Piper Kerman NARANČASTA je nova CRNA KermanKB.indd 1 5/20/14 11:02 AM ZA NAKLADNIKA Petra Ljevak UREDNICA Nives Tomašević KermanKB.indd 2 5/20/14 11:02 AM Piper Kerman NARANČASTA je nova CRNA Moja godina u ženskom zatvoru S ENGLESKOGA PREVELE: Sanja Šćibajlo i Ela Varošanec Zagreb, svibanj 2014. KermanKB.indd 3 5/20/14 11:02 AM Naslov izvornika: Piper Kerman ORANGE IS THE NEW BLACK Copyright © 2010 by Piper Kerman Copyright © za hrvatsko izdanje: Naklada Ljevak d.o.o., Zagreb 2014. ISBN 978-953-303-704-2 (meki uvez) CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjinice u Zagrebu pod brojem 877078 ISBN 978-953-303-705-9 (tvrdi uvez) CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjinice u Zagrebu pod brojem 877079 KermanKB.indd 4 5/20/14 11:02 AM Posvećeno TK KermanKB.indd 5 5/20/14 11:02 AM KermanKB.indd 6 5/20/14 11:02 AM Zazvoni zvonima koja još uvijek mogu zvoniti Zaboravi svoj savršeni žrtveni dar Postoji pukotina, pukotina u svemu Tako ulazi svjetlo. »Himna«, Leonard Cohen KermanKB.indd 7 5/20/14 11:02 AM KermanKB.indd 8 5/20/14 11:02 AM PRVO POGLAVLJE Ideš li u mojem smjeru? ❘❘❘❘ Međunarodni odjel prtljage u briselskoj zračnoj luci prostran je i prozračan, s mnogobrojnim trakama za prtljagu koje se neprestano vrte. Trčkarala sam od jedne do druge trake, očajnički pokušavajući pronaći svoj crni kovčeg. S obzirom na to da je bio pun love od preprodaje droge, bila sam uznemirenija nego što je uobičajeno. Te sam 1993. imala dvadeset i tri godine i vjerojatno sam djelovala kao samo još jedna napeta mlada poslovna žena. Martensice sam odbacila u korist prelijepih ručno rađenih štikli od crnog antilopa. Na sebi sam imala crne svilene hlače i bež jaknu; tipična jeune fille, ni po čemu nisam odavala dojam alternativke, osim ako ne spazite tetovažu na mojem vratu. Učinila sam točno kako su mi rekli. Iz Chicaga sam poslala torbu u Pariz, gdje sam trebala presjesti na drugi zrakoplov i odletjeti u Bruxelles. U zračnoj luci u Belgiji tražila sam svoj crni kovčeg na kotačiće u prostoru za preuzimanje prtljage. Nije ga bilo. Boreći se protiv napadaja panike koji me počeo zapljuskivati, na svojem sam traljavom, srednjoškolskom francuskom pitala što se događa s mojim kovčegom. »Torbe katkad ne završe na pravom letu«, odgovorio mi 9 KermanKB.indd 9 5/20/14 11:02 AM Narančasta je nova crna je krupni momak s prtljage. »Pričekajte sljedeći avion iz Pariza – vjerojatno će biti na njemu.« Jesu li otkrili moju torbu? Znala sam da je prenošenje 10.000 dolara nezakonito, pogotovo kada je riječ o novcu zapadnoafričkog narkobosa. Jesu li me otkrili? Možda bih trebala pokušati proći kroz carinsku kontrolu i pobjeći? Ili je kovčeg možda doista samo zapeo, a ja ću ostaviti gomilu love koja pripada nekome tko me može dati ucmekati jednim telefonskim pozivom? Zaključila sam da je potonja mogućnost ipak nešto strašnija. Pa sam čekala. Sljedeći zrakoplov iz Pariza napokon je sletio. Prišla sam svojem novom »prijatelju« na odjelu za prtljagu koji je razvrstavao stvari. Teško je šarmirati nekoga kada ste prestrašeni. Spazila sam kovčeg. »Mon kovčeg!« viknula sam oduševljeno, zgrabivši Debeljka. Razdragano sam mu zahvalila i mahnula mu s usiljenim smiješkom, kliznuvši kroz automatska vrata prema terminalu, gdje sam spazila svojega prijatelja Billyja koji me čekao. Nehajno sam zaobišla carinsku kontrolu. »Zabrinuo sam se. Što se dogodilo?« upitao je Billy. »Pozovi taksi!