Optimizacija eksploatacije tehničko

Optimizacija eksploatacije tehničko-građevnog kamena i
općenito inženjerskih zahvata u stijenskim masama
korištenjem novih metoda
Dražen Navratil
Hrvatski geološki institut
Zavod za hidrogeologiju i inženjersku geologiju
Sachsova 2, HR-10000 Zagreb
Značajke i klasifikacija diskontinuiteta u stijenskim
masama
 stijenska masa
blokovi intaktnog materijala i diskontinuiteta koji ih međusobno
odvajaju
 stijenska masa
diskontinuirana sredina unutar koje postoji velik broj planarnih i
djelomično planarnih diskontinuiteta, značajnije varijabilnosti prostornih orijentacija,
razmaka, učestalosti, postojanosti i značajki njihovih površina
 veličina stijenske mase ne daje moguće podvrgavanja klasičnim metodama
ispitivanja radi utvrđivanja mehaničkih karakteristika
potrebno je kvantificirati
utjecaj diskontinuiteta na njeno ponašanje
 kvantificiranje diskontinuiteta
detaljno snimanje i kvantitativni opis relevantnih
značajki diskontinuiteta koji tvore kompleksnu 3D građu mehaničkih prekida u
stijenskoj masi
struktura stijene ili mreža diskontinuiteta
Veza strukturne geologije i mehanike stijena
Naprezanje primijenjeno na materijal proizvodi deformaciju:
Pomoću linearne elastičnost (generaliziranog Hook-ovog zakona) to možemo
izraziti formulom:
σ = E ∗ε
σ = tektonski procesi, kao što su reduciranje kore ili ekstenzija ili pritisak uslijed
nadsloja
E = značajke materijala, kao što su poroznost, gustoća, čvrstoća, elastičnost
ε = rezultat (deformacija), kao što je boranje, stilolitizacija, rasjedanje i
ekstenzijsko raspucavanje
Ako znamo kako tektonski procesi uzajamno djeluju sa mehaničkim značajkama
stijene, pogotovo matriksa / intaktnog uzorka, tada možemo predvidjeti
deformacije poput pojave pukotina.
Geološka klasifikacija vapnenaca prema J. R. Dunhamu (1962)
sa nadopunama Embeyja & Kolovana 1972
Unutarnja struktura i tekstura različitih karbonatnih facijesa može jako varirati.
Ako volumen pora, geometrija pora i raspored materijala s kontrastnim mehaničkim
značajkama značajno varira, tada se postavlja pitanje varila li značajno raspucalost u
različitim karbnatnim facijesima?
U svakom facijesu može se
razviti određeni uzorak
pukotina
Opći facijesni modeli i tipovi
vapnenaca zaštićenog šelfa i
karbonatne rampe (Maurice E.
Tucker; 2001)
Što utječe na razvoj
pukotina?
Utjecaj litologije na razmak
pukotina
 Veličina pora i njihova geometrija
 Fizičko-mehaničke značajke stijene
 Prostorni raspored i geometrija
materijala stijene sa različitim
značajkama na više različitih razina
(mjerila)
 Priroda / karakter primijenjenog
naprezanja
Ladeira & Price; 1981
Strukturno geološka analiza pukotina – pouzdaniji DFN
model
Price; 1966
Hancock; 1969
Price; 1974
Price; 1966
Wisser; 1960
Stearns - ov model brahiantiklinale (Stearns; 1964)
Geološke osnove za analizu mreže pukotina
 Utjecaj strukture
 Utjecaj litologije
 Mehanika pukotina
To nisu odvojene stavke; zajedno one
omogućuju uvid u genezu pukotina i ključne
elemente uzorka pukotina
Što bi inženjer ili geolog trebao znati o geologiji pukotina
(5 važnih koncepata)
 Tip pukotina
 Mehaničko raslojavanje (razlike u čvrstoći i krutosti
mehaničkih slojeva) i njegov utjecaj na povezanost
rezervoara
 Pukotine stvorene za vrijeme boranja
 Pukotine stvorene za vrijeme rasjedanja
 Provodne pukotine – ne obraćati pažnju na sve što mjere
geolozi
Pet definicija koje često koristimo kad govorimo o razvoju
pukotina
 Intenzitet pukotina smanjuje se s dubinom
 Subhorizontalne pukotine nisu provodljive u dubini
 Intenzitet pukotina se povećava blizu rasjeda
 Razmak pukotina je inverzno proporcionalan debljini slojeva
 Zijev pukotina povezan je s veličinom pukotina
Diskretna mreža pukotina (eng. discrete fracture networks–DFN)
 Geometrija diskretne mreže pukotina i njihovo mehaničko
ponašanje igraju ključnu ulogu u određivanju stabilnosti i
deformacija za potrebe donošenja inženjerskih odluka
prilikom zahvata u stijenskim masama, kao što su podzemne
prostorije, tuneli, kosine i temelji brana.
