RADNO PRAVO
— Zakon o radu
— Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u
Federaciji Bosne i Hercegovine
— Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju
1975
ZAKON O RADU1
I - OSNOVNE ODREDBE
Član 1.
Ovim zakonom uređuje se zaključivanje ugovora o radu, radno vrijeme, plaće,
prestanak ugovora o radu, ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, zaključivanje
kolektivnih ugovora, mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova i druga pitanja iz radnog
odnosa, ako drugim zakonom nije drugačije određeno.
Član 2.
Zaključivanjem ugovora o radu između poslodavca i zaposlenika zasniva se radni
odnos.
Član 3.
Poslodavac, u smislu ovog zakona, je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje
posao, te mu za obavljeni rad isplaćuje plaću i izvršava druge obaveze prema zaposleniku u
skladu sa ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i
ugovorom o radu.
Član 4.
Zaposlenik, u smislu ovog zakona, je fizičko lice koje u radnom odnosu lično
obavlja određene poslove za poslodavca i po tom osnovu ostvaruje prava i obaveze u
skladu sa ovim zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i
ugovorom o radu.
Član 5.
Lice koje traži zaposlenje, kao i lice koje se zaposli, ne može biti stavljeno u
nepovoljniji položaj zbog rase, boje kože, pola, jezika, vjere, političkog ili drugog
mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, rođenja ili kakve druge
okolnosti, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu, te
tjelesnih i duševnih poteškoća.
Član 6.
Zaposlenik ima pravo na zdravstvenu zaštitu i druga prava u slučaju bolesti,
smanjenja ili gubitka radne sposobnosti i starosti, kao i pravo na druge oblike socijalne
sigurnosti, u skladu sa zakonom.
Član 7.
Zaposlenik - žena ima pravo i na posebnu zaštitu za vrijeme trudnoće, porođaja i
materinstva.
Zaposlenik stariji od 15, a mlađi od 18 godina (u daljem tekstu: maloljetnik), uživa posebnu
zaštitu.
Član 8.
1
Zakon je objavljen u "Službenim novinama Federacije BiH", br. 43/99, 32/2000 i 29/03
1976
Zaposlenik, kome prestane radni odnos, prijavom službi za zapošljavanje, ostvaruje
pravo na zdravstvenu zaštitu u slučaju bolesti i invalidnosti, pravo na materijalno
osiguranje i druga prava za vrijeme nezaposlenosti, u skladu sa zakonom.
Član 9.
Zaposlenici imaju pravo, po svom slobodnom izboru organizirati sindikat, te se u
njega učlaniti, u skladu sa statutom ili pravilima tog sindikata.
Poslodavci imaju pravo, po svom slobodnom izboru, da formiraju udruženje
poslodavaca, te da se u njega učlane, u skladu sa statutom ili pravilima tog udruženja.
Sindikat i udruženja poslodavaca mogu se osnovati bez ikakvog prethodnog
odobrenja.
Član 10.
Zaposlenici odnosno poslodavci slobodno odlučuju o svom stupanju ili istupanju iz
sindikata, odnosno udruženja poslodavaca.
Zaposlenik odnosno poslodavac ne može biti stavljen u nepovoljniji položaj zbog
članstva ili nečlanstva u sindikatu odnosno udruženju poslodavaca.
Član 11.
Djelatnost sindikata odnosno udruženja poslodavaca ne može se trajno ni
privremeno zabraniti.
Član 12.
Pitanja iz oblasti radnih odnosa, uređuju se i propisom kantona, u skladu sa ovim
zakonom.
Član 13.
Na sva pitanja koja su u vezi sa ugovorom o radu, a koja nisu uređena ovim ili
drugim zakonom, primjenjuju se opći propisi obligacionog prava.
II - ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O RADU
Član 14.
Ugovor o radu zaključuje se u pismenoj formi.
Ako poslodavac ne zaključi sa zaposlenikom ugovor o radu u pismenoj formi ili
mu u roku od 15 dana od dana početka rada ne urući pismenu potvrdu o zaključenom
ugovoru, smatra se da je sa zaposlenikom zaključio ugovor o radu na neodredeno vrijeme.
Poslodavac može u roku od jedne godine dokazati da ugovor o radu nije zaključio
sa zaposlenikom, odnosno da zaposlenik u smislu stava 2. ovog člana nikada nije radio kod
poslodavca.
Potvrda iz stava 2. ovog člana mora sadržavati osnovne podatke iz ugovora o radu,
posebno one o stranama, početku rada i plaći.
Član 15.
Ugovor o radu može da zaključi lice koje je navršilo 15 godina zivota i koje ima
opću zdravstvenu sposobnost utvrđenu od nadležne zdravstvene ustanove.
Maloljetnik ne može zaključiti ugovor o radu za obavljanje poslova koji mogu
ugroziti njegovo zdravlje, moral ili razvoj.
Smatra se da invalidno lice koje je osposobljeno za obavljanje određenih poslova,
ima zdravstvenu sposobnost za obavljanje tih poslova.
1977
Član 16.
Ako su zakonom, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, određeni posebni
uvjeti za zasnivanje radnog odnosa, ugovor o radu može zaključiti samo lice koje ispunjava
te uvjete.
Član 17.
Strani državljani mogu zaključiti ugovor o radu pod uvjetima utvrđenim zakonom.
1. Probni rad
Član 18.
Prilikom zaključivanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad.
Probni rad iz stava 1. ovog člana ne može trajati duže od tri mjeseca.
Ako je ugovoren probni rad, otkazni rok iznosi najmanje sedam dana.
2. Ugovor o radu na neodređeno i određeno vrijeme
Član 19.
Ugovor o radu zaključuje se na neodređeno vrijeme, ako ovim zakonom nije
drugačije određeno.
Član 20.
Ugovor o radu može se zaključiti na određeno vrijeme u slučajevima:
- sezonskih poslova,
- zamjene privremeno odsutnog zaposlenika,
- rada na određenom projektu,
- privremenog povećanja obima poslova, i
- drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim ugovorom.
Ugovor o radu zaključen na određeno vrijeme prestaje istekom roka utvrđenog tim
ugovorom za svaki pojedinačni slučaj iz stava 1. ovog člana.
3. Sadržaj zaključenog ugovora o radu
Član 21.
Ugovor o radu sadrži, naročito, podatke o:
1. nazivu i sjedištu poslodavca ;
2. imenu, prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika;
3. trajanju ugovora o radu ;
4. danu otpočinjanja rada;
5. mjestu rada;
6. radnom mjestu na kojem se zaposlenik zapošljava i kratak opis poslova;
7. dužini i rasporedu radnog vremena;
8. plaći, dodacima na plaću, naknadama, te periodima isplate;
9. trajanju godišnjeg odmora;
10. otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati zaposlenik i poslodavac;
11. druge podatke u vezi sa uvjetima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom.
Umjesto podataka iz stava 1. tač. 7. do 11. ovog člana, može se u ugovoru o radu naznačiti
odgovarajući zakon, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, kojim su uređena ta pitanja.
Član 22.
1978
Ako se zaposlenik upučuje na rad u inozemstvo zaključuje se pismeni ugovor o
radu prije odlaska zaposlenika u inozemstvo.
Ugovor iz stava 1. ovog člana sadrži, pored podataka iz člana 21. ovog zakona, i
podatke o:
1. trajanju rada u inozemstvu;
2. valuti u kojoj će se isplaćivati plaća i drugim primanjima u novcu i naturi na
koja zaposlenik ima pravo za vrijeme rada u inozemstvu;
3. uvjetima vraćanja u zemlju.
4. Podaci koji se ne mogu tražiti
Član 23.
Prilikom zaključivanja ugovora o radu poslodavac ne može tražiti od zaposlenika
podatke koji nisu u neposrednoj vezi sa prirodom radnih aktivnosti koje zaposlenik obavlja.
Član 24.
Lični podaci zaposlenika ne mogu se prikupljati, obrađivati, koristiti ili dostavljati
trećim licima, osim ako je to određeno zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja
prava i obaveza iz radnog odnosa.
III - OBRAZOVANJE, OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE ZA RAD
Član 25.
Poslodavac može, u skladu sa potrebama rada, omogučiti zaposleniku obrazovanje,
osposobljavanje i usavršavanje za rad.
Zaposlenik je obavezan, u skladu sa svojim sposobnostima i potrebama rada,
obrazovati se, osposobljavati i usavršavati za rad.
Poslodavac je obavezan prilikom promjena ili uvođenja novog načina ili
organiziranja rada, omogučiti zaposleniku obrazovanje, osposobljavanje ili usavršavanje za
rad.
Uvjeti i način obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja za rad iz st. 1. i 2. ovog
člana uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
1. Prijem pripravnika
Član 26.
Poslodavac može zaključiti ugovor o radu sa pripravnikom.
Pripravnikom se smatra lice koje prvi put zasniva radni odnos u zanimanju za koje
se školovalo, radi stručnog osposobljavanja za samostalan rad.
Ugovor o radu sa pripravnikom zaključuje se na određeno vrijeme, a najduže
godinu dana, ako zakonom, propisom kantona ili ugovorom o radu nije drugačije određeno.
Član 27.
Nakon završenog pripravničkog staža, pripravnik polaže stručni ispit, u skladu sa
zakonom, propisom kantona ili pravilnikom o radu.
2. Volonterski rad
Član 28.
Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno zakonom ili pravilnikom o radu,
uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje završi
1979
školovanje za takvo zanimanje, primiti na stručno osposobljavanje za samostalan rad, bez
zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad).
Period volonterskog rada iz stava 1. ovog člana računa se u pripravnički staž i u
radno iskustvo kao uvjet za rad na određenim poslovima.
Volonterski rad iz stava 1. ovog člana može trajati najduže godinu dana, ako
zakonom nije drugačije određeno.
Ugovor o volonterskom radu zaključuje se u pismenoj formi.
Način i trajanje volonterskog rada i polaganje stručnog ispita uređuje se zakonom,
kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Licu, za vrijeme obavljanja volonterskog rada, osigurava se odmor u toku rada pod
istim uvjetima kao i za zaposlenike u radnom odnosu i prava po osnovu osiguranja za slučaj
povrede na radu i profesionalne bolesti, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom
osiguranju.
IV - RADNO VRIJEME
Član 29.
Puno radno vrijeme zaposlenika traje najduže 40 sati sedmicno.
Član 30.
Ugovor o radu može se zaključiti i za rad sa nepunim radnim vremenom.
Zaposlenik koji je zaključio ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom, može
zaključiti više takvih ugovora kako bi na taj način ostvario puno radno vrijeme.
Zaposlenik koji radi sa nepunim radnim vremenom ostvaruje sva prava iz radnog
odnosa kao i zaposlenik sa punim radnim vremenom, osim prava koje zavisi od dužine
radnog vremena (plaća, naknada i sl.), u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu ili ugovorom o radu.
Član 31.
Na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite na radu, nije moguće zaštititi
zaposlenika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom utjecaju
uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost zaposlenika.
Poslovi iz stava 1. ovog člana i trajanje radnog vremena utvrđuju se pravilnikom o
radu i ugovorom o radu, u skladu sa zakonom.
Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava po osnovu rada i u vezi sa radom,
skraćeno radno vrijeme u smislu st. 1. i 2. ovog člana izjednačava se sa punim radnim
vremenom.
Član 32.
U slučaju više sile (požar, potres, poplava) i iznenadnog povećanja obima posla,
kao i u drugim sličnim slučajevima neophodne potrebe, zaposlenik, na zahtijev poslodavca,
obavezan je da radi duže od punog radnog vremena (prekovremeni rad), a najviše do 10 sati
sedmično.
Ako prekovremeni rad zaposlenika traje duže od tri sedmice neprekidno ili više od
10 sedmica u toku kalendarske godine, o prekovremenom radu poslodavac obaviještava
organ nadležan za poslove inspekcije rada kantona (u daljnjem tekstu: inspekcija rada
kantona).
Nije dozvoljen prekovremeni rad maloljetnih zaposlenika.
1980
Trudnica, majka odnosno usvojilac sa djetetom do tri godine života i samohrani
roditelj odnosno usvojilac sa djetetom do šest godina života, može raditi prekovremeno,
ako da pismenu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.
Inspekcija rada kantona zabranit će prekovremeni rad, uveden suprotno st. 1., 2., 3.
i 4. ovog člana.
Član 33.
Ako priroda posla to zahtijeva, puno radno vrijeme može se preraspodjeliti tako da
tokom jednog perioda traje duže, a tokom drugog perioda kraće od punog radnog vremena,
s tim da prosječno radno vrijeme ne može biti duže od 52 sata sedmicno, a za sezonske
poslove najduže 60 sati sedmično.
Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, prosječno radno vrijeme tokom
kalendarske godine ili drugog perioda određenog kolektivnim ugovorom, ne može biti duže
od 40 sati u sedmici.
Ako je uvedena preraspodjela radnog vremena, takvo radno vrijeme ne smatra se
prekovremenim radom.
Član 34.
Rad u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, a u poljoprivredi
između 22 sata i 5 sati ujutro, smatra se noćnim radom, ako za određeni slučaj zakonom,
propisom kantona ili kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno.
Ako je rad organiziran u smjenama, osigurava se izmjena smjena, tako da
zaposlenik radi noću uzastopno najviše jednu sedmicu.
Član 35.
Zabranjen je noćni rad žena u industriji.
Zabrana iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na žene koje obavljaju rukovodeće i
tehničke poslove i žene zaposlene u zdravstvenoj ili socijalnoj službi, kao i na poslodavce
koji zapošljavaju samo članove svoje obitelji.
Zaposlenici - ženi može se narediti noćni rad u industriji u slučaju zaštite interesa
Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), ako je dobijena saglasnost
federalnog ministra nadležnog za rad (u daljnjem tekstu: federalni ministar) nakon
prethodnog konsultiranja sa sindikatom, poslodavcem ili više poslodavaca odnosno
udruženjem poslodavaca.
Ženi se može narediti noćni rad i bez prethodne saglasnosti, ako je takav rad
neophodan zbog više sile ili sprjećavanja kvara na sirovinama.
O noćnom radu iz stava 4. ovog člana obavještavaju se nadležni organ kantona i
inspekcija rada kantona u roku 24 sata od uvođenja ovog rada.
Ako inspekcija rada kantona ocijeni da noćni rad iz stava 4. ovog člana nije
neophodan, odnosno da ne postoji viša sila ili opasnost od kvara na sirovinama, zabranit će
noćni rad.
Član 36.
Zabranjen je noćni rad maloljetnih zaposlenika.
Za maloljetne zaposlenike u industriji, rad u vremenu između 19 sati uvečer i 7 sati
ujutro idućeg dana, smatra se noćnim radom.
Za maloljetne zaposlenike koji nisu zaposleni u industriji, rad u vremenu između
20 sati uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana, smatra se noćnim radom. Izuzetno, maloljetni
zaposlenici privremeno mogu biti izuzeti od zabrane noćnog rada u slučaju havarija, više
sile i zaštite interesa Federacije, na osnovu saglasnosti nadležnog organa kantona.
1981
V - ODMORI I ODSUSTVA
1. Odmori
Član 37.
Zaposlenik koji radi u punom radnom vremenu, ima pravo na odmor u toku radnog
dana u trajanju od najmanje 30 minuta.
Izuzetno, poslodavac je dužan zaposleniku, na njegov zahtjev, omogućiti odmor iz
stava 1. ovog člana u trajanju od jednog sata za jedan dan u toku radne sedmice.
Vrijeme odmora iz st. 1. i 2. ovog člana ne uračunava se u radno vrijeme.
Način i vrijeme korištenja odmora iz st. 1. i 2. ovog člana uređuje se kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Član 38.
Zaposlenik ima pravo na dnevni odmor između dva uzastopna radna dana u
trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.
Izuzetno, za vrijeme rada na sezonskim poslovima, zaposlenik ima pravo na odmor
iz stava 1. ovog člana u trajanju od najmanje 10 sati neprekidno, a za maloljetne
zaposlenike u trajanju od najmanje 12 sati neprekidno.
Član 39.
Zaposlenik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 sata
neprekidno, a ako je neophodno da radi na dan svog sedmičnog odmora, osigurava mu se
jedan dan u periodu određenom prema dogovoru poslodavca i zaposlenika.
Član 40.
Zaposleniku se ne može uskratiti pravo na odmor u toku rada, dnevni odmor i
sedmični odmor.
Član 41.
Zaposlenik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na plaćeni godišnji odmor u
trajanju od najmanje 18 radnih dana.
Maloljetni zaposlenik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 24 radna
dana.
Zaposlenik, koji radi na poslovima na kojima se, uz primjenu mjera zaštite na radu,
nije moguće zaštititi od štetnih uticaja, ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje
30 radnih dana.
Poslovi i trajanje odmora iz stava 3. ovog člana uređuju se zakonom, propisom
kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Član 42.
Zaposlenik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna
odnosa duži od osam dana, stiće pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog
rada.
Ako zaposlenik nije stekao pravo na godišnji odmor u smislu stava 1. ovog člana,
ima pravo na najmanje jedan dan godišnjeg odmora za svaki navršeni mjesec dana rada, u
skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Odsustvo sa rada zbog privremene nesposobnosti za rad, materinstva, vojne službe
i drugog odsustva koje nije uvjetovano voljom zaposlenika, ne smatra se prekidom rada iz
stava 1. ovog člana.
1982
Član 43.
Trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćeg propisanog ovim ili drugim
zakonom, uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
U trajanje godišnjeg odmora ne uračunava se vrijeme privremene nesposobnosti za
rad, vrijeme praznika u koje se ne radi, kao i drugo vrijeme odsustvovanja sa rada koje se
zaposleniku priznaje u staž osiguranja.
Ako je rad organiziran u manje od šest radnih dana u sedmici, pri utvrđivanju
trajanja godišnjeg odmora smatra se da je radno vrijeme raspoređeno na šest radnih dana,
ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije uređeno.
Član 44.
Godišnji odmor može se koristiti u dva dijela.
Ako zaposlenik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi bez prekida u
trajanju od najmanje 12 radnih dana u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do
30. juna naredne godine.
Zaposlenik ima pravo koristiti jedan dan godišnjeg odmora kad on to želi, uz
obavezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri dana prije njegovog korištenja.
Član 45.
Zaposlenik se ne može odreći prava na godišnji odmor.
Zaposleniku se ne može uskratiti pravo na godišnji odmor, niti mu se izvršiti
isplata naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora.
2. Odsustva sa rada
Član 46.
Zaposlenik ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće do sedam radnih dana
u jednoj kalendarskoj godini - plaćeno odsustvo u slučaju: stupanja u brak, porođaja
supruge, teže bolesti i smrti člana uže obitelji, odnosno domaćinstva.
Članom uže obitelji, u smislu stava 1. ovog člana, smatraju se: supružnici odnosno
vanbračni supružnici, dijete (bračno, vanbračno, usvojeno, pastorće i dijete bez roditelja
uzeto na izdržavanje), otac, majka, oćuh, maćeha, usvojilac, dedo i nana (po ocu i majci),
braća i sestre.
Zaposlenik ima pravo na plaćeno odsustvo i u drugim slučajevima i za vrijeme
utvrđeno propisom kantona, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Član 47.
Poslodavac može zaposleniku, na njegov zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez
naknade plaće - neplaćeno odsustvo.
Izuzetno, poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku odsustvo do četiri radna dana
u jednoj kalendarskoj godini, radi zadovoljavanja njegovih vjerskih odnosno tradicijskih
potreba, s tim da se odsustvo od dva dana koristi uz naknadu plaće - plaćeno odsustvo.
Za vrijeme odsustva iz stava 1. ovog člana prava i obaveze zaposlenika koji se
stiću na radu i po osnovu rada, miruju.
VI - ZAŠTITA ZAPOSLENIKA
Član 48.
Poslodavac je dužan omogućiti zaposleniku da se upozna sa propisima o radnim
odnosima i propisima iz oblasti zaštite na radu u roku od 30 dana od dana stupanja
zaposlenika na rad.
1983
Poslodavac je dužan osposobiti zaposlenika za rad na način koji osigurava zaštitu
života i zdravlja zaposlenika, te sprjećava nastanak nesreće.
Član 49.
Poslodavac je dužan da osigura potrebne uvjete za zaštitu na radu kojima se
osigurava zaštita života i zdravlja zaposlenika, u skladu sa zakonom.
Član 50.
Zaposlenik ima pravo da odbije da radi ako mu neposredno prijeti opasnost po
život i zdravlje zbog toga što nisu provedene propisane mjere zaštite na radu i o tome je
dužan odmah obavijestiti inspekciju rada kantona.
1. Zaštita maloljetnika
Član 51.
Maloljetnik ne može da radi na naročito teškim fizičkim poslovima, radovima pod
zemljom ili pod vodom, ni na ostalim poslovima koji bi mogli stetno i sa povećanim
rizikom da utiču na njegov život i zdravlje, razvoj i moral, s obzirom na njegove
psihofizičke osobine.
Federalni ministar posebnim propisom utvrdit će poslove iz stava 1. ovog člana.
Inspektor rada kantona zabranit će rad maloljetnika na poslovima u smislu stava 1. ovog
člana.
2. Zaštita žene i materinstva
Član 52.
Ženi se ne može narediti, niti se žena može rasporediti da obavlja naročito teške
fizičke poslove, radove pod zemljom ili pod vodom, te druge poslove koji, s obzirom na
njene psihofizičke osobine, ugrožavaju njen život i zdravlje.
Izuzetno, zabrana rada iz stava 1. ovog člana ne odnosi se na žene koje obavljaju
rukovodeće poslove i poslove zdravstvene i socijalne zaštite, studente, pripravnike i
volontere koji tokom školovanja ili stručnog osposobljavanja moraju dio vremena provesti
u podzemnim dijelovima rudnika, te na žene koje povremeno moraju ulaziti u podzemne
dijelove rudnika radi obavljanja poslova koji nisu fizičke prirode.
Član 53.
Poslodavac ne može odbiti da zaposli ženu zbog njene trudnoće, ili joj zbog tog
stanja otkazati ugovor o radu, ili je, osim u slučajevima iz člana 54. stav 1. ovog zakona,
rasporediti na druge poslove.
Član 54.
Žena za vrijeme trudnoće, odnosno dojenja djeteta, može biti raspoređena na druge
poslove ako je to u interesu njenog zdravstvenog stanja koje je utvrdio ovlašteni liječnik.
Ako poslodavac nije u mogućnosti da osigura raspoređivanje žene u smislu stava 1.
ovog člana, žena ima pravo na odsustvo sa rada uz naknadu plaće, u skladu sa kolektivnim
ugovorom i pravilnikom o radu.
Privremeni raspored iz stava 1. ovog člana ne može imati za posljedicu smanjenje
plaće žene.
Ženu, iz stava 1. ovog člana, poslodavac može premjestiti u drugo mjesto rada,
samo uz njen pismeni pristanak.
1984
Član 55.
Za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta, žena ima pravo na porođajno
odsustvo od jedne godine neprekidno, a za blizance, treće i svako slijedeće dijete žena ima
pravo na porođajno odsustvo od 18 mjeseci neprekidno.
Na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika žena može da otpočne porođajno odsustvo
45 dana prije porođaja, a obavezno 28 dana prije porođaja.
Ako žena bez svoje krivice, na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika, ne koristi
porođajno odsustvo 28 dana prije porođaja, ima pravo da te dane iskoristi poslije porođaja.
Izuzetno, žena, na osnovu svog pismenog zahtjeva, može koristiti kraće porođajno
odsustvo, ali ne kraće od 42 dana poslije porođaja.
Član 56.
Otac djeteta, odnosno usvojilac može da koristi pravo iz člana 55. st. 1. i 3. ovog
zakona u slučaju smrti majke, ako majka napusti dijete ili ako je iz opravdanih razloga
sprijećena da koristi to pravo.
Član 57.
Nakon isteka porođajnog odsustva, žena sa djetetom najmanje do jedne godine
života ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena, a za blizance, treće i svako
slijedeće dijete ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena do navršene dvije godine
života djeteta, ako propisom kantona nije predviđeno duže trajanje ovog prava.
Pravo iz stava 1. ovog člana može koristiti i zaposlenik - otac djeteta, ako žena za
to vrijeme radi u punom radnom vremenu.
Član 58.
Nakon isteka godine dana života djeteta, jedan od roditelja ima pravo da radi
polovinu punog radnog vremena do tri godine života djeteta, ako je djetetu, prema nalazu
nadležne zdravstvene ustanove, potrebna pojačana briga i njega.
Pravo iz stava 1. ovog člana može da koristi i usvojilac, odnosno lice koje se stara
o djetetu, u slučaju smrti oba roditelja, ako roditelji napuste dijete ili ako ne mogu da se
brinu o djetetu.
Član 59.
Žena, koja nakon korištenja porođajnog odsustva radi puno radno vrijeme, ima
pravo da odsustvuje s posla dva puta dnevno u trajanju po sat vremena radi dojenja djeteta,
na osnovu nalaza ovlaštenog liječnika.
