
301
»Najsvetiji od Svetih«. Pa i dva stupa, prikazana na Lambertovu crtežu, takoder se
nalaze u središtu Novog Jeruzalema, točno na mjestu, na kojem su bile otkrivene tajne
lsusa i Mojsija; stoga su i templari - bez imalo sumnje - upravo ovu točku smatrali
najsredišnjijom točkom na čitavoj Zemlji.
Sad smo već brzo Llčili i prikupljali nove podatke, pa bismo se s vremena na vrijeme
vraćali na ono već staro; jer, mislili smo - možda će nam nove spoznaje omogućiti i
drugačiji uvid u već obradenu mate-riju. lz tih smo razloga iznova pročitali i prijevode
Svitaka s Mrtvog mora, Roberta Eisenmana; otkrili smo, da je koncept »Nebeskog
Jeru-zalema« ili »Novog Jeruzalemaa bio otkriven na svicima, pronadenim u pet
različitih pećina Kumrana, te da se temeljio na Ezekijelovoj viziji, u kojoj je novi
Grad opisan u detalje - s tisućLi i pet stotina kula, od kojih je svaka bila visoka
trideset metara.
Kao i svi ostali masonski stupnjevi, i stupanj Kraljevskog Luka ima ono, što se naziva
»Točkom Traganja«, koja u obliku crteža prika-zuje temu, kojom se bavi taj Red. Na
ovoj se Točki Traganja odmah može zamijetiti, da je cijela posvećena - iskopavanjima
u hramu. U njenoj je pozadini Jeruzalem, te vidljive ruševine hrama, dok se u
pnednjem dijelu vidi otkriven ulaz u podzemlje. Od ulaza je ucrtano sedam stuba, koje
vode na podest, pretrpan alatima za kopanje, ali i za `~radenje, kutomjer, šestari i
svitak. Oko ruba tog podesta nalaze se ~~rbovi svih dvanaest plemena Izraelovih, a na
vrhu, tvrdi se, da se nalaze četiri glavne zastave Jude (lav i kraljevska kruna), Rubena
(čov_jek), Efraima (vol) te Danijela (orao).
Otkrićem svitka »Nebeski Jeruzalem« i pričom, koja se opisuje u masonskom stupnju
Kraljevskog Luka, sad smo mogli biti sigurni, da su templari uistinu došli do tajni
svog vlastitog Reda upravo zahva-1.jujući svicima, koje su davnih dana zakopali
nazoreji, te da su svoje obrede izvodili na temelju tajne uskrisivanja živih; iste one
obrede, kukve _je izvodio i Isus.
Ućinak Nazore,jskih svitaka
Devetorica vitezova, koji su otkrili Nazorejske svitke, pronašli su i bla~~o, o kojem
nisu mogli niti sanjali, no - to je bilo blago, koje nisu
30?
uLyu~~ . ~ . .. . . _ __ . - ,
nekoliko desetljeća, pa da Red, koji su Hugues de Payen i osmorica njegovih vitezova
osnovali 1118. godine, postane jedna od najmoćni-jih snaga kršćanstva. Medutim,
upravo se unutar tih pedesetak godina u Francuskoj počelo dogadati nešto vrlo
neobično.
U samo jednom jedinom stoljeću, samo se u Francuskoj, naime, iz~lradilo - ni više ni
tnanje, no osamdesetak katedrala, te gotovo pet stotir.a samostana, što je uključilo u
posao više zidara i graditelja, no što ih je ikada zaposlio stari Egipat!`t Ova su zdanja
bila gradena prema novom planu, i to u takvom nizu, kakav nikada do tada nije bio
viden. Klasičan primjer takvog super-zdanja je i katedrala u Chartresu, koja se uzdiže
prema nebuVu kompozicijama ornamentiranih stupova i stakla. Graditeljima ove
zgrade, kao i svih ostalih, upravljali su tem-plari, koji su tvrdili za svoju misiju, da se
radi o pokušaju »obnavljanja .Ieruzalema« u prekrasnom novom stilu stupova, kula i
tornjeva, koji će stremiti Nebu.
Ranije nismo bili u stanju dokučiti, zbog čega su templari odjed-nom sebi utuvili u
glave, da trebaju postati glavni majstori - graditelji u svojoj rodnoj zemlji, no sad nam
se ta ideja odjednom učinila prepu-nom smisla. Upute, koje su devetorica templara
pronašla u podzemlju hrama u Jeruzalemu, ostavili su nazoreji, i to tikprije no što sv
shvatili, da neće uspjeti u svojoj misiji - da izgrade Nebo na Zemlji. Jakov i njegovi
sljedbenici umrli su, a da nisu ostvarili Kraljevstvo Nebesko, koje je Isus obećao
svojim sljedbenicima, medutim - ostavili su za sobom vrlo jasnu poruku.
Nazorejske svitke nisu mogli pronaći odgovorniji Ijudi, no što su bili oni, koji su ih
otkrili. Templari su preuzeli spekulativne masonske tajne od Isusa i Jakova, koje su
bile nadahnute starim egipatskim Ma'at konceptom, zatim ih iskoristili za potrebe
inicijacije unutar svog vlastitoa Reda, te ih nastavili provoditi u djelima, kako bi
svijetu dali novu, bolju razinu graditeljskog umijeća i operativnog zidarstva.
lJskrsnuće je tako započelo punim zamahom!
Od otkrića svitka zvanog Nebeski Jeruzalem, kao i ostalih, znali smo, da su templari
postali pravi majstori obiju vještina zidarstva - kako spekulativne, tako i operativne
masonerije. Stoga smo sad
u C. FraylinU: Neobični krcfjnlici
303
moralt tstrazm zanranJe tempiarsx~~a r<cua, ro ~mm, nan~ ~u ~~ njegovi ostaci
uspjeli preobraziti u nešto, što se pretvorilo u modernu masoneriju.
ZAKLJUČAK
Točka Traganja u masonskom stupnju Svetog Kraljevskog Luka prikazuje
iskopavanja Herodova hrama.
Proučavajući Keltsku crkvu, pronašli smo, da se u mnogome razliko-vala od rimske
varijante kršćanstva, jer je odbacivala takva suštinska uvjerenja, kakvo je bilo
bezgrješno začeće, te Isusovu božanskost. Pa, iako je - gotovo pod pritiskom - Rimska
crkva sredinom sedmog stoljeća uspjela pripojiti Keltsku crkvu, vjerujemo da je
mnogo od starog načina razmišljanja još uvijek ostalo živo ispod površine, što je i
učinilo Škotsku vrlo prijemčivom za nazorejske ideje, kad su se templari pojavili u
njoj.
Pronalaženje izvornog masonskog obreda za stupanj Kraljevskog Luka bio nam je
uistinu od udarnog značaja za rad, jer nam je ponudio cjelovitu priču o iskopavanjima
i otkriću svitaka. Problem, koji nismo uspjeli riješiti, bio je-zbog čega su se u njemu
dogadaji opisivali tako, kao da su se dogodili prilikom izgradnje Zerubabelovog, a ne
Herodo-vog hrama. LJ našim glavama nije bilo nimalo sumnje, da se priča zapravo
odnosila na otkriće vitezova templara iz početka dvanaestog stoljeća, jer u to doba još
nisu bili izmišljeni načini gradnje s uglav-ljenim kamenima, te s lukovima ove vrste bio je to izum, koji je osmišljen tek u rimsko doba.
Crtež, prikazan na masonskoj »Točki Traganja«, vezanoj uz obred stupnja
Kraljevskog Luka, do najmanje je pojedinosti opisivao iskopavanja izvršena u hramu,
te pronalaženje podzemnih prostora, u kojima su nadeni i svici. A u pozadini
prikazuje Jeruzalem i ruševine Hrama.
Trebali smo nastaviti s našim radom, i nadati se, da će objašnjenje za ovaj paradoks
iskrsnuti tijekom daljnjeg istraživanja. Usprkos ovome malom neriješenom problemu,
sad nam se razjasnilo, zbog čega je ova masonska legenda uspjela tako dobro očuvati
na živottt priču o prvim templarima, koji su sa svojim vodom, Huguesom de
Payenom, pronašli svitke, što je i dovelo do nastajanja njihovog Reda.
Sljedeće naše veliko i udarno otkriće bilo je prepoznavanje Nebeskog Jeruzalema, kao
kopije jednog od svitaka, koje je Geoffrey
304 305
WL vla•a.lU. v~.lvauvu aaauuvaaul\v ullaavvalllv aau LVJ uaaVl -- 1lUUVyvaU 1
šestara - napadna je, a kako je na njoj i Jakov izjednačen s oba sre-dišnja stupa u
Novom Jeruzalemu, u potpunosti je potvrdila naše ranije zaklj učke.
Istina se oslobada
Proročanstvo se ostvaruje
Na našem putovanju kroz židovsku poratnu literaturu, naišli smo i na široko
rasprostranjeno vjerovanje, poznato kao »Berešit Rabatti« - da će se snaga proricanja
vratiti u Izrael 1210. godine, te da će se ubrzo potom pojaviti Mesija, koji se do tada
sakrivao u Velikom moru Rima.l A na naše ogromno iznenadenje, i mada se može
osporavati - čini se, da se to i dogodilo!
1244. godine, dakle samo trideset i četiri godine nakon što se snaga proricanja trebala
Izraelu vratiti, u obitelji jednog plemenitaša u istočnoj Francuskoj rodio se dječak;
dijete se zvalo Jacques de Molay. Već kao mlad vitez imao je jasan pogled na svoju
misiju, te se pri-družio vitezovima templarima, čim je ispunio uvjet da tamo bude i
primljen - dvadeset i jednu godinu. Dobro mu je krenulo, i proširio se Qlas o tom
izvanrednom organizatoru, koji je živio nametnuvši si najstrožu disciplinu po
pravilima Reda; dospio je i do položaja Meštra Hrama u Engleskoj, a zatim postao i
Veliki Meštar, na kojem je ležala odgovornost za vojno rukovodenje Redom. I stoga,
kad je Tibald Gaudin, Veliki Meštar svih templara 1292. godine umro, nitko se nije
isuviše iznenadio, što je upravo Jacques de Molay odabran, da ubu-duće vrši ovu
najvišu službu.
Do tog su vremena templari već izgubili nadzor nad Svetom Zemljom; muslimanski
Mameluci preuzeli su prethodne godine Akru, te time više ili manje priveli kršćansko
kraljevanje nad Jeruzalemom kraju. Medutim, de Molay je i nadalje ostao vrlo moćan
čovjek, koji je nadzirao velik broj država širom Europe, kao i dobro uvježbanu
vojsku, značajnu mornaricu, te medunarodnu trgovinu i bankarstvo. Od skromnih
početaka prije svega stotinu sedamdeset i četiri godine, kad je Hugues de Payen
započeo kopati sa svojom malom grupom
Maimonides -iz pisma Židovima u Jemenu
306 ~ 307
Il'clL~Cl:Ula JG, 111 l~d.l~ 11či.UVlčlUČlVČI~Ul:11 ~čllll Včlt11W Lll. 1V11
~111V Ulll UUUUICU
uvjereni u to, da su rani templari uspjeli pronaći zlato, srebro i ostale dragocjenosti,
koje su Židovi zakopali kad su im se Rimljani počeli približavati u ratu od 66. do 70.
godine, jer je brzina njihova širenja i nevjerojatno jačanje utjecaja bilo isuviše veliko,
da bi se moglo pripisati samo njihovom prirodnom organskom razvitku. Takoder smo
smatrali razumnim, da su - ako su našli toliko blago - sasvim sigurno to zadržali za
sebe, pa se u povijesti ne bi o tome niti moglo naći zabilježaka.
Čim je de Molay preuzeo moć, iznova je zatražio uspostavljanje apsolutne discipline,
kao i potpunog pridržavanja pravila Reda u svim zemljama. I sam nepismen, zabranio
je svojim vitezovima takvo tra-ćenje vremena, kakvo bi bilo učenje čitanja i pisanja,
prepustivši radije ove zadaće klericima koji su ih pratili.
Templari su bili odgovorni izravno Papi; no, oni su bili Red, koji je govorio
francuskim jezikom, te imao vrlo visoke veze upravo u svojoj zemlji. U to je vrijeme
Francuskom vladao vrlo ambiciozan kralj, željan potvrde svoje vlastite važnosti - bio
je to Filip IV, poznat i kao »Filip Lijepi«, koji je. pokušavao manipulirati i samim
Papom; medutim - Bonifacije VIII nije bio čovjek, koji bi tako nešto dopustio. Odnosi
su se zategnuli kad je Bonifacije odbio Filipov zahtjev za povećanje nameta
Francuskoj crkvi, pa je 1302. godine Bonifacije objavio, da je »duhovno veće od
zemaljskog«, te da se »protiviti Papi, znači - protiviti Bogu«. Filip je pak objavio
svijetu, da »Bonifacije nije podoban da bi sjedio na Petrovu prijestolju«, optužujući ga
pritom za sve zamislive zločine - od blasfemije, hereze, ubojstva, pa čak i sodomije.
Njegova želja da ocrni Papu nije imala granica, pa gotovo da _je ispitivao i granice
srednjevjekovnog poimanja praznovjerja op-tužbom, da Papa održava seksualni odnos
s demonom, kojega skriva u vlastitom papinskom prstenu. Nikakvo čudo - Papa se
jako razljutio na njega, i odgovorio najvišim stupnjem ekskomunikacije Filipa
osobno, ali ne i njegova kraljevstva u cjelini. Medutim, kako je Filip uapio širom
Francuske dobiti značajnu podršku, Bonifacije najavi, da će i zemlju staviti u stanje
»interdikcije«; bilo je to manje zlo od ekskomunikacije čitavog naroda, no još uvijek
dovoljno, da vrlo loše utječe na medudržavne odnose s ostalima u Europi. Jer, tijekom
čitavog vremena trajanja interdikta, narod se u Francuskoj nije mogao
muu... ...., i..~b ...., » .. »..._,. .. -. » . ... ...
Filip je bio svjestan, da bi takav PapinJpotez uzrokovao njegov pad, pa mu je odaslao
svoje izaslanike, i to s »ponudom, koju Papa nije mogao odbiti«. 8. rLijna 1303.
godine Guillaume de Nogaret i njegova četa ušli su u papinsku palaču u Anagniju, u
Italiji, i zarobili već oronulog PapLl, zlostavljajući ga i prijeteći mu svakojakim
ozljedama. No, Filipovi ljudi nisu mogli umaći s Papom, a znali su - ako ga ubiju, to
bi za njih bilo sudbonosno; stoga su se zadovoljili samo strašnim prijetnjama. Ipak,
Bonifacije se nije uspio oporaviti od tog dogadaja; umro je nakon svega pet tjedana,
pa neki govore, kako ga je ipak ubio Filip, priredivši mu onakav strahoviti šok.
Novi Papa, Benedikt XI, započeo je svoj pontifikat u prijatelj-skom tonu s Filipom, no
francuski je kralj odmah počeo postavljati svoje zahtjeve - sve dok ga Papa nije javno
optužio za naručivanje napada na Bonifacija u Anagniju. No, uskoro Benedikt umre otro-van od ruke Filipa »Lijepog«. Sad je sam kralj preuzeo organizaciju odabiranja
njegove zamjene i odabrao Bernarda de Gotha, nadbiskupa Bordeauxa. On je inače
bio zakleti neprijatelj kralja, no moglo ga se nadzirati, a njegova želja da sjedne u
Petrov stolac nadvladala je činjenicu, da nije volio Filipa. I tako je 1305. godine
megalomanski kralj Francuske ostvario nadzor nad Kristovim namjesnikom, a time i
nad čitavim zapadnim kršćanstvom. Jedva solventan, Filip je odmah raspisao nova
davanja svećenstvu Francuske; deset posto od njihovih brutto-prihoda trebalo se
ubuduće dostavljati njemu. Četiri godine kasnije, marionetski je Papa premjestio
sjedište moći iz Vatikana u Avi~non, čime je započelo razdoblje, koje će tako
potrajati tri četvr-tine stoljeća.
Odabirom Klementa V, takoder marionetskog Pape, Filip Lijepi je konačno ostvario
svu moć koju je i želio, samo što mu je iznova ustre-halo još novca. Giullaume de
Nogaret, i nadalje njegov vjerni sluga, bijaše vrlo pametan momak, pa u kraljevu
korist izvrši veliku krac~u -koliko lukavu, toliko i zlu. Nakon iznimno pažljivog
razmišljanja i planiranja, kraljeve su se čete razbijene u manje grupe, pojavile širom
zemlje, 22. lipnja 1306. godine, u rano jutro, i uhitile svakog postoje-ćeQ Židova u
zemlji. Ubrzo nakon toga, nesretni su Židovi bili pro-~nani u egzil - naravno, bez
svoje imovine, koja je odmah prešla u vlasništvo Krune.
308 ~ 309
_ _ _ _ ~ _ _r _ .. ..a . _..._», ..»_.~»_..» ».,
Molaya, te cjelokupnog bogatstva Pariškog Hrama, njihove imovine i poslovnih
kontakata širom zemlje. Samo, čak niti Filip nije mogao očekivati, da će takav
otvoreni gusarski postupak tek tako proći kod Reda, koji je bio toliko ugledan.
Vitezovi templari nisu bili dužni odgovarati ikome - osim Papi, te nisu potpadali pod
zakone bilo koje zemlje. Medutim, kralj je bio vrlo inventivan čovjek, naročito kad bi
se radilo o gomilanju osobnog bogatstva i moći, pa je stvorio potrebne okolnosti, kako
bi njegov plan bez ikakva ometanja uspio.
Još od samih početaka Reda govorkalo se, kako se u njemu bave nekim neobičnim
obredima i običajima, no kao najmoćnija i naj-štovanija snaga kršćanstva onoga doba,
bili su gotovo imuni od bilo kakvih ozbiljnijih sumnjičenja. Na žalost, upravo je ova
tajanstvenost, vezana uz njihove postupke, pružila izvanredan povod za podizanje
lažnih optužbi, koje su se činile vjerodostojnima. Plan o tome, kako da uništi
templare, i dočepa se njihova bogatstva, opet je vrlo pažljivo osmislio Giullaume de
Nogaret. Vjerojatno se u templarski Red uvu-kao najmanje jedan njegov doušnik, koji
mu je dojavio pravu narav njihovih tajnih ceremonija. No, to nije bilo dovoljno
senzacionalno, da bi oborilo na koljena Red, koji se proslavio širom svijeta više od
sviju
,, ostalih, te tako omogućilo Filipu da im zaplijeni imovinu. I stoga, da bi nadoknadio
taj nedostatak dovoljnih dokaza, kojima bi se dokazalo njihovo prokletstvo, de
Nogaret je jednostavno sam pripravio »otkri-vanje« novih podataka i dokaza o njima.
Lažni su svjedoci potvrdili priče o njihovim lažnim djelima, pa se Filip osjetio
obveznim, da o težini stanja u Redu izvijesti Papu.
Kralj je znao za postojanje suparništva izmedu dva najveća viteška reda - templara i
hospitalaca, koje je bilo vrlo duboko i sveobuhvatno. Stoga predloži Papi Klementu,
neka pismom obavijesti Velike Meštre obaju redova, i pozove ih na sastanak u vezi
pružanja podrške kralje-vima Armenije i Cipra. Nije bila nikakva tajna, da je Papa
vruće želio izmiriti Vitezove Hrama kralja Salomona (templare) i Vitezove Bolnice
Sv. Ivana u Jeruzalemu (hospitalce), te ih ujediniti u jedan jedini Red, koji bi se
nazivao »Vitezovi Jeruzalema«. U svakom slučaju, de Molay je aotovo sigurno
vjerovao, da će prava tema sastanka, na koji je pozvan, biti upravo to. Za njega samog
takvo udruživanje nije uopće dolazilo u obzir, pa je vjerojatno bio siguran - uzimajući
u obzir snagu
ULU~c ~uam, i aYa ww. vy.rv~u~..~ ....,.. ~,.„. »
ranije objavio, da bi u tom slučaju Hospitalci preuzeli vodeću ulogu. Jer, kralj Filip
nije u meduvremenu uspio nikoga uvjeriti, kako bi najbolje rješenje za nastali problem
bio njegov plan - da on osobno postane voda takvog ujedinjenog Reda.
William de Villaret, Veliki Meštar Hospitalaca, nije mogao doći na taj sastanak, jer je
bio vrlo zauzet napadom na Saracene na Rodosu. De Molay, koji se nalazio u
Limassolu, na Cipru, primivši Papinu naredbu da doputuje u Francusku, odabrao je
svojih šest vitezova pratilaca, uzeo 150 000 zlatnih florina i zaplovio prema
Marseillesu. De Molay je s puno prava očekivao prekrasan prijam kod kralja Filipa
Lijepoga, koje-mu su templari već učinili mnogo velikih usluga. Posudili su mu
novac, kad je trebalo isplatiti miraz za njegovu kćerku, princezu Isabellu, a Pariški
Hram Templara je pružio čak i utočište kralju na nekoliko dana, dok su javni
prosvjedi bili na svom vrhuncu. Pa i osobno gledano, de Molay je morao misliti da ga
kralj smatra iskrenim prijateljem, kad ga je već zamolio, da bude krsni kum njegovu
sinu, princu Robertu.
Predvidajući, dakle, razgovor o ujedinjenju s hospitalcima, de Molay se i pripremio za
njega - uzeo je sa sobom dokument, koji je trebao jednom za svagda okončati ovakve
planove, i osigurati nepreki-nutu neovisnost njegova Reda. Naslov mu je bio De
Unione Templi et Hospitalis Ordiaum ad Clementum Papam Jacobi de Molayo
Relentio, a Papi ga je predao u Poitiersu. A čim je de Molay stigao u Pariz, kralj ga je
dočekao srdačno i s počastima; no, Veliki Meštar se uskoro vrlo zabrinuo, načuvši
govorkanja o »strašnim nedjelima« templara.
Tajni plan, koji je osmislio Nogaret, bio je - u jednom jedinom trenutku uhititi
cjelokupnu templarsku silu. Uzimajući u obzir, da je u cijeloj Francuskoj bilo petnaest
tisuća templara, ta je zadaća bila po-prilična, samo - de Nogaret je već imao
izvanredno iskustvo u organi-zaciji masovnih istovremenih uhićenja iz prethodne
godine, kad je uhitio cjelokupnu židovsku zajednicu. Datum uhićenja templara bio je
predviden za 13. listopada 1307. godine. Zapečaćene naredbe bile su razaslane
kraljevskim četama širom zemlje tri tjedna ranije, s uputom, da se ne otvaraju prije
četvrtka, 12. listopada. Naredbe su započinjale autoritativno, u podužim rečenicama,
predvidene da nadvladaju bilo kakav mogući otpor unutar kraljevih četa, koji bi se
mogao javiti zbog zadaće, da se krene u uhićenje tako moćnih vitezova:
310 ~ 311
zla, gnusni čin, sramota koja zaslužuje .prijezir,V vposve neljudsko djelo, strarZO
čitavom čovječanstvu, doc~e do naših ušiju zahvaljujući nekolicini osoba koje
zaslužuju povje-renje, tako da na,s je ispunilo zaprepaštenjem, i natjeralo da drlztimo
od strahovite razjarenosti. I dok njegova težina i neopisiv bol rastu u narna, sve
postaje još okrutnije, jer nerna nikakve sumnje da strahota zločina nadilazi onu točku,
kad postaje uvreda božanskome Veličanstvu, sramota za sve l jude, poguban primjer
zla i univerzalni skandal. «
Glavne optužbe iz svjedočanstva bivšeg templara, Squina de Flexiana, bile su
sljedeće:
»Svi se templari, čim su prihvaćeni, moraju zakleti da nikad neće napustiti Red, te da
će promicati njegove interese svim sredstvima, bila ona dobra ili loša.
Voc~e Reda u tajnom su savezu sa Saracenima, i u njima irna više muhamedanske
nevjere, no kršćanske vjere, jer se ocf .svakog novaka zahtijeva, da pljuje i gazi po
križu.
Voc~e Reda su heretički, okrutni i bezhožni ljudi, koji rcbijaju ili zatvaraju svakog
novaka, koji - vidjevši što se tu dogac~cr - pokuša napustiti Red. Osim toga, uče žene,
koje su .s njima zanijele, kako da obave pobačaj i u tajnosti ubiju rwvoroc~enčad.
Oni su zcrtrovani pogreškama franjevaca; preziru Papu, i čitav autoritet Crkve, te su
odbacili svete .sakramente, a po.sebrro ispovijed i pokoru.
Potpccno se posvećuju najvećim zamislivina raskalaše-nostima. A ako netko izrazi
svoje protivljerrje tome, kažnjava .se zatvororn.
Templari vrše sve zločine i sva zlodjela, koja se uopće rnogu i zarnisliti.
Red čirzi sve, da Svetu Zemljec preda u ruke Saracenima. Svog Meštra odabiru u
tajnosti, pri čemu smije biti pr-isutno samo nekoliko mlac~e braće, dok on odbacuje
svoju kršćansku vjeru, čirzeći nešto, što je u sukobu s njom.
312
JlVIltV~lt ~ n,t~l.mc~tvVttt, amutcvvo~~cu.~... .~....
teške prijetnje i kazne, da bilo kome otkriju bilo koje od nj~ih.~~ Nikakav zločin, koji
je učinjen u ime dobrobiti Reda, ne .smatra se zločirrom.
Uhićenje oko petnaest tisuća templara, uključujući i de Molaya, bilo je obavljeno u
rano jutro, u petak, 13. listopada. Glavni lažni svjedok bio je de Flexian, koji je iz
Reda bio izbačen zbog hereze i drugih prekršaja. Zajedno s Firentincem zvanim Noffo
Dei, navodio je dokaz za dokazom protiv Reda, u zamjenu za oprost i oslobodenje iz
zatvora. Inkviziciji je bila izdana naredba, da izvuče priznanja, te da se u te svrhe ne
zanemari niti jedan od oblika mučenja. Uvježbani mučitelji bili su majstori u tome, da
uzrokuju neizreciv bol i ozljede, ali takve vrste, da ne ubiju čovjeka; samo je trideset i
šest templara umrlo u toj ranoj fazi istrage u području Pariza. S tako velikim priljevom zatvorenika, Inkvizitori su morali naručiti još mnogo dodatne opreme i
instrumenata za obavljanje svog zadatka. Oni su bili ljudi visoko razvijene mašte, pa
su ubrzo nadošli na još mnoge nove ideje, kako da iz nekoga izvuku priznanje. Dobar
je primjer za to bila i »pećnica za noge«, koja je zahtijevala samo prečku za umetanje
nogu ispitanika; tada bi se zaklopila i zarobila ga, zatim je još trebalo malo ulja za
stopala i posuda s žeravicom. Ovaj se vrlo jeftin i jednostavan uredaj pokazao vrlo
djelotvornim prilikom uvjeravanja templara da Inkviziciji ispričaju »istinu«. Jedan je
čovjek bio doveden u sudnicu radi priznanja, držeći u rukama kutiju s pocrnjelim
kostima, koje su otpale s njegovih nogu prilikom prženja.
Usprkos posebnim naporima Inkvizicije, priznanja su pristizala tek sporadično i
polagano; no, uskoro ih je bilo dovoljno, i to od one vrste, koja su užasnula javnost
kad je čula, da su toliko cijenjeni templari počinili takve grozote - oskvrnuli vjeru i
zanijekali Boga, Krista i Djevicu Mariju, te da su tijekom svoje inicijacije izvodili i
O.scralccrn Infame ili »poljubac srama« - pri kojemu je onoga, tko je vršio inicijaciju,
novak trebao poljubiti u usta, pupak, penis i straž-njicu. S današnjim je spoznajama
jednostavno odbaciti sve ove smi-ješne optužbe, i to kao isuviše bujnu maštu
optuženih, izazvanu mučenjem, ali - neka od priznanja, koja su se tada pojavila,
morali smo shvatiti mnogo ozbiljnije.
313
==~~„ ~ ..t.====__. _...~.,...~..===.A .... .,.. .,.. ~.m=.vm =wua ~umam umuc 1
ispitaju; Portugal, Irska, Škotska i Engleska su se nalazile medu onim zemljama, koje
nisu našle neko zadovoljstvo u izvršavanju ovih uputa. U Engleskoj je kralj Edward
konačno pristao da udovolji Papinoj zapovjedi, no njegove su istrage imale toliko
slabe rezultate, da mu je iz Pariza Inkvizicija ponudila usluge oveće grupe izučenih
ljudi, dobro uvježbanih za svoje zadaće. U lipnju 1311. godine, Engleska Inkvi-zicija
naišla je na neke vrlo zanimljive podatke, dobivene od templara imenom Steven de
Strapelbrugge, koji je priznao, da mu je tijekom inicijacije bilo rečeno, kako je Isus
bio čovjek, a ne Bog. Drugi je templar, John de Stoke, izjavio da ga je Jacques de
Molay poučavao, kako bi trebao znati, da Isus nije bio ništa više od čovjeka, te da bi
stoga radije trebao vjerovati u »velikog svemogućeg Boga, koji je stvorio nebo i
zemlju, a ne u raspelo«. Ovo je iznenadilo mnoge stru-čnjake, jer se ovakva izjava
nije uklapala u bilo kakvo teološko učenje onoga vremena, uključujući ovdje i
heretičke sekte, kakvu su oblikovali Katari, koji su vjerojatno imali neke kontakte s
Redom. Nas ove riječi nisu nimalo iznenadile, jer su se mogle i očekivati od ne-koga,
tko je bio iniciran prema idejama kasnijeg nazorejskoga Reda, i to na temelju poruka
Jeruzalemske crkve Jakovljeve, do kojih su došli putem svitaka pronadenih u Hramu.
Stav, koji je time iskazao Veliki Meštar templara, dolazio je iz pravih i istinitih
Isusovih učenja, koja su se širila prije Pavlova kulta »razapinjanja«, što su ga
prihvatili Rim-ljani. Osim toga, ovi su stavovi, pripisani Velikom Meštru, zvučali
istinito; oni nisu odbacivali Isusa - samo su podsjećali ljude da po-stoji samo jedan
Bog, samo jedno Vrhovno biće. Čini se sigurnim, da su ovakve misli mogle nastati
jedino u Jakovljevoj crkvi, gdje su se pridržavali i čuvali Isusova učenja, no gdje se
razapinjanje smatralo njegovom »sudbinskom smrću«, istom onakvom, kakva je bila i
smrt Hirama Abifa, i ništa više. Križ je za templare prije bio obilježje mučeništva, no
izvor magije u koju je vjerovao Pavlov kult »raza-pinjanja«.
Temeljem svih podataka, koje smo prikupili tijekom našeg istra-živanja, neprekidno
smo snažno osjećali, da su obični templari cijelo vrijeme svog postojanja bili katolički Red prepun vjere, iako su njihovi vode i vitezovi najvišeg reda mogli imati
radikalne i netipične poglede na božanskost Isusa Krista. Sredinom trinaestog stoljeća,
1 n~1IlUVd UUČl1~c11VW vu mma, mvyv uvYu.~=.v= ~_...._.._~.~~.....==~b
==~.~,b
oblika kršćanstva, da je to samo bila njihova želja. No, oni su se zadovoljili
pridržavanjem tih tajnih spoznaja za sebe, i izvodenjem svojih vlastitih tajnih
ceremonija, koje su - kao i današnji masoni -smatrali komplementarnim njihovoj
kršćanskoj vjeri. Vitezove templare izdala je Crkva s Papom, iako su im tako dobro
služili.
Razapinjanje
Nema nimalo sumnje, da je Jacques de Molay bio strahovito mučen, jer se i taj snažni
ratnik slomio, i priznao nevjerojatna djela koja nije počinio, iako je pred samu svoju
smrt, sedam godina kasnije -opovrgao sva svoja priznanja. Nisu zabilježeni načini
»uvjeravanja« koje je Inkvizicija pri tome koristila, no - čudno, ali istinito - u škotskom templarskom zdanju upravo smo mi uspjeli pronaći dokaze, koji su nam
pomogli da shvatimo, što se s njim uistinu dogodilo. Vjeru-jemo stoga, da možemo
rekonstruirati što se dogadalo s Velikim Meš-trom prije sedam stoljeća, i to
zahvaljujući jednom vrlo zanimljivom dokazu. A to, što se dogadalo u petak, 13.
listopada 1307. godine i u subotu, 14. listopada, vjerojatno je izgledalo otprilike
ovako:
Veliki Inkvizitor Francuske, Guillaume Imbert, osobno se pozaba-vio priznanjem,
koje je trebalo izvući iz najvećeg od svih ovih heretika: iz Jacquesa de Molaya. S
obzirom da je ovdje svećenik mučio sveće-nika, Imbert je prema svim pravilima
trebao izbjegavati prolijevanje krvi, no - paljenje, lomljenje i istezanje bijahu,
možemo zamisliti, sasvim dobre i učinkovite zamjenske metode. Mec~utim, u ovom
je slučaju Imbert morao biti i užasnut ovim zlim djelima pravog Anti-krista koji se
našao pred njim, a koji je nekada bio Božji čovjek. Gotovo ga se može zamisliti, kako
stiže u Pariški Hram, okružen vojnicima koji će obaviti uhićenje, i preuzima nadzor
nad Velikim Meštrom. Luta prekrasnim zdanjem tražeći dokaze o grešnim djelima s
kojima bi suočio optuženika, te na katu nailazi na ogromna vrata s brončanom
pločicom u svom središtu; otvorivši ih, ne vidi ništa, osim tame. U tom unutarnjem
Hramu - prostoriji bez prozora - on pali veliku svijeću koja stoji na prvom pijedestalu,
i oči mu se lagano prila-godavaju, pa gleda neobične predmete, koje može uočiti u
slabom, treperavom svjetlu. Sve je to tako strahovito pogansko, prepuno jasne
314 ~~ 315
1.ltv.Yum voaanumu c, v y.~.uu, mmum... m..m.y.u, r... .m..,....... ~...
štenog, a i uznemirenog boravkom na ovome bezbožnome mjestu, iznenada ga posve
obuzima uvjerenje, da su sve one optužbe posve istinite, i da je njegov zatvorenik
najstrašniji zli heretik, koji je ikada hodao zemljom. Nastavivši do istočnog dijela
prostorije, on se zaustavlja pred dva stupa i glavnim pijedestalom, a gledajući s njega
nadolje, zapazi jednostavnu drvenu kutiju, u kojoj otkrije dugačko uže, bijeli pokrov,
ljudsku lubanju i dvije bedrene kosti. To su vjerojatno predmeti, razmišlja on, za koje
su mu njegovi doušnici javili, da se koriste prilikom »uskrisivanja« iz mrtvih. Veliki
Inkvizitor je užasnut spoznajom, da je istina, kako je de Molay stvarno izrugivao
mučeniš-tvo i patnje Isusa Krista, izvodeći ceremonije uskrisivanja s templar-skim
inicijantima. I upravo tada i na tome mjestu, Imbertu sijevnu nov i poseban način, na
koji će ispitivati ovog palog svećenika, namijenjen upravo njegovoj drskosti i
bezbožništvu.
Iste te noći, u ćelijama ispod Pariškoga Hrama, de Molaya svukoše, tako da je bio nag
ispod grube halje, namijenjene hereticima, i s užetom oko vrata. Tada Imbert
obavijesti de Molaya, da će ionako vremenom priznati svoje zločine, pa zbog čega ne
uštedjeti bol, i odmah priznati sve? No, na radost razbješnjelog Imberta, Veliki Meštar
odbi ovu ponudu. Tada mu Imbert započe citirati iz Evanc~elja:
»Tada Pilat naredi da se Isus uzme i bičuje«.
De Molayu pričvrstiše ruke, tako da su bile visoko uzdignute na zid, pa mu prevukoše
halju preko glave. Njegova gola leda bičevala su dvojica pomoćnika, koristeći pritom
bičeve za konje, opremljene dvostrukim bodljikavim metalnim kuglama. Mučitelj s
njegove desne strane - jer je bio viši i mršaviji od svog partnera - uzrokovao mu je
ozljede po nogama i ledima, ali ne i po rukama.
»Zatim vojnici opletoše krunu od trnja, staviše mu je na glavu. «
Trnova je kruna već bila pripremljena za ovu priliku, pa je smjestiše na de Molayevu
glavu tako čvrsto, da je odmah izazvala krvarenje čela i kože na lubanji.
316
I tada Velikoga Meštra polegoše na grubo sklepani križ, te mu čavlima pribiše
zapešća. Divljačko probijanje čavla uzrokovalo je de Molayu na desnoj ruci savijanje
palca, tako da se nokat palca prilikom udaraca čekićima odvojio, i urezao u meso
dlana. Stopalo njegove lijeve noge pritisnuli su uz drvo križa, i smrvili ga dugačkim
čavlom točno izmedu drugog i trećeg metatarzala. Čim se čavao pojavio na drugoj
strani stopala, mučitelji smjestiše ispod i njegovu desnu nogu, kako bi istim čavlom
probili oba stopala. Tako je de Molayevo tijelo bilo obješeno na samo tri točke
neizreciva bola. Gubitak krvi bio je minimalan, a on sam - pri punoj svijesti.
