ORGANON UMIJEĆA ISCJELJIVANJA Prva homeopatska knjiga k ojom je postavljen temelj homeopatije. Prvo izdanje je objavljeno 1810. a šesto, čiji je ovo prevo d, 1921., mada je tekst n apisan 1842. III SADRŽAJ Predgovor izdavača............................................................................ VI Prevod.......................................................................................... VI Stručna stilizacija ........................................................................ VI Prelom (dizajn) ............................................................................ VI O jeziku ......................................................................................VII Orgnon i homeop atija ................................................................... X Zahvalnosti .................................................................................. XI Literatura ....................................................................................XII O tekstu organona ........................................................................... XIV Šesta edicija or ganona .............................................................. XIV Prvi prevod šeste edicije na en gleski jezik ............................... XIV Neautorizovane p romjene teksta ................................................XV Predgovor p rof. Popovića .............................................................XVIII Hahnemannov život i delo......................................................XVIII Organon .............................................................................XVIII Hanomanov dop rinos medicinskoj n auci ..........................XXIII Homeop atija i medicina danas .............................................. XXIV Zvanična med icina danas ...................................................XXV Komp lementarna medicina d anas .................................... XXVI Hanem an ovi predgovori i Uvod ........................................................... 1 Predgovor p rvom izdanju .................................................................... 2 Predgovor šestom izdanju .................................................................... 3 Medicina stare škole ................................................................. 3 Homeopatska medicina ............................................................ 5 Bilješke uz Predgovor šestom izdanju........................................... 6 Uvod .................................................................................................... 7 Osvrt na dosadašnje medicinske tretmane, alop atiju i p alijativna liječenja dosadašnje stare liječničk e škole .................................... 7 IV Sadržaj Teoretski sistemi liječen ja ........................................................ 7 Materijalni pogled stare škole na bo lest ................................... 8 Nap ori stare škole da uklone supstancu bolesti...................... 10 Bolesti su dinamičk e, a ne materijalne ................................... 14 Imitiranje p rirode i supresivne terap ije .................................. 16 Primjeri terapeutike stare škole .............................................. 21 Učinci imitatorskih i sup resivnih terapija stare škole ............ 24 Antip atski tretmani za stimulaciju i jačanje ........................... 25 Naizmjenični tretmani stare škole .......................................... 26 Suštinski nedostaci p ristup a stare škole ................................. 29 Složeni (miješan i) lijekovi...................................................... 30 Staroškolci rad e sup rotno od onoga šta bi trebali................... 31 Od alopatije ka homeopatiji ............................................................ 31 Istinsko umijeće liječenja – homeop atija ............................... 32 Tragovi homeop atije u p rijašnjim p raksama .......................... 33 Narodni homeop atski lijekovi ................................................ 35 Noviji izvori o homeopatskom principu................................. 36 Bilješke uz Uvod ............................................................................. 37 1 Prin cipi liječenja (§1 – §71)............................................................. 55 Definicija bolesti i iscjeljen ja ( §5- §8) ............................................... 58 Vitalna sila u zdravlju i bolesti ( §9 - §18) ......................................... 62 M oć lijekova (§19 − §21) .................................................................. 69 Odnos simptoma lijeka i bolesti ( §22 – $34) ..................................... 70 Neslične bolesti (§35 – §42) .............................................................. 78 Slične bolesti (§43 – §51) .................................................................. 86 Zašto bolje liječe lijekovi n ego prirodne bolesti? .................. 91 Homeop atija i alop atija (§52 – §71) .................................................. 94 Homeopatija ........................................................................... 94 Alop atija ................................................................................. 94 Odnos homeop atije i alop atije .............................................. 105 Početno i uzvratno dejstvo (§63 – §70) ..................................... 106 Sažetak o homeop atiji ( §70 – §71) ............................................ 