Ponovno ususret - Webstilus zbornik 2014.
1
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 1
30.1.2015. 14:30:52
Ponovno ususret - Webstilus zbornik 2014.
Urednica:
dr. Blanka Pašagić
Lektorica:
prof. Mirjana Ćosić Olujić
Nakladnik:
Webstilus klub, Zagreb
Naklada: 300 primjeraka
ISBN 978-953-7853-18-1
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne
i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000897596
Copyright © 2015. Webstilus klub
www.webstilus.com.hr
[email protected]
2
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 2
30.1.2015. 14:30:52
Ponovno ususret
Webstilus zbornik 2014.
Zagreb
veljača 2015.
3
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 3
30.1.2015. 14:30:52
Snježana Akrap-Sušac
Dvjesto deset dana
Tati
Zagrlila sam buketić cvijeća,
Nježno ga prislonila na lice
Vlažno od suza.
Uskoro će se naći na hladnom kamenu.
Tebe nema dvjesto deset dana,
Godina, stoljeća…
Dočekat će me nježna starica.
Topli zagrljaj i pogled
Preko ramena.
Tražit ću tvoj osmjeh
I naći prazninu.
Sjest ću na tvoj krevet,
Otići ću do barke,
Pogledati kod mandarina.
Dvjesto deset dana znam
Gdje ću te naći.
Položit ću svoju toplu ruku
Na hladni kamen.
4
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 4
30.1.2015. 14:30:52
Grijat ću te
Kao ti mene pogledom
Punim ljubavi prije
Dvjesto deset dana,
Godina, stoljeća…
5
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 5
30.1.2015. 14:30:52
Vera Aničić
Amfiteatar
Prazno je. Često odlazim u Istru do amfiteatra u Dubrovi gdje se
nikad nisu vodile borbe. Mjesto, gdje često slušam tišinu. Ište li to
mjesto riječi, tihu milozvučnu muziku, pjevanje umilno nježno uz
recital poete, pisca umilnih riječi. Često razmišljam da bi se na tom
mjestu mogli naći svi pisci svijeta.
Slušah zvuk vjetra koji je prolazio između grana, ustreptalo
lišće, cvrkut ptica, a u mašti čuh pročitane poete.
Vidjeh tu, u mašti, cijeli svijet. Na tom mjestu gdje se nikad nisu
vodile borbe poželjeh čuti mnoštvo umilnih riječi.
Fantaziram? Možda da, ali fantazija je lijepa.
Stajah puno duže na tom mjestu u amfiteatru, ne samo radi
škljocanja fotoaparata. Sve lijepo pročitano prolazilo je mojim
moždanim vijugama dok sam ih u mislima čula. To je ono kad ti
se koža naježi od ljepote napisanog, kad te prođu trnci, kad ti se
izmami osmijeh i kad ti padne suza.
To želim osjetiti. Bez politike, tragedija, neprestanih loših vijesti,
grdih riječi. I kad se budem gasila, željela bih da usnem uz poetu
lijepih umilnih riječi. Kao dijete koje usne uz priče prije spavanja.
Kad se budem gasila, željela bi kraj svoje samrtne postelje imati
poetu, poetesu, recital. Njegov milozvučni glas, retoriku. One, koji
pišu o ljubavi. Koji pišu lijepo.
6
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 6
30.1.2015. 14:30:52
Fantaziram? Možda da, ali fantazija je lijepa.
To poželjeh u trenutku naslonjena na topli kamen uz cvrkut
ptica.
Pisana riječ, cvrkut ptica i treperenje lišća. Ide li to zajedno?
Kamen, riječi, slika, muzika i vedro nebo, može i zvjezdano u tom
prostranstvu tišine kamena. Ište li taj kamen, to prostranstvo, riječ
i ljude.
Ne znam tko je ovdje sve dolazio. Koliko je poljubaca ili suza
ovdje palo. Ne znam ni da li su se ovdje skrivali ljubavnici i nije
me briga. Meni trebaju riječi. Lijepe. I ono kad pogledaš poetu
i čudiš se njegovoj ljepoti izričaja. Pogledaš ga u oči dok govori
svoje ispisane riječi i znaš o čemu je razmišljao dok je to pisao,
kako je osjećao ljubav, razočaranja, ljubav, nemoć.
Pravi poete, poetese to znaju izreći. Pisci. Na bilo kojem jeziku
svijeta. Da te prođu trnci. I kad nekog gube i kad se ponovno
zaljube. Kad se netko rodi i kad nekog izgube. Zato pisca volim
gledati. Volim osjetiti njegovu namjeru ispisanog. Da li je time
što je nešto napisao izrekao svoje osjećaje, sjećanja ili želio nešto
poručiti, nekad i zlonamjerno?
Mnogi pišu zlonamjerno.
A ja, ja sam željna lijepih riječi. Umilnih. Kako neki samo umiju
izreći svoje osjećaje, ljubav.
Gotovo sam se zalijepila za taj kamen dok je lišće treperilo.
Dan je bio topao, sunčan. Poeta bi bio u sjeni od stabala u ovom
trenutku škljocanja fotoaparata, a svi željni njegovih ispisanih
riječi slušali bi ga sjedeći na tom toplom kamenu.. Tu nikad nije
bilo nikakvih borbi. To je podij za violinu i pisca. Ja bih kao
raštimana violina stajala negdje u prikrajku i slušala naštimanu
violinu, harfu pisca, jer poželim često biti poeta koji umije.
Prozaiku je to teže, mada se mnogi usude.
7
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 7
30.1.2015. 14:30:52
Ja bih na tom mjestu bila negdje u prikrajku, naježene kože
gledajući pisca u oči, pa bih zažmirila jer tako najbolje ćutiš
napisano, upijala bih njegove riječi koje mi toliko nedostaju da
svaku večer liježem s knjigom nepoznatog mi pisca radi njegovih
riječi i čim se probudim, ponovno pročitam da me prođu trnci i
dobijem snage od tih riječi za pola dana. Kako ju osjeća? Ljubav.
Poetesa, poet, koji je oćutio i dao ljubav koju je izgovorio,
napisanu. Slušati one koji svojim pisanim riječima umiju to izreći.
Lijepo i s prijekorom, ali lijepo.
8
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 8
30.1.2015. 14:30:52
Vlatko Borilović
Sanjao sam
Sanjao sam nas stare i sijede,
sanjao sam, bijaše tako stvarno,
uz Savu pored nas unuci sjede,
gledala si me u oči ravno.
“Hm, ipak nam je uspjelo”,
rekla si, nisi ni trepnula
starim umornim očima,
i jednu suzu si pustila.
Sanjao sam bijele oltare,
tisuće šarenih cvjetova,
stotine sretnih lica,
ali samo dva zlatna prstena.
Sanjao sam sva naša jutra,
sve kave u potpunoj tišini,
bili smo mir jedno drugom,
čitali misli i disali u jednini.
9
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 9
30.1.2015. 14:30:52
Sanjao sam latice cvijeća,
prosute po bijeloj svili,
tvoju ljepotu svog svijeta,
moju strast, bili smo divni.
Sanjao sam, ali stalno se budim,
sanjao sam, al jutro je stvarno,
neke druge rijeke tebi teku,
tvoje oči nestale su davno.
10
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 10
30.1.2015. 14:30:52
Matea Božić
Venerin sjaj
Svaka misao je suvišna,
samo kapi kiše mogu
osvježiti misli moje
sumorne, teške,
zamršene.
Želim biti Zen,
na trenutak.
Želim prestati misliti,
i osjetiti kako je to biti
u srcu ništavila.
Ma kakav je to mornar
koji ne proživi u svome
životu barem jedan
smrtonosan brodolom?
11
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 11
30.1.2015. 14:30:52
More, more i njegove
tajne.
Plave, čiste, duboke.
Školjke biserne na
dnu oceana,
zaboravljene.
Ali sjaje kao Venera.
12
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 12
30.1.2015. 14:30:52
Željko Božić
Ocu mom
Kako? Zašto? I zbog čega?
Bog te meni uze nakon svega.
I sad, stari, tebe nemam više.
Tvoje je srce stalo.
Život jedan je nešto poput kiše.
Teško se mirim s tim da te nema,
Iako znam da živiš u svakoj kapi krvi mojih vena.
Znam da sad svoju obitelj gledaš s neba.
Moliš Boga za naš spas.
I zato te sad, stari, pitam naglas:
Znaš li koliko nam fališ?
I da li znaš koliko mi sad tvoj savjet treba.
Treba mi samo jedna riječ od tebe.
Jedna poruka.
Kako da promijenim sebe
Da bih došao u raj.
Da bih dotakao tebe.
Da bih te zagrlio nježno oko vrata.
Stisnuo ti ruku i rekao koliko te volim, tata.
13
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 13
30.1.2015. 14:30:52
Sanja Čižić
Slavim Te, Bože
Slavim te, Bože,
Tvoje sveto ime.
Ti moj si Bog,
Moje najmilije
U Tebi je moja radost,
Moja vrijednost u Tebi je.
Nada si moje budućnosti,
Darovi moji ovdje su da Te slave,
Moje si spasenje.
I pjesmom ću Te slaviti, Bože moj,
Hvaliti tebe,
Moj Gospodine!
Čitav moj život
Čuvao si me,
Vodio me na vrelo istine.
14
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 14
30.1.2015. 14:30:52
Sina svog dao si za mene,
Krvlju svog sina očistio me,
Obukao u bijele haljine
I zato volim Te.
I dok pripremaš život moj,
Skupio si moje darove
Da slavim te, Bože moj,
I vječno hvalim Tvoje ime.
15
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 15
30.1.2015. 14:30:52
Božana Ćosić
Arhiva snova
Njegovo je ime zapisano
u mojoj arhivi snova
i zauvijek će tamo ostati,
ne treba mi ljubav nova.
Sve njegovo je ondje:
Pogled,osmijeh,tijelo...
njegovi usponi i padovi,
njegovo crno i bijelo.
Svaka izgovorena riječ,
pjesma,omiljena knjiga,
sve zaželjene želje,
hladnokrvnost i briga.
Njegove suze i sreća,
sva bol,poneka tuga,
poslije hladne kiše
njegova sjajna duga.
Svaki otkačeni tulum,
svaka luda šala,
ideja koja je upalila
i ona što je nespretno pala...
16
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 16
30.1.2015. 14:30:52
I još mnogo toga tajno čuvam,
a sve je o njemu do posljednjeg slova,
to čuvam životom, jer sve što imam
nalazi se u mojoj arhivi snova.
17
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 17
30.1.2015. 14:30:52
Mirjana Ćosić Olujić
Ipak je kraj
Htjela sam da traje vječno
I da ritmom jednim
Naš život teče,
Da gledam godine
Kako ti kradu
Mladost
I da uz tebe
Polako sagorijevam,
Da isto sutra
Zajedno gledamo,
Da sve sreće
Budu naše,
Jedna da nas misao
Uvijek veže,
Da noćimo i jutrimo
Ti i ja,
Bez one treće.
Svakako sam htjela
Da bivstvujemo združeni,
A što od toga osta?
18
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 18
30.1.2015. 14:30:53
Ti i dalje
Jutriš i noćivaš,
Ali nisam ja ona
Koja te budi.
Ja i dalje trajem,
Ali ti nećeš osjetiti
Moju prolaznost.
Što smo ti i ja prema vječnosti
I u rezimeu življenja,
Naša dva imena
Nitko neće povezati.
Ljeto 1984.
19
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 19
30.1.2015. 14:30:53
Emily Dobutović
Kapci
Spavaš, draga, spavaš dok posustaješ
Spavaš čvrsto kad odustaješ
Cvjetovi u mutnoj vodi venu
U mlijeku i medu kosu ti kupaju
Zlaćani otrovi
Tisuće žalaca tvore štitove
Od tupih vršaka kroje mitove
Žalci su opasni kad snivaš, draga,
Od njih bol je najjača kad ne ostaje na koži traga
Najčvršći je korak iza kojeg praznina stoji
Klecaj koljena dobrim se broji…
I kažu da sve je dobro što se dobro svrši
A o svršetcima ne izuste ni riječ
Ne znaju oni da spavaju, draga,
Da snom ne prestaje dan
Cvjetovi najžešću borbu noću vode
Da dekadenciju dočeka ljepota
Svitanjem zore
20
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 20
30.1.2015. 14:30:53
Ne spavaj, draga, ne sjedaj kad gori
Ne opeče plamen pokretne
Već one što sobom kreću da se bore
Što ne čitaju upozorenja
Što ne vide u zrcalu da ih ugljena noć mijenja
Ne boj se, draga,
da oči otvorene držiš
Dva nosača istine su to
Što ih kapcima mi, ljudi, zovemo
21
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 21
30.1.2015. 14:30:53
Josipa Erić
Kad ti padne sladoled
Čitav njegov mali svijet je stao,
sladoled mu ispao.
U suzama se gušio,
tata mu se smijao.
Mi veliki smo se smijali.
Sladoled mu ispao,
ko da mu je duša ispala.
Čitava se ulica slatko nasmijala,
a njemu je svaka lađa potonula.
A da je znao samo koliko je glupo što je plakao,
Da je znao samo zbog koje sitnice se krivio
glupan mali ne bi nikada…
Al džaba tada.
“Ne plači sine”, kaže tata,
”Dat ću ti novi sladoleda i puno čokolada!”
A on ništa…
reve ko magare.
Budala.
On ne čuje.
Njemu se tada reći ništa ne može.
22
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 22
30.1.2015. 14:30:53
Ja i ti smo taj mali plačko.
Uporno i glupo kmečimo,
a Netko gore veći, pokušava nam nešto reći…
Kad ti u životu “sladoled” padne,
šutni ga nogom: ”Mrš,”
glavu gore i ajmo dalje.
23
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 23
30.1.2015. 14:30:53
Ivan Gaćina
Volim nogomet
Lopta leti po vatrenom terenu,
Na tisuće povika bodri igrače,
Sve se mijenja u jednome trenu
Dok potezi zvijezda ljude svlače.
U tijeku je igra napeta ko puška,
Svi se igrači za pobjedu bore,
Kola krv u njima vrela, muška,
Glasovi navijača posvuda se ore.
Svi oni znaju da lopta je okrugla,
Ishod je zagonetan poput ruleta,
Stadion sav drhti od vrha do ugla
Dok se adrenalin širi oko svijeta.
Bitka će trajati gotovo dva sata,
Mnogi elementi čine njenu čar,
U ekstazi brat ne poznaje brata,
Najvažnija to je sporedna stvar.
Pobjednici uvijek pišu povijest,
U svijetu je samo rezultat svet,
S terena vam šaljem jednu vijest:
Znajte da jako volim nogomet.