« procijedila sam kroz zube. Nisam disala sve dok se nismo odmaknuli od zračne luke i praktički stigli u središte Bruxellesa. MOJA PROMOCIJA na Smith Collegeu godinu dana ranije bila je jednoga savršenog novoengleskog proljetnog dana. U dvorištu obasjanom suncem cviljele su gajde, a guvernerka Teksasa Ann Richards poticala je mene i moje kolegice da krenemo u bijeli svijet i pokažemo mu od ega smo sazdane. Moja je obitelj bila ponosna i ozarena – moji nedavno razvedeni roditelji ponašali su se primjerno, moji konzervativni baka i djed s Juga 10 KermanKB.indd 10 5/20/14 11:02 AM Ideš li u mojem smjeru? bili su zadovoljni što gledaju svoju najstariju unuku s crnom akademskom kapom na glavi, okruženom »pravim Amerikankama«: bijelkinje, Anglosaksonke, protestantkinje i pripadnice koledža Ivy-lige, a moj se mlađi brat smrtno dosađivao. Moje bolje organizirane i cilju posveene kolegice ve su krenule u potragu za poslijediplomskim programima ili poetnikim poslovima u neprofitnim organizacijama, ili su se vratile kui – što nije bila neuobiajeno u punom zamahu recesije u vrijeme prvoga Bushova mandata. Ja sam, s druge strane, ostala u Northamptonu u Massachusettsu. Diplomirala sam teatrologiju, iako su otac i djed prema tomu bili prilično skeptični. Dolazim iz obitelji u kojoj se obrazovanje iznimno cijeni. Bili smo klan liječnika, odvjetnika i učitelja uz pokoju medicinsku sestru, pjesnika ili suca ubačenih u tu mješavinu. Nakon četiri godine fakulteta još sam se uvijek osjećala poput diletantice, nekvalificirane i nemotivirane za život u kazalištu, a nisam imala pričuvni plan: ni za nastavak akademskog obrazovanja, smislenu karijeru ili uhodane staze pravnoga fakulteta. Nisam bila lijena. Oduvijek sam naporno radila na studentskim poslovima u restoranima, barovima i noćnim klubovima osvojivši naklonost svojih šefova i suradnika znojem, humorom i spremnošću da odrađujem dvostruke smjene. Ti poslovi i ti ljudi bili su više na mojoj valnoj duljini nego većina kolegica koje sam upoznala na fakultetu. Bilo mi je drago što sam odabrala Smith, koledž pun dinamičnih i pametnih žena. Ali, privela sam kraju ono što se od mene očekivalo po rođenju i podrijetlu. Zaštićene granice Smitha brzo su mi postale tijesne, provukla sam se za dlaku zamalo ne diplomiravši sa svojom generacijom, i žudjela sam za iskustvom, 11 KermanKB.indd 11 5/20/14 11:02 AM Narančasta je nova crna eksperimentiranjem, istraživanjem. Došlo je vrijeme da počnem živjeti vlastiti život. Bila sam dobro obrazovana mlada žena iz Bostona, žedna boemskog života, bez jasnog plana. Ipak, nisam imala pojma što da radim sa svom svojom potisnutom čežnjom za pustolovinom, niti kako da svoju žudnju za rizikom učinim produktivnom. Moj način razmišljanja nije imao nikakvu znanstvenu i analitičku crtu – cijenila sam umjetničke sklonosti, trud i emotivnost. Uselila sam se u stan s još jednom diplomanticom teatrologije i njezinom trknutom prijateljicom umjetnicom i zaposlila se kao konobarica u maloj pivovari, koja je istovremeno bila i pivnica. Zbližila sam se s kolegicama konobaricama, barmenicama i glazbenicama, sve redom nimfetama stalno odjevenima u crno. Radile smo, priređivale zabave, kupale se gole, sanjkale se, ševile, katkad se zaljubljivale. Tetovirale se. Uživala sam u svemu što su Northampton i okolni Pioneer Valley imali za ponuditi. Trčala sam kilometrima po seoskim putovima, naučila kako nositi tucet krigli piva uza strme stube, ugađala si bezbrojnim ljubavnim aferama s profinjenim djevojkama i mladićima te ljeti i ujesen, za svojih slobodnih dana usred tjedna, odlazila na izlete na plaže Provincetowna. S dolaskom zime u mene se uvlačio nemir. Moje su mi školske prijateljice pričale o svojim poslovima i životu u New Yorku, Washingtonu i San Franciscu, a ja sam se pitala što to, dovraga, radim. Znala sam da se neću vratiti u Boston. Voljela sam svoju obitelj, ali željela sam potpuno izbjeći posljedice razvoda svojih roditelja. Kada sada razmišljam o tome, karta EuroRaila ili volontiranje u Bangladešu bili bi izvrstan odabir, ali ja sam zaglavila u Valleyu. 