De Molay osjeća neopisivi bol, jer težina njegova tijela nepre-kidno radi protiv njega;
bez prestanka klizi prema dolje, a to dovodi do traumatičnog napinjanja njegovih
ruku, ramena i lec~nih mišića. Prsni koš mu je spušten, tako da je disanje
onemogućeno; da bi spriječio gušenje, Veliki Meštar nema drugog izbora, već
oduprijeti se o pribi-jena stopala - samo da uspravi tijelo, kako bi mu u pluća moglo
doći što više svježeg zraka; no, panika koja hvata zbog otežanog disanja, time se
odmah zamjenjuje ogromnim bolom, uzrokovanim pritiskom na razmrskano meso.
Cjelokupni učinak ove neprekidne dileme je povećavanje anoksije (pomanjkanje
kisika), što opet dovodi do grčeva agonije i dramatičnog rada cjelokupnog
metabolizma.
Izmedu ispitivanja, Imbert i nadalje slijedi opise iz Biblije, pa mu nudi ocat, kako bi
»ublažio« njegovu strahovitu žed, čitajući pritom:
»I otrča jedan te nakvasi spužvu octom, nataknu je na trsku, te mu je dade da pije. 1
reče: »Stanite, da vidimo, hoće li doći Ilija da ga skine!«
Činilo se da sati imaju dužinu tjedana, i činilo se, da de Molayev otpor počinje slabiti.
Pita Imberta, što treba reći, pa da ga skinu sa križa. No, Imbert iznova citira:
»Jedan od vojnika kopljem probode bok, pa odmah poteče krv i voda. «
Sam Imbert probada bok de Molaya nožem, no - ne preduboko, da
317
1uaJu vvv llullly.lllv vc.avaJuvuuy. Yuyu va.au.W Jvbu.
I Jacques de Molay priznaje - tamo gore, na križu, pateći istim onim patnjama, zbog
kojih je i Isus doživio trenutak gubitka vjere prije nekih tisuću dvije stotine i
osamdeset godina. Spustiše ga.
Strahovita trauma, koju je pretpjelo de Molayevo tijelo, uzroko-vala je veliku
proizvodnju mliječne kiseline u njegovu krvotoku, što je dovelo do stanja zvanog
»metabolička acidoza«; njegovi su mišići zamrznuti u neprekidnom grču, krvni
pritisak je strahovit, a srce mu divlje lupa. Spuštaju ga tek nekoliko časaka prije, no
što bi mu smrt donijela slatko olakšanje.
Guillome Imbert je vrlo zadovoljan svojim uspjehom. Prisjeti se još nečega. Dade
smjestiti de Molaya na isti onaj bijeli pokrov, kojim je on u svojim obredima
pogrdivao Mesiju. Kad su ga mučitelji polo-žili na njega, s licem okrenutim prema
gore, te podigli rubove pokrova kako bi mu njima prekrili prednju stranu tijela, Imbert
nije mogao odoljeti posljednjem citatu iz priče o Muci Isusovoj:
»Potom Josip uze tijelo, i zavi ga u čisto platno. «
Omatajući pokrov oko strahovito izmučena tijela de Molaya, Imbert je zapravo
sugerirao čovjeku, koji bijaše jedva pri svijesti, da će možda poželjeti ustati, kad već
misli da ima jednaku važnost, kao što je ima istiniti Krist!
Inkvizicija je dobila strogu naredbu, da ne smije ubiti Velikog Meštra templara, ali
nije joj niti padalo na pamet još i njegovati ovog dokazanog heretika, ili učiniti bilo
što, da bi se vratio u bolje zdrav-stveno stanje. De Molay nije na ovom području imao
obitelji koja bi brinula o njemu, no zato ju je imao Geoffrey de Charney, preceptor
Normandije, koji je takoc~er bio pod istragom. Stoga su pozvali de Charneyevu
obitelj, te joj naredili da se pobrine za oba čovjeka, koji su bili predodredeni da
zajedno i umru - sedam godina kasnije. Tada su obojica i javno opovrgli sve, što su do
tada priznali; zbog njiho-vog pada u »herezu« obojicu su vrlo polagano i pomno
ispekli na žeravici.
Bili smo u mogućnosti rekonstruirati okolnosti ispitivanja de Molaya, jer je jedan vrlo
važan dokaz o tome preživio sve do danas. Pokrov kumransko/masonskog stila, koji
su pronašli u Pariškom Hramu Tem-plara, i iskoristili za umotavanje ozlijec~enog
tijela Velikog Meštra, putovao je s de Molayem u dvorac obitelji Geoffreya de
Charneya, gdje su ga oprali, složili i smjestili u komodu. Točno pedeset godina
kasnije, 1357. godine, ovaj je platneni pokrov, dug oko četiri metra, bio iz nje i uzet, i
javno izložen u Liveyu. Ne možemo biti sigurni, da li se to dogodilo upravo zbog
godišnjice, no sigurni smo u ogromno zanimanje, koje je u javnosti izazvao.
De Molayevo je vruće tijelo bilo skinuto s križa, i stavljeno na bijelo platno, posve
hladno - zbog hladnoće poda, gdje su se svi sokovi ozli-jedena čovjeka - znoj,
pomiješan s krvlju prepunom mliječne kiseline odmah upili u hladno platno, a
posebno na mjestima, na kojima je priti-sak tijela na platno bio veći. Trauma od
preživljenog raspeća uzrokovala je, da je tako de Molayevo tijelo »oslikalo« oblik
njegova tijela i patnje, i to na njegovom vlastitom »masonskom« pokrovu.
Obitelj Charney uklonila je pokrov s njega i zavila mu rane; vjero-jatno je moralo
proći još mnogo mjeseci, prije no što se imalo približio nečemu, što bi se moglo
nazvati zdravljem. Sam su pokrov spremili bez ikakvih daljnjih razmišljanja o njemu.
Nećaka Geoffreya de Charneya, takoder imenom Geoffrey, ubili su Englezi u sukobu
kod Poitiera 1356. godine (godinu dana prije, no što je pokrov bio izložen), te se čini,
da je s njim umrlo i posljednje pravo saznanje o istinitom podri-jetlu pokrova.
Obris na pokrovu bio je začucJujuće jasan. Oblici de Molayeva tijela ocrtali su se,
zahvaljujući mliječnoj kiselini i reakciji sa sred-stvom za bijeljenje platna, koje je bilo
bogato kalcijevim karbonatom. Dug nos, dužina kose do ramena, razdijeljena po
sredini, puna brada, te visina od oko 1,80 metara - sve se to savršeno uklapa u poznati
opis i lik posljednjeg Velikog Meštra Vitezova Templara (vidi slike 19 i 20).
Prvi ljudi, koji su vidjeli platno, pomislili su da prepoznaju lik, koji je prošao kroz iste
ove muke - samo, više od tisuću i tri stotine godina ranije, jer je odgovarao predstavi
koju su imali o njemu; mislili su, da gledaju u lice Isusovo; taj se pokrov danas naziva
- Torinskim pokrovom.
318 ~ 319
.... , .. ,........~b ..,. .,m, u,w.... . ....yvmvs u
ime Boga-samo ne od Rimljana, već od gramzivog francuskog kralja, uz punu
podršku Rimokatoličke crkve.
Mnogi su ljudi tragali za podrijetlom Torinskog pokrova; no, mi vjerujemo da smo
došli do rješenja, i to zato, jer gn uopće nisnzo niti tra: ili. Sve one prethodne različite
teorije, unaprijed su nijekale neke as-pekte već postojećih dokaza, no u našem
traganju za Hiramom, Pokrov se pojavio kao tek usputni dokaz, koji je pomogao
dovršiti cjelokupnu sliku. 1988. godine Vatikan je odobrio početak znanstvenih
istraživa-nja Pokrova, i to u tri različite institucije, koje karbonskom metodom
utvrduju starost predmeta; one su - jedna za drugom utvrdile, da je Pokrov mogao
nastati negdje oko 1260. g., te da se ne može smjestiti u neko ranije doba; uzimajući u
obzir, da se vjerojatno koristio i neko-liko godina ranije prije posljednje uporabe stigli smo do cilja.
Vrlo neobično - nalazi dobiveni prvom karbonskom metodom datiranja bili su
objavljeni upravo 13. listopada, dakle - istog onog dana u godini, kad je de Molay bio
uhićen i razapet! Vjerojatnost da bi ovo bila slučajnost, iznosila je samo jednu od tri
stotine šezdeset i pet mogućnosti; no, nismo se mogli prestati tome čuditi, i pitati se je li to moguće, i nije li ipak više od slučajnosti. Vatikan je oduvijek nijekao, da bi
Pokrov mogao biti sveta relikvija, jer - Crkva je znala njegovo pravo podrijetlo; da li
bi moglo biti, da je Rim poželio i potvrditi svoj stav, i to na samu obljetnicu nastajanja
lika na Pokrovu?
Naučavanje Isusovo »umrlo« je s njim, a zamijenila ga je misteri-ozna helenistička
formula, koju je oblikovao Pavao, »Govornik Laži«. Ali, njegova su »uskrsnula«
naučavanja ipak ugledala svjetlo dana još jednom, i to - razapinjanjem Jacquesa de
Molaya. Punih je tisuću dvije stotine sedamdeset i četiri godine, koliko je prošlo
izmedu oba ova identična raspeća, istiniti Kristov nauk ležao »mrtav i zakopan« u
ruševinama Hrama u Jeruzalemu. No, kad je jednom njegov koncept o jednakosti,
društvenoj odgovornosti i snazi ljudske spoznaje krenuo u svijet, označio je kraj onog
intelektualnog vakuuma, koji danas nazivamo vrlo dobro odabranim
imenom-»mračno doba«.
Politička snaga, koju je Rimsko carstvo počelo gubiti u prva tri stoljeća naše ere,
uspjela se održati zahvaljujući izvanrednom Kon-stantinovom planu, koji je - kako
smo već ranije pokazali - umotao razum masa u složeni omotač praznovjerja, kako bi
ih zadržao unutar
C RV11~L1V ivaW V m mu Ymvu'vyum u
nima, ili vojnike u doba rata~ a nagrada za njihove tužne, male živote, prepune
neznanja, bilo je obećanje njihova vlastitog uskrsnuća, i vjera u prekrasan zagrobni
život. Rimska je crkva ocijenila slijepu vjeru najvećom vrlinom, te označavala
kršćansku literaturu etiketom »gno-stičko«, što je bilo i drugi naziv za - zlo.
»Gnostičko« je jednostavno grčka riječ za »znanje«. Stoga nije slučajnost, da se
vrijeme, koje često nazivamo »mračno doba«, točno poklapa s vremenom izmedu
uspona Rimske crkve i razapinjanja Jacquesa de Molaya! Na svu sreću, zahvaljujući
pravim Isusovim učenjima, ovo je doba mraka - koji je trajalo punih tisuću dvije
stotine i pedeset godina - ipak počelo uzmicati pred sjajem i svjetlom razuma.
Poruka se probija
I dok su njihovog Velikog Meštra razapinjali, mnogi su templari ipak uspjeli izbjeći
mreži, koja je obuhvatila njihov Red. Veliki se dio templarske flote zatekao u luci La
Rochelle, na Atlantiku; vjerojatno im je ipak bilo dojavljeno što se priprema, ili su
pak načuli govorkanja, tako da su kraljevske čete, kad su u zoru 13. listopada krenule
u nji-hovo uhićenje, zatekle samo - namreškanu površinu mora na mjestu, na kojemu
je još jučer navečer stajala ukotvljena cijela templarska tlota. Brodove Reda nije
potom više nitko nikada vidio, ali njihovu borbenu zastavu - lubanju s ukrštenim
kostima - vidjeli su mnogi.
Sad smo trebali utvrditi, što se zbivalo s tim templarima, koji su uspjeli izbjeći
mučilištima kralja Filipa. Naša su istraživanja pokazala, da se njihova nazočnost
ubrzo nakon tog datuma mogla utvrditi na dva mjesta: u Škotskoj, te u Americi.
Temeljem postojećih dokaza, ne bismo to mogli reći sa sigur-nošću, no - priče ustraju
na tome, da su templarski brodovi krenuli u Škotsku i Portugal. Uostalom, cijela se
flota možda mogla pojaviti i u obje zemlje, no nama se činilo vjerojatnijim, da se
razdvojila na dva dijela odmah nakon napuštanja luke u Francuskoj, te da je jedan
njen dio krenuo prema Škotskoj, a drugi ka sjeveru prijateljski raspolože-noga
Portugala, kako bi dopunio brodske zalihe. A otuda je započelo dugo putovanje, o
kojem su toliko često razgovarali, ali ga nikada nisu i poduzeli zbog obveza u Svetoj
Zemlji. Stoga su usmjerili svoje
321
su Nazorejski svici nazivali - Merika. Odnosno, na njihovom je~fran-cuskom jeziku
to zvučalo kao - »la' Merika« - ime, koje će se kasnije pojednostavniti u - »Amerika«.
Gotovo je sigurno, da su negdje u prvim tjednima 1308. godine pristali uz obalu Nove
Engleske - u mjestu Cape Cod ili Rhode Islands, ostavljajući tako tragove europ-skih
stopa po prvi put na tom tlu, i to - gotovo stoljeće i pol prije, no što se Christopher
Columbo - uopće i rodio!
Znamo da je ovo smjela tvrdnja, no za nju postoje neoborivi dokazi. Oni pokazuju, da
su templari stigli tamo, naselili se, a zatim -putovali do Skotske, i nazad. U malom
gradiću Westfordu, Massachu-setts, postoji uklesana slika viteza, i to nizom sitnih
udaraca u stijenu. Vitez je prikazan s kacigom i vojničkom odorom, a mač, koji drži u
ruci - prepoznat je kao mač, kakvim su se služili europski vitezovi četrnaestog
stoljeća. No ono, što najviše zapanjuje na tom prikazu je -njegov štit, na kojem se
nalazi vrlo jasan i jednostavan crtež: jedan jedini srednjevjekovni brod, koji plovi na
zapad - prema zvijezdi.
% '` 1 .
.n
;, 8
U Newportu, Rhode Islands, nalazi se drugi europski spomenik -zbunjujuća kula,
izgrac~ena u stilu okruglih templarskih gradevina ove vrste. Opis kaže, da ima tipično
romaneskne detalje arhitekture, i to naročito na svojim stupovima i lukovima.
Datiranje je ovu neobičnu kulu smjestilo točno u stoljeće, koje je postalo svjedok
nestanka templarske flote. Vjerojatno je to zdanje novim kolonizatorima služilo za
više različitih namjena - kao crkva, stražarnica i svjetionik. Nema sumnje da je zgrada
uistinu vrlo stara, jer je na mapi iz 1524. godine talijanski moreplovac Giovanni da
Verrazano označio položaj ove kule u Newportu kao već postojeće »Normanske vile«.
322
VOm JV1 CIU, 11V Vt11 ~amu ~a ~cvc m v~ vm . ~.....~_~___. _._.,..,....__, .___
smo već dobro poznavali crkvu u Rosslynu, te znali, da ona pruža neoborive dokaze, o
kojima se uopće ne treba raspravljati, kako smo to već ranije pokazali. Vrlo dobro
poznata kao mjesto. na kojem su se templari okupili nakon napada kralja Filipa i
Pape, ova je već opisana aracJevina trebala nekih četrdesetak godina da bude sazdana,
a do kraja ju je dovršio negdje početkom 1480. godine Oliver St Clair, što je još
uvijek više od desetak godina ranije no što je Christopher Columbo prispio u
Ameriku. Columbo je po prvi put stupio na tlo Novog Svijeta u rano jutro 12.
listopada 1492., i to na jedan otok u Bahamima, koji je nazvao San Salvador; a do
njegovog prvog iskrcavanja na kopno nije došlo prije 1. kolovoza 1498., kad je stigao
u Južnu Ameriku.
Kad se ovi datumi razmatraju usporedno, vrlo je zanimljivo i poučno pogledati na
zaobljene dekoracije crkve, jer postaje očigledno ono, što se naoko čini nemogućim.
Kako već rekosmo, lukovi i svod Rosslynske crkve ukrašeni su klipovima kukuruza
(indijanskom pše-nicom) i aloom, te oblikuju dekoraciju još na nekim mjestima. To su
dvije biljke za koje Škoti onoga doba nisu mogli uopće niti znati da postoje - a kamoli
ih još toliko točno prikazati. Kukuruz su eksten-zivno u njegovom današnjem obliku
uzgajali Indijanci Sjeverne i Južne Amerike, pa se još uvijek vjeruje, da je bio posve
nepoznat izvan Novog Svijeta barem do 1492. godine, i to kao najranije godine.
Prema službenim povijesnim podacima, prvo su sjeme indijanske pšenice donijeli u
Europu i Afriku istraživači šesnaestog stoljeća, da bi ga zatim rasprostranili po
čitavom svijetu. A upravo ove biljke čine velik sastavni dio dekoracija u crkvi, te je
rad na njima morao započeti dosta Qodina prije samog završetka njene izgradnje; tako
smo imali siguran dokaz da su Ijudi, koji su davali upute masonima Rosslynske crkve,
posjetili Ameriku barem četvrt stoljeća prije Columba.
U svjetlu ovog, tako čvrstog dokaza, možemo i viteza iz Westfor-da, a i kulu u
Newportu prihvatiti kao ono, što i jesu: ostaci templara u zemlji, koju danas nazivamo
Sjedinjenim Američkim Državama.
Zemlja zvijezde zvane La'Merika
Prije no što se prestanemo baviti temom prvih europskih iskrcavanja u Novi Svijet,
željeli bismo objasniti, zbog čega smo postali čvrsto
323
Vespucciju, već prema zvijezdi na zapadu, zvanoj Merika, za kojul su nazoreji
vjerovali da obilježava savršenu zemlju preko oceana, na mjestu na kojemu sunce
zalazi. Jer, ne samo što smo imali dokaz o pravom izvorištu ovog imena; pronašli
smo, i da je staru teoriju vrlo jednostavno oboriti.
Do uobičajene povijesne priče, koja se već rutinski navodi o imenu Novog Svijeta,
došlo je isključivo zahvaljujući smiješnom nerazumijevanju jednog neobičnog
svećenika, koji se nikada nije udaljio više od nekoliko kilometara od svog samostana
St. Deodatus u planinama Vosges na francusko - njemačkoj granici. Ovaj vrlo nadobudno nastrojeni svećenik bio je i zaljubljenik u zemljopis, te u zna-čenja imena, u
kojima je svagda tražio dublji smisao. Samom je sebi dao pseudonim jednako tako
pun značenja - »Hylacomylus« - od grčke riječi za »drvo«, latinske za »jezero« i opet
grčke za »mlin«, što se na kraju prevelo na njegov rodni njemački jezik kao obiteljsko
pre-zime - Waldseemiiller. Ovaj više no ekscentričan čovjek vodio je omanju grupu,
koja je imala pristup tisku, pa su prikupljali sve podatke o svijetu do kojih su samo
mogli doprijeti, uključujući ovdje i vrlo nadahnjujuća otkrića o velikom i
misterioznom kontinentu negdje preko zapadnog oceana. Ova je mala grupa u travnju
1507. godine napisala i tiskala tekst od 103 stranice, pod nazivom Cosmographiae
Ifztroductio, koji se bavio tradicionalnim načelima kozmografije, uključujući i podjelu
planeta, razmake izmec~u ključnih točaka sve-mira, i pojedinosti o vjetrovima i
klimama, ali je sadržavao i pogrešku, kojom će jednog moreplovca - amatera učiniti
slavnim za sva vre-mena. Waldseemuller je prikupio dosta izvještaja različitih
mornara, moreplovaca, istraživača o općem položaju tog kopnenog masiva na zapadu,
koji je već bio nazvan »Amerika«, a mec~u njima se nalazio i izvještaj talijanskog
istraživača, Ameriga Vespuccija. On je stoga pogrešno povezao dva dijela potpuno
nevezanih informacija, i napisao:
»Sudcr, ovi su se dijelovi zemlje (Europa, Afrika, Azija) već dugo istruživali, dok je
četvrti dio otkrio Amerigo Vespucci (kako ćemo opisati u nastavku). I tako, dok su
Europa i Azija svoja imena dobile po ženama, rte vidim razlog zbog kojeg se
324
»zemlja ocl«~, to7est zeml~a flmerZga vespuc'cc~u, acc hmeraccu - po Ameriglu,
njercu otkrivaču, čovjeku velikih sposobnosti. «
Waldseemiiller je tiskao svoju knjigu, dodavši u nju i mapu s ucrtanim novim
kontinentom, označenim kao America, pa su kasniji naraštaji smatrali, da je on znao
što govori o njenu podrijetlu, jer je to bio prvi tiskani podatak o kontinentu. Riječima
tog svećenika koje smo ovdje naveli, žcljeli smo pokazati - kojim je misaonim
putevima naišao na to, da iskoristi Amerigovo ime, no - ne samo to. Pročita li se
njegov tekst iznova i pozorno, imamo dokaz, da se on zapravo mučio s već postojećim
imenom »Amerika«, tražeći objašnjenje za njega, i pokušavajući iznaći razloge, zbog
čega je upravo ono toliko odgova-c-ajuće. Bilo je to ime, koje bi po njegovu mišljenju
bolje zvučalo kao »Amerige«, no mogao je posve razumjeti zbog čega je i »America«
-prihvatljiva konstrukcija, puna značenja. Ova je knjiga bila napisana petnaest godina
nakon »službenog« Columbovog otkrića Novog Svijeta, te točno dvije stotine godina
nakon što su se templari po prvi put tamo iskrcali. U oba je slučaja bilo smiješno
pretpostaviti, da nitko tom kontinentu do tada nije već nadjenuo neko ime, sve dok
ovaj nje-tnački svećenik nije započeo s radom na knjizi, koju je nazvao »Uvod u
kozmografiju«; ili, da bi takav ne-moreplovac, kakav je bio Waldsee-miiller, imao
dovoljno razloga misliti, da smije uzurpirati pravo kršte-nja jednog posve novog dijela
kugle zemaljske.
Waldseemiiller je dobro napisao ime, ali - pripisao mu pogrešno značenje i
objašnjenje. Njegova osobna sklonost imenima prepunim rnačenja - zavela ga je, a
moć tiskanih djela je osigurala, da se ova <~reška proširi svijetom u vrlo kratkom
vremenu. Jer, ubrzo nakon što je objavio ove riječi, i sam je shvatio svoju veliku
zabludu, i javno po-vukao onaj dio svog rada, kojim Ameriga Vespuccija proglašava
otkri-vačem Novog Svijeta - no, već je bilo kasno. Ljudi su već pred sobom imali
objašnjenje, za koje se činilo da ima smisla. Bio je to klasičan primjer, u kojemu je
povijest (da parafraziramo Henryja Forda) uistinu i bila - obična brbljarija.
Jednom, kad se nešto prihvati i postane uvriježeno, potreban je intelektualni dinamit da bi se to ispravilo. Slučajno nastali mit o Vespucciju u američkom je obrazovnom
sustavu već postao dio folklora. No svi oni, koji uistinu žele razumjeti Ameriku, i
snage koje
325
lanac nazorejskih razmišljanja.
Izgubljeni svici iznova pronadeni
ZAKLJUČAK
Pad vitezova templara bio je i kraj tog velikog Reda, no ova je smrt otvorila put
čitavom novom poretku, koji je bio utemeljen na Isusovoj obradi koncepta Ma'ata.
Rekonstruirajući razapinjanje Jacquesa de Molaya i slijedeći tragove bijega ostatka
njegovih vitezova, osjećali smo da prilazimo sve bliže otkrivanju veze s masonerijom.
Još uvijek nam nije bilo jasno, zbog čega su templari svoje tajne preobrazili u novi
poredak nazvan imenom »masonerija«, no barem smo znali, gdje trebamo potražiti
moguće odgovore, kako bi se ispunile praznine u našim spoznajama.
Kad smo pregledali sve ono, što smo otkrili o dogadajima i okol-' nostima koje su
pratile razapinjanje Jacquesa de Molaya, nismo mogli, ' da ga ne sagledamo - kao
središnji dogadaj u povijesti, koji je označio
i najveći proboj u tijeku razvitka zapadnih društava. Napad na Red templara, koji je
izveo gramzivi i nevažni francuski kralj, pokazao se prvom stubom od životnog
značaja u dugačkom postupku oslobadanja kršćanskog svijeta od načela intelektualne
kastracije, koji je u njemu prevladavao, i koji je Vatikan vrlo uspješno nametao. Bio je
to dogadaj, koji je dopustio izgradnju jedne nove civilizacije, nagonski pokretane
željom za znanjem, te za priznavanjem vrijednosti svakog pojedinca. Takav je nagon od autokracije do demokracije u upravljanju, te od aristokracije do meritokracije u
društvenoj strukturi, unutar okvira teološke tolerancije postao posve očevidan, sve do
današnjih dana; a jednim je dijelom i ostvaren - u Sjedinjenim Američkim Državama.
Zbog čega, upitali smo se - uopće postoje Sjedinjene Američke Države? Jer, nisu
trebale uopće nastati, a bez sumnje im mnogi moderni znanstvenici ne bi dali mnogo
izgleda za preobrazbu u vrhunce kulture svijeta i pretvaranje u najmoćniju naciju na
Zemlji - i sve to unutar manje od dva stoljeća. Do plana nastajanja Sjedinjenih Država
nije se došlo razvitkom bilo čega očitog, nečega što se unutar Evrope razvijalo i
ranije; čini se, da se radilo o nečem posve novom, i - vrlo radikalnom; no, i nadahnuće
o jednoj novoj zemlji, u kojoj je važan svaki pojedinac, gdje su ljudi sami odgovorni
za stanje, i gdje osobno odgovaraju svom Bogu - morala je odnekud izroniti. Bili smo
sve sigurniji, da je takav duh stigao s masonerijom i templa-rima, i to od čovjeka,
kojega znamo pod imenom Isus; on je i sam živio u vrijeme pritisaka, pa je tražio
jednakost, pravdu i prosvijećenost za čitav svoj narod. Njegov pogled nije mogao
sezati, i nije sezao izvan granica njegove vlastite nacije, ali je poruka, koju je ostavio
svijetu, bila na vrijeme prihvaćena, i počelo se raditi na njenom ostvarenju.
Naišli smo na ove riječi od posebnog značaja:
»Pazite na dobrobit i pravdu za sve narode; njegujte mir i slogu sa svima. ReLigija i
moralnost tome se pridružuju, pa -može li .se tada dogoditi, da im se ne pridruži i
dobra politika? Sve će to biti dostojno slobodnog, prosvijećenog i - vrlo skoro velikog naroda, koji će čovječanstvu pružiti veličinu, te plemeniti primjer ljudi, koji
su uvijek vodeni visokim smislom za pravdu i blagonakLonost. « ~
Njih je izgovorio George Washington u svom oproštajnom govoru, a riječi koje smo
odabrali, jasno pokazuju ono, što je već odavno dobro
W. M. Thayer: Ceorge Washington
326 ~ 327
Lllćtsul. vllc Lunvucl L Llcuuluv Yvu~~cca~u Lla Lc,~uul~clla muwvcl
učenja, kad je naučavao o »slobodi«, »prosvijetljenosti«, »miru«, »dobroj volji«,
»pravdi« i »blagonaklonosti«, te o izgradnji »velikog naroda« i povezivanju religije i
moralnosti.
Modernim se ušima ovi izrazi mogu učiniti uobičajenima za ove prilike, no - u doba, u
koje je Washington navodio ove osobine, njego-ve su riječi bile uistinu pune značaja.
i Priznavanje templarskog postojanja na istočnoj obali Sjedinjenih ' Država ipak ne
objašnjava, kako je ovaj francuski Red izvan zakona mogao na bilo koji način utjecati
na osnivačka načela u toj zemlji. Da bi se mogao shvatiti pravi redosljed dogadaja,
odlučili smo prvo zaviriti u drugi istureni položaj templara, udaljen tri tisuće milja
preko Atlantika - na zapadnoj obali Škotske.
Vrlo je dobro dokumentirano, da se mnogo templara naselilo u ' Škotskoj nakon sloma
njihovog Reda na kopnu Europe, te se dokazi o I tome jasno mogu vidjeti posvuda po
Škotskoj još i danas. Crkva u
Kilmartinu, u blizini jezera Loch Awe u Argyllu, sadrži mnoge pri-' mjere templarskih
rezbarija i reljefa s likovima templara; a u njenom ae dvorištu nalaze mnogi masonski
grobovi. Kad smo 1990. godine posjetili to mjesto, odmah nam je za oči zapeo
mornarički spomenik na zidu dvorišta crkve, za koji je rečeno da je spomenik
kapetanu, koji se na moru izgubio tijekom 17. stoljeća. A ono, što nas je odmah privuklo njemu, bila su dva stupa, koji čine okvir i lubanja s ukrštenim kostima, što je
bila borbena zastava templarske flote i simbol mason-sko~ Meštra; gornji dio tog
okvira činio je motiv, koji je odmah pove-zao masoneriju i Seqenenre Taoa. Bilo je to
vrlo uzbudljivo otkriće; no, još nas je više iznenadio velik broj templarskih grobova i
grobnica u dvorištu crkve. I dok smo raspravljali o našim nalazima, činilo nam se pod uvjetom da je dovoljno veliki kontingent templara izbjegao u Ar~yll početkom
14. stoljeća - da bi trebala postojati i druga mjesta s templarskim grobovima, a ne
samo ovo u dvorištu crkve. Stoga smo sljedećih nekoliko tjedana nastavili svoj rad u
Kilmartinu, istražujući sva dvorišta starih crkvica, i sva groblja, koja smo samo mogli
pronaći. Uskoro smo otkrili još nekoliko mjesta s barem jednim templarskim grobom,
i - iako to nije bilo ono što smo tražili - još i vrlo mno~o jako starih masonskih
grobova, na kojima su se isticali masonski simboli.
nUSL LGIII~Jld12l J VV1111 ~VUIUG~G111 W nVwnc )v~ vu vmmuu, nuua m.
Hugues de Payen oženio Catherinom de St Clair. U stvari, i pi vo učilište za
obučavanje templara izvan Svete Zemlje nalazilo se na po-sjedu obitelji St Clair, na
mjestu nedaleko Edinburgha, danas zvanom Temple (Hram). Do početka četrnaestog
stoljeća mnogi su templari već imali svoje posjede u Škotskoj, te osvojili velike
simpatije i pošto-vanje naroda, koji je tamo živio.
Škotsko utočište
Škotska je oduvijek bila važno mjesto za Red templara, no otkrili smo da su je takvim,
za njih naročito podesnim utočištem, učinile upravo političke okolnosti koje su
vladale Škotskom u vrijeme napada kralja Filipa i Pape.
Nakon smrti kralja Alexandra III 1286. godine, prekinula se stara linija keltskih
kraljeva, jer on nije imao djece, a niti braće i sestara. Njegov jedini izravni nasljednik
bila je Margaret, »Djevica iz Norveš-ke«, no ona je umrla na putu do Škotske,
ostavljajući upitnim mjesto svog nasljednika. Zemlja je započela slabiti, rastrzana
medusobnim sukobima; kralj Engleske, Edward I, iskoristio je ovo stanje pružajući
podršku Johnu de Balliolu, koji je bio jedan od pretendenata na pri-jestolje, ali
zahtijevajući zauzvrat, da-kada jednom dosegne svoj cilj, postane vazal Engleske, i
tako zauvijek pokopa svoje škotsko kra-Ijevstvo. No, nije uspio zavarati narod Balliol je bio vrlo omražen kralj, poznat kao »Toom Tabard«, što bi se moglo prevesti
kao »Prazna odora«, što je podrazumijevalo da je marioneta Edwarda I. Niti ga sam
engleski kralj nije poštovao, već se odnosio prema njemu kao prema običnom vazalu,
javno ga ponizivši jednom prilikom, kad je zatražio da se Balliol pojavi pred sudom
radi optužbe za kradu, koju je podigao jedan londonski trgovac vinom. Konačno se
1296. Balliol okrenuo protiv Edwarda I, i odbio poziv engleskog kralja, da mu
pomogne u ratu s Francuzima. Edwardov je odgovor bio napad na Berwick i
svrgavanje Balliola, kojega je poslao u egzil u Francusku, te izravno postavio svoj
vlastiti zahtjev za kraljevanje Škotskom. Da bi osigurao, da mu se niti jedan Kelt ne
pojavi kao protukandidat, Englez je sa aobom ponio simbol škotske neovisnosti prastari »Kamen Sudbine«, ili - kako je još bio poznat, »Kamen kod Sconea«, pod
kojim su
3?8 ~ 329
IIIJU V1QL111 U W11VW1~U, 10.1~V U0. đ1r JVđ L UAl1QJ 110.10.G1 YVU
G11~1GJRV111 Krunom u Westminsterskoj opatiji.
Nakon što je Škotima ukrao kamen - škotski simbol neovisnosti, engleski se kralj
prihvatio utvrdivanja svoje vlasti putem namjesnika (guvernera), koji će vladati u
njegovo ime, ostavljajući nesretne Škote teško tlačene pod njegovom diktatorskom
upravom.
Prvi oblici škotskog nacionalizma izbili su vrlo brzo, a pobuna je započela u svibnju
1297. godine, nakon što je plemić William Wallace ' ubio šerifa od Lanarka, osvetivši
mu se tako za ubojstvo svoje žene. To
se smatralo izravnim napadom na engleskog kralja, te je Wallace trebao biti strogo
kažnjen; no, imao je toliko snažnu podršku naroda, da je to 11. rujna 1297. godine
dovelo do poznate bitke kod Stirlinškoga mosta, gdje su pobunjenici hametice porazili
Edwardovu vojsku.
Edward I sklopio je mir s Francuzima, te svoju punu pozornost ' usmjerio na
Wallacea, koji mu je uzrokovao tolike neprilike; pobijedio ~I ga je u Linlithgowu,
sljedeće godine. No, Wallace je uspio pobjeći iz
zatvora, te odmah otputovao u Francusku, tražeći podršku za svoju ' stvar kod starih
neprijatelja Engleske. Izvješća kažu, da je dobio pismo kralja Filipa Lijepog, kojim ga
je ovaj preporučio Papi Klementu V, a posve je sigurno - zbog podrške koju je dobio
od obitelji Moray (čije se prezime neprekidno povezivalo s templarima i masonima),
da je tijekorn tog vremena stupio u kontakt i sa samim templarima. Očito je bio
uspješan u prikupljanju pomoći i podrške, jer je 1303. godine, u borbi izmedu Škota i
Engleza kod Rosslyna pobijedio, i to uz pomoć vitezova templara, predvodenih St
Clairom. Wallace je ostao bjegunac pred zakonom, neprekidno lovljen od strane
Engleza punih sedam godina; a tada ga je 1305. godine netko izdao Englezima, pa su
ga odveli u London, objesili, a zatim još dodatno - utopili i raščetvorili. Nakon
njegove egzekucije i čerečenja, dijelove Wallaceova tijela javno su objesili u četiri
škotska grada. Bili su to: Newcastle-on-Tyne, Berwick, Stirling i Perth.
Tijekom ovog vremena nemira, dva su Škota imala neizravno izvorno pravo na
škotsku krunu, iako bi se svakom od njih ono moglo i osporavati - jedan je bio Robert
Bruce, osmi vojvoda - Earl od Carricka, a drugi - John Comyn. Robert je bio
ambiciozan čovjek, pa je u početku i on zatražio suradnju s Edwardom I, ali je prestao
pružati pomoć Englezima, kad je počeo osjećati, da na taj način neće ostvariti
'.
narodu osobm poioza~, no n~egov ~e prVmvullc ~.Vmlyll ~V 1JnV11m1V, ~G
dojavio Edwardu da Robert priprema urotu protiv njega. Kralj bi se riješio takve
neprilike odmah i bez imalo razmišljanja, no neki Robertov pristalica obavijestio ga je
na vrijeme o opasnosti, pa je Robert bio prisiljen brzo misliti. Odjednom su mu
mogućnosti izlaza bile znatno smanjene, pa se odlučio na veliki rizik. Znao je, da
Škoti ne bi prihvatili kao kralja nikoga, tko bi bio samo engleski vazal. I zato je
odlučio, da će upravo on biti ona iskra, koja će upaliti škotsko bure baruta.
Znao je, da je Comyn miljenik Pape, te da je draži i Edwardu I, pa je stoga odlučio
zaoštriti i polarizirati situaciju, javno vrijedajući i Papu i kralja, a u isto vrijeme
pripremajući svoje ljude na izrastajući keltski preporod. U jednom dobro razrac~enom
potezu, on je pozvao Comyna u franjevačku crkvu u Dumfriesu, te ga napao na samim
stubama oltara. I dok je Comyn ležao krvareći, Robert je svećenicima zabranio, da
umirućem pruže bilo kakvu pomoć; stajao je tako nad njim, sve dok nije bio posve
siguran da je njegov protivnik iskrvario na smrt. Ovaj okrutni čin, i još k tome izvršen
na svetom tlu, razgnjevio je i Papu i kralja Edwarda, no škotski su ga domoljubi
smatrali hrabrim djelom otvorene pobune protiv Engleza; Comyn je, naime, naslijedio
pravo na prijestolje po liniji Johna Balliona, zbog čega ga je Edward I i podržavao.