24
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 24
30.1.2015. 14:30:53
Jovan Gajić
San od žuči
Iz dosade, dušo moja,
Cvijeće presta mirisati
Ostala si snena, sama
Nedozrela a ubirana
Očaj bubri ko zrnevlje
Bolan soptaj u nozdrvi
U grudima timpan buči
Što će meni san od žuči.
25
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 25
30.1.2015. 14:30:53
Slavica Grgurić Pajnić
Suze radosne
Uspinje život silnom željom
Mnogi koraci u tami nestaju
Svjetlost tragova tih u sjećanju
Bojovnik pobjeda, obasut predajom
Htijenje skriveno nadu mi donosi
Želju za sutra, za svjetlost novu
Stvori pokornost i suze na licu
Nacrta opet novu boru smijalicu
Jutrom rođenim, novi dan osvanu!
Predajem Ti život crni i suze na dlanu
Donosiš sreću i ushit za mene
Poljubi mi obraze vrele,
Suze radosne.
26
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 26
30.1.2015. 14:30:53
Marko Jareb
Nora
Osjeća se vlaga u zraku, baš pravo jesensko vrijeme. Taman je
Pero Milkin otišao čistiti ribu na more. Nema ništa lakše negoli
čistiti ribu na moru. I to je na krugu najbolje raditi, ali ljudi znaju
ponijeti i pladanj sa sobom. Samo smočiš pladanj u more i odmah
je čist od riblje utrobe. No, to ne može proći bez znatiželje nekih
osoba. Odmah dođu do tebe da vide što radiš, isto kao i galebi na
riblju utrobu. Ali to nije tako ni loše, bar čuješ neke novotarije
iz mjesta, a u malom mjestu nema nikakvih tajni, svi sve znaju o
svakome, tko je ostao bez posla, tko se posvađao sa ženom, tko
je što rekao. Tako je i Pero saznao od Franka koji ima kuću blizu
igrališta, da mu je kaić bio pun grožđa i bijeloga i crnoga i to
grožđe je bilo kao da ga je netko smastio – kaže on.
– Morao sam kaić čistiti skoro dva sata – rekne Franko.
- Dobro, tko bi to mogao napraviti – upita Pero.
– Ovi mulci su danas spremni napraviti svaki dešpet – Franko
će – te nastavi – Evo nekidan san bija na balotama i tamo je bija
i Maćo Katin i počeli ga mulci zadirkivati i počeli mu govoriti
i vikati – Hergnjat kupija jenu tamantuku – a on ne zna šta bi jerbo su se tote počeli i stariji smijati, a među njima i Ićo Pašin
– te će Maćo Ići – da šta se on javlja te da je on gori od dice a
pogotovo ka’ se opije, da ne zna ni doma doći, a Ićo se odmah
nakostruši, pa će Maći - Aj reci ka’ je to bilo? – Skoro svaki put
ka’ se igra na balote i ka’ ima vina ko’ balotašo – Maćo će kao
27
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 27
30.1.2015. 14:30:53
iz topa. I otpočne s pričom. – Evo prošle nedilje opija si se ka’
zemlja i nisi zna’ ni u svoju ulicu pogoditi ka’ si iša’ sa balotane,
nego bi uvik krenija pravo prema Juratinoj kući, a ne livo, a ka’
bi se vraća’ od Juratine kuće ne bi iša’ desno u prvu ulicu, nego u
drugu di je Digova pojata, pa su na balotani svi poligali od smiha
ka’ su te čuli di govoriš – Hm, pa dije moja ulica – i onda si tote
u ulici prema Digovoj pojati vidija Rina Atova kako je čučnija uz
put, ali se isto smija’ – pa ti onda on govori – vidiš da ser.. – a ti
njemu – piz.. materinu ser.., ser.. doli gače gori.
- Ajde Maćo komu se ti imaš rugati, evo počela su te i dica
zaje……, skoro ćeš početi ćurlikati, više si poja tuk’ iz Tare nego
imaš kos’ na glavi.
- Pa ča to ima veze sa tvojin opijanje’.
- Kako nema? – tebi bi tribalo dati kukuruza namočenog
u rakiju ka’ tukcu, pa da beveljaš po zogu ka’ on po oboru za
tukama ke ti obožavaš.
- A tebe bi tribalo potrbuške okreniti ka’ Frankovu reklamu o’
apartmano, pa stobo’ malo proći ovu balotanu, onda bi bija pravi
salbunjer ka’ bi te izmeljali u vomu salbunu o’ kamena.
- Dobro, bolje je biti i salbunjer nego tukac.
Pero još nije očistio svu ribu. Blizu njega dvije žene su došle
„ražentavati“ robu na vrulju. On je još imao očistiti dva cipla i
jednu bugvu. Srednjih godina je bio Pero. Imao je dugo lice s
jakim čeljustima, tanke obrve i velike uši. Pod bradom je imao
neki ožiljak, jer ga je kao dijete udario konj kopitom. Dobro je
tada ostao i živ, dobio je potres mozga i veliku posjekotinu pod
bradom te dugo bio u bolnici.
Pred Perom su se skupljali mali ciplići i šparići te jeli ostatke
koje je Pero bacao u more ispred sebe, more je nekako bilo
mutno, kao pogled u pijanog čovjeka. Kamenja pod morem bila
28
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 28
30.1.2015. 14:30:53
su sva tamno zelenkasta s manjom ili većom travom na sebi koja
je tako bila skliska pod rukom kao kad uhvatiš trak od hobotnice.
Malo dalje na jedan metar od kraja vidio se maž, rosina i trava
koja je stajala uspravno kao stup od bandire u centru mjesta.
Od one dvije žene na vrulji jedna je bila mlađa, a druga malo
starija bar po izgledu, nisu baš puno bile daleko od Pere. Naravno
da ih je Pero poznavao, jedna je bila žena od Paške Javorova, a
druga je bila cura koja se sviđala Peri. To je bila kćer od Grge
Mucalova. Žena od Paške Javorova dovikne Peri:
- Ča će Pere biti dobroga za ručak?
- Evo malo ciplo i bugav, pa hi lešati, napraviti juhu s
bokuničac angriža – odgovori joj Pero.
- Nije to tako ni loše, Pere – dovikne mu Mare, žena od Paške
Javorova.
Pero izvadi iz džepa kutiju cigareta, uzme iz nje cigaretu,
počne je okretati u desnoj ruci, zatim je uzme palcem i
kažiprstom, primakne je ustima, te je obliže jezikom odozgo
prema dolje i stavi između usana. Potom uzme upaljač iz džepa,
kresne ga desnim palcem, on iz prve se upali, primakne ga ustima
i pripali cigaretu, potežući ustima zrak prema unutra, cigareta se
pri vrhu zažari te on dim uvuče duboko u sebe, a onda ga poče
izbacivati iz sebe kroz nos i usta kao da suklja iz lokomotive.
Vidjelo se da uživa u toj cigareti kao malo dijete dok u ruci drži
najdražu igračku. Tako dok je Pero pušio riba se cijedila na krugu
kraj mora i oko nje je oblijetala mala osa te je Pero otjera, a ona
se udalji pa vrati kao avion što ponire pa se onda opet diže.
- Je ova mala od Grge Mucalova lipa ka’ slika, baš mi se sviđa
– reče Pero Franku, a Franko će njemu.
- Ista je ka’ ona lipa divojka ča je dolazila ko’ Marišinih priko
lita.
29
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 29
30.1.2015. 14:30:53
- A ta je bila stvarno lipa, koliko se sićan, mislin da se zvala
Nora - reče Pero.
Nora je s tatom nekoliko ljeta dolazila u Perino mjesto na
ljetovanje. Toliko je bila lijepa, da nisi znao što je ljepše na njoj,
ili tijelo ili glava. Imala je tako graciozne pokrete i svaki dio
tijela joj je imao svoju čar, od stopala, listova, bedara, bokova,
leđa, vrata, pa do glave i kose. A lagano njihanje njenih grudi
i lelujanje njenih bokova pri hodu, bilo je ravno promatranju
princeze u nekoj bajci. Jedino što je Nori bio neki minus je
njeno lice s dosta šminke kako bi prikrila male akne na njemu.
Isto je dosta šminke trošila na svoje oči koje su bile prekrasne
plave boje neba i kad bi te pogledala, svaki muškarac je morao
osjetiti neke tople ježure u svom tijelu koji su poticali titraje u
preponama.
Kad bi Nora išla od kuće gdje je odsjela do plaže, bio je to
poseban ritual i praznik za oči svakom muškarcu. Lak na njenim
noktima nožnih prstiju imao je boju njenih očiju, a njegov odsjaj
na suncu bi dobivao još čarobniji izgled i malo je tko mogao
izbjeći da ne pogleda u njene nožne prste. Na nogama je imala
ljetne štikle za plažu u kojima su joj pete bile malo izdignute,
ne puno, ali dovoljno da joj te cipelice izviju leđa do laganih
njenih titraja kao elastične opruge. Svaki njezin korak koji je
izazivao pokrete mišića u njenim listovima ritmički se podudarao
te izgledao kao satni mehanizam u radu. Ljetna prozirna haljina
ispod koje su se nazirale njena bedra i bokovi lagano se lelujala
ljetnim maestralom, boje narančastih tulipana, davala je još veću
čar Nori i njenom hodu. Ta prozirna ljetna haljina bila je vezana
malo ispod njenih grudi, a vezana mašna ih je prekrivala i malo
izdizala pa su još više dolazile do izražaja. Leđa su joj bila gola
pa su njene lopatice pri hodu pokazivale sličan ritam kao i mišići
30
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 30
30.1.2015. 14:30:53
na njenim listovima. Imala je sunčane naočale i torbu preko
ramena koje su bile iste boje, a šešir na njenoj glavi imao je boju
štikli.
Kada bi došla do mjesta gdje će odložiti stvari na plaži i
sunčati se, ništa nije bilo manje gracioznije nego njezin hod ili
pokreti u hodu. Tada bi najprije odložila torbu s ramena na pod,
izula bi štikle, sagnula bi se prema njima, uzela ih u ruku i stavila
ih pored torbe jednu uz drugu. U tom sagnutom položaju ispod
njene prozirne ljetne haljine nazirale su joj se stražnje obline
koje su također uzbuđivale svakog muškarca. Zatim bi iz torbe
izvadila ručnik i onda ga prostrla na pod i sjela na ručnik onako
u toj prozirnoj haljini. Sjedila bi tako neko vrijeme s nogama
savijenim u koljenima, a ruke bi stavila preko koljena. Tako su
se ispod te prozirne haljine na njoj, nazirale njena bedra i obla
stražnjica koja je sada u sjedećem položaju još više dolazila do
izražaja. Leđa su joj bila malo nagnuta prema naprijed i bila su
već preplanula od sunca. Haljina joj je bila i pod stražnjicom,
njena prozirnost je otkrivala pokrete njenih nogu prema naprijed
ili prema sebi, a također i pokrete nogama lijevo desno, uz
postavljanje dlanova na koljena, pri takvim pokretima bi se
vidjelo i širenje njenog međunožja koje je bilo izazovnije u toj
prozirnoj haljini, negoli kad bi je skinula sa sebe i spremila u
torbu.
Nora bi se prije skidanja svoje ljetne haljine podigla sa
ručnika i stala na koljena uspravnih leđa, te bi stražnjicom sjela
na svoje listove i tako odvezala haljinu i skinula je sa sebe.
Nešto očaravajuće je bilo dok bi Nora mazala svoje tijelo protiv
izgaranja od sunca. Laganim pokretima svojih ruku najprije
bi namazala svoje listove, pa bedra, trbuh, prsni koš i sve po
leđima što bi rukama mogla dobaviti, posebno ramena, zatim
31
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 31
30.1.2015. 14:30:53
leđa poviše stražnjice i oko slabina, ono ispod lopatica i sredinu
leđa bi svojim izvijanjem tijela u jednu ili drugu stranu uspijevala
namazati koliko toliko. Prsti bi joj lagano klizili po tijelu kao
kobilica kaića po „katinama“. Posebno bi se zadržavala na
bedrima laganim kružnim pokretima na njihovoj unutrašnjoj
strani, diskretno ih pomičući lijevo desno, što bi isticalo mali
pupoljak među njima koji se širi i skuplja kao mirisni cvijetak
s duguljastim laticama. Onda bi se Nora prije kupanja sunčala
neko vrijeme. Najprije bi polegla na leđa pa bi se ispod grudnjaka
nazirale bradavice nalik najslađim jagodama, a predio od
stomaka prema donjem dijelu kupaćeg kostima je bio strm kao
skijaška skakaonica, u podnožju kupaćeg kostima se isticao
izdanak nalik na sipinu kost, od kojega se izdižu dva brdašca
lijevo i desno spajajući ih bedra preko koljena i listova do
stopala.
Uvijek je Nora sa sobom na plažu nosila nešto za čitati,
neku knjigu ili neki časopis. Dok je čitala bila je okrenuta prsima
i stomakom prema podu, oslanjala se laktima, knjiga joj je
bila ispred ruku, leđa joj su se savijala prema malo ispupčenoj
zadnjici koja je nalikovala nekim pravilnim brdašcima u daljini
ili nalik simetričnom otoku s prorezom izvirući iz mora. U tom
položaju je znala njihati listovima s malim kružnim pokretom
stopalima. Vjerojatno je taj položaj umarao pa bi se okretala na
lijevi ili desni bok pa i na leđa i tako isto čitala. Na boku je imala
blago ispupčenje od struka pa do bedara što je nalikovalo znaku
u prometu. Onda bi se posjela tako što bi lijevu nogu podigla
i savila u koljenu, a desnu polegla na pod sa stopalom pod
lijevom bedrom i tako neko vrijeme čitala. U tom položaju su joj
bokovi bili širi nego obično, a nalikovali su nozdrvama mladog
pastuha. Potom bi knjigu spremila u torbu, obula šlape za more te
32
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 32
30.1.2015. 14:30:53
graciozno ustala i polako krenula prema moru da se okupa.
U more je ulazila tako što bi ispuštala male uzdahe pri
svakom koraku dolazeći tijelom do sve veće razine mora na njoj.