Pravo iz stava 1. ovog člana žena može koristiti do navršene jedne godine života
djeteta.
Vrijeme odsustva iz stava 1. ovog člana računa se u puno radno vrijeme.
Član 60.
Ako žena rodi mrtvo dijete ili ako dijete umre prije isteka porođajnog odsustva,
ima pravo da produži porođajno odsustvo za onoliko vremena koliko je, prema nalazu
ovlaštenog liječnika, potrebno da se oporavi od porođaja i psihičkog stanja prouzrokovanog
gubitkom djeteta, a najmanje 45 dana od porođaja odnosno od smrti djeteta, za koje vrijeme
joj pripadaju sva prava po osnovu porođajnog odsustva.
Član 61.
Jedan od roditelja može da odsustvuje sa rada do tri godine života djeteta, ako je to
predviđeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
1985
Za vrijeme odsustvovanja sa rada u smislu stava 1. ovog člana, prava i obaveze iz
radnog odnosa, miruju.
Član 62.
Za vrijeme korištenja porođajnog odsustva, kao i odsustva iz člana 59. ovog
zakona, zaposlenik ima pravo na naknadu plaće, u skladu sa zakonom.
Za vrijeme rada sa polovinom punog radnog vremena iz čl. 57. i 58. ovog zakona,
zaposlenik ima za polovinu punog radnog vremena za koje ne radi, pravo na naknadu plaće,
u skladu sa zakonom.
Član 63.
Jedan od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranog
djeteta) ima pravo da radi polovinu punog radnog vremena, u slučaju da se radi o
samohranom roditelju ili da su oba roditelja zaposlena, pod uvjetom da dijete nije
smješteno u ustanovu socijalno - zdravstvenog zbrinjavanja, na osnovu nalaza nadležne
zdravstvene ustanove.
Roditelju, koji koristi pravo iz stava 1. ovog člana, pripada pravo na naknadu
plaće, u skladu sa zakonom.
Roditelju koji koristi pravo iz stava 1. ovog člana, ne može se narediti da radi noću,
prekovremeno i ne može mu se promijeniti mjesto rada, ako za to nije dao svoj pismeni
pristanak.
3. Zaštita zaposlenika privremeno ili trajno nesposobnog za rad
Član 64.
Zaposleniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti,
za vrijeme dok je privremeno nesposoban za rad, poslodavac ne može otkazati ugovor o
radu.
U slučajevima i za vrijeme iz stava 1. ovog člana, poslodavac ne može zaposleniku
otkazati ugovor o radu koji je zaključen u skladu sa ovim zakonom i na određeno vrijeme.
Član 65.
Povreda na radu, bolest ili profesionalna bolest ne mogu štetno utjecati na
ostvarivanje prava zaposlenika iz radnog odnosa.
Zaposlenik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog povrede ili povrede na
radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za koga nakon liječenja i oporavka nadležna
zdravstvena ustanova ili ovlašteni liječnik utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo da se
vrati na poslove na kojima je radio prije nastupanja privremene nesposobnosti za rad ili na
druge odgovarajuće poslove.
Zaposlenik je dužan,u roku od tri dana od dana nastupanja nesposobnosti za rad,
obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad.
Član 66.
Ako nadležna zdravstvena ustanova ocijeni da kod zaposlenika postoji smanjena
radna sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac mu je dužan
u pismenoj formi ponuditi druge poslove za koje je zaposlenik sposoban.
Zaposlenik, koji je pretrpio povredu na radu ili obolio od profesionalne bolesti, ima
prednost pri stručnom obrazovanju, osposobljavanju i usavršavanju koje organizira
poslodavac.
1986
Član 67.
Poslodavac može, samo uz prethodnu saglasnost vijeća zaposlenika, otkazati
ugovor o radu zaposleniku kod kojega postoji smanjena radna sposobnost ili neposredna
opasnost od nastanka invalidnosti.
VII - PLAĆE I NAKNADE PLAĆA
1. Plaće
Član 68.
Plaće zaposlenika utvrđuju se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i
ugovorom o radu.
Član 69.
Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuje se najniža plaća, te uvjeti i
način njenog usklađivanja.
Poslodavac kojeg obavezuje kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, ne može
zaposleniku obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Član 70.
Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuju se
periodi isplate plaće, koji ne mogu biti duži od 30 dana.
Prilikom isplate plaće poslodavac je dužan zaposleniku uručiti pismeni obračun
plaće. Pojedinačne isplate plaće nisu javne.
Član 71.
Zaposlenik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni rad
i noćni rad, te za rad nedjeljom i praznikom ili nekim drugim danom za koji je zakonom
određeno da se ne radi, u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom
o radu.
2. Naknada plaće
Član 72.
Zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za period u kojem ne radi zbog opravdanih
slučajeva predviđenih zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o
radu (godišnji odmor, privremena nesposobnost za rad, porođajno odsustvo, plaćeno
odsustvo i sl.).
Period iz stava 1. ovog člana za koji se naknada isplaćuje na teret poslodavca,
utvrđuje se zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili
ugovorom o radu.
Zaposlenik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo
zbog okolnosti za koje zaposlenik nije kriv (viša sila, privremeni zastoji u proizvodnji i sl.),
u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.
Zaposlenik koji odbije da radi, jer nisu provedene propisane mjere zaštite na radu,
ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio, za vrijeme dok se ne provedu
propisane mjere zaštite na radu, ako za to vrijeme nije raspoređen na druge odgovarajuće
poslove.
1987
3. Zaštita plaće i naknade plaće
Član 73.
Poslodavac ne može, bez saglasnosti zaposlenika, svoje potraživanje prema njemu
naplatiti uskraćivanjem isplate plaće ili nekog njenog dijela, odnosno uskraćivanjem isplate
naknade plaće ili dijela naknade plaće.
Član 74.
Najviše polovica plaće ili naknade plaće zaposlenika može se prisilno obustaviti
radi ispunjenja obaveze zakonskog izdržavanja, a za ostale obaveze može se prisilno
obustaviti najviše jedna trećina plaće zaposlenika.
VIII - IZUMI I TEHNIČKA UNAPREĐENJA ZAPOSLENIKA
Član 75.
Zaposlenik je dužan da obavijesti poslodavca o izumu odnosno tehničkom
unapređenju kojeg je ostvario na radu ili u vezi sa radom.
Izumi odnosno tehnička unapređenja u smislu stava 1. ovog člana, su izumi
odnosno tehnička unapređenja, određena zakonom.
Podatke o izumu odnosno tehničkom unapređenju zaposlenik je dužan da čuva kao
poslovnu tajnu koju ne može saopćiti trećem licu bez odobrenja poslodavca.
Poslodavac ima pravo prećeg otkupa izuma, odnosno tehničkog unapređenja iz
stava 1. ovog člana, pod uvjetom da se u roku od 30 dana od dana obavještenja iz stava 1.
ovog člana, izjasni o ponudi zaposlenika.
Član 76.
O svojem izumu koji nije ostvaren na radu ili u vezi sa radom, zaposlenik je dužan
da obavijesti poslodavca, ako je izum u vezi sa djelatnošću poslodavca, te da mu pismeno
ponudi ustupanje prava u vezi sa tim izumom.
Poslodavac je dužan da se u roku od mjesec dana od dana obavještenja iz stava 1.
ovog člana, izjasni o ponudi zaposlenika.
Na ustupanje prava na izum iz stava 1. ovog člana na odgovarajući način
primjenjuju se odredbe obligacionog prava.
IX - ZABRANA TAKMIČENJA ZAPOSLENIKA SA POSLODAVCEM
Član 77.
Zaposlenik ne može, bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun sklapati
poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac.
Član 78.
Poslodavac i zaposlenik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme, nakon prestanka
ugovora o radu, a najduže dvije godine od dana prestanka tog ugovora, zaposlenik ne može
zaposliti kod drugog lica koji je u tržišnoj utakmici sa poslodavcem i da ne može za svoj ili
za račun trećeg lica, sklapati poslove kojima se takmiči sa poslodavcem.
Ugovor iz stava 1. ovog člana može biti sastavni dio ugovora o radu.
Član 79.
Ugovorena zabrana takmičenja obavezuje zaposlenika samo ako je ugovorom
poslodavac preuzeo obavezu da će zaposleniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati
1988
naknadu najmanje u iznosu polovine prosječne plaće isplaćene zaposleniku u periodu od tri
mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
Naknadu iz stava 1. ovog člana poslodavac je dužan isplatiti zaposleniku krajem
svakog kalendarskog mjeseca.
Visina naknade iz stava 1. ovog člana usklađuje se na način i pod uvjetima
utvrđenim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
Član 80.
Uvjeti i način prestanka zabrane takmičenja uređuju se ugovorom između
poslodavca i zaposlenika.
X - NAKNADA ŠTETE
Član 81.
Zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje
prouzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.
Ako štetu prouzrokuje više zaposlenika, svaki zaposlenik odgovara za dio štete
koju je prouzrokovao.
Ako se za svakog zaposlenika ne može utvrditi dio štete koju je on prouzrokovao,
smatra se da su svi zaposlenici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim
dijelovima.
Ako je više zaposlenika prouzrokovalo štetu krivičnim djelom sa umišljajem, za
štetu odgovaraju solidarno.
Član 82.
Ako se naknada štete ne može utvrditi u tačnom iznosu ili bi utvrđivanje njenog
iznosa prouzrokovalo nesrazmjerne troškove, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu
može se predvidjeti da se visina naknade štete utvrđuje u paušalnom iznosu, kao i način
utvrđivanja paušalnog iznosa i organ koji tu visinu utvrđuje i druga pitanja u vezi sa ovom
naknadom.
Ako je prouzrokovana šteta mnogo veća od utvrđenog paušalnog iznosa naknade
štete, poslodavac može zahtijevati naknadu u visini stvarno prouzrokovane štete.
Član 83.
Zaposlenik koji na radu ili u vezi sa radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje
prouzrokuje štetu trećem licu, a štetu je naknadio poslodavac, dužan je poslodavcu
naknaditi iznos naknade isplaćene trećem licu.
Član 84.
Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuju se uvjeti i način smanjenja ili
oslobađanja zaposlenika od obaveze naknade štete.
Član 85.
Ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan
zaposleniku naknaditi štetu po općim propisima obligacionog prava.
1989
XI - PRESTANAK UGOVORA O RADU
1. Način prestanka ugovora o radu
Član 86.
Ugovor o radu prestaje:
1. smrću zaposlenika;
2. sporazumom poslodavca i zaposlenika;
3. kad zaposlenik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se
poslodavac i zaposlenik drugačije ne dogovore;
4. danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o utvrđivanju gubitka radne
sposobnosti ;
5. otkazom poslodavca odnosno zaposlenika;
6. istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme;
7. ako zaposlenik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od tri
mjeseca - danom stupanja na izdržavanje kazne;
8. ako zaposleniku bude izrećena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zaštitna mjera u
trajanju dužem od tri mjeseca - početkom primjene te mjere;
9. odlukom nadležnog suda koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa.
2. Otkaz ugovora o radu
Član 87.
Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani otkazni rok, u slučaju
prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog ekonomskih, tehničkih ili
organizacijskih razloga, iz člana 98. ovog zakona, kao i u slučaju kada zaposlenik nije u
mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz radnog odnosa zbog gubitka radne sposobnosti za
obavljanje tih poslova.
Otkaz zbog gubitka radne sposobnosti iz stava 1. ovog člana, moguć je samo ako
poslodavac ne može zaposliti zaposlenika na druge poslove ili ga ne može obrazovati,
odnosno osposobiti za rad na drugim poslovima.
Član 88.
Poslodavac odnosno zaposlenik može otkazati ugovor o radu, bez obaveze
poštivanja propisanog otkaznog roka, kada, zbog kršenja obaveza iz radnog odnosa ili zbog
neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Prije otkazivanja ugovora o radu iz stava 1. ovog člana, poslodavac može
zaposlenika pismeno upozoriti na obaveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost
otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obaveza.
Član 89.
Ugovor o radu, u slučaju iz člana 88. stav 1. ovog zakona, može se otkazati u roku
od 15 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje se daje otkaz.
Ugovorna strana, koja u slučaju iz člana 88. stava 1. ovog zakona, otkaže ugovor o
radu, ima pravo od strane koja je kriva za otkaz da traži naknadu štete koja je nastala
neizvršavanjem preuzetih obaveza iz ugovora o radu.
Član 90.
Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog ponašanja ili rada zaposlenika,
obavezan je omogućiti zaposleniku da iznese svoju odbranu, osim ako postoje okolnosti
zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
1990
Član 91.