12 KermanKB.indd 12 5/20/14 11:02 AM Ideš li u mojem smjeru? U našem opuštenom društvenom krugu imali smo i skupinu prestajliš i precool lezbijki u srednjim tridesetima. Zbog tih sam se svjetskih, profinjenih, starijih žena osjećala neuobičajeno stidljivom, ali kada se nekolicina njih doselila u stan do mojega, postale smo prijateljice. Među njima je bila i Nora Jansen, žena sa Srednjeg Zapada, hrapavog glasa i s čupom kovrčave kose boje pijeska. Nora je bila niska i pomalo je nalikovala na francuskoga buldoga ili bijelu Earthu Kitt. Sve u vezi s njom bilo je smiješno, neobično i zabavno – otezanje u govoru, promukao glas kojim je izgovarala duhovite primjedbe, način na koji bi nagnula glavu da vas pogleda svijetlosmeđim očima ispod te svoje čupe, pa čak i način na koji je držala svoju uvijek prisutnu cigaretu, opuštenog zapešća, uvijek spremna gestikulirati. Svojom zaigranošću i pažnjom znala je navesti osobu da joj se otvori, a kada bi vam se obratila, osjećali ste se kao da će vam ispričati neku šalu namijenjenu samo vama. Nora je bila jedina iz te skupine starijih žena koja me primjećivala. Nije to baš bila ljubav na prvi pogled, ali u Northamptonu, dvadesetdvogodišnjakinji željnoj pustolovine, ta je žena bila utjelovljenje intrigantnosti. A onda, ujesen 1992., Nora je nestala. Ponovno se pojavila nakon Božića. Unajmila je veliki stan i uselila se u njega sama, namjestila ga potpuno novim pokućstvom u Arts and Crafts stilu i ubojitim stereom. Svi koje sam poznavala sjedili su zajedno sa svojim cimerima na otrcanim kaučima, dok se ona upadljivo razbacivala lovom. Pozvala me da izađemo na piće, samo nas dvije. Bio je to prvi put da smo izašle same. Je li to bio spoj? Možda i jest, budući da me odvela u bar hotela Northampton, lokalnu verziju otmjenog hotelskog predvorja, obojano 13 KermanKB.indd 13 5/20/14 11:02 AM Narančasta je nova crna blijedo zelenom, s bijelom štukaturom u obliku rešetke. Nervozno sam naručila margaritu sa soli, na što me Nora upitno pogledala. »Nije li malo prehladno za margaritu?« komentirala je, naručivši scotch. Bila je to istina, siječanjski su vjetrovi zapadni Massachusetts činili negostoljubivim. Trebala sam naručiti nešto tamno, u manjoj čaši – moja se ledena margarita sada činila smiješno djetinjastom. »Što je to?« upitala je pokazujući prema maloj, metalnoj kutiji koju sam položila na stol. Kutija je bila žuto-zelena i nekada su u njoj bile pastile Sour Lemon. S njezina je poklopca Napoleon, prepoznatljiv po svojem naherenom šeširu i zlatnim epoletama, zurio prema zapadu. Ta je kutija služila kao novčanik jednoj ženi iz više klase na Smithu koja je bila najcool osoba koju sam ikad susrela. Pohađala je umjetničku akademiju, živjela izvan internata, bila je ironična, znatiželjna i ljubazna i super mondena, i jedanput kada sam se divila kutiji, darovala mi ju je. Bila je savršena za kutiju cigareta, vozačku i dvadeseticu. Kada sam iz svojega obožavanog limenog novčanika pokušala izvući nešto novca da platim rundu pića, Nora je odmahnula pokazavši da spremim novac. Gdje je bila tijekom svih tih mjeseci? pitala sam je. Nora me odmjerila pogledom. Mirno mi je objasnila da ju je prijateljica njezine sestre, koja je imala »dobre veze«, uvela u biznis s drogom i da je bila u Europi, gdje ju je pravilima podzemlja podučio američki trgovac umjetninama, koji je također »imao veze«. Prokrijumčarila je drogu u tu zemlju i za to bila izdašno plaćena. Ostala sam potpuno