Kad bi joj more počelo dodirivati kupaći kostim između nogu
počela bi se izvijati uvis grčeći tijelo i lice uz sitne krikove. Onda
bi ušla dalje u more da joj ono dođe do sredine kupaćeg. U tom
položaju bi stajala neko vrijeme i onda bi se prskala, ako nije bila
sama. Tada su joj leđa prema bokovima izgledala kao bocun od
vina lagano udubljena šireći se prema zadnjici. Taj položaj je bio
veličanstven i svaki njen pomak lijevo ili desno davalo je savršen
izgled njenom tijelu koje se izvija i savija kao mladi mak na
vjetru. Onda bi odjednom skupila ruke jednu uz drugu i nagnula
se prema naprijed ističući zadnjicu i skroz zaplivala. Plivala
bi svim stilovima, najviše leđno, dugo bi bila u moru, kosu bi
močila skoro svaki put, izranjala je i uranjala u more kao vidra,
i u moru je plijenila vitkost njenog tijela. Kad bi zaronila prema
naprijed, vidjeti njene savinute noge kako ulaze u more i zadnjicu
nije moguće ne primijetiti, a pogotovo listove kako ulaze u
unutrašnjost mora kao veslo „svićara“.
Nora bi nakon izlaska iz mora obvezno presvukla kostim.
To bi radila tako da najprije presvuče donji dio kostima, na način
da bi oko struka postavila ručnik, jednom rukom ga držala iznad
stomaka, a drugom skidala donji dio kostima. Malo bi preko
ručnika s lijeve i desne strane bokova povukla kostim prema
dolje, tako bi preko bedara kupaći došao do koljena, te bi onda
samo skliznuo do poda. Nora bi se sagnula i rukom ga postavila
preko torbe pa bi se vidjele njene vitke noge što bi izgledalo s
ručnikom kao da je u nekoj minici. Na obrnuti način bi oblačila
suhi kupaći, najizazovniji Norin položaj tada bi bio kad bi
kostim preko kukova trebalo podići do struka, okretala bi svoju
33
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 33
30.1.2015. 14:30:53
zadnjicu, a rukom istovremeno povlačila gore. Kada bi skinula
ručnik uvijek bi još malo popravila kostim i zadnjicu pomicala
gore dolje kao da sjedi na vrućoj stolici. Sjela bi nakon toga i
presvlačila gornji dio kostima. Okrenula bi kopču na prednji dio
tijela, zakopčala je i onda okrenula rukama da kopča dođe na leđa
a grudnjak sprijeda, otkopčala bi na leđima kopču od mokrog
grudnjaka, skinula ga, a suhi podigla prema gore. Ponekad bi joj
se vidjele malo sise i njena bjelina, no Nora nije tome pridavala
neki osobiti značaj. Tako bi sjedila nekoliko minuta. Baš dok je
tako Nora sjedila priđe joj mjesni galeb Điđi i upita je:
- Je li dama željna da se provoza malo barkom? – Điđi će.
Nora se okrene prema njemu i uz osmijeh mu reče: - Baš bi mi
dobro došla vožnja barkom. Lani sam se više puta vozila s Perom
u njegovom gumenjaku, a je li Pero još vozi taj gumenjak – Nora
će. – Je li Pero Milkin? – Da. – Nažalost, on je prije šest mjeseci
otišao trbuhom za kruhom u Australiju, a ja sam svoju barku
jučer izvukao na kraj, za opiturati je, pa te pozivam večeras – a
kako se ono zove dama? – Nora – Điđi, drago mi je – na našu
balotanu – Điđi će. – Dobro, vidimo se večeras na balotani –
odgovori mu Nora – uz žal što se ovo ljeto neće moći voziti u
Perinom gumenjaku.
34
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 34
30.1.2015. 14:30:53
Ljiljana Katić
Radost zamijećenosti
Danas si došao
u pahuljama snijega
nošen vjetrom
i čežnjom satkan
u srcu doma
poput neispričane priče
U svakom danu nov
kao vječna rijeka
koja traje
ne otječe
nalik na hladnu zbilju
koja otvara oči
grijući srcem ljubavi
Danas radostan
jer si zamijećen
u tolikim trenucima
otetim vremenu
pretočenim u vječnost
otkritim pogledu
zaljubljenom u Tebe
35
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 35
30.1.2015. 14:30:53
Daliborka Kaurin
Divlja ptica
Na obali sjedim
promatram most što lovi daljine,
zamišljam sebe i krila
da i ja lovim visine.
Gledali bi tada skupa
vlakove što stižu
i tu silnu rijeku
što nam teče blizu.
Napustila bih sve ovo dolje,
napustila bih ta tmurna lica,
letjela bih visoko,
letjela bih daleko
kao divlja ptica.
Ljudi oko mene
stalno nekud žure,
ne staju ni tren
poput morske bure.
36
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 36
30.1.2015. 14:30:53
I kad kiša sipi
ispere im osmjehe s lica
ljudi moji dragi
bolje mi je biti ptica.
Napustila bih sve ovo dolje,
napustila bih ta tmurna lica,
letjela bih visoko,
letjela bih daleko
kao divlja ptica.
37
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 37
30.1.2015. 14:30:53
Denis Kožljan
Jutro poslije
(istinita priča)
Nedavno uređeni pulski park, jednog ranojesenskog jutra.
Mooving uobičajan u vrijeme odlaska na posao. Svi u nekim
samo svojim mislima, možda teškim, možda i nekim malo manje
jer jednostavno je takav životni tempo koji loži, koji tjera. U
parku nasuprot Rive, osim Spomenika Palim borcima iz NOB-a
mogu se vidjeti i spomenici tek postavljenih pročelja velikih
istarskih odnosno hrvatskih likova. Ali koga to uopće više i
briga.
A Rivom prema samom parku, dolazi čistač ulica, obučen u
prepoznatljivo žuto-zeleno radno odijelo, gurajući ispred sebe
kantu s pripadajućim priborom te materijal za čišćenje. Mlađi
je to čovjek, a iako baš i nije uobičajeno, na očima ima naočale
okruglih tamnih stakala. Ne može se raspoznati jesu li i one u
sklopu zaštitnog odijela ili su možda neka njegova fora, odnosno
služe zaštiti od sunca. Približava se sredini parka, baš kod
glavnog spomenika, odlaže svoja kolica s kantom, vrteći glavom
u znak negodovanja:
„Lele, pa šta je ovaj rusvaj jutros u gradu? Ko da je atomska
pala. Za opalo lišće i ništa čudno, al vidi kolko flaša, najlona,
čikova. Ma jok, bre, pogledaj igle! Droge ko u priči. Saginje se
i lijevom rukom, uvučenom u krute radničke rukavice, podiže
staklene pivske ali i vinske boce, pa onda i plastične iz kojih se
38
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 38
30.1.2015. 14:30:53
širi neugodna para nalik alkoholnim tvarima. Odnosi do kolica,
sortira i vraća se nazad. U ruci mu sada metalna šipka, tzv.
„fatalist“, nastavlja po travi i šljunku kupiti papiriće:
„Bemti vaku državu i nekulturnu raju“, mrmlja sebi u
bradu, žaleći se na masu otpada i smeća koje je ostalo valjda od
prethodne noći. Prečicom u susret dolazi mladić, blijed u licu,
pospan, zijevajući, dok mu iz usta viri žvakača guma, obraćajući
se čistaču:
„Jutro majstore! Ča je novega? Ča se rabijivate?“
„Ma jeli to normalno, čovječe Božji? Što se u ovom gradu
dešava? Poludelo i staro i mlado, a bome i ovi naši glavni u
gradu. Skida sunčane naočale, kao da mu se zavrtjelo u glavi pa
mu više i nisu potrebne, stavlja ih u džep i nastavlja:
„Mladiću, koja je ovo pi….ja bila sinoć? Je li opet u Areni
nešto ili se rulja ove balavurdije ponapijala i napravila kaos?
Približava se spomeniku na čijem se mramornom postolju, jasno
ocrtavaju odstajali tragovi prolivenog crnog vina. „Pa, šta je ovo,
mili brate, kao da je tornado preleteo gradom?“
„Ma ni to, barba moj, niš novega. Bija je koncert Massima
u Areni sinoć, ma nima to veze. Okreće se i vrti u krug, više na
jednoj nozi, sa smiješkom nastavlja: “Kad nidan ne pensa na
nas mlade. Mi nimamo kamo poj, zabaviti se, opustiti. Nekako
spušta ton i kao sa žaljenjem tuži se čistaču: “Moj čovik, vero
forši certi nimaju kulture pak škovace hitaju pod noge. To njin
ne dan za pravo. Pak to ča piju... Moraju kad su razočarani u
sve.. Ni dela, ni šoldi, ni viditi svitlih hipi u kratkin vrimenu.
Čistač pogledom šara preko parka i kontrolira je li sve
počistio, očito da i nije razumio sve što mu je mladić govorio jer
je ovaj to činio na dijalektu. Počela je sipiti i lagana kišica.
Mladić je ubrzanim korakom nastavio dalje, a čistač je
39
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 39
30.1.2015. 14:30:53
navukao kabanicu i vozeći kolica s kantom produžio svojim
putem, nastavljajući svoj monolog u znak protesta.
Kantom i kolicima staje na semaforima čekajući zeleno.
Koristi stanku i uzima iz bijele plastične vrećice, a koja je
zajedno sa materijalom za čišćenje našla mjesto na kolicima,
svoj komadić očito starog kruha i vrlo malo neke blijede salame,
napravi dva odgriza i vrati sendvič natrag u torbu. Upali se
zeleno. Prijeđe pješački, zaustavlja kantu na pločniku tik uz
Gradsku čitaonicu, uzima svoju metlu i u potezu s lijeva na
desno skuplja masu otpalog lišća sa drvoreda:
„Eeee, živote moj? Što sam ti ja učinio da me tako prevariše,
započinje svoj, tko zna koji po redu, monolog, ovog trinaestog
listopada, drugog petka u mjesecu. „Hajde, živote, budi pošten
i kaži: Ima li pravdeee na ovom svetu? Ima li ljudi pravih? Gde
je nestala nekadašnja mladost? Ma sve se bre isparilo, nestalo,
kao vlak u magli...P opravlja kapuljaču od kabanice jer kiša sve
više ometa kako prolaznike, tako i njega da odradi svoj posao.
„Eto, i ovde milion čikova, papirića... A vid, vid i pacov crko!
Tko će ga znati jel od gladi i on, kad ni mi više nemamo što jesti,
a kamo li i ovaj štetočinjački smrdljivi svet!“ Je… ti kulturu,
vaspitanje. Ima li opće nekoga u tom bednom svetu ko može
da napravi reda, da imamo leba, krov nad glavom. Ma jok!
Odlazi po lopatu da ukloni uginulog štakora i rukavom kabanice
briše znoj sa čela. Biti će da je to znoj neke druge vrste a ne od
vrućine. Diže otužno pogled ugledavši penzionera koji izlazi iz
obližnje pekare. Suhonjav, očito izmučen od života, držeći u ruci
platnenu torbu sa pola polubijelog kruha, odlučio poćaskati sa
čistačem kao da je zapravo želio i sebe, ali i svog sugovornika
rasteretiti neke brige.
„Dobro jutro, šefe, otpozdravlja čistača skidajući svoj sivi
40
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 40
30.1.2015. 14:30:53
šešir, „Ide li posao? Eh, samo nam je i ova kišurina trebala.
Noćas oka sklopio nisam, od svjetla i jake glazbe u Areni, pa
onda ova neotesana balavurdija, stvara cirkus. Pijanči, vrišti,
histeriše se, samo da nije nedaj Bože gorega!“ Stišće u šaci
vrećicu s kruhom kao da ne želi da mu nekud pobjegne..
A čistač nekako tugaljivo, pogledavajući desnu visoku cipelu
od umjetne kože ili skaja prije, osjeti propuštanje i vlažnost
čarape. Spopade ga neka čudna jeza:
„Moj, burazeru, nemam pojma šta bih reko. Kome se
imademo žaliti? Eto, imali smo biranje pre par meseci i izabrali.
Samo, je… politiku, moj burazeru, kurva je ona, kurva. Šuti i
šljakaj, to je parola, inače bi mogo nogom u guzicu! E, burazeru,
tako ti je to kod nas. Eto, Evropa smo sad, je…. Evropa!
Odmahuje rukom kao da plaši komarca, ostavljajući penzionera
koji je ušao na autobusnoj stanici u bus na liniji za Vidikovac.
Čistač je obavio većinu svog prijepodnevnog posla, još
samo da očisti Korzo. A tu je svakog jutra gužva koju čine
školarci prije odlaska na nastavu, zatim radnici koji na obližnjim
kioscima kupuju novine, žvake i cigarete. A onda je tu i
autobusno stajalište, kino Valli, pa kafići gdje se opet pije kava,
a i vjerojatno nešto jače. Otpalo lišće već je u toku noći stvorilo
nakupine, a sad je i kiša sve to učinila blatnjavim.
Bacivši pogled od vrha prema dnu Korza, zapitao se : „Da
mi je samo znati otkud početi? Svima se nešto žuri, nestrpljivi
su svi i mladi i stari. Koje li predstave? Ko na pazaru, nastavio
je mrmljati. U jednom trenutku, kad je došao do natkrivene
staklene čekaonice odnosno stajališta, ostao je ne iznenađen već
zaprepašten:
„Ljudi, zar ne vidite, ovde je mrtvo telo! Pokušavajući
promrdati mladića u dobi nekih tridesetak godina za ramena,
41
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 41
30.1.2015. 14:30:54
nemalo je ostao šokiran: “Halo, ljudi, pa koliko vas ima, a
ne vidite mrtvog čoveka! Ma, mrtav je, mrtav, eno, sivo lice,
izbodena ruka... Eto i igle na klupi! Sačuvaj me, Bože! Obratio
se jednoj prolaznici koja je mobitelom vjerojatno surfala
internetom i nije puno obraćala pažnju na cijelu situaciju.
Usplahireno i ne znajući točno što da učini, obrati se
prolaznici: „Hajde, ženo, pritisni taj vražji mobitel, pozovi
miliciju, hitnu, hajde, požuri se! Narkoman, očito. Čovek hladan,
a nitko da primeti!“ A prolaznica nekako ne baš s velikim
interesom, napokon, mobitelom pozove policiju i hitnu, jednim
okom kontrolirajući svoju fb stranicu, a drugim tek onako
letimično baci pogled na obližnju klupu.
„San hi zvala, vreda te dojti, baren su tako rekli. Pak smo tote
jako blizu, sriča i Bog!“
Više onako iz znatiželje, ipak se na mjestu događaja, nakon
čistačeve intervencije, ubrzo skupila gomila ljudi što ga je vidno
iziritiralo:
„Pa kako da čovek, ne izgubi razum! Gde mi to živimo,
prolazi raja pored mrtvog tela i ne reaguje. Pa to je preko svih
granica!“
Zvuk sirena i plavo svjetlo, dalo je znak da su kola Hitne i
policijski auto stigli, napokon.