112 2 Razumijevan je bolesti (§72 – §81) ................................................ 115 Dugotrajne bolesti (§74 − §78) ........................................................ 118 Sadržaj V M ijazmi (§79 – §81) ........................................................................ 122 3. Uziman je slu čaja (§82 − §104)...................................................... 127 Ostale hronične bolesti ........................................................ 138137 4. S poznaja lijekova (§105 − §145)............................................. 141139 Dokazivanje lijekova ( §105 − §114) ......................................... 142140 §116 − §117: Idiosinkr azije................................................. 146144 Postup ak dokazivanja (§121 − §142) ........................................ 150148 Sastavljan je M ateria medik e ( §143 - §145) ........................ 159157 5. Homeopatsk o tretiran je bolesti (§146 – §203) ...................... 163161 Razlikovanje malih od ozbiljnih p oremećaja ................. 166164 Karakteristični i neobični simptomi (§152 – §156) ............. 167165 Pogoršanje p ri tretiranju akutnih stanja............................... 170168 Kad ne p ostoji adekvatna zaliha lijekova ( §162 – §171) .... 172170 6. Hronični mijazmi (§204 – §209)............................................. 187185 Tretiranje hroničnih mijazmatskih oboljen ja (§206 – §207) ........................................................................................ 190188 7. Mentalne i emocionalne bolesti (§210 – §230)....................... 193191 Hronične jednostrane psihičke bolesti (§215 − §220).... 196194 Akutno izbijanje psore kroz mentalne bolesti ................ 198196 Emocion alne bolesti stvara i održava duša (§225 – §227) ........................................................................................ 200198 Odnos p rema p acijentu (§228 – § 229) ............................... 201199 8. In termitentne bolesti (§231 –§244) ........................................ 203201 9. Vođen je slu čaja (§245 – $251)................................................ 213211 10. Pripravljan je lijekova (§264 − §271) ................................... 227225 LM p otencije (§269 − §271) ...................................................... 232230 11. Primjena lijek ova (§272-§279) ............................................. 241239 Tretman LM p otencijama .................................................... 247245 12. Drugi terapeu tski pristu pi ($287 − §291) ........................... 253251 Masaža i kup ke.................................................................... 257255 Sinopsis................................................................................................. 257 In dek st referen ci............................................................................ 259257 In dek s medicinskih supstan ci............................................................. 301 VI PREDGOVOR IZDAVAČA Svi hom eop ati znaju da je Hanem anov Organon umijeća iscjeljivanja knjiga koja je kam en temeljac homeopatije i bilo je za očekivati da njegov prevod kod nas bude objavljen bar em među p rvim knjigama iz oblasti homeopatije. No i pored toga što smo to u ADVAITI tako i p lanirali, „slučaj“ je htio da to bude drugačije i da se, bez n ašeg plana i n amjere, naš prevod p ojavi o velikom jubileju ove knjige, tačno dvije stotine godina nakon izlaska p rvog izdanja Organona. Prevo d Prevod sa njemačkog, dakle prevod izvornog Hanemanovog teksta šeste edicije Organona uradio je p rofesionalni p revodilac za njem ački jezik prof. Am ir Hadžibeganović koji je preko svoje supruge Altijane De spotović , koja je studirala homeop atiju, bio istinski zaljubljenik u homeopatiju i p oprilično upućen. Uz redovne konsultacije sa mnom Am ir je na p revodu radio skoro godinu dana, sa radnim u činkom od jedne do dvije stranice na d an. I p red sam i kraj posla „slučaj“ mu je nagovijestio da će to biti njegov p osljednji uradak „u ovoj inkarnaciji“, djelo njegovo g života koje će biti zalo g za svjetliju budućnost Južnih Slavena. Ono što je do sada p oznato je da „slučaj“ nije slagao. Amir se nedugo nakon završetka posla p reselio u svjetlo, a meni ostaje da vjeru jem da za ovo ostalo „slu čaj“ neće slagati i d a će to što je Amir uradio, dugo vremena sijati svjetlom na n as Južne Slaven e. Stručna stilizaci ja Tekst, koji mi je Amir p rosljeđivao i koji sam ja p oredio sa izvornikom i dva en gleska p revoda provjeravajući da nije šta p romaklo, je b io izvrstan i dosljedan, ali nije bilo baš lako slijediti Hanemanovu multidimenzionalnu misao, kondenzovane kon cep te i dugu složenu rečenicu. Ustvari, više mi je ličilo da je to tekst koji je, p ored svrhe da p renese informacije i znanje, često imao i svrhu da natjera u m čitaoca n a vježbu meditacije i p oniranja u multidimenzionalnu suštinu stvarnosti. Vitulkas je u Homeopatiji, medicini za novi milenij nap isao sljedeće :„Nje gov prvi biogr af Thomas Bradfo rd piše kako je Hanemanov otac običavao zaključati sina da s am r ješava, kako je to o n nazivao, „vježbe r azm išljanja”. Na taj način je Samue l naučio razvijati kor ištenje intuicije i opažanja i doš ao do s poznaje o ogr aničenosti intele ktualne logike.