Ako zaposlenik odnosno poslodavac otkazuje ugovor o radu iz razloga navedenih u
članu 88. stav 1. ovog zakona, obavezan je da dokaže postojanje opravdanog razloga za
otkaz.
Član 92.
Ako poslodavac namjerava da otkaže ugovor o radu, u smislu ovog zakona,
obavezan je da o tome pribavi mišljenje vijeća zaposlenika.
Ako poslodavac nije pribavio mišljenje vijeće zaposlenika, odluka o otkazu
ugovora o radu je ništavna.
Član 93.
Poslodavac, samo uz prethodnu saglasnost sindikata, može otkazati ugovor o radu
sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja njegove dužnosti i šest mjeseci nakon
obavljanja te dužnosti.
3. Forma i trajanje otkaznog roka
Član 94.
Otkaz se daje u pismenoj formi.
Poslodavac je obavezan, u pismenoj formi, obrazložiti otkaz zaposleniku.
Otkaz se dostavlja zaposleniku, odnosno poslodavcu kojem se otkazuje.
Član 95.
Otkazni rok ne može biti kraći od 15 dana niti duži od šest mjeseci, s tim da se
konkretna dužina otkaznog roka uređuje kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu.
Otkazni rok počinje da teće od dana uručenja otkaza zaposleniku odnosno
poslodavcu.
Član 96.
Ako zaposlenik, na zahtijev poslodavca, prestane sa radom prije isteka propisanog
otkaznog roka, poslodavac je obavezan da mu isplati naknadu plaće i prizna sva ostala
prava kao da je radio do isteka otkaznog roka.
Ako sud utvrdi da je otkaz poslodavca nezakonit, poslodavac će vratiti zaposlenika
na rad i isplatiti naknadu plaće u visini plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio.
Zaposlenik koji osporava dati otkaz, može tražiti da sud donese privremenu mjeru
o njegovom vraćanju na rad, do okončanja sudskog spora.
4. Otkaz s ponudom izmjenjenog ugovora o radu
Član 97.
Odredbe ovog zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i u slučaju kada
poslodavac otkaže ugovor i istovremeno ponudi zaposleniku zaključivanje ugovora o radu
pod izmjenjenim uvjetima.
Ako zaposlenik prihvati ponudu poslodavca iz stava 1. ovog člana, zadržava pravo
da pred nadležnim sudom osporava dopuštenost takve izmjene ugovora.
5. Program zbrinjavanja viska zaposlenika
Član 98.
Poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika, a koji u periodu od šest mjeseci
ima namjeru da zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga otkaže ugovor o
1991
radu najmanje petorici zaposlenika, dužan je izraditi program zbrinjavanja viška
zaposlenika.
Član 99.
Program iz člana 98. ovog zakona sadrži, naročito:
- razloge nastanka viška zaposlenika,
- broj i kategoriju zaposlenika koji će se pojaviti kao višak,
- mogućnost promjene u tehnologiji i organizaciji rada u cilju zbrinjavanja viška
zaposlenika,
- mogućnost zapošljavanja zaposlenika na druge poslove,
- mogućnost pronalaženja zaposlenja kod drugog poslodavca,
- mogućnost prekvalifikacije ili dokvalifikacije zaposlenika,
- mogućnost skraćivanja radnog vremena.
Program iz stava 1. ovog člana poslodavac je obavezan dostaviti na konsultiranje
vijeću zaposlenika i obavezan je izjasniti se vijeću zaposlenika o njegovim mišljenjima i
prijedlozima.
Ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika, o programu iz stava 1.
ovog člana poslodavac se konsultira sa sindikatom i obavezan je da se izjasni o mišljenjima
i prijedlozima sindikata.
Ako programom iz stava 1. ovog člana nije moguće zaposlenicima osigurati
zaposlenje, može im se otkazati ugovor o radu.
U slučaju otkaza iz stava 4. ovog člana, poslodavac ne može u roku od dvije
godine zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen stručne spreme, osim
lica iz stava 4. ovog člana, ako je to lice nezaposleno.
6. Otpremnina
Član 100.
Zaposlenik koji je sa poslodavcem zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme,
a kojem poslodavac otkazuje ugovor o radu nakon najmanje dvije godine neprekidnog rada,
osim ako se ugovor otkazuje zbog kršenja obaveze iz radnog odnosa ili zbog
neispunjavanja obaveza iz ugovora o radu od strane zaposlenika, ima pravo na otpremninu
u iznosu koji se određuje u zavisnosti od dužine prethodnog neprekidnog trajanja radnog
odnosa sa tim poslodavcem.
Otpremnina iz stava 1. ovog člana utvrđuje se kolektivnim ugovorom i pravilnikom
o radu, s tim da se ne može utvrditi u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne
plaće isplaćene zaposleniku u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za
svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.
Izuzetno, umjesto otpremnine iz stava 2. ovog člana, poslodavac i zaposlenik mogu
se dogovoriti i o drugom vidu naknade.
Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 2. i 3. ovog člana, utvrđuju se
pismenim ugovorom između zaposlenika i poslodavca.
XII - OSTVARIVANJE PRAVA I OBAVEZA IZ RADNOG ODNOSA
1. Odlučivanje o pravima i obavezama iz radnog odnosa
Član 101.
O pravima i obavezama zaposlenika iz radnog odnosa odlučuje, u skladu sa ovim
zakonom, kolektivnim ugovorom i drugim propisima, poslodavac ili drugo ovlašteno lice
određeno statutom ili aktom o osnivanju.
1992
Ako je poslodavac fizičko lice može pismenom punomoći ovlastiti drugo poslovno
sposobno punoljetno lice da ga zastupa u ostvarivanju prava i obaveza iz radnog odnosa ili
u vezi sa radnim odnosom.
Član 102.
U ostvarivanju pojedinačnih prava iz radnog odnosa zaposlenik može zahtijevati
ostvarivanje tih prava kod poslodavca, pred nadležnim sudom i drugim organima, u skladu
sa ovim zakonom.
2. Zaštita prava iz radnog odnosa
Član 103.
Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog
odnosa, može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo
pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtjevati od poslodavca ostvarivanje
tog prava.
Ako poslodavac u roku od 15 dana od dana dostavljanja zahtijeva zaposlenika iz
stava 1. ovog člana ne udovolji tom zahtjevu, zaposlenik može u daljem roku od 15 dana
tražiti zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu, u skladu sa zakonom, može se
predvidjeti postupak mirnog rješavanja radnog spora, u kom slučaju rok od 15 dana za
podnošenje zahtjeva sudu, teće od dana okončanja tog postupka.
Propust zaposlenika da zahtijeva naknadu štete ili drugo novčano potraživanje iz
radnog odnosa u rokovima iz st. 1.do 3. ovog člana, nema za posljedicu gubitak prava na to
potraživanje.
Član 104.
Rješavanje nastalog radnog spora stranke u sporu mogu sporazumno povjeriti
arbitraži.
Kolektivnim ugovorom odnosno sporazumom uređuje se sastav, postupak i druga
pitanja značajna za rad arbitraže.
Član 105.
U slučaju promjene poslodavca ili njegovog pravnog položaja (npr. zbog
nasljeđivanja, prodaje, spajanja, pripajanja, podjele, promjene oblika društva i dr.), ugovori
o radu prenose se na novog poslodavca, u skladu sa kolektivnim ugovorom.
Član 106.
Apsolutna zastara potraživanja iz radnog odnosa nastupa za tri godine od dana
nastanka potraživanja, ako zakonom nije drugačije određeno.
XIII - PRAVILNIK O RADU
Član 107.
Poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika donosi i objavljuje pravilnik o
radu, kojim se uređuju plaće, organizacija rada i druga pitanja značajna za zaposlenika i
poslodavca, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.
O donošenju pravilnika o radu poslodavac se obavezno konsultira sa vijećem
zaposlenika odnosno sindikatom.
Pravilnik iz stava 1. ovog člana objavljuje se na oglasnoj tabli poslodavca, a stupa
na snagu osmog dana od dana objavljivanja.
1993
Vijeće zaposlenika odnosno sindikalni povjerenik može od nadležnog suda
zatražiti da nezakonit pravilnik o radu ili neke njegove odredbe oglasi nevažećim.
XIV - SUDJELOVANJE ZAPOSLENIKA U ODLUČIVANJU - VIJEĆE
ZAPOSLENIKA
Član 108.
Zaposlenici kod poslodavca koji redovno zapošljava najmanje 15 zaposlenika,
imaju pravo da formiraju vijeće zaposlenika, koje će ih zastupati kod poslodavca u zaštiti
njihovih prava i interesa.
Ako kod poslodavca nije formirano vijeće zaposlenika, sindikat ima obaveze i
ovlaštenja koja se odnose na ovlaštenja vijeća zaposlenika, u skladu sa zakonom.
Član 109.
Vijeće zaposlenika formira se na zahtijev najmanje 20% zaposlenika ili sindikata.
Član 110.
Način i postupak formiranja vijeća zaposlenika, kao i druga pitanja vezana za rad i
djelovanje vijeća zaposlenika, uređuju se zakonom.
XV - KOLEKTIVNI UGOVORI
Član 111.
Kolektivni ugovor može se zaključiti za teritoriju Federacije, za područje jednog ili
više kantona, određenu djelatnost, jednog ili više poslodavaca.
Član 112.
Na strani zaposlenika kod zaključivanja kolektivnog ugovora može biti sindikat ili
više sindikata, a na strani poslodavca može biti poslodavac, više poslodavaca ili udruženje
poslodavaca.
Ako je u pregovaranju i zaključivanju kolektivnog ugovora zastupljeno više
sindikata odnosno više poslodavaca, o zaključivanju kolektivnog ugovora mogu pregovarati
samo oni sindikati odnosno poslodavci koji imaju punomoć od svakog pojedinačnog
sindikata odnosno poslodavca, u skladu sa njihovim statutom.
Do formiranja udruženja poslodavaca na strani poslodavca kod zaključivanja
kolektivnog ugovora iz člana 111. ovog zakona, može biti Vlada Federacije Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije ), odnosno vlada kantona.
Član 113.
Kolektivni ugovor može se zaključiti na neođredeno ili određeno vrijeme.
Kolektivni ugovor zaključuje se u pismenoj formi.
Ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno, nakon isteka roka na koji je
zaključen, kolektivni ugovor primjenjivaće se do zaključivanja novog kolektivnog ugovora.
Član 114.
Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obaveze strana koje su ga zaključile, te
prava i obaveze iz radnog odnosa ili u vezi sa radnim odnosom, u skladu sa zakonom i
drugim propisima.
Kolektivnim ugovorom uređuju se i pravila o postupku kolektivnog pregovaranja,
sastav i način postupanja tijela ovlaštenih za mirno rješavanje kolektvnih radnih sporova.
1994
Član 115.
Kolektivni ugovor je obavezan za strane koje su ga zaključile, kao i za strane koje
su mu naknadno pristupile.
Član 116.
Ako postoji interes Federacije, federalni ministar može proširiti primjenu
kolektivnog ugovora i na druga pravna lica za koja se ocjeni da je to potrebno, a koja nisu
učestvovala u njegovom zaključivanju ili mu nisu naknadno pristupila.
Prije donošenja odluke o proširenju važnosti kolektivnog ugovora, federalni
ministar je obavezan zatražiti mišljenje sindikata, poslodavca ili više poslodavaca odnosno
udruženja poslodavaca, na koje se kolektivni ugovor proširuje.
Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora može se opozvati na način
utvrđen za njezino donošenje.
Odluka o proširenju važnosti kolektivnog ugovora objavljuje se u "Službenim
novinama Federacije BiH".
Član 117.
Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se odredbe ovog zakona koje
važe i za njihovo donošenje.
Član 118.
Zaključen kolektivni ugovor, te njegove izmjene i dopune, za teritoriju Federacije
ili područje dva ili više kantona dostavljaju se federalnom ministarstvu nadležnom za rad (u
daljem tekstu: federalno ministarstvo), a svi ostali kolektivni ugovori dostavljaju se
nadležnom organu kantona.
Postupak dostave kolektivnih ugovora iz stava 1. ovog člana federalnom
ministarstvu odnosno nadležnom organu kantona, pravilnikom će propisati federalni
ministar, odnosno nadležni kantonalni ministar.
Član 119.
Kolektivni ugovor, zaključen za teritoriju Federacije, objavljuje se u "Službenim
novinama Federacije BiH", a za područje jednog ili više kantona u službenom glasilu
kantona.
Član 120.
Kolektivni ugovor može se otkazati na način i pod uvjetima predviđenim tim
kolektivnim ugovorom.
