RIJEČ GLAVNE UREDNICE Dragi učenici i poštovani kolege, pred Vama se nalazi peti broj „Stručka“ u kojemu smo predstavili nove školske projekte – preradu automobila na benzinski pogon u električni automobil, školsku meteorološku stanicu, ali i ostale projekte vezane uz ekologiju i obnovljive izvore energije. Tradicionalan posjet naših učenika Vukovaru prikazali smo kroz fotostrip Priča o Gradu, a posjet Pragu, također tradicionalan, kroz putopis. Pored intervjua s našim profesoricama Sandom Novak i Sanjom Miočić te umirovljenom tajnicom Elvirom Kraljev, i u ovom broju donosimo jednu ekskluzivu, ovaj put sportsku. Riječ je intervjuu sa zlatnom olimpijkom Sandrom Perković. Među našim stalnim rubrikama vezanim za sport, glazbu, strip, video-igrice i učeničke bisere, izdvajamo rubriku Među nama koja donosi reportažu o našim curama. Nova rubrika je posvećena učeničkim fotografijama, a čast da je otvore pripala je našim prvašima Vitu Vanjaku i Nikoli Drači. Ovaj broj našeg školskog lista nastajao je u drugačijim okolnostima. Naime, obilježile su ga neke važne promjene. Naime, s rodiljnog dopusta vratila nam se profesorica Šejla Babin koja je pokrenula „Stručak“ i uredila prvi broj. Njenom povratku se izuzetno veselim jer smo podijelile uređivačke muke, ali i radosti. Također, ovaj broj je obilježila i učenička smjena generacija. Tako su naše prošlogodišnje maturante-novinare zamijenili prvaši koji marljivo rade i uče od naših trećaša, već iskusnih novinara. Novim članovima redakcije želim dobrodošlicu i veselim se svim budućim brojevima „Stručka“ u koje će oni utkati niti svoga stvaralaštva. Posebno bih se željela zahvaliti kolegicama Ivoni Kovačević i Sanji Miočić na pomoći u radu. Bez profesorice Kovačević i njenih učenika Ivana Šemonika i Daniela Dražića ne bi bilo članka o učeničkoj razmjeni – oni su zaslužni za kvalitetan prijevod s njemačkog. Profesorica Miočić pomogla nam je pri realizaciji fotostripa o Vukovaru i statističkoj obradi podataka iz glazbene ankete. Zahvaljujem se i našem ravnatelju Tihomiru Tomčiću, ali i svim ostalim kolegama koji nam pružaju podršku u radu. Najveća zahvala ide svim novim i starim novinarima „Stručka“ bez kojih ovaj peti broj ne bi sada bio u vašim rukama. Želim Vam ugodno čitanje! Ivana Pandžić, prof. IMPRESSUM STRUČAK – školski list Strukovne škole Vice Vlatkovića Zadar, godina 3., broj 5. glavne urednice: Šejla Babin, prof. i Ivana Pandžić, prof. urednica: Marija Čolina zamjenik urednice: Đani Krvar urednik fotografije: Jakov Denona Sadržaj NAŠI PROJEKTI 2 Električni Peugeot 106 4 Jugo ili bura? Provjerite on-line na stranicama Škole! 6 Projekti idu dalje – konstruirat ćemo potpuno novi solarni automobil! 8 EKOLOGIJA Paštašuta i baterije ne idu u istu kantu! 10 NAŠI UMIROVLJENICI - INTERVJU Umirovljena tajnica i matematičarka naše Škole Elvira Kraljev: Budite ustrajni, tolerantni i strpljivi 12 DA SE NE ZABORAVI Priča o Gradu 16 INTERVJU S POVODOM Profesorica Sanja Miočić: Učenici su moji najbolji učitelji koji mi daju vjetar u leđa 18 SASVIM OSOBNO - INTERVJU Profesorica Sanda Novak: Mojim žilama teče kreda! 20 UČENIČKA RAZMJENA Biciklizam je njihova ljubav, a Hrvatsku će ponovno posjetiti 21 OTVORENO PISMO Zahvaljujući profesorici programiranja i profesoru računalstva i SOR-a, dva predmeta prolazimo 100%! 22 PUTOPIS Kad stolnotenisač zabije gol u floorballu 24 TRENUCI NADAHNUĆA 26 BLOG Dragi čitatelju… 27 KNJIŽNIČARKE PREPORUČUJU O životu, mudrosti i temeljnim filozofskim pitanjima 28 MEĐU NAMA Kakav foto-session? Nismo spremne! 30 MATURANTI Školski hodnici dobili novo ruho 32 HUMANOST NA DJELU Mi smo strukovnjaci, Stephanie je i naša! 34 DRUŠTVENI FENOMENI ANKETA: Glazbena zrelost dolazi s godinama 36 GLAZBA Ivan Dražović: Renati Peroš se svidio moj glazbeni repertoar 38 GLAZBENE IKONE Predstavljamo vam pop-metal bend Bon Jovi: Trideset godina žestokog rocka SPORT 40 EKSKLUZIVNO Atletičarka Sandra Perković, osvajačica zlatne olimpijske medalje: Najljepše se osjećam dok treniram, a Trenđo i ja imamo još puno toga za reći i pokazati! 42 Koliko igračica čini odbojkašku ekipu? 44 DEVETA UMJETNOST - PREDSTAVLJAMO Andrija Maurović, otac hrvatskog stripa: Stari je bio mačak! 46 GAME WORLD – RECENZIJA FIFA 13 obećava sate i sate zabave 48 BALINJERA redakcija: Đani Milin, Ivan Malčić, Đani Krvar, Jakov Denona, Toni Kapetanović, Josip Petričević, Niko Rudić, Patrick Musap, Marija Čolina, Magdalena Šarin, Marija Sentić, Gloria Pevalović, Bruno Dragić, Kristian Kušter, Matija Vojvodić, Domagoj Jurić, Josip Wertheim, Lucija Buturić, Luka Brala, Karlo Buterin, Šime Brkljača izdavač: Strukovna škola Vice Vlatkovića Zadar grafička priprema: Branka Mijolović tisak: Prirodoslovno-grafička škola Zadar naklada: 900 primjeraka Tiskano u veljači 2013. Dio redakcije “Stručka” NAŠI PROJEKTI Od benzinca do električnog vozila Električni Peugeot 106 napisali i snimili: Đani Milin i Ivan Malčić, 2. B S trukovna škola Vice Vlatkovića uspješno ostvaruje svoje ciljeve koji prate razvoj novih, ekološki prihvatljivih tehnologija. Tako je na red došao automobil Peugeot 106 koji je umjesto benzinskog dobio električni motor uz budni nadzor voditelja projekta profesora Ante Ivanca. Automobil će se pokušati registrirati, pa bi ga uskoro mogli viđati i u gradskoj vožnji. Umjesto benzinskog motora – električni Električno vozilo radi na principu električne energije, točnije, umjesto goriva ga pokreće struja. Nastaje tako što se dosadašnji motor, u ovom slučaju benzinski, vadi iz automobila, a umjesto njega se stavlja električni. Pritom mjenjač ostaje isti, a vozilo ima normalne brzine. Inače, riječ je o automobilu Peu- geot 106, kojeg nam je donirala Auto kuća Serdarević, dok je ostale dijelove, elektromotor i baterije, škola sama kupila. Vozilo budućnosti i obnovljivi izvori energije Električno vozilo je vozilo budućnosti, a škola se za rad na ovom projekt odlučila jer u svojem radu i djelovanju sve više koristi obnovljive izvore energije. Iako je u cijeli projekt bilo teško krenuti, novac se ipak, uspio prikupiti. Pritom je pomogla Zadarska županija, ali i različiti fondovi. Vozilo budućnosti iz strukovne škole u promet Na električnom vozilu rade i u projektu sudjeluju učenici, automehatroničari 3. C i 3. D razreda Strukovne škole Vice Vlatkovića, autolimari 1. F kao i elektromonteri 3. I razreda. Učenici uključeni u projekt su: Valentino Raspović, Šime Rogić, Ivan Dražović, Loris Drča, Ante Nekić, Martin Brkljača, Sandro Jeričević, Jakov Perica, Ivan Erstić i Stanko Matešić. Kada automobil izađe iz školske radionice, mogao bi završiti na gradskim prometnicama. Naime, pokušat će se registrirati da bude za gradsku vožnju. Nastavni plan i program za električni automobil Voditelj projekta profesor Ante Ivanac 2 Škola na ovom području ima mnogo planova za budućnost. No prvi sljedeći koraci koje će poduzeti oko električnog automobila, bit će da se napravi nastavni plan i program vezan uz ovo vozilo. Jednako tako, plan je i da ga se uključi u izbornu nastavu u godinama koje su pred nama. Ali tu planovi ne prestaju, jer bi se u našoj radionici trebao izraditi i solarni automobil. Zasada nije predviđen dolazak novih automobila na preradu, ali ukoliko se uvede nastavni plan i program škola ne isključuje tu mogućnost. Naravno, ti automobili neće završiti na tržištu jer se škola ne bi smjela baviti komercijalnom djelatnošću. A djelatnosti na polju prerade automobila, kao i sva ostala tehnološka djela iz školske radionice svakako će biti usmjerene prema obnovljivim izvorima energije. U projektu električnog vozila sudjeluju automehatroničari 3. C, 3. D i elektromonteri 3. I Električno vozilo iz naše škole uskoro bi moglo biti na gradskim prometnicama 3 NAŠI PROJEKTI Uz vjetrenjaču i različite solarne centrale, u rujnu smo dobili i vlastitu meteorološku stanicu Jugo ili bura? Provjerite on-line na stranicama Škole! napisao: Đani KRVAR, 3.a snimio: Jakov DENONA, 3.a P ored vjetrenjače i različitih solarnih centrala, naša Škola od rujna prošle godine posjeduje i vlastitu meteorološku stanicu. Riječ je o meteorološkoj stanici Davis Vantage Pro 2. Ovaj je projekt realiziran kroz završni ispit učenika četvrtog razreda zani- manja tehničar za računalstvo uz financijsku potporu Ministarstva poduzetništva i obrta. - Ideja za ovaj projekt došla je zajedničkim promišljanjem ravnatelja koji je uspio osigurati potrebna sredstva, nastavnika koji su dali popis naziva završnih radova i učenika željnih novih izazova i dokazivanja. Meteorološka stanica zapravo je logički slijed dopune Meteorološka stanica realizirana kroz završni ispit tehničara za računalstvo O Davis Vantage Pro 2 vremenskoj stanici… Profesor Džemail Spahić: „Naša vremenska stanica rezultat je timskog rada učenika, nastavnika i ravnatelja“. 