“ Negdje na dru gom mjestu sam p ročitao da su davni hom eop ati govorili Predgovor izdavača VII kako bi svaki ho meopat u toku p rvih pedeset godina p rakse trebao svake godine pročitati Organon dva p uta godišnje, a kasnije samo jednom. Ne vjerujem da se tu radilo samo o šali, a ima svjedočenja da se ni u Hanemanovo vrijeme Organon nije previše čitao (vidi citat na početku p redgovora prof. Popovića, str. XXI). U svakom slučaju ostaje činjenica da u zadnje vrijem e studenti i homeop ati ne znaju mno go o Organonu, a to sigurno v aži i za mnoge predavače. Ustvari, čini mi se da od današnjih homeop ata malo ko u dovoljnoj mjeri zna o čemu je sve Haneman pisao u Organonu. Sve više p rodirući u veliku vrijednost teksta, a suočen sa gore pomenutim činjenicama, kao i sa sopstvenim osjećajem dužnosti da učinim nešto kako više ne bi bilo tako, ja sam vjerovao da je moj zadatak omogućiti našem čitaocu da tekst p rati relativno lako, ali i da moram sačuvati i prenijeti sve vrijednosti i nijanse ono ga što nam je Haneman ostavio. Usto sam imao i želju da u p rikladnoj mjer i sačuvam dosta od Hanem anovo g stila kako bi u dovo ljnoj mjer i ostalo od onoga što će navoditi čitaoca na dub lje r azmišljan je i poniranje u dubinu stvarnosti. Naravno, ne baš lako, ali mno go lakše bi bilo interp retirati, tj. p rep ričati šta je to Hanem an rekao, ali p ravi p revod knjige mora slijediti izvorni tekst, a istovremeno obezbijediti razumljivost i relativnu lakoću čitanja. Na kraju sam zaključio da je najbolje r ješenje kombinacija p revoda, interpretacije i pravljenja naslov a, o čemu će biti riječi u tekstu isp od (Prelom). U svemu tome sam se trudio da dam svoj maksimum kor isteći sve vještine koje sam stekao sada već deseto godišnjim uređivanjem homeopatskih knjiga. Da nije bilo „slučaja“ i da sam to radio bez toga iskustva, učinak bi sigurno bio daleko manji. Prelom (dizajn) Preglednost i dodatnu čitljivost teksta sam p okušao ostvariti kroz nekoliko vrsta uredničkih intervencija: 1. Naslovi paragrafa: Skoro svakom Hanemanovom paragrafu i bliješci sam uz identifikacioni broj pridružio i dodatni naslov. Ako p aragr af nema naslov, najvjerovatnije se tema produžuje iz p rethodnog paragrafa. 2. Dodatni n aslovi: Za veće grup e p aragrafa dodao sam (u metnuo) naslove i podnaslove, tako da je sve dobilo oblik savremene knjige. Pored toga što se sam a od seb e n ametala potreba za naslovima, za ov aj p ostup ak sam našao ohrabrenje u Hanemanovom Sinopsisu (vidi isp od). 3. Urednička in terpretacija: Tamo, gdje sam smatrao da dod atni urednički tekst može čitaocu p omoći da lakše shvati izvorni tekst ili da ima brži uvid i p regled, isp red tekstualnog (ne onog ho meop atskog) Hanemanovog paragr afa dodao sam urednički paragr af koji je svoje- VIII 4. 5. 6. 7. 1 Predgovor izdavača vrsni sažetak ili interp retacija teksta koji slijedi. Neki od ovih tekstova imaju tačku na kr aju, a nek i nemaju. Oni bez tačke su jezgroviti i p raktično imaju ulo gu n aslova. I za ovaj p ostupak sam ohrabrenje našao u Hanemanovom Sinop sisu. Uredničke bilješke: Uredničke b ilješke su date na dnu stranice kao klasične „fusnote“. „En dn ote“: Da bih omogućio prethodno i izbjegao konfuziju i nep reglednost, bilo je neophodno sve duže Hanemanove bilješke ili „fusnote“ staviti neposredno iza samog paragrafa ili iza Pred govora i Uvoda: Ta tehnika je p oznata kao „endnote“, ali za to nisam koristio softversku p omoć, nego su Hanemanove bilješke dobile ob lik nor malnog teksta. Ovo mi je o mogućilo da imam svoje bilješke i u okvir u Hanemanovih bilješki, kojih je imao i Hanem an i što je smanjivalo p reglednost. Sada se takve „u gniježđene“ Hanemanove bilješke nalaze na dnu stranice (klasične fusnote), a isto je i sa veoma kratkim bilješkama unutar homeop atskih paragraf a. Ovdje treba nešto reći i o referenciranju ili p ozivanju na bilješke, čega ima i u Han em anovom tekstu, ali i u drugoj homeop atskoj literaturi. To se najčešće radi u stilu „bilješka uz §xx“ ako paragraf xx ima samo jednu b ilješku, a ako im a dvije ili više, onda se to najčešće r adi kao „bilješka „a“ (b, c ...) uz $xx. Ja sam svaku bilješku numerisao ovako: ($xx-1), ($xx-2) i tako sam ih referencirao. Pri korišćenju dru ge literature čitaocu neće biti teško odgonetnuti ekvivalentnost između „a“ i „1“, „b“ i „2“ itd. Sadržaj: Sve to mi je omogućilo da dođem do Sadržaja, koji sadrži samo naslove i podnaslove. Sin opsis: Izgleda da je Hanem an pod kraj života p ostao svjestan činjenice da ljudi n isu spremni za „vježbe uma kroz poniranje u dubinu“ te je i sam nap ravio Sinopsis1 koji je p riložio uz sami rukopis svoje šeste edicije, a koji je jedna vrsta nagovještaja potrebe za organizacijom teksta kako sam je ja nap ravio. M eni je pravljenje sinop sisa bio relativno lak posao. Naime, Sinopsis je čista kopija tekstova svih stavki od 1 do 3 iz ove liste, s tim što je samo ispis drugačiji. Vjerujem da je ovaj Sinopsis izvrsni p regled cijelo g Orga nona ko ji će biti od višenamjensk e i velike koristi, već p rema p otrebi svakog konkretnog čitaoca. Unutar Sinopsisa čitalac će lako uočiti izvorni Hanem anov Sinopsis, kome p rip ada sav podvučeni tekst i naslovi poglavlja u ovoj ediciji Or ganon a Sinopsis (grč. synopsis) – pregl ed, n acrt, skica; upo redni p regled većeg b roja sličnih stvari; poređenje spisa koji govo re o isto m predmetu. Predgovor izdavača IX koji počinju brojev ima (1 − 12). Sam izvorni Sinop sis je du g 11 strana, dok je dužina ukup nog Sinop sisa oko 37 strana. Odnos je dakle 1 : 3, tj. oko 60% teksta Sinopsisa čine urednički tekstovi a oko 30% je originaln i tekst Hanemanovog Sinopsisa. 