Papin je odgovor bio objavljen 10. veljače 1305. godine, kad je Roberta Brucea počev od trenutka objave ekskomunicirao. No, usprkos ovoj najvećoj i konačnoj kazni
s Papine strane, trinaest mjeseci kasnije, Roberta Brucea su okrunili za kralja Škotske,
jer je imao potpunu podršku keltskog plemstva; okrunila ga je grofica od Buchana u
Sconeu, na onom istom mjestu, na kojem je donedavna stajao Kamen Sudbine, iako je
on sam nedostajao.
Takav je, dakle, bio trenutak Škotske, kad je dio templarske flote odlučio doploviti u
Argyll i u Firth of Forth, gdje su znali da se nalazi Robert Bruce, pobunjenik protiv
Engleza. No, najveću privlačnu moć kao buduće utočište imala je Škotska za njih
stoga, što je Papa već ekskomunicirao samoga kralja, iako tome treba pridodati i
dugotrajne veze obitelji St Clair s Rosslynom. Jer, Škotska je tako bila jedno od
rijetkih mjesta na planeti, na kojem Papa nije mogao doprijeti do njih, a templari su kao iskusni i uvježbani ratnici znali, da će zbog sukoba s Englezima biti dočekani
široko otvorenih ruku.
330 ~~ 331
...-- -. --..- _,. r.... . ...., .,...,. ~~, m„,aay. asav.~a~~, y.,uwalu 1. 1V0.~11~GU1V
ga je njegov slab i nesposoban potomak - Edward II, koji se gotovo odmah povukao iz
Škotske, i ostavio Roberta Prvog da se obračuna sa svojim neprijateljima u zemlji.
Povijest bilježi, da se 1306.-I307. godine Robert uglavnom povla-čio pred Englezima,
no zatim je malo po malo počeo iznova osvajati svoje škotsko kraljevstvo, otimajući
ga Englezima. Najveću su pobje-du Skoti doživjeli u bitci kod Bannockburna 6.
studenog 1314. godine.
' Bitka je započela loše po Bruceovu vojsku, no tada se iznenadnim ulaskom neke
nepoznate pričuvne čete u boj - ratna sreća okrenula, te se sve pretvorilo u veliku
škotsku pobjedu. Brzo su se proširile priče, da se u toj tajanstvenoj četi vijorila
zastava Beausant (templarska borbena zastava). Uistinu se i čini, da je intervencija
templara jedino moguće objašnjenje. I tako, iste one godine, kad su Jacques de Molay
i Geoffrey de Charney bili živi ispečeni na žeravici u Parizu, bitku kod Bannockburna
dobili su Škoti zahvaljujući pomoći templarskih snaga, predvodenih Velikim Meštrom
škotskih templara, Sir Williamom St Clairom. Ova je pobjeda kod Bannockburna
objavila svijetu novu uspostavu škotskog kraljevstva, te donijela slobodu Bruceovoj
Kralje-vini Škotskoj. Uloga obitelji St Clair u svemu ovom bila je dobro nagradena -
dobili su biskupiju i druge vrijedne posjede, kako bi ih pridodali svojim mnogim
imanjima u Rosslynu.2
Ova velika pobjeda bila je i veliki korak za osiguravanje trajne neovisnosti škotskog
kraljevstva, pa je kralj Robert I proveo ostatak svog života boreći se s Englezima u
Irskoj te duž škotske granice, sve dok konačno Engleska nije i službeno priznala
Škotsku kao slobodnu naci_ju 1328. godine. Za masone će možda biti zanimljivo čuti,
da se odlučujuća bitka kod Bannockburna vodila upravo na dan, kad je danje svjetlo
bilo najduže u godini - dan, koji svi masoni slave kao Svečanost Sv. Ivana Krstitelja.
Čini se, da su templari pronašli dobru luku spasa u Škotskoj, no bilo je očito i da
postoji simbiotska veza sa škotskim kraljem, u kojoj ,je i njemu dobro došlo znanje,
iskustvo i vještina ovih profesionalnih ratnika, i to prije svega u strateškom planiranju,
ali na kraju - i kao konkretna ratna pomoć. Neko su vrijeme bili sigurni, jer je Robert
bio
= Anci air: Mae i Grcrl
L,(,[ JQI11U J11VW W u a aay.atv. aam.uuaamv.a.v ~..a.~..... .,.. , ... »_~ ..„.. ,
kojim vlada ekskomunicirani kralj - gledalo se kao na pogansku zem-lju, te je svaki
kršćanski kralj imao pravo povesti protiv nje križarski rat. I stoga, ukoliko se odnosi
izmedu škotskog kralja i rimskog biskupa ne bi obnovili, Škotska se u budućnosti
mogla naći u opasnosti od invazije. 1317. godine Papa Ivan XXII pokušao je sklopiti
primirje izmec~u Škota i Engleza, pa se pričalo o tome koliko se razbjesnio, kad je
Robert Bruce na ovo odgovorio iznenadnim napadom i zauzima-njem pograničnoga
grada Berwicka. Papinsko-škotski odnosi za-tegnuli su se još više, kad su Englezi
započeli širiti priče o načinu ratovanja Škota i njihovoj tvrdokornosti. Stoga je 1320.
godine Papa poslao svoja dva legata, koji su donijeli njegove nove odredbe o
ekskomunikaciji - ovog puta bili su na redu - osim Brucea i James (Crni) Douglas te
Earl od Moraya. Obranu od ovih daljnjih optužbi u pisanom oblikLi, i pod nazivom
Deklaracija iz Arbroatha, složili su škotski plemići 6. travnja 1320. godine. Ima vrlo
masonski prizvuk, a što se tiče Roberta Brucea, navodi sljedeće:
»Svi bijahu vezani uz njega i po pravu, i po svemu što je ccčinio za svoj narod.
P~emstvo je govorilo, da se ne bori rtiti ?a slavu, niti za bogatstva ili časti, nego
jedino za slobodu, koju svaku pravi čovjek mora čuvati i samim svojim životom.«
Takoder navode i svoju definiciju kraljevanja:
»...prava i zakonita .sugdasnost čitavog naroda učinila ga je r2ašim princem i kraljem.
Njemu smo se obvezali, da će nas voditi u svim stvarima, i na temelju njegovih
vlastitih prava, i na temelju f2jegovih vlastitih vrlina, jer je bio osoba, koja je
povratila narodu sigurnost u obrani njegovih sloboda. No, ako bi usprkos svemu,
ovakav prir~c mogao napustiti svoje podarzike, iako je toliko plemenitog učinio za
njih, te sklopiti savez da priznaje i podvrgava se kralju Engleske, mi ćemo se odmah
složiti da ga izgnamo kao našeg neprijatelja, te kao izdajicu i njegovih vlastitih, a i
naših prava, pa ćemo drugoga učiniti svojim kraljem, onoga, koji će braniti naše
slobode. «
-~-12 ~) 333
.r .1 1' -d
kralja nekako pretvorio u pojam predsjednika. I naravno, jedan od njegovih potpisnika
bio je i Lord Henry St Clair od Rosslyna.
Sigurno je, razmišljali smo, morala biti od značaja činjenica, da se ovakvo
nazorejsko/templarsko/masonsko razmišljanje pojavilo, i postalo prisutno na mnogim
važnim točkama u povijesti Zapada, u kojima je ideja o narodnom upravljanju i volji
naroda postala glavni čimbenik. U Engleskoj je, stotinu godina prije Deklaracije iz
Arbro-
~' atha, kralj John potpisao Magnu Cartu, i to pod utjecajem grupe Ijudi, medu kojima
su se nalazili i templari. I do današnjih je dana ona ostala jedini dio engleskog ustava,
koji se može usporedivati s Deklaracijom o pravima iz Sjedinjenih Država dokumentom, koji je u cijelosti bio masonski nadahnut, kako ćemo to pokazati
kasnije.
U listopadu 1328. godine, iz političkih razloga koji nemaju veći značaj za našu priču,
Papa Ivan XXII je skinuo s Roberta I prokletstvo ekskomunikacije, no upravo je tada
konačno priznati zakoniti škotski
' kralj umro, i to u svojoj pedeset i petoj godini; bilo je to 3. lipnja 1329. ' godine,
svega deset dana prije, no što je Papa Ivan XXII službeno objavio, da mu priznaje
pravo na škotsko prijestolje. Roberta je nasli-jedio njegov sin David II, no on je imao
samo pet godina, pa je kraljev-stvo u njegovo ime nastavio voditi regent - Lord
Randolph, član obitelji de Moray, i ujak Earla od Moraya. Smrt Roberta Brucea nije
označila kraj njegovih veza s templarima. Prije svoje smrti, zavjetovao se da će otići u
Jeruzalem, i boriti se sa Saracenima; u znak poštovanja, Sir William de St Clair i Sir
James Douglas uzeli su sa sobom njegovo balzamirano srce na svoj posljednji
križarski pohod u Jeruzalem. No, na žalost, obojica su poginula putem, u borbi u
Andaluziji. Tako Bru-ceovo srce nikad nije dospjelo do Svetoga Grada, već je bilo
vraćeno, da bi ga pokopali u Melrose opatiji; dok su Sir Williama sahranili u
Rosslynu.
Čim je Škotska iznova i službeno postala dio kršćanske zajednice, pojavio se
imperativ, da templari hitno nestanu s lica zemlje; stoga su se preobrazili u tajno
društvo, jer je moć Vatikana iznova zaprijetila svojim neprijateljima progonima širom
Europe. Na sreću, tijekom tog prijelaznog razdoblja, regent koji je vladao u ime kralja
- dječaka, Davida II - bio je član templarske obitelji Moray. To im je dalo do-voljno
vremena za razine planiranja budućnosti organizacije koju su
334
nw.r, ~ .
vjerene.
Povratak u Rosslyn
Novi je tajni Red trebao osigurati, da templarski običaji i način razmi-šljanja prežive,
pa su se planovi o tim promjenama vjerojatno razvijali u isto vrijeme, kad i pregovori
s Papom. Do vremena, kad je Škotska iznova iskazala svoje štovanje Papi, templari su
u njoj već postali nevi-dljivi za sve one, koji nisu znali što treba tražiti - a jedna od
obitelji, koju je vrijedilo istražiti, bila je svakako i obitelj St Clair.
Kako smo već u petom poglavlju objasnili, Rosslynska crkva, koju je sagradio već
spomenuti William St Clair, pokazala se izvanredno značajnom tijekom naših
istraživanja, jer nam je upravo svojom konstrukcijom i ornamentikom podastrla
povezanost izmedu templara i masonerije. Uporaba američkoga bilja u dekorativnim
kamenim lukovima (aloe i indijanske pšenice), koje je u to doba trebalo biti sasvim
nepoznato, pružila nam je neoboriv dokaz, da je netko, tko je bio u bliskoj vezi s
obitelji St Clair, već zadivljujuće rano preplovio Atlantik.
Već je prošlo otprilike četiri godine, od kad smo po prvi put posje-tili tu crkvu, koju je
sagradio Earl William St Clair; u meduvremenu smo otkrili još ogromne količine
podataka. Stoga smo odlučili još jednom obići to zdanje, toliko bitno za naš rad.
Iznova smo krenuli u sedam i trideset ujutro, i nešto prije podneva stigli u to mirno
škots: o selo. Bio je vrlo lijep dan ranoga ljeta, te dosta toplo, iako i s ponešto oblaka
koji su tjerali sunce da se s vremena na vrijeme svojim zrakama uporno probija, kako
bi obasjalo pitome zelene brežuljke i Rosslynsku crkvu na vrlo dramatičan način.
Pri ulasku u crkvu osjećali smo - kao da pozdravljamo starog prijatelja. Sve nam je
ovdje već bilo poznato, pa ipak i dovoljno uz-budljivo i zanimljivo, jer - nadali smo
se, da će naš prijatelj imati još mnogo podataka koje će spremno podijeliti s nama. Jer,
mi smo bez imalo sumnje imali toliko mnogo informacija, koje je sada trebalo
provjeriti u Rosslynu.
Kad smo ulazili u crkveno zdanje, bili smo sretni da smo ga zatekli praznim, te da nas
nitko neće ometati u uživanju, koje su nam pružale
335
' .. r- .n 1 _.1
prošlošću. Obojica smo voljeli razgledavati crkvena zdanja, no niti jedna crkva, koju
smo poznavali, nije imala ovu životnost i punoću osobina, kao crkva u Rosslynu.
Teško je opisati taj topao osjećaj koji vas obuhvaća u tom srednjevjekovnom zdanju;
Robert izjavi, kako je to jedina crkva koju poznaje, u kojoj bi mogao sretno i mirno
prenoćiti posve sam.
Tumarali smo njome, uživajući na već opisani način, te konačno stigli i do lukova s
kukuruzom i aloa kaktusom, podsvjesno zapravo potvrdujući sami sebi, da to nije bila
samo naša mašta, koja nas je pre-varila prilikom naše prve posjete. No, nismo trebali
strahovati: nije bilo nimalo sumnje u ono, u što smo gledali. I dok smo proučavali
dijelove s aloom, približi nam se župnica, ušavši na sjeverna vrata, i uz topao nas
osmjeh upita, da li smo već vidjeli indijansku pšenicu. Odgovorimo joj da jesmo, pa
ona započe raspredati o toj temi.
Velečasna Janet Dyer ispade vrlo obrazovana u botanici, dok je njen suprug i po
zanimanju botaničar.
»Aloa kaktus je izvanredan, zar ne?« - reče, gledajući prema gore, u lukove.
»Pretpostavljam, da bi možda moglo biti i nešto drugo... no, s druge strane, stvarno ne
znam što je to, ako nije aloa!« Zatim se po-maknu malo ulijevo, i pokaza prema luku s
indijanskom pšenicom. »Moj muž kaže, da je kukuruz posve točan, te da se radi o još
ponešto nedozrelim primjercima.«
Zatim nastavi sa svojim vrlo korisnim komentarima o tome, da je dokumentirano,
kako je princ Henry Sinclair, prvi St Clair Jarl (Earl) od Orkneya, zahvaljujući
templarskom novcu, unajmio flotu od dva-naest brodova za putovanje u »Novi
Svijet«. Voda puta je bio Antonio Zeno; pristali su u Novoj Škotskoj, istražujući
istočnu obalu onog, što se danas naziva Sjedinjenim Američkim Državama, i to prije
1400. godine. Ovaj je podatak sasvim pouzdan, jer je Henry Sinclair bio ubijen iste te
godine, nakon svoga povratka.
Činilo se logičnim, da su se u takvim ekspedicijama gubili i životi, a obitelj Sinclair je
tvrdila, da je vitez imenom Sir James Gunn umro u Americi, te da je tamo bio i
pokopan. Slika srednjevjekovnog viteza, pronadena u Westfordu, Massachusetts,
tvrdili su oni, zapravo je na brzu ruku sklepan njegov nadgrobni spomenik. Pronašli
smo i dokaze koji su ovo podupirali, i to u kripti ispod crkve, gdje mali niz ruku
336
j'lZ« [,G ~GUQll ~1..u11W W vu, a.uwaw.uu v..~... t. .. »-- -- - - iz Westforda. I ovaj je prikazan kako plovi prema zapadu, samo što ima potpuno
razapeta jedra.
Dok smo razgledavali unutrašnjost crkve, Robert nije mogao skinuti oči s Hamiltonorgulja, koje su bile smještene uz viktorijanski produžetak na zapadnom zidu. »Molim
vas, mogu li pogledati izbliza ove orgulje?«, upita velečasnu Janet.
»Naravno, samo izvolite!«. Njen odgovor bijaše toliko ljubazan i prijateljski, da Robet
iskuša još malo sreće.
»A da li bih smio malo zasvirati? Ja sam orguljaš u Kristovoj crkvi, u mom rodnom
mjestu.«
Primivši odobrenje, Robert se pope spiralnim stubama, i odmah su potom prekrasni
zvuci pjesme Cwm Rhondda ispunili cijelu crkvu.
Kad smo počeli ulaziti u pojedinosti zgrade, našu je pozornost odmah privukao niz
slobodno stojećih stupova - bilo ih je ukupno četrnaest, i to dvanaest posve identičnih
po obliku, dok su dva bila sasvim drugačija, prekrasno urešena, i smještena u istočni
kut crkve. Lijevi je bio poznat kao Masonski stup, i vrlo je lijepih proporcija, te
elegantan; drugi, desni stup, sasvim je drugačiji; poznat je kao Pomoć-nikov stup, s
neobično bogatim ukrasima - s četiri spirale, koje se spuštaju prema dolje, gdje se i
spajaju, te s cvjetnim uzorcima.
Značaj ovih simbola očito je bio od velike važnosti graditeljima ove crkve, no njihovo
se stvarno značenje odavno izgubilo. Medutim, naša rekonstrukcija prošlosti
omogućila nam je da shvatimo u što to zapravo gledamo. Takozvani »Masonski stup«
zapravo je bio kopija svećeničkog stupa, koji masoni poznaju pod imenom Jakin, a
nazoreji kao »Cedek«. »Pomoćnikov stup« je predstavljao kraljevski stup, zvan Boaz,
i prikazuje snagu Mišpata.
Nešto, što smo takoder morali potražiti u ovoj zagonetnoj gradevini, bila je neka
naznaka, vezana uz Hirama Abifa; bili bismo jako iznenadeni, kad ova u cijelosti
templarsko - masonska zgrada ne bi imala neki spomen - lik s oštećenjem na svom
čelu, ili nešto slično što bi obilježilo ozljede glave, za koje smo sada znali, da ih je
zadobio Seqenenre Tao. I naravno, našli smo ga. Visoko gore u kutu, u kojem se
susreću južni i zapadni zid, i na istoj razini s orguljama, nalazi se glava s nekoliko
dubokih oštećenja na čelu, dok je na suprotnom zidu - glava čovjeka koji ga je ubio.
Ove su glave bile dobro poznate već
337
ba y. w.~vv~mu, am mvv Ymu r ua.y. r u.n. Ym....
Da bismo bolje razgledali obje glave, popeli smo se spiralnim stu-bištem do galerije s
orguljama, odakle je - usput rečeno - izvanredan pogled na čitavu crkvu, te do onog,
što je nekada bio zapadni zid, sve dok na njega nisu 1882. godine postavili nezgrapnu
krstionicu. Ipak, na ovoj smo se točki našli vrlo blizu glave Hirama Abifa, pa smo
ranu na glavi mogli vidjeti s velikom jasnoćom.
Ova je rana već odavno primijećena, a općenito prihvaćena priča o njoj kaže, da je to
glava ubijenog pomoćnika, dok se glava majstora, koji ga je ubio, nalazi na suprotnoj
strani. Prema ovoj legendi, majstor klesar je otputovao u Rim u potrazi za
nadahnućem, kako bi izradio kraljevski stup; no, dok je još bio na putu, njegov je
pomoćnik obliko-vao stup, i postavio ga na mjesto na kojem još i danas stoji. Ali,
kako je bio mnogo ljepši od svega, što je majstor do tada napravio ili znao napraviti,
po povratku se toliko razbjesnio, da je udario pomoćnika drškom čekića toliko jako,
da je ovaj ostao na mjestu mrtav.
Ova verzija zvuči kao vrlo izokrenuta masonska priča o Hiramu Abifu, pa se lako
može odbaciti - već zbog postojanja te ranjene glave. To znamo po tome, što je glavni
graditelj bio sam - William St Clair, koji je osmislio cijelu gradevinu, i bavio se njome
od njenih temelja sve do svoje smrti - a umro je 1484. godine, dakle - samo dvije
godine prije, no što je bila posve dovršena. Osim toga, on je osobno nadgledao svaki,
pa i najmanji ukras i detalj svih radova. Zabilježeno je u dokumentima, da se svaki
pojedini ukras i detalj prvo morao izraditi u drvu, te mu se donijeti na uvid, kako bi ga
on odobrio; izrada u kamenu započela bi tek nakon njegova odobrenja. William St
Clair je doveo u Škotsku neke od najvažnijih zidara Europe zbog gradnje svog velikog
projekta, te za njih započeo graditi i selo Rosslyn, da bi u njemu stanovali, a plaćao im
je - za ono vrijeme nečuvene svote: majstorima 40 funti godišnje, a običnim zidarima
još uvijek lijepih 10 funti na godinu. 1 upravo nam se iz tih razloga čini, da ideja - da
bi se neki pomoćnik prihvatio rada na stupu, koji je trebao biti središnja točka cijelog
zdanja, i to nakon svih opisanih priprema i troškova - graniči s ekstremnom
nevjerojatnošću.
Današnji čuvari Rosslynske crkve nisu to znali, no - ta glava visoko gore, koja gleda u
sjeveroistočni kut, predstavlja Seqenenre Taoa, posljednjeg pravog kralja Egipta.
1338
I još dok smo razgovarali o pravom značenju stupova i ranjene glave, te o činjenici, da
je njihov izvorni smisao bio izgubljen, polagano, no sigurno - koprena se stala
podizati s naših očiju: pa, zar smo bili slijepi?! Veliko svjetlo istine, vezano uz tu
gradevinu, odjednom nam se činilo toliko zasljepljujuće očitim: Rosslynska crkva
uopće - i nije crkva, čak nije niti stvarno kršćanska! Jer, za početak - nigdje nema
oltara. Da bi se u njoj obavljala služba, u središte gradevine stavili su stol, jer nema
dovoljno prostora u njenom istočnom dijelu, gdje stoje stupovi. Iza Boaza i Jakina
nalaze se tri kamena pijedestala uz zid, no -oni nisu oltari.
- Pa, ova gradevina nije uopće niti bila zamišljena kao mjesto za kršćansko štovanje
Boga!
Znali smo, da je William St Clair, koji je kasnije postao i prvi izabrani Veliki Meštar
Velike Lože Škotske, imao problema s Crkvom zato, što je svoju djecu krstio u ovoj
zgradi, no značenje tog podatka zamijetili smo tek sada.3 Nakon što smo provjerili
službenu povijest obitelji, pronašli smo, da je Rosslyn bio iznova posvećen 1862.
godi-ne; no, nije bilo dokaza, je li ikada ranije uopće i došlo do njegova posvećenja. U
stvari, jedna od primjedaba kralja Jamesa VI, koju je uputio svom Earlu od Rosslyna
bila je i - da je svoju djecu dao krstiti u Rosslynu, iako on nije kršćansko mjesto
štovanja.
Što smo više gledali, to je ova činjenica postajala jasnijom. Simbo-lizam ove crkve je
egipatski, keltski, židovski, templarski i masonski. Svod oslikan zvijezdama, raslinje
koje izlazi iz ustiju keltskih Zelenih Ijudi, piramide, Mojsijeve slike, kule Nebeskog
Jeruzalema, nazupčani križevi, te kutomjeri i šestari. Jedina jasna kršćanska obilježja
imale su viktorijanske nadogradnje: likovi na ostakljenjima, ona nemoguća krstionica,
te kip Djevice s djetetom. Episkopalna crkva još je neke manje detalje označila kao
kršćanske, no - oni nisu bili ono, što se njima učinilo da jesu.
U području sjevernog zida nalazi se omanja statua, s prikazom razapinjanja. Ali, ima
jedan dobar razlog, da se ne povjeruje, kako se ne radi o razapinjanju Isusa Krista, već
o mučenju Velikog Meštra Vite-zova Templara, Jacquesa de Molaya. Prije svega, svi
su likovi obučeni
3 Codišnjak Velike Lo:e starih Slobodnih i Prihvnćertih zidara Škotske l995.
339
a čavli su probijeni - kroz zapešća; to su dvije pojedinosti, koje njevjekovni umjetnici
uvijek i bez greške netočno prikazuju u im djelima, izuzev, naravno, ako ne znaju
točno, što se dogodilo s olayem. Druga sekcija prikazuje templare s mučiteljem do
njih, i divljujuće, pronašli smo i udubinu s prikazom likova, koji visoko Torinski
pokrov, s jasno vidljivim licem de Molaya na njemu. I
kivali smo, da su templari iz Škotske bili upoznati sa sudbinom ~g Meštra i njegovim
patnjama, no sada smo imali dokaz i o tome, ~su bili svjesni priče o njegovu liku, koji
se »cudesno« pojavio na ~govom vlastitom obrednom pokrovu.
Daljnja potvrda toga - da ova gradevina nije bila ono, čime su je i smatrali, bio je i
podatak koji smo pročitali - da se, niti nakon što bila završena, nikada nije koristila
kao crkva, jer su u dvorcu imali liteljsku kapelicu u ove svrhe, koja nije bila jako
udaljena. I sami ~dašnji čuvari priznaju, da je sve to pomalo čudno - graditi zdanje
~trdeset i pet godina, utrošiti na njega čitavo bogatstvo, a zatim ga niti jedan jedini put
upotrijebiti. Čini se, da ih upravo to i jako unjuje, jer nisu mogli ponuditi nikakvo
objašnjenje - zbog čega je tko bilo.
Ono što je bilo toliko očito, i što se počelo pojavljivati kao ideja, atjeralo nam je
obojici istovremeno žmarce niz leda: Rosslyn nije io obična crkva; bijaše to
templarsko svetište, sagradeno da bi ohranilo svitke, koje je pronašao Hugues de
Payen i njegovi sudruzi ~pod Najsvetijeg od Svetih u posljednjem Hramu u
Jeruzalemu! ;pod naših se nogu nalazilo najdragocjenije blago kršćanstva. U sporedbi
s tim blagom, čak su i Svici s Mrtvog mora bili skroman alaz. Nazoreje / Kumrance
uputio je, svojim Uzašašćem Mojsijevim, am Mojsije, da svoje dragocjene svitke
sakriju ispod Najsvetijeg od vetih, što su i učinili oko 69. godine naše ere; nešto
svjetovniji mate-jal, kakva su bila Pravila Zajednice - u skrovištima širom Judeje, u
ikvim skrovitim mjestima, kakve su bile špilje kod Kumrana. Iijedeći njihov primjer,
Rosslynska crkva bila je namjerno izradena opija mjesta, na kojem su pohranjeni
najsvetiji svici! Pronalaženje vitaka s Mrtvog mora bila je ogromna svjetska senzacija;
nismo ~ogli, a da se ne zapitamo - kako li će tek svijet zaprepastiti ovo tkriće!
»Negdje u to vrijeme (1447.), nastctde požar u dijelu Rosslyna (dvorcct), zbog čega
su njegovi stanovnici bili prisiljeni napustiti ;danje. Vidjevši to, Prinčev kapelan,
prisjetivši se ,svil7 pi.sanih uputa svojega gospodara, poc~e do vrha pod-: ernl ja, gdje
su se sve nalazile, i iznese četiri velike škrinje tanw, gdje su oni bili. Vijesti o vatri
koja se približavala, Prir2cu dojaviše prestrašeni i bolni krikovi darrra i gospode,
na mjestu, na kojemu stajaše - iznad Colledge Hilla, žalio .sarno gubitak svojih
Isprava i drugih .spisa; no, kad mcr !~elar2, koji se dolje spu.stio s užetom oko
.struka, javi da su ašene njegove Isprave i ostali spisa, on se jako razvedri, te ~nu
utješiti Princeztr i ostale gospode. «`t
~allace-Murphy: lht.rtrirctni uodlč kro; Ro.ssl3~nsku crkvu
341
medu žive, te značajem izgraW van~a yUU~n„b ..~._ , _
pravi hram. Reći će nam istinu o životu Isusa, i stoga - oni bi morali biti ono
izgubljeno evandelje, označeno sa »Q«; evandelje, koje je bilo izvorni materijal za
Mateja, Marka, Luku i Ivana.
Sjedili smo na klupi u crkvi, i netremice zurili u debeli kameni pod: nadvladala nas je
počast i uzbudenje, jer smo iznenada znali, s pouzdanom sigurnošću, da se nalazimo
samo nekoliko metara udaljeni od svega onoga, što smo do sada tražili - razloga i
svrhe nastajanja slobodnog zidarstva.
Trebalo nam je desetak minuta da se povratimo dovoljno, da bismo mogli nastaviti s
pronalaženjem činjenica. Tražili smo povi-jesne podatke, koji bi nam dali daljnje
polazne točke za traganje; no, nije trebalo dugo, i - naišli smo na njih. Od trenutka kad
smo shvatili, da se Nazorejski svici nalaze zakopani ispod Rosslyna, trebalo je proći
četiri minute, da bismo već saznali, kako su oni pohranjeni u - slovom i brojkom,
točno četiri škrinje! To je neprijeporno izašlo na svjetlo dana, kad smo pročitali
izvješće o požaru, koji se dogodio 1447. godine, to jest - samo godinu dana nakon što
se postavio kamen temeljac.
William St Clair imao je mnogo titula, uključujući i onu Princa od ~rkneya, a izvješće
o kojem govorimo, upotrijebilo je upravo nju:
wlmaun Jm.tam mmuu ~atuu tta tyo u~cnum ~uaam, a IIG tla SVV~u ženu, i ostale
dame? Sigurno nije bio toliko bez osjećaja, ili toliko nesiguran, da prvo pomisli na
svoje dokumente i plemićke povelje, na jednostavne gradanske stvari o svojim
imanjima i titulama? U svakom slučaju, srednjevjekovne škrinje su dovoljno velike,
pa teško da bi cjelokupna njegova dokumentacija ove vrste ispunila makar i četvrtinu
jedne od tih škrinja, a kamoli njih četiri. Ne, ove su škrinje morale sadržavati svitke iz
Jeruzalema, koje su u Škotsku donijeli vitezovi templari, te su bili povjereni upravo
njemLi, kao blago veće od ijednog dru`~og što uopće postoji na cijelom svijetu. Da su
ovi svici bili unište-ni prije no što je on uspio dovršiti svetište koje će im postati
domom, on bi utonuo u najdublji očaj.
William St Clair posvetio je čitav svoj život izgradnji ovog sve-tišta za svitke, a mi
smo sad bili posve sigurni, da se ove četiri škrinje još uvi,jek nalaze ovdje, ispod
čvrstog kamena debljine 1,2 metra, po kojemu smo koračali.
Što smo više istraživali, i što smo više čitali o povijesti Rosslyna, to smo više nailazili
na potvrde svega, što smo spoznali. Činilo se, da je opće prihvaćeno mišljenje, kako je
sama gradevina bila podignuta relativno brzo, no - da su se njeni temelji izrac~ivali
neobično dugo.
' Jer, od početka radova, pa do završetka izrade temelja, proteklo je četiri godine, što
je smiješno dugo vrijeme, pošto se »crkva« sastoji od ,jedne jedine, i to ne baš velike
prostorije, sa samo omanjom udubinom niže razine, na istoku. To je do sada
zbunjivalo povjesničare, no mi smo sad točno znali, zbog čega je sve to trajalo toliko
dL~go.
Misija Williama St Claira je bila, da izgradi kopiju podzemlja hrama kralja Heroda u
Jeruzalemu, istog onakvog, kakvo su Hugues de Payen i osmorica njegovih vitezova
pronašli prije više od tri stotine <~odina. Jer, vjerovali smo, da je podzemni sL~stav
svetišta mnogo, mno`~o veći od sveg onoa, što je bilo vidljivo iznad zemlje, te da sLi
svici svoj konačni dom našli - u točnoj rekonstrukciji njihovog izvor-no`a doma u
Jeruzalemu. I upravo se u tom trenutku razriješila i jedna oci naših, do sada
neriješenih, dilema: zbog čega se u masonskom stupuju Kraljevskog Luka bovori o
iskopavanjima tijekom gradnje Zerubabelovo`~, a ne Herodovog hrama.
Oni. koji su prvi osmislili stupanj Kraljevskog Luka-ili ostarjeli templari, izbjegli od
progona, ili njihovi nasljednici u Škotskoj 342
tl Ku~llllct lc. t,vvumu, uu .m. mu. v m.wr....~...~...... ~...........~,....~.~,b ....
ma. Jer, danas je poznato, kako su križari vjerovali, da je Muslimanska P~llača ua
Stijeni, koja datira iz sedmog stoljeća zapravo Herodov 'ž hram, te su stoga zaključili
da su ruševine, na koje su naišli ispod njega - ruševine Zerubabelovog hrama.
Izvana gledano, Rosslyn je zapravo u kamenu izrac~en Nebeski Jeruzalem, kako ga je
nacrtao Lambert u svojoj kopiji: s kulama, i veli-' kim središnjim zaobljenim krovom
s lukovima. Unutar Rosslynskog
svetišta, rekonstruirane su ruševine Herodovog hrama, ukrašene nazo-rejskom i
templarskom simbolikom. U sjeveroistočnom smo kutu pro-našli sekciju sa zidnom
udubinom, u kojoj je cjelovit prikaz Nebeskog .leruzalema - s masonskim
kutomjerima i šestarima, stiliziran točno onako, kako je i prikazan na Lambertovom
svitku. Nakon podrobnijeg
I istraživanja baza, na kojima su se nekad nalazile statue, shvatili smo, cla se taj motiv
Nebeskog Jeruzalema pojavljuje na mnogo mjesta. Kad smo pogledali izravno prema
gore, prema rezbarijama oko
or`~ulja, vidjeli smo da se luk, koji ih natkriljuje- sastoji od niza uglav-Ijenih kamena
tesanaca, točno kao i onaj, koji je opisan u masonskom stupnju Kraljevskog Luka, i
kakav je pronaden u ruševinama Hero-dovog hrama! Istesani komadi kamena debljine
preko 90 cm, zbijeni zajedno, vjerojatno su bili strahovite težine. A ispod krovne
površine bio je izrezbaren zvjezdani svod, kakav se nalazi u piramidama i masonskim
Ložama, sa suncem, mjesecom, rogom izobilja, golvbom, te četiri nebeska lika.
Razmišljajući o stupnju Kraljevskog Luka, shvatili smo sljedeće: aku je naša ideja
točna - da je Rosslynska gradevina zapravo rekon-strukcija ruševina hrama kralja
Heroda, tada bismo mogli očekivati, da i iz~7led zdanja odgovara opisu, koji je
naveden u obredu. Prisjetili smo se riječi u obredu, koje su se na to odnosile:
Raruyjrrtrcr.s, do~ smo pr-eylednvcrli run.š dosado.šnji r-ad, otkri-smo pcrr- stcyovcr
i;.mrnr~edne ljepote i simetrije; ncrstavivši s r-ncforn, naidn.srrzo na jo.š še.st drrr~lih
pcari,jecfnake Ijepote. :,a kojo srru~ :.crhljcrčili, c!a čine stupove gnlerije, kojcr je
vndilcr clo Najsvetijeg mje,stn;
Ukupno - četrnaest stupova; točno onoliko, koliko smo ih gledali
343
_
vidjeli, postoji li u njemu još pokoja pojedinost, koja bi predodredila izgled svetišta.
Postojala je napomena o takozvanim »svjetlima« Reda, koja su očito bila postavljena
u točno odredenoj formaciji:
»Ova su svjetla smještena u obliku jednakostraničnog trokuta, svako od onih manjih
tako, da naizgled dijeli veliki tr~okut na tri još manja trokuta, u kutevima, pa kada bi
se spojili. oblikovali bi četvrti trokut u središtu, a svi su oni , jednaki i
jednakostranični, smješterzi na četiri točke gra-devine. Ovyj simbolični raspored
odgovara misterioznom ohliku Tro.strukoga Tau.«
Prisjetili smo se, da je Tau bio znak, koji su Keniti nosili ucrtan na čelu, kad je
Mojsije po prvi put naišao na njih, a ima oblik križa, na kojem su patili i Isus i de
Molay. Obrativši pozornost na to, u Rosslynu smo vidjeli, da je četrnaest stupova
smješteno tako, da ih osam iz istočnog dijela, uključujući i Jakina i Boaza, oblikuje Trostruki Tau. Njihov raspored i proporcije u cijelosti su odgovarali njegovom opisu,
kojim ga prikazuje stupanj Kraljevskog Luka.
Ovdje više nije moglo biti slučajnosti - svi su stupovi Rosslyna bili smješteni prema
točno odredenom planu, i to u skladu s prastarom mudrošću, i to onako, kako je to
opisivao stupanj Kraljevskog Luka!
