Jadranka Žderić
GOVORIMO, ČITAMO, PIŠEMO HRVATSKI 4
jezik i čitanka iz hrvatskoga jezika
za četvrti razred osnovne škole
Izdavač
Sretna knjiga, d.o.o.
Zagreb, Vlaška 102
Recenzenti
dr. Vladimira Štanger Velički
Olieta Horvat Kardoš, prof.
Lektura
Jasenka Ružić
Ilustrirali
Ivana Guljašević
Dubravka Kolanović
Marsela Hajdinjak Kreč
Radovan Domagoj-Devlić
Svjetlan Junaković
Ninoslav Kunc
Ovitak
Zdenko Bašić
Likovno-grafičko oblikovanje
Karmena Šipek
Jadranka Žderić
Govorimo,
čitamo, pišemo
hrvatski 4
jezik i čitanka iz hrvatskoga jezika
za četvrti razred osnovne škole
Sadržaj
KLJUČIĆ OKO VRATA
Ljubica Balog: S osmijehom se moramo roditi
Grigor Vitez: Najljepša lađa
Pajo Kanižaj: Kuća
Mladen Kušec: Kad bi grad bio živ
Vesna Miculinić Prešnjak: Kornjača i dan
Gustav Krklec: Dva delfina
VELIKO SLOVO U PISANJU IMENA STANOVNIKA, MJESTA I POKRAJINA
Vesna Kosec-Torjanac: Nisam ja
Krešimir Rožman: Moja trgovina
Jadranka Čunčić-Bandov: Ludara i Pinkli
SPORAZUMIJEVANJE — GOVORNO I NEGOVORNO
Grigor Vitez: Gitara jesenjeg vjetra
Silva Bajić: Grane
Sandra Deisinger: Veliki savršeni ljudi
RASPRAVA
Nikola Pulić: Ključić oko vrata
Mirjana Mrkela: Upoznajte Adama
Sunčana Škrinjarić: Magla
Sanja Pilić: Šuma
IMENICE
Dragutin Horkić: Vjetar
GLAGOLI
PRIČANJE DOŽIVLJAJA IZ OSOBNOGA ŽIVOTA (STVARNO I ZAMIŠLJENO)
Tito Bilopavlović: Paunaš
Silvija Šesto: Čuvar
UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR
Dragocjeni lijek
Grigor Vitez: Spomenik u Hirošimi
USPOREDBA FILMA S KNJIŽEVNIM DJELOM
PISANJE NAZIVA KNJIGA, FILMOVA, NOVINA I ČASOPISA
Astrid Lindgren: Pipi ne može u školu
OPISNI PRIDJEVI
Jadranka Čunčić-Bandov: Čudesno biće
SLIKOVIT OPIS
Jörg Steiner: Jorinda i Joringel
Sunčana Škrinjarić: Priče o sjeveru
Milan Taritaš: Tomislav
Mijo Lončarić: Hrvatska – najljepši pridjev
Mladen Kušec: Grad s dva imena
KRATICE
Jagoda Truhelka: Badnja večer
Marija Drobnjak: Drvce
Marela Mimica: Fritule
Marija Đanović: Dubrovačka kolenda
KNJIŽEVNI JEZIK I ZAVIČAJNI GOVOR
Moja obitelj
IZRICANJE PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Gustav Krklec: Naš Antonez
Milan Taritaš: Skupljač
Palma Katalinić: Srebrenkin balet i moj nogomet
VELIKO SLOVO U IMENIMA NARODA I DRŽAVA
Sunčana Škrinjarić: Prva priča o pajacima
7
8
9
10
11
12
13
13
14
15
16
18
20
21
22
23
24
26
27
28
29
30
31
32
34
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
48
49
48
51
51
52
54
54
55
55
56
57
58
60
62
63
64
HRVATSKA NAJLJEPŠI PRIDJEV
Draženka Skupnjak: Zlosretne žablje zaruke
Vlasta Vuk: Tuga u boji
Vera Zemunić: Riječ je o mami i tati
Igor Novosel: Reci, aaaaaaaaaaaaaa!
Erich Kästner: U gumenom čamcu preko oceana
SAMOSTALNO STVARANJE PRIČE
Ivana Brlić-Mažuranić: Radoznala vila
Sažimanje pripovjednog teksta.
Sanja Pilić: Glava
Zvonimir Balog: Gnjavator
Salih Isaac: Magaropis
Ludwig Bauer: Kako postati veliki pisac od malih nogu
Zlata Kolarić-Kišur: Savjesno đače
Stjepan Jakševac: Zadaća o pravdi
OPISIVANJE KRAJOLIKA
Grigor Vitez: Ptičja pjevanka
Silvija Šesto: Mačka
PETROV LET NA SRETNIM KRILIMA
Felix Salten: Prvi put na livadi
PROMJENA ZNAČENJA PROMJENOM INTONACIJE RIJEČI I REČENICA/INTONACIJA U ČITANJU
Hans Christian Andersen: Heljda
NAGLAŠENE I NENAGLAŠENE RIJEČI
J. M. Barrie: Petrov dolazak
POSVOJNI PRIDJEVI
Ivana Brlić-Mažuranić: Tintilinić se dosjetio
PISANJA POSVOJNIH PRIDJEVA IZVEDENIH OD VLASTITIH IMENA
Lewis Carroll: Alisa pada u ponor
Rudyard Kipling: Ljudsko mladunče će živjeti
Jasna Popović-Poje: Vrapci i strašilo
Stanislav Femenić: Nitko Nitković
Zvonimir Balog: Kotormotač
Anto Gardaša: Mogu li tata Leo i Miron spasiti Sanonite?
TISUĆU ZAŠTO
Dubravko Horvatić: Tisuću zašto
Mirjana Mrkela: Vrtna prskalica
Enes Kišević: Moja mama
Oscar Wild: Moj vrt je moj vrt
Ksaver Šandor Gjalski: Hrvati su krenuli
Marela Mimica: Proljetnice
Tin Kolumbić: Zemlja Hrvatska
Josip Kozarc: Bujan život šume
Ruška Stojanović-Nikolašević: Iskrica
Johanne Spyrri: Što se dalje događalo na pašnjaku?
Pisanje-pismo
Sanja Lovrenčić: Palača glazbe
Edmond de Amicis: Mali domoljub iz Padove
Ivan Kušan: Uzbuna na Zelenom vrhu
Ivan Novački: Kapljica kiše
RJEČNIK
Stjepan Jakševac: Školjka
Mladen Bjažić: More
Slavko Kolar: Pljuska iz mora
Hrvatska falkuša
MALI PRAVOPISNI RIJEČNIK
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
84
85
87
88
90
92
93
94
95
96
97
98
100
101
102
103
104
107
108
110
111
112
114
116
117
118
119
120
120
122
124
126
128
129
130
131
132
133
134
Ključić oko vrata
Otkrij čudesan svijet
Što najviše voliš crtati? A što ti je teško nacrtati? Odgovore na ista pitanja u priči daje
književnica. Otkrij ih.
S osmijehom se moramo roditi
Jedna je olovka nacrtala najljepši crveni cvijet.
Druga je olovka nacrtala plavu rijeku kako teče.
Treća je olovka nacrtala šumu punu plašljivih srna.
Četvrta je olovka nacrtala Sunce, žuto kao najžući livadni maslačak.
Osmijeh ne zna nacrtati nijedna olovka u carstvu olovaka.
S osmijehom se moramo roditi.
Ljubica Balog
Izrazimo doživljaj Uronimo u pjesmu
Koji ti se od nabrojenih prizora najviše
Slažeš li se s
sviđa? Što ti najviše voliš crtati?
književnicom?
Zašto je važno osmjehivati se?
Kako se osjećaš uz nekoga tko
je nasmiješen i nekoga tko je
namrgođen?
8
Svuda oko nas – mediji
Promotri sliku Henrija
Matissea Gerber.
Koje osjećaje budi
pogled na nju?
Otkrij čudesan svijet
Imaš li neke posebne želje, snove na početku školske godine? Što bi volio/voljela da ti se ostvari?
Znaš li što trebaš činiti da do toga i dođe? Zamisli najljepšu lađu koja će te odvesti do ostvarenja
tvoga sna.
Najljepša lađa
Došla je lađa izdaleka.
Kakva lađa? Koga čeka?
Najljepša lađa na svijetu!
Hajdemo brzo, na nas čeka!
U nepoznatu zemlju kreće,
Ali nespremne primit neće.
Zato se umij i presvuci
Dok na nas čeka lađa u luci,
Najljepša lađa u luci,
Najljepša lađa na svijetu,
Modra i zlatna, bijela joj jedra
Skidaju zvijezde sa neba vedra.
Sad će krenuti! Brže na lađu!
Evo već plovi, plovi, plovi
U daleku zemlju gdje su snovi...
Grigor Vitez
Izrazimo doživljaj
Bi li i ti zaplovio/
zaplovila tom
lađom?
Uronimo u pjesmu
Pronađi stihove koji kazuju da treba požuriti jer lađa dolazi.
Kakva je ta lađa? Kamo odlazi?
Koji su tvoji snovi za koje bi volio/voljela da se ostvare?
U čemu ti može pomoći škola da se ostvare tvoji snovi?
Može li škola biti lađa za put u snove?
Što misliš, hoće li na tom putu do željenih snova biti i bura,
oluja, poteškoća?
Što ti je potrebno da ih svladaš?
Svuda oko nas – mediji
Učenici iz OŠ Kalnik ostvarili su svoj
san i oko svoje škole posadili pravi
biblijski vrt.
Njihov rajski vrt, osim mnogobrojnih
ptica i pčelica, posjećuju svi koji uza
nj prođu.
9
Otkrij čudesan svijet
Nabroji nekoliko riječi koje ti prve padnu na pamet kad kažeš riječ kuća.
Kuća
na dimnjaku
roda krilca
suši
preko
njega
kamin
drvca
puši
svaka stara kuća jedan klimav dimnjak ima
stari su domovi s blagim okusom topline i dima
a ispod dimnjaka obično se crveni od crijepa krov
crven je samo u početku kad je crijep još uvijek nov
poslije kiše sve je crnji svaka ga tuča sve više krnji
nekad davno krovovi su bili vrlo niski i k tome još od slame
dimnjačari nisu smjeli pušiti ali si mogao na krov nasloniti rame
* prozor je oko
*
prozor je oko
* na koje ljudi
*
možeš gledati
*
*
kroz njeg van
* svašta objese
*
al ako gledaš
* oči od kućica
*
unutra tad si
* poput naočala
*
* imaju zavjese
*
ti bezobrazan
*
*
*
Pajo Kanižaj *
*************************************************
Bogatimo rječnik
kamin – otvorena peć s dimnjakom, vrsta poluzatvorenog ognjišta
Izrazimo doživljaj
Kad promotriš ovu pjesmu, na što
podsjeća rasporedom stihova?
Uronimo u pjesmu
•S kime pjesnik uspoređuje kuću?
•Opis kojega dijela kuće ti se najviše sviđa?
•Što bi kućicama bili zastori?
•A što su im oči?
•Koji stihovi opisuju kako kuća s vremenom stari?
•Kako izgledaju moderne kuće, neboderi?
•Imaju li niske krovove kao nekad?
10
Svuda oko nas – mediji
Prolistajte časopise i novine za
odrasle, izrežite fotografije kuća
koje su vama lijepe, nalijepite
na plakat. Iznad pojedine kuće
napišite neki od svojih zaključaka.
Otkrij čudesan svijet
Što je sve živo u gradu? Zamisli da je grad živo biće. Pričaj o zamišljenom.
Usporedi svoju sliku s pjesnikovom.
Kad bi grad bio živ
Kad bi grad bio živ
Kao ptica ili pas
Buka bi bila njegov glas
Njegove bi žile ulice bile
Drveće oko kuća
Bila bi njegova pluća
A prozori oči
Što svijetle u noći.
Kad bi grad bio živ
Njegov bi ogrtač bio siv
Njegov šešir crven
I nov
Kao krov.
Ogromne dizalice
Što dižu bez muke
Bile bi njegove ruke
A noge da korača
Tisuću kotača.
Mladen Kušec
Personifikacija
je postupak u
kojem se neživim
predmetima pridaju
osobine živih bića.
Može značiti i
pridavanje ljudskih
osobina prirodnim
pojavama, stvarima,
životinjama ili
biljkama.
Izrazimo doživljaj
Razlikuje li se tvoja slika od pjesnikove?
Svuda oko nas – mediji
Promotri gradske krovove. I ondje ima
života. Tko sve tu živi? Opiši kretanje tih
bića.
Uronimo u pjesmu
•Što bi u njegovoj slici činilo glas grada? Što bi još mogao biti njegov glas?
•Što su mu ruke, a što noge? Što još može »zamijeniti« te dijelove tijela grada?
•Koja ti se usporedba najviše sviđa?
•Sviđa li ti se siva boja njegova ogrtača? Koje bi još boje mogao biti ogrtač?
Što bi tada trebalo činiti?
•S kime pjesnik uspoređuje grad?
11
Otkrij čudesan svijet
Jesi li kada u nekom kutku prirode naišao/naišla na otpatke? Što možeš zapaziti ako ih se dugo
ne ukloni?
Kornjača i dan
Na lopoču, pored bare
Našle su se igle
I bakine škare stare
Ma zamislite, igle!
Odakle su samo stigle?
I isprana stara haljina
U ona vremena
Kad je baka bila pralja
A papuča je poslužila
Nekom starom mišu
Za odmor, za san.
Sve to vidje kornjačica
I njen prijatelj dan.
Vesna Miculinić Prešenjak
Bogatimo rječnik
pralja – žena koja pere rublje
Izrazimo doživljaj
Što je najčudnije što je vidjela kornjačica?
Uronimo u pjesmu
•Koje su se bakine stvari našle usred bare, na livadi?
•Što misliš, kako su se ondje našle?
•Koji stih potvrđuje da je stvar vrlo zagonetna?
•Što se moglo dogoditi s bakinim starim predmetima?
•Kako su neke životinje odlučile iskoristiti predmete na
koje su naišle?
12
Svuda oko nas – mediji
Promotri fotografiju. Može li se ponekad stari predmet
iskoristiti tako da živi u skladu s prirodom?
Otkrij čudesan svijet
Jesi li kada vidio/vidjela neku životinju u njezinu prirodnom okružju? Pričaj o tom doživljaju.
Dva delfina
Bijela lađa, modro more.
Morem lađa brazdu ore.
Čas su dolje, časkom gore –
ljuljačka je njima more.
Brazdu morem lađa pluži,
a nad brazdom galeb kruži.
Ljuljaju se, plove, skaču
pa nestanu prema Braču.
Sve od Splita pa do Hvara
bijela lađa brazdu stvara.
Gleda dijete vale plave.
Delfini se opet jave.
A sa lađe Katarina
motre igru dva delfina.
Rep im vidi i peraje.
Vječito im igra traje.
Čas su gore, časkom dolje,
razigrani, dobre volje.
Čas daleko, čas su bliže,
sve dok lađa Hvaru stiže.
Bogatimo rječnik
brazda – pjenasti trag na površini vode ili
mora od plovila
pluži (plužiti) – skijati se
Izrazimo doživljaj
Kako se dupini
doimaju dok
plivaju morem?
Otkrij hrvatski jezik
Uronimo u pjesmu
•Što stvara lađa ploveći morem?
•Od čega je ta brazda?
Morske pjene.
Bijeloga pijeska.
•Tko rado prati brodove dok plove?
•Koji se stihovi ponavljaju?
Gustav Krklec
•Time se prikazuje:
uronjavanje i
izranjanja dupina
njihova razigranost
njihova tuga?
VELIKO SLOVO U PISANJU IMENA STANOVNIKA, MJESTA I POKRAJINA
Ovo pismo ide u Vinkovce, a ovo u Čačince. Ovo pismo ide u Krapinu, a ovo u Županju.
Iz Gorskog kotara stiglo pismo puno svježeg zraka. Iz Hrvatskog zagorja stiglo pismo u obliku
medenjaka. U paketu iz Dalmacije mirišu suhe smokve,
iz Ravnih kotara stižu prve rotkve. Iz Slavonije stigle sočne jabuke Iz Istre i Podravine stig’o miris
dobra vina Svega ima naša domovina.
Koji se hrvatski krajevi i pokrajine spominju u pjesmici? Znaš li još koje?
Kakvim su početnim slovom napisana imena mjesta i pokrajina?
Varaždin
Vukovar
Split
Grubišno Polje
Slavonska Požega
Dugo Selo
Imena gradova, sela i drugih naseljenih mjesta pišu se velikim početnim
slovom! Imena mjesta pišu se velikim početnim slovom.
Kako se pišu imena stanovnika naseljenih mjesta?
Varaždinac
Vukovarac
Splićanin
Zagrepčanin
Karlovčanin
Varaždinka
Vukovarka
Splićanka
Zagrepčanka
Karlovčanka
Promotri imena krajeva i pokrajina. Kakvim se početnim slovom pišu?
Hrvatsko primorje
Istra
Hrvatsko zagorje
Podravina
Gorski kotar
Dalmatinska zagora
Dalmacija
Međimurje
Zagorje, primorje nije vlastito ime kraja, nego govori je li on uz more ili gore. Zato slovo može biti malo.
Imena stanovnika izvedena od zemljopisnih imena: gradova, sela i
pokrajina, vlastita su imena i pišu se velikim početnim slovom.
13
Otkrij čudesan svijet
Jesu li se na tebe tvoji najmiliji nekad jako naljutili? Zašto?
Nisam ja
Peetrra! – zagrmio je iz moje sobe bengalski tigar, koji je, sasvim slučajno, poprimio oblik
moje mame. Slovo r u mojem je imenu odjekivalo poput sudara dvaju teretnih vlakova,
a ispred njega, tj. ispred tog reskog rr-a, odnekud je upalo i h, slovo kojeg inače nema
u mojem imenu. To je slovo vjerojatno služilo kako bi se ono r iza njega lakše
stropoštalo niz stepenice, od moje sobe do kuhinje, gdje sam stavljala čokoladni
namaz na krišku kruha. Dakle, moje je ime glasilo: “Pethrra!” Sthrrašno!
U kazni, čitajući lektiru, čula sam kako se mama, na popodnevnoj kavi, žali
susjedi:
“Ja više ne znam s njom. Jesam JA kriva? Jesam, jesam!”, odgovarala je na svoje
pitanje, optužujući se tonom španjolskih serija, koje gledam s bakom. “Sve sam
joj dopuštala, sve omogućila i – onu jaknu. I stara je dobra. Ali, ta nije moderna,
nije ‘in! I baka, ee, baka ti je najviše kriva. “Pa, daj, pusti je, takve su sve...
I ti si bila takva!’ Nisam!”, svađala se sad s bakom koja nije bila prisutna.
“Ja sam jednu jaknu nosila tako dugo dok je nisam prerasla!” Pomislila
sam: moja bi mama bila dobra glumica! Promijenivši ulogu, napokon se
obratila susjedi: “Znaš li ti koliko košta ta nesretna jakna, ha? Bolje da ne
znaš! Za te sam novce mogla... mogla sam... – svašta!
I uđem ti ja ujutro u Petrinu sobu – i imam što vidjeti:
blatne tenisice nasred sobe, papirići, sličice, olovke...
sve to... eto, opet me guši... a nova jakna – bez rukava!
Ovdje je nastala tišina, kao da je mamino izlaganje
netko nožem prerezao. Jedino je susjeda u toj tišini
srknula kavu, a to je bio znak mojoj mami da nastavi:
“Odrezala je rukave!” “Je, zatoplilo je. Vruće je u...”,
valjda je i sama susjeda shvatila da je ova upadica sasvim bez veze, pa je naglo zašutjela. Mama se
nije niti obazirala na susjedu, već je sa zanosom nastavila: “I još mi k tome laže: ‘Nisam ja! Pa, tko je
onda, svemirci?!’ Laži ne mogu podnijeti! Sve, samo laž ne. Stalno sam je učila: Tko laže, taj i krade,
tko krade, taj je ubojica!” Susjeda joj je oduzela riječ, baš u trenutku kad je mama bila u stanju objasniti
joj sve tajne svijeta, spomenuvši meni mrsku riječ – pubertet, nakon koje mi je knjiga u ruci postala
zanimljivija.
Vesna Kosec–Torjanac
Izrazimo doživljaj
Zašto je mama bila jako ljuta na Petru?
Izražajno čitanje - koje ćeš osjećaje pokušati izraziti
čitajući Petrin, a koje majčin tekst?
Uronimo u pjesmu
•Kome se mama potužila na njezino ponašanje?
•Što je sve zamjerala Petri?
Petra je tražila kupnju nove jakne po posljednjoj modi.
Jakna je bila skupa.
Jakna je bila vrlo jeftina.
Petra joj je odrezala rukave.
Petra je rekla da nije ona odrezala rukave.
Petra nije željela novu jaknu.
•Što bi predložio/predložila Petri kako da se ubuduće nastoji ponašati?
14
Svuda oko nas – mediji
Kupovina može postati veliki problem ako prijeđe
u pretjerivanje i nije u skladu s mogućnostima.
Kupovanje, npr. nedjeljni obiteljski odlazak u
velike trgovačke centre postao je običaj i sve više
zamjenjuje odlaske na izlete u prirodu. Navodimo
nekoliko znakova kako prepoznati ovisnost o
kupovanju:
kupovanje za ublažavanje lošeg raspoloženja
kupovanje stvari koje nam ne trebaju
skrivanje kupljenih stvari
Otkrij čudesan svijet
Zamisli da imaš trgovinu. Što bi rado prodavao/prodavala?
Moja trgovina
Ako nemate novce,
Primam i rudlave ovce.
Ako nemate ni to,
Primam bilo što.
Ako nemate kakav predmet vrijedan,
Može tek osmijeh jedan.
A onda...
S police prve
Kupite pameti mrve.
S police druge
Kupite lijek protiv tuge.
S police treće
Kupite mjericu sreće.
S četvrte police
Kupite zlatne stolice.
S police pete
Kupite zvijezde i rakete.
S police šeste
Kupite beskrajne ceste.
A što da kupite s police sedme?
Kupite mudrosti hvalevrijedne.
Kupite znanja na kilu,
Kupite blagost, ostavite silu.
Ostavite i srdžbu bijesnu
Al’ svakako kupite ovu pjesmu.
Krešimir Rožman
Izrazimo doživljaj
Što se prodaje u ovoj neobičnoj trgovini?
Uronimo u pjesmu
•Nabroji što je sve nudio trgovac.
•Ovaj vlasnik trgovine doima se:
vedro, koristoljubivo, svadljivo, druželjubivo?
•Što bi ti od svega nabrojenoga htio/htjela kupiti?
•Može li se kupiti sreća?
Svuda oko nas – mediji
Organizirajte razrednu
udrugu. U udruzi
proizvodite predmete
koje možete izraditi,
a smatrate da će biti
privlačni i ostalim
ljudima: čestitke, ukrase
od prirodnih predmeta,
okvire za slike...
Prikupljeni novac od prodaje možete utrošiti
za zajednički izlet, za pomoć djetetu koje
nema dovoljno novca...
15
Otkrij čudesan svijet
Prisjeti se zgode u kojoj se nisi otprve mogao/mogla s nekim sporazumjeti.
Ludara i Pinkli
(Gljiva i mišić)
(mišić): Susjedice, susjedice ludarice, donosim ti divne vijesti.
Pinkli(mišić):
Ludara: Meni?
Pinkli: Da.
Ludara: Vijesti?
Pinkli: Ma da!
Ludara: Ajde, molim te Pinkli. Ja i vijesti, smiješno,
ha, ha, ha. Pa da li ti znaš da sam ja i bez tih tvojih
vijesti sama sebi previše i da vrlo teško izađem
nakraj sa svojim problemčićima, zamorčićima,
glavoboljčićima. Naravno da ne znaš.
Pinkli: Ali, susjedice ludarice. Ova vijest će biti
pravo osvježenje u pravi čas. Poslušaj, riječ je o pomirenju.
Ludara:: Pomirenju? Ti bi se, dakle, pomirio? Ali znaj, nema ništa od toga. Nisam toliko luda da se
pomirim kad se nismo ni svađali.
Pinkli: Ma ne ti i ja. Vuk i lisica su se pomirili.
Ludara: A, tu si se prevario. Vuk i lisica se nisu sa mnom nikada posvađali , pa se prema tome, nisu ni
pomirili.
Pinkli: O što da radim? Kako ne možeš shvatiti? Vuk i lisica su se jučer upravo pomirili.
Ludara: Ajde, molim te. Jučer nikog živog nisam vidjela. Uh, što me zamaraš. Odlučila sam da te više
ne slušam.
Pinkli: Ali molim te, poslušaj! Molim te!
Ludara: Teško nama s velikim srcem. Ajde, govori.
Pinkli: A sada budi veoma pažljiva i ponavljaj svaku riječ. Jučer je...
Ludara: Jučer je...
Pinkli: K meni došao vuk...
Ludara: K meni došao vuk...k meni došao vuk... a ne, ne, ne, br, br, strah me, kakav vuk kod mene.
Pinkli: Ma ne kod tebe, nego kod mene.
Ludara: Ma ne kod tebe, nego kod mene. Kod mene nije bio vuk.
Pinkli: Svakako da nije. Kod mene je bio vuk i rekao mi:
„Ja i lisica smo se jučer pomirili.“
Ludara: Ja i lisica smo se jučer pomirili... ja i lisica, otkud ja i lisica, pa mi se nismo nikada ni
posvađale i jako smo dobre prijateljice.
Pinkli: Ma ne ti i lisica, već vuk i lisica.
Ludara: E, sad mi je stvarno dosta tebe i tvog osvježenja.
Pinkli: Joj, što da radim? Čekaj, čekaj nešto mi je dolepršalo u glavu. Možda bi bilo najbolje ovako:
izbaci ti iz svog klobuka tebe i mene, a ostavi samo vuka i lisicu.
Ludara: Au, ovo je dosad najteže. Kako da iz svog klobuka izbacim sebe i tebe?
Pinkli: Jednostavno nemoj misliti na nas, već na vuka i lisicu.
16
Ludara: Dobro, pokušat ću.
Pinkli: A sad me dobro poslušaj. Taj vuk i ta lisica koji su ostali u tvom klobuku jučer su se pomirili.
Ludara: Vuk i lisica su se jučer pomirili. Pa što mi to odmah nisi rekao, o Pinkli, Pinkli!
Pinkli: Pa to ti stalno govorim.
Ludara: E, ne bila ja luda ako sam i načas pomislila da mi to želiš reći. Pa što još čekamo. Hajdemo
odmah čestitati vuku i lisici.
Jadranka Čunčić-Bandov
Bogatimo rječnik
klobuk – šešir, ono što je okruglasto,
nadignuto od postojeće ili zamišljene
ravne površine
Izrazimo doživljaj
Jesu li se na kraju
Pinkli i Ludara uspjeli
sporazumjeti?
Je li potrajalo njihovo
sporazumijevanje?
Uronimo u pjesmu
•Što je Pinkli želio priopćiti gljivi Ludari?
•Zašto ona nikako nije mogla razumjeti što
joj želi prenijeti Pinkli?
Gljiva nije shvaćala da Pinkli prepričava
što je doznao pri susretu s vukom.
Gljiva nije shvaćala da Pinkli prepričava
što je doznao pri susretu s lisicom.
•Pročitaj rečenice u kojima Ludara izražava
da ne razumije poruku koju joj želi
priopćiti Pinkli.
•Je li Pinkli odustao naišavši na
nerazumijevanje? Koju je svoju osobinu
time iskazao:
nestrpljivost strpljivost upornost?
•Kako je Pinkli pojednostavio vijest o vuku
i lisici?
Svuda oko nas – mediji
Poigrajte se u skupinama po troje.
Jedan od trojice neka u dječjim časopisima
pročita neku zanimljivu vijest.
Prepričaj je svojem prijatelju u razredu.
On neka je prepriča trećem prijatelju u
razredu, a prvi koji je pročitao vijest neka
sluša.
Utvrdite je li vijest točno prepričana.
17
Otkrij hrvatski jezik
SPORAZUMIJEVANJE — GOVORNO I NEGOVORNO
Poruke svuda oko nas
Već je sedam sati. Djevojčica Ana nije se probudila, a mora krenuti u školu. Tko ili što joj poručuje da ustane?
Ana umorno zijeva, niječno klima glavom.
Sat zvoni.
SEDAM SATI
Telefon zvoni.
SEDAM SATI
Mama kuca na vratima.
SEDAM JE
SATI.
Sat je zvonio u sedam sati. Ani je prenio poruku: Sedam je sati. Ana, ustani!
To može učiniti i telefon. A može i mama pokucati na vrata.
Ana pokretima lica (mimika) i tijela (gesta) pokazuje da još ne bi ustala.
Što je poruka Ani?
Koju poruku Ana odašilje?
Prenositelj/pošiljatelj poruke: sat, telefon.
Prenositeljica/pošiljateljica poruke: mama.
Poruka se prenosi zvukom i govorom.
18
RAZGOVOR
POŠILJATELJ
Hoću. Doći ću za
pet minuta.
PRIMATELJ
Hoćeš li se voziti
biciklom?
U jednoj dalekoj
zemlji živjela
lijepa kraljevna...
PRIPOVIJEDANJE
Baka priča priču djeci.
Pisane poruke
PISMO
POŠILJATELJ
Ana piše pismo.
Ana govori.
Baka priča.
Ana piše.
Prijateljica čita.
Djeca slušaju.
PRIMATELJ
Njezina prijateljica čita.
OBAVIJEST
prim
PRENOSITELJI PORUKA
PRIMATELJI
KNJIGA
NOVINE
RADIO
TELEVIZIJA
RAČUNALO
ČITATELJICA/ČITATELJ
PISAC/ČITATELJ
GOVORNIK/
GOVORNICA
SLUŠATELJICA/
SLUŠATELJ
19
Otkrij čudesan svijet
Promatraj lišće dok pada sa stabla u jesen.
Pokušaj se kretati poput njega. Jesu li ti pokreti brzi, spori, laki, teški...?
Gitara jesenjeg vjetra
Vjetar je opet uzeo svoju staru gitaru,
staru, staru, jako staru.
I pjesmu jeseni uz nju zapjevao,
pjevao, pjevao, pjevao...
A list po list u zraku plesat stao
list
list
po
po
list
list
pao
pao
pao
pao
Grigor Vitez
Izrazimo doživljaj
Na što te podsjetila
pjesma?
Uronimo u pjesmu
•Zašto se doima da vjetar svira u gitaru?
A pjeva? A tko pleše?
•Zašto je pad lišća podsjetio pjesnika na ples?
Lišće se lagano vrti, leprša.
Lišće pada brzo i jednolično.
•Gledajući smještaj riječi u recima, na što te
potiče taj raspored?
•Ritam pjesme u cjelini je (sporiji, brži)?
•Pri kraju pjesma sve se više (usporava, ubrzava)?
Ritam u pjesmi —
stalan raspored elemenata koji se ponavljaju
20
Svuda oko nas – mediji
Poslušaj melodiju koju proizvodi
gitara.
Kakav je njezin zvuk?
tužan
razigran
brz
sjetan
tih
Otkrij čudesan svijet
Jesi li se kada uplašio/uplašila neke prirodne pojave? Pričaj o tome.
Grane
Kada puše, po našem prozoru
šaraju grane.
U noći,
tuckaju ponekad tako uporno po
staklu kao rođaci pristigli izdaleka
posljednjim vlakom.
Silva Bajić
Izrazimo doživljaj
Zamisli opisanu pjesničku sliku.
Izrazi pokrete grana jednom
neprekinutom crtom.
Uronimo u pjesmu
•Što se događa s granama dok puše vjetar?
•Mogu li grane – šarati? Tko šara?
•Pjesnikinja je glagolom šarati htjela dočarati:
gibanje grana kao kada se šara po papiru
gibanje grana kao da nastaju šarene boje?
•Riječ _________ dočarava da je udaranje grana o staklo _________.
tuckaju
pristigli
stalno
povremeno
•S čijim je ponašanjem pjesnikinja usporedila gibanje grana?
Ljudi – rođaka pristiglih izdaleka.
Mačaka koje grebu po staklu.
Svuda oko nas
– mediji
Na što te
podsjećaju
izloženi
predmeti?
Vidite li svi u
razredu isto?
Razmotrite
zašto je to
tako.
21
Otkrij čudesan svijet
Smatraš li da su odrasli ljudi savršeni i nepogrešivi? Što im možeš zamjeriti? U čemu im se diviš?
Veliki, savršeni ljudi
Kako je teško biti dijete.
Osim što svi žure i jure pa
nemaju vremena za nas,
ipak nas stalno nešto traže
i podučavaju.
Na primjer, mama:
“Pazi kako držiš čašu,
ne polijevaj, sada to
obriši, ne tom krpom,
uzmi drugu, prvo mokra
pa suha...”
To je samo kada se prolije
sok, a koliko takvih situacija
ima u jednom danu...
Onda tata: “Skokni u podrum
po hladnu mineralnu vodu”.
Da.
A onda za pola sata opet
isto!!! A tek kad gosti
dođu!!!
A onda baka:
“Zatvaraj vrata... ne
lupaj vratima...
22
zatvaraj tiše...” Koliko tek tu riječi čujemo...
Djed će: “Samo mi naočale donesi... ne te... one druge... ne, ove su za TV, ove ne, one su
za čitanje, ove samo za pisanje... Smanji TV...» Katkad se pitam “Pokušavaju li nas sve
naučiti ili se njima to ne radi?”
Takav je svaki dan...
A onda krenu priče:
«E, djeco, kako je vama lijepo: mi nekada nismo imali soka, pili smo vodu s izvora (baš
dobro, mislim, onda niste za sobom brisali)...
Ni televizor nismo imali (pa niste trebali tražiti naočale, mislim ponovno, znam da nisu
kupovali mineralnu pa barem nisu morali svaki tren u podrum).
Evo, već na nekoliko primjera vidi se da je zapravo njima nekada bilo lijepo, a i sada
im je jer imaju nas koji to radimo umjesto njih.
Ma, nema veze, naši su – pa ih volimo i naravno slušamo, možda ne baš od prve,
možda ne baš uvijek, ali učit ćemo dok ne postanemo veliki, savršeni ljudi.
Sandra Deisinger
Bogatimo rječnik
savršeni (savršenost) – koji su bez nedostataka
Izrazimo doživljaj
Čuješ li i ti katkad prigovore
odraslih slične bakinim iz
priče?
Rasprava – razmatranje sa željom da se objasni
Uronimo u priču
•Podcrtaj najčešće prigovore koji su obično upućeni tebi.
•Napiši jedan prigovor koji je doista opravdan.
•A sada jedan za koji smatraš da je pretjeran.
•Što misliš o djevojčičinoj rečenici na kraju priče?
•Kako bi glasio tvoj zaključak?
•Pročitajte priču podijelivši uloge.
Svuda oko nas – mediji
Raspravite o zadnjem
ulomku priče. Pokušajte
naći odgovor na pitanje:
postoje li savršeni ljudi?
Napišite zaključke.
23
Otkrij čudesan svijet
Kako nosiš ključ pazeći da ga ne zagubiš? Je li ti se kada dogodilo da si ga izgubio/izgubila?
Ključić oko vrata
Mama se uvijek ljuti kad Maja lupa po vratima. Svi moraju slušati njezino vojničko stupanje. Čim
stigne do vrata, malo zastane. Udahne zraka, smiri svoje razigrano srce i šakom po vratima: kuc, kuc...
tup, tup... Tako svaki put kad god dolazi kući. Mama je neprekidno upozorava i moli neka više ne lupa.
To joj ide na živce.
– Zašto postoji zvonce na vratima? – pita je.
– Zato da ti na mene vičeš – odgovori joj Maja i stane se povlačiti kao da joj je izletjelo, kao da nije
mislila tako odgovoriti .
– Ma nemoj! Ne postoji zbog tebe, je li?
Maja se jednostavno ne sjeti da postoji spravica koja ne diže mami tlak kao njeno lupanje. Mami bi
manje smetalo da Maja čitav sat “sjedi na zvoncu” nego što samo jedanput pokuca.
Tata se ne ljuti na Maju što se tako ponaša, ali je ipak na maminoj strani. Istina, ništa nije govorio, ali
nije ni grdio Maju. To je ona tumačila da i nije sasvim na maminoj strani. Izjašnjavao se pokretima i
grimasama koje razumiju samo on i mama. Prepustio je ženama neka sve same riješe.
Baka je bila nepristrana. Maja je bakinu nepristranost tumačila kako je, zapravo, više uz nju nego uz
mamu. Samo se ne smije otvoreno izjasniti da se ne zamjeri. Na kraju je ispalo kako su njih dvije, baka
i Maja, za lupanje po vratima i stupanje po stubama, a mama i tata protiv.
Maja je svejedno obećala da više nikada neće lupati po vratima.
Nije prošlo ni pola sata, a vrata su se opet zatresla kao da je potres uzdrmao cijelu kuću.
- Ako ja po tebi počnem udarati...! – vrisnula je mama. Ne zna se, zapravo, je li više škripala zubima, ili
siktala, tako je bila ljutita na Maju.