8. Indeksi: Izvornik nema nik akve indekse. Ja sam slijedio dosad ašnji naš stil i napravio dv a odvo jena indeksa – In dek s referen ci i In deks medicinskih supstan ci. Prvi sadrži relevantna imena osoba i naziv e knjiga. Odvojio sam ref erence iz izvornika od uredn ičkih (iz ovog Predgovora i p redgovora p rof. Popovića). Referen ce su u tekstu tiskane p osebnim fontom (arial ), kako bi bile lako uočljive. Drugi ind eks referencira pominjanje medicinskih sup stanci, bilo d a se radi o on im a koje je koristila „stara škola“, dakle sirovim tj. nepotenciranim, ili o homeop atskoj upotrebi. Naime, uočio sam da su mno ge supstance od kojih danas imamo poznate homeop atske lijekove korišćene i u „staroj medicini“, a Haneman je onda bio sigur an d a one imaju „medicinsko dejstvo“ i da su vrijedne p otenciranja. Zato sam mislio da čitaocu može biti od koristi da ima uv id u to, te sam stoga odgovarajuće r iječi označio kurzivom (italic) i stavio ih u Indeks m edicinskih sup stanci. 9. Boje: Radi lakše p reglednosti i razlikovanja, svi moji tekstovi unutar teksta koji se odnosi na Organon su tiskani (štampani) p lavom bojo m, a p revod Hanem anovih tekstova je tiskan crnom bojom. To uključuje i naslove, s tim što su Hanemanovi naslovi p reuzeti iz njegovo g Sinop sisa. Dodatna razlika je u tome što ovdje svi Hanem anovi n aslovi, izuzev Naslova poglavlja, počinju op segom p aragrafa n a koje se taj naslo v odnosi (§x − §y ), dok je kod mene taj op seg premješten na kraj. Je dino „kolateraln a“ šteta je to što su brojevi paragrafa koji im aju tekst u naslovu tiskani p lavo (zbog uštede u tehnici tiskanja), mada on i p rip adaju Hanemanu, tj. numeraciju paragrafa je p ostavio autor. Svi p redgovori za ovo izdanje uključu jući i Sadržaj su tiskani crnom bojom , kao i Izdavački dod aci (Ind eksi i Sinopsis). U Sinop sisu su Hanemanovi tekstovi podvučeni. 10. Zagrade: Da bih izbjegao p reviše uredničk ih bilješki, p onekad sam kratka objašnjenja p ojma p ravio u zgradama odmah nakon p ojma. Pošto i Hanem an ima svoje zagr ade, onda sam razliku p ostigao tako što su moje zagrad e [u glaste] a njegove (obične). Ovo je jedin i uredn ički tekst koji nije tiskan plavom bojom. X Predgovor izdavača O jeziku Prevođenje: O tome kako smo p revodili p ojedine riječi p onekad p iše u uredničkim bilješkama na dnu stranice. Obzirom da p ostoji značajna razlik a između stanja nauke Hanemanovog doba i d anas, nem inovno da se u određenim kontekstima jedn i te isti p ojmovi prevode različitim r iječima. Bilo b i predugo ako b ih se ovdje bav io svim detaljima. U okviru knjige o Orga nonu koju u budućnosti namjeravamo nap raviti biće mjesta i za obiman dvosmjern i pojmovnik iz koga će se vidjeti ne samo kako smo p revodili, nego i međusobni odnosi između pojmova i povezivanje sa savremenom ho meopatijom i naukom. Naravno, to je v eoma zahtijevan i obim an p osao za koji je potrebno dosta resursa, a sigurno je da ćemo, imaju ći ovu knjigu na rasp olaganju za dugotrajno čitanje i proučavanje, biti sp osobniji sačiniti takav rječnik. U svakom slučaju uv jeren sam d a čitaoci mogu biti sigurn i da smo Hanemanovu m isao prenijeli dovoljno dobro. ADVAITA jezičk i stil: Naši čitaoci znaju da mi u ADVAITI imamo ponešto sp ecifičan jezički stil, ali p ošto je ovo osnovna i prva homeop atska knjiga, može biti od kor isti da napišem i o tome nekoliko riječi, jer znam d a ponekad nekim relativno osjetljivijim ljudima smetaju „one druge jezičk e varijante“. Obzirom da u BiH ne p ostoji jedinstvena jezička p olitika, nego postoje tri varijante ili tri „jezika“ (ali sam narod u većini slučajeva ne prati nijednu od tih var ijanti) onda nema zakonskih mo gućnosti da nas neko obaveže na p oštovanje jezičkih standarda. Zato mi pokušavamo biti relativno bliski svim našim jezičkim var ijantam a, koristeći sve p ogodnosti za nijansiranje značenja, a trudeći se da izbjegavamo riječi koje nekoj grup aciji mo gu izgledati homeop atski rečeno „čudno, rijetko i neobično“. Napravili smo i neke kriterije za odabir riječi. Glavn i kriteriji su: 1. suštinska jasnoća i p reciznost riječi i 2. slavensko p orijeklo riječi. Nap rimjer, riječ „porodica“ koristimo kad se radi o srodnosti ili rodbinskim vezam a, a „obitelj“ kad je r iječ o ob itavanju (bor avku, zajedničkom životu). Riječi „tisuća“ smo dali p rednost nad riječju hiljada, jer je p rva slavenska a dru ga grčkog porijekla. Slično je i sa tisak i štamp a, rajčica i paradajz itd. Često onaj dru gi, n efavorizovani p ojam stavimo u zagr adu, kad a mislimo da bi neko mo gao imati p oteškoće da razumije. No, ovdje p osebnu pažnju zavrjeđuje riječ mijazma ili m ijazam. M i smo je do sada, nesvjesni činjenice d a se ta r iječ koristi(la) i u „zvaničnoj“ medicini, a prevodeći homeop atske knjige sa en gleskog, gdje smo nalazili tu riječ p isanu kao „miasm“ p revodili u muškom rodu – „mijazam“. Onda sam vidio u nekim drugim hom eop atskim tekstovima na našem jeziku d a je riječ korištena u ženskom rodu kao „mijazma“, pa sam mislio da je riječ o nekoj od n aših jezičkih Predgovor izdavača XI varijanti. Kasnije su me neki liječnici up ozorili da je izvorni grčki oblik (miasma) n alik n a naš ženski rod i da se u med icin i ta imenica koristi u ženskom rodu. No, kad