4 Davis Vantage Pro 2 je vremenska stanica koja koristi FHSS tehnologiju. Prima i šalje podatke s oko 300 m udaljenosti. Pruža sve min/ max vrijednosti za skoro sve vremenske varijable u zadnjih par dana, mjeseci ili godina. Također, pruža i svoju osobnu vremensku prognozu - i sve to bez korištenja računala. Struktura samog uređaja je jednostavna, a rezultati su pouzdani i precizni. Ova vremenska stanica sadrži i zaštitu od radijacije koja se javlja odbijanjem sunčevih zraka o krovove i ceste što narušava točnost očitanja. Kako bi mjerenja bila još preciznija za vrućih dana i u danima bez vjetra, ona sadrži aktivni ventilirani senzor koji uvlači zrak u senzorsku komoru. projekta solarne fotonaponske centrale, a timski rad učenika, predmetnih nastavnika i uprave Škole i ovoga je puta izvrsno funkcionirao, otkrio nam je profesor Džemail Spahić, voditelj projekta. Iz mnoštva profesionalne i amaterske opreme, naša se Škola, kako kaže profesor Spahić, odlučila za kvalitetnu profesionalnu opciju. Naša vremenska stanica primjenu, osim u obrazovanju, ima i u agrokulturi, industriji, nautici, sportu, hotelijerstvu i turizmu općenito, u kućnoj uporabi, kod različitih istraživanja i ekspedicija, ali i u cijelom nizu drugih područja. Vrijeme u Zadru jednostavan prikaz informacija - Ako želite saznati količinu padalina, smjerove i brzinu vjetra, stanje temperature, vlage, tlaka zraka, zagrijavanja, isparavanja, količine solarnog ili UV zračenja – ovo je uređaj koji će vam sve te informacije prikazati na vrlo jednostavan način, a pri tom će vas još pripremiti za ostatak dana s detaljnom prognozom vremena, „izreklamirao“ je profesor Spahić našu meteorološku stanicu. Na temelju informacija koje pruža naša vremenska stranica, korisnici preko osobne meteorološke baze podataka mogu kreirati različite grafove, kalkulirati minimalnim, maksimalnim i prosječnim vrijednostima te analizirati određene trendove. Kako kaže profesor Spahić, korisnici su pomoću ovog projekta u svakom Davis Vantage Pro 2 trenutku upućeni u vremenske promjene u svojoj okolini. Podaci koje naša meteorološka stanica pruža dostupni su javnosti na internetskoj stranici naše Škole www.ss-zadar. hr klikom na link Vrijeme u Zadru, te na internetskim stranici www.pljusak.com, a ažuriraju se svakih pet minuta. 3.a razred brine o održavanju vremenske stanice Kao i svi ostali školski projekti, tako i meteorološka stanica služi učenicima u obrazovnom procesu, a informacije koje ona pruža koriste i polaznici osposobljavanja za zanimanja monter solarnih toplinskih sustava i monter fotonaponskih sustava. Dobiveni podaci koriste se pri projektiranju solarnih fotonaponskih sustava, sustava za zagrijavanje vode i prostora, te kod procjene ispla- Koje podatke prikazuje naša meteorološka stanica? Vremenska stanica je suvremena i može obraditi i prikazati velik broj podataka: - vanjska temperatura: - 40 do + 65 ° C - unutarnja temperatura: 0 do + 60 ° C - padaline: 0 do 9999 mm, godina: 0 - 19999 mm - maksimalni domet: 300 m - rezolucija brzine vjetra: 0.1 m / s, 1 km / h - rezolucija vanjske temperature: 1 ° C - tlak zraka: 660 do 810 mm Hg, 880 do 1080 mb, 880 do 1080 hPa - brzina vjetra: 1-67 m / s, 3 do 241 km / h - unutarnja vlažnost zraka: 10 to 90% - vanjska vlažnost zraka: 0 to 100% - temperatura rosišta: - 76 do + 54 ° C - padaline: 0 do 1999.9 mm - rezolucija vlažnosti zraka: 1 % - rezolucija temperature: 1 ° C - rezolucija tlaka zraka: 0.1 mb - evapotranspiracija: 999.9 mm, mjesec/ godina1999.9 mm - vlažnost lišća: 0 - 15 - vlažnost tla: 0 do 200 cb - temperatura tla ili vode: -40 do +65 ° C - temp. index vjetra: -68 do +64 ° C - hlađenje vjetra: -79 do +54 ° C - smjer vjetra: 0 do 360 ° - sunčeva svjetlost: 0-1800 W / m² - solarna energija: PC: 1999.9 J / cm ² - UV index: 0 - 16. Podaci koje naša meteorološka stanica pruža dostupni su na internetskim stranicama www. ss-zadar.hr klikom na link Vrijeme u Zadru i www.pljusak.com tivosti ulaganja u fotonaponske centrale. O održavanju naše vremenske stanice brinu računalni tehničari iz 3.a razreda uz pomoć predmetnog nastavnika u okviru nastavnog predmeta Izrada web stranica. - Hardversko održavanje nije toliko zahtjevno jer se svi dijelovi meteorološke stanice postavljeni na krovu zbornice nalaze na sigurnom, isto kao i računalni dio koji je smješten u informatičkoj učionici, pojasnio nam je profesor Spahić. Kako učiniti nastavu zanimljivijom? Vremenska stanica je vrlo važna za promidžbu naše Škole, smatra profesor Spahić: - Meteorološka stanica samo je jedan u nizu projekata naše Škole. Ovaj projekt predstavlja kontinuitet i potvrdu našeg nastojanja da permanentno usavršavamo nastavni proces, povezujemo teoretsku izobrazbu s praktičnom primjenom te na taj način nastavu učinimo zanimljivijom. Primijetio sam da većina učenika pozitivno reagira na uvođenje novih metoda, tehnologija i opreme u nastavu. Svi su jako ponosni na svoj uradak, posebice kada je on trajnije naravi i kada se još dugi niz godina može koristiti. Trenutno je u tijeku realizacija više zanimljivih projekata u našoj školi, jedan od njih je i pretvorba benzinskog vozila u električno, a profesor Spahić ističe da ima još mnogo zanimljivih ideja za čiju realizaciju će se osigurati sredstva iz fondova Europske unije za IPA projekte. 5 NAŠI PROJEKTI Simulator za zavarivanje i otočna solarna centralna novi su projekti naše Škole Projekti idu dalje – konstruirat ćemo potpuno novi solarni automobil! napisao: Toni KAPETANOVIĆ, 1.c snimio: Josip PETRIČEVIĆ, 1.c P očetkom studenog prošle godine naša je Škola svoj Centar za zavarivanje opremila simulatorom za zavarivanje i time nastavila promovirati različite školske projekte važne za edukaciju učenika. Simulator za zavarivanje pruža velike mogućnosti učenicima koji se obrazuju u trogodišnjim programima jer je, kako kaže naš ravnatelj Tihomir Tomčić, zavarivanje posao kojim će se baviti u budućnosti, kad završe školu. - Riječ je o gotovo 100% simulaciji, imate osjećaj kao da u stvarnosti radite, ali nema nikakvih opasnosti za onoga tko radi na simulatoru. Nema opasnosti od struje ili topline, ne može doći do ozljede, nema opasnosti za oči. Simulator je definitivno pun pogodak! – nije krio svoje oduševljenje ravnatelj. Tko će koristiti simulator za zavarivanje? Simulator će biti od velike koristi našim učenicima koji idu na praktičnu nastavu u prvom i drugom razredu, posebice u zanimanjima instalater grijanja i klimatizacije, instalater kućnih instalacija, vodoinstalater i plinoinstalater, ali i u zanimanjima autolimar i bravar. Ravnatelj nam je rekao da će Škola i svim 6 Simulator za zavarivanje koristit će se naši učenici u trogodišnjim zanimanjima, ali i poduzetnici i nezaposleni kroz sustav cjeloživotnog učenja. Bodulska solarna centrala važna je na dijelovima naših otoka na kojima nema struje, a naša centrala omogućit će edukaciju budućim instalaterima koji će takve sustave postavljati na otocima, rekao nam je ravnatelj Tihomir Tomčić i najavio nam nove projekte Škole Ravnatelj Tihomir Tomčić o školskim projektima razgovara s novinarom Tonijem Kapetanovićem ostalim učenicima omogućiti edukaciju na simulatoru za zavarivanje. Osim naših učenika, simulator za zavarivanje koristit će i poduzetnici kroz sustave usavršavanja i osposobljavanja, ali i nezaposleni koji će se moći educirati na novim tehnologijama. - Vrlo je važno kroz sustav cjeloživotnog obrazovanja pružiti mogućnost i ljudima prijavljeni- ma u Zavod za zapošljavanje da se prekvalificiraju u nova zanimanja. Primjerice, vrlo traženo zanimanje na tržištu rada u budućnosti bit će plinoinstalater, a ljudi koji se odluče prekvalificirati u to zanimanje također će koristiti naš simulator, objasnio nam je ravnatelj Tihomir Tomčić. Naš simulator za zavarivanje drugi je takav u Hrvatskoj, ima ga jedino Industrijsko-obrtnička škola Slavonski Brod, naša partnerska škola. Solarna centrala za bodule Pored novog simulatora u Centru za zavarivanje, početkom ove školske godine nastavljeno je promoviranje obnovljivih izvora energije kroz različite projekte. Jedan od njih je i nova solarna centrala postavljena na garažu iza školske zgrade. Iako već imamo nekoliko solarnih centrala među kojima se ističe ona velika od 10 kW na krovu zbornice, centrala na garaži nešto je drugačija. Centrala ima snagu 2 kW, a njeno glavno svojstvo je da je riječ o centrali tzv. otočnog sustava. Naime, struja koju ona proizvodi prikuplja se se u akumulatoroma, a zatim akumulatori napajaju rasvjetu u garaži. Zašto je takav sustav danas potreban, objasnio nam je ravnatelj: - To je jedan sustav koji je danas jako potreban našim bodulima jer na nekim dijelovima otoka uopće nema struje. Takva je