Nije ni to pomoglo. Ne vrijedi škripati zubima i vrištati. Maja je dojurila brže nego ikada. Njezini su
koraci odjekivali cijelom kućom. Čim se zaustavila, vrata su zadrhtala od silnog udaranja vrhovima
cipela po dnu i šakama po sredini. Nije imala vremena zvoniti i čekati hoće li je tko čuti i otvoriti joj.
Sreća njezina što se baka našla u blizini pa joj je odmah otvorila. Još je veća sreća što je mama upravo
kuhala kavu pa, bojeći se da ne iskipi, nije mogla obračunati s njom onako kako samo ona zna. I sama
je kipjela od bijesa zbog te nesretne kave i nespretne Maje. Čim se kava slegla, slegao se i mamin bijes i
Maja je opet dobro prošla. Mama je svojoj djevojčici uputila molećivo pitanje:
– Molim te, Maja, kad ćeš već jednom normalno ući u stan?
– Zato sam sada i žurila – reče Maja zadihano.
– Lupala si zato da normalno uđeš u stan?
– Da, mama.
– Kakva ti je to sada priča? Ili s njom, ili sa mnom nešto nije u redu – obraća se sada baki, svojoj mami.
–Pusti dijete – reče baka.
– Ti si je najviše razmazila.
– Valjda zato što pokazujem najviše ljubavi.
– Poznato je da bake najviše razmaze djecu – uporno mama krivi baku.
– Poznato je i to da bake vole svoju unučad – brani se baka.
– Žurila sam da ti kažem, mama – molećivo i umiljato reče Maja, bojeći se što će joj opet mama
prigovoriti.
Mama nju čita kao lijepo napisanu zadaću i čeka što će reći.
24
Pokraj Maje stoji njezina prijateljica Suzana. Prilijepile se jedna za drugu kao da su od rođenja srasle
pa se ne mogu razdvojiti.
Suzana se igra ključićima oko vrata. Kao da želi kazati:
Pogledajte kako su sjajni, pogledajte kako su lijepi ovi čarobni
ključići što otvaraju sva vrata, otključavaju sve brave na
svijetu.
Njih dvije ne idu u isti razred. Suzana ide u treći, Maja u
drugi. Ipak su uvijek zajedno: prije i poslije škole.
– Molim te, mama, nagovori tatu neka i meni napravi
ključić – reče Maja uvlačeći se u mamino krilo.
Umjesto odgovora, Maja je od mame dobila
poljubac.
– Puno djece nosi ključiće oko vrata
– nastavi gotovo plačući, umiljavajući se
poput mačkice.
Suzana je i dalje izazovno mahala
ključićima koji joj se, privezani na
tankom remenčiću, svjetlucaju na
prsima.
– Ključeve nose samo djeca koja moraju
ostajati sama kod kuće – reče joj mama.
– Djeca kojima rade i mama i tata – nastavi
neuvjerljivo samo da odbije Majinu molbu.
– Pa i vi oboje radite – povikne Maja. – Radite i ti i tata.
– Naravno da radimo. Ali tebi gotovo svaki dan dolazi baka.
Ulomak iz romana Nikole Pulića Ključić oko vrata
Izrazimo doživljaj
Kako bi ti riješila
Majinu zamolbu?
Svuda oko nas – mediji
Pogledaj ulaz i ulazna vrata zgrade
u kojoj živiš ti ili neki od tvojih
prijatelja.
Opiši izgled urednih vrata. Ako
naiđeš na neuredna, išarana vrata,
također ih opiši.
Uronimo u priču
•Što ljuti Majinu mamu?
•Događa li se i tebi da se netko ljuti na tebe jer praviš buku kad dolaziš kući ?
•Što je Maja silno željela što prije priopćiti mami i baki?
•Je li njoj ključ potreban kao i njezinoj prijateljici?
•Postoje li još neke prigode u kojima te tvoji ukućani podsjećaju da se trebaš ponašati pristojnije?
Pričaj.
•Može li se dijete u svemu ponašati isto kao i odrasle osobe?
•U čemu se treba truditi?
25
Otkrij čudesan svijet
Zatvori oči na jednu minutu. Ustani pa sjedni. Bi li ti to bilo lakše učiniti otvorenih očiju?
Upoznajte Adama
Kad smo se vratili sa zimovanja, svi su pitali:
– Jeste li stekli nove prijatelje?
– Da, sprijateljili smo se s Adamom.
– Pričajte nam o njemu!
– Pa, Adam je dobar dječak...
– Oh, to je tako dosadno!
– Ali naš prijatelj nije dosadan! Lijepo
smo se igrali, i kupali, i...
– Dobro, a ima li taj klinac nešto
specijalno?
– Ih, još pitate! Ima najmoderniji
mobitel i...
– Zar ne postoji nešto specijalno i
jeftino?
– Oh, zapravo, Adam ima vrlo
jeftin štap...
– To je glupo! Što će mu štap? Zar
je planinar?
Pastir, glumac? Kakav je to štap?
– Bijel, s crvenim vrhom i može se
sklopiti.
– Nikad vidjeli...
– Ni Adam ne vidi.
– Što ne vidi? Taj štap?
– Ni štap!
– Pa, što će mu nevidljivi štap?
– Oh, štap se vidi izdaleka! Ali, Adam je slijep...
– Slijep? Pa kako se taj može igrati?
– Upoznajte ga, pa ćete saznati!
– Nas je strah!
– Zar se bojite štapa?
– Ne, nego slijepog dječaka!
– Nama nije učinio nikakvo zlo!
– Ipak, mogao bi biti... zarazan...
– Posve je zdrav i vrlo jak.
– Eto, jak! Mogao bi nas udariti
onim svojim štapom!
– Oh, neće! On štapom samo
kucka.
– To su nekakve vradžbine!
- Ma, nisu! Adamu štap pomaže
pri upoznavanju svijeta.
– Zar on upoznaje svijet?
– Da. Već je puno putovao i
mnogo naučio.
– I upoznao mnoge dječake?
– Mnoge! Ali, prijatelja nikad
dovoljno!
– Imate pravo! I mi bismo rado
stekli još jednog. Osobito kad je
tako neobičan.
– Sjajno! Upoznajte Adama! On dolazi k nama
za vikend.
– Dogovoreno!
Mirjana Mrkela
Bogatimo rječnik
specijalno – posebno, naročito, osobito
vradžbine – proricanje budućnosti
obavljanjem nekih radnji
Izrazimo doživljaj Uronimo u priču
Što misliš o
•Zašto su djeca na početku nepovjerljiva prema novom poznanstvu s dječakom Adamom?
dogovoru djece? •Jesu li njihovi strahovi opravdani? Zbog čega je Adam poseban?
•U čemu je isti kao i sva ostala djeca? Po čemu su sva djeca ista? Po čemu se svi razlikujemo?
Svuda oko nas – mediji
Udruga Homer objavila je na svojim internetskim stranicama kako voditi slijepu osobu. Pročitaj neke od uputa.
Kad pristupaš slijepoj osobi, obrati joj se smirenim glasom i ponudi svoju pomoć. Ako ona to odbije, nemoj se uvrijediti, jer za to
postoje opravdani razlozi, ali to ne znači da će netko drugi odbiti tvoju dobronamjernu pomoć.
Za usporedno hodanje u zatvorenim ili otvorenim prostorima stanite uza slijepu osobu spuštenih ruku. Partner neka vašu ruku
uhvati odmah iznad lakta s prstima na unutarnjoj, a palcem na vanjskoj strani ruke. Pri tome lakat tvojeg partnera treba biti
savijen. U tom će položaju slijepa osoba biti pola koraka iza vas, što će joj omogućiti da lakše prati ritam vašeg kretanja.
Da bi slijepa osoba znala da se treba povući iza vas, pomaknite svoju ruku vodilju do sredine leđa. Partner te slijedi ispružene
ruke hodajući iza, umjesto uz vas. Ako ima dovoljno prostora za usporedno hodanje, povucite ruku u uobičajeni položaj sa strane
i nastavite kretanje. Bez obzira na to što je pronaći rubnik jednostavno, ljudi često ne znaju što treba učiniti. Malo zastani prije
nego što zakoračiš gore ili dolje, i vaš će partner osjetiti promjenu u položaju ruku.
26
Otkrij čudesan svijet
Kako se osjećaš za maglovita
vremena?
Magla
Kiša, kiša, samo kiša –
priča postaje sve tiša.
Ali vjetar se uplete
i sve riječi se razlete.
Kroz prozor se baka nagla –
progutala ju je magla.
Na krovove kuća sjela
i pojesti grad je htjela.
Ali sunce, junak jači,
maglu vješto van izvlači,
a njeno opasno tkanje
postaje sve tanje i tanje...
Sunčana Škrinjarić
Izrazimo doživljaj
Što se postupno dogodilo s maglom?
Uronimo u pjesmu
•Prvi stih u pjesmi prikazuje ___________ padanje kiše.
dugotrajno
kratkotrajno
•Je li doista baku magla progutala?
•Pročitaj u 2. strofi zadnja dva stiha.
Zatvori oči i zamisli grad obavijen maglom kako je opisano.
Magla je pala nisko. Magla je visoko iznad grada.
•Na koji se način u zadnjoj strofi prikazuje borba između sunca i magle?
•Koji stihovi u pjesmi prikazuju ono što se može čuti, a koji ono što se može vidjeti?
•Što je prema tome vidni, a što slušni poticaj u pjesmi?
Svuda oko nas – mediji
Promotri sliku grada
obavijenoga maglom.
Što nazireš iza zastora
magle?
27
Otkrij čudesan svijet
Kako izgleda drvo koje se razboljelo zbog onečišćenja?
Šuma
Jednoga jutra šuma je sišla s uma. Naprosto je
“šiznula”. Strašno se naljutila. Na vuka? Ne. Na ptice? Ne. Šuma
se naljutila: pogodite na koga. Na čovjeka. Zašto? Zato što je oćelavila.
Tko je oćelavio? Šuma je oćelavjela. Strašno, strašno. Pogubila je lišće,
razboljela se. Drveće se osušilo. Medvjedi su odselili, lisice netragom nestale.
Sove su se negdje pokupile.
Šuma je plakala. Bila je u krastama, u niskom grmlju, u pjegama, nalikovala je
na napuštenu livadu, sva je bila nikakva. Borovi su izgubili iglice, smreke i jele
češere, vrganji su prestali rasti, puhare se uvrijedile, divlje ruže uvenule, a
šuma je gledala kako se stanjuje, kako se smanjuje, razlomljuje, usitnjuje
i nestaje na vlastite oči. Breze su je napuštale, kesteni su gnjilili, hrastovi
uzdisali, zemlja se pod korijenjem trusila, a šuma je prvo bila tužna, onda
je bila ljutita, na kraju je postala bijesna.
Šuma je vikala: NE ĆU UGLJIČNI MONOKSID, NE ĆU SUMPORNI
DIOKSID, ČAĐU, OLOVO, KISELE KIŠE, ISPUŠNE PLINOVE...
VRATITE MI MOJE HEKTOMETRE, DRVEĆE I BILJKE!!! Šuma se
naljutila kao ris, kao tigar, ali joj to nije pomagalo.
Ljudi nisu ništa primijetili.
Išli su u šumu, šetali po njoj, ostavljali smeće
posvuda, vrećice, limenke, baterije i baš im je
bilo svejedno.
Prema ulomku iz priče Šuma Sanje Pilić
Uronimo u priču
•Na koga se naljutila šuma?
•Pročitaj nekoliko rečenica koje kazuju da je njezina ljutnja bila golema?
•Koje od ovih riječi kazuju da spisateljica šumu i neke druge biljke
prikazuje kao ljude?
naljutila
vikala
gnjilili
uvrijedile
•Je li šuma uspjela upozoriti ljude na njihovo loše ponašanje spram nje?
•Koje osobine pokazju ljudi u priči:
neodgovornost – odgovornost
nepromišljenost – promišljenost
blagost – okrutnost
•Kakav osjećaj u tebi budi ovakav kraj?
28
Svuda oko nas – mediji
Ovo nije fotografija budućnosti.
Djeca na fotografiji žive na jednom
od deset najoneočišćenijih mjesta na
zemlji.
Kakve osjećaje budi u tebi ovakva
fotografija?
Otkrij hrvatski jezik
IMENICE
Pronađi imenice u rečenicama. U kojem su stupcu imenice u jednini, a u kojem u množini?
Šuma je plakala.
Šuma je oćelavjela.
Čovjek je to učinio.
Ova šuma,
ova jela
baš su stradale.
Ovaj češer,
ovaj vrganj
također.
Ovo grmlje,
ovo drvo
također
pate.
Pogubila je lišće.
Drveće se osušilo.
Sove su se pokupile.
Breze su je napuštale.
ova
šuma
sova
ovaj
češer
vrganj
ovo
oko
drvo
Imenice imaju tri roda: ženski (šuma), muški (hrast), srednji (drvo).
Odredi imenice u ovim rečenicama.
Borovi su izgubili iglice.
Kesteni su gnjilili.
Plinovi su zaudarali.
Osušilo se drveće.
Breze odlaze.
Ispušni plinovi guše šumu.
Kojega su roda ove imenice?
Dim.
Ris.
Olovo.
29
Otkrij čudesan svijet
Prošeći školskim dvorištem. Kojim bi riječima opisao/opisala strujanje vjetra?
Vjetar
Zavitlao vjetar svoje široke skute
u bijele oblake zavio
prašne pute.
Hitrim je prstima prebirao
napete strune, telegrafske žice,
u trenu rastjerao crne note –
ptice.
Od njegova se daha
napeto zrcalo vode,
kao zabrinuto čelo,
valovima namreškalo,
odraz u vodi: vrbe, lopoče i rode –
prekrio je neproziran veo.
Ne znam što mu je zatim
bilo na umu,
ali vidim: htio je
prohujati kroz šumu.
Hujao je i tražio staze,
sve dok se gustim kovrčama
nije zapleo u grane.
Zapleo se i odjednom nestao,
a netko začuđeno reče:
«Gle, vjetar je prestao!»
Sada umjesto njega
Visoko, visoko gore
samo još krošnje
šumore.
Dragutin Horkić
Izrazimo doživljaj
Razumješ li sve riječi koje opisuju kretanje vjetra?
Uronimo u pjesmu
•U kojem dijelu pjesme pjesnik uspoređuje vjetar sa:
bićem koje ima haljinu sa skutima
bićem koje ima kovrče među granama
bićem koje ima hladan dah
bićem koje kao da svira po telegrafskim žicama?
•Što je posljedica kojega kretanja?
namreškali se valovi
rastjerivanje ptica
zapleo se u granama
prašni putovi
•Koji od ovih glagola opisuju snažno gibanje vjetra?
prohujati
zapleo
šumore
nestao
zavitlao
•Kako bi mogao/mogla nazvati:
travu koja leluja vjetar
prozore kojima lupa vjetar
šešire koje s glava skine vjetar?
30
Bogatimo rječnik
strune/struna – elastična nit nategnuta na glazbeni instrument
Svuda oko nas – mediji
Valovi s bijelom pjenom nazivaju se bijeli konji jer
njihovi pjenušavi završeci izgledaju poput kovrčave
konjske grive.
Iz enciklopedija
Otkrij hrvatski jezik
GLAGOLI
Što sve možeš kao
slavan sportaš?
Mogu trčati,
skakati,
preskakivati,
penjati se...
Što se događa kad
pobijediš?
Što radiš na odmoru?
Mogu spavati, ljenčariti, odmarati se, sanjariti...
Što tko radi?
Mogu se
veseliti, smijati,
plakati od
sreće...
Glagoli su riječi koje izriču radnju, stanje i zbivanje.
Riječ glagol dolazi od riječi glagoljati, što znači govoriti.
U kojem su stupcu glagoli koji izriču radnju, stanje i zbivanje?
Želite li znati moje
najmilije glagole?
Što doznajemo iz glagola dolazim?
Tko dolazi? Ja, a ne tko drugi.
Što radiš? Dolazim, ne plivam.
Kada dolaziš? Sada, ne jučer.
Što doznajemo iz riječi doći ću i došla sam?
... zmaja.
Promotri.
Što si to lijepila?
Nisam te razumjela.
Što si to radila?
Što ćeš raditi s
tim zmajem?
Sastavljala sam
papirnatoga
zmaja.
Darovat ću
ga Maji za
rođendan.
Koje su riječi pomogle Aninoj baki da shvati odgovor?
Kojoj vrsti riječi pripadaju riječi koje u rečenici nose jasnu obavijest?
31
Otkrij hrvatski jezik
PRIČANJE DOŽIVLJAJA IZ OSOBNOGA ŽIVOTA (STVARNO I ZAMIŠLJENO)
Kod tete Vjere
Kako je bilo kod tete
Vjere? Kakvo je bilo
vrijeme?
Bilo je prekrasno.
Cijela dva dana vrijeme je bilo sunčano. Tetak
Marko naložio je vatru, a mi smo na dugačkim
štapovima držali kukuruze i pekli ih. Mmmm,
bili su ukusni. Preskakivali smo potočić. Ja sam
se poskliznula. Ušla sam u vodu samo jednom
nogom.
Vedran je cijelo poslijepodne igrao
nogomet. Ha, nije
pobijedio njegov tim.
Poslijepodne je išao na
pecanje s Lukom. Upecali su
neku malu ribicu.
Dobro. Išao sam na
pecanje. Pekli smo kukuruze.
Ja sam igrao nogomet.
Ah, da. Ana je pala u potok.
Ana i Vedran bili su na istome mjestu. Uočavaš li razliku između Anina i Vedranova pripovijedanja?
Pročitaj. Što se sve može doznati iz Aninih rečenica, a što iz Vedranovih?
32
VEDRAN
ANA
Išao sam na pecanje.
Vrijeme je bilo dobro.
Poslijepodne je išao na pecanje s Lukom.
Bilo je prekrasno sunčano vrijeme.
Ana priča onako kako
valja: opširno i s mnogo
detalja.
Vedran priča
onako kako valja:
kratko i jasno.
Mir! Mir! I jedno
i drugo pripovijedanje
vrijedi ako događaj
slijedi.
Pročitaj Aninu i Vedranovu rečenicu.
VEDRAN
ANA
Pekli smo kukuruze.
Tetak Marko naložio je vatru. Bilo je zanimljivo
promatrati kako on to radi. Mi smo na dugačkim
štapovima držali kukuruze, okretali ih nad vatrom.
Jedva sam čekala da budu pečeni. Mmmm, kako
su mirisali!
Jesu li oboje ispričali što se dogodilo?
Tko je bolje prikazao svoj doživljaj pečenja kukuruza?
Što su ispričali?
VEDRAN
ANA
događaj – pečenje kukuruza
događaj – pečenje kukuruza
doživljaj – zanimljivo loženje vatre
– uživanje u mirisu kukuruza
– nestrpljivost pri čekanju da se kukuruzi ispeku
Pripovijedanje može biti sažeto i opširno. U sažetom se pripovijedanju
iznose samo osnovni događaji i doživljaji. U opširnom se pripovijedanju
iznosi mnoštvo pojedinosti. Doživljaji se iznose u skladu s time kako ih
je tko doživio.
Pripovijedaj o slavlju svoga rođendana.
Pripovijedaj, ako se sjećaš, o prvom danu škole.
Pripovijedaj o događaju koji te jako razveselio ili rastužio.
Pripovijedaj o svom kućnom ljubimcu.
33
Otkrij čudesan svijet
Što misliš o namjernom nanošenju ozljeda životinjama?
Paunaš
Imao sam smeđega goluba Zirka. Običnoga, gradskoga, skitničkoga. Jeo mi je iz ruke i sjedio mi na
ramenu. Kad sam se vraćao iz škole, dočekivao me gugućući i šepireći se na zidu iznad vrata. Tko ubije
goluba, mislio sam, nije dobar čovjek.
Pošao sam u četvrti razred. Bila je suha, žuta, zrela, prašnjava jesen. Čitavog ljeta nisam se rastajao od
praćke, pa mi je i kasnije, stručno smotana, uvijek bila u džepu. Jednog poslijepodneva Siga i Gricko
dočekaše me pred školom. Tražili su, u ime jačega, da predam praćku. Anica s plavim pletenicama
i očima plavima kao različak, Anica koja je imala crvenu haljinu s bijelim točkicama, Anica koja je,
uostalom, bila najljepša djevojčica na svijetu, ta Anica je rekla:
– Ne daj praćku!
I nisam dao. Srušili su me, poderali čitanku i razbili mi nos. Anica je pobjegla plačući.
U redu, rekao sam u sebi, još nije sve gotovo. Razmotao sam praćku i držao je u ruci, s kamenom u
kožici. Dočekat će me još negdje, mislio sam, valja se pripremiti.
Prošao sam već pola puta do kuće, a njih nije bilo. Dan je bio kratak, kuće su već oblačile crvenkastu
svjetlost. Bio sam poražen i osramoćen. Što će reći Anica? Što će reći majka kad me ovakvoga ugleda?
Mesar B. imao je mesnicu u trokatnici na početku Široke ulice. Obično bi stajao na vratima tako da
bi mu samo trbuh stršio na ulicu. Toga dana vrata su bila zatvorena. Pogledao sam iznad mednice na
prozore složene u tri reda. Nad njima, iz krovnog žlijeba, virila je golublja glava. Okrenuh se oko sebe.
Ulica je bila pusta. Spustio sam torbu uza zid i napeo praćku. Onako, više iz igre, da ga preplašim.
Kamen je poletio i udario u nešto što se zakoprcalo u žlijebu i zatim, neprirodno lepršajući, poletjelo
dolje. Previše sam dobro gađao. Strpao sam u strahu tu bijelu pernatu lovinu u njedra i potrčao kući.
To mekano i toplo trzalo mi se pod košuljom. Grdio sam svoju nepromišljenost i u sebi molio: „Samo
da ostane živ, samo da ostane živ!“ Zaboravio sam dobivene batine, poderani džep, Anicu i razbijeni
nos. „Samo da ostane živ!“
Bio je snježnobijeli paunaš kakvog sam oduvijek želio imati, s crvenkastim očima i pernatim gaćama
na troprstim nogama. Sakrio sam ga u drvarnicu, u košaru s piljevinom.
Poslije majčinih prijekora i večere iskrao sam se iz kuhinje sa svijećom u džepu. Zirko je spavao na
zidu iznad vrata. Ranjeni paunaš već se osovio na noge, ali mu je glava nestabilno klimala malo u
stranu, gore-dolje. Nigdje na perju nije bilo ni traga krvi. Kamen ga je samo ošamutio. Sigurno će
ozdraviti, ja ću mu pomoći. Njegovat ću ga i hraniti. Voljet ću ga kao i Zirka. Zvat ću ga Bijeli. Stajat će
opet na krovu i širiti rep. I bit će najljepši golub na svijetu.
Ali sada ga boli, sada me ne voli, sada ni sam sebe ne volim, ne volim ni Gricka, ni Sigu, ni praćku ni
mesara B. koji je baš danas morao sakriti svoj trbuh u visoku kuću.
Sutradan sam ustao ranije no obično. Donio sam golubu vode i mrvice kruha. Uvukao se u sebe kao
da trpi neku svoju posebnu golublju bol koja je toliko njegova da se nikog drugog ne tiče. Držao se kao
umoran čovjek koji se bori protiv sna. Donio sam Zirka da mu pravi društvo, da ga razonodi. Nije ga,
mislim, ni pogledao. Zirko je gugutao neko vrijeme, pokazujući zanimanje za novog prijatelja, a onda
je i u njega ušao neki umor i odšetao je preko dvorišta, lijeno i tromo kao što starci šeću s rukama na
leđima.
Za vrijeme ručka nisam žlicu ni dirnuo.
– Jesi li bolestan? – pitala je majka.
34
– Da - rekao sam.
– Ne izmotavaj se – rekla je – u školu se mora ići.
I otišao sam, ali samo do prvog ugla. Prikrao sam se kroz voćnjak do drvarnice. Nisam ga mogao
napustiti.
– Digni glavu, Bijeli – molio sam ga. – Digni samo malo. – Uzeo sam ga u ruke i osjetio na dlanovima
golublje srce koje je kucalo baš kao i moje, samo malo brže. A onda je odjednom stalo. Što bi sve dao
da sam ga mogao još čuti! Svih šesnaest staklenih
špekula, gumene čizmice, udicu i stari
telefon, praćku i herbarij. Samo da
malo kucne...
Odnio sam Bijeloga u voćnjak,
iskopao malu rupu i stavio ga
u nju. Anica je trčala između
stabala prema meni vičući:
– Danas nema škole, danas
nema škole!
Zastala je preda mnom i
zagledala se u bijelu pernatu
grudu, već umrljanu zemljom.
– Ti si ga ubio – rekla je – ti
nisi dobar!
Okrenula se i otišla. Gledao
sam za njom, a jedna kap mi je
kliznula preko obraza, preko
usne.
Tito Bilopavlović
uvod – dječak voli svojega goluba Zirka, dječak ne želi dati prijateljima svoju praćku
zaplet – dječak je slučajno pogodio bijeloga goluba paunaša i ozlijedio ga
rasplet – paunaš umire, a dječak žali zbog toga
Izrazimo doživljaj
Koje osjećaje budi ova priča?
Što je najtužnije?
Uronimo u priču
•Što se dogodilo na početku priče prije glavnoga događaja?
•Koji je događaj izazvao niz drugih događaja?
•U kojemu se trenutku nazire rješenje priče?
•Kakav je odnos dječaka i goluba Zirka na početku priče?
•Što se dječaku dogodilo na povratku iz škole?
•Zašto nije htio predati praćku?
•Je li dječak doista htio pogoditi goluba?
•Koja rečenica pokazuje kako golub trpi bol od pogotka kamena iz praćke?
•Koje rečenice iskazuju dječakovu nadu da će golub ozdraviti jer ozljeda nije tako strašna?
•Po kojoj rečenici možeš prosuditi da je dječaku neizrecivo žao zbog goluba
kojega je smrtno ozlijedio?
Svuda oko nas – mediji
Napiši nekoliko
rečenica, zapravo
savjeta koji nam mogu
pomoći da izbjegnemo
ovakve i slične
nesretne događaje.
35
Otkrij čudesan svijet
Sjećaš li se situacije u kojoj je neki član tvoje obitelji jako naljutio mamu ili tatu?
Čuvar
Tata Šaki je taj dan bio strašno umoran. Kao mama poslije
podne. Još nekako posao, ali gužvancija na cesti prema kući...
Plazio je kao puž stigavši kad se već počelo mračiti. Pomislio
je na trenutak kako bi se sad najradije sparkirao pod neko
drvce i zadrijemao. Jer to sigurno neće moći kod kuće. Piksi,
Bum, Onči, Benka, čupavac... A tako je strašno umoran!
Sigurno nedostatak vitamina. Uh, kad se sjeti mladih dana!
Mogao je satima slagati poštanske markice. Nikad se nije
umorio. A markice su bile njegova svetinja. Album je držao
visoko, na tajnome mjestu da slučajno netko ne bi... Ah,
strašno je i pomisliti na to...
A sad klinci, žena, uvijek neki problemi, roditeljski sastanci, rođendani, urnebesi. Dobro, nisu klinci
više drečavci, ali uvijek nešto iskrsne.
U takvim je mislima tata uplovio uz kućicu, sparkirao se i pozvonio. Umjesto mame, vrata mu je
otvorio Piksi.
– Bok, tata! – neobično umilan glas za šmrkavca koji uvijek, baš uvijek umjesto pozdrava pita: “Kaj si
mi kupio?”
– Bok, sine!
– Tata! – bilo je jasno da kliponju nešto muči.
– Da? – upitao je tata pretpostavivši da klinjo iz buhe radi slona. Klinci obično imaju velike probleme
koji su velikima mali, a one koje smatraju malima, veliki obično napušu. Kao balon.
– Tata!
– No, reci!
– Tata, nisam ti diral majkice!
– Molim?! – tata je lagano zadrhtao. U trenutku se sasvim razbudio.
– Nisam ti diral majkice! – Piksi je ponovio tiše spustivši pogled prema tatinim špičokama.
– Što mi nisi dirao? – u tatinom glasu osjećalo se već desetak deka ljutnje.
– Majkice!
Tata Šaki uletio je u kuću, poletio prema tajnom mjestu na ormaru i imao što vidjeti. Albumi s
markicama sličili su proljetnoj salati. Nedostajala je samo majoneza.
– Ahhh!!! – zavapi tata.
– Uhhh!!! – dopuni ga Piksi.
– Da mi je znati tko je ovo napravio? – tata se pravio da nema pojma. – Benka! – dozvao je mamu iz
kuhinje.
– Pssst! – rekao je Piksi. – Nemoj se ljutiti na mamu. Oplosti joj. Ja cu ti ih dlugi put cuvati. Doblo?
– Dobro – rekao je umoran tata i skinuo kravatu.
Silvija Šesto
Izrazimo doživljaj
Je li dječak bio čuvar markica ili se dogodilo nešto drugo?
Uronimo u priču
•Koji je bio tatin omiljen hobi? Pronađi rečenicu koja to potvrđuje.
•Misliš li da je mali dječak to učinio sa zlom namjerom?
•Što je on radio s markicama?
•Po kojoj je dječakovoj rečenici tata odmah mogao
procijeniti da nešto nije u redu s markicama?
•Je li razlog dječakova želja da nešto uništi ili se zanio u igru?
•Po čemu prepoznajemo da je dječak malen?
36
Svuda oko nas – mediji
Pročitaj u dječjem časopisu kojim
se sve
hobijima
bave
djeca.
Bog!
Zovem se Nebojša V. Imam 10 godina i idem u 4
razred OŠ Prečko. Hobi mi je pravljenje čestitaka.
Želio bih se dopisivati s dečkima i curama od
9 do 13 godina. Želio bih da mi pošaljete svoju
fotografiju.
Pišite mi na adresu: ..................................................
Dragi zvrkoljupci.
Zovem se Tatjana Z i imam 9 godina. Idem u 3.a
razred OŠ Jagode Truhelke. Hobi mi je sakupljanje
salveta. Volim čitati dječje časopise i knjige. Želim
se dopisivati sa svim djevojčicama bilo kojeg
uzrasta.
Moja je adresa: ............................................................
Otkrij hrvatski jezik
UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR
Pročitaj rečenice.
Koja rečenica izriče ono što govori Piksi?
Koja rečenica izriče ono što govori mama?
– Što mi nisi dirao? – u tatinu glasu osjećalo se već desetak deka ljutnje.
– Benka! – dozvao je mamu iz kuhinje.
Doslovno navođenje nečijih rečenica zove se upravni
govor.
Promotrite ove dvije rečenice.
– Meni je mama rekla: „Budi dobar, Tinko”.
– Ja sam, naravno, dobar! – zadovoljno će Tinko.
Koja rečenica izriče ono što Tinko govori?
Koja rečenica izriče ono što mama govori, a Tinko ponavlja?
Kojom su bojom obojene riječi koje doslovno izgovaraju Tinko i Maja. Kojom su bojom označene riječi u
rečenici koje kazuju tko govori, što govori... pojašnjavaju ono što drugi govori?
– Tinkiću, hajde igraj se malo sam – umilnim glasom
Maja je zamolila Tinka.
– Predajem se, pobijedio si – nemoćno je uzdahnula
Maja. – Igraj se u mojoj sobi, ali ne viči.
Mama ti je rekla: „Piši zadaću i igraj se s
Tinkom.”
Tata je rekao: „Nemojte nepoznatima otvarati
vrata.”
Doslovno navođenje nečijih rečenica zove se upravni
govor.
Ponavlja li Tinko doslovno mamine riječi u sljedećim rečenicama?
Mama ti je rekla da moraš paziti na mene.
Mama je rekla da ne jedemo čokoladu prije ručka.
Navođenje nečijega govora svojim riječima, tj. s ponešto promijenjenim
riječima zove se neupravni
govor.
37
Otkrij čudesan svijet
Bez čega se nipošto ne može živjeti? Potraži odgovor u priči.
Dragocjeni lijek
Bijaše jednom čovjek koji je jašući skrenuo s puta.
Kako ga je jako tištila glad, a nije znao što bi,
ode u prvu bolju kuću koju je spazio i reče
gazdarici: “Ja znam jedan lijek, čija se tajna
u mojoj obitelji prenosi već naraštajima s
koljena na koljeno, a taj tajni lijek ima moć
prizvati natrag u život onoga tko je na smrt
bolestan. No taj je lijek toliko dragocjen da
ga ja još nikome nisam dao. Ali sad nemam
ništa za jelo, a ako umrem od gladi, svoju ću
tajnu ponijeti sa sobom u grob, te ona tako neće
nikome koristiti. Stoga vas molim, dajte mi jelo od
riže, a ja ću vama, iz zahvalnosti za vašu dobrotu, odati
tajnu lijeka.”
Kad je gazdarica to čula, strašno se obradovala i smjesta je priredila ručak.
Kad se čovjek
do sita najeo, žena mu donese papir i kist i reče: “Napiši, molim te, recept za mene.” On joj odvrati:
“Recept je toliko dragocjen, te ga ja ne bih zbog čuvanja tajnosti, htio napisati. Pođite sa mnom, nije
daleko odavde, odvest ću vas do mjesta gdje se lijek nalazi. Tamo ću vam objasniti što treba, tako da
ćete odmah moći shvatiti tajnu lijeka.”
Gazdarica ga je slijedila dobre volje. Jedno su vrijeme tako išli, a onda žena primijeti da čovjek ništa
ne govori, pa postane nemirna i oštro ga upita: “Zar još nismo stigli? Ili ste sve to samo izmislili kako
biste došli do jela, no, recite mi!”
Ovaj odgovori: “Potrudite se poći još malo dalje, uskoro ćemo stići i vi ćete lijek koji ću vam ja
položiti u ruke, vidjeti vlastitim očima.”
Nastaviše put, te konačno dođoše do rižinog polja, čije je klasje bilo zrelo za žetvu. Čovjek tu zastane,
ubere jedan klas, da ga ženi i reče, pokazujući joj polje: “No, sad ću vam povjeriti tajnu. Ovo je
taj dragocjeni lijek koji čovjeka održava na životu. Da nisam taj lijek upravo od vas ranije primio,
svakako bih umro od gladi i ne bih živio do ovog trenutka!”
Kad je gazdarica to čula, zbunila se , ali mu je morala dati za pravo, jer nije imala volje suprotstaviti
mu se. Čovjek doda: “Ne trebate više sumnjati, jer ovaj lijek je, nedvojbeno, krajnje dragocjen.
Koristite ga kako biste mnogima u zemlji, koji očekuju pomoć, spasili život. To usrećuje bez premca.”
Bogatimo rječnik
dragocjen – vrijedan
bez premca – najbolje, bolje od svih
Izrazimo doživljaj
Slažete li se da je taj
lijek toliko dragocjen?
38
Uronimo u priču
•Koju je osobinu iskazao čovjek?
mudrost
radoznalost
svadljivost
•Što ga je mučilo na početku priče?
•Kako je namjeravao naplatiti svoje
znanje o dragocjenu lijeku?
•Je li mu gazdarica pomogla?
•Što je zauzvrat dobila od čovjeka?
•Je li on govorio laž?
(vijetnamska narodna priča)
Preveo Dubravko Torjanac
Svuda oko nas – mediji
Zamisli razgovor između dvije osobe:
•nekoga tko se izgubio i osobe od koje traži
pomoć na putu
•nekoga tko je zaboravio novčanik pa ne
može kupiti autobusnu kartu i kontrolora
•nekoga tko je zaboravio ponijeti knjigu u
školu i učiteljice.
Otkrij čudesan svijet
(Djevojčica Sadako Sasaki vjerovala je: ako napravi od papira tisuću ptica curu – neke vrste ždralova – da će joj,
prema staroj japanskoj legendi, donijeti sreću i da će ozdraviti od posljedica zračenja atomske bombe bačene na
Hirošimu 1945. Uspjela je napraviti 990 ptica curu i tada je umrla. U Hirošimi joj je podignut spomenik u Parku mira.
Za uspomenu na nju djeca u Japanu prave na tisuće ptica od papira kao izraze želja za mirom u svijetu.)
Spomenik u Hirošimi
Djevojčica Sadako Sasaki
Uzdiže bronzane ruke prema nebu.
U rukama drži pticu od zlata.
Sunce se rađa: dobar dan, Sadako!
Sunce zalazi: dobru noć, Sadako!
Svaki dan se uzdižu
Dječje oči da vide Sadako.
Ona pticu drži visoko.
Pod samo plavo nebo.
To je devetsto devedeseta ptica curu
Što ju je napravila od papira.
Još deset ptica curu samo,
Još samo deset ptica curu
Pa će ih biti tisuću.
A kad ih bude tisuću,
Sadako će sići da se igra
U Vrtu mira u Hirošimi.
Grigor Vitez
Izrazimo doživljaj
Kako te se doima kraj pjesme?
Uronimo u pjesmu
•Je li Sadako uspjela napraviti tisuću ptica?
•Po čemu to možemo zaključiti?
•U kojoj je pozi načinjen njezin lik u brončanom spomeniku?
•Tko svakoga dana diže svoje oči da promotri nju i pticu curu?
•Zašto je ugođaj pjesme tužan?
Svuda oko nas – mediji
Napiši poruku
odraslima o važnosti
čuvanja mira u
čitavome svijetu.