Druga stvar, koja je zbunjivala povjesničare, bila je činjenica, da »crkva« - nikad nije
bila dovršena, te da je »očito bila namjera, da to bude tek prva sekcija mnogo većeg i
veličanstvenijeg zdanja glavne katedrale!« Nije postojao neki poznati razlog, zbog
kojega bi obitelj St Clair iznenada obustavila sve radove, te zaboravila na projekt,
kojim se bavila već punih četrdeset i pet godina, da je njihova namjera uisti-nu bila da
izgrade katedralu. Pa ipak, zapadni zid je ogroman, posve neuskladen s ostalim
dijelovima zdanja, te vrlo očito - nedovršen. Bila _je to samo dekoracija koja je
pružala dojam, da se uistinu namjerava ,I iz``raditi mnoao veće zdanje, te da se radi o
unutarnjem zidu neke ~ bud~iće, nepostojeće, mnogo veće gradevine. Svakom se
namjerniku ' zato uistinu čini, da se radi o ruševini neke zgrade veličanstvenijeg '
izgleda, samo - svi podaci pokazuju, da takva nikad nije postojala u ovom kraju.
344
C1UW m maiu naj~cm, anv ~c mam~cia uma ic.yamu vcmnu mcuyc
vjekovnu crkvu, a još manje katedralu, i to - usred sela. Zapadni je zid nedovršen, pa
je očiti zaključak bio, da nije nikada niti trebao biti dovršen - samo, ovaj je zid ostao
takav iz drugih razloga. On uistinu
4° predstavlja ostatke uništene katedrale - odnosno, da u ovom slučaju budemo
točniji, ostatke uništenog Hrama. Nismo mogli zaboraviti, da su Hugues de Payen i
njegovi vitezovi svitke našli istražujući ruševine, a obred Kraljevskog Luka podsjetio
nas je na činjenice:
»...raščišćavajući ruševine, koje su nam ometale napredo-vcrrrje, dodosmo do nečega,
za što se činilo da je čvr,sta ,stijerra, no - udarivši slučajno po njoj pijukom, začuh
mukli ;,vuk. Stogca smo raščistili više otpadaka i nagomilanih r~cševina oko nje...«
Rosslynsko je svetište bilo dovršeno točno prema planu; nikad nije niti postojala
namjera, da se gradi išta drugo, jer je ogroman ruševni zapadni zid bio pažljivo
izvedena rekonstrukcija ruševina Herodova hrama, u koje su prvi ušli vitezovi
templari tijekom svojih istraživanja u Jeruzalemu, 1118. godine.
Zatim smo se prisjetili sljedećeg dijela obreda, koji kaže:
»... otkrismo da se ne radi o čvrstoj stijeni, već o nizu kameno-vu, koji bijahu tako
.složeni, da su oblikovali luk, pa - znajući da grctditelji prijašnjeg hrama nisu ništa
gradili uzalud... «
Jednako onako, kao što »graditelji prijašnjeg hrama nisu ništa gra-dili uzalud«, tako
nije niti William St Clair. Jer, svaki se djelak ove ~radevine nalazio ovdje namjerno,
da bi ispričao priču. Danas je izvor-ni zapadni ulaz izgubio na svojoj dramatičnosti,
jer su u viktorijansko doba upravo ovdje smjestili jednu vrlo loše oblikovanu
krstionicu. I što prije se ovaj uljez ukloni iz ovog prekrasnog svetišta, to bolje!
Izgubljena tajna Zidara sa Znakom otkrivena
Što smo više gledali, sve smo više shvaćali i da ništa u ovom zdanju nije bilo
napravljeno slučajno. Svaki je njen detalj bio podrobno
345
morale izraditi u drvu, te donositi na odobrenje i provjeru nadzorni-cima, a zatim i
samom Lordu St Clairu, podsjećala nas je na obred, koji se koristi u rnasonskom
stupnju, poznalom pod nazivom »Zidar sa Znakom«.5
Ceremonija obnavlja dogadaje, koji su se navodno dogodili tije-kom izgradnje hrama
kralja Salomona, a kandidat pritom preuzima ulogu Pomoćnika Masona drugog
stupnja, te ga vode kroz prostoriju Lože kao posljednjeg od tri zidara, koji svome
Mlac~em, Starijem nadzorniku i Meštru nadzornika donose svoje radove na uvid, da
bi ih oni odobrili. Oni se nalaze na južnom, zapadnom i istočnom ulazu.
Tri pijedestala se posjećuju jedan za drugim; obojica zidara, koji idu naprijed (dakoni
Lože) provjerili su svoje radove, i izradili ih pre-ma planu, pa za njih dobivaju
odobrenje. No, kad kandidat pokazuje
I svoj rad - mali kamen, ne daju mu za njega odobrenje. Mladi i Stariji nadzornik
ustvrde, da je obrac~en na neobičan način, koji nije u skladu s planovima, no kako je
vrlo lijepo izrac~en, dopustit će zidaru, da pro-de do sljedećih vrata. Na kraju,
kandidat stiže i do pijedestala Meštra nadzornika, koji se razbjesni što mu se kandidat
usudio pokazati ka-men koji nije uskladen s planom i predviden za ugradnju, pa
nareduje da se taj kamen baci. Potom nareduje, i da se kandidata ubije zbog njegove
drskosti, no nakon što ovaj uloži molbu za milost i oproštenje, optuženom se
kandidatu dopušta da slobodno ode.
Zatim se zidari pozivaju da odu, i podignu svoje nadnice u srednjoj prostoriji hrama
kralja Salomona; pridr-užuje im se i kandidat, te pruža ruku kroz mali otvor, da bi
primio svoju plaću. No, odmah ga uhvate za
i ruku. i optužuju kao uljeza, pa se donosi sjekira, kojom će mu se odsjeći ruka u
zapešću. No, još je jednom, na svoju sreću, pošteden. Tada se otkriva, da su
zaustavljeni svi radovi, i to stoga, što neciosyje onaj mali kamen, neophodan da bi se dovršio luk. Nadzornici se prisjećaju, da
im je takav kamen bio donijet na pregled, pa svi krenu j u potra~Tu za nestalim
kamenom, koji će upotpuniti luk. Pronalazi ga
s~tm kandid~rt, koji t~rda postaje »Zidar sa Znakom«, pri čemu dobiva i znak (mali
simbol); on postaje i njegov osobni znak, po kojemu će ga I, ostali prepoznavati.
Robcrl Brylon: I'nrijc•st cc•hora, nrcr.cnrra i Crmcrro~a Kri~a
Zllitnu v ~t.
Chris je postao Zidar sa Znakom, i rr vrijeme dok je obavljao ovaj obred, niti jedna od
tih inicijacijskih ceremonija nije imala baš mnogo apiisla niti za njega, a niti za one
koji su ga inicirali. No, sad se ova misterija vrlo brzo razjašnjavala. Zbog nje nam je
postalo jasno, i kako se legenda o ubijenom pomoćniku zadržala i razvila u Rosslynu,
kao lc~enda složeua od one o Hiramu Abifrl, te od priče o Zidaru sa Zna-kom.
`vVilliam St Clair irnao je očiti problem s osiguranjem; zidari, koji ;u ~~radili
njegovo svetište za svitke, morali su znati izgled podzemnih l~rostora, i znali su, da
ova neobična gradevina raste, kako bi pohranila n~što, ~to ima veliku vrijednost.
William St Clair bio je brilijantan, uman i nadaren čovjek, pa smo vjerovali, da je on
sam osmislio Prvi stupanj i stupanj Zidara sa zna-kom sto~Ta, da bi svojim
operativnim zidarima dao ključ za uvodenje i čuvanje tajne, bez da im pritom razjasni
onu veliku tajnu uskrisivanja, koja je bila čuvana samo za spekulativne masone.
Zabilježeno je, da su radove izvodila dva stupnja stručnjaka - oni, koje je plaćao 10
funta ~Todišnje - obični zidari (pomoćnici), i oni koji su dobivali 40 ftmta -»Gidari sa
Znakom«, koji su imali čast da nose osobni znak prema kontinentalnom običaju. Obje
su grupe morale biti svjesne toga, da iz nekih nepoznalih razloga rade na izgradnji
kopije Salomonovog hrama (iako se zapravo radilo o Herodovu hramu).
Kad je Sir William St Clair po prvi put počeo planirati izgradnju svetišta za svitke,
morao je biti siguran u vjernost i pouzdanost svojih ključnih klesara - ~~raditelja, tako
»da čuvaju povjerene im tajne onako si~~urno, kao da su njihove vlastite«. Da bi to
postigao, vjerojatno ih je obvezao na šutnju, pa je, vjerujemo, sarn Sir William St
Clair prilikom iz`~radnje svetišta osmislio ceremoniju početnog stupnja Prirnljenog
Pomoćnika. U njoj je iskoristio odabrane elemente ceremonije inicija-ci,je templara,
kako bi time osigurao da svi podaci i naredbe, koje je morao izdavati prilikom
gradnje, budu čuvani pod prisegom, i unutar austava obvezivanja. A da bi održao
razlike mec~u njima, onima - koje je plaćao 40 funta godišnje - naprosto je pružio
uvid u nešto više clodatnih tajni, nego njihovim nižim zidarima.
Vjerujemo da su zidari obaju stupnjeva poznavali tajnu kraljev-skor~ ili Boaz stupa,
te da su se, kao i danas, zvali Primljeni Pomoćnici, clok~je višem stupnju bila
objašnjena važnost ključnog kamena u luku,
346 ~~ 347
-' 1
stupova u odnosu na ključni kamen:
MIŠPAT CEDEK
ili KRALJEVSKI + ili SVEĆENIČKI = STABILNOST
ili BOAZ ili JAKIN
Ili, još jednostavnije:
SNAGA + UPRAVLJANJE = STABILNOST
Velika formula, koja je osigurala stabilnost u starom Egiptu, morala se sačuvati i
ostati sakrivena od sviju, osim od filozofa: osim od spekulativnih masona - ljudi,
kakav je bio i sam Sir William St Clair.
Zidari koji su radili u kamenu, znali su tajnu, ali samo do odgova-rajuće razine;
medutim, nitko od njih nije bio uzdignut - uskrisi-vanjem medu žive - na stupanj
spekulativnog Meštra masona.
Sad smo mogli biti sigurni, bez ijedne sjenke sumnje, da se mje-sto, na kojem je
masonerija nastala, zvalo Rosslyn, i da se to dogodilo prilikom izaradnje Rosslynske
crkve iz sredine petnaestog stoljeća. I kasniji povijesni razvoj to potvrduje, jer je
obitelj St Clair iz Rosslyna nasljedno preuzela ulogu Velikih Meštara Obrta i Cehova i
Redova Škotske, dok su njeni članovi kasnije imali položaje Meštara Masona sve do
kasnih godina osamnaestog stoljeća.
Kako već dobro znamo, moderni slobodni zidari vjeruju, da je nji-hova organizacija
nastala iz polupismenih obreda zidarskih srednjo-vjekovnih majstora u njihovim
cehovima. To je izvorna teorija, koja je prepuna nedorečenosti, no ipak se čini, da je
na zadovoljavajući način objašnjavala vrlo dobro dokumentiranu pojavu prvih Loža u
Škotskoj. No, prava je istina upravo obrnuta: spekulativni meštri (templari) su bili oni,
koji su prihvatili operativne zidare (klesare), te ih upoznali s tajnama nižih stupnjeva,
povezanima sa Salomonovim hramom.
Vjerujemo da su ovi prvi Zidari sa Znakom i njihovi Prihvaćeni Pomoćnici bili
oduševljeni time, što su postali dio Rosslynskih tajni, te da nisu imali niti pojma o
nevjerojatnom »blagu«, koje je tamo trebalo biti pohranjeno. Nisu postavljali pitanja
vezana uz odsutnost uobiča-jenih crkvenih ukrasa i simbolike, jer su znali, da se radi o
nečem tajnovitom i posebnom. Jedino biblijsko obilježje, koje smo naknadno
I 348
't
p`(~rUII1 IU VVCI. rU, 1Q11V J111V 1G 110.0111 1.11vW .uvuyu myv. u vmumvu
zaključili~da ih je možda taj fanatik, koji se tako često igrao sa smrću i zaslužio,
nismo mogli zamisliti, zbog čega bi i templari o njemu mislili na isti način. Neko smo
vrijeme mislili, da smo pronašli još jedan lik iz Novog zavjeta u malenoj statui Svetog
Petra, no tada smo shvatili da se ne može raditi o njemu.
Tijekom masonskog obreda se kaže, da su zidari krenuli u srednju prostoriju u hramu
kralja Salomona kako bi primili svoje nadnice, no -zahvaljujući spoznajama današnjih
znanstvenika i povjesničara, danas znamo da u izvornom hramu nije postojala nikakva
srednja prostorija; medutim, Rosslynsko svetište ju je imalo. Kripta navodne crkve
nalazi se na jugoistoku, sa stubama koje vode do nje, odmah desno od kra-ljevskog
stupa. Te su stube vrlo strme, izlizane, s dubokim pukotina-ma, pa je uistinu teško
njima se spustiti ili uspeti. Službeni vodič kaže o tim stubama:
»Ove vrlo istrošer2e stube pokazuju, da je mnogo hodočas-rtika posjećivalo ovu
crkvu tijekorn devedeset ili stotinu godina, od njesia dovršenja do Reformacije. Točni
razlozi ovih llodočašća još su uvijek nejasni, ali je moguće, da su vitezovi templari
ovdje pohranili nektt od svetih relikvija, možda crnu Madoni~. « 6
Prava ideja, no - pogrešan zaključak. Bilo kakva Madona bila bi templarima posve
strana, a sigurno isto tako i ovom svetištu.
Na pola puta nadolje nalaze se vrata sa šarkama, koje su nas pod-sjetile na šarke,
nacrtane na Lambertovoj kopiji svitka Nebeski Jeruza-lem. A kad se čovjek nacJe u
toj nižoj prostoriji, prvo se uočava koliko je malena. U njoj se ne nalazi ništa, osim
nekoliko malih zidnih ukrasa, jedna još manja prostorija, no što je ova na sjeveru, te
ognjište s dim-njakom, ugradenim u glavni južni zid grac~evine. Jako istrošene stube
rekle su nam, da se ova prostorija vrlo često koristila, a postojanje oanjišta - da se
pritom znalo raditi i o dužim boravcima. Jer, da se ovdje boravilo tek nekoliko sati,
tada srednjevjekovnim čvrstim vite-zovima iz sredine petnaestog stoljeća ne bi bilo
potebno ognjište.
Tim Wallacc Murphy: /lu.rtrirctni eodič kro: Ro.rslynsku crkvt~
349
čudnim, jer bi to bio najkatoličkiji i najmanje nazorejsko/templarski lik, koji bismo
mogli zamisliti na ovome mjestu; lik, koji predstavlja temelj lažnih tvrdnji Crkve o
Isusovim učenjima. A tada smo shvatili, da taj lik drži - samo jedan jedini dugi ključ u
ruci, dok se Sv. Petar obično prikazuje s mnogo ključeva; osim toga, glava ovog
ključa imala je oblik savršenog kutomjera, »pravog i sigurnog znaka, po kojemu se
prepoznaje slobodni zidar.« Odjednom smo znali, da je to bio znak, kojim je bio
obilježen ulaz do svetih svitaka; a ova mala f~ezbarija u kamenu nije bila ništa drugo,
no -Hiramov ključ.
Vjerujemo, da je ovo bila ona spominjana srednja prostorija ovog templarskog
svetišta, jer je sve do samog završetka cijelog projekta zapadni zid kripte bio otvoren,
što je omogućavalo pristup labirintu, koji se nalazio ispod. Sami Nazorejski svici
vjerojatno su se držali iza zaključanih vrata, tako da su do njih mogli doći St Clairovi i
njihovi sudruzi, »uskrsnuli« masoni, te ih proučavati prije, no što budu zape-čaćeni za
sva vremena. Prostorija, o kojoj se sad govorilo kao o kripti, bila je ona srednja
prostorija tog rekonstruiranog hrama, jer je pove-zivala glavnu gornju prostoriju s
podzemnim prostorom, u kojem su svici bili pohranjeni. Upravo su ovdje zidari
dolazili po svoje nadnice, i nema sumnje, da su se upravo ovdje održavale inicijacije,
koje su ih pretv~uale u Primljene Pomoćnike ili Zidare sa Znakom.
Prije no što su prostori sa svicima bili zapečaćeni pri završetku iz`~radnje, bilo je
odlučeno i odobreno pravo nekolicini značajnih templara, da budu pokopani uz svete
svitke. I u povijesnim dokumen-tima ovoga kraja je zabilježeno, da su se neki vitezovi
pokapali u svojim potpunim odorama i s opremom, no bez lijesa, iako je to bila
privile`~i,ja, kojom su se častili jedino kraljevi. Sir Walter Scott ovu je praksu učinio
besmrtnom u svojoj poemi Pogreb posljedrtjegl /~utujućeg pjesnikcc:
»Činjcr.še ,se sva u vatri, ta ponostta crkva, ~ydje he<, kovčega le~.aše glavar
Ro,slina; Svaki plerttić, koricama nmčcc <atvorena, Dodir-ntr rnct oklop od : el je7a...
Inta dvade,set sntioni/~ plernića od Roslitza, Štn ponosrto le~:e unutar te clivrte
crkve. «
3S0
~1GJLcAII. W . bmvm. .mua.ua. mvw ,m .m .m..~~.. .•,- ....J ~- » --b ..- -- udubljenjima. Kaže se, da su ih uklonili mještani, kad su se tijekom Engleskog
grac~anskog rata počeli približavati Parlamentarci i njihove čete, pa se vjeruje da su
ih sakrili negdje u blizini. Jasno, mi bismo vrlo rado željeli saznati, koga su one
predstavljale: možda Davida i Salo-mona, a možda čak i Huguesa de Payena i
Jacquesa de Molaya?
Zatim smo naišli na mali reljef, koji bi možda mogao dati veću težinu onom prvom
templarskom znaku, o kojem smo već govorili -ctva viteza na jednom konju. Chris je
već ranije razmišljao o vrlo pri-vlačnoj mogućnosti - da je ovaj motiv bio osmišljen
tako, da prikaže dvije razine članstva u ranim danima Reda; one, koji su bili podignuti
ili uskrsnuti, te time upućeni u sve tajne, pa su stoga zauzimali mjesto prvog viteza na
konju, te one, koji su poznavali samo dio tih tajni, pa su zato sjedili - iza ovih prvih.
Ovdje smo u Rosslynu pronašli malu skulpturu, koja je u tri dimenzije predstavljala
taj znak, osim što se razlikovala po tome, što je ovdje prvi vitez - podizao drugog na
konja. Da li je to moglo predstavljati trenutak, nakon pada Reda, kad su vite-zovi
drugog stupnja bili uzdignuti, kako bi se održala najveća moguća si~urnost onih, koji
su bili upućeni u glavne tajne? To je još uvijek samo naše nagac~anje, ali je i
odgovor, koji bi mogao odgovarati činjenicama.
I,ord Zaštitnik, koji je zaštitio Rosslyn
Možda ,je najznačajniji dokaz koji podržava naše sagledavanje Ross-lyna, sama
činjenica da se svetište još uopće tamo i nalazi. Jer, tijekom En~=leskog gradanskog
rata, Cromwell i njegove snage parlamentaraca osvojile su Irsku, Wales i Škotsku,
uništavajući pritom svu katoličku i ro,jalističku imovinu, koje su se samo mogle
dočepati. Sam je Crom-well posjetio Rosslyn, pa dok je putem kojim se kretao bila sa
zemljom sravnjena svaka papistička crkva na koju bi njegova vojska naišla, ovo
zdanje gotovo da nije bilo niti dirnuto. Kako nam je rekla velečasna Dyer, službeno se
govori, da je on i sam bio mason visokog ranga, i svjestan to~~a da je Rosslyn
masonsko svetište, pa smo se konačno jednom mogli u potpunosti suglasiti s
današnjim čuvarima Rosslyna. Jer, svi dokazi kojima smo raspolagali, snažno su
ukazivali na to, da je Lord Zaštitnik bio mason višeg stupnja, što je potvrdivalo i
namjerno očuvanje Rosslyna od potpunog uništenja.
351
Ija razrušio Rosslynski dvorac; pa ipak - svetište u Rosslynu je još jednom ostalo
nedirnuto; da se na njega gledalo kao na katoličku crkvu, u trenutku bi naprosto
nestalo!
Ostavili smo svetište u Rosslynu vrlo nerado; ta, reklo nam je toliko toga, i to u tako
kratkom vremenu! No, nismo se odvezli daleko niz cestu, jer se mjesto, koje
jednostavno nazivaju - Temple, (Hram) nalazi u bližoj okolici Rosslyna. To je bilo
središnje učilište templara u Škotskoj, te - iako se tamo još uvijek nalazi vrlo
pitoreskna ruševina, ona je mnogo novije izgradnje, iako se tvrdi da je sagradena od
kamena, uzetog iz ruševina izvornog Učilišta templara. U njegovom smo dvorištu
naišli na brojne templarske grobove i grobnice, kod kojih se na najvećem dijelu
nalazio i simbol stupnja Kraljevskog Luka, kao i rmogi stari dvostruki stupovi, s
motivima na nadvojima (lintelima).
Ovi su grobovi bili uistinu vrlo stari, i nisu bili restaurirani niti zaštićeni ni na koji
način, pa nam je bilo teško odrediti njihovu točnu starost. Jedan - vjerojatno noviji od
ostalih, bio je označen stupnjem Kraljevskog Luka (znak prikazuje iskopavanje
svitaka) te lubanjom s ukrštenim kostima - simbolom templara za uskrisivanje, koji je
postao i borbena zastava njihove flote. Na njemu se nazirala godina 1621., što bi
značilo da je taj čovjek, čiji su se ostaci ovdje nalazili, bio mason stupnja Kraljevskog
Luka - barem stotinu godina prije, no što je službeno osnovana masonerija 1717. u
Londonu.
Naravno, upravo obred Kraljevskog Luka govori o otkrićima svitaka, učinjenim
prilikom iskopavanja Herodovog hrama, pa stoga vjerujemo, da taj stupanj mora
datirati davno prije izgradnje Rosslyna, i osmišljavanja stupnja Zidara sa Znakom, a
isto tako i Drugi stupanj, za koji vjerujemo da se razvio iz stupnja Zidara sa Znakom,
a ne obrnuto, kako se općenito misli. Ljudi, koji su krajem petnaestog stoljeća imali
stupanj Kraljevskog Luka, vjerojatno su mogli biti potomci templara.
Vraćajući se iz Rosslyna u Englesku isti taj dan, raspredali smo 0 ogromnom broju
otkrića do kojih smo tamo došli, te do životno važnih podataka, koji su nam se tamo
razjasnili, i bacili još više svjetla na naše istraživanje. Čitajući temeljitije putem vodič
o Rosslynu, opet nas je iznenadilo kad smo pročitali, da je William St Clair imao vrlo
mnogo titula, uključujući ovdje i titulu »Vitez od Barke i Zlatnog runa«, što
t
»1 Vu mu...~b ~... , .... .. ~ ., ., -a
u ranim danima masonskog Reda članovima govorilo, da ovaj obred nisu izmislili
članovi obitelji St Clair, već da je on nastao mnogo prije njih, da je čak stariji od
velikog Rimskog carstva. Čitajući tako više o službenim stavovima vezanim uz
Rosslyn, takoc~er smo naišli i na nekoliko zanimljivih napomena, koje su ukazivale
na istinitost svega onoga, što smo upravo i sami otkrili. Prvi je takav navod glasio:
»Dorzji prostori mogu možda biti mnogo više od jedno-stavrziln grobnica, i mogu
sadržavati i druge važne umjetnine. Jedizzo zabilježeno djelo Lorda Sinclaira, koje je
očito bilo u dubokom sukobu s inače dobro uvriježenim viteštvom i vjernošću, možda
bi se moglo objasniti upravo sadržinom ozzoga, što se sakriva u tim prostorima, jer bi
moglo biti mogzrće da se tu radi o nekim putokazima za sakrivena blaga od velikog
povijeszvog značaja, koja bi se, zahvaljujući zzjima, možda mogla pronaći.«
Koliko istine u tome. Autor nije znao, koliko se veliko blago sakriva u Rosslynu, pa
ipak - za gradevinu se oduvijek mislilo, da ima i drugi neki značaj, mnogo veći od
onoga, koji se može vidjeti golim okom. A druga napomena - kao da je predvidjela
naše istraživanje:
»To moramo priznati, kada pokušavamo shvatiti motivaciju kako onoga, tko je gradio
ovu jedinstvenu i veličanstvenu crkvu, tako i onih nadarenih umjetnika i obrtnika, koji
su osmislili njen izgled. Plodovi ovakvog slobodnog pristupa izradi moraju nas
neizbježno odvesti do hipoteza, koje će nas opet natjerati u daljnje istraživanje, da bi
se odredila mjesta ostalih dokaza, koji barem u sadašnjosti, još uvijek mogu biti
snkriveni, ili su ih oni prije nas previdjeli, iz bilo kojeg od čitavog niza rczzloga...«~
Vjerujemo, da ćemo se - kad službeno postavimo zahtjev za otva-ranje i istraživanje
podzemnih prostora ispod Rosslynskog svetišta
Tim Wallace Murphy: Ilustrirnni vodi~~ kroz Rosslynsku crkvu
` 352 ~~ 353
;usresti s ovakvim zrelim i razumnim razmišljanjima. Jer, ne istražiti podrumske
prostore, značilo bi i nadalje zakidati svijet za veliku i ~staru mudrost, koja će nam
reći istinu o Isusu i njegovim suvreme-:ima, te nas uvesti u treće tisućljeće s posve
odredenim saznanjima o om, što se uistinu dogadalo u počecima kršćanske ere.
Pronašli smo latinsku izreku, ispisanu na Rosslynskom svetištu, i ~atrali smo je vrlo
odgovarajućim komentarom, u jednom jedinom ~tu. I ma koliko bila duhovita, mogli
smo samo nagadati - da li tječe iz Nazorejskih svitaka:
VINO JE JAKO, KRALJ JE JAČI, A ŽENE SU JOŠ JAČE;
NO, ISTINA IH SVE POBJEĐUJE.
~pod Salomonovog pečata
edne večeri, tjedan dana nakon naše posjete Rosslynu, dok smo raz-atrali svu onu
silnu simboliku koju je William St Clair dao ugraditi u voje Svetište Svitaka kako bi u
cijelosti odgovaralo opisima iz stupnja Kraljevskog Luka, pobliže smo pogledali
definiciju Trostrukog Tau. Iznenadilo nas je, kad smo uvidjeli, da glavni stupovi u
istočnom kutu obiikuju savršeni znak Trostruki Tau, jer smo znali da je on obilježje
stupnja Kraljevskog Luka, kao i prastari znak, koji je postojao čak i prije Mojsija.
Medutim, nismo isuviše razmišljali o njegovoj točnoj definiciji, onako, kako je
opisana u izvornom obredu tog Stupnja. Chris pročita naglas sljedeće:
»Trostruki Tau označava, izmedu ostalih okultnih stvari, Templum Hierosolyma,
»Hram Jeruzalema«. On takoder znači i Clavis et Thesaccrum - »ključ do blaga« - kao
i Theca ubi res pretiosa deporlitur - »mjesto gdje je pohranjena dragocjena stvar«, ili
Res ip.sa pretiosa - »sama dragocjena stvar«.
Tada nam iznenada posta kristalno jasno - zbog čega je William St Clair morao
smjestiti stupove upravo na onaj način. Središnji dio svetišta govorio je na simbolički
način, da ovakva struktura uistinu predstavlja Hram iz Jeruzalema, te da je to upravo i
mjesto - na koje-rnu se nalazi dragocjeno blago!
Bilo je to prekrasno otkriće. Na istoj stranici, na kojoj je pronašao wo objašnjenje,
Chris nije mogao previdjeti i objašnjenje značenja,
kojim se objašnjava Salomonov pečat (Davidova zvijezda) unutar stupnja Kraljevskog
Luka. Još jednom započe čitati naglas:
»Jednako važna dragocjenost Kraljevskog Luka je i dvostruki trokut, ponekad zvan i
Salomonov pečat, koji se nalazi unutar zlatnog kruga; na dnu se nalazi svitak, s
upisanim riječima: Nil nisi clavas deest - »Ništa se ne želi, osim ključa«, dok se na
samom krugu pojavljuje izueka: Si tatlia jungere possis sit tibi scire posse - »Ako
možeš shvatiti ove stvari, znaš - dovoljno«.
Robert ispusti poluglasan zvižduk. Ove su napomene zvučale tako, kao da su bile
namijenjene osobama, koje će jednog dana razriješiti rnisterij Rosslyna. Riječi bi
inače - u bilo kojem drugom kontekstu zvučale besmisleno, pa ipak - nama su pružile
vrlo točnu uputu.
Jedini je problem bio, da se niti jedan od nas dvojice nije mogao prisjetiti, da li je u
Rosslynu igdje vidio znak Salomonovog pečata; stoga smo prionuli na proučavanje
naših fotografija, koje smo tamo snimili, našeg video-zapisa te tlocrta, da bismo
vidjeli, ima li na njima štogod, što smo propustili uočiti. I - bilo je.
Chris povuče crtu kroz donje dijelove stupova, koji su oblikovali Trostruki Tau, te
izvadivši dva šestara, podesi ih prema širini zdanja i postavi na plan; odavde kod
svakog stupa šestarom opisa luk, polazeći od svakog zida. Dva su se luka presijecala
točno izmedu najzapadnijih stupova, da bi se oblikovao jednakostraničan trokut.
Zatim povuče drugu crtu po širini zdanja, izmedu druga dva stupa sa zapadnog ulaza,
i opisa dva daljnja luka, u smjeru istoka; oni su se presijecali točno u sredini
središnjeg stupa od onih, koji su oblikovali znak Trostruki Tau; tako se dobio savršeni
Salomonov pečat. Čak su i dva stupa unutar simbola bila smještena na točki sjecišta
crta, koje su oblikovale zvijezdu.
U samom središtu ovog inače nevidljivog Salomonovog pečata, na krovu s lukovima,
postoji velika ovješena izbočina, u obliku deko-riranog vrha strijele; ona pokazuje
ravno prema dolje, na ugracJeni
;i kamen, koji se nalazi na podu niže razine. To je, znali smo, kamen koji treba podići,
da bi se ušlo u rekonstruirane padzemne prostore Hero-dova hrama, i da bi se tamo
otkrili - Nazorejski svici.
. Konfiguracija Rosslyna nije bila nimalo slučajna. Da je bilo koji dio. ili bilo koji
stup bio postavljen samo nekoliko decimetara dru-gačije, ova čitava geometrija ne bi
važila. Od tog smo trenutka s pouzdanom sigurnošću znali, da su ovi simboli bili
početna točka, od
355
KRIPTA ~
m~est0, na Ko~eIIl ~e pUIlIdil~CIIU UVV 11clltVV,~ctt~lvv ma~v u m.mmu
kamenim podzemnim prostorijama. Objašnjenje ovih simbola gotovo je sigurno
stupnju Kraljevskog Luka pridodao sam William St Clair, nakon što je dovršio nacrt,
kako bi pružio odgonetku nekoj budućoj generaciji, i omogućio joj da otkrije - ključ.
Riječi iz obreda kažu: - »Ako možeš shvatiti ove stvari, znaš -dovoljno«; mi smo sada
shvatili, i uistinu smo znali dovoljno, da bismo bili sigurni da smo pronašli značenje
masonerije.
Iskopavanje Nazorejskih svitaka
Jakin (Cedek)
Zapadni zid
u LJ u ~
' Boaz (Mišpat) __
Trostruki Tau, koji _ oblikuju stupovi ____ ~ ~ ___ naistoku
x ~ -_
Salomonov pečat, --- --- koji se nadovezuje `~---' na Trostruki Tau, kao
što se to zahtijeva u ___- -__- stupnju Svetog
~ Kraljevsk^g Luka
Nismo mogli ponuditi bilo koji snažniji dokaz za cjelokupnu našu hipotezu, no što je
to bilo otkriće da je Rosslyn - Svetište Svitaka. Pitanje, koje smo morali postaviti, bilo
je: da li se svici još uvijek tamo i nalaze? Odgovor je gotovo sigurno - da, nalaze se.
Ne postoje dokazi - niti povijesni, niti fizički - da se bilo što poduzimalo u vezi
temelja tog zdanja, usprkos ratovima i mnogim bitkama, koje su oko njega harale.
Ultrazvučnim ispitivanjem tla već se utvrdilo, da ispod poda Ross-lyna postoje
podzemne šupljine; namjeravali smo iskoristiti naše nove dokaze koliko smo god
autoritativnije mogli, kako bismo natjerali odgovorne ustanove, da započnu s
iskopavanjima ispod grac~evine; trebalo je otkriti svitke, da bi znanstvenici ispitali
mudrost, koju oni sadrže; mudrost toliko posebnu, da je već uspjela izmijeniti svijet,
iako još uvijek leži zakopana pod zemljom!
Razmišljajući o onoj strijeli, koja je bila usmjerena prema dolje, sjetili smo se riječi,
koje su prvi templari izgovorili, kako je to nave-deno u stupnju Kraljevskog Luka:
»... odlučili smo, ispitati to; stoga uklonismo dva kamena iz luka. Tada otkrismo
podzemnu prostoriju znatne veličine, te odmah izvukosmo ždrijebom, koji će od nas
sići u nju.
Ždrijeb pade na mene; jer sam mogao naići na otrovne plinove ili bilo kakve druge
prepreke, moji mi sudruzi omota-.še oko struka dugačko uže života, pa se spustih u
podzemlje. Stigavši do njegova dna, dadoh im mec~u nama dogovoreni :nak, pa mi
oni spustiše još užeta, kako bih mogao pregledati
356 ~ 357
ne bijaše nikakva svjetla, ne mogoh odrediti što bi ~to moglo biti. Takoder pronac~oh
ovaj svitak, ali iz istoga razloga nisam mogao pročitati, što na njemu piše. Stoga
dadoh sudruzima drugi ugovoreni znak, pa izac~oh iz tmine, noseći svitak sa sobom.
već iz prve rečenice otkrismo, da sadrži bilješke iz Najsvetijeg Zakona, koji nam je
dao naš Bog na podnožju planine Sinaj.«
Kad bi samo i bilo uistinu tako! Odlučili smo, da ćemo se jednog dana spustiti u
podzemlje Rosslyna, i pronaći to neprocjenjivo blago, koje je dolje pohranjeno.
Prije nekoliko godina započeli smo naše traganje za izvorištem maso-nerije, i sad smo
u tome i uspjeli. Otkrivajući Hirama Abifa, ne samo što smo uspjeli otkriti izgubljene
tajne slobodnih zidara, već smo i nehotice okrenuli ključ, koji nam je otvorio vrata do
- istinite povijesti kršćanstva.
Utvrdivanje položaja na kojem su pohranjeni Nazorejski svici, bilo je posljednja
karika u lancu, koja svakog masona povezuje s tajnovitim običajima prastarog
egipatskog postupka postajanja kraljem. Za većinu čitatelja, koji nisu masoni, ovdje je
i kraj priče -barem dok se ne izvrše arheološka iskopavanja, te dok sadržaji svitaka ne
postanu dostupni čitavom svijetu.
No, za one koje posebno zanima kako se razvijala masonerija, i kakav ,je učinak imala
na svijet u šesnaestom, sedamnaestom i osamnaestom stoljeću, nastavljamo našu priču
u Dodatku 1.
358
Post scriptum
Započevši našu istragu na posve privatnoj osnovi, stekli smo naviku da sve
zadržavamo za sebe, dijeleći naša otkrića isključivo s jednim bivšim Meštrom
Masonom, i jednim svećenikom Engleske crkve. Oni bi raspravili s nama sve što
bismo uspjeli otkriti u različitim razdob-Ijima našeg istraživanja, pa su nas uspjeli
uvjeriti, da ima mnogo smisla u svemu onom što bismo do tada zaključili. To nam je
bilo od velike važnosti i vrijednosti, jer smo sami bili isuviše bliski predmetu koji smo
istraživali, da bismo mogli odrediti, je li naše oduševljenje otkrićima na koja smo
nailazili - veće, no što bi trebalo biti.
Nešto prije no što smo svoj rad trebali predstaviti našem izdavaču - poduzeću
Century, smatrali smo važnim da se obratimo ljudima, koji se trenutno bave
Rosslynom, kako bismo ih upoznali sa sadržajem naše knjige. Stoga smo se jednoga
ljetnog poslijepodneva susreli s kustosom, Judy Fisken, i Bobom Brydonom,
povjesničarem, čija se uža specijalnost zove - masoni i templari; oni su se pokazali
pravim rudnicima dodatnih podataka. Naša je rasprava trajala pet sati, no na kraju je
oboje postalo sigurno, da smo naišli na nešto uistinu značajno, na nešto što će imati
velikog utjecaja na budućnost Rosslyna. Judy natn je odmah uspjela dogovoriti i
sastanak s Nivenom Sinclairom, poslovnim čovjekom iz Londona, koji drži prava na
nadzor iskopina u tom području. S Nivenom smo se sreli dva tjedna kasnije, pa smo i
njemu iznova objasnili sve o našim otkrićima. Prošlih je nekoliko go-dina Niven
utrošio značajne svote novca i mnogo svog vremena da bi se čulo za Rosslynsku
crkvu, pa mu je tijekom vremena rješavanje misterije, koju to zdanje i danas
predstavlja, postalo prava strast. Na-peto je saslušao našu priču, a zatim nas - uz širok
osmijeh - obavi-jestio o tome, da on ima prava na iskopavanje podzemnih prostora,
dobivena od današnjega grofa (Earla). Ovaj fascinantni i energični Škot bio je upravo
osoba, kakvu smo i trebali na svojoj strani.