Oniži rastom, kratkih brkova, crnomanjast, policajac izlazi iz
auta i rastjeruje znatiželjnike, obraćajući se čistaču:
„Prije koliko vremena otprilike ste pronašli ovo beživotno
tijelo?“
Pogledavši na svoj sat kojega je izvadio iz džepa, odgovara
gotovo mrmljajući : “Eto prije deset minuta, nije više!“
I dok je policajac vadeći mali notes i kemijsku, uzimao
podatke od čistača: „Vaše ime i prezime molim.....“, za to
42
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 42
30.1.2015. 14:30:54
vrijeme liječnica je svojim aparatima na licu mjesta konstatirala
smrt, obraćajući se čistaču kao prvom očevicu: „Je li davao neke
znakove života kad ste ga ugledali?“
„Ma kakvi, doktorko, bio je zelen, šta reći, mrtvac, telo tvrdo,
ukočeno!“
U trenutku je vještak također zamolio čistača da odloži
svoju kantu na kolicima ispod jednog stabla i pozvao ga u svoj
službeni auto.
- Gospodine Vaso, morate s nama kao očevidac!, naredio je
onako specifičnim tonom, a Vaso je uza svu nevolju i tugu jer
je tog trinaestog listopada ipak doživio šok, uspio potpuno tiho,
gotovo šutke izustiti: “Ajd hvala Bogu da i mene netko prepozna
po imenu... samo ne mislim da sam i neki gospodin!“
I tako jutrom poslije, nakon nekoliko minuta snebivanja, i
mladog života koje je odnijelo ždrijelo ovisnosti, grad i Korzo,
nastavili su dalje, ispisivajući još jednu stranicu uobičajene
svakodnevice.
43
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 43
30.1.2015. 14:30:54
Valentino Kuzelj
Oči boje ebanovine
Sjedio sam tamo, zaustavljen u trenutku, promatrajući prizor
koji bez golicave hladnoće, ranog mraza i dima – koji je šireći se
iz šalice večernje kave risao najneobičnije oblike po mračnome
zraku – zasigurno ne bi toliko utjecao na um smoren detaljima.
O da, čitatelju, reći ćeš kako je taj prizor svakodnevni,
običan... Možda si u pravu. Ali meni je u tom trenutku djelovao
više epski od sukoba tisuću vojski. Vjerojatno zato što je slikan
crnilom njezinih očiju, tom istinskom, neobvezujućom tamom, a
ne rumenom nijansom krvi izginulih ratnika.
Tek jedan trenutak utisnuo mi se u sjećanje jače od
prethodna i naredna dva sata provedena uz neku drugu šalicu
kave. Tek njezin pogled dok je smijeh izazvan budalaštinom
koju izjavih zamijenila nečim što nisam mogao razaznati. Nisam
mogao prodrijeti u dubinu tog pogleda, do njezine istinske srži,
ma koliko pokušavao.
Tek ću nakon četvrte kave, u mraku šalice, spoznati kako
nema veće istine od tog pogleda. Možda nikad zaljubljenom
drugu ne razotkrijem što sam shvatio dok ga je gledala. Ne zato
što me stid ili me hvata panika hoće li razumjeti, već jednostavno
zato što mi se sviđa ta nedorečenost. Ona tom trenutku daje
ljepotu.
Reci, čitatelju, ne bih li upropastio tu ljepotu otkrivši mu
44
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 44
30.1.2015. 14:30:54
kako u trenutku kada je skrenula pogled s mene, susrevši se
s njegovim, smijeh iščezne s njezina lica, a ostane ga gledati
samo ona. Istinska, ogoljena ona, koja nema potrebu pretvarati
se, prilagođavati, sudjelovati. Gledajući njega ona ne mora biti
nasmijana djevojka. Ne! Može biti tek jedna Ivana prepuna vrlina
i mana, a njezin pogled, iskreno taman, može si dozvoliti da
bude prazan. Ogoljen od emocija. Jer gleda njega. Njega koji ju
upotpunjuje, s kojim ne mora pričati, misliti, smijati se, voljeti...
Treba samo biti uz njega. Postojati.
U tom času spoznam svu radost tog pogleda. Iz ispraznosti
nikne ljubav. I osjetim se sretnijim zbog njih nego da netko
pogleda mene tim istim, ispraznim pogledom. Ona ga voli. Moj
drug pronašao je sreću u mraku njezinih očiju. Ona ga voli i oni
su tu, uz mene.
Poželim još trenutak promatrati taj prizor, ali tada se
okrene, a osmijeh joj bljesne u očima boje ebanovine.
Bio sam sretan. Imao sam prijatelje!
45
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 45
30.1.2015. 14:30:54
David Ljevar
Koje je tebi draže godišnje doba
Pada kiša, odmah se znaju sva zanata,
Rana jesen kuca na vrata.
Ono sunce snažno,
Ljeto je to, a ne proljeće lažno.
Evo snijega bijela,
Ćuk po zimi ide do bijelih jela
Eto slova crvena pročitajte,
to je proljeće, ne morate pitati ni mame ni tate!
46
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 46
30.1.2015. 14:30:54
Štefanija Ludvig
Vanjkuš od soza
Samo tak si otišel
kak letni dežđ od mene
nisi mi rekel niti zbogom
kušlec zadnji na lice nisi del
Neznam kak bi te svom srčeku opravdati mogla
Znum kriva nisem
na oči bi se kleti mogla
Moj vanjkuš more ti reči
kolko se suzi napil
Vehnem kak roža
od hude bure vu duši
Zbiram si pretekle včutke
črez dneve i noči
Trunku svoje krivnje
najti nebrem
za razlog tvojemu betegu
47
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 47
30.1.2015. 14:30:54
Plesali smo skupa
vu kleti na zabavi
Sveta Ana je bila
vrtil si me jako i smejal se
kak smo srečni bili ti den
Neznam koja nevola je našu ljubav zrušila
Nekša kalna voda dušu mi dere
a ti si zginul kak proletni mraz zamučal kak slaviček
Nikoga nečem videti
niti poslušati
samo tebe očem čuti
ti mi moraš istinu reči
kaj z našim včutkimi delati
Veter obrče liste kalendara
Do kojih cajti još moram čekati
našu istinu?
28.01.2014.
48
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 48
30.1.2015. 14:30:54
Josip Maruščec Roko
Val
Na obali drijemam,
i s užitkom slušam;
kako pljuska more,
k*o fini pjenušac,
tamo uz kraj.
Cikne galeb,
razbudi me,
poškropi,
poljubi,
iznenada,
al* potiho,
dolazeći val!
Potom nesta.
Raspline se.
Utihne i primiri.
Taj berekin.
Osta plavo,
ljuljajuće more,
i prekrasan žal!
49
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 49
30.1.2015. 14:30:54
Vesna Maskalan
Selidba u Zagreb
Vraćati se u prošlost nije dobro, kažu. Smatram to i
opravdanim da se ne treba opterećivati životom koji je davno
iza nas. Ponekad samo otvorimo tu staru datoteku u mozgu,
probudimo sjećanja i evo, dragi moj Bože, roje se događanja
stara više od pola stoljeća.
Sama činjenica da se svega sjećam iz tog vremena, dokazuje
i još nešto. Priznali mi sebi ili ne priznali, ma kako se krasno
osjećali, ostarjelo se, hoćeš ili nećeš, šezdeseta je na leđima. No
dobro, idemo mi sada na priču upravo onako kako se odvijala.
Bilo je prekrasno lipanjsko jutro davne šezdeset i neke godine
prošlog stoljeća. Majka me probudila gotovo u cik zore da
stignemo na najraniji autobus koji je vozio za Zagreb. Samo dan
ranije otac je otputovao s kamionom prepunim pokućstva. Kao
sad se sjećam kako su odostraga na kamionu stajali ružičasti i
bijeli oleandri i svojim granama mašući pozdravljali mjesto koje
su upravo napuštali.
Tada sam bila jedanaestogodišnja djevojčica. Obučena u sivu
plisiranu suknjicu i žutu majicu. Sjedila sam pokraj majke u
autobusu, veoma uzbuđena što, eto, idem u novi život.
Sati su odmicali i evo nas u Zagrebu na kolodvoru. Gradu sam
se opet divila iz početka bez obzira što sam samo godinu ranije
bila u Zagrebu. Sve mi je djelovalo tako bajkovito, tramvaji,
50
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 50
30.1.2015. 14:30:54
golubovi, ljudi, pa čak i sunce koje je sjalo taj dan izgledalo mi je
čarobno. Nakon poduljeg pješačenja i divljenja krenusmo majka
i ja nekakvim uskim klancem koji su mještani nazivali «crni put».
Bio je stvarno crn, jer dok se uspneš po njemu, ma koliko bio
mlad, zabole te noge. Bukovac se nekada smatrao selom pokraj
Zagreba, bez obzira na to što je do tramvajske stanice trebalo
samo dva kilometra. Tada je bio neasfaltiran te se često nisi vidio
iz oblaka prašine kada bi protutnjao kakav auto kraj tebe.
Upravo sam stigla iz Bosne, mislim si ja, a tamo kraj moje
bivše kuće ima asfalt. Zašto tu nema? Nije sve u dobroj cesti,
priroda je savršena, ima i zoološki vrt tu blizu u Maksimiru, kud
ćeš bolje. Doprašismo konačno majka i ja i uđosmo u kuću gdje
nas dočekaše otac i njegovi roditelji, to jest moji djed i baka.
Nekakvog posebnog oduševljenja nije bilo s njihove strane
kad su nas ugledali, osim moga oca koji se trudio objašnjavati
kako je posložio stvari i kuda je što stavio. Isti tren sam se
stisnula kao nekakva mala životinjica u nastojanju da nikome
ne smetam. Hodala sam tako po dvorištu i mjerila taj prostor
jer on je sada moj, samo moram naći novo društvo i opet će
se sve odvijati kako treba. U Bosni sam ostavila prijateljice,
svojevremeno sam imala i psića koji se zvao MEDO i po
cijele dane, naročito ljeti kad nema škole, igrali smo se do
iznemoglosti. Verali se po voćkama, jurcali i skrivali se po
kukuruzištu, vozili se odostraga po konjskim kolima iako je bilo
opasno i nedozvoljeno, kupali se u rijeci i sve koristili što nam
ljeto može pružiti.
Sjećam se kako sam samo važno rekla kolegicama da odlazim
u Zagreb. Primijetila sam na njima da im je žao i da nisu sretne
zbog toga. Doći ćete vi meni, kažem im ja, tek je škola završila,
vidjet ćemo se mi.
51
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 51
30.1.2015. 14:30:54
Toga ljeta puno toga se još bitno dogodilo. Moja sedam
godina starija sestra se udala, može se reći jako naglo. Naime,
ostala je još par dana kod majčine sestrične da okonča sa školom
i pokupi papire te da nam se pridruži u Zagrebu. Taj film nismo
uspjeli vidjeti. Iskoristivši priliku zbog odsutnosti roditelja,
uhvatila je maglu skupa sa svojim odabranikom te nestala.
Sestra i ja bile smo veoma bliske. Razlika u godinama između
nas dvije je poprilična, stoga mi je bila veliki uzor u svemu.
Imala sam osjećaj da mi je bila više od samih roditelja.
Kada su mi roditelji rekli da se ona neće vratiti, pala sam
u blagi očaj. Moje očajavanje, naime, ublažila je činjenica da
su moji roditelji tog ljeta dobili dugo očekivanog sina, drugim
riječima rečeno: dobila sam brata. Za njih on je stigao malo u
poodmakloj dobi, ali eto, muško je, pa neka. Tako su rekli.
Sjećam se da sam tada bila najsretnije biće na svijetu. Teta
moja po ocu, odvela me k majci u Zajčevu bolnicu da kakti
vidim tek rođenog brata. Figu, brata tada nisam vidjela, a na
vratima bolničke sobe pojavila se majka sva zabrinuta s groznom
rečenicom na ustima: »Nisam sigurna da će mali preživjeti,
nedonošče je jer je prerano rođen, gotovo mjesec dana, i ima
samo dvije kile».
Opet već moje viđeno stanje blagog očaja. Molila sam Boga
samo da preživi. Tako se upravo i dogodilo. Mali je preživio i te
kako, pa se dernjao po cijele noći.
Moglo bi se reći bez umišljanja da sam tada bila vrlo ponosna
na sebe. Vidjevši majku koliko ima posla s dvoje čangrizavih
staraca cjelodnevno, te malim djetetom - sva iscrpljena spavala
je k’o opijena - tada na noćnoj sceni bar malo u zamjenu oko
malog djeteta nastupala sam ja. Nanašala sam tog malog stvora
u jastuku samo da prestane plakati i ne probudi majku. Zadatak
52
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 52
30.1.2015. 14:30:54
sam po svojem sudu obavljala na visini. Po danu su me čekala
druga zaduženja. Odlasci u pekaru kod Jakuša po kruh, kod
Sladića po vino za dedu te nekoliko puta u dućan, sve po potrebi
koja se dnevno ukazivala. Dućan baš i nije bio tako blizu pa mi je
majka, nagradivši me, dala novac i za rumštangicu. Tko sretniji
od mene! U jednoj ruci torba, a u drugoj rumštangica. Samo da je
malo veća pa da dulje traje!
53
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 53
30.1.2015. 14:30:54
Budimir Mijović
Dugme s dva ili četiri otvora
Došlo je jutro; bilo je sedam sati. Sunce je zauzelo mjesto pod
niskim kutom nebeskog svoda. Dani i Budi idu tražiti dugme s
dva i četiri otvora. Tražiti mjesto gdje je Danijev djed početkom
dvadesetog stoljeća posijao dugme. Da je posijao drač, sada bi
cijeli grad bio prekriven korovom za jedno stoljeće. Korov se
rijetko sije, ali ga dosta ima jer se teško iskorijeni. Ljudi su kao
korov - brže se razmnožavaju loši ljudi.
Prvi smo gosti na splavi rijeke i možemo birati gdje sjesti,
bliže obali, dalje od obale. Pusti rijeku neka teče, ona zna svoj
put. S neba po dvorištima kuća padale su zrake sunca, uvlačile se
neprimjetno kroz svaki otvor tamne komore i budile život.
Dani nije pokazivao naročitu radoznalost za ono što ga je
okruživalo. Smireno je gledao zatvorene prozore niskih kuća,
rijeku punu vode koju su nadlijetale divlje patke. Patke su
uzimale zalet s obale i utrkivale se na površinu rijeke za lovinom.