sam dublje istražio problem, našao sam da i u standardnim engleskim rječnicim a ta riječ im a isti oblik (miasma). I p itao sam se kako je ond a moguće da se u homeop atskoj literaturi na en gleskom koristi oblik „miasm“. Nisam našao odgovor, ali mi se nameće jedno moguće rješenje koje mi se čin i i lo gičnim, te mislim da ima smisla slijediti ga, pogotovu što je u svim dosadašnjim našim knjigama riječ u muškom rodu, a v idim da se i ogromn a većina homeopata navikla na to. Dakle, ima logik e smatrati da se u homeop atiji radi o nečem vrlo sp ecifičnom, v eoma konkretnom i jasno def inisanom a ne o neko j uop štenoj zarazi, kakvo je izvorno značenje r iječi, i kako se ona koristi(la) u medicini. Tako up otreba imenice u muškom rodu može uvijek označavati zarazu u homeop atskom (energetskom, duhovnom) smislu, dakle psora, sikoza ili sifilis. Zato smo u ovoj knjizi onda kad je bilo jasno da Haneman uop šteno govori o zarazi, kor istili riječ „mijazma“, tj. ženski rod, a kad je riječ o mijazmu u homeop atskom smislu, onda smo koristili muški rod. U svakom slučaju volio bih znati šta homeop ati i čitaoci misle o ovome. Orgnon i homeopatija Bilo bi p reambiciozno da ja ovdje pišem o nekim asp ektima Hanem anovo g rada i samog Organona. O tome su nap isane mnoge knjige i ja se nadam da nama tek p redstoji ozbiljnije bavljenje time, p rije svega u okviru škola a za nadati se je i da će se neki p ojedinci zainteresovati za tu temu. Pored osnovne teme istraživanja i dodatnog osvjetljavanja Hanemanovog djela iz gled a mi d a bi na ovom planu veom a zanimljive mogle b iti i sljed eće tem e: 1. Haneman i savremena nauka. 2. Haneman i savremena ho meop atija. Meni lično i svima nama u ADVAITI bilo bi veliko zadovoljstvo ako ovo naše izdanje Orga nona bude podsticaj za to, p ogotovu što vjerujemo da smo nap ravili veom a dobar posao i da ćemo mi Južnosloveni biti jedn i od rijetkih koji im aju lako čitljiv i lako razumljiv Organo n. Zato p laniramo nastaviti rad vezan za Organon i dru ga Hanem anova djela i p ozivamo sve zainteresovane da nam se pridruže. A dotle, u svrhu dodatne motivacije najavlju jem da nam je namjer a raspisati nagradn i konkurs za najbolje radove n a gore nav edene tem e ili nek e vrlo slične. Sve to bi nam mo glo pomoći da dodatno ojačamo homeop atiju i da ne dozvolimo da kod nas uzme maha neutem eljena i near gumentovana p odjela na one koji naučav aju i rade p o Ha nemanu i one koji to ne rade. Jer, prava nauka mora p očivati na argumentima i sve rasp rave se moraju zasnivati isklju čivo na istinskom znanju i ar gumentima. XVIII PREDGOVOR , PROF. DR . M. POPOVIĆ „U stvar i, sada je izgle da retkos t i izuzetak kada neki homeopat opet konsultuje Organon lečenja, a ja ih znam nekoliko koji ga uo pšte nemaju, i nikada nis u pročitali tu knjigu. A ona je ipak, van ikakve dis kusije , osnova homeopatske veštine leče nja i ima mno go vre dnih zrnaca zlata ko ja se u njo j nalaze , pa će pr i s vakom ponavljanju čitanja ove značajne knjige, posebno ako je čita s tar iji i iskusan homeopats ki le kar- praktičar, uvek iz nje ste ći nova i važna uputstva i saznanja, tako da se njeno zanem arivanje nikada ne može preterano os udit i.” C. G. von Bönninghau sen, lg. hom. Zeit., Vol. XLVII, s. 57-65, 1853. Svojim trudom i zalagan jem g. Mile M alešević nam je don eo p rvi p revod Organona um eća iscelivanja na naš jezik. M nogo je r azloga zašto je ovo kap italno delo, ko je je već za života njegovo g tvorca p revedeno na značajnije evrop ske (engleski, francuski, italijanski) a kasnije i na preko 20 drugih svetskih jezika, moralo čekati ovakvu p riliku, ali se možemo tešiti time da je najv ažnije to, što ga najzad imamo. Bez obzira na zamerke ko je pojedin i medicinski kru gov i još uvek, ali sve ređe, up ućuju autoru ovoga dela, svi se slažu sa time da stavovi izneseni u Organo nu p redstavljaju značajan dop rinos, da je p isac u velikoj meri p redvideo p ravac r azvoja nauke i medicine i postavio osnov holističkog pristupa lečenju koji danas p ostaje sve više aktuelan i priznat. Svi p riznaju da je ovakvo delo mo gla stvoriti samo osoba visokih umnih, naučnih i moralnih sp osobnosti, koja je istovremeno i racionaln a i emp irijski orijentisana, uz veliku sklonost za sp ekulativno razmišljan je, ali istovremeno sp osobna da razlikuje b itno od nebitnog, čije je izlaganje i p ored svoje iscrp nosti dovoljno jasno, k ako bi suština njegove ideje mogla p ostati i drugima dostup na, i p raktično p rimenjiva. Zato je Hah nem ann nep revaziđeni p osmatrač, eksp erimentator, lekar i nadasve u čitelj. Hahnemannov život i delo Ch ristian Friedrich Samuel Ha hnem ann rođen je 10. ap rila 1755. u p orodici čije je zanimanje bilo p roizvodnja i bojenje tada čuveno g p orcelana, u malom saksonskom gradiću M eissenu. Sredin a iz koje je Hahnemann p otekao bila je vredna, religiozna i konzervativna, i ideal Predgovor prof. Popovića XIX Hahnemannovog o ca je bio da mu sin p ostane sveštenik. Od detinjstva zapažen kao intelektualno veo ma sposoban, a sa posebnom sklonošću za učenje jezika, uz zauzimanje lok alno g p aroha omo gućeno mu je da završi gimn aziju, p osle čega se, rizikuju ći sukob sa ocem i vođ en višim ambicijama, uz oskudna materijalna sredstva, 1771. up isao na medicinske studije u Leipzigu. Izdržavao se prevođenjem sa en gleskog i dajući časove jezika. Posle dve godine studija, nezadovoljan