zatečena. Zašto mi je to ispričala? Što ako odem na policiju? Naručila sam još jedno 14 KermanKB.indd 14 5/20/14 11:02 AM Ideš li u mojem smjeru? piće, napola uvjerena da Nora sve to izmišlja i da je to najuvrnutiji pokušaj zavođenja. Norinu mlađu sestru Hester upoznala sam kada joj je došla u posjet. Bavila se okultnim i za sobom je ostavljala hamajlije i pernate tričarije načinjene od pilećih kostiju. Mislila sam da je ona samo wiccanska heteroseksualna inačica svoje sestre, ali ispalo je da je ljubavnica zapadnoafričkog kralja droge. Nora je prepričala kako je s Hester otputovala u Benin da upozna tog tipa koji se odazivao na ime Alaji i nevjerojatno nalikovao na MC Hammera. Odsjela je kao gošća u njegovu zdanju, učila za šamanicu i sada su je smatrali njegovom šogoricom. Sve je to zvučalo mračno, grozno, zastrašujuće, divlje – i uzbudljivo preko svake mjere. Nisam mogla vjerovati da ona, koja čuva toliko užasnih, mračnih tajni, meni poklanja svoje povjerenje. Kao da me, otkrivši mi svoje tajne, vezala uza se. Tako je počelo tajno udvaranje. Noru nitko ne bi nazvao klasičnom ljepoticom, ali duha i šarma imala je napretek i činilo se kao da joj sve uspijeva bez imalo truda. Kao i uvijek, padala sam na ljude koji bi me odlučno zavodili. Zavodeći me, istodobno je bila uporna i strpljiva. Idućih smo se mjeseci zbližile. Doznala sam da su brojni mjesni mladići koje sam poznavala potajno radili za nju. To mi je ulilo povjerenje. Bila sam obuzeta nezakonitom pustolovinom koju je predstavljala Nora. Kada bi dugo bila u Europi ili Jugoistočnoj Aziji, ja samo što se ne bih uselila u njezinu kuću, brinući se za njezine voljene crne mačke, Edith i Dum-Dum. Zvala bi u neobične noćne sate s druge strane svijeta da čuje kako su njezine mace, a u telefonskoj bi slušalici pucketalo i šuštalo zbog velike udaljenosti. Šutjela sam o svemu tome – izbjegavala sam pitanja prijatelja koji su postali znatiželjni. 15 KermanKB.indd 15 5/20/14 11:02 AM Narančasta je nova crna S obzirom na to da se poslom upravljalo izvan grada, stvarnost droge činila mi se potpunom apstrakcijom. Nisam poznavala nikoga tko je bio na heroinu; nisam razmišljala o ovisničkim patnjama. Jednoga proljetnog dana Nora se vratila kući u ganc novoj miati s kovčegom punim love. Istresla je keš na krevet i stala se hihoćući valjati po njemu, gola. Bila je to njezina najveća isplata do sada. Uskoro sam zujala naokolo u toj miati s Lennyjem Kravitzom kojeg je zanimalo: »Ideš li u mojem smjeru?« Usprkos bizarnoj romantičnoj situaciji s Norom (ili zbog nje), znala sam da moram otići iz Northamptona i nešto poduzeti. Moja prijateljica Lisa i ja štedjele smo stavljajući svoje napojnice na stranu. Odlučile smo da ćemo dati otkaz u pivovari i potkraj ljeta otići u San Francisco. (Lisa ništa nije znala o Norinim tajnim poslovima.) Kada sam to ispričala Nori, rekla je da bi voljela imati stan u San Franciscu i predložila da odletimo tamo i damo se u potragu za kućom. Ostala sam šokirana kada sam shvatila koliko su snažni njezini osjećaji prema meni. Samo dva tjedna prije no što ću napustiti Northampton, Nora je saznala da se mora vratiti u Indoneziju. »Zašto ne bi pošla sa mnom, pravila mi društvo?« predložila je. »Ništa ne moraš raditi, samo biti tamo.