Svaki kontakt s površinom vode proizvodio je koncentrične
matematičke krugove. Ništa se može događati bez matematičkih
krugova i Arhimedove spirale, progovori Dani. Ni samo sjećanje
nije shvatljivo bez matematičkog pristupa. Temeljni podatak je
brojčani omjer između proživljenog vremena i vremena što ga
život zauzima u sjećanju. Sat svima otkucava. Glavno je pitanje
sjedite li i buljite u sat strahujući od konačnog pada, što je
54
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 54
30.1.2015. 14:30:54
besmisleno, ili jednostavno živite.
Za stol sjeda Danijev bratić iz karike porodičnog lanca. Imao
je lice zeca izgubljenog u divljoj travi koja naočigled raste oko
njega i nadrasta ga. Kraj splavi je rasla velika trstika, viša od
dva metra, koja je djelovala poput džungle u koju se uvlače ribe,
žabe, kukci, leptiri, divlje patke i ptice. Dani je na kraju uspio
prekinuti bratićevo botaničko izlaganje o močvari i pitati kako je
proživio ovih dvadeset i pet godina otkada se nisu vidjeli.
- Tvoj dida je, dragi Dani, imao dućan na uglu ravne duge
ulice. Čekao je da dođu kupci koje nije poznavao. Kada imaš
dućan, čekaš i ne možeš kontrolirati prodaju. Ako prodaješ
uokolo, možeš kontrolirati. Zabranili su našim roditeljima da
budu liječnici, pisci, advokati. Zabranili su vožnju u istom autu,
busu. Nisu mogli kupovati u istim trgovinama. U malom gradu
su ih svi znali i bili su označeni. Bila je to noćna mora. Mali grad
- predrasude veće. U većem gradu je bilo sigurnije. Da je to bilo
prije 800 godina u barbarskoj civilizaciji, a ne 60-70 godina u
zapadnoj civilizaciji... Uvijek ima nekakvo sutra i netko nastavi
život. Postoji karika u lancu koja ide dalje.
Repriza se dogodila prije dva desetljeća. Izašao je miris iz
poljskog cvijeća, izašla je milost iz čovjeka, rijeka je izgubila
svoje zdravlje, nastupio je rat. Narod je zaglupio, rađali su se
ljudi, a da ne znaju tko im je djed, pradjed. Kako je zlo tako
blizu? Zašto je dobro tako daleko? Uskoro su došli američki
zrakoplovi i tada je nastupila sloboda. Riječi su varljive. Ne
možemo bez nasilnika, od kojih očekujemo čuda. U zoru su
zakoni vratili cara na vlast. Došla je država koja ima zakone
po novim standardima života i rada, ali ne može sačuvati deset
staklenih pločica veličine otvorene knjige.
Zaljubio sam se u ovaj grad. Ne poput onih koji u svakom kutu
55
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 55
30.1.2015. 14:30:54
zemlje traže svoje korijene, uspomene, tragove svojih mrtvih,
nego kao putnik koji se prepušta iznenađenju i čuđenju, poput
djeteta koje zadivljeno šeće po kakvom zabavnom parku ne
želeći da ga više napusti.
Dok kopamo po skladištu povijesti dugmeta, ne shvaćamo da
je sada drugi svijet, svijet sadašnjice i stoljeća što tek dolazi.
Svijet je veliki kotač što ga guraju i okreću ljudi koji po njemu
hodaju. Svijet bi stao da nema ljudi. Ako ne znamo prema kakvoj
nas budućnosti vodi sadašnjost dobra ili loša, zaslužuje li našu
sumnjičavost ili našu mržnju?
Trebali bismo obući stare traperice i čizme, uzeti srp, motiku i
lopatu i malo-pomalo raščišćavati drač pameti, poštenja, savjest,
obrazovanja i marljivosti, nadajući se da je štogod u ovom gradu
ostalo.
56
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 56
30.1.2015. 14:30:54
Đurđica Miketa
Drage breze
Hoćete li mi sestre biti
Jer ja sestre nemam?
Kad zagrljaj zatreba mi
Hoćete me zagrliti?
Kada budem tužna
Hoćete me utješiti?
Kada zapeče Sunce žarko
Hoćete me zaštititi?
Hoćete li mi sestre biti
Jer ja sestre nemam?
Vi ste tako nježne, blage,
Kao sestre drage.
Kad navale nevolje i tuge
Budite mi druge…
Drage, mile, kao od svile,
Ja u vama tražim spas.
Kad umorno koljeno mi
Poklekne i stane,
Mogu li se nasloniti na vas?!
57
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 57
30.1.2015. 14:30:54
Dragan Miščević
Žar ljubavi
Bila je jesen. Žarki plamen vatrenih boja plamsa na lišću
lijeske, kestena, ogoljelih vrba, nedozrelih lješnjaka, sasušenih
kupina i suhe kukuruzovine na obranom kukuruzištu. Jesenja
vatra obasjava lišće na granama drveća, a ja, petogodišnjak, i
četverogodišnja Ema igramo se u pijesku kraj našeg potoka ispod
livada Lučice i Tuka koje obrubljuje gusta bukova i grabova šuma
kojoj čuvaju stražu lijeska, kupina i crnotrn, a uz potok, koji izvire
na Crvenoj zemlji ispod Sisveta, natiskale se tanke kvrgave vrbe,
lijeske, poneka pas lijeska, svib, klen, zalutali hrastić, bodljikavi
bagremi i kupina s ponekim vatrenim šipkovim grmom.
Malo dalje od pješčane uvale stari polusuhi kesten nad potokom
šapuće jadikovku o prolaznosti i svome skorašnjem smiraju, a sa
suhe grane objesio se dugački zmijski kostur.
Nas dvoje zadubljeni u pijesak nogama ucrtavamo naša stopala,
a njeno majušno stopalo uz moju petogodišnju šapu tako je
sićušno, umilno, do dragosti smiješno. Šačica mekoće i nježnosti
klizila je uz mene, a ona me pogledavala otvorenih očiju i pozivala
da se pogledam u njenom oku, a onda je ona zavirila u moje oči i
glasno se smijala svom odrazu u mom oku. Smijali smo se i gazili
bosim nogama po pijesku i gledali se u očima.
Čudna toplina strujala je mojim bilom čim su je doveli do
potoka zajedno s njenom kravom. Malu nježnu, bijelu Emu
grahorastih okica i majušnih toplih ručica ostaviše meni na
58
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 58
30.1.2015. 14:30:54
čuvanje zajedno s njenom kravom, a ja sam zaboravio i na svoju
i na njezinu kravu koje su pasle na brdu iznad potoka i priljubio
se uz nju osjećajući sićušno, krhko, toplo i nježno biće koje odiše
magnetnom privlačnošću, a nešto čudno i mirisno lebdjelo je u
jesenjem zraku.
Pravio sam joj od kukuruzovine volove, jaram za volove i
saonice koje su volovi vukli, a ona se svemu divila i vragolasto
smijala. Pravio sam joj tamburice od kukuruzovine. Svirali smo
na te tamburice, a ona je pjevušila nekakvu pjesmicu i svirala na
kukuruznoj tamburici pjevajući:
„Gore-dolje niz taj grad,
Šetao se Miki mlad…“
Opet smo se smijali, smijali smo se kako naše tamburice lijepo
sviraju, smijali smo se što se vidimo u očima, smijali smo se tome
Mikiju koji se šeće gradom iako i ne znamo za nekakvi grad,
smijemo se suncu i bistroj vodi u plitkom pjeskovitom potoku i
bosim nogama gazimo po vodi, po pijesku, po oblacima iznad nas,
po toplim sunčevim zrakama koje nas miluju i nose iznad Lučice i
Tuka. Iznad brda i dolina…
- Moje su noge manje! – rekla je.
- Koliko ti imaš stopalo! – čudila se.
- Tvoje su šape kao u medvjeda! – gledala je začuđeno u
moje stope na pijesku i stajala u njih, a ja sam opet gazio preko
njezinih sitnih, majušnih stopala. Opet smo svirali u tamburice
od kukuruzovine i opet se smijali čudnom zvuku koji su stvarale,
naćulili uha i slušali pjesmu koju nitko osim naših srca ne može
čuti.
Dozivali smo svirkom žar-pticu ljubavi, pticu koja nikad ne
dodiruje tlo, ali ispunjava maštu i snove, i mi smo osjećali u
zvonkom smijehu njenu sjenu u našim malim srcima.
Suton nas je zagrlio kada su došli po nas i poveli nas kući, a mi
59
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 59
30.1.2015. 14:30:54
smo suznih očiju gledali jedno za drugim i tog trena postali dva
mala srca koja tuku u jednom ritmu.
……………………………………………….
Zapuhao je vjetar i raznio nas na sve strane. Davno je ona otišla,
kažu u Ameriku, Afriku, Aziju, a možda i na Sjeverni pol – ali još
uvijek ponekad slušam onaj sitni zvuk tamburice od kukuruzovine
koji smo samo mi čuli i razumjeli, a možda daleko negdje i ona
prigiba uho osluškujući taj davni zvuk koji je izvirao iz naših
malenih sretnih srdaca.
Rasli smo i odrastali, tako blizu, a tako daleko. Nikada se više
nismo tako sretno igrali, niti smo bili sami na svijetu. Samo su
jednom rekli da je ona otišla u veliki grad. Udala se, ili nešto
slično. Zar je važno? Ono je samo sličica koja ponekad zagrije
srce. Pisao sam joj. Nije nikad odgovorila, a onda sam u svom
gradu primio njezinu razglednicu moga grada i nekoliko riječi:
„Šećem se ovim gradom. Sjećam te se. Možda se i sretnemo.
Čekam autobus. Voljela bih da naiđeš. Bila sam u tvojoj ulici. Pred
kućom u kojoj stanuješ…“
I to ti je sve. Mogla je napisati još nešto, ali nije. Samo sam
se rasplamsao i zažario u nekom čudnom zanosu. Eto, bila je tu.
Mogla je i navratiti da se vidimo, ali nije.
I vrijeme nosi svoje. U sretnom studentskom braku dolazim
roditeljima na neki praznik sa svojom zaručnicom, studentskom
suprugom.
Hladno prosinačko jutro nas priljubilo jedno uz drugo. Ležimo
u krevetu. Najednom se otvaraju vrata. U sobu upada Ema! - i
razočarano, zaprepašteno i začuđeno ledenim glasom saopćava:
- Ti… ti… ti se ... oženio!? - zatvara vrata i nestaje.
- Tko ti je to? – pita me zaručnica.
- Prijateljica.
- Zar prijateljice ranim jutrom ulaze u spavaću sobu bez
60
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 60
30.1.2015. 14:30:54
kucanja!?
- Ali, nije mi ona djevojka…
- Možeš misliti… taman posla… Upada li ona tako svaki put
kada dođeš kući?!
- Ma, ne, nemoj biti smiješna!
- Zašto je sada došla?
- Nemam pojma. Nisam s njom u nikakvom kontaktu.
- Misliš da sam ja glupa!? Pa, da, susjeda samo tako upadne u
tvoj krevet…
- Ma, ne…
- Zašto je onda izjurila iz sobe kao ofurena kad me je vidjela?
- Ne znam… Nikada nije…
- Ma, ne seri kvake… Ali, nema veze, sada si moj! Nisi mi ništa
pričao o njoj.
I tako su prošle godine studija. Nismo se vidjeli, tek tu i tamo u
prolazu. Već sam dugo kod roditelja, na selu, čuo sam da je i ona
tu, ali je nisam vidio. Ona je s onim…
- Onaj ju je ostavio! – kaže mi mama. – Naljutio se na nju jer je
otišla susjedi… Sjeo u auto i rekao joj neka mu ne dolazi!
Stojim u hladu pred kućom. Ona dolazi. Ništa. Objema rukama
se uhvatila za debelu granu bijele šljive. Utisnula svu svoju bjelinu
između ruku. Oblilo ju je rumenilo, a oči me sijeku i traže da ih ne
zaboravim:
- Ti sutra ideš! – jedva je izustila, i zagledala se molećivo u
mene kao ostavljeno psetance, ali sam u njenim očima osjetio
neizrečenu želju da krenemo zajedno.
Gledamo se dugo bez riječi. Struji ona slika iz ranog djetinjstva.
Slika otpalog preplanulog vatrenog lista. Mekog pijeska kraj
potoka. Kesten ogoljelih grana. Vatra krupnih veselih očiju.
Grahorastih. Moja slika u njenom oku.
Stojimo neodlučni. Krenuti. Pobjeći. Gledamo se. Oko u oko.
61
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 61
30.1.2015. 14:30:54
Vatra u licima. Plameni jezičci struje cijelim bićem. Ruke drhte.
Napetost raste. Krenuti odmah, ali kamo i kako. Možda se ona na
trenutak dvoumi. Lomi se u meni odsjaj ljubavi. Okrećem glavu.
Ne mogu izdržati taj pogled.
Tamo me čeka … Kako bih se mogao vratiti s djevojkom, a
nije mi djevojka, a volio bih je uzeti za ruku i krenuti s njome.
Zaploviti u novi život, u avanture, u nepoznato, u željeno.
Slomljeno se rastajemo. Bez pozdrava. Bez stiska ruku. Bez
ijedne izrečene riječi. Nijemi za ljubav, za osjećaje. Nestaje dio
nas, ali odlazimo. Zadnji put se vidimo ovako blizu, a opet daleko,
daleko.
Minule su godine. Sretno je udana. Tako kažu. I ja sam u
sretnom braku. Vraćam se kući pješaka sa željezničke stanice jer
mi je fićo ni kriv ni dužan stradao pod naletom ogromnog traktora
dok je čamio na parkiralištu ispred kuće.
I tako, nogu pred nogu, polako koračam tih pet kilometara, a
znan mi je svaki kamenčić, svaka letva u plotu, svaka kuća...
Odjednom kraj mene projuri plavi fićo. U njemu ona! Ošinula
me pogledom i dodala gas! Odjurila je dalje. Bez zaustavljanja.
Bez usporavanja.
- Eto, to ti je život. Mogla me je i povesti. Nema veze. Mogu ja i
pjehe – tješim samoga sebe.
Skoro stižem pred kuću, a ona odnekud trči pred mene:
- Oprosti, mislila sam…
- Ne moraš se ispričavati, produžio sam pored nje.
- Mislila sam da čekaš autobus!
- Baš! - nasmijao sam se i prošao kraj nje.
Priča je davno, davno završena, samo joj ispisujem kraj. Ljubav
je ostala u sitnom pijesku bistra potoka utonula u jesenju maglu.
62
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 62
30.1.2015. 14:30:55
Branka Mumalo
Gozba
I što ćemo sad?