načinom nastave koja se svodila na čistu teoriju praktično bez rada sa p acijentima, prešao je u B eč kod p oznatog p rofesora Von Qua rina na ko ga je svojom sposobnošću uočavan ja simp toma i analize kliničke slike ostavio veliki utisak. Zbog teškog materijalno g p oložaja morao je prekinuti studije u Beču, iako su mu do završetka ostala samo tri meseca, ali mu je Von Qua rin p omogao da u statusu lekara „sekundar ca” (slično dan ašnjem lek aru na stažu), dobije službu u Hermannstadtu (danas Sib iu, u Rumuniji) kod guvern era austrijske provincije Transilvanije. Tu je obavljao dužnost p orodičnog lekara, bib liotekara i u čitelja guvernerove dece. 1779. nap ustio je Hermanstaddt i odbranio d ip lomski rad p od naslovom „Con spe ctu s adfectuum spa sm odicorum ” (Pregled kon vulzi-vnih oboljenja) na Univerzitetu u Erlangenu, čime je stekao titulu Dok-tora medicine. Od 1780. je obavljao službu lekara u neko liko mesta, ali se zadržao najduže kao lekar radnika u rudnicima bakra u M ansfeldu, u Saksoniji. Osnovao je p orodicu 1872. Razočaran tadašnjim načinom lečenja, a p osle neuspeha u slučaju difterije kod sopstvene kćerke, 1784. p relazi u Drezden, odustaje od bavljenja medicinskom praksom i p osvećuje se isključivo prevođenju stručnih knjiga sa stranih jezika. U tome p ostiže veliki uspeh, i stiče autoritet kao p revodilac, n aučnik, h emičar i f armaceut. Čuven je njegov p revod iz 1784. sa francuskog, tada najmodern ijeg Demarchyevog udžbenika hem ijske te hnologije, kome je dodao svoje brojn e komentare i zapažanja uz recepte. Takođe je veoma p oznato njegovo delo o tadašnjoj galenskoj farmaceutskoj tehnologiji, koje je p ostalo obavezan p riručnik svih farmaceuta u Saksoniji. Ovde Hahnem ann piše brojne članke iz farmaceutske tehnologije i hemije, p reporučujući i veoma p reciznu hemijsku metodu otkrivanja tragov a Arsena kod trovanja. Ostajući stalno angažovan kao p revodilac Dre zden skog e konom skog društ va, sledećih 20 god ina p okušava naći bolje p laćenu medicinsku službu na duže vreme i menja prebivališta, p retežno se izdržavajući od p revođenja. U p eriodu od 1792. do 1806. poznatom kao „god ine lutanja” p romenio je 14 gradova, p reveo 24 velika udžbenik a iz med icin e, hemije 36 Hanemanovi predgovori i Uvod Noviji izvori o homeopatskom principu Povremeno su neki liječnici slutili da p ostoje lijekov i koji imaju sp osobnost liječenja zbog svoje mo ći da izazovu simptome analo gne (32) simp tomima bolesti. Navešću nekoliko citata autora koji su na neki način nagov ještavali homeopatski p rincip ne kao dokaz o osnovanosti ove teorije, koja uistinu sama za sebe stoji čvrsto utemeljena, nego u n amjeri da izbjegnem p rigovore da sam p rikrivao ove nagovještaje ili naslućivanja kako bih za sebe osigur ao p rioritet za tu ideju. Tako autor knjige Περι τοπον τον κατ' ανθρ ωπον – O nekim pojavama kod čovje ka (Froben, Basel 1538.) koja se p ripisuje Hipokratu navodi značajn e riječi: δια τα óµοια νουσοσ γιν εται, και δια τα óµοια προσψεροµενα εκ νοσευντων υγιαινονται – δια το εµ εειν εµ ετο σ παυεται. (Bo lest nastaje od s ličnog, i napadom s ličnog ljudi se lije če – povr aćanje se okončava povr aćanjem .) Istovremen o su i drugi liječnici osjećali i govorili istinu o h omeopatiji. Tako np r. 1 Boulduc tvrdi da je p urgativna osobina rabarb are (Rheum palmatum) razlog njeno g ljekovitog d ejstva kod proliva. 2 Detha rding pogađa da infuzija od lista Senae smiruje kolik e kod odraslih, zbog toga što ih izaziva kod zdravih ljudi. Bertholon3 tvrdi da elektricitet kod zdravih izaziva isti bol koji smiruje kod bolesnih. 4 Thoury potvrđuje da p ozitivni elektricitet sam po sebi ubrzava p uls, ali ga i smiruje ukoliko je ubrzan. 5 Od von Stoercka p otiče misao: Ako znamo da kod zdr avih ljudi Stramonium uzrokuje ludilo , ne bi li se moglo doći u iskušenje i pro bati lije čiti ludilo pomo ću istog lijeka?!. 1 2 Boulduc: Memories de l’ academie royale (Disertacija Kraljevske akademije), 1710. Detharding: Eph. nat. cur. cent. X. obs. 76. 3 Bertholon: Medicinische Elektricit − Medicinski elektricitet , II. 4 Thoury : Memories de l’ academie Caen (Disertacija Kraljevske akademije Caen). 5 Von Stoerck: Libell. de stram.—Knjiga o stramonijumu, str. 8 . str. 15. i st r. 282. Uvod 37 1 Najuvjerljiviji je vojni liječnik Stahll koji kaže: Potpuno je po grešno lije čiti na osnovu pr avila o suprotnosti (contraria contraiis). Potpuno sam uvjeren da se po tpuno izlječenje može postići samo meto dom za podsticanje sličnih simptoma (similia simillibus). Pokušajte opekotine približiti vatr i, smrzotine protr ljati snijegom ili hladnom vodom , že ludačnu kiselinu sa malom dozom sumporne kiseline. Toliko smo bili blizu pr ave istine. Zastalo se zahvaljujući s la bom o pažanju o vih ideja, i tako se alopatija us pje la razvijati i širiti sve do danas . Povremeno su neki ljudi b ili veoma blizu velikoj istini! Ali su te misli uvijek ostajale u prikrajku i tako je uvijek p rijeko p otrebni preokret ka p refinjenom i p ouzdanom medicinskom umijeću odložen sve do našeg vremena. Bilješke uz Uvod (1): Uzrok bolesti Liječenje svake hron ične bolesti zavisi od otkrića njenog uzroka. Primarni uzrok svih hroničnih nev eneričnih bo lesti je d ijateza svraba ili p sora. Bilo bi bliže zdravom razumu i samoj p rirodi stvari da su se oni usmjerili na cau sa m orbi (uzrok bolesti) i na njegovo otkrivanje, k ako bi