Odlučite na koji ćete
način odaslati svoju
poruku.
39
Otkrij hrvatski jezik
USPOREDBA FILMA S KNJIŽEVNIM DJELOM
Slušam.
Gledao sam dobar film. Slušaj!
Moja je omiljena knjiga Čudnovate zgodne
šegrta Hlapića. Hoćeš da ti sažeto prepričam
najzanimljiviji dio?
VEDRAN PREPRIČAVA KNJIGU
... Put koji su Hlapić i Gita morali prijeći, bio je dug. Trebalo je brzo doći do Markove kuće s plavom zvijezdom prije lopova.
Životinje iz mraka čudno su ih gledale misleći kamo ova djeca putuju noću. Začuli su kotrljanje kola. Srećom, naišao je
košarač s kolima. Bio je to isti čovjek kojemu su toga dana pomogli prodavati njegove košare na sajmu. Povezao ih je dio
puta svojim kolima...
ANA PREPRIČAVA FILM
... Hej! U filmu o šegrtu Hlapiću taj je dio drukčiji. Put koji su Hlapić i Gita morali prevaliti, zaista je bio dug. Odjednom, na
putu se stvorila prosjakinja Jana, kojoj je Hlapić pomogao zakrpati cipele. Djeca su joj ispričala da moraju hitno doći do
Markove kuće. Jana je svojim štapom nekoliko puta lupila o zemlju. Začuo se tup udarac. Iz štapa je zatreptalo mnoštvo
sitnih zvjezdica koje su poletjele u zrak kao vihor. Taj vrtlog je ponio Hlapića i Gitu zajedno s Bundašem i papigom visoko u
zrak. Uz glasan fijuk poletjeli su kao ptice. Njihov let pratila je prelijepa glazba.
Koji ulomak kazuje o prepričavanju knjige, a koji o prepričavanju filma?
Prikaz likova Junak knjige je dječak Hlapić.
Koja je razlika u prikazu
likova u knjizi i filmu?
Prikaz radnje Djeci je pomagao košarač.
Mora li radnja u filmu
biti posve ista kao i u knjizi?
Junak filma je animirani
(nacrtani) miš.
Djeci je pomogla prosjakinja
Jana.
Glazba
Njihov let pratila je prelijepa glazba.
Začuli su kotrljanje kola.
Što je točno?
Pri gledanju filma zvukovi se čuju.
Pri čitanju knjige zvukovi se zamišljaju.
Boje
Put je bio mračan.
Za vrijeme leta na platnu je letjelo mnoštvo zvjezdica živih boja.
Što je točno?
Pri čitanju knjige boje se opisuju.
Pri gledanju filma boje se vide.
Što ne valja s ovim prepričavanjem?
Pogledajte film
Čudnovate zgode šegrta Hlapića.
Prepričajte ga. Usporedite
prikazane događaje s onima iz knjige.
Floki nije priču ispričao po redu.
Bundaš nije prvo letio.
Osim toga, nije letio samo Bundaš.
U knjizi se iznose događaji i doživljaji koje pisac prikazuje riječima.
U filmu glumci (stvarni ili nacrtani likovi) predočuju radnju riječima,
pokretima i gestama.
Film prati glazba i različiti zvukovi.
40
I ja sam gledao film.
Bundaš je letio.
Prosjakinja ih je začarala tako
da su poletjeli.
Djeca su putovala noću.
PISANJE NAZIVA KNJIGA, FILMOVA, NOVINA I ČASOPISA
Veliko spremanje
Vedran: A meni Družba Pere
Kvržice, Vlak u snijegu, Emil i
detektivi, Bambi. Prema pričama iz
tih knjiga, snimljeni su filmovi.
Ana: Meni je najdraža knjiga
Čudnovate zgode šegrta
Hlapića.
Slaganje bi se oteglo da ih mama
nije požurila: Slažete već dva sata.
Požurite.
Koje knjige najviše voliš? Napiši popis svojih omiljenih knjiga.
Koje knjige spominju Ana i Vedran?
FILMOVI
Čudnovate zgode šegrta Hlapića
Družba Pere Kvržice
Vlak u snijegu
Emil i detektivi
Bambi
Kakvim se početnim slovom pišu nazivi knjiga?
Zašto se riječi Hlapića i Pere Kvržice pišu velikim slovom?
ČASOPISI
Što kažeš na ime Cvrčak
ili Papiga?
Ti bi samo nešto
brbljavo.
Čudnovate zgode šegrta Hlapića
Družba Pere Kvržice
Vlak u snijegu
Emil i detektivi
Bambi
Nazivi knjiga, priča, igrokaza
pišu se velikim početnim
slovom. Prva se riječ piše uvijek
velikim početnim slovom, a
ostale samo ako su vlastito ime.
Neka se zove Veseli klinci mandolinci ili Iz
dječjeg pera.
To je
predugačko.
Moramo smisliti
naziv školskog
časopisa.
Hajde, čujmo
vas dvojicu.
KNJIGE
Djeca se teško zamislila.
Odjednom se Vedran lupi
po čelu. Vidjevši Tinka kako
se smije, smijucka i hihoće,
poviče: Znam, neka se zove
Osmijeh.
Paaa,... ne znamo, zato
vas i pitamo.
Svima se svidjelo ime. Još samo da se svidi i Vedranovim
prijateljima u razredu.
Nazivi filmova, novina i časopisa vlastita su
imena i pišu se velikim početnim slovom.
41
Otkrij čudesan svijet
Djevojčica Pipi Duga Čarapa glavni je lik istoimenoga romana za djecu.
Pipi ne može u školu
Tomi i Anika najavili su dolazak nove djevojčice kojoj je ime Pipi Duga Čarapa. A učiteljica je već i prije
čula u gradiću govoriti o njoj. Učiteljica je bila vrlo dobra i odlučila je učiniti sve kako bi se Pipi u školi
osjećala što ugodnije.
Pipi se sruči u prvu slobodnu klupu, iako je nitko nije zamolio za to No učiteljica se ne obazre na takav
njezin nepristojni postupak, već joj prijateljski reče:
– Dobro došla u školu, draga Pipi. Nadam se da će ti se ovdje svidjeti i da ćeš mnogo toga naučiti.
– Da, a ja se nadam da ću imati novogodišnje praznike – uzvrati Pipi.
– Zato sam i došla. Pravda prije svega.
– Sada mi moraš reći svoje puno ime i prezime – učiteljica će na to – tako da te mogu upisati u školu.
– Zovem se Pipilota Viktualija Zavjesić Peperminta Efraimova Duga Čarapa, kćerka kapetana Efraima
Duge Čarape, prije straha i trepeta mora, a sada urođeničkog kralja. Pipi mi je samo nadimak, jer tata
misli da je Pipilota suviše dugo ime za izgovaranje.
– No da, u redu, onda ćemo te i mi zvati Pipi. A sada da vidimo tvoje znanje. Velika si djevojčica pa
sigurno već mnogo toga znaš. Mogli bismo početi s računom. Pa reci, Pipi, koliko je sedam i pet?
Pipi iznenađena i uvrijeđena pogleda učiteljicu, pa izvali:
– Ali, čuj, ako ti to sama ne znaš, nemoj zamišljati da ću ti ja reći.
Sva su djeca uplašeno zurila u Pipi dok joj je učiteljica objašnjavala da se tako ne može odgovarati u
školi. I onda, ne smije se učiteljici teći „ti“, već „vi“.
– O, oprostite - pokajnički će Pipi. – Nisam to znala i neću to više nikada učiniti.
– Nadam se - prihvati učiteljica. I reći ću ti da je sedam i pet dvanaest.
– Vidi! - uzvikne Pipi. – Pa ti to i sama znaš! Pa što onda pitaš? Uh! Baš sam glupa! I opet sam rekla „ti“.
– Oprostite!.....................
– Možete nacrtati što god želite - reče ona. I tada sjedne za svoj stol i počne ispravljati zadaćnice. Nakon
nekoliko minuta podigne glavu da vidi kako djeca rade. Sva su djeca promatrala Pipi, koja je ležala na
podu i crtala s puno žara.
– Ali, Pipi – nestrpljivo će učiteljica – zašto ne crtaš po papiru?
– Već sam odavno ispunila cijeli papir, ali za mog konja nema dovoljno mjesta na ovom tako malom
papiru – odvrati Pipi. – Upravo mu sada crtam prednje noge, ali da dođem do repa, morat ću izaći na
hodnik.
Učiteljica je trenutak uporno razmišljala.
– Hajde, zapjevajmo neku pjesmicu - predloži onda.
Sva su djeca stala uza svoje klupe, sva, osim Pipi, koja je ostala ležati ne podu.
– Samo pjevajte, pa da se ja malo odmorim – reče Pipi.– Previše učenja uništi i najzdravijega.
No, sada je i učiteljici prekipjelo. Naredi djeci da se odu igrati u školski vrt da ona u miru malo
porazgovara s Pipi.
Kad su ostale same, ustane Pipi i uputi se ravno prema učiteljici.
– Znaš li što, učiteljice – reče. – Bilo je sasvim zgodno doći ovamo i vidjeti kako vam je ovdje. Ali ipak
mi nije stalo da idem u školu. S novogodišnjim praznicima neka bude kako bude. Već mi je i previše svih
tih jabuka i ivančica, zmija i svega ostaloga. Vrti mi se u glavi od svega toga. Nadam se da ti zbog toga
neće biti žao.
Učiteljica joj uzvrati da joj je žao, a ponajviše zbog toga što se Pipi i ne pokušava ponašati kako treba.
Nijedna djevojčica koja bi se ponašala kao Pipi ne bi mogla ići u školu, koliko god to htjela.
– Pa zar sam se ja ružno ponašala? – zapita Pipi iznenađeno – Da, ali toga nisam svjesna – dometne. Bila
je vrlo žalosna. Nitko na svijetu nije izgledao tako žalostan kao Pipi kad bi žalila zbog nečega. Trenutak
je stajala šuteći, a onda će glasom koji je malo podrhtavao:
– Znaš, učiteljice, kada je nekome mama anđeo, a tata urođenički kralj, pa kad je i sam brodio svijetom
gotovo cijeloga svog života, tada taj baš i ne zna kako se treba ponašati u školi među svim tim jabukama
i ivančicama.
Učiteljica onda odvrati da shvaća i da se više ne ljuti na nju, pa neka se Pipi opet vrati u školu, ali kad
bude malo starija.
42
Ulomak iz romana Pipi Duga Čarapa Astrid Lindgren
Izrazimo doživljaj
Kako ti se sviđa
neobična djevojčica
Pipi?
Uronimo u priču
Što je neobično u razgovoru djevojčice Pipi i njezine učiteljice?
Zna li Pipi pristojno razgovarati s učiteljicom?
Pronađi rečenice koje ilustriraju neprimjereni razgovor?
Razgovara li Pipi tako namjerno ili nema dovoljno znanja o tome?
Roman – veće pripovjedno
djelo u kojem se prikazuju
složeni procesi života
Svuda oko nas – mediji
Promotri prizore iz filma o Pipi Dugoj Čarapi.
Što je neobično u izgledu i ponašanju ove djevojčice?
Otkrij hrvatski jezik
OPISNI PRIDJEVI
Kako se zovu riječi napisane u desnoj skupini? Iz lijeve skupine pronađi riječi koje će pobliže opisati poredane
imenice.
plave
klinka
ljubičast
kosa
raznobojne
nos
crveni
oči
raščupana
čarape
skakutava
obrazi
Kako se zovu riječi koje pridijevamo imenicama
Opisni su pridjevi riječi koje se pridijevaju
da bismo ih pobliže označili?
imenicama i kazuju kakav je tko i kakvo je što.
Na kojem plakatu imenice znače
bića, na kojem stvari, a na
kojem pojave?
crni šišmiš
nježna vila
Koje riječi kazuju kakav je tko i
kakvo je što?
I ja hoću crn
kostim miša
i crn kosa i
crno pero.
prugaste
hlače
ljubičasta kapica
Tinkiću, kaže se crn
kostim, crna kosa i
crno pero.
Ovaj je pridjev pridjenut trima imenicama i izriče da je ono što
imenice označavaju crne boje.
43
Otkrij čudesan svijet
Čudesno biće
O meni kruže priče
da sam čudno šumsko biće.
Tko sam?
Što sam?
Nikom nije jasno.
Ja ne pričam puno
i ne zborim glasno.
Korak mi je nježan, mek,
da ne zgazim cvijetak
procvjetao tek.
Korak mi je nečujan
Ko’ pahulja let,
da ne budim noću
pospan šumski svijet.
Da l’ sam vilenjak?
Il’ možda vila?
U šumi živim.
Svemu se divim.
žšto god dodirnem,
rukom oživim.
Jadranka Čunčić-Bandov
Izrazimo doživljaj
Možeš li zamisliti čudesno biće?
Uronimo u pjesmu
•U kojim je stihovima opisano kako čudesno biće izgleda?
•S obzirom na kretanje, govor to biće je:
tiho, bučno?
•Koju čudesnu osobinu posjeduje? Što se dogodi kad dirne rukom?
•Kojom je riječju opisala korak?
•Koji stihovi govore o obzirnosti toga bića?
44
Svuda oko nas – mediji
Sjeti se prizora koji te je posebno
iznenadio, razveselio, rastužio ili
nasmijao.
Napiši o njemu.
Otkrij hrvatski jezik
SLIKOVIT OPIS
Pjesnikinja je opisala zagonetno šumsko stvorenje. Je li ono stvarno ili nestvarno? Koje ga osobine krase?
Prema kojim stihovima vidimo da to biće čini ono što nije moguće?
Ana je poželjela i sama biti čudesno šumsko biće.
Odaberi riječi koje izražavaju osobine, izgled i nestvarne sposobnosti vile kakvom se Ana zamislila.
Likovi iz priča mogu biti stvarni i nestvarni.
Želim biti vila. Imala bih haljinu zelene boje ukrašenu šumskim lišćem. Imala
bih lepršava, prozirna krila, pa bih ptića koji je ispao iz gnijezda vratila mami,
pomogla bih vjeverici tražiti lješnjake, jer bih se spretnim nogama mogla
posvuda verati. Mogla bih se smanjiti u tako
malu vilu da mogu ući u mravinjak i vidjeti što mravi rade...
IZGLED
smanjivanje
zelena haljina
nje
va
lja
iv
ož
dobrota
NE
ST
OS VARN
OB
INE E
la
kri
grubost
va
rša
lep
obazr
ivost
OSOBINE
45
Otkrij čudesan svijet
Prisjeti se kako počinje većina bajki. Usporedi početak i kraj ove bajke.
Jorinda i Joringel
U ovoj pripovijetki pojavljuje se sedam stotina ptica, jedna čarobnica, dvoje zaljubljenih i crveni
čudotvorni cvijet noćurak, a budući da i ova pripovijetka mora imati početak, počet će kao mnoge
bajke- tu je jedan dvorac, jedna šuma i ona rečenica: Bio jednom...
Bio jednom jedan dvorac usred velike šume. U tom dvorcu živjela je potpuno sama jedna žena, a bila
je čarobnica. Kada bi se tko suviše približio njezinom dvorcu, bio je prisiljen zaustaviti se te mirno
stajati i nije se mogao pomaknuti s mjesta sve dok ga čarobnica ne bi izbavila. Kada bi koja djevojka
zalutala u šumi, čarobnica bi
ju pretvorila u pticu, pticu
zatvorila u košaru, a košaru
odnijela u svoj dvorac. Takva
je to bila čarobnica. Čak je i
sebe samu začarala. Po danu bi
se pretvorila u mačku ili sovu,
a kada bi sunce zašlo, opet bi
postala ljudsko biće.
Jorinda i Joringel već
su nebrojeno puta
šetali šumom. No
jednom, kad se
već spuštala
v e č e r ,
primijetili
su da su se
izgubili.
Jorinda
je stala
46
jadikovati, a Joringel je jadikovao s njom. Joringel je plakao, pa je i Jorinda zaplakala. Nisu više znali
kojim putem poći kući.
Joringel je provirio kroz grmlje i tik pred sobom ugledao stari zid dvorca. Najednom se više nije mogao
micati, a pokraj njega je Jorinda tiho pjevala: cvi-cvi, cvi-cvi, cvi-cvi. Čarobnica ju je pretvorila u
slavuja.
Joringel:“Molim vas, o molim, vratite mi moju Jorindu.“
Čarobnica:“Ne, ona se više nikada neće vratiti tebi.“
Čarobnica je dotaknula Joringela svojim čarobnim štapićem i on se opet mogao kretati.
„Miči mi se s očiju“, rekla je čarobnica.
Joringel na to ode daleko, daleko u neko tuđe selo. Jednom Joringel usnu čudan san. Sanjao je o crvenom
cvijetu. Sve što bi tim crvenim cvijetom dotaknuo, oslobodilo bi se i izbavilo od čarolije. Tako je jasno
u snu vidio cvijet da je odlučio potražiti ga. I uistinu, devetog dana pronađe cvijet.
Sad se Joringel mogao vratiti u začaranu šumu s visokim stablima, a budući je već izdaleka čuo pjev
onih uhvaćenih ptica, lako je pronašao dvorac.
Ali kad je čarobnica ugledala Joringela, strašno se razljutila. Izrigala je na njega svu žuč i sav otrov, jer
to čarobnice mogu, po tome ih se prepoznaje. Ali Joringel je imao svoj čudotvorni cvijet, a protiv cvijeta
čarobnica nije mogla ništa. I primijetio je da je čarobnica potajice ugrabila jednu košaricu. Pohitao je
prema čarobnici, dotaknuo košaricu svojim cvijetom - i najednom se pred njim stvorila Jorinda, lijepa
kao nikad dotad.
Joringel osobodi i druge djevojke, slavuje, vrapce, kosove, golubice, vrane, batokljunke, pliske, sjenice i
galebove. Naposljetku je oslobodio i čarobnicu: odsad više nije htjela čarati. A kad su svi bili slobodni,
Joringel je sa svojom Jorindom otišao kući i ondje su dugo zajedno živjeli sretni i zadovoljni. Od toga
vremena možemo biti gotovo potpuno sigurni da je mačka mačka, sova sova, a vrabac samo vrabac.
Jörg Steiner
Uronimo u priču
•Jorinda i Joringel je:
bajka
roman
pjesma?
•Na koji je način čarobirala?
•Što je učinila Jorindi?
•Je li Joringel odustao od toga da pomogne začaranoj Jorindi?
•Na koji joj je način odlučio pomoći?
•Koje je osobine imala čarobnica?
Prgavost.
Pomirljivost.
Pakost.
Plašljivost.
•Kako je Joringel spasio svoju Jorindu?
•Je li pomogao i čarobnici? Zašto je čarobnica bila zla?
•Što znači posljednja rečenica u bajci?
Znači da na svijetu, prema ovoj bajci, nema više čarolija.
Znači da je na svijetu sve začarano?
Izrazimo doživljaj
Koje je čudne osobine imala čarobnica?
Svuda oko nas – mediji
Odigrajte bajku glumeći Jorindu, Joringela i
čarobnicu.
47
Otkrij čudesan svijet
Kada razmišljaš o snijegu, hladnoći, sjeveru, na što prvo pomisliš?
Priče o sjeveru
Sve priče o sjeveru su tužne,
jer tamo nema mnogo boja,
a ima mnogo bjeline
u kojoj se skriva zelenilo tundre,
plavetnilo neba,
siva opasnost grebena.
Sve priče o sjeveru su tužne,
jer tamo nema mnogo sunca,
a ima mnogo snijega,
za kojim čeznu naša djeca
i traže ga svake zime
iz jutra, topla i snena.
Sunčana Škrinjarić
Bogatimo rječnik
tundre/tundra – golema ravnica na krajnjem sjeveru obrasla
oskudnim raslinjem
grebena/greben – gornji dio uz vrh brda ili planine
Izrazimo doživljaj
Slaže li se tvoja slika s doživljajem pjesnikinje?
Uronimo u pjesmu
•Zašto pjesnikinja misli da su sve priče o sjeveru tužne?
•Što se skriva iza bjeline snijega?
•Čega nedostaje na sjeveru, a čega ima u izobilju?
•Ipak, za čime žude naša djeca?
•Što te veseli u snijegu?
48
Svuda oko nas – mediji
Saznaj ponešto o Zemljinim polovima.
Zemljini polovi su neobična, ali predivna mjesta
na kojima je putanja kretanja Sunca različita od
one koju vidimo s drugih dijelova planeta, noć traje
mjesecima, a vjetar, koji je kadar prodrijeti do kosti,
oblikuje snježni okoliš. Osjetljiva ravnoteža između
sunca, vode i leda uvelike utječe na život na Zemlji.
Nije s toga čudno da znanstvenici diljem svijeta
nastoje pojačati istraživanja Sjevernog i Južnog pola.
Ledene površine tope se na oba pola.
Otkrij čudesan svijet
Prvi hrvatski kralj Tomislav ima svoj spomenik u Zagrebu. Promotri njegovu fotografiju.
Tomislav
Tomislav, davni kralj Hrvata,
jutros snjegovima mrsi put
i pod svoj skut golubove skriva.
Tomislav, zagrebački gost
s dragih poljana i njiva.
Njegov je korak mjeden,
njegov je pogled leden.
A pahulje lete, lete
i vjetar se okolo mete
praveći piruete.
A kad noćne svjetiljke planu,
- laku noć! – bljesnu danu,
Tomislav tu negdje bdije
i srebrno se smije.
Milan Taritaš
Bogatimo rječnik
mjeden/mjed – mješavina bakra i cinka
Izrazimo doživljaj
Kako te se doima skulptura kralja Tomislava iz pjesme?
Uronimo u pjesmu
•Tko se krije ispod kipa kralja Tomislava?
•Zašto pjesnik kaže da je Tomislav zagrebački gost?
•Stih – A pahulje, lete, lete – pokazuje da snijeg pada (dugo, kratko)?
•Zadnja dva stiha u 2. strofi znače da snijeg pada:
jednolično,
vjetar vrtloži pahuljice.
•Kakav je odsjaj Tomislavova kipa navečer?
srebrn,
zlatan?
Svuda oko nas – mediji
Što ti je najzanimljivije u životu kralja
Tomislava?
Kneza Muncimira naslijedio je oko 910.
njegov sin Tomislav. Nakon osvajanja
Panonske, Mađari su napali i Dalmatinsku
Hrvatsku, ali Tomislav ih je u silovitim izravnim
sukobima te ratnim lukavstvima i zamkama
potpuno razbio i uništio. Pobjednički je ušao u
Panonsku Hrvatsku gdje ga je hrvatski narod
oduševljeno dočekao, kao spasitelja, dok su
razbijeni Mađari bježali preko Drave koliko su
ih noge nosile. Ta je pobjeda bila veoma važna
za naš hrvatski narod, jer su se tada prvi put
spojili sjeverni i južni krajevi, od Drave do
mora, u jedinstvenu hrvatsku državu.
49
Otkrij čudesan svijet
Jeste li razmišljali odakle riječ Hrvatska i riječ domovina? Znate li što o tim riječima?
Hrvatska – najljepši pridjev
Možda još niste učili kako je nastalo ime naše domovine
– Hrvatska. To je zapravo – pridjev u ženskom rodu. Ime
Hrvatska nastalo je kraćenjem od sveze hrvatska zemlja,
dakle izostavljanjem imenice zemlja.
Tako su nastala i druga stara hrvatska imena za susjedne
zemlje, npr. Mađarska, Turska, Češka, Njemačka. No
Slovenija, Austrija i Italija prave su imenice.
Domovina – riječ je nastala izvođenjem od imenice dom; njezina
su značenja:
zemlja rođenja, podrijetla, kojoj čovjek pripada po osjećajima i pravima, gdje
mu je dom
zemlja, kraj otkud što potječe (npr. biljka, životinja).
Značenje riječi “domovina” mogu imati i neke druge riječi u prenesenoj, slikovitoj upotrebi. Takve su
riječi (navodimo ih u njihovu osnovnom, odnosno uobičajenom značenju):
dom – mjesto stanovanja: (obiteljska) kuća, stan, zavičaj
domaja – postojbina, zavičaj
postojbina – kraj, zemlja rođenja, podrijetla, postanka
očevina, djedovina, baština, babovina – ono što smo naslijedili od oca, djeda, predaka
zavičaj – kraj gdje smo rođeni, odakle potječemo, mjesto postanka
zemlja – riječ ima mnogo značenja, od kojih su najuobičajenija: planet (Zemlja), građa Zemljine kore,
tlo, država
gruda – u značenju “domovina” dolazi često u svezi “rodna gruda”
Mijo Lončarić
Zavičaj.
Gruda.
Zemlja.
Izrazimo doživljaj
Koje ti se tumačenje
poznatih i dragih riječi
najviše sviđa?
50
Uronimo u priču
•Što ti je posebno zanimljivo u tumačenju
značenja riječi Hrvatska i domovina?
•Gdje je tvoj dom?
•Je li zavičaj tvojih roditelja isti kao i tvoj?
•A baka i djedova?
Svuda oko nas – mediji
Napiši zavičajnicu svoje obitelji.
Napiši nazive zavičaja svojih roditelja,
baka i djedova. Istraži isto i za tebi
drage rođake.
Otkrij čudesan svijet
Što, po tvome mišljenju, znači ime glavnoga grada Hrvatske – Zagreb? Razgovarajte.
Grad s dva imena
Zagreb je za mene, to dobro pamtim, prvo bio Zabreg. Tek kasnije uspio sam,
učeći sam ili uz pomoć odraslih, ime svoga grada izgovoriti onako kako treba
–
Zagreb. Pa ipak, iako je Zagreb Zagreb, on je za mene i sve rođene u njemu,
kad mu tepamo – Zabreg. U početku, dok sam još miješao Zagreb sa
Zabregom, osjećao sam po reakcijama odraslih da je Zabreg pogreška i da to
moram ispraviti.
...
Za njegovo ime važno je da se Zagreb smjestio na obroncima Zagrebačke gore te da je Zagrepčani zovu Zagrebačka
gora i skraćeno, po njenom vrhu, Sljeme. Zagrebački plemenitaši, oni koji su vladali Hrvatskom, svoje su dvorce za
ladanje, mi bismo danas rekli vikendice za odmor, smjestili u prelijepom kraju iza te gore.
...
Zagorci cijeli život idu na breg. Na bregu je njihov vinograd, njihova klet, njihov posel i odmor. I kad oni nose svoju
muku u glavni grad svoje domovine, oni idu za breg. I još danas stari ljudi u Zagorju naš glavni grad zovu Zabreg.
Dakle, eto kraja priče. Zagrepčani idu za goru i eto imena tom lijepom kraju Zagorju. A Zagorci idu za breg i eto
imena našem glavnom gradu – Zabreg. Tu tajnu danas znaju svi, i djeca i starci. I ja zato, kad mu tepam, Zagreb
zovem – Zabreg.
P.S. Ako ne vjerujete toj priči, pitajte trogodišnjake da izgovore – Zagreb!
Mladen Kušec
Izrazimo doživljaj
Što te najviše iznenadilo u priči o gradu s dva imena?
Uronimo u priču
•Zašto se često kaže Zabreg umjesto Zagreb?
•Koja se priča o nastanku imena Zagreb piscu nije svidjela?
A tebi?
•Postoji li neki razlog za izgovaranje drugog imena koje nema
veze s prošlošću grada?
Svuda oko nas – mediji
Promotri reljefni
prikaz Zagreba
pa mu od milja
nadjeni još koje
ime.
Otkrij hrvatski jezik
KRATICE
Prolazim pored zgrade Muzeja
za umjetnost i obrt. Usput vidim
i Hrvatsko narodno kazalište.
Glumila sam u Zagrebačkom
kazalištu mladih. Tata me
vodio u Nacinalnu i sveučilišnu
biblioteku.
Od koliko se riječi sastoje nazivi ovih ustanova?
Hrvatska radiotelevizija
HRT
Hrvatsko narodno kazalište
HNK
Zagrebačko kazalište mladih
ZKM
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
HAZU
Muzej za umjetnost i obrt
MUO
Nacionalna i sveučilišna knjižnica
NSK
Ja prolazim pored zgrade
Hrvatske radiotelevizije. Bila sam
u Hrvatskom narodnom kazalištu
u Rijeci. Učiteljica nas je vodila
da vidimo Hrvatsku akademiju
znanosti i umjetnosti.
Kratice višečlanih naziva pišu se velikim slovima,
bez točke na kraju.
Načinjene su od početnih slova svake riječi
u višečlanom nazivu osim nekih riječi (u, na itd.).
Najčešće se tvore od sastavnih dijelova naziva
institucija, ustanova, država, klubova...
51
Otkrij čudesan svijet
Kako provodiš Badnju večer u svojoj obitelji?
Badnja večer
Sva se kuća povratila od smrtnoga straha. Svima odlanulo. Dječaci se pomalo opet pohrvaju, potuku,
a sestrica slabim glaskom – kao tobože najstarija – opominje:
– Ne tucite se, budite dobri.
– Hvala Bogu, sad i ja zaufano mislim da će Anica ozdraviti, dok je iznova prionula “uzgajati” svoju
braću – reče baka i zamijeni krunicu sitnim pletivom, što je imalo biti čarapicom Aničinoj Jelici za
Božić.
U te dane nastalo nekakvo neobično kretanje u kući. Čuli se teški koraci, u gostinskoj se sobi vukle i
gurale teške stvari. Misli Anica, to Kristina svršava veliko božićno spremanje, jer se čulo kako četkom
struže i gladi pod. Dječaci tajno između sebe šapću, namiguju na Anicu, uvijaju se od muke, jer ne
smiju kazati što znaju.
– Da znaš, Anice, što će ti Božić donijeti, odmah bi skočila – kaže Ćiro koga je nemilo već svrbio jezik.
Ali ne smije, zabranio tata da kaže što je vidio kroz ključanicu.
Dragoš pravo nije znao što je, on je mislio samo o onom što će njemu Božić donijeti, a na Anicu je
namigivao samo onako po tragu, jer je vidio da tako i Ćiro radi.
Tako osvane i Badnjak. Kuća se svečano opremila, sva miriše borovinom, kolačima i svakojakim
dobrom. Iza večere nekamo nestalo tate, a dječaci se skupili oko mame i bake kraj Aničina kreveta pa
sve strepe od nestrpljivosti, radoznalosti i očekivanja.
Odjednom zvecne zvonce što je djeci već toliko puta oglasilo dolazak Božića. Još prije nego što je
mama otvorila vrata, zabruje neobični zvuci, jasni i krupni kao zvona, sitni kao ptičje cvrkutanje, pa
duboki i krupni kao orgulje.
Najposlije se iza divna spleta svirke izvi svečana, slavna, draga božićna pjesma:
Radujte se narodi, kad čujete glas,
Da se Isus narodi u blaženi čas.
Stoje djeca na pragu, gledaju u sjajno rasvijetljeni bor i pjevaju. Još ne vide dječaci ništa drugo do
svjećica na drvcetu. Ali Anica sa svoga krevetkaodmah spazi drugu jednu stvar, veliku i sjajnu, za
njom sjedi tata i izvija iz nje one divne pjesme što ih djeca redom pjevaju.
Stoje djeca na pragu, gledaju u sjajno rasvijetljeni bor i pjevaju. Još ne vide dječaci ništa drugo do
svjećica na drvcetu. Ali Anica sa svoga krevetka odmah spazi drugu jednu stvar, veliku i sjajnu, za
njom sjedi tata i izvija iz nje one divne pjesme što ih djeca redom pjevaju.
Narodi nam se kralj nebeski
Od Marije čiste djevice.
Pa onu još ljepšu:
Oj pastiri, čudo novo,
niste nikad vidjeli ovo.
Pjeva Dragoš iz petnih žila, sav se zajapurio od napora, ali ne zaboravlja marljivo puštati poglede da se
šeću po božićnicama što su bile razastrte ispod drveta.
...????
Pogledaj pedalu, tipke su mu bijele kao snijeg, velik je, skladan, noge zgodno istočene i izdjeljane. U
riječ: nov, gospodski glasovir.
Anica se smješka, ali se još ne može jako radovati; suviše je slaba. Odnese je tata natrag u krevet i tu
ona skoro i zaspi.
52
Anica je brzo ozdravljala. Ostavila je već i krevet, samo još ne smije na ulicu.
Ona je već pokušala i svirati novi glasovir. Prvi se put žacnula da ga dotakne. Divan mu je glas, lako se
na njemu svira, tipke se kao same od sebe spuštaju.
Ulomak iz romana Zlatni danci Jagode Truhelke
Izrazimo doživljaj
Je li božićno iznenađenje donijelo radost u kuću?
Bogatimo rječnik
zaufano (ufati se) – u nadi
Uronimo u priču
•Po čemu je obitelj dobila vjeru da će Anica ozdraviti?
•Po čijim se riječima dalo naslutiti da su za Anicu priredili božićno iznenađenje?
•A po pokretima, izrazima lica?
•Pročitaj ulomak u kojem se opisuje kako se obitelj pripremila za božićno slavlje.
•Koje riječi opisuju divan zvuk novoga glasovira? Kako su djeca pjevala božićne pjesme?
•Koji su ti stihovi pjesama posebno lijepi? Zapjevaj ih.
•Je li odmah imala snage svirati?
•Po čemu se da zaključiti da joj je svirka na glasovira pomogla u oporavku?
•Koju bi božićnu želju poslao/poslala Anici?
Svuda oko nas – mediji
Izradi plakat s
božićnom porukom
koju će razumjeti svi
ljudi dobre volje.
53
Otkrij čudesan svijet
U različitim se krajevima Hrvatske hrvatski jezik razlikuje po upotrebi nekih riječi i načinu
izgovora. Upoznat ćemo se s nekim od tih raznolikih govora.
Drvce
Bogatimo rječnik
obloku (oblok) – oblak
crlene – crvene
kraljuš – kralj
koščic – košić
licitarsko (licitar) – ukrašeni kolačići s
ogledalcima i napisima
z–s
ružam – ružama
štima – ljulja
morti – možda
janjec – janjčić
Pri obloku božićno drvce okićeno
Jabuke božićnice na njem se crlene
I kraljuš od koščic i slame
Srce licitarsko z ružam i zrcalom se štima
Janičino srčece tuče
Morti Božji janjec
I za nju nekaj pod drvcem ostavi?
Marija Drobnjak
Izrazimo doživljaj
Što ste razumjeli slušajući
ovu pjesmu?
Pronađi u rječniku tumačenje
riječi koje niste razumjeli.
Fritule
Uronimo u pjesmu
Čime su ljudi okitili božićno drvce?
Starinski je način kićenja božićnoga drvca je
ukrašavanje jabukama božićnicama. Promotri
fotografiju licitarskoga srca. Što je na njemu
zanimljivo?
Svuda oko nas – mediji
Pokušaj nacrtati licitarsko
srce.
Bogatimo rječnik
nona – baka
riceti – recepti
teče (teča) – posuda za prženje
fritule – pokladnice
frigaju – prže
tombulaju – skakuću (po loncu)
gnjizda – gnijezda
terine – zdjele
mamidu – mame
teple – tople
mirit – mjeriti
pjat – tanjur
zlatni – zlatnih
balotica (balota) – kugla za kuglanje
ča – što
vonjaju – mirišu
gušta (gušt) – užitka (užitak)
o – od
suvica – grožđice
Po riceti naši’ nona
frigaju se usrid teče,
u ulju se tombulaju
pozlaćuju Badnju veče,
ka iz gnjizda iz terine
mamidu nas teple, fine.
Kaži čime moreš mirit
pjat pun zlatni’ balotica
ča vonjaju na vaniliju,
pune gušta o’ suvica.
Marela Mimica
Izrazimo doživljaj
Kakav je ugođaj ove
pjesme?
54
Uronimo u pjesmu
•Što izaziva veselje?
•Koji stih pokazuje kako pjesnikinja smatra da je priprema
fritula radostan običaj?
•Koje riječi prikazuju njihovo:
kretanje pri prženju,
vonjaju
mirise,
balotice
oblik,
tombulaju
boju?
zlatni
Svuda oko nas – mediji
U mnogim se krajevima
Hrvatske u predbožićno
vrijeme obilaze mjesto
i susjedi pjevajući
božićne pjesme.
Dubrovačka kolenda
Godište nam staro prođe,
ođe, ođe, Novo dođe.
Čeljad kanta sve do zore
Gospara našijeh prid dvore.
Otvarajte svoje škrabice
tratajte nas mantalice,
il kupicu rozolina
mi smo Vaša čeljad fina.
Ištemo i suhe smokve
nismo mi iz Gornje Lokve.
Došli smo Vam sad iz Gruža
kontentajte svaka muža.
Teško sišli s Brgata
dovela nas stara Kata.
Bogatimo rječnik
godište – godina
ođe – otiđe
čeljad – ljudi
kanta/kantati – pjeva/pjevati
gospari – gospodari
prid – pred
škrabice – škrinjice
tratajte – ponudite
mantalica – vrsta kolača
kupica – čašica
rozoline – ružičasto vino
kontentajte – zadovoljite
Uronimo u pjesmu
Saznaj ponešto o
starinskim običajima
u raznim dijelovima
Hrvatske.
Izrazimo doživljaj
Što si razumio/razumjela u
pjesmi?
Potraži tumačenje nepoznatih
riječi u rječniku.