Umrlo je nekoliko duša tu noć
bilo je intenzivno i jezgrovito
poigravali smo se osjećajima
sve do jutra
i sutra opet iznova...
Svidjelo nam se
adrenalin lako opija
pjesme potpiruju maštu
i sve je dobro
dok ne počnemo razmišljati...
63
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 63
30.1.2015. 14:30:55
Ana Narandžić
Baby bum generacija
Mi smo zadnja generacija
Uz čija su uzglavlja goveda pasla
Pijetli kukurikali
Blejale ovce
Mi nismo brojali novce
Prije spavanja
U našem je sjećanju zapisano
Kako je svaka biljka klijala
Kako je rasla
Mi smo veza između cyber svijeta
I pastoralnih krajolika
Još nam je u uhu
rika
razjarenog bika
Još pamtimo okus svježih jaja
Iz gnijezda
Za svakoga je
na tamnom nebu
za pomrčine mjeseca
bila jedna zvijezda
64
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 64
30.1.2015. 14:30:55
Mi smo znali
Tajne prirode
I ljudskog okruženja
zakone nastajanja
nestajanja
i zrenja
Naša zarada nije bila laka
U naše vrijeme
bio je manjak klupa
A višak đaka.
Mi
Baby bum generacija
65
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 65
30.1.2015. 14:30:55
Karolina Obradović
Živim za vječnost
Od danas živim
za vječnost
zalud su brige moje,
u prolaznosti svijeta
tko sam, što sam?
Tek jedna blijeda točka
među tonama pijeska,
za ovaj svijet sam ništa,
prolaznik samo.
Ja putujem u snove svoje
pa i kad sam budna
da sanjam:
velika zelena polja,
modra mora
i beskrajno nebo nade!
66
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 66
30.1.2015. 14:30:55
Mirko Omrčen
Ključni problem Hrvatske je povećanje
konkurentnosti
Nismo u sjajnoj situaciji, ali još uvijek smo dovoljno sposobni da
sami sebi nađemo lijeka i da u dvije i pol godine mandata Vlade
sami riješimo svoje probleme. ( Zoran Milanović)
Industrijske i ostale kompanije prvenstveno su zainteresirane
za profitabilnost i konkurentnost, a za to je, pored povećanja
proizvodnosti rada i smanjenja troškova proizvodnje (uključujući
troškove radne snage), potrebno proširiti tržište i ubrzati promet
kapitala. I za povećanje profita i za povećanje gospodarske
aktivnosti tržišna ekspanzija zauzima veoma bitnu stavku.
Za povećanu dinamičnost nacionalne granice su postale preuske
te se tako nametnula prijeka potreba za širenjem, odnosno potreba
za globalnim tržištem.
S globalnim širenjem tržišta zaoštravala se i konkurencija,
kako između kompanija tako i između nacionalnih ekonomija, za
osvajanjem što većeg udjela na globalnom tržištu.
Strateška važnost za opstanak i za prosperitet pojedinih
gospodarskih subjekata i nacionalnih ekonomija dobila je
konkurentnost, koja je uz profitabilnost danas ono prvo bitno i
za kompanije i za nacionalne ekonomije. Na globalnom tržištu
konkurentnost je postala bitan faktor profitabilnosti neke tvrtke, ali
67
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 67
30.1.2015. 14:30:55
i uspješnosti neke nacionalne ekonomije, to jest porasta njezinog
društvenog proizvoda, a time i životnog standarda njezinih
građana.
Dinamičnost nacionalnih gospodarstava danas u sve većoj mjeri
ovisi upravo o konkurentnosti domaćih tvrtki na globalnom tržištu.
Konkurentnost gospodarstva jedne zemlje danas je postala od
sudbonosne važnosti za njezin prosperitet – mišljenje je to mnogih
stručnjaka, ekonomista, sociologa i znanstvenika.
Nekonkurentna Hrvatska
Neuspješnost hrvatske ekonomije, tj. izostanak porasta
društvenog proizvoda, a time i životnog standarda građana naše
zemlje, svakako je vezano i uz (ne)konkurentnost Hrvatske, koja
i za današnju vladu Zorana Milanovića predstavlja veliki - ključni
problem.
Po konkurentnosti je naša zemlja ove godine zauzela 58. mjesto
od ukupno 60 vodećih svjetskih gospodarstava, objavio je Institut
za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, čiji je partner
Nacionalno vijeće za konkurentnost.
“Ovogodišnji rezultati jasno ukazuju na potrebu provođenja
hitnih strukturnih reformi koje moraju zahvatiti javni i privatni
sektor, a s ciljem povećanja konkurentnosti naše zemlje. Moramo
se više fokusirati na poboljšanje poslovne efikasnosti, ali i na
povećanje fleksibilnosti i prilagodljivosti promjenama“ – ističe
Ivica Mudrinić predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost.
Hrvatska mudrost za tuđe interese
Strukturne reforme (uključivanje u tzv. globalizaciju) u
jednakom obliku provode se u Hrvatskoj od 1995. godine do
danas, a njihova cijena je da je politički proces poprimio velike
68
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 68
30.1.2015. 14:30:55
razmjere korumpiranosti, razlikama u regionalnom razvoju
naše zemlje, porastom nezaposlenog stanovništva, porastom
siromaštva, uništenjem privredne proizvodnje s ciljem da Hrvatska
nikada ne bude i ne postane konkurentna, i još mnogim drugim
negativnostima…
Svemu tome pridonijele su strukturne reforme, a na čemu su
svesrdno radile tri glavne institucije koje upravljaju globalizacijom
i osiguravaju globalnu gospodarsku “stabilnost“: MMF, Svjetska
banka i WTO.
Ako se pod inicijativom potrebe hitnog provođenja strukturnih
reformi misli na nastavak dosadašnjeg, onda nije teško
pretpostaviti na čiji mlin Ivica tjera vodu, u čije diple puše i kome
služi njegova “mudrost“.
Ako se pod inzistiranjem na prilagodljivosti promjenama
podrazumijeva “razvitak“ temeljem modela ekonomskog
neoliberalizma, što znači da se država ne treba miješati u
gospodarstvo, nego ga pustiti da se samo razvija, ne izgrađivati
svoj konzistentni makroekonomski sustav i svoju gospodarsku
strategiju, nego se prilagoditi i potpuno prepustiti tržištu, tj.
“nevidljivoj ruci“ koja će sve dovesti u najbolji red, onda je to još
jasnije.
Glavni faktor konkurentnosti
Konkurentnost gospodarstva jedne zemlje, koja je postala od
sudbonosne važnosti za njezin prosperitet i zaštitu i promicanje
njezinih nacionalnih interesa, zahtijeva i nameće potrebu aktivne
nacionalne gospodarske, odnosno aktivne razvojne politike.
Uloga države u jačanju konkurentnosti nacionalnog
gospodarstva na sve zahtjevnijem globalnom tržištu, u pravilu je
69
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 69
30.1.2015. 14:30:55
od odlučujućeg značaja.
Jedan od glavnih faktora konkurentnosti danas je upravo
sposobnost države da upravlja strategijom rasta. To se posebno
odnosi u pogledu podrške tehnološkom razvitku i području
kvalitete ljudskih resursa, što su bitni čimbenici rasta u današnjoj
ekonomiji. Iskustvo mnogih zemalja pokazuje da su upravo
državne subvencije i povoljni zajmovi za istraživanje i razvitak, za
obrazovanje, za unaprjeđivanje izvoza, kao i državne investicije
u infrastrukturu imale ključno značenje za ubrzanje tehnološkog i
ekonomskog razvitka.
Primjeri Japana, zatim “azijskih tigrova“, a sada i Kine,
pokazuju kako aktivna državna politika može pokrenuti
izvanredan razvitak i modernizaciju nacionalnog gospodarstva.
Te su države svojom aktivnom razvojnom politikom dale smjer i
pružile su punu i svestranu potporu brzom tehnološkom razvitku,
povećanju proizvodnosti i konkurentnosti svojih firmi, jednako
kao i cjelokupnom nacionalnom gospodarstvu.
To su uvriježena mišljenja mnogih ekonomista, a takvog je
mišljenja i sociolog i znanstvenik M. Castells koji govori da
je više nego potrebno da se država u uvjetima svjetskog tržišta
i oštre globalne konkurencije mora aktivno uključiti u proces
gospodarskog razvitka zemlje, i to unutar konteksta tržišnog
modela, koliko god se to činilo u suprotnosti s aktualnim
tendencijama liberalizacije, deregulacije i privatizacije.
On ukazuje da deregulacija i privatizacija same po sebi nisu
razvojni mehanizmi, iako u uvjetima globalizirane kapitalističke
ekonomije one mogu biti preduvjet za ekonomski rast. O tome
kaže: Nestalni financijski tokovi i tehnološka ovisnost čine krajnje
ranjivim zemlje koje su prepuštene isključivo poticajima tržišnih
snaga, u svijetu gdje čvrste veze vlada i MNK oblikuju trendove.
70
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 70
30.1.2015. 14:30:55
Nobelovac za ekonomiju J. Stiglitz drži da država mora
imati i da ima nezaobilaznu, važnu, a možda i ključnu ulogu u
uspješnom funkcioniranju tržišnog gospodarstva. U odnosu države
i tržišta on zastupa balansirano stajalište koje priznaje određena
ograničenja i nedostatke, kako u djelovanju tržišta, tako i države,
promatrajući ta dva čimbenika u komplementarnom odnosu, s time
da se konkretna priroda toga partnerstva mora prilagoditi stupnju
ekonomskog razvitka kao i tradiciji, kulturi i prevladavajućem
sustavu vrijednosti svake pojedine zemlje.
Napuštanje laissez-faire politike je nužnost
Slijedeći logiku, i hrvatska država (danas savezna država)
trebala bi se i morala aktivno uključiti u globalnu konkurenciju
usmjeravanjem svoje ekonomske politike na povećanje
konkurentnosti pojedinačnih firmi i nacionalnog gospodarstva u
cjelini.
Hrvatska aktualna vazalna vlast, ako želi riješiti probleme,
trebala bi formulirati i provoditi aktivnu razvojnu strategiju unutar
konteksta tržišne ekonomije.
Kratkovidna, ideološki motivirana politika laissez-faire bez
poticajne i regulativne uloge države vodit će gotovo sigurno još
jačem slabljenju nacionalne konkurentnosti i pogoršanju ionako
lošeg životnog standarda većine stanovnika naše zemlje.
Na takvoj politici nerazumno se ustrajava unatoč njenom
evidentnom neuspjehu.
Stajalište je da ono što je dobro za razvijene europske zemlje,
dobro je i za Hrvatsku.
Međutim se ne vidi da iako su razvijene zemlje Europe
71
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 71
30.1.2015. 14:30:55
zemlje tržišnih ekonomija, ipak u njima velik utjecaj imaju i
regulacija i planiranje i subvencioniranje. Svaka od njih ima
svoju makroekonomsku politiku. Svaka od njih nastoji zaštititi i
promovirati interese svojih tvrtki i svojih građana.
Slijepci ne vide da upravo zagovornici neoliberalizma, koji
zagovaraju slobodno djelovanje tržišta, u tome nisu dosljedni.
Nisu jer su itekako svjesni da je za svako nacionalno gospodarstvo
opasno potpuno odricanje od mogućnosti korištenja državnog
intervencionizma. Naime, opće je pravilo u razvijenim zemljama:
“one su za slobodno tržište, za “nevidljivu ruku“, kada treba
zaraditi novac, ali vjeruju u državu, u “vidljivu ruku“ kada, samo
što ne izgube novac“. Ukoliko njihove velike kompanije dođu
u krizu, država iste zna spasiti od bankrota i nacionalizacijom
poduzeća (npr. Rolls Royce, British Steel, British Leyland).
S druge strane, jedna od osnovnih postavki MMF-a prema
nerazvijenim zemljama je da državne kompanije treba privatizirati
– provoditi hitne strukturne reforme. Upravo zbog toga tržišta
nikada neće biti slobodna, odnosno politika laissez-faire služit će
i dalje samo kao apologija za ekonomski imperijalizam i globalnu
dominaciju.
Ako se gleda samo Europa, takva politika rezultirala je time da
je u razvijenim zemljama, u nekoliko središnjih najrazvijenijih
zemalja, velika koncentracija tehnološkog potencijala
(konkurentnost danas znači i ponajprije ovisi o tehnološkom
potencijalu neke zemlje), kao i informatičke infrastrukture,
industrijske proizvodnje i financijskog kapitala. To je stvorilo očitu
dominaciju najrazvijenijih zemalja nad cjelokupnom europskom
ekonomijom, ali i više od toga…
Sve je veće zaostajanje i marginalizacija perifernog dijela u
kojem je i naša zemlja, koja u uvjetima neoliberalne filozofije,
72
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 72
30.1.2015. 14:30:55
kao i druge marginalizirane zemlje, nema šanse da unaprijedi svoj
beznadni položaj.
Neoliberalni neobuzdani kapitalizam isključuje velik dio
europskih zemalja i njihovih stanovnika iz procesa tehnološkog,
gospodarskog i socijalnog napretka, ostavljajući ih po strani i
smatrajući ih marginalnima i nevažnima sa stajališta ekonomskih
interesa vladajućih moćnih krugova razvijenih zemalja.
Gledajući dakle sveukupno, napuštanje kratkovidne, ideološki
motivirane politike, postalo je nužnost.
No ta očita potreba dolazi u sukob s našom stvarnošću, a ta
stvarnost je da smo imali vazale na vlasti i da još uvijek imamo
vazale na vlasti koji su opterećeni borbom za osobne interese
i borbom za vlast. Kao služinčad tuđih interesa, oni proturaju
krivu tezu, govore javno i izravno da država nije dobar upravljač.
Ujedno time stvaraju opravdanje i alibi za očigledno nedjelovanje
i neznanje, kao i alibi za svoju nemoć, jer o tome kakva će se
politika voditi u Hrvatskoj, politika nacionalnih interesa ili tuđih
interesa, nisu oni mogli odlučivati, iz poznatih razloga, niti dok je
Hrvatska bila samostalna i suverena država, a danas, kada to više
nije, još i manje.
Ima li pomoći
Zapravo svi problemi današnjeg vremena rezultat su guranja
Boga u podređeni položaj. Današnje vrijeme je vrijeme otuđenja
od Boga, guranje Boga u stranu. A upravo Bog je lijek, spas.