mogli liječiti. To bi im p omoglo da nap rave p lan iscjeljivanja za koji bi dokazali da je kor istan za sve bolesti koje imaju isti primarni uzrok, kao i za one istog izvora (p orijekla). Npr. uvijek ista živa p omaže kod ulceracija glansa nakon nečistog koitusa kao što p omaže i kod svih veneričnih čir eva. Da su otkrili da je p rimarni uzrok svih p reostalih hroničnih bo lesti (ne-veneričnih) n eka infekcija, a da je neki dru gi put ili p onekad mijazam dijateze svraba (p sora), i da su za sve bolesti našli op šti metod liječen ja (vodeći računa o neobičnosti i p osebnosti svakog p ojedinog slučaja), onda bi se svaka od tih hroničn ih bolesti mo gla izliječiti. Onda bi imali p ravo hvaliti se da su vid jeli jedini pravi causa 1 Stahll u Humelli, Jo. Comentatio de arthritide tam torturea, quam scorbotica, seu podagra et scorbuto − Rasprav a o bolestima zglobov a, užasnih i sličnih skorbutu: giht i skorbut; Budingae 1738. 8. str. 40- 42. Slične bolesti ($43 − §51) (1) 89 1 ublažavaju velike i čine ih dobroćudnijim , kako svjedoče M ühry i drugi. 6. Inokulacijom krav ljim bo ginjama su izliječene kožne erup cije. Limfa kravljih boginja pored su pstan ce koja štiti od velikih bogin ja sadrži još jednu su pstan cu k oja izaziva opšti kožni osip druge prirode. Taj se osip obično sastoji od manjih, gnojnih, suhih, šiljatih prištića okruženih crvenim mr ljama n a koži, kojih može biti i između p rištića, a sve je nerijetko p raćeno žestokim svrbežom. Ima više 2 izvještaja o d jeci sa kožnim erup cijama (ko je su često bile vr lo stare i p roblematične) koja su bila p otp uno i trajno izliječena inoku lacijom kravljih bo ginja. Do to ga dolazi zbog sličnosti simp toma bolesti sa onima koje izaziva inokulacija kravljim bo ginjama. 7. Kravlje bo gin je su izliječile oteklu i poluparalizovanu ruku. Kravlje bo gin je, čiji je karakteristični simptom izazivanje otoka na 3 4 rukama , su nakon izbijanja izliječile oteklu, p oluoduzetu ruku 8. Kravlje bo gin je su izliječile intermitentnu groznicu. 5 Kako izvještava Hardege m lađi , groznica koja prati kravlje bo ginje i koja se javlja ( groznica) u vrijeme nastanka crvenih mrlja, izliječila je (homeopatski) p ovratnu groznicu kod dviju osoba, i time se p otvrđuje 6 ono što je p rimijetio još J. Hun ter , naime d a u jedno m tijelu n e mo gu egzistirati dvije groznice (sličn a oboljenja). 9. Male boginje p rivremeno štite djecu od veliko g kašlja. Po temp eraturi (groznici) i svojstvima kašlja, male bogin je imaju 7 mnogo sličnosti sa velikim kašljem na temelju čega je Bo squillon p rilikom jedne ep idemije u kojo j su vlad ala ob a oboljenja p rimijetio kako su mnoga djeca, ko ja su već p reboljela male bo ginje, ostala p ošteđena veliko g kašlja. Velikim kašljem ne bi bio zaražen niko i svi bi nakon 1 2 Mühri, u Robert W illan, über die Kuhpockenimpf ung (O inokulaciji kravljim boginjama) O ovome su izvijestili Clavier, Hurel i Desormeaux , u Bulletin des sc. medicales, publié par les members du co mité central de l a soc. de médecin e du départ ment de l’Eure, 1808. Tako isto i u Journal de Médecine continué, svezak XVstr. 206 . 3 Balhorn, u Hufeland’s Journal of Practical Medicene, svezak X str 2 . 4 Stev enson u Duncans Annals of medicine, lustr. II. svezak I. dio 2., No 9 . 5 Hardege mlađi u Hufeland’s Journal of Practical Medicene, svezak XXIII. 6 John Hunter, On the Veneral Diseases (O veneričnim bolestima), str. 4 . 7 Bosquillon, u Cullen: Elements de médec. Pratique (Elementi praktične medicine) dio II, 1,3 , poglavlje 7. 90 1 Principi liječenja (§1 – §71) p reboljenih malih bo ginja ostali otp orni na zarazu kada veliki kašalj ne bi bilo oboljen je samo djelomično slično malim boginjama, tj. kada bi i on izazivao sličan kožni osip pop ut malih boginja. Ovako su male boginje od veliko g kašlja sačuvale mno ge ali ne sve, i to samo u toku ep idemije veliko g kašlja koja je u to vrijeme b ila n ajčešća ep idemija. 10. Male boginje su trajno uklonile erupcije herp esa. Kada međutim male boginje p red sobom imaju oboljenje koje je slično po njenom glavnom simp tomu, osip u, istu bez ikakve sumnje 1 mogu uklon iti i homeop atski izliječiti. Tako je, kako izvještava Kortum , izbijanjem malih bo gin ja (ho meop atski) izliječen du gotrajni lišaj, u cijelosti i trajno, ili su bar em odstranjeni simp tomi. 11. Male boginje su trajno uklonile kožne erup cije s groznicom. Groznica slična milijarnoj (jektično j) sa krajnje iritiraju ćim, p ekućim osipom p o licu, vratu i ruk ama, sličn im malim bo ginjama, a što je trajalo šest godina obnavljajući se p riliko m svake p romjen e vremena n estala je usljed malih bo ginja. Pojavom boginja osip je prešao u kožnu nateklinu i kada su boginje prošle, osip je bio izliječen i nije se v iše vraćao, kao ni 2 groznica . (§46-1): Vak cina spravljen a od k ravljih boginja Izgleda da je to razlog veoma korisno g i čudno g događaja, da se 3 nakon rasp rostranjene Jennerove inoku lacije krav ljim boginjama velike bogin je među nama n ikada nisu p ojavile niti kao epidemija, niti su bile tako zloćudne kao p rije 40 - 50 godina, kada bi jedan epidemijom zahvaćeni grad izgubio najman je p olovicu, a često i tri četvrtine svoje djece n a najžalosniji način. 1 Kortum u Huf eland’s Journal, svezak XX broj3. str. 50. 2 Rau: Über d. Werth des homöop (O v aljanosti h.). Heilverfah ., H eidelb. 1824 ., str. 85. 