« Nikada nisam bila izvan SAD-a. Iako sam trebala započeti novi život u Kaliforniji, ponuda je bila neodoljiva. Željela sam pustolovinu, a Nora ju je nudila. Nikada se ništa loše nije dogodilo Norinim dečkima potrčcima iz Northamptona koji su s njom putovali na egzotična mjesta. Zapravo, vratili bi se sa zanimljivim pričama koje su mogli čuti samo odabrani. Ocijenila sam da mi neće škoditi budem li Nori radila društvo. Dala mi je novac za kartu od San Francisca do Pariza i rekla da će me tamo, 16 KermanKB.indd 16 5/20/14 11:02 AM Ideš li u mojem smjeru? na šalteru Garuda Aira, u zračnoj luci Charles de Gaulle, čekati karta za Bali. Bilo je tako jednostavno. Norin paravan za nezakonite poslove bila je priča da ona i njezin partner u zločinu, tip s kozjom bradicom po imenu Jack, pokreću časopis o umjetnosti i književnosti, ne posve uvjerljivo, ali dovoljno neodređeno da bude vjerojatno. Kada sam svojim prijateljima i obitelji rekla da se selim u San Francisco i da ću raditi i putovati za jedan časopis, svi su do zadnjega ostali iznenađeni i sumnjičavi prema mojem novom poslu, ali ja sam odbijala odgovoriti na njihova pitanja igrajući ulogu tajnovite žene. Vozeći se iz Northamptona sa svojom prijateljicom Lisom B. na zapad, osjećala sam kao da sam napokon počela živjeti. Osjećala sam se spremnom za sve. Lisa i ja putovale smo od Massachusettsa do granice s Montanom naizmjence spavajući i vozeći. Usred noći stale smo na ugibalište da se naspavamo, a kada smo se probudile, vidjele smo nevjerojatnu zlaćanu zoru istočne Montane. Ne sjećam se da sam ikada bila toliko sretna. Kratko smo se zadržale u prirodi Big Skyja, projurile smo kroz Wyoming i Nevadu pa preko Bay Bridgea uletjele u San Francisco. Morala sam stići na let. Što mi treba za put u Indoneziju? Nisam imala pojma. Spakirala sam jednu malu L. L. Bean putnu torbu u koju sam stavila crne svilene hlače, haljinu na naramenice, kapri hlače, tri majice, crvenu svilenu košulju, crnu minicu, opremu za trčanje i crne kaubojske čizme. Bila sam toliko uzbuđena da sam zaboravila spakirati kupaći kostim. U Parizu sam prvo otišla na šalter Garude po svoju kartu za Bali. Nikada nisu čuli za mene. Sva izvan sebe, sjela sam u aerodromski restoran, naručila kavu i pokušala odlučiti što da učinim. Dani mobilnih telefona i e-maila još su bili budućnost. Nisam imala pojma 17 KermanKB.indd 17 5/20/14 11:02 AM Narančasta je nova crna kako da stupim u vezu s Norom; pretpostavila sam da je došlo do nesporazuma. Otišla sam do kioska s novinama i kupila vodič za Pariz. Odabrala sam jeftin hotel smješten usred šestog arondismana. (Moja je jedina kreditna kartica imala jako mali limit.) Iz svoje male sobe mogla sam vidjeti pariške krovove. Nazvala sam Jacka, Norinog starog prijatelja, a sada i poslovnog partnera u Americi. Snishodljiv, bahat i opsjednut prostitutkama, Jack mi nije bio jedna od omiljenih osoba. »Zapela sam u Parizu. Ništa od onoga što mi je Nora rekla nije točno. Što da učinim?« upitala sam ga. Jack je bio živčan, ali je zaključio da me ne može ostaviti prepuštenu samoj sebi. »Pronađi Western Union. Sutra ću ti poslati novac za kartu.« Novac nije stigao još nekoliko dana, ali nisam se zabrinula; lutala sam Parizom omamljena od uzbuđenja, upijajući sve oko sebe. Pokraj većine Francuskinja izgledala sam poput tinejdžerice; da bih im mogla parirati kupila sam par prelijepih mrežastih crnih čarapa koje su išle uz moje martensice i minicu. Nisam marila hoću li ikada napustiti Pariz. Bila sam u raju, sasvim sama. IZNENADILA SAM se kada sam nakon zamornih trinaest sati putovanja izašla iz zrakoplova koji me iz Pariza dovezao na Bali, vidjela bivšeg kolegu iz pivovare kako me eka, izdižui se iznad Indonežana, s velikim osmijehom na pjegavom licu. S crvenkasto plavom kosom i svijetloplavim oima Billy se mogao prodati za mojega brata. »Nora eka u odmaralištu. Svidjet e ti se ovdje!« rekao je. Kada sam se sastala se s Norom u našoj luksuznoj sobi, odjednom sam se osjetila stidljivom s njom u tom nepoznatom okruženju. Ona se ponašala kao da je sve to savršeno normalno. 