Zatim smo odmah dogovorili sljedeći sastanak - već za nekoliko dana, da bismo o
našim otkrićima govorili i pred grupom ljudi, koja se
359
. ....,.. t....,.., ~..~..~,. .w. mmu yv,ulti
glavnih dijelova, koji su dodirivali njima tako drago zdanje. U publici
o
su se nalazili povjesničari, članovi Velike Lože Škotske, dva svećenika, te najstariji medu škotskim vitezovima templarima - barun St
Claire Bonde, koji je izravni potomak Williama St Claira (i koji se od
'
tada pokazao našim velikim saveznikom). Nitko od njih nije pronašao
niti jedan jedini razlog, kojim bi osporio bilo što od naših izlaganja i
objašnjenja, već naprotiv - čak je nekoliko ljudi istupilo, i objavilo
svima da raspolažu nekim važnim podacima, koji će samo još potvrditi
sve, što smo mi upravo iznijeli.
Medutim, u noći prije ovog predstavljanja, otkrili smo još nešto
važno, vezano uz tajne koje je sakrivao Rosslyn. Dok je Chris pripremao slike koje ćemo sutra prikazati, dogodilo se nešto vrlo zanimljivo.
Već smo ranije došli do zaključka, da je Rosslyn bio duhovna interpretacija Herodova hrama, te - da bismo vidjeli, ima li i kakvih drugih
značajnijih sličnosti medu njima - Chris tlocrtom Herodova hrama prekrije tlocrt Rosslyna.
Tlocrti nisu bili samo slični. Ne. Bili su - posve jednaki!
Rosslyn nije bio samo slobodna interpretacija ruševina Jeruzalema, barem što se ticalo plana njegovih temelja - on je bio njegova
pažljivo izvedena kopija. Tu su bili nedovršeni dijelovi zapadnog zida;
glavni zidovi i raspored stupova odgovarali su u potpunosti, a stupovi
Boaz i Jakin bili su smješteni na istoku, točno na mjestu, na kojem bi
se nalazio unutarnji hram. Mjesto, koje smo mi prepoznali kao ono,
koje se nalazi u središtu Salomonovog pečata, pokazalo se da točno
odgovara središnjoj točki srednjevjekovnog svijeta: samom središtu
Najsvetijeg od Svetih; točki, na kojoj je bio smješten Kovčeg saveza u
hramu u Jeruzalemu.
Usporedbe su se mogle nastaviti i u području izvan zdanja. Tlo se
na istočnom dijelu Rosslyna lagano spušta tek nekoliko desetaka :-°
centimetara ispred samih stupova, na isti način kao i na tome mjestu u
izvornom hramu. Ovo nas je otkriće prisililo, da pobliže pogledamo i
okolinu, koja je okruživala Rosslyn; tada smo otkrili, da se čini kako je ;
ovo područje upravo i bilo odabrano stoga, što je odražavalo topologiju Jeruzalema. Na istoku se nalazi škotska dolina Kidrona, a na jugu
njena dolina Hinnona.
William St Clair bio je uistinu - genije.
360
hh0
.N
N
h
1
,
;;
, ~ II,
N c~ O
b ...
N
N
0 b 0 ~. a~
x
i > h b .o > h
z
O/
I
c~ .^, a e~
G a~ ~ ~ ~c~ a~
N
c~ e~ ~ b ~ p, ~ h
~xx
361
v m •~~•yuv ua ~111V
i
y
konačno, i do kraja, uspjeli prodrijeti u šifriranu poruku, koju je on pohranio napola u
kamenu, a napola kroz obred masona. Jer, sad smo znali i točno mjesto, na kojem se
nalazi sakriven Bakreni svitak -mapa s blagom esena i templara.
1362
Razvoj moderne masonerije i njen utjecaj na svijet
Engleska Reformacija i uvjeti za pojavljivanje
Od završetka izgradnje Rosslynske crkve do službenog otvaranja Veli-ke Lože
Engleske dana 24. lipnja 1717. godine, društvo, koje se razvilo iz templarskog Reda i
koje je trebalo postati masonerijom, obavljalo je sve svoje poslove u dubokoj tajnosti.
Iz razloga osobne sigurnosti, organizacija je ostala sakrivena od pogleda javnosti, sve
dok se moć Vatikana nije započela ubrzano urušavati u šesnaestom stoljeću.
To se dogodilo zahvaljujući Reformaciji, odnosno pokretu, koji se širio zemljama
zapadnog kršćanstva, želeći pročistiti Crkvu od srednjevjekovne zloporabe, smanjiti
papinski nadzor i obnoviti one doktrine i prakse, za koje su reformatori vjerovali, da
su mnogo uskla-denije s uzorom Crkve, opisane u Bibliji. Pape su tijekom trajanja
renesanse bili nepopravljivo svjetovnjački nastrojeni, te su otvoreno zloupotrebljavali
svoj položaj za simoniju, nepotizam i bezbrižnu financijsku raskalašenost. Samu
Crkvu preplavili su nemoral i podmit-ljivost, što je i dovelo do konačnog raskola
izmedu Rimokatoličke crkve i reformatora, čija su se uvjerenja i način djelovanja
počela nazivati - protestantizmom.
Moglo bi se reći, da je pokret reformacije započeo u Njemačkoj 31. listopada 1517.
godine, kad je Martin Luther, sveučilišni profesor -augustinac iz Wittenberga, tiskao
devedeset i pet teza, otvarajući njima raspravu o zakonitosti prodaje oprosta.
Papinstvo je to odmah uočilo kao političku prijetnju vrlo unosnoj političkoj diktaturi,
te je ove slo-bodne mislioce odmah proglasilo - hereticima. Tri poznata Lutherova
traktata iz 1520. godine - Otvoreno pismo kršćanskom plemstvu njema-čkog naroda u
vezi reforme stanja kršćanske imovine, Babilonsko sužanjstvo Crkve, te O slobodi
kršćana - zadobila su široko rasprostra-njenu podršku. Luther je vjerovao, da je
spasenje slobodan dar svim ljudima, i to zbog oproštenja grijeha, koje Bog daje zbog
osobnog milosrda, te da stoga nema potrebe da - Papa uopće postoji. Ne izne-naduje
nimalo ovakvo mišljenje, slično Isusovu, papinstvo nije niti moglo dočekati
dobrodošlicom, pa je njegov autor bio ekskomuniciran već 1521. godine. No, Luther
je bio vrlo pametan čovjek, pa se u travnju
363
__.....„ , ,...~~,...w
se ne pokaže pogrešnim u odnosu na Bibliju, ili na zdrav razum.
Iako je Engleska imala svoj reformatorski pokret, koji se temeljio na idejama Martina
Luthera, ipak je do engleske reformacije izravno došlo više zbog osobnih problema
kralja Henryja VIII, koje mu je Crkva stvarala zbog njegovog braka s prvom ženom,
Katarinom Ara-~onskom, no zbog njegovog nezadovoljstva Papom. Razdvajanjem od
papinske snage i moći, upravljao je Thomas Cromwell, kraljev glavni ministar, koji je
1533. godine objavio Zakon o ograničenju žalbi putem Parlamenta, nakon čega je već
iduće godine uslijedio i Zakon o vrhov-noj vlasti; njima se u potpunosti odredio
nadzor kralja nad Crkvom. Thomas Cranmer, nadbiskup Canteburyja, autorizirao je
prijevod Biblije na engleski jezik, i bio velikim dijelom odgovoran i za Bibliju
zajedničke molitve.
Rimokatoličku je crkvu tako zamijenila Crkva Engleske, iako je došlo do kratkog
povratka pod njene skute, tijekom vladavine kćeri Henryja VIII i Katarine Aragonske;
kraljica Marija I vladala je od 15 33. do 1558. godine, iako ju je otac Henry posve
zanemario, jer mu žena nije rodila muškoga naslijednika. Došavši na vlast, Marija je
' započela obnavljati katolicizam, uvodeći iznova tradicionalnu službu Božju i
autoritet Pape u crkve, zasluživši pri tome i nadimak Bloody Mary (Krvava Mary),
zbog silnih progona i pogubljenja protestanata, koja je provodila. 1554. godine se
udala za kralja Španjolske, Filipa II, sina Svetog Rimskog Cara Charlesa V; ovaj je
dogadaj izazvao i nekoliko pobuna, koje su bile grubo ugušene, nakon čega je 300
protestanata bilo osudeno i izgorjelo na lomači zbog svojih uvjerenja. Tek pod njenom
nasljednicom, kraljicom Elizabethom I, u Engleskoj je stasao vrlo jak narod, čvrstih
protestantskih uvjerenja.
Kralj, koji je izgradio sustav Loža
Masonerija se danas sastoji od gotovo stotinu tisuća pojedinih ćelija, koje se nazivaju
Ložama; svaka od njih ima svog Štovanog Meštra i cijeli niz dužnosnika, kojima je
dopušteno izvoditi obrede inicijacije i unaprijedivati kandidate. Moguće je pratiti
njihov razvitak, koji se nastavio još od vremena, kad je obitelj St Clair izgradila
Rosslynsku crkvu, pa sve do današnjih dana.
y~ll~u ~-- f _~ ~ „ .
nastavio cvjetati u uskoj suradnji sa starijim, »spekulativnim« Ložama (što sLi ih
osnovali aristokrati, koji su prošli kroz obred uskrisivanja). Kako vidimo, kad se
Rosslynsko svetište jednom dovršilo, nije bilo moguće samo tako odjednom ukinuti
tajne ove organizacije, u koju su ovi ponosni majstori - klesari dobili pristup. Oni su
osmislili svoje vlastite običaje, i zadržali onaj dio u Redu, koji ih je povezivao s
njihovim gospodarima, te misterioznom prastarom prošlošću kralja Salomona i
njegovih nasljednika.
Nekoliko su se sljedećih stotina godina ovi operativni masoni širili u Škotskoj, kao
udaljeni produžetak spekulativnih masona, no na kraju su St Clairovi pali u očiti
zaborav, te se izvornost sustava izgubila u sjećanjima. Polagano, ali sigurno, pojavile
su se okolnosti, u kojima su se ceremonije obavljale s mnogo ponosa, ali bez imalo
razumijevanja ili znanja o njihovu podrijetlu.
Kralj Škotske, James VI (koji je kasnije postao i kralj Engleske, James I) bio je jedino
dijete kraljice Škotske, Marije Stuart, te prvi kralj, koji je istovremeno zavladao i
Engleskom, i Škotskom. On je takoder bio i prvi kralj, za kojeg se pouzdano zna da je
bio mason, jer je bio iniciran u Ložu Scoona i Pertha 1601. godine, u dobi od trideset i
pet godina. ~ Roden 19. lipnja 1566. godine, James je imao samo petnaest mjeseci,
kad je naslijedio svoju katoličku majku na škotskom prijestolju, pa je osobno započeo
vladati Škotskom tek 1583. godine. Bio je izvanredno obrazovan zahvaljujući svom
glavnom tutoru, Georgeu Buchananu, koji je bez sumnje imao vrlo velik utjecaj na
mladog kralja. I sam je Buchanan bio obrazovan na Sveučilištima St. Andrew u
Škotskoj te u Parizu, i bio čovjek visokog intelekta. Živio je u Europi punih trideset
godina, gdje je izgradio ugled jednog od vodećih humanista onog vremena, te jednog
od najvećih latinskih učenjaka i pjesnika kasne renesanse.
No, mladi je kralj i sam bio misaona osoba, te je pod intele-ktualnim vodstvom
Buchanana vrlo uspješno preuzeo svoj položaj poglavara Crkve i države Škotske,
usprkos plemstvu, koje se urotilo protiv njega. Velika mu je želja bila - naslijediti
kraljicu Elizabethu I na engleskom prijestolju (ona, naime, nije imala djece), pa je
stoga
Gocli.šr2jnk velike Lože Stnrilt slohodnih i prihvaćenih zidara Škot.ske, 1995.
364 ~I 365
U dobi od trideset i sedam godina, dvije godine nakon što je postao slobodni zidar,
James je postao i prvi kralj Engleske iz dinastije Stuart, te se nakon toga gotovo u
cijelosti posvetio upravljanju engle-skim poslovima. Pa, iako je bio odgajan kao
prezbiterijanac, odmah je uspio izazvati negodovanje rastućeg puritanskog pokreta,
odbijajući peticiju za reformiranje Engleske Crkve na konferenciji u Hampton Courtu
1604. godine. Neprijateljstvo se rimokatolika prema protestan-tima širilo sve više, pa
tako 1605. godine urotnici, koje je vodio Guy Fawkes, nisu uspjeli u svome pokušaju
da u zrak dignu i kralja, i čitav Parlament. Usprkos ovoj ubojitoj zavjeri, u Engleskoj
su Jamesa sumnjičili da je više naklonjen katolicima, jer je 1604. godine potpisao
mirovni sporazum sa Španjolskom. James je bio spekulativni mason, te je napisao i
knjige o kraljevanju, o teologiji, o vradžbinama, pa čak i - o duhanu; značajno je
spomenuti, da je i on izdao »autoriziranu« verziju Biblije, koja se po njemu i nazvala Biblijom kralja Jamesa (to je ona verzija, u kojoj su ispuštene dvije protu-nazorejske
Knjige o Makabejcima). No uvod, koji se još uvijek pojavljuje na početku ove
protestantske Biblije, ne otkriva nam nikakvu naklonost prema kato-licima; u jednom
njegovom dijelu čitamo:
»... I tako, ako će nas s jedne strane klevetati papinske osobe - i u zemlji i izvan nje,
kako bi nam time naštetile, jer da .stno mi vrlo .slabi instrument, koji ne može shvatiti
Svete Božje Istine, što bi se trebale sve više i više približavati t2arodu, kojega bi oni
rado još uvijek držali u neznanju i tami, ... «2
Ovaj odlomak odaje novog kralja i njegov stav - da su »znanje« i »narod« pojmovi,
koje bi trebalo medusobno povezati, nasuprot tajnovitosti i sebičnosti katoličke crkve
onog vremena.
Moderno slobodno zidarstvo nije sektaško, i oduvijek se trudilo da takvo ne bude; no
mislimo, da je postojalo razdoblje protu-kato-licizma, koje se pokazuje i u ovom
navedenom Uvodu u Bibliju kralja Jamesa. Okolnosti ranog sedamnaestog stoljeća
pružale su savršene
= Uvod u BiJ~liju krnlja Jantesa
skom snagom uništenom u Škotskoj za sva vremena, odjednom je nestala potreba za
bilo kakvom tajnovitošću. Kralj James bio je misli-lac i reformator, pa je vjerojatno
osjećao, da strukturu rastućeg pokreta slobodnih zidara treba čvršće oblikovati;
petnaest godina nakon što je preuzeo aktivni nadzor nad svojim škotskim
kraljevstvom, dvije godi-ne prije no što je postao mason, te pet godina prije, no što je
zauzeo položaj engleskog monarha, naredio je, da se za postojeću masonsku strukturu
osmisli njeno vodstvo i organizacija. On je vodećeg masona, Williama Scl~awa,
imenovao Glavnim Čuvarom Vještina, te mu naredio, da unaprijedi cjelokupnu
strukturu masonerije. Schaw je svoj rad na ovom velikom projektu okončao 28.
prosinca 1598. godine, kad su objavljeni »Statuti i odredbe, kojih se moraju
pridržavati svi Meštri Masotii unutar ovog kraljevstva«, potpisujući se pri tome kao
»Glavni Čuvar spomenutih Vještina«.
Schaw se nije isuviše obazirao na činjenicu, da su ove sastanke izvorno osmislili
članovi obitelji St Clair, koji su dvije stotine godina-još od vremena Roberta the
Brucea - upravljali onim, što se nazivalo Dvorom Vještina. Naime, čini se, da je do
vremena Schawa, obitelj St Clair izgubila velik dio svog utjecaja, jer se pokušavala
novčano okoristiti svojim nadzorom nad operativnim masonima. Krajem 1600. godine
meštri, dakoni i slobodni članovi masona Škotske objavili su novi dokument, uz
suglasnost Williama Schawa, koji se u njemu naziva Kraljevim Meštrom Radova. Taj
dokument postao je poznat i kao Prvo pismo St Clairovima. Ono navodi:
»S vremena na vrijeme medu nama se primijetilo, da su gospodari Rosslyna oduvijek
bili pokrovitelji i zaštitnici i t-ias, i naših privilegija, no u posljednjih nekoliko godina,
:bog zapostavljanja i nemara, ova je služba prestala djelo-vati. To je oduzelo
gospodarima njihova zakonita prava, te njihovu moć kao pokrovitelja, zaštitnika i
nadgledatelja, dovelo do mnogih podmićivanja u obrtu, te do toga, da su tnogući
graditelji odustali od izvedbe mnogih velikih poduhvata. «~
Prvi Schawov Statut, iz Knjižnice I~elike Gnže Škotske
366 ~~ 367
obrtaju kola sreće za obitelj St Clair, škotski su se masoni i nadalje držali tradicije, te
su odbili Schawovu ponudu da prime kraljevsko jamstvo za Red, ukoliko kralj James
bude odabran za Velikog Meštra. Jer, iako obitelj St Clair ne bi u takvom slučaju
imala pravo veta-kada bi James sam sebe proglasio Velikim Meštrom - raspolagala je
podrš-kom Loža protiv takvog razvitka dogac~aja.
Obred u Ložama, koji je Schaw osmislio, bio je sada dotjeran, no još se uvijek u
potpunosti oslanjao na »Stare odredbe«, pa su mason-ske riječi i znaci prepoznavanja
još uvijek bili zasnovani na starijoj govornoj tradiciji, na koju se Schaw uistinu i češće
osvrtao. Skupove spekulativnih masona nazivao je »Ložama«, i nakon što su protekle
dvije godine od početka njegovog rada na ovome poslu, do nedavno strogo tajnovite
Lože Škotske, započele su navoditi imena svojih članova, te voditi zapisnike sa svojih
sastanaka. Još uvijek nisu javno objavljivale svoje postojanje, no danas ih se može
vrlo lako prepo-znati. Zemljopisni položaj prve registrirane Lože pokazuje, da je
obred koji je uveo još William St Clair u Rosslynu - postao široko raspro-stranjen
upravo tijekom vladavine Jamesa VI.
Bio je to doprinos Williama Schawa, Glavnog Čuvara Vještina za vrijeme Jamesa VI,
kojim je uredio obrede kako operativne, tako i spekulativne masonerije, te propisao
njihove oblike unutar onoga, što je i danas poznato kao tri stupnja slobodnog
zidarstva. Učinio je to tako, da je iznova uspostavio zasebne grupe operativnih
masona, što se nazivalo »inkorporacijama« klesara, od kojih se svaka morala pripojiti
svojoj Loži spekulativnih masona, kojoj bi pripadala, ovisno o sje-dištu. Pri tome je
postojao i nezaobilazni uvjet, koji je morao biti ispunjen, da bi se uopće moglo
razmišljati o napredovanju mec~u spekulativne masone - da kandidat bude roden kao
slobodan čovjek, i to u okolici sjedišta same Lože, te je tako uskoro došlo do
razlikovanja u nazivu operativnih masona od spekulativnih, jer se za ove posljednje
sve češće počeo koristiti i naziv »slobodni zidari«. Zahtijevalo se, da svaka
inkorporacija mora biti pridodana svojoj Loži, ali svaka Loža nije morala neophodno
imati i svoju inkorporaciju.
Od tog je trenutka slobodno zidarstvo imalo strukturu s Ložama, koja se ubrzo
proširila Engleskom, a na kraju i čitavim zapadnim svijetom.
Vjerujemo da je trenutni sadržaj postojećih triju stupnjeva masonerije, prije Schawova
preurec~enja - kojim je umetnut i Treći stupanj spekulativne masonerije izmedu
stupnjeva Prihvaćenog Pomoćnika i Meštra Masona (što je izvorno bio poznat i kao
Meštrov Dio) - nekad bio velikim dijelom sadržan u samo ova dva stupnja. Ovaj novi
stupanj bio je uveden i nazvan Brat od Zanata, za što mislimo da je bilo izvedeno iz
činjenice, da ovi masoni nisu bili oni, koji su uistinu obradivali i radili sa kamenom,
već su radili na »vještinama« speku-lativne masonerije. Sad smo sigurni, da je ovaj
stupanj bio razvijen od stupnja Zidara sa Znakom (a ne da je bilo obrnuto, kako to
većina masona vjeruje).
Kad je 1603. godine škotski kralj James VI postao i engleski kralj James I, jedno od
njegovih prvih djela bilo je, da dodijeli viteški naslov Francisu Baconu; on je bio
jedan od njegovih najdražih misli-laca, a i njegov sudrug - mason. Šest godina
kasnije, Bacona je kralj unaprijedio u Glavnog Kraljevskog Zastupnika. Njegov uspon
se nasta-vio - James mu je kasnije dodijelio i naslov Glavnoga pravobranitelja, potom
Lorda Čuvara Velikoga Pečata, da bi na kraju - 1618. godine, postao i Lord kancelar,
a zajedno mu je s ovim naslovom bila dodi-jeljena i titula baruna Verulama.
Brat Bacon bio je jedan od najvećih filozofa u povijesti, koji je pokušavao pronaći
puteve pročišćavanja ljudskog uma od onoga, što je nazivao »idolima« ili
»tendencijama ka pogreškama«. Naumio je u svom velikom djelu, Instauratio Magna
(»Velika obnova«), izložiti sve svoje ideje o obnovi čovjekova ovladavanja prirodom,
a ono se trebalo sastojati od šest dijelova:
1. klasifikacije znanosti
2. nove induktivne logike
3. prikupljanja empirijskih i eksperimentalnih činjenica
4. primjera, koji bi pokazali učinkovitost njegova pristupa
5. generalizacije, koja se može izvoditi iz povijesti prirode
-16g ~1 369
Na kraju je od svega uspio dovršiti samo njegova dva dijela: Unaprijedenje učenja
1605. godine (kasnije, od 1623., pojavljivalo se pod nazivom O dostojanstvu i razvoju
znanosti), te Novi Organon iz 1620. godine, kojim je napao Aristotelov Organon. Ovo
je posljednje djelo osobno predstavio svom gospodaru, Jamesu VI. Vrhunac Baconove filozofije bila je induktivna filozofija prirode, kojom je predla-gao, da se
pronac~u »oblici« ili prirodni zakoni tjelesnog djelovanja, pa je osmislio i takozvane
tablice indukcije (prisutnosti, odsutnosti i stupnjeve), predvidene da bi se otkrili takvi
oblici u cilju nadvlada-vanja prirode.
Iako se Bacona ne bi moglo nazvati velikim znanstvenikom, bio je visoko cijenjen
kao čovjek, koji je dao poticaj razvitku moderne induktivne znanosti. Njegova su
djela jako štovali razni mislioci sedamnaestog stoljeća, te učenjaci, kakvi bijahu
Robert Boyle, Robert Hooke, Sir Isaac Newton i Thomas Hobbes. Stoljeće kasnije,
veliki su francuski filozofi - Voltaire i Diderot - nazvali ovog engleskog misli-oca »ocem moderne znanosti«.
Velika je vjerojatnost, da je brat Bacon svoju moć temeljio na novom, Drugom
stupnju masonstva, koji je uveo njegov bliski prijatelj, William Schaw. Nitko u
kraljevoj grupi slobodnih zidara nije imao više strasti od njega za unaprijedenje
znanosti, niti bio više otvoren prema razmišljanjima o prirodi. Bacon je, medutim,
dopustio, da se njegova masonska znanja uklope u njegove javno izrečene težnje,
objavljujući knjigu Nova Atlantida, koja je otvoreno govorila o njegovom planu
obnove hrama kralja Salomona u duhovnom smislu. Ova čista ezeki-,jelovska vizija,
rekao je, trebala bi postati »palača izuma« i »veliki hram znanosti«; ne bi je trebalo
zamišljati kao zgradu, nego više kao novu državu, u kojoj bi pritjecanje saznanja i
spoznaja u svim granama trebalo biti usklac~eno prema načelima najviše
učinkovitosti.
U ovom je djelu bilo čvrsto usadeno intelektualno sjeme kasnijeg ustava
SjedinjenihAmeričkih Država.
Nova hereza
Drugi stupanj masonerije ili stupanj »Brat od Zanata« pruža kandidatu vrlo malo
novih spoznaja, no uvodi ideju o »skrivenim misterijama
»Galilejevom herezom«. 1 dok smo nm syuruL, ua ~~ JL~u1~.=~u =~===u, kojom se
bavi i ovaj stupanj - jednako stara kao i sve druge koje su vezane uz slobodne zidare,
ipak je iz nje same bilo vidljivo njeno mnogo novije podrijetlo, podosta zahvaljujući
upravo i Francisu Ba-conu. Jer, dijelovi obreda koji su se odnosili na novu
ceremoniju, bavili su se prirodom, i pravom čovjeka, da je istražuje i razumije.
Nama se čitava ideja razumijevanja misterija prirode činila -ponavljanjem botaničke
enciklopedije, omotane u ukras Rosslynskog svetišta. Kao št~ smo već pokazali
ranije, njegove vrlo fine dekoracije bilježe detalje o stotinama biljaka, uključujući i
njihove »nemoguće« američke oblike.
l iberalni način razmišljanja već je doveo do toga, da je Vatikan proglasio nastupanje
nove hereze, u kojoj je - posve ispravno uočio veliku opasnost u ideji »nenadzirane
misli«. Rimokatolička crkva progonila je one, koji su obavljali istraživanja u
različitim znanostima, te izvodili zaključke, što su se sukobljavali s prihvaćenim
dogmatskim stavovima kardinala i njihovih zapisa. Najznačajniji od tih »zlih« Ijudi
bio je Galileo, koji je koristio nove tehnike da bi potvrdio svoj stav, kako je Sunce, a
ne Zemlja - središte Svemira. Iako je ovaj koncept prvi opisao Egipćanin Eratosten u
trećem stoljeću prije Krista, bio je poznat i kao kopernikanizam, nakon što se ova
ideja iznova probila u svijet (Nikola Kopernik, 1473.-1543.). Usprkos velikim
protestima, Sveti Ured u Rimu je početkom 1616. godine izdao edikt protiv
kopernikanizma. Hereza, koja se pripisivala Galileu i bila stavljena izvan zakona
Papinom bulom, može se naći u odgovoru na paradok-salno pitanje, koje sačinjava
dio obreda prilikom prijelaza iz Prvog u Drugi stupanj slobodnih zidara. Pitanja i
odgovori u njemu su sljedeći:
P: Gdje si ti postao masonom?
O: U tijelu Lože, ispravan, savršen i redovan. P: A kada ?
O: Kad,je sunce dospjelo u svoj zenit.
P: Kako se u ovoj zemlji Lože slobodnih zidara obično održavnju, a i kandidati
iniciraju noću, kako ti objašnjavaš ovo, što se na prvi pogled čini paradoksom?
O: Time, što je Sunce tijelo koje stoji, a Zemlja se neprekidno okreće oko njega i
istovremeno oko svoje osi, te time, što je
370 l~ 371
_ . . _ ~ ,.0 . _ ~_.. ~o .. ~... , u, ~.đ.... •.wc.• yv~c,ca.n.~.e, uu
Sunce mora uvijek biti u svome zenitu, barem što se tiče slobodnih zidara. «
Očito da ova napomena nije mogla biti pridodana prije 1610. godine, kad je Galileo i
javno obznanio svoje uvjerenje, da je Koper-nik uistinu bio u pravu, te ustvrdio da je
Zemlja ona, koja se okreće oko Sunca. Vjerujemo da je Francis Bacon odmah prionuo
uz ugra-divanje ove nove istine o prirodi u Drugi stupanj, koji je nedavno bio upravo
oblikovan.
Važno je prisjetiti se, da stupanj Brat od Zanata nije bio izmi-šljotina; on je oblikovan
od dijelova uzetih iz stupnja Zidara sa Zna-kom, a vjerojatno i iz prva dva izvorna
stupnja (stupanj Prihvaćenog Pomoćnika te stupanj Masona), čemu su se samo
pridodali neki novi elementi, gdje god je to bilo potrebno. Upravo je to uzrokovalo
pojavu nekih proturječja unutar ovog obreda; kandidatu se kaže, da se tajni znak čini
tako, da se ruke na odredeni način podignu iznad glave, kao što,je to radio Jošua:
»Kad je Jošucc vodio bitke za slavu Gospodinovu u dolini Jošošafat, u ovom je
položaju stajao, i žarko molio Gospo-dina da zaustcavi sunce u njegovu kretanju, te
produži danju svjetlost sve dok ne dovr,ši zbacivanje svojih neprijatelja. «
Postoji očita proturječnost u tome, da se prvo kaže, kako se Zemlja okreće oko Sunca,
a zatim je Bog zaustavio Sunce u kretanju, da bi pomogao Jošui. Vjerujemo, da je ova
priča ostavljena onakvom kakva je i bila, jer je bila isuviše stara i isuviše važna, da bi
se uklonila ili izmijenila, usprkos tome što proturiječi novijim otkrićima.
Ovo objašnjenje stupnja Brat od Zanata očito se odnosi na Jošuu 10:12, iako se ovaj
stih zapravo odnosio na dolinu Ajalona, a ne na dolinu Jošošafat. Jer, prisjetit ćete se,
Jošua je bio voda Izraelaca nakon Mojsija, ali je dolina Jošošafat postala dio
izraelskog teritorija tek u vrijeme Davida (kao što smo već spomenuli, Jošošafat je
samo drugi naziv za dolinu Kidron, koja se proteže južno i istočno od Jeru-zalema).
Već smo ranije raspravljali i o tome, kako legenda Starog zavjeta opisuje Jošuu kao
pljačkaški i ubilački raspoloženog Habirua,
G1UUm. ~~. ~-. .._ ... ~ . J -~ ~ ~ _ _ - _
stojeći odnos, samo je jedna od mnogih priča o masovnim ubojstvima nevinih
muškaraca, žena i djece, i to ni zbog kojeg drugog razloga, već samo zbog
grabežljivosti takvih pljačkaša kakav je bio i Jošua, te aotovo pravog ludila, što je tada
obuzelo Jahvu. Odlomak govori o tome, kako prema Božjoj naredbi, Habirui, koji
napreduju, ubijaju pet kraljeva, ali i sve njihove podanike i životinje, te kako - od
jednog do drugcg kraja zemlje:
»...n~~šta nije ostavio, nego posve uništio sve što je disalo, kakn to <.apovijedi Bog
Izraelov «
Jošua je, dakle, bio onoliko protu-masonska osoba, koliko je to uopće i mogao biti, a
vladao je prije izgradnje hrama kralja Salomona; stoga ne možemo zamisliti, zbog
čega bi itko mogao pretpostaviti, da se ovaj dio masonskog obreda trebao odnositi na
njega, osim - ukoliko se nisu mogli sjetiti kakvog boljeg obrazloženja.
Medutim, postojala je u Bibliji još jedna biblijska osoba imenom Jošua, ili Yehoshua,
koja je bila od životnog značenja za slobodno zi-darstvo; osoba, koja je uistinu i
vodila »najveću bitku za Gospodina«, i to upravo u dolini Jošošafat. Naravno, taj je
čovjek bio Isus, kad je sa svojim pristašama stajao u Getsemanskome vrtu (a on se
nalazi u dolini Jošošafat), gdje se konačno suočio i pokušao zbaciti svoje nepri-jatelje.
Poznavao je priču o Seqenenre Taou/Hiramu Abifu, pa je vjerojatno i on metaforički
molio Boga, da zaustavi Sunce u njegovu renitu; to je zapravo bio način molitve,
kojom je tražio da se snage mraka i zla zaustave u trenutku kad su najslabije, a
božanske snage ciobrote na svom vrhuncu tijekom trajanja sukoba. Na nesreću,
izgubio jc ovu bitku; no - zahvaljujući templarima, na kraju je dobio rat.
Ovakvo poimanje bi imalo savršen smisao u inače vrlo neobičnom objašnjenju za
stupanj Brat od Zanata, ili Drugi stupanj. U dvanaestom smo poglavlju pokazali, kako
je Jakovljev govor po razapinjanju, a zatim i njegovo kasnije preuzimanje vodstva
čitave Crkve jasno ukazao na to, koliko je duboko bio impresioniran djelovanjem i
djelima svog brata, pa nije nevjerojatno zamisliti, da bi tako značajna epizoda, kao što
je to bila molitva u Getsemanskom vrtu, bila zabilježena u svicima, koje su otkrili
templari. Jakov i ostali Kumranei gledali bi na ono, što je
373
obredu, koji nam se u početku učinio nedokučivim.~
Stare lozinke
Jasno je, da su izmjene u odnosu na stari obred bile svedene na najmanju moguću
mjeru, te da su »stare lozinke« iz govorne tradicije bile zapisane medu prvima, kako
bi se osiguralo da ne budu ni na koji način izmijenjene. William Schaw poznat je po
tome, što je tražio načine »zaštite starih znakova Reda«; o tome postoje i danas
dostupni dokumenti, koji nam kazuju, čime se masonerija bavila prije izmjena što ih
je naredio kralj James VI, a koje su osmislili Schaw, Bacon i ostali. Postoji čitav niz
ovih dokumenata; takav je jedan i »Inigo Jonesov rukopis« iz 1607. godine; kod njega
se pomalo sumnjalo u autorstvo, ali je na kraju ipak bio pripisan tom poznatom
arhitektu i masonu. Medutim, neki stručnjaci naglašavaju, da je ovo djelo moglo biti
napisano i nekih pedesetak godina kasnije, najvjerojatnije od strane nekog od članova
Lože Inigo Jones.
Mnogo pouzdaniji dokument o ovoj temi naziva se »Šumski rukopis«; nastao je 1610.
godine, iste one kad je i Galileo po prvi put objavio svoje poglede na strukturu
sunčevog sustava; napisan je na tankom pergamentu u obliku osam listova,
presavijenih tako, da ih je bilo šesnaest, odnosno - trideset i dvije stranice. Počinje
utvrc~ivanjem različitih znanosti s kojima je masonerija oduvijek bila povezana, a to
su: gramatika, retorika, logika, aritmetika, geometrija, glazba i astro-nomija. To su
stari i klasični predmeti, koji su bili izgubljeni tijekom mračnog doba Srednjeg vijeka
za čitav kršćanski svijet. Iznova su se pojavili nakon desetog stoljeća, i to zahvaljujući
kontaktima s arap-skim učenjacima u Španjolskoj, Siciliji i Sjevernoj Africi, te grčkim
misliocima u Konstantinopolisu. Izmec~u ostalog, pronašla su se i do tada izgubljena
Aristotelova djela; osim toga, arapski znanstveni i matematički radovi konačno su bili
i prevedeni za uporabu na zapadu. Do početka sedamnaestog stoljeća sve su te
znanosti iznova postale posjed svih obrazovanih ljudi, pa nije nimalo neobično, da su
postale i dio masonerije.
»Šumski rukopis« nastavlja time, da geometriju slavi kao najveću od svih znanosti, te
navodi, da je ona to bila od samih početaka
IZ~1 aw,..~ ~.,..~_. . -- r r ~ .,
izgorjeti niti u jednoj vatri, a drugi od supstance, poznate u masonskoj legendi kao
Laterus, koja se ne može rastopiti, potonuti ili utopiti u bilo kojoj vodi. Jedan je od tih
stupova bio pronac~en, i po njemu su bile ispisane tajne svih znanosti, iz kojih su
Sumerani razvili moralna načela, te ih predali Egipćanima zahvaljujući Sumeraninu
Abrahamu i njegovoj ženi Sari. Rukopis nastavlja opisivati, kako je Euklid učio
Egipćane geometr~ji, a od njih su je Izraelci prenijeli u Jeruzalem, i -rezultat je bila
izgradnja hrama kralja Salomona.
Neki od ovih rukopisa sedamnaestog stoljeća ne odnose se na Hirama Abifa, zbog
čega su neki pomislili, da je on ipak izmišljen u ovim novijim vremenima. Medutim,
Hiram Abif je bio samo jedan od naziva za ovu središnju osobu; o njemu se govorilo i
kao o Aymonu, Aymenu, Amnonu, A Manu ili Amenu, a ponekad i kao o Bennaimu.
Pritom je naglašeno, da je »Amen« hebrejska riječ za »onoga kome se vjeruje«, što se
savršeno uklapa u ulogu, koju je on i imao. No, znamo i da je Amen ili Amon
istovremeno i ime prastarog boga - stvoritelja Tebe, grada Seqenenre Taoa. Da li bi
ovdje uistinu mogla postojati toliko stara veza? Mislimo, da bi mogla!