Njegova ruka je ruka koja može najviše pomoći i u nju se treba
najviše pouzdati, jer Božja ruka je svemoćna ruka. Stvorila je nebo
i zemlju (Izaija 66,2). Njegovu moćnu zaštitu dočarava njegova
“sveta mišica“ (Izaija 52,10) njegova blaga ruka (Ezra 7,9). U
73
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 73
30.1.2015. 14:30:55
Božjoj ruci čovjek nalazi sigurnost ( Mudrost 3,1) u ovom životu i
na prijelazu u vječnost ( Psalam 31,6). Sam Bog govori: “Zar mi je
ruka prekratka da izbavim, ili u meni snage nema da oslobodim?“
( Izaija 50,2).
U svojoj nemoći, u svim svojim problemima, baš u svemu,
čovjek se sa sigurnošću može pouzdati i u Isusa. Kao i Očeva,
i Kristova je ruka svemoćna. U Nazaretskoj sinagogi mnogi,
slušajući ga, govorahu: “Kakva se to silna djela događaju po
njegovim rukama?“ (Marko 6,2) Svojim ovcama Isus daje “život
vječni, te neće propasti nikada, i nitko ih neće ugrabiti iz njegove
ruke“ (Ivan 10,28) “Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu“
(Ivan 3,35) Isusova ruka, kao i Očeva, je posebno ruka-pomoćnica,
koja ozdravlja, liječi, uskrisuje (Matej 8,3).
74
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 74
30.1.2015. 14:30:55
Ivan Ott
Božić na glavnom kolodvoru u Stuttgartu
Godine 1961. doživio sam najtužniju badnju noć od 44 koliko
sam ih do sada proveo u Njemačkoj. A sve je počelo tako radosno i
veselo, netipično za gastarbeiterski život.
Od mog dolaska u Njemačku prošlo je tek tri mjeseca. Dan prije
Badnjaka u radničkom Wohnheimu na Südheimer Platz-u gdje sam
stanovao u jednoj sobi zajedno sa petero mladih njemačkih radnika
zaposlenih u istoj tvornici kao i ja, okupilo se desetak ljudi,
stanovnika radničkog hotela i tri moja sunarodnjaka, Gastarbeitera
sa nešto dužim njemačkim radnim stažom od mene. Naš četvero
stranaca bili smo de facto izbjeglice jer tadašnja država iz koje
smo došli, nije dozvoljavala niti putovanja a još manje odlazak
na rad u inozemstvo. Pred Božić 1961. godine po prvi put je
ekonomskim emigrantima naknadno dodijeljena putovnica sa
kojom se moglo slobodno putovati u domovinu i vraćati na rad
u Njemačku. Jedan od mojih prijatelja «isprobao» je tu novu
putnu ispravu, otputovao je kući i odmah se drugog dana vratio
u Stuttgart. Osim čistog rublja, sobom je donio pun kovčeg pića,
šljivovice, lozovače, pelinkovca, vina pjenušca i sušenih kobasica,
špeka, šunke i pašteta.
Dan prije Badnjaka, naš četvero prijatelja sastali smo se u mojoj
sobi u radničkom hotelu kako bi proslavili povratak prijatelja
iz domovine, nove putovnice, moja prva tri mjeseca boravka u
Njemačkoj, predstojeće božićne blagdane, Novu godinu, povišicu
75
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 75
30.1.2015. 14:30:55
plaće i još koješta drugog. Puno razloga za dugo slavlje. Kovčeg
je bio velik a sadržaj bogat. Bacili smo se požudno na jelo i piće.
Pijanka je započela rano popodne. Kad su moji tvornički drugovi
i cimeri stigli s posla, soba je već bila zamagljena alkoholnim
parama, pod mokar od rakije a strop sobe poškropljen vinom
pjenušcem. Miris alkohola pomiješan sa mirisom hrane i dimom
cigareta širio se sobom.
Pozvali smo moje njemačke cimere da se pridruže slavlju što
su oni jedva dočekali. Flaše sa alkoholnim pićem kružile su od
usta. Miješala se rakija, liker i pjenušavo vino, a između toga
slastili smo se specijalitetima donešenim iz domovine. Nismo ni
primijetili da smo zaglibili duboko u noć i da se je soba potpuno
napunila nepozvanim gostima, ostalim stanovnicima radničkog
hotela. Svako od njih donio je sobom više flaša pića kako bi imali
zalihu za cijelu noć. Pilo se, nazdravljalo, živili, na zdravlje,
zum Wohl, bratimilo, pjevalo i kad bi netko od veselih prijatelja
dostigao alkoholni limit, izvalio bi se na krevet ili pod, odspavao
pola sata pa potom opet nastavio pijankom.
Drugog dana, privučena grajom i mirisom alkohola u sobu je
banula vlasnica hotela. Kad je vidjela pijano i razulareno društvo,
kriknula je i izjurila iz sobe. Trenutak kasnije na ulici je počelo
trubiti, tatiii, tatuuu, tatiii, tatuuu. Pred zgradom su se zaustavila
tri policijska automobila a u hotel je utrčalo pola tuceta policajaca.
Moji prijatelji i stanovnici hotela kad su vidjeli dolazak policajaca,
poskakali su kroz prozore prizemne sobe, netko trkom a netko
na sve četiri nestali su u obližnjim vrtovima. Ja sam jedini hrabro
dočekao policiju, koja se nakon očevida neraspoloženo povukla
je tu nije bilo posla za njih, već za čistačice i pralje hotela. Soba
je bestijalno smrdjela po alkoholu. Pod, zidovi i strop bili su
natopljeni alkoholom kao da ih je netko namjerno njime ofarbao.
Razjarena vlasnica dala mi je pola sata vremena da spakiram
76
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 76
30.1.2015. 14:30:55
kovčege i napustim zgradu. Ljutito je zgrabila kovčeg mog
prijatelja u kojem je za divno čudo bilo još nekoliko neispijenih
boca, ponijela ga sobom i bacila na ulicu.
Nije mi trebalo dugo da spakiram ono malo gastarbeiterske
odjeće i obuće. Ne poznavajući nikoga ni ne znajući kamo bi se
sklonio od zime, odvezao sam se tramvajem do glavnog kolodvora
i sa dva kovčega smjestio se u veliku aulu ispred perona. Pao
je mrak. Nije bilo puno putnika ni ljudi na peronu. Sjeo sam na
dva kofera ispod velike božićne jelke smještene ne sredini aule.
U glavi mi je brujalo, lice je od ostatka alkohola bilo užareno, a
noge su me zeble od hladnog betona. Vlakovi koji su dolazili
imali su na krovovima debele naslage snijega, kao da imaju bijele
zimske kape. Iz razglasa dolazile su monotone, ženskim glasom
najave dolaska, odlaska i zakašnjenja vlakova. Između tih najava,
iz zvučnika je rominjala božićna glazba, poznatih i nepoznatih
pjesama. Jedna za drugom izmjenjivale su se Jingl Bell, Tiha noć,
svake godine nanovo.
Ljudi su se žurili i brzim koracima napuštali kolodvor. Jedino
se meni nije žurilo. Sjedeći na kovčegu, naslonio sam glavu na
ruke i koliko mi je alkoholizirana glava dozvoljavala, počeo sam
razmišljati, što mi se to dogodilo. Tiha noć, sveta noć brujalo je iz
zvučnika a u mojoj glavi brujale su riječi – nemirna noć, hladna
noć, svi spavaju samo ja ne spavam. Nekoliko goluba lutalica
oprezno mi se približilo i znatiželjno me promatralo. Da li su se
meni čudili ili su čekali na mrvice peciva? Nisam im imao što dati.
Bio sam beskućnik kao i oni, smrzavao sam se kao i oni a počela
me je mučiti i glad kao i golubove.
Jedan putnik prolazeći pokraj mene, držeći me vjerojatno za
klošara, onako u prolazu baci mi u krilo topli Brezel-perec. Htio
sam ga pozvati i vratiti pecivo, no kad sam vidio golubove kako
me sažalno gledaju, zadržao sam Brezel i nahranio ih njime. Skoro
77
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 77
30.1.2015. 14:30:55
da sam zaplakao. Sjetih se toplog doma, bogate trpeze, rodbine i
prijatelja u domovini, pa odlučim da se prvim vlakom vratim kući.
Moj problem je bio, da ove noći više niti jedan vlak nije vozio u
smjeru juga u moj zavičaj. Vratio sam se pod veliki bor, gdje su na
mene još uvijek čekali golubovi.
Veliki kolodvorski sat pokazivao je ponoć. Iz zvučnika se
oglasi ženski glas: «Svim putnicima želimo sretan Božić»! Kiselo
se osmjehnem. Čestitka nije upućena meni, jer ja nisam putnik
nego promrznuti beskućnik u stranoj zemlji. Unatoč hladnoće i
propuha koji je vijao velikom čekaonicom, uspio sam zaspati.
Sanjao sam da se nalazim na božićnoj noćnoj misi, polnoćki.
Pjevali smo i slavili rođenje Isusa. Na kraju nas je svećenik
blagoslovio i poškropio svetom vodom. Pri izlazu iz crkve ljudi
su me naguravali. Od silnog naguravanja sam se probudio. Prvo
nisam shvatio što radim i gdje se nalazim. Jedan ogroman čovjek
jednom me rukom tresao za rame a u drugoj je držao veliku špricu
sa gumenom cijevi za polijevanje vode, kojom me je vjerojatno
nehotično poškropio.
- Probudi se prijatelju i napusti čekaonicu da ju možemo oprati,
reče, otvori šmrk i debeli mlaz vode uputi u drugom pravcu.
Onako snen i mamuran, sa dva kovčega u rukama uputim se u
hladnu zimsku, božićnu noć gdje se dogodilo drugo veliko čudo.
Tog trenutka pokraj kolodvora je prolazio jedini čovjek kojeg sam
u Stuttgartu poznavao. Bio je to jedan Volksdeutscher iz Banata.
Ostatak noći i veliki dio Božića prespavao sam zavijen u deku
na podu kuhinje njegovog malog, samačkog stana. Kad sam se
ispavao, ogrijao i najeo, odlučio sam da ipak ostanem u Njemačkoj
jer goreg Božića od ovog ne može biti. 54 slijedeća Božića koja
sam proveo u Njemačkoj to su potvrdila.
Radnički hotel = Arbeiter Wohnheim
78
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 78
30.1.2015. 14:30:56
Vinko Pavić
Srića
Jeste li našli sriću
Pod zvizdom
Umotanu pod bedra
Kamena sivca?
Crnica se jalova sjemenila
Vašom pismom,
Zlatila i
Znojem klasala od vašeg smija.
Suzom rađala otkinuta zaboravu.
Zadračilo se vaše vrime,
Otežalo brime,
U nebo prosuli oči
U brazdu suze.
Zemlja vam suze rađala.
Upalio sam sviću
Da ja pod ovim nebom
Nađem sriću.
79
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 79
30.1.2015. 14:30:56
Jagoda Prebeg
Fina gospođa, bundu nosi
Željka i Zrinka, medicinske sestre odjela za bubrežne bolesti
završile su prvi dio posla u popodnevnoj smjeni i sjele da popiju
kavu kad je u sobu ušla Dara, dobrodušna nedavno zaposlena
spremačica, noseći kantu i močo metlu.
„Cure moje, ja ne znam što ću. Morala bih oprat sanitarije, a
tamo neka gospođa kopa po smeću pa mi je neugodno ulazit.“
„Kakva gospođa?“, upitaju njih dvije gotovo u isti glas.
„Fina gospođa, bundu nosi,“ kaže Dara i s vrata sestrinske
sobe gleda niz hodnik hoće li fina gospođa izaći.
„Pa jesi li je pitala što treba?“, upita Zrinka.
„Ma nisam, neugodno mi je.“
„Što ti ima bit neugodno? Nije vrijeme posjeta i civili nemaju
što tražit na odjelu.“
„Hajde ti, mene je sram. Možda jadnica traži boce za
promijenit u marketu.“
„Jest našla crkvu gdje će Boga molit. Naši pacijenti piju samo
urološki čaj iz staklenih bolničkih boca. A oni koji idu na dijalizu,
ne smiju ni to. Ako traži boce, promašila je odjel.“
„A zašto bi fina gospođa u bundi tražila boce? To sakuplja i
mijenja sirotinja. Hajde, Daro, popij kavu dok je vruća. Možda
gospođa u međuvremenu sama ode,“ reče Željka i naspe još
jednu šalicu.
80
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 80
30.1.2015. 14:30:56
„Ma idem i to čudo vidjet,“ reče Zrinka i ode prema
sanitarijama.
Otvorila je vrata prve prostorije muškog dijela sanitarnog
čvora. U njoj su bila četiri umivaonika s ogledalima, tuš kabina i
velika plastična kanta za smeće. Žena u finim „Ara“ čizmicama i
dugom krznenom kaputu bila je okrenuta leđima i nagnuta iznad
kante.
„Gospođo, što vi trebate?“, upita Zrinka, a nakon što se
gospođa trgnula i okrenula, trgnula se i Zrinka.
„Gospođo docentice, pa to ste vi!“ reče ona začuđeno znajući
da je docentici radno vrijeme završilo još prije sat i pol.
„Oh, sestra Zrinka, nešto sam izgubila pa tražim...“
„A što? Možda vam možemo pomoći?“
„Ma znate, jutros mi je moja teta dala kovertu sa sto eura da
joj promijenim u mjenjačnici i ja sam je negdje izgubila. Molim
vas, pitajte Daru da li je negdje u smeću vidjela plavu kovertu.“
„Da, pitat ću,“ reče Zrinka i brzo izađe u hodnik, jer je jedva
izdržala da ne prasne u smijeh. Pomislila je, ako docentica ima
šezdeset godina, koliko bi imala njena teta kad bi to bila istina?
Znala je da laže i da je ta izgubljena plava koverta drugog
porijekla, ali tko bi joj se usudio to reći. Ušla je u sestrinsku sobu
gdje su Dara i Željka pile kavu i kroz smijeh pitala: „Daro, jesi li
možda u kantama za smeće vidjela kakvu plavu kovertu?“
„Što je tebi? Kakvu kovertu?“, uplaši se Dara.
„Sa sto eura.“
„Bože, oslobodi,“ Dara se prekriži.
„Tko traži kovertu?“, pita Željka.
„Traži naša docentica. Kaže, dala joj jutros njena teta da joj
razmijeni, a ona izgubila. Rekla mi je da pitam Daru je li našla i
ja, eto, moram pitat.“
81
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 81
30.1.2015. 14:30:56
„Njena teta joj dala sto eura u plavoj koverti?“, sumnjičavo
upita Željka.
„Ma nisam našla, a i ne gledam ja u smeće, samo zavežem
vreću i odnesem je. Pa zar je ono ona u muškoj kupaonici?“, čudi
se Dara.