3 Kravlje boginje (nlat . vaccina; lat. vacca = krava) oboljenje životinja koje se mo že prenijeti na ljude, koji nakon toga postaju i muni na zarazu veliki m boginjama. Ov e boginje su bile osnova Jenner-ove vakcine protiv velikih boginja. Otud a dolazi i riječ vakcina. Slične bolesti ($43 − §51) 91 §47 − $49: Čak i kad se u prirodi sretnu dvije bolesti, jedna može ukloniti samo onu drugačiju koja se sastoji od njoj sličnih simptoma. To nikad ne mogu učiniti neslične bolesti. Ovo je uputstvo za liječnika kakvim lijekom može liječiti sigurno, a to znači samo homeopatskim. §47: Poruke prirode su krajnje očigledne [Kad se imaju u vidu primjeri iz p rethodnog paragrafa] gotovo je nezamislivo da za liječn ika p ostoji jasnija i uvjerljivija pouka koju vještačku p otenciju oboljenja (lijek) treba izabrati kako bi liječio brzo i trajno i u skladu sa p rocesima u prirodi. §48: Zak on sličnosti je zakon prirode Kako se vidi iz svih dosad ašnjih p rimjera, p ostojeće p atnje i tegobe ne mogu se ukloniti niti prirodnim tokom, niti nesličnom, ma koliko jakom potencijom obo ljen ja, nego samo jednom, p o simp tomima sličnom i nešto jačo m. Takvo izlječenje se odvija prema vječitim, neopozivim, do sada doduše neshvaćenim, prirodnim zakonima. §49: Mnogo primjera M ogao bi se naći još velik i broj ovih p rirodnih homeopatskih iscjeljenja kada bi im posmatrači p osvetili više p ažnje, i kada p rirodi, sa druge strane, ne b i nedostajale korisne homeop atske bolesti. Zašto bolje liječe lijekovi nego prirodne bolesti? §50: Nedostaci liječenja prirodnim bolestima U p rirodi p ostoji samo nekoliko bolesti koje su homeop atsko sredstvo za druge bolesti, ali je taj način p omaganja p ovezan sa mno gim neugodnostima. 104 1 Principi liječenja (§1 – §71) ovakvo, često ponavljan o smanjivanje životne sile mora završiti smrću, bolesnikova slab a svijest više ne registruje, a rodbina, svjedočeći smanjenju p osljednjih p atnji bolesnik a p omoću puštanja krvi i mlakih kup ki, ostaje zap anjena kako im je bolesnik mogao umr ijeti tako nenadano, gotovo na rukama. Pošto bolesnik od početka nije tretiran dovoljnom žestinom, pošto zarez u venu p rilikom p uštanja krvi nije bilo bolan, a rastvor gumiarabike [ar apska guma, lijep ak], gotovo jedini lijek koji je Bru sé dozvoljavao je bio blago g okusa i bez vidljivog dejstva, a pijavice su slabo grizle i ispijale krv, te su stanje donekle smir ivale samo mlake kupke. Mora da je bolest od samo g početka bila smrtonosna, te je bolesnik i pored svih liječnikovih nastojanja mor ao napustiti ovozemaljsko carstvo. Tako se tješila rodbina, a u p rvom redu nasljednici p reminulo g. Liječnicima u Evrop i i dru gdje dop adao se tako k omotan tretman svih oboljenja n a istovjetan način jer ih je oslobađao svake p otrebe za razmišljanjem (najmukotrp nija djelatnost pod suncem!). Trebali su samo voditi brigu o tome da u mire osjećaj savjesti i da se tješe da oni n isu začetnici tog sistema i te terap ije i da tisuće dru gih Bru séov ih sljedbenika p ostup a na isti način, a smrt je, ionako, neizbježna kako je javno naučavao njihov majstor. Tako su mnoge tisuće liječnika zavedene (i p ored gromovitih riječi najstarijeg od svih zakonodavaca: n e p rolivaj krv, život je u krvi) da hladnim srcem p rolivaju r ijek e top le krvi bolesnika koji su se mogli izliječiti i tako oduzeli (na Bruséov način) više miliona života nego u Napoleonovim bitkama. M ožda se p o božijem p lanu morao p ojaviti taj Bru séov sistem m edicinsk og uništavanja života bolesn ika k oji bi mogli biti izliječeni, kako bi svijet otvorio oči za jedino istinsko umijeće liječenja, homeop atiju, u kojoj svi izlječivi bolesnici n alaze svoje izlječen je kad a tu najtežu od svih umjetnosti obavlja neumoran, oštrouman liječn ik, iskreno i sav jesno? Hom eopatija i alopatija ($52 − $71) 105 Odnos homeopatije i alopatije §61: Homeopatski u odnos u na antipatski medicinski tretman Ovo liječnicima treba ukazati na kor isnost od sup rotnog, na jedini dobar način tretmana, tj. na ho meop atski. Homeop atski način liječenja zasnovan na princip u sličnosti i minimalnoj dozi je čista suprotnost antip atskom tretmanu. Homeopatija: kratkotrajno p ogoršanje, p a trajno p oboljšanje. Antip atija: kratkotrajno olakšanje p a trajno p ogoršanje. Da su liječn ici bili u stan ju razmišljati o tužnim rezultatim a tako opon iraju će primjene lijekova, već bi odavno spoznali veliku istinu da DO IS TINS KOG, TRAJNOG IZLIJEČ ENJA MOŽE DOĆI SAMO POS TUPANJEM KOJ E JE S UPROTNO TAKVIM AN TIPA TS KIM TR ETMAN IMA S IMPTO MA OBOLJENJA postali bi svjesni kako umjesto p rimjene lijekova koji su sup rotni simp tomima oboljenja (antip atski p rimijenjen i lijekovi) koji donose samo kratkotrajno olakšanje i za p osljedicu uvijek imaju p ogoršanje, u svrhu trajnog i cjelovitog izlječen ja treba prim jenjivati homeopatsk e lijekove p rema njihovoj sličnosti simptoma, koji se za razliku od alop atski p rimijenjenih lijekova daju u najman jim dozama. Ali niti to, niti čin jenica da ni jedan liječnik nikada nije p ostigao trajno izlječenje, ukoliko se među prop isanim lijekov ima slučajno nije nalazilo neko homeop atsko sredstvo, niti činjen ica da je svako cjelovito izlječen je do kojeg je došlo p rirodnim p utem (§46) uvijek bilo uzrokovano oboljenjem sličnim onom p ostojećem, nije bilo dovoljno da kroz du gi niz stoljeća dođu do ove jedine iscjeljuju će istine.
© Copyright 2024 Paperzz