primjerice druga strana otoka Pašmana, a slična situacija je i na nekim dijelovima Ugljana. Tamo se postavljaju upravo ovakvi sustavi pa su nam oni važni za edukaciju učenika koji će ih po završetku školovanja baš tamo postavljati. Osim u edukativne svrhe, centrala nam je i od praktične koristi jer dobivenu struju koristimo za rasvjetu u garaži i za napajanje našeg električnog vozila. U tijeku izrada potpuno novog solarnog automobila Simulator za zavarivanje i otočna solarna centrala nisu jedini projekti naše Škole u ovoj školskoj godini, a na čemu se još radi i što je sve planirano, otkrio nam je ravnatelj: - Moramo završiti sve one projekte koje smo sebi zadali u školskom kurikulumu za ovu školsku godinu. Trenutno najviše radimo na pretvorbi benzinskog vozila u električno. Na tom projektu radi grupa učenika automehatroničara i elektromehaničara. Posla ima dosta, očito malo više nego što smo mislili da će biti, ali naši učenici su vrlo uspješni i projekt će biti realiziran. Također, kroz IPA projekt Europske unije zajedno s Tehničkom školom Sisak konstruirat ćemo i izgraditi novi, potpuno solarni auto dimenzija 3x2 metra. To su dva temeljna velika projekta na kojima trenutno radimo, ali uz njih bit će i cijeli niz malih projekata. Simulator za zavarivanje – nema nikakvih opasnosti za onoga tko radi na njemu, a simulacija je 100% Solarna centrala otočnog sustava na školskoj garaži 7 EKOLOGIJA Eko-sekcija naše Škole radi i uči punom parom – brinu se o školskom okolišu, uče i razvijaju ekološku svijest Paštašuta i baterije ne idu u istu kantu! Osim što se brinu o održavanju i uređenju školskog okoliša, članovi Eko-sekcije i njihova voditeljica profesorica Žana Bilušić razgovaraju o različitim ekološkim problemima i uče napisao i snimio: Niko RUDIĆ, 1.a N aša Eko-sekcija je u petak, 19. listopada 2012., posadila ukrasno drveće oko školskog parkirališta. U uređivanju okoliša sudjelovali su učenici 1.a, 1.c i 2.b razreda: Ivan Malčić, Đani Milin, Toni Erlić, Mate Peraić, Ante Nekić, Martina Zrilić, Marija Sentić, Toni Kapetanović, Josip Petričević, Ivan Jović, Enio Vešligaj, Marko Goričanec, Vito Vanjak i Andreas Vaško. U sadnji 140 sadnica pomogao im je naš dobri susjed posudivši im dodatni alat pa je posao bio brže obavljen. Uočavanjem i zaključivanjem do dobrih ocjena Profesorica Žana Bilušić : „Eko-sekcija je uvod u znanstvenu metodu istraživanja“ Isti učenici, članovi Eko-sekcije, sudjelovali su 8. studenog 2012. i u branju maslina koje su zasađene u školskom vrtu. Može se reći Članovi Eko – sekcije posadili su oko 140 sadnica ukrasnog bilja oko školskog parkirališta 8 da je naša Eko-sekcija krenula s radom u petoj brzini. Voditeljica sekcije, profesorica Žana Bilušić, otkrila nam je da je cilj eko-grupe je da se učenici druže, izmjenjuju ideje, uče i razmišljaju, razvijaju svijest o tome da je planeta Zemlja jedino mjesto za život jer druge alternative nemamo. Teme koje učenici obrađuju uz pomoć profesorice Bilušić zanimljive su sadržajem i daju izvanredne rezultate u pedagoškom smislu jer omogućuju primjenu raznih modela učenja, poučavanja i pamćenja. -Učenici uče kako promatrati neki problem ili pojavu, uče kako bilježiti i pratiti rezultat, te donijeti zaključak. To je uvod u znanstvenu metodu istraživanja koja će im koristiti u daljnjem školovanju jer su učenici svjesni da je došlo doba cjeloživotnog učenja, rekla nam je profesorica Bilušić. Na taj se način promiču prirodne Izjavili su… Zadovoljstvo nakon obavljenog posla ENIO VEŠLIGAJ (1.a): Danas smo stvarno napravili dosta posla i mogu reći da sam malo i umoran. Bilo nas je dosta, ali vremena za odmor nije bilo jer je bilo i dosta posla. Svi smo jednako radili i dali smo sve od sebe. Vrlo sam zadovoljan napravljenim poslom – oko školskog znanosti, koje su, smatra profesorica Bilušić, zapostavljene, kao i tehničke znanosti. Razvijanje ekološke svijesti - Najvažnije je da učenici, kad se obrađuje neki pojam, znaju razlikovati bitno od nebitnog. Vjerujte mi da mnogi učenici upravo iz tog razloga što ne uočavaju bitno, imaju loše ocjene i ne svladavaju uspješno školski program, primijetila je profesorica Bilušić. Inače, Eko-sekcija razrađuje teme o različitim vrstama otpada – organskom i otrovnom, njegovom skladištenju, zatim o otrovnim plinovima, stakleničkim plinovima, o štetnosti zračenja, o vrstama energije i o razvoju alternativnih oblika energije. Sve to, ističe profesorica Bilušić, već je našlo i praktičnu primjenu kroz različite školske projekte koji promiču obnovljive izvore energije i zaštitu okoliša pri čemu ona izdvaja naš automobil kojemu je pogonsko gorivo vodik, a produkt izgaranja voda. parkirališta smo posadili oko 140 sadnica biljaka, postavili smo 4 rubnika i pokosili travu oko škole. ANTE NEKIĆ (2.b): Nisam se umorio, a s napravljenim poslom sam vrlo zadovoljan. goriva, naročito nafte koja diktira svjetsku politiku i gospodarstvo. Najvažnija tema koju obrađuje naša Eko – sekcija je voda. Tako oni uče o vodi kao o najvažnijem anorganskom otapalu, a zatim temu proširuju do spoznaje da je neka država bogata ako ima svoje izvore vode. Na taj način učenici izgrađuju stav o važnosti čuvanja naših rijeka, jezera i mora. Kad učenici spoznaju važnost ekološke zaštite naših Enio Vešligaj, 1.a prirodnih resursa, usvojena znanja prenose dalje, na svoje prijatelje i obitelj. - Roditelji su iznenađeni kad im djeca savjetuju da sortiraju otpad i kad im drže banalne „prodike“ da ne bacaju u istu kantu za smeće paštašutu i baterije. To onda izazove niz smiješnih situacija koje su dobre za stvaranje pozitivnog ozračja i zajedništva u obitelji i u školi, mišljenja je profesorica Bilušić. Učenje na zanimljiv i zabavan način razvija dječji mozak, ali i njihovu sposobnost apstraktnog razmišljanja koje im onda dalje služi za uspješno svladavanje školskog programa i pomaže im da postanu uspješni u životu, što je još važnije. - Svim svojim učenicima želim da se ne štede u učenju i u razmjeni pametnih ideja, te da budu zdravi i sretni, poručila je profesorica Bilušić za kraj. Voda – najveće bogatstvo Profesorica Bilušić nam je rekla i da su djeca svjesnija od odraslih problema oko energije i fosilnih Vrijedni učenici postavljaju rubnik oko zelene površine na parkiralištu Kad se male ruke slože – sadi se, kosi trava, kopa… 9 NAŠI UMIROVLJENICI INTERVJU: Umirovljena tajnica i matematičarka naše Škole Elvira Kraljev govori o svojim prvim mjesecima izvan Škole i učenicima poručuje: Budite ustrajni, tolerantni i strpljivi razgovarao: Đani KRVAR, 3.a fotografije: osobna arhiva E. Kraljev E lvira Kraljev 25 godina radila je u Strukovnoj školi Vice Vlatkovića na mjestu tajnice. Prije toga dvadeset godina radnog staža ostavila je u školskim klupama. Još uvijek se rado prisjeća godina kada je radila kao nastavnica matematike i kako kaže, matematika i logika oduvijek su joj bili omiljeni predmeti. Početkom ove školske godine otišla je u mirovinu, pa sada uživa u svojim hobijima - pjevanju i putovanjima. • Koje lijepe uspomene pamtite iz karijere? Imam puno lijepih uspomena, tako da ne mogu izdvojiti nijednu. • Koji vam je trenutak bio najdraži? Pa nije lako izdvojiti ni najdraži trenutak. Bilo ih je mnogo. • Što vam je bilo najteže? Moram priznati da mi je bilo teško kada sam napustila nastavu i prešla u administraciju na radno mjesto tajnice Škole. To je bilo ‘88. godine. Prešla sam iz poznatog u potpuno, za mene, nepoznato područje rada. Ali s puno truda i rada uspjela sam i to prebroditi. Naravno, neusporedivo teže su bile godine Domovinskog rata kada smo svakodnevno sa strepnjom dolazili na radno mjesto u iščekivanju zvuka sirene koja je oglašavala opću opasnost, trčanja u skloništa 10 - U svojih 41 godinu rada u školi poprilično sam se naradila, ali mi ipak nedostaju moje kolegice i kolege, otkrila nam je Elvira Kraljev, umirovljena tajnica naše Škole, a preporučila je zanimljive knjige za čitanje curama i dečkima. Saznali smo i koju glazbu voli i u čijim pjesmama uživa Ured tajnice Škole - posljednji radni dan Elvire Kraljev bio je vrlo emotivan i osluškivanja granata koje bi nakon toga uslijedile. • Nedostaje li vam rad u školi, što vam najviše nedostaje? Mislim da sam se u svojih 41 godinu rada u školi poprilično naradila, tako da mi je takvog rada uistinu dosta. No, u svakom slučaju nedostaju mi moje kolegice i kolege s kojima sam svakodnevno lijepo surađivala. • Ispričajte nam ukratko svoj radni vijek? Kako ste počeli raditi kao prosvjetna djelatnica? Kao nastavnik matematike i fizike počela sam raditi u ovoj Školi 1971. godine. Od 1988. godine do umirovljenja radila sam kao tajnica škole. Ali moram istaknuti da mi je, bez obzira na posao koji sam obavljala i uvjete u kojima sam radila, uvijek bio