Gdje su kolendari sve bili?
Što se očekuje od onih kojima se
pjevaju pjesme?
Čime se obično darivaju
kolendari?
Marija Đanović
Jezik kojim se ljudi u našoj domovini služe zove se hrvatski jezik.
Hrvatski jezik ima tri narječja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko
i tri govora: ijekavski, ikavski i ekavski. Zakonom je propisano
da je štokavsko narječje i ijekavski govor hrvatski književni jezik
na kojem se izvodi nastava u školama, pišu se novine, govori na
radiju i televiziji, državnim ustanovama.
Svuda oko nas – mediji
Pročitaj tekst o pripremama za Božić. Pokušaj otkriti značenje pojedinih
riječi.
Mjesec dana prije Božića none i majka pripremale su sve za feste.
Počele bi s lustravanjem mjedenih kvaka na vratima, čondulima i zvonom
na ulaznom portunu. Došli bi na red i izlizani kameni pragovi i pločice, koje
su se fregale bruškinom i liksijom da pobijele. Stari nono s baretom na glavi
sjedo bi uz špaher i brontulo što se toliko mortifikaju. Poslije toga prale su se
lastre i koltrine. Najteže je bilo izbijeliti drvene podove u kamarama, jer su
se bokuni štice znali podvući pod nokte. Naročito su bila lijepa popodneva
poslije objeda kad su one dvije tukle i čistile mjendule i orahe u kori, a mi
djeca uvježbavala kolendu i pjevali stare božićne pjesme.
S internetskih stranica
55
Otkrij čudesan svijet
Ivan Perić razigrani je dječak iz Osijeka. Devet mu je godina. Ide u 3. razred OŠ Grigora Viteza.
Obožava životinje, osobito mačke. Voli se s prijateljima voziti na biciklu i igrati Nitendo, a na
svojem računalu “rastura” igrice.
Zamisli da netko ne zna ništa o tvojoj obitelji. Pričaj o svojem obiteljskom životu.
Moja obitelj
ROBERT JE MOJ DRUGI TATA I VELIKI PRIJATELJ
Zvrk: Predstavi nam svoju obitelj.
IVAN: Moju obitelj čine mama Ivana, sestra Petra, brat Luka i Robert. Tu
je i baka Ankica. Robert nije moj pravi tata. Moj pravi tata Pero poginuo
je kad sam imao dvije i pol godine. Toga se slabo sjećam, ali kad sam
narastao, mama mi je o njemu sve ispričala. Njegova je slika u mojoj sobi,
pa mi se čini da smo svaki dan zajedno. Katkad mi nedostaje, ali tada s
mamom pričam o njemu. Robert mi je sada drugi tata – i veliki prijatelj.
Zvrk: Kako je imati dva tate?
IVAN: Prvo sam imao pravoga tatu, a kada je on umro, ostali smo mama
i ja sami. Petra je rođena poslije, pa je tatu vidjela samo na fotografijama.
Dugo smo nas troje živjeli sami s bakom Ankicom. Onda je mama dovela
Roberta da se upozna sa mnom i sestrom. Odmah nam se svidio, jer se voli igrati s nama, a voli i
mačke, poput mene. Zadovoljan sam što nisam više jedini muškarac u kući. Petra mi se već bila popela
na vrh glave.
VELIKA I VESELA OBITELJ
Zvrk: Kakva je tvoja obitelj?
IVAN: Velika i bučna. Mama je rodila malog brata Luku pa je moja obitelj sada još veća i veselija.
Jedva čekam da Luka naraste kako bih se mogao igrati s njim. Ne volim se igrati sa sestrom – ona je
curica, a one pojma nemaju o igri. Iako je Luka najmanji, u obitelji je najglasnija Petra.
Ovog smo ljeta kupili pravi veliki bazen i stavili ga u dvorište. Bilo je super. Kupali smo se po cijele
dane. Čak je i bratić Saša došao iz Rijeke na ljetovanje ovdje k nama u Osijek.
MAMA JE UVIJEK UZ MENE
Zvrk: Kakvi su tvoji roditelji?
IVAN: Veseli i raspoloženi. Imaju mnogo prijatelja, tako da nam je kuća uvijek puna gostiju. Mama
je frizerka, a Robert radi u Odsjeku za skrb o obitelji poginulih pripadnika HV-a. Iako mnogo rade,
uvijek nađu vremena za nas. Otkako je mama rodila Luku, stalno je kod kuće, na produljenom
rodiljskom, što je super, jer kad god je zatrebam – tu je. Od svih najviše volim svoju mamu.
Zvrk: Zašto voliš svoju obitelj?
IVAN: Zato što su takvi kakvi jesu: vedri i stalno u pokretu. Puni su razumijevanja za nas, čak i kad
nešto zabrljamo.
Izrazimo doživljaj
Kakva je Ivanova
obitelj? Što ti
je zanimljivo u
njegovoj obitelji?
56
Svuda oko nas – medij
Uronimo u priču
Koja od ovih fotografija pripada prošlosti, koja sadašnjosti?
•Što se tužno dogodilo u Ivanovu
djetinjstvu?
•Kako se Ivan osjećao zbog toga? A sada?
•Kakav je Ivanov odnos s drugim tatom?
•Čemu se Ivan posebno veseli
svojoj obitelji?
•Koga najviše voli?
Otkrij hrvatski jezik
IZRICANJE PROŠLOSTI, SADAŠNJOSTI I BUDUĆNOSTI
Kada je Ana bila u kinu:
sad, prije ili će tek ići?
Koje vrijeme izriču ove rečenica?
Mama je rodila Luku.
Najviše volim mamu.
Kupat ćemo se u bazenu.
Bila sam s mamom u kinu.
Glagol bila sam u svojem
osnovnom obliku glasi biti.
U rečenicama je izrečena prošla glagolska radnja.
Koje je vrijeme izrečeno u
ovim rečenicama?
Ja sam ozbiljna.
Ti si jedna rugalica.
On je prekrasan.
One su
kraljevne.
On je
prekrasan.
Mi smo djeca.
Vi ste djetinjaste.
One su kraljevne.
U rečenicama je izrečena sadašnja glagolska radnja.
Promotri.
Otkrit ću
vam svoje
cijelo lice.
Ja ću mirisati.
Ti ćeš paziti.
Mi ćemo osvojiti.
Vi ćete slušati.
U rečenicama je izrečena buduća glagolska radnja.
Koje vrijeme izričete glagolima hoću, hoćeš, hoće...?
Ne ću trgati cvijeće.
Ne ćeš ići u šetnju.
Ne ćemo se izgubiti.
Promotri rečenice.
Mi ćemo osvojiti
planinski vrh.
hoću – ne ću
hoćeš – ne ćeš
hoće – ne će
Ne ću, ne ćemo niječni su oblici glagola hoću, hoćemo.
hoćemo – ne ćemo
hoćete – ne ćete
hoće – ne će
Mi smo htjeli osvojiti
planinski vrh.
Ne ću.
Kako to govoriš?
Kaže se neću, a
piše se ne ću.
Oni su htjeli osvojiti
planinski vrh.
Koje vrijeme izričete glagolima smo htjeli, su htjeli?
57
Otkrij čudesan svijet
Ljudi dugo pamte životinje koje su voljeli i pošto što ih više nema. Pamtiš li ti koju dragu životinju?
Naš Antonez
U spomen jednome konju
Jednog sunčanog jesenjeg dana dojahao je moj otac sa sajma u Ormožu na konju. Čitavo se
selo sjatilo, jer konja tako visoka rasta dotle nitko živ još nije vidio. A konj Antonez – tako
se zvao – gizdavo je protezao vrat i gledao nekud u oblake, zabacujući prednje noge malko u
stranu, dok je stražnjim tako udarao o tlo, da se cestom, što se od crkve spušta prema našoj
kući, frcale iskre iz kamena.
Za tog Antoneza, uskoro se nadaleko pročulo, ne samo zbog njegova neobična rasta, nego
zbog njegovih svakojakih ćudi i mudrolija. Nitko ga, osim moga oca, nije mogao jahati. Čim
bi se netko drugi osmjelio da mu se popne u sedlo, Antonez bi se ustobočio na prednje noge,
savio ukrivo vratinu, spustio glavu do zemlje i zavijorio repom, a onda se strelimice odbacio
na zadnje noge, a prednje raskrilio prema nebu, te bi se i najbolji jahač začas nauznačke
našao u jarku, pipajući se zbunjeno po glavi i po butinama, da mu se nije štogod zla desilo.
No Antonez je tako vješto sa svojih leđa zabacivao nasrtljivce, da se nijedan nije ozbiljno
povrijedio, ali mu ni na um nije više padalo, da ponovi svoj pokušaj.
A kad bi Antoneza upregli u lovačka kola, on bi prvo triput zaokružio njima oko starog
oraha u dvorištu, pa tek potom izjurio na cestu. Nitko, pa ni moj otac, nije ga od te lude
navike mogao odučiti. Još se čudnije Antonez ponašao, kad bi slučajno zasvirala limena
glazba domaćeg vatrogasnog društva. Tada bi čudno naćulio uši, zakolutao očima i stao
gizdavo kasati u taktu, kao što to inače rade samo uvježbani konji u cirkusu. Bilo je smiješno
i dirljivo gledati tako snažna i ponosita konja, kako se slijepo i poslušno podvrgava nekom
tajanstvenom zakonu glazbenog ritma. Neka seoska zanovijetala primijetiše, da je sigurno
“služio kod kavalerije” ili u kakvom pogrebnom poduzeću, ali je Antonez bio suviše mlad,
neobuzdan i svojeglav, a da bi se u njegovu držanju mogli naslutiti tragovi bilo kakve vojničke
ili trgovačke stege.
Njegova ljubav i privrženost prema mome ocu bila je gotovo neobjašnjiva. Možda mi nitko
živ neće povjerovati da se Antonez stao smijati, čim bi ga ugledao. A kad bi, za zobnicom u
štali, začuo teški korak moga oca, gdje se vraća iz sela, njegovu veselom rzanju nije bilo kraja.
Svi pametnjakovići uporno tvrde da se životinje ne znaju smijati. Ali naš se Antonez, kao za
neki inat, odista smijao, i to djetinjski, razdragano, od sveg srca. Mnogi bi mu namćor mogao
pozavidjeti na tom zdravom smijehu.
Gustav Krklec
Bogatimo rječnik
ćudi (ćud) – narav, priroda (čovjeka, životinje)
kasati – kretati se kasom – brže od hoda, a sporije od trka
podvrgava – izložiti što utjecaju čega, pokoriti
nauznačke – na boku
58
Izrazimo doživljaj
Čime je konj Antonez na prvi pogled zadivio ljude u selu?
Niskim rastom.
Visokim rastom.
Kome je jedinome dopuštao da ga jaše?
Pronađi rečenicu koja potvrđuje da je pazio da druge ne
ozlijedi zbacujući ih sa sedla.
Koju je neobičnu naviku iskazivao?
Po čemu se mogla primijetiti odanost dječakovu ocu?
Uronimo u priču
•Odaberi najzanimljiviji dio priče o Antonezu.
•Prepričaj te zanimljive dijelove.
•Koji bi pridjev odgovarao osobinama konja
Antoneza, a koji njegovu izgledu?
razigran
svojeglav
ponosit
snažan
gizdav
sramežljiv
izgled likova
tužan
visok
nepretan
veseo
Svuda oko nas – mediji
Pročitaj na internetskim stranicama zanimljivosti o nekoj domaćoj životinji.
Dark je imao naročitu sposobnost. Sposobnost da razlikuje subotu i nedjelju od radnog dana. Tu osobinu
jednostavno ne znamo protumačiti. On je ZNAO kada su subota i nedjelja, a kada je radni dan. Darka bismo
radnim danom šetali poslije podne, nakon povratka s posla. Subotom i nedjeljom šetao bih ga ja, i to ranom
zorom, prije svitanja. Radnim bi danom mirno prespavao moj odlazak na posao, ali subotom i nedjeljom nije bilo
šanse da spavam do zore. Već prije svitanja došao bi do kreveta i nježno ali i dovoljno odlučno gurkao me njuškom
sve dok se ne bih probudio. Tada bismo Dark i ja šetali po okolici dok bi svi drugi spavali. K’o mračnjaci.
Sigurno je da nije mogao imati kalendar u glavi, ali ipak je razlikovao radni dan od subote i nedjelje. Možda po
nekim zvukovima izvana. Tko zna po čemu. To sigurno nikada ne ćemo saznati. A on nam to nije znao ili nije htio
reći.
Priče o ljubimcima
59
Otkrij čudesan svijet
Jesi li kada došao/došla u napast uzeti nešto što nije tvoje? Ako jesi, kakav se osjećaj u tebi probudio?
Skupljač
Goran je već u trećem razredu osnovne škole počeo skupljati poštanske marke. Gdje je god naišao na
kuvertu s markom, nastojao ju je dobiti. Pažljivo bi glačalom odljepljivao zanimljive sličice nazubljenih
rubova i slagao ih prema porijeklu u svoje albume. S markama je tako proputovao velik dio svijeta,
jer su tu bile i one iz svih europskih zemalja. Saznao je na taj način za imena mnogih umjetnika,
znanstvenika, političara, upoznao događaje od sportskih igara pa do aktivnosti Crvenog križa. U
njemu je strast za skupljanjem sve više bujala.
A u petom razredu našao se zajedno s prijateljima na izložbi štednih kasica u muzeju. Bio je to
prvorazredan događaj. Zagledao je svaku kutijicu, marljivo čitao tumačenje i divio se. Nije znao što
mu je ljepše: kasica od kože iz Izraela ili pak sve one prasice, konjići, pijetlovi, različiti vrčevi, kasice
u obliku nebodera ili pak obična čarapa koja je, možda, bila jedan od prvih oblika štednje. Tom se
prilikom sjetio i svoje prabake iz bilogorskog sela, koja je vrećicu s novcem uvijek držala o vratu ili
zadjenutu za pojas suknje.
– Kako bi bilo lijepo da ja imam ovakvu zbirku! – uzdahnuo je sam sebi. – Pa, mogao bih, početi
skupljati. Hm, i moja baka ima jednu “gicu”. To će biti prvo.
U Goranu je raslo uzbuđenje. Činilo mu se da se sve marke što ih je skupio tijekom dvije godine
pretvaraju u štednu knjižicu. Bio je presretan. U tom raspoloženju zaostao je za svojim prijateljima i
ostao sam samcat pokraj punih polica. I u taj mu tren sine misao:
– Uzet ću jednu odavde!
Ruke su učinile svoje i nije ni bio svjestan kako se našao na ulici.
– Pa gdje si ti, Gorane? – začudi se učiteljica.
– Tu sam – odgovorio je jedva svjestan što kazuje.
Pod kaputom je stiskao kasicu i činilo mu se da mu je jako tijesno. U tramvaju se svaki čovjek o njega
okrznuo. Mislio je da svi time upiru prstom: – Ukrao si, je li?!
Sreća zbog posjedovanja kasice rasplinjavala se sve više i prelazila u tjeskobu. Kad je došao kući,
jednostavno nije znao što da radi. Nikome to nije smio pokazati. Što bi mu rekli mama i tata!
Cijelo je poslijepodne tražio mjesto kamo da je sakrije.
– U smočnicu? – Mama će je naći.
– U šupu za drva? – Može mu je netko ukrasti.
– Ukrasti? – zagolicala ga ta riječ. – Pa, ja sam je ukrao? Jesu li to u muzeju otkrili? Sigurno će biti
razočarani kad to saznaju? A oni misle da na izložbu dolaze samo dobri, kulturni ljudi? – To ga
razmišljanje još više žacne. Osjetio je da sam protiv sebe govori. Crvenio je i blijedio. Kasica mu je
postala teret, bol. Mučio se čitavu večer. A onda je kasicu stavio u svoj ormarić iza knjiga i odlučio je
da je već sutra vrati u muzej. Noć mu je bila teška, okretao se, znojio i ujutro ustao turoban i umoran.
Kad ga je takva vidjela mama, začudila se:
– Kako to izgledaš, Gorane. Imaš li temperaturu?
Morao je pet minuta držati toplomjer pod pazuhom i bilo mu je užasno. Činilo mu se da toplomjerom
mjeri nepoštenje.
A on tako nije mislio. On nije htio biti kradljivac. Te, svidjela mu se kasica i želio je početi skupljati...
Otišao je u školu... Kasica je bila u torbi... i umjesto na nastavu, pošao je u muzej... i stavio kasicu na
mjesto, ali – jao! – iza njega je stajao čuvar.
60
– Vraćam! – To je bilo sve što je
mogao reći. Zbunio se i rasplakao.
– Ne, nisam htio ukrasti, ja sam
samo mislio skupljati – nastavljao
se opravdavati u muzeju.
– Ti si, dječače, pošten – jer si
vratio kasicu. Znamo mi što je to
znatiželja.
Sretan i lagan otišao je u školu na
treći kat. Učiteljici je sve ispričao.
Ona je naširoko na satu razredne
zajednice razgovarala o tome
sa svim učenicima. Goran je
osjetio da ga drugovi i drugarice
ne osuđuju. Čak nije dobio ni
neopravdane sate... Kazna je dosta
trajala jedno poslijepodne i čitavu
noć, kazna savjesti.
Milan Taritaš
Izrazimo doživljaj
Možeš li razumjeti dječakov
postupak?
Uronimo u priču
•Što je Goran volio skupljati? U čemu je bio naročito dobar?
•Što je pomislio kad je ugledao štednu kasicu? Što je učinio
u jednom trenutku?
•Je li mu taj postupak donio zadovoljstvo?
•Koja od ovih rečenica potvrđuje kako ga je predmet
koji je uzeo opterećivao?
Crvenio je i blijedio.
Kasica mu je postala teret, bol.
Mučio se čitavu večer.
Bio je to prvorazredan događaj.
Mislio je da svi time upiru prstom.
Bio je presretan.
Svuda oko nas – mediji
Razgovarajte u razredu o krađi.
Donosi li krađa zadovoljstvo, sreću?
Pitajte odrasle kako pomoći djeci koju odrasli
prisiljavaju na krađu
61
Otkrij čudesan svijet
Voliš li više balet ili nogomet?
Srebrenkin balet i moj nogomet
Kad se Srebrenka upisala u baletnu školu, za nju više nisu postojali drugi razgovori, osim onih o
baletu. Na školskim odmorima slušali smo njena zanimljiva predavanja o toj vrsti umjetnosti.
Doznasmo da je ples poznat već od pamtivijeka. To se vidi na pećinskim crtežima. Kasnije su se
u Egiptu plesali plesovi u čast bogova. U Indiji su se plesali svadbeni i pogrebni plesovi, u Tibetu
demonski plesovi. U Japanu se slavilo cvjetanje trešanja. Najveće značenje plesu pridavali su Grci. Oni
su imali boginju plesa Terpsihoru. Rimljani su plesom slavili ratne pobjede. U Njemačkoj i Italiji u
vrijeme haranja kuge plesali su se mrtvački plesovi.
Kod primitivnih naroda održalo se vjerovanje da je velika moć plesa. Njime izazivaju kišu, rastjeruju
oluju, zle duhove, bolest, smrt. Kod toga nose naročitu odjeću, maske i privjeske...
Kod svih se naroda na svijetu održao ples. Njime se slave
blagdani, žetve, berbe, svadbe...
Iz plesa se u XVIII. stoljeću u Francuskoj razvio balet
kao posebna grana umjetnosti.
I tako, eto, doznasmo kakav je dugi povijesni
put prešla ta umjetnost. Od spiljskog plesa do
današnjeg baleta.
Često puta razmišljam o Srebrenkinoj ljubavi
za balet. Vidim je u mislima kako uz glazbu
skakuće na vršcima prstiju, razigrano se vrti...
Njene je baletne papučice odnose u svijet mašte.
Gipkim se pokretima pretvara u leptiricu, u
labudicu, paunicu... Pretvara se u lahor koji ćarlija
čarobnim stranama svijeta.
Koji puta zavidim Srebrenki. Kao da na krilima čarolija
provodi svoje slobodno vrijeme.
A ja? Trčim blatnom livadom za nogometnom loptom...
Palma Katalinić
Izrazimo doživljaj
Što ti više voliš?
62
Uronimo u pjesmu
•Po čemu se može zaključiti koliko Srebrenka voli balet?
•Prepričaj što su djeca mogla doznati o baletu iz
Srebrenkinih priča pod odmorima?
•Koju prigodu je neobično obilježavati plesom?
•U kojemu se stoljeću razvio balet?
•Na koje životinjice podsjeća Srebrenka dok pleše balet?
•Iz dječakovih riječi možeš zaključiti divi li se
on njezinu plesu?
•Što misliš, divi li se Srebrenka njegovoj igračkoj vještini?
Svuda oko nas – mediji
Iz rječnika
Pronađi u rječniku značenje
ovih riječi:
balet –
nogometašica –
baletan –
Otkrij hrvatski jezik
VELIKO SLOVO U IMENIMA NARODA I DRŽAVA
Putovanja djeda Nike
Vedran i njegov djed pomorac vrte globus.
Znaš, Vedrane, Australci – stanovnici te daleke zemlje, pripadaju raznim narodima. Tu žive stara plemena
Aboridžini, doselilo se mnogo Engleza, Nizozemaca. Ima i stotine tisuća Hrvata.
Vedran: Kao u Sjedinjenim Američkim Državama. Tamo žive i Englezi, Španjolci, Nijemci, Portugalci, Kinezi...
Djed Niko: Ne zaboravi prve stanovnike i narod – Indijance.
Vedran: Znam. A u Indiji su Indijci. Sve znam. Djede, jesi li bio u Norveškoj?
Djed Niko: Naravno. Mnogi su Norvežani pomorci. Narod koji je ondje živio u davno doba – Vikinzi – bili su
vrlo hrabri.
Vedran: Predajem se. Svugdje si bio.
Lijepo je
Djed Niko: Ne baš svugdje. Ali znaš li koje mi je more najljepše?
vidjeti mnoge
Naše – Jadransko more je najljepše. Zato što je naše – hrvatsko, ali i zato što nema ljepše obale,
zemlje. Ali
prozirnije i čistije vode.
nedostaju dom i
domovina.
Želiš li biti pomorac? Što je zanimljivo u tom zanimanju, a što je teško?
Koje se zemlje spominju u priči?
Napiši imena naroda koji žive u tim zemljama?
Kakvim se početnim slovom pišu imena država?
Japan
Francuska
Egipat
Njemačka
Italija
Republika Hrvatska
Hrvati
Japanci
Francuzi
Što je ime države?
Što je ime naroda?
Koje narode spominje djed Niko?
IME DRŽAVE
Australija
IME NARODA
Australci
IME PRIPADNICE NARODA Australka
IME PRIPADNIKA NARODA Australac
Savezna Republika
Njemačka
Nijemci
Njemica
Nijemac
Kraljevina Španjolska
Španjolci
Španjolka
Španjolac
Koje još narode i države poznaješ? Koje si još otkrio/otkrila u tekstu?
Kakvim se početnim slovom pišu imena naroda i država?
Imena naroda i država vlastita su imena i pišu se velikim početnim slovom.
Imena država, sastavljena od više riječi, pišu se tako da se velikim
početnim slovom piše svaka riječ osim u, na, i, pri i slično.
63
Otkrij čudesan svijet
Jesi li kada osjetio/osjetila da se ljudi ponašaju nepravedno drukčije prema ljudima koje ne
razumiju, iz čudnih razloga im nisu dragi? Pričaj o tome.
Prva priča o pajacima
U našu su se kuću uselili novi stanari. Bila su to dva pajaca: jedan
zelen, a drugi plav. Zeleni pajac nosio je torbu i kišobran, a plavi loptu i
utege. Bili su odjeveni u baršunasta odijela. Kosa im je vijorila zrakom.
Kojiput bi je vezali u perčine. Pajaci su spavali u mrežama za njihanje:
plavi u zelenoj mreži, a zeleni u plavoj. Oba su nosila gumene čarape, a
doručkovali su meko kuhana jaja s prženim kruhom.
Pajaci su imali bijelog kovrčavog psa. Živio je u stanu, ali u vlastitoj
drvenoj kućici. Stanari su tražili da i pas plaća vodu. Stanari su tražili da
pas ne laje. Pas je rado sjedio na prozoru. Pajaci su sjedili na balkonu,
pili su čaj i kartali. Izvodili su trikove igraćim kartama. Pravili su i
mjehure od sapunice. Mala djeca hvatala su mjehure rukama i pritom se
smijala. Pajaci su se klizali potrbuške niz ogradu na stubištu, a kojiput
su hodali na rukama. Oni nisu imali namještaj, samo kutije, kovčege,
svjetiljke i sag na kojem se moglo spavati – ako im dosadi ljuljanje u
mrežama.
U našoj kući se sve zna. Ljudi proviruju iza staklenih okana na vratima, iza zastora, roleta i rublja što
se suši na balkonima. Ljudi zavirju i u poštanske sandučiće i kante za smeće. Ljudi prisluškuju kad se
netko svađa, plače ili pjeva.
Pajaci nisu imali automobil. Oni nisu čak imali ni televizor, a to imaju svi, osim slijepog profesora na
četvrtom katu, koji umjesto televizora ima dva radioaparata i gramofon. I mnogi drugi ljudi imaju
gramofon. Neki imaju i magnetofon, a gotovo svi imaju telefon. Svi imaju i hladnjak, a čini mi se, da
svi, osim čistačice u prizemlju, imaju stroj za pranje rublja.
Pajaci nisu imali štednjak, samo okruglo i malo kuhalo. Oni su nacrtali ormar na zidu, a baršunasta
odijela su držali u kovčegu.
Njihova prva susjeda, u blještavoj kućnoj haljini s cvjetićima, rekla je predsjedniku kućnog savjeta:
– To je strašno!... Oni nemaju ništa.
To, dakako, nije bila istina. Pajaci su imali tucet raznobojnih šarenih marama, dva kaleidoskopa, tri
cilindra, nekoliko pari papuča, mnogo špekula i klikera, mirisne štapiće iz Indije i zelene čajeve iz
Kine. Osim toga, tu je bio i pas. On se prao isključivo dječjim sapunom.
Ipak, susjeda u blještavoj kućnoj haljini je govorila:
– To je čudno. Tako se ne može živjeti.To nije način.
Druga susjeda, s perikom i mužem u prugastoj pidžami, je nastavila.
– To je sramota. To nisu pristojni ljudi. Oni loše djeluju na našu djecu.
To je tek bila laž. Pajaci su skupljali papir i obrezivali grmlje u parku. Oni su djeci posuđivali psa.
Hranili su vrapce i golubove na svom balkonu. Svirali su usnu harmoniku i priređivali besplatne
vatromete. Oni su znali hodati po užetu. Oni su znali sve što nitko nije znao.
– Oni nemaju ormar – rekla je susjeda s prugastim mužem. I nastavila: – Oni nemaju usisavač. Oni
žive kao divljaci. Mora se nešto poduzeti.
– Kakvi su to ljudi! – rekao je strac prodavačici povrća. – Nemaju ništa, a smiju se. To je jako
64
sumnjivo.
Pajaci su bili bezbrižni. Nabavili su sat s kukavicom i sašili dva nova baršunasta odijela. Možda su
mislili zauvijek ostati u našem naselju.
Ali odrasli ljudi nisu tako mislili. Susjeda u blještavoj kućnoj haljini je i nadalje govorila:
– Oni nisu ništa nabavili. Oni još uvijek nisu kupili štednjak. Kako se može živjeti s takvim svijetom u
kući? Kamo to vodi?
– To vodi u propast - odgovorili su stanari u zboru, a muž u prugastoj pidžami je strugao papučama.
On jedini nije rekao ništa, a djecu nije nitko ništa pitao. Rekli su pajacima da idu, a predsjednik
kućnog savjeta uručio im je otkaz.
– To je opasno – rekao je starac prodavačici ribe. – Takve treba izbjegavati. Oni nemaju stol, a pjevaju.
Dajte mi jednog šarana. Samo nemojte da je mastan.
I pajaci su otišli. Zeleni pajac je ronio plave suze, a plavi pajac zelene. Iza njih je ostala trava i plavo
cvijeće izniklo na stubištu. Pas je lajao i mahao repom. Pajaci su izbrisali gumicom ormar na zidu.
Odnijeli su ono što su imali.
Susjeda je navukla novu blještavu haljinu i prošetala stubištem.
– To je moja zasluga – rekla je ponosno.
– Nije istina – rekla je druga susjeda mužu u prugastoj pidžami. – Ja sam prva rekla da ih treba
izbaciti.
Predsjednik kućnog savjeta naredio je da se počupa trava i plavo cvijeće što je niklo po stubama.
Sada je u našoj kući ponovno red.
Sunčana Škrinjarić
Izrazimo doživljaj
Završava li ova priča sretno?
Kakve sve osjećaje budi u tebi?
Uronimo u priču
•Kada su se uselili novi stanari, po čemu su bili drukčiji od ostalih?
•Što je tebi bilo iznimno zanimljivo u njihovu izgledu i ponašanju?
•Koja rečenica prikazuje pojedinu osobinu pajaca?
pajaci
Pajaci su spavali u mrežama za njihanje: plavi u zelenoj mreži, a zeleni u plavoj.
Pravili su i mjehure od sapunice.
Pajaci su skupljali papir i obrezivali grmlje u parku.
Oni su djeci posuđivali psa.
Pajaci nisu imali automobil.
Hranili su vrapce i golubove na svom balkonu.
Svirali su usnu harmoniku i priređivali besplatne vatromete.
ljubav prema djeci, skromnost, vesela narav, urednost
•Koja rečenica prikazuju pojedinu osobinu ljudi – njihovih susjeda?
ljudi
Ljudi prisluškuju kad se tko svađa, plače ili pjeva. sklonost ogovaranju,
Oni žive kao divljaci. Mora se nešto poduzeti.
sklonost prisluškivanju,
Oni nemaju stol, a pjevaju.
netolerantnost,
Oni još uvijek nisu kupili štednjak.
osvetoljubivost.
•Jesu li se djeci svidjeli pajaci? Zašto? A tebi?
Svuda oko nas – mediji
Promotri sliku tužnoga
pajaca. Naslikaj jednoga
pajaca veseloga izraza.
65
66
Hrvatska – najljepši pridjev
67
Otkrij čudesan svijet
Pokušaj sastaviti rečenicu u kojoj sve riječi počinju istim slovom.
Zlosretne žablje zaruke
Zeleni žabac zaželio za ženu zelenu žabicu. Zazviždio. Zakreketao. Zazvao zainteresirane žabice.
Živahne žabice zadihano žure žapčevoj žabokrečini.
Zanimljivo – zaklima žabac zadovoljno zagledajući žabice – Žabice žele žablje zaruke. Zamišljaju
zadovoljan život zrelih žaba. Zapjevao žablji zbor. Započela zabava, zaplesale žabice.
Žabac zaljubljeno žmirka. Začarano zuri.
Žljap, žljap! – zagazila žličarka zelenu žabokrečinu.
Zaista zamamni zalogajčići!
Zadrhtale žabice. Žurno zaronile. Zaboravile zaruke, zaboravile žapca. Zlosretni žabac, zaluđen
žabicama, zapanjeno zuri. Zaboravio zaklon.
Žljup! – zgrabi žličarka žapca.
Zelenom žabokrečinom zaorila žalopojka.
Žale žabice za zlosretnim zaručnikom.
Draženka Skupnjak
Bogatimo rječnik
zaorila (zaoriti) – glasno pjevati
žabokrečinu (žabokrečina) – zelena končasta alga koja se gusto
širi na ustajalim vodama
zlosretni (zlosretno) – onaj koji je zle sreće, nesretan
žalopojka – pjesma boli, tužbalica
Izrazimo doživljaj
Kako je zaljubljenost utjecala na žapčev
život?
Uronimo u priču
•Pronađi rečenicu koja govori o njegovoj zaljubljenosti.
•Zašto je žabac nazvan zlosretnim zaručnikom?
•Koju bi preporuku dao/dala zaljubljenima?
•Zbog zaljubljenosti, sve treba zaboraviti.
•Zbog zaljubljenosti, ne treba zaboraviti oprez.
Svuda oko nas – mediji
Neke životinje zbog svoje zaljubljenosti posve zaborave opasnost: zaljubljeni
tetrijeb. Saznaj ponešto o tome.
U narodu je poznat još i naziv gluhan. Mužjak je izrazito lijep. Vrat mu crn sa
zelenim preljevima, leđa tamna s malo svjetlijih šara i dvije bijele pjege na
ramenima, rep mu je crn. Noge su obrasle perjem. Nad očima ima crvenu
mesnatu ružu u obliku polumjeseca, a ispod kljuna crnu bradu.
Veliki tetrijeb je poligamna vrsta. Između mužjaka se vodi borba za ženku,
pri čemu svaki nastoji skupiti što veće jato koka, s kojima pak ostaje samo
tijekom parenja, a zatim se razilaze. U doba parenja odabire svoje područje gdje karakterističnom pjesmom u
rano jutro privlači koke. U samom izvođenju pjesme, mužjak se potpuno prepusti i u tom trenutku je gluh, po
čemu je i dobio narodno ime gluhan.
Iz enciklopedija
68
Otkrij čudesan svijet
Kako privući pozornost onoga/one tko ti je drag/draga?
Tuga u boji
Prošla sam pored tebe
i imala sam srebrne naočale
i imala sam ružičaste naočale
i imala sam zlatne naočale.
Nisi me vidio.
Nisi me vidio.
Nisi me vidio.
Vlasta Vuk
Izrazimo doživljaj
Je li je on uspio zapaziti?
Uronimo u pjesmu
•Na koji je način djevojčica nastojala privući pozornost svoje simpatije?
•Zašto se tri puta ponavlja stih Nisi me vidio?
•Može li se reći da je djevojčica bila uporna?
•Zašto je svaki put imala naočale druge boje?
•Što bi joj ti savjetovao/savjetovala?
Svuda oko nas – mediji
Kada u bojama izraziš svoje osjećaje, koja ti se od ovih slika najviše sviđa?
69
Otkrij čudesan svijet
Jesu li ti kada roditelji pričali o svojem životu prije nego što su se upoznali?
Što je bilo posebno zanimljivo u njihovim pričama?
Riječ je o mami i tati
U kući je svatko
bio radoznao.
Tko se u koga
prvi zagledao?
Je li to bila mama?
Njoj to ne priliči,
pa ona je dama.
A tata?
Zar da prizna kako
Šuljao se okolo prozora i vrata?
I tako, u kući još nitko ne zna
kako je to bilo.
No, nije mi važno,
jer glavno je da se dogodilo.
Vera Zemunić
Izrazimo doživljaj
Što je tebi zanimljivo u ovoj pjesmi?
Uronimo u pjesmu
•Što misliš, tko je bio najradoznaliji da dozna nešto iz mamina i tatina života?
•Što u zadnjoj strofi zaključuje dijete, što je najvažnije?
•Raspituješ li se ti kako su roditelji živjeli prije tvojega dolaska na svijet?
70
Svuda oko nas – mediji
Pronađi uz pomoć roditelja
u knjigama ili novinama
neku vijest iz godine tvojega
rođenja. Što se zanimljivo
dogodilo u svijetu?
Otkrij čudesan svijet
Bojiš li se liječnika i liječenja? Pričaj o svojim iskustvima.
Reci,
aaaaaaaaaaaaaa!
Iz grada bih otjerao
sve doktore!
Sve doktore opće prakse,
sve zubare
i njihove sestre.
Svi oni rade
što se raditi ne smije.
Doktoru nikad ne ideš sam,
uvijek te njemu privode.
On te najprije nasmije,
a potom – ubode!
Ti onda vrisneš i gnjaviš,
a tek na kraju – ozdraviš...
Kod zubara druga je pjesma,
tamo pak suzama nema mjesta.
Izvade ti zub dok kažeš – NE!
Dođeš zbog jednog, ostaviš sve.
Iz grada bih otjerao doktore,
o njima sve pouzdano znam.
Moja mama je doktorica,
a doktor ću biti i sam.
Igor Novosel
Uronimo u pjesmu
•Po čemu se prepoznaje dječakov strah?
•Kako na kraju završava liječenje
kod liječnika i zubara?
•Iako se boji liječnika, što je dječak
odlučio biti?
•Bojiš li se i ti liječenja?
Svuda oko nas – mediji
Prikaži bojama svoj strah. Uzmi
vedre boje i nastoj ga umanjiti
tako što će tvoj prikaz straha biti
sve manji i manji...
Ulomci iz časopisa za djecu
71
Otkrij čudesan svijet
Jeste li kada u igri zamišljali daleka putovanja?
Kamo ste i kako putovali na taj način?
U gumenom čamcu preko oceana
– Sad znam, Što ćemo! – poviče on. – Igrat ćemo se:
u gumenom čamcu preko oceana. Oni skinuše stolnjak sa stola, prevrnuće ga, tako da su noge
stršale u zrak. To bijaše čamac. I dok je Tonček pravio jedro od stolnjaka, otišla je Točkica u
smočnicu po putnu zalihu: lonac s pekmezom, lončić s maslacem, nekoliko noževa i vilica,
kilogram krumpira, zdjelu kompota od krušaka i polovicu safalade.