18 KermanKB.indd 18 5/20/14 11:02 AM Ideš li u mojem smjeru? Bali je bio prava bakanalija: dani i noći sunčanja, pijančevanja i plesanja s Norinom svitom mladih homića, svakim ljepuškastim mještaninom koji nam je želio pomoći da potrošimo novac, mladim Europljanima i Australcima koje smo upoznale u klubovima na plaži Kuta. Otišla sam u jedan ulični dućan kupiti bikini i sarong, cjenkala se za neke izrezbarene maske i srebrni nakit te prošetala zabačenim uličicama Nusa Due razgovarajući sa srdačnim mještanima. Ekspedicije do hramova, parasailing i ronjenje nudili su druge oblike razonode – balinežanski instruktori ronjenja obožavali su moju sjajnu elegantnu plavu ribu s dugačkom perajom tetoviranu još u Novoj Engleskoj na stražnjoj strani mojega vrata i gorljivo mi pokazivali svoje tetovaže. Dobar provod bio je isprekidan napetim telefonskim razgovorima između Nore i Alajija ili Nore i Jacka. Posao je funkcionirao na jednostavan način. Alaji bi iz Zapadne Afrike odabranim ljudima u SAD-u dao do znanja da ima »ugovore« za dostupne pošiljke droge (obično su to bili kovčezi izrađeni po narudžbi u čiju je podstavu ušiven heroin) – mogli su se pojaviti na bilo kojem mjestu u svijetu. Ljudi poput Nore i Jacka (u biti podizvođači) organizirali bi transport kovčega u SAD, gdje bi kovčeg preuzeo anonimni dostavljač. Na njima je bilo da smisle kako će organizirati transport – novačeći dostavljače, uvježbavši ih da neometano prođu kroz carinu, plaćajući njihov »godišnji odmor« i pristojbe. Nora i Jack nisu bili jedini koji su radili za Alajija; zapravo, Nora se sada s Jonathanom Bibbyjem, »trgovcem umjetninama« koji je uvježbao nju, natjecala za Alajijev posao. Napetost koju sam primijetila na Nori proizlazila je iz broja dostupnih »ugovora«, iz procjene mogu li ih ona i Jack ostvariti i o tome hoće li pošiljke droge doista 19 KermanKB.indd 19 5/20/14 11:02 AM Narančasta je nova crna stići kako je dogovoreno – a sve su to bili čimbenici koji su se, čini se, mijenjali iz sata u sat. Taj je posao zahtijevao mnogo prilagodljivosti i mnogo gotovine. Kada bi novca ponestalo, slali bi me u razne banke da povučem Alajijev novac – već to je bilo kazneno djelo, iako tada toga nisam bila svjesna. Kada su me po jednom takvom poslu poslali u Jakartu, jedan od Norinih dostavljača pozvao me na vožnju. Bio je to mladi homić iz Chicaga koji je opako brijao na gotiku, ali se jako dobro uredio i izgledao poput savršenog hipstera. Već mu je dosadio raskošni hotel. Tijekom te duge, vruće vožnje preko širom rasprostrtog grada zapanjila nas je gužva u prometu, kavezi s uzlajalom štenadi koju su prodavali pokraj ceste i živopisni slojevi ljudi koje nude metropole jugoistočne Azije. Jedan je prosjak ležao na cesti tražeći milostinju. Koža mu je gotovo pocrnjela od sunca i nije imao noge. Počela sam otvarati prozor da mu dam nešto od stotina tisuća rupija koje sam imala kod sebe. Moj je suputnik dahnuo i upio se u naslon svojega sjedala. »Nemoj!« viknuo je. Pogledala sam ga, s gađenjem i zapanjena. Naš je vozač uzeo od mene novac i kroz prozor ga predao prosjaku. Nastavili smo se voziti u tišini. MORALI SMO ubiti gomilu vremena. Odušak smo pronalazili u balinežanskim klubovima na plaži, vojnim dvoranama za bilijar u Jakarti i nonim klubovima poput Tanamura, koji su praktiki bili bordeli. Nora i ja smo kupovale, odlazile na kozmetike tretmane ili putovale u druge dijelove Indonezije – samo nas dvije; bili su to trenuci rezervirani za žene. Nismo se uvijek dobro slagale. 