pravi užitak raditi u ovoj Školi. • Jeste li voljeli više biti u ulozi profesorice iz matematike ili u ulozi tajnice škole? Koje su prednosti i mane tih poslova? Teško mi je to reći. Bilo je lijepo biti u ulozi nastavnice matematike. Od samog izvođenja nastave do postizanja rezultata rada s učenicima. Tu dolazi do izražaja kreativnost i vještina nastavnika kako u odabiru pravog pristupa učenicima tako i u pronalaženju najefikasnijih metoda rada, da bi rezultat bio što bolji. Prednost rada je i zasigurno radno vrijeme, ali ujedno i mana kada ga odrađuješ kod kuće ( priprema nastave, ispravci školskih zadaća i ostalo). Mislim da je najteže svakom nastavniku kada mora zaključiti ocjenu, a naročito negativnu. Nadalje, kontinuirani rad s velikim brojem učenika, uz potrebnu koncentraciju i naravno strpljenje te dodatni napor u stalnom održavanju reda i mira u razredu, vrlo je stresan za svakog nastavnika. Posao tajnice je sasvim nešto drugo i teško ga je uspoređivati s poslom nastavnika. Zahtjevan je po pitanju samog poslovanja škole, no i on ima svoje draži kao i nastavnički posao. • Odakle ljubav prema matematici? Imate li neke uzore među matematičarima ili znanstvenicima? Ne znam, ali oduvijek sam voljela matematiku i logiku. Matematika mi je uvijek bila najdraži i najlakši predmet, a rješavanje “najtežih” zadataka izazov. U odabiru budućeg zanimanja, matematika je uvijek bila na prvom mjestu. Inače, nemam uzora. • Čime se bavite otkada ste u mirovini? Prerano je o tome govoriti. Tek sam dva mjeseca u mirovini. Mislim da je za sada najviše profitirala moja obitelj, jer sam više s njima i nadoknađujem im sve ono što nisam stizala do sada. • Volite pjevanje! Jeste li se „Imam više vremena za obitelj, ali mi nedostaju kolegice i kolege“ – Elvira Kraljev u društvu kolegica administratorica Branke Periš i Rajke Herende ikada ozbiljnije bavili time. Jeste li članica nekog zbora? Jako volim pjevanje. Nisam se ozbiljnije bavila time, ali uvijek sam pjevala u školskim i crkvenim zborovima te dugo vremena u zboru “Petar Zoranić”. Obožavam klapsko pjevanje. Sada nisam članica nijednog zbora, ali uvijek pjevam, za dušu. • Koju glazbu volite najviše slušati? Volim različitu vrstu glazbe. Posebno dalmatinske pjesme. Izdvojila bih klapsko pjevanje. • Koji vam je najdraži pjevač/ grupa? Možete li odrediti neku pjesmu koja vam je nekako najdraža? Teško je izvući najdražu pjesmu, budući je danas uistinu veliki broj lijepih pjesama. Možda bih ipak izdvojila Ne damo te pismo naša. Od klapa su mi najdraže Intrade, zatim Cambi, Iskon i mnoge druge te sve pjesme Mladena Grdovića. • Jeste li ikada bili na nekom većem koncertu? Kako vam je bilo ? Bila sam na dosta koncerata i uvijek sam se lijepo provela. • Jednako tako volite i čitati. Imate li najdražu knjigu? Dosta čitam. Teško mi je izdvojiti najdražu knjigu, no možda bih izdvojila, ovako nasumce, Posljednju konkubinu, Anđelovu igru, Da Vincijev kod i Zec na mjesecu. • Možete li nam preporučiti neku dobru knjigu? Mogla bih curama preporučiti S. Kinsellu, točnije sve knjige o Šopingholičarki, s obzirom da dosta slobodnog vremena provode u šoping centrima. Dečkima Šalkovića i to Zec na mjesecu ili Čudo u Poskokovoj Dragi Ante Tomića. • Koji je vaš životni moto? Ne znam ni sama. Možda onaj, tko radi ne boji se gladi. Ili, ne učini drugima ono što ne bi volio da drugi učine tebi. • Želite li nešto poručiti nama i budućima generacijama u školi? Uživajte u mladosti i ne bojte se budućnosti. Budite ustrajni, tolerantni i strpljivi. To je garancija uspjeha. • Volite li putovati i koji su vam se gradovi najviše svidjeli? Pa ne volim baš putovati jer ne podnosim putovanja, ali volim kada dođem na mjesto odredišta uživajući u svemu novome što mogu vidjeti. Svidjela mi se Venecija, Firenca, Beč, Prag i Budimpešta. Ali ima još puno lijepih gradova koje bih voljela vidjeti. 11 DA SE NE ZABORAVI FOTOSTRIP: Tradicionalan posjet učenika Strukovne škole Vice Vlatkovića Vukovaru Priča o Gradu piše: Patrick Musap, 1.a Pod geslom „Da se ne zaboravi“ učenici Strukovne škole Vice Vlatkovića i njihovi profesori Sanja Miočić, Sanja Strenja i vjeroučitelj Željko Batur tradicionalno su i ove godine posjetili Vukovar, simbol stradanja u Domovinskom ratu. U Vukovar smo krenuli kišnog 25. listopada 2012. godine u 23 sata sa zadarskog kolodvora, a u Grad-Heroj ili Grad Heroja (jer Grad čine prvenstveno ljudi) stigli smo u ranim jutarnjim satima. Cilj našeg putovanja bio je edukativan, htjeli smo na mjestu događaja iz prve ruke saznati sve o teškoj patnji i stradanjima Vukovaraca tijekom Domovinskog rata. Prvo mjesto koje smo posjetili bila je vukovarska Bolnica čiji su podrumi, u kojima je ona djelovala tijekom najtežih stradanja Grada, pretvoreni u muzej. Nakon bolnice, otišli smo na obalu Dunava gdje se nalazi spomenik palim vukovarskim braniteljima. Posjetili smo i kultni Vodotoranj, prepoznatljivi simbol vukovarskog stradanja, pored kojega smo se slikali. Posjetili smo i vukovarsko groblje, a posebno smo se zadržali uz posljednje počivalište Blage Zadre, heroja Vukovara. Nakon groblja, uputili smo se u Borovo Naselje koje je bilo ključna točka u obrani Grada. Nakon ručka, kojim su nas počastili naši ljubazni vukovarski domaćini, otišli smo u Đakovo u kojemu smo noćili. Sutradan ujutro bili smo na misi u đakovačkoj Katedrali, a posjetili smo i đakovačku ergelu. Već oko 10 sati krenuli smo u Osijek, a zatim i u Zagreb. Detalje s našeg putovanja u Vukovar saznajte u fotostripu. U čudesni grad Vukovar krenuli smo kišnog 25. listopada 2012. Vukovarska bolnica - mjesto sjećanja – kroz bolnicu je prošlo najmanje 2500 ranjenika. Najmlađa osoba imala je šest mjeseci, a najstarija 88 godina Posjet s učenicima podrumu Opće bolnice Vukovar. Ispred podruma nalazi se Crveni križ 12 Na ušću Vuke u Dunav podignut je spomenik, Bijeli križ - simbol i uspomena, ali i opomena. Na Bijelom križu uklesano glagoljicom je „Navik on živi ki zgine pošteno”. I upravo tako - Vukovar živi svaki dan s njima, sa svojim herojima Crveni križ na Bolnici nije spriječio neljude da granatiraju Grad Gipsane lutke nijemi su svjedoci tragedije. Kroz mali prostor podruma vukovarske Bolnice vjerno je dočaran život nekoliko stotina ranjenika, branitelja, majki, djece... Stvarali su se, ali i gasili mnogi životi Kronologija svih događaja od 24.8.-20.11.1991. Slike na zidu Muzejskog prostora vukovarske Bolnice prikazuju imena svih ranjenika i liječnika odvedenih iz Bolnice i pogubljenih na Ovčari Spomenik (zeleni) na Memorijalnom groblju u Vukovaru, izrađen je u platinastoj bronci, visok je 4 m, a u sredini se nazire vječno svjetlo Vodotoranj - simbol herojstva i pobjede Ni dječji krici ni staračke suze nisu dopirale do zloćom okorjelih srca. Tog kobnog 24. kolovoza 1991. bačena je prva „krmača“ na vukovarsku Bolnicu, ali nije eksplodirala. Osvijetljena rupa na stropu pokazuje probijeni tračak svjetlosti i nadu da postoji sutra za Vukovar Najveća masovna grobnica u Europi nakon II. svjetskog rata. Ovdje počiva mladost Vukovara. Kažu da je ovo jedno od najljepših groblja. Oni takvo i zaslužuju Slika govori više od tisuću riječi: 938 bijelih križeva od kojih svaki simbolizira jednu žrtvu Vukovara ekshumiranu ovdje. Dok gledamo ovaj prizor, ostajemo bez riječi Borovo selo, spomenik dvanaestorici u zasjedi ubijenih i masakriranih hrvatskih policajaca 13 DA SE NE ZABORAVI Spomen dom Ovčara – masovna grobnica: Hangar na Ovčari bio je zadnja postaja prije smrti. Ranjenici, liječnici, djeca, majke… tu su proveli svoje posljednje dane života i ostavili svoje nedosanjane snove. U mraku 20. studenog 1991. odvedeni su na stratište. Pokraj iskopane jame, likvidirani su metkom u potiljak. Jesu li znali da se s tog puta neće vratiti?! Kome su uputili svoju zadnju misao? Vječno počivalište vukovarskog branitelja Blage Zadre, ubijenog na Trpinjskoj cesti. Njegov sin, Robert Zadro, zadnje dane svoga života proveo je na Kupresu. Nakon Vukovara, otišao je braniti kupreško polje, ne znajući da se sa toga puta više neće vratiti. Priče prof. povijesti Mije o napadima JNA na Vukovar. 