Ime `A Man' nas je napose zanimalo, jer nas je podsjetilo na pisce Knjige Postanka, i
odlomak 49:6, o kojem smo govorili u osmom poglavlju; to bi, ako ćete se prisjetiti,
mogao biti i opis ubojstva Seqenenre Taoa:
»O, dušo rnoja, ne uc~e u njihovu tajnu; pod njihovim zajed-ništvom, moja časti, ne
bila ujedinjena: jer u njihovu bijesu pogubiše čovjeka, i njima će samima potkopati
zid.«
Da li bi moglo biti, da se o toj - naoko neimenovanoj žrtvi -<rovorilo kao o `A Manu'
- ranom masonskom imenu za Hirama Abifa, te imenu boga, stvoritelja Tebe? I je li
samo slučajnost, da kršćani izgovaraju riječ »Amen« na kraju svake svoje molitve, i u
svim svojim molbama, za koje bi željeli da se obistine?
Drugo ime, Bennaim, uzrokovalo je proučavateljima masonerije podosta neprilika.
Primijećeno je, da njegov kraj »im« na hebrejskom označava množinu (kao kod
pešerim), dok se za prvi dio imena otkrilo, da znači - »graditelj«. Mi bismo krenuli i
dalje, te upozorili, da se ono
374 ~ 375
. - _~ „ „.~. ..~v , awumu W .yvlillW .
Stoga bi se za ovu riječ moglo reći, da je prastari opis, koji označava »graditelja svetih
stupova«. To bi tada imalo mnogo više smisla -jednako kao i literarni opis Hirama
Abifa, ili metaforički opis Isusa.
Čini nam se, da su do vremena, u kojem se masonerija i službeno pojavila na sceni
zahvaljujući grupi koju je ovlastio kralj James VI, te braku koji je tada osmišljen
izmedu spekulativne i operativne masone-rije iz vremena rosslynskih templara - njena
izvorišta postala pomalo zbunjujuća, te u nekim dijelovima i izgubljena. Ovi su
masoni sedamnaestog stoljeća vukli izravnu liniju gotovo od samih početaka Ijudske
povijesti, no u svim različitim stupnjevima razvitka, kroz koje su njeni motivi
prolazili, veliki su dijelovi priče bili samo još više za-magljeni. Medutim, dok su
možda i bili nejasni s obzirom na izvorišta svog Reda, značaj unošenja mudrosti, koja
je u njima bila sadržana ostajao je jasan, te su je i dopunili učenjima, koja su se
rascvjetala u sedamnaestom stoljeću. Slobodni zidari bili su spremni za prednosti,
koje su im se nudile.
U ceremoniji Drugog stupnja, kandidata pitaju: »Što su neobični pred-meti, koji .se
traže u ovom stupnju?«. Odgovor, koji on treba dati, glasi: »Skrivene tajne znahosti i
prirode.« Po završetku ceremonije posta-janja Bratom od Zanata, njemu se kaže: »Sad
se od te~e očekuje, da slohodna djela i zhano,st postanu tvoj budući predmet
istraživanja.« Bio je to poziv, kakav niti jedan veliki slobodni zidar iz sredine sedamnaestog stoljeća nije mogao odbiti. Analizirajući razvitak dogac~aja oko masonerije
sedamnaestog stoljeća, naša je krajnja zadaća postala -razumijevanje načina, na koji je
masonerija obilježila, i ostavila svoje tragove u modernom svijetu.
1625. godine umro je mason i kralj James VI, pa ga je naslijedio njegov drugi sin,
Charles (prvi mu je sin, princ Henry, umro još 1612. godine). Bili smo sigurni, da je i
novi kralj krenuo stopama svog oca, te postao mason. Jer, značajno je napomenuti, da
je velik broj grobova, bo~~atih masonskom simbolikom, pronaden isklesan u
sjevernom zidu Holyroodske opatije u Edinburghu, koju je on dao 1633. godine
obnoviti u čast svoje krunidbe u Škotskoj. Medutim, Charles I učinio je neoprostiv
grijeh u očima većine svojih protestantskih podanika, jer se oženio katoličkom
princezom Henriettom Marijom, kćeri
[~UGeL11J1iV 1l1ctVV 111d1~GVd, ~lV ~G 1~t~c1~lvaV ~vV~Vlll
mV~nmmVm,u,
uzrokujući neprekidne sukobe s Parlamentom; to je na kraju izazvalo i aradanski rat.
Na mladog je kralja imao jak utjecaj njegov bliski prijatelj, George Villiers, prvi
vojvoda od Buckinghama, koga je imenovao i svojim glavnim ministrom, usprkos
sveopćem ne.-odobravanju.
No, Charles je tvrdoglavo ustrajao u svojim sukobima s članovima Parlamenta,
raspu~tajući ih čak tri puta u samo četiri godine, jer se nisu željeli pokoriti njegovim
arbitrarnim odlukama. Kada se treći od tih Parlamenata sastao 1628. godine, podnio je
kralju »Peticiju o pra-vima«, kojom su se zahtijevale odrec~ene reforme, u zamjenu
za punje-pje fondova u budžetu. Charles je bio prisiljen prihvatiti je, no nakon ovoa
ustupka, odgovorio je raspuštanjem i ovoga Parlamenta, te zatva-ranjem nekolicine
njegovih najistaknutijih predstavnika. Charlesu je nedostaja očeva nadarenost za
političko upravljanje zemljom, pa je njegov neprekidni sukob s Parlamentom doveo
do razdoblja od punih jedanaest godina, u kojem je vladao posve sam i bez
Parlamenta. Tije-kom tog vremena raspisao je i izvanredne poreze, kojima je pokrivao
rastuće troškove upravljanja zemljom, i koji su izazivali velike valove nezadovoljstva.
Pod Charlesovom autokratskom vladavinom započelo je razdoblje nestabilnosti u
čitavom kraljevstvu; no, dok bi se inače ovakav razvoj društvenih dogadaja svagda
pokazao lošim, parado-ksalno je, no začudo - bilo je to i doba širenja različitih
mogvćnosti. Novi načini razmišljanja, te prekid sa starim, već uspostavljenim
poretkom, stavili su sve ove mogućnosti u isti uzavreli lonac.
Moglo bi zazvučati vrlo čudno kad se začuje po prvi put, no - u ovom smo trenutku
počeli vršiti sve češće usporedbe izmedu ovog razdoblja u Engleskoj, te okolnosti,
koje su vladale Izraelom u doba lsusa i Nazorejskog pokreta. Ove su sličnosti učinile
posebno istaknutim učenja, koja su se mogla pronaći u masoneriji, i njen utjecaj na
sve grupe, koje su se oblikovale tijekom Engleskog gradanskog rata. Prva se od ovih
usporedbi odnosi na sukob, koji je nastao u postupku povezivanja s Bogom. Kao i kod
Židova prije tisuću šest stotina godina, doslovno je svatko u zemlji mislio, da je Bog
središte svih stvari, no sve su se više razlikovali u mišljenjima o najboljim načinima
za uspostavljanje odnosa prema njemu. U Isusovo je vrijeme postojao sinedrij, koji je
bio jedini službeni put za dopiranje do Boga,
376 ~ ~ 377
.
te se usprotivio njihovoj moći. Prema našem mišljenju, Isus nije bio ništa drugo, no republikanac, koji je pokušavao uspostaviti vlada-vinu »pravednih« ljudi, dok bi on
sam bio zakoniti voc~a, koji bi se pridržavao Zakona što ih je Bog propisao. On je bio
anti-birokrat, koji je pokušavao svrgnuti sve one samoproglašene posrednike do Boga,
što su tvrdili da raspolažu jedinim pravim putem do njega. On je, bez imalo sumnje,
bio protivnik uspostavljenog poretka, pa mislimo da ne bi bilo nerazumno opisati ga
čak - i kao vodećeg puritanca svog vremena; čovjeka, koji je težio jednostavnosti,
strogom štovanju religioznih propisa, te slobodi - ne ustuknuvši niti pred borbom za
svoja uvjerenja. U šesnaestom i sedamnaestom stoljeću katoličkom su crkvom
upravljali konzervativci, koji su posve izgubili dodir s Bogom zbog svog osobnog
ega; njihovo uvjeravanje, kako jedino Papa ima pravo suočavati se s Bogom, teško su
prihvaćali svi oni, koji su imali hrabrosti i mogućnosti razmišljati svojom glavom.
Neke od kritika, upućenih farizejima, mogu se naći i u rekonstru-iranom izvornom
evandelju, poznatom pod nazivom »Q«; one zvuče vrlo slično optužbama, koje su u
sedamnaestom stoljeću puritanci upućivali Rimokatoličkoj crkvi. Neke od riječi, koje
se pripisuju Isusu u QS 34 (iz rekonstruiranog evandelja »Q«), posve bi se mogle
primijeniti i na ova kasnija vremena, o kojima govorimo:
»Srcrmota na va.s, farizeji! Jer, kaleže i tanjure či.stite samo izvana, a iznutra ste puni
pohlepe i netrpeljivosti. Glupi ,tarizeji! Očistite nutrinu, pa će i izvana sve postati
čisto.
Sramota na vas, farizeji! Jer, volite zauzeti prednja sjedištca, i volite čuti pozdrave na
trgovima! Sramota na vas! Jer, vi ste kao grobovi, izvana urec~eni i lijepi, no iznutra
posve zagac~eni...
Sramota na vas, odvjetrzici! Jer ste oduzeli ključeve :.zmnja narodu. Vi sazni ne
ulazite u kraljevstvo Božje, a priječite onima koji bi ušli, da udu u njegaz«
Kako bi se lako riječ »farizeji« ili »odvjetnici« mogla zamijeniti riječju »kardinali«,
da bi se došlo do odlomka, koji bi zazvučao posve puritanski !
U1LVIl .umw t....~..~..,~ ~... . ~.._ ~ a .,
sekularnih ovlasti u jednoj jedinoj osobi - u kralju. Po prvi je put od osnivanja Crkve
time bila postignuta Isusova težnja, da se objedini svećenički i kraljevski stup u jedno.
I tijekom rada na ovom dodatku, odlučili smo iznova provjeriti materijale, koje smo
prikupili o Engleskom gradanskom ratu. Naišli smo na crtež iz sedamnaestog stoljeća,
koji je potvrdio sve što smo mislili i rekli o povezanosti s Jeruzalemskom crkvom.
Ranije bismo tijekom naših istraživanja često proslavljali, kad bismo naišli na neki
umjetnički predmet, ili činjenicu, ili podatak, koji bi se uklopio i u neki drugi odsječak
slike što smo ga već izgradili; medutim, u ovom smo stupnju rada započeli ovakve
značajne djeliće dokaza smatrati već posve uobičajenima, jer su se naprosto - počeli
gomilati. To je ujedno pokazivalo, koliko je ispravna sama srž naše teze, te da zapravo
vršimo iskopine iz neprekidnog i beskonačnog rudnika povijesne istine. Ovaj smo put
naišli na crtež, koji je pokazivao grafičke detalje obaju stupova - kraljevskog i
svećeničkog, »mišpata« i »cedeka« - na upravo onakav način, kako smo ih i mi
razumjeli čitajući židovske tekstove. I to nije bio samo sličan način; bio je to
identičan, ili barem-posve jednak način.
Jedina stvarna razlika bila je u ključnoj osobi; u ovoj je verziji kralj Charles I
pretpostavio, kako je on sam - i oba stupa (Crkva i država), ali i onaj temeljni kamen,
koji ih drži u zajedništvu. Ovdje se lijevi stup, »cedek« - nazivao »Crkvom«, nad
kojom se nadvio lik »Istine«, dok se desni stup, »mišpat« - nazivao »Državom«, s
nadvi-jenim likom »Pravde«. Zanimljivo, Charlesov sin, kralj Charles II, dao je da se
prema ovome crtežu izgradi ulaz u Holyrood House, kad se ovo zdanje obnavljalo
1677. godine, nakon gradanskog rata.
Koristeći ovakav simbolizam, kralj Charles I u cijelosti je slijedio Isusove stope, samo
što mu je nedostajala nevjerojatna brilijantnost židovskog vode, te njegova
republikanska jasnoća. Isus je vjerovao -pod uvjetom da se društveni poredak uskladi
sa zakonima, koje im je dao Jahve - da neće postojati potreba za ulogom najvišeg
svećenika, jer će Bog djelovati izravno kroz svog zemaljskog kralja, da bi održao
stanje »šaloma«. Nasuprot tome, engleski je kralj jednostavno u svemu tome vidio
mogućnost, da sam preuzme obje uloge, te da Boga posve udalji. Tako je masonerija
prenijela pradavnu poruku, koja je do tada već izgubila ponešto od svojih izvornih
značenja, toliko važnih za sve!
378 ~ 379
U Engleskoj su se oni, koji su tražili novi društveni poredak, trebali mec~usobno prvo
boriti, prije no što su stigli do jedinstvenog ~ ješenja za svoje razlike - do rješenja,
koje je opet ponudila maso-nerija; bilo je to rješenje, koje je osiguravalo nastavak
monarhije u Ujedinjenom Kraljevstvu u vrijeme, kad su narodi oko njih svoje v(adare
počeli ukidati mačem.
Uspon Republikanaca
Tri godine nakon što je Charles I sjeo na prijestolje, u Parlament je kao predstavnik
Huntingdona ušao mlad čovjek, prepun republikanskih ideja. Ime mu je bilo Oliver
Cromwell, a obitelj podrijetlom iz Wale-ssa, gdje su se prezivali ~illiams. Iz
prosječnosti su se izvukli zahva-ljujući ministru Henryja VIII, Thomasu Cromwellu,
koji je bio ujak Oliverova šukundjeda, te sLr iz zahvalnosti prema svom dobrotvoru
380
~m....J_. _
postala poznata u Huntingdonu, graau u ~~~u~.... ~____
Oliver i rodio 25. travnja 1599. godine. Sad već dobrostojeći, Crom-wellovi su poslali
sina na školovanje u grad, u kojem je voc~a purita-naca bio Thomas Beard, čovjek
poznat po svojoj javno izrečenoj želji, da »treba pročistiti« englesku Crkvu od svih
ostataka rimokatoličkih elemenata. Cromwell je kasnije pohadao uglavnom puritanski
nastra-jen fakuitet u Sussexu, te Sveučilište u Cambridgeu, studirajući usput pravo u
Londonu. U kolovozu 1620. oženio se Elizabethom Bourchier, i vratio u Huntingdon
da bi upravljao očevim imanjem; član Parlamen-ta i predstavnik ovoga okruga postao
je nekih osam godina kasnije.
Tijekom sljedećeg desetljeća, Cromwell je posve razvio svoj puritanski pogled na
svijet, a njegovo se osobno bogatstvo topilo, sve dok nije naslijedio neka imanja
ženinog ujaka u Elyju. 1640. godine Cromwell se vraća u Parlament, i to upravo u
trenutku, kad je odnos izmedu Charlesa I i Parlamenta dosegao krizni vrhunac, te kad
je sukob postao neizbježan. Dvije godine kasnije, 22. kolovoza 1642. aodine, započeo
je gradanski rat izmedu parlamentaraca, mec~u kojima je bilo najviše puritanaca, i
kraljevih pristaša - rojalista. Cromwellov izvanredan vojnički um ubrzo je shvatio, da
bi religiozni naboj mogao u njegovoj vojsci proizvesti borbeni duh koji bi mogao
znatno pri-pomoći pobjedi, pa je ubrzo uspio uvjeriti i kraljevsku konjicu, da se bori
na strani parlamentaraca. Tijekom prve dvije godine rata, nakon što su obje strane
osnažile svoju vojsku, rojalisti su postajali sve uspješniji. Nakon krvave, no
neodlučene bitke kod Edgehilla u pokra-jini Warwick, u listopadu 1642., izgledalo je
da će rojalisti napredovati prema Londonu, ali su bili uspješno odbijeni. Krajem prve
godine rata, rojalisti su držali veći dio Engleske, izuzev samog Londona i istočnog
dijela zemlje. Tada se počela iskazivati Cromwellova sposobnost kao vojskovode, pa
je do 1644. godine taj tvrdoglavi vojnik postao gene-ral-natporučnik pod
zapovjedništvom mančesterskoga grofa, Earla Edwarda Montagua.
Uistinu je i zaslužio ovo unaprijec~enje: vodio je parlamentarne snage, poznate i kao
»okrugle glave«, do pobjede u vrlo važnoj borbi kod Marston Moora, izborivši pritom
i za sebe i za svoju vojsku pravo n~i nadimak - »ljudi od željeza«.
Ova se pobjeda pokazala kao točka preokreta za parlamentarce, pa je nakon toga Sir
Thomas Fairfax iznova pobijedio rojaliste kod
381
Charlesa, koji se predao Škotima, vratili su pod ~nadzor parlamen-taraca, i zatočili ga.
Lichfield, grad u pokrajini Stafford, izdržao je još nekoliko tjedana, no time je bio
završen prvi, i najvažniji dio gra-danskoga rata.
Mnogi promatrači vjeruju, da je Oliver Cromwell bio slobodni zidar, pa iako ne
postoji neki pisani podatak koji bi to dokazivao, ipak nam se to činilo vrlo
vjerojatnim. Njegov nadredeni, i bliski prijatelj -Sir Thomas Fairfax, bio je provjereni
mason, a u sjedištu obitelji Fairfax u Ilkleyu, pokrajina York, još uvijek se može
vidjeti gotovo pravi masonski hram u knjižnici, u koju se ulazi spiralnim stubama,
koje vas dovode do dvorane sa dva stupa, i crno-bijelim popločenim podom. Danas je
ova zgrada u posjedu velike tvrtke za proizvodnju električnih spojnica, no u samo
nekoliko kilometara udaljenom selu Guisley još je uvijek aktivna Loža pod nazivom
»Fairfax«.
Jedan od najboljih izvora podataka o slobodnim zidarima tijekom grac~anskog rata
bio je dnevnik Eliasa Ashmolea, koji se sastojao od zapanjujućih šest svezaka, i još
tome pridodanog indeksa... Knjižničar u Robertovoj Sveučilišnoj knjižnici bio je vrlo
iznenacJen, kad je - pod brojem dnevnika - morao izvući svih tih sedam tomova, od
kojih se taj dnevnik sastojao! Jer, razgovarajući o mogućim izvorima podataka,
prisjetili smo se, i da je to bilo doba najvećih pisaca dnevnika, te da bi i to bio način,
da se sazna ponešto o tom vremenu. Kako nismo zapravo znali što točno tražimo,
morali smo ga pročitati od korica do korica; no, to nije bilo izgubljeno vrijeme, jer
smo naišli na opise nekih vrlo čudnih sastanaka, koji su nam osvijetlili mnoge
dogacJaje iz razdoblja osnivanja Kraljevskog Društva i Restauracije.
Elias Ashmole bio je kraljev nadzornik u Oxfordu, i to upravo u doba njegove predaje
parlamentarcima, ali i jedna od najvažnijih osoba iz službene povijesti masonerije
onoga doba. Četiri mjeseca nakon što je uvidio, da njegova strana gubi rat, Ashmole
je otputovao u Warrington, radi inicijacije u Ložu. U svom je dnevniku 16. listopada
1646. godine zabilježio:
»4.30 sati poslije podne. Postao sam slobodni zidar u Warringtonu, pokrajina
Lancashire, zajedno s pukovnikom Henryjem Mainwaringom iz Karinchama,
Cheshire.
Sankey v.Henry Littler, John Ellam, Rich~ Ellam i Hugh Brewer. «
Putovanje od Oxforda do Warringtona onih je dana morao biti dug i opasan put, pa
ipak - već je idući dan Ashmole krenuo dalje, i to - u samo srce parlamentaraca, u
London.
To nam je bilo vrlo čudno, jer su napetosti u to vrijeme bile još vrlo velike, a svim je
bivšim rojalističkim dužnosnicima bilo zabra-njeno, približiti se Londonu na više od
trideset kilometara. A kako je on donedavna obavljao poslove kraljevskog nadzornika,
mogao je očekivati, da bi ga netko mogao i prepoznati; stoga je morao imati vrlo
dobre razloge, da bi se upustio u ovu opasnost, ili barem dobra jamstva, da mu se neće
ništa dogoditi. 14. svibnja 1650. godine, u dokumentima Državnoga Arhiva, Unutarnji
poslovi, odsjek A, uistinu je zabilježena ova nesvakidašnja posjeta, kao i da se ovdje
ne radi samo o privremenom dolasku:
»On (Ashmole) se usudio doći u London, bez obzira na Zakon Parlamenta, koji
odreduje suprotno.«
Postojao je dobar razlog, da je ovaj mason-rojalista stigao, i slobodno se kretao
Londonom još mnoge godine, te da se pritom susretao s najistaknutijim
parlamentarcima. Ne može biti sumnje, da se to moglo pripisati i činjenici što je bio
slobodni zidar, a time i član jedine ne-religiozne, ne-političke organizacije, koja je
osiguravala bratsku strukturu, u kojoj su se parlamentarci susretali s rojalistima, a
katolici s puritancima bez straha i bez zlih namjera. Još nam je jednom Ashmoleov
dnevnik pružio vrijedne podatke. Zabilješka od 17. lipnja 1652. glasi ovako:
»11 sati prije podne. Doktor Wilkins i gosp. Wren su mi došli u posjetu u Blackfriers.
Tada sam po prvi puta vidio doktora. «
Spomenuti »gosp. Wren« bio je poznat i velik arhitekt, Sir Christopher Wren, koji je
bio autor mnogih slavnih crkvenih zdanja,
382 ~~ 383
a . . . . . .....
mogao biti mason, no o tome nema dokaza, pa pretpostavljamo da nije bio u
organizaciji. S druge strane, doktor Wilkins je sasvim sigurno bio član slobodnih
zidara. U vrijeme ovog sastanka bio je Čuvar na Sve-učilištu Wadham u Oxfordu (i
Wren je u to doba tamo radio), a kasnije je postao biskup Chestera, te član osnivačkog
odbora Kraljevskog Društva. Wilkins je podržavao parlamentarce, te bio stari
puritanac, ali i muž Cromwellove sestre Robine, i bivši kapelan samog Cromwella.
Do vremena, do kad je Ashmole susreo Wilkinsa, nalazio se u Londonu već šest
godina, unutar kojih se dogodilo već mnogo toga. Kralj je obnovio rat uz pomoć
Škota, ali je bio poražen i zatvoren u Prestonu. I konačno, kralj-mason je izgubio
borbu protiv Parlamenta, u kojem je sjedilo i mnogo masona. 20. siječnja 1649.
godine izveli su Charlesa 1 pred sud u Westminster Hallu u Londonu. Kralj je odbio
priznati zakonitost ovakvog sudenja, te se uopće nije želio upuštati u raspravu, ili
odgovarati na optužbe da je bio tiranin, ubojica i nepri-jatelj naroda; stoga je tjedan
dana kasnije bio osuc~en na smrt; glavu su mu odrubili u javnosti, 30. siječnja. S tako
uništenom monarhijom, i Engleskom pod vlastitim nadzorom, Cromwellovo je prvo
djelo bilo -pokoriti Irsku i Škotsku. Masakri koje je organizirao, prije no što su ga
zatočili, u Droghedi i Wexfordu, bili su toliko jezoviti, da se vidjelo kako su rezultat
njegove plamene mržnje prema rimokatolicima, a napose prema Ircima. Ime Olivera
Cromwella i danas izaziva strah i srdžbu u Irskoj, iako je prošlo punih tri stotine i
pedeset godina od ovih dogadaja.
Na Škotsku se Cromwellov gnjev usredotočio zbog pomoći koju je pružila Charlesu;
očitovao se potpunim uništavanjem rojalističkih dvoraca, posjeda, te svih katoličkih
crkvenih zdanja na koja bi naišao. I~1o, kao što smo već rekli - ono, što je uistinu
predstavljalo zdanje u Rosslynu - bilo je poznato i samom Cromwellu, i generalu
Georgeu Monku, pa je stoga ovaj rat preživjelo netaknuto.
Usprkos Cromwellovoj nadarenosti za divljaštvo i nasilje, najveći je uspjeh postigao održavši relativni mir i stabilnost zemlje, te - ma koliko paradoksalno to zvučalo stvorivši okvire, koji su na kraju omogućili pojavljivanje religiozne trpeljivosti i
suživota. Jer, iako nije nimalo volio katolike, dopusto je 1655. godine Židovima - koji
su iz Engleske bili protjerani još 1290. godine - da se vrate u zemlju, čemu
(~TOII1WC11VVa ~,mamua vayana Yvmm~. = 1...~.•b• .-~-- ~--
mornarice izgradili su Engleskoj ugled u stranim zemljama, u kakvom nije uživala već
više od pola stoljeća.
Odrubivši Charlesu glavu, Cromwell je Englesku ostavio ispraž-njena prijestolja,
čime je ova zemlja postala prva parlamentarna repu-blika na svijetu, i to u razdoblju
koje danas nazivamo Commonwealth. Sljedeće se godine sin pogubljenog kralja,
Charles, pojavio u Škotskoj da bi nastavio rat; 1651. godine okrunili su ga za kralja u
toj zemlji, te iznenada napali Englesku.
No, novi parlamentarni režim bio je već isuviše dobro organiziran i ustrojen, da bi se
uznemirio zbog ove neprilike; u sukobu kod Wor-chestera, kraljeva je vojska bila
poražena, a on sam je imao dovoljno sreće, da uspije izbjeći u Francusku.
Tijekom čitavog ovog nemirnog razdoblja, bivši kraljevski nadzornik pogubljenog
kralja živio je posve mirno u Cromwellovom Londonu, susrećući se s najvećim
umovima i najutjecajnijim ljudima tog vremena - i to s obiju strana. Ashmole je očito
raspolagao odobrenjem s najviših mjesta za obavljanje svoje misije, koja je zadirala u
politiku, i - dok je ono, što je izgradivao, u cijelosti izviralo iz masonerije,
istovremeno se razvijalo i u nešto posve novo, i - vrlo značajno.
Ashmole se sprijateljio i upoznao s astrolozima, matematičarima, iizičarima i drugim
pojedincima, koji su unaprijedivali svoja područja i osobne spoznaje o sakrivenim
tajnama znanosti i prirode, kako je to od njih i zahtijevao Drugi stupanj, što ga je
osmislio Francis Bacon. Riječ se probijala; bilo je to »nevidljivo sveučilište« - društvo
znan-stvenika, koje se baš nije moglo nazvati grupom, no čija je nazočnost postajala
sve očitija.
Cromwell je umro prirodnom smrću 3. rujna 1658. godine, i pokopan je u
Westminsterskoj opatiji. Njegov sin Richard, kojega je imenovao svojim
nasljednikom, bio je slab i brzo je urušavao moć, koju je izgradio njegov otac. Zemlja
se ubrzano približavala anarhiji, koju je priječio još jedino zapovjednik vojnih četa u
Škotskoj, general George Monk. Stoga je on u svibnju 1660. umarširao s njima u
London, sazvao sve članove Parlamenta, i nagovorio ih - da iznova uspostave
monarhiju, te da Charlesa II vrate na prijestolje. Novom kralju nije dugo trebalo, pa da
se osveti makar i posmrtnim ostacima
384 ~ 385
zatim odrubljenu glavu objesio na vrh Westminster Halla.
Stvara se Kraljevsko Društvo
Povratak s republike na monarhiju Ashmole je vjerojatno osobno dočekao s
olakšanjem, no - to je donijelo i mnoge koristi njegovom »nevidljivom sveučilištu«.
1662. godine kralj Charles II odobrio je kraljevskim jamstvima njegovo postojanje, a
dobilo je naziv - Kra-ljevsko Društvo. Bilo je to prvo udruženje znanstvenika i
inženjera u svijetu, koje se posvetilo razumijevanju svih čuda, što ih je stvorio »Veliki
Arhitekt Svemira«. Slobode, ugradene u samu srž masonerije, tako su prvo uspjele
stvoriti republiku, a kad je ona pala, učinile su da rodenje organizacije, koja je
odgurnula ograde nametnute ljudskoj spoznaji, pripomogne i cvjetanju razdoblja
prosvjetiteljstva, te postavi temelje industrijaliziranog društva devetnaestog i
dvadesetog stoljeća.
I bez obzira na kratko vrijeme, u kojem je Engleska živjela kao Republika, ono nije
bilo uzaludno utrošeno. Jer, od tada su svi monarsi zaboravili onaj znak primitivizma da je kraljevanje božanski dar i njima Bogom dano pravo, već su pokušavali vladati
tako, da pridobiju simpatije naroda, te uvažavali autoritet Donjeg Parlamenta, kroz
koji su slušali demokratski glas i želje naroda. U godinama koje su nai-lazile, on je
uključio i siromašnije ljude, a na kraju i žene - ostvarenje vizije čovjeka zvanog Isus,
iako joj je dugo trebalo da se i ostvari.
U ovom trenutku našeg istraživanja nismo nimalo sumnjali, da je masonerija u sebi
nosila sjeme nazorejske, a posebno Isusove misli, a jednako smo tako mogli biti
sigurni, da je i Kraljevsko Društvo nastalo iz ovakvog načina razmišljanja; omogućio
ga je Francis Bacon svojim izmjenama u Drugom stupnju masonerije, i to znatno
prije, no što su ljudi kao Ashmole i Wilkins prikupili ove djeliće nakon svih trauma
gradanskoga rata. John Wallis, vrlo ugledan matematičar sedamna-estog stoljeća,
pišući o svojim uspomenama na početke Kraljevskog Društva, rekao je:
»Mislim da su se prvi temelji i osnutak odvijali u Londonu, negdje oko 1645. godine,
ako ne i ranije, kad je dr.Wilkins (tada još kapelan odabranog Palatina u Londonu)
zajedno s
386
Ll Oareaercl J'al uG rrcu~~ll:lGllJG ~.un c vmcu.caoa. i.,w~,~..., ...
zahtijevao tjedne doprinose za vršenje novih pokusa, uz pridržavanje odredenih
pravila medu nama. Tada bismo se odricali svojih razmišljanja o božanskosti (da bi se
izbjegla razvodnjavanja i različite teme, a možda i zbog kojih drugih razloga), ili o
stanju države, ili o novostima, o bilo čemu, osim o našim vlastitim područjima rada,
koja su se ticala filozofije. «
Ovaj opis tih najranijih susreta tih novih mislilaca bez ikakve je sumnje - masonski.
Tjedni sastanci u odredeno vrijeme, poznata kazna i posvemašnje odsustvo svih
političkih ili religioznih tema - i do danas su ostali obilježje svake masonske Lože.
Ova Wallisova indiskrecija bila je ispravljena od strane masonske hijerarhije tog
ranog Kraljevskog Društva, koje je ovlastilo Spratta da napiše službenu povijest
Kraljevskog Društva, i u kojoj se nisu spominjala Masonska pravila, koja je Wallis i
nehotice otkrio.
Jedan od najutjecajnijih znanstvenika, koji se družio s Ashmo-leom, bio je i Robert
Hooke, koga je Kraljevsko Društvo odabralo za svog prvog voditelja pokusa.
Demonstracije, rasprave i eksperimenti, koje je obavljao tijekom sljedećih petnaest
godina, bili su važni čimbenici i za samo preživljavanje Kraljevskog Društva u
njegovim počecima. Hooke je imenovan jednim od trojice Gradskih nadglednika
nakon razornog požara u Londonu, a medu prvima je iskušao i mikroskop prilikom
izvodenja bioloških istraživanja, te u prirodne znanosti unio modernu uporabu riječi
»stanica«.
Veliki ljudi, koji su čovječanstvo zadužili za sva vremena, željeli su što prije postati
članovima Kraljevskog Društva; možda je najveći od njih bio Sir Isaac Newton; koji
je postigao mnoga znanstvena dosti-gnuća, uključujući i zadivljujuću detaljnu analizu
strukture gravitacije u svemiru. 1672. godine Newton je bio izabran za člana
Kraljevskog Društva, a nešto kasnije iste godine objavio je i svoj prvi znanstveni rad
na temu svoje nove teorije svjetlosti i boja u »Filozofskim rado-vima« Kraljevskog
Društva. Četvrt stoljeća nakon što je Kraljevsko Društvo dobilo svoje kraljevsko
jamstvo, Newton je objavio i svoje djelo Phislosophiae Naturalis Principia
Mathematica (Matematička načela filozofije prirode), ili kraće - Principia, ime, pod
kojim je opće
387
1hUU 11CI~.l1JQ11Q G11Q11đLVG11Q 1U1J1~ZL.
I dok su doslovno svi prvi članovi ranog Kraljevskog Društva bili masoni, kako je
vrijeme prolazilo, činilo se da se u njemu masonerija pomalo povukla u pozadinu
kako bi iznova procvjetala, jer za okuplja-nje inteligencije onoga doba više nije bila
potrebna tajnost, ili posebna zaštita masona, zbog nadvladavanja političkih i
religioznih poteškoća.
Novo je Društvo oduzimalo vrlo mnogo kako vremena, tako i ener-gije Eliasu
Ashmoleu, Robertu Morayu (koji je bio prvi zabilježeni mason, koji je prošao
inicijaciju na engleskom tlu u 1641. godini), Johnu Wilkinsu, Robertu Hookeu i
Christopheru Wrenu, koji je 1681. godine postao i njegov predsjednik. Posve je jasno
iz ovih vrlo dobro dokumentiranih činjenica, da su slobodni zidari zapravo ustrojili
Kra-ljevsko Društvo, te da je žarište, koje je bilo umetnuto u izmijenjeni Drugi
stupanj i poslužilo svojoj svrsi, te znatno približilo svijet novoj eri znanstvenih
otkrića. Kad je, nakon nekoliko godina, predsjednik Društva postao sam Sir Isaac
Newton, članom Društva postao je i vrlo poznati stari francuski mason, imenom
Chevalier Ramsey, usprkos tome što nije objavio nikakav znanstveni rad. S većinom
najvećih umova masonerije, koji su sve svoje vrijeme i energiju posvećivali novom
Društvu, činilo se da sama masonerija u Londonu pomalo prolazi kroz razdoblje
odredene - zanemarenosti.
Slobodno zidarstvo staje na vlastite noge
Do 1717. godine masonerija je na području Londona dospjela na vrlo niske razine.
Redovito su se sastajale samo četiri Lože:
»Guska i ražanj« sa sjedištem u dvorištu crkve Sv. Pavla »Kruna«, u Parker Laneu, u
blizini Drury Lanea
»Taverna - Drvo jabuke«, u Charles Streetu, Covent Garden »Taverna - Čaše i
grožc~e«, u Channel Rowu, Westminster
Nema sumnje, da se masonerija u Londonu našla u krizi gubitka tradicionalnog
identiteta. Zbog čega bi nadalje uopće - i postojala? Odjednom je zapravo postala
žrtvom vlastitog uspjeha; prebrodila je dugotrajne prijetnje Crkve, začela je
demokraciju, i došla do svojih vrhunaca kroz znanstvena istraživanja. Mec~utim, u
drugim su se
I 388
znato vrijeme, no svakako prije 1705. godine, redovito je održavala svoje sastanke u
Yorku, i ova prva Velika Loža, koju su neprekidno podržavali i članovi plemstva,
zahtijevala je, da joj se odobri naslov »Velike Lože Cijele Engleske«. Nešto se u vezi
s tim moralo poduzeti u Londonu, pa su se u veljači 1717. godine gore navedene četiri
Lože sastale u prostorijama Lože »Taverna - Drvo jabuke«, te najstarijeg člana mec~u
sobom odabrale za predsjedavajućeg toga skupa. Nigdje u literaturi nismo mogli naići
na ime tog najstarijeg masona, no ovaj je sastanak, to se pouzdano zna, završio
dogovorom o sljedećem takvom sastanku svih četiriju Loža, ovaj puta u prostorijama
Lože »Guska i ražanj«; trebao se održati 24. lipnja, s ciljem da se odabere Veliki
Meštar, koji će upravljati čitavim Redom. U skladu s dogovorom, na blagdan Sv.
Ivana Krstitelja, iste je godine ova skupština i održana, a na njoj je, za tekuću godinu,
kao prvi Veliki Meštar, bio odabran gospodin Anthony Sayer. Zanimljivo je
napomenuti, da su u to vrijeme najavili da odabiru Velikog Meštra »sve do vremena,
dok im se ne ukaže čast, da se na njihovom čelu ne nac~e plemeniti Brat«. To se
moglo odnositi na činjenicu, da je škotska masonerija tvrdila, kako je još od vremena
Prvog pisma St. Clairovima iz 1601. Veliki Meštar trebao biti biran iz redova
plemstva.4 Nova engleska Velika Loža oblikovala je čitav niz novih pravila.