20 KermanKB.indd 20 5/20/14 11:02 AM Ideš li u mojem smjeru? Za vrijeme izleta na Krakatau unajmile smo vodiča da nas odvede na pješačenje u planine koje su bile prekrivene gustim, vlažnim, tropskim raslinjem. Bila je to vruća, znojna šetnja. Zastali smo da pojedemo ručak pokraj prelijepoga riječnog jezera na vrhu visokog slapa. Nakon što smo se okupale gole Nora me izazvala da skočim niz slap, koji je bio visok barem deset metara. Točnije, rekla je da će ona skočiti ako ja skočim. »Jesi li viđao ljude da skaču odavde?« upitala sam našeg vodiča. »O da, gospođice«, rekao je smiješeći se. »Jesi li ti ikada skočio?« »O ne, gospođice!« odgovorio je, još se uvijek smiješeći. Pa ipak, izazov je izazov. Naga, počela sam se primicati rubu stijene koja se činila najlogičnijim mjestom za skok. Slap je grmio. Vidjela sam usključalu, smaragdno zelenu vodu daleko ispod. Bila sam užasnuta i odjednom mi se to činilo lošom idejom. Stijena je bila skliska i dok sam se uzalud poput raka pokušavala povući unatrag, shvatila sam da ću morati skočiti; nije bilo druge. Prikupila sam svu svoju snagu i odrazila se sa stijena u zrak, vrišteći dok sam uranjala duboko u taj zeleni, uspjenušani vrtlog. Silovito sam izronila na površinu, smijući se, uzbuđena. Minutu kasnije Nora je urlajući padala niz slap. Kada je izronila, zadihano je propentala: »Ti si luda!« »Hoćeš reći da ti ne bi skočila prva da se nisam usudila skočiti?« upitala sam, iznenađena. »Nema jebene šanse!« odgovorila je. U tom sam trenutku trebala shvatiti da Nori ne treba vjerovati. Indonezija je nudila sve ono što se činilo beskrajnom paletom iskustava, ali sve je to posjedovalo mračnu, pri21 KermanKB.indd 21 5/20/14 11:02 AM Narančasta je nova crna jeteću stranu. Nikada ranije nisam vidjela takvo krajnje siromaštvo kakvo se moglo vidjeti u Jakarti, niti takav goli kapitalizam na djelu kao u tim golemim tvornicama, niti čuti takvo teksaško otezanje koje je dopiralo iz hotelskog predvorja u kojem su pili naftni magnati. Mogli ste provesti ugodnih sat vremena čavrljajući u baru s nekim Britancem nalik na vašega djeda o ljepotama San Francisca i o njegovim šampionskim hrtovima u UK-u, a kada biste na odlasku uzeli njegovu posjetnicu, opuštenim bi vam glasom objasnio da je trgovac oružjem. Kada sam se u sumrak dizalom popela na vrh hotela Jakarta Grand Hyatt i zakoračila u tamošnji bujni vrt te počela trčati po stazi koja je obrubljivala krov, čula sam kako poziv muslimanima na molitvu odzvanja od džamije do džamije po cijelom gradu. Nakon mnogih tjedana istodobno sam bila tužna i osjećala olakšanje što se opraštam od Indonezije i vraćam na Zapad. Osjećala sam nostalgiju. Četiri sam mjeseca neprestano putovala s Norom, tek povremeno, na nekoliko dana, slijećući u SAD. Živjele smo u neprestanoj napetosti, a ipak sam se smrtno dosađivala. Osim što sam Nori pravila društvo dok se bavila svojim »mulama«, nisam imala što raditi. Sasvim bih sama lutala ulicama tih stranih gradova. Osjećala sam se odvojenom od svijeta čak i dok sam ga promatrala; bila sam osoba bez svrhe ili korijena. To nije bila pustolovina za kojom sam čeznula. Svojoj sam obitelji lagala o svakom vidu svojega života i potpuno se umorila od svoje »narkoobitelji«. Kada sam za kratkog boravka u SAD-u posjetila svoju pravu i vrlo sumnjičavu obitelj, primila sam Norin telefonski poziv. Rekla mi je da se mora sa mnom sastati u Chicagu. Zračna luka O’Hare bila je poznata kao »si22 KermanKB.indd 22 5/20/14 11:02 AM Ideš li u mojem smjeru? gurni« aerodrom, što god to značilo, i tuda je putovala droga. Susrela sam se s njom u hotelu Kongres na Aveniji Michigan. Kakva rupa, pomislila sam. Navikla sam na hotel Mandarin Oriental. Nora je suho objasnila kako želi da sljedećeg dana sjednem u zrakoplov noseći keš