14 Iznad spirale svijetli 261 svjetlo za svaku od žrtava najbezumnijeg ratnog zločina počinjenog u agresiji na Hrvatsku. Njihove duše pronašle su mjesto među zvijezdama Obrnuta spirala u podu kojom do dna i natrag putuje imena 261 žrtve, simbolizira vir koji je progutao njihove živote, a taj neprekidan slijed aludira i na njihovo uskrsnuće. U dnu je upaljena svijeća koja predstavlja Kristovo svjetlo Na slami se mogu vidjeti dokumenti, papiri i druge osobne stvari koje su imali kod sebe. Najmlađa žrtva je imala 16, a najstarija 72 godine U betonskom podu zarobljene su čahure. Vjerno nam pokazuju da agresor nije imao ni srca ni duše. Okrvavio je ruke krvlju nedužnih. Slika zorno prikazanih logora u „Begejcima“ i „Stajićevo“. Logoraši su morali stajati u najbolnijim položajima Zvonko Dumendžić je vojvođanski Hrvat koji je sve do početka 90-ih živio u Vajskoj, a onda, iako je imao samo 19 godina, došao pomoći svojim susjedima od kojih ga je dijelio samo Dunav. Pričao nam je kako je, čim je završio srednju školu, donio čvrstu odluku da napusti Vojvodinu i ode u Hrvatsku. Preživio je devet mjeseci logora, prvo u Begejcima, zatim u Sremskoj Mitrovici. Vodio nas je putovima stradanja tog hrabrog i tužnog Grada Spomen - dom hrvatskih branitelja Borova naselja i Vukovara na Trpinjskoj cesti napravljen je u obliku čvrsto stisnute šake koja simbolizira snagu kojim se branio Vukovar. Tenk simbolizira silu koju su slomili hrabri branitelji Pedagogica Snježana Rogoznica – Grginović zadovoljna je prikupljenim donacijama Higijenske potrepštine za Vukovar Način komunikacije logoraša sa svojim najbližima. Dirljiva pisma svojim majkama, ženama, djevojkama, svojim ljubavima, svojim najdražima... Već se šest godina za redom, u organizaciji zadarske Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara provodi humanitarna akcija “Vukovaru ZaDar”. Cilj ove akcije koja se tradicionalno održava pred božićno-novogodišnje blagdane jest prikupiti što više donacija u hrani i novcu kojima se zatim darivaju vukovarska djeca i potrebiti. Ove godine je u akciji „Vukovaru ZaDar“ sudjelovalo 21 875 učenika iz 59 škola Zadarske županije, a među njima su bili i učenici Strukovne škole Vice Vlatkovića. Naši su učenici prikupili higijenske potrepštine za vukovarsku djecu koje su zatim odnijeli u Osnovnu školu Šimuna Kožičića Benje odakle su sve donacije iz Zadarske županije proslijeđene u Vukovar. Magdalena Šarin, 1.b Obilježili smo 21. obljetnicu vukovarske tragedije Dan sjećanja na razaranje Vukovara i stradanja Vukovaraca u Domovinskom ratu, 18. studenog, obilježava se u cijeloj Hrvatskoj. Počast žrtvama srbočetničke agresije na Grad-Heroj odali su na taj dan prošle godine i učenici i profesori naše Škole i tako obilježili 21. obljetnicu njegovog pada. Naši stolari izradili su veliki drveni križ kojega smo postavili ispred školske zgrade i popunili upaljenim svijećama u spomen na poginule Vukovarce, ali i sve druge koji su izgubili život u bezumnom razaranju naše Domovine tijekom Domovinskog rata. Marija ČOLINA, 3.b Vukovar se ne SMIJE ZABORAVITI!!! 15 INTERVJU S POVODOM Profesorica Sanja Miočić zaslužna je estetsko oplemenjivanje školskog prostora, a najavila nam je i neke nove, još uvijek tajanstvene, projekte u veljači Učenici su moji najbolji učitelji koji mi daju vjetar u leđa razgovarao: Josip Petričević, 1.c snimila: Marija Čolina, 3.b i osobne fotografije prof. Miočić P rofesorica Sanja Miočić, diplomirana ekonomistica, svojim je idejama zaslužna za ljepši izgled našeg školskog prostora. Različiti plakati, kojima smo obilježili neke važne datume, ali i božićno drvce i jaslice na ulazu u školsku zgradu, njezini su idejni projekti. Upravo to je bio povod ovom razgovoru kroz koji smo profesoricu Miočić htjeli malo bolje upoznati. • Gdje ste studirali? Završila sam Ekonomski fakultet u Rijeci. Po zanimanju sam diplomirana ekonomistica. S obzirom na završeni fakultet, nikada nisam razmišljala o mogućnosti rada u prosvjeti. Ali kako čovjek nikada ne zna što nosi „sutra“, pronašla sam se u školskim klupama, samo ovog puta sa druge strane katedre. J • Koliko dugo radite u našoj Školi? Moje prvo radno iskustvo u školi započinje 2008. godine. Moji prvi koraci u Strukovnoj školi Vice Vlatkovića kreću školske godine 2010./2011. • Je li to Vaše prvo radno mjesto? Prije rada u školi radila sam za jednu tvrtku (Altamed) koja se 16 Profesorica Sanja Miočić izuzetno voli svoj posao jer je rad s djecom oplemenjuje i obogaćuje bavila sa prodajom i promocijom proizvoda. Opis radnog mjesta je bio: suradnik za prodaju i promociju proizvoda. • Koje predmete predajete? Predajem ekonomsku grupu predmeta i Politiku i gospodarstvo. • Volite li svoj posao? Svaki posao koji se radi iz ljubavi nije posao, već zabava. Radim posao iz ljubavi, jedinstven je, oplemenjuje me i obogaćuje kao osobu. Djeca na jedan poseban način u meni oživljavaju i potiču pozitivnu energiju, vraćaju osmijeh i radost mom licu. Izuzetan je ulog svakog profesora, ali s druge strane dobitak je neizmjeran. Vidjeti svog učenika kako se razvija u raznim segmentima života ili samo jedan upućeni pozdrav na ulici i sjećanje mnogo mi znače. • Primijetili smo da ste gotovo uvijek Vi inicijator i koordinator obilježavanja različitih prigoda i važnih dana u našoj Školi. Vaša su ideja plakati kojima je obilježena ovogodišnja obljetnica vukovarske tragedije i ovogodišnji Dan grada Zadra. Recite nam kako je tekla izrada tih plakata. Prvo da vas ispravim da nisam uvijek Ja, ali kasnije ću navesti sve sudionike obilježavanja raznih događaja. Ideja za obilježavanje vukovarske tragedije je začeta u Vukovaru. U „Priča o Gradu“ nastala je nakon posjete Vukovaru, simbolu stradanja nevinih u Domovinskom ratu listopadu smo s učenicima posjetili Grad Vukovar pod geslom „Da se ne zaboravi“. Putovanje je bilo prekrasno, dojmljivo, posebno, sjetno i u tišini. Ta tišina u meni je probudila želju, ili bolje reći osjećaj, da o „čudesnom Gradu“ napišem priču. Tako je nastala „Priča o Gradu“. Fotografirajući sve važne simbole Vukovara, rodila se ideja da na plakatu prikažemo sve fotografije, a ispod svake detaljno opišemo kronologiju događanja. Ta putopisna priča zaokružila je posjet Gradu Heroju. Ubrzo je uslijedilo obilježavanje Dana Grada Zadra. Na inicijativu i u dogovoru sa prof. Marijom Ćorić izradili smo plakat „Vitez koji lebdi nad Zadrom“. Željeli smo na jedan specifičan način prikazati jednog od četiri zaštitnika grada Zadra - sv. Krševana. • Tko je, pored Vas, još sudjelovao u izradi plakata? Cijela ideja za obilježavanje vukovarske tragedije se nije mogla realizirati bez podrške i sudjelovanja učenika i moje kolegice prof. Sanje Strenje. Od izuzetne pomoći su bili naši učenici koji su rapidno i hitro uskakali kada je bilo najpotrebnije. Tako je, primjerice, učenik 4. a razreda Josip Milković vještim potezima svoje ruke nacrtao Vodotoranj, a u izradi plakata su sudjelovali i učenici učenici 3. b razreda Marija Čolina, Marko Fuzul i Ivan Mrdelja. J Svoj talent u crtanju crkve Sv. Krševana pokazao je učenik 3. i razreda Mate Baković, a učenica 3. b razreda Marija Čolina plakat je dopunila sa kipom sv. „Vitez koji lebdi nad Zadrom“ posvećen je jednom od zadarskih zaštitnika – sv. Krševanu Krševana te kratkim povijesnim pregledom zaštitnika Grada Zadra. • Božićna jelka i jaslice također su Vaš projekt. Tko je sve sudjelovao u izradi jaslica i kićenju jelke? Vrijeme Došašća budi u svakom od nas posebne osjećaje. To razdoblje iščekivanja obilježava se raznim simbolima koji datiraju od davnina. Svake godine školski hol krasi božićna jelka i jaslice. Zajedno s prof. Marijom Čorić i prof. Sanjom Krupić došli smo na ideju da se ove godine malo više posvetimo oko rada na jaslicama. S obzirom da naša Škola izučava razne zanate, a među njima i stolare, vrlo jednostavno smo mogli realizirati naše ideje. Potporu samo imali od voditelja praktične nastave Ante Miškovića koji je zajedno s učenicima izradio prekrasnu štalicu (jaslice), ogradicu te drveno postolje za jelku. Međutim, bez preciznih i divnih ruku naših učenica Marije Čoline, Lucije Buturić i Anne Babić, te učenika 4. b razreda Roka Raljevića, naša božićna jelka još ne bi zasvijetlila. J • Odakle potječe ta Vaša svestrana kreativnost i smisao za estetiku? Čovjek je svestrano biće, prepun talenata. Pitanje je hranimo li svoje talente ili ih zakopavamo duboko u sebi. Teško mi je odgovoriti odakle potječe moj smisao za estetiku. Jednostavno je ona dio mene, moj talent. J • Odakle crpite inspiraciju? Moja jedina i vječna inspiracija je Božićna priča na najljepši je način oplemenila naš školski prostor menjivati naš školski prostor? Najavite nam Vaše nove planove i ideje koje mislite realizirati zajedno s Vašim učenicima. Vjerujem da ću i dalje u timskom radu oplemenjivati školski prostor na razne načine. Ljepota je u raznim zbivanjima, događajima... Odgojno – obrazovnu instituciju oživljavaju kreativni uradci učenika. Vesele me i raduju razni potencijali i šarolike sposobnosti naših učenika. Učenici mi znaju biti najbolji učitelji i daju mi vjetar u leđa. „Veljača“ je jedini ženski mjesec u godini, jednostavno zaslužuje posebnu pažnju. J Potrudit ćemo se obilježiti ga na jedan jedinstven način. Ideja neka ostane tajna. • Imate li neku poruku za naše učenike? Poslužit ću se jednim citatom iz knjige Meše Selimovića „Tišine“: „(...) da ostanemo ono što smo. Sutra. I uvijek. Djeca. Ne veliki, ne odrasli. Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku, da jedno drugom ne dopustimo da budemo ono što nismo, da ne gledamo vučijim očima i da se uvijek prepoznamo kada Umjetnost možemo pronaći u svemu što se sretnemo“. nas okružuje, smatra profesorica Miočić vjera u Boga. • Volite li umjetnost i smatrate li se umjetničkom dušom? Osjećam i živim umjetnost u raznim sferama života. Umjetnost možemo pronaći na svakom koraku, u svakom čovjeku, u svakoj stvari. Samo je pitanje kako gledamo na nju. • Imate li neki hobi kojim ispunjavate svoje slobodno vrijeme? Slobodno vrijeme koristim za razna putovanja i druženja sa dragim osobama. • Hoćete li i dalje estetski ople- 17 SASVIM OSOBNO INTERVJU: Profesorica Sanda Novak otkrila nam je što je čini sretnom i zašto bi sunčane naočale ponijela na pusti otok Mojim žilama teče kreda! razgovarala: Marija SENTIĆ, 1.c snimio: Josip PETRIČEVIĆ, 1.c U vijek nasmijana i vedra profesorica engleskog i talijanskog jezika Sanda Novak svoj je radni vijek započela u Osnovnoj školi Biograd. Nakon biogradske osmoljetke radila je i u Svetom Filipu i Jakovu, Pakoštanima, Dragama i Radovinu, a nakon toga se zaposlila u našoj Školi. Za ovaj smo broj „Stručka“ s profesoricom Novak razgovarali o njenom djetinjstvu, mladosti, stvarima koje je vesele, o glazbi, književnosti i nogometu. Naravno, razgovor nije mogao započeti bez priča i anegdota iz školskih klupa. • Volite li svoj posao? Obožavam! Moji ukućani kažu da mi kreda teče žilama! Mislim da sam time sve rekla! • Što je najljepše što ste doživjeli u svom radu s učenicima? Najljepše je ono što dođe poslije. To su svi oni trenuci kada na ulici susretnem svoje bivše učenike s curama, sa ženama, dok guraju dječja kolica. Kad me ponosno upoznaju s njima, shvaćam da sam mali dio sebe ugradila u njih. To me čini sretnom. A tijekom nastave najljepši je iskreni smijeh učenika. • Ispričajte nam neku smiješnu anegdotu iz školskih klupa. Jednom sam na satu talijanskog s učenicima radila Pismo nerođenom djetetu Oriane Fallaci. Cijeli sat sam objašnjavala o čemu se radi u tom djelu da bi na kraju jedan učenik digao ruku i ponosno, pun sebe, pitao: „Pa dobro, profesorice, je li ona na kraju rodila sina ili ćer?“ • Gdje ste rođeni? 18 Profesorica Novak: „Prijateljstvo mi je jako važno!“ Rođena sam u Zadru. • Opišite nam svoje djetinjstvo. Imala sam izuzetno djetinjstvo. Rođena sam i odgojena u jednoj toploj obitelji punoj ljubavi. Jedina sam curica pa sam bila pažena i mažena, prava tatina princeza. Donat je bio moje dvorište. Na Forumu u to doba nije bilo parkiralište nego su bile iskopine koje smo nazivali sobama. U to smo vrijeme sasvim normalno živjeli bez mobitela pa je bila uobičajena stvar da ti mama dođe i kaže ti da trčiš kući jer kasniš na večeru. Stvarno sam imala predivno djetinjstvo! Svakomu bih poželjela takvo djetinjstvo! • U koju ste srednju školu išli i što posebno pamtite iz vremena svoga srednjoškolskog obrazovanja? Išla sam u Gimnaziju Jurja Barakovića. Pamtim moju ekipu, moje cure, naša druženja prije škole, zajedničke jedinice i petice, bježanja, druženja poslije škole, dočeke Novih godina… Veseli me što se i nakon toliko godina još uvijek družimo. Naime, svako se ljeto okupimo, iako mnogi od nas više ne žive u Zadru, i tada evociramo uspomene. • Kakva ste bili učenica? Koje ste školske predmete voljeli, a koje niste? Bila sam odlična učenica. Obožavala sam hrvatski, engleski i sve ostale društvene predmete, a maksimalno mrzila matematiku, fiziku i kemiju. Potpuno sam „neupotrebljiva“ kad su prirodni predmeti u pitanju! Ha, ha… • Gdje ste studirali? Studirala sam na Filozofskom fakultetu u Zadru. • Opišite nam Vaš studentski život. Kako ste provodili vrijeme između dva predavanja? Zapravo je moj studentski život bio prirodni nastavak onog gimnazijskog. Osim zgrade, u mom se životu nije promijenilo ništa. I dalje sam imala isto društvo, iste prijateljice, nisam morala razmišljati o režijama, o tome što ću jesti… Lijepe uspomene iz mog studentskog života vezane su uz Filodramsku grupu na talijanskoj katedri čija sam bila i predsjednica. Mi smo na talijanskom jeziku izvodili talijanske autore i pri tom dosta putovali po Istri i Italiji. E, tu je bilo puno smijeha – niti vladaš toliko jezikom niti si glumac, a glumiš pred ljudima koji imaju kulturu odlazaka u teatar, a talijanski im je materinji jezik. To je bilo veselo! • Zašto ste se odlučili studirati strane jezike? Zapravo ne znam! Moja mama kaže da sam već u šestom razredu osnovne škole rekla da ću biti učiteljica. U svakom slučaju volim svoj posao, a možda tu ljubav mogu zahvaliti i krasnim profesorima koji su prepoznali moju nadarenost i upućivali me u pravom smjeru. A volim i pričati! Strašno volim govoriti! • Imate li životne uzore? Tko su oni? Nisam tip osobe „mir u svijetu, Mahatma Gandhi, majka Tereza“ pa ne mogu reći da mi je baš neka poznata osoba životni uzor. Postoje ljudi kojima se divim i čije bih neke osobine voljela imati. Ako bih trebala izabrati nekoga od ljudi koji me okružuju, to bi bio moj otac. On me je naučio mnogim stvarima i usadio mi sve prave životne vrijednosti od kojih bih izdvojila dvije meni najvažnije. Prva je da sve što u životu zaradim, zaradim pošteno svojim radom, a druga je da nikada ne iznevjerim povjerenje onih koji su mi ga ukazali. Tu prvenstveno mislim na prijatelje. • Kako provodite svoje slobodno vrijeme? Uživam u unuku kada je u Zadru. Što sam starija, sve manje imam slobodnog vremena. A kad ga imam, družim se s prijateljicama, čitam, ponekad odem na koncert. Ipak, najdraže mi je vrijeme provedeno u pidžami, na kauču s daljinskim u ruci. • Volite li glazbu? Kakvu ulogu u Vašem životu ima glazba? Volim glazbu. Kažu da gdje riječi prestaju, glazba počinje. Volim glazbu jer je to zapravo jedini jezik u kojemu nema ni zla ni sarkastičnosti. Glazba u mom životu ima veliku ulogu. Udajom sam ušla u svijet klasične glazbe, moja kćer je violinistica, a sama sam deset godina bila dio užeg tima koji je vodio Zadarski komorni orkestar. Čini mi se da sam oduvijek u svijetu glazbe i mogu reći da je glazba veliki dio mene. • Otkrijte nam koji su Vam glazbeni izvođači najdraži? Kada je riječ o klasičnoj glazbi to je svakako Yehudi Menuhin. Strašno volim klape, a omiljene su mi DC i Cambi. Od ženskih izvođačica volim Arethu Franklin i Billie Holiday, a među muškarcima omiljeni su mi Ray Charles i Pino Daniele. • Kad ste zadnji put pogledali neki dobar film? Preporučite nam neki film! Nisam baš neki filmofil. Zadnji dobar film koji sam pogledala je Umjetnik (The Artist). Film kojega bih svima preporučila je Hachiko: Priča o psu (Hachiko: A Dog’s Story). Smatram da bi svatko trebao pogledati taj film da bi shvatio što je bezuvjetna ljubav. Ja ga obožavam! • Volite li čitati? Ako volite, što čitate? Negdje sam pročitala da 6 minuta čitanja smanjuje 1/3 stresa. Zaista volim čitati. Moram priznati da prozu volim više od poezije, a short stories, kratke priče, više od romana. Drage su mi kratke priče uz Profesorica Novak u razgovoru s našom novinarkom koje se mogu nasmijati, ali volim kad u pozadini stoji šokantnost koja otvara neka pitanja. U zadnje vrijeme su me oduševile kratke priče Etgara Kereta. • Koje su knjige obilježile Vaš život i zašto? U različitim razdobljima mog života različite su mi knjige bile važne. U mojoj ranoj mladosti, negdje u prvom razredu srednje škole, snažan dojam na mene je ostavila knjiga Christiane F. Mi djeca s kolodvora Zoo jer mi je točno ukazala na ono što ne želim biti u životu. U nešto kasnijim godinama buntovništva i ratovanja sa svima važne knjige su mi bile Lovac u žitu J. D. Salingera i Stepski vuk Hermanna Hessea. Za vrijeme studija me zaokupljala Oriana Fallaci, a uživala sam i u Brdu iznad oblaka Vesne Krmpotić. Iznad svih uvijek mi je bio Shakespeare, ali, ipak, jedan i jedini do dana današnjeg za mene je Mali princ Antoinea de Sainta-Exuperyja. To je prekrasna knjiga sa sažetim, vrlo jednostavnim porukama, ona govori o problemima suvremenog čovjeka, o njegovoj želji za materijalnim posjedovanjem, njegovoj usamljenosti, a s druge strane ističe važnost prijateljstva. Možda sam se prepoznala u toj knjizi jer su mi prijatelji jako, jako važni u životu. Mali princ uvijek! Iako se Mali princ smatra dječjom knjigom, meni u toj dobi nije bila zanimljiva, nisam je razumjela, tada su mi bile važne neke druge knjige. Sve što pročitaš u životu na neki te način oblikuje, a mene su oblikovale baš ove knjige koje sam spomenula. • Pratite li modu? Je li Vam moda važna? Nije mi važna, nisam rob mode. Tri stvari koje smatram bitnima su stil, sklad i primjerenost. Volim vidjeti ženu odjevenu sa stilom, volim kad je odjeća usklađena, a jako mi je smiješno kad je nešto must have. Ne volim kad se netko tko ima pedeset godina odijeva kao da ima petnaest, a netko tko ima petnaest kao da ima trideset samo zato što je nešto trenutno in. To mi je bedasto. Ali volim lijepo i volim skladno! • Pratite li sport? Ako pratite, koji sport posebno volite i zašto? Pratim i volim sve sportove osim tenisa i zimskih sportova. Njih ne podnosim! Najviše volim nogomet. Ja sam dijete, sestra i mater nogometaša, nogomet je cijeli moj život! Moj tata je trenirao juniore NK Zadra pa je nogometno igralište bilo moje mjesto za igru. O nogometu mnogo znam, nogomet volim i u nogometu uživam. • Volite li životinje? Da. Oduvijek imam neku životinju u kući. Sad imam američkog staforda, presladak je i jako razmažen. Volim životinje, jedino mi se one istinski raduju kad me vide, ništa ne traže, samo daju, vole. • Što Vas čini sretnom? Sad moram parafrazirati Shakespearea kada kaže: „Koliko čovjek treba imati očiju da bi vidio koliko ga sreće okružuje?