Uzeše zalihe u čamac i ostade mjesta upravo još za djecu i psa. Kraj stola stajaše zdjela za pranje
s vodom. Po njoj pljuskaše Točkica za vrijeme vožnje preko oceana govoreši: – More je strašno
hladno.
Nato nastade tišina na moru. Trajaše tri sedmice. Tonček je doduše veslao štapovima, ali čamac se
jedva micaše. Točkica, on i Pifke pojedoše safaladu, i Točkica uzdisaše: - Kapetane, zalihe su pri
kraju.
– Moramo izdržati! – viknu Tonček. – Tamo prijeko leži Rio de Janeiro – i on pokaže na postelju.
– Hvala Bogu – reče Točkica. – Inače bih sasvim izgladnjela.
A sada dolazi strahovita oluja – reče Tonček, ustane i počne ljuljati stol. – Upomoć! – vikaše
Točkica očajno – mi tonemo! – Zatim baci preko ograde kilogram krumpira, da olakša brod. No
Tonček i oluja ne popuštahu. Točkica se držala za trbuh govoreći: – Hvata me morska bolest. I
Pifke pade, zbog valova visokih kao kuća, u zdjelu s kompotom od krušaka, te poštrca sve oko
sebe. Tonček bijaše vjetar i zavijaše.
Napokon popusti nevrijeme. Dječak pomakne stol do postelje, i oni se iskrcaše u Rio de Janeiru.
Ulomak iz romana za djecu Ericha Kästnera Tonček i Točkica
Izrazimo doživljaj
Što je šaljivo u ulomku romana?
Uronimo u pjesmu
•Kamo su odlučila otputovati djeca u igri? Što im je poslužilo umjesto broda?
•Kako su proizveli kretanje broda, valove, oluju? Kako je završila njihova morska pustolovina?
•Igraš li se i ti sličnih igara? Ispričaj.
72
Svuda oko nas – mediji
Posudi u knjižnici neku
zbirku igara. Odaberi
tebi najzanimljiviju, pa
se poigraj.
Otkrij hrvatski jezik
SAMOSTALNO STVARANJE PRIČE
Igraš li se i ti sličnih igara? Ispričaj. Igrajući se, djeca su zamišljala da im se nešto događa u stvarnosti. Tako je
nastala priča.
Početak priče mogao bi glasiti ovako:
Odlučili smo putovati u gumenom čamcu preko oceana.
Uzeli smo zalihe hrane za put i otisnuli se na hladni ocean.
Dovrši započetu priču. Nastavi pričati: Što se dogodilo kada su se Tonček i Točkica „iskrcali” u gradu preko
oceana, u Rio de Janeiru?
Kazuje li ova priča o stvarnim događajima?
Priča može pričati o događajima koji su se dogodili u stvarnosti
ili o zamišljenim događajima.
Događaji mogu biti nestvarni (let na čarobnom sagu, putovanje
u budućnost...).
Likovi u priči mogu biti stvarni ili izmišljeni.
Važno je da je priča
zanimljiva.
Kakve priče ti voliš?
Ja volim priče u kojima su
životinje glavni junaci.
Ja volim priče o
svemircima.
Ja volim priče o
zanimljivim događajima
u kojima su djeca glavni
likovi.
Promotri sličice. Ispričaj što vidiš. Zatim dovrši priču.
Dovrši započetu priču.
Luka putuje autobusom baki na more. Putovao je već puno puta. No, ovaj put putuje sam. Od silnog uzbuđenja
nije mogao prethodnu večer spavati. Zato je slatko usnio u autobusu, i naravno sišao u pogrješnome mjestu.
Što sad? Ako je šegrt Hlapić mogao putovati sam, mogu i ja – mislio je Luka. Ipak, put skriva mnoge opasnosti.
Zamislite neobičan događaj. Ti i tvoji prijatelji želite ga odgonetnuti.
Jednoga jutra u tvojem vrtu našao se čudan predmet. Podsjeća te na dio starinskoga gramofona, a opet i na
nešto drugo. Započinješ istragu.
73
Otkrij čudesan svijet
U bajkama je sve moguće. Upoznaj čitajući ulomak iz bajke, malu vilu i velikog diva.
Zašto je njihov odnos neobičan?
Radoznala vila
No sada je trebalo stvoriti zgodu, kako će Regoč Kosjenku nositi, jer u Regoča ničega ne bijaše.
Zato izvadi Kosjenka iz njedara malu vrećicu punu biserja. Bijaše joj taj biser dala njezina majka u
oblacima prije negoli ju pustila da ide na zemlju, govoreći:
– “Ako ti bude što trebalo, samo baci jedan biserak, i ono će se stvoriti što trebaš. Čuvaj taj biser, jer na
svijetu ima toliko stvari da ih više treba.”
Izvadi dakle Kosjenka zrnce bisera i odbaci ga – a ono se pred njom stvori košić, upravo veliki kao i
Kosjenka, a na košiću petlja, upravo velika kao Regočevo uho.
Skoči Kosjenka u košić, a Regoč podiže košić i objesi ga sebi na uho kao naušnicu.
Kad se Regoč nasmije, kada kihne ili kada podrma glavom, ljulja se Kosjenka kao na njihaljci, a ovo
njoj bijaše vrlo milo za putovanje.
Htjede Regoč sada da pođe i zakoračio on već korak od deset sežanja. Ali ga Kosjenka ustavi pa ga još
umoli:
– Bismo li mi, Regoču, mogli proći pod zemljom, da ja vidim što pod zemljom ima?
– Kako da ne bismo mogli! – odgovori Regoč, koji mogaše od šale probiti zemlju, ali mu ne bijaše još
nikada palo na pamet da gleda što pod zemljom ima.
No Kosjenka željaše da upozna sav stvor božji – i tako se oni dogovoriše da će pod zemljom putovati,
dok ne stignu pod onu šumu gdje bijahu ona zlatna polja. Tamo da će izaći.
Kad se bijahu tako dogovorili, počne Regoč da probija zemlju. Podigao Regoč svoju silnu nogu i udari
prvi put po zemlji – a ono se potrese čitav veliki grad Legen i povali se mnogo zidova. Podigne Regoč
po drugi put nogu i udari o zemlju – a ono zadrhta cijela ravnica. Podigne Regoč po treći put nogu i
udari o zemlju – a ono zadrhta pol svijeta, i prokine se zemlja pod Regočem, a Regoč sa Kosjenkom
propadne pod zemlju.
Kad oni dolje, a pod zemljom sve prorovano: na sve strane
putovi i stupovi, i sam Bog bi znao tko onuda toliko
prolazi. I čuju se vode gdje šume i vjetrovi gdje
pire.
Pođoše oni tako po jednome putu i
donekle im bijaše svijetlo od one pukotine
kroz koju bijahu propali. Ali kad oni
dolje, a ono sve veći mrak – crni mrak,
kakvoga nema nego pod zemljom.
Regoč svejedno i po mraku ide. Hvata
se silnim rukama od stupa do stupa.
Kosjenku obuze strava od onolikoga
mraka.
Uhvatila se ona Regoču za uho i
povikala: - Mrak je, Regoču!
– E, pa neka je – odgovori Regoč – Nije
mrak došao k nama, nego smo mi došli
k njemu.
Razljuti se Kosjenka što je Regoču svašta
74
pravo, a ona se bijaše ponadala velikim stvarima od tako silnoga čovjeka.
– Teško si ga meni uz tebe, da nema mojega biserja – razljuti se Kosjenka.
Zatim ona odbaci jedno zrnce bisera, a ono se njoj u ruci stvori svjetiljka jasna kao da zlatom gori.
Mrak uteče dublje u zemlju, a putovi se podzemni rasvijetliše nadaleko.
Obradovala se Kosjenka svjetiljci, jer joj se pokazuju čuda što od starine pod zemlju propadoše. Na
jednom se mjestu vide dvori gospodski, sve vrata i prozori zlatom obloženi, a crvenim mermerom
ozidani. Na drugome mjestu opet: oružje junačko, tanke diljke i teške demeskinje, alemom i
dragim kamenom urešene. Na trećem mjestu: blago davno pokopano, zlatni pladnji i srebrne čaše,
dukatima zapunjene – i kruna carska, triput prežežena. Sve je ovo i po volji božjoj dospjelo ovamo
pod zemlju i tajna je božja, zašto toliko blago mora ovdje počivati u miru.
Ali Kosjenki zablistala u oči ovolika čuda, pa umjesto da pođu dalje ravno putem, kuda bijahu
odlučili, umoli Kosjenka Regoča da je pusti na tlo da se poigra, da se nadivi čudima i da pregleda
tajne božje.
Bogatimo rječnik
uzmogne (uzmoći) – moći
njedara (njedra) – prsa
mermerom (mermer) – mramor
demeskinje – sablja od čelika kako se kovala u
Damasku
alemom (alem) – dragulj, dijamant
urešene/uresiti – ukrašene/ukrasiti
strava – veliki strah, užas
prorovano/prorovati – prokopano/prokopati
prežeženo/prožeći – plamenom, djelovanjem
ćega što žeže probušiti
Izrazimo doživljaj
Što ti je najneobičnije u ovom putu
vile Kosjenke i Regoča?
Iz bajke Regoč Ivane Brlić-Mažuranić
Sažimanje pripovjednog teksta
Želimo li ukratko prepričati ili pisati o
pročitanome, valja uočiti najvažnije događaje i
doživljaje.
Dopuni rečenice odgovarajućim riječima.
Nastat će sažeta priča o ovome ulomku.
putovati, razgledati blago, svidjelo, blago,
zemljom, mračno, udario o zemlju, otvorila
Regoč se dogovorio s Kosjenkom na koji će način
zajedno _____________.
Kosjenki se putovanje vrlo _____________.
Tražila je Regoča da nastave put ____________
______.
Regoč je snažno ______________________.
Zemlja se ______________.
Pod zemljom je bilo ______________.
Ondje su naišli na __________________.
Kosjenka je odlučila __________________.
Uronimo u pjesmu
•Koji je problem trebalo riješiti kako bi majušna Kosjenka i golem
Regoč mogli zajedno putovati?
•Čemu se domislila Kosjenka?
•Kako je Kosjenka iskazala svoju radoznalost?
Željela je putovati ispod zemlje.
Željela je putovati oblacima.
Željela je razgledati blago pod zemljom.
•Kako je Regoč iskazao svoju snagu?
•Po čemu vidiš da je Regoč dobroćudno stvorenje unatoč svojoj
veličini i snazi?
•Kad se Regoč nasmije, kada kihne ili kada podrma glavom, ljulja se
Kosjenka kao na njihaljci...
•Otkrij dalje u tekstu je li se Kosjenki sviđalo ovakvo putovanje.
•Pročitaj rečenice koje pokazuju kako je Regoč iskazao sve veću
snagu ne bi li udovoljio Kosjenki u njezinoj namjeri.
•Što je Kosjenka uočila na tri mjesta na kojima se nalazilo blago?
Posluži se rječnikom.
•Pronađi u tekstu umanjenice za riječi:
biser –
koš –
zrno –
Svuda oko nas – mediji
Ispod zemlje nalaze se mnoge
zanimljivosti. Otkrij u knjigama nazive za
neke od njih.
Prvo poznato veliko središte na
zagrebačkom području stari je rimski
grad Andautonija koji se nalazio u
današnjem selu Ščitarjevu, između
Zagreba i Velike Gorice. Taj je grad
bio toliki da je veličinom nadmašivao
današnji Zagreb!
75
Otkrij čudesan svijet
Za koji organ kažu da upravlja čitavim našim tijelom? Po čemu je tako važan?
Glava
Glava. Imam glavu. Evo, da opipam. Baš dobro, tu je. Na glavu mogu staviti pletenu kapu, kapuljaču,
sombrero, šešir s vrpcom, cilindar, kuharsku kapu. Gle, kako je samo visoka. Pojma nemam zašto mora
biti ooovoolikaa.
Eh, ali što mogu metnuti u glavu? Pokušat ću staviti šešir u glavu. Ne ide. Možda glavi treba perjanica?
Ni perjanica ne ide u glavu. Usred glave nema više mjesta, tamo se smjestio mozak. Znači, u glavi je
mozak, a na glavi je šešir. Dobro je da nije obratno.
A taj mozak, to vam je čisto čudo. Nema većeg čuda. I svatko od nas to čudo ima u svojoj glavi i ono
je istinsko i moćnije od čarobnog štapića i zlatne ribice. Zlatne ribice nalaze se u bajkama, a ljudski
čarobni štapić u našim je glavama. Problem je jedino u tome da to mnogi od nas nikada ne spoznaju, i
da se više bave šeširima nego glavom i njenim mudrim sadržajem.
Mozak je divan i može biti zanimljiviji, bolji, vredniji, vedriji, pametniji i
od najboljeg kompjutora – ukoliko se upotrebljava.
Recite mi, molim vas, koji to kompjutor igra košarku,
izračunava jednadžbe, priča priče, kupuje na tržnici,
briše prašinu, ljulja se na ljuljački, leti u svemir i igra se
u pješčaniku? Ha? To čudo tehnike i sanjarenja zove se
čovjek. A najvažniji dio čovjekov je mozak. Smjestio se u
glavi i stalno nešto izmišlja. Da nije tog izmišljanja u našoj
glavi, ne bi bilo ni slova, ni matematike, kemije, fizike.
Mislite da bi to bilo dobro? Da, ali bez matematike, fizike
i drugih ponekad dosadnih predmeta u školi ne bi bilo
ni igračaka, kina, televizije, čak ni sladoleda... Kakva bi
to pustoš bila. Nitko ništa ne bi znao i nitko ne bi znao
da ne zna. Ha, jeste li razumjeli što sam htjela reći?
Promućkajte malo mozgom.
A znate li čime se mozak hrani? Mozak se hrani znanjem
i što se više hrani, sve je gladniji. Sasvim čudno. Ali
istinito. Mozak voli jesti znanje i za doručak i za ručak i
za večeru. Proždrljiv je i jede sve, od kemijskih formula
do nota. Nemojte ga puštati da gladuje...
Sanja Pilić
Izrazimo doživljaj
Otkriva li ti priča
nešto novo što
dosad nisi znao/
znala o mozgu?
76
Uronimo u priču
•Zašto je ljudski mozak uspoređen s čarobnim štapićem?
•Pročitaj što se sve može učiniti zahvaljujući mozgu.
•Prisjeti se još nekih znanja, vještina koje su rezultat rada našega
mozga.
•Koje je sve proizvode rada ljudskoga mozga književnica navela?.
•Čime se mozak hrani?
•Promućkajte malo mozgom zapravo znači:
•Razmišljajte, čitajte, promatrajte svijet oko sebe.
•Mašite glavom da se sadržaj mozga protrese.
Svuda oko nas – mediji
Iz enciklopedije
Ljudski mozak može biti različite
veličine. Ako netko ima veći mozak, to
ne znači da je i pametniji – isto tako,
kad netko ima velika
stopala, ne znači da je
dobar trkač.
Otkrij čudesan svijet
Za koga obično kažeš da je gnjavator?
Gnjavator
Bio jedan teški gnjavator,
Imao je tup glavator,
Bježao je od kućatora
I od školatora.
Nije volio nikakav radator,
Ležao je u livadi izvaljen na travator,
Sunce mu je posudilo svoj radijator.
Čekao je da mu pečeni golubator
I zreli kruškator
Sam padne u zubator.
– Što mogu – govorio je gnjavator
– kad imam tup glavator.
Onda, jednog dana, kad je gnjavator
Ležao na obali Nilatora,
Eto aligatora.
– Ja sam – reče aligator – doktorator
– Pa ću malo zašiljiti tvoj tupi
glavator.
– Zasjalo u aligatora sto raznih
zubatora
– I tu je kraj pjesmatora.
Uronimo u pjesmu
Izrazimo doživljaj
•Razumiješ li sve riječi u pjesmi?
Kako je završila priča o
•Od kojih su riječi izvedene riječi na kraju svakoga stiha?
gnjavatoru?
Što je u njoj smiješno, a što je glavator – glava,
kućatora – kuće...
strašno?
•Što nije volio gnjavator?
•Koje je osobine imao?
marljivost lijenost
•Na koji mu se strašan način osvetila ta njegova osobina?
Zvonimir Balog
Svuda oko nas – mediji
Što bi značila izreka:
Slijep pored zdravih očiju?
Pokušaj izreku objasniti na
još jednom primjeru.
77
Otkrij čudesan svijet
Gdje si vidio išarane zidove? Što misliš o tome?
Magaropis
Na zidovima, kao na školskoj ploči,
u nastavcima redom, prolaznicima
bodući oči, magaropis napisan je
kredom:
CARAGAM OK ATIČ
CARAGAM OK EŠIP,
u magarećem spomenaru piše...
Naposljetku pročitani magaropis
vjetrovi izbrišu i kiše.
Salih Isaac
Izrazimo doživljaj
Možeš li
odgonetnuti
poruku
magaropisa?
Uronimo u pjesmu
•Zašto natpisi na zidu bodu oči?
•Izraz bodu oči je:
personifikacija
usporedba?
•Što se na kraju dogodilo s natpisom?
•Treba li šarati po zidovima?
Svuda oko nas – mediji
Magarac je mnogima lijepa i ljupka životinja.
Raspravite je li pravedno izrugivati se njezinim
imenom.
Biblijski magarac predstavlja mir, siromaštvo,
strpljivost, postojanosti ...
Osmisli plakat koji će popuralizirati zaštitu
magaraca.
78
Otkrij čudesan svijet
Jesi li razmišljao o tome kako se postaje pisac ili spisateljica?
Pročitaj kako o tome razmišlja jedan dječak.
Kako postati veliki pisac od malih nogu
Taj dečko bio je pravi lisac.
Znao je: ako želi postati veliki pisac,
Mora se ugledati na nekoga tko to već jest.
Ali to nije baš slučaj čest,
Jer velikih pisaca nema mnogo,
Pa nije imao izbor onih u koje bi se ugledati mogo.
Osim toga, većina je puštala da im ogromne brade narastu,
A to nije odgovaralo njegovom uzrastu.
Kad je već o svom uzrastu razmišljati stao,
bio je to gotovo kraj balade.
On nije imao samo problem brkova i
brade,
Nego se sjetio i da pisati tako traljavo
znade
Da ne bi mogao napisati ni rečenicu,
a kamoli roman.
Kako onda biti veliki pisac, a ne tek
malo dijete?
Velim, taj dečko bio je lisac: popeo se
na otoman
I napisao svoje ime i VELIKI PISAC
preko cijele tapete.
Ludwig Bauer
Bogatimo rječnik
otoman – mekan krevet s jastukom bez naslona, počivaljka
balade – nježne, ljubavne pjesme
Izrazimo doživljaj
Ima li dječak pravo?
Što je smiješno u ovoj
kratkoj priči – pjesmi?
Uronimo u pjesmu
•Kako ti zamišljaš spisateljicu ili pisca?
•Jesi li bio/bila u prigodi upoznati spisateljicu ili pisca?
•Je li pisac velik po rastu, bradi ili nečemu trećem?
•Što bi poručio/poručila dječaku da učini prije nego što počne
pisati pjesme i priče?
Svuda oko nas – mediji
Napiši popis spisatelja/
spisateljica koje ti
smatraš velikima.
79
Otkrij čudesan svijet
Sjećaš li se nečega što si ti ili netko u tvojem razredu rekao/rekla pogrešno, a bilo je vrlo šaljivo?
Savjesno đače
«Napišite, djeco, sada»,
Učitelj će glasno,
«O čovječjem tijelu nešto,
Kratko, ali jasno.
Srce, jetra, mozak, pluća,
Sve što je u tijelu,
Nabrojiti valja točno
U tom vašem dijelu.»
I mali se Ivo svojski
Prihvatio posla,
Neće da ga itko drži
Za tupavog osla.
Pa kako je malo prije
Ručao pošteno,
Sit do grla radi sada
Brzo, ko vreteno.
Ne razmišlja Ivo mnogo,
Niti išta briše,
Već odreda, odrješito
U pisanku piše:
«U meni su jetra, crijeva,
Srce, mozak, pluća,
Čorba, krumpir, kobasica
I pogača vruća».
Zlata Kolarić-Kišur
Bogatimo rječnik
osla/osao – magarca/magarac
Izrazimo doživljaj
U čemu je
pogriješio Ivo?
80
Uronimo u pjesmu
•Što je učitelj tražio od djece?
•Koji stihovi pjevaju o njegovoj marljivosti?
•Što ga potiče na rad?
•Što je Ivo napisao da se nalazi u njemu?
•Što je u odgovoru točno?
•Ima li Ivo donekle pravo?
Svuda oko nas – mediji
Pročitaj što kažu znanstvenici o tome što treba
jesti jer se time hrani i naš mozak kako bi dobro
radio.
Znanstvenici su ustanovili da je osobito zeleno
lisnato povrće (špinat, kelj, salata, blitva,
matovilac, radič) idealna hrana za mozak - ljudi
koji su jeli najviše takvog povrća prosječno su
imali najmanji gubitak mentalnih sposobnosti.
Blagotvorne su i tikvice, bundeve, brokula.
Razmisli hoćeš li učiniti svojem mozgu uslugu pa
pojačati prehranu i ovim namirnicama.
Otkrij čudesan svijet
Osjećaš li kadkad da ti je učinjena nepravda? Požališ li se kome tada?
Zadaća o
pravdi
Ukupno ima četiri
Pravde
U našoj kući.
O njima sada pišem,
Razmišljajući.
Prva je pravda
Djed i baka.
Ona je prilično spora
I nije jako jaka.
Druga je
Koja se zove
Mama i tata,
Za nju se kaže
Da je od srebra
I od zlata.
Onda ima i treća,
A to je pravda
Mojega
Starijeg brata.
Ona je od svih najveća
I od nje strah me hvata
Kad šakama
Barata.
Na kraju još ima
I moja pravda,
Koja je jako mala
I ne čuje se jače,
Najglasnija je
Kad sa mnom u kutu
Uzdiše ili plače.
Ja znadem da nju muči
Što je slaba
Izrazimo doživljaj
Suosjećaš li s najmlađim dječakom?
Uronimo u pjesmu
•Tko je nositelj prve pravde?
•Zašto ta pravda nije baš jaka i uz to je spora?
•S čime uspoređuje maminu i tatinu pravdu?
•Čija se pravda voli tući?
•A kako dječak doživljava svoju pravdu?
•Koji stihovi izriču njegovu tugu u trenucima
kada osjeća da mu je učinjena nepravda?
I ne može se s jakim
Pravdama tući.
Završena je zadaća
O pravdi
U našoj kući.
Stjepan Jakševac
Svuda oko nas – mediji
Pročitaj u časopisu savjet koji ti može pomoći kako ćeš se prestati ljutiti.
E
KAD TE OBUZME LJUTNJA, MOŽEŠ UČINITI
MAŽ
O
P
NEŠTO OD OVOGA:
ZVRK
STANI I RAZMISLI.
SMIRI SE DUBOKO DUŠUĆI.
POLAKO BROJI.
OPUSTI TIJELO.
SJEDNI NA MIRNO MJESTO
PIŠI O ONOME ŠTO OSJEĆAŠ.
RECI NEKOME KAKO SE OSJEĆAŠ.
ZAGRLI NEKOGA.
UZMI KNJIGU I ČITAJ.
NACRTAJ NEŠTO.
PUSTI GLAZBU ILI ZAPJEVAJ.
ODMORI SE ILI ISTUŠIRAJ.
81
Otkrij hrvatski jezik
OPISIVANJE KRAJOLIKA
Kroz prozor vlaka
Gospodin se Grundajs udobno smjestio u jednom uglu i spavao. Emil se veselio što se ne mora s njim zabavljati i
gledao kroz prozor. Stabla, vjetrenjače, polja, tvornice, stada krava i seljaci koji su domahivali, prolazili su vani. A bilo
je vrlo ugodno promatrati kako se sve to vani okreće kao na gramofonskoj ploči.
i... tramvaja
Ah, ti automobili! Tiskali su se tijesno pored tramvaja, trubili, šištali, pružali crvene signale nalijevo i nadesno,
zaokretali za uglove, a drugi se gurali za njima. Kakva gužva, kolika li vreva! I koliko li ljudi po pločnicima! Pa sa sviju
strana tramvaji, kola, dvokatni autobusi! Prodavači novina po uglovima. Prekrasni izlazi s cvijećem, voćem, knjigama,
zlatnim satovima, odijelima i svilenim rubljem. I visoke, visoke kuće!
Ulomak iz knjige Ericha Kästnera Emil i detektivi
Emil prvi put putuje vlakom i tramvajem. Sve mu je zanimljivo. Zašto mu se činilo, kad je putovao vlakom,
da se zemlja vrti?
82
Što je sve učio Emil?
boje
zvukovi
izgled viđenog
kretanja
prizori
pružali crvene signale
trubili
prekrasni izlozi, zlatni satovi
tiskali su se tijesno pored tramvaja
stabla, vjetrenjače, polja, stada krava, ljudi po pločnicima
Pokušaj razvrstati sljedeće izraze prema onome što izražavaju: zvukovi, kretanje, izgled.
šištali
zaokretali za uglove
visoke kuće
prodavači novina po uglovima
seljaci koji su domahivali sa svih strana
tramvaji, kola
kakva gužva, kolika li vreva
okreće kao na gramofonskoj ploči
Je li Emil mogao dugo i detaljno promatrati krajolik?
U krajoliku kroz koji smo prošli, u njemu boravili i u njemu živimo uočavamo boje, zvukove, oblike,
kretanje.
Pogledajte kroz prozor učionice. Pokušajte riječima opisati boje, zvukove, kretanja, izgled viđenog,
zanimljive prizore.
deffff
Opiši jedan svoj izlet u prirodi i sve što si pritom doživio/doživjela.
Promotri prizore na fotografijama i opiši ih.
83
Otkrij čudesan svijet
Posve se utišajte i poslušajte ptičice koje cvrkuću ispred škole.
Oponašajte njihov cvrkut.
Ptičja pjevanka
Jutros pala knjiga s krova,
Prosula se iz nje slova.
Došle ptice velike i male
I slova se nazobale.
Pa sad sriču svakog dana
Razna slova progutana.
Naglas viču, te ćurliču
I cvrkuću i ćuviču
I žvrgolje i živkaju
I ćućore i civkaju.
Pište, žvrlje i ciliču,
Kriješte, cvrče i ćivriču
Kriče, grču i grliču
I pijuču i cijuču,
Žuborkaju, ćućorkaju,
Pirikaju, cirikaju,
Piskutaju, cvijukaju
Cvrljugaju, švrljugaju,
Ćirlikaju, grljugaju,
Fićukaju i biglišu
I pjevaju i uzdišu...
Svaki dan ih sunce pita,
Iz knjige im zlatne čita,
Te od zore uče, sriču
Dva-tri slova da ćurliču.
Grigor Vitez
Izrazimo doživljaj Uronimo u pjesmu
Što je nevjerojatno •Koji glagol najsličnije zvuči kao
ptičice pod tvojim prozorom?
u ovoj pjesmi?
•Pročitaj pjesmu pazeći na izgovor
glasova č i ć.
•Najprije pročitaj pjesmu tiho, a
zatim sve brže i brže.
84
Svuda oko nas
– mediji
Promotri ptičice
na fotografiji.
Ispričaj priču o
njima i o djeci
koja za njih
ostavljaju hranu
na hranilici.
Otkrij čudesan svijet
Jesi li kada slušao/slušala prijetnje djece ili odraslih? Napiši jednu takvu rečenicu. Kako ona
zvuči? Pročitaj jedan neobičan san, pa razmisli zašto se doima stvarnim.
Mačka
Kad sam bio na moru, stric Drago mi je
donio malu mačku. Odmah sam je veoma
zavolio i svuda je nosio sa sobom, čak i na
plažu. Na moru je bila cijela obitelj, bilo nas
je puno i svi su govorili da je mačkica lijepa
i draga. No, nekoliko dana kasnije sanjao sam
kako je teta rekla: – Tu mačku ću ja ispeći u
pećnici!
A tetak je dodao: – Ja ću je odnijeti u šumu,
lisice su gladne.
Djed se priključio: – Treba je udaviti u moru,
nikakve koristi, samo mijaukanje.
Ni baka nije izostala: – Bacite je u smeće,
ionako nije za drugo.
Nisam mogao vjerovati da su to ljudi s kojima
svakoga dana provodim svoje školske praznike. Ali san je bio stvaran. I, zamislite, kad sam se
probudio, moje mačke nije bilo. Nikad neću saznati što se s njim dogodilo i uvijek ću sumnjati
na baku, na djeda, na tetu i tetka. Žalosno! Jedino me tješi što u cijelom snu nisu sudjelovali moji
roditelji. Onda bi mi bilo još teže.
Šifra: Gdje je moja mačka?
Ružičasta sanjarica
Ima nešto istine u tom tvom snu. Neki ljudi zbilja smatraju da je beskorisna ona životinja od koje
nemamo koristi, koja ne daje mlijeko, krzno i slično. I takve ljude treba shvatiti i pokušati svoje
„beskorisne„ ljubimce držati daleko od njihovih očiju i njihovih ruku. Ne mogu tvrditi da su se oni,
dok si ti spavao, riješili tvoje mačke, ali teško bi mačka samo tako nestala: kad ona jednom pojede
hranu u kući, drži se te kuće ko pijana plota. No, dobro, ne moramo ih odmah kriviti, no san te
upozorava da ne trebaš sve shvaćati zdravo za gotovo. I ispod smijeha se katkad kriju opasni zubi,
dolazili oni i od tvoje najbliže obitelji. A to što si sanjao mačku, bez obzira na tužan nastavak priče,
znači da ćeš uskoro upoznati jednu prekrasnu djevojčicu, te, također, da u životu nikada nećeš imati
problema s lovom. Možda je upravo ta prekrasna djevojčica neka mala bogatašica. Onda ćeš moći
otvoriti i hotel za mačke.
Silvija Šesto
Izrazimo doživljaj
Kakav je dječakov san? Jesi li ti kada sanjao/sanjala što takva?
Uronimo u priču
•Koje su riječi ljudi iz sna osobito ružne? Koje te plaše?
•Slažeš li se s mišljenjem Ružičaste sanjarice da neki ljudi životinje smatraju
beskorisnim bićima?
•Što misliš o izreci: Tko ne voli životinje, ne voli ni ljude?
•Kako se treba odnositi prema kućnim ljubimcim?
Svuda oko nas – mediji
Pročitaj pismo jednoga ponosnoga
vlasnika kućnih ljubimaca.
Što ti ono kazuje?
Moja mačka zove se Lea.
Kao mala bila je napuštena. Voli se
igrati, maziti i spavati.
Jako je uredna i pametna.
Puno je volim, a i ona mene.
Marina B.
85
86
Petrov let na sretnim mislima
87
Otkrij čudesan svijet
Vjerojatno ste čuli za Bambija. On je glavni lik u knjizi i istoimenu filmu.
Prvi put na livadi
– Gle, majko – poviče Bambi –ondje leti cvijet.
– To nije cvijet – reče majka – to je leptir.
Bambi je zadivljeno gledao za leptirom koji se beskrajno nježno odvojio od jedne stabljike i odlebdio u
kolebljivom letu. Sad Bambi vidje da je mnoštvo takvih leptira prelijetalo zrakom nad livadom, naoko
brzo, pa ipak lagano, gore-dolje, u igri koja ga oduševi. Izgledalo je zaista da je to putujuće cvijeće
koje ne može ostati mirno na svojoj stabljici i diže se da se malo poigra, ili kao cvijeće koje je sišlo na
zemlju sa sunčanim zrakama i koje još nije imalo mjesta, pa ga izbirljivo traži, spušta se, nestaje, kao
da se negdje smjestilo, ali se odmah opet podignulo, katkada samo nešto malo, sad opet više, da dalje
traži, uvijek dalje jer su, eto, najbolja mjesta već zauzeta.
Bambi je gledao za svakim leptirom. On bi ih tako rado promotrio izbliza, tako bi rado barem jednog
jedinog bolje razgledao, ali mu se ne pruži prilika. Neprestano su se komešali. Od toga bude sasvim
ošamućen.
Kad je zatim opet pogledao na zemlju, zadivio ga je tisućostruki hitri život koji je prštao pod njegovim
koracima. Sve se raštrkalo i trčalo na sve strane, izbijalo na vidjelo kao zbrka i vreva i opet u sljedećem
času tonulo u zelenu podlogu iz koje se dignulo.
– Što je to, majko?
– To su sitne životinjice – odgovori majka.
– Gle – kliknu Bambi – ovdje skače komadić trave. Oh ... kako visoko skače!
– Nije to trava – rastumači majka – to je dobri mali skakavčić.
– Zašto on tako visoko skače? – zapita Bambi.
– Jer mi ovuda hodamo – odgovori majka – on se nas boji.
– Oh! – obrati se Bambi skakavčiću, koji je sjedio nasred bijela tanjura jedne tratinčice. – Oh – reče
Bambi ljubazno – ne trebate se bojati, mi vam uistinu nećemo ništa napraviti.
– Ja te se ne bojim – odgovori skakavčić šuštavim glasom. – Ja sam se samo u prvi čas prepao jer sam
baš razgovarao sa svojom ženom.
– Molim, oprostite – reče Bambi skromno. – Mi smo vas uznemirili.
– Ništa zato – zašuti skakavčić. – Kad ste to vi, ne znači ništa. Ali nikad se ne zna tko je taj koji dolazi,
pa treba biti na oprezu.
– Ja sam, naime, danas prvi put u svojem životu na livadi- ispripovjedi Bambi. – Majka mi je...
Skakavčić je stajao na travici spuštene glave, pravio ozbiljno lice i mrmljao: - To me ne zanima. Ja
nemam vremena da s vama brbljam, moram potražiti svoju ženu. – Hop! – i više ga nije bilo.
– Hop! – reče Bambi, zapanjen i zadivljen visokim skokom kojim je skakavac nestao.
Bambi otrči k majci: - Majko ... ja sam razgovarao s njim!
– S kim? – zapita majka.
– No, sa skakavčićem – pripovijedaše Bambi – s njime sam razgovarao. Bio je tako ljubazan sa mnom.
On mi se jako sviđa. On je tako divne zelene boje, a na kraju je tako proziran kao što ne može biti
nikakav list, pa ni ovaj najtanji.
– To su krila.
– Tako?- reče Bambi. – A ima tako ozbiljno lice, vrlo zamišljeno. Pa ipak je bio sa mnom ljubazan.
88
A kako samo zna skakati. To mora biti silno teško. Hop! - vikne on i skoči tako visoko da ga više ne
možeš vidjeti.
Pođe dalje. Razgovor sa skakavčićem uzbudio je Bambija i malo ga umorio; nije ni čudo, jer to je bilo
prvi put da je razgovarao s nekim strancem. Osjećao je glad i pritisnuo se uz majku da se okrijepi.
Kad se opet umirio i neko vrijeme sanjao u lakoj i slatkoj omaglici, koja ga je uvijek snalazila kad se
kod majke nasitio, opazi u zbrci travnih vlati svijetli cvijet koji se micao. Bambi pogleda oštrije. Ne, to
nije bio cvijet, bio je leptir. Bambi se došuljao bliže.
Leptir se lagašno prihvatio jedne travke i polagano mahao krilima.
– Molim, ostanite sjediti! – vikne mu Bambi.
– A zašto da ostanem sjediti? Ta ja sam leptir – odgovori leptir začuđeno.
– Ah, ostanite ovako barem časak – molio je Bambi – već odavno želim da vas vidim izbliza. Budite
tako dobri.
- Neka bude – reče leptir – no neću dugo.
Bambi stane pred njega. – Kako ste lijepi – vikne očaran – kako divni! Kao neki cvijet!
– Što? – Leptir mahne krilima. – Kao neki cvijet? No, u mojem krugu općenito vlada mišljenje da smo
mi ljepši od cvijeća.
Bambi se zbuni. – Dakako – promuca – mnogo ljepši ... oprostite ... htio sam samo reći...
– Meni je prilično svejedno što ste htjeli reći – odgovori leptir. Sklopio je krila, savinuo svoje vitko
tijelo i tašto zatitrao nježnim ticalima.
Ulomak iz romana Bambi Felixa Saltena
Izrazimo doživljaj
Koji ti je opisan prizor
najzanimljiviji?
Uronimo u priču
•Čemu se Bambi divio promatrajući leptire?
•Na što su šareni leptiri podsjetili Bambija?
•Na što su skakavčići podsjetili Bambija?
komadić trave
cvijeće
•Pronađi Bambijeve rečenice koje svjedoče da je ljubazan u razgovoru sa životinjicama.
•Pronađi Bambijevu rečenicu kojom je uvrijedio umišljenoga leptira.
•Kako mama upućuje Bambija u tajne svijeta u kojem živi?
Strpljivo. – Nestrpljivo.
Svuda oko nas – mediji
Promotri prizore iz filma Bambi. Koga je Bambi još sreo na livadi? Što je još mogao upoznati?
89
Otkrij hrvatski jezik
PROMJENA ZNAČENJA PROMJENOM INTONACIJE RIJEČI
I REČENICA/INTONACIJA U ČITANJU
Idemo u kazalište!
Djeco, sutra idemo u kazalište.
Sutra idemo u
kazalište! Jupi!