Otkaz kolektivnog ugovora obavezno se dostavlja svim ugovornim stranama.
Član 121.
Strane kolektivnog ugovora mogu pred nadležnim sudom zahtijevati zaštitu prava
iz kolektivnog ugovora.
XVI - MIRNO RJEŠAVANJE KOLEKTIVNIH RADNIH SPOROVA
1. Mirenje
Član 122.
U slučaju spora o zaključivanju, primjeni, izmjeni ili dopuni odnosno otkazivanju
kolektivnog ugovora ili drugog sličnog spora vezanog za kolektivni ugovor (kolektivni
1995
radni spor), ako strane nisu dogovorile način mirnog rješavanja spora, sprovodi se postupak
mirenja, u skladu sa ovim zakonom.
Mirenje iz stava 1. ovog člana provodi mirovno vijeće.
Član 123.
Mirovno vijeće može biti formirano za teritoriju Federacije, odnosno za područje
kantona.
Mirovno vijeće za teritoriju Federacije sastoji se od tri člana, i to: predstavnika
poslodavaca, sindikata i predstavnika kojeg izaberu strane u sporu sa liste koju utvrđuje
federalni ministar, a formira se za period od dvije godine.
Mirovno vijeće iz stava 2. ovog člana donosi pravila o postupku pred tim vijećem.
Administrativne poslove za mirovno vijeće formirano za teritoriju Federacije, vrši federalno
ministarstvo.
Troškove za člana mirovnog vijeća sa liste koju utvrduje federalni ministar, snosi
federalno ministarstvo.
Član 124.
Formiranje mirovnog vijeća za područje kantona, njegov sastav, način rada i druga
pitanja koja se odnose na rad tog mirovnog vijeća, uređuju se propisom kantona.
Član 125.
Strane u sporu mogu prihvatiti ili odbiti prijedlog mirovnog vijeća, a ako ga
prihvate, prijedlog ima pravnu snagu i dejstvo kolektivnog ugovora.
O ishodu i rezultatima mirenja strane u sporu obavještavaju u roku od tri dana od
dana završetka mirenja federalno ministarstvo, odnosno nadležni organ kantona, u skladu sa
propisom kantona.
2. Arbitraža
Član 126.
Strane u sporu mogu rješavanje kolektivnog radnog spora sprorazumno povjeriti
arbitraži.
Imenovanje arbitara i arbitražnog vijeća i druga pitanja u vezi sa arbitražnim
postupkom uređuju se kolektivnim ugovorom ili sporazumom strana.
Član 127.
Arbitraža temelji svoju odluku na zakonu, drugom propisu, kolektivnom ugovoru i
na pravičnosti.
Arbitražna odluka mora biti obrazložena, osim ako strane u sporu ne odluče
drugačije. Protiv arbitražne odluke žalba nije dopuštena. Arbitražna odluka ima pravnu
snagu i dejstvo kolektivnog ugovora.
XVII - ŠTRAJK
Član 128.
Sindikat ima pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom zaštite i ostvarivanja
ekonomskih i socijalnih prava i interesa svojih članova.
Štrajk se može organizirati samo u skladu sa Zakonom o štrajku, pravilima
sindikata o štrajku i kolektivnim ugovorom.
1996
Štrajk ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog ovim
zakonom, odnosno prije provođenja drugog postupka mirnog rješavanja spora o kojem su
se strane sporazumjele.
Član 129.
Zaposlenik ne može biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih zaposlenika zbog
organiziranja ili sudjelovanja u štrajku, u smislu člana 128. stav 2. ovog zakona.
Zaposlenik ne može biti ni na koji način prisiljavan da sudjeluje u štrajku.
Ako se zaposlenik ponaša suprotno članu 128. stav 2. ovog zakona ili ako za
vrijeme štrajka namjerno nanese štetu poslodavcu, može mu se dati otkaz, u skladu sa
zakonom.
XVIII - EKONOMSKO - SOCIJALNO VIJEĆE
Član 130.
U cilju ostvarivanja i usklađivanja ekonomske i socijalne politike, odnosno ineresa
zaposlenika i poslodavaca, te podsticanja zaključivanja i primjene kolektivnih ugovora i
njihovog usklađivanja sa mjerama ekonomske i socijalne politike, može se formirati
ekonomsko - socijalno vijeće.
Ekonomsko - socijalno vijeće može se formirati za teritoriju Federacije odnosno
područje kantona.
Ekonomsko - socijalno vijeće temelji se na trostranoj saradnji Vlade Federacije,
odnosno vlade kantona, sindikata i poslodavaca.
Ekonomsko - socijalno vijeće iz stava 2. ovog člana osniva se sporazumom
zainteresiranih strana kojim se uređuje sastav, ovlaštenja i druga pitanja od značaja za rad
ovog vijeća.
Ekonomsko - socijlano vijeće iz stava 2. ovog člana donosi poslovnik o radu,
kojim će urediti način donošenja odluka iz svog djelokruga rada.
XIX - NADZOR NAD PRIMJENOM PROPISA O RADU
Član 131.
Nadzor nad primjenom ovog zakona i na osnovu njega donesenih propisa, obavlja
federalni, odnosno kantonalni inspektor rada.
Ako se radi o preduzeću ili ustanovi od interesa za Federaciju, nadzor iz stava 1.
ovog člana obavlja federalni inspektor rada, u skladu sa zakonom.
Član 132.
U provođenju nadzora inspektor rada ima ovlaštenja utvrđena zakonom i na
osnovu zakona donesenih propisa.
Zaposlenik, sindikat, poslodavac i vijeće zaposlenika mogu zahtijevati od
inspektora rada provođenje inspekcijskog nadzora.
XX - POSEBNE ODREDBE
1. Radna knjizica
Član 133.
Zaposlenik ima radnu knjižicu.
1997
Radna knjižica je javna isprava.
Radnu knjižicu izdaje općinski organ uprave nadležan za poslove rada.
Federalni ministar donijet će propis o radnoj knjižici, kojim će se urediti: sadržaj,
postupak izdavanja, način upisivanja podataka, postupak zamjene i izdavanja novih radnih
knjižica, način vođenja registra izdatih radnih knjižica, oblik i način izrade, kao i druga
pitanja predviđena propisom o radnoj knjižici.
Član 134.
Na dan kada počne da radi, zaposlenik predaje radnu knjižicu poslodavcu, o čemu
poslodavac izdaje zaposleniku pismenu potvrdu.
Na dan prestanka ugovora o radu, poslodavac je dužan vratiti zaposleniku radnu
knjižicu, a zaposlenik vraća poslodavcu potvrdu iz stava 1. ovog člana.
Vraćanje radne knjižice iz stava 2. ovog člana ne može se uvjetovati potraživanjem
koje poslodavac eventualno ima prema zaposleniku.
Član 135.
Pored radne knjižice iz člana 134. stav 2. ovog zakona, poslodavac je dužan
zaposleniku vratiti i druge dokumente i na njegov zahtjev izdati potvrdu o poslovima koje
je obavljao i trajanju radnog odnosa.
U potvrdi iz stava 1. ovoga člana ne mogu se unositi podaci koji bi zaposleniku
otežavali zaključivanje novog ugovora o radu.
2. Privremeni i povremeni poslovi
Član 136.
Za obavljanje privremenih i povremenih poslova može se zaključiti ugovor o
obavljanju privremenih i povremenih poslova, pod uvjetima:
1. da su privremeni i povremeni poslovi utvrđeni u kolektivnom ugovoru ili u
pravilniku o radu,
2. da privremeni i povremeni poslovi ne predstavljaju poslove za koje se zaključuje
ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme, sa punim ili nepunim radnim vremenom
i da ne traju duže od 60 dana u toku kalendarske godine.
Licu koje obavlja privremene i povremene poslove osigurava se odmor u toku rada
pod istim uvjetima kao i za zaposlenike u radnom odnosu i druga prava, u skladu sa
propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju .
Član 137.
Za obavljanje poslova iz člana 136. ovog zakona zaključuje se ugovor u pismenoj
formi. Ugovor iz stava 1. ovog člana sadrži: vrstu, način, rok izvršenja poslova i iznos
naknade za izvršeni posao.
3. Utjecaj vojne službe na radni odnos
Član 138.
Zaposleniku za vrijeme služenja vojnog roka i služenja u rezervnom sastavu (u
daljem tekstu: vojna služba) prava i obaveze iz radnog odnosa miruju.
Zaposlenik koji nakon završetka vojne službe želi da nastavi rad kod istog
poslodavca, dužan ga je o tome obavijestiti u roku od 30 dana od dana prestanka vojne
službe, a poslodavac je dužan primiti zaposlenika na rad u roku od 30 dana od dana
obavijesti zaposlenika.
1998
Zaposlenika, koji je obavijestio poslodavca u smislu stava 2. ovog člana,
poslodavac je dužan rasporediti na poslove na kojima je radio prije stupanja u vojnu službu
ili na druge odgovarajuće poslove, osim ako je prestala potreba za obavljanjem tih poslova
zbog ekonomskih, tehničkih ili organizacijskih razloga u smislu člana 98. ovog zakona.
Ako poslodavac ne može vratiti zaposlenika na rad, zbog prestanka potrebe za
obavljanjem poslova u smislu stava 3. ovog člana, dužan mu je isplatiti otpremninu
utvrđenu u članu 100. ovog zakona, s tim da se prosjećna plaća dovede na nivo plaće koju
bi zaposlenik ostvario da je radio.
Ako zaposleniku prestane radni odnos u smislu stava 3. ovog člana, poslodavac ne
može u roku od godinu dana zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen
stručne spreme, osim lica iz stava 1. ovog člana.
Prava utvrđena ovim zakonom u vezi sa vojnom službom imaju i lica na službi u
rezervnom sastavu policije.
4. Prava zastupnika - poslanika i funkcionera
Član 139.
Zaposleniku izabranom, odnosno imenovanom na neku od javnih dužnosti, u
organe Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, organe kantona, grada i
općine i zaposleniku izabranom na profesionalnu funkciju u sindikatu, prava i obaveze iz
radnog odnosa, na njegov zahtjev, miruju, a najduže četiri godine od dana izbora odnosno
imenovanja.
Na zaposlenika iz stava 1. ovog člana shodno se primjenjuju odredbe iz člana 138.
st. 2. do 5. ovog zakona.
XXI - KAZNENE ODREDBE
Član 140.
Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 10.000,00, KM kaznit će se za prekršaj
poslodavac - pravno lice, ako:
1. sa zaposlenikom ne zaključi ugovor o radu (član 2.),
2. lice koje traži zaposlenje, kao i lice koje zaposli stavlja u nepovoljniji položaj
(član 5.),
3. zaposleniku ne uruči pismenu potvrdu u skladu sa članom 14.ovog zakona,
4. zaključi ugovor o radu na određeno vrijeme suprotno članu 20. ovog zakona,
5. zaključi ugovor o radu koji ne sadrži podatke propisane ovim zakonom (član
21.),
6. uputi zaposlenika na rad u inozemstvo, a ugovor o radu ne sadrži propisane
podatke (član 22.),
7. od zaposlenika traži podatke koji nisu u neposrednoj vezi sa radnim odnosom
(član 23.),
8. prikuplja, obrađuje, koristi ili dostavlja trećim licima podatke o zaposleniku,
(član 24.),
9. zaključi ugovor o radu kojim je ugovoreno trajanje pripravničkog staža duže od
zakonom predviđenog (član 26.),
10. ugovor o volonterskom radu ne zaključi u pismenoj formi (član 28.),
11. sklopi ugovor o radu u kojem je puno radno vrijeme ugovoreno u trajanju
dužem od zakonom propisanog (član 29.),
1999
12. od zaposlenika zahtijeva da na poslovima, na kojima se uz primjenu mjera
zaštite na radu nije moguće zaštititi od štetnih uticaja, radi duže od skraćenog radnog
vremena (član 31).
13. od zaposlenika zahtijeva da radi duže od punog radnog vremena (prekovremeni
rad) suprotno članu 32. stav 1. ovog zakona,
14. ne obavijesti inspektora rada kantona o prekovremenom radu o kojem ga je
dužan obavijestiti (član 32.stav 2.)