“. Tako je i kod mene, stvarno me tisuće stvari u životu čini sretnom i to nije samo fraza. Sretna sam kad vidim sunce, kad neki učenik nešto izvali na satu… Već sam rekla da nisam tip osobe „mir u svijetu“ i zaista me male, sitne stvari čine sretnom. • Da dobijete velik novac na lotu, što biste s njim učinili? Vratila bih dugove. Ono što ostane potrošila bih na putovanja. • Koje biste tri stvari ponijeli sa sobom na pusti otok? Zašto? Koliko? Samo tri? Ajme, kad bih ja sad krenula! Švicarski nož, šibice i naočale za sunce! Zašto? Švicarski nož je za sve i svugdje. Muž mi je uvijek, kada bismo odlazili u lignje, govorio da sve mogu zaboraviti, ali švicarski nož nikada! Šibice – zna se! A naočale za sunce zbog moje osobnosti – Sanda Novak bez naočala za sunce definitivno nije Sanda Novak! Bez njih bih bila jako nesretna! • Što biste poručili našim učenicima za kraj? Zadržite dijete u sebi! I svijet je onoliko zanimljiv koliko ste vi radoznali! Ni manje ni više! Sve je up to you! 19 UČENIČKA RAZMJENA Učenici Oliver Pascal Weiland, Jan Bruckert i Kevin Michealis iz Berlina bili su gosti Strukovne škole Vice Vlatkovića Biciklizam je njihova ljubav, a Hrvatsku će ponovno posjetiti piše: Marija ČOLINA, 3.b prevoditelji s njemačkog jezika: Ivan ŠEMONIK, 3.s i Daniel DRAŽIĆ, 4.a snimio: Jakov DENONA, 3.a P rojekt Međunarodne suradnje učenika Leonardo, koji je financiran sredstvima EU, a u koji je naša Škola ušla prošle školske godine, nastavljen je. Tako su ove školske godine u našoj Školi boravila tri učenika iz Centra za obnovljive energije TIEM iz Berlina. Oni su Oliver Pascal Weiland, Jan Bruckert i Kevin Michealis, a učenici su trećeg razreda. Završetkom svoga obrazovanja Oliver i Jan će postati asistenti u području obnovljive energije, a Kevin će raditi kao asistent za automehatroniku i kompjutersku tehniku. Sva trojica su prvi put u Hrvatskoj, a naš im se grad jako svidio. - Zadar je jako lijep grad. Najviše mi se svidio stari dio grada, a očarale su me i vaše marine za brodove, otkrio nam je Jan. Dečki su se dobro snašli u novoj školskoj okolini, a posebno ističu topao i prijateljski odnos naših učenika i profesora te im se ovim putem i zahvaljuju. Unatoč Oliverovom, Janovom i Kevinovom nepoznavanju hrvatskog jezika, jezična barijera nije postojala. Naime, profesori i učenici su s 20 Oliver Pascal Weiland, Jan Bruckert i Kevin Michealis iz Berlina boravili su u našoj Školi njima komunicirali na engleskom jeziku. - Da, sporazumijevali smo se na engleskom jeziku bez ikakvih problema. Osim s profesorom matematike, on zna i dobro govori njemački jezik, ispričao nam je Jan Bruckert. Učenicima iz Berlina se naša Škola jako svidjela, te ističu da je puno bolje opremljena od njihove Škole, ali i da je veća. - Ipak, jako mi nedostaje moja Škola, iskren je bio Kevin. Dečki su nam otkrili i neke sitnice o sebi. Saznali smo tako da Olivera u Berlinu čeka djevojka Jasmin s kojom je u vezi već četiri godine, dok su Jan i Kevin slobodni. - Nisam u vezi, ali primijetio sam da u Zadru ima jako lijepih cura, povjerio nam je Jan. Otkrili smo i kakvu glazbu slušaju učenici iz Njemačke. Jan voli rock i elektronsku glazbu, a Kevinu su dragi hardstyle i techno. - Najradije slušam metal, i to deth metal, a volim i rock, punk i rap, rekao nam je Oliver. Mladići slobodno vrijeme provode u druženju s prijateljima i vožnji bicikla, a Oliver voli i raditi na svom skuteru. Dečki su sportski tipovi, rekreativci. Pored vožnje bicikla, Jan često rekreativno zaigra nogomet, a Kevin se bavi šahom. Oliver i Jan nisu navijački tipovi i ne prate nijedan profesionalni sport ili sportski klub. Zato i ne čudi da ne poznaju hrvatske sportaše, čak ni one svjetski slavne poput Janice Kostelić ili Gorana Ivaniševića. Za razliku od njih dvojice, Kevin prati odbojku i košarku, a navija za Albu iz Berlina. Za kraj su nam dečki otkrili da će se, očarani ljepotama Zadra, sigurno ponovno vratiti u Hrvatsku. OTVORENO PISMO Naš bivši učenik, sada student splitskog FESB-a, Filip Lozić poslao je e-mail svojim bivšim profesorima Zahvaljujući profesorici programiranja i profesoru računalstva i SOR-a, dva predmeta prolazimo 100%! piše: Filip Lozić, FESB Naš bivši maturant i urednik „Stručka“ Filip Lozić, sada student Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, poslao je email svojim bivšim profesorima u kojemu opisuje svoj studentski život, ali i zahvaljuje svojim bivšim profesorima na znanju koje su mu prenijeli tijekom srednjoškolskog obrazovanja od: Filip Lozić <[email protected]> za: “[email protected]” <[email protected]>, datum: predmet: poslao/la: 23. studenoga 2012. 04:39 Pozdrav fesb.hr Poštovanje, iako je sad već debela noć, dugo sam razmišljao o ovom danu kada ću se javiti svojoj bivšoj Školi. Dugo sam ovo planirao, a sad ne znam ni što bih napisao, ni kako bih započeo, a još manje kako završiti ovaj mail. Kako je biti student? Meni jako zanimljivo. Trenutno još plovim u derivacijama, integralima i probnim nabojima od večerašnjeg učenja! Prvenstveno pozdravljam svoju razrednicu Snježanu Mandarić i sve profesore koji su mi predavali u protekle četiri godine. (Budući da mojih bivših profesora uistinu jako puno, ovaj se pozdrav odnosi na cijeli kolektiv kojega poznajem.) Stanje na mom/našem fakultetu, nazvat ću ga „našim“ jer ga je iz moje generacije 2011./2012. upisalo nas šestoro, odlično je! Kolokviji su počeli u ponedjeljak i traju sve do početka prosinca. To za nas znači 12 sati učenja i 2 sata čekanja u menzama (u kojima nam ljubazne tete koje rade na blagajnama obavezno skinu 5-10 kuna za sebe, ali to je posebna priča i o tome drugi put!). Naše slobodno vrijeme vidljivo je u tragovima, a kad ga i nađemo, potrošimo ga na spavanje. Zna se dogoditi više večeri za redom da uopće ne spavamo, ali to je normalno. Studenti smo! Filip Lozić, naš bivši učenik Podočnjaci su iz dana u dan sve veći i veći i… Nadam se da nećemo početi nalikovati našem poštovanom dr. sc. Branimiru Jajcu – ovo će shvatiti profesorica Marija Ćorić, a i svi ostali kojima je prof. Jajac držao, slobodno mogu reći, „svoje“ Osnove elektrotehnike. Fakultetska nastava nije toliko teška ni zahtjevna. Imamo 6 predmeta koji su raspoređeni u 25 sati nastave tjedno. Zahvaljujući dobrim temeljima, koje su nam usadili naša bivša profesorica programiranja i profesor računalstva i SOR-a, sigurni smo da dva predmeta prolazimo 100%. Odlučio sam i dalje aktivno trošiti svoje slobodno vrijeme na različite projekte pa sam se zajedno s nekoliko kolega učlanio u udrugu DUMP-a i u Microsoft Innovation Center. Moram se pohvaliti da projekata koje razvijamo, tj. na kojima radimo, ima dosta. Ali o njima ću pisati drugi put. Nadam se da ću i u budućnosti u medijima slušati i čitati o uspjesima i novim projektima Strukovne škole Vice Vlatkovića. Pozdrav adminu ovog maila, a ukoliko to nije Tihomir Tomčić, molio bih da mu proslijedite ovu poruku. Hvala Vam svima! Pozdrav iz Splita od Filipa! 