Sutra idemo u kazalište?
Nisam znala.
Koje su osjećaje izrazili učiteljica i djeca, a koje Ana? Tko je mirno izjavio da djeca idu na izlet? Tko je iskazao
oduševljenje klicanjem? Tko je iskazao iznenađenost zbog neznanja da se ide na izlet?
Imaju li sve tri rečenice isto značenje?
Ista rečenica izgovorena na tri različita načina mijenja i svoje značenje, odnosno poruku koju priopćuje.
Rečenica kojom se izjavljuje da nešto jest ili nije zove se izjavna
rečenica.
Rečenica kojom se izražava naglašenost i osjećajnost sadržaja zove se usklična rečenica.
Upitnom rečenicom nešto se pita.
Promotri crteže djece na izletu. Oni izriču usklične rečenice. Pokušaj odrediti tko izriče koje osjećaje!
Kako je bistar
potok!
Molim te, vrati mi
loptu!
Koliko je mrava!
Pala sam!
zapovijed
Joj, pčela!
čuđenje
90
Kupi mi
sladoled!
žalost
radost
strah
divljenje
molba
Promotri crteže djece koja se vraćaju s izleta. Oni izriču upitne rečenice. Pokušaj odrediti tko izriče koje
osjećaje!
Gdje ti je reket?
upitnost
bojazan
Hoće li se i tvoja
mama brinuti
ako ne dođemo
na vrijeme?
sumnja
Kažeš da si upecao
ovoliku ribu?
Pročitaj sljedeći tekst pazeći na izgovor upitnih, uskličnih i izjavnih rečenica.
Vedran je dojurio iz škole. Bacio je torbu u kut i potrčao svima javiti radosnu vijest. Kod kuće je bila samo
mama.
– Mama, slušaj što se dogodilo! – zadihano će Vedran.
– Sva sam se pretvorila u uho! – kaže mama.
Toni je zabio odlučujući gol.
Toni je zabio odlučujući gol.
Toni je zabio odlučujući gol.
Toni je zabio odlučujući gol.
Što onda? Stalno zabijate loptu posvuda.
Gol, čudna mi čuda.
Ako ste igrali nogomet, naravno da je zabio gol.
Znači, važno je što je Toni zabio gol, a ne netko drugi.
Ahaaa, hočeš reći da ste zbog odlučujućeg gola pobijedili.
Što mi to odmah nisi rekao?
Moja mama zaista nema
smisla za nogomet.
Zašto se mama i Vedran isprva nisu mogli sporazumjeti?
Koje je riječi Vedran naglasio u 1., 2., 3. i 4. rečenici?
Što je Vedran htio naglasiti?
POŽURI, MORAMO PRIJEĆI
POLJE MAKA, INAČE ĆEMO
ZASPATI.
Promotri što govore likovi
u mini stripu.
Pokušajte ih izgovoriti na
odgovarajući način.
Koju ćeš rečenicu
pročitati brže, a koju
sporije?
Koju ćeš rečenicu
pročitati tiše, a koju
glasnije?
MENI SE TAKO
SPAVA...
Ne pričaj kojekako. Naglasi
što je važno.
HEJ, DOROTHY, PROBUDI SE,
SPAŠENA SI! PRENIJELI SMO TE IZ
USPAVLJUJUĆEG POLJA!
PSSS... PUSTI JE
NEKA SPAVA.
Prema knjizi Čarobnjak iz Oza, Franka L. Bauma
91
Otkrij čudesan svijet
Znaš li značenje riječi oholost, umišljenost, obijest? Pokušaj objasniti. Pročitaj priču u sebi pa
pokušaj odgovoriti.
Heljda
Po svim poljima naokolo raslo žito: raž, ječam i zob – jest, ona divna zob što joj se klas, kad okrupni i
dozri, čini kao mnoštvo sitnih, žutih kanarinaca na grani. Usjevi izvrsno napredovali, pa što su bivali
teži, to se u svojoj smjernosti dublje zemlji svijali.
Bilo ondje i polje s heljdom, i to sasvim uza staru vrbu. Heljda se zemlji nije prigibala kao drugi usjevi,
nego je oholo dizala glavu i ukočeno stršila.
– Bogata sam kao i klasje – govorila za sebe heljda – a po vrhu sam i ljepša; cvjetići mi krasni poput
jabuke u cvatu, milina ih pogledati. Znaš li išta ljepše od mene, stara vrbo!
Vrba se samo njihala, bijaše to kao da kazuje: “Da, zbilja znam!” A heljda se nadula, pucala od oholosti
i rekla: “Glupo drvo, već je tako staro da mu trava raste u trbuhu!”
Strašno se nevrijeme oborilo. Sve poljsko cvijeće sklopilo latice ili priklonilo glavice dok se oluja
razmahivala nad njim. Samo heljda dizala glavu u pustoj oholosti.
– Prigni glavu kao i mi! – govorilo joj cvijeće.
– Nije mi potrebno! – odgovarala heljda.
– Prigni glavu kao i mi! – dovikivali joj usjevi. - Sad će doletjeti anđeo oluje! Krila mu sežu od oblaka
pa sve do zemlje; može te presjeći posred srijede prije nego što ga stigneš zamoliti da ti se smiluje.
– Ne priginjem se ja! – heljda će svoju.
– Sklopi cvjetove! Spusti lišće! – opominjala stara vrba. – Ne gledaj gore u munju kad oblake para! Ni
ljudi to ne čine, jer se kroz munju može u nebo zagledati, a od toga grijeha i ljudi mogu oslijepiti. Što li
bi se istom dogodilo nama, raslinju zemaljskom, da se to usudio, nama koji smo kudikamo neznatniji!
– Neznatniji? – dočeka heljda. – Baš ću, evo, zagledati u nebo!
Pa kako reče, tako i učini u svojoj obijesti i oholosti. A tako je sijevalo, ukrstile munje, bijaše kao da je
sav svijet u plamenu.
Kad je nevrijeme utolilo, cvijeće i usjevi stajali u tihu, čistu zraku, osvježeni kišom, a heljda bila crna
kao ugljen, jer ju je munja ošinula i opalila: bijaše samo mrtav, beskoristan korov u polju.
Stara vrba njihala granjem na vjetru, krupne kapi padale sa zelenog lišća, bijaše baš kao da drvo plače.
“Zašto li plače?”, mislili vrapci pa je upitaše:
– Zašto plačeš, stara vrbo? Ta sve je divno naokolo, sve kao blagoslovljeno! Gledaj kako sunce sja!
Gledaj kako se oblaci nebom nagone! Ne osjećaš li miris cvijeća i grmlja? Ta zašto plačeš, stara vrbo?
A vrba im na to pripovjedi o heljdinoj oholosti i obijesti i o kazni koja nikad ne izostane.
Bogatimo rječnik
usjevi – ono što je posijano i izniklo
raslinju/raslinje – ono što raste, biljke
Izrazimo doživljaj
Je li ti jasnije
značenje
spomenutih
riječi?
92
Iz bajke Heljda Hansa Christiana Andersena
Uronimo u priču
•Gdje je rasla heljda?
•Što je mislila o svojoj ljepoti?
•Kad je došla oluja, što je heljda trebala učiniti?
•Tko ju je sve upozoravao?
•Zašto ih heljda nije poslušala?
•Što je bila kazna za njezinu tvrdoglavost?
•Bi li heljda bila manje vrijedna da se čuvala od opasnosti oluje?
Svuda oko nas – mediji
Potraži u knjigama
fotografiju biljke heljde.
Puzio,
puzio, puzio parkom
puž. Puzio polagano preko
pošljunčanog putića.
NAGLAŠENE I NENAGLAŠENE RIJEČI
– Presporo prelaziš put, pužu!
– Priznajem, ptičice, polagano putujem – potvrdi puž
Puževa priča
podignuvši punašan podbradak.
– Pa požuri, pužu! Priječiš prolaznicima put.
– Pokušavam, ptičice, pokušavam – prozbori pomirljivo puž.
– Prelazim preko putića punog prepreka pa pažljivo putujem.
– Primjećujem, primjećujem – prekine ptičica puževu priču.
Požurio pužić preko putića. Puzio, puzio, puzio pužobrzno.
Puzio prijepodne, puzio poslijepodne. Prije ponoći ponosno
prijeđe putić.
– Polako posustajem – progovori pospano.
Ptičica procvrkuta:
– Pretrčao puž preko puteljka! Pohvaljujem pužića!
Otkrij hrvatski jezik
Izgovaraju li se sve riječi u tekstu na isti način?
Blanka Pašagić
Koliko slogova imaju ove riječi?
pu-tić puž pro-cvr-ku-ta pti-či-ca
pri-ču put po-hva-lju-jem po-tvr-di
Ispuni moj
leksikon.
Kako naglašavaš jednosložne riječi?
Koji je slog naglašen u dvosložnoj riječi?
Koji je slog naglašen u trosložnoj riječi?
Koji je slog naglašen u četverosložnoj riječi?
Čudnih li
pitanja!
Pročitaj priču o pužu tako da glasnije i brže pročitaš
označeni slog.
Volim ih svih vrsta.
Voliš li kolače?
Znaš li skakati na glavu u vodu? Odavno sam naučio skakati na glavu.
Voziš li bicikl jednom rukom?
Vozim ga jednom rukom. Naučit ću voziti bez obje.
Ljutiš li se kad izgubiš u igri?
Ljutim se kad nitko ne gleda.
Smiješ li se kad te nešto zaboli? Ne smijem se, ali i ne plačem.
Pišeš li pjesme?
Napisao sam samo jednu.
Koje riječi iz Vedranovih odgovora treba naglasiti?
Promotrimo.
Riječi li, se, ne, sam
napisane su odvojeno od
ostalih riječi, ali se čitaju
zajedno.
PIŠI
voliš li
ČITAJ
volišli
znaš li
znašli
ljutim se
ljutimse
ne smijem se
nesmijemse
ne plačem
neplačem
napisao sam
napisaosam
Iz Anina leksikona pročitaj pravilno preostale riječi.
93
Otkrij čudesan svijet
Jesi li kada poželio/poželjela da ti se dogodi nešto bajkovito? Znaš li što je želio Petar Pan?
Petrov dolazak
Čas nakon vilina dolaska prozor se rastvorio od
disanja zvjezdica i Petar skoči u sobu. On je nosio
Zvončicu djelić puta pa mu je ruka još bila prašna
od vilinskog praha.
Zvončica je bila u vrču, što joj se silno
sviđalo, jer u vrču još nikad nije bila.
– Ispadaj iz tog vrča i reci mi kamo
su spremili moju sjenu?
Odgovorila mu je najčarobnija
zvonjava zlatnih zvončića. To je
vilinski jezik. Obična djeca ne mogu ga
čuti, ali kad bi mogla, znala bi da su ga čula
nekoć davno.
Kako nije uspio prilijepiti svoju sjenu, Petar
je sjeo na pod i rasplakao se. Svojim je
jecajima probudio Wendy i ona se uspravila
u krevetiću. Nije se prestrašila kad je
ugledala nepoznato biće kako plače u dječjoj
sobi, bila je samo radoznala. Kako se zoveš?
– upitao je Petar.
– Wendy – odgovorila je s velikim zadovoljstvom.
– A ti?
– Petar Pan.
– A tko si ti? – u jednom trenutku Wendy ugleda Zvončicu.
Ja sam Petrova vila – ljubomornim glasom odgovori Zvončica.
Prema romanu Petar Pan J. M. Barriea
Izrazimo doživljaj
Jeste li čitali priču o dječaku koji nije htio odrasti?
Uronimo u priču
•Je li to stvarna priča?
•Što je nestvarno u ovom ulomku:
disanje zvijezda vilinski prah zvonjava zvončića
prilijepio svoju sjenu
•Što je Petar htio pronaći?
•Zašto se rasplakao?
•Koga je probudio plačem?
•Koju je osobinu iskazala vila Zvončica?
94
Svuda oko nas – mediji
Promotri prizor
iz filma o Petru
Panu. Što je
još neobično u
njemu?
Petrov do
Otkrij hrvatski jezik
POSVOJNI PRIDJEVI
Što je nestvarno u ovom ulomku?
Koja je vrsta riječi pridjenuta imenicama zvončić i dolazak? Usporedi pridjeve. Na koje pitanje odgovara
riječ zlatni, a na koje riječ dolazak?
Kakav?
Čiji?
zlatni zvončić
vilin dolazak
Što doznajemo iz pridjeva vilin u izrazu vilin dolazak?
Ja imam vilin čarobni
štapić i mogu te
začarati.
Čija je to
knjiga?
Bakina.
I ja bih rado
pročitala knjigu
od bake.
Bolje je reći
bakinu knjigu.
U kojem su stupcu posvojni pridjevi?
dugački štapić
svijetla soba
ljubomorna vila
Pridjevi koji izriču čije je
što, odnosno pripadnost,
zovu se
posvojni pridjevi.
vilin štapić
dječja soba
Petrova vila
Od imenica u prvom stupcu oblikuj posvojne pridjeve.
vila
vila
vila
vrč
zvončić
jezik
Od sljedećih imenica u prvom stupcu načini pridjeve te ih pridjeni odgovarajućim imenicama u drugoj
skupini.
Čije je što?
tata
Vedran
mama
brat
prijatelj
susjed
Hrvoje
pidžama
vlak
haljina
sat
lopta
vrt
knjiga
95
Otkrij čudesan svijet
Koji je bio tužan dio priče Šume Striborove? Pronađi tužne i vedre dijelove u ulomku priče.
Tintilinić se dosjetio
Jedva se luči rasplamsale, ali ono ćudo! Eto iz njih izlaze Domaći*, upravo kao da je na kućnom
ognjištu! Iskakuju iz vatre sve uokolo u snijeg, a za njima iskre frcaju na sve strane u tamnu noć.
Milo je baki, gotovo bi
proplakala od milinja,
što je ne ostaviše samu na
putu. A oni se kupe oko nje, smiju se i zvižde.
– Božja braćo – reče baka – nije meni do radosti, nego mi hajde pomozite u nesreći.
Pripovjedi baka Domaćima, kako se budalasti sin još više pozlobio na nju, otkad se i on i selo uvjerili
da je u snahe zaista gujin jezik.
Izgnao me, a vi pomozite, ako znate.
Malo šute Domaći, malo tepu snijeg s opančića i ne znaju baki savjeta.
Ali onda Malik Tintilinić reče:
Hajdemo do Stribora, starješine našega. On svaćemu savjeta znade.
I odmah se Malik popne na glogov grm, zviznu u prste, a ono iz mraka preko strništa dokasa k njima
jelen i dvanaest vjeverica.
Posadiše baku na jelena, a Domaći posjedaše na vjeverice i pođoše put Šume Striborove.
Ulomak iz priče Šuma Striborova iz zbirke Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić
Bogatimo rječnik
Izrazimo doživljaj
Čemu se Tintilinić dosjetio?
Domaći – prema drevnim vjerovanjima, mali kućni duhovi
strništa/strnište – njiva poslije kosidbe žitarica
dokasa/dokasati – kretanje konja brže od hoda, a sporije od trka i galopa
Uronimo u priču
•Što je razveselilo baku kad je upalila luči?
•Na što se požalila baka?
•Što su Domaći predložili baki iako nisu znali
kako joj pomoći?
96
Svuda oko nas
– mediji
Poigrajte
se poput
Tintilinića.
Otkrij hrvatski jezik
PISANJE POSVOJNIH PRIDJEVA IZVEDENI OD VLASTITIH IMENA
Jesu li Domaći dobri ili loši duhovi? Po čemu ste to zaključili?
Ljutio sam se na
sinovljevu grubost i
snahinu zlobu.
Svidjela mi se Tintilinićeva
radost, bakina ljubav
prema sinu, čudesna
Striborova šuma.
Kojoj vrsti riječi pripadaju riječi u prvom i trećem stupcu?
Kojoj vrsti riječi pripadaju riječi u drugom i četvrtom stupcu?
Kakvim se početnim slovom pišu posvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imenica?
baka
sin
guja
glog
bakina ljubav
sinovljeva grubost
gujin jezik
glogov grm
Tintilinić
Stribor
Vedran
Ana
Tintilinićeva radost
Striborova šuma
Vedranova knjiga
Anina sreća
Posvojni pridjevi na -ov, -ev i -in izvedeni od vlastitih imenica pišu se velikim početnim slovom.
Djeca izriču svoje dojmove o likovima iz Priča iz davnine.
Prepišite rečenice pisanim slovima pazeći na pisanje posvojnih pridjeva.
MENI SE SVIĐAJU
REGOČEVA SNAGA I
IZGLED.
MENI SE SVIĐA
RUTVIČINA LJUBAV
PREMA BRATU.
MENI SE SVIĐA POTJEHOVA
UPORNOST U TRAŽENJU
ISTINE.
MENI SE SVIĐA
KOSJENKINA
KRHKOST.
A ŠTO JE S MALIM TINKOM?
NJEMU SE SVIĐA JAGLENČEVO
SPAVANJE.
97
Otkrij čudesan svijet
U životu djevojčice Alice dogodilo se nešto vrlo neobično.
Prosudi je li doživljaj stvaran ili izmišljen.
Alisa pada u ponor
Alisa sjedi na obronku kraj svoje sestre, koja čita knjigu. Malo od dosade, malo od ljetne sparine
uhvati je drijem i ona zaspi. U snu opazi neobičnog bijelog zeca, “s prslukom, džepom i džepnim
satom”. Iznenadi se, ali od znatiželje potrči za njim. Vidjela je kako je nestao u velikoj rupi pod
živicom.
Alisa pođe za njim, ne misleći kako će se vratiti, i začas nestane pod živicom.
Zečja jazbina zinula je pred njom i protezala se dalje poput ravna rova, ali samo donekle, jer se
najednom strmen oborila tako naglo da Alisa nije imala ni časa vremena razmisliti bi li se tu
zaustavila; ona se otisne i počne padati u dubinu. Činilo joj se da pada u ponor.
Ili je jama bila zaista vrlo duboka, ili je možda Alisa vrlo polagano padala na dno, bilo jedno ili drugo,
ona je imala dosta vremena da razgleda naokolo i da sva u čudu iščekuje što će je još snaći. Najprije
pokuša zaviriti u dubinu, ne bi li razabrala kamo ide. Ali pod njom je sve bilo u crnom mraku. Onda
pogleda desno i lijevo. Vidjela je da su stijene oko jame načičkane ormarima i policama s knjigama;
ponegdje su o klinovima visjele zemljopisne karte i slike. Alisa se uz put maši rukom i s jedne police
dohvati nekakav lonac. Na njemu je bio natpis PEKMKEZ OD NARANČI, ali je lonac, na veliku
njezinu žalost, bio prazan. Nije ga htjela baciti, bojeći se da kome dolje ne razbije glavu, ali joj posluži
sreća da ga gurne u ormar koji je opazila upravo kad je mimo njega prolazila.
“Nazdravlje! Poslije ovoga padanja”, mislila je u sebi, “bit će za mene šala ako se nekamo otkotrljam sa
stuba! Što li će kod kuće misliti? Da sam se baš junački držala. Kad bih pala i s kućnoga krova, kladim
se da ne bih ni beknula.” (Zaista ne bi.)
Sve niže, niže, niže. Nikad kraja. Zar ova jametina nema dna? “Da mi je znati koliko sam milja dosad
prevalila ovako padajući!” reče naglas. “Ovo je put u središte Zemlje. Jesam li mu blizu? Stani malo!
Ja mislim da do njega ima četiri tisuće milja od površine Zemlje.” (Alisa je u školi upravo učila o tim
stvarima, i premda nije zečja jama bila za nju mjesto da se pohvali svojim znanjem, jer je nitko nije
mogao čuti, ipak je bila dobra zgoda da nešto ponovi.) “Jest, to je otprilike točna daljina – a sada,
da mi je samo znati u koju sam zemljopisnu širinu ili duljinu došla?” (Alisa nije baš ništa znala ni o
zemljopisnoj širini ni o duljini, ali su joj se te riječi činile vrlo pametne.)
Začas opet nastavi: “Rado bih znala hoću li skroz proletjeti kroz Zemljinu kruglju! Kako bi bilo
smiješno da onamo banem među ljude koji naglavce hodaju” Zovu se antipati, čini mi se.” (Bilo joj je
pravo što u taj čas nikoga nije bilo blizu, jer ovo nije zvučalo kako bi trebalo.)... “Ali morat ću ih pitati
kako se zove ta zemlja. Molim vas, gospođo, je li ovo Novi Zeland ili Australija?” (Dok je govorila,
pokuša se uljudno nakloniti. Zna ona dobro da se treba pristojno nakloniti kad starijeg nešto pitaš. Pa
i vi to znate. A sad zamislite da se klanjate dok padate kroz zrak. Bi li vam to pošlo za rukom?)
Ulomak iz romana Alisa u zemlji čudesa Lewisa Carrolla
Bogatimo rječnik
antipati (antipodi)/antipod - čovjek prema drugome čovjeku na protivnomj strani zemljine kugle
kruglje - kugle
98
Svuda oko nas
– mediji
Promotri prizore
iz romana Alica u
zemlji čudesa. Što
joj se još neobično
dogodilo?
Izrazimo doživljaj
Što si osjećao/osjećala za vrijeme Alisina pada?
Uronimo u pjesmu
•Što bi odgovorio na Alisino posljednje pitanje?
•Koga je prvoga Alisa ugledala u snu?
•Što je sve Alisa vidjela za vrijeme padanja?
•O kojim je neobičnostima morala razmišljati tijekom padanja?
•Što ju je počelo mučiti s obzirom na to da je padala vrlo dugo?
99
Otkrij čudesan svijet
Jesi li čuo za slučajeve da je dijete raslo u divljini okruženo divljim zvijerima. Zamisli po čemu se
sve razlikuje život te djece od tvojega života. O tome je napisan poznat roman Knjiga o džungli.
Ljudsko će mladunče živjeti
Začuo se zbor dubokoga režanja, a jedan mladi vuk četvrtak ponovno dobaci Shere-Khanovo
pitanje Akeli: “Što se Slobodnog roda tiče ljudsko mladunče?” A Zakon džungle određuje da za neko
mladunče, ako se povede ikakva rasprava o tome ima li ono prava da ga prihvate u čopor, moraju
govoriti barem dva člana čopora koji mu nisu otac ni majka.
“Tko govori za ovo mladunče?”, reče Akela. “Od Slobodnoga roda – tko govori?” Nije bilo odgovora, i
Vučica se spremala za ono što je znala da će biti njezina posljednja borba, ako do borbe dođe.
Tada jedino drugo stvorenje koje je bilo pripušteno saboru čopora - Baloo , sanjivi smeđi medvjed
koji vučiće poučava Zakonu džungle, stari Baloo, koji može dolaziti i odlaziti kamo ga je volja jer jede
samo orašaste plodove i korijenje i med – prope se na stražnje noge i zamumlja.
“Ljudsko mladunče – ljudsko mladunče?”, reče on. “Ja govorim za ljudsko mladunče. Nema nikakve
opasnosti od ljudskog mladunčeta. Nisam nadaren govornik, ali govorim istinu. Neka juri s čoporom,
neka bude prihvaćen s ostalima. Ja ću ga sam podučavati.”
“Treba nam još jedan glas”, reče Akela. “Baloo je rekao svoje, a on je učitelj naše mladunčadi. Tko još
govori, osim Balooa?”
Neka crna sjena upade u krug. Bila je to Bagheera , crna pantera, crna kao crnilo, ali s panterskim
obilježjima koja su se pri nekim osvjetljenjima pokazivala kao valovit uzorak na svili. Svatko je
znao Bagheeru, i nitko joj ne bi stao na put, jer je bila lukava kao Tabaqui, smiona kao divlji bivol
i bezobzirna kao ranjeni slon. Ali glas joj je bio mekan kao divlji med što se cijedi iz debla, a krzno
mekše od paperja.
“Oj Akela, i vi, Slobodni rode”, preprede ona, “Ja nemam prava u vašem saboru, ali Zakon džungle
kaže: ako ima prijepora u pogledu novog mladunčeta, a ne tiče se ubojstva, život toga mladunčeta
može se otkupiti po nekoj cijeni. A Zakon ne kaže tko može ili ne može platiti tu cijenu. Govorim li
pravo?”
“Dobro! Dobro!”, rekoše mlađi vukovi koji su uvijek gladni. “Čuli smo Bagheeru. Mladunče se može
otkupiti po nekoj cijeni. To je po Zakonu.”
“Znajući da nemam prava ovdje govoriti, molim vaše dopuštenje.”
“Onda govori”, kliknu dvadesetak glasova.
“Sramota je usmrtiti golo mladunče. Osim toga, može vam biti veći izazov kad odraste. Baloo je
govorio u svoje ime. Ja ću sada Baloovim riječima dodati jednog bika, i to pretilog bika, tek priklanog,
na pola milje odavde, ako prihvatite ljudsko mladunče prema Zakonu. Je li to nezgodno?”
Čuo se žamor desetaka glasova, koji su govorili: “Što smeta? Umrijet će tijekom zimskih kiša. Spržit
će se na suncu. Kako nam može naškoditi jedna gola žaba? Neka juri s čoporom. Gdje je taj bik,
Bagheera? Prihvatimo ga.” I tada se začu duboki Akelin lavež, koji oglasi: “Dobro gledajte, dobro
gledajte, oj vuci!”
Mowgli je još bio duboko zanesen oblucima, nije ni primijetio kad su vukovi počeli jedan za drugim
dolaziti i gledati ga. Na kraju su svi sišli niz brijeg zbog usmrćenog bika, a samo su ostali Akela,
Bagheera, Baloo i Mowglijevi vukovi. Shere-Khan je i dalje rikao kroz noć, jer je bio veoma srdit što
mu nisu predali Mowglija.
Iz romana Knjiga o džungli Rudyarda Kiplinga
100
Bogatimo rječnik
džungle/džungla – močvarna neprohodna guštara puna divljih životinja
obluci/oblutak – riječni, potočni i kamen uz more koji je valjanjem postao obao
čoporom/čopor – više životinja u zajednici, obično zvijeri
pretila/pretilost – debela, gojazna/debljina, gojaznost
Izrazimo doživljaj
Što je bila konačna odluka životinjskoga vijećanja?
Uronimo u priču
•Zašto su se životinje okupile?
•Po zakonu džungle što se trebalo dogoditi da bi životinje pristale da dijete – ljudsko mladunče
ostane na životu?
Mladunče koje ne pripada čoporu, mora imati barem dva člana koji će se zauzeti za njega.
Mladunče koje ne pripada čoporu, mora imati barem jednoga člana koji će se zauzeti za njega.
•Tko je rekao da govori za mladunče? Zašto je Baloo htio da ljudsko mladunče živi:
Zato što nije opasno za njihov život.
Zato što će ga on podučavati.
Zato što je mladunče zabavno.
•Što je Bagheera ponudila u zamjenu za mladunče?
•Je li Mowgli shvaćao u kakvoj se opasnosti nalazi? Po čemu to zaključuješ?
Svuda oko nas – mediji
Promotri ove prizore iz
crtanoga filma. Opiši što
vidiš. Što prema njima
možeš zaključiti o tome
kako je tekao Mowglijev
život u divljini.
Otkrij čudesan svijet
Znaš li zašto ljudi u polja postavljaju strašila?
Vrapci i strašilo
Vrapci mom vrtu
Ne daju mira;
Ne boje se više
Ni kaputa
Ni staroga šešira.
Možda bi se više –
Umjesto slame i sijena – plašili
Batmana i Supermana!?
Jasna Popović-Poje
Izrazimo doživljaj
Što je šaljivo na
kraju pjesme?
Uronimo u priču
•Kakvi su vrapci u vrtu? Boje li se strašila?
•Što predlaže pjesnikinja kao moguće rješenje?
Svuda oko nas – mediji
Promotri prizore iz filma o Batmanu.
Može li u njima nešto uplašiti vrapce?
Koga može?
Što može Batman za razliku od ostalih
ljudi?
Pogledaj film, pa pokušaj uočiti njegove
dobre osobine.
101
Otkrij čudesan svijet
Osjećaš li kada da si nešto radio/radila, a nisi učinio/učinila ništa? Opiši taj osjećaj.
Nitko Nitković
Nitko Nitković
Iz Nitkograda
Dohvatio
Ništa,
Pa ga vuče,
Dok mu ne postade
Vruće.
Ni to mu nije
Bilo dosta!
Dohvati tovar
Ničega,
Pa s njim pravo Nikuda.
Nijednom nije
Zastao,
Nijednom nije zaspao.
Nije posustao
I od posla
Odustao...
A zašto?
Ja ne znam –
Ne znaš ni ti!
To ne zna ni sam
Nitko Nitković
Iz Nitkograda,
Koji je ništa
Uprtio
I s njim se uputio
Nikamo!
Stanislav Femenić
Izrazimo doživljaj
Ima li što šaljivo u
pjesmi?
102
Uronimo u pjesmu
Je li se Nitko Nitković trudio biti vrijedan?
Zašto to nije bilo moguće?
Zato što je radio ništa.
Zato što je radio svašta.
Što je zatim učinio, kamo se zaputio s čime?
Koji stihovi kazuju o njegovoj upornosti?
Koje osjećaje u tebi budi Nitko Nitković koji se beskrajno
trudi, ali bez ikakvih rezultata?
Što bi mu bilo dobro savjetovati?
Trudi se i dalje pa ćeš uspjeti.
Svuda oko nas – mediji
Uzmi komad bijeloga papira.
Razmisli što ćeš na njemu napisati
ili nacrtati.
Uglavnom važno je da znaš što
time želiš poručiti drugima.
Odglumi Nitkovića kako se trudi
učiniti ništa.
Glumi samo pokretima bez govora.
Otkrij čudesan svijet
Pitaš li se kada o tome što znače pojedine riječi i mogu li zvučati drukčije?
Kotormotač
Što je bolje imati: motorkotač ili kotormotač?
Neki kažu da je bolji motorkotač od kotormotača. Ali ja mislim da motorkotač nije dobar jer on može
ići samo po cesti i samo ravno i još puno troši benzina i još nema dijelova.
A kotormotač može ići grbavo i po oranici i na stablo i iz sobe u
kuhinju.
Za kotormotač ne treba kotormotačka
dozvola pa se na kotormotaču
mogu voziti i djeca.
Kotormotaču ne treba ulja i
benzina i ne može se pokvariti.
Kotormotač ne ide na benzin,
nego na cipele i japanke.
A može i bez toga.
Treba mu samo govoriti
prrrrprrrrprrrrprrrrpr i
kotormotač neprestano
ide, baš ako mu
nedostaju i dijelovi – baš
ako manjkaju i kotači.
Glavno je da ima
blatobran, prašinobran,
blatoder, prašinobac,
sirenu i bar jednu Irenu.
Zvonimir Balog
Izrazimo doživljaj
Što je tebi šaljivo u
priči?
Uronimo u pjesmu
•Što se pisac pita? Zašto se on odlučio da je
bolje imati kotormotač?
•Mogu li se dijelovi riječi mijenjati po želji?
Svuda oko nas – mediji
Poigraj se s riječima.
Pokušaj ove riječi preimenovati:
krovopokrivač
vodoinstalater
trbuhozborac.
103
Otkrij čudesan svijet
Zamisli svemirce koji su po nečemu bolji od nas Zemljana. Što misliš, koje bi to bile osobine?
Mogu li tata Leo i Miron spasiti Sanonite?
Miron nije skidao pogleda s lica žutolikog znanstvenika. Tata Leo izvadi iz džepa vrećicu s cvijetom
od kamilice i napuni lulu. Kad je otpuhnuo prvi dim, reče ljutito:
– Sto mu razbijenih atoma! Pitam vas zašto se niste branili, zašto niste poduzeli protunapad!
– U tome i jest stvar – reče Sanonit mirno. – Moj narod je živio u miru i ljubavi. Nikada se nije
dogodilo da jedan Sanonit nanese zlo drugom Sanonitu ili bilo kojem razumnom biću u Svemiru.
– Nije li to ipak previše uopćena tvrdnja? – primijeti tata Leo.
– Istina je to što sam rekao. Sam pojam zla kod nas je potpuno nepoznat.
Miron se javi tihim glasom:
– Ja to ne mogu razumjeti. Molim vas da mi malo bolje objasnite ako možete.
– Time sam mislio reći da se pojam zla ne može oblikovati u svijesti Sanonita. Taj pojam nije izgrađen
u našoj svijesti, razumiješ? – Nekoliko je trenutaka šutio, pa kad po izrazu dječakova lica vidje da ovaj
ništa od toga ne shvaća, upita ga: - Znadeš li ti što je to “tilumpa-tup”?
–Ne znam – slegne Miron ramenima.
– A “kvalupi”?
– Ne znam ni to.
– “Purum-krum”?
Dječak odrječno odmahne glavom.
– Dobro, a znadeš li što je to “mjesec”?
– Ih, pa znadem! – nasmije se Miron. – To je nebesko tijelo.
– Točno. Kad sam izgovorio riječ “mjesec”, ti si u svijesti predočio to nebesko tijelo onako kako ga vi
vidite sa Zemlje. A kad sam izgovrio riječ “purum-krum”, u svijesti nisi mogao ništa predočiti što bi
odgovaralo tome pojmu.
– Nisam ništa mogao predočiti kad ne znam što to znači.
– E, vidiš, kad bi ti pitao Sanonita što znači ubojstvo, ili prijevara, ili mržnja, on bi o tome znao isto
toliko koliko ti znaš o “tilum-pa-tupu”, ili “kvalupi”, ili “purum-krumu”. Drugim riječima, on o tome ne
bi znao baš ništa, i to zato što mu je nepoznata pojava koja se izražava tim riječima. A nepoznata mu je
opet zato što se takve pojave ne događaju na Sanonu. Naravno, kad nema pojava, nema ni riječi koje bi
ih označavale. – Savjetnik je gledao dječaka i smiješio se, a onda upita: - Je li ti sada malo jasnije sve to?
– Da – klimne Miron. Bio je ponosan što znanstvenik sa Sanona poklanja toliko pažnje svakom
njegovu pitanju i nastoji mu sve objasniti. – Sada mi je prilično jasno.
– Hm... – javi se tata – a kako onda vi osobno znadete za te pojmove? Oprostite što pitam, no čini mi
se da su vama ti pojmovi poznati čim pričate o njima.
– Poznati su mi - reče Savjetnik ozbiljno – a poznati su i još nekim našim znanstvenicima i
istraživačima, uglavnom onima koji su posjećivali druge civilizacije u kojima su se takvi pojmovi
razvili. Ali svoje poznavanje tih pojmova čuvamo kao najveću tajnu, onako kako se kod nas čuvaju
najvažnije državne tajne.
– Zar nijedan mali Sanonit nikada nije malčice slagao? – čudio se Miron.
– Nikada.
– Zaista? Nikada nitko nije slagao učitelju da ga je bolio zub i da zato nije mogao doći u školu? – pitao
je dalje. – Ili glava, ili želudac?
104
....
Objasnite mi, molim vas, kako to da se u vama nije javio otpor prema napadačima. To bi bilo sasvim
prirodno. Obrana nije nikakav grijeh, mislim da se u tome slažemo.
– Sanoniti ne znaju ni što je grijeh, jer ga nikada ne čine. Ne znaju ni što je obrana, budući da nikada
nisu imali potrebe da se brane. Zato se kod njih nije ni mogao javiti otpor. Oni su jednostavno
umirali. Ubijali su ih Satelićani.
– Zašto, kolega? To vi meni recite.
– Ne znamo ni mi. Prema najnovijim pretpostavkama naših biologa, čini se da u tijelima mrtvih
Sanonita nedostaje neki sastojak. Zabunu unosi to što se ne može otkriti o kojemu se sastojku radi.
Ulomak iz romana Ljubičasti planet Ante Gardaša
Izrazimo doživljaj
Što je najneobičnije kod Sanonita?
Uronimo u priču
•Značenje koje riječi – koji pojam
nije jasan narodu Sanonitima?
•Kako je znanstvenik to
objasnio Mironu?
•Kojim je pojedincima ipak
poznat?
•Zašto se čuva kao tajna?
•Zašto se Sanoniti nisu branili?
•Pročitaj knjigu do kraja kako bi
doznao/doznala što se dogodilo
s miroljubivim narodom.
Svuda oko nas – mediji
Ljudi nastoje otkriti ima li u svemiru živih bića, osim nas. Zato su poslali
poruku u svemir.
Kao prve svemirske letjelice koje napuštaju Sunčev sustav, sonde Pionner
10 i 11 nose grafičku poruku – zlatnu ploču pričvršćenu za glavni nosač
letjelica. Vodikov atom je prikazan kao ključ za razumijevanje. S desne
strane se nalaze slika žene i muškarca koji drži podignutu ruku u znak
pozdrava. Iza njih je sonda Pioneer, u istom omjeru. Na dnu se nalazi slika
Sunčevog sustava, a ispod svakog planeta je upisan promjer u vodikovoj
valnoj duljini. Od trećega planeta – Zemlje – prikazana je Pioneerova letna
staza.
Koja bi bila tvoja poruka koju bi odaslao/odaslala u svemir?
105
106
Tisuću zašto
107
Otkrij čudesan svijet
Na koja bi pitanja što prije htio/htjela pronaći odgovor?