15. ne postupi po zabrani inspektora rada kantona kojim se zabranjuje
prekovremeni rad (član 32. stav 5.),
16. maloljetnom zaposleniku naredi prekovremeni rad (član 32. stav 3.),
17. trudnici, majci sa djetetom do tri godine starosti ili samohranom roditelju sa
djetetom do šest godina života, bez njegovog pismenog pristanka, naredi prekovremeni rad
(član 32. stav 4.),
18. ženi zaposlenoj u industriji naredi noćni rad suprotno članu 35. ovog zakona,
19. maloljetniku naredi noćni rad (član 36.),
20. zaposleniku ne omogući korištenje odmora, u toku rada (član 37.),
21. zaposleniku ne omogući korištenje dnevnog i sedmičnog odmora (čl. 38. i 39.),
22. zaposleniku ne omogući korištenje godišnjeg odmora u najkraćem trajanju
određenom ovim zakonom (član 41. stav 1.),
23. zaposleniku uskrati pravo na godišnji odmor, odnosno isplati mu naknadu
umjesto korištenja godišnjeg odmora (član 45.),
24. zaposleniku ne omogući korištenje plaćenog odsustva (član 46. stav 1.),
25. rasporedi maloljetnika da radi na poslovima suprotno članu 51. stav 1. ovog
zakona,
26. zaposli ženu na poslovima na kojima je ženama zabranjen rad (član 52.),
27. zbog trudnoće odbije zaposliti ženu, otkaže joj ugovor o radu, ili je suprotno
odredbama ovog zakona, premjesti na druge poslove (član 53.),
28. ne omogući ženi odsustvo sa rada uz naknadu plaće (član 54. stav 2.),
29. premjesti ženu suprotno članu 54. stav 4. ovog zakona,
30. ne omogući ženi da koristi porođajno odsustvo (član 55.),
31. ocu djeteta odnosno usvojiocu ne omogući korištenje prava iz člana 55. ovog
zakona (član 56.),
32. ženi odnosno ocu djeteta ne omogući da radi polovinu punog radnog vremena
(član 57.),
33. jednom od roditelja odnosno usvojiocu ne omogući da koristi pravo pod
uvjetima propisanim članom 58.ovog zakona,
34. onemogući ženi da odsustvuje sa posla radi dojenja djeteta (član 59.)
35. jednom od roditelja djeteta sa težim smetnjama u razvoju (teže hendikepiranog
djeteta) odnosno usvojiocu onemogući da koristi pravo iz člana 63. stav 1. ovog zakona,
36. otkaže zaposleniku koji je pretrpio povredu na radu ili je obolio od
profesionalne bolesti, usljed čega je privremeno nesposoban za rad (član 64.),
37. ne vrati zaposlenika na poslove na kojima je prije radio ili na druge
odgovarajuće poslove (član 65. stav 2.),
38. poslodavac ne ponudi zaposleniku druge poslove (član 66. stav 1.),
39. poslodavac ne da prednost zaposleniku pri stručnom obrazovanju,
osposobljavanju i usavršavanju (član 66.stav 2.),
40. poslodavac otkaže ugovor o radu zaposleniku kod kojeg postoji smanjena radna
sposobnost ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti suprotno članu 67. ovog
zakona,
2000
41. isplati plaću manju od utvrđene kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu
(član 69. stav 2.),
42. ne isplati plaću u roku utvrđenom u članu 70. stav 1. ovog zakona,
43. poslodavac svoje potraživanje prema zaposleniku naplati suprotno članu 74.
ovog zakona,
44. ugovor o radu prestane suprotno članu 87. ovog zakona,
45. ne omogući zaposleniku da iznese svoju odbranu (član 90.),
46. postupi suprotno članu 93. ovog zakona,
47. ne uruči otkaz zaposleniku u pismenoj formi (član 94.),
48. ne ispuni obaveze prema zaposleniku iz člana 96. stav 1. ovog zakona,
49. ne izradi program zbrinjavanja viška zaposlenika u skladu sa članom 98. ovog
zakona,
50. pri izradi programa viška zaposlenika ne konsultira vijeće zaposlenika odnosno
sindikat (član 99. st. 2. i 3.),
51. zaključi ugovor o radu sa drugim zaposlenikom (član 99. stav 5.),
52. poslodavac stavi u nepovoljniji položaj zaposlenika zbog organiziranja ili
sudjelovanja u štrajku (član 129. stav 1.),
53. onemogući ili pokuša onemogućiti federalnog odnosno kantonalnog inspektora
rada u provođenju nadzora (član 131.),
54. odbije zaposleniku vratiti radnu knjižicu (član 134. stav 2.),
55. postupi suprotno odredbama čl. 136. i 137. ovog zakona,
56. u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona ne uskladi
pravilnik o radu (član 141.),
57. u roku od tri mjeseca iz člana 142. ovog zakona ne zaključi sa zaposlenikom
ugovor o radu,
58. zaposli drugo lice suprotno članu 143. stav 6. ovog zakona.
Ako je prekršaj iz stava 1. ovog člana učinjen prema maloljetnom zaposleniku
najniži i najviši iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se poslodavac - fizičko lice novčanom
kaznom od 500,00 KM do 2.500,00 KM.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji
je pravno lice, novčanom kaznom od 200,00 KM do 1.000,00 KM.
XXII - PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 141.
Poslodavci su dužni uskladiti pravilnike o radu sa odredbama ovog zakona, u roku
od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.
Član 142.
Poslodavci su dužni u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona
ponuditi zaposleniku zaključivanje ugovora o radu, u skladu sa ovim zakonom.
Zaposlenik, kojem poslodavac ne ponudi ugovor o radu iz stava 1. ovog člana,
ostaje u radnom odnosu na neodređeno odnosno određeno vrijeme.
Ugovor iz stava 1. ovog člana ne može biti nepovoljniji od uvjeta pod kojima je
radni odnos zasnovan, odnosno pod kojima su bili uređeni radni odnosi zaposlenika i
poslodavca do dana zaključivanja ugovora iz stava 1. ovog člana, ako odredbama ovog
zakona ta pitanja nisu drugačije uređena.
2001
Ako zaposlenik ne prihvati ponudu poslodavca da zaključi ugovor o radu u skladu
sa stavom 1. ovog člana, prestaje mu radni odnos u roku od 30 dana od dana dostave
ugovora o radu na zaključivanje.
Ako zaposlenik prihvati ponudu poslodavca, a smatra da ugovor koji mu je
ponudio poslodavac nije u skladu sa stavom 3. ovog člana, može pred nadležnim sudom da
ospori valjanost ponude poslodavca u roku od 15 dana od dana prihvatanja ponude.
Član 143.
Zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog zakona zatekao na čekanju posla,
ostat će u tom statusu najduže šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako
poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad.
Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. decembra 1991. godine i koji se u
roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio
poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, a u ovom vremenskom razdoblju
nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca smatrat će se, također, zaposlenikom na
čekanju posla.
Za vrijeme čekanja posla zaposlenik ima pravo na naknadu plaće u visini koju
odredi poslodavac.
Ako zaposlenik na čekanju posla iz st.1.i 2. ovog člana ne bude pozvan na rad u
roku iz stava 1. ovog člana, prestaje mu radni odnos, uz pravo na otpremninu najmanje u
visini tri prosječne plaće isplaćene na nivou Federacije u prethodna tri mjeseca, koju
objavljuje Federalni zavod za statistiku, do navršenih pet godina staža osiguranja, a za
svaku narednu godinu staža osiguranja, još najmanje jednu polovinu prosječne plaće.
Izuzetno, umjesto otpremnine poslodavac i zaposlenik mogu se dogovoriti i o
drugom vidu naknade.
Način, uvjeti i rokovi isplate otpremnine iz st. 4. i 5. ovog člana, utvrđuju se
pismenim ugovorom između zaposlenika i poslodavca.
Ako zaposleniku prestane radni odnos u smislu stava 4. ovog člana, poslodavac ne
može u roku od jedne godine zaposliti drugo lice koje ima istu kvalifikaciju ili isti stepen
stručne spreme, osim lica iz st. 1.i 2. ovog člana, ako je to lice nezaposleno.
Član 144.
Zaposlenici, čiji radni odnos miruje u skladu sa propisima koji su važili do dana
stupanja na snagu ovog zakona, a koji po ovom zakonu nemaju pravo na mirovanje radnog
odnosa, imaju pravo da se vrate na poslove koje su prije obavljali ili na druge odgovarajuće
poslove u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 145.
Postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika, započeti prije stupanja na snagu
ovog zakona, završit će se po odredbama propisa koji su se primjenjivali na teritoriji
Federacije do dana stupanja na snagu ovog zakona, ako je to za zaposlenika povoljnije.
Član 146.
Do uređivanja plaća kolektivnim ugovorom, a najduže za vrijeme od jedne godine
od dana stupanja na snagu ovog zakona, Vlada Federacije utvrdit će, uz prethodno
konsultiranje strana u zaključivanju kolektivnog ugovora, visinu, način i uvjete
usklađivanja najniže plaće.
Odluka o visini najniže plaće iz stava 1. ovog člana objavljuje se u "Službenim
novinama Federacije BiH".
2002
Član 147.
Propisi, koji su predviđeni za sprovođenje ovog zakona, donijet će se u roku od tri
mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 148.
Do donošenja propisa iz člana 147. ovog zakona, primjenjivat će se propisi koji su
se primjenjivali do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 149.
Nadležni organi kantona donijet će propise, u skladu sa ovim zakonom, u roku od
tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 150.
Danom stupanja na snagu ovog zakona, na teritoriji Federacije prestaje primjena
propisa o radnim odnosima i plaćama koji su se primjenjivali na teritoriji Federacije, do
dana stupanja na snagu ovog zakona, osim propisa iz člana 148. ovog zakona.
Član 151.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim
novinama Federacije BiH".
2003
Z A K O N O IZMJENAMA I DOPUNAMA
ZAKONA O RADU
“Službene novine Federacije BIH”, broj 32/2000
Član 1.
U Zakonu o radu ("Službene novine Federacije BiH", broj 43/99) član 3. mijenja se
i glasi: "Poslodavac, u smislu ovog zakona, je fizičko ili pravno lice koje zaposleniku daje
posao na osnovu ugovora o radu".
Član 2.
Član 4. mijenja se i glasi: "Zaposlenik, u smislu ovog zakona, je fizičko lice koje je
zaposleno na osnovu ugovora o radu".
Član 3.
Član 5. mijenja se i glasi: "Lice koje traži zaposlenje, kao i lice koje se zaposli, ne
može biti stvljeno u nepovoljniji položaj zbog rase, boje kože, pola, jezika, vjere, političkog
ili drugog mišljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla, imovnog stanja, rođenja ili kakve
druge okolnosti, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u
sindikatu, tjelesnih i duševnih poteškoća u pogledu angažiranja, obrazovanja, unapređenja,
uvjeta i zahtjeva rada, otkazivanja ugovora o radu ili drugih pitanja koja proistiću iz radnog
odnosa. U smislu stava 1. ovog člana, ne isključuju se razlike:
1. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na zahtjevima koji se odnose na
određeni posao;
2. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na nesposobnosti lica da obavlja
poslove predviđene za određeno radno mjesto ili da savlada program potrebnog stučnog
usavršavanja, pod uvjetom da je poslodavac ili lice koje osigurava stručno usavršavanje
uložilo razumne napore za prilagođavanje posla ili obuke u kojoj se nalazi takvo lice ili za
osiguravanje odgovarajućeg drugog zaposlenja ili usavršavanja, ukoliko je to moguće;
3. aktivnosti koje za svoj cilj imaju poboljšanje položaja lica koja se nalazi u
nepovoljnom ekonomskom, socijalnom, obrazovnom ili fizičkom položaju. U slučajevima
kršenja odredaba iz st. 1. i 2. ovog člana:
1) Lice čija prava su povrijeđena može zbog povrede prava podnijeti tužbu
nadležnom sudu;
2) ukoliko podnosilac tužbe podnese očigledan dokaz diskriminacije koja je
zabranjena odredbom ovog člana, tuženi je dužan da podnese dokaz da takva razlika nije
napravljena na osnovu diskriminacije;
3) ukoliko utvrdi da su navodi tužbe osnovani, sud će naložiti, da bi se osigurala
primjena odredaba ovoga člana, uključujući zaposlenje, vraćanje na prethodno radno
mjesto, osiguravanje ili ponovno uspostvljanje svih prava iz radnog odnosa koja proizilaze
iz ugovora o radu.".
Član 4.
Član 6. briše se.
2004
Član 5.
Član 7. briše se.
Član 6.
Član 8. briše se.
Član 7.
Iza član 10. dodaje se novi član 10a. koji glasi: "Član 10a. Poslodavcima ili
udruženjima poslodavaca koji djeluju u sopstveno ime ili putem nekog drugog lica, člana ili
zastupnika, zabranjuje se:
1. miješanje u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje sindikatom;
2. zagovaranje ili pružanje pomoći sindikatu sa ciljem kontroliranja takvog
sindikata. Sindikatu koji djeluje u sopstveno ime ili putem bilo kojeg lica, člana ili
zastupnika, zabranjeno je miješanje u uspostavljanje, funkcioniranje ili upravljanje
udruženjem poslodavalaca."