„Zrinka, jeste li pitali Daru?“, čuje se glas s drugog kraja
hodnika.
„Jesam, nije našla.“
Docentica je prišla bliže i tiše rekla: „Recite joj, molim vas, da
pogleda još jednom.“
„Ali ona je jutarnje smeće već odnijela u ekonomsko dvorište
u kontejner.“
„Zar je sve odnijela?“
„Daro, jesi li sve smeće odnijela?“
„Da, odnijela sam još u jedan sat čim sam došla u smjenu.
Kolegica iz prve smjene i ja nosimo zajedno.”
Sad je docentica već došla do vrata.
„Daro, da li biste, molim vas, pogledali još jednom? Ja
sam bila u kupaonicama, ali nije zgodno da u civilu ulazim u
bolesničke sobe, pa dajte vi, molim vas.“
„A dobro,“ reče Dara i poslušno ode, a za njom i Zrinka koja
je jedva suzdržavala smijeh.
Išle su redom od sobe do sobe i zavirivale u kante i ispod
kreveta. Bolesnici ih pitali što traže, a one se samo smješkale
govoreći: „Ma ništa, nije važno.“
Kako reći bolesnicima da je šefica njihovog odjela izgubila
plavu kovertu sa sto eura? I sad zahtijeva od osoblja da je traži
po kantama za smeće. Što bi oni na to rekli – da je to mobing ili
totalna ludost?
„Zrine, kad će ona u penziju?“
82
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 82
30.1.2015. 14:30:56
„Ne znam. Da se nju pita, radila bi do stote. A kako vidiš, već
je sad smušena i gubi stvari po odjelu.“
„I što ćemo sad?“
„Ništa. Vratit ćemo se i reći da nismo našle.“
Docentici je bilo vruće pa je skinula bundu, a Željka joj je
servirala kavu.
„Nismo našle,“ reče Zrinka.
„Joj, to je tako nezgodno. Što ću sad reći teti?“
U taj čas u sobu je ušao docentičin muž, kirurg s drugog kata.
I on je već bio u civilu i nervozno vrtio u ruci ključeve auta i s
vrata pitao: „Jesi našla? Idemo li konačno doma?“
„A nisam našla,“ reče docentica neodlučno.
„A dobro, nisi, pa što onda? Kako došlo, tako prošlo! Idemo,
neću te više čekati.“
„A dobro,“ reče docentica i uzme svoju bundu. „Djevojke,
hvala vam i ugodan dan vam želim.“
Kad je izašla, Dara prva progovori: „A što će jadna sad? Sto
eura nije mali novac. A što je ono doktor rekao: „Kako došlo,
tako prošlo!“ Što mu to znači?“
Željka i Zrinka konačno prasnu u dugo suzdržavani smijeh i
gotovo u glas kažu: „Daro, još si mlada, naučit ćeš.“
83
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 83
30.1.2015. 14:30:56
Majda Rogić
I opet evo ja
Kao dijete,
Ostavljena,
Da tražim svoj put
Pod okriljem nebeskim.
Sama,
Od bola stasala.
Sklapam umorne oči
I uranjam u dubine čarobnih snova,
Polako otpuštam ruke
Od života.
Cijelim se tijelom prepuštam
I klizim u drugu, neku
Atlantidu...
Da raspršim se
I izgubim
U neznatnom
84
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 84
30.1.2015. 14:30:56
Dragica Šimić
Povedi me
Povedi me noćas kroz jeseni zlatne,
začarane staze crvene i žute
da budemo kiša iz oblaka sivog
što ispire suzama livade i pute.
I primi me čvrsto, za ruku me vodi,
postat ćemo boje sa slikarskog platna
dok urica stara odbrojava tiho
i muziku poji sa umornog klatna.
Kroz jesen me vodi nakićenu zlatom,
umivenu kapljom od nebeskih suza
i budi mi svjetlo u beskraju šuma
ja ću biti tvoja, samo tvoja muza.
Postanimo vjetar što raznosi lišće
i prašinu vitla iznad starog druma
a kad noćca padne zagrli me samo
da snivamo ljubav u tišini šuma.
85
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 85
30.1.2015. 14:30:56
Lidija Šinko Kumić
Dušo moja
Dušo moja, nemoj se žalostiti,
Tvoj Bog će s tobom sve kušnje premostiti,
Nema te tuge koja proći neće,
Jer nema ljubavi od Njegove veće.
On je vjeran Bog,
Dušo moja, sjeti se tog…
Nema tog križa kojeg ti Krist ponijeti neće
I nema rane koja peče,
Jer Gospod je snaga i obrana tvoja,
O dušo moja, o dušo moja.
Tvoj put je samo jedan
U Onome koji je hvale vrijedan…
Zato, dušo moja, ne boj se ti,
Gledaj u svjetlo vječne ljubavi,
U Gospoda se, dušo, uzdaj svog
Jer razumjet te može samo Bog.
Njemu predaj u potpunosti sve
I znaj da silno, silno ljubi te…
Zagreb, nedjelja, 23. lipnja 2013. 11:10 h
86
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 86
30.1.2015. 14:30:56
Vlatko Škarica
Sunce je dotrčalo
2014-10-19, 16:18:27, nedjelja,
sunce je dotrčalo
u sobu moju
zastori se razmaknuli
soba zasjajila od ljepote
pogled pojurio u daljine
uspomene moje tamo spavaju
neću probuditi uspomene
hoću uspomene zagrliti
nježno poljubiti
neka sretno spavaju
život će mi darovati
nove uspomene
sve ću uspomene
nježno ljubiti
za sretan let u daljine
na slatko spavanje
87
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 87
30.1.2015. 14:30:56
Veronika Škreblin
Glad
Trbuh mi se napuhava od kruha
Više se ne sjećam okusa mesa
Možda bih mogla zagristi malo dublje od nokta
88
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 88
30.1.2015. 14:30:56
Karlo Šoštarić
Bez etike znanost šepa
Opako
nemirno
kradeš mi osmijehe precizno
puštam te ponizno
opravdavam nevino
bezgrešno
ne sumnjam u tebe
učinit ću sve za tebe
volim te jako i jedino
budimo zajedno
samo ti si taj
samo ti daješ sjaj Karlo Šoštarić
Bez etike znanost šepa
Znanost /ni/je popis svih neistina
U znanosti spava nada
Ko produžena patnja
Znanost /ni/je tek suluda tlapnja
Znanost je sluga politike,
/dva bez duše – jedan bez glave/
89
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 89
30.1.2015. 14:30:56
Bez etike znanost šepa
Etika je bez znanosti slijepa
Nastupa doba bezdušne strave
Al ludosti, podredit punu čašu slatke laži
Kapljici gorke istine…
U sebi smisao traži
90
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 90
30.1.2015. 14:30:56
Vlado Štrekelj
Dođi
Dođi noćas tiho
zatvori prozore
tebi dušu nudim
al’ uzmi poljupce
fališ mi
kad nema tebe
nema ni ljubavi.
Ma dođi kako bilo
sobu zime ohlade
još za tobom žudim
po sebi
diram tvoje tragove
trebam te
samo dođi
ostani kraj mene.
Ti
dođi noćas tiho
i uzmi poljupce
ma dođi kako bilo
samo dođi mi pod hitno.
Ti
dođi noćas tiho
samo dođi
to je sada bitno.
91
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 91
30.1.2015. 14:30:56
Meliha Učambarlić Vuković
Brod ljubavi
Morem plovi ovaj brod.
Brod bijel i velik ljulja se.
Nemirno je more.
vjetar puše jako.
Kapetan pokreće brod.
Ona gleda u jedro.
Kiša pada teško.
Vjetar ljulja brod.
Valovi lupkaju.
Kapetan i ona
kormilare morem.
Ona zuri u daljinu.
Brod plovi morem.
On i ona kormilare brodom
što se zove ljubav.
92
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 92
30.1.2015. 14:30:56
Antun Vrgoč
Povlačenje iz Rusije
Vidjelo se lutati šest stotina tisuća ratnika osvajača Europe,
francuske slave ! Vidjelo ih se lutati po snježnoj pustinji kako
se oslanjaju o grane smreka, jer više nisu imali snage nositi
oružje. Prekriti po odjeći krvavom kožom konja koji su in
poslužili kao posljednji obrok ! Konji sa bradom načičkanom
ledom saginjali su glave da ih vojnici pomiluju, ako im je
ostalo malo hrane da i oni dobiju mali dio. Tako su i konji
pokazivali muku od gladi !
Cijele jedinice, ljudi i konji smrzavali su se po noći, a
ujutro su se vidjela njihova tijela prekrivena mrazom.
Jedini svjedoci patnje naših vojnika u toj pustoši bila su
jata vrana i čopori poludivljih lovačkih pasa hrtova koji su
slijedili našu vojsku, napadali i proždirali na pola smrznute
vojnike!
Što je učinio ubojica (Napoleon) naših očeva, naše braće i
naših sinova kada je tako pokosio cvijeće Francuske? Pobjegao
je! Došao je u Tuileries, trlajući ruke uz vatru: “ Bolje je
ovdje nego na obali rijeke Berezine!”
Ni riječi utjehe ženeme i majkama koje su okružile
Napoleona sa očima punih suza. Bez žaljenja, bez pokazivanja
ganuća, bez grižnje savjesti, bez priznanja vlastite po
Francusku pogubne ludosti!
S francuskoga preveo Antun Vrgoč. Prevedeno iz knjige:
“Les lectures literaires”, Librairie Larourusse, Paris
93
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 93
30.1.2015. 14:30:56
Nada Vučičić
Danas
Danas prodajem nade
Na sajmu tuge.
Ne smijem ti nuditi
Smijat ćeš se,
I bit ću povrijeđena.
Pa ih nudim pticama
što su u krletci.
U čudu me gledaju,
Imamo i svoje,
Cvrkuću.
Slobodu sanjaju,
A ja im nudim zamjenu.
94
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 94
30.1.2015. 14:30:56
Ako ćeš kupiti krletku
Ptica ću biti,
Za tebe pjevati.
I strpljivo čekati,
Da svratiš.
95
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 95
30.1.2015. 14:30:56
Emilia Wolf
Ponovno ususret
Uzalud ti dolazim
Ponovno ususret
Dok gledaš me iskosa,
Iskrivljenom putanjom
Mimoilaze nas očekivanja
U jednom oku samuje
Tek polovina prolaznosti
U oba bismo, možda,
Načas zaustavili vrijeme
96
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 96
30.1.2015. 14:30:56
97
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 97
30.1.2015. 14:30:57
98
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 98
30.1.2015. 14:30:57
Pogovor
Pred vama je nova zbirka poetskih i proznih uradaka
objavljenih na internetskom portalu www.webstilus.com.hr, pod
naslovom „Ponovno ususret“.
I ovog puta U Webstilus zborniku okupile su se «srodne duše»
svih dobnih skupina i svih razina literarnog umijeća: od djece i
mladih do osoba treće dobi, od afirmiranih književnika do autora
koji su tek nedavno otkrili u sebi sklonost i potrebu za pisanjem.
Raduje nas što su se - uz autore koje poznamo iz prethodnih
zbirki („Srodne duše“ objavljene 2009. godine i „Još ponekad
sanjam…“ objavljenje 2010. godine, “Smjer ljubavi” objavljene
2011. godine, “Na tragu riječi” objavljene 2012. godine, “Pred
vratima snova objavljene 2013. godine) pojavila i nova imena.
Svi su nam oni ponudili ono najbolje što je u danom trenutku
iznjedrila njihova mašta i zabilježilo njihovo pero.
Čast nam je što smo i mi dio projekta Webstilus kluba kojemu
je cilj poticanje i promicanje kreativnosti na svim umjetničkim
područjima.
Uredništvo
99
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 99
30.1.2015. 14:30:57
100
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 100
30.1.2015. 14:30:57
Kazalo
Snježana Akrap Sušac
Dvjesto dna
Vera Aničić
Amfiteatar
Vlatko Borilović
Sanjao sam
Matea Božić
Venerin sjaj
Željko Božić
Ocu mom
Sanja Čižić
Slavim Te, Bože
Božana Ćosić
Arhiva snova
Mirjana Ćosić Olujić
Ipak je kraj
Emily Dobutović
Kapci
Josipa Erić
Kad ti padne sladoled
Ivan Gaćina
Volim nogomet
Jovan Gajić
San od žući
Slavica Grgurić Pajnić
Suze radosne
4
6
9
11
13
14
16
18
20
22
24
25
26
101
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 101
30.1.2015. 14:30:57
Marko Jareb
Nora
Ljiljana Katić
Radost zamijećenosti
Daliborka Kaurin
Divlja ptica
Denis Kožljan
Jutro poslije
Valentino Kuzelj
Oči boje ebanovine
David Ljevar
Koje je tebi draže godišnje doba
Štefanija Ludvig
Vanjkuš od soza
Josip Maruščec Roko
Val
Vesna Maskalan
Selidba u Zagreb
Budimir Mijović
Dugme s dva ili četiri otvora
Đurđica Miketa
Drage breze
Dragan Miščević
Žar ljubavi
Branka Mumalo
Gozba
Ana Narandžić
Baby bum generacija
Karolina Obradović
Živim za vječnost
27
35
36
38
44
46
47
49
50
54
57
58
63
64
66
102
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 102
30.1.2015. 14:30:57
Mirko Omrčen
Ključni problem Hrvatske....
Ivan Ott
Božić na glavnom kolodvoru....
Viko Pavić
Srića
Jagoda Prebeg
Fina gospođa, bundu nosi
Majda Rogić
I opet evo ja
Dragica Šimić
Povedi me
Lidija Šinko Kumić
Dušo moja
Vlatko Škarica
Sunce je dotrčalo
Veronika Škreblin
Glad
Karlo Šoštarić
Bez etike znanost šepa
Vlado Štrekelj
Dođi
Meliha Učambarlić Vuković
Brod ljubavi
Antun Vrgoč
Povlačenje iz Rusije
Nada Vučičić
Danas
Emilia Wolf
Ponovno ususret
67
75
79
80
84
85
86
87
88
89
91
92
93
94
96
103
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 103
30.1.2015. 14:30:57
www.webstilus.com.hr
104
WebstilusZbornik2014FINAL_NOVO.indd 104
30.1.2015. 14:30:57

Ispitna knjizica-b razina zima 2010-2011

NARANČASTA CRNA

Kad kupuješ, misli svojom glavom!

G8 broj 7.indd

Preuzmi PDF

Katalog izložbe, Galerija Zvonimir (.pdf)

dramski eksperimentalni studio

Ispitna knjizica-a razina zima 2010-2011