 Diskretna mreža pukotina predstavlja populaciju pojedinih
pukotina koje djeluju zajedno kao jedan hidrološki i / ili
mehanički sustav, stoga DFN ima ogroman utjecaj na tok
fluida (voda, nafta); strukturni integritet rudnika, kamenoloma
i tunela, te eksploataciju u pukotinskim rezervoarima.
 FracMan (Dershowitz et al., 1993) predstavlja jedan od
najsofisticiranijih program za analizu i modeliranje heterogenih i
raspucanih stijenskih masa.
 Ovaj program generira trodimenzionalni model mreže pukotina
radi dobivanja realnijeg opisa uzorka, odnosno prostornog
rasporeda rasjeda, pukotina i stratigrafskih kontakata u
raspucanim stijenskim masama.
 FracMan također pruža mogućnost lociranja pukotina
deterministički, stohastički ili uvjetovano nekim terenskim
mjerenjima.
Glavni koraci u DFN analizi:
 Analiza geometrije pukotina radi definiranja funkcija gustoće
vjerojatnosti (eng. probability density function - PDF)
učestalosti, veličine, orijentacije i svih ostalih značajki pukotina
(hidrauličke i mehaničke značajke);
 Utvrđivanje značajnijih pukotina, pukotinskih zona i rasjeda
koji su definirani u modelu deterministički;
 Generiranje stohastičke mreže pukotina u tri dimenzije
pomoću Monte Carlo simulacija koristeći utvrđene funkcije
gustoća vjerojatnosti geometrijskih značajki pukotina.
DFN modeli nude brojnije prednosti nad konvencionalnim
modelima dualne poroznosti, uključujući:
 realniji prikaz geologije i geometrije mreže pukotna;
 izravnu simulaciju povezanosti rezervoara ;
 dosljednu i sveobuhvatnu integraciju geoloških;
geofizičkih i podataka dobivenim iz proizvodnje, te
pokusnim crpljenjem.
Motivacije za primjenu DFN metoda
 Sve izazovnija eksploatacija
mineralnih sirovina zahtijevaju
veću razinu karakterizacije,
analize i modeliranja kako bi se
osigurala uspješnost projekta
 U današnje vrijeme možemo
bolje opisati stijensku masu
primjenom naprednih metoda
površinskog i podzemnog
kartiranja, novim tehnologijama
bušenja i geofizičkim metodama
 DFN analiza i modeli pružaju
idealnu podlogu za korištenja
takvih podataka
 Bolji modeli stijenske mase
(diskretni / kontinuirani) – bolje
opisivanje i predviđanje
ponašanja stijenske mase
Što je modeliranje diskretne mreže pukotina
 Eksplicitno predstavljanje diskretnih
pukotina u 3D prostoru
 Izgradnja modela ključne
geometrije pukotina, mehaničkih
svojstava, uskladištenja i
propusnosti
 Transformacija geoloških,
geotehničkih i podataka dobivenih
crpljenjem u kvantitativne
parametre kojima se može opisati
mreža pukotina
 Generiranje geološko realnog DFN
modela na temelju parametara
izvedenih iz terenskih podataka
 Stohastičkim procesima omogućiti
dobivanje probabilističke procjene
Potrebni podatci za izradu DFN modela
 DFN modeliranje zahtijeva
definiranje određenih
značajki pukotina.