»Privilegija okupljanja masona, koja je do sada bila neogra-ničena, treba se odvijati
unutar odrec~enih Loža ili sastanaka masona, na za to odrec~enim mjestima; nakon
toga, svaka Loža koja će postojati, izuzev četiri stare Lože koje u ovo vrije-me već
postoje, trebaju biti ozakonjene pismenim jamstvom, koje za sada potpisuje Veliki
Meštar, te ih odobrava odre-ctenim pojedincima u dogovoru i u skladu s usmenim
odo-brenjem Velike Lože; bez ovakvog pisanog jamstva, niti jedna Loža se ubuduće
neće smatrati redovitom ili ustrojenom.
Svaka privilegija, koju svi zajednički uživaju zahva-ljujući svojim prastarim pravima,
i dalje će se nastaviti koristiti; i nikakav zakon, pravilo ili propis, koji bi se od
Gadišnjak Uelike Lože Starih slobodnih i prihvaćenih zidara Škotske, 1995.
389
r~~~~ ~uuarazi u dcco kakva obilježja, koja su u ono vrijeme bila utvrc~ena kao
standardi masonskog vodstva.
Potreba utvrcŽivanja izvornih odredaba kao standarda, prema kojima će se ubuduće
odredivati svi zakoni Društva bijaše tolika, da su je jasno razumjeli svi članovi
bratstava, da se trebaju smatrati neizmjenjivim pravilom, prilikom svake primjene javne ili privatne, da se u svim LoŽama biraju Ve-liki Meštar, te Meštri i Čuvari, te da
svi zajedno rade na po-dršci njihovom ustrojavanju; tome je istovremeno podloŽan i
svaki mason, kroz najjače veze nastale tijekom inicijacije. «5
Oblikovanjem Velike Lože pod nadzorom izabranog Velikog Meštra, četiri su Lože
učinkovito ostvarile takav sustav nadziranja masonerije, koji je osiguravao, da su
samo one iz njega bile isključene, dok su im se sve ostale Lože i drugi masoni morali
podvrgavati. One su mogle objaviti da je neka Loža nezakonita, ili je izbrisati s popisa
redovitih Loža. Njihovo pravo da o tome odlučuju osporavali su mnogi masoni, a
posebno oni u Yorku, koji nisu prihvatili londonsku samoproglašenu misiju - da se na
ovaj način samo želi osigurati, kako se ne bi pojavili novi heretici i uvukli u Lože oni, koji se ne bi slagali s odobrenom i provjerenom izvornom herezom Lože.
Pokušavajući tako sami sebe pretvoriti u redovitu instituciju masonerije, engleski su
masoni u stvari time već započeli gubiti osobni odabrani put. Usprkos tome, ova ih je
nova struktura uistinu uspjela pokrenuti i okupiti, i to nakon dugog razdoblja
unutarnjih sukoba, dok su se masoni viših stupnjeva započeli uistinu podvrgavati
kraljevskoj obitelji, koja je i nadalje željela održati svoj utjecaj u ovoj
najrepublikanskijoj organi-zaciji, koja je tada postojala u svijetu općenito. Ovo
povezivanje slobodnih zidara s kraljevskom obitelji je - prema našem skromnom
mišljenju - i bio onaj glavni uzrok preživljavanja britanske monarhije.
Proučili smo spisak svih bivših engleskih Velikih Meštara, te odmah uočili, kako se
razvijala njihova sklonost prema aristokraciji i kraljevskoj obitelji, što se iz njega
jasno vidi (Dodatak 3). Kad se ovaj spisak usporedi sa spiskom škotskih bivših
Velikih Meštara (Dodatak
Preston: Crte~i rnasonerije
masoneriji; ovakvu tradiciju Škoti ponosno održavaju i do današnjih dana. Masonerija
se ubrzo proširila čitavim svijetom.
Utjecaj masonerije na Američku i na Francusku revoluciju bio je takoder ogroman;
zahvaljujući škotskim sklonostima ka podržavanju jakobinaca, na kraju su i
hanoverski kraljevi Engleske prihvatili maso-neriju kao svoju. 1782. godine, Veliki
Meštar postao je vojvoda od Clarencea, brat Georgea II. U godini Francuske
revolucije, 1789., bili su kao masoni inicirani princ od Walesa i njegova dva brata, a
nakon svega godine dana, on je postao i novi Veliki Meštar; primio je izjave podrške
sa svih strana svijeta, pa čak i od Georgea Washingtona, koji je u to doba bio Meštar
br. 22 u Loži Aleksandrije, koja je pripadala Velikoj Loži New Yorka, te od mnogih
francuskih Loža. Na ovaj su način hanoverski kraljevi iskoristili masonski sustav, da
bi ponudili demokratske razloge, zbog kojih očekuju da im njihovi podanici maso-ni budu vjerni. Tako se masonerija u Engleskoj našla na dobrom putu, da se pretvori u
klub ili društvo prijatelja čašice i zajedničkih večera, što je i ostala sve do danas,
posve izgubivši uvid u svoje izvorno naslijede. Za njih su se prave tajne masonerije
uistinu posve izgubile.
Širenje masonerije
Ubrzo nakon osnivanja Velike Lože u Londonu, drugi Veliki Meštar, George Payne,
prikupio je mnoge rukopise na temu masonerije, uključujući ovdje i kopije mnogih
prastarih povelja. To je 1720. godine bilo objavljeno u Knjizi pravila, no iz ovog doba
nailazimo na tvrdnju, da su »mnoga od tih vrijednih starih djela bila bačena u vatru od
strane nekolicine vrlo savjesne braće, koji su se radije odlučili na ovaj čin, no da
padnu u ruke njihovim protivnicima unutar Reda, koje su nazivali »modernistima«.
Tvrdi se, da je tom prilikom nestao i izvornik dokumenta Inigo Jonesa, kao i njegova
kopija Prastarih povelja, te da se na taj način sve nepovratno izgubilo. Iste su se
godine svi složili i oko toga, da će se ubuduće novi Veliki Meštar imenovati prije
godišnje skupštine, te da svaki Veliki Meštar, kad se odabere, treba dobiti ovlasti da
imenuje svog Zamjenika i Čuvare. 1724. godine je tadašnji Veliki Meštar, vojvoda od
Richmonda, osnovao prvu Komisiju za dobročinstva, kojom se željelo osnovati glavni
fond za
391
zabilježena akcija masonske organizacije s dobrotvornim ciljem,lkoji je i do danas
ostao toliko važan modernom slobodnom zidarstvu.
U siječnju 1723. godine, samo devet mjeseci nakon svog izbora, vojvoda Montague
podnio je ostavku kao Veliki Meštar, i to u korist vojvode od Warthona, kojemu je
bilo toliko stalo do toga da postane Veliki Meštar, da se čak pokušao dati izabrati na
neregularnom sastan-ku masona. Do sada se već ustalilo redovito mijenjanje Velikih
Mešta-ra, i svi su tako željeli i nastaviti. Više se nije dogacJalo, da se biraju onakvi
obični gradani, kakvi bijahu rani Veliki Meštri; oni bi u najboljem slučaju mogli
postati Zamjenici Velikog Meštra, a sve rjecJe i to, jer je ovu ulogu preuzimalo niže
plemstvo, koje bi za Velikog Meštra obavljalo administrativne poslove.
Zbog širenja organizacije, pojavila se potreba i za stvaranjem sekundarnih
administrativnih središta, pa su 1727. oblikovani Pokra-jinski uredi Velikog Meštra,
koji su trebali pomoći pri upravljanju jako razraslom i, zemljopisno gledano, mnogo
raširenijom masonerijom. 10. svibnja 1727. je Hugh Warburton bio imenovan prvim
Pokra-jinskim Velikim Meštrom za pokrajinu sjeverni Wales, a 24. lipnja 1727. Sir
Edward Mansell, Bart, za Pokrajinskog Velikog Meštra za pokrajinu Južni Wales.
TakocJer iz 1727. datira i prvo jamstvo u pisanom obliku za jednu prekomorsku Ložu,
koje je izdala Velika Loža u Londonu - za Gibraltar, a odmah nakon toga i za Ložu u
Madridu, u ulici Sv. Bernarda.
Masonerija se počela širiti kao požar, pa se do 1728. godine Velika Loža Londona
učvršćivala u svim dijelovima buduće Britanske Impe-rije - tako je Georgeu Pomfretu
odobreno, da uspostavi Ložu u Bengalu. I nadzor masonerije po pokrajinama se
takoc~er širio, pa su tako imenovani Pokrajinski Veliki Meštri za Donju Saksoniju, za
New Jersey i Bengal. 1730. godine iniciran je i prvi princ kraljevske krvi: Francis,
vojvoda od Lorraine, i veliki vojvoda Toscane kasnije je po-stao njemački car, a
inicirao ga je grof od Chesterfielda u posebnoj Loži osnovanoj u Haagu; vojvoda je
prošao kroz prva dva stupnja masonerije, a kasnije i Treći stupanj u kući Sir Roberta
Walpolea, u Loži, kojoj je opet predsjedavao grof od Chesterfielda. Iste je godine još
više povećan broj stranih masona, kad su se odobrili nadzori za Lože u Rusiji i
Španjolskoj, te u Parizu i Flandriji.
392
razaslane pozivnice - uglavnom plemićima - za zajednički sastanak u Hampsteadu,
London, koji se trebao održati 24. lipnja.
Do 1733. godine već su postojale pedeset i tri Lože, koje su se predstavile na
Godišnjoj skupštini Velike Lože, tako da je status i utjecaj Velike Lože u Londonu
takoder rastao. Na ovom su se sastanku potvrdile i neke izmjene, koje su se bavile
Komisijom za dobročinstva, a i pravom da se prethodno saslušaju moguće žalbe, prije
no što stignu na razmatranje Velikoj Loži. TakocJer je odlučeno, da se prikupljeni
dobrovoljni prilozi podijele manje imućnim masonima, te da im se predloži, da tim
novcem osnuju novu koloniju u Georgiji. Tijekom godina koje su slijedile, odobrila su
se otvaranja Loža u Hamburgu i Nizozemskoj. 1738. godine, James Anderson
(tadašnji Veliki Tajnik) objavio je revidiranu knjigu Knjiga pravila. Zbog ovog su mu
djela o povijesti masonerije neki čak pripisivali značaj autora i kreatora same
masonerije uopće. Otprilike u ovo vrijeme uvedeni su i propisi, po kojima bi se Lože
brisale iz popisa postojećih Loža, ako se ne bi sastale barem jednom tijekom dvanaest
mjeseci. Takoc~er je odlučeno, da će svi Veliki Meštri ubuduće biti birani izmecJu
članova Velike Lože Steward, kako bi se gospoda potakla da obavljaju svoju službu;
objav-ljena je i rezolucija o tome, što se sve smatra neredovitim skupovima masona.
Time je bilo ukinuto demokratsko pravo braće, da odaberu onu osobu, za koju misle,
da je odgovarajuća za taj položaj. Područje Velike Lože Yorka proširio se davanjem
jamstava za otvaranje Loža u Lancashireu, Durhamu i Northumberlandu, što je dovelo
i do zatoplja-vanja odnosa izmedu dviju Velikih Loža.
Do tog su vremena predana i jamstva za otvaranje Loža u Aubi-gnyju, Francuska, u
Lisabonu, gradu Savannah u Georgiji, u Južnoj Americi, Gambayu, Zapadnoj Africi...
Pokrajinski Veliki Meštri imenovani su za Novu Englesku, Južnu Carolinu i Cape
Coast Castle u Africi. Tijekom 1737. godine je dr. Dasaguliers (Veliki Meštar od
1719. godine) inicirao Fredericka, princa od Walesa, u Ložu otvorenu u te svrhe u
Kewu, gdje je prošao i Drugi stupanj, a zatim postigao i najviši stupanj Meštra
Masona. Na sastanku Velike Lože bili su nazočni predstavnici šezdeset Loža, a
imenovani su i Pokrajinski Veliki Meštri za Montserrat, Genevu, Afričku obalu, New
York i Američko otočje.
393
.~ln~i~m, mu se smatralo clal~njim širenjem prava Velike Lože Yorka. Medutim,
ovaj je put rezultat bio - posvemašnje prekidanje svih odnosa izmedu obiju Velikih
Loža. 15. kolovoza 1738. Velika Loža Škotske zabilježila je veliku pobjedu u pitanju,
koja je od Velikih Loža najstarija, jer se iz tih razloga u nju dao inicirati Friedrich
Veliki Pruski, i to na Loži, koja se održala u Brunswicku upravo zbog tog značajnog
dogadaja. Friedrich je potom organizirao i otvaranje Velike Lože u Berlinu po
škotskim pravilima.
Razvitak masonerije u Americi
Do sada smo stigli obraditi i povijest masonerije, pa se time naše istraživanje bližilo
kraju; no, još uvijek je u nama postojala velika znatiželja, vezana uz dugoročnu
sudbinu zemlje zvijezde, zvane Merika. Da bismo dovršili i zaokružili cijelu sliku,
odlučili smo još zaviriti u njen razvitak na području Sjedinjenih Američkih Država.
Nije nikakva tajna, da je iza Američke revolucije, kao i iza samog osnivanja
Republike Sjedinjenih Američkih Država - stajala masone-rija, i to kao glavna
pokretačka snaga. Demonstracije protiv britanskih poreza, poznate pod nazivom
»Bostonska čajanka«, bile su organizi-rane 1773. godine, uz aktivno sudjelovanje
članova Lože St. Andrew, medu kojima su se nalazile i tako poznate osobe, kao što su
bili Samuel Adams i Paul Revere. Loža, koja se sastala u »Taverni kod Zelenoga
I zmaja« u Bostonu, nije bila ona koja je organizirala same demon-stracije, no njeni su
članovi osnovali klub pod imenom »Causus Pro Bono Publico«, kojem je udarnu
snagu davao Joseph Warren, Meštar Lože, i kasniji Veliki Meštar Massachusettsa.
Henry Purkett izvje-šćuje, da je bio nazočan kao promatrač, kad je »Bostonska
čajanka« započela, iako je time iskazao neposlušnost prema Meštru Lože St.
Andrewa, koji je u njoj i aktivno sudjelovao.
Ljudi, koji su stvarali Sjedinjene Američke Države, bili su ili masoni, ili - u bliskoj
vezi s njima. Razmišljali su na način, na koji se to dogacJalo u Britaniji tijekom
prošlog stoljeća, što je ujedno bilo ugradeno i u njihov vlastiti ustav. Oni toga nisu niti
sami bili svjesni, no - zbog njihove odanosti masonskim načelima pravde, istine i
jednakosti u njihovoj novoj zemlji, pokušavali su zapravo izgraditi takvu zemlju, u
područjima arhitekti Sjedinjenih Američkih Država u tome i uspjeli; no. na mnogima
od njih, barem za sada nisu. Trebao se dogoditi strahovit ~radanski rat, da bi se
ukinulo ropstvo crnačkog stanovništva na jugu zemlje, a čak je i danas u mnogim
državama riječ »jednakost« ostala samo cilj, kojem tek streme razumni ljudi, i - posve
nevažna stvar za one druge. I, kao i sama masonerija, Sjedinjene Države su nesavršeni
ideal, koji zaslužuje ostvarenje svoje konačne pobjede; no> ima i jednu osnovnu
pogrešku: da ga ipak stvaraju samo obični smrtnici.
Medu ljudima, koji su 4. srpnja 1778. godine potpisali Deklaraciju o nezavisnosti,
sljedeći su bili i masoni: William Hooper, Benjamin Fnanklin, Matthew Thornton,
William Whipple, John Hancock, Phillip Livingstone i Thomas Nelson. U to je
vrijeme važilo pravilo, da su samo četiri člana smjela izostati, da bi se skupština
mogla smatrati valjanom, te da bi se mogao održati obred Trećeg stupnja! Takoder se
mogao dopustiti ulazak i većini vojnih dužnosnika. Tako su vodeći masoni onog doba
uključili i takve osobe, kao što je bio Greene, Ma-rion, Sullivan, Rufus, Putnam,
Edwards, Jackson, Gist, barun Steuben, barun de Kalb, markiz de Lafayette, te sam George Washington.
Kad je Washington 30. travnja 1789. godine stupio na svoju aužnost kao prvi
predsjednik Republike, svoju je zakletvu izgovorio -Velikom Meštni New Yorka, a
zakleo se na masonsku Bibliju, koja je bila u redovitoj uporabi u Loži Sv. Ivana br.l,
pod nadzorom Velike Lože New Yorka. Postao je slobodni zidar čim su mu to
dopustile go-dine, jer je bio iniciran pet mjeseci prije svog dvadeset i prvog rodendana, u masonskoj Loži Fredericksburg, u petak, 4.studenog 1752. `~odine. Kako se
njegova osnovna Loža sastajala svakog prvog petka u mjesecu, u Drugi stupanj je
prešao 3. ožujka 1753., a u krajnji stupanj Meštra masona 4. kolovoza 1753. godine.
U vrijeme ove inicijacije, upravo je okončao rad na nadzoru svih posjeda Lorda
Fairfaxa u Virginiji, čiji je predak masoneriji približio Olivera Cromwella. Cijela je
obitelj Fairfax bila vrlo aktivna mec~u masonima u Velikoj Loži Yorka, a njegov
stariji brat Lawrence, s kojim je George do tada živio, obrazovao se u Engleskoj, i
oženio nećakinju Lorda Fairfaxa. Loža, kojoj je pripadao, vjerojatno se ad hoc
pridržavala običaja Lože Yorka, a ne Škotske Lože, no šest godina nakon njegove
inicijacije, 1758. godine, Fredericksburg Loža je primila Povelju od Velike Lože
394 395
član Lože Alexandrije br. 22 - već gotovo trideset i šest godina. Listajući stare
rukopise, naišli smo na jedan govor Georgea
Washingtona, zabilježen od strane njegovih suvremenika, nakon što su mu masoni iz
Bostona u prosincu 1792. poklonili već spomenutu K~zjigcr pravila. Zbog razdoblja,
u kojem se to odvijalo, pretpostav-ljamo da se radilo o proslavi njegove četrdesete
obljetnice pristupanja masoneriji. Prenosimo vam ga u obliku, u kojem smo i naišli na
njega - bez izmjena, uz napomenu da je u izvorniku slovo »s« bilo pisano tako, da je
gotovo izgledalo - kao slovo »f«:
»Ma koliko to moglo zvitčati hvalisavo ljudskirn umovima, te ui.stinu čnsno, kao što i
jeste - primiti od naših sugracŽana svjedočanstvo i potvrdu, da se radi na dobrobit
javnosti; ipak nije mas2je zadovoljstvo znati, da su prave vrline srca u ha.šefri
Društvu visoko poštovane, a njegova liberalna načela ;.asnovaria na nepovredivim
zakonima istine i pravde.
Da hi se još povećalo socijalno zadovoljstvo i sreća društva općenito, vrijedne su
dobronamjerne zamisli mason-.ske iristitucije; pa bismo svi morali najtoplije željeti,
da time bude voden .svaki član bratstva, kao i ovim objavljenim i<.dahjima, u kojima
se otkrivaju načela koja su neprekidno aktualna, i kojima bi se trebalo nastojati
uvjeriti čovječan-.stvo, da je veliki i glavni zadatak masonerije - baviti se
ostvcrrenjem sreće čitave ljudske rase.
I dok molim da prihvatite moju zahvalu za »Knjigu prcrvika« koju .ste mi poslali, te
za počast koju ste mi iskazali u vcr.šoj posveti, dopustite da vas uvjerim, kako uistircu
i do-~ivljavam sve te osjećaje zahvalnosti, koje su vaše iskrene i .srdačne 7elje i
namjeravale izazvati; te da upućujem iskrenu molitvu, dn Ueliki Arhitekt Svemira
blagoslovi sve vas ovdje tTazočrae, te da vas kasnije primi u svoj besmrtni hram. «
Washington je 1792. godine položio temeljni kamen za Bijelu kuću, i to - 13.
listopada, na godišnjicu razapinjanja de Molaya! Iste
~' Goclišnjnk Ve /ike Lože Stctrih slnbodnilt i /~riltvctćettih masortn Škotske, l995.
396
~i
je godine i dolar bio prihvaćen kao jedinstvena valuta u Sjedinjenim Američkim
Državama. Simbol za dolar je veliko slovo »S«, a kroz nje-ga prolazi dvostruka
okomita crta, iako se danas najčešće pojavljuje sa samo jednom crtom ($); taj je »S«
posuden sa starog španjolskog novčića, dok su dvije okomite crte označavale
nazorejske stupove -»mišpat« i »cedek«, koji su osnivačima masonerije u Sjedinjenim
Državama bolje poznati pod nazivima »Boaz« i »Jakin« - stupovi, što čuvaju ulaz na
hramu kralja Salomona.
Danas se na novčanici od jednog dolara nalazi slika piramide s umetnutim okom, što
je najstariji od svih crteža koji se nalaze u svako-dnevnoj uporabi - jer, dolazi nam još
iz vremena prije Seqenenre Taoa; naime, izbjegao je onim pročišćavanjima od
egipatskih motiva, koja je od Židova zahtijevao prorok Ezekijel tijekom sužanjstva u
Babilonu. Predstavlja Boga (u obliku Amon-Raa), čije je oko posvuda prisutno, prati
svojim pogledom sve ljude i ocjenjuje svako njihovo djelo, što ga svakodnevno
poduzimaju, kako bi jednog dana primili svoju zasluženu plaću. Čitava se ideja Ma'ata
zasniva na mjeri božanskosti svakog čovjeka tijekom njegova života, ali onako - kako
je vidi Bog. A na drugoj strani novčanice od jedan dolar naći ćete sliku brata Georgea
Washingtona, dok se na novčanici od dva dolara, koja je sad stavljena izvan uporabe,
nalazio lik još jednog vrlo poznatog slobodnog zidara - brata Benjamina Franklina.
18. rujna 1793. godine, George Washington je položio i temeljni kamen za zdanje
Capitol u Washingtonu, a tom su se prilikom i on, i nje-govi sudruzi - u javnosti
pojavili obučeni u punoj masonskoj opremi.
397
~b ub Y"`p `~""`~`~u va c.umc,um ~vV~ VVl1Gl.;1
položaj sve do 4500-te godine naše ere; a da bi doprla do njegovog prvog velikog
razvojnog vrhunca, trebat će proći još nekih četiri stotine godina. No, mi sumnjamo u
to, da bi ovaj masonski pokus, koji je savio svoj dom u kozmopolitskoj zemlji na
zapadu, preko oceana, mogao doći i do svojih još većih vrhunaca; jer, on je tek jedna
kamena stuba više na putovanju, koje je započelo u južnom Iraku, prije nekih - šest
tisuća godina. ..
Masonske Lože prije 171U. goaine s naiu su po prvi put bile zabiljezene
9. siječanj 1599. 31. srpanj 1599. 27. studeni 1599. 28. prosinac 1599. 28, prosinac
1599. 28. prosinac 1599. 1600.
31. prosinac 1613. I 627.
2. ožujak 1654. 24. prosinac 1658. 1670.
1670. 28. prosinac 1674. 20. prosinac 1677. ?7. prosinac 1678. 20. svibanj 1687. 29.
svibanj 1688. 1691.
25. ožujak 1695. travanj 1695.
2. lipanj 1701. 22. prosinac 1702 1703.
27. prosinac 1704 1707.
Aitchison's Haven Edinburgh St. Andrews Kilwinning Stirling
Haddington Dunfermline Glasgow Dundee Linlithgow Scone
Perth Aberdeen Melrose Cannongate Kilwinning Inverness
Dumfries Leith and Cannongate Kirkcudbright Hamilton
Dunblane Kelso Haughfoot Banff Kilmolymock Edinburgh Journeymen
Stephenson: Poclrijetlo masonerije
398 399
Rani Veliki Meštri engleske masonerije
Gosp. Anthony Sayer Gosp. George Payne Dr. Desagliers
Gosp. Anthony Sayer
John, vojvoda od Montaguea Vojvoda od Whartona Vojvoda od Buccleucha Vojvoda
od Richmonda
Lord Pasley, grof od Abercorna Grof od Inchiquina
Lord Colerane Lord Kingston Vojvoda od Norfolka
Lord Lovel, grof od Leicestera Lord Teynham
Lord Montagu
Grof od Strathmorea Grof od Crawforda Lord Weymouth Grof od Londona Grof od
Darnleya Markiz od Carnavona Lord Raymond
Grof od Kintorea Grof od Moretona Lord Ward
Grof od Strathmorea Lord Cranstoun Lord Byron
Lord Carysfoot Markiz od Carnavona Lord Aberdour
1762./63.
Lord Ferrers
1764./66.
Lord Blaney
1767./71.
Vojvoda od Beauforta
1772./76.
Lord Petre
1777./81.
Vojvoda od Manchestera
1782./89.
Vojvoda od Cumberlanda (kraljev brat)
1790./95.
Princ od Walesa
401
Rani Veliki Meštri škotske masonerije
William St Clair od Roslina George, 3. grof od Cromartiea John, 3. grof od Kintorea
James, 14. grof od Mortona Thomas, 8. grof od Strathmorea Alexander, 5. grof od
Levena i Melvillea William, 4. grof od Kilmarnocka
James, 5. grof od Wemyssa James, 8. grof od Moraya
Henry David, 10. grof od Buchana William Nisbeth iz Dirletona Časni Francis
Charteris Amisfield Hugh Seton iz Toucha
Thomas Lord Erskine, grof od Mara Alexander, 10. grof od od Eglintona James, Lord
Boyd
George Drummond, Lord Provost od Edinburgha Charles Hamilton Gordon
James, gospodar Forbesa Sholto Charles, Lord Aberdour Alexander, 6. grof od
Gallowaya David, 6. grof od Levena i Melvillea Charles, 5. grof od Elgina i 9.od
Kincardinea Thomas, 6. grof od Kelliea
James Stewart, Lord Provost od Edinburgha George, 8. grof od Dalhousiea Generalporučnik James Adolphus Oughton Patrick, 6. grof od Dumfriesa
John, 3. vojvoda od Atholla David Dalrymple
Sir William Forbes od Pitsilga John, 4. vojvoda od Atholla
1780./82.
Alexander, 6. grof od Balcamesa
1782./84.
David, 11. grof od Buchana
1784./86.
George, Lord Haddo
1786./88.
Francis, Lord Elcho
1788./90.
rrancis, Lord Napier
1790./92.
George, 16.grof od Moretona
1792./94.
George, markiz od Huntleya
1794./96.
William, grof od Ancrama
1796./98.
Francis, Lord Doune
1798./ 1800. Sir James Stirling, Bart, Lord Provost od Edinburgha
403
Krista
UVUf11Al~ 5
Kronologija
Prvi dokazi o religioznim obredima Brusovi se koriste za proizvodnju brašna Razvitak
stočarstva u Mezopotamiji Kultiviranje pšenice, ječma i mahunarki Oslikano pečeno
lončarstvo u Sumeru Izgradnja sustava za navodnjavanje u Sumeru Prvi se plugovi
(rala) koriste u Sumeru
Prva uporaba jedrenjaka u Sumeru Vjerojatno doba Noinog potopa
Poznato je, da Sumer ima posve cjelovitu strukturu društva - prva poznata civilizacija
Prvi zidinama utvrc~eni gradovi u Egiptu Najranija poznata uporaba pisma u Sumeru
Poznato je, da u Egiptu postoji tajna ceremonija za postajanje kraljem
Nastaje ujedinjeno egipatsko kraljevstvo s glavnim gradom Memphisom
Prvi egipatski hijeroglifi
Započinje era Starog egipatskog kraljevstva Prve prave piramide izgra8ene u Egiptu
Velika piramida Khufua kod Gize
Nastajanje gradova-država na sjeveru Mezopotamije Gradove-države južne
Mezopotamije ujedinio Sargon Akadski
Slom egipatskog Starog kraljevstva Uspostavlja se egipatsko Srednje kraljevstvo
Kraljevi Hiksi vladaju Egiptom
Abraham putuje iz Ura, da bi prvi put posjetio Egipat
1740. Adranam~U ~~ ~~..__
1720. Hiksi razaraju Memphis
1680. Roden Jakov, kojega će kasnije nazvati Izrael
1620. Roden Josip
Josip je vezir kralja Hiksa, Apophisa
1574. Seqenenre Tao postaje kralj Egipta, ali ga Hiksi
ograničavaju samo na Tebu
1573. Seqenenre Tao je ubijen u hramu; njegov mladi sin
'
Ahmose preuzima prijestolje
1570. Početak egipatskog Novog kraljevstva pod
vladavinom Kamosea, drugog sina Seqenenre Taoa
1567. Hikse protjeruju iz Egipta
1500.-1450. Najvjerojatnije vrijeme Izlaska pod Mojsijevim
vodstvom
1()20. Šaul postaje prvi kralj Izraela
1002. David je kralj Izraela
972. Salomon postaje kralj Izraela, i gradi svoj hram Jahvi
922. Salomon umire, ostavljajući financijsko i religiozno
rasulo širom Izraela
7? i . Sjeverno kraljevstvo Izraela se raspada
597. Prvo babilonsko sužanjstvo
586. Potpuno razaranje Salomonovog hrama
573. Ezekijelova vizija tijekom sužanjstva
539. Početak izgradnje Zerubabelovog hrama
187. Najraniji datum postojanja Kumranske zajednice
166. Pobuna Makabejaca u Izraelu
1 _S2. Jonatan Makabejac postaje visoki svećenik
152. Pouzdano se zna da Kumranska zajednica postoji
153. Ubijen Jonatan Makabejac
Godina naše ere
6. Vjerojatna godina Isusovog roc~enja
27. Isus provodi tri godine u Kumranu (u pustinji)
s 1. Isus napušta Kumran i smatra se kraljem Židova 32. Ubijen Ivan Krstitelj; Isus
traži i svećeničko, osim kraljevskog mesijanstva
405
60. 63. 64. 64. 70. 190. 200.
325 337 432
I 563.
I 596.
.J.. ~. ~.w...vrwu..uaw
Savao postaje Pavao, i osmišljava kršćanstvo Vjerojatno razdoblje sukoba izmedu
Jakova i Pavla Ubojstvo Jakova Pravednog kod hrama
Počinje židovska pobuna u Masadi
Rimljani razaraju Kumran, Jeruzalem i Herodov hram Klement postaje biskup
Aleksandrije
Keltsko kršćanstvo stiže u Irsku preko Španjolske iz Aleksandrije
Car Konstantin organizira Koncil u Nikeji Konstantin umire
Patrick putuje u Irsku, da bi osnovao Keltsku crkvu u Slaneu i Tari
Columba isplovljava iz Derryja, da bi osnovao opatiju u Joni
Sv.Augustin stiže u Englesku da bi preobratio stanovnike na katolicizam
Sinod u Whitbyju pristupa Rimokatoličkoj crkvi
~POČINJE MRAČNO DOBA
I 1008 1118
11120
Najstariji preživjeli tekstovi židovske Biblije Osnovan Red Siromašnih Vitezova
Krista i Hrama kralja Salomona
Templari pronalaze sakrivene svitke
MRAČNO DOBA ZAVRŠAVA
1215 1244 1292
'1305 ,1306 1306 1307 1307
Kralj John potpisuje Magna Cartu Rodenje Jacquesa de Molaya
Jacques de Molay odabran za posljednjeg Velikog Meštra templara
Robert Bruce ekskomuniciran
Robert Bruce okrunjen za kralja Škotske Uhićenje svih Židova u Francuskoj
Petak, 13.listopada; templare uništava Filip Lijepi Jacques de Molay razapet, nastao
Torinski pokrov
a .u . . - -J -, -~ ~ ..
Parizu
1314. Bitka kod Bannockburna; dobivena, zahvaljujući
uključivanju templarskih vojnih snaga
1328. Engleska priznaje Škote kao neovisan narod
1329. 13.lipanj; Papa prihvaća Roberta I i njegove
nasljednike kao kraljeve Škotske
1330. William St Clair pogiba na putu za Jeruzalem, noseći
sa sobom srce Roberta I
1357. Prvo poznato izlaganje Torinskog pokrova
1440.-1490. Izgradnja Rosslynske crkve. Uvod u Prvi stupanj i
stupanj Zidara sa Znakom autora Williama St Clairea,
prvog Velikoga Meštra i osnivača masonerije
1534. Englesko odvajanje od Rimokatoličke crkve
1583. James Stuart postaje kralj Škotske James VI
1598. Prvi Schawovi Statuti, kojima oblikuje sustav Loža
1599. Objavljuju se Drugi Schawovi Statuti
1599. Prvi dokumentirani zapisnik sa sastanka masonske
Lože
1601. Prva Povelja St Clairovima potvrduje obitelj St Clair
kao Velike Meštre masona
1603. Kralj Škotske James VI postaje i kralj Engleske, James I
1604. Francis Bacon uvodi u masoneriju stupanj Brat od
Zanata
1605. Urota Guya Fawkesa, da bi se digao u zrak i kralj i
Parlament
1607. Rukopis Inigo Jonesa
1610. Galileo javno potvrduje strukturu sunčeva sustava
1625. Charles I dolazi na prijestolje
1628. Druga Povelja St Clairu potvrduje grofa od Rosslyna
Velikim Meštrom masona
1633. Charles I ureduje Holyrood Abbey zbog svoje
krunidbe u Škotskoj, te ugraduje masonske nadgrobne
spomenike u sjeverni zid, uključujući i onaj grofa od
Sutherlanda
1641. Sir Robert Moray iniciran u masona u Newcastleu uz
jamstvo Lože Kapelica Sv. Marije iz Edinburgha
407
1649. Pogubljenje Charlesa I
1649. Ustrojavanje Commonwealtha pod Oliverom
Cromwellom
1650. Uništen Rosslynski dvorac, no crkvu sačuvali
Cromwell i Monk
1652. Prvi sastanak Wilkinsa, Ashmolea i Wrena
1660. Charles II obnavlja monarhiju
1662. Masoni oblikuju prvo Kraljevsko Društvo za
unaprijedenje znanosti
1672. Isaac Newton izabran za člana Kraljevskog Društva
1677. Charles II gradi Kraljevski simbol krune, koji je
izvorno koristio njegov otac i u svojoj kampanji protiv
Parlamenta, a nalazi se na ulazu u Holyrood House
1714. Prvi zabilježen zapisnik sa sastanka Velike Lože Yorka
1717. Otvara se Velika Loža Engleske
1721. Prvi plemić odabran za Velikog Meštra u engleskoj
Velikoj Loži - John, vojvoda od Montaguea
1725. Otvara se Velika Loža Irske
1726. Najraniji dokumentirani zapisi o ceremoniji
masonskog Trećeg stupnja u Škotskoj
1737. Osniva se Velika Loža Škotske; William St Clair
izabran za prvog Velikog Meštra
1738. Izdana prva papinska bula protiv masonerije
1747. Prva Povelja pokretnoj vojničkoj Loži, koju je izdala
Velika Loža Škotske
1752. George Washington postaje mason u gradu
Fredericksburgu u Loži Fredericksburg
758. Loža Fredericksburg prima službenu povelju od Velike
Lože Škotske
773. Bostonska čajanka
778. Umire William St Clair, prvi izabrani Veliki Meštar
Velike Lože Škotske
778. Američka Deklaracija o neovisnosti
789. George Washington postaje prvi predsjednik SAD-a
790. Hanoverski Princ od Walesa postaje Veliki Meštar u
Engleskoj
1799. Pronaden kamen Rosetta, koji je omogućio čitanje i
razumijevanje egipatskih hijeroglifa
1945. Otkriće gnostičkih evandelja u Nag Hammadiju
1947. Otkriće Svitaka s Mrtvog mora u Kumranu
1951. Započinju iskopavanja u Kumranu
1955. Bakreni Svitak otvoren, i dešifriran kao popis
sakrivenog blaga
1988. OdrecJivanje starosti Torinskog pokrova pomoću
ugljika utvrdilo, da je mogao najranije nastati 1260.
godine
1991. Po prvi put javnosti dopušten pristup zbirci Svitaka s
Mrtvog mora
409
~__~. ~~..a ..a,
11 l: l) / T l:' K ;1 :1' ,S' /~ ll ;11 (l /s l.' / Jen~i.~lem .
~ umran I~RTVO MORE \1 ~c iaza
lOonji Egipat Memphis lSljeverni stup 1
Gizeh /~ u Annuu, PtRnn~tW E L.S poznatom
c~ i kao On, S I N A J odnosno
Heliopolis ,AKABSKI ZALJEV SUESh.I, rr ~,~:,~; ~,
ZALJEI'~
s
r . i~ L_ Gornji
Egipat W Teba
Južnistup
l. Karta Egipta s oba stupa
l. katarakt
p Q t,m ~';~,r;ml 0
_
410 ~ 411
~1~ ^ V
Palača V Hasmonejaca O.~ Vijadukt do
Gornjeg Grada
-_rc=nesaa-enaex~~
~~ i~ N
`z rr N
F rl 1~
4 rl ii
„
„ Maslin~ ;.