Zanima li i tebe odgovor na neko od pitanja koje muči dječaka iz pjesme?
Tisuću zašto
Zašto lopta od mene bježi?
Zašto nije toplo kada sniježi?
Zašto je auto brži od bicikla?
Zašto je šljiva plava, zašto je crvena cikla?
Zašto uši rastu na glavi?
Zašto su muhe veće nego mravi?
Zašto grlica uvijek guče?
Zašto danas nije juče?
Zašto se u hladnjaku ne drže šeširi?
Zašto se kaže da vjetar piri?
Zašto se čuje preko telefona?
Zašto mi nemamo, mama barem jednog
slona?
Dubravko Horvatić
Enciklopedija – znanstveno djelo koje daje pregled
znanja (po abecedi ili po predmetima)
108
Izrazimo doživljaj
Znaš li možda odgovor na neko od ovih pitanja?
U ponuđenim odgovorima iz knjige koja se zove enciklopedija pronađi odgovor na
barem jedno od postavljenih pitanja.
Kako nastaje duga?
Zašto je trava zelena?
Vide li mačke u boji?
Koliko je hladan snijeg?
Čini nam se da je
Stvari vidimo
Da, mačke vide u boji, ali
Snježne pahuljice su
sunčeva svjetlost bijela.
zahvaljujući tome što se
ne mogu prepoznati sve
kapljice vode koje su
U stvarnosti se sastoji od
svjetlost od njih odbija
boje koje prepoznaješ ti!
se smrznule i postale
različitih boja. Za kišnoga
u naše oči. One ne
Mačkama zapravo nije
kristali leda. Da bi
vremena sunčeve zrake
odražavaju sve nijanse
potrebno jasno vidjeti
ostale smrznute, moraju
ponekad prolaze kroz
bijele svjetlosti. Neke
sve boje jer su većinom
biti izložene temperaturi
sitne kapljice vode, koje
nisu vidljive. Trava nam
najaktivnije po noći, kada
na točki smrzavanja
padaju zrakom. Voda
se čini zelena jer “guta”
kreću u lov na miševe.
– a to je 0 Celzijevih
rastvara svjetlost na
sve boje od kojih se
stupnjeva.
sve njegove boje, koje
sastoji svjetlost, osim
se uvijek pojavljuju u
zelene.
jednakom redoslijedu. Na
nebu se stvara predivna
duga.
Uronimo u tekst
Svuda oko nas – mediji
Razmisli zašto ljudi izumljuju stvari?
Od trenutka kada se probudiš okružen si izumima. Jastuci, žarulje, pa čak i kukuruzne pahuljice služe da bi nam
olakšali život, ali i da bi ga učinili ugodnim.
Neki izumi služe samo za zabavu. Mušterije jednog slastičara jednom su počele bacati okrugle tanjure za
pečenje – tako su stvoreni leteći tanjuri kojima se djeca rado igraju.
Je li već sve izumljeno?
Ne, nije! Izum je nešto novo, što nije postojalo dok to netko nije izmislio, na primjer spajalica za papir. Ali, gumu
ili ugljen nije nitko izumio. oni su već postojali, samo ih je trebalo otkriti.
Kada su ljudi otkrili mliječni sok iz drva kaučuka, počeli su iz njega proizvoditi gumu. Zatim je netko otkrio da je
guma prikladna za proizvodnju pneumatika.
Odakle izumitelji dobivaju inspiraciju i ideje?
Izumitelji dolaze do ideja na različitim
mjestima. Neki istražuju prirodu, biljke i
životinje, drugi traže ideje drugdje, na primjer
u prošlosti. Vrlo malo ideja dolazi samo tako,
iznenada.
Ulomci iz enciklopedije Želim znati zašto
109
Otkrij čudesan svijet
Riječi se u pjesmama mogu pisati iskrivljeno (čak je i to dopušteno). No njih možemo razumjeti
ako znamo kako se čitaju i pišu ispravno.
Vrtna prskalica
U vrt jedan biti stvar,
ako žedan, dati dar.
Voda liti trava sav,
cvijet močiti crven glav.
Sve to znati dva-tri kos,
tamo stati mala štos.
Kad prskati vrtna tuš,
kos pjevati djeca sluš.
Mirjana Mrkela
Izrazimo doživljaj
Jesi li potpuno
razumio/razumjela
pjesmu?
110
Uronimo u pjesmu
•O čemu pjesma pjeva?
•Kome je voda iz vrtne prskalice dobrodošla?
•Kako bi glasila ova neobična pjesmica kad bi ju
dopunio/dopunila i ispravio/ispravila?
•Ima li pjesma isti ritam kao i prije?
Svuda oko nas – mediji
Prije nego što upotrijebiš neke
predmete razmisli kome možeš
pomoći, a kome odmoći njihovim
korištenjem.
Otkrij čudesan svijet
Što tvoja mama ili neka druga tebi bitna osoba znači u tvome životu?
Moja mama
Sve se okreće oko moje Mame,
Sve se okreće zbog ljepote njene:
Tata se okreće,
Zemlja se okreće
Sunce se okreće –
A mama se okreće samo oko mene.
Enes Kišević
Uronimo u pjesmu
•Što znači da se svi okreću oko dječakove mame?
To je samo zbog njezine ljepote.
To je zato što je tako važna.
•Što dječak zaključuje da je mami najbitnije?
•Tko je najbitniji tvojoj mami?
Svuda oko nas – mediji
Pokušaj pokazati bojom,
riječju što znači mama u
tvome životu.
111
Otkrij čudesan svijet
Znaš li značenje riječi sebičan? Pronađi u rječniku što to znači? Jesi li ti kada bio/bila sebična?
Otkrij u priči kako se liječiti od te osobine koja svakoga može ponekad uhvatiti.
Moj vrt je moj vrt
– Moj vrt je moj vrt – rekao je Div – to je svima jasno, i neću nikome dopustiti da se u njemu igra,
osim mene. – I tako je podignuo visok zid oko vrta i stavio ploču s natpisom.
ZABRANJEN PRISTUP
POD
PRIJETNJOM KAZNE
On je bio vrlo sebičan Div.
Jadna se djeca sada nisu imala gdje igrati.
Jednog jutra Div je budan ležao u postelji, kad je začuo neku ljupku glazbu. Zazvučala je tako slatko
u njegovim ušima da je pomislio kako tuda prolaze Kraljevi glazbenici. A, zapravo, to je samo mala
konopljarka pjevala pod prozorom, ali on već odavno nije čuo pticu kako pjeva u njegovu vrtu, tako
da mu se to učinilo najljepšom glazbom na svijetu. Tada je Tuča prestala plesati iznad njegove glave, a
Sjeverni vjetar urlati, i prekrasan miris dopro je do njega kroz otvoren prozor. – Čini se da je napokon
stiglo Proljeće – rekao je Div i skočio iz postelje i pogledao van.
Što je vidio?
Vidio je čudesan prizor. Kroz malu rupu u zidu djeca su se uvukla u vrt i sjedila su na granama
stabala. Na svakom stablu koje je mogao vidjeti, sjedilo je malo dijete. A stabla su se veoma obradovala
što su se djeca vratila, tako da su se osula cvijećem i nježno su mahala granama iznad dječjih glava.
Ptice su letjele naokolo i od užitka cvrkutale, a cvijeće je virilo iz zelene trave i smijalo se. Bio je to
ljubak prizor. Samo u jednom kutu još je vladala zima. Bio je to najudaljeniji kut vrta i u njemu je
stajao dječačić. Bio je tako malen da se nije mogao popeti na granu stabla i obilazio je oko njega gorko
plačući. Siroto stablo još je bilo potpuno pokriveno mrazom i snijegom i Sjeverni vjetar je puhao i
urlao iznad njega. – Popni se, dječačiću – reklo je stablo i sagnulo svoje grane što je više moglo, ali
dječak je bio premalen.
A Divu se srce odmrznulo dok je to promatrao. – Kako sam bio sebičan! – rekao je on. – Sada znam
zašto Proljeće nije htjelo doći ovamo. Stavit ću tog jadnog mališana na vrh stabla i onda ću srušiti zid
i moj će vrt postati dječje igralište za sva vremena. – Bilo mu je zaista vrlo žao zbog onoga što je bio
učinio.
Zatim se odšuljao niza stube i tiho otvorio vrata i ušao u vrt. Ali kad su ga djeca vidjela, tako su se
uplašila da su sva pobjegla i u vrtu je opet nastala Zima. Samo onaj mali dječak nije pobjegao, jer
njegove su oči bile pune suza tako da nije ni vidio da Div dolazi. A Div mu se prikrao iza leđa i nježno
ga prihvatio za ruku i popeo ga na stablo. I stablo se odmah rascvjetalo i ptice su došle i zapjevale na
njemu, a dječačić je pružio ruke i obavio ih oko Divova vrata, i poljubio ga.
Ulomak iz priče Sebični div Oscara Wildea
Bogatimo rječnik
ljubak - umilan
112
Izrazimo doživljaj
Sviđa li ti se Divova promjena
ponašanja?
Uronimo u priču
•Kako doživljavaš početak priče, a
kako njezin kraj?
•Kome je pripadao vrt? Kakav je natpis
Div stavio u njega?
•Koju je osobinu time iskazao?
•Koji ga je zvuk jednoga jutra razveselio?
•Koji je prizor promijenio njegov život?
•Što je Div shvatio?
Proljeće nije htjelo doći u njegov vrt jer
_____________.
•Koji postupak Diva pokazuje da se
posve promijenio i da je nestalo njegove
sebičnosti?
Svuda oko nas – mediji
Pronađi u knjižnici još koju knjigu
o velikm stvorenjima: koji su bili
dobroćudni, a koji ne?
113
Otkrij čudesan svijet
Što znaš o seobi Hrvata? Čitajući priču otkrij još mnogo zanimljivosti.
Hrvati su krenuli
Uz oboružane ove čete nizali su se dugi redovi svakojakih teških, nezgrapnih kolija s upregnutom
teglećom marvom, na kojima se vozila mnoga i mnoga hrana, a bile su na njih smještene i žene, i djeca
i starci. Uz to su bila tjerana nedogledna stada i rogate marve i ovaca i koza i čitava krda krmaka sa
sitnom prasadi. Na sate je i sate trajalo, dok je konac povorke stigao onamo, gdje je bio početak, a sunce
je za to vrijeme prevalilo velike polukugle na nebu. Vodiči su neprestano nadgledali kretanje povjerenih
im skupina, a dnevni se život svojim protjekom na raznim stranama u svom dnevnom poslu odmicao
i svukud ispunjao i vršio. A žene se nisu držale samo oko tih kolija i oko djece svoje; bilo ih je mnogo
naoružanih sasvim na bojovničku.
Kneginje Tuga i Buga bile su opremljene gotovo sasvim isto kao i braća. Stavile su se na čelo svojim
pukovima. A u sakupljenoj množini bijaše toliko oduševljenja i tolika želja za što skorijim bojem i
navalom na davnog protivnika i mučitelja, da su knezovi i svi panovi pojedinih četa imali pravu muku
i težak trud, da srčane bojovnike suzdrže i umire. Ti su vatreni i srčani nestrpljivi junaci htjeli krenuti
ravno na jug, pa da što prije zađu u boj s omraženim protivnikom. No knezovi su dobro vidjeli, da to
nikako ne ide i nikako ne smije biti, mada bi to bio najbliži i najkraći pravac, kojim bi se najprije stiglo
do južne Panonije i Dalmacije. Dakako knezovi su znali, da se malo dalje na jug Karpata stere već
obarska vlast i država. Tako bi morali već u gornjoj pravoj Panoniji zametnuti krvav boj pak izgibati
i padati na zemlju, koju nisu ni namjeravali osvojiti. Stoga su u svojem ratnom vijeću zaključili, da se
krene najprije na zapad, pa da istom na zapadnim stranama Velike Hrvatske krenu na jug, gdje nema
više avarske oblasti, već se steru krajevi, vjerni kralju Samu i hrvatskoj državi.
Tako krenuše sedmera plemena i Viševićeva četa iz svojih zakarpatskih, povislanskih i poodranskih
krajeva prema zapadu, javljajući unaprijed po posebnim glasnicima i telalima svoj dolazak i uvjeravanje
da ne dolaze ni sa kakvim neprijateljskim namjerama. Domaći svijet, kuda su prolazili, svagdje ih je
prijateljski dočekivao. Prolazeći pak krajevima nastanjenim plemenima, koja se nazivahu Hrvati kao
i oni, doživljavali su da im se priključivale oružane zadruge i čitave plemenske općine koje su onda
polazile s njima dalje. Da je tako bilo, mnogo je doprinio i kralj Samo, koji je pozvao sav narod, da u
svemu ide na ruku junacima sedmeroplemenog naroda; i pred cijelim je narodom objavio, da će i on
pozdraviti slavnu vojsku, kada stigne na bregove Vltave.
Ali dakako, uza sve to taj je put bio i dalek i težak. Dugi su to putovi bili, dok su prevalili svoje povislanske,
zakarpatske i odranske krajeve a onda su naišli na visoke – visoke planine koje su ih sjećale na visoke
gorske vrhove, što obrubljuju s juga njihovu rođenu domaju. Radi tih gotovo neprohodnih gora morali
su se gnuti ponešto na sjever, gdje su stigli na široku veliku rijeku, koju je domaći svijet nazivao Labom,
pak su potom znali, da se još uvijek nalaze u granicama svoje države i Samova kraljevstva.
S velikim naporom prijeđoše široku rijeku a onda segnuše opet na jug, gdje se naskoro nađoše pred
rijekom Vltavom, gdje ih je kralj Samo dočekao i najsrdačnije pozdravio sedmero braće i častio narod.
Od Vltave krenuše ravno na jug, gdje su naskoro došli u krajeve, kuda široke rijeke i brzi potoci nisu više
tekli prema sjeveru kao njihova Visla, Odra, Laba i Vltava, već skretali k jugu i istoku. Tako su se približili
velikoj rijeci Dunavu, za koji su toliko toga čuli i slušali, znajući, da se oko te rijeke na istoku širi glavna
avarska vlast. No na tome mjestu nije bilo ni traga više avarskoj moći. Kralj Samo ih je zatjerao odatle
daleko na istok, pa su Hrvati bez ikakve zapreke mogli prijeći široku rijeku. Domaće ih je slavensko
pučanstvo prema Samovim napucima prijateljski primilo, dapače domaći su im ljudi pomagali kod
rušenja drva u šumama za građenje splavi i posuđivali im svoje čamce i lađe za prijevoz i za udešavanje
splavnih mostova. Ali prešavši Dunav, došli su naskoro na najteži i najstahovitiji dio čitavog svog puta.
Našli su se u gorskom predjelu, gdje je od surih i tamnih planina bježalo gotovo i samo nebo.
Ksaver Šandor Gjalski
114
Bogatimo rječnik
panovi – gospodari, velikaši/gospodar/
velika
napucima/naputak – uputama,
savjetima/upute, savjeti
plemena/pleme – zajednica ljudi
povezana rodovskim vezama, jezikom,
mjestom življenja
Izrazimo doživljaj
Što je na tebe
ostavilo poseban
dojam u ulomku iz
priče o seobi Hrvata?
Uronimo u pjesmu
•Tko je sve krenuo na put u novu domovinu?
•Kojim se rečenicama opisuje mnoštvo naroda i
blaga koje su sa sobom vodili?
•Tko je štitio djecu, žene, starce?
•Kako su izgledale sestre Tuga i Buga?
•Zašto knezovi i panovi nisu htjeli da na jugu
započne sukob?
•Što je bilo iznimno teško na tom putu?
•Koji im je vladar bio od pomoći?
•Što su morali graditi da bi prešli Dunav?
Svuda oko nas – mediji
Pročitaj strip koji
prikazuje život u novoj
domovini.
115
Otkrij čudesan svijet
Zatvori oči pa se sjeti najljepše proljetne slike. Slušaj zatvorenih očiju pjesme o proljeću. Pritom
zamišljaj slike.
Proljetnice
Dvije jamice
na malom licu – osmijeh
novoj igrački
Novom proljeću
na vratima zvone
mlade visibabe
Djevojčica na misi
pogledava u košarici
oslikana jaja
Nova zvona...
stara katedrala zvoni
mir Uskrsa
Mladi ptić
sprema se na probni let
do najbližeg stabla
Svečani oltar
mirišu cvjetne čaške
pred slikom sveca
Proljeće u kosi
na Vesnin cvjetni vjenčić
slijeće pčela
Osunčan pločnik
nadlijeću vrapci – po njemu
trče njihove sjene
Dok vozim bicikl
motri me svježina
proljetnog jutra
Djevojčica stavlja
crvene naušnice
dvije trešnje
Marela Mimica
Izrazimo doživljaj
Koja ti se proljetna slika najviše svidjela?
Uronimo u pjesmu
•Pronađi jednu pjesničku sliku koja:
– opisuje vanjski, a zatim jednu koja opisuju unutarnji prostor
– opisuje kretanje
– opisuje zvukove
– opisuje mirise...
•Koja pjesma budi najjači osjećaj radosti?
•Koja pjesma opisuje doživljaj sličan tvomu?
116
Svuda oko nas – mediji
Poslušaj radio. Koja glazba u tebi budi
proljetnu
radost?
Promotri
sliku Vrt
slikara C.
Moneta
pa napiši
što ti se
najviše
sviđa
Otkrij čudesan svijet
Na početku Biblije kaže se što je bilo na početku svijeta. Pjesnik se zamislio nad tim riječima.
Slažeš li se s njime?
Zemlja Hrvatska
U početku bijaše Sunce.
Oko njega igrala se Zemlja.
U počeku bijaše majka.
S njom se igralo dijete.
Majka mu govorila:
Sunce moje.
U početku bijaše igra.
Iz igre rađale se riječi:
Sunce, zemlja, zavičaj,
Cvijet, kruh, ljubav,
Domovina.
U početku bijaše ljubav.
Na kraju od svega ostaje
Svjetlost i ljubav.
I zemlja.
Hrvatska.
Tin Kolumbić
Izrazimo doživljaj
Slažeš li se s
pjesnikom?
Uronimo u pjesmu
•Što je bilo na samome početku svega?
•S čijom igrom pjesnik uspoređuje igru Zemlje i Sunca?
•Što se rađalo iz igre? Koja je od tih riječi tebi najmilija?
•Koje su ti još jako drage?
•U zadnjoj strofi pjesnik sažima što od svega ostaje?
•Kada bi povezao/povezala riječi Hrvatska i ljubav,
napiši rečenicu koja bi tada nastala.
•Prisjeti se još nekih, tebi dragih i vrijednih riječi.
osmijeh
vjera
jutro
prijatelj
Svuda oko nas – mediji
Pokušaj
napisati koje
osjećaje
budi u tebi
ilustracija.
117
Otkrij čudesan svijet
Otiđi u park pa osluškuj zvukove, doživi mirise, boje...
Usporedi doživljeno s opisom bujne slavonske šume.
Bujan život šume
Čim nastane ljeto, eto i u šumi svakim danom sve življe, raznolikije panorame! Drvlje je u najbujnijem
zelenilu, narav je u naponu svoje snage – kud pogledaš, sve ti veli: Život, život! Oh! Alaj je lijepi sladak
taj život!... I ptice i zvjerad se pokrenula; mladi drozdovi pogleđu te znatiželjno i u nekom čudu,
ne znajući još za strah – samo na opomenu starih stisnu se i uvuku u sebe, nevidljivo se stiskajući i
zaklanjajući za granje i lišće...
Preko puta preskoči u zabranu mladi zec, a tko u zabrani pričeka večer, vidjet će možda kako srna
oprezno i lagano skakuće sve u jedan pravac, a došao na malu čistinu, zablekne jedanput-dvaput, a iz
grma iskoče dva mlada crljena laneta s bijelim piknjama po rebrima, pa jedno s jedne, drugo s druge
strane, pa sisaj, sisaj, časak-dva brže-bolje, pa zatim opet skok u grm, a stara na protivnu.
Ulomak iz putopisa Slavonska šuma Josipa Kozarca
Bogatimo rječnik
narav – priroda
panorama (grč.) – vidik prostranog i širokog krajolika
pogleđu – pogledavaju
zabrana – zabran, područje na kojem je zabranjen lov
crljen – crven
piknja – mala okrugla pjega
Uronimo u priču
•Po čemu se vidi da je život raznolik, veseo i da ne miruje?
•Ipak, gube li životinje oprez?
•Koje se životinje ponašaju neoprezno?
•Zašto su životinje ljeti življe?
•Pročitaj rečenicu koja nabrajanjima kao da nastoji prikazati
ritam kretanja jedne vrste životinja.
118
Svuda oko nas – mediji
Promotri fotografije bujne šume. Doznaj
ponešto o njezinim ljepotama i posebnostima.
Otkrij čudesan svijet
Iskrica
Svi su je poznavali. Bila
je slična krijesnici.
Treperila je, a ljudi
su govorili: –To je
iskrica.
Iskrica nije bila
zadovoljna:
– Kako sam
sićušna, jedva
vidljiva, a nisam
ni korisna. Oh, da
sam plamen, bila
bih korisna, širila bih
toplinu i svi bi me
voljeli – nije prestajala
razmišljati o tome kako
bi bilo lijepo postati plamen.
Toga je dana vjetar bio snažan i sve je nosio. Pokupio je i iskricu. Dugo je letjela, onda je on spusti u
šumu na suho lišće. Skrivena, iskrica se jedva vidjela, ali je i dalje treperila.
A onda je nastupila prava žega. Iskrica pomisli:
– Evo trenutka da postanem plamen. Svi će me vidjeti i postat ću velika i poznata.
Šuma je bila puna šetača. Uživali su u mirisu crnogorične šume, ali ne zadugo. Netko je opazio
plamen. Plamen je postajao sve veći, širio se. Zahvatio je šumu.
Došli su vatrogasci. Kada su vatru ugasili, otišli su. Ostale su samo iskrice.
Vidjevši kako je šuma izgorjela, a ptice se i životinje razbježale u strahu od plamena, iskrica je
zaplakala.
U svojoj tuzi sjetila se kako je bilo lijepo dok je bila samo iskrica. Dugo je razmišljala, a onda obriše
suze i odvažno reče:
– Nikada više neću željeti biti netko drugi.
Ruška Stojanović-Nikolašević
Bogatimo rječnik
žega – vrućina od jakog sunca
Izrazimo doživljaj
Je li ova priča
u isto vrijeme i
tužna i radosna?
Uronimo u pjesmu
•Zašto je iskrica na početku priče bila nezadovoljna?
•O čemu je maštala?
•U kojemu je trenutku prepoznala čas da postane velika i slavna?
•U što se iskrica pretvorila?
•Što ju je na kraju rastužilo?
•Zašto je zaključila da nikada više neće željeti biti netko drugi?
Svuda oko nas – mediji
Na internetu možeš imati
svoju stranicu na kojoj
objavljuješ svoje doživljaje,
pišeš pjesme, priče, dopisuješ
se s drugom djecom. Pitaj
učiteljicu/učitelja kako se to
može ostvariti.
119
Otkrij čudesan svijet
Voliš li pisati ili primati pisma? Zašto da ili ne?
Što se dalje događalo na pašnjaku?
Heidi je glasno čitala:
Draga Heidi!
Već smo sve spakirali i za dva ili tri dana ćemo krenuti na put. Gospodin doktor nam dolazi svakog dana.
Uopće ne može dočekati da krenemo. Samo bi trebala znati kako je bio sretan na pašnjaku. Oh, kako se
radujem što ću upoznati Petera i koze! Prvo moram otići u Ragaz na liječenje, otprilike šest tjedana. Tako
je preporučio doktor. Zatim ćemo stanovati u Dörfliju, a mene će dovesti na pašnjak u mojim kolicima
i cijelog ću dana biti s tobom. Baka dolazi sa mnom i ostaje kod mene. I ona se raduje što će te posjetiti.
Ali, zamisli, gospođica Rottenmeier ne želi ići. Tako dolazimo samo baka i ja. Samo će nas Sebastian
otpratiti do Ragaza i zatim će se vratiti kući. Ne mogu dočekati kad ću ti doći.
Uzdravlje, draga Heidi, baka te pozdravlja tisuću puta!
Tvoja vjerna prijateljica
Klara.
Kad je Peter čuo ove riječi, odskočio je od vrata ljutito i bezobzirno mašući prutom lijevo i desno tako
da su sve koze pobjegle niz brijeg. Vijest da će doći Heidini prijatelji iz Frankfurta jako ga je razljutila.
Heidi je, naprotiv, tako sijala od sreće i radosti da je sutradan morala posjetiti baku i sve joj ispričati o
tome tko će doći iz Frankfurta, a posebno tko neće.
Tako je prošao zeleni svibanj, došao je lipanj s toplim suncem i dugim svijetlim danima. Već se i ovaj
mjesec približio kraju kad je Heidi
jednog jutra skakućući izišla iz kolibe.
Htjela je brzo vidjeti je li veliki grm
procvjetao s tisuću cvjetova. Ali, kad
je zašla iza kolibe, proderala se iz sve
snage pa je Oehi izišao iz šupe jer je
to bilo nešto neuobičajeno.
– Djede, djede – vikala je – djede,
dođi ovamo! Gledaj! Gledaj!
Djed se odazvao i pogledom
slijedio ispruženu djetetovu ruku.
Uz pašnjake je vijugala neka čudna
povorka. Najprije su išla dva čovjeka
i nosila invalidska kolica na nosilima.
Na njima je sjedila djevojčica
umotana u mnogo deka. Slijedio je
konj s otmjenom gospođom koja je,
gledajući na sve strane, vrlo živahno i
žustro razgovarala s mladim vodičem
120
koji je hodao sa strane. Iza njih je išao nosač i nosio hrpu deka, tkanina i krzna, tako da je sve to
premašivalo njegovu glavu.
– Oni su! Oni su! – vikala je Heidi skakućući od radosti. Svi su bili tu. Nosači su spustili kolica na
zemlju, Heidi je prišla i djevojčice su se radosno zagrlile. Baka je sišla s konja. Heidi je potrčala k
njoj i nježno je pozdravila. Baka se okrenula Almu Oehiju, koji je upravo prilazio kako bi im izrazio
dobrodošlicu. Nije bilo nikakve ukočenosti pri pozdravljanju, kao da su se već dugo poznavali.
Klara se razdragano osvrtala oko sebe. Nije ni slutila da takvo što postoji.
– Ah, kako je lijepo – zaviknula je. – Ah, bako, ovdje bih željela ostati.
Heidi se jako napregnula i uistinu uspjelo joj je: invalidska kolica su se kotrljala preko suhe trave do
smreka. Tu je stala. Tako visoke smreke Klara još nikad nije vidjela, a ni baka koja je, slijedeći djecu,
zapanjeno zastala.
– Ah, cvijeće – opet je viknula Klara. – Cijeli grmovi tako lijepih crvenih cvjetića i plavih zvončića s
pognutim glavama. Ah, kad bih mogla ustati i ubrati ih!
Heidi je donijela veliki buket.
– Ali to nije ništa, Klara – rekla je. – Kad pođeš
s nama na livadu, tek ćeš onda vidjeti!
Klarine plave oči blistale su od čežnje.
– Ah, bako, mogu li ići onamo? Vjeruješ li da
mogu ići tako visoko?
– Već ću te gurati – smirivala ju je Heidi.
Iz romana Heidi Johanne Spyrri
Izrazimo doživljaj
Što je tako obradovalo Heidi?
Uronimo u priču
•Što je Heidi doznala iz pisma?
Prijateljica Klara ide na ___________ u Ragaz.
Zatim će ___________ posjetiti Heidi.
Dolazi ona i ________.
•Tko se nije obradovao sadržaju pisma? Zašto? Čime je to pokazao?
•Nabroji tko je sve bio u povorci koja se približavala Heidi i djedu.
•Kakav je bio susret Heidi i Klare?
•Je li se djevojčici Klari svidjelo ondje kamo je došla?
•Kojim se dijelovima prirode oduševila?
•Po čemu vidiš da je Heidi dobra Klarina prijateljica?
Svuda oko nas – mediji
Film Heidi gledalo je mnogo
generacija djece. Pogledaj film
(igrani ili crtani) pa ga usporedi s
knjigom.
121
Otkrij čudesan svijet
Je li ti se dogodilo da ti nečija glazba smeta ili da ti svojim sviranjem ili slušanjem glazbe smetaš
nekome? Pričaj o tome.
Palača glazbe
Nekako se dogodilo da je te godine u Esperelu bilo nekoliko vrlo mladih svirača. Recimo točno: bilo
ih je pet, i bili su svi jednako neumorni u sviranju i jednako su voljeli svoje instrumente. Valent s
Malog raskrižja svirao je klarinet, crvenokosi Silvi iz Proljetne ulice bio je flautist, ali bi svaka svirala
u koju se puše pobudila njegovo zanimanje. Božena, koja je stanovala u Kratkoj ulici blizu Trga,
svirala je saksofon. Nino iz Uskog prolaza pokušavao je
metalnim štapićem izmamiti tonove iz pokućstva, čaša i
svjetiljki, no njegov pravi instrument bila je gitara.
Najmlađi svirač, mali Jurica, udarao je u
velike bubnjeve.
U malome gradu kao što je
122
Esperel teško je i zamisliti da se svirači ne poznaju. A budući da su se poznavali, moglo se očekivati da
će pokušati svirati zajedno. Dakle, pokušali su. I svidjelo im se. Ali činilo im se da imaju još mnogo
posla, da bi trebali zajedno vježbati i možda zajedno izmišljati novu glazbu koja bi im odgovarala.
Pitanje je, međutim, bilo gdje bi mogli zajedno svirati.
Najprije su pokušali kod Valenta, u njegovoj sobici na trećem katu. No nisu svirali ni pola sata kad su
se na vratima pojavili ljudi iz susjedstva i zamolili ih da prestanu.
– Žao nam je, ali to je zbilja užasna buka – govorili su.
– Kad biste mogli malo tiše...
– Kad biste mogli malo manje...
– Kad biste mogli negdje drugdje...
Mladi svirači nisu se htjeli svađati. Bilo im je žao što se susjedima ne sviđa njihova glazba... Zapravo,
možda im i nije bilo žao, možda im je bilo svejedno, ali nisu htjeli izazivati zlovolju i svađu oko nečega
što im je bilo toliko drago. Otišli su Silviju. Njegova je soba bila toliko natrpana knjigama i notama da
u njoj nije bilo mjesta za Juričine bubnjeve. No Silvijevi su imali lijepu terasu, pa su se svirači smjestili
na njoj. Počeli su svirati, ali ni Silvijevu se susjedstvu svirka nije svidjela. Svirači nisu bili glupi, i već su
slutili da će se slično ponoviti i drugdje.
– Kod mene nema smisla ni pokušavati – rekla je Božena. – Moja je kuća toliko blizu Trgu da bismo
začas imali pola grada pred vratima.
– Moji bubnjevi ionako svima smetaju – žalio se Jurica. – Zato kod kuće sviram u podrumu. A ondje
uopće nije lijepo.
– Idemo onda k meni – rekao je Nino. – Ne vjerujem baš u uspjeh, ali bar možemo reći da smo
pokušali.
Ni kod njega nisu bili bolje sreće.
Ipak, nisu htjeli odustati. Dadoše se u potragu za nekim mjestom s kojega ih nitko neće tjerati.
Ulomak iz priče Palača glazbe Sanje Lovrenčić
Izrazimo doživljaj
Suosjećaš li s
problemima glazbenika?
Uronimo u pjesmu
•Koje su sve instrumente svirala djeca?
•Pronađi rečenice iz kojih se da prepoznati
njihova ljubav prema glazbi i svojim
instrumentima.
•Koji ih je zajednički problem mučio?
•Koliko su ga puta pokušavali riješiti na
sličan način?
•Jesu li u tome uspjeli? A jesu li odustali?
•Mladi su glazbenici iskazali:
upornost
slabost
glupost?
Svuda oko nas – mediji
Možda ljudima smeta glazba, pogotovo
kad nema dovoljno prostora. Promatraj
kućne ljubimce. Koji od njih voli glazbu?
123
Otkrij čudesan svijet
Život djece kadkad je vrlo težak. U našoj domovini i diljem svijeta.
U ovoj priči upoznaj djelić života dječaka koji je prije dosta godina živio u Italiji.
Mali domoljub iz Padove
Jedan francuski brod isplovio je iz Barcelone u Španjolskoj za Genovu. Na brodu je bilo Francuza,
Talijana, Španjolaca, Švicaraca. Među njima i dječak od jedanaest godina, bijedno odjeven. Uvijek je
stajao po strani i svakoga gledao poprijeko, poput divlje životinje. Imao je zato i te kakav razlog. Prije
dvije godine otac i majka, seljaci iz okolice Padove, prodali su ga vlasniku neke cirkuske družine. Ovaj
ga je, pošto ga je uglavnom batinama i gladovanjem naučio nekim vještinama, vodio po Francuskoj
i Italiji, nemilosrdno ga tukao sve to vrijeme, i nikada mu nije dao da se dosita najede. Bilo je
žalosno pogledati ga kada su stigli u Barcelonu. Kako više nije mogao
podnositi batine i glad, pobjegao je od svojeg zlotvora i zamolio pomoć
talijanskog konzulata. Tu su se na njega sažalili i ukrcali ga na brod za
Genovu, dali mu pismo za tamošnjeg šefa policije, i zamolili ga da pošalje
dječaka roditeljima. Onim istim roditeljima koji su ga prodali kao životinju.
Siromah, bio je sav u prnjama i bolesna izgleda. Dali su mu kabinu drugog
razreda.
Ljudi su ga gledali, poneko bi ga nešto i pitao, ali on nije odgovarao. Činilo
se da ih sve mrzi i prezire, toliko su ga batine i glad promijenili. Međutim,
trojica putnika
silom su htjela
doznati nešto o
njemu i uporno
su ga ispitivali,
dok se dječaku na
kraju nije odvezao
jezik, te im je u
nekoliko riječi,
što talijanskih,
što španjolskih
ili francuskih,
ispričao svoju
priču. Ti putnici
nisu bili Talijani, ali
razumijeli su ga i
sažaljevali. Možda
pod utjecajem
vina što su ga
popili, dadoše mu
124
novaca i počeše s njime zbijati šalu i nagovarati ga da im još priča. U taj čas ušle su u prostoriju neke
gospođe, a ovi, da bi se napravili važni, počeše mu davati još novaca, glasno govoreći:- Uzmi ovo!
Uzmi i ovo!- trudeći se da novac zazveči na stolu. Dječak je pokupio sav novac i stavio ga u džep, tiho,
malo zbunjeno im zahvaljujući, ali mu je pogled prvi put bio veseo i sretan. Ode zatim u svoju kabinu,
navuče zastor i onako u miru, zadubi se u svoje misli. Tim novcem mogao se dobro najesti na brodu,
nakon što je dvije godine živio na kruhu. Kad se iskrca u Genovi, mogao bi kupiti kaputić nakon što
je dvije godine hodao u prnjama. Nadao se da će ga otac i majka bolje primiti ako se pojavi s nešto
novaca, nego ako dođe praznih džepova. Taj novac je za njega bilo cijelo bogatstvo.
Dok je tako razmišljao, sam u svojoj kabini, ona trojica putnika razgovarala su u prostoriji za ručanje.
Pili su i pričali o zemljama u koje su putovali i pomalo se razgovor povede o Italiji. Jedan se žalio na
hotele, drugi na željeznicu; uopće, počeli su ružno govoriti o toj zemlji.Jedan reče da bi radije putovao
u Laponiju, drugi da je u Italiji naišao samo na lopove i razbojnike, treći da talijanski činovnici ne
znaju ni čitati.- Glup narod- ponovi prvi. – Prljav- doda drugi.- Loš...- izusti treći, želeći reći „lopovi“,
ali ne dovrši. Kiša novčića sruši im se na glave. Padali su na stol ispred njih, snažno zvečeći. Sva trojica
se bijesno podignu, gledajući oko sebe, ali dobiše samo još jednu šaku novčića u lice. – Evo vam vaše
novce- poviče prezrivo dječak, pojavivši se na prozoru svoje kabine. – Ne primam milostinju od onih
koji vrijeđaju moju domovinu.
Ulomak iz romana Srce Edmonda de Amicisa
Izrazimo doživljaj
Kakve osjećaje u tebi budi ova priča?
Uronimo u pjesmu
•Koji je dio dječakova života posebno težak?
•Koja su prava ovoga dječaka narušena?
•Za svaku tvrdnju nađi potvrdu u priči.
I mama i tata trebaju se brinuti za tebe dok ne odrasteš.
Tvoja sigurnost tiče se cijelog društva.
Ići u školu je tvoje pravo. Bez škole život je siromašan.
Ne smiju te tući, čak ni roditelji!
Ne smiju te zatvarati niti uhititi bez razloga!
Tvoje zdravlje nije samo tvoja stvar.
Ono se tiče tvoje obitelji, ali i svih koji te poznaju.
Posebno tvojeg liječnika.
Ne smiješ biti ničiji rob niti dopustiti da te iskorištavaju.
•Jesu li ljudi koji su mu dali novac učinili to iz milosrđa ili
kojeg drugog razloga?
•Zašto im je dječak vratio novac?