 Potrebno je definirati
sljedeće značajke pukotina:
 Orijentaciju
 Veličinu
 Intenzitet
 Prostornu varijabilnost
 Transmisivnost
 Analiza podataka dobivenih
kartiranjem i iz bušotina
provodi se u svrhu
definiranja spomenutih
značajki koje predstavljaju
ulaz za izradu DFN modela
Uobičajeni izvori podataka
DFN analiza – Orijentacije pukotina
 FracMan dozvoljava korisniku dva načina analize podataka o orijentacijama:
 Statističko definiranje raspodjele orijentacije pukotina (dijeli ih u setove
koje definira smjerom / kutom nagiba i njihovom disperzijom)
 Koristeći „bootstrapping” tehnike – tj. reproducira terenski snimljene
podatke
DFN analiza – veličina pukotina
 Tragovi pukotina opažani na zidovima
tunela ili kosinama ne predstavljaju
zapravo veličinu pukotina
 Oni su predstavljeni kao tragovi nastali
presijecanjem „diska” i promatrane
ravnine
 Potrebno je odrediti raspodjelu veličine
pukotina koja proizlazi iz opažane
raspodjele duljine tragova
DFN analiza – Intenzitet pukotina – Pxy sustav
DFN analiza – Intenzitet pukotina –Pxy sustav
 Osnovni podaci dostupni za modeliranje intenziteta
pukotina su učestalost pukotina (P10) koju dobivamo iz
determinacije bušotina
 Učestalost pukotina P10 (pukotine/metar) je definirana u
odnosu na trajektoriju bušotine ili linije snimanja i ovisi o
orijentaciji pukotina u odnosu na orijentaciju trajektorije
 Volumni intenzitet P32 (ukupna površina / jedinični
volumen) je osnovna metoda za utvrđivanje intenziteta
bazirana na DFN modelu
 Volumni intenzitet P32 je neovisan o mjerilu i orijentaciji, i
može se koristiti za izravno ekstrapoliranje intenziteta
kroz cijeli volumen stijenske mase
DFN modeliranje – Intenzitet pukotina
 Zone konstantne učestalosti pukotina definirane pomoću dijagrama
kumulativne učestalosti prijeloma (CFI)
 CFI se generiraju za sve bušotina na temelju podataka iz determinacija
(logova)
 Prednost korištenja CFI dijagrama nasuprot histograma po dubini je da oni
ističu zajedničku učestalost pukotina više nego njihove varijacije
 Detaljna analiza svih bušotina dozvoljava utvrđivanje zona zajedničkog
gradijenta koje predstavljaju polazište za generiranje 3D volumnog
intenziteta pukotina(P32)
DFN modeliranje – Intenzitet pukotina
Značajka 3D mreže =
Intenzitet pukotina P32
 Model volumena definiran pomoću 3D mrežu (grida)
 Intenzitet pukotina modela uvjetovan intenzitetom pukotina iz bušotine
 Orijentacije pukotina uvjetovane kartiranjem i podatcima iz bušotina
Ključni problem: potvrđivanje DFN modela
 Uzrokujemo DFN model na
isti način kako su podatci
prikupljeni i provjeravamo da
li se simulirani i stvarni
podatci podudaraju
Primjena DFN modela – istražni podatci i njihovo
potvrđivanje
Primjer modela kamenoloma
Simulirani tragovi pukotina u kamenolomu
DFN primjena – Kinematička stabilnost u tunelima
Konvencionalna analiza
 Uzima 3 zajednička seta (i samo 3)
 Pretpostavlja sveprisutnost pukotina
 Pretpostavlja beskonačne pukotine
 Utvrđuje moguće blokove
DFN Kinematika
 Uzima sve podatke o orijentacijama
 Usklađivanje s snimljenim intenzitetom
pukotina
 Koristi snimljenu razdiobu veličine
pukotina
 Utvrđuje vjerojatne blokove
DFN primjena – modeliranje stabilnosti kosina
 Korištenjem FracMan softvera
možemo odrediti ulazne podatke za
numeričke simulacije stabilnosti kosina
 DFN modeli se koriste za procjenu
količine stijenskih mostova koji će se
vjerojatno pojaviti
 DNF modeli
omogućuju daljnja
istraživanja koja
koristeći stohastički
modeliran uzorak
pukotina mogu
identificirati moguće
putove sloma,
uključujući i pukotine i
slom kroz intaktnu
stijenu kako bi se
bolje kvantificirale
značajke stijenskih
mostova i njihov udio
2D profil kroz DFN model
Simulacija koristeći Elfen softver (Rockfield)
DFN primjena – Sintetsko modeliranje stijenske mase
 SRM modeliranje provodi se integracijom DFN
modela s numeričkim kodovima u svrhu
kalibracije SRM modela
 Također se može koristiti za modeliranja sloma
(urušavanjem) u stijenskoj masi većeg razmjera
DFN primjena – procjena fragmentiranosti
 Sve blokove formiraju pukotine
 Ali sve pukotine ne formiraju blokove!