~' Gora ~r
rr ~~i' rr ii .i
Ovčja vrata f:~.~ .:~ ~Zlatna vratai~ I Iv d
tob
Siloamova kula
0
0
MJERILO 500 yardi
0 400 metura
l
4
Indeks
13. listopad 1307. 47, 320
A Man 375 Aahmas 170 Abednego 292
Abif 23, 24, 25, 28, 29, 30, 36, 142, 148, 155, 156, 157, 159, 166, 168, 169, 223, 231,
278, 291, 301, 337, 338, 347, 373, 375
Abimelek 187, 192, 213 Abraham
Hiksi 154
»Kralj Židova« 194 moguće datiranje 113 sumersko podrijetlo 111 u Egiptu 143
žrtvovanje Izaka 114
Abram 107, 145 Abšalom 189 Adad 198
Adams, Samuel 394 Adonija 189 Adonis 60, 202 Afganistan 208 Ahab 195
Ahazija 194 Ahmose 162, 170 Ahmose-Inhapi 165 Aitchison's Haven 368 Akabski
zaljev 189 Albano 45
Aleksandar III 329 Aleksandar Veliki 208 Aleksandrija 83, 85, 212 alkohol 102
Allegro, John 73, 200, 235, 281 aloa-kaktus 97, 336
Amalfi, svratište 41 amazonski Indijanci 217 amen 272
Amen 375 Amon-Ra 397 Amoriti 184 Ananija 247 Ananije 279 Anderson, James 393
Andrija 225, 301 Anglesey 287
Ankh 125 antisemitizam 65 Antonia, utvrda 277 Apiru l l2
Apis 183
Apokalipsa po Petru 55 Apophis I 148
Apophis II 170
aramejski jezik 71, 167, 211, 271, Ardagh Chalice 288
Argob 184 Argyll 328, 331 Arheološkaškola Francuske 215 Arijanska hereza 288
a
413
Aristobulus II 219
Baldwin I1 41, 42, 44
Brat od Zanata 20, 21, 369, 370,
David 67, 112, 334
Arka 104, 127 Balik 114
372, 373, 376 Davidova zvijezda 268, 269, 270, 355
Aroer 1$4
Barabba 65, 263
Britanija 288 Davies, Phillip 71
Aron 226, 291 Bašan 184
Br'ontolo~ ion 235 de Balliol, John 329
Aron Ben Moše Ben Ašer 215
Bat-Šeba 189 Bruce 330. 331, 333, 334,
367
de Charney, Geoffrey 318
Aruru 103
Bauval, R. 137
Brugsch, Emil 156 de Flexian, Squin 313
Asaf 23l
Beard, Thomas 381
I
Brydon, Robert 43, 298, 359 de Goth, Bernard 309
Ashmole, Elias 382 Beausant 49, 332
Buchan 331 de Montbard,
Andre 45
Asirci 196
beduini 112
Buchanan G. W. 71, 243
de Nogaret, Guillaume 309, 310
Atanazije 81 Bel 197
Buchanan George 365de Reu, dr. Martine 299
»atbaš šifra« 228, 229, 231 Benedikt XI 309
Buda 52, 59 de St
Omer, Geoffrey 299
Atis 60Bennaim 375
budizam 52, 217
De Unione Templi et Hospitalis
Augustin od Nippoa 81
Benoit 73
Buryat 109
Ordinum ad Clernentum Papam
A-user-re 148 »Berešit Rabatti« 307
Jncohi de Molnyo Relentio 311
~ australski aborigini 217
Berwick 329, 330
Cape Cod 322 de Vaux,
P. R. 72-73, 215
~
Avaris 146, 149
Besalel 291 Capitol zdanje 397 de Villaret,
William 311
' Avignon 309 Betel 199-200 »Causus Pro Bono Publico« 394
Dedera
119
Aymon 375 Betlehem 68, 83, 188
Charles I 376, 379, 380, 384 Dei, Noffo 313
Azija 109
Biblija 63, 76, 108, 111, 143, 154, Charles II 379, 385, 386
Deir el Bahri 166
azijati l 12, 115, 178 159, 166, 173, 176, 182, 219, 24l
Chartres-katedrala 303
Deklaracija iz Arbroatha 333
Biblija kralja Jamesa 159,
Chevalier Ramsey 388
Deklaracija
o neovisnosti 395
Ba 133 219-220, 238, 250, 241, 366
C'lavis et Thesarcrum 354
Delaforge, Gaetan 42
Baal 202
Biblija zajedničke molitve 364
Cohen> Norman 62
Deset zapovjedi 180
Baana 220
hebrejska Biblija 62 Columba 288 Deucalion 018
Babilon 36, 110, 197, katolička Biblija 219 Comyn, John 330-331Diderot
370
292, 296
rimokatolička Douai-Bibli a 68,
J
Co.sr-rlograplrie Irctruductio 324
Diet na Wormsu 364
babilonci 103 76, 176, 219 Cromwell, Oliver 380, 384 Dietski zakoni 364
Babilonska kula 1 l0, 197, 198
Bigvaj 220
Cromwell, Richard 385
dijaspora 212
babilonski jezik 103 Bilšan 220
Cromwell, Thomas 364, 380 Dilmun
107
Babilonsko sužanjstvo 196-200,
biskup Jeruzalema 71, 277 Cwm
Rhonckla 337 Dioniz 59
'-117~ 21-1 bitka kod Banockburna 334
»Djeca svjetla« 226
Bcrbilon,sko .su~anjstvo Crkve,
blagdan Sv. Ivana Krstitelja 332, 389
Čuvar Sveučilišta Wadham 384
Djela Apostola Tnme 57
Martin Luther 363
Boaz 19, 21, 30, 38, 122, 190, 205,
Djela
apostolska 82
Bacon, Francis 369 233, 235, 337, 339, 344, 347
da Verrazano, Giovanni 3_2 Djela Ivanova 258
»bafomet« 229
Bog 112, 115, 181, 176
Damask 273 Djevica iz
Norveške 329
Bagdad l Og Bonifaci e VIII 308
J
Damaska, Ivan iz 63 Dokument iz Damaska 221, 236
~l`1
415
~1 Lb1tlUV 11 , 1L , lJ.l, 1`fV
glas, James Crni 333, 334 gheda 384
dskatonzura 291 ricius 288 ifries 331
r, velečasna Janet 336
od Carricka 330 niti 287
119
dinburgh 368
~lward I 329, 330-331 dward II 332
Ifez 212, 277 fraim 302
gipat 112, I13, 115, 122, 137, 175, 182, 187, 189, 199, 246, 260, 272, I 338, 348
~gipćani 88,117
~isenman, Robert 70, 75, 232, 243, 275,279,302
>el-eiion« 172
3lhanan 188 ~li-Jah 296
~lizabeth I 364, 365 ?ngleska 288
?ngleska Reformacija 363-364 wgleski jezik 102, 167, 168 ?noh 103, 105, 229
Enuma Elish« 103, 196 :pifanije 277
:ratosten 371
seni 68, 69, 70, 71, 74, 75, 89, 91, 93, 98, 129, 137, 138, 169, 174, 206, 214, 224, 222,
229, 238, 240, 265, 277, 362
16
l.:ulV~lA 1V7
Euzebije 82 Evandelje po Filipu 53 Evandelje po Ivanu 71 Evandelje po Marku 84
Evandelje po Tomi 52, 56, 256
Ezekijel 36, 200, 206, 213, 220, 227, 260, 302, 397
Ezra 229
Fairfax, Loža 382 Fairfax, Lord 395
Fairfax, Sir Thomas 381 faraoni 171
farizeji 68, 69, 70, 72, 275, 378 Filip II, kralj Španjolske 364 Filip IV, Lijepi 308, 332
Filistejci 178, 186, 187, I88, 189 Firth of Forth 331
Fisken, Judy 359 Francuska 303,311 »Francuska Pravila« 47, 48 Francuska revolucija
391
Frankfort, H. 136
Franklin, Benjamin 395, 397 Fredericksburg Loža 395 Frigijci 88, 99
frigijski jezik 99 Fulcher od Chartresa 42 Fulk V, Anžuvinski 42
Galaad 184 Galileja 92 Galileo 371
Galski 99
Gaudin Tibald 307 Gautama Buddha 59
Gentsko weu~m~~~,. L~~ Getsemanski vrt 87, 259, 285, 373 Gideon 186, 192
Gilbert, A. 137
Gilde i Redovi u Škotskoj 348 Gilgal 188
Gilgameš, Ep o 105 bips 102
Gitejci 188 Giza 137
Gnostička evandelja 51, 53, 56, 66, 84
Gnostičko kršćanstvo 54, 55 Golijat 188
Gornji Egipat 118, 120
»Govornik Laži« 227, 275, 276, 286, 320
Gral, Sveti 44 Grci 99, 102, 208 Grofica od Buchana 331 Grotte, Alfred 269 Guisley
382
Gunn, Sir James 336
»Guska i ražanj«, Loža 388, 389
Haa-ib-re Setep-en-amon 208 Habakuk Pešer 275, 276, 279 »Habiru« 112, 114, 145,
175 Haddington 368
Hagaj 290
Hancock, Graham 43 Hancock, John 395 Harding, G. L. 2 i 5 Hasidimi 218
Hatshepsut 169, 172 Hebreji 113 Hebrejska Biblija 62
Hegesipus 232, 278 Helena 82 Heliopolis 119, 121 Henry VIII 77, 364, 380 hereza 34
Hermes 209
Hermopolis 119 Herod 36, 38, 2l 6, 230 Herodot 197
Herodov hram 296 Hešbon 184 hijeroglifi 146
Hiksi 141, 14'3, 147, 15'3, 175 Hipolit 88
Hiram, Abif 23, 24, 25, 28, 29, 30, 36, 143, 148, 155, 157, 159, 166, 168, 169, 223,
231, 278, 291, 337, 338, 347, 373, 375
Hiram, kralj Tira 36, 142, 189, 291 Hirkanus,Ivan 219
Hobbes, Thomas 78, 370 Holyrood House 379 Hooke, Robert 370, 388 Hooper,
William 395 Horeb 178
Horus 120, 127, 135, 147, 162 Horus Behdetit 151
Horus, gospodar Mesena 151 Hospitalci 41, 310
Hram 329, 352
Hugues de Payen - vidi Payen Huntington, knjižnica 215 Hylakomil 324
IA-A-GUB 200 Ilkley 382
417
_.
ndra 60
tajno učenje 246-247 Jayme I Aragonski 63 Kamen sudbine
329, 331
nicijacija, ceremonija 17, 20 trajanje djelovanja 242
Jehošafat, dolina
21
Kamose 162, 167, 169
>Inigo Jonesov rukopis« 209, 374 u dolini Jošošafat 374 Jehova 36, 182
Kana 245
nkvizicija 340 uhićenje 259 Jerihon 6J , 281
Kanaan 112
nstauratio Magrva, Bacon 369
uskrisivanje živih 302 Je.ruzalem 28, 36,
41, 44, 69, 70, 82,
Kanaanci 113, 167
rak 273
uskrsnuće 30, 53-57 114, 176, 187, 189, 195, 197, 198,
kardinal iz Albana 45
renej 54
veze s esenima 215 200. 220, 227, 229, 242, 272, 277,
Karpokratijci 84, 85, 87
rska 287-288, 332, 384
veze s evandeljem »Q« 216 279, 293, 302,
334, 340, 345 KatarinaAragonska 364
saac, Newton 370, 387
veze s Kumranom 73, 224, 236-238
Jeruzalemska ci'~va 70, 83, 89, 129, Katedrala Sv. Pavla 384
sfet 149
vojni planovi 243
137, 214, 232, 287-298, 302, 379
katolička Biblija 219
slam 217
Ištar 138, 198 Ješua 220, 290Keltska crkva 284, 287, 305
Isus Vrata božice 198, 206 JHw H 200 Keltsko kršćanstvo 289
Cvjetna nedjelja 2_57 Ivan Krstitelj 68, 73, 92, 237, 239, Jojakim 196
Keniti 118, 344
anostički stavovi 52 240, 241, 242, 255, 300
Jonatan Makabejac 218
kerubini 37
jednakost 252 Ivan XXII 333, 334 Jones, Inigo 391
Khyan 146
jezik 71
»Iwnu Shema« 121 Joppa 28
Kidron, dolina 279, 360
jutarnja zvijezda 260 Izak 114, 115, 143, 152
Joram 194
Kilmartin
328
kršćanski mit 66
Izebela 194 Jordan 199
Kir, perzijski kralj 293
krštenje 238 Izis 88, 120, 139, 148 Jordanski Odjel za starine 215
Kish 101
kraljevski stup 240 Izrael 72, 114, 159, 194
Josadak 290 Kittim 61
lijevi stup 243 Izraelci 144, 186-188 Josip 76, 143, 152, 159, 161, 199
Klement V 310, 330
molitva Ocu »Oče naš« 251
Josip, povjesničar 83, 93, 219, 258,
Kleopatra 132, 209
Nuzaret 89
Jabal 210
279, 280
klesari 33
obitelj 76-77 Jacques de Molay - vidi Molay
JošošaFat 372 Knight,
Stephen 15
odnos prema ženama 256
Jaffa 41
Jošua 2l, 372 Knjiga Izlaska
113, 127, 143, 153,
Puvlov Krist 274
Jahas 183
Jubal 210
177, 178, 180, 182
podizanje mrtvih 246 Jah-Bul-On 295-296 ~
Jubal Musa 177
Knjiga o Ezekijelu 204
povijesne činjenice 83Jahve 36, 37, 39, 61, 69, 104, 110, Jubelo 29, 159,
163
»Knjiga o Keltima« 288
prava učenja 320
I 11, 113, 172, 176, 182, 185, 189, Jubelum 29
Knjiga o Makabejcima 219
Propovjedi na Gori 253
190, 192, 194, 198, 204, 207, 220, Juda
Didimos 261 Knjiga o zbacivanju Apophisa 149
raspeće 67
234, 273, 292, 373
judaizam 217 Knjiga Postanka 100, 103,
104, 105,
revolucionarne ideje o ravno- Jakin 21, 30, 31, 38, 39, 122, 190, Judeja 67,
189, 190, 194, 202, 273,
110, 143, 145, 151, 152, 154, 159,
pravnosti 283 205, 235, 236, 337, 339, 344, 348
302
174, 199, 200, 203, 210, 229, 292,
Sin Božji 64-65
Jakov 143, 199, 234, 260, 262, 299 Jupiterov hram 82
349, 375
Sin Djevice 65Jakov Pravedni 240, 243, 260, 272, Jutarnja zvijezda 260
Knjiga Pravila 391, 393, 396
sljedbenici-tjelohranitelji 244 2g7
JužnaAmerika 323 koine 211
418 419
Koncil u Nikeji 82 »Kongregacija Belijala« 228 »Kongregacija Izraelova« 228
Konstantin 78, 81, 261 Kopernik 372
I kopernikanizam 371 Koptski muzej 52
Korijeni i grana Davidova 261 Kovčeg Saveza 37, 39, 44, 185, 189, 191, 295, 360
kralj Apophis - vidi Apophis kralj Herod - vidi Herod
kralj Salomon - vidi Salomon Kraljevi 195
Kraljevsko Društvo 382, 384, 386 Kraljevstvo mrtvih 164
Križarski ratovi 40
I Krishna 60
Krist 64, 79, vidi - Isus Krokodilopolis 119 Kršćanstvo 78, 217 kruna od trnja 316
' Kruna, u Parker Laneu 388 »Kruna«, Loža 388 Krvava Mary 364
kula u Newportu 323
Kumran 51, 74, 89, 200, 214, 218, 221, 235, 242, 272, 274, 277, 281, 289, 292, 340
Kumranska zajednica 70, 203, 219, ?31, 237, 240, 245, 273, 276 Kumrunski svici
217, 225, 227, 228 kutomjer 19
La Merika 322 La Rochelle 321
iulllvl..il L77, J`T 7
Larsa 105 Laterus 375 »Latinska Pravila« 47 Lavlja šapa 26
Lazar 248 Lea 160
Leicester, pokrajina 382 Leo X 77
Levi 160 Leviti 67
Levitski zakonik 236, 252 Libanon 118
Lichfield 382 Licinije 79 Linlithgow 330 Litvanski 99 Livingston, Phillip 395
Llanbadrig 288
Loch Awe 328 London 352
Londonska Velika Loža 391 Lord biskup od Chestera 384 lozinke 14, 19, 21, 27, 33,
209, 291, 374
Loža Meštara Masona 22 lubanja i ukrštene kosti 95, 352 Luka 216, 237, 244, 249
Luther, Martin 363
Ma'at 122, 138, 144, 148, 167, 209, 270, 395, 397
Maccoby, Hyam 275 Magna Carta 334 Mainwarig, Col Henry 383 Majstor Umjetnik
169 Makabejci 219
r
Marduk 198
Marija 64, 68, 76, 248, 256 Marija Magdalena 82 Marion 395
Marko 84-85 Marseilles 3l1 Marta 248 Masada 281 Maslinska gora 83
Masonerija »atbaš-šifra« 228, 229, 231 ciljevi (svrha) 341
crno i bijelo 49 dobl'OČInSiVa 16
dužnosti masona 16 Dva stupa 231-240 elitizam 14-15 Ezekijelova vizija 205 godine
1871. 14
govor u Trećem stupnju 10 i Ma'at 125
iz~~radnja duhovnog hrama 227 izgubljene tajne 13-31, 301 izvornost obreda 289
komentar Tc~le~rapha 13 kršćanski kritičari 30 Masonsko prokletstvo 16 organizacija
proširena svijetom 172 podrijetlo 32-36
rani koncepti 109 sklonosti gnosticima 51
sličnosti s esenskim ritualom 197 »Stara Pravila« 34-35
stav u javnosti 14 Treći stupanj 142 Tri stupnja 369
u~uum xamcm a i u ulazni stupanj 247
Velika Loža Londona 389 veze s Egiptom 137, 214 veze s Isusom 236
veze s Jeruzalemskom crkvom 300-301
veze s Kumranom 265-266 veze sa Židovima 115
veze sa Salomonom 33 zdravlje kandidata 224 Zlatno runo 352-353 značenje 355-357
Masonska Lozinka 26 masonska riječ 26, 166 masonski stup 337 Mastema ll3
Matatija 219
Matej 54, 89, 236, 249 Mebaker 272 Mediteran 208
Memfis I19, 144, 146, 161, 170 Merika 93, 94, 322, 324, 394 Mesak 292
Mesija 59, 61, 62, 236, 264
Meštar mason 19, 21, 22, 23, 26, 28, 29, 31, 93, 135. 166, 223, 270, 291, 348, 367
Loža Meštara Masona 22
Meštrov Dio 369
Mezopotamija 107, 137, 198 Mezopotamski ep o postanku 103 Midjanci 181, 187
Milik, J. T. 72, 228
mirha 102 Mirijame 88 Mispa 200
420 421
tv~tstert~t v~ere ne mogu se ottcrttt svima 87
Mišpat 233, 241, 243, 252, 260, 268, 285, 299, 337, 379
Mitra 59, 60
Mladi Čuvar 19, 128, 290, 301 mliječna kiselina 319 »Mnogi« 222, 228
Mojsije 82, 113, 115, 143, 151, 174-181, 185, 187, 191, 192, 199, 229, 230, 235, 239,
245, 270, 291, 340, 344
Mojsijev Zakon 72
Molay 307, 308, 310-320, 326, 332 Mongoli 109
Moray 330, 333, 334, 388 Mordokaj 220
Moše 177 Musa 177
imani 41, 66, 267
abopolazar 110 abukodonozor 196, 221, 293
' ag Hammadi 51, 59 Nanna 106
narkotici 135 Naseby 382 Nazareni 88 Nazaret 89, 92
Nazoreji 70, 73, 89, 93, 98, 240, 258, 273, 274, 276, 281, 286, 302, 324, 337
Nazorejski svici 302-305, 322, 341, 350, 354, 355, 357-358 Nebuzaradan 293
iVehemija 220 Vekheb 121
Newcastle-on-Tyne 330 Newport 323
Newton, Sir Isaac 370, 387 Nikea, koncil 78 »Nikejska molitva« 80
Nil 115, 117 Ninurta 37 Nippur 202, 203
Noa 104, 107, 111, 229 Nova Škotska 336 Nova Atlantida 370
Novi Organon, Bacon 370 novi ustroj vojske 381 Novi zavjet 65, 89
Novo kraljevstvo 146, 164, 165 Nubija 149
Nun 119, 122 Nut 120
O dostojanstvu i razvoju znanosti, Bacon 370
O slobodi kršćana, Martin Luther 363 obredi 1l, 13, 23, 50, 104, 168, 222, 310, 348
obredni put 198
Odbacivanje svih hereza, Hipolit 88 Ofra 186
Og 184 Oholiab 291 On 119, 120
organizacija Reda (templari) 48-50 Organon, Aristotel 370
Origen 280 Orion 131
ortodoksni judaizam 69 Osculum Infame 313
Otvoretvo ptsmo krscansKOm ptemst njemačkog naroda u vezi reforme stanja
kršćanske itnovitte, Martin Luther 363
Oxford 382
Oziris 88, 120, 124, 126, 128, 131, 132, 138, 148, 162
Padrig 288 Pagels, Elaine 55 Palestina 144, 246
Palestinski arheološki muzej 215 Pariški Hram 310
Pariz 63, 311, 365 parlamentarci 351, 381-384 F'astirski kraljevi 114, 141 Patrick 287
Pavao 54, 225, 273-275, 277, 283 Pavlove poslanice 82
Payen 41, 42, 45, 298, 299, 303, 307, 329, 340, 342
Peakovi komentari Biblije 251 pcčat templara 47
Perth 330 Perzijanci 207 Pešer 225
Petar 54, 82, 91, 225, 247, 248, 256, 26 I , 274, 350
Phislo.sophiae Naturalis Priucihia Mathematica, Newton 387 Pilat 316
Pinocchio 107 Pira 108 piratnide 120 Plinije Stariji 217
Pogreb posljednjegJ putujućeg pjesnika 350
rOI1Gl G I"Ilčll V i, o~, ~~o, ~,v~,,
26f>, 267, 316 Portugal 321 portugalski jezik 99
Potop, veliki 103, 104, 105, 108, 110, 116, 117, 198, 199, 209, 375 Povijest
slobodttog zidarstva,
Gould 96
pra-indo-europski jezik 99, 102 Pravila Reda (templari) 44-47 »Pravila« 41, 45, 46,
49, 308 predsjednik Sjedinjenih Američkih Država 328
Preston 384
Prihvaćeni Pomoćnik 19, 25, 222, 369, 372
princ od Orkneya 341 princ od Walesa 391 Principia, Newton 387 prtveno janje 264
Psametik I 99
Ptah 169 Ptar I19, 128 Ptolomejevići 209 Puech 73
Puerto Rico 97 Punjabi 99 puritanci 366 Purkett, Henry 394
Quipel 52 Quirrnus 59
Ra 136, 146, 155, 172, 272 Rabi Cedek 246
Ramzes II 176 Ras Nasrani 91
~22 423
...,., ~.. ~.~.,~
Reformacija 363 Rehoboam 191 Rehum 220
Res ipsn pretiosa 354 Restauracija 382 Revere, Paul 394 revolucionarne ideje o
ravno-
pravnosti 283 Rheims 45
Rhode Islands 322 Rim 78
Rimljani 36, 60, 61, 82, 220, 243, 257,261
rimokatolička crkva 58, 82, 371 rimokatolička Douai-Biblija 68, 76, 176, 219
Rimski orao 19, 31, 353
Robert Bruce- vidi Bruce Robertova Sveučilišna knjižnica 382
Robinson, John 15 rojalisti 351, 381-384
' Rosetta kamen 124, 139, 140 Rosslyn 96, 330, 331, 332 Rosslynska crkva 96, 97, 98,
323,
335-356, 358, 360 Ruben 302
Sabbath 69 Sadok 206, 227
aaduceji 68, 70, 256, 378 Safira 247
Salomon 30, 39, 85, 186-193, 194, 213, 291
Salomonov hram 1 l, 21, 33, 35, 36-39, 41, 75, 142, 171, 346
yclt IOVLI L 7L
Samuel 187, 188, 192 Sanctum Sanctorum 29, 37, 39 Sara 152, 375
Saraceni 311, 334 Sargon 177 Savao 273,286
Savez 70, 196, 201, 204, 205, 206, 207-212, 222, 227, 277
Sayer, Anthony 389 Schaw, William 367 Schonfield, dr. Hugh 228 Schrodinger 67
Scott, Sir Walter 350 Sem 112
Semiti 114 Sens 45
Septuaginta 62, 211, 216 Seqenenre Neustrašivi 170 Seqenenre Tao II 148, 150, 153,
154, 157, 160, 165, 166, 169, 173, 174, 180, 191, 193, 203, 213, 272, 278, 294, 328,
337, 338, 373, 397
Seraja 220
Set 120, 148, 150, 162 Seth 146
Se-user-en-re 147 Sharm el Sheik 90 Sidkija 197
Sihon 183, 184 sinagoga 212 Sinaj 83, 175, 178 Sinclair 96 Sinclair, Niven 359
Sinclair, princ Henry 336 Sinedrij 265, 290, 377
r
»Sinovi Svjetla« 228 Sipora 181
Sirija 144
Sjedinjene Američke Države 398 Skehan 73
Slavo~iic Josephus 83, 258 slobodni zidari - vidi masonerija Smith, Morton 216
Sol Invictus 79, 80 Spratt 387 srednjevjekovni klesari 33 St. Clair Bonde 360
St. Clair, Sir William de 334 St. Andrew 368
Stafford, pokrajina 382 »Stara Pravila« 34, 35, 38 Stariji Čuvar 19, 128, 290, 301
Stirlinški most 330
Stirling 330
Stuart, dinastija 366 Suci 186
Sudan 149
Sumer 100, 101, 106, 107, 109, 112, 117, 136, 138, 177, 192, 202, 234, 289
sumerani 100, 102, 104, 116, 375 sumeranskijezik 103
Sv. Augustin 81 Sv. Bernard 45 Sv. Bernard 45 Sv. Petar 82, 350 svastika 269
Svećanosti 113 Svetište svitaka 357 Sveučilište Sheffield 55 Sveučilište St. Andrew
365
lL-lJ, LT-lr1 , u , ~r ,
243, 254, 280, 286, 340 svitak »Nebeski jeruzalem« 298-302
šafran 102 šalom 236, 252 šamanizam 136 Šaul 188, 192, 234 Šesta dinastija 133
šestar 269, 270, 299, 300, 302 Šil 187
Šimun 160, 186, 219 Šimun Petar 225, 256, 274
Škotska 96, 98, 288, 321, 328, 333, 334, 339
Škotska Velika Loža 395 Štovani Meštar 19, 23, 25, 26, 27, 94, 142, 290, 301, 364
»Šumski rukopis« 374-375
Taho/Asap 231
Tain Bo Cuailinge 288 Tajna knjiga Jakovljevn 256 tajni znaci 19, 33, 34 Tamara 189
Tammuz 202 Tara Brooch 288 Targmička literatura 71
Tarz 275 Tatari 109
Tau 270, 340, 344 »Taverna - Čaše i grožde«, Loža 388
»Taverna - Drvo jabuke«, Loža 388, 389
Taxo 230
424 425
3, 272, 286
ca ubi res pretiosa deponitur 354 kstovi Piramida« 132
plari 33, 35, 38, 40, 41, 56, 57, , 216, 220, 223, 230, 269, 282, 97, 301, 310, 325, 332,
334 ~plurn Hierosoly~ma 354
i 128. I 29
Daily Telegy-aph 13 ornton, Matthew 395 ris 103
36 om Tabard 329 ra 69, 222
rinski pokrov 340 sefta Sebuot 263, 264 sefta Shebuot 263, 267
t 120, 125, 128, 169, 209 tmozes 176
-aktat o u.skrsnuću 53
eći stupanj 22, 134, 158, 205, 231, ' 246, 262
vojnost u katolicizmu 243 'rostruki Tau 271, 344, 354, 355 ~ska 102
'ubal-Kain 21() 'ura 149 ~ul'skti 78
'utmozis II 126, 172
Učitelj Pravednosti« 70, 221, 227, 231, 232, 234, 238, 265, 267, 275, 278, 279
~jedinjena Velika Loža Engleske 16, 32
'nas 7 27, 132
'pute o Pravilima 232
Urdu 99 Urija 189 Ur-Namma 106
usporedba 224 Utanapištim 108
Uzašašće Mojsijevo 229, 230, 241, 248
Valentin 247
Vatikan 217, 320, 334, 371 Veliki Meštar 24, 28, 46, 74, 128, 142, 158, 231, 307,
314, 315-319, 339, 389
Veliki Meštar hospitalaca 311 Venera 93, 138
Verulam 369
Vespucci, Amerigo 95, 324, 325 Viktorija, kraljica 14
vitezovi Bolnice Sv.Ivana Jeruzalemskog - vidi Hospitalci Vitezovi Jeruzalema 310
vitezovi templari 40-50 »atbaš-šifra« 228, 229, 231 i Papa 277
iskopavanja Hrama 345 iskopavanja u hramu S0, 235 izdaja 315
organizacija Reda 48-50 pečat 47-48
počeci 40 podrijetlo 41
Posljednji Veliki Meštar 319 Pravila Reda 44-47
u Herodovu hramu 38 veze s masonerijom 33, 35 Voltaire 370
Vrata božice Ištar 198, 206
Wales 288, 380 Wallace, William 330 Wallis, John 386 Warrington 3$2 »Waset« 121
Washington, George 327, 391, 39S 397
W'at Hor 170
Westford, Massachasetts 336 Westfordski vitez 323, 337 Westminster Hall 384
Westminsterska opatija 385 Wexford 384
Whipple, William 395 Wilkins, dr. John 384, 386, 388 William St Clair 334, 360
Willi<ims 380
Wilson, Charles 43, 298 Wilson, Edmund 73
i~Jren, Sir Christopher 132, 383
Yahia Yuhana 92 Yehoshua 262
Yehoshua ben Joseph 250 YHWH 182
York 389, 390 York, pokrajina 382 Yshu Mshiha 92
»Zajedmca« ~.o Zakej 253
Zauzeće Jeruzalema, Josip (povjesničar) 258 zealoti 28l
Zeno, Antonio 336 Zerubabel 36, 206, 207, 293 Zerubabelov hram 206-207 Zeus 108
Zidar sa Znakom 48, 352 zigurat 106
zigurat, Belov 197 Ziusundra 105
Zlatno runo 19, 3l , 353 »Zli Svećenik« 227, 279 Zoroastar 60
zvijezda jutarnja 27, 31, 93, 94, 95, 131, 136, 137-138, 140, 260, 285 Mandeja 93-94
Merika 93, 324, 394
Židovi hramovi 44 prvisavez 211
tijekom križarskih ratova 4l
u ranoj Jeruzalemskoj crkvi 82 židovski kalendar 289
26 427
O autorima
Christopher Knight
Christopher Knight rodio se 1950. godine. Svoje je obrazovanje dovršio 1971. godine
stekavši diplomu na reklami i grafičkom dizajnu. Oduvijek se duboko zanimao za
društvene odnose i sustave vjere, te se nu~oge godine bavio psihologijom potrošača,
planiranjem novih proizvoda i marketingom. Mason je postao 1976. godine, a
trenutno je direktor jedne reklamne i marketinške agencije.
Robert Lomas
Dr. Robert Lomas roc~en je 1947. godine, te je prvo prošao sve obrazovne stupnjeve
električnog inženjeringa, da bi se potom započeo baviti istraživačkim radom na
području fizike čvrstih tijela. Kasnije je radio na upravljačkim sustavima navoc~enih
projektila, a bio je uključen i u rani razvitak osobnih računala. Oduvijek je pokazivao
žarko zanimanje za povijest znanosti. Trenutno predaje u Centru za upravljanje
Sveučilišta u Bradfordu. 1986. godine primljen je u masone i ubrzo je postao omiljen
predavač povijesti slobodnog zidarstva u ložama zapadnog dijela Yorkshirea.
. .. _ , ..:~, `,~
IZVORI FOTOGRAFIJA
© W. Bro AlarL Atkins
1, 2, 3, 7, 8, 23, 24, 26, 27, 28, 29.
© Elliott Smith, The Royal Mummies (1909) - copied by W. Bro Alan Atkins
9,10,11,12,13,14,15,16. © Zaostavština Johna M. Allegra l7, 18.
© Sveučilište Ghent Library 21, 22.
© Centar Colorado Shroud 19.
© G R J Lomas 29, 30, 31.
© Kolekcija autora 4,5,6,20.
IZVORI ILUSTRACIJA
Prilikom prijevoda korištena je s(jedeća literatura: - Biblija
- Masonstvo u Hrvata, Ivan Mužić, 1989.
- Rječnik stranih riječi, Bratoljub Klaić, 1978.
- Orbis Romanus, Salopek-Šešelj-Škiljan, 1991. - Rječnik simbola, J. Chevalier, 1994.
- Povijesni atlas svijeta, 1994.
str. 324 - crtež viteza napravio je Frank Giynn prema originalu uklesanom u stijeni u
Westfordu, Massachusetts
2. SNAGA PODSVIJESTI-Joseph Murphy 3. PARALELNI SVIJET-B. D. Benedict
4. NARODNA SANJARICA - Božica Ciku.ša
5. SVETA KRV SVETIGRAL-Baigent, Leigh, Lincoln 6. PRIČA O KARMI - B. D.
Benedict
7. ČUDESNA SNAGA UMA- Joseph Murphy 8. TRGOVCI DUŠAMA-B. D.
Benedict
9. SUSRETI S JOGIJEM - P. S. Maheswarananda 10. SNAGA SVEMIRA U
VAMA-Joseph Murphy
11. KREMANSKA PROROČANSTVA-Zdravko Cikuša 12. TISUĆLJEĆE - Lyssa
Royal
13. OBMANA O SVICIMA S MRTVOG MORA-M. Baigent, R. Leigh
Biblioteka »SATURN« - u pripremi: 1. OPERATER - B. D. Benedict
2. PLEMIĆ - B. D. Benedict
3. EMOCIONALNO PROČIŠĆAVANJE-J. Ruskan 4. TOTEM I TABU - Sigmund
Freud
5. TRI RASPRAVE O SEKSUALNOJ TEORIJI - Sigmund Freud 6.
TUMAČENJESNOVA-SigmundFreud
7. UVOD U PSIHOANALIZU - Sigmund Freud
Do sada objavljeno u biblioteci »HIRAM«:
1. ROĐENI U KRV I - Izgubljene tajne masonerije - John J. Robinson 1. HIRAMOV
KLJUČ - C. Knight, R. Lomas
Biblioteka »HIRAM« - u pripremi:
2. ELIKSIR I KAMEN - M. Baigent, R. Leigh
Do sada objavljeno u biblioteci »ČUVARI BLAGA«:
I . GAZOPHYLACIUM - Ivara Belostenec - starohrvatsko-latinski, latinskostarohrvatski rječnik. Pretisak izdanja iz 1740. g. Bibliofilsko izdanje
?. VERONIKA DESINIĆKA-Josip Eugen Tomić-pretisak izdanja iz 1904. g.
»STARI GRAD« Zagreb, Jagićeva 11, tel. 3740-252
.. _ . _
_
.
.i
r , ri.
»Narodne novine~~, Zagreb-(103) 110745 ~ Oznaka za narudžbu: UT-XI/11-10
/
'i~~~~~~~~~~~ ,
..
69.Z~r,~
-/ >•Narodne novine.., Zagreb-(114) 110735 Oznaka za narudibu: UT-XI/11-8
._=
njiga, koja će do Knight i obert
brede masonerije nu priču o- Tsusu i ~
ojanja ka uspost korisleći se m~ da je ustrojavanje kpja yma malo ve~
. . _ a ~~
,/ ~~i ! masonW
fe, msu ni š~utili da će ; iče o Isusu: Kristu i ~ ela nazirati radikalno v ke sekte, ~utori
su v <: ,
e sekta izvodil~t iste ' ~ju zajednicu, kakve i : i atske zapi~e, Stari i
~~ Svitke s uspjeli f Jakovu, . ljevstva liziranim
, "~rkve bila ojega
,~~ .ofi e~ .
~če , ~ i~~ nam prstiju bogova« ,
i
~alnih ` pov;ezivanja. : v i~~ivati, ~a bih ovu ; j og4 više v
;
`~.......,..~ " . ~:1kt,
~b7;., - ~v ` .:,: _., ~ ° . . . y, ~_ ~ , . . _ . . .
~~`~ `~'~- ISBN 953-6716-06-2 n k
E~ .r;
" `' VCR
~~ ~~~ a
lđ~~l~ F'G S^ ..~
9 789536 7i60b7 .z~~.~~_._ -~~- ~ _ -

VELIKO ČIŠĆENJE VELIKO ČIŠĆENJE

Uskrsne postaje • odrediti mjesto i označiti postaju (npr. s tri simbola

Propovijed 18.11.14. sjećanje na Vukovar

PROVJERA ZNANJA

IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII XIX

SLUTITI VLASTITU TAJNU

Tri kralja

Blagovijest broj 33, od 14. kolovoza 2011.

29. kolovoz - hkc.com.au