21 PUTOPIS ODREDIŠTE: Sports&Cultural Four Flag Games 2012. u Pragu Kad stolnotenisač zabije gol u floorballu napisala i snimila: Gloria PEVALOVIĆ, 1.d canja zbog kojih smo i potegnuli do češke metropole i trebalo se ranije ustati. U srijedu 3. listopada 2012. godine u 11 sati po srednjoeuropskom vremenu grupicu učenika u pratnji nadobudnih roditelja i nekolicinu profesora bez pratnje čekao je autobus ispred Škole. Odredište? Prag, učeničke sportske igre Sports&Cultural Four Flag Games 2012.! Oslobodivši se roditelja ulaskom u autobus, sretni i poletni krenuli smo prema odredištu. Neki od nas su vrijeme kratili kartanjem, neki su spavali, a autobus je stajao uz put svako malo. Daleko je Prag! Muke po GPS-u i vodička Helga Jutro nas je zateklo u Češkoj. Prema planu, u Prag smo trebali doći u 8 sati ujutro, ali smo se, GPS-u unatoč, pogubili što je jako razljutilo naše drage vozače. Kad smo konačno došli u Prag, jutro je netragom nestalo. Naime, bilo je kasno popodne i već je padao mrak. Bili smo smješteni u studentskom domu. Tamo nas je dočekala ljubazna vodička koja nas je, nakon što smo se smjestili po sobama i raspremili, odvela u srednju školu gdje smo imali prezentaciju o Ping-pongaši Vice Vlatkovića 22 Anna i Milky - prvaci u ping-pongu natjecanju i večeru. Ne smijem zaboraviti da je vodička odmah dobila nadimak – zvali smo je Helga. Happy meal i fejsanje na hodniku Budući da nam se poslužena večera baš i nije svidjela jer je nismo mogli identificirati, a bila je i neukusna, dogovorili smo se da odemo u obližnji McDonald’s. Tamo su glavom platili nebrojeni Big Mackovi i shakeovi. Kad smo zadovoljili elementarne ljudske potrebe, uputili smo se u vrlo lijepo uređen studentski dom u kojemu smo bili smješteni. - Muški, ravnatelj i profesori su imali sobe na 3. katu, a nas ženske su smjestili u prizemlju. Rekla bih da smo nas tri cure bile izolirane, to je mala primjedba, sve ostalo je bilo odlično, rekla nam je Anna Babić. Voditelj doma nam je rekao da se nakon 10 sati ne smije čuti ni muha u zraku. Malo nas je to naljutilo, ali što se mora, mora se. Vrijeme do spavanja smo proveli na hodniku na katu, jedino tamo je funkcionirala internetska veza. Neki su bili sreće pa su imali signala i u svojim sobama. Od 9 do 10 bjesomučno se fejsalo i u tome su sudjelovali svi osim profesora i ravnatelja! Ha, ha… Iako smo se bunili, umor je učinio svoje i u 10 smo zaista svi otišli na spavanje. Osim toga, idućeg dana, u petak, trebala su započeti i natje- Floorballska ekipa – spasio ih Milky U petak ujutro, u 8 sati, stigli smo u srednju školu. Tamo je bilo otvaranje natjecanja, a u njoj se održavalo i natjecanje u floorballu i stolnom tenisu. Ljubazna Helga pokazala je našim učenicima gdje se nalaze svlačionice. Natjecanja u nogometu i orijentacijskom trčanju bila su organizirana na drugom mjestu, na otvorenom. Budući da sam ja boje naše Škole branila u orijentacijskom trčanju, koje je kao i nogomet bilo organizirano izvan škole, od stolnog tenisa nisam vidjela ni S. Međutim, Anna, koja se je s Josipom Miljkovićem natjecala u stolnom tenisu, prenijela nam je svoja zapažanja i dojmove: - Mi i floorballaši natjecali smo se u dvije učionice. Dijelio nas je samo zid. Milky i ja smo najprije igrali protiv Slovačke. Prvo su igrali dečki, pa cure,a zatim parovi. Milky je pobijedio, ja sam izgubila, a u parovima smo pobijedili. Znači, pobijedili smo Slovake! Htjela bih istaknuti da stol za ping – pong nije stajao kako treba, bio je nakošen i nije nam bilo lako igrati pa mi je Nogometašima je nedostajalo sportske sreće Nazovi Elviru radi orijentacije baš drago zbog pobjede. Nakon Slovaka, Anna i Josip su igrali protiv Mađara koje su pobijedili u sve tri igre. Anna misli da je toj nadmoćnoj pobjedi doprinijela činjenica da se igralo na „starinskom stolu s debelim nogama“. - Nakon Mađara igrali smo protiv Čeha. Igrali smo ponovno na onom nakošenom stolu. Češku smo dobili 2:1. Naravno, ja sam izgubila. Poludila sam, sreća me nije htjela, ali Milky je izvukao stvar, iskrena je bila Anna Babić. Floorballska tradicija Strukovnjaka Kad su završili svoje natjecanje Anna i Josip otišli su u susjednu učionicu bodriti naše floorballaše koje su i poslije svakog stolnoteniskog seta odlazili „poviriti“. - Odigrali smo tri stolnoteniske utakmice, a Milky je nakon odigranog stolnog tenisa obukao dres i ušao u floorballsku ekipu. Nekoliko minuta nakon ulaska u igru, zabio je gol Česima u zadnjoj utakmici, ponosna je bila Anna na svog suigrača baš kao i ravnatelj koji je istaknuo da je Josip bio strijelac u floorballu odmah nakon odigranog ping-ponga za razliku od ostalih koji su cijelo vrijeme bili u igri. Inače, našu ekipu za floorball činili su Ivan Dražević, Šime Mijolović, Marin Pavić, Luka Režan, Mateo Rončević, Josip Miljković i Daniel Šarić. U ukupnom poretku bili su četvrti. Najvažnija sporedna stvar u Pragu U isto vrijeme s floorballom i stolnim tenisom odigravalo se i nogometno natjecanje. Naša nogometna momčad, u sastavu Uspomena iz Praga Luka Knežević, Ante Uzelac, Jure Ivandić, Roko Dević, Kristian Jurić, Zvonimir Fantov, Marin Zubčić i Hrvoje Oljica, u ukupnom je poretku bila druga. Izgubili su od prvaka Čeha, a nadigrali su Slovake i Mađare. - Česi su bili čvrsta ekipa, a imali su i izvanrednog golmana. Nismo uspjeli realizirati svoje prilike i zasluženo smo izgubili. Druge dvije utakmice, protiv Slovaka i Mađara, dobili smo s velikom gol-razlikom. S malo više sportske sreće možda smo mogli postići bolji ukupni rezultat, rekao nam je profesor TZK Mateo Novaković, istaknuvši da je Kristian Jurić bio najbolji strijelac turnira s postignutih 6 golova. Kad Mare prevodi na daljinu Ekipu za orijentacijsko trčanje činili smo Marija Maričić, Valentino Beretin, Ante Nekić, Lovre Čolak i ja. Odmah na startu dobili smo putokaz sa označenim stajalištima na kojima smo morali odrađivati različite zadatke. Na prvom stajalištu smo trebali bacati loptice u dalj, a na drugom skupljati lišće pomoću kojega je trebalo prepoznati drveće. Sve upute su bile na engleskom jeziku što nam je prilično otežavalo prepoznavanje, ali domišljata Mare je poslala SMS poruku svojoj bivšoj razrednici Elviri Pavić, profesorici engleskog jezika. Na trećem stajalištu trebali smo hodati po konopcu rastegnutom između dva stabla. Taj smo zadatak izvršili manje-više uspješno. Na četvrtom stajalištu smo se morali poput Tarzana prebacivati s jedne strane na drugu, a na petom smo opet bacali loptice, Ivan Dražović i njegova harmonika zabava zagarantirana ali uz navođenje. Na šestom stajalištu smo mjerili duljinu između čunova, a na sedmom smo predali lišće komisiji. Ono isto koje smo dešifrirali pomoću Marine domišljatosti i tehnološke opremljenosti! Ha, ha. Na zadnjem, osmom stajalištu, ponovno naš je čekali điravanje po konopu, ali ovaj viseći s konopca i krećući se unatrag. Nakon tog zadatka, utrčali smo u cilj. U konačnom poretku bili smo četvrti. Važno je sudjelovati, rekao je jednom mudar netko! Operne arije na dalmatinski Nakon natjecanja, Marija i ja smo se družile s češkim natjecateljima. To ste trebali vidjeti! Budući da Česi loše govore engleski, komunicirali smo rukama i nogama na mote! Kad su bila završena sva natjecanja, poslužen nam je ručak. Opet nejestiv! Ovaj put nismo išli u McDonalds, ali su sendviči iz kantine platili glavom. Ostatak dana proveli smo u razgledavanju češke metropole. Prag je zaista lijep grad. Imali smo i jedan interesantan susret u gradu. Naime, na Vaclavskim Namestima susreli smo čovjeka koji je prosvjedovao jer je izgubio kuću. Otkrio nam je da voli Hrvatsku. Tko zna, možda je jednom na lijepom plavom Jadranu volio neku našu ljepoticu… Nakon obilaska grada vratili smo se u školu u kojoj je bila dodjela diploma i pehara. Tu smo imali švedski stol pa smo se konačno najeli kao ljudi. Uz harmoniku Ivana Draževića se i zapjevalo i zaplesalo. Na repertoaru su bile dalmatinske pjesme i operne arije, a naši domaćini su bili oduševljeni. Nakon večere otišli smo u dom na spavanje. Mariju je jako umorilo trčanje pa je zaspala dok si rekao keks. Beč – najskuplja kava na svijetu U subotu ujutro odjavili smo sobe, doručkovali i otišli u grad. Cijelo jutro smo proveli u razgledavanju Praga, a onda smo se uputili na naše novo odredište, u Beč. - Kartaški bus! – komentirala je Anna kako se kratilo putovanje. U Beču smo razgledavali znamenitosti, među kojima nam se najviše svidio Parlament, a fijakeri s konjima su nas oduševili. Anna i ja smo u Starbucksu popile najbolju i najskuplju kavu od vanilije, dvije kave koštale su desetak eura. - Tu istu kavu smo pili i u Pragu, ali u Beču je ona puno, puno skuplja. Svidio mi se Beč. Fascinantno je koliko je to čist grad, nema niti jednog papirića na ulicama, prenijela nam je Anna svoja bečka iskustva i dojmove. Casino – bus bez budnih Brže nego što smo mislili, došla je subotnja večer, vrijeme rezervirano za polazak u Zadar. Opet smo stajali putem, a na jednom austrijskom stajalištu Dražović je opet svirao harmoniku. Baš u tom trenutku naletio je krapinski autobus. Oduševljeno su nam pljeskali. Na povratku smo u početku pjevali u autobusu i igrali karte, a onda su svi, osim petoro učenika, zaspali kao zaklani. Autobus je nalikovao casinu – prednji i zadnji kraj u mraku da ne remeti san umornima, a sredina osvijetljena da ne remeti kartaše. Ipak, poslije hrvatske granice u autobusu, osim vozača, više nije bilo budnih. U Zadar smo stigli u 5 sati ujutro. 23
© Copyright 2024 Paperzz