 Pretpostavljajući beskonačne sveprisutne
pukotine može dovesti do:
 Precjenjivanje broja formiranih
blokova
 Smanjenja broja intaktnih stijenskih
mostova u odnosu na stvarno stanje
 FracMan koristi više načina za izračun
realne veličine blokova
Zašto je fragmentacija važna?
 fragmentacija je od presudne važnosti
kod rudarskih radova - loša procjena
fragmentiranosti može biti izuzetno
skupa
 distribucija fragmentacije većih
dimenzija znatno utječe na
dimenzioniranje istražnih radova
te odabir opreme
 distribucija fragmentacije manjih
dimenzija određuje potrošnju
energije za razbijanje i drobljenje
 veličina matičnog bloka može biti od
presudne važnosti za eksploataciju
nafte i plina jer je važna za utvrđivanje
prisutnosti matičnog fluida u
pukotinskom sustavu kao i za prijenos
topline iz pukotina u matični blok
Fragmentacija
DFN model
 In situ fragmentacija: stupanj do kojeg
je stijenska masa u prirodi razlomljena
pukotinskim sustavima
 Primarna fragmentacija: stupanj do
kojeg se stijenska masa lomi za vrijeme
iskopa (rudarenja) ili dodavanjem
simuliranih pukotina
 Sekundarna fragmentacija: stupanj do
kojeg su primarni fragmenti stijenske
mase razlomljeni tijekom transporta ili
naknadnom obradom materijala
 DFN model može se koristiti za
definiranje in situ fragmentacije stijenske
mase.
Pretvoreno u
in situ blokove
Usporedba realističnih i nerealističnih pukotina
 Nerealistične pukotine
 pukotine su često sveprisutne (ili: prisutne u cijelom volumenu stijene)
 duljina pukotine je beskonačna
 setovi pukotina imaju geološki neodgovarajuću raspodjelu orijentacija
 pukotine su međusobno nezavisne
 Realistične pukotine
 pukotine nisu prisutne u cijelom volumenu stijene, već njihov
raspored određujemo prostornim modelom
 duljina pukotine je promjenjiva
 setovi pukotina imaju promjenjivu orijentaciju
 stvarne pukotine nisu nezavisne (npr. pukotina može prestajati na
drugoj pukotini)
Prikaz blokova
Obojeni pojedinačni blokovi
Blokovi obojeni po volumenu
Intenzitet raspucalosti (učestalosti pukotina) i potencijal
formiranja blokova
 intenzitet raspucalosti (učestalosti pukotina) P32
važan je za razumijevanje načina na koji se
stijenska masa fragmentira
 pri niskom intenzitetu raspucalosti, stijensku masu
čini veliki volumen intaktne stijene i pukotine, a na
okupu ih drže mostovi intaktne stijene, čija
čvrstoća definira čvrstoću promatranog tijela
(stijenske mase )
 pri visokom intenzitetu raspucalosti stijenska
masa je općenito kinematički sklop dobro
definiranih, potencijalno mobilnih blokova pri čemu
značajke pukotina definiraju čvrstoću stijenske
mase
 konverzija iz matriksa (intaktne stijene) u
kinematičku stijensku masu događa se unutar
relativno male promjene P32
 kinematički mobilne stijenske mase, te one kojima
dominira matriks (intaktna stijena), pokazivat će
znatno drugačije ponašanje
Određivanje geometrije blokova u raspucanoj stijenskoj masi
 Određivanje veličine i oblika individualnih blokova u raspucanoj
stijenskoj masi ima vrijednu primjenu kod inženjerskih zahvata u
stijeni
 Često je važno parametarski odrediti raspodjelu veličine blokova u