koji trebam iskrcati u Bruxellesu. Morala je to učiniti za Alajija, a ja sam to morala učiniti za nju. Nikada ranije ništa nije tražila od mene. Duboko u sebi znala sam da sam na početku pristala na ovu situaciju i sada nisam mogla reći ne. Bila sam prestrašena. Pristala sam to učiniti. U EUROPI su stvari poprimile mraniju nijansu. Nora je sve teže izlazila na kraj s poslom, neoprezno je riskirala s dostavljaima. To je bilo zastrašujue. Njezin nam se partner Jack pridružio u Belgiji i stvari su brzo krenule nizbrdo. Smatrala sam da je pohlepan, razvratan i opasan. Shvatila sam da mu Nora vjeruje mnogo više no što je marila za mene. Bila sam prestrašena i očajna, povukavši se gotovo potpuno u tišinu dok smo svi zajedno putovali iz Belgije u Švicarsku. Vukla sam se po Zürichu bez prijatelja i sama dok su Nora i Jack kovali planove. Pogledala sam Piano tri puta zaredom, zahvalno sam odlutala u drugo mjesto i vrijeme bezglasno plačući tijekom cijelog filma. Kada mi je Nora jasno i glasno rekla da želi da prenosim drogu, znala sam da joj više nisam važna, osim ako joj mogu zaraditi novac. Poslušno sam »izgubila« svoju putovnicu i dobila novu. Prerušila me naočalama, biserima i parom ružnih mokasina. Debelom je šminkom bezuspješno pokušala sakriti ribu tetoviranu na mojem vratu. Preporučili su mi da napravim staromodnu frizuru. Zatečena prolomom oblaka toga hladnog subot23 KermanKB.indd 23 5/20/14 11:02 AM Narančasta je nova crna njeg poslijepodneva, pokušavajući pronaći frizera koji bi moje zarasle, plave vitice preobrazio u nešto dolično, doteturala sam dok je s mene kapalo u jedan mali frizerski salon, peti zaredom koji sam posjetila toga dana. U prethodnih me četiri salona dočekala ledena švicarska dobrodošlica, ali sada me netko nježnim, poznatim naglaskom upitao: »Mogu’l kako pomoći?« Gotovo sam zaplakala kada sam ugledala tipa koji je postavio to pitanje – dragi, mladi južnjak po imenu Fenwick koji je izgledao poput pjevača Terencea Trenta D’Arbyja. Uzeo je moj mokri kaput, posjeo me u naslonjač i poslužio vrućim čajem i šišanjem. Kada sam propustila objasniti tko sam i zašto sam u njegovu salonu, bio je znatiželjan, ali pristojan. Govorio je o New Orleansu, glazbi i Zürichu. »Sjajan je to grad, ali imamo užasnih problema s heroinom. Doslovno vidiš ljude kako jednostavno leže na cesti, potpuno urokani.« Osjetila sam se posramljenom. Željela sam otići doma. Srdačno sam zahvalila Fenwicku, jedinoj osobi s kojom sam se sprijateljila u posljednjih nekoliko mjeseci, i napustila njegov salon. U bilo koje doba dana ili noći, nakon samo jednog telefonskog poziva, moja bi mi obitelj pomogla da se spasim iz ovoga cirkusa u koji sam upala svojom krivnjom, ali ja nikad nisam nazvala. Mislila sam da to moram preživjeti sama, uzdajući se u ljubaznost stranaca kakav je bio Fenwick. Sama sam se ubacila u tu pustolovinu i sama ću doći do nekakvog završetka, iako sam se u tom trenutku strašno bojala da bi taj završetak mogao biti gadan. Nora i Alaji razradili su zamršen i riskantan plan za zamjenu kovčega u ciriškoj zračnoj luci, ali srećom droga koju sam trebala prenijeti nikada se nije pojavila, pa sam 24 KermanKB.indd 24 5/20/14 11:02 AM Ideš li u mojem smjeru? ipak uspjela izbjeći da postanem narkodostavljač. Činilo se da je samo pitanje vremena kada će se na mene sručiti nevolja; uvalila sam se preko glave. Znala sam da moram pobjeći. Kada smo se vratili u SAD, sjela sam na prvi let prema Kaliforniji na koji sam se uspjela ubaciti. Iz sigurnosti Zapadne obale prekinula sam sve veze s Norom i svoj kriminalni život ostavila iza sebe. 25 KermanKB.indd 25 5/20/14 11:02 AM
© Copyright 2024 Paperzz