•Slažeš li se s tvrdnjom iz naslova da je on mali domoljub? Objasni.
Svuda oko nas – mediji
Promotri sliku djece koja prose.
Napiši poruku odraslima koja ih treba
potaknuti da im pomognu.
125
Otkrij čudesan svijet
Sjećaš li se kakva tužna događaja u svojoj obitelji? Pričaj o tome. Što je posebno rastužilo djecu
u ovoj priči?
Uzbuna na Zelenom vrhu
U gradskom predgrađu, gdje stanuje glavni junak romana dječak Koko, zavladala je atmosfera straha.
Počinjeno je zlodjelo – pokradene su kokoši i otrovani psi. Žrtvom lopova pao je Kokin ljubimac, pas
Cigo.
.........
A kada je ustala i njegova malena sestra Marica i kada su joj oprezno rekli da više nema Cige, steglo
ga je u grlu i dugo je u sebi ponavljao: “Neću, neću, neću plakati, ja sam gimnazijalac.” Tješeći
sestricu, rekao je da će nabaviti novoga, ljepšega psa i odjednom shvati da je to zaista moguće. Njegov
će tata raditi i popodne i već za dva-tri mjeseca imat će velikog, velikog crnog Cigu kojega će smjeti
pogladiti samo on, Koko.
– Jest, bit će veći, puno veći, i vrh repa bit će mu sasvim bijel. Hajde, sekice, idemo pokopati starog
Cigu. On bi ionako umro od starosti, znaš.
– Ne bi... ne bi... Cigo je još bio mlad, rodio se kad i ja, a nama je učiteljica pričala kako psi dugo žive.
Cigo bi živio kao i ja, možda i dulje... o-o-o...
– Hodi, Marice, pokopat ćemo ga u vrtu, pod najvećom jabukom, kraj plota.
– Dobro, ja ću ga nositi...
Ali Cigo je bio pretežak. Ipak ga je morao ponijeti Koko, a djevojčica je kaskala za njim pridržavajući
kitnjasti, dugački rep.
.........
Zemlja pod velikom jabukom bijaše tvrda i dječakova bi noga svakog časa skliznula s lopate. Sunce tek
što je izronilo nad ružičastim obzorjem a kopač
se već dobrano oznojio. Mala Marica je
donijela star, izderan stolnjak u koji
umota uginulog psa.
– Ja ću lijepo napisati ime i
datum na jednu dasku i zabit
ćemo je u zemlju iznad
Cigine glave, hoćeš li?
– pitao je Koko otirući znoj
s čela.
– Hoću, hoću. A zašto ne
bismo postavili križ, a?
– Ne, ne može križ, on nije
kršten – široko se osmjehnu
brat. – Stavit ćemo mu
lijepu dasku, a ja ću...
– Kako nije kršten, ta dali
smo mu ime, krstili smo ga.
126
Zar se nije zvao Cigo?
– Znam... Jesmo, ali ipak... Uostalom, nemoj me gnjaviti. Stavit ću mu dasku i napisati...
– Ne, nećeš... ja ću napisati ime i dan, i godinu, i sve. Ja znam pisati i... – Marica je oklijevala – ja sam
ga više voljela.
– Ali je zato on više volio mene – reče dječak mjereći drškom lopate dubinu iskopane jamice.
– Nije, nije... mene je više volio... kad god bih došla iz škole... i inače... i uvijek...
– A ja sam ga hranio... i meni je dolazio u susret, a tebi ne.
– Jest, jest, ti si zavidan – djevojčica stisne šake, zamaše glavom i udari nogom o hrpu iskopane zemlje.
– Daj mi lopatu, ja hoću da zakopam svog Cigu... daj... pusti mi-i... mama-a-a, vidi ga-a-a...
– Što je sad? Opet se svađate. Kao da nemam dosta drugih briga, nego da se još natežem s vama.
Požuri ako hoćeš da idem, i nemoj izazivati Maricu.
– Ja... – zausti Koko, ali se sjeti da bi mogao propasti posjet gradu i odluči ništa ne odgovoriti. Ljutito
ispusti lopatu, i ne pogleda iskopanu raku, ni svoju razjađenu sestru, i pomisli: “Nabavit ću jednog
velikog, strašno velikog sivog psa, i neće se zvati Cigo, nego Sultan. Da, Sultan. I nitko ga neće smjeti
dotaći, slušat će samo mene.” Onda malo zastade, porazmisli i počeše se za lijevim uhom te doda u
mislima: “Zvat će se Car, to je ljepše za psa.”
Ulomak iz romana Uzbuna na Zelenom vrhu Ivana Kušana
Izrazimo doživljaj
Zašto se Koko na kraju naljutio?
Uronimo u priču
•Po čemu se može zaključiti da je Marica znatno mlađa sestra?
•Podijelite se u skupine pa neka svaka skupina nakon međusobnog razgovora o
tekstu odgovori na sljedeća pitanja:
•Što misliš, tko je bio tužniji, Marica ili Koko?
•Je li Koko uspio utješiti Maricu?
•Po čemu se može zaključiti kako je Marici važno ustvrditi da je pas Cigo nju
više volio?
•Što misliš, je li time htjela napakostiti Koku ili ...?
Svuda oko nas – mediji
Imaš li i ti sličnih problema? Pokušaj ih izreći pismom.
Dragi Zlatko,
Molim da mi odgovoriš tko ima pravo, moj tata ili ja?
Ja sam Nenad. Imao sam psa kojeg sam jako volio.
Svugdje je išao sa mnom, čak me čekao pred
školom. Ja sam se o njemu brinuo, hranio ga, vodio
na cijepljenje. Samo je mene slušao do kraja. Onda
je obolio od neizlječive bolesti i unatoč lijekovima
uginuo. Pokopali smo ga u našem vrtu. Ja i sad
ponekad stavim na njegov grob malo cvijeća i pokoju
kost. Bio sam jako žalostan kada je uginuo. Jedino što
želim, jest da mi nabave istog takvog psa, a tata kaže
da bi bilo bolje nabaviti psa koji će se razlikovati od
Groma.
Dragi Nenade,
Mislim da Tvoj tata ima pravo. Tvoga psa jednostavno
više nema, on je uginuo. Ostalo je lijepo sjećanje na
zajedničko prijateljstvo. Bilo bi nepravedno prema
novom psu da bude jednostavno zamjena za Groma.
Ako se budeš brinuo za novoga psa kao za Groma, Tvoj
će novi pas razviti mnogo lijepih osobina. Ali on ima
puno pravo da bude drukčiji od Groma. Slično je i u
ljubavi: ako nekoga izgubimo, druga osoba ne može biti
zamjena za onu prijašnju. S novom se osobom razvija
nova ljubav, različita od prethodne. Za utjehu prilažem
jednu posuđenu karikaturu francuskog karikaturista
Chavala.
av! av!
Šaljem ti pozdrav
127
Otkrij čudesan svijet
Jesi li kada promatrao/promatrala padanje kiše i slušao/slušala zvukove koji pritom nastaju?
Kapljica kiše
Kap-kap-kap
kap-kap-kap-kap
KAP
KAPLJA
KAPLJICA
Poslije kiše
U travi
Tiho diše
Sunce joj se smije
I sve jače grije
A kapljica tužna
Diše sve tiše
Sve tiše
I ti-šeee...
Sunce joj se smiješi
Kao da je tješi
Kapljica se njiše
I diše
Sve tiše
Sve ti-še
I ti-šeee...
Sve tiše i tiše
Polako izdiše
I nema je više
I nema je više
Ivan Novački
Izrazimo doživljaj
Što se na kraju
dogodilo s kapljicom
kiše?
Kakav osjećaj u tebi
budi ova pjesma?
128
Uronimo u pjesmu
•Koji stihovi podsjećaju na padanje kiše?
•Gdje se nalazi kapljica kad kiša prestane padati?
•Zašto je kapljica tužna kad sja sunce?
•Koji stihovi upućuju na to da je kapljica kiše sve
manja, da polako nestaje?
Svuda oko nas – mediji
Promotri kapljice kiše dok se
slijevaju niz prozorska stakla i
prelijevaju jedna u drugu.
Otkrij hrvatski jezik
Rječnik
Što je žega?
Što je žalac?
Mislim da je to kad životinje
imaju nekakvu pikicu.
Na primjer, ose i pčele.
Žalac – 1. organ u obliku igličaste
cjevčice nekih kukaca iz kojega se pri
ubodu ilijeva tekućina, 2. vršak jezika
zmije, 3. pakosna, zajedljiva riječ
Žega je kad si u pustinji i
nemaš ni hrane ni vode, pa
si jako žedan i vruće ti je.
Jedna riječ može imati više značenja. Ona će biti pojašnjena u rječniku.
Riječi su poredane abecednim redom. Najprije se traži prema prvom,
a zatim prema drugome slovu u riječima.
Pokušaj u rječniku sam/sama odgonetnuti značenje ovih riječi. Potom svoja tumačenja usporedi s
onima u rječniku
brazda – 1. sloj prevrnute zemlje koja ostaje za plugom, 2. pjenasti trag na
površini vode, 3. jaka bora na licu
brazgotina –
Brazil –
brdo –
Prouči sadržaj ovoga udžbenika. Na kojoj je stranici neki zanimljiv naslov teksta kojega bi volio/voljela
pročitati?
kazalo – pregled sadržaja knjige uređen po
naslovima (i podnaslovima); upućuje na
stranice knjige
129
Otkrij čudesan svijet
Kada staviš školjku na uho, na što te podsjeća njezin zvuk? Kakav je taj zvuk?
Školjka
Dječak na žalu
u pijesku leži
i školjku sjajnu
i školjku malu
na uho stavlja
i sluša, sluša:
šapatom
šapće
šuštavo
svira
stotinu žica
stotinu lira.
na šumnom
valu
davne mu
tajne
more
javlja!
To iz širina,
to iz daljina
svjetovi zbore,
to iz dubina
struji i bruji
beskrajno more!
Stjepan Jakševac
Bogatimo rječnik
zbore/zboriti – govore/govoriti
I sluša dalje
u sjeni bora,
školjka mu
šalje
muziku mora:
šumori
šumno
šumorom
šuma
Izrazimo doživljaj
U kojem položaju
dječak sluša školjku?
Koji stih u prvoj strofi
izriče da dječak dugo
sluša?
130
Uronimo u pjesmu
•Što bi dječak volio čuti?
•U kojoj strofi riječi zvuče kao zvuk školjke kad se
stavi na uho ili kao zvuk mora?
•U kojoj strofi stihovi poručuju da se u malenoj
školjci kriju zvukovi dalekoga mora?
•Stih struji i bruji predstavlja:
šum borova
šum valova?
•Koji stihovi ili riječi govore da je taj zvuk lijep,
melodiozan, ugodan?
Svuda oko nas – mediji
Vanjski dio ljudskoga uha zove se
školjka. Zahvaljujući našoj školjci,
mi hvatamo različite zvukove koji
putuju u unutrašnjost uha sve do
mozga.
Usporedi oblik ljudskoga uha i
školjke te uoči sličnosti i razlike.
Otkrij čudesan svijet
Kada kažeš riječ more, na što prvo pomisliš? Što te posebno oduševljava na moru?
More
More je široka cesta,
Najšira cesta svijeta,
Po njoj brodovi plove
I bijeli galeb šeta.
More je zrcalo sunca,
Jedra, bijelih lađa,
U njemu svakoga časa
Bezbroj života se rađa.
More je carstvo riba,
Školjki, rakova, zvijezda,
U njemu kitovi plavi
Svijaju svoja gnijezda.
Morem se brodovi voze
I bijeli galeb šeta,
More je široka cesta,
Najšira cesta svijeta.
Mladen Bjažić
Izrazimo doživljaj
Koja se riječ najčešće ponavlja u pjesmi?
Uronimo u pjesmu
•Koja se strofa ponavlja u pjesmi? S čime je pjesnik u njoj
usporedio more?
•Zašto je more najšira cesta svijeta?
•Što se sve zrcali u moru? Jesi li kada promatrao/promatrala
svoj odraz u moru?
•Pronađi stihove koji potvrđuju da u njemu i malena i velika
bića mogu naći svoj dom.
•U njemu svakoga časa
Bezbroj života se rađa.
Ovi stihovi iskazuju:
neizmjerno siromaštvo života u moru,
neizmjerno bogatstvo života u moru.
Svuda oko nas – mediji
Naslikajte
grupnu
sliku koja
prikazuje
neka od
morskih
bića.
131
Otkrij čudesan svijet
Maštaš li o susretu s divnom životinjom koju voliš? Pričaj o tome.
Pljuska iz mora
Kad god je mislio dovabiti delfina, uvijek se sklonio podalje od sela i ceste, samo da mu nitko ne
smeta.
Izgledao je i očekivao tako Macan dupina nekoliko dana strpljivo i eto sreće, jednog svježeg jutra:
evo ga! Izronio je iz mora nedaleko obale, možda na sto-dvjesto metara. Zaigralo srce Macanu. On
oprezno uđe u vodu i zapliva oštro ali tiho prema delfinu (samo da ga ne poplaši), ali je, sve plivajući,
pomalo sviruckao.
– Pričekaj me, moj delfinu! – u mislima mu je govorio Macan. – Ne boj se, dupinčiću, neću ti ja ništa!
Nisam ja ribar, tvoj neprijatelj, ja sam Macan, sportaš i rekorder u svim sportovima. Budeš li pametan,
moj dupine, i složiš li se sa mnom, mi ćemo se proslaviti!... Bit ćemo prvaci svijeta u jedrenju bez
jedara i bez motora!
Ali delfin je nemiran. Sad je tu, sasvim si mu blizu, kadli, dok okom trepneš, eno ga već sto i više
metara dalje. Čas ga vidiš, čas ga ne vidiš! Izroni, uroni, pa opet izroni, baca se kao da pleše, puše, štrca
vodu, pa opet nestane. Ne znaš nikad, da li je to samo jedan ili dva, ili čak tri delfina.
Najednom, kad se Macan najmanje nadao, izroni delfin sasvim blizu pred njim i dok se iznenađeni
i zaprepašteni Macan nije snašao – ćus – pljus – pljusnu ga dupin repom po nosu i po zubima tako
da mu je harmoničicu zatjerao u usta. Malo te je nije progutao. Bio se Macan i iznenadio i preplašio
(ali ovo nije htio priznati ni samom sebi), osim toga delfin ga zalio čitavim valom vode, dok je Macan
došao k sebi, dupinu ili dupinima više ni traga ni glasa, osim što je more oko njega bilo još uzburkano,
te su se valovi zibali u sve širim krugovima.
Srećom nikoga nije bilo na obali, da mu se nasmije i naruga: neka stavi delfinu soli na rep... Još je veća
sreća bila da mu je harmonika ostala u ustima, mada mu je skoro odbila zub, jer da je pala u more, tko
bi je ikada našao! Čime bi onda vabio dupine?!...
Macan zapliva natrag zibajući se na valovima što ih napraviše dupini. Mada je dobio repom po nosu i
ustima, ipak je bio zadovoljan:
– Neka, neka, ipak su me spazili! Sad me već poznaju! Još dva-tri
puta tako, pa da vidiš!... Pripitomit ću ja tebe, moj delfine! Vozit
ćeš ti mene po Jadranskom moru!...
Ulomak iz priče Na leđima delfina Slavka Kolara
Bogatimo rječnik
dovabiti - primamiti, vabiti zovući uzvicima vabljenja
Izrazimo doživljaj
Što te može oduševiti u ovoj priči?
Uronimo u priču
•Je li ovaj susret dječaka i delfina rijetkost ili se često događa?
•O čemu mašta Macan?
•Kakvo je delfinovo kretanje u moru?
•Koji je bio prvi kontakt delfina i dječaka?
•Kako je na kraju Macan protumačio to ponašanje delfina?
•Koji su osjećaji preplavili dječaka u trenutku susreta?
•Za svaki pronađi potvrdu u priči.
uzbuđenje radost iznenađenje
132
Svuda oko nas – mediji
Cresko-lošinjsko otočje krasi iznimno blaga klima, a
mjesto Mali Lošinj na otoku Lošinju nadaleko je poznato
klimatsko lječilište. Odlučite li od hladnoće pobjeći upravo
tamo, očekuje Vas nezaboravan susret. U čistim vodama
lošinjskog akvatorija svoj dom su pronašli prekrasni
stanovnici mora - dobri dupini!
U sjevernom Jadranu, koji je prilično plitko more, dobri
dupin je najčešća vrsta morskih sisavaca. Lako ih je
identificirati jer na leđnoj peraji, vidljivoj kad izađu na
površinu po zrak, imaju karakteristične oznake - ureze i
ožiljke.
Otkrij čudesan svijet
Voliš li promatrati plovila na moru? Koje ti je najdraže?
Pročitaj tekst o starinskom plovilu kakvim se više ne plovi.
Hrvatska falkuša
Falkuša je starinska ribarska brodica. Njome su
Komižani potezali na ribarenje sve do male otočne
skupine Palagruže. Vrijedilo je pravilo da mjesto
za ribarenje prvi bira onaj tko prvi stigne do
Palagruže. Da bi se izbjegli sukobi, svake se godine
na početku ribarske sezone održavala regata. Sve
brodice, falkuše iliti gajete, utrkivale su se od Visa
do Palagruže. Utrka bi započinjala pucnjem topa s
komiške utvrde. Kako bi tko stigao do cilja birao si
je mjesto za ribarenje.
Falkuša je drvena brodica dugačka desetak metara,
široka oko tri. Ima dva jedra. Obično se plovilo na jedra, ali ako ne bi bilo vjetra, veslalo se. Posada
se sastojala od petorice ribara. Veslanjem se do Palagruže stizalo za trinaest sati, a ako bi vjetar bio
povoljan, za samo pet sati. Ulovljena riba, uglavnom srdele, najčešće se usoljavala u bačvama. Falkuša
je mogla ponijeti više od šest tona usoljene ribe, a za takav ulov trebalo je i više od dvadeset dana.
Zadnje falkuše bile su u uporabi pedesetih godina ovoga stoljeća.
regata – natjecanje u veslanju, jedrenju ili u vožnji motornim čamcima
Izrazimo doživljaj
Što ti je najzanimljivije u priči o falkuši?
Uronimo u priču
•Tko se služio falkušom? Za što se koristila? Što misliš o načinu pokretanja broda?
•Promotri crtež falkuše pa ga usporedi s današnjim ribarskim brodovima.
Svuda oko nas – mediji
Pronađi na internetu
fotografiju nekog
ribarskoga broda pa ga
usporedi s falkušom.
133
MALI PRAVOPISNI RIJEČNIK
A
abeceda
anđeo, anđeli
atletičar
B
bacač
bačva
bdjeti, bdijem, bdio sam, bdjet ću
berač
beskonačan, beskonačna,
beskonačno
beskućnik, beskućnici
bezvrijedan, bezvrijedna,
bezvrijedno
bicikl
bič
bičevanje
bijeda
bijedan, bijedna, bijedno
bijednik, bijednici
bijeg, bjegovi
bijel, bijela, bijelo
bijelac, bijelci
bijelo-crven
bijesan, bijesna, bijesno
birač
bjelance
bjeloočnica
bjesnilo
bježati, bježim, bježao sam, bježat
ću
blijed
blijedožut
bljesak
bobičast
bočica
boćati se
bogaćenje
bogatstvo
boksač
bolničar
bombon
bombončić
134
borić
brat, braća
bratić
brijeg, brjegovi
brodić
bubnjić
budući
budućnost
buđenje
cvjećar
cvjećarnica
cvjetati
cvjetić
cvokotati, cvokoćem, cvokotao
sam, cvokotat ću
cvrčak
C
čačkalica
čađa
čađav
čahura
čaj, čajevi
čakavski
čamac, čamci
čamčić
čaplja
čarapa
čardak, čardaci
čaroban, čarobna, čarobno
čarolija
časak
časnik
časopis
čast
častiti, častim, častio sam, častit ću
čaša
čavao, čavli
čarka
čavlić
čedan, čedna, čedno
čekaonica
čekati, čekam, čekao sam, čekat
ću
čekić
čeličan
čelik
čelo
čempres
čep, čepovi
čepić
car, carevi
carić
carinik, carinici
C-dur
cece-muha
cičati, cičim, cičao sam, cičat ću
cijeđenje
cijel
cijena
cijeniti, cijenim, cijenio sam, cijenit
ću
cijepljenje
cijev
cilj, ciljevi
cjelina
cjelovit
cjenik, cjenici
cjepivo
cjevčica
c-mol
crijep, crjepovi
crijevo
crnac, crnci
crnogoričan
crnook
crtač
crtačica
crtaći – crtaći pribor
crtić
crvić
cvijeće
cvijet, cvjetovi
cvijetak
C-vitamin
Č
često
češalj, češljevi
češljati, češljam, češljao sam,
češljat ću
četiri
četiristo
četka
četkica
četrdeset
četvero
četvrtak
četvrti
čeznuti, čeznem, čeznuo sam,
čeznut ću
čimpanza
čin, činovi
činiti, činim, činio sam, činit ću
čipka
čist
čistačica
čistiti, čistim, čisto sam, čistit ću
čistoća
čitanka
čitanje
čitaonica
čitatelj, čitatelji
čitati, čitam, čitao sam, čitat ću
čizma
član, članovi
čokolada
čovječanstvo
čovjek
čučnuti, čučnem, čučnuo sam,
čučnut ću
čudan, čudna, čudno
čuditi se, čudim se, čudio sam se,
čudit ću se
Ć
ćelav
ćelavost
ćevapčić
ćud
ćudljiv
ćuk
D
daščica
dečkić
dečko
desetljeće
dijeliti, dijelim, dijelio sam, dijelit ću
dijete, djeca
dio, dijelovi
divljač
dječak, dječaci
djed, djedovi
djelo
djetelina
djetinjstvo
djevica
djevojčica
doček, dočeci
dočekati, dočekam, dočekao sam,
dočekat ću
doći, dođem, došao sam, doći ću
događaj
događati se
dojenče
domaćica
domaćin
donijeti, donesem, donio sam,
donijet ću
doručak
doručkovati, doručkujem,
doručkovao sam, doručkovat ću
dotrčati
dovući, dovučem, dovukao sam,
dovući ću
drijemati, drijemam, drijemao sam,
drijemat ću
drveće
drvosječa
dvije
dvjesto
dvojica
DŽ
džem
džemper
džep, džepovi
džeparac, džeparci
džin, džinovi
džins-hlače
džins-košulja
džip, džipovi
džudaš
džudo
džungla
Đ
đačić
đački
đak, đaci
E
ekologija
ekonomija
elastičan, elastična, elastično
električar
elektroenergija
emisija
energičan, energična, energično
evanđelje
F
fićuk
fićukati
finoća
fizički
fotoaparat
fotoklub
franjevac, franjevci
G
gađati, gađam, gađao sam, gađat
ću
gimnastičar
glačalo
gladak, glatka, glatko
glasač
glasić
gledatelj, gledatelji
gluhoća
gnijezdo
gnječiti, gnječim, gnječio sam,
gnječit ću
135
golubić
golupčić
gospođa
gospođica
gošća
gradić
građanin
grančica
graničiti
grč, grčevi
grijač
grijaći – grijaće tijelo
grijeh, grijesi
griješiti, griješim, griješio sam,
griješit ću
grožđe
grožđica
H
hajduk, hajduci
harač
higijena
hijena
hlače
hladnoća
hladnjača
hrčak, hrčci
hrđa
hrđati
hrđav
htjeti, hoću, htio sam, htjet ću
hvala
hvaliti, hvalim, hvalio sam, hvalit ću
I
ići, idem, išao sam, ići ću
ideja
idući – idući put
igrač
igračica
igračka
ilovača
inače
iscijediti
isključiti, isključim, isključio sam,
isključit ću
ispeći, ispečem, ispekao sam,
136
ispeći ću
ispovijed
ispravljač
ispričati, ispričam, ispričao sam,
ispričat ću
ispričnica
istraživač
istrčati
iščekivati, iščekujem, iščekivao
sam, iščekivat ću
iščupati
izbjeći, izbjegnem, izbjegao sam,
izbjeći ću
izbjeglica
izdajica
izlazak, izlasci
između
izmiješati, izmiješan, izmiješao
sam, izmiješat ću
izmjena
izmjeriti, izmjerim, izmjerio sam,
izmjerit ću
izračunati, izračunam, izračunao
sam, izračunat ću
izreći
izviđač
K
J
kopač
jačina
jahač
jahaći
jarčić
jareći
jastučić
jastučnica
jauk, jauci
jedanaest
jedanput
jednačiti, jednačim, jednačio sam,
jednačit ću
jednadžba
jučer
junačina
junak, junaci
koračati, koračam, koračao sam,
kajkavac, kajkavci
kamenčić
kamenčina
kapuljača
karanfil
katolički
katolik, katolici
kći, kćer
kićenje
kiseo, kisela, kiseo
klečati, klečim, klečao sam, klečat
ću
klizač
ključ
kočija
kočnica
kolač
kolačić
kolijevka
kolutić
komadić
končić
konjanik, konjanici
konjić
kopča
koračat ću
korijen
koristan, korisna, korisno
kornjača
kotač
kotao, kotlovi
kovčeg, kovčezi
krađa
kraljević
kralježnica
krijesnica
krojač
kršćanin
kuća
kućica
kutić
kvočka
L
lađa
lakoća
lančić
lavić
leća
lađa
leptirić
leptir-kravata
letjelica
letjeti, letim, letio sam, letjet ću
ličinka
liječenje
liječnik, liječnici
lijek, lijekovi
lijen, ljeniji
lijep, ljepši
lijepiti, lijepim, lijepio sam, lijepit ću
listić
lišće
lončić
lopoč
luđak
LJ
ljekarna
ljekovit
ljenčariti, ljenčarim, ljenčario sam,
ljenčarit ću
ljepilo
ljepljiv
ljepota
ljestve
ljestvica
ljetovanje
ljubak, ljupka, ljupko
ljubičast
ljubičica
ljuljačka
M
mač
mačak
mačevanje
mačić
mačka
maćeha
magarčić
majčica
majmunčić
matematičar
medvjed
medvjedić
među
međutim
mehaničar
mijesiti, mijesim, mijesio sam,
mijesit ću
milijun
mišić
mjehurić
mjera
mjesec
mjesto
mješovit
mlad, mlađi
mladić
mladunče
mlijeko
mljekara
močvara
moć
mogućnost
momčad
mračan, mračna, mračno
N
način
nagao, nagla, naglo
najčešće
najedanput
najjači
najmlađi
nalijepiti, nalijepim, nalijepio sam,
nalijepit ću
naočale
naopačke
napadač
naprijed
naranča
narječje
naručiti, naručim, naručio sam,
naručit ću
naručje
narudžba
naslijediti, naslijedim, naslijedio
sam, naslijedit ću
naslonjač
navijač
nečiji
nečistoća
nečitak
nećak
nećakinja
nedjelja
neistina
nejasnoća
nemoć
nepobjediv
nešto
netočan
nevidljiv
nevrijeme
neznanje
nezreo, nezrela, nezrelo
noć
nosić
novčić
nožić
NJ
njega
njegovati, njegujem, njegovao
sam, njegovat ću
nježan
njihaljka
njuh
njuška
O
obećanje
obećavati, obećavam, obećavao
137
sam, obećavat ću
običan, obična, obično
oblačić
obuća
ocijeniti, ocijenim, ocijenio sam,
ocijenit ću
ocjena
očaj
oči
odijelo
odjeća
odlučiti, odlučim, odlučio sam,
odlučit ću
općina
oraščić
osjetljiv
oslobođenje
osmijeh, osmijesi
ozlijediti, ozlijedim, ozlijedio sam,
ozlijedit ću
P
pačić
palača
pamćenje
papirić
papuča
paučina
pečat
pečenka
peć
peći, pečem, pekao sam, peći ću
pećina
petsto
pidžama
pilić
pjesma
pjesnik, pjesnici
pjevač
plač
plaća
plesačica
ploča
pluća
pljačka
pobjeda
138
početak, početci
početnica
poć, pođem, pošao sam, poći ću
poduzeće
pogača
pokrivač
pomoć
ponoć
posuđe
S
sačuvati, sačuvam, sačuvao sam,
sačuvat ću
samoća
samoglasnik, samoglasnici
savjest
savjet
sebičan, sebična, sebično
posvađati se, posvađam se,
sendvič
posvađao sam se, posvađat ću se
shvaćanje
poučak
sići, siđem, sišao sam, sići ću
pričest
siječanj
priča
sijed
prijelaz
sijeno
prijenos
sinčić
prijevoz
siroče
priručnik, priručnici
sječa
psić
ptičica
R
račun
računalo
sjeći, siječem, sjekao sam, sjeći ću
sjedalo
sjeme
sjena
sjesti, sjednem, sjeo sam, sjest ću
slastičarnica
računati, računam, računao sam,
sličica
računat ću
slijep
raščupan
slijepac
različit
sljepoća
razmijeniti, razmijenim, razmijenio
smeće
sam, razmijenit ću
smeđ
razmjena
smijeh, smjehovi
reći, rečem, rekao sam, reći ću
smjer
redoslijed
snijeg, snjegovi
ribič
rijedak, rjeđi
rijetko
rječnik
rođak
ručak
ručati, ručam, ručao sam, ručat ću
ručica
ručetina
rupčić
sreća
stijena
stolić
strojovođa
svijeća
Š
šećer
šesto
šeširić
šezdeset
štapić
štićenica
štihača
T
tanak, tanji
tanjurić
tečaj
tehničar
tekućica
tekućina
tenisač
teškoća
težak, teška, teško
tijek
tijelo
tisuća
tisućljeće
tjedan
tjelovježba
tjerati, tjeram, tjerao sam, tjerat ću
tlačen
točan, točna, točno
treći
trećina
trotočje
tuđ, tuđa, tuđe
tvrđava
U
učenica
učenik, učenici
učenje
učionica
učitelj
učiti, učim, učio sam, učit ću
udžbenik, udžbenici
ugođaj
uključiti, uključim, uključio sam,
uključit ću
unaprijed
unatoč
unučica
uređaj
uskličnik, uskličnici
uvjet
uzbuđen
uzbuđivati
uzrečica
V
valjčić
večer
večera
večerati, večeram, večerao sam,
večerat ću
većina
velečasni
velik, veći
veljača
vijek, vjekovi
vijenac, vijenci
vijest
vikati, vičem, vikao sam, vikat ću
visok, viši
vjenčanje
vjera
vjernik, vjernici
vjeronauk
vjeroučitelj
vjerovati, vjerujem, vjerovao sam,
vjerovat ću
vjetrenjača
vjetar, vjetrovi
vježba
voće
vodič
vojnik, vojnici
vrapčić
vreća
vrećica
vući, vučem, vukao sam, vući ću
Z
začelje
zagrebački
zahrđati
zaključak, zaključci
zaključati, zaključam, zaključao
sam, zaključat ću
zamijeniti, zamijenim,
zamijenio sam, zamijenit ću
zapamćen
zapovijed
zapovijedati, zapovijedam,
zapovijedao sam, zapovijedat ću
zaštićen
zatvarač
zavičaj
zavjet
zdjelica
zečica
zečić
zločin
zubić
zvijer
zvijezda
zvjezdarnica
zvučnik
Ž
ždrijebe
žeđ
živjeti, živim, živio sam, živjet ću
žličica
žuč
župnik, župnici
žut, žući
139
RJEČNIK VLASTITIH IMENA
A
Ana, Anin
Ante, Antin
Atena (gl. grad)
Atlantski ocean
Australija (država)
B
Babina Greda (mjesto)
Badnjak (blagdan)
Bakar (mjesto)
Bakarski zaljev
Baranja (pokrajina)
Baranjac, Baranjka
Biblija ili Sveto pismo
Bjelovar (mjesto)
Bjelovarac, Bjelovarka
Bosna i Hercegovina (država)
Božić (blagdan)
Brač (otok)
C
Cetina (rijeka)
Crikvenica
Crikveničanin, Crikveničanka
Crno more
Cvjetnica (blagdan)
Č
Čačinci (mjesto)
Čačinčanin, Čačinčanka
Čakovec (mjesto)
Čakovčanin, Čakovčanka
Ć
Ćiril, Ćirilov
Ćelije (mjesto)
140
D
Dalmacija (pokrajina)
Dalmatinac, Dalmatinka
Dalmatinska zagora
Dan državnosti Republike
Hrvatske (blagdan)
Daruvar (mjesto)
Daruvarac, Daruvarka
Deset zapovijedi Božjih
Dinara (planina)
Drava (rijeka)
Dubrovnik (mjesto)
Dubrovčanin, Dubrovčanka
Dugo Selo (mjesto)
Hrvatska Kostajnica (mjesto)
Hrvatska narodna banka
Hrvatska radiotelevizija
Hrvatska vojska
Hrvatsko primorje
Hrvatsko zagorje
Hvar (otok)
I
Iločanin, Iločanka
Ilok (mjesto)
Isus Krist
Istra (pokrajina)
Istranin, Istranka
Đ
J
Đakovo (mjesto)
Đakovčanin, Đakovčanka
Jadransko more
Japan (država)
Japanac, Japanka
E
Egipat (država)
Egipćanin, Egipćanka
Europa (kontinent)
K
G
Kanada (država)
Kanađanin, Kanađanka
Karlovac (mjesto)
Karlovčanin, Karlovčanka
Katolička crkva
Knin (mjesto)
Kninjanin, Kninjanka
Korčula (otok)
Korčulanin, Korčulanka
Krbavsko polje
Kvarnerski zaljev
Gorski kotar
Gospić (mjesto)
Gospićanin, Gospićanka
L
F
Finska (država)
Finac, Finkinja
Francuska (država)
Francuz, Francuskinja
H
Hrvat, Hrvatica
Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti
Lastovac, Lastovka
Lastovo (otok)
Ličanin, Ličanka
Ličko Petrovo Selo (mjesto)
Lika
London (gl. grad)
Lj
Ljubljana (gl. grad)
Ljubljančanin, Ljubljančanka
M
Mala Gospa (blagdan)
Marija Bistrica (mjesto)
Međimurje
Međimurac, Međimurka
Mjesec (planet)
Mljećanin, Mljećanka
Mljet (otok)
Moskovljanin, Moskovljanka
Moskva (gl. grad)
Mura (rijeka)
N
Nacionalna i sveučilišna knjižnica
Našice (mjesto)
Našičanin, Našičanka
Nil (rijeka)
Nova godina (blagdan)
Nova Gradiška (mjesto)
Novi Sad (mjesto)
Novi Zeland (država)
O
Opatija (mjesto)
Opatijac, Opatijka
Osijek (mjesto)
Osječanin, Osječanka
Osnovna škola „Ante Kovačić”
Osnovna škola kralja Tomislava
P
Papuk (planina)
Petrinja (mjesto)
Petrinjac, Petrinjka
Petrova gora
Plitvička jezera
Podravac, Podravka
Podravina (pokrajina)
Podunavlje (pokrajina)
Posavac, Posavka
Posavina (pokrajina)
Praznik rada (blagdan)
R
Republika Austrija (država)
Republika Hrvatska (država)
Ravni kotari
Riječanin, Riječanka
Rijeka (mjesto)
Rim (gl. grad)
Rimljanin, Rimljanka
Rus, Ruskinja
Rusija (država)
S
Sahara (pustinja)
Sarajevo (gl. grad)
Sarajlija, Sarajka
Sava (rijeka)
Savezna Republika Njemačka
Severin na Kupi (mjesto)
Sinjsko polje
Sjedinjene Američke Države
(država)
Sjeverna Amerika (kontinent)
Slavonac, Slavonka
Slavonija (pokrajina)
Splićanin, Splićanka
Split (mjesto)
Sunce (planet)
Sveta Lucija (crkva, blagdan)
Sveta tri kralja (blagdan)
Svi sveti (blagdan)
T
Tihi ocean
Trg bana Josipa Jelačića
Trg Nikole Šubića Zrinskog
Trg svetoga Marka
Triglav (planina)
U
Ulica Ante Kovačića
Ulica kralja Zvonimira
Urugvaj (država)
V
Varaždin (mjesto)
Varaždinac, Varaždinka
Vatikan (država)
Velebit (planina)
Vinkovci (mjesto)
Vinkovčanin, Vinkovčanka
Vukovar (mjesto)
Vukovarac, Vukovarka
Z
Zadar (mjesto)
Zadranin, Zadranka
Zagreb (gl. grad)
Zagrepčanin, Zagrepčanka
Zemlja (planet)
Zrinska gora
Zrmanja (rijeka)
Š
Ž
Šibenčanin, Šibenčanka
Šibenik (mjesto)
Švicarska (država)
Županja (mjesto)
Županjac, Županjka
141

Udžbenik (pdf format)

Udžbenik (pdf format)

Bol - Zdravstveno veleučilište Zagreb

Riječi na točkice

Samsara – Put na istok

Karlo Jurak MICHEL FOUCAULT: OVO NIJE LULA Prikaz

Autorskim pravima, plagijatima i metodama za utvrđivanje plagiranja

UDK 811.163.42`271.14 Mirjana Matea Kovač Univerza v

Saburinske Strune 2014

Rijeci i stvari

SMRT I REINKARNACIJA

Darovi Božjem narodu