stijenskoj masi i shvatiti njihov oblik (pločasti, izduženi ili
ekvidimenzionalni)
 Raspodjela veličine blokova može značajno utjecati na propusnost
i stabilnost stijenske mase, te je važan čimbenik kod projektiranja
pojačanja (podgradnih zidova ili sidara)
 Tehnika koja se obično koristi kod analize raspodjele veličine
čestica u tlu primjenjuje kod stijenske mase za izračunavanje
raspodjele in-situ volumena blokova
Oblik bloka
 Oblik bloka može biti važna značajka kad
promatramo dominantni tok (vezan uz pukotine)
i kod obrade materijala (mineralne sirovine)
 Kod utvrđivanja oblika bloka koriste se Alfa i
Beta faktor (Kalenchuk et.al 2006):
 Alfa faktor ili faktor kolinearnosti
 Beta faktor ili faktor oblika
 Oblik pojedinih blokova ima značajan utjecaj na
inženjerska svojstava stijenske mase jednostavnost iskopa, širenje seizmičkih valova, kao
i strukturno kontroliranih slomova kroz stijensku
masu, stabilnost iskopa i kosina, te dizajniranje
ojačanja (sidra, podgrade).
 Broj setova pukotina prisutnih u stijenskoj masi i
njihova međusobna orijentacija utječu na oblik bloka
koji se mogu aproksimirati kockama, romboedrima,
tetraedrima i pločama.
 Blokovi u prirodi variraju i nepravilni su po obliku
zbog varijabilnosti setova pukotina i često njihove
ne ortogonalne prirode postanka u stijenskim
masama
Smjer nagiba (°)
Srednja
Maksimalno
vrijednost
odstupanje
200
±10
130
±10
55
±10
Kut nagiba (°)
Srednja
Maksimalno
vrijednost
odstupanje
20
±10
80
±10
75
±10
Razmak (m)
Postojanost
Srednja
Maksimum
vrijednost
3,5
4,5
1,0
3,5
4,5
1,0
3,5
4,5
1,0
Kalenchuk, Duederuchs & McKinnon; 2006
Raspodjela veličine blokova
Kalenchuk, Duederuchs & McKinnon; 2006
Izduženi blokovi
Pločasti blokovi
Kalenchuk, Duederuchs & McKinnon; 2006
Tri ortogonalna seta podjednakih
razmaka (kubični blokovi) - postojani
Tri ortogonalna seta podjednakih razmaka
(kubični blokovi) – jedan set 50% manje postojan
Kalenchuk, Duederuchs & McKinnon; 2006
Beskontaktna metoda mjerenja – ShapeMetriX3D
 Svojstva sustava ShapeMetriX3D:
 mobilna beskontaktna mjerenja zasjeka u stijenskoj masi
 jednostavna primjena (fotografiranje)
 povećanje sigurnosti na radu
 beskontaktno mjerenje točaka, udaljenosti, površina, prostornih orijentacija
(smjer i kut nagiba)
 sveobuhvatna i ponovljiva dokumentacija dobivena pomoći 3D snimki
 integrirani moduli za utvrđivanje razmaka diskontinuiteta i prikazivanje
utvrđenih setova diskontinuiteta hemisfernom projekcijom.
 direktno eksportiranje u AutoCAD i MS Excel
Korištenjem ShapeMetriX3D softver - modul JMX Analyst
moguće je provesti:
 geometrijska i geotehničkih mjerenja
 dužina (udaljenosti, razmaci) u metrima
 površina u kvadratnim metrima
 položaj i orijentacija površina diskontinuiteta ili cijelih površina u
stijenama
 položaj i orijentacija tragova diskontinuiteta
 izvedeni parametri
 razmak diskontinuiteta
 razmak diskontinuiteta duž definirane linije snimanja.
 učestalost diskontinuiteta po dužnom metru
 volumen u kubnim metrima
 prostorno variranje seta diskontinuiteta
HVALA NA PAŽNJI !
Latham, Meulen & Dupray ; 2006