Član 8.
U članu 11. na početku rečenice dodaje se riječ "Zakonita".
Član 9.
Član 12. mijenja se i glasi: "Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili
ugovorom o radu ne mogu se utvrditi manja prava od prava utvrđenih u ovom zakonu, osim
ako to nije izričito predviđeno ovim ili drugim zakonom. Kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mogu se utvrditi povoljnija prava od prva utvrđenih
ovim zakonom, ako zakonom nije drugačije predviđeno."
Član 10.
Član 13. briše se.
Član 11.
Član 14. briše se.
Član 12.
Član 15. mijenja se i glasi: "Ugovor o radu ne može se sklopiti sa licem koje nije
navršilo 15 godina života. Lice između 15 i 18 godina života (u daljem tekstu: maloljetnik)
može se zaposliti pod uvjetom da od ovlaštenog liječnika ili nadležne zdravstene ustanove
pribavi potvrdu kojom dokazuje da ima opću zdravstvenu sposobnost za obavljanje tih
poslova".
Član 13.
Član 16. briše se.
Član 14.
Član 17. briše se.
Član 15.
U članu 18. u stav 2. riječ "tri" zamjenjuje se riječju "šest".
Član 16.
Član 19. mijenja se i glasi: "Ugovor o radu zaključuje se: 1. na neodređeno
vrijeme; 2. na određeno vrijeme. Ugovor o radu koji ne sadrži podatak u pogledu trajanja
smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme. Ugovor o radu na određeno vrijeme
2005
ne može se sklopiti za period duži od dvije godine. Ako zaposlenik izričito ili prećutno
obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim poslodavcem, odnosno izričito ili
prećutno zaključi s istim poslodavcem uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme na
period duži od dvije godine bez prekida, takav ugovor smatrat će se ugovorom o radu na
neodređeno vrijeme, ako kolektivnim ugovorom nije drugačije određeno.
Član 17.
Član 20. mijenja se i glasi: "Prekidom ugovora o radu iz člana 19. stav 4. ovoga
zakona ne smatraju se prekidi nastali zbog: 1. godišnjeg odmora; 2. bolovanja; 3.
porođajskog odsusta; 4. odsustva sa rada u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu; 5. periodu između otkaza ugovora o radu i dana
povratka na radno mjesto na osnovu odluke suda ili drugog organa, u skladu sa zakonom,
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu; 6. odsustva s posla uz
suglasnost poslodavca; 7. vremenskog perioda od 15 dana između ugovora o radu sa istim
poslodavcem, osim ako kolektivnim ugovorom nije drugačije utvrđeno."
Član 18.
Član 21. mijenja se i glasi: "Ugovor o radu zaključuje se u pismenoj ili usmenoj
formi. Ugovor o radu u pismenoj formi sadrži, naročito, podatke o: 1. nazivu i sjedištu
poslodavca; 2. imenu i prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika; 3. trajanju
ugovora o radu; 4. danu otpoćinjanja rada; 5. mjesto rada; 6. radno mjesto na koje se
zaposlenik zapošljava i kratak opis poslova; 7. dužini i rasporedu radnog vremena; 8. plaći,
dodacima na plaću, naknadama, te periodima isplate; 9. trajanju godišnjeg odmora; 10.
otkaznim rokovima kojih su se dužni pridržavati zaposlenik i poslodavac; 11. druge
podatke u vezi sa uvjetima rada utvrđenim kolektinim ugovorom. Umjesto podataka iz
stava 2. tačke 7. do 11. ovog člana, može se u ugovoru o radu naznačiti odgovarajući zakon,
kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, kojim su uređena ta pitanja."
Član 19.
Iza člana 21. dodaje se novi član 21a, koji glasi: "Član 21a. Ako poslodavac ne
zaključi ugovor o radu sa zaposlenikom u pismenoj formi iz člana 21. ovog zakona, dužan
je da zaposleniku uruči pismenu izjavu koja sadrži podatke iz člana 21. stav 2. ovog
zakona. Pismenu izjavu iz stava 1. ovog člana poslodavac je dužan uručiti zaposleniku: 1. u
roku od jednog mjeseca od dana kada zaposlenik otpoćne da radi kod poslodavca kada se
radi o ugovoru o radu na neodređeno vrijeme; 2. najkasnije na dan kada zaposlenik otpoćne
da radi za poslodavca kada se radi o ugovoru o radu na određeno vrijeme. Ako poslodavac
ne uruči pismenu izjavu o ugovoru o radu na određeno vrijeme, takav ugovor smatrat će se
ugovorom zaključenim na neodređeno vrijeme, ako to nije drugačije utvrđeno kolektivnim
ugovorom, ili ako poslodavac dokaže da je ugovor o radu bio zaključen na određeno
vrijeme."
Član 20.
Član 22. mijenja se i glasi: "Ako se zaposlenik upućuje na rad u inozemstvo, prije
odlaska zaposlenika u inozemstvo, mora se postići pismena saglasnost u pogledu slijedećih
uvjeta ugovora: 1. trajanju rada u inozemstvu; 2. valuti u kojoj će se isplaćivati plaća i
drugim primanjima u novcu i naturi na koja zaposlenik ima prava za vrijeme boravka u
inozemstvu; 3. uvjetima vraćanja u zemlju."
Član 21.
U članu 32. iza stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi: "Zaposlenik može
dobrovoljno, na zahtjev poslodavca, raditi prekovremeno i to u trajanju od još najviše 10
2006
sati sedmično." Dosadašnji st. 3., 4. i 5. postaju st. 4., 5. i 6. U stavu 6. riječi: "i 4"
zamjenjuje se riječima: "4. i 5."
Član 22.
U članu 34. stav 2. mijenja se i glasi: "Ako je rad organiziran u smjenama, izmjena
smjena se uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu."
Član 23.
Član 35. briše se.
Član 24.
U članu 38. stav 2. na početku rečenice riječ "Izuzetno" briše se.
Član 25.
Član 40. briše se.
Član 26.
Član 52. mijenja se i glasi: "Žena ne može biti zaposlena na poslovima pod
zemljom (u rudnicima), osim u slučaju ako je zaposlena na rukovodećem mjestu koje ne
zahtijeva fizički rad ili u službama zdravstvene i socijalne zaštite, odnosno ako žena mora
provesti izvjesno vrijeme na obuci pod zemljom ili mora povremeno ulaziti u podzemni dio
rudnika u cilju obavljanja zanimanja koje ne uključuje fizički rad."
Član 27.
Član 55. mijenja se i glasi: "Za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta, žena ima
pravo na porođajno odsustvo u trajanju od jedne godine neprekidno. Na osnovu nalaza
ovlaštenog liječnika žena može da otpočne porođajno odsustvo 28 dana prije očekivanog
datuma porođaja. Žena može koristi kraće porođajno odsustvo, ali ne kraće od 42 dana
poslije porođaja."
Član 28.
U članu 56. riječi: "i 3." brišu se.
Član 29.
U članu 62. stav 1. riječi: "kao i odsustva iz člana 59. ovog zakona," brišu se.
Član 30.
Član 76. briše se.
Član 31.
U članu 86. stav 1. tačka 3. iza riječi: ""staža osiguranja" dodaju se riječi: "odnosno
navrši 40 godina staža osiguranja".
Član 32.
Član 87. mijenja se i glasi: "Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposlenika
uz propisani otkazni rok, ako: 1. je takav otkaz opravdan iz ekonomskih, tehničkih ili
organizacijskih razloga, ili 2. zaposlenik nije u mogućnosti da izvršava svoje obaveze iz
radnog odnosa. Poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučajevima iz stava 1. ovog
člana, ako se, s obzirom na velićinu, kapacitet i ekonomsko stanje poslodavca i mogućnosti
zaposlenika, ne može osnovano očekivati od poslodavca da zaposli zaposlenika na druge
poslove ili da ga obrazuje odnosno osposobi za rad na drugim poslovima."
2007
Član 33.
Član 88. mijenja se i glasi: "Poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku,
bez obaveze poštivanja otkaznog roka, u slučaju da je zaposlenik odgovoran za teži
prijestup, ili za težu povredu radnih obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne
bi bilo osnovano očekivati od poslodavca da nastavi radni odnos. U slučaju lakših
prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza iz ugovora o radu, ugovor o radu se ne može
otkazati bez prethodnog pismenog upozorenja zaposleniku. Pismeno upozorenje iz stava 2.
ovog člana sadrži opis prijestupa ili povrede radne obaveze za koje se zaposlenik smatra
odgovornim i izjavu o namjeri da se otkaže ugovor o radu bez davanja predviđenog
otkaznog roka za slučaj da se takav prijestup ponovi. Kolektivnim ugovorom ili
pravilnikom o radu mogu se utvrditi vrste prijestupa ili povreda radnih obaveza iz st. 1. i 2.
ovog člana".
Član 34.
Iza člana 88. dodaje se novi član 88a., koji glasi: "Član 88a. Zaposlenik može
otkazati ugovor o radu bez davanja predviđenog otkaznog roka, u slučaju da je poslodavac
odgovoran za prijestup ili povredu obaveza iz ugovora o radu, a koji su takve prirode da ne
bi bilo osnovano očekivati od zaposlenika da nastavi radni odnos. U slučaju otkazivanja
ugovora o radu iz stava 1. ovog člana zaposlenik ima sva prava u skladu sa zakonom, kao
da je ugovor nezakonito otkazan od strane poslodavca."
Član 35.
U članu 89. stav 1. riječi: "člana 88. stav 1." zamjenjuju se riječima: "čl. 88. i
88a.". Stav 2. briše se.
Član 36.
Član 91. mijenja se i glasi: "U slučaju otkazivanja ugovora o radu u smislu člana
88. st. 1. i 2. ovog zakona, poslodavac je dužna, u slučaju spora pred nadležnim sudom,
dokazati postojanje razloga za otkaz."
Član 37.
Član 92. briše se.
Član 38.
U članu 93. riječ "sindikata" zamjenjuje se riječima: "federalnog ministarstva
nadležnog za rad (u daljem tekstu: federalno ministarstvo)".
Član 39.
Član 95. mijenja se i glasi: "Otkazni rok ne može biti krači od sedam dana u
slučaju da zaposlenik otkazuje ugovor o radu, ni krači od 14 dana u slučaju da poslodavac
otkazuje ugovor o radu. Otkazni rok počinje da teće od dana uručenja otkaza zaposleniku
odnosno poslodavcu. Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu može
se utvrditi duže trajanje otkaznog roka".
Član 40.
U članu 96. st. 2. i 3. mijenjaju se i glase: "Ako sud utvrdi da je otkaz nezakonit
može poslodavca obavezati da: 1. vrati zaposlenika na posao, na njegov zahtjev, na poslove
na kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove i isplati mu naknadu plaće u visini plaće
koju bi uposlenik ostvario da je radio i naknadi mu štetu, ili 2. isplatiti zaposleniku: naknadu plaće u visini plaće koju bi zaposlenik ostvario da je radio; - naknadu štete za
pretrpljenu štetu; - otpremninu na koju zaposlenik ima pravo u skladu sa zakonom,
2008
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu; - druge naknade na koje
zaposlenik ima pravo, u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom pravilnikom o radu ili
ugovorom o radu. Zaposlenik koji osporava otkazivanje ugovora o radu može tražiti da sud
donese privremenu mjeru o njegovom vraćanju na rad, do okončanja sudskog spora.
Član 41.
Član 98. mijenja se i glasi: "Poslodavac koji zapošljava više od 15 zaposlenika, a
koji u periodu od naredna tri mjeseca ima namjeru da zbog ekonomskih, tehničkih ili
organizacijskih razloga za više od 10% zaposlenika otkaže ugovore o radu, ali najmanje
peterici zaposlenika, dužan se konsultirati sa vijećem zaposlenika, a ako kod poslodavca
nije formirano vrijeće zaposenika, sa sindikatom koji predstavlja najmanje 10%
zaposlenika."
Član 42.
Član 99. mijenja se i glasi: "Obaveza konsultiranja u smislu člana 98. ovog zakona:
1. zasniva se na aktu u pismenoj formi koji je pripremio poslodavac; 2. započinje najmanje
30 dana prije davanja obavijesti o otkazu zaposlenicima na koje se odnosi. Akt u pisanoj
formi iz stava 1. ovog člana dostavlja se vijeću zaposlenika ili sindikatu prije početka
konsultiranja, a sadrži, naročito, slijedeće podatke:
- razloge za predviđeno otkazivanje ugovora o radu;
- broj i kategoriju zaposlenika za čije je ugovore predviđen otkaz;
- mjere, za koje poslodavac smatra da se pomoću njih mogu izbjeći neki ili svi
predviđeni otkazi (npr. raspoređivanje zaposlenika na drugo radno mjesto kod
istog poslodavca, prekvalifikacija gdje je to potrebno, privremeno skraćivanje
radnog vremena);
- mjere za koje poslodavac smatra da bi mogle pomoći zaposlenicima da nađu
zaposlenje kod drugog poslodavca;
- mjere za koje poslodavac smatra da se mogu poduzeti u cilju prekvalificiranja
zaposlenika radi zapošljavanja kod drugog poslodavca.
Ako u periodu od jedne godine od otkazivanja ugovora o radu, u smislu člana 98.
ovog zakona, poslodavac namjerava da zaposli zaposlenike sa istim kvalifikacijama i
stepenom stručne spreme, prije zapošljavanja drugih lica će ponuditi zaposlenje onim
zaposlenicima čiji su ugovori o radu otkazani."
Član 43.
U članu 100. stav 2. iza riječi: "pravilnikom o radu" dodaju se riječi: "ili ugovorom
o radu".
Član 44.
U članu 101. stav 1. riječi: "radnog odnosa" zamjenjuju se riječima: "ugovora o
radu".
Član 45.
Član 103. mijenja se i glasi:
"Zaposlenik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog
odnosa, može zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava.
Podnošenje zahtjeva iz stava 1. ovog člana ne sprjećava zaposlenika da traži zaštitu
povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
Zaposlenik može podnijeti tužbu pred nadležnim sudom zbog povrede prava iz
radnog odnosa u roku od jedne godine od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno
njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava iz radnog odnosa.
2009
Kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu, u skladu sa zakonom, može se
predvidjeti postupak mirnog rješavanja radnog spora, u kom slučaju rok za podnošenje
zahtjeva nadležnom sudu teće od dana okončanja ovog postupka.
Ukoliko se postupak ne okonča u skladu sa stavom 4. ovog člana u razumnom
roku, zaposlenik ima pravo da podnese tužbu nadležnom sudu".
Član 46.
U članu 105. iza riječi: "novog poslodavca" dodaju se riječi: "uz saglasnost
zaposlenika."
Član 47.
U članu 118. stavk 1. riječi: "federalnom ministarstvu nadležnom za rad (u daljem
tekstu: federalno ministarstvo) zamjenjuje se riječima: "federalnom ministarstvu".
Član 48.
Iza člana 139. u poglavlju XXI KAZNENE ODREDBE, dodaje se novi član 139a.,
koji glasi:
"Član 139a. Novčanom kaznom od 1.000,00 KM do 10.000,00 KM kaznit će se za
prekršaj poslodavac - pravno lice, ako: - sa zaposlenikom ne zaključi ugovor o radu (član
2.), - stavlja u nepovoljniji položaj lice koje se zaposli i lice koje traži zaposlenje (član 5.)."
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se poslodavac - fizičko lice novčanom
kaznom od 1.000,00 KM do 3.500,00 KM.
Za prekršaj iz stava 1. ovog člana kaznit će se i odgovorno lice kod poslodavca koji
je pravno lice novčanom kaznom od 500,00 KM do 1.000,00 KM".
Član 49.
U članu 140. stav 1. riječi: "10.000,00 KM" zamjenjuju se riječima: "7.000,00
KM".
Tačke 1. i 2. brišu se.
Tačka 3. koja postaje tačka 1. mijenja se i glasi: "1. zaposleniku ne uruči pismenu
izjavu u skladu sa članom 21a. ovog zakona".
Tačka 4. briše se.
Dosadašnje tač. 5. - 12. postaju tač. 2. - 9.
U dosadašnjoj tački 13. koja postaje tačka 10. riječi: "stav 1." zamjenjuje se
riječima: "st. 1. i 3.".
Dosadašnja tačka 14. postaje tačka 11.
U dosadašnjoj tački 15. koja postaje tačka 12. u zagradi riječi: "stav 5." zamjenjuje
se riječima: "stav 6.".
Dosadašnje tač. 16. - 25. postaju tač. 13. - 22.
Dosadašnja tačka 26. koja postaje tačka 23. mijenja se i glasi: "26. zaposli ženu na
poslovima pod zemljom (u rudnicima) suprotno članu 52. ovog zakona".
Dosadašnje tač. 27. - 48. postaju tač. 24. - 45.
Dosadašnje tač. 49. i 59. koje postaju tač. 46. i 47. mijenjaju se i glase: "49. ne
konsultira se sa viječem zaposlenika u skladu sa člankom 98. ovog zakona". "50. postupi
suprotno odredbama člana 99. ovog zakona".
Dosadašnje tač. 51. - 58. postaju tač. 48. - 55.
Član 50.
U članu 143. stav 4. mijenja se i glasi: "Ako zaposlenik na čekanju posla iz st. 1. i
2. ovog člana ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog člana, prestaje mu radni odnos,
uz pravo na otpremninu koja se utvrđuje na osnovu prosječne mjesečne plače isplaćene na
2010
nivou Federacije, na dan stupanja na snagu ovog zakona, koju objavljuje Federalni zavod za
statistiku."
Iza stava 4. dodaje se novi stav 5., koji glasi: "Otpremnina iz stava 4. ovog člana
isplaćuje se zaposleniku za ukupan staž osiguranja, a utvrđuje se tako da se prosječna plaća
iz stava 4. ovog člana pomnoži sa koeficijentom, i to za: staž osiguranja koeficijent - do 5
godina 1,33 - od 5 do 10 godina 2,00 - od 10 do 20 godina 2,66 - preko 20 godina 3,00
Dosadašnji st. 5., 6. i 7. postaju st. 6., 7. i 8.
Član 51.
Iza člana 143. dodaje se novi čl. 143a., 143b. i 143c., koji glase: "Član 143a.
Zaposlenik koji smatra da je poslodavac povrijedio njegovo pravo koje je utvrđeno u članu
143. st. 1. i 2. može u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona podnijeti
žalbu kantonalnoj komisiji za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljem tekstu:
kantonalna komisija), koju formira kantonalni ministar nadležan za poslove rada (u daljem
tekstu: kantonalni ministar).
O žalbama izjavljenim protiv rješenja kantonalne komisije, rješava Federalna
komisija za implementaciju člana 143. (u daljem tekstu: Federalna komisija), koju formira
federalni ministar.
U slučaju da kantonalna komisija ne izvršava funkciju radi koje je formirana,
Federalna komisija preuzet će nadležnosti kantonalne komisije.
Ako je pred nadležnim sudom pokrenut postupak koji se odnosi na prava
zaposlenika iz člana 143. st. 1. i 2. ovog zakona, sud će ustupiti zahtjev na nadležno
postupanje kantonalnoj komisiji i donijeti odluku o prekidu postupka". "Član 143b.
Članove Federalne odnosno kantonalne komisije imenuje federalni odnosno
kantonalni ministar na osnovu njihovog profesionalnog iskustva i iskazane sposobnosti za
izvršavanje ove funkcije.
Članovi komisije moraju biti nezavisni i objektivni i ne mogu se birati iz reda
izabranih dužnosnika, niti mogu imati bilo kakav politički mandat. Federalno ministarstvo
odnosno nadležni organ kantona snosit će troškove Federalne odnosno kantonalne
komisije."
"Član 143c. Federalna odnosno kantonalna komisija može:
1. saslušati zaposlenika, poslodavca i njihove predstavnike;
2. pozvati svjedoke i vještake;
3. tražiti od odgovarajućih organa vlasti i poslodavaca da dostave sve relevantne
informacije.
Odluke federalne odnosno kantonalne komisije su:
1. konačne i podliježu sudskom preispitivanju u skladu sa zakonom;
2. pravno utemeljene;
3. dostavljene podnosiocu u roku od sedam dana."
Član 52.
Ovaj zakon ne odnosi se na ugovore i isplate nastale između poslodavca i
zaposlenika u primjeni člana 143. Zakona o radu prije dana stupanja na snagu ovog zakona.
Član 53.
Ovaj zakon ne odnosi se na konačne odluke koje je sud donio u periodu prije
stupanja na snagu ovog zakona u primjeni člana 143. Zakona o radu.
Član 54.
Postupci ostvarivanja i zaštite prava zaposlenika, započeti prije stupanja na snagu
ovog zakona, završit će se po odredbama propisa koji su se primjenjivali na teritoriji
2011
Federacije prije stupanja na snagu ovog zakona, ako je to za zaposlenika povoljnije,
izuzimajući član 143. Zakona o radu.
Član 55.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenim
novinama Federacije BiH".
2012
ZAKON
O IZMJENAMA ZAKONA O RADU
“Službene novine Federacije BIH” broj 29/03
Član 1.
U Zakonu o radu ("Službene novine Federacije BiH", br. 43/99 i 32/00) član 26.
mijenja se i glasi:
"Poslodavac može zaključiti ugovor o obavljanju pripravničkog staža sa
pripravnikom na onoliko vremena koliko traje pripravnički staž propisan za zanimanje na
koje se odnosi. Ugovor se zaključuje u pisanoj formi.
Kopiju ugovora poslodavac dostavlja nadležnoj službi za zapošljavanje u roku od
pet dana od dana njegovog zaključivanja radi evidencije i kontrole.
Pripravnikom se smatra lice sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno
fakultetom koje prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju, a koje je, prema Zakonu,
obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno
iskustvo.
U toku obavljanja pripravničkog staža pripravnik ima pravo na novčanu naknadu u
iznosu najmanje 80% od najniže plaće. Poslodavac i pripravnik mogu se dogovoriti i o
većem iznosu novčane naknade, ovisno od stručne spreme pripravnika.
Poslodavac osigurava pripravnika za slučaj povrede na radu i profesionalne bolesti,
a zdravstveno osiguranje osigurava nadležna služba za zapošljavanje.
Pripravnik ima pravo na odmor u toku radnog dana, dnevni odmor između dva
uzastopna radna dana i sedmični odmor."
Član 2.
Član 28. mijenja se i glasi:
"Ako je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno Zakonom ili Pravilnikom o radu,
uvjet za obavljanje poslova određenog zanimanja, poslodavac može lice koje završi
školovanje za takvo zanimanje primiti na stručno osposobljavanje za samostalan rad, bez
zasnivanja radnog odnosa (volonterski rad).
Ugovor sa volonterom zaključuje se u pisanoj formi. Kopiju ugovora poslodavac
dostavlja nadležnoj službi za zapošljavanje u roku od pet dana od dana zaključenja ugovora
radi evidencije i kontrole.
Volonterski rad može trajati onoliko vremena koliko je propisano trajanje
osposobljavanja, prema Zakonu, za određeno zanimanje.
Trajanje volonterskog rada iz stava 3. ovog člana računa se u pripravnički staž i
radno iskustvo kao uvjet za rad na određenim radnim mjestima ili za polaganje stručnog
ispita.
Volonter ima pravo na zdravstveno osiguranje kako je to utvrđeno propisima za
nezaposlena lica.
Radi osiguranja za slučaj povrede na radu ili profesionalne bolesti, poslodavac
plaća nadležnoj službi za zapošljavanje 35 % od najniže plaće za svakog volontera.
2013
Volonter ima pravo na odmor u toku radnog dana, dnevni odmor između dva
uzastopna radna dana i sedmični odmor."
Član 3.
U članu 140. u stavu 1. tač. 6. i 7. mijenjaju se i glase:
"6. ugovor o obavljanju pripravničkog staža ne zaključi u pisanoj formi ili ne
dostavi kopiju ugovora nadležnoj službi za zapošljavanje u roku od pet dana od dana
zaključenja ugovora (član 26.).
7. ugovor o volonterskom radu ne zaključi u pisanoj formi ili ne dostavi kopiju
ugovora nadležnoj službi za zapošljavanje u roku od pet dana od dana zaključenja ugovora
(član 28.)."
Član 4.
Ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenim
novinama Federacije Bosne i Hercegovine".
2014
2015

Ugovor o radu - primjer

sažetak - Hrvatska gospodarska komora

kolektivni ugovor - Samostalni sindikat radnika komunalne privrede

60/10 - SIPA

Zakon o radu FBiH - nesluzbeni precisceni tekst

kolektivni ugovor za djelatnost osnovnog obrazovanja

Visoka isplativost ulaganja

PRAVILNIK O RADU

Kolektivni ugovor za područje djelatnosti poštanskog